Beskunik

PN/ Da, ovjek moe ostati beskunik i bez poplava i potresa, bez osobne odgovornosti i
krivnje, shvatio je Stjepan na skrs, kad mu je pokerka !drijana rekla hladnim glasom i s
ledom u plavim oima" #Pokupi stvari i odlazi$ %ame vi&e nema$ 'ua treba bratu i meni$(
)aarenih obraza i zbunjena pogleda pooim je promu*ao" #'ako to, Adri+ Pa ja sam svoju
kuu prodao za va& studij$(
#,o su tvoji i mamini odnosi$ Niste bili vjenani, a brat i ja nemamo obveze prema tebi$
ostalom, ti nisi na& ota* i nikad to nee& biti(, be&utno je dodala mlada ena ne pitajui se
kamo e Stjepan$ 'ao prosjak uzeo je sveanj s najnunijom odjeom i komadom kruha i
uputio se pje&i*e u grad molei Boga da ne susretne nekog poznanika$ skrsno predveerje
treperilo je u sunevu zalasku, dan je odisao spokojnim svr&etkom za vjernike poslije
sveanog objeda, a u Stjepanovu du&u uvlaila se tjeskoba i bol koja poput o&tri*e noa sijee
utrobu jer dolazi od bliskih osoba$ Na petom kilometru, umoran od hoda i tuge, skrenu
puteljkom u &umarak ijim se kro&njama osuo radostan doziv zaljubljenih pti*a pjevi*a$
podnoju starog hrasta, umoran ovjek sjede odloiv&i zaveljaj i zaplaka$ Dvije krupne suze
poteko&e kao rjei*a &to je na drugoj strani &umi*e na&la prolaz i urno otje*ala prema gradu
da se spoji s veom i monijom rijekom$ ,ako su dvije mu&ke suze na&le prolaz do Boga i
zavapile" #Beskunik- .a sam beskunik-( Na trenutak mu se vrati slika voljene ene kako mu
s nebeske visine domahuje da ne klone, da se ne preda, da je sve samo runa nona mora
poslije koje e sun*e zasjati$ !li ga pomisao na !drijanino li*e i zvuk njezinih rijei osvijesti
i otrijezni$ #/stao sam sam na svijetu$ Brat mi je u !ustraliji$ Prijatelje ne elim traiti$
pozoravali su me da se kua ne prepisuje za ivota ni ro0enom djetetu$ ! ja sam to uinio ne
alei ne trenutka &to se rastajem od oevine$ Sad je prekasno, poinju dani beskuni&tva i
nesree(, zavr&i alopojku nad sobom napu&teni ovjek i pogleda u nebo$ 1edro zvjezdano
nebo dotae ga njeno&u i sjetom, nostalgijom uspomena i zimskih veeri s Evom i dje*om
uz ognji&te i miris boinih kolaa$ Dodirnu ga arolija skrsa i pisani*a, pomilova ga ljetna
no puna djejih glasova, zamirisa jesen s prvim plodovima u vonjaku, stopi&e se sva
godi&nja doba u jednu, jedinu toplu zaviajnu sliku ovjeka i krajolika$ Bljesnu &umarak u
jarkoj svjetlosti i Stjepan poleti u visove nebeskih krajolika, u naruje svoje kralji*e u
bijelom$ ,rei dan na&li su ga ribii na prolasku kroz &umarak$ #Srani udar-(, hladno je
objasnila !drijana poznani*ima na posljednjem skromnom ispraaju$
%ira 2uba&i