Kumovi u posjeti kod Adema Meu prvima su doli po gazdu Adema. Bilo ih je estorica, a samo jedan mu je bio nepoznat.

Adem ih je ne slutei nita loe pozvao da sjednu, poastio viskijem i mezom, a naruio je da donesu i kahvu. - to moj bajo, zla vremena dooe, obrati mu se u jednom momentu komija !tojan, sa kojim je bio u kumstvu i dobrim odnosima od kako zna za sebe. "adio je ponekad kod Adema u radnji, esto iznajmljivao njegov trakto, ili kamion, da neto odradi sa strane, a djeca su im se takoe dru#ila. $mali su planove svoje kumstvo pojaati #enidbom djece kad odrastu, ali to se nije jo ostvarilo. !tojan je bio uvjek uglaen i pristupaan. %jegova pojava veoma je bila uoljiva meu narodom, jer nije nikad sjedio mirno. &ao da je bio na struju, uvjek se nekud okretao ili premjetao, makar sa noge na nogu. $ kad bi sjedio, esto je mjenjao polo#aj tjela, as je ukrtao noge, as ruke, ponekad oboje. - 'aratismo, moj kumaine, nastavi !tojan, osvrui se po terasi na kojoj su sjedili. - &o, pobogu brate, prostoduno upita Adem. - &umain ili ti je lud ili se pravi, ubaci se iznenada jedini nepoznati mukarac u razgovor. Ademu jurnu krv u lice. !a njim na takav nain nije nikad niko razgovarao, jo u njegovom dvoritu, poe prijetei da se pridi#e sa stolice, ali ga !tojan energino zaustavi. - %eka, neka kumaine, ovo je na komandant, on je iz dr#avne bezbjednosti !rbije i jedva smo ga namolili da ne doe po tebe sa vojskom i policijom. %emoj nam sad kaljati obraz. - %e razumjem, zato bi ko doao po mene, kumaine i koga mo#e slu#benik dr#avne bezbjednosti !rbije ovdje u (rijedoru da uhapsi) - (a rat je, rekoh ti. - &akav rat) *edan od njegovih poznanika je objanjavao nepoznatom mukarcu da je Adem dobar ovjek i da se nikad ni u ta nije mjeao, sigurno ne +olira, govorio je nepoznatom, za njega se ne bi moglo rei ni da je musliman, al, eto ima balijsko ime, zavrio je cerekajui se. - -a ta ne +olira, kolone vojnih vozila prolaze ovuda danima, ljutio se nepoznati. - Ali to su kolone nae armije *%A, obrati se Adem direktno nepoznatom, prekidajui svog kuma u pola rijei koji je bio takoe zaustio da neto ka#e u njegovu odbranu. - !ad je to naa vojska, ti tvoje jo nejma, ree ovaj i prasnu u smjeh. .rugi prihvatie smijeh, gledajui iznenaenog domaina, dok je njegov kum !tojan, zvjerao i dalje po dvoritu. !ad mu je njegova osobina itekako dobrodola, bilo mu je malo neugodno zbog Adema, pomogao mu je bezbroj puta. Adem se kao za inat obrati njemu/ - 0ta ovo sve znai pobratime, reci mi da znadem)

- 1vo e sad biti sjedite nae odbrane, tako je odlueno kumaine, a ti sa svojom porodicom mo#e da ide kud hoe, mi smo za tebe garantirali...kako bi ti, ovaj kaz,o, ima ti sigurno para da plati, pa da te odvedemo odavde, hm, na sigurno...ovaj. - .a vam platim to ete me istjerati iz moje kue) %epoznati ga presjee pogledom. - %ema mnogo vremena, kupi +amiliju ako hoe ii na lijep nain, ako nee, ja ti neu moi pomoi, #ao mi je kume, onaj tvoj Alija je kriv za sve, kako se meni ini. - $spae jo da mi njega molimo, upade ponovo nepoznati, izbacite ga pa neka na putu saeka svoje, a ova ljepotica mo#e ostati, ree i iskesi se prema lvisi, koja je stajala na pragu kue, paralizirana od straha. 2ladni #marci su joj prolazili niz kimu, dok je gledala nepoznatog mukarca, kojemu se brazgotina na licu protezala ispod vrata do uha. %a vratu mu je viso ogorman zlatni krst, sa kojeg se odbijao odsjaj zalazeeg sunca. 3idjela je u njegovim oima pakosnu po#udu, a sline koje su mu se cijedile, gutao je ne prikrivajui ih. - 2aj, mo tata, molim te4 $za nje su se ve pojavljivale glave ostalih ukuana, imalli su po neki zave#ljaj u ruci, ili #ensku torbicu. %eko je preko ruke prebacio samo jaknu, kao da e se ubrzo vratiti. - !tani, stani zar nee ostati, cerekao se zlokobno. lvisa ne odgovri nita. - (regledajte im torbice i d#epove. 5azdurino gdje ti je lova, nemoj da moram bez veze da kopam po kui ionako u je nai. $ zlato, uo sam da ga ima tona4 %isu im dozvolili da ponesu iz kue ni line stvari. Adem je krenuo prvi, pognute glave i proao pored kuma !tojana, pravei se da ne vidi ispru#enu ruku. %epoznati mukarac sa brazgotinom i krstom, zaustavio je na trenutak lvisu i unio joj se u lice. .ovoljno je bilo samo krajikom oka da se susretne sa tim krvolonim pogledom i da joj to bude nona mora mnogo iduih godina. $za njih, u njihovom dvoritu, odjekivao je grohotan smijeh njihovih dojueranjih prijatelja i jednog nepoznatog mukarca. %jezina

pria
1vo nije moja pria i ne znam zato bi se ita poinjalo ili zavravalo s njom. 1vo je samo djeli jedne vee cjeline i ne otkriva mnogo o meni, jer ja nisam samo ono to je preneseno ovdje na papiru, to je samo jedan dio mene. 1no ostalo o meni je do onog koji ita, pa bi se moglo rei da je ovo vie pria svakog koji nekad proita ovo to odluih staviti na papir, nego mene same. $ ne znam kako se usuditi otvoriti duu, zarobiti njene tajne u listove ovog debelog ko#nog dnevnika, pri tom ne znajui kome e sve sueno biti da proita moje zbunjujue misli, e#nje i strahove. 1sim toga, ovo i ne mo#e biti moja pria kad je ona vie o njemu i za njega, pa je to onda njegova pria, a meni je bilo sueno da prenesem onaj dio u kom su se nai #ivotni putevi na kratko spojili. *a je svakako moram ispriati jer dr. 2anson

mi ree da e mi to pomoi da razaberem osjeaje i razbistrim mutne i brze tokove misli, donesem neke zakljuke i mo#da upoznam neki novi do tad neotkriveni i neistra#eni dio svoje due. .r. 2anson je svakako dobronamjeran. 6 posljednja tri mjeseca redovno se susreem s njim i priam o svemu, o ratu, djetinjstvu, dolasku u 0vedsku, o istom snu koji se ponavlja, ali nikako ne mogu s njim razgovarati o onom zbog kojeg nastaje ova pria. $mam osjeaj da me ne bi razumio, da je zato potrebno vie od rijei, potrebno je da duama razgovaramo da bismo govorili istim jezikom i zato sam rekla da ne bih rado o njemu priala. 1nda je predlo#io da obavezno piem dnevnik ne odustajui u potpunosti od pokuaja da razgovara i o tom va#nom dijelu moje prolosti. &ao dijete i djevojurak sam pisala dnevnik, godinama... %ajvie sam zapisivala svoje dileme, razmiljanja, matanja i ponekad neke dogaaje koji su mi se inili zanimljivim. 3rlo rijetko bih zapisala neki svoj zanimljiv ili neobian san, a sad mi je i to preporueno i to odmah im se probudim. (oznavajui sebe, ne vjerujem da e u mom novom dnevniku biti puno snova prenesenih na papir osim mo#da onih to sanjam dok sam budna. 6jutru zaboravljam na zapisivanje snova i ubrzo zaboravim ta sam sanjala, osim u rijetkim sluajevima. Ali zato puno razmiljam, naroito u periodu kad sam tu#na ili usamljena. 6 svim mojim jasnim ili zbrkanim razmiljanjima, i nakon toliko mjeseci, on je jo uvijek stalno negdje u pozadini. 1sjetim njegovu prisutnost ak i kad ne razmiljam o njemu u bori je izmeu zamiljenog pogleda, u skoro neprimijetnom gru na mom licu ili uzdahu koji se otkine iznenada i njegov trzaj mi odmah donese sjeanja na moju veliku i jo nepre#aljenu ljubav i zabludu. $ kad mi se suza otme zbog njega, nisam sigurna vie da li je to zbog toga to me nije volio onako kako sam vjerovala i zamiljala da me voli i to u njegovom #ivotu nisam imala onoliki znaaj koliki je on imao u mome ili je prije zato to sam izdala sebe i svoje principe. %e mogu to jo odgonetnuti. 1boje smo iz istog kraja u Bosni, iz grada koji se ogleda u rijeci !ani. &ua u kojoj sam odrasla je uz samu rijeku. %e znam ta bih izdvojila kao najljepe sjeanje na mjesto gdje sam roena i odrasla ali svakako se rado sjeam onih jasnih noi kad se mjesec prelijevao rijekom !anom ispod njenih vrba i topola, a pjesma uz gitaru dopirala s druge obale rijeke. %a ovoj obali kraj glavne ceste (rijedor - !anski -ost moji su roditelji izgradili porodinu kuu koja je nikla uz samu staru kuu mog rahmetli djeda i nane. 7u su se naselja od (rijedora prema !anskom -ostu redala od centra grada prema 7ukovima, Barakama, 8egeru, "asavcima i dalje prema !anskom -ostu. ! druge obale rijeke bile su velike livade i ravnice irokog (rijedorskog polja opjevanog u sevdalinkama. 9jeti je uz obalu !ane uvijek bilo #ivo danju i nou. .anju zbog pla#e na koju bi se sruili i mjetani i oni koji bi dolazili iz centra grada i okoline bje#ei od vreline betona i pokuavajui dobiti tamniji ten viesatnim sunanjima na sedrama !ane koji bi onda navee na korzu dolazio do izra#aja. %ou je omladina esto sjedila oko zapaljene vatre i pjevala zabavne hitove uz gitaru.

!estra i ja smo bile jedinice imunih roditelja i nismo znale za krizu ili potekoe s kojima su se neki od naih vrnjaka susretali. (ored toga ne mislim da smo bile razma#ene ili zlobne kao to neka takva djeca znaju biti. $ako nismo vjerski odgajane od roditelja, nane nas je pokuavala nauiti najosnovnijim surama i sjeam se da sam voljela itati ilmihal s priama o poslanicima a posebno sluati nanine interpretacije nekih pria. &ad je u %uhovoj lai mi napravio rupu i prijetilo je da e se brod potopiti, zmija se sklobuala na toj rupi i tako spasila brod od potopa. 'ato se zmija ne treba ubijati kad se nae u kui, a mi se smije ubiti. 7ako nam je priala naa nane. %akon gimnazije upisala sam srpsko-hrvatski jezik i knji#evnost te usporedo engleski jezik i uspjela zavriti prvu godinu. Njega sam poznavala od ranije po tome to bi s porodicom, #enom i kasnije malom curicom dolazio iz grada u njihovu vikendicu na drugoj obali !ane a koja se dobro vidjela s balkona nae kue. (onekad bi dolazio i sam i ljudi su ga pozdravljali, dovikivali iz daljine - kako je doktoreee)4 %isam naroito obraala pa#nju na njega, dok se jednom nije neto desilo zbog ega se moja slika o njemu iznenada izotrila, i urezala duboko u memoriju. 6z njegovu vikendicu bile su jo samo dvije-tri male vikendice pored samog, tek izgraenog, crvenog mosta koji je vodio prema :eli. ! tog mosta su ubrzo momci iz naselja, vjerovatno da bi zadivili djevojke svojom vjetinom, poeli skakati u !anu. &ako se pokazalo, to je znalo biti veoma opasno naroito ako je ljeto bilo toplo i bez puno padavina pa bi vodostaj rijeke opao i skakanje bi bilo prilino rizino zbog toga. *ednom sam sa sestrom i prijateljicama stajala na mostu komentariui kojeg od skakaa smo poznavale i kako koji izgleda kad se odmah nakon to je jedan od njih skoio u vodu zauo krik i vik publike/ - (oginu ovjek4 &ad smo pogledale dolje nesretnom skakau su ve prilazila dva-tri momka i vadila ga iz vode. !kaka nije uspio skoiti u onaj dio korita gdje je bilo najdublje i prilikom pada se povrijedio od sedru. 7ad sam ugledala njega kako skae u vodu i pribli#avajui se grupici momaka koji vuku onesvijetenog skakaa daje instrukcije kako da postupaju s njim. - !rea bar da se dr. Ari+ tu naao, ula sam nekog iz mase. 7ad sam mu prvi put saznala ime ili ga mo#da tek tad registrovala prvi put. ;inio mi se poput nekog ratnog heroja na va#noj misiji dok je davao umjetno disanje unesreenom i njegova ozbiljnost i uneenost uhvaeni u jednom momentu zauvijek su ostali u mom sjeanju. (red sami rat tati je iznenada pozlilo i ve smo se bili isprepadali da je dolo do najgoreg pa smo poslali -uu, koji nam je esto pomagao oko vanjskih poslova po naeg komiju doktora s druge strane obale jer je bio najbli#i. 1tkako mu je #ena otila svojima u 7uzlu vrlo esto je bio u vikendici, ee nego ranije. (rialo se da su se rastali ali on o tome nije nikome od svojih komija priao i oni su ga prihvatili kao samotnjaka jer je samo rijetko dolazio s nekim od svojih prijatelja s posla, veinom bi sam itao ispred vikendice ili u hladnije

vrijeme pecao ribu. -noge djevojke, pa ak i pojedine udate #ene znale su namjerno izabrati neko mjesto na obali to bli#e njegovoj vikendici iste#ui se, lekarei i tra#ei razlog da natjeraju sad ve slobodnog doktora da ih kako primijeti ili zapone razgovor s nekom od njih, ali veinom bezuspjeno. ;esto sam to sve posmatrala pijui dopodnevnu kahvu na balkonu i ta njihova predstava inila mi se poni#avajuom za itav #enski rod ali sam istovremno primijetila da se negdje u meni javljao takmiarski duh pobjednika jer rijetko kad da sam se takmiila u neemu i izgubila. 'ato ne bih i ovo gledala kroz tu prizmu takmienja u kom bi tro+ej bio pa#nja i primjeivanje od strane jednog zagonetnog mukarca) A mo#da bi jo vea nagrada bila zavist i bijes pobijeenih takmiarki4) %isam stigla ni napraviti plan kako to izvesti a <tro+ej< se sam ovom =ne>prilikom pojavio pred naom kuom pratei -uu i nosei torbu u ruci. .jelovao je jo uvijek pospano i izgubljeno kad je uao u predsoblje i mahnuo nam glavom u znak pozdrava. %eto je tiho izgovorio ali nisam ula ta. Bila sam tu no u oku zbog oca i nisam puno razmiljala ni o njemu ni o takmiarkama, kako sam ih nazvala onako za sebe. 3oljela sam oca, mada nikad nismo ni sestra ni je bile puno vezane za njega. 1n nije bio tip koji je otvoreno iskazivao ljubav i oevu pa#nju, a veinu vremena nije ni bio u naoj blizini zbog poslova u kojima je stalno bio. %ije mi se inilo da mi nedostaje njegova pa#nja ili bli#i kontakt, mo#da zato to smo to nas dvije dobijale od drugih lanova porodice. *a sam bila najstarije unue objema nanama i u#ivala u njihovoj pa#nji i vremenu koje su mi obje posveivale. 7ek kad je ocu iznenada pozlilo prvi put je kazao da voli mene i sestru i da uvamo majku ako se njemu ta desi. +endija se upravo vraao kui poslije sijela iza jacije koje se poprilino oteglo i kod nas je stigao ak i prije Ari+a. 'audilo nas je kad je tata #elio da doe i e+endija koji inae nije bio est gost kod nas. &ad je Ari+ priao njegovom krevetu, njemu je ve bilo malo bolje, a mi smo se povukle u drugu sobu dok su njih trojica o neemu potiho razgovarali. *a sam unijela sok u momentu kad je e+endija ve ustajao da krene kui. ;ula sam kad je Ari+ govorio tati kako mu se nije nita ozbiljno desilo i da se manje uzbuuje i manje radi. 1nda mi se uinilo da je ugledao mene i zastao na nekoliko sekundi pa se ponovo okrenuo ocu sa savjetima o prehrani, kretanju i ostalom. !utradan je otac sasvim normalno ustao kao da se nita nije desilo i onu njegovu bolesniku slabost i raznje#enost ponovo je zamijenio ozbiljan, grub izraz lica. 'nala sam da mu je dobro ali sam isto znala da je otac mo#da prvi put postao svjestan svoje slabosti i prolaznosti i da se mo#da ak zbog sinonjih emotivnih rijei pomalo i stidio. -ajka me je poslala s malim poklonima, kao znak zahvalnosti za pa#nju i uslu#nost, e+endiji dhemu i e+endinici "abiji, a u drugoj kesi je neto zamotala za dr. Ari+a, to je -ua trebao da odnese. (onudila sam da ponesem poklon dr. Ari+u kad ve nosim e+endiji i tako sam pronala nain da prvi put razgovaramo

na samo. -oja oekivanja su bila prilino potvrena. .jelovao je sasvim neprirodno u razgovoru sa mnom, nervozno to je meni ulijevalo jo veu hrabrost i samopouzdanje. !mijeila sam se i negdje u sebi pomalo u#ivala u njegovoj zbunjenosti. %ita znaajno nije rekao osim da se pobrinem da se tata ne uznemirava i dodao da imamo lijepu avliju. !vidjelo mu se cvijee i adrvan, posebno jorgovani. - -amino je cvijee, a moji jorgovani4 9jepe miriu od bilo kojeg cvijea, rekla sam smjekajui se i dalje. 6 momentu je nastala tiina, pa sam zahvalila jo jednom za sino i ostavila broj naeg kunog tele+ona, pozivajui ga na kahvu ili aj kad god po#eli. 7o sam rekla na nain koji je obeavao i vie od kahve i aja, mada nisam znala zato to radim. .a li zato to mi se doista svidio kao mukarac u kom sam vidjela i slabost jednako kao i odlunost, hrabrost i tajnovitost ili samo zato to sam #eljela zadovoljiti svoj takmiarski duh, odnijeti jo jednu pobjedu) Bilo kako bilo, taj susret je bio poetak vrlo estog dru#enja s Ari+om, prvo kao s komijom i kunim prijateljem, a ve ubrzo smo se esto sami nalazili u gradu na kahvi, u etnji i prvi put sam srela nekog s kim sam mogla priati ba o svemu. *a sam mu priala o studiju i svojoj davnoj prvoj ljubavi zbog koje sam sve mukarce smatrala vie ili manje sebinim i neiskrenim. 1n je ispriao sve o propalom braku i udio se da je sa mnom mogao nekako spontano priati o mnogim stvarima. (oklonio mi je mnogo knjiga, vei dio njih su bile vjerske knjige, #elio je da nauim vie o sebi, svom porijeklu, vjeri, sve ono to su nam u kolama uskraivali. 'ahvalna sam mu zbog toga i danas. %ismo analizirali naa dru#enja i uvijek smo se predstavljali kao prijatelji i doista je to bilo jedno iskreno i lijepo prijateljstvo. "azmiljajui o tome iz ove daljine, de+initivno mi je najte#e prihvatiti injenicu da sam morala izgubiti takvog prijatelja. -o#da nismo ni svjesni rijetkosti iskrenog prijateljstva dok ne nani#emo dugi niz godina satkanih od stradanja, gubitaka, razoarenja bez onog poznatog broja kojeg mo#emo okrenuti u svakom momentu ili vrata na koja mo#emo pokucati u bilo koje vrijeme. (red sami poetak rata deavanja su se poela nizati ubrzano. 1smog maja, za moj roendan u oputenoj atmos+eri smijeha i razgovora, Ari+ mi je poklonio male biserne menue zamotane u lijepo izvezen bijeli al. - &ad se bude u d#amiji udavala da ima neto lijepo4 !mijao se i ja sam u momentu zaboravila na sve i samo razmiljala koliko me ini sretnom jedan obini insan. $ koliko me je ponekad strah vlastitih osjeaja. 'agrlio me je i onda kazao neto to sam odavno #eljela uti mada je opet i to zvualo nekako neodreeno. - -islim da te volim, kazao je. %asmijala sam se tome od srca i rekla samo/ - -islim da i ja tebe volim, suzdr#avajui se da ne vrisnem od dragosti. 1no to je de+initivno do tad bilo samo prijateljstvo poelo je prerastati u neto drugo/ #elju da svaki slobodni momenat provedem s njim, e#nja za njegovim

glasom, osmijehom, nainom na koji je radio neke sasvim obine radnje. !ve pomijeano sa strahom od neizvjesnosti koja se nadvijala ve danima nad na kraj. (jesme #ivota i mladosti s druge obale !ane su utihnule, sve je preraslo u neko iekivanje i strepljenje, uveliko se prialo o ratu i sve se odra#avalo u naem odnosu i u razgovorima koji su dobijali nervozan i zabrinut ton. Bje#ali smo od realnosti u na svijet nje#nosti, sanjarenja i planiranja a onda je preko noi sve prekinuto. (rvo je javio da mora hitno u 7uzlu, jer je, kako ree, majka njegove bive #ene preselila na bolji svijet. Amina je slomljena nazvala da doe i da se pobrine za njihovu kerku -elisu. 1dmah nakon njegovog odlaska, etnici su upali u na kraj i postavljene su blokade posvuda. 1 onome ta sam pre#ivljavala tih prvih ratnih dana pokolja, ubijanja, iseljavanja ve sam priala na terapijama i ne #elim o tome jo i pisati, mo#da nekad kasnije. 7ata je preko veze sredio da prilino brzo budemo prebaene u 0vedsku, a on sam je doao poslije nas kad smo ve izgubile nadu da je pre#ivio. %ikad se nije mogao navii na 0vedsku i vidjelo se da vehne i nestaje polahko. 'a njega je smrt bio #ivot koji protie od jednog do drugog televizijskog dnevnika. Moja pria 6 ovoj knjizi upoznaete nekoliko zanimljivih osoba, sa kojima sam se susretao u domovini i inostranstvu. 3olio sam uvijek pisati, ali nisam mislio da u to ikad ukoriiti u knjigu. $pak su se sudbine i #ivoti ovih junaka toliko ispreplitale da je sve postalo veoma zanimljivo. %a momente nevjerovatno. -oram prvo da vas upoznam i sa nevidljivim drugom, koji me dosta dugo vodio stranputicama. %ije mu nikako pravo to to sam poeo mijenjati #ivotne navike, pa koristi svaki trenutak moje slabosti da mi ka#e kako ne bih imao nikakvih problema da sam sebi ne postavljam tolika pravila i prepreke, umjesto da se opustim i u#ivam. !a mnom se dugo vremena bake jedan od ejtanskih poglavica, jer sam izgleda bio prete#ak sluaj za one obine vojnike. .ao sam mu ime 'loo, koje mo#da i ne prilii dati svom najveem neprijatelju, jer zvui malo simpatino, ali je meni ponekad doista zaimljivo na koje sve naine me nagovara da uinim neto loe. 7oliko je uporan i dovitljiv, da mi je, tobe ja "abbi, ponekad simpatian. (o zanimanju sam ljekar. -ojim roditeljima je bila #elja da budem hod#a, ali mene je oduvijek privlaila medicina. (osebno tad, kad mi je otac rahmetli obolio i kad su oi sve nae porodice bile uprte u ljekare koji su se o njemu brinuli. %ekima od njih su moji strievi i tetke tutnuli u ruku neku hediju, a neki nisu ni to htjeli uzeti. &ao danas se sjeam kad je jedan od njih pogledao u mene i rekao/ <6iniu sve to mogu, zbog ovog maksuma<. 7aj ljekar je i dan-danas velik u mojim oima... *o sam mu neizmjerno zahvalan i inim sve da budem kao on.

, da ne bi vi sad nagaali kako ja izgledam, pokuau se malo opisati, iako mi to nikad nije previe dobro polazilo za rukom, ni kad sam opisivao druge. 3isok sam oko stotinu i osamdeset centimetara =uvjek mi nakon mjerenja dadnu drugi podatak, a poeo sam se i smanjivati, pa ne znam koliko je to sad dok se vama predstavljam, ali tu je negdje, neemo biti sitniavi>. Boja kose i tena mi je neodreena, da bih najlake rekao da izgledam kao drugi insani, vue onako na braun, ali kosu vam haman nisam imao potrebe ni opisivati, jer mi je prilino promijenila boju, otkad se proarala srebrnim nitima. %eki ka#u da je ovjek tad simpatiniji, zreliji, ali meni nije ba bilo drago kad su se pojavile. -oje ime je Ari+, nisam ga ba volio previe, bilo je staromodno za ono vrijeme, ali mi je sad sve dra#e, pogotovo kad sam mu saznao znaenje. 1naj koji spoznaje4 Boju oiju sam, ka#u, naslijedio od svoga dajd#e, a on je jedini u naoj +amiliji imao plave oi, kakve znaju imati samo !kandinavci. Bavio sam se raznim sportovima, pa sam zadr#ao dobru liniju i to bi bilo to. -o#da bi valjalo jo samo spomenuti da se na mom licu istie mlade# ispod desnog oka, koji nije posebno velik, ali na istom licu, kakvo sam oduvijek imao, odmah je uoljiv. *a sam romantiar, vjerujem u dobro, u dobre ljude, u ljubav, iako sam se na tom podruju esto opekao. &ad sam bio mali, vjerovao sam u Boga, jer sam vidio da moja nena klanja i nisam sebi znao objasniti mnoge stavri. &ad sam poao u kolu, uio sam teoriju evolucije i veoma lahko je prihvatio, ali to god sam se dalje kolovao domovinu, i #ivjeti u 0vedskoj, ali su toliko bitno utjecali na moj #ivot, pa ponekad mislim da moj #ivot i ne bi imao smisla da ih nisam upoznao. -nogi koji budu ovo itali pitae se, da li je ovo sve mogue, to se veoma esto i sam pitam, da nisam sve zapisao, posumnjao bih i sam jednoga dana. Kako spasiti patku? %a jednom starom brodu, koji je bio nesposoban za plovidbu, usidrenom u luci &openhagen, bilo je u zimu hiljadu devetstotina devedeset i tree blizu dvije hiljade izbjeglica iz Bosne i 2ercegovine. %a njihovu zemlju je izvrena agresija od susjednih zemalja. Bonjaci, najmnogobrojniji bosanskohercegovaki narod, koji je bio onemoguen da se brani, embargom na uvoz oru#ja, kojeg su za potrebe agresora isposlovale zemlje 6, na elu sa 3elikom Britanijom i ?rancuskom, bili su najbrojniji i na tom brodu. 8ivjeli su u strahu i neizvjesnosti. !vako je tu mislio da je njegova nevolja i tuga najvea. !vi su pokuavali drugima objasniti ta se u stvari deava. $ tjeili su jedni druge. ;esto su se ule najave da e se uskoro potpisati primirje i da e biti vraeni u domovinu, ali mnogi u to nisu vjerovali, jer su razgovori sa +amilijom preko radio amatera, stvarali sasvim drugu sliku o ratnim strahotama. -eho je osjeao gri#nju savjesti to je tu, jer je bio vojni obveznik, ali da je ostao u rodnom 'vorniku, bio bi lahak plijen Arkanovim tigrovima, koji su izvrili strane zloine nad Bonjacima u njegovom gradu, par dana nakon to se on uspio

izvui preko -aarske i (oljske do ove luke spasa. "azmiljao je kako da bude od koristi svome narodu, te kako pomoi da se jo ko spasi, jer je svakodnevno dobijao vijesti o pogibiji onih koji su ostali. A osjeao se i sam kao zatvorenik na ovom brodu. Bespomono4 .anima bi sjedio na palubi broda i gledao u pravcu gdje bi trebao biti njegov zaviaj. 1kolo njega sjaj razvijene evropske metropole, a negdje dolje rat i bijeda. $ upravo on mora biti od negdje dolje. 6 djetinjstvu se esto igrao rata sa komijskom djecom. 6vijek se otimao da bude meu partizanima. &omije !rbi, vrlo rado su bili %ijemci ili etnici, to on nikako nije mogao shvatiti. 1n nije volio ni glumce koji su u +ilmovima glumili te negativce, iako ih je volio zbog njihovih drugih uloga. - 'ato hoe uvjek biti etnik, kad se igramo, pitao je jednom svog nerazdvojnog druga 1gnjena. - 'ato to je to kraljeva vojska, a kralj e se jednog dana vratiti. - &o to ka#e, matere ti) - &a#u svi, a moj tata to esto ponavlja4 - (a ta ako se i vrati) - (a nita4 - %isi mi odgovorio, mislio sam, kakve e ti koristi imati od toga) - -oj tata e tada biti komandant vojske i policije, a nama e biti dobro4 - Ali, etnici su izgubili, uo sam da su njihovog komandanta .ra#u -ihajlovia ubili, ubie tako i tvog tatu... ku, onda) - .ra#a nije mrtav, ka#e tata da je to samo komunistika propaganda u koju samo 7urci vjeruju. - %e razumjem nita. A to se moramo uvijek i igrati rata) - *a to najvie volim. - (a ha,jmo onda. -ehi su se ti razgovori ponovo vraali u mislima. 7ek sad mu je bilo jasno zato je 1gnjenov otac tako uio svoga sina. -ehu su uili da su svi ljudi isti i da treba biti dobar sa svima. !ve zloine iz prijanjih ratova za koje bi -eho ili neko dijete naulo da su ih napravili etnici, njihovi roditelji su svaljivali na mrske 0vabe. $ako ih je veliki broj radio u %jemakoj nakon rata i #ivio od svog rada na visokoj nozi, -ehin dido je govorio, kad je bio siguran da ga niko osim ukuana nije uo, da su etnici i 0vabe ratovali zajedno protiv partizana i ostalih. 1gnjenovom tati se ostvario san, etnici su sad marirali kroz 'vornik, a 1gnjen je umjesto njega obukao uni+ormu i postao vojnik sa kojim se tata ponosio. Bio je veoma surov prema komijama. -ehi je jednog dana ispriao jedan 'vornianin da je uo na svoje ui kako mu je #ao to mu je -eho izmakao na vrijeme..a li je mogue, ponavljao bi -eho kada bi se prisjetio toga) Bi li mogao dii ruku na mene) &od moje kue je jeo vie puta nego kod svoje. 5ovorio je da voli nau, tursku,

hranu. A sad bi #elio da me se doepa. -a sigurno bi me samo preplaio i pustio. 3olio se praviti va#an, pa bi to sad iskoristio da poka#e kolika je sila i pustio bi me...7ako je sebi govorio i bilo bi mu lake. Ali -eho je uo da su mnoge Bonjake pobili njihove komije i kumovi !rbi4 6zdahnuo je teko i vratio se ponovo razmiljanju o !kandinaviji. .ivio se !kandinavcima, koji su u veoma tekim uslovima #ivota postigli visok standard. %auio je mnogo o historiji skandinavskih zemalja, posebno mu je bilo zanimljivo to je uo o 3ikinzima. 'amiljao ih je drukije. vropske zemlje se die demokratijom i ljudskim pravima, zato osnovno ljudsko pravo, na odbranu, uskrauju njegovom narodu, Bonjacima, pitao se veoma esto. (onekad je imao osjeaj da ih tragedija Bosne i 2ercegovine pogaa. $pak je bilo vie trenutaka, kad je imao osjeaj da su ih iz nekog stida jednih od drugih smjestili u ove prihvatne centre i da su se ve pokajali zbog toga, ali ih se nisu mogli rijeiti zbog njihovih zakona o pravima ratnih izbjeglica, koja su garantovana 8enevskom konvencijom. 9edom okovani &openhagen izgledao je mnogo mirnije nego u ljetnim mjesecima. *edna patka, kojoj nije uspjelo na vrijeme nai zaklon u toplom, pa se tako nala izmeu razbijenih komada leda u blizini broda na kojem su bile izbjeglice, uzrokovala je pravu pometnju u gradu. .olo je tu mnotvo vatrogasaca, ronilaca, policije, inilo se -ehi da vidi i vojnika, kako bi spasili patku okovanu ledom, a davala je jo znakove #ivota. .vije hiljade ljudi koji su izvirivali sa prozora i paluba broda, okovani bijedom, neimatinom, u veoj neizvjesnosti nego ona patka, kao da se nisu ticali spasilaca. -ehu probode otar bol u prsima. 6bjeivao je sebe da je to zbog silne brige za nemonom patkom, koju bi i on spasio kad bi mogao, ali je podsvjesno znao da je bol uzrokovan tu#nom spoznajom da je ovim ljudima ta patka va#nija nego svi oni. Prvo su zvali hodu 1tkako se Amina s naom kerkom vratila u 7uzlu, ostao sam neko vrijeme sam #ivjeti u stanu uspomena. %a poetku sam vjerovao da je i to jo jedan od njenih hirova i da e se vratiti za par dana, ali nije se vratila. A ja nisam htio da je idem moliti da se vrati, nisam jednostavno takav. "ekao sam joj to ve prvi put kad je zaprijetila da e otii od mene. - pa vidjeemo hoe li me moliti da se vratim ili nee4 !amo je to rekla u naletu ljutnje kad svaa vie nije bila sredstvo da se neto ispravi ili preradi ve je postala samo prigodan momenat za pra#njenje bijesa i arhiviranih razoarenja. %isam nikad vjerovao da bi to doista uradila, ali sad kad jeste, nemam izbora. %isam ovjek koji mijenja principe preko noi i znam da mi je to ee mana nego vrlina, ali valjda jo nisam uspio svoj ne+s, svoje *a ukrotiti u toj mjeri da mi ne smeta kritika, poraz, poni#enje ili pad, ve da ih prihvatam kao priliku za

uenje i usavravanje. Ali opet svi imamo svoje boljke, ja barem svoje primjeujem i priznam greku kad je uoim, a ona svoje nikad nije ni registrovala ili se barem meni tako inilo. %adao sam se da e se sama vratiti i da neu morati nita poduzimati i upravo zbog toga nisam sprva razmiljao o seljenju iz stana koji je bio kao grob podsjetnik na smrt jednog porodinog #ivota. 7ih i ozbiljan podsjetnik. 5uila me njegova tiina sve to vrijeme i trudio sam se to manje vremena provoditi u tom praznom prostoru kojim su nekad hodile ljudske stope a sad jo samo utvare. $ ja sam vie bio utvara nego ovjek, srastao s nepromjenljivou stvari u njemu i potpunom tiinom. *edini zvukovi dolazili bi s vana ako je prozor bio otvoren ili odnekud iz mojih sjeanja zvukovi -elisininog djeijeg smijeha i neumornog trkaranja ili Amininog pjevuenja dok je neto radila po kui. (omirio sam se s injenicom da se ona ne planira vratiti kad sam dobio papire za razvod braka. 7ad sam odluio da se odselim to prije u novi stan. -o#da u ovom stanu ostanu i moja sjeanja i moja bol, ako nita barem utvare ostaju ovdje, mislio sam. !pasavala me mala vikendica na obali !ane nedaleko od centra grada, a opet daleko od auta, betona, buke, glasova i svega to me proganjalo u toku dugog radnog dana. 7amo sam esto sabirao misli i osjeao se mirnim. *edne noi probudi me jaka lupa na vratima vikendice. 7o me iznenadi, jer me je tu rijetko ko obilazio. 6 prekidima lupe, kasni posjetilac koristio je zvono, koje je i samo bilo prejako pogotovo za ovo doba noi. - &o je) (itam iza zatvorenih vrata, nemajui volje ni da zakiljim na jedno oko kako bi to sam vidio kroz pijunku. - .oktore, hitno je, mo#e li poi sa mnom, pozlilo je naem gazdi Ademu, ja sam -ua, zna ti i mene, ali to nije va#no, po#uri molim te@po#uri4 1bukao sam odjeu koju sam sino odlo#io na stolu u dnevnoj sobi, iako sam je imao nijet ujutro promijeniti, jer sam ve nekoliko dana hodao u istoj i zaputio se sa -uom prema kui koja je vie liila na dvorac. Bila je osvijetljena kao uoi 9ejletul-kadra. 6 dvoritu me zapahnu miris jorgovana koji se nadvijao s obje strane avlije u bijeloj i ljubiastoj boji. -irisao je i u ova doba noi. Adem je bio vitalan pedesetpetogodinjak, koji je naslijedio bogatstvo, ali je tvrdim radom postao jo bogatiji. %ije va#io za veliku tvrdicu, to je osnovna znaajka bogatih ljudi, ali su bili vrlo rijetki oni koji su se mogli pohvaliti da im je Adem ta poklonio. ! takvim mislima sam ulazio u kuu. 6 prostoriji gdje je le#ao, zatekao sam mu #enu i dvije keri, koje su krajikom nevjeto svezanih marama otirale suze, a pored samog njegovog uzglavlja ve je sjedio hod#a dhem i potiho su razgovarali. Adem je bio blijed k,o kreda. - sselamu alejkum, pozdravio sam ih sviju iako sam znao da Adem ne koristi takav pozdrav, ali zbog uva#avanja e+endije, nisam mogao drukije. 'audo i Adem otprimi slabanim glasom i pokaza mi da sjednem na drugu stolicu nasuprot hod#e. .ok sam raspakivao ljekarsku torbu, i pripremao se da

izmjerim bolesniku pritisak, oni su nastavili razgovor. - h, brate, ako sam du#an te vazi+e od prije, slobodno reci, neka se izmiri na vrijeme. - -a nije sad to nava#nije Ademaga, ima vakta vidjet e mutevelija, lahko je nama sa tobom, nekA, nekA. - -eni se Bogomi srce bilo popelo u grkljan, mislio sam neu dalje ni minute, a to mi prvo naumpalo, zato sam tra#io da te zovu, halali brete... uh@halali - %ek, si, nek, si zovn,o, drago je meni, nee tebi biti nita koliko ja viam, ali reci koji ehadet za svaki sluaj. - h, kamo srie da si u pravu, vidjeemo ta ka#e heim, a ta je to ehadet) - 7o je svjedoenje da nema Boga osim Allaha i da je -uhammed.a.s. njegov poslanik. - (a to znade svaka budala, brecnu se Adem, kao da se je svakodnevno izvravao sve svoje vjerske obaveze. 0ta mo#e strah, pomislio sam zlobno. -jerio sam pritisak i usput raspitivao ta se desilo, pokuavajui dijagnosticirati stanje bogataa, koji je vjerovatno prvi put u svoju kuu pozvao hod#u. - Dokture brate, gledAo sam televiziju, strane neke slike iz 3ukovara@odjednom me poeo probijati leden znoj, srce poelo u grlu lupati@etA... skoila #ena, pa djeca, njeko veli predin+arkt@ zovi hitnu@ tamo rekoe da mi nije nita, da se ne uzbuujem, a ja se brete nasikiro, pa reko, hajA makar tebe nek dovedu. - (ritisak ti je skro skroz normalan, pa i otkucaji srca. 1sjea li slabost) - %e osjeam vie. - onda je sve uredu, izgleda da si se previe uzbudio. Bili su u pravu ti iz hitne slu#be. %i ja ti vie nisam potreban. - 2vala ti to si do,o, dede stara plati mu, a odavde nee nikud dok makar ne popije njeto@dajde eri, donesi doktoru ta za piti, morebiti da je i gladan, sam oAjek #ivi, kome se da spremati@ - 1doh ja ubrzo e vakat sabah namaza, pa da klanjam koju na+ilu do tad, pridi#e se sa svog mjesta hod#a. - .e ispratite e+endiju, ree Adem i okrenu se prema meni, ne poselamivi se sa musa+irom koji je polazio prema izlazu. - !elam alejkum, ree i mahnu nam, ali ga ja sustigoh kod vrata i pru#ih mu ruku. - Alejkumu selam, dobri na e+endijo, vidimo se ako Bog da. .ok sam se vratio na svoje mjesto, Ademu je neko poturio jo nekoliko jastuka, tako da je sjedio u krevetu, a lice mu je poprimalo prirodnu boju. - h brate, prepAo sam se@hajA +ala Bogu kad nije nita@de pij bolan, da ne bi aj da ti skuhaju) - %e treba nita, evo soka u malo.., dobro sam se zaudio kad ugledah hod#u pored tvog kreveta@ Adem se zagledao u jednu taku na podu i nije mi imao namjeru odgovoriti, ali sam ga poslije nekog vremena opet podsjetio. - .obar je ovaj na e+endija...dobar. - 6h, trgnu se domain, ne znam ta mi bi da ga zovem, ja ti nisam Bog zna kakav vjernik, ali mi dolo odjednom. - ;ovjek je predodreen da vjeruje u Boga moj Ademe, samo je pitanje kako e

to i kad da se pojavi. %ajprije se pojavi ovako kao kod tebe, iznenada, nisam htio rei iz straha,da ga ne uvrijedim. %aunici su otkrili dio mozga u kojem je vjera od roenja. - %e vjerujem ja u to4 - 3jerov,o ili ne vjerov,o, u ta ti vjeruje Ademaga. - 6 ovjeka4- h, jesi na,o golemu silu da vjeruje u nju. %ema vee bijede od ovjeka moj Ademaga, im ga neko sitno zlo spopadne, uneredi se k,o mala beba, etA vidi ta bi sa tobom noas, rekao sam mu pomalo nepromiljeno. %isam ekao njegovu reakciju, nego sam nastavio s bezobzirnim monologom, to je zaudilo i mene samoga. &ao da njega i nema pored mene ve ni#em svoja sjeanja i spoznaje vie za sebe nego za sluaoca koji je jedva bio u stanju da prati tok mojih rijei a kamoli da mi proturjei. - .oe mi ponekad ovjek, kojeg je malo zatekalo u leima, jedan #ivac, pa ne mo#e dr#ati u ruci maramicu da brie znoj, koji izbija od bola ili straha. (a jesi li uo za sluaj onog toreadora, koji je pobio stotine razjarenih bikova, a njega Allah ubio sa bakterijom koja se ne vidi ni mikroskopom. 6mro od nekakve zaraze, rekoe4 moj Ademe, nemoj da ti nabrajam vie koliko je sitan taj tvoj ovjek, to ba mi ljekari najbolje znamo. .e neka taj ovjek pored sveg svog znanja i tehnike proizvede neto za jelo to ima neogranien rok trajanja, a to proizvede ona siuna pelica, koju Allah u &urAanu spominje@moj Ademe. %isam nikad uo sebe ovako govoriti. &ao da sam sluao svoj glas odnekud izvan sebe i tek kad sam prestao priati ponovo se vratio u svoje tijelo. -o#da sam pretjerao jer sad vie sebi zvuim kao e+endija kad s mimbere kori svoje d#ematlije, nego kao ljekar i komija, mislio sam. (ogledao sam prema Ademu pokuavajui ocijeniti njegovu reakciju. 1n se malo ljutnu, ne bi mu drago to sam mu spomenuo to da se prepao, ali mi se inilo da se suzdr#ava da ne plane. - -a ti si mene pogreno razumio, nisam se ja prepAo smrti, nego etA naumpalo mi da bi dobro bilo da se odu#im, ako sam du#an, pa sam ga zato zovnAo..,izmotavao se nevjeto. - 6 vjeri je jaka psiholoka energija, ne znam zato se je neki poput tebe dobrovoljno odriu. 3jernici imaju koristi od svoga vjerovanja, ne ula#u nita, a dobivaju puno. !lino je govorio ak i Ajntajn@ - -a pusti ti svoju +ilozo+iju, ne mogu ja sa tobom, jedva te razumjem, a mene kad dosad nisu preokrenuli, nee ni od sad, prekide me domain, malo grubo. - moj Ademaga, naune studije pokazuju da mala djeca razmiljaju na prirodan, intuitivan nain, to ih dovodi do raznih nadnaravnih uvjerenja, o nainu na koji svijet +unkcionira, a ti sa pedeset i pet godina misli da samo treba imati pare i sve e +unkcionirati. .omain je opet zamiljeno gledao u pod, kao da me ne slua, a ostali ukuani su se bili povukli u drugu neku prostoriju. Bili smo sami u polutamnoj sobi. %isam imao volje ii ponovo u krevet, a ni on nije djelovao pospano, ali tema je bila veoma teka za razgovor, sve vrijeme na ivici kon+likta. 1ito da je i Adem vodio borbu sa svojim 'loom, ili mo#da ak sa vie njih. Bio je gromada od ovjeka, visok oko dva metra i te#ak oko stotinu i dvadeset kilograma. 3rlo malo sala se naziralo iznad kukova, a kad bi obukao tijesnu

majicu, vidjelo se veoma malo stomaia. !mea, prosijeda kosa, bila mu je jo prilino gusta, a plave prodorne oi su ostavljale dojam odlunosti. $pak, kad me je ponovo pogledao, vidio sam da se koleba, da je pomalo nesiguran. - 0ta es moj Ari+e, nazva me prvi put imenom, utuvilo mi u glavu tako, a bogatstvo mi davalo utisak da sam jak. (a ujem esto, kad neko umre, vele, nije on mrtav, njegova djela #ive@!jeas li se kad je 7ito umro) - %aao si dobar primjer4 5dje su sad njegova djela, u koja smo se svi kleli, milom ili silom) - $ma li ikakva gora kombinacija nego biti bogat, a bolestan) - &ako to misli) - (a ima ljudi koji su siromani, a bolesni, ili siromani, a zdravi, ili@ta ja znam. - 9oa je to kombinacija, biti bogat, a bolestan, mislim da je loije nema, ali to sa tobom nije sluaj. - (a bie jednog dana, od toga se ne mo#e pobjei sve mi je to jasnije, vrijeme mi sve br#e prolazi, je li to sa svakim tako) - -islim da si u pravu, kad je ovjek mlai, vrijeme ide sporije, misli da je #ivot nepodnoljivo dug@ali kasnije vrijeme protutnji i ovjek se samo jednom probudi star i ru#an. 1vaj #ivot je ustvari samo jedan san, ovjek spava i kad umre probudi se, ima jedan hadis koji tako ka#e, ini mi se. %abrojio sam skoro sve hadise i ajete koje sam znao, a Adem je sigurno mislio kako ih znam vie nego hod#a. - 1pet +ilozo+ira, brate, priaj naki da te razumim, ta kad umre, kakvo buenje, ko e mrtvoga probuditi) - 1naj ko te stvorio jednom, mo#e to lahko uiniti ponovo. 7o su smijena pitanja, isto kao da ovjek mo#e pretrati deset kilometara za pola sata, a ti se pita mo#e li za isto vrijeme pretrati kilometar. - Brinu me ove moje keri, promijeni iznenada temu razgovora, a pogledom proara po prostoriji, da ga ko ne prislukuje, vidi kakvo se zlo pribli#ava...nee izai na dobro, nikako. - 6 kom smislu) - %e zanima ih moj biznis. 9ijepe su i privlane obje ha, namignu mi eretski, a izgledao je ve sasvim prirodno, kao da nije prije samo nekoliko sati bio na smrt preplaen i spremao oporuku. - (aaa jeesuu@neugodno mi je malo@ - (ria se da si bacio oko na moju lvisu, mukarci smo i znamo se dugo, ne treba ti biti neugodno..) &rv mi je udarila u lice. %jegova starija kerka tada nije imala vie od dvadeset godina, kako sam sraunao otprilike, izgledala je djetinjasto, tako da nisam nikad ozbiljno pomiljao da bih mogao biti sa njom u vezi, u stvari nijedna #ena mi nije padala na pamet nekon svega to mi se izdeavalo kad do nedavno ni sam nisam znao da li se rauna da jo imam #enu ili sam de+initivno ostao bez nje. Ali to vee sam postao svjestan novih mogunosti i nada. .a li bi me ona razumjela) $ zar bi me htjela) 0ta bih joj mogao ponuditi osim svoje boli i razoarenja nad propalim brakom) $pak, ideju za takvu pomisao dao mi je upravo on, njen vlastiti otac. *e li to uinio

namjerno, ili se ta doista ukalo) 'vala se lvisa, valjda po lvisu (risliju, jer do tada to ime nije bilo uobiajeno meu naim narodom. %i nevjeto svezana marama nije mogla sakriti ljepotu njenih crta lica, a krupne zelene oi dolazile su do izra#aja uz zelenkaste tonove marame. 3iao sam je ranije, uvijek nasmijanu sa sestrom ili prijateljicama. ;ak mi se inilo, kad sam to vee doao u njihovu kuu i vidio je kako otire suze, da se istovremeno smijei krajikom usana, a smei pramenovi duge kose nemirno i neukrotivo su trljili ispod marame. - $znenadio si me sa tim Ademaga, a s lvisom nisam na #alost ni u kakvoj vezi, to su prie ula-kazala. 7o je jedino to mi je nailo da ka#em. - -a ne znam otkud mi to naleti, sviao mi se na razgovor, ali mi odjedanput nalee da skrenem. $zvini4 - %ita, nita, nema na emu, mislim..., nisam nimalo uvrijeen, nekako sam promucao jedva prepoznajui svog glas. Najgori nas je olo u din ugonio! -ulo -u+ti rodio se u zla vremena, njegovi roditelji, bili su srednji stale#, a #ivjeli su u 5ornjem 3aku+u, jednom malom bosanskom gradiu. 1n je bio sedmo dijete po redu i nakon njega se rodilo jo dvoje. 3eina ih je pomrla ve pri poroaju ili veoma mali. -islili su da e umrijeti i on, pa su ga onako bolesnog iznijeli na raskrce i tuda je naiao jedan dervi -evlevijskog tarikata, koji je njegove roditelje posavjetovao da mu umjesto imena "amazan, dadnu ime -ulo. - 9ijepo je ime "amazan, ali nije za ovog vakta, rekao je dervi i otiao. -ali -ulo se zagledao u njegovom pravcu i neto progugutao, iako je dotad skoro neprekidno plakao. .jetinjstvo je prolo mimo njega, jer nije imao vremena ni uslova za mnogo tota to su radili njegovi vrnjaci, a mnoge stvari koje su oni radili nisu ga ni zanimale. 1n se vie volio dru#iti sa odraslima. (a#ljivo je sluao kad stariji govore i time ih primoravao da se u govoru vrlo esto obraaju njemu, a on bi ponekad nesvjesno uskoio u razgovor i umjesto da bude rezil, kao to bi svako drugo dijete bilo, njega bi pohvalili rijeimaB vidi ti maloga, kako on to konta. 3eoma mali poeo je uiti ezan na gradskoj d#amiji i mujeziniti, tako da ga je e+endija 6bejd nazvao svojim nasljednikom i poeo njegove roditelje nagovarati da ga alju u medresu, za hod#u. %ije ih trebalo posebno dugo nagovarati, brzo su oni usvojili taj prijedlog i pravili planove kako da to ostvare. -ulo im je ve bio desna ruka u domainstvu, pomagao je i starije i mlae brau i sestre, ali nisu bili ni toliko imuni da mu mogu priutiti boravak u !arajevu, gdje ni njegov babo nikad nije bio. +endija ipak nije odustajao govorei / - .ae Bog na+aku, svakom je daje pa e i vama, a bila bi golema teta da ga ne upiete u medresu, roen je za to4 -ulo je zavrio medresu one godine kad je %jemaka zauzela (oljsku i prialo se da sprema napad na "usiju. $pak, mnogi nisu vjerovali da e se usuditi,

"usija je golema, prialo se da je haman velika kao preostatak kugle zemaljske, ko e udariti na toliku silu) (rvi svjetski rat je ipak zapoeo i -ulin otac se morao ukljuiti u borbu za zemlju, koju nije smatrao svojom. &ad je polazio, nije se dugo opratao, majka je znala kud ide i nastojala je prikriti brigu, a on je djeci rekao da ide, <mami kupiti narane u !araj,vo<. -ulo je nekoliko puta ranije vidio narane. A to su ti ba narane pale na pamet, pitali su esto mater, nakon to se nije vraao dosta dugo) -o#da se sad izgubio pa se ne zna vratiti) 3ratie se ako Bog da, govorila je zabrinuta majka. (una zdjela narand#i na stolu u jednom izbjeglikom kampu u vedskom gradu 7rollhetanu, vratila je -ulu u davnu prolost i dok ju je sjetno promatrao, njegovi domaini su se pogledavali u nedoumici. 6 oku mu je zaiskrila suza, a kad je primjetio da ga udno gledaju, uzdahnuo je i odmahnuo rukom, pravdajui se / - 2alalite mi neeg sam se prisjetio, pa sam odlutao malo. - 5dje smo ono stali, upita domaina) - (riao si nam -ulo e+. o (rvom svjetskom ratu.., paaa, pa si se zamislio neto. - Ah da, djeco draga ostarilo se, a ne znam uopte ni priati o neem drugom, jer sam cio #ivot u ratu. 6 .rugom svjetskom ratu bio sam neko vrijeme u partizanima, ali poto su mi branili da vjerujem u Boga, preao sam kod ustaa. Bilo mi je svejedno, kao i mom babi, nisam ni ove ni one smatrao svojima, ali kad sam ve morao nositi puku, radije sam bio kod ovih to im vjerski obredi nisu smetali. %a samom kraju rata, bio sam u zarobljenitvu u jednom talijanskom kampu. 1datle su nas prema naim #eljama slali u tree zemlje, jer bi nas komunistike vlasti u novoj *ugoslaviji strijeljale po kratkom postupku, da su nas vratili kui. !jedio sam izmeu dva o+icira. *edan je nglez, pravi onaj engleski d#entlmen, u lijepo ureenoj uni+ormi, kao da je tad iziao iz nekog njihovog salona. .rugi je bio $talijan, upav sa velikim brkovima. $mao je plave oi, kao i nglez, ali nije bio onako uredan. 1n se zvao 9upo4 A, 9upo, u prevodu znai vuk. - 5ovori li ti dide italijanski , prekide ga neko od prisutnih, na ta se domain obrecnu i zamoli da ga ne prekida. 5ovorim, njemaki, engleski i +rancuski. $ arapski naravno, #ivio sam dole preko trideset godina. - 5dje si to bio, upade opet neko radoznalo) (ita mene tad taj 9upo / -gdje bi ti volio ii -u+tiu) *a mu kao iz topa ka#em, u (alestinu, da se borim na Bo#ijem putu4 - moj -ulo, kako si budala, dolje e te Arapi #rtvovat, za jedan gro, nije to za tebe, idi u &anadu ili Australiju. &ako on mrzi islam i muslimane, mislio sam u sebi, a glumi mi prijatelja. - %e, ja ipak #elim u (alestinu. - &ako hoe moj -ulo, ali e me se sjetiti kad vidi da pola Arapa sarauje sa

*evrejima, a ti poao da pogine za njih. 3i jeste muslimani, ali nema meu vama dosta slinosti, vidjet e. 6 to vrijeme svijet je bio zaokupljen time da rijei #idovsko pitanje, jednom zauvijek. 1dluili su da im naprave dr#avu na teritoriji (alestine, na to su ovi prema nekim istorijskim i prije svega zapisima iz Biblije imali pravo, ali i Bibliju su pisali ljudi i prilagoavali svojim potrebama. 1datle je krenulo stotinu i etrnaest Bonjaka i odmah smo po dolasku dole bili borbena jedinica, koju je svako morao respektovati. $zrael kao dr#ava nije postojao i nisu imali jo ustrojenu vojsku i policiju, ali sam ubrzo shvatio da je onaj 9upo bio u pravu4 8idovi su znali za svaki na borbeni pohod. - .e nam dide -ulo, malo ispriaj o nastanku $zraela i tom vremanu, izgleda da te pamenje dobro slu#i, a mene to jako zanima, zamoli domain. *a esto sad ujem da je naa sudbina ista kao i (alestinaca, a ne znam kakva je njihova sudbina bila) .id -ulo otpuhnu, savi jednu nogu ispod druge, dok je sjedio na podu naslonjen leima na garnituru za sjedenje i poe objanjavati/ - (alestinska povezanost sa dogaanjima u .rugom svjetskom ratu poinje nakon dolaska ejha mina 2usejnija u %jemaku, gdje je CDEC. razgovarao sa 2itlerom.1vaj mu je obeao pomo u borbi protiv britanske okupacije. 2usejni pristaje na ovu ponudu i zauzvrat poziva Arape irom vrope da se pridru#e %jemcima. 7ako se CDEF. godine +ormira jedinica sastavljena od Arapa u njemakoj vojsci. 7u je 9upo vidio razliku izmeu boraca Bonjaka i Arapa. (alestina je poznat geogra+ski pojam, ali nije poznat kao dr#ava, bila je do .rugog svjetskog rata britanska kolonija. %akon rata i pod pritiskom jakih #idovskih udruga koje su nastale u Americi, predsjednik 7ruman, zahtjeva od Britanije da pusti naseljavanje stotinu hiljada *evreja na teritoriji (alestine, to je Britanija prihvatila. .odaj de mi seko au vode, samo zapamtite dokle sam do,o, prekide -ulo na kratko svoju zanimljivu priu. .ok je ekao da mu donesu vodu , prisutni su se udom udili, otkud sve to zna i kako je sve zapamtio. 'atim su poetkom CDEG. godine 6jedinjene nacije donijele odluku da se 3elika Britanija povue iz (alestine i da se zemlja podijeli na dva dijela, dok bi &uds , kojeg mnogi znaju samo kao *erusalim, ostao pod meunarodnom upravom. &rajem devetog mjeseca te godine Britanci objavljuju da je krajnji datum za njihovo povlaenje CH. maj CDEI. godine, a ubrzo nakon toga i vijesti da se time sla#e Amerika i "usija. "ezolucijom CIC, 6jedinjenih nacija odlueno je da se teritorija (alestine podijeli na dva dijela. $ to ne jednaka dijela. 8idovi koji su inili tad oko trideset posto stanovnitva, dobili su pedeset i etiri posto, a (alestincima sa ezdeset i osam posto stanovnitva pripalo je etrdeset i est posto, iako su imali jo uvjek oko devedeset procenata zemlje u svom vlasnitvu4 Bila je to golema nepravda. !vo vrijeme dok smo pratili ove dogaaje na koje nismo mogli utjecati mi smo se borili protiv doseljavanja #idova na zemlju (alestinaca, broj Bonjaka koji su inili

jednu jedinicu bio se popeo na dvije stotine i pedeset pet, iako su mnogi bili izginuli. 1d nekud su stalno dolazili novi. 7oliko nas je uestvovalo u uvenoj borbi za oslobaanje &udsa4 to sad smo doli do toga to si me pitao, zato nas Bonjake porede sa (alestincima) *evreji su znali da e se +ormiranje njihove dr#ave morati napraviti uz pomo oru#ja i ubrzo su poeli da se naoru#avaju, te da irom svijeta regrutiraju dobrovoljce za odlazak u (alestinu. Amerika tad uvodi embargo na uvoz oru#ja (alestincima i okolnim arapskim zemljama, tako da su (alestinci morali voditi borbu sa daleko bolje naoru#anim protivnikom, ve od samog poetka, a tako je i dan danas. -i smo mislili da su nam okolne arapske zemlje pomogle mnogo to su nam poslale milion +unti, ali smo saznali da je #idovima samo iz Amerike dolo blizu tri stotine miliona +unti. 1ni su za taj novac od Britanaca kupili dvadesetak borbenih aviona, a Amerikanci su ih snabdjevali oklopnim vozilima. - !ad mi je jasno to nas porede, ali -ulo brete, ta su radile te arapske zemlje, sigurno su znali ta se deava, kad ste to znali vi borci na terenu, ponovo je pitao domain) - 3lade arapskih zemalja su bile postavljene od strane kolonizatora i ponaale su se onako kako je to tra#ila Britanija od njih. %ije ni danas nita drukija situacija, to se njih tie. $ako su #idovi ve prije naputanja Britanaca palestinske teritorije zauzeli strateku utvrdu &astal i poinili veliki pokolj, vlade arapskih zemalja su bile odlune da nita ne poduzimaju dok Britanci ne odu. -i smo znali da su time #idovi #eljeli strateku prednost prije odlaska ngleza, ali nismo mogli nita. *edan palestinski mud#ahedin, Abdulkadir 2usejni, okupio je dobrovoljce i za jedan dan uspio vratiti utvrdu, ali su je #idovi ponovo osvojili. 2usejni je pao taj dan i bie ako Bog da ehid4 - $ma li ko sat od vas, upita -ulo iznenada, dok je istovremeno arao pogledom po prostoriji) %igdje na zidu nije bilo sata. - !ad e pola est, ree neko od prisutnih, a drugi zamoli -ulu da nastavi. - %astaviu kasnije sad je vakat akam-namazu. - (a de ti klanjaj, mi emo priekati, ljubazno e domain. - 0ta priekati, neete li sa mnom) - -a ne klanjamo mi dido4 - stag+irullah, kako ne klanjate brao) - (a ta emo, neko se nevjeto pravdao, ta vrijedi i da smo klanjali, vidi ta se deava.., - a nismo nauili, malo smo ili u mejta+ kad smo bili mali, ali... - &ako misli ta emo) 0ta dobijate time) - .a4 - A ta gubite) Ako smatrate da nita ne dobijate, nita ne mo#ete ni izgubiti, ja nisam bio u Bosni vie od etrdeset godina, nisam znao da je to tako. - -a dobri smo mi ljudi dide.., ne mislimo nikom zlo... - 3raga smo mi dobri ljudi, da je tako ne bi nas najvei olo na svijetu u din

ugonio, etnici4 !ad nije niko nita odgovrio. - *a sam se borio protiv #idova vie od trideset godina, ali mogu rei da su etnici daleko vei olo i da su radili stvari kojih bi se i #idovi stidjeli4 %ego hajte vi brao, uzmite malo abdesta, ja u imamiti, pa emo zajedniki klanjati akam, bio je -ulo neumoljiv. -ukarci poee stidljivo skidati arape i jakne u kojima su sjedili i poee uzimati abdest, kako je koji znao. !mijali su se u kupatilu, bilo im je to zabavno. %akon akama, zavlada u sobi skroz drukija atmos+era. !vi su zahvalno gledali -ulu i ekali da nastavi priu, a na tacni ispred njih se naao ibrik kahve i kolaa. .omaica se prvi put pojavila u sobi, sa lijepo svezanom mahramom na glavi i obratila se -uli. - Allah ti dao svako dobro, da nam hoe dolaziti ee, nita mi dra#e nije nego to se ovaj namaz obavio u mojoj kui. -ulo joj se osmjehnu od uha do uha i zahvali na kahvi i kolaima, kakvih nije, kako ree, jeo od kako je otiao iz Bosne. h, deder da ovo zavrim to sam poeo pa da se razilazimo. *edan od njava#nijih dogaaja u tim prvim danima borbe bio je pokolj u selu .ar *asin, gdje je stradalo oko dvije stotine i pedeset civila. Bio je to straan zloin, koji je trebao moobilizirati Arape i (alestince za borbu, ali je imao kontra uinak, odatle su #idovi zauzimali bez veeg otpora susjedna naselja. $ tako dok su / *ordan, 9ibanon, !irija, $rak i gipat priali prazne prie o slanju svojih jedinica u (alestinu, nakon to odu Britanci, #idovi su zauzimali mjesto za mjestom. Bili su ve zauzeli 2ai+u i zapadni &uds, to se kosilo sa rezolucijom 6%-a i ili su dalje. 6 borbama za !a+ed i *a+u gine oko sedam hiljada (alestinaca, Britanci ekaju dan kad e se povui, a *evreji spremaju proglaenje dr#ave $zrael. 7o se desilo u 7el Avivu petnaestog maja CDEI g. tano u esnaest sati, a samo jedanaest minuta kasnije predsjednik !A. -a 7ruman objavljuje da priznaje novu dr#avu $zrael4 %akon toga arapske zemlje ulaze sa svojom vojskom u (alestinu, ali su k, o biva, #eljeli da bude sve po pravilima, pa su zabranili sve palestinske dobrovoljake jedinice i udruge. &renuli su sa dvadesetak hiljada dezorijentisanih boraca, sakupljenih iz razliitih dr#ava, a protiv sebe su ve tad imali respektabilnu armiju od oko sedamdeset hiljada vojnika. -i smo se tako rei ilegalno nastavili boriti, dok je samo u $raku ostalo oko petnaest hiljada dobrovoljaca, kojima arapske zemlje nisu dale ui, a jedinicama arapskih zemalja su komandovali uglavnom Britanci, pa nije nikakvo udo da su do#ivljavali uglavnom poraze na bojnom polju. -ulo tad uutje i zamisli se. %iko ga nita ne upita, svi su zamiljeno odmahivali glavama. to, to bi bilo ukratko o tome, pa bie, ako Bog da prilike, da vam priam jo to vas bude zanimalo. *a u sad polahko ii, ima ovdje jedan mesd#id, u kojemu klanjam jaciju, to je u

jednom stanu, pa poesto ostanem tu odmah i prespavam do sabaha. 6stao je polagano i oblaio odjeu, koje je bilo previe za ovo doba godine, na samom izlazu jo se okrenuo prisutnima/ - .a, nisam vam rekao da sam se u tom periodu zavrio +akultet u .amasku, o#enio sa jednom 9ibanonkom, imam sa njom dva sina i jednu kerku. (oodrasli su ve. &lanjajte, Bog vam dao, bit ete samo na dobitku, ree na kraju i veoma brzo ode. Nai i njihovi mrtvi !labo sam spavao protekle noi. !ve ee me proganjaju ru#ni snovi, a ponekad se trgnem iz sna i vidim pored sebe tijelo mrtvaca kojeg sam secirao na praksi. .ugo mi treba da shvatim da se to jorgan tako namjestio ili jednostavno jastuci ispremjetali. 6palim svjetlo4 6vjerim se da nema nita. !at na zidu i otkucaji srca ine veliku buku u ovo gluho doba noi. (onovo legnem i pokuavam zaspati uei u sebi kratke sure iz &urAana, to mi je dok sam bio mali uvijek pomagalo. !ad pomogne da se smirim, ali ne i da zaspim. "azmiljam o ovjeijem organizmu. -o#da su me na to natjerali grevi u stomaku koje sam sve ee imao, valjda od nervoze i nepravilne ishrane. 8eluana kiselina je svojevrsno udo. 6 biti je polupostotna solna kiselina koja iz jo neobjanjivih razloga ne nagriza #eluanu sluznicu. !olna se kiselina stvara iz klora koji kru#i u krvi u obliku kuhinjske soli. !matra se da jo nedovoljno poznati antienzimi brane solnoj kiselini da nagrize #eluanu sluznicu. (a ta bi to moglo da bude) 8eludac je organ od mesa, u kojem nita ne mo#e ostati ne provareno. %ajtvre suho meso koje ponekad na silu progutamo, tu se skuha kao mlada piletina u juhi, a #elucu, zahvaljujui tim nepoznatim antienzimima, nita4 !ubhanallah4 %e mogu zaspati pa pokuavam pronai neto u vezi toga iz knjiga koje su mi na dohvat ruke. %isam ni pronaao to to sam tra#io, a oi mi se poee sklapati. %e da ejtan da togod nauim, govorim sam sebi i ponovo se namjetam da legnem. 'loo, na kojeg sam skoro bio zaboravio, samo je ekao da se namjestim da bi zapoeo sa mnom polemiku. %ije ni udo, veli, to sanja budalatine i ne mo#e spavati, kad ti se samo takve misli roje po glavi. 0to ne u#iva kao i drugi svijet, kad ve ima tako dobre uslove, ta e ti u neko doba struna literatura i istra#ivanje nekakvih enzima) %isam bio dovoljno jak da nastavim sa njim razgovor, a ni on nije bio neto ekstra raspolo#en. -o#da mu je izmakla kakva krupna riba, sa kojom je izgubio dosta vremena, pomislio sam zlobno =za njega je krupna riba kakav hod#a ili neki islamski uenjak, a kad takve zavede, sa obinim svijetom mu je lahko, govorio

mi je dr. islamskih nauka ?uad !edi> i zaspao ponovo, protiv svoje volje. Ali sam se protiv svoje volje i probudio. 3idio sam mnogo leeva i nisam na njih obraao posebnu pa#nju ve dugo vremena, ali me jedan hod#a koji priprema mrtve za susret sa Allahom spotakao da im analiziram izraze lica. 7aj hod#a je govorio d#ematlijama izmeu dva namaza, kako je kad se gasule mrtvi. *ednog od njih je zanimalo kako je izgledao ovjek kojeg je ovaj gasulio, a sam je digao na sebe ruku. 6bio se no#em, kojim je prije toga pobio svoju +amiliju. Bile su razne pekulacije kako ih je pobio pa je to ljude zanimalo, ali im je hod#a osvijetlio jednu sasvim drugu dimenziju smrti. Briljantno je to napravio. - %e mogu ja sad o tom govoriti, nije to bilo ba tako kako narod pria, jest mi to jedan od najte#ih dana u mom #ivotu, kao imama i ovjeka, koji oprema narod dugo godina na susret sa 5ospodarom, zapoeo je hod#a autoritativnim glasom, a svi smo ga pa#ljivo sluali. 9ice ovog naeg nesretnog brata je zadr#alo onaj izraz, onaj momenat kad je on ugledao meleka smrti, Azraila. ;ovjek tad postane svjestan ta je radio i kakav je bio, osjeti gdje e se njegov #ivot nastaviti. -i hod#e mo#emo sa velikom sigurnou znati kakav je ko bio prema tom izrazu lica, iako nismo poznavali rahmetliju. *a ovog brata nisam lino poznavao, a njegovo lice je odavalo neopisiv strah. !vi smo utjeli i zamiljali izgled rahmetlije. - ;esto sam u prilici, prekide imam tiinu, da vidim ovdje u 0vedskoj ljude koji su preselili na ahiret, a nisu muslimani. 3idim dosta 0veana kad uem u mrtvanicu da preuzmem naeg rahmetliju i mogu vam rei iako smatram generalno 0veane kao dobre i humane ljude, da njihovi izrazi lica nisu smireni, nemaju svoj dunjaluki izgled. - !vi su ushlapireni i zabezeknuti4 - &ako bi vam opisao, pokuavao je imam nai prave rijei, - kao ovjek koji gleda +ilm strave i u#asa, pa se poteno isprepadao i u tom momentu ispustio duu. &od nas muslimana, je vrlo rijetko naletjeti na takvu +acu, kod mnogih naletim na tako smiren izraz lica, sa osmijehom, i tad ne mogu da ne pomislim, - evo d#enetlije, ako Bog da4 Bio sam impresioniran time kako je taj hod#a to pojanjavao na veoma jednostavan, ali uvjerljiv nain. $ sjetio sam se da ba mnogi komentariu izgled lica, svog recimo umrlog roaka rijeima, - k,o da je zasp,o4 2od#a kod kojeg sam uio osnovne stvari o islamu, te konstatacije bi prokomentarisao rijeima/ - 3jernik zna da je smrt nastavak #ivota i zato se nakon svih ovodunjalukih tegoba obraduje meleku smrti, jer shvati da mu se otvaraju vrata mnogo ljepeg prebivalita od ovog u kojem je #ivio i zato duu preda 5ospodaru sa osmijehom. 7ek sad sam spoznao pravo znaenje tih rijei. ;uo sam da je jedan ovjek koji je bio zadu#en da kopa grobove u &ozarcu, tano znao kakav je bio onaj kome ga je kopao. 5ovorio je da je dobrim vjernicima mirisalo mjesto gdje e se ukopati, i da bi takvim mezar iskopao bez

ikakave patnje, a kad bi se mnogo napatio kopajui i uz to osjeao nepodnoljiv zadah, znao je da je umro neko ko e vjerovatno zavriti u d#ehenemu. - 7ako oni koji ne vjeruju shvate da su bili u zabludi i zato je usplahireni izraz na njihovom licu siguran znak da su se uplaili susreta sa 5ospodarom, zavrio je imam priu o izgledu umrlih. -notvo izraza lica mrtvih mi je prolo kroz glavu i nije bilo vie nikakve anse da zaspim. (otpuno besmisleno mo#e zvuati, ali sam se bojao smrti. %aletim na ljude koji ka#u da se ne boje i samo na momenat im zavidim, ali brzo shvatim da je to njihov nain odbrane pred strahom od smrti. ;ak i veliki vjernici se boje, neki koje smtram takvima su mi to i priznali, iako smatraju da je smrt nastavak #ivota, oni se boje da e u nastavku biti izvan ljepota d#eneta. 7oga je njih strah. 6glavnom, oni koji ne vjeruju, ka#u da se ne boje smrti i misle da je smrt poput nekog malo tvreg sna, ili misle da e ponovo biti roeni, u #ivotinjskom ili ljudskom liku, ali se u razgovoru i sa njima vrlo brzo uvjeri da ne vjeruju ni u to. 7ako da je njih strah jo vie. 6stao sam klanjati na+ilu namaz i nakon toga se osjeao kao zaljubljeni tinejd#er. .a mi je tad 5ospodar uzeo duu, moj dobri e+endija bi na mom licu vjerovatno zatekao bla#eni osmijeh . Krvav zalogaj kruha *edan bivi zatoenik srpskih logora u okolini (rijedora, doao se lijeiti u bolnicu gdje sam radio. &ad sam ga upoznao bio je star izmeu etrdeset pet i pedeset godina, ali je izgledao stariji. 3isok ovjek krupne grae. 6spravno dr#anje bilo je kod njega veoma primjetno, jer se ovakvi gorostasi inae malo poviju u struku, kako se drugi, rastom ni#i ljudi, ne bi pored njih osjeali iskompleksirani. 1ito je mnogo itao i pamtio. $mao je i sposobnost prenijeti svoja zapa#anja i pamtiti detalje. 0eri+, kako mu je bilo ime, nije #elio da neko zbog njega osjea kompleks, on je ostao uspravan iz inata4 &od mene je doao na pregled nakon nekoliko operacija koje je imao, kao posljedica muenja u logorima, gdje mu je jedno rebro bilo <zaraslo< u jetru. 1n se u takvom stanju, nakon to je smjestio porodicu na sigurno, bio vratio u borbu, ali nije dugo izdr#ao. %akon povratka u 0vedsku, do#ivio je sepsu i bio kliniki mrtav. Bilo mu je to ravno peti put da bude sa onu stranu nepoznatog, ali je i ovaj put 5ospodar odredio da pre#ivi. -edicinski +enomen. 6 veoma kratkom roku smo postali jako bliski, i ja sam svaku malo du#u pauzu koristio da sjedim sa njim i sluam. %agovarao sam ga da zapisuje4 - %e znam pisati moj doktore, a jako bih volio ova svoja svjedoenja prenijeti na papir, kako bi bila opomena buduim generacijama. - $ ja neto zapisujem, iako mi to nije struka, pii onako kako znade, bitno je samo da to ostane sauvano od zaborava.

- h, ti si kolovaniji, tebi je lake, a o emu pie ako nije tajna) - 1pisujem susrete sa naim ljudima, prenosim njihove prie koje mi se ine zanimljive. - 2oe li biti i mene u toj knjizi) - upita sa nadom u glasu. - Bie ako to bude knjiga, ali je knjigu teko napisati, iako mi se sama namee. .osta ljudi koje sam sreo dole ili poznavao, sad susreem ovuda.., njihove sudbine se nekako udno prepliu, iako se nisu meu sobom poznavali u veini sluajeva. 7o je dobra graa za roman, ali... - (oznajem ja jednog pisca, to bi ti mo#da pomogao, ree 0eri+ i pridi#e se malo iz polo#aja u kojem je bio. 6h dobro je to sam ga se sjetio. 1n je doao ovamo poslije rata i #ivi u 7rollhetanu. - &ako se zove) - -uhamed -ahmutovi4 - ;uo sam za njega, rekao sam oduevljeno, jer sam vidio da mu poznanstvo sa tim piscem mnogo znai. - -o#da nije loa ideja da nam pomogne obojici, ta veli) 7ako sam se dogovorio sa 0eri+om da ga kontaktira, a on je bio sav ozaren. -o#da bi u tom sluaju i ja mogao pisati, ree naposljetku, jer on to mo#e prepraviti malo, a mene na to nagovaraju i moji sapatnici sa kojima sam bio u logoru. - !usree li nekog od njih, ovdje, volio bih i ja upoznati jo kojeg) - -a susretnem ponekog, #ivog, ali susreti sa mrtvima su mnogo ei, oni me naprosto mole da neto napiem ili ispriam nekome ko bi to umio napisati. .olaze mi esto u snu4 - (a ta eka brate) - -o#e li mi doktore pribaviti svesku i malo papira, upita iznenada) - 3rlo rado4 1tiao sam odmah u knji#aru , kupio nekoliko olovaka i svesaka. 6pakovao sam to u jednu mapu i sa velikim zadovoljstvom i oekivanjem odnio 0eri+u. .rugi dan me je pozvao i itao mi poetak svojih zapisa, kojima je bio dao naziv/ 0ehidi u snu dolaze. .ok je itao svoje namjere i prvu priu, plakali smo obojica. 'amolio sam ga da je pretipkam i prebacim meu svoje zabiljeke, pa ako bude od toga kad nastala knjiga, neka se nae i ta pria u njoj. *er junak te prie da nije previe vjerovao svojim dumanima, bio bi sada sa nama i svoju priu bi sam ispriao. 0eri+ je pristao, a lice mu je sijalo od sree i zadovoljstva, to postoji ansa da se ovaj dokument o stradanju nevinih Bonjaka negdje sauva. ehidi u snu dolaze *o od samoga izlaska iz logora pored svih linih +izikih i psihikih problema, bavio sam se milju na koji nain da progovorim o mojim drugovima, logoraima, ehidima, ljudima koji ni krivi ni du#ni, mnogo puta na najte#i mogui nain, moradoe polo#iti svoje #ivote, a zarad zloinake i genocidne ideologije !rba, naih JkomijaJ to nas pozatvarae u bezbroj logora irom Bosne i 2ercegovine.

%ae domovine. !amo u logoru 1marska #ivot je izgubilo vie od hiljadu ljudi meni poznatih, a jo vie njih koje nisam poznavao, ali sam bio svjedok njihovog stradanja. 1ni mi dolaze u snu i u mislima. $znenada. %ekad ih prizivam a esto mi dou i sami, kao dobri prijatelji, komije i roaci. (ovjeravaju mi svoje tajne, objanjavaju razloge zato su neto uinili tako ili zato nisu. "azumijem ih, jer sam i sam preao dio puta kojim su oni otili, samo to su oni preli granicu gajba, nepoznatog i nali konanu istinu. "azgovaramo o svemu i svaemu, ali mene najve zanima kad ponu govoriti o sebi, tra#ei od mene da sve zapamtim i na papir prenesem. -oram priznati da ponekad po#elim da me malo ostave na miru, a tada oni ponu kucati na moja vrata savjesti i sjeanja, podsjeajui me da sam to obeao jo u logoru, ako ostanem #iv da u o svemu svjedoiti. (a kad sam poeo pisati, iako nisam peru vian, nagrnue sa svih strana u svako doba dana i noi kazujui mi svoje sudbine. 3ele, nek, se zna ta se dogodilo, ta su nam sve nai dumani uradili. 7o ne smije ostati tajna, mora biti reeno, da saznaju oni to znali nisu, i da bude nauk i opomena onim to jo uvijek sumnjaju4 -olim Allaha s.K.t. da me osna#i i uvrsti u namjeri da to ostvarim, i molim 5a da svima o kojima budem pisao, dadne dered#u koju je ehidima obeao. (rijedor, grad u ijoj okolini sam roen, do#ivio je sudbinu slinu kao i !rebrenica, ali je scenarij bio drugaiji. !rebreniane su !rbi poubijali za svega nedjeljuLdvije, a nad muslimanima grada (rijedora progon je trajao mjesecima, ak i nekoliko godina nad onima koji su ostali nakon sveopteg pokolja i progona muslimana sa svojih vjekovnih ognjita. %a hiljade mukaraca, #ena i djece od novoroenadi do najdublje starosti bivaju zatvoreni u logore &eraterm, Breziane, sportsku dvoranu J-ladostJ u (rijedoru, zatim u 5. i ..(etrovom 5aju i dva najvea logora u Bosanskoj krajini, 7rnopolje i 1marska, gdje su vrena najmranija zvjerstva nad logoraima koje samo bolesni ljudski um mo#e da smisli i re#ira. %amjeravam spomenuti Breziane, &eraterm, 1marsku i -anjau, logore u kojima sam boravio od FH. maja, do CE. novembra CDDF. godine. -oje selo &evljani, nakon ultimatuma da emo biti sravnjeni sa zemljom, to su etnici poduprli sna#nom artiljerijskom i pjeadijskom vatrom u trajanju jednog dana i dvije noi, prihvatilo je bezuslovnu predaju. !ve i da smo htjeli da se borimo, nismo imali ime. (rema nareenju "admila 'eljaje, mukarci, #ene i djeca okupljaju se pred osnovnom kolom u &evljanima. (rema ve oprobanom receptu, pristupa se razdvajanju mukaraca od #ena i djece. %ekima se nakon toga dana gubi svaki trag do danas, ali ipak najvei broj zavrava u nekim od ve spomenutih logora. 1d tog dana pa do konanog oslobaanja iz ropstva muslimani (odkozarja bili su prisiljeni da trpe neuvena i nebrojena zvjerstva od svojih JkomijaJ !rba. $pak, oni koji su od etnike ruke morali ispiti gorko smrtno erbe, njima je najte#e, i oni su najvie zaslu#ili da se spominju i o njima da se pie.

9ogor 1marska, juli CDDF. godina. <&ada pozdravom pozdravljeni budete ljepim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite, jer e Allah za sve obraun tra#itiJ !ura / An-%isa, ajet IM. Pria prva -jeseci juli i august u mom kraju su dva najtoplija mjeseca, kad se temperatura penje iznad EN stepeni Oelzijusovih. -eteorolozi, kad govore o vremenskoj prognozi, redovito daju i upozorenje stanovnitvu da se bez velike potrebe ne izla#u suncu, nego da se dr#e hlada i da piju tenosti to vie. -i, logorai ve dvije he+te nalazimo se na otvorenom od zore do mraka, a poneki put i zanoimo. 'a nas upozorenja meteorologa ne va#e, pa bez obzira da li sunce pr#i ili kia pada, mi smo tu na J(isti<, kako smo je mi logorai prozvali. $ma nas oko sedam stotina. 6 logoru se nalazimo oko dva mjeseca. %iti smo se kupali, niti brijali. $znad nas sunce koje nemilosrdno pr#i, a ispod u#areni i grubi as+alt. 2lada nigdje4 Bude ga samo ujutro kad ne treba, jer je as+alt i onako dovoljno hladan, a naa iznemogla tijela drhte od hladnoe. %oas smo proveli no u <restoranu< gdje nas je polovina uala ili sjedila, a druga polovina stajala. Bilo je tako tijesno, da kad ovjek hoe podii nogu da bi se odmorio, nema je vie gdje vratiti, jer je neko ve stavio svoju nogu na to mjesto. !tajali smo cijelu no nepomino. 1d rane zore molili smo stra#are da nas puste na J(istuJ, to su naposljetku i dozvolili. *edva smo se dovukli do svojih mjesta, prosto padajui na vla#ni i hladni as+alt. (olumrtvi kao u nekom transu zapadamo u neto to se mo#da mo#e nazvati snom. &ad bi se nekim udom dogodilo da stra#e nema, ini mi se da bi dugo vremena prolo dok bi se neko pokrenuo. 3eina nas je ve prola nekakva isljeivanja i malo ko ima da mu nisu ostali tragovi od torture. %a J(istiJ smo zato to u svim prostorijama u cijelom kompleksu zgrada <"udnika #eljezne rudeJ 1marska naprosto nejma mjesta. 2angari za teke rudnike maine, radione, magacini i kancelarije, prepuni su logoraa, zbijenih poput sardina u konzervi. 6 pojedinim prostorijama sustanari su im golubovi koji su sa traverzni srali po logoraima, lepetali krilima, i na njih otresali vake tako da smo se za kratko vrijeme svi zauljivili. 7im ljudima nisu dozvolili ni prozore otvarati gdje je to bilo mogue. %e znam da li je gore nama ili njima. %a <(isti< imamo barem svje#i zrak, ali smo zato bili izlo#eni direktno pogledima stra#ara i prvi smo na udaru. $znenada pade komanda/ - 6 vrstu4 -i smo znali ta to znai, jer smo to i od ranije radili. ;etnici bi nas natjerali da legnemo potrbuke poredani u redove sa rairenim nogama. 9ogorai iz slijedeeg reda morali su staviti glave meu noge onima

ispred sebe i tako sve do posljednjega. %ije se smjelo gledati u stranu, nego samo u as+alt. Ako bi neko pogledao, pa ga stra#ar primjeti, gazio bi preko ostalih i tukao J krivcaJ ili izmama ili kundakom puke u glavu i po pleima. "azlog to smo morali le#ati u takvom polo#aju je to od ranog jutra pristi#u novi logorai, mjetani 2ambarina, "izvanovia, ;arakova i drugih naselja zapadno od (rijedora. 7akozvano JBrdoJ. $ pored svih opasnosti, mnogi od nas, koji smo bili u poziciji, gledali smo ta se dogaa. 'arobljenike su dovezli autobusima. 3e su bili pretueni da su jedva stajali na nogama, a jo su na putu do JBjele kueJ morali proi kroz etniki palir. 7ukli su ih sa obje strane, svim i svaim. (ukama, bejzbol palicama, elektrinim kablovima raznih pro+ila, rukama i nogama. 9judi su bauljali, posrtali, a mnogi su od udaraca i padali. 1nda bi na te jadnike etnici jo #ee navalili po etiri i vie odjednom. Bilo ih je koji su malaksali i ostali le#ati na betonu, ali su nailazili sljedei logorai gazei i sapliui se o njih. JBijela kua< slu#ila je nekad za odmor radnika u kratkim pauzama. !ada je pretvorena u jedno od najgorih muilita u logoru. %avee, etnici bi je praznili ubijajui logorae na razne naine, a pred zoru logorai bi sakupljali be#ivotna tijela, tovarili na kamionet dvotonac, a etnici bi ih odvozili van kruga. 3e tada smo nasluivali da ih odvoze u &evljane, muslimansko selo oko est kilmetara udaljeno od 1marske. 7o je bio uzrok da je u JBijeloj kui< bilo mjesta. &ada se sve konano smirilo, nama su dozvolili da sjednemo. (otrbuke smo le#ali oko etiri sata. *edva smo pokrenuli utrnule udove. (okuavali smo zauzeti mjesta gdje je ko ranije sjedio. $za nas ostale su lokve znoja koje je vreli as+alt brzo upijao. !jedili smo i utjeli, zaokupljeni svako svojim mislima. *a sam gledao jato golubova na krovu upravne zgrade. !ve druge ptice / vrapci, svrake i ostala divlja su se naprosto razbje#ali jer ih je rastjerala pucnjava, ali golubovi nisu pobjegli. %jih etnici nisu mogli otjerati svojom drekom i pucnjavom. 5aati golubove, to im je bila omiljena zabava. &ad bi kojeg pogodili, i golubije mrtvo tijelo se skotrljalo niz strmi krov, etnici bi to vriskom proslavili estitajui uspjenom strijelcu. %akon svakog pucnja, digli bi se u zrak, vijali se neko vrijeme okolo, a onda opet sletjeli. 7ako su se naduravali sa etnicima dok etnicima zabava ne bi dosadila. %avijao sam za golubove i divio se njihovoj hrabrosti i odlunosti. 6pornost je bila njihovo jedino oru#je. Bonjaci imaju mnogo slinosti sa ovim bezazlenim stvorenjima. 7iho sam romorio sebi u njedra, od njih se zaista ima ta nauiti. 'avolio sam golubove kao svoju +amiliju. %ije nita udno da sam ih tako do#ivljavao, jer je moja cijela porodica bila po logorima u okolini (rijedora i svaki od nas je mogao u

svakom trenutku postati meta ovim ubicama, kao oni. 7o nam nije prvi put. -nogo puta dosad smo ovako stajali u redu da nas isti neprijatelji tamane, a suprostavljali smo mu se, samo inatom bosnaskog goluba4 5olubovi, halalite ako sam vam kad u #ivotu zulum uinio. %eki su vidjeli da je stiglo vozilo sa hranom, i glas o tome brzo se proirio meu stanovnicima J(isteJ. !tanje se koliko toliko normaliziralo, pa su nam dozvolili da sa plastinim kanisterima odemo i do vode, koja je od nas bila udaljena samo nekoliko koraka. &orita i esme bile su ispred J-ujine sobe.< 7ako smo je zvali jer su etnici nekom -uji naredili da bude sobni starjeina u toj prostoriji. %e znam ta se sa -ujom dogodilo, da li je pre#ivio ili nije, ali naziv je ostao. 6 njoj je boravilo vie od pet stotina logoraa. 'a vrijeme mog boravka u toj prostoriji, sobni starjeina je bio -iralem B., zvani 9ala, koji je bio vema revnostan u izvravanju etnkih naredbi i mnogo je zlostavljao logorae, ak i lino tukao. %a J(istiJ prvi susjed od mene je bio udaljen toliko, koliko je bilo potrebno da smjestimo naa mrava tjela. $me mu je bilo !abahudin. -lad. *o ni vojske slu#io nije. &a#e, trebao sam ii, ali kad se u !loveniji zakuhalo, moji su mi preporuili da ne idem i nisam ni otiao. $ako smo znali kako je kome ime, zvali smo se JkomoJ. %aa mjesta smatrali smo naim kuama. 6 kui nije bilo niega. !ve to smo imali je ono malo odjee koja se ve poela raspadati. -jesta su nam bila na rubnoj poziciji grupe. !abahudin je to koristio da komunicira sa stra#arima. 1slovljavao ih je rijeju <vodnie< bez onoga <dru#e<, to je njima oigledno godilo. $ ovoga puta smo pro+itirali jer je dobio dozvolu da napuni kanister. -eni prvom je dao da pijem, a onda je kanister otiao od ruke do ruke i tenost koja #ivot znai brzo je bila ispijena. (ili smo zagaenu vodu. 7o je ustvari industrijska voda, a etnici su u nju dodatno, iz iste zlobe, sipali na+tu , ali mi druge vode nismo imali. 1ni su pili +lairanu vodu ili pivo. 1 tome ta nas je od jutros snalo nismo priali, jer to nam i nije bio prvi put da tako potrbuke le#imo i po deset sati. J(ista< na kojoj smo provodili dane bila je ustvari prostor izmeu hale za remont dempera sa jedne strane, i restorana i upravne zgrade sa druge strane, veliine otprilike pedeset sa pedeset metara. 1meena je pravougaonim betonskim vaznama u kojima se nekad gajilo cvijee. !ada su bile prazne. 1stala je samo zemlja iz koje je virila pokoja travka. %a ju#noj strani u pravcu JBjele kue J stajalo je oklopno vozilo plave boje. %a kupoli bio je postavljen J(A-J. (olicija iz Banje 9uke. .oli da daju podrku brai !rbima (odkozarja. (ored vozila u zemlju su pobodene bagremove grane da bi im pravile hlad, a i stol je bio tu, pun raznih napitaka, to je mamilo poglede nas logoraa. %ad restoranom je ravna betonska ploa na kojoj je postavljen mirtaljez

Josamdesetetvorka<, postavljena na nogare. %ismo mogli da ne gledamo u tamni otvor cijevi koja je prijetei bila uprta u pravcu J(iste<. "edenik s mecima slobodno je padao na plou, a meci su se presijavali na suncu. 6laz u restoran nalazio se otprilike na sredini, a ista ta vrata vodila su na sprat iznad restorana. 7u su i kancelarije koje su djelimino slu#ile za smjetaj #ena, logoraica, a veim djelom kao prostorije, gdje su svakim radnim danom dolazili JinspektoriJ iz (rijedora. !tizali su oko osam sati ujutro. 6redno obueni, glatko izbrijani, sa aktovkama u rukama. &ao da se radi o najobinijem poslu. A odluivali su o #ivotu i smrti nas logoraa. Bilo ih je od deset do petnaest. (rivodili su im logorae na ispitivanje. 6 kancelarijama su sjedili dva do tri JinspektoraJ i tukli logorae ako im odgovori na postavljena pitanja ne bi bili po volji. %a hodniku prije stepenica sjedila je grupa stra#ara. $mali su svoje znakove, ako bi JinspektorJ izaao za logoraem na hodnik, mirno su nastavili sjediti, ali ako bi logora iziao sam, skakali bi na njega kao bijesni psi, i tada jadnik nije imao anse sii normalno niz stepenice. 1bino bi ga sruili na vrhu, a onda ga kotrljali i za njim bacali stolice i druge predmete. %a jelo, obino smo prvi ili mi sa J(isteJ. 2rane nije bilo svaki dan. $ kad ne bi jeli, niko nije pitao zato je nema. &ruh od sedamsto grama sjekao se na osam paradi sa neto malo nekakve nede+inisane orbe za to smo dobijali minut vremena da pojedemo. (onekad smo mogli sjediti i posmatrati ostale logorae kako treim korakom ulaze i izlaze iz restorana. 7ako je bilo i danas. $li smo u grupama po trideset. Ako bi neko nekoga prepoznao, samo bi napravili kontakt oima i to bi bilo sve, pa taman da je otac ili naj bli#a rodbina u pitanju. $ to je bilo dobro. -akar se znalo da su jo meu #ivima. "estoran je nekad slu#io za objede radnicima i imao je toliko mjesta da je istovremeno moglo jesti oko trideset ljudi. 1tuda te grupe od trideset logoraa. Ali nas je u logoru bilo vie od dvije i po hiljade i zato smo dobijali samo minutLdva da bismo pojeli svoj obrok. ;esto je hrana bila vrela, a ljudima bilo #ao da neto ostane u tanjiru pa su je pili i pr#ili jezike i usta. ;etnici bi se dernjali i vikali. J...o vas Alija. %i on vas nee, ,odate po srpskoj zemlji, pijete srpsku vodu, srpski zrak udiete...J (ri izlazu esto su +ormirali palire, ploice polijevali vodom i postavljali prepreke kao to su klupe, stolice i slino. %a izlazu bi dizali poklopac od kanalizacije nadajui se da e neko unutra upasti. %ikad se nije znalo ta e se slijedeeg momenta dogoditi. $stini za volju, bilo je dana kad smo mogli laganim korakom doi do restorana, mirno pojesti svoj obrok i vratiti se natrag bez maltretiranja. 7ad smo se osjeali sretnima. .anas nije bilo palira, ali smo morali brzo jesti. -o#da je smjena bila ve umorna od doeka koji su pripremili logoraima sa JBrdaJ. -o#da su po#eljeli da se malo odmore od teka posla. !abahudin je imao obiaj i od ono malo kruha ostaviti komadi, pa bi kad bi se

na J(istuJ vratili lagano jeo. !jeo je na ivicu betonske vaze i grickao svoj komadi kruha. 6 tom momentu pored !abahudina je naiao stra#ar, pogledao ga i rekao/ J(rijatnoJ - Bujrum, odgovori ovaj4 %aglo je zastao, i onda iz sveg glasa dreknuo. - 0taaa4 *el , da ti ja to jedem, majku ti balijsku4 $z okreta je zmahnuo nogom, pogodio !abahudina u prsa stranim udarcem. - 7i da meni ka#e bujrum4 %astavio je da ga udara. 7ad su pritrali i ostali koji su bili u blizini i pridru#ili se ne pitajui nita. !abahudina sam uo da je samo uspio izgovoriti@ - %emoj 'oka brate4 - %isam ti ja nikakav brat, majku ti balijsku4 7ukli su ga pukama, skakali nogama po njemu, a mi smo samo nijemo posmatrali, nas sedam stotina logoraa. !edam stotina svjedoka4 &ada su prestali, !abahudinovo tjelo podrhtavalo je jo pet, est sekundi, a onda se smirilo. $z usta, uiju, i nosa tekla je crna krv. 'oran je zadihano stajao pored mrtvog !abahudina i kao u transu ponavljao/ - 1n meni da ka#e bujrum. 1krenuo se i upro prstom u dvojicu logoraa. - 7i i ti, nosite mrcinu da ne smrdi vojka4 9ogorai su prili, prihvatili tjelo za ruke i noge, a onda je 'oka ponovo dreknuo. - %e takooo4 'a noge uzmite,Pajvaniii4 6zeli su ga za noge i poeli vui. 'oran je iao pred njima. *a sam kao okamenjen gledao ta se sa mojim komom dogaa. 3ukli su ga dok mu se glava klatila i odskakala.7ada se dogodilo neto to neu zaboraviti, pa kad bih #ivio hiljadu godina. $z usta mu je ispao zalogaj kruha kojeg nije uspio pojesti. .ok su ga vukli koulja mu se podvrnula, a gola lea odnosio je grubi as+alt. 7ako je otiao moj prvi komija, !abahudin. &ad su sa njim zamaknuli iza restorana, od njega je ostao samo kanister i zalogaj krvavog kruha na as+altu. 5ledao sam u taj zalogaj i beskrajno #elio da ga sklonim ukraj, da se ne gazi, ali nisam imao hrabrosti da to uinim. 7ada su iz restorana natrali logorai koji su upravo zavrili sa obrokom, i kad su proli zalogaja vie nije bilo. 1 !abahudinu sam danima razmiljao. 'ar zbog jednog obinog bujrum da mu katili #ivot uzmu) -oj Allahu, ta ti je ovjek) !ad jesi, sad nisi. &ao ledenica. $ evo, upravo kad naumih da progovorim, meu prvima javi mi se moj komo sa J(isteJ, !abahudin. - sselamu alejkum komo. - 3e alejkumusselam. Ba nek, si doao. Bujrum brate moj. &ako si) - .obro elhamdu lillahi. *a evo navratio da te zamolim da u toj tvojoj knjizi progovori o meni i mom halu. *a u tebi kazivati, a ti pii. %ismo se mi do logora poznavali, ali na J(isti< kod tebe sam doao zato to sam vidio da si nekako

saburli i da strpljivo podnosi sve nevolje. Bio sam ja u dvadeset petici kad su tebe polumrtvog ubacili na vrata. %apravio si korak, dva i pao. 7ri dana si jeao i le#ao, a onda su doli da te ponovo vode na ispit. %isi se mogao ni pokrenuti. !tavili smo te na ebe i iznijeli na hodnik. 3ie se nisi vratio. -islio sam da si umro. (riao sam ti ve dosta o sebi i svojima, ali o 'oranu nisam, mnogo. -i smo se poznavali, i od njega se tome nisam nadao. 1drasli smo zajedno. 3ie smo kruha pojeli zajedno nego ponaosob. *a sam iz &ozarca. 1bojica smo imali kue blizu crkve. !amo nas je jedna ulica djelila. %as je bilo troje u kui. -ajka 'umra, sestra 'ehra i ja. Babo je umro kad sam imao devet godina, a 'ehra osam. -ajka je nasljedila babinu penziju koja nije bila velika. 8ivjelo se skromno, ali se opet nismo patili. (uno sam volio svoju sestru 'ehru. -ajka je uvjek gledala da udovolji nama, a njoj kako bude. 6 &ozarcu sam zavrio osam razreda kole, a onda bravarski zanat u (rijedoru. (o zavretku zanata nisam mogao dobiti posla, pa sam bio na birou. 3olio sam igrati +udbal. *a i moje drutvo imali smo svoju ekipu, i najvie slobodnog vremena provodili smo na igralitu. $ 'oran je imao svoju ekipu. ;esto smo igrali jedni protiv drugih, ali nikad nismo pravili mjeovite ekipe. 1n je igrao kao navalni, a ja u odbrani. &ada bi +aulirali jedan drugoga, nismo se puno ljutili, jer je sve bilo u granicama korektnog. ;esto smo ili u kino, gledali +ilmove, a onda danima komentarisali. &ol,ko smo samo puta ili na &ozaru skupa. *ednom je 'oka uganuo nogu. *edva sam ga kui donio. 'oranovi roditelji su bili dosta prijateljski raspolo#eni prema meni. 3olio sam jesti palainke to bi ih 'oranova majka spremala. &od nae kue redovno smo jeli bajramsku baklavu, a posebno je volio burek u gu#ve kad bi ga moja majka spremila. A on tako. .i#e ruku na mene, i pogazi sve plemenito i lijepo to smo skupa u #ivotu pro#ivjeli. &ad su etnici na &ozarac navalili, mislio sam da se meni i mojima ne mo#e nita dogoditi. &ontam, nismo nikome nita krivi. &ako sam samo naivan bio. 1dem ja i njemu. (itam ga, zato me ubi) .oem mu i u snu i na javi. %e dam mu mira. .avim ga pitanjima@Ako si me ubio zarad otad#bine ili u ime krsta, pa zar se mo#e svoju sreu na tuoj nesrei graditi4) 0uti zlotvor, ali vidim da mu nije lahko. -islio je da e vojvoda postati, a nije. to, ja sam mo#da malo oduljio. 'nam da si ve umoran, jer pono je odavno prola. 2alali, i poselami moju majku 'umru, i sestru 'ehru. Allahimanet komo4J Pria druga ( stvareni san! Behar se rano otrunio te godine. (rve halame poele su ruditi veQ u maju...

6 maloj ariji podno &ozare #ivjelo se u grozniavom iekivanju hoQe li biti rata. %ije se znalo ta nosi dan, a ta noQ. Aja, 2ajrina mati, lomila je prste i glasno othukivala. (amti .rugi svjetski rat i pokolj prilikom JoslobaanjaJ njene arije. $ tada su se zbog neega svetili, a ubijali odreda, sve to im je dolo pred cijev i pod kamu. %a njene oi ubili su njenog *usu. 6 vlastitoj avliji. %ikad nije smjela ni upitati ta je skrivio. !lutila je da bi moglo biti jo i gore. !vojim oima gleda nepregledne vojne kolone kako, poput sivomaslinastih zmijurina, gmi#u regionalnim putem prema Banjoj 9uci. (ovlae se iz !lovenije i 2rvatske. $ 2ajra je bila uznemirena, ali nije osjeQala strah. ;im su saznali da !rbi namjeravaju napasti, ona i njen 2amza prikljuili su se grupi za odbranu. !vjesni su da ne mogu uiniti mnogo, ali su odluili boriti se. .anima su bili vie izvan kue nego u kui. .anju se de#uralo na peri+eriji, a nou patroliralo arijom. - 2ajro, kQeri, ta se to s tobom zbiva) !kroz si se promijenila, pitala je zabrinuta mati, a ona bi odmahnula rukom i odgovorila/ - %e brini, majko, sve Qe biti u redu. 7akav odgovor majci je poveQavao nemir i zle slutnje. - :erce draga, zar kod toliko arsijskih mladiQa da ba ti mora amiti na tom punktu) (uka nije za tebe. 8ensko si. - Ali, majko... 2ajra i 2amza skupa su jo od rane mladosti. %ekako u isto vrijeme dobili su posao u <1buQarskojJ, kako su u ariji zvali mali pogon za izradu ko#ne galanterije. "adili su na strojevima za oblikovanje gornjih dijelova mukih cipela. %a nekoliko koraka jedno od drugoga. 9ijepo graen, izrazito visok, privlaio je svaiju pa#nju. Bujna crna kosa krasila je visoko uzdignuto elo. .uboka uspravna crta, izmeu gustih obrva, koje su irokim lukom omeavale njegove smee oi, inila ga je starijim nego to je bio. $zra#en, malo povijen nos i dugo lice, s jakom i pomalo etvrtastom bradom. !ve to odavalo je ovjeka vrstog i stabilnog karaktera. !viao joj se, a sviao se i drugima. 1na, nasuprot njemu, siQuhna. &ad bi se propela na prste, jedva bi mu do ramena dosegla. $z blizine, ako ga je htjela pogledati u oi, morala je glavu dobrahno zabaciti unazad. $pak, koristila je svaku priliku da skrene njegovu pa#nju. - 2amza, molim te, de pogledaj ovo, de uradi ono. .e mi pomozi@ "ado je pomagao, ali kako se njoj inilo, na nju nije posebno obraQao pa#nju. A ona, iz dana u dan, sve vie bila zaljubljena. %ije joj bilo dosta to ga gleda, nego je na njega mislila i kad nisu skupa. 6 mati ga je zvala svojim. (red spavanje, zadnje misli bile su namijenjene njemu. &ad se budila, prvo to bi ugledala bile su njegove krupne smee oi. !va ustreptala, #urila je na posao, jer je znala da Qe sresti svoga 2amzu. 2tjelo se da se 2amza na poslu povrijedi. -aina mu je zahvatila prst. &rv je iknula, a 2ajra to prva vidjela. A ko bi drugi. 2itro je prila. !kinula je sa svoga vrata mahramu i bri#no poela zamotavati mu ruku. %ije ga boljelo. 3ie se udio 2ajri sa koliko nje#nosti i pa#nje je to radila. !rce mu je zadrhtalo kad je u njenim oima spazio suze.

- 3idi ti nje@ (a, ako sam se malo posjekao, nije mi ruka otpala. &ad ju je prvi put pozvao da skupa iziu u ariju, pristala je. 1d tada se nisu razdvajali. !ve njene #elje, kao u najljepoj bajci, postale su stvarnost. A on je, koliko god se trudio da joj poka#e koliko mu je do nje stalo, uvijek ostajao iznenaen. %a svaku njegovu lijepu rije uzvraQala je jo ljepom, a svaki njegov umilni pogled, u njenim oima razbuktavao je jo jai plamen ljubavi. 1d pupoljka koji je bio svehnuo, 2ajra se pretvorila u najljepu ru#u4 2amza. .obroQudni div ispoetka se nije mogao nauditi odakle joj tolika snaga i energija, ali se vremenom naviknuo i pustio da ga ona vodi. 1boje su imali velike porodine kuQe i mogli birati gdje Qe stanovati, a iznajmili su stani. 7ako su se dogovorili. $ njeni i njegovi su se bunili, ali kad su uvidjeli da ne koristi, pomirili se sa tim. %jihova arija bila je premala da bude grad, a pregolema da bude selo. 1ni su je voljeli takvu kakva je i ne bi mogli zamisliti #ivot negdje drugdje. $zgledala je kao da ju je sama planina iznjedrila. (rvi obronci poinjali su veQ u sokacima. !a tri strane gora, a etvrta, jugoistona strana, ravno polje dokle pogled dopire. *o ga je kao dijete njegov babo poduio vjetini kretanja planinom. %ajljepa muzika bila mu je sluanje +ijuka vjetra u stoljetnim planinskim umama, a naljepi pogled sa planinskih visova gledati ariju i okolinu. $ ljeti i zimi, koristio je svaku priliku da zaroni u tajanstvene planinske krajolike. 1tkad su skupa, on i njegova 2ajra inili su to zajedno. (osebno u proljeQe, voljela je planinski ugoaj. %oge je prala na bistrim potocima, na proplancima brala raznobojno cvijeQe i kitila svoga 2amzu. .uboko u dui osjeQala je da, ustvari, nigdje kao ovdje, u planini, ne mo#e biti bli#e 2amzi. 3eQinom su hodali bez odreenog cilja, savladavali prepreke i uzajamno se pomagali. %ekad bi ona njemu pru#ila ruku, a nekad on njoj, a kad bi mu se uinilo da se umorila, s lahkoQom bi je uzeo u naruje i ponio, a ona bi ga zahvalno gledala, rukama mu obgrlivi vrat. %a proplancima su se odmarali. Brao je umsko cvijeQe i uplitao u njene kose. - Aha, mala, evo ga4 A onda je iznenada upitao/ - Bi li ti voljela imati nae dijete) - ;uuj, bi li voljela) %aravno da bih4 A ti) - %e jedno ili dvoje, cijeli tim. - -uki ili #enski) - 2a, ha, ha. 1ba, smijao se od srca 2amza. !ve je poelo FE. maja CDDF. godine u CE sati i CH minuta. 6 nedjelju. (ravoslavni posveeni dan. (rvo su otili u crkvu, da ih pop blagoslovi, a onda granatama zasuli svoje dojueranje komije. 6 petak, dva dana ranije, isto se dogodilo muslimanskim naseljima zapadno od (rijedora. !veti dani) (omijeali Bo#ije i ljudsko u ime prolijevanja tue krvi.

A muslimani ekali da halame dospiju. !trani ljudi, kao aveti, nahrupili u ariju. (oeli sa svojim planovima. 2oe uzeti ono to nikad nije bilo njihovo. 8elja im je da jednom zauvijek tue bude njihovo. 6log je velik4 'ato i zloin mora biti velik. 'ato je &ozarac morao nestati sa lica 'emlje. 'a samo nekoliko dana nestalo je arije i njenih stanovnika. &ozarac je opljakan i poni#en. %arod, po kratkom i unaprijed utvrenom planu, snagom JsvijetlogJ oru#ja bi satjeran u logore. &ao stoka u torove. 6 ariji ostali samo mrtvi. %a stotine leeva po sokacima, avlijama, u kuQama. -noge su i #ive spalili. Aja, 2ajrina mati, nije znala ta bi. &erka joj govori da ide kud i ostali narod, a njoj se ne ide. !tara i nemona, ne mo#e u planinu, a ni kerki ne mo#e rei da #iva etnicima padne u ruke. 1sjea kao da joj se srce polovi. !ve se mora odluiti za samo nekoliko minutaB narod u grupama i sa najnu#nijim stvarima, oborenih glava, promie prema mjestu gdje im je nareeno da dou. &ao da slute da se posljednji put gledaju. -ajka joj, drhtavom starkom rukom, miluje lice, a glasa niotkud. 'anijemila. Ba sada, kad je htjela toliko toga, ne mo#e. !amo suze, krupne kao alem kamenovi, kvase obraze. 2amza stoji i gleda. 'a njih dvoje, svaki trenutak je dragocjen, a nema snage da po#uruje. - $di, majko.., na jedvite jade progovori 2ajra. - !rest emo se mi uskoro, ako Bog da, pa se naglo okrenula, dotakla 2amzu za ruku i tako su zamakli za prvu kuu. !kamenjena, bolom skrhana, majka jeknu/ - 2ajro, keri, uvajte se4 2amzaaaa, pazi na nju4 2tjela bi viknuti da joj glas cijelim (otkozarjem odjekne, a sve se pretvorilo u nemuti jauk. 6 ruci joj na kukalj svezana mahrama i u njoj sav imetak. %emona, i nije mogla ponijeti vie. - Ah, jadna li sam i emerna4 -oj Allahu, to me ne uze da ne gledam hala oima. -ajka Aja je, uz pomo komija, nekako stigla do logora 7rnopolje, a potom u 'enicu. &ako se rastala sa 2ajrom i zetom, jedva bi je namolili da popije koju kap vode. %e bi ni vode da nije namislila makar #iva stii, nek, je barem ukopaju kako pristoji, da joj zvijeri ne raznose kosti. 6 'enici je ispustila svoju plemenitu duu. 6kopali su je na parceli namijenjenoj izbjeglicama. 2amza i 2ajra, skupa sa desetak mladia iz arije, du#e od mjesec dana su u planini. 'adnjih nekoliko dana ne jedu nita. %emaju ta. 2rane je bilo dok su mogli ukrasti svoju iz arije i okolnih sela, ali su etnici krenuli u pretres &ozare. ;etnicima su nanijeli gubitke na nekoliko mjesta. Ali, kad su uvidjeli da tu ne mogu opstati, rijeili su prebaciti se do rijeke !ave i spas potra#iti u 2rvatskoj. %ekolicina je uspjela. 2amza i 2ajra nisu. 2amza je ranjen.

&ad je vidjela ta se s njim dogodilo, zaboravila je na opasnost. (rila mu je. -olio je da ga ostavi i bje#i. - .ragi moj 2amza4 "anjen si4 !ad e tebi tvoja 2ajra pomoi@ %jen 2amza umro je na njenom krilu. 7ako su je i etnici zatekli. - 3idi bule kako zna #aliti. *e li) A bi li mene tako #alila) 7rgla se. !hvatila je ta joj se sprema. (okuala se maiti puke. .o #ivota joj ionako vie nije stalo. Ako nema njega, ni ona ne #eli #ivjeti. Bili su br#i. *edan je utnuo puku daleko od nje, a drugi su je, kako koji, zgrabili za kose, ruke i noge. %ije ih molila. (okuala ih je isprovocirati uvredama da je ubiju, ali nisu htjeli. 1beastili su je pokraj mrtvoga 2amzinog tijela. 3ezali su joj ruke i potjerali na put. 6 vozilu su joj povezali oi. 1sjetila je kad su stigli u ariju. ;uvari su primili nekoliko komandi i nastavili. 6skoro su doli u (rijedor. !amica. (retuena, umorna, po#eljela je lei na prljav i hladan beton, ali joj nisu dozvolili. !atima su je ispitivali i tukli. 7ri dana. &ad su je dotjerali u logor, bila je u uni+ormi. (o svuda tragovi krvi. 2amzine i njene krvi. !va raupana, izubijana, a prkosna. %isu je odmah ubili zato to je to neprestano od njih tra#ila. - (rokletnici4 $mam samo ovaj #ivot koji mi mo#ete uzeti, ali neka znate, ja sam se iskupila i nikada se neete moi naplatiti. 'arobili ste tijelo, ali duu niste. (rokleti bili4 - (riekaj, balijko. $spunit emo ti #elju, ali ne kad ti Aoe, nego kad mi ednemo. %ije jedina #ena u logoru. Bila je jedina koja je dijelila sudbinu mukaraca. 1stale #ene imale su pristup kupatilima jer su ih etnici silovali, a ona je boravila sa mukarcima u najte#im uslovima. $z JBijele kueJ 2ajru su prebacili u gara#u. 7ridesetak kvadrata, a stotinu trideset est logoraa. (etero na kvadratni metar. %ije bilo mogue da svi sjednu, tako da se veinom stajalo. !a jedne strane, na visini od oko dva metra, bilo je nekoliko prozora manje veliine. $ prozori, kao i vrata, zatvoreni. %eko neprestano moli da dozvole otvoriti vrata ili prozor, ali od JnjihJ nikakvoga znaka. 7ako iz sata u sat. .anima. *edni su moljakali za +riki zrak, drugi za vodu. !totinu trideset est ljudi pretvoreni u jedno tijelo. &ad se neko pomjeri na jednom kraju, zaljulja se i drugi kraj. 3relina zraka je tolika da se malter poinje otapati klizei nani#e. %apokon dobijaju vodu. &anister od deset litara u R-ujinojJ sobi upotrebljavan je kao SO i sav u+lekan izmetom. .obar dio kanistera je no#em odsjeen tako da je bio unereen i izvana i iznutra. Ali, na to niko nije obraao pa#nju. 9judi su se otimali i prosipali tenost koja #ivot znai. %ije se znalo hoe li nastaviti doturati vodu. %eki su gubili svijest, a neki halucinirali. ;ovjek go, kao od majke roen, propinje se i gazi po tijelima, ljubazno moli da ga propuste do +ri#idera da dohvati pivo i prilazi radijatoru. !preavaju ga. (oinje udarati akama u zatvorena limena vrata. $zvana odgovaraju pucnjima. .va metka, dva pogotka. *auci. %ekom nesretniku smrskano koljeno, a drugome se metak zaustavio u stomaku. 1dvode ih. 6 logoru 1marska nema milosti. $li te ima ili nema. 1ve dvojice nesretnika nema

vie. 2ajra je na sredini prostorije. 5lave oborene na grudi. !amo bi s vremena na vrijeme pogledala oko sebe kao da nekoga tra#i. (ored nje je ?aruk. %a glavi mu velika rana. 6crvana. 6darili ga pitoljem. 'a njega ka#u da je iz .onje (uharske. 1na nije nita govorila, ali glas o njoj iao je od uha do uha. - $z &ozarca je. Borila se. 'arobljena je na &ozari, aptalo se sa puno potovanja. ! njom su igrali posebnu igru. $gru make i mia. 3ie puta izvodili su je da je ubiju, a onda ponovo vraali meu logorae. 8eljeli su je psihiki slomiti. .a je natjeraju da ih moli. .oveli su nekog golobradog etnika, dali mu pitolj u ruke i naredili mu da puca. %ije imao hrabrosti. (renemagao se i govorio da ne mo#e. %apokon, tra#i da mu okrene lea, ali 2ajra odbija. 5leda mu ravno u oi. -ladi baca pitolj i bje#i u mrak praen podrugljivim smijehom i komentarima / - 1d ovog bre, nikad ni !rbina, ni pravog vojnika4 .rugi put izvode je i igraju Rruski ruletR, gdje samo ona gubi. !amo njen #ivot je u pitanju. (okazuju joj metak, zavrte dobo na revolveru i klade se hoe li opaliti ili nee. -olila je Boga da pitolj opali. 'nala je da e je ubiti, prije ili kasnije. -ilost nije oekivala, niti je tra#ila/ - 7urkinjo, opet si imala sree, ali vieemo dokle. (oslije svake torture vraala se potitenija. (oela je gubiti razum. 9ogorai su joj pokuavali pomoi koliko su mogli. &ad bi dobili vodu, zadnje kapi dodavali su njoj i ?aruku. "avnoduno je prihvatala kanister. 6 njenom pogledu, osim duboke praznine, vie nije bilo niega. 7ragovi patnje i bola oslikavali su joj se na licu. Bili su vidljivi prvi znaci ludila, mo#da i kome. 5leda u ?aruka. (oinje govoriti. (rvo istiha, pa sve glasnije i br#e / - 2amza4 (a, i ti si ovdje. .ragi moj 2amza4 "anjen si4 !ad e tebi tvoja 2ajra pomoi@ $z d#epa vadi krpicu koja je nekad bila maramica i nje#no isti ranu na ?arukovoj glavi. $z kose mu vadi velike bijele crve i stavlja na maramicu. ?aruk se ne buni. 7rpi bol i jo ka#e da svi ujemo / - (rebroj ih, sestro. &ad jednog dana iziemo odavde, za svakog tog crva od mene ti je veliki dar. ?aruk 2rnjii iz (uharske pre#ivio je logor 1marsku. %akon to su novinari objavili stravine slike iz etnikih logora, srpske vlasti odluile su zatvoriti 1marsku. 9ogoraima je to bilo svejedno zatvoreni smo u drugi logor. -ato 7adi, ?ajzo -ujkanovi, 3elid -ahmuljin i 2ajra 2adi bili su posljednje #rtve zloglasne 1marske. 2ajrin san, da bude sa svojim 2amzom, tako se ostvario. "usret (regledavajui spisak naruenih pregleda u oi mi upade ime i prezime koje mi se tih dana mnogo vrzmalo po glavi.

-uhamed -ahmutovi. 6 #urnalu je stajalo samo da ima jake glavobolje i da #eli pregled ljekara. %estrpljivo sam ekao da pone radno vrijeme i da konano malo popriam sa nekim o priama koje sam sakupio, jer su me ve pomalo pritiskale u mojoj podsvjesti. %isam znao ta u sa njima, a bilo mi je #ao da se negdje izgube. Bio je prvi na redu i ubrzo se pojavio pred vratima ordinacije. .ok sam ga pozivao da ue, on me pozdravio sa irokim osmjehom i jo jednom bacio pogled ka slici na zidu ekaonice. Anri -atis, rekao mi je dok je pru#ao ruku, i ponovo pokazao prema slici. *a sam proao pored te slike bezbroj puta, a nisam mislio ko je autor slike, iako je prilino velikim neitkim slovima bio potpisan autor. -oj pacijent je odmah pokazao da uoava detalje, to nije nita ne obino s obzirom na ono ime se bavio. 1sim to je vidio ko je autor slike, iako to nije bila neka od poznatijih -atisovih slika, osvrnuo se jo po ordinaciji i prokomentarisao njen izgled. --eni je priao o tebi, doktore, moj prijatelj 0eri+ 3eli, pa sam ja doao na ovaj nain da se upoznamo, nije mi potreban nikakv pregled, ali mi je bilo neugodno da te tra#im na kunoj adresi, privatno. *a sam -uhamed -ahmutovi, pisac. - Aaaaaaaaa drago mi je, ja sam tebe mislio potra#iti, jo jedan mi je pacijent priao o tebi, zna sigurno o kome se radi) - ;ujem da pie neto, klimnuo je potvrdno glavom. - A eto, neto me tjera da neke prie koje nosim od kue i neke koje ovdje ujem stavim na papir, pa ne znam, volio bih znati mo#e li to da se obajavi u nekoj +ormi, a istovremeno se jedan dio mene bori protiv toga, ima tu malo moje intime... - 3olio bih to pogledati barem na kratko, ako ti je pri ruci, a ti bi do tad mogao uzeti pacijenta koji je na redu) - 7u mi je sve, na mom privatnom raunaru, mogao bi ti poslati na mail, ali...hm, hm.., ma nema ta da se dvoumim, daj mi mail pa ti kad proita, javi se. - *a u to odmah itati u ekaonici, imae odmah nalaze, ree ovaj uz eretski osmjeh. $ziao je bez pozdrava iz ordinacije, izvadio prenosni kompjuter i poeo itati moje biljeke. *a sam imao jo pola sata predvienog vremena za njegov pregled i nije bilo druge nego da ekajui drugog pacijenta razmiljam o njemu i svemu to mi se deava otkako sam poeo zapisivati ove prie i dogaaje. *a sam volio oduvjek pisati, ali sam mogao sebe zamisliti svakako, samo ne kao pisca, zato uopte ne znam to sam se u ovo upustio. 8elio bih da prie ovih nekih ljudi koje susreem ovdje, a koje su na #alost istinite, sauvam na nekin nain od zaborava, ali e taj roman ipak morati napisati ovaj pisac, zakljuio sam vrsto. 1no to se tie mene, u tim zabiljekama, neka izbaci i bie super. &ad sam poao na popodnevnu pauzu, naoh ga u ekaonici, kako zamiljeno gleda u preklopljen kompjuter. - (roitao sam. - 2ajde onda ui ovamo, sad imam pauzu pa da malo popriamo.

9aganim pokretima je spakovao kompjuter u torbu i poao ponovo prema mojoj ordinaciji. (ogledao je sliku na zidu i rekao kao za sebe, eto i -atis je trebao biti pravnik, pa je postao slikar. $zgleda da e i ti biti pisac, izgleda... zatim iznenada krenu u o+anzivu na mene/ - %ema ta puno da te zadr#avam, bio bi pravi zloin ne objaviti ovo. 6z neke ispravke mogao bi to biti dobar roman, koji bi bio dokument o nepravdi nad naim narodom. - *a bih ipak volio da ti to uradi, a da ja ostanem ljekar. - %i govora, ti e to bolje uraditi, to su tvoje prie, a ja ti stojim na raspolaganju da ti pomognem. %ajbolje je tako, mo#e ih onda postavljati u svakakvoj +ormi, ispriane u prvom ili treem licu. -ogu biti i dva pisca ovog romana, to je takoe mogue. - Ali.., ne... - -a pusti to, dovoljno si ti talentovan da to uradi, vidi se to po onome to si dosad uradio. !amo ne znam ono sa 0eri+om, treba li onako staviti doslovno kako je on tebi ispriao. *a bih mo#da stavio samo priu o ehidima. - %e bih ja izostavljao nita, ako se mo#e kako prilagoditi toj literarnoj +ormi. - %ajzanimljivije je to da sudbina uvezuje te ljude koji se prije nisu znali. 8ivot je najbolji pisac romana. - (a eto, ujem ja raznih pria, ali zapisujem ove iji su junaci na neki nain povezani, to mi je zanimljivo, taj prst sudbine. - .obro doktore, pru#i mi iznenada ruku, oduzeo sam ti i previe slobodnog vremena, odoh sad, a ti molim te nastavi zapisivati. Bit emo u vezi, neobino mi je drago to sam te upoznao, dodao je jo pomjerajui se prema vratima. - -a nisi mi nita uzeo, hvala to si doao, po#urio sam da mu ita odgovorim, jer je ve otvarao vrata. A ta je sa glavoboljom, ima li je zaista) - $mam, zbog jedne rane na glavi, ali emo o tome drugi put, ree dotaknu vrh glave gdje je trebala biti rana koju je spomenuo i dodade, - svako dobro na oba svi,ta4 Prekinuti snovi jedne evlije Bio sam negdje u -eksiku, kod jedne prastare utvrde iz vremena Asteka. 2vatao se ve mrak i htio sam u nju ui, jer sam okrenuvi se nazad vidio da se put kojim sam doao ne raspoznaje vie, ali su ogromna drvena vrata bila zakljuana. %ieg drugog nije bilo u blizini osim te tvrave i morao sam u nju ui. $znutra je dopirala velika galama. 1krenuo sam se lijevo i desno, da vidim imali kakvo izboenje, kako bi se popeo malo vie, odakle bi me neko mogao uti kad viknem, ali su sve visoke zidine tvrave bile ravne i uglaane kao da su od stakla. (oeo me hvatati strah. &renuo sam uzdu# zidina i nadao se da u neto uoiti, ali je sve izgledalo beznade#no glatko. 6 priama o Astecima, nigdje nisam proitao da su im utvrde izvana takvog izgleda. (onovo sam se proderao iz sve snage. $spod zidina se u tom momentu izmigolji neko bie slino praovjeku, koje je u

ruci dr#alo odsjeenu glavu bia, jako slinoga njemu. Ali ovjek odsjeene glave nije bio mrtav, smijeio se iroko i kao da mi se jako obradovao. - ;ekao sam te suvie dugo, ali sam znao da e doi, ree4 %a orao je uvijek govorio istinu. 1blio me hladan znoj i poeh uiti sure koju god sam znao, ali pridolice se ne pomakoe s mjesta. 'atim progovori onaj to je dr#ao glavu u ruci. - -oje pleme je ilo za orlom i tra#ilo mjesto gdje e sagraditi tvravu. 1rao nam je dao znak da to treba biti ovdje. Bili smo mu du#ni neto #rtvovati, ali niko nije htio biti dobrovoljac. *a sam uio dalje i znojio se, toliko da sam ve osjeao odvratni smrad ovjeka koji se prekomjerno iz straha znoji. (okuavao sam neto rei. - 7ad smo #rtvovali njega, pokaza rukom na glavu koju je dr#ao u ruci, ali mu je orao obeao da e mu doi zamjena za tano hiljadu godina. 7o je, eto danas. 'nai sad ja treba da umrem umjesto ovoga, kako bi se orlovo predvianje obistinilo, pomislio sam jo vie prestravljen. &oji me je avo tjerao da doem ovamo) 6 Bosni toliko lijepih krajeva koje nisam obiao, a ja odlutao do -eksika. $ sad u ostati pod ovim zidinama. %eeeeeeee, viknuo sam koliko me grlo nosi, i tad zau kucanje na vratima, ispred kojih se prije ula samo galama. 1krenuo sam se da bje#im prema njima i kriknuo ponovo. %a vratima se ulo jo jae lupanje. 'a mnom, na jednakoj razdaljini iao je lik sa glavomu ruci, a meni su se vrata koja je neko na silu otvarao inila predaleko. Bilo mi je sasvim jasno da neu uspjeti pobjei. 7ad zauh glas sa druge strane/ - &omija, je li sve uredu sa tobom, treba li pomo) - %e, ne, ne treba, hvala komo, ispravio sam se u sjedei polo#aj na krevetu i brisao znoj sa lica. *ednom sam sanjao takav san. &a#u da snovi mogu predskazati budunost, da se mogu odnositi na prolost, a da su ponekad mjeavina budunosti i prolosti. Anticipacija intuicije, slaganje dogaaja u mozgu koji su se desili ili koji e se dogoditi u budunosti. 1 snovima se vode mnoge polemike u nauci i van nje, ali jo niko nema jasnu de+iniciju tog stanja ovjeka. 9istao sam knjige koje tumae snove i pokuavao odgonetnuti ta mi znai taj san, kao da gledam neki +ilm, ali mi je svako tumaenje bilo drukije. 1rao u prii je negdje donosio sreu, negdje nesreu. 1drubljena glava koja jo #ivi, znaila je da u izgubiti neto dragocjeno, ali da e to jo uvijek biti moje. *edna starica mi je bila pacijent, govorili su za nju da je evlija, dobra, da zna svata pa i tumaiti snove. &ad sam joj ispriao san, zabrinuto je odmahivala glavom/ - 3eli u -eksiku, a e je to) - .aleko4

- .aleko ee i otii od svoje kue, moj sinko. !vetie se neko na tebi ni krivom ni du#nom, za neto to je bilo davno...uh,uh, nisi sanjao dobar san, ru#ni snovi se ne priaju, uh. 3idi kako je mudra, mislio sam, samo je prepriala ono to je do#ivio onaj odrubljene glave i misli da me uvjerila. 'agonetno mi se smjekala i ostavila, ko biva, neto nedoreeno, nije htjela rei sve odjednom. !udbina joj je ponudila tu priliku mnogo godina kasnije, kad sam to nezaboravno lice ugledao ponovo dok sam jo sta#irao u geteburkoj bolnici, ali me ona nije prepoznala. *a sam se bio odavno prestao sjeati tog sna, ali kad ugledah to lice, odmah sam ga se sjetio do najsitnijeg detalja. %jene dimije i amija, kakvu je i dole nosila podsjetile su me na moju rahmetli nenu i jedva sam se suzdr#ao da ne spustim suzu radosnicu to je ponovo vidim. Bila je na pregledu uz pomo prevodioca i #alila se na #uni kamenac. &olega 0veanin se zanimao za simptome i poetak tegoba, a ona ogoreno priala kako su joj sve poele u 0vedskoj. - *esi li majko sanjala da e ikad doi u 0vedsku, upitao sam je odjednom na bosanskom jeziku, a ona me zaueno pogleda. - 3idi, ovaj je na, ree prevodiocu uz spontan osmijeh, mogla sam se ta izlanuti. %isam ni sanjala, odgovori meni gledajui me netremice, dok se pokuavala prisjetiti otkud joj se inim poznat. &ad je vidjela da sam ustao i da u napustiti prostoriju, jer nisam mogao izdr#ati navalu uspomena, dodade/ - Al, esto sanjam Bosnu4 (rolo je nekoliko godina dok sam ponovo susreo ovu dobru nenu, ali sam je ovaj put sam tra#io u okolini -almea, jer sam uo da je bila preselila u najju#niju vedsku pokrajinu. 1bilazio sam je ponekad i uz domau kahvu razgovarao kao sa mojom majkom, a teme razgovora sam uvijek preputao njoj. %ajee je to bila Bosna i 2ercegovina. %jeni snovi o Bosni su se i prekinuli u gradu -almeu, a d#enaza kojoj sam takoe prisustvovao, bila je poseban do#ivljaj, kojeg ne znam opisati. 1d sunanog prijepodneva, u vrijeme d#enaze se naglo naoblailo, ni od kud je udarila kia pomijeana sa snijegom, da bi kod zadnjih lopata zemlje kojima smo ureivali njezin mezar, ponovo osjetili zrake sunca i to tano od mjesta gdje je zapoinjao njezin mezar, pa dalje sve dokle je dopirao pogled. $znad drugog dijela zemaljske kugle, jo uvijek su bili tamni oblaci iz kojih je svakog trena mogla udariti kia ili led. 1stale su mi +otogra+ije koje su svjedok ovih nevjerovatnih promjena. -alo ko bi povjerovao da su napravljene u razmaku od jednog sata. #etnik u Kopenhagenu 9ijep sunan dan kao da je napolje istjerao sve stanovnike &openhagena. (uhao je blag povjetarac, koji je neke etae jo uvijek prisiljavao da stave kapu na glavu, jer je bio prino hladno za ovo doba godine.

%ekima je sunce, ipak, bio signal da se proljee polahko stapa sa ljetom i bili su dobro razgolieni. min je imao sree sa parking mjestom, u najprometnijem dijelu grada i to ga je odmah po dolasku odobrovoljilo. .ok je pogledavao okolo, tra#ei automat za plaanje, primijetio je ovjeka sa druge strane ulice kako ga upadljivo promatra. Bio je srednje visine, sa gornjim dijelom crne trenerke na sebi, a dolje je imao +armerice. 9ice izbrazdano o#iljcima, podu#a kosa sa +rizurom <dugi vrat< i zlatni krst srednje veliine na prsima, bilo je prvo to se uoi na njemu. min pomisli da se radi o lopovu koji mu #eli prodati ukradenu robu, i krenu prema automatu da plati praking. %eznanac je iao paralelno sa njim i jo uvijek upadljivo gledao u njegovom smjeru, kao da je tra#io rijei kojima bi mu se obratio. !reom, automat prihvati karticu od prve i min se brzo vraao nazad, a ovjek sa brazgotinom, koji je do pola puta bio preao cestu, nae se u nedoumici da li jo da ide za njim, jer je sad bilo previe uoljivo da ga prati. 'astade, kao da neto tra#i po d#epovima. (itolj, sinu minu ta misao i kroz kimu mu prooe hladni trnci. 7o je to4 (rijetnje na koje je bio navikao nije vie uzimao za ozbiljno, sad kad e po svoj prilici skonati #ivot pod kiom metaka plaenog ubice, za#ali to nije naoru#an ili to nije prihvatio policijsko osiguranje koje su mu nudili po dolasku u 0vedsku. 6brza korak da se odmakne to vie kako bi ga prisilio da puca sa to vee udaljenosti. %oge su mu bile olovne, a mozak grozniavo radio. Bi li bilo dobro da iznenada potri i izmijea se sa masom) 2oe li stii) Bio je veoma blizu restoranu sa brzom hranom ispred kojega je bilo dosta ljudi. %ee valjda pucati u mene u ovo doba dana) 2oe4 3idio je u njegovim oima veliku mr#nju. 7rijum+alan pogled, otkrivao je veliko zadovoljstvo to e konano ubiti mrskog protivnika. 1tkud tolika mr#nja u ovjeku kojeg nije znao) (laenici ne mrze, to je njima posao kao svaki drugi, a ovaj ne krije mr#nju prema svojoj #rtvi. ;ovjek sa staromodnom +rizurom i krstom na vratu, bio je na pola okrenut od mina i jo uvijek neto eprkao oko trenerke, d#epova, ili ispod majice. min se osjeti sigurnije kad se izmijeao meu posjetioce restorana, koji su #amorili i bili zaokupljeni svojim radnjama. %eko je jeo, neko naruivao. *edan gost je sa nekim razgovarao nakon jela i bezuspjeno pokuavao sa okom plastine vizit kartice iakati zub. - 'ato u ovim restoranima nemaju akalica), ljutio se izmeu neuspjelih pokuaja. !tranac se laganim koracima udaljavao od mina, krenuo je u kontra smjer, zastao pored njegovog automobila i uao u auto koji je bio trei po redu od njegovog. -o#da je bilo sve sluajno, pomisli min i ponovo ga poe hvatati bolje raspolo#enje, ali se ponovo prisjeti mr#nje u oima neznanca i odbi takvu pomisao. Bio je posve siguran da e tog ovjeka ponovo sresti, to mu je govorilo esto

ulo, koje ga nikad dosad nije izdalo. $zie i nae se na malom trgu koji je vrvio od etaa. "azgledao je izloge i prolaznike, a do njega su iz daleka dopirali prekrasni zvuci violine. -islio je da vjerovatno dopiru iz nekog od lokala, iako je znao da se ovdje muzika iz lokala nije smjela uti vani. $dui dalje muziku je uo mnogo jasnije, a ubrzo je ugledao i uline svirae. Bili su srednjovjeni, mukarac i #ena, i svirali su dvije violine. "adili su to vrhunski. 'atim se zaustavio ispred Oristinasborg (alas, zgrade gdje je nastao &openhagen, a gdje je sad smjetena vlada &raljevine .anske. 5rad je na ovom mjestu osnovao ko+ Absholen, iz "okshildea koji je bio u to vrijeme glavni grad .anske, a &openhagen je bio zamiljen kao trgovako mjesto, to govori sami prevod njegovog imena. .ugo vremena je Oristinasbrog (alas bilo mjesto gdje je boravila kraljeva porodica, sve do kraja osamnaestog stoljea , kad je izgorjela u po#aru, a porodica se preselila u Amelinegborga(alas. Ohristinasborg (alas je napravljena godine CGED. u neobaroknom stilu. .va puta je izgorjela u po#aru i to CGDE. i CIIE. godine. 7o je vjerovatno jedina zgrada na svijetu u kojoj su smjetene sudska, izvrna i zakonodavna vlast jedne dr#ave. 6 svom obilasku se jo po ko zna koji put zaustavio pred spomenicima dvojici danskih kraljeva. mina su zanimale historijske linosti i drevni gradovi. Bio je nadaren da zapamti mnotvo detalja, a posebno datuma to je uvijek impresioniralo sluaoce. (onovio je u sebi in+ormacije koje je znao o kralju &ristijanu etvrtom. "odio se CHGG. umro CMEI. godine, bio je veoma vezan za arhitekturu, a kralj je postao kad je imao svega devetnaest godina. 'a njega je znaajno da nije zavrio visoke kole. 8elio je #ivot upoznati kroz praksu, a znanje je sakupio u razgovorima sa uenim ljudima. Bio je potpuno sposoban voditi +ilozo+ske diskusije i ak predavati, a veliku ljubav je gajio prema matematici i tehnikim zanimanjima, kao i astronomiji. 7o dokazuje prelijepa graevina, pored koje je upravo prolazio u centru grada, "ound toKer, visoka FCN metara, a slu#ila je kao astronautska osmatranica. 5rom the 1ld - !tari 5rom, kojeg su zvali i (ospani 5rom, jer je vladao u vremenu kad je bio obiaj davati ljudima nadimke, kako obinim, tako i krunisanim glavama. 6 .anskoj nisu prezimena +ormalizirana sve do sredine osamnaestog stoljea. %adimke su davali na osnovu dogaaja, +izikih osobina ili obine igre rijei. %eki su dobivali nadimke i na osnovu osobina koje su bile kontra od stvarnosti. 7ako je bilo i sa (ospanim 5romom, koji je bio vei dio #ivota budan i po noi. %jegovo kraljevanje je bilo, mo#da iz tog razloga najdu#e, od DNN. do DEN. godine, dakle punih etrdeset godina. .anska je pod vladavinom njegovog sina 2arolda, koji je imao nadimak (lavi 'ub, preuzela kransku religiju. 6sprkos svojoj pozamanoj tjelesnoj konstrukciji bio je vjet jaha i lovac. (oznat je bio i po nevjerovatno velikim koliinama alkohola, u kojem je u#ivao svako vee, da bi ujutro normalno obavljao svoje du#nosti.

$mao je jo jednu veliku ljubav, a to su bila djeca. Bio je otac CE kerki i devet sinova, od vie matera, a slu#beno je imao samo jednu suprugu Anu &atarinu. $zgradio je mnogo poznatih graevina, ali je svojom pogrenom politikom doveo .ansku do bankrota. 6mro je u prilino dubokoj starosti za ono vrijeme i pokopan je kao i mnogi drugi kraljevi u "okshildu. 3ikizi su bili narod koji je #ivio u !kandinaviji, na teritorijama dananje 0vedske, .anske i %orveke, prije neto vie od hiljadu godina. Bili su poznati ratnici i moreplovci, koji su prema nekim teorijama prije &olumba plovili do Amerike. %jihova propast i izumiranje poelo je podjelom na tri kravljevstva, dr#ava koje smo ve spomenuli. (rimili su kranstvo i promijenili #ivotne navike, tako da o njima danas imamo samo mnogo arheolokih iskopina, u trouglu izmeu "usije, ?rancuske =%ormandija>, pa sve do 7urske, gdje su pronaeni najbolji primjerci poznatih 3ikinkih gra+ita. "ije 3iking na starom vikinkom jeziku znai konjanik, a oni su pored te vjetine bili poznati i kao brodograditelji. %jihovi brodovi su bili plitki i brzi, obino lagahni, tako da su ih mogli u sluaju potrebe nositi sa mjesta na mjesto. min bi esto upao u slina razmiljanja, a tad bi mu vrijeme neosjetno brzo proletjelo. Bilo je ve popodne, a on prilino izgladnio. $o%i je imao sre&e !koro svako jutro dok se spremam na posao pijui jutarnju ka+u, gledam kroz prozor troje komija, 0veana, kako polahko etaju sa omanjim postarijim psiem. !mjenjuju se dr#ei ga na skupocjenom lancu i sve vrijeme komentariu uglavnom samo njegove pokrete. "ade to veoma ozbiljno4 &ao da je rije o nekoj golemoj nauci, vode raspravu ta bi bilo da nisu krenuli tim putem, da li bi se onda zaustavio kod onog drugog #buna, u kojem je bilo trave sa ru#nim mirisom. 'animljivo im je i kako, <ba danas<, da stoji toliko dugo tu, pod onim prozorom, gdje ga je jednom jedno dijete sluajno preplailo, to to stoji pod prozorima ovog ljubaznog gospodina, mislei na mene, nije nikakvo udo, jer on zna da mu je on prijatelj, i vrlo rado se zaustavlja tu. *edno od njih troje je pogrbljen stariji mukarac, kojemu je bilo teko odrediti godine, reklo bi se da je ve penzioner. !ijeda podu#a kosa bila mu je uvijek ureena u nekakvu staromodnu +rizuru, a vodenaste oi su virile ispod ekinjastih obrva. 8ena za koju sam ja dugo mislio da je njegova supruga, mrava je i izborana starica, koja je uvijek u diskusijama oko Bobija, kako je psiu bilo ime, bila najglasnija, ali je izgledala dobro pokretljivo i #ivahno. -laa #ena koja je bila visoka i takoe malo pogrbljena, mislio sam da lii na oca, ili djeda, bila bi skroz privlana da je imala pravilno dr#anje tijela, ali njoj do toga izgleda nije bilo stalo, ona je svu pa#nju posveivala Bobiju. .ugo sam pogaao je li ona ovim starcima kerka ili unuka, i zato ona sebi tako mlada dozvoljava da joj se itav #ivot vrti oko Bobija, dok nisam od jedne kominice, mahalue, saznao da je ona ustvari #ena starijeg mukarca, a da je

ona starica njezina mama. %jegov mlai brat stanuje u mom ulazu, veoma je ljubazan i prostoduan ovjek, koji #ivi sam, pa se nekad i on nae sa njima u ubjeivanju Bobija da ih vie ne zadr#ava na jednom mjestu, ili slinim priama, koje je Bobi sa vidljivom dosadom na licu sluao. 7aj njegov brat je toliko ljubazan, da je ovjeku neugodno. !preman je dr#ati otvorena ulazna vrata ako nekog ugleda da dolazi u zgradu sa veoma udaljenog parkinga. -ene je uvijek prije pozdravljao nego ja njega, ne zato to sam se ja neto pravio va#an, nego sam vidio da to njemu ini veliko zadovoljstvo. %isam mu to htio oduzimati. - 2ajde, kreni Bobi, govorio je blago najstariji meu njima. Bobi ga je samo pogledao. - %emoj ga siliti, vidi da mu se ne ide jo, uskakala je skoro planim glasom starica. - %emoj, nemoj, govorila bi i mlada #ena. Brat se osvrtao oko sebe, ne #elei se ovaj put mijeati u porodinu priu. !tariji mukarac je jo jednom probao, blago, sasvim blago, cimnuti skupocjeni lanac, a Bobi ga je ponovo prijekorno pogledao. 1pet su uslijedili protesti ostalih lanova porodice, koji su doli do zakljuka da ga je iziritirao i povukao previe jako, pa zato sad uvrijeeno stoji i ko zna kad e krenuti. (oinjala je lagana kiica. !ve se esto odvijalo ispod moga prozora, tako da sam i ne htijui prisustvovao porodinoj drami, koju bi vrlo esto mogli nazvati / - &ako pomaknuti Bobija) !ad su mu svi uglas objanjavali da e kia, pa da e se svi prehladiti, ali da je to ipak najgore za njega, jer je star i osjetljiv na prehlade, pa bi bilo najbolje da se sklone u kuu... Bobi je samo kolutao oima i stajao kao ukopan na jednom mjestu. 1n nije vagao tri kilograma i vrlo lako su ga mogli ponijeti, ali bi to bilo protiv njegove volje i to nisu htjeli nipoto uiniti. %isu nijednom ni probali4 - Budi ljubazan, pa daj meni da probam, zamoli mlada #ena. - -a ne misli valjda da e tebe prije posluati, ja sam sa njim od njegovog roenja, mo#e se samo jo vie uvrijediti, pokuavao je starac dobiti na vremenu, dok je istovremeno neprimijetno cimao lanac ne bi li se Bobi pomjerio. Bio bi to za njega golem uspjeh i dokaz da upravo njega najvie voli i razumije razma#eni sin, kako su mu tepali. Bobi se tako ponekad znao ukopati na jednom mjestu, po nekoliko minuta, a to je vrlo esto u prevrtljivom vremenu znailo da e sa njim svi okisnuti. -lai brat se ponekad izvukao, pod izgovorom da mora na posao, a ostali su ostali sa Bobijem na njegovu milost i nemilost. &ad bi se Bobiju pogled nekad podigao do mog prozora u prizemlju, zakleo bi se da vidim u tom pogledu podsmijeh i sa#aljenje istovremeno prema svojim gospodarima, iako je suludo #ivotinjama pripisivati te osobine. &ome li sam ja toliko va#an, sigurno se udio sam sebi, a najvie se osjeao va#an upravo tad kad je jedna cijela porodica kisnula zbog njegovog hira. 'ato

takve prilike nije nipoto htio propustiti. Bilo mi je #ao tih ljudi, koje je njihov ejtan ubijedio da su stvoreni samo zato kako bi vodili brigu o Bobiju, ali mi je istovremeno bilo drago to je Bobi imao toliko sree. moj Bobi, kako bi nadrljao da si svoj pasji #ivot zapoeo u mojoj domovini, pomislio sam vrlo esto. $rodovi plove Neretvom (oremeen sistem vrijednosti u mojoj domovini proizveo je i izreke koje prilie takvom stanju drutva. - Bez velike kole, nema ni velike budale, govorili su za one koji usprkos zavrenim kolama nisu na nekim vidnim polo#ajima ili #ive povueno, boemski. %ije nikakva rijetkost sresti kod nas ovjeka kojeg bi po njegovom znanju i sposobnostima trebala <vozati crna limuzina<, a on #ivi na rubu egzistencije. %ajei uzrok tome je to nisu bili politiki podobni. 6pravo tom izrekom su esto prokomentarisali Amirov nezavidan materijalni polo#aj, koji nije mogao dobiti zaposlenje u doba komunizma, a nije se uklapao u eme vlastodr#aca ni nakon agresije !rbije i Orne 5ore na Bosnu i 2ercegovinu, devedesetih godina prolog stoljea, pa se otisnuo trbuhom za kruhom u 0vedsku. %atprosjeno inteligentan ak, ve u osnovnoj koli je imao probleme sa uiteljima !rbima, kojima nikako nije odgovaralo da muslimansko dijete bude bolje od ostalih. ;esto je bivao ka#njavan za grijehe koje su poinili drugi, kako bi barem iz <vladanja< bio lo, to je u tom vremenu znailo da e vrlo teko nastaviti kolovanje. 1n je ipak zahvaljujui nesvakidanjem umu i talentu, uspio dipolmirati na graevinskom +akulteu u 'agrebu, gdje se usput sam uzdr#avao radei na graevini, jer njegovi roditelji nisu imali novca da bi ga kolovali. %jegov diplomski rad <(onaanje betona na pritisak kroz vrijeme pod vodom< pokupio je sve pohvale strunih krugova iz te oblasti i odmah idue godine se pojavio u ud#benicima. 1n je mislio da je konano doao do trenutka kad e k,o od ale u svojoj domovini dobiti posao, ali se prevario. &ad se vratio u Bosnu i 2ercegovinu, bilo je bolje vrijeme za verc devizama i meetarenja u denacionalizaciji dr#avnih +irmi, nego u izgradnji novih puteva i mostova. "at je doekao doslovno gladan i da nije imao drugog razloga da se u njega ukljui, bio je taj, da se najede, jer je odmah dok pomisli na vojsku, uvijek pomiljao i na vojniki kazan4 1vako mi se ukratko predstavio ovjek o kojem sam nekoliko puta itao u vedskim novinama, potre+io uti nekoliko zadivljujuih izjava na tv, a meu naim iseljenicima se o njemu prialo sa velikim potovanjem. 1dmah na poetku razgovora sa njim, vrzmalo mi se po glavi pitanje kako to da isti ljudi, njegovi sunarodnjaci, koji su mu se nekad podsmjehivali, sada o njemu

govore sa respektom. Amir mi ree da mnoge takve lino poznaje, i susree ovdje u 0vedskoj, ali da mu je posebno zanimljivo kad sretne te ljude na godinjem odmoru u domovini. %eki su imali svoje ka+ie ili bili sinovi <guzonja<, pa su ga onako u otrcanoj odjei gledali s vrha, ali sada se svi hvale sa njim, ovi u 0vedskoj ak i 0veanima ponosno priaju kako ga poznaju. 1n im nita ne zamjera. (oremeen sistem vrijednosti, ponovio je reenicu koju sam napisao na poetku ovog odlomka, to je proizvod komunistike partije, za koju su bili vrijedni samo njihovi lanovi. 1ni koju su to bili su samim tim bili i uspjeni, pa su mogli druge da ismijavaju i poni#avaju, a u tome ih je ak tito i zakon, jer pametan ovjek koji nije bio lan partije, bio je velika opasnost. 9ahko je manipulirati sa nepismenima, njima se svakakve bubice brzo usade u glavu, jer nema svojih, govorio mi je kroz zarazan smijeh ovaj zemljak, u predvorju hotela 2ilton, gdje smo se sasvim sluajno sreli i upoznali. -oglo se slobodno rei da smo odmah postali prijatelji. - !ad trenutno radim na rekonstrukciji <!lusarne< u 7rolhetanu, to je, ne znam je li ti poznato, sistem koji omoguava podizanje i sputanje brodova kroz podruja koja nisu predviena za plovidbu. - 3idio sam to i udio se toj genijalnoj ideji staroj nekoliko stotina godina, ali sam se pitao koliko je to potrebno) - 7o je strateki va#na veza izmeu unutranjosti i juga dr#ave, plovnim kanalom dugakim vie od osamdeset kilometara, koji je na etiri mjesta trebalo premostiti na takav nain. to ni dan danas ne znaju boljega naina, a ova u 7rolhetanu je napravljena CIIE. godine. - *a sam mislio da je brod tamo usidren kad sam ga vidio prvi put, nisam mogao ni zamisliti da e otploviti dalje dok savlada brdo na kojem se nalazio. - 3isinska razlika je trideset i dva metra, ali ima jedna !lusarana tridesetak kilometara ni#e sa jo desetak metara viom razlikom. - *esi li ti ikad uo prije za takve objekte, prije nego si doao ovamo, pitao sam i ja kroz smijeh, iako je tema bila mnogo ozbiljna. - %isam ni sanjao, grohotom se smijui odgovori, ali kako sam poeo raditi na ovome, izgradio sam !lusarne na svim mjestima u Bosni, gdje bi se trebale izgraditi. (osebno u 2ercegovini, zamiljam kako %eretvom do mora plove veliki brodovi. - 2oe rei sanja) - .a sanjam4 - 2ajde da se uozbiljimo i da mi isprias kako si dospio na elo tako va#nog projekta, ti koji do skora nisi ni znao da postoje takvi objekti, pored njihove silne struke za koju izdvajaju najvei postotak na kugli zemljaskoj od etiri procenta bruto dohotka) - Bio sam tra#ilac azila i dok sam ekao rjeenje migracionih vlasti, tra#io sam sebi neku zanimaciju. (rijavio sam se da budem praktikant u &raljevskom institutu, odsjek &unglav kod 5eteborga i tu sam sa grupom njihovih in#injera provodio slobodno vrijeme. 1ni su za ono to smo zajedniki radili dobivali po pet

do est hiljada eura plate, a ja nisam dobivao nita. - 1pet ti je bilo k,o kod kue, nisam se mogao uozbiljiti. - .a, moje znanje nije bilo odmah plaeno, ali sam pobudio zanimanje, pa su me nakon to su vidjeli moj diplomski rad pozvali na razgovor i pitali da li bi bio u timu koji e raditi rekonstrukciju. 1beali su mi u tom sluaju srediti boravinu dozvolu, a ja sam rekao vie u ali da pristajem samo ako u biti voa projekta. - 2a ha ha, smijao sam se iz sveg glasa. - *este, zaista sam to rekao u ali, ali sam kad je +ormiran tim i kad sam vidio da oni mene sa respektom sve pitaju, odluio da se drsko nametnem i postanem voa projekta. 7ako i bi4 %ai ljudi su zaista svojevrsno udo. 6spiju tamo gdje je najte#e, a gdje bi po prirodi stvari trebali uspjeti, ne mogu. $ pored toga opet ljudi poput Amira svoje projekte sanjaju u domovini, sanjaju brodove kako plove rijekama kojima nikad nisu plovili. - 'amislio si se neto, prekinu me on. - 1 tom poremeaju vrijednosti razmiljam, zato je to tako i ini mi se da je to kod nas najizra#enije. - 7o jeste izra#enije u siromanijim zemljama, ali ima toga svugdje. ;uo si za onog matematikog genija 5rigorija (erelmana, "usa koji je rijeio stoljee star matematiki problem, a dobio je otkaz na institutu gdje je radio to je tvrdio da mo#e rijeiti <(oincareovu konjukturu<) *a sam ljubitelj matematike, pa me to zanima. - 6h, uvijek sam se divio kolegama sa graevine zbog te matematike, meni to nikako nije ilo. -7aj "us, nastavi Amir kao da me nije uo, odbio je nagradu od milion dolara i neke medalje koje su mu davali, iako #ivi sa majkom u velikoj neimatini. 'a njega sigurno vrijedi ona naa izreka, zavri priu o njemu uz zarazan smijeh. 1n je bio u tom hotelu na nekom seminaru graevinskih strunjaka, jedan od predavaa. Bli#ilo se vrijeme poetka seminara, pa smo morali prekinuti prijatan razgovor. $zmjenismo kontakte i on se izgubi u pravcu prostorije gdje e se seminar odr#ati. 5ledao sam za njim i divio se tom ovjeku koji je svojim +izikim izgledom bio tako neupadljiv. %a stolu vidjeh broure koje su najvljivale seminar gdje uestvuje. 6 programu predvienom za predavanja svi osim njega su pored svoga imena imali odreen vremenski limit za svoje izlaganje. (ored njegovog imena stajalo je/ - %o limit4 'alju%ljeni (min 3raajui se iz grada, primjetio je da je prolo puno vie vremena nego to je #elio. %a polasku se trudio da ne gleda na sat, a iz tog razloga nije dr#ao ni mobitel u ruci, na kojemu su vrijeme i datum bili jako uoljivi, jer vrijeme je za njega uvjek bilo veoma va#no. "ijetko kad je za#elio, da mu odreeno vrijeme proe to br#e. 6vijek se udio kad bi neko rekao da mu je dosadno, da ubija vrijeme4

;ovjek je sazdan od vremena od zbira godina, mjeseci, sedmica, sati, minuta, sekundi...$ koje god od toga proe, na zbiru ostaje manje. 7ako e jednog dana zapoeti posljednji, sat, pa minut pa sekund, i mo#da ba tad, pomisli, koliko sam vremena potroio uzalud) Ali melek smrti kad doe bie prekasno, govorio je onima koji bi se #alili na dosadu i <ubijali vrijeme<. 1n je ak i Bo#ijeg poslanika $driza iznenadio na etvrtom nebu, i uzeo mu duu u odreeno vrijeme. $ako je $driz bio na putu da zamoli 5ospodara za produ#etak #ivota , a nije nikad vrijeme koje je proveo na zemlji troio uzalud. (ored toga to je sve to znao i prisjeao se $driza a.s., on je taj dan #elio da mu to prije proe barem nekoliko sati, kako bi kad se vrati kui, konano stigao odgovor na njegov mejl. 1d lvise4 (rolo je mnogo vremena otkako je bio zaljubljen, nije se vie tano ni sjeao kakav je taj osjeaj, dok jednog dana, sasvim sluajno nije upoznao tu djevojku. !jedila je u drutvu njegove prijateljice i na prvi pogled izgledala kao djevojka kakvu esto susree. -islio je da je premlada za njega, jer je izgledala dosta mlae nego u stvarnosti, zato na nju nije previe ni obraao pa#nju. (rolo je od toga tek desetak dana, a on vie ne mo#e #ivot zamisliti bez nje. %eprestalno misli na nju. 3e nakon nekoliko mejlova, osjeao je sa njom nevjerovatnu bliskost, a njezin lik, koji je bio skoro iezao iz njegovog sjeanja, prilikom prvog susreta, sad je mu je bio stalno pred oima. Bila je srednje visine, mo#da malo iznad prosjeka. .jetinjasto lice krasio je neizbje#an smjeak, koji ju je inio jo mlaom. %emirnu smeu kosu ve#e u rep. 1i su sasvim u skladu sa kosom i licem, u neprestanom svjetlucanju, teko im je bilo ponekad i odgonetnuti boju. %os malo prast i jedini, koji je odavao neto to u osobama ovakvog izgleda niko ne bi vjerovao da ima. $nat4 lvisa mu nije ba bila par, mislio je, ali je prihvatila njegovo udvaranje. "ekla mu je i da joj je zanimljiv zato to o svemu govori samouvjereno, to joj je od poetka zagonetan. %ije nikad srela nekog slinog njemu. 1n je nastojao svim silama da je usrei, pogotovo kad je saznao kroz kakav pakao je prolazila otkako je sa +amilijom protjerana sa svog ognjita. 1na mu je uzvraala ljubav i bilo je oito da joj se dopada, ne nudei nikakvo objanjenje. %akon nekoliko pisama od nje je dobio stih, koji ga je pogodio kao meteor/ Dijele nas velike geografske daljine, ali to nije smetalo da te zavolim! Ove rijei moja ruka iz mog srca ispisuje... 7ad nisu #ivjeli u istom gradu. (otra#iu spas u namazu, pomisli nakon to je proitao sva tri e-maila koja je dobio i uzdrhtao kao srednjokolac, kojeg je pro+esorica namamila u zamku, pozvavi ga da joj pomogne montirati kuhinjski sto i sve vrijeme mu disala iza

vrata, dok je on pokuavao sastaviti elemente. min je sebi sam zamku namjetao nekoliko dana, iako ga njegovo esto ulo upozoravalo da se igra vatrom. 0ta ako mu ljubav ostane neuzvraena, iako ju je uzvrala u pismima) 1na mu je istovremeno govorila o svom strahu i nepovjerenju prema ljudima, koji su joj nanijeli mnogo zla u #ivotu. 2oe li znati razlikovati njega od drugih i dozvoliti mu da je voli) %jegovo ime je nastalo od l- min, to se prevodi kao, vjerni4 Bio je propustio akam i jaciju namaz. 3e prilikom pristupanja namazu, vidio je da ga ejtan nee tako lako ostaviti na miru, zato se odlui dodatno koncentrirati. 6spio je otprilike do polovine, a tad mu se jedna scena o kojoj je matala, a koju mu je opisala u mejlu, tako #ivo odigra pred oima, da je potpuno zaboravio gdje stoji. !pustio se mahinalno na sed#du i dugo molio Boga da od nega otjera ejtana, kako bi nastavio sa molitvom. Prijatelji zauvijek %e mogu da zauzmem stav, jo uvijek ne znam kako da ga se sjeam s ljubavlju, razumijevanjem za ljudske mahane i oprostom ili s prezirom i slikom opomene na vlastiti pad i vlastitu slabost. 1nda se sjetim one misli da nema mjesta za dva srca u grudima jedno za ljubav, drugo za mr#nju, a meni se ovih dana ini da se oboje u srcu mo#e smjestiti i izmijeati. $ sva bol svijeta i sva ljubav svijeta zajedno. !amo zavisi da li es ponekad zahvatiti iz vedra srane ljubavi i oprosta ili iz onog gorine i prezira, ali sve je tu, bili ili ne bili svjesni toga. 7u odmah ispod, na izgled mirne povrine su najuzburkaniji tokovi i struje ljudskih osjeaja ije snage nismo esto ni svjesni. $ potiho slutimo tu bujicu spremnu da potopi sve na svom putu i strahujemo da nas ne zatekne nespremne, pravimo brane i nasipe, a znamo kad naie da su uzalud sve prepreke. (onekad treba pustiti bol da dodirne dno due da bismo se oslobodili tog straha od boli, gubitka, samoe, jer tek tad dolazi do izra#aja vlastita snaga, sabur i volja. !rela sam ga jue, sasvim neoekivano. 1dmah sam ga prepoznala, mo#da zato to se nije puno promijenio. &osa mu je jedino svjedoila da su tolike godine prole, inae bi se moglo zamisliti da je vrijeme stalo onog momenta kad me je zagrlio i u #utom gol+u krenuo put 7uzle. 6 bijelom mantilu s grupom drugih ljekara i medicinskog osoblja, razgovarali su prolazei pored recepcije gdje sam ja stajala da se prijavim za redovni susret kod dr. 2ansona. %ije me vidio. %e znam otkud on u ovoj bolnici, radio je u ju#nom dijelu 0vedske, 9und i -almo, ovdje je mo#da na nekom seminaru. ;esto sam razmiljala o njemu i ta bi se desilo da se gdje sretnemo, iako smo u istoj dr#avi, inilo mi se nemogue da se to sluajno desi. (ratila sam njegovo kretanje i znala skoro uvijek u kojem je gradu. %agovarala sam oca da ba njega potra#i kad je obolio, nadajui sa da u na taj

nain najlake doi ponovo s njim u kontakt, ali tata kao za inat nije htio. *ednom je ka#e iao u 7rolhetan da ga tra#i, ali ga nije naao. $ nije htio vie. %ekoliko puta sam okretala njegov broj tele+ona, koji sam pronala u imeniku, ali sam svaki put prekinula vezu prije nego bi zazvonio. !cena je bila kao iz najluih snova, ali on je bio tu i proao pored mene sad kad nisam vie ni sigurna da ga #elim sresti, pogotovo otkad sam bila toliko zaljubljena u mina, koji je potpuno drugaiji, ali opet imaju neto zajedniko. !igurna sam da sam u minu nala ovjeka o kojem sam matala cijeli #ivot, ali me on ponekad neodoljivo podsjeao na Ari+a. Bila sam neobino sretna i uzbuena kad sam saznala da su se njih dvojica upoznali i sprijateljili, na neki nain. !ad kad sam ga vidjela nakon toliko godina, neki moji osjeaji su ponovo navirali bez ikakve kontrole, iako sam bila sigurna da je vrijeme toliko toga zalijeilo ve. !trah me vlastitih misli, zaustavljam se i spotiem o njih. %e znam da li i dalje da gradim brane u svom srcu ili pustim da sve odnese bujica nje#nosti, oprosta i ljubavi koja je iznad svega, pa i iznad nas samih.., da se podsjetim ponovo ta sam sve voljela u vezi njega i da je to jo uvijek isti onaj kojeg bih zbog ljepote koju nosi u sebi trebala pamtiti po dobru, a ne po zlu. 'bog iste one ljepote po kojoj sam ga i prvi put duom prepoznala. 'bog toga to e i meni trebati neiji oprost... Ali me strah ve sad te raznje#enosti i oprosta.. 0ta ako zaboravim bol i prezir i sve to me zadr#ava na odstojanju od njega i spreava da po#elim neto nemogue, onaj stari osjeaj sree i ispunjenosti zbog nekog posebnog insana u mom #ivotu) 0ta ako po#elim to to je ve izgubljeno, a jo toga nisam sasvim ni svjesna) &ako srcu objasniti da su sve to samo utvare, da nije ni bilo posebnog insana mog #ivota, da ono nije bila srea, ve privid sree, da nemam za im #aliti, jer #ali se zbog neeg to se ima pa izgubi, a ne zbog neega to se nikad nije ni imalo. -ogu jedino #aliti za izgubljenim snovima i zabludama koje sam ljubavlju zvala. %isam mu tad zamjerila to se pomirio sa Aminom i odluio da se pobrine za porodicu u onom stranom vremenu kad je potreba za pukim pre#ivljavanjem zasjenila sve ostale potrebe. !matrala sam to ak prirodnim razvojem dogaaja u onakvom vremenu i okolnostima. 'nala sam i da ju je volio pored svih razoarenja i optu#bi i nepravde koje je esto spominjao u vezi s njom. $pak nisam znala koliko ju je volio dok mi se tih dana nije javio iz 7uzle dok su jos tele+onske veze radile i kazao da je ponovo zajedno s Aminom, da ga ne ekam, da mi ne mo#e biti ono to vidim u njemu, da mu je #ao jer nikad nije imao +inijeg insana i boljeg prijatelja kao to je imao u meni. !jeam se da je kazao i ono to sam mrzila kod mukaraca u takvim momentima, - da #eli da mi Allah podari boljeg od njega i da budem sretna. !lutila sam ve da u dobiti taj poziv, takvog sadr#aja, tako da sam uspjela ostati pribrana. (okuavala sam rei neto to ne bi zvualo patetino ili grubo, ali nita mi nije padalo na pamet. 1nda sam po#eljela da mi bar jo jednom ka#e da me voli, jer pored sve pa#nje i nje#nosti koju sam dobijala od njega, samo jednom mi

je kazao da me voli i jednom da misli da me voli. %e znam zato mi je to bilo bitno u tom momentu. -o#da mi je samo trebalo da to ujem u tom vremenu kad nisam znala da li u jo sutra biti #iva da ujem da sam voljena, da me neko voli i da e neko #aliti za mnom ako se ne uspijem izvui iz tog d#ehennema. 1sim toga, sve to se deavalo izmeu nas ne bi bilo uzalud, ne bi bilo prekinuto jednim pozivom zauvijek. 1stala bi ljubav kao svjedok vjene veze izmeu nas, sasvim svejedno gdje bismo #ivjeli i ta se s nama deavalo, ljudi koji se vole na ovom svijetu bie zajedno na buduem svijetu. %eva#no da li na dunjaluku ti insani #ivjeli u istom vremenu ili ih dijelila stoljea vrijeme i +izika prisutnost tu nemaju nikakav znaaj. !amo ljubav ima. (osluala sam sve ta je imao za rei i onda pokuala nai rijei koje su ustvari trebale +ormulisati pitanje od samo tri rijei/ - 3oli li me) %isam mogla tako pitati, umjesto toga rekla sam/ - 'nam da e ti se ovo mo#da initi neva#no ili suvino pitanje u ovom momentu, ali voljela bih da mi iskreno odgovori da li si me ikad volio. 3a#no mi je da to znam. 7iina je trajala samo par sekundi, tek toliko da sam mogla uti divlje lupanje svog srca i njegove disanje, ali su te sekunde tiine bile du#e nego itav dotadanji razgovor, inilo mi se. - Bojao sam se da e takvo neto pitati, pogotovo to znam da oekuje od mene iskren odgovor kao uvijek do sad, a ja ne znam kako bih ti odgovorio, a da budem iskren. 3olio jesam, naravno. Ali kako) -islim da ipak ne mogu rei da sam te volio na onaj nain na koji, recimo, volim Aminu. *o je neto govorio i objanjavao, ali ja ga nisam mogla uti, neki udan um u uima i vrisak u dubini due su bili sve to sam jo ula i od suza to su mi zamaglile pogled jedva spustih slualicu i naoh put do svoje sobe. !amo je trebao rei da me voli, zar ni toga nisam bila vrijedna) !amo jedna obina rije4 %izata ga nisam osuivala do tog momenta i nita zamjerala, pokuavala sam razumjeti... ali nisam mu mogla oprostiti to mi je tako hladno oduzeo ak i snove. Barem njih mi nije trebao dirati u vremenu kad je sve oko mene tonulo i mrana realnost nije nudila nita osim smrti, poni#enja, straha i sivila. 7ako sam mislila tog dana. -orala sam imati mukarca kao oslonac i on mi se inio najprirodniji izbor. Bio je za razliku od drugih mukaraca koje sam do tad poznavala samouvjeren i jak. &ao to je i min. &ako bi se odluila da sam ih upoznala istovremeno, postavih sebi pitanje) Bez dvoumljenja se odluih za mina i bi mi u tom momentu jasno, da mi je Ari+ bio samo dobar prijatelj, ali mi je dugo bio primjer mukarca kakvog sam #eljela sresti. %akon mnogo godina samoe, takav mukarac je naao mene. 3ratih se jo za trenutak u daleku prolost, kad sam svoj ok, duboku razoaranost i tugu tih dana pravdala deavanjima oko nas i svako je bio zauzet svojim strahovima i brigama, pa niko nije ni primjeivao previe moje depresivno ponaanje. -enue i vezeni bijeli al sam bacila u !anu dok sam uhvatila prvu priliku.

5ledala sam kako se valovi poigravaju sa alom nosei ga kraj Ari+ove naputene vikendice i dalje ispod mosta gdje su se brzaci stopili s njegovom bijelom bojom i nije se vie mogao jasno prepoznati u daljini. )azgovor sa majkom .ok se vozio kroz predivne predjele na autoputu FN, kroz .ansku, prema 0vedskoj, min se divio prirodnim ljepotama, ovih skandinavskih zemalja, koje svako ko tu nije bio zamilja, kao brdovite i okovane ledom. .okle mu je sezao pogled, livade su se arenile, bojama iz najljepeg duginog spektra, gdje dominira #uta, zbog toga to je najvei dio nepreglednih poljana zasijan suncokretima. 'austavio se na lijepo ureenom parkiralitu, na kojem je drijemao samo jedan voza kamiona, sa njemakim registarskim oznakama. &ako bi se zatitio od sunca koje mu je tuklo u o+er ajbu, prekrio ju je velikim pekirom za pla#u, ali je iza runika isturio tablu sa svojim imenom. ?rank. &ako li izgleda ovjek u kamionu) - pitao se min. %ije dugo ekao na odgovor, prvo se upalio kamion, a onda je maljava ruka vozaa skinula runik. Bio je isti kao i milioni vozaa, koji tekom mukom zarauju svoju koricu kruha. 6gojen, od nepravilnog polo#aja tijela i nepravilne ishrane, sa velikim podbratkom i podonjacima. *ako mrzovoljan4 &ad je kamion otiao, vidje da mu je zaklanjao pogled na malu crkvu, sa lijepo ureenim grobljem. 7o ga jako rastu#i. -ajka mu je umrla prije tano petnaest godina, ali jo nije sakupio hrabrosti da joj ode na mezar. 1sjeao se pomalo kriv to ju je ostavio u onakvoj situaciji, ali je znao da mu ona ne bi prigovorila. -ajka je jedino bie koje ovjeka voli bez ikakvog interesa, ponavljao je ponekad u sebi njezine rijei. ;esto joj, skoro uvjek proui neto nakon jacija namaza kao i drugim prilikama, ali svake godine vjeto izbjegne susret sa mezarom u kojem le#i njegov posljednji prijatelj, sa ovog svijeta. 1ca je izgubio dosta ranije, jo uvjek #ali i za njim, ali njega je svojom rukom polo#io u mezar, stavio onaj prvi busen koji je iskopao Adil i zato je odmah postao svjestan da je mrtav. -ajka mu je bila bolesna pred poetak rata i ko zna kakve je bolove trpjela, a on joj nije mnogo mogao pomoi. (osjeivao bi je u bolnici i ponekad bi joj neto donio. 1na se svemu radovala. "adovala se i kad doe praznih ruku, njemu, jer je znala da bi joj neto kupio da je imao novac. 1n bi je ponekad u tim prilikama na ble+ upitao / < -ajka, treba li da ti to kupim, nisam ti nita donio...pa...< - %e treba sinko, nek si ti meni do,o, hvala Allahu imam svega. *ednom je mehaniki pokazala na praznu ormaricu gdje inae bolesnici dr#e poklone i kasnije pravdala se zbog toga. mina je tad razdirao bol.

- $ma li ta sa pasoem, hoes li uskoro moi otii odavde, sinko, ovdje e biti golema zla)4 - *a neu mama odavde, dok ti ne ozdravi i ne mogne sa mnom, pa kad bi imao i pet pasoa, osim toga ja sam vojni obaveznik, ne mogu tek tako otii. - %emoj sinko tako priati, moje je prolo, d#aba bi se napatio sa mnom, melek smrti samo to nije bahnuo na vrata... de presluaj, znam li prouiti < vejnuli kjuli <, blago se onome ko to bude znao prouiti na umrlu danu. !tarica bi tad uila, zamuckujui, iako je tu suru prouila bezbroj puta, u strahu da je nee znati kad se Azrail pojavi, teko se prisjeala. - -a nije tebi umrli dan, ne +oliraj vie, to mi pria ve desetak godina, pokuavao se sin naaliti sa majkom na smrtnoj postelji. - h, kamo srie da nije, osmjehnula se mati. !in je bio u pravu. -ati se malo oporavila i ak vratila kui. *ednog dana kad joj je bilo malo bolje, pokuavala ga je nagovoriti da ide negdje na zapad, pa da organizuje i njoj odlazak tamo. - $ da dou sutra etnici dovde, ta e od mene, nee mene valjda ovako staru i nemonu dirati, a imetak im d#aba, ti es ga dobiti nazad kad tad.., oteto je prokleto... t,.., tako mislim, ha...ta ti veli) A ta i ti mo#e goloruk ovdje sa mnom, barem da si u vojsci)4 - -a briga mene za imetak, nego da te zvjeri tebi ne uine zlo, uje se ubijaju, ne pitaju za godine, ujem ta se deava oko Bijeljine, 'vornika i... - -a, nee mene, nagovarala ga je i dalje. 1na nije znala da on ve dugo vremena organizuje odbranu njihovog kraja i da je jedan od kljunih ljudi u tom poslu. -islila je da ratuje samo onaj ko ima uni+ormu i pokuavala ga je nagovoriti da ode prije nego to ga prisile da obue uni+ormu srpske vojske, ne daj Bo#e, i upuivala je esto dovu. 7ad e bit kasno4 !voje izostanke i ne dolaske po nekoliko dana kui pravdao joj je pokuajima da ih izvue na sigurno. *ednoga dana etnici su upali u njihovu kuu i od nemone starice pokuali na sve naine saznati gdje joj je sin. .va dana su orgijali po kui, nadajui se da e pronai ikakav trag ili da e se sluajno pojaviti. (rijetili su da e je silovati i ubiti, a jedan od njih joj je jednom doapnuo da to nee dopustiti, jer poznaje mina. %ije ih ipak mogao sprijeiti u tome, ali ga je gri#nja savjesti natjerala da to dojavi njegovim roacima, sa imenima poinitelja. !aznavi to nije imao nijedan razlog da se vrati u rodni grad. Bio je svjestan da bi zaslijepljen #eljom za osvetom bio lahak plijen svojim neprijateljima. Borio se do kraja rata u unutranjosti zemlje, a nakon rata odmah pobjegao od uspomena, prvo u %jemaku, a zatim u .ansku, pa u 0vedsku. $ako je od tada prolo petnaest godina, i iako povremeno pogleda +otogra+iju mezara, koju su mu poslali roaci, on jo podsvjesno misli da je #iva. 1n je roacima poslao novac da joj podignu lijep nian i da ureuju mezar. !lika ureenog mezara njegove majke je bila ista kao ova koja mu je sad pred oima, u dvoritu ove crkve, jer roaci nisu podigli nian, kao to je on tra#io, nego postavili luksuznu mramornu plou, i ogradu, rekavi, to sad tako svak, radi. !ruio bi tu plou, dok prvi put ode, i podigao nian, jer bi tako voljela majka, koja

mu je govorila da ne #eli biti ograena betonom. %ije ga bilo briga kako to rade drugi. 1ve godine se navrava tu#na godinjica i sigurno e otii, pa makar se mrtav opru#io pored nje, zakljuio je u sebi i zamislio taj susret. 7oliko puta je to ve zamiljao, da mu je to ve izgledalo kao sasvim normalan razgovor. - sselamu alejkum majkaaaa4 - Alejkumu selam, dijete drago, pa gdje si do sad) - to, vrijeme proleti kao dlan o dlan, proe toliko godina, bilo mi nekako teko majko, nisam imao snage... halali... zamuckivao je sin koji je okasnio. - h moj sinko, govorila sam ti. !jeam se kad si me pitao koliko mi je godina, a ja rekla etrdeset i etiri. &ako si se samo zaudio, to sam toliko stara, a eto tebi se primiu te godine... !in se sjetno osmjehnu, prisjetivi se toga, a majka nastavi ne saekavi odgovor / - 0to se ne o#eni dosad dijete drago, imao si mnogo cura, nije valjda da nijedna nije prava) - 3azda si u svemu bio izbirljiv4 - h, mama, mama, znao sam da e me to pitati. !ad imam curu koju volim, ali je ona pre#ivjela veliku tragediju i ne vjeruje vie nikome. ;ak ni meni. %adam se da e se to uskoro promjeniti.., nju bih odmah o#enio, ne bih ekao ni dana vie, ali...eto.., pravdao se sin materi. 'ove se lvisa i sigurno bi ti se svidjela4 min je imao ozbiljnu vezu, prije rata, a tu djevojku je njegova majka jako voljela. -islili su da e svoju vezu okruniti brakom, ali je ona pala kao #rtva etnike granate na 7uzlanskoj kapiji. ;udio se to ga mati nikad za nju ne pita, a on, opet, uvijek zaboravi majku upitati jesu li se one srele na onom svijetu. 1n je vjerovao u susrete srodnih dua, jer kako bi inae ovako esto razgovarao sa umrlom majkom. !a planine 1zren su tog dana etnici ispalili granatu koja je usmrtila sedamdeset i jednu osobu. (orosjek njihove #ivotne dobi je bio dvadeset i jednu godinu.3e tad je imao spremne papire da zajedno idu u Austriju na prikupljanje logistike pomoi, ali je ona za nesreu otila po svoje diplome u 7uzlu, kako bi ih ponijela sa sobom. !udbina. -ajka nije nju spomenula, znala je da bi mu bilo teko. - .e mi sinko malo priaj, kako #ivi u tom dalekom svi,tu) - .obro je mama, elhamdulilahi...eh... - %edostaje mi tvoja kuhinja. !os paradajza ima koliko hoe. h da je bilo ovako nekad, kad si me slala u zadrugu, da prodam jaja i donesem ti tubu, neto se poesto toga sjetim. 7ad sam se cijelim putem nadao da e mi ostati sie, za lizalo. !ad imam novaca vie nego mi treba, ali sam tad bio mnogo sretiniji, valjda to sam bio mlai, nisam bio jo ovoliko kahara sakupio...eh, to ti se #alim) (rekide razgovor i proui majci ?atihu. 'atim uze i rukama poupa korov oko njenog mezara. Blagi povjetarac igrao se ljubiicom koja je tu nikla. -ezar njegove majke izgledao mu je kao divno boravite i bi sretan to ga je posjetio, barem u mislima.

(rvi put je zamiljao da upa korov oko mezara. %a praking sa kojeg se odvezao ?rank, sad stade drugi kamion i zakloni mu pogled. 1n sa uzdahom upali auto i ukljui se u rijeku vozila. Allahrahmetile, ponovio je nekoliko puta. *va privi+enja $znenada je odluio da je posjeti. 1na se prvo malo opirala, radi matere koja nije bila ba zadovoljna to je s njim u vezi, jer je kao i svaka mati smatrala da joj kerka zaslu#uje boljega, ali nije mogla odoljeti, njegovim nagovaranjima. --oram ti ispriati dva privienja, to se nikako ne mo#e tele+onom ili pismom doarati, moram to da ti ispriam, bio je uporan min. - %ije li to samo izgovor, alila se lvisa. - &ad ti ispriam, vidjet e. &ad su se nali i sjeli u restoran brze hrane u jednom tr#nom centru, njemu se uini potpuno besmislenim da joj ita pria. Bio je presretan to je vidi, a svjetlucanje njezinih predivnih oiju otkrivalo je i njezinu sreu zbog iznenadnog susreta. Bio sam jue u &openhagenu, dok sam tra#io parking, primjetio sam nedaleko od mene ovjeka sa o#iljkom i krstom na vratu, kako me upadljivo gleda. 1dmah sam se sjetio tvoje prie, kako vas je slian ovjek istjerao iz vae kue. 'nam da ti je bio dugo nona mora, i da mo#da nije lijepo to te podsjeam na njega, priala si mi, kako si ula, da je ubijen u okraju sa svojima, oko nekog ratnog plijena, ali mi je tako odgovarao opisu, da sam ostao sleen. 1na ga je samo nijemo posmatrala. %estalo je svjetlucanja u oima, a oko skupljenih usana su se pojavile bore. - 7o da je ubijen nije provjereno, mo#da je bio ba on) - Ako nije tad ubijen, bie ubrzo, takvi uvjek na kraju budu ubijeni4 1boje su ostali bez rijei i zapolovili mislima u prolost. 1na se sa grozom prisjeala krvnikog pogleda i straha kojeg se nije ni dan-danas otresla. 1d jednog roaka je ve tada tra#ila i dobila kapsulu otrova, koju je namjeravla popiti ako mu kad dopadne aka. 7aj strah joj se jo uveavao sa svakom priom o silovanim Bonjakinjama, koje su sistematski silovali srpski vojnici. Bilo je to prvi put u dugakoj historiji ratovanja da silovanje postane dio ratne strategije jedne dr#ave4 !rbije4 7aj pakleni plan nastao u glavama srpskih akademika u zloglasnoj !rpskoj akademiji nauka i umjetnosti =!A%6>, srpske regularne i dobrovoljake jedinice su vrlo revnosno sprovodili u djelo na terenu. 1dmah iza rata iziao je na vidjelo podatak da je tako obeaeno vie od dvadeset hiljada Bonjakinja. 'a toliko su imali podatke, imena i prezimena4 &oliko ih je nakon toga ubijeno i koliko ih o tome zbog stida nije nikad progovorilo, samo dragi Allah znade. 7u otrovnu kapsulu je jo uvijek uvala i nakon toliko godina provedenih u 0vedskom gradu 5eteborgu. *e li mogue da joj mo#e ustrebati nakon svih strahota koje je pre#ivjela i tolike porodine tragedije) 1ca nije bilo vie meu

#ivima, i ona se u tom momentu osjeti izgubljeno. &roz tijelo joj prostruji neizmjeran strah. Bila je blijeda kao vosak, kad je ponovo pogledala u mina. 1n se pokuao prisjetiti svakog detalja ovjeka kojeg je mislio brzo prepustiti zaboravu. 6sporeivao je detalje koje je uoio sa onima koje mu je ona kazivala kad su se upoznali. !ve vie je bio siguran da je to taj zloduh. Ali otkud u &openhagenu i je li bio susret sasvim sluajan) *e li saznao za njegovu vezu sa lvisom ili ga je pratio po nalogu srpskih obavjetajnih slu#bi, koje sasvim sigurno tragaju za minom, pogotovo od kad je iz hakog suda procurila in+ormacija da je bio svjedok u nekoliko veoma va#nih sluajeva. %ije bilo sumnje da ga #ele likvidirati. 1krenuo se prema lvisi i blijedilo njezina lica ga preplai vie nego ta razmiljanja. - %e boj se .ada, zatepao joj je prvi put, dok sam ja #iv, ne mo#e ti niko nauditi. - A ta je drugo privienje, o kojem si mi govorio preko tele+ona, ree ona u #elji da promijeni temu razgovora. %jegove rijei su toliko blagorodno djelovale na nju da je ubrzo njeno lice ponovo povratilo prirodnu boju. 3e se smijeila krajikom usana, kad joj je poeo priati da je to bila ona. (riao joj je kako je istog dana u jednom ka+e-baru vidio djevojku toliko slinu njoj, da ni dan-danas nije siguran, je li bila ona ili nije. - -a to je prosto nevjerovatno koliko liite. *a ni sad nisam siguran da to nisi bila upravo ti, pa se zeza sa mnom) - %isssaaam, razvlaila je ona i eretski se osmjehivala, #elei ga ostaviti u slatkoj nedoumici. 1statak dana proveli su etajui gradom. %isu vie spominjali ovjeka koji je proganjao oboje. 1na je prvi put otkako je izgubila oca osjetila da ima neko ko je #eli i zna zatititi, a on je razmiljao, kako da pronae neznaca sa brazgotinom. $pak su se oboje trudili da ne poka#u nita od toga to im se vrzmalo po glavi. &ad su se rastajali, osjetila je silnu #elju da mu se objesi oko vrata i da ga zamoli da ne ide nikud, ali je on u#urbano sjeo u auto, vezivao pojas i izbjegavajui gledati u njenom smjeru, poselamio se sa njom. Navika i narav %ikad se ne vozim ovim putem do posla, ali danas sam krenuo mnogo ranije i u zadnjem momentu skrenuo na ovu dionicu puta. (otrebna mi je promjena pa makar poelo od krajolika. (itajui se zato se ovjek u odreenom #ivotnom dobu teko odluuje ak i na tako sitne promjene kao to su put do posla, naioh na saobraajnu nesreu. .esila se minut, dva prije nego sam nailazio i bio sam meu prvima koji su se zaustavili. %a u#arenom as+altu vidjeh ovjeka u odjei kakvu nose motoristi, a motora nigdje nisam vidio. %a samom rubu ceste bio je automobil sa prikolicom, nagnut da se prevrne u jarak pored puta. %arod se ve okupljao, neki su boja#ljivo prilazili ovjeku na cesti, koji se nije micao.

- *a sam ljekar. !vi kao da su samo to ekali, odmaknue se u stranu, neko to prokomentarisa rijeima / - koja srea, da on naie4 7e iste rijei sam uo nekoliko puta u #ivotu, <koja srea<, a radilo se o nesrei. 3eoma malo sam okrenuo glavu nesretnika i susreo se sa staklastim pogledom oiju razrogaenih od u#asa. %ije bilo sumnje da je mrtav, ali sam ipak provjerio puls na vratu. !tizale su patrole policije, hitne slu#be i vatrogasaca. *a vie nisam imao ta tra#iti tu, jer povrijeenih vie nije bilo. 3oza automobila je sam iziao iz auta i nijemo gledao u motoristu na cesti. - .oktore...je li on...zaista mrrrtav)- upita me smeteno dok sam se spremao da krenem. - *este, trebate li vi pomo) 1n samo nastavi gledati u mrtvaca, kao da me nije uo. %ije prolo ni etvrt sata otkako sam naiao na nesreu, a ve sam bio na putu prema klinici. $zlazei iz gu#ve vidio sam motor u kanalu, na suprotnoj strani od automobila sa prikolicom. !amo Bog zna kako je zavrio tamo, a voza ostao na sred ceste. &o li je bio voza) &ako mu je bilo ime) *e li imao porodicu) &oliko je bio star) 0ta je razmiljao u zadnjoj sekundi #ivota) !vakakvih pitanja sam sebi postavljao. -ene je pretekao velikom brzinom, minut ili dva ranije. !matram te ljude silnicima, koji vrlo esto i druge u crno zamotaju, svojim bahatim ponaanjem na cestama, ali mi opet bi #ao kad ga vidjeh u onakvom stanju. (ored svih pitanja najvie sam se zaustavio na onom zadnjem, ta je mislio u zadnjim sekundama #ivota) *edan od odgovora mi se uini toliko logian, da sam u njega skoro bezrezervno povjerovao, bez ikakva osnova. (omislio je kako je gladan4 .a je ljudski #ivot zaista prolazan, ja sam se uvjerio mnogo puta, ali mi to nikad nije bilo tako upeatljivo kao tad, jer potpuno je drukije vidjeti nekog da umre ko je bolestan, ili dovezen u komi ili...a ovaj ovjek je mene pretekao, pomislio kako e sad da sjedne i pojede niclu u omiljenom restoranu, dok je bude ekao mo#e odgovoriti na sms poruke, koje su mu stizale u vo#nji... $dueg minuta bio je mrtav i sve njegove obaveze su prestale na ovom svijetu. (rvi koji je naiao da to potvrdi je jedan ljekar iz Bosne, koji nije nikad trebao proi tim putem. !vakakvim mislima sam se dovezao do klinike i na parkingu se pokuao pribrati. 'a mene bi to trebalo biti neto svakidanje, ali ja sam vidjevi u retrovizoru svoje blijedo lice i upale oi, znao da sam u stanju oka. %ije dobro izazivati sudbinu. %e znam sa koje strane je mom autu priao -eho, onaj to mi je ispriao priu o patki, ali je mene njegovo kucanje na prozor toliko prestravilo, da sam mu

zamalo ljutito neto opsovao. 3idjeh njegov zabrinut pogled. - ;ekao sam te na parkingu, ree i pokaza rukom na svoj parkirani auto, pa vidim da ne izlazi, je li ti dobro doktore) - .obro mi je. - Blijed si. - -a nita posebno, slabo sam spavao, trebao si me neto) - -islio sam ti neto ispriati, ali kad vidim da si umoran, neu te gnjaviti, doi u drugi put. - 7ako je bolje, zaista sam umoran, a za to nije #urba. 1n se pozdravi i ode krivudavim koracima prema svom autu. 1naj brod nesretnika o kojima niko nije brinuo, vidio sam umjesto klinike u koju sam trebao ui. Bio je vei od 7itanika. &ad su napravili 7itanik i gurnuli u more, njegov glavni arhitekta je ushieno uzviknuo/ - %i Bog mu ne mo#e nita4 1tkud se na otvorenom moru stvorila santa leda, koja ga je potopila na prvoj vo#nji i dan-danas se pitaju mnogi. *edino oni koji su uli ta je uzviknuo brodograditelj su znali tajnu. $zlazio sam iz auta i vidjeh -ehu kako se vraa u mom smjeru dok je razgovarao na tele+on. $bretio se neemu. - -alo prije poginuo jedan na ovjek na motoru, sad mi javie. 'nao sam ga iz kampa, kad smo doli ovamo, bio je logora i stalno je matao da kupi motor. 'amisli, bio na probnoj vo#nji, priao mi je uzbueno. - $zvini, kasnim na posao. &renuo sam u pravcu moje ordinacije, iako sam bio siguran da danas nisam u stanju raditi. -eho se ponovo okrenuo i krivudavim koracima iao prema svom autu, dok se sa nekim jako glasno dovikivao preko tele+ona. 7aj dan sam jo u novinama proitao da se komadom mesa uguio njemaki milioner .ieter Bock, u svom hotelu Atlantik, poznatom po tome to je tu prvi put prikazan +ilm o *amesu Bondu <!utra ne umire nikad<. "azmiljanja na temu navike, koja je mene tjerala da idem uvijek istim putem i da se dr#im ak i nekih loih rjeenja samo zato to sam tako navikao i naravi, koja je onoga motoristu odvela u smrt, oduzela su mi i ostatak dana. %i odgovori mnogih naunika na ova pitanja nisu mi ponudili adekvatan odgovor, ali mi se Aristetolovo poimanje navike i naravi inilo najloginijim. &roz potcrtavanje srodnosti izmeu navike i naravi, Aristotel osvjetljava i njihove razlike. 7ako, na primjer, ka#e kako navika slii naravi po tekoi kojom se mijenja i s kojom se iskorjenjuje, pokazuje takoer kako je nepromjenjivost i neiskorjenjivost naravi mnogo vea od one koja se nalazi u navici. 7o je na samom kraju dana na neki nain opravdalo nesretnog motoristu iz moje domovine. *o%riina $jorn

Bjorn u prevodu na bosanski jezik znai, medvjed. 6 0vedskoj je to esto ime, a jedan od najpoznatijih sa takvim imenom bio je Bjorn Borg, poznati tenisa, kojeg sam gledao dok je osvajao turnire kao od ale, ali tad nisam znao znaenje njegovog imena. %jemu je pristajalo takvo ime, zbog medvjee snage i izdr#ljivosti kojom je pobjeivao protivnike, ali i kod prvog 0veanina, kojeg sam upoznao nakon dolaska u 0vedsku, bilo je takvo ime. 1vaj nije imao nikakve slinosti sa imenjakom iz svijeta tenisa, vie bi se reklo da je imao sa onim iz #ivotinjskog carstva. Bio pravi gorostas, ali dobriina kakva se rijetko sree. 7o dobriina, kao da mu je bilo napisano na elu i svako je to odmah prvo <proitao<. &od nas ima jedna izreka koja ka#e, ne boj se velikih ljudi, oni su dobriine4 7u se misli na ljude velike rastom. 7akav je bio ovaj Bjorn. %jegovo ogromno tijelo, je izgledalo kao da ne pripada njemu, mi bi rekli, sav tui4 .jelovao je tromo i uvijek pospano. $mao je plave oi i sijedu kosu, koja je takoe nekad bila plava. !a lica mu je siao osmijeh samo kad bi uo kakvu tu#nu priu, a takvih se mnogo nasluao od naeg naroda, kojem je posvetio sve svoje slobodno vrijeme. $ vie od toga. &oristio je i godinji odmor, kako bi pomagao naim zemljacima. Bio je prosvjetni radnik i govorio je dobro nekoliko jezika, a nije mu trebalo mnogo vremena da naui i mnogo naih rijei. 8elio je to zbog starijih koji nisu znali strane jezike, a esto je bio u prilici da sjedi sam s njima do kasno u no i slua njihova bolna sjeanja. %arod je mislio da Bjorn mo#e sve. 7ra#ili su od njega svakakve usluge, a on pokuavao uslu#iti na bilo koji nain. ;esto je popunjavao razne +ormulare i sve vrste zahtjeva, a pisao je i molbe za spajanje porodica, #albe na negativna rjeenja tra#iocima azila, kojih je nekoliko godina nakon rata bio velik broj. .olazili su na poziv rodbine ili iz nekih drugih zemalja, jer se proulo da u 0vedskoj nude dobre uvjete ko #eli ostati. Bjorn je svima pomagao, ali je skoro sav njegov trud postao uzaludan, nakon to je vlada donijela uredbu da vie graani Bosne i 2ercegovine nemaju pravo na azil, zato to je potpisan mirovni sporazum u .ejtonu. -nogima taj sporazum nije znaio nita, znao je to Bjorn vrlo dobro, i organizovao proteste na trgovima, pisao vladi otvorena pisma, ali uzalud. 6 njegovim otvorenim pismima je jasno i nedvosmisleno pitao vladu, kako mo#e prisiljavati na povratak ljude koji nemaju nikakve anse da se vrate u mjesta koja su i samim nakardanim imenom entiteta, davala ekskluzivno pravo samo jednom narodu da tu #ivi. "epublika !rpska. !rbima4 Bjorn je plakao sa naim narodom zbog te nepravde. 1sim briga za na narod, on se brinuo i za svog oca koji je bio star blizu devedeset godina. &ad nije vie mogao nikome ni na koji nain pomoi, o#enio je jednu Bosanku sa troje djece, kako bi im omoguio ostanak u 0vedskoj.

&o je vlasnik zemlje)

Adem je meu prvima poeo planirati posjetu rodnom gradu nakon zavretka rata. %jegovi ukuani su ga odvraali od tog nauma, prepriavali razne prie o napadima na povratnike, ali on je samo tra#io naina da ode. %ije vie imao ta izgubiti. %jegovi ljekarski nalazi su ovaj put izgledali jako loi. 3rijednim radom, u koji je bila ukljuena itava porodica, bio je ponovo uspjean biznismen, vlasnik trgovine i radnje koja je zapoljavala desetak metalskih radnika, kakvu je imao u (rijedoru. 'a vrijeme rata je pomogao mnogima, koji su spas tra#ili u ovoj zemlji, a koristio je i svaku priliku da poalje pomo onima koji su ostali u rodnom gradu. 1ni koji su ga poznavali od prije udili su se promjeni kod Adema, jer je uvijek vodio samo svoje brige, a sad kao da se vie zanimao za tue probleme nego za svoje. %akon jedne veere u restoranu kod svog prijatelja, gdje su planirali kako oraganizovano pomoi one koji budu htjeli odmah da se vrate u (rijedor, osjeao se veoma loe. 1davno je bio prestao piti alkohol, posvetio se bio vjeri i bio jedan od najredovnijih u d#amiji, ali ga je taj dan drutvo nagovorilo da popije nekoliko aa vina. -islio je da mu je loe od toga. $pak, kad je negdje oko podneva osjetio da se bolovi u stomaku ne smanjuju, a zabrinuta supruga ga nije prestajala moliti da ode ljekaru, vidio je da e morati posjetiti ljekara, a to je oduvijek izbjegavao. %isu mu ponijeli nikakvih potreptina, kao to je pribor za higijenu i pid#ama, mislei da e se odmah vratiti, ali je de#urni ljekar insistirao da ostane na detaljnim pretragama, jer je sumnjao na neto veoma ozbiljno. !utradan su mu zakazali hitnu operaciju. $z njegove stomane upljine su izvadili tumor te#ak vie od jednog kilograma i rekli mu da se samo nadaju da nije gdje metastazirao, a uz to se jako udili to nije osjeao nikakve vee tegobe, jer je nastanak tumora poeo prije nekoliko godina. %edugo nakon operacije, pridigao se i poeo hodati na svojim nogama, emu se radovao kao dijete. -islio je da to nikad vie nee moi. (oslovi u trgovini i radnji su tekli kao da je on bio tu, imao je dobre radnike i porodicu koja je brinula o svemu. 1n se odluio potpuno iskljuiti iz svega i posvetiti ostatak #ivota stvarima koje je do tad zapostavljao. (oeo je itati islamsku literaturu i volio je sagovornike sa kojima je mogao priati na te teme. 1dluio se da mene potra#i u 7rolhetanu, ali sam ja ve bio odselio u 9und. 7ra#io me meu naim doseljenicima, obiao mjesta na kojima su mu rekli da se zadr#avam i na kraju doao u d#amiju. 7u su mu rekli da did -ulo sigurno zna gdje bi me mogao nai i tako su se njih dvojica upoznali.

%ije mu niko trebao -ulu pokazati, odmah ga je prepoznao iz opisa, dok su sjedili i ekali da e+. !akib pone sa hutbom, a odmah nakon to su klanjali, priao mu je i toplo ga poselamio. - .ide, ja sam Adem iz (rijedora, doao sam mahsuz iz 5eteborga ovamo, da se naem sa doktorom Ari+om, on je moj komija dolje iz (rijedora, rekoe mi da bi ti mogao znati gdje se nalazi) - .obro nam do,o Ademaga, drago mi je, a na Ari+ je odselio na jug 0vedske, dolje u blizinu -almea, jedan manji gradi, koji se zove 9und. - to, dooh d#aba, ali neka kad sam ve tu, mogli bi malo gdje sjesti ta popiti da ujem koju pametnu, rekoe da si jako uen. - 'nanja nije nikad previe, nemam nita protiv, ja nemam obaveza velikih, a nisi doao d#aba, bilo je sueno da doe. - (a ta veli, da odemo na ruak ili si ti ve ruao dide, ja nisam ba dobar neto sa apetitom, ali valjda emo nai neto to e mi odgovarati. 3olio bih da sjedimo malo du#e, kad ve ne nae doktora. - %ajbolje je da idemo kod mene, ja sam ovdje blizu, pa se mo#emo vratiti i na ikindiju ako jo bude ovdje. - -eni odgovara svakako. $li su polahko pjeice od &ronogordena gdje se nalazio mesd#id prema 9ekstorpu, gdje je -ulo stanovao. Adem se udio da ovjek od osamdeset godina ide tako brzo, odbijajui energino da se voze automobilom. 6sput mu je pokazivao zgrade i kue u kojima su #ivjeli nai sunarodnjaci. - *a ovaj put preem svaki dan pet puta, za pet vakata namaza, navikao sam, pa samo molim Allaha da mi da zdravlje da mogu na nogama. (jeaka staza po kojoj su hodali ila je paralelno sa kolnikom po kojem su prolazila rijetka vozila. $ako je bio potpuno ravan i pregledan, ogranienje od trideset kilometara na sat su veoma rijetki prekoraili. 2ladovina od niskog drvea, bila je prijatan zaklon od ljetnjeg sunca koje je nemilosrdno pr#ilo. 6 -ulinom stanu, bilo je nekakvog mirisa, od hrane i ustajalog zraka, nije bio nigdje odkrinut ni jedan prozor. - 1sjetljiv sam na propuh, ree -ulo znajui prema Ademovom izrazu lica ta ga mui, ali mo#emo malo otvoriti da se izrai dok nam ja pripremim aj, pa emo se razrahatiti malo. - %e treba dide, nita sjedni samo. - 7reba, treba, kako ne treba ti si musa+ir, a.., ili bi volio kahvu, ja je ne pijem, ali imam kad neko doe, nego zato si tra#io Ari+a) - (a eto, zemljaci smo, a slab sam sa zdravljem, pa da se malo posavjetujem, opet ovjek vie vjeruje svome, nekako... -ulo se izgubio u kuhinji i od tamo je dopirao um tekue vode. - %e izgleda loe, ree dok mu je glava izvirila iz kuhinje, nosei u ruci tacnu sa dvije velike arene alice. %a tacni je bilo nekoliko nita prepeenog hljeba i skoro prazan galon sa medom. - -oj dido, nisi me znao od prije, sad sam prepolovljen, ljekari prognoziraju da mogu #ivjeti maksimalno jo nekoliko mjeseci, svodim raune, pa to ti je...et,.., Ademu zadrhta glas, to iznenadi i njega samoga. %ije dosad ni pred kim pokazivao znakove slabosti, otkud da mu to naie pred

ovim nepoznatim starcem) - 6 to se ne treba mijeati, Bo#iji su to poslovi, ali je eto ovjeku dano znanje da mo#e na osnovu nekih pokazatelja i to prognozirati. !amo nek, je sa dinom i imanom, a tebe 5ospodar posebno voli. %ije svakome dana mogunost da se tako u miru priprema za preseljenje na ahiret. Adem je utio. 'ato -ulo nastavi, dok je sipao aj u oljice / - -o#da ja tebi zvuim grubo, mo#e biti da ne gleda na to kao i ja , halali ako sam te uvrijedio. -eni je vjerovatno ostalo i manje nego tebi, ali ja se tome veselim, iako me malo strah, za razliku od mnogih. Adem ga pogleda zbunjeno. - .a mi je dido, da se barem #iv vratim na svoje, pa eto ako je sudbina neka tako bude, ali se ne mogu pomiriti sa time da me ovdje ukopaju. -oja dua nije sa mnom ni dola ovamo, ini mi se, zato tijelo nije dugo izdr#alo, moj dido. &ad si ti oti, o iz Bosne) - 7o je duga pria, mo#da je to bilo prije nego to si se ti rodio, ipak te razumjem toga to se tie, jer se ak i u meni pojavi #elja da me dolje ukopaju, iako znam da ovozemaljski tjelesni ostaci nemaju nikakvo znaenje. - &ako to misli) - -ogu ti rei svoje miljenje, ako ti bude dosadno sluati, ti me slobodno prekini. !igurno znade da je ovjek stvoren od zemlje. !vako u sebi nosi estice one zemlje sa koje je potekao i to bi mogla biti e#nja tih estica da se sjedine sa cjelinom odakle potiu, jer, recimo, ilovaa e se najbolje prilagoditi ilovai ili pustinjski pijesak, pustinjskom pijesku. 'emlju nam je 5ospodar dao da se njome koristimo, ali ljudi su umislili da je ona njihovo vlasnitvo, pa se zbog zemlje i vlasnitva nad njom vodili mnogi besmisleni ratovi. -nogo je i bratske krvi proliveno za pedalj zemlje ili onoliko koliko zauzima kamen mea. 0ejtanu je najvee zadovoljstvo potrgati rodbinske veze i najee je to uspio zbog tueg komadia zemlje. &a#em tueg, jer kako god to raunamo da je nae, ispadnemo smijeni. !ve je to Allahovo. *ednom je $sa a.s. ili kako ga krani nazivaju $sus &rist, trebao odr#ati sastanak sa svojim patarenima, ali mu se usprotivio ovjek , koji je rekao da to nee dopustiti na svojoj zemlji. $sa a.s. je imao mo da o#ivljava mrtve, pa je o#ivio mnogo bivih vlasnika tog komadia zemlje. !vi su dok nisu vidjeli i one ostale tvrdili da je ta zemlja njegova, ali kad su sreli ljude sa kojima nisu bili ni u kakvom rodu, a tvrdili su isto to i oni, onda su uvidjeli da im je ustvari taj komadi bio samo posuen, kao i njima. $pak, ovjek ne #ali dati #ivot da odbrani zemlju od koje je njegovo tijelo, smatra da je najprirodnije da ga vrati tamo odakle ga je i dobio, zato su uglavnom bezuspjeni pokuaji da se neki narod protjera sa svoje zemlje. 3idi uz kakvu silu i tehniku $zraelci ne mogu protjerati (alestince, ili "usi nisu mogli porobiti malobrojne ;eene. (a mi Bonjaci, potpuno goloruki i nepripremljeni, protiv neprijatelja kojem je ubijanje najvea radost. -i smo opstali samo iz te #elje da kosti ostanu tamo gdje si roen. (otpuno razumjem tvoju #elju moj Ademaga.

&ako pomoi djeci

Bjorn je tra#io da se sretne sa mnom zbog pregleda njegovog oca koji je odbijao ii u bolnicu. Bilo mi je to udno, jer se nismo do tad poznavali, a on je sigurno imao poznanika ljekara meu 0veanima. - ee, nebi 0vedjanina lahko doveo kui pa da se zna sa njim ne znam kako, ree mi kad sam ga to upitao Bjorn. - A kako si znao da u ja doi) - 3i ste drukiji mentalitet, upoznao sam vas dobro i dok su mi rekli da ima ljekar iz Bosne, znao sam da ga mogu pozvati i kui. .obro mi doao, ree i rairi ruke da me zagrli kao najroenijeg. %isam mogao odoljeti, pa se zagrlismo uz buno tapanje po leima, dok se i njegov otac pokuao pridii da doeka gosta. .ugo su mi se obojica zahvaljivali to sam doao, vidjelo se da im to mnogo znai. - %e volim bolnicu, onaj miris medikamenata me ugui, pojasni mi starac koji se bli#io devedesetoj godini. Bio sam nekoliko puta u Bosni, divna je to zemlja, zadnji put kad je bila olimpijada, osamdeset i druge godine, mislim, da je bila. - 1samdeset i etvrte ispravi ga Bjorn. - .a, te godine. !tarac imao sasvim solidan krvni pritisak i izgledao je vie nego dobro za svoje godine. $mao je malo problema sa mokrenjem i eerom u krvi, ali je mu je po mome miljenju bilo mjesto kod kue. 3idio sam u njegovim oima veliku zahvalnost to nisam preporuio da ide u bolnicu. (opriali smo malo o svemu, a zatim me Bjorn pozva u njegovu radnu sobu da u miru razgovaramo. - %jemu je ionako vrijeme da odspava malo, ree pokazaujui na oca. 6 njegovoj radnoj sobi, bilo je dosta nereda, pretrpano knjigama i kutijama za selidbu. %a zidu iznad radnog stola bila je karta Bosne i 2ercegovine, to me dobro iznenadilo. - $mam prijatelja iz raznih dijelova Bosne, a nikad nisam bio dolje, pa mi ovako malo na karti poka#u odakle su i bude im drago. 'avolio sam vau zemlju iz pria vaih ljudi. A drago je i meni, kad vidim da su oni sreni, pojasni mi domain. "azgledao sam jo po sobi, a on otvori mali +ri#ider u uglu sobe i ponudi mi da neto popijem. 6sput se izvinjavao to nema alkoholnih pia. - %ema veze, ja ionako ne pijem alkohol. - %isi nikad pio) - %a #alost jesam, probao sam to zlo, ali sad dugo vremena ne pijem. - 1stavio si zbog zdravlja ili..) - (a i to je jedan od razloga, ali je vei razlog, kojeg ti mo#da nee razumjeti, moja religija, koja mi to zabranjuje. - 'nai, ti si vjernik) - .a, pokuavam to biti. Bjorn nam je sipao sokove od narane u staklene ase sa nacrtanim anansom na njima. 5ovorio je usput da najvie voli sok od ananasa, ali da mu ga je nestalo. $mao je i kolaa u +ri#ideru, to mi nije trebao nuditi dva puta. 'atim sjede nasuprot mene i nakon podu#eg razmiljanja, otpuhnu i ree/

- .obra je ta vaa vjera, ne znam zato je tolika vika na nju) &oliko bi na svijetu bilo bolje da se dr#imo svi zabrana u islamu, pa da ne pijemo alkohol, ne drogiramo se.., ja nisam znao o islamu nita, imao sam ak i predrasuda, ali sad vidim da tu neto nije kako treba. %e mogu nai nijednog opravdanja za napade na islam. - 7o je iroka tema, trebalo bi mnogo vremena i da povrno to obradimo, ja imam prijatelja, jednog starijeg ovjeka, koji to zna bolje objasniti od mene, pa ako #eli upoznau vas. - 8elim svakako, a ja sam u stvari htio se sa tobom posavjetovati zbog problema koje imam sa nekoliko uenika u koli, uo sam da sad studira i psihologiju) - Bavim se s tim, odavno. - (roblem je upravo alkohol, kako kod roditelja, tako i kod djece. - 7eko je bilo oekivati ta drugo. 1vdje veina djece raste i gleda pivske +lae u +ri#ideru od malena, kako e mu roditelji kasnije objasniti da to ne valja) %ama muslimanima koji se pridr#avamo propisa vjere mnogo je to lake svojoj djeci pojasniti... - 6pravo to sam htio rei, upade mi domain u rije, i naa djeca koja su u kontaktu sa vaom, gledaju na to skroz drukije. %e znam jesi li uo za / $157%71 i %B3, to su obrazovne organizacije koje se bore protiv droge i alkohola, a imaju dobru saradnju sa $slamskom zajednicom. - ;uo sam za njih, rade dobar posao, a to to imaju dobru saradnju usprkos oitoj islamo+obiji u svijetu, govori da imaju zajedniki interes i da nisu nasjeli na propagandu o islamu. Bjorn mi je zatim dugo priao o porodicama njegovih uenika, koje je razorio alkohol i pokuavao od mene saznati kako da im pomogne. Bio je na momente na rubu plaa zbog tih svojih aka, jako se obradovao kad sam mu rekao da me mo#e nazvati u svako doba i tra#iti pomo po tom pitanju. &ad smo se rastajali dugo je stajao na kapiji kue i mahao mi svojom ogromnom rukom. ,nat %jegov broj sam znala napamet, iako ga nijednom nisam nazvala. Bila sam u dilemi da to uinim nekoliko puta - u nekim momentima slabosti i usamljenosti. $ obino bih se odmah pri tome zapitala zato da ga zovem. !jetila bih se njegovih rijei da me <jeste volio, ali kako< i da je <voljeti< irok pojam. *e li <voljeti< doista irok pojam, upitala sam se tek kad sam mina upoznala. .o tad je sve bilo jednostavno - ili voli ili ne voli. 'animljivo da su te Ari+ove rijei o osjeajima prema meni i nakon tolikih godina bile toliko djelotvorne, da ga nisam #eljela tra#iti, zvati ili sretati se s njim, iako sam mogla nai hiljadu naina da se <sluajno< sretnemo. .a li je to bio neki inat u meni ili ono malo ponosa to je jo ostalo, ne znam jo. 0ta god da je bilo, dr#alo me je na odstojanju od njega godinama ve. ;esto sam po#eljela da mu oprostim i sauvam ga u onom lijepom dijelu sjeanja meu drugim dragim insanima, ali me je uvijek bilo strah da bi se nakon toga mogla pojaviti ta #elja da ga ponovo potra#im, kao i strah od potihog gajenja

la#ne nade. 'nala sam da ponovo #ivi sam i sve o njegovom #ivotu u 0vedskoj. $ zamjerala sam mu i to da nije nijednom nazvao, ni mene ni moga oca. 7ata je sve one koji nisu zvali, a trebali su po nekim pravilima du#nog potovanja i ouvanja obraza, pravdao injenicom da nam je broj bio tajni i imali su ga samo bli#i prijatelji i rodbina. 'nam da ne postoji prepreka, niti broj kojeg ne bih mogla nekako dobiti ako bi mi to bilo u cilju, pa su mi ta opravdanja bila naivna, ali nisam tati prisjedala na muku svojim komentarima. $pak, svi principi, pravila i granice koje sebi postavljamo i slijepo slijedimo do iznemoglosti ponekad se uine smijeno malim i neva#nim. Ali to ne vidimo dok nas neto ne protrese iz temelja da bismo mogli progledati. 7ek neka ekstremna situacija zasjeni nae uobiajene preokupacije sitnim egocentrinim razmiljanjima i izdigne nas iz skuenosti i ogranienosti vlastite svijesti. 7o sam do#ivjela onog dana kad je min prvi put bahnuo nenajavljen. Bio je ranjen. &rvavio je iz ruke i krvava +leka je ostala na bijelom tepihu kad sam pokuala da mu stavim novi zavoj jer je stari ve sav bio natopljen krvlju. 6#asno sam bila u strahu za njegov #ivot jer nisam znala koliko krvi je ve izgubio usput do mene. %ije htio uti da ga vozim u bolnicu, jer nije #elio da policija zna da je ranjen. %isam imala vremena propitivati detalje dok je bio u takvom stanju, osim toga, i sam govor mu je predstavljao naprezanje i napor pa mi ga je bilo #ao. - *edino onda preostaje da zovnem Ari+a. -o#da bi on mogao nekako ovo srediti i bez policije. "ekla sam to kao da nam je Ari+ bio dobar komija s kojim se susreemo, kontaktiramo i obilazimo redovno. $stovremeno dok sam to govorila, negdje u podsvijest mi se uvlaila nesigurnost da e on #eljeti ita uraditi. &o sam mu ja na kraju svega) 7oliko godina utnje je iza nas. 'ato bi rizikovao i sitnu stvar zbog mene) A ovo nije ni bila sitnica. - 7aj Ari+, prostenjao je min. 7o je neki na doktor) - *este, Ari+ je... 6 momentu nisam znala kako ga opisati i ko mi je on. %a doktor, da. Bio je na komija dolje u (rijedoru. Bili smo dobri prijatelji i bio mi je drag tad, ali to je bilo davno. (rije rata. (riau ti o njemu drugom prilikom, samo da ovo s tvojom ranom rijeimo nekako uz Bo#iju pomo. Bio je preslab da bi se opirao ili propitivao o prolosti. - Ari+. &ratko se javio glas s druge strane. 7o me je malo zbunilo jer sam se tamam spremila da pitam neto u smislu/ - 2alo, je li Ari+) %ervozu koju bih sigurno imala nakon toliko godina bilo kojom drugom prilikom, sad je zamijenila briga za mina i u vlastitom glasu sam jedino to mogla razabrati - uznemirenost i brigu za voljenu osobu, koja je krvavila na mom bijelom tepihu. - $zvini to te zovem nakon toliko godina... - lvisa))) 7i si) - .a, ja sam. 'nam da ne bih trebala zvati ali... ne bih sad o onom to je bilo davno izmeu nas. 'ovem te, jer mi hitno treba tvoja pomo. - 0ta se desilo) %eto s tvojima) - .a, moglo bi se tako rei, neto s mojima. "adi li jo uvijek u onoj bolnici u 9undu) - .a, kako zna) - .obro. $mam pacjenta za tebe, mora ga primiti preko reda, odmah danas. 2itno je veoma. -o#e li)

- (a, mooo#e, mislim da bi moglo, odgovori pomalo zbunjeno, a zatim dodade odlunije/ - %aravno da mo#e4 %ije stigao ni reagovati niti upitati ta vie ve sam spustila slualicu i spremila mina za bolnicu u kojoj je Ari+ radio. 7ek taj dan sam mo#da prvi put shvatila koliko mi je min prirastao srcu. 1nda kad sam se pobojala da bih ga mogla izgubiti. 'nala sam da me min voli, vjerovatno vie nego ja njega. (rihvatala sam ga kao sigurno utoite - kao nekog ko je spreman uvijek biti tu i bez rezervnog #ivotnog plana, koji mene iskljuuje. *edno nesebino bie i dobriina. 3olio me je zbog mene, a ne zbog sebe kako to mukarci najee vole #ene. ;esto sam ih usporeivala, njihov odnos prema meni i moje osjeaje prema obojici. ! Ari+om sam esto imala slian osjeaj kao onaj u djetinjstvu kad sam pronala bijelog goluba s povrijeenim krilom. 'avoljela sam ljepotu tog ranjenog stvorenja, njegovu jedinstvenost - bilo je malo golubova , takve, izrazito bijele boje. (rovodila sam duge sate s njim igrajui se, voljela sam ga hraniti izmrvljenim kukuruzom iz ruke, gledati kako jaa i brzo se oporavlja. !ve vrijeme sam ga dr#ala zatvorenog u naoj upi da bih ga zatitila od maaka i drugih #ivotinja. %ekoliko puta se nekako uspio izvui iz upe vani pokuavajui odletjeti, ali kako mu jo krilo nije bilo zdravo, nala bih ga kako izgubljeno tetura po dvoritu ili iza kue. 6 brizi za goluba, sasvim sam zaboravila na injenicu da e sa zdravim krilom po#eljeti odletjeti i ostaviti me. $pak kad bolje razmislim, taj osjeaj da e jednom odletjeti bio je uvjek prisutan, ali i samozavaravanje i la#na nada da e se nekako na kraju sve uspjeti rijeiti da budemo sretni i golub i ja. 6 zadnjem od svojih mnogobrojnih pokuaja da se doepa slobode, vine prema suncu i golubici nekoj u zagrljaju nebeskog plaventila, mog bijelog goluba je uhvatila neka besposlena komijska maka. !amo bijelo perje prosuto po travi svjedoilo je o postojanju moga goluba. $ moja bol. (onekad se pitam da li mi je Ari+ postao toliko drag jer sam osjeala njegovu ranjivost i svoju potrebu da mu pomognem. $li smo oboje bili dvije usamljene due koje su se prepoznale po toj usamljenosti i zbli#ile, uprkos svim loim prognozama) $pak sam neto va#no nauila iz te veze i dru#enja. -ukarac mo#e voljeti samo jednu #enu, a u svakoj drugoj voli samo sebe. Ari+ se esto osjeao jako povrijeenim od Amine, toliko da je govorio da ga nikad nije ni zaslu#ivala, da ga nikad nije potovala, ili ak da e tra#iti svoje pravo na !udnjem danu zbog nepravde koju mu je nanosila. $pak, volio ju je takvu sa svim njenim manama i pored svega to mu je prireivala. 3jerujem da je i mene volio na neki nain. Ali ne mene zbog mene, ve zbog osjeaja vlastite vrijednosti u mojim oima. 3olio je sliku sebe koju sam mu davala, sliku koja je bila totalno drugaija od one u Amininim oima. 3olio je sebe u meni, ali ne mene kao osobu, kao #enu.

"rodne due - *a sam min, ree ovjek iscrpljenog, blijedog lica i sjede ne pitajui za dozvolu. lvisa vas je zvala i zamolila da me primite. 7reba mi pomo, mislim na medicinsku pomo. !ve u vam ispriati, pa vi odluite ta ete sa mnom. - (a ja sam zato ovdje, da pru#am tu vrstu pomoi.., i ne znam to oklijeva, ovdje se ne persira, pa preimo na ti4 1sim toga svoji smo. 1sjetio sam odmah nekakvu simpatiju prema njemu, kao da se poznajemo odnekud. - Ali ovo je neto posebno, ne bih da ide u #urnal...ja bih...ranjen sam, ali ne #elim da obvjetavate policiju o ovom. 1vako neto nisam oekivao. 6 momentu me uhvatila panika. - 'ato te meni poslala kod toliko ljekara, tako to na#alost nee ii. 6 njegovim oima se zrcalilo razoarenje, bio je ubijeen da je doao na pravu adresu, a vidjelo se i da ima velikih problema. %ije ipak htio da me moli vie, ponosno se podigao sa stolice u namjeri da napusti ordinaciju. - 1doh onda, lvisa me eka vani, nije htjela ui sa mnom. - 3olio bih da je ula, a ti se nemoj odmah ljutiti, sjedni. %jegova odjea je bila mjestimino prljava i poderana, kao da je neka lutalica, beskunik, ali je u njemu bilo neto gospodsko i d#entlmensko, da sam odmah odbacio takvu pomisao. Bio je natprosjene visine, plavih oiju i duge kose. (ravilne crte lica, i sada iskrivljene bolovima bile su crte holivudskih glumaca, kojima #ene nisu mogle odoljeti. Bijeli zubi kojima je povremeno krgutao, samo su upotpunjavali sliku neodoljivog mukarca. 1tkud da nabasa na lvisu) (oesto sam razmiljao o njoj. 'nao sam da je u 0vedskoj i nekoliko puta bio u napasti da joj potra#im broj tele+ona. Bio sam ponovo samac, nakon propalog pokuaja da spasim brak, nisam imao ni jednu ozbiljniju vezu i ponekad mi se javljala ideja da bi ona bila prava. %eto smo ve bili zapoeli, ali je to bilo vie prijateljstvo nego ljubav, barem to se mene tie. $pak, kad sam se bio vratio supruzi, imao sam osjeaj u zadnjem tele+onskom razgovoru da je ona nae dru#enje do#ivljavala na drugi nain. 1tkud da nabasa na ovog ljepotana, pored kojeg nisam imao nikakvih ansi. %ije mi to bilo pravo, ali nisam mogao biti ni previe ljubomoran, jer su mi izgledali dobar par. 1sim toga, izmeu mene i doljaka se uvukla nekakva bliskost, d#aba sam se branio. !jedio je sa povremenom bolnom grimasom na licu iekujui odgovor. 6 mojim rukama su, uslovno reeno, bili #ivoti ljudi, jer sam bio ljekar, ali ono to je on rekao ini mi se da se nije odnosilo na to. -islim da je neto drugo u pitanju. - -o#e mi vjerovati, rekoh mu iznenada, a da ni sam ne znam zato. (omoi u ti koliko budem u mogunosti4 - 1nda prvo zakljuaj ordinaciju, da ko ne ue, pa mi pomozi da skinem ovu jaknu. "anjen sam4

5ledao sam ga zabezeknuto, kako se jednom rukom pokuava osloboditi jakne i nije bilo druge nego da mu pomognem. !rea je pa mu je bila prevelika, nije ga stiskala nigdje, a ispod nje nije bilo nieg, osim velikog zavoja dobro natopljenog krvlju. %isam nikad u #ivotu bio u te#oj situaciji. 1beao sam ovjeku pomo, a to me mo#e kotati licence za rad i zatvora. -orao sam obavijestiti policiju, ako sam sebi #elio dobro, jer sam mo#da pristao da pomognem tra#enom kriminalcu, koji je ranjen u njihovom obraunu. -islio sam grozniavo. -orao sam ga prvo previti i vidjeti o kakvoj se rani radi, a kasnije u donijeti odluku, tako u dobiti na vremenu, zakljuio sam i poeo sa skidanjem zavoja. 'avisi i ta e mi ispriati. %ije mi nikako liio na kriminalca, pa ako je ranjen u nekom napadu, zato mu je stalo do toga da se ne zna da je ranjen i da je tra#io ljekarsku pomo) !vata mi je padalo na pamet dok sam mu skidao zavoj, koji se bio zalijepio za ranu. 1n je grizao usne da ne krikne na glas, mora da je trpio strane bolove, jer su mu krupne grake znoja probijale elo. "ana je bila prostrijelna. -etak je proao kroz mii lijeve ruke, ali nekim udom nije zakaio kost ni glavnu venu. Bila je to vjerovatnoa jedan prema stotinu miliona, ibretio sam se, dok sam se spremao da mu dezin+ikujem ranu i zavijem je ponovo. - ;ovjee, imao si golemu sreu, nevjerovatnu sreu4 - Allahova volja, procijedi on kroz zube. - &ad zavrim, ispriae mi sve. 1d toga zavisi hou li obavijestiti policiju, iako sam naelno obeao da neu. -ora me ipak razumjeti, nisam ni u snu sanjao da e tra#iti ovu vrstu pomoi. %e lii mi na kriminalca, ali je sve tako udno. - Auuuhhhhhhhhh !amo je prigueno jeao ranjenik. "adio sam u univerzitetskoj klinici 9und, i strelovitom brzinom napredovao. -nogo je onih to su bili ubijeeni da u se jednog dana nai na elu ove renomirane ustanove, ali mi je sad sve visilo o koncu, zbog ovog zemljaka, o kojem sam jo uvijek znao veoma malo. Bio je previjen, pomogao sam mu da ponovo obue jaknu i sjeo nasuprot njega, izbezumljeno znati#eljan da saznam ta vie. - 'nao sam da ti mogu vjerovati, sav svijet je od nas digao ruke, od koga e ovjek tra#iti pomo, ako nee od svoga, poeo je tihim glasom, jo uvijek znojna i blijeda lica. *a sam min, ponovi svoje ime, sand#aklija to vi ka#ete, rodom iz (rijepolja, moji su doselili u 3iegrad kad sam bio mali. !ad #ivim u 5eteborgu. $mao sam prije rata samo majku, koju su etnici silovali i ubili, odmah na poetku. Bio sam ve zavrio studij kriminalistike i ukljuio sam se u (atriotsku ligu. Oijeli rat sam proveo dolje, nije me ni jedan metak okrznuo, iako ih je prozujalo oko moje glave na stotine, a ovdje me zamalo dokrajio jedan jedini kojeg je etnik uspio ispaliti. - ;etnik) - .a etnik, moj zemo, misli li da su oni samo dolje) .a ne halucinira, pitao sam se u sebi) - oito ima strane traume od rata, kako

samo hladnokrvno pria o svemu. !igurno nije sav svoj, zakljuio sam, onako kako to na narod zakljui, kad se iznenada nae sa nekim ko se udno ponaa. - !ad sam zaposlen kao tjelohranitelj poznatih osoba, ali onih koji nee da to izgleda tako. .ru#im se sa njima, a oni me predstavljaju kao prijatelja, koji voli poeziju i slikarstvo. - (a jesi li ranjen u odbrani nekog klijenta) - %isam4 - 2m, hm, nita mi nisi rekao. *ako suosjeam sa tobom zbog tragedije koju si do#ivio, i imam nekako osjeaj da govori istinu, ali sam opet u velikoj nedoumici kako da postupim...mislim... - *a te ne mogu ubijediti da me ne prijavi, morao sam se i ovdje braniti od onih to su nas obojicu protjerali, a ti uradi kako hoe. Ako me ne prijavi, bit u ti zahvalan do groba4 A Allah sve vidi, od njega te oekuje nagrada. - &ako ti izgleda moja rana) - (rilino si jak i ima izgleda dobru krv, nee se in+icirati, samo e zavoj morati zamijeniti jo par puta, dat u ti i lijekove protiv in+ekcije, ali, meni u svakom sluaju ne dolazi vie4 Bilo mi je odmah #ao to sam ovo rekao, jer mi se taj min sve vie sviao, posebno to je esto spominjao Boga. 1tkako sam se vratio vjer, s takvima sam vrlo brzo uspostavljao prisan kontakt. *o sam imao neobjanjivo dobar osjeaj da on to radi iz ubjeenja, da je pravi vjernik. - %as je sudbina povezala, imam osjeaj da emo se jo viati, prekinu me on u razmiljanjima. - A otkud poznajes lvisu, sve to zvui nevjerovatno) - !luajno smo se sreli. - &ako je dolo do toga da mene spomene) - *a joj se udvaram, pa smo priali o svemu. .ala mi je da proitam i njezin dnevnik u kojem je dosta prostora posveeno tebi. "ekla mi je da nije imala ozbiljnu vezu, sa nekim drugim momkom, ali da je potajno u tebe bila zaljubljena jo kao djevojica. -islila je da ete zapoeti vezu, ali je doao rat...i, tako... 1na je odavno saznala da radi ovdje i bavila se milju da ti se javi, kad joj je ocu dijagnosticiran rak, ali poto je bilo odmah oito da mu nema pomoi, odustala je. - 'ar joj je umro otac) - *este. - Bio se skoro potpuno oporavio, nakon operacije. - %a #alost, rak je bio ve metasatazirao na druge organe. 1krenuo sam mu lea da sastavim #urnal, iako sam znao da to neu uspjeti. 0arao sam neto olovkom, unosio neke podatke u raunar i brisao ih, a on je mislio da piem. %ema re#isera na svijetu, koji bi ovo mogao izre#irati. %epoznati ovjek, sa kojim sam osjeao sve veu bliskost, bio je jo tu iza mojih lea i teko disao. -ogao bi me zaviti u crno, ako se sazna da sam ga previo i napisao u #urnal la#ni izvjetaj, ali sam sad ve bio siguran da ga ne mogu prijaviti. 'auo sam sebe kako govorim neto sasvim drugo/ - 8ao mi je zemljae, ali ne mogu sve rizikovati zbog tvojih problema...ne mogu, ...izvini, stavi se na moje mjesto...

- (a dobro, ako ne mo#e. ;uo sam da si vjernik, zato sam se odluio doi.., mislio sam da mo#e to kako uraditi da se ne sazna, ali eto nema veze, neu da sve rizikuje zbog mene...ne treba zemo, vidim ja da bi ti meni pomogao kad bi smio i to mi je dovoljno. 2vala ti4 6dario je na neto, na ta sam u zadnje vrijeme bio jako osjetljiv. !olidarnost meu muslimanima, koji su bili #rtve progona irom svijeta. !ad mi je jasno zato sam sa tim ovjekom osjeao toliku bliskost, odmah dok je uao na vrata. - %eu te prijaviti brate, idi neka ti je sretan put4 1n mi nita ne odgovori, samo me pogleda zahvalno, uinilo mi se suznih oiju, i beumno napusti ordinaciju. !hvatio sam da mi na kraju nije ni rekao gdje je i kako ranjen, ali sam zakljuio i da je bolje da ne znam. %isam ni dalje mogao biti ni ljubomoran na njega. Ba su bili par. %ikad ne bih pomislio da bi neki mukarac uz neku #enu bolje pristajao od mene, ali sam to sad lahka srca prihvatio. Bio je ovaj min od posebne grae, nisam mogao nita drugo. Posljednja za%luda ;itam knjigu .r#ava u srcu, autora -usta+e $slamoglua, koju mi je poklonio prijatelj ha+iz dr. !a+vet 2alilovi. %jegove preporuke za ovo izdanje kojem je bio recenzent su bile tako dobre da sam jedva doekao da je ponem itati. $ zaista, svaka reenica je poruka i pouka, i natjera ovjeka na razmiljanje. %akon sabaha mi se i nije ilo u krevet i nastavio sam sa itanjem, i zaustavio se ve kod vjeite dileme kojom se bavi autor/ -&o je ovjek) $slamoglu nas podsjea da <njajopse#niji odgovor, koji je na to dao zapadni modernizam glasi/ <2omo homini lupus<, to znai/ <;ovjek je ovjeku vuk<4 (obornici zapadnog modernizma na ovom izopaenom naelu grade <zakone vukova<, koje nazivaju privlanim imenima i serviraju ih u privlanoj ambala#i. %a taj nain oni izrabljuju ovjekove +izike, intelektualne i emocionalne vrijednosti. %a njegovu glavu, ruke i srca stavljaju svjetlucave lance, la#no mu obeavajui istinsku slobodu i prava. .imenzije ovog, modernog robovlasnitva, mnogo su vee od onog drevnog. Bojim se da moderni robovi nisu ni sretni kao oni drevni, jer oni svoje lance i okove smatraju narukvicama i ogrlicama, a svoje ka+eze - palaama. 1sim toga, njih je stvarno teko uvjeriti da su robovi, pojanjava nam $slamoglu. 3eoma esto susretao sam ovdje ljude, koji usprkos tome to na prvi mah izgledaju dobrostojei, ka#u da su u modernom ropstvu. 7o me je nerviralo posebno u poetku, kad sam doao ovamo i #ivio od pomoi zavoda za migracije, dok nisam nostri+icirao diplomu i poeo raditi. 7ad sam sebi od te pomoi mogao priutiti samo osnovne potreptine, zato me ljutilo kad neko ko #ivi u izobilju tako govori. -7o vam je politikaB hvali selo, a #ivi u gradu, govorio sam im4 !ad sve vie uviam da su prilino bili u pravu, pogotovo oni koji su umjesto toga da budu vlasnici materijalnih dobara koje su stekli u ovim razvijenim zemljama, postali njihovi robovi.

7ako se ovdje mogla vrlo esto uti otrcana +raza -nema se vremena ni za ta4 *er te lance i ogrlice koje spominje $slamoglu, dobije na kreditne kartice i odgoeno plaanje, ali ih kasnije plati mnogo vie nego to kotaju inae, a kad ponu rauni dolaziti na naplatu i ako ih ne plati na vrijeme, vrlo lako ti se taj skupocijeni nakit pretvori u zatvorske lisice. .a ne priam o kreditima za kue, automobile, kompjutere, mobitele i druge tehnoloke izume, kojima je moderni ovjek postao pravi rob. %ai ljudi koji su bili prestari da bi se integrirali u vedsko drutvo, a premladi da bi bili penzioneri, bili su u posebno tekom polo#aju. 8ivjeli su od niskih primanja, sa kojima nisu bili zadovoljni, a dolje su #ivjeli sasvim solidno i imali su kakav-takav ugled u drutvu. 1vdje im se nije #ivjelo od te milostinje, a raditi bez znanja jezika i prilagoene diplome nisu mogli, zato su bili ogoreni na zemlju koja im je usprkos svemu dala sigurno utoite i kakvu-takvu egzistenciju. $zmiljali su po naem obiaju razne teorije zavjere, da bi sto posto sa sebe skinuli odgovornost za lo polo#aj u kojem su se nali. 1kupljali su se uglavnom u bibliotekama, ljeti su se zadr#avali ispred i puei raspravljali o temama, kojima nisu bili dorasli. Bilo je zanimljivo sluati te razgovore i umovanja, gdje su se rjeavala pitanja od globalnog znaenja za kuglu zemaljsku, iako niko od njih nije znao ni na kojem principu +unkcionie vlast u njegovoj mjesnoj zajednici. &o god bi se sa strane umijeao u razgovor, doekali bi ga kao uljeza i brzo se slo#ili da taj <nema pojma ni oko ega<. -eni se jednom omakao komentar zbog kojeg su me poteno ismijali, iako nisu imali pojma o emu sam govorio. %isu oni to ni sluali, njima je bio dovoljan komentar njihovog <glasnogovornika<, koji im je cerekajui se rekao da mi ne zamjere, jer oito dolazim iz neke ruralne sredine. 7o je bila jedna od rijetkih stranih rijei kojima je znao pribli#no znaenje, ali su ga njegovi pajdai gledali sa divljenjem, a mene sa#aljivo. %isu uopte znali nita o meni, po emu su donosili zakljuke, Bog zna)4 %ajvei razlog njihovog zadr#avanja oko biblioteka su bile udobne +otelje u kojima su mogli sjediti do mile volje, igrati ah, pratiti igru drugih ili prelistati nae novine. !ve to ih nije kotalo nita. 'ato si u svakom vedskom gradu trebao samo pronai biblioteku i tu si ve mogao pronai nae zemljake, od kojih su bili rijetki ulanjeni u biblioteku. %emalo sam se zaudio kad sam u jednoj od tih biblioteka upoznao -ulu -u+tia, koji nije sjedio sa ostalima, iako se odmah vidjelo da je na. !jedio je u unutranjosti i itao novine na raznim stranim jezicima, a poesto je iz biblioteke izlazio sa posuenom knjigom, iako je bio dobrano prevalio sedamdeset godina. *a sam se tu bio sprijateljio sa veoma ljubaznim e+om koji se zvao !tore Andersson i pokazivao veliko razumijevanje za na narod. 5dje li je sad taj -ulo, pitao sam se i pogledavao na sat, koji je otkucavao osam sati) !ad je ionako prekasno da idem ponovo spavati, pa se odluih malo upaliti kompjuter, da pregledam elektronsku potu i prelistam domau i stranu tampu.

Ba u biblioteci sam uoio zanimljivu naslovnicu magazina 7ime, pa me to odvelo na njihovu internet stranicu. 7o je inae magazin takozvane <korporacijske indoktrinacije< i sve to se u njemu proita mora se gledati kao reklamna poruka. 1vaj put su ispod biblijskog <zabranjenog drveta< bili naslikani Adam i va, a prilog je govorio o temi koja je inae bila zabranjena tamo gdje je to crkva mogla uiniti, novim otkriima na polju genetike .%&. 5dje god je crkva imala utjecaj, znanje o tome kakav su grijeh poinili Adam i va spadalo je u <zabranjeno znanje<, a tako je i dan-danas. Biblija ka#e =to je veoma zanimljivo>, da su bogovi, a ne jedan Bog, iako je kranstvo monoteistika religija, zabranili Adamu i vi da jedu sa <drveta spoznaje dobra i zla<. &akve veze ima <drvo spoznaje< sa genetikom) %aslovnica sugerie da je to biblijsko drvo ustvari dvostruka .%& spirala, to e rei znanje o .%& nauci. 'na se da je .%& bioip u naem organizmu. 6 ovoj prii je opisan revolucionarni izum grupe naunika koji se odnosio na programiranje .%& uzoraka, ali ne onako kako to nazivaju, genetskim in#injeringom, nego da ak vie od devedeset procenata .%& slijedi ista pravila kao i ljudski jezici444 .o tog otkria su doli tako to su uporeivali jezike sintakse, pravila prema kojima se redaju rijei i reenice, i semantike, prouavanja znaenja u jezikim oblicima. 7a grupa naunika tvrdi da nae .%& slijede gramatika pravila, slina jezikima, to bi znailo da ni jezici nisu nastali sluajno4 !av sam se naje#io razmiljajui o ovome. 'aista je na !tvoritelj silan i mudar, kad nam je u prvoj objavi rekao, - $kre, to znai/ 6i4 !ve mi se isprepletalo u mislima, od radnje u knjizi koja je jo bila preda mnom na stolu do naunih otkria u genetici. !vako nauno otkrie se ipak sa pravom naziva <(osljednja zabluda<, jer ovo to nam danas izgleda revolucionarno i jedino ispravno, sutra ve pobiju nova otkria i dokazi, kako u medicinskim tako i prirodnomatematikim i ostalim naukama. .okle) 6malo toga dana ne zakasnih na posao. -i.e sa potjerni.e -a+ijaki obrauni nisu rijetkost ni u tradicionalno mirnim skandinavskim zemljama, pogotovo otkad se tu naselio veliki broj doseljenika, koji su sa sobom donijeli svoje probleme i #ivotne navike. 5ledao sam jednu veoma popularnu emisiju < +terlist<, to bi znailo <7jeralica<, koja je bila posveena nedavnom ubistvu imigranta iz !rbije u 5eteborgu. %e volim scene koje se tu pojavljuju i ne bih se zadr#ao na toj emisiji da nisam ve u najavi uo da se radi o doseljenicima iz naih krajeva, pa sam iz tog razloga ipak odluio malo popratiti taj dogaaj. 6bistvo je zaokupiralo pa#nju javnosti, jer je ubijeni bio poznat, esti gost u crnim kronikama ovdanjih medija, ali ujedno i lik koji se dru#io sa najpoznatijim osobama iz jet seta.

6bijen je u popodnevnim satima, na veoma prometnom mjestu, u etakoj zoni grada, a za poiniocem se izgubio svaki trag. .vojica njegovih pajdaa, koji su gostovali u emisiji, bili su ubijeeni da je ranjen u razmjeni vatre. 1ni su tvrdili da su bili nenaoru#ani, iako se to nikako prema njihovom izgledu nije moglo povjerovati, ali je, kako rekoe, njihov mrtvi drug uzvratio vatru prije nego je pao. 3oditelj emisije i eksperti u studiju su pokuavali odgonetnuti motiv i nain na koji je ubica nestao, iz dijela grada odakle se vrlo teko izvui i u normalnim okolnostima. !vjedoci su uzbueno priali da se sve desilo velikom brzinom, i da se radi o pro+esionalcu, hladnokrvnom ubojici, koji je htio da ga #rtva vidi. (rema njihovom svjedoenju, zaustavio se pred njim, pogledi su im se na as sreli i tek onda potegao pitolj. 'atim je voditelj nabrajao =ne>djela ubijenog &.*., koji je uskoro trebao le#ati u zatvoru za pokuaj silovanja jedne #ene sa podruja Bosne i 2ercegovine. Bio je osuen na dvije godine zatvora. (rije nego to sam prebacio kanal, vidjeh slike sa naslovnica novina, koje su komentarisali u studiju. 9ice poznato iz crnih kronika, koje mi je nekoliko puta pokvarilo u#itak jutarnje kahve uz listanje novina, kao da je govorilo/- jo emo se mi viati, nije ovo zadnji put. $ako je bilo oito da jeste. Brazgotina na desnoj strani tog lica izgledala je sablasnije nego na slikama koje sam ranije vidio i to me natjera da prebacim na drugi kanal. %a drugom kanalu, kao na drugom planetu. 3rtjeli su se snimci svadbe princeze 3iktorije i .anijela. (ostadoh jo zlovoljniji gledajui krunisane glave iz cijelog svijeta, koji su se za ovaj dan pripremali itavu godinu ili vie. -ukarci, u nekakvim odijelima nalik na uni+orme, sa nekakvim smijenim ordenjem, a njihove pratilje u jo smjenijim srednjovjekovnim haljinama i +rizurama iz vremena renesanse. !vako se svakom usiljeno smijeio i dok bi taj kome se osmjehnuo nestao iz vidokruga, onaj drugi bi se nagnuo i svojoj ljepoj ili jaoj polovini doapnuo vidi kako se neukusno obukao, ili vidi njene +rizure, nisam nikad vidio smjeniju... %ovi budui vedski kralj .anijel, koji je bio 3iktorijin +itnes trener i jedan od rijetkih meu ogoromnom svitom koji nije bio <plave< krvi, sjedio je i prostoduno se smjekao - svakome4 3jerovatno se udio sam sebi otkud on u svemu tome, a bio je jedan od rijetkih koji je imao veoma malo prirodnih osobina ovjeka u sebi. 3idjeh i norveku buduu kraljicu -ete -arit, koja je bila konobarica prije udaje za princa 2akona, kako je dirnuta nekom melodijom brisla suze sa lica. 1na bi bila mnogo prirodniji partner ovom .anijelu, koji se nikako nije uklapao u ceremoniju, pomislih ni sam ne znam zato. -eni je bilo sve smijeno, kao da gledam velikog brata sa mnogo vie uesnika. $nae sam esto pokuavao odgonetnuti zato sebi ljudi izaberu neku porodicu i proglase ih kraljevima, a zatim im daju to god po#ele. !vaki pokret svakog lana kraljevske porodice postaje mnogo va#an svakom podaniku, pa se zato brinu mnogi mediji, da svak sve sazna. 7ako su se mjesecima prije ove svadbe poele voditi veoma ozbiljne debate

kakvu haljinu treba da obue princesa, kakve naoale treba da stavi budui kralj, ko e i sa kim doi, na svadbu, a ko nee i zato nee doi. .o najsitnijih detalja se raspravljalo mjesecima, i svi detalji su bili poznati svakom podaniku mnogo prije svadbe, ali ih se ipak blizu etvrt miliona naguralo u gradu oko palae, kako bi na taj nain bili sudionici u tom vjenanju. -odni strunjaci e mjesecima poslije narodu iznositi svoje divljenje za predivne haljine u koje su bile obuene ocvale princeze, dok e to narod pogoen recesijom i gubitkom posla pratiti sa divljenjem. Briga ga zato to je on platio tu haljinu i to mo#da i nije boja onakva kakvu bi on #elio da bude. 0vedsku kraljevsku porodicu ipak sa pravom vole svi koji #ivu u 0vedskoj, jer su u odnosu na druge dinastije jako skromni i pristupani. 3rlo su aktivni svi lanovi porodice u humanitarnim akcijama, sa ime pridobivaju velike simpatije. &ralj zemlje sa najviim standardom #ivota na svijetu je ipak puki siromah za kralja 7ajlanda, iji podanici zarauju jedan dolar na dan, a bogatstvo osamdesetdvogodinjeg monarha Bhumibol AdulTadeja se procjenjuje na oko trideset i dvije milijarde dolara4 &ad sam to usporedio, odmah mi je manje smetao glamur koji sam gledao, ali mi je jo uvijek sve to djelovalo otu#no i neprirodno. 'lurado sam se smjekao i onima koji plaaju te haljine i onima koji u njima paradiraju, dok mi je pred oima, sa njima izmijean, lebdio lik ubijenog kriminalca. (rebacio sam ponovo na kanal gdje sam gledao +terlist, ali je emisija ve bila zavrena.

7eleportacija
%eko vrijeme #ivio sam u vedskom gradu 7rollhetanu, gdje sam se esto dru#io sa -ulom -u+tiem. -alo je rei da sam se obradovao svaki put kad mi je dolazio u posjetu, jer je to bio zaista zanimljiv sagovornik, na koju god temu da se otpoeo razgovor. 1n je od onih ljudi za koje ka#u <#iva enciklopedija< i mnogo puta sam zaprepateno sluao o dogaajima starim pedeset i vie godina, koje je u najsitnije detalje priao kao da su se desili jue. 'nanje stranih jezika i #elja za itanjem, uz takvu memoriju, napravili su od njega vrhunskog intelektualca, pored kojeg sam se ponekad osjeao glupavo. - to, sad sam pomislio na tebe, a desilo mi se to i prije nekoliko puta, prije tvog dolaska...bujrum, bujrum, dide -ulo. -7ome vi strunjaci ka#ete telepatija, esselamu alejkum4 - Alejkumu selam. .ok je odvezivao cipele sa predugakim pertlama, koje je ovio i jednom oko noge, kao da #eli sprijeiti upadanje snijega, ja sam mu pridr#avao tap i debelu krznenu jaknu. !nijega nije bilo, a ova jakna je bila predebela i samu kad bi obukao, ali je on imao ispod jo i kaput, pa debeli d#emper, koulju i potkoulju. (anino se bojao zime. &ao da je pogodio moje misli, progovorio je/

- (roveo sam vei dio #ivota dolje na Bliskom istoku, a 0vedsku sam uvijek zamiljao kao ledenu pustinju, kako sam krenuo ovamo i poeo se ovako prekomjerno oblaiti, tako sam se navik,o, pa mi se sad uvijek ini da e mi biti zima. - 6miljeni strah je opasniji od stvarnoga, mo#e se uvijek pojaviti. - *es, vala4 $spratio sam ga u dnevnu sobu i otiao pripremiti aj, ne pitajui ga to #eli, jer sam znao da u ovo doba pije samo aj. 1n se namjestio u so+u i uzeo sa stolica astonomski magazin iz kojeg sam itao prilog o kvantnoj teleportaciji. ;inilo se samo da ga onako pregleda dok proe vrijeme i ja mu se pridru#im, ali kad sam sjeo odmah je otpoeo razgovor na tu temu. - *a sam itao veoma malo, pogotovo o teleportaciji, mislim na knjige ili novinske lanke, ali ima jedan sluaj opisan u &ur,anu, iz kojeg je sasvim jasno da ovjek uz Bo#iju pomo, mo#e premjetati predmete mislima. - %isam uo za to) - &ako nisi ) %isi li proitao &ur,an makar u prevodu) - %e vjerujem da sam cijeloga proitao. - 6h to mora uraditi to prije, tako e i te svoje nauke lake nauiti i bolje razumjeti. $ma tu opisan sluaj u suri -ravi, jedne kraljice od !ebe, koja se sa svojim narodom klanjala suncu. &ad je to saznao, car !ulejman, koji je bio i Bo#iji poslanik, poslao je pticu pupavca da joj dostavi pismo u kojoj tra#i da se pone klanjati Allahu. &raljica kojoj je ime bilo Belkisa, proitala pismo i vidjela da se radi o monom kralju koji upravlja #ivotinjskim svijetom , tra#ila je savjet ta da uradi od svojih prvaka. -udro je odluila da proba sklopiti mir i zato je odluila / <(oslat u im jedan dar i vidjet u sa ime e se izaslanici vratiti<, pa ako ga prime, a on je vladar, onda emo se boriti protiv njega, a ako ga ne primi, znai da je on poslanik, onda emo ga slijediti. !ulejmana uvrijedi pokuaj podmiivanja i zaprijeti da e razoriti njeno kraljevstvo. %jeni izaslanici vidjee veliku mo i sjaj !ulejmanovog kraljevstva vratie se s Belkisinim darom nazad to ju je uvjerilo da je !ulejman a.s. poslanik, a ne obicni kralj. 1na i njen narod se pokorie !ulejmanu. &renula je prema njemu sa svojom vojskom pokorna i ponizna, veliajui !ulejmana sa namjerom da ga slijedi u islamu. !ulejman se tome obradova i upita svoje dostojanstvenike ko e mu donijeti njen prijsto prije nego to doputuje kraljica sa svojim narodom kao muslimani <*a u ti ga donijeti<, ree $+rit, jedan od d#inova, <prije nego sa svog mjesta ustane, ja sam za to sna#an i pouzdan.< <A ja u ga donijeti<, ree 1naj &oji je uio iz &njige, <prije nego to okom trepne.< =&ur,an, sura -ravi, UD i EN> -ulo malo zastade s prepriavanjem ovog historijskog dogaaja spomenutog u &ur,anu, srknu gutljaj aja pa ne #urei se nastavi svoje pripovijedanje. - 1va pria je meni pouna iz vie razloga. (oto je pupavac pozivao dobru, obo#avanju jedino Allaha, d#.. i injenju sed#de samo %jemu, zabranjeno ga je ubiti. -uhammed a.s., zabranio je ubistvo etiri vrste #ivotinja/ mrav, pela, pupavac i ptica zavnu ,sured,. - A, ko je bio taj to je uio iz knjige, upitah ga, bojei se da e skrenuti sa teme,

koja mi je bila veoma zanimljiva. "ekao si da je $+rit bio vjet d#in u slu#bi !ulejmanovoj. Ali taj drugi... - Alimi smatraju da je to bio Asi+, pisar !ulejmanov, a bio je njegov drug i prijatelj koji je znao najuzvienije Allahovo ime. %eki od uenjaka smatraju da je to bio .#ibril, a ka#u takoer da je to bio melek koga je Allah, dao !ulejmanu, da ga pomogne njime. - eee, ta se deavalo hiljadu godina prije nove ere pa se mi i danas ibretimo i nije nam jasno kako su nastale graevine poput egipatskih piramida, kamene graevine u ngleskoj i razne druge graevine koje se ubrajaju u svjetska uda. &oje su to konstrukcijske tehnike koritene za prenoenje ogromnih kamenih blokova, po nekoliko stotina kilometara , u vremenu kad nije postojala dizalica, maine i ostalo) Bio je to za mene nepoznat teren i nije mi bilo druge nego da pa#ljivo sluam. &akav dar je imao ovaj ovjek da to objasni)4 .a to proitam deset puta, ne bih nita skontao, ovako sad mi je bilo jasno da je sluaj teleportacije opisan u &ur,anu, prije etrnaest stoljea, a mi to, k,o biva, tek sad otkrili. - 8ao mi je to znam toliko malo o tome, pravdao sam se, ja znam da su u nauci neki vodei umovi nae planete, poput insteina tvrdili da je teleportacija nemogua, ona je CDDG. godine ipak izvedena. $stina, radilo se o teleportaciji +otona na udaljenost od jednog metra, ali je to bio dobar poetak. %astavak se dogodio dvije hiljade druge godine teleportiranjem laserske zrake, koju je izveo tim australskog %acionalnog sveuilita pod vodstvom +iziara (ing &oj 9ama. - *a se niemu ne udim,osim ljudskoj gluposti, da nismo u stanju skontati koliko smo sitni i beznaajni. %isam nikad imao televizor, a ujem da ima zanimljivih emisija na nekim kanalima, nae se poneto u novinama, knjigama, ali ja u &ur,anu naem odgovore na sve. ;ak i vie od toga. 3rlo esto naem odgovor na neko nepostavljeno pitanje, ali skontam da me to ustvari podsvjesno muilo. 'ato ti ka#em, &ur,an u ruke4 - h, moj dide -ulo, ne sumnjam da si u pravu, ali ejtan ne da..,podmee stalno neto drugo, pa... - .a ja ne zaboravim tebe pitati ono zbog ega sam doao, ova histerija oko <svinjske gripe< uzela maha, neko veli ovako neko onako, a pozivi za vakcinaciju ve sti#u. - *esi li se ti odluio) - %isam jo, pratim ta se deava, ja sam star, svakako sam rizina grupa, ali sam htio prvo uti tvoje miljenje. - ;udne su tu igre u pitanju moj dido. 6 nekoliko posljednjih godina esto se iri strah od raznih bolesti i pandemija koje Je odnijeti milione #ivotaJ, dakako, ako se ne uzme odgovarujui lijek ili vakcina. (roizvoai ovih bolesti nemaju vie ni ideja kako da ih nazovu, pa nas tako od Jludih kravaJ preko Jzara#enih pticaJ, napadaju i virusi Jsvinjske gripeJ, protiv kojeg se ovih dana itava zemaljska kugla priprema za cijepljenje. &ad sam rekao itava zemaljska kugla mislio sam samo na bogate zemlje sa jako razvijenim sistemom socijalne zatite u kojima +armaceutski lobiji imaju u odgovarajuim slu#bama svoje ljude, koji su uspjeli ubijediti vlade tihzemalja u neophodnost vakcinacije svih stanovnika.

- 0veani su se meu prvima poeli pripremati, izgleda da ipak nije to bezazleno) - 0vedska je kupila maka u vrei, za potpuno neispitanu vakcinu izdvojila tri milijarde kruna, a trokove koji e nastati samom vakcinacijom ne mo#e niko predvidjeti. (ogotovo ako se uzme u obzir da e vakcina velikom broju ljudi uzrokovati velike zdravstvene probleme, ak sa paralizom ili smrtnim ishodom, kao to je bio sluaj prilikom prijanjih vakcinacija. J!vinjska gripaJ nam se evo ponavlja nakon CDGM. godine, a istovremeno za ovaj virus tvrde da je isti koji je poetkom prolog stoljea krenuo iz 0panije i uzrokovao velik broj #rtava. - ;ekaj, kako ponovila, nije li virus svake godine drukiji) - (a jeste drukiji ali ovaj %C2C je ve bio CDGM, postoje nepobitni dokazi za to4 vo, amerika tv OB! je neki dan reemitovala prilog iz CDGD, kad su napravili razgovore sa nekima koji su vakcinisani te godine, pa su imali strane posljedice. 3elike su to igre, moj -ulo i veliki novci u pitanju. - ;uo sam ja dosad mnogo puta da +armaceuti okreu golem novac i da ne biraju sredstva kako bi neki lijek prodali to bolje, ali me zanima bi li smjeli ba ovako itav svijet povui za nos) - %ovac koji obru +armaceutski lobiji vei je od novca koji posjeduju izvoznici na+te, zato nije udno da za svaki JvirusJ koji proizvedu odmah pone i proizvodnja lijeka u nekoliko odabranih +armaceutskih giganata. 7ako se za Jptiiju gripuJ pojavio 7ami+lu, kojeg nisu mogli proizvesti toliko koliko su ga tra#ili, a da ni danas nije sigurno da je bio uspjean u borbi protiv virusa ptije gripe. %ajsmjenije je to su 7ami+lu preporuili i kao lijek protiv svinjske gripe, iako istovremeno tvrde da su to dva potpuno razliita virusna oboljenja. 1ni koji prate svakodnevno svjetske medije, vrlo esto e naletjeti na polemike o uinkovitosti nekog lijeka, ali se isti i dalje prozvodi, prodaje i preporuuje. -ulo je kao i obino iznenada otiao, a ja sam odmah sjeo za kompjuter da napiem o emu smo razgovarali. .ok zavravam ovaj odlomak, saznao sam da je od ove <pandemije< umrlo neto manje od dvadeset hiljada ljudi u svijetu, dok od obine gripe umre pribli#no tri puta toliko. %eke zemlje su se ve suoile sa sluajevima tekih poremeaja kod osoba koje su se vakcinisale. 'ato sam ovdje? %akon to se probudila iz komarnog sna, s tekoom je pokuavala navii oi na prodornu bjelinu kojom je bila okru#ena. *aka svjetlost je dopirala odnekud s lijeve strane, pa je pokuavajui otvoriti oi jedva razluila tri ogromna prozora. *o uvijek koristei ruku da se zatiti od svjetlosti koja je dopirala s te strane, jedva je prepoznala odraz svog mravog tijela u dnu prozora, to tijelo joj se inilo tako daleko i strano.

(rsa su joj se ubrzano dizala i sputala to je bilo u tom momentu jedina kretnja u ovom bezgraninom prostoru nijeme bjeline. (olahko je odmaknula ruku s lica pratei da li e se podoba u prozoru istovremeno pomaknuti. %jena duga, tamna kosa padala je neuredno po leima i prsima. %a bijelom licu velike oi su je posmatrale irom otvorene. %akon to je sad ve jasno vidjela red prozora s bijelim drvenim ramovima, sjetila se gdje se nalazi. !ve je u ovoj zgradi bilo u per+ektnom redu i liniji/ red prozora i red zatitnih reetaka na njima, vani u dugom hodniku je red vrata i red lampi na pla+onu svaka lampa na jednakoj razdaljini od one ispred. .uga kolona lampi naliila je na drvored. 'akljuila je da je i danas u istoj bolnikoj sobi univerzitetske klinike u 5eteborgu kao i jue i dan prije toga. (rvo je provjerila krevet. (razan bolniki krevet na tokiima, nalazio se u suprotnom kutu bijele sobe. 1vog puta se nalazio u oku do samog prozora. Bila je izenaena promjenom polo#aja. - Krevet se nije uobiavao zaustaviti u tom o ku! !vaki put nakon vo"nje kroz sobu zaustavio bi se u kutu do vrata. #a to je sad ovdje$ %ije joj nikad toliko smetalo da se taj prazni krevet pomjerao i vozio kroz sobu dok je ona spavala ali nije voljela buku i kripu koju su pravili njegovi stari zahrali tokii. 'bog njih esto nije mogla spavati i sigurna je da je zbog svega toga stalno sanjala onaj isti san. 7ok misli joj je prekinula / srednjovjena , plava, medicinska sestra koja se pojavila u sobi s velikom alicom ka+e u desnoj ruci. (opila je gutljaj i onda upitala/ - *e li sve u redu lvisa) Bez ekanja na odgovor postavila je i drugo pitanje. - $sti san) 1vog puta se okrenula od pacijentice primiui se prozoru. !unce kao da ju je hipnotiziralo i mamilo da izie. 1sjeala se poput zatvorenika koji su bili osueni na provoenje sunanih dana iza debelih zidina, visokih zgrada i kua i tek kad bi sunce ve odavno zalo, oni bi u svojoj mati bili slobodni. -rak bi brojio njihove umorne korake sve do kue, kojoj su se opet u mati vraali.

lvisa je gledala ovu plavu #enu kraj prozora i osjeala kao da mo#e vidjeti sve ljude u gradu koji upravo u ovom momentu stoje kraj prozora kao i ona, zatvorenih oiju i sa suncem na licu, due im lete iznad arenih kronji. Bila je kasna jesen. lvisa je znala da medicinska sestra nije s njom vie u istoj sobi. 1na je postala jedan od nonih leptirova koje svjetlost privlai, kao to je i sama nekad bila. $pak je odgovorila na pitanje. - .a, mislim da je isti san4 - !amo se ovog puta djevojica za kojom trim, naglo zaustavila, okrenula meni $ rekla kako se zove i@ - 7o si mi ve ispriala, prekide je sestra. - *esam li) (lavokosa sestra s prikaenom plastinom znakom na kojoj je stajalo krupnim slovima <Anna< upravo se okrenula i odmicala od prozora ostavljajui alicu sa ka+om na prazni stoli pored kreveta preko puta. %jeni pokreti su postali odluniji. %ratila se! - %isi ni dotaknula svoj doruak) *o malo je ve vrijeme ruka. !estra koja se zvala <Anna< gledala ju je sad pomalo mrko, prijekorno ili se to lvisi samo inilo4) 1krenula se prema mjestu gdje su sestre uobiavale donijeti hranu i jedva prepoznala peena jaja, s neim, komadi kruha, margarin i oljicu nekog tamnog pia, vjerovatno aja. - !igurno sam prespavala doruak... rekla je s nesigurnim osmijehom, izbjegavaji oi medicinske sestre koje je mogla jasno osjetiti na sebi i dodala/ - %e sjeam se da je bio ve doruak. - %aravno da je bio, i sasvim sam sigurna da te je sestra koja ga je donijela probudila da jede. -ora jesti, u suprotnom emo biti primorani da te prikopamo na in+uziju, a to ne #elimo, zar ne4) & 'rikopa na infuziju$ lvisa je sa tekoom slijedila znaenje onog to je ula u glasu #ene sa plavom keceljom. -edicinska sestra je govorila brzo i suvie glasno, pomislila je. 1sim toga djelovala je kao da #eli sinhronizirati brzinu svog govora s brzinom pokreta po sobi. - 'olo+t te ini suvie pasivnom, ula je kako govori dok je hodala i neto tra#ila oko njenog kreveta.

"ekla sam to dr. 2ansomu, ali naravno on je imao drugo miljenje, a ja sam <samo< medicinska sestra, nastavila je kolutajui velikim plavim oima i mrtei se, na svog pacijenta. & #a to pria tako glasno$ !estra Anna je zapisala neto na list koji je visio na ogradi njenog kreveta, a onda se okrenula prema njoj/ - 7rebala bi zamijeniti spavaicu, ta na tebi je sigurno vla#na, jer si se oznojila na spavanju i poeljati kosu, naravno4 %e #eli izgledati tako kad dobije posjete danas, zar ne) !ad se ve smjekala ili ak podsmjehivala, mo#da4) $zvadila je jednu od plavo-bijelih spavaica iz bijelog ormara i spustila na lvisin krevet. - 'osjete$ - !igurna sam da to mo#e i sama, ali naravno samo pozovi ako zatreba4 3e je uzela svoju alicu i krenula prema vratima. lvisa je #eljela da je zaustavi i jo neto upita prije nego izae, ali nije mogla reagovati tako brzo. (a ak i da jeste, trebalo bi joj vremena da se sjeti ta ju je ve #eljela pitati. $znad praznog kreveta koji je danas stajao u pogrenom oku visila je konzola s trianglom, pomagalo za bolesnike koji imaju tekoe pri dizanju i premjetanju na krevetu. %akon to je sestra koja govori preglasno izila iz sobe pomagalo koje je lvisu neodoljivo podsjealo na cirkuski trapez poelo se ljuljati naprijed-nazad. *ak miris ka+e zadr#avao se jo dugo nakon to je sestra izala i udobna tiina je ponovo vladala u dvokrevetnoj bijeloj bolesnikoj sobi. lvisa je sjedila na krevetu nesigurna ta treba da uradi ili misli. $ako je osjetila olakanje. nakon izlaska bune plave #ene ipak je osjeala sad neki pritisak u glavi i neodreen osjeaj negdje u stomaku je dobijao oblik nerazumljivog straha. (ogledala je po sobi kao da tra#i nekog ko bi joj rekao ta treba da radi, ali bila je sama. & #a to sam ovdje$ 9juljajui trapez ometao je u razmiljanju i ak kad bi pokuala okrenuti glavu u stranu mogla je vidjeti njegovo ljuljanje krajikom oka, naprijed-nazad, naprijednazad. .osad se po svim pravlima morao zaustaviti4 7i pokreti su iscrpljivali, skoro hipnotizirali. (ogledala je niz sebe i ugledala

spavaicu na krevetu. !ad je bila svjesna hladnoe koja joj je pro#imala tijelo i sjetila se da bi se trebala presvui. ! velikim naporom i opreznou sila je s kreveta. 1sjeala je tegobe u itavom tijelu. 9ijeva noga je bila utrnula da je skoro pala kad se oslonila na nju. !vi djelovi tijela kao da su bili optereeni velikim teretom , tako da je jedva kontrolisala svoje pokrete dok je skidala mokru spavaicu. 6inilo joj se da se soba poela kretati u krug i da nije bila tako umorna mo#da bi joj to bilo zanimljivo i zabavno, ali sad se osjeala tako iscpljenom da se samo #eljela to prije vratiti u krevet. 1dmah im je legla, zatvorila je oi i osjetila kako joj tijelo postaje lagahno, padala je, padala... !a zadnjim naporom svijesti mogla je vidjeti kako se prazni krevet poeo pomjerati naprijed na svojim kripavim tokiima. 1vog puta je izgubila svijest prije nego su poeli glasno cviliti. R lvisaaa, lvisaaaa4J glas negdje iz daljine je prodirao u svijest i nije prestajao. (ribli#avao se sve jasnije. 8eljala je samo da je puste na miru, #eljela je da spava. (je"i, odlazi! - (robudi se, vidi ko je doao4 3isoki #enski alt, bio je uporan. "re%rena lvisa se odavno bavila razmiljanjima o svemu tome i ve prvih dana boravka u ovoj bolnici odluila da je za nju svejedno koji dio njenog #ivota nazivaju realnou, a za koji tvrde da je oito buncanje, sanjarenje ili halucinacija. 1na im nije vjerovala nita jer nije smatrala da neko ima pravo ograniavati njenu realnost na ono to je prema nekim tuim, trenutnim mjerilima drutveno prihvatljivo. 6 ovom momentu njena razmiljanja o realnosti i snovima su se svodila samo na pokuaje prepoznavanja suptilne granice odsutnosti i prisutnosti vlastite due u tijelu. *er dua naputa insana koji spava, prisjeala se e+endije dhema rijei. !ad je ponovo ula isti visoki #enski glas iza sebe i mogla je razumjeti pojedine rijei, ali ne i spojiti ih u smisaonu cjelinu reenice. 5las je nekako neobino odzvanjao u njenoj glavi i onda je osjetila da neto prolazi kroz njenu kosu. !estra iz njenih lea ju je eljala. Blizu ulaza u sobu stajao je visok mukarac duge smee kose i posmatrao je. Bio je naoit i lijep mukarac, ali neto nije bilo u redu s njegovim oima. $male su tu#an i be#ivotan sjaj. 9ice joj je bilo poznato, pa je prebirui po sjeanju tra#ila ime koje pripada uz ovaj lik... !vaki put bi oslukivala tiinu u ovoj sobi koja je za razliku od njene bijele sobe bila u toplim bojama sa velikim stolom koji je dominirao prostorijom. $znad stola na zidu uramljene diplome i par slika. $ sat... !vaki put kad bi nastala tiina u sobi, sat bi se javljao da probudi u njoj

osjeaj nelagode i #elje da se sve skupa to prije zavri. 3rijeme u ovoj sobi s ocjenjivakim oima ispod gustih obrva to pokuavaju zaviriti u njenu duu poprilino joj se odu#ilo. (onekad bi se trudila da ignorie to uporno otkucavanje, ali tad bi bilo jo gore. 1sjeala se ogoljenom, ispostavljenom svaijim oima, a veliki tamni sat na zidu joj se podrugivao brojei njene teke uzdisaje i izgubljeno mekoljenje u stolici. - .anas izgleda puno bolje, ree joj dr. 2anson. $spriaj mi taj svoj san koji esto spominje, ree joj mijenjajui pozu u svojoj stolici, kao da je oekivao neto novo. !ad je sjedio naslanjajui se nazad s rukama prekrtenim iza glave kao da e to biti neto zabavno ili mo#da oputajue. %jegovo elo je iz ovog kuta izgledalo mnogo izdu#enije, a crna kosa je djelovala vie prorijeeno. %akon krae utnje progovorila je tiho... - 6vijek je isti san. .jevojica od nekih desetak godina, kose boje zrelog #ita, jako lijepa. 3idim je kako poskakuje nosei neku trobicu na malim leima. 7orbica poskakuje goredolje u skladu njenog skakutanja. (repoznam je meu drugom djecom po srebrenim cipelicama. %e znam zato, ali im je ugledam, ponem trati za njom. 8elim je zaustaviti ili upozoriti na neku opasnost, tako neto, ali uvijek se okrene u mom pravcu i kad me ugleda da trim prema njoj, pone bje#ati od mene... 1ajno je pokuavam dozvati, zaustaviti, ali ona se sve vie udaljava. (okuavam skupiti svu snagu u sebi, po#uriti i zgrabiti je, ali neto je jae od mene, pritie me, zaustavlja neka nevidljiva sila, a ona nestaje iz mog vidokruga. %e vidim je vie ali, ubrzo ujem njen krik. 'nam da je njen. %iz lice mi krenu suze i dok ih briem, vidim da mi ostaju na ruci tragovi krvi. *edna srebrena cipelica je sve to je ostalo, tad vrisnem i tako se probudim. - !an je jako udan, a jo udnije da ti se ponovio nekoliko puta, ali me nita ne udi s obzirom na to ta si pro#ivjela. .ugo bje#i od neega, ali se u snu vrati na mjesto odakle si poela bijeg. - %ita vas ne razumjem. - -ala djevojica u srebrnim cipelicama si ustvari ti. *esi li ikad matala da ima takve cipelice) 6 snu ovjek po#eli i ono to mu se na javi ini nedosti#no. - *a sam sebi mogla priutiti srebrne cipelice. - -o#da tvoj san ipak nije puka #elja za tim cipelicama, one mogu biti simbol za neto drugo. !nove je teko razumjeti, ima mnogo tumaenja za taj san. - "ecite mi barem jedno, molim vas. - -islim da ti #eli biti ona mala djevojica kakva si bila prije tragedije i oka kojeg si pro#ivjela. 7i sanja sebe samu, #eli se vratiti u neka sretnija vremena, kad si bila mala i bezbri#na. - 7o je bilo u Bosni, ree sasvim tiho lvisa, tako da je ljekar nije ni uo, a golema suza joj se sktorlja niz lice.

*jevoji.a

(ridigla se i prepoznala minove konture, koji je u ruci dr#ao neto svjetlucavo i pru#ao joj. (rotrljala je oi dva, tri puta i pokuala progledati ponovo. !ad je razabirala da u ruci dr#i cvijet. 9ijepo upakovanu, orhideju. (replavili su je topli osjeaji, pokuala se nasmijeiti, ali su joj umjesto toga krenule suze. 3elike i nezaustavljive. 1n je sjeo pored nje na rub kreveta, nje#no i strpljivo ih brisao pokuavajui je umiriti rijeima. 3jerovatno bi br#e u tome uspio da se na vratima ne pojavi opet ona medicinska sestra koja veoma glasno pria. -.ogovorili smo se da nema plaa4 -o#e li se to dogovoriti) - 'ato sam ovdje, upitala je jedva ujno, kad je primjetila da sestra vie nije sa njima u sobi) 2oe li me odvesti odavde ) - dodala je moleivo. 1n je pogledao sa puno sa#aljenja, a iz grudi mu se oteo te#ak uzdah. &limnuo je potvrdno glavom, iako je znao da to nije u mogunosti uiniti. Bila je to bolnica zatvorenog tipa. - 1vdje si, ovdje...ne znam ni da li je dobro da te podsjeam, bolje je ako si zaboravila, desilo ti se neto veoma ru#no.., - ne znam kako da ti ka#em, ne znam je li ispravno da priamo o tome.., - ima vremena priaemo, sad se odmori...a, - "eci mi ipak, meni se sve izmjealo, sanjam uvjek neku djevojicu, koju sam ganjala, sad mislim da sam je nehotice ubila4) - 6bila si djevojicu u sebi, nisi nijedne druge, ree joj min ne znajui zato joj to govori,i da je ponavljao rijei dr. 2ansona. - (a ta u onda ovdje, otkud si saznao gdje sam, koliko dugo sam tu, nita ne znam)4 - %apastvovao te etnik, od kojeg.., ponovila si nekoliko puta da e se ubiti i zato su te dovezli ovamo na lijeenje, ali brzo e... - 6h, uh, izusti samo, glava joj klonu na jastuk i ostade nekoliko trenutaka sklupana u takvom polo#aju, prekrivajui oi rukama. 'atim zavlada mezarska tiina. - ;ula sam da je ubijen, pas, ne znam ni od koga sam to ula, mo#da sam sanjala, progovori odjednom prilino pribrano. 1n je zagledan mimo nje samo neprimjetno klimnuo glavom.

Bosanska vjetrenjaa
-ozak veliine siunog zrnca soli, te#ak samo devet stotina neurona, mo#e registrovati najsitnije promjene/ svjetlosti, zvuka, mirisa , dodira.., pre+injenom tanou upravlja sa svim organima u tijelu, sa svim tjelsenim miiima i pronalazi za organizam najoptimalnije uslove za #ivot. 7akav mozak se nalazi u glavi jedne pele4 'animljivo je sluati pelare kad govore o tim siunim biima. *ednog od njih sa posebnim sam zanimanjem sluao na nekom predavanju u prostorijama Bonjake islamske zajednice u -almeu. %akon tribine pozvao sam na kahvu

dida -ulu, koji je takoe sa velikim zanimanjem pratio predavanje. - 0ta tek mo#e mozak jednog ovjeka koji je desetak miliona puta vei i nekoliko hiljada puta komplikovaniji, pitao sam se naglas, dok smo se vozili praznom cestom prema 9undu, gdje sam tada #ivio. %isam se nimalo zaudio kad se did -ulo nadovezao na pelarovu priu, jer sam se odavno uvjerio da je taj ovjek prava riznica znanja. - (ele se sporazumjevaju svojim jednostavnim jezikom, njihov mozak se ui iz iskustva, meusobno izmjenjuju in+ormacije i steeno znanje. 1sim toga, njihov mozak je osjetljiv na elektromagnetska polja i ultraljubiaste zrake. Analizirajui polarizaciju suneve svjetlosti, to kasnije koriste za odreivanje pravoga smjera kretanja, tako imaju osjeaj za vrijeme i smjer ak i po noi...a, mi... - ;ovjek se pored toga svoga mozga, saobraajnih znakova i ak najmodernijih ureaja za navigaciju vrlo esto izgubi, grohotom sam se zasmijao, mislei da e -ulo prihvatiti. .ido me pogledao ispod oka sa zagonetnim smjekom na usnama. - 'bilja doktore, kako je to mogue) %e pratim odavno novija istra#ivanja o ljudskom mozgu, volio bih kad nam skuha aj da mi pria malo o tome. !ad se mnogo mo#e i preko ovih kompjutera nauiti, neki ak misle da je ta maina pametnija od ovjeka) 5ledao je u mene upitno oekujui odgovor, a iz njegovog ironinog pogleda se razabiralo da ne dijeli takvo miljenje. - !trunjaci su sraunali da bi kompjuter koji bi htio imati memoriju ljudskoga mozga bio veliine %eK - Vorka4 (repriavao sam zanimljivosti u vezi mozga dok je did -ulo pokuavao pronai nain da ugasi klimu u autu. (o toj raunici ljudski mozak mo#e upravljati daleko vee tjelo nego to je ljudsko, ali se tu ne radi samo o upravljanju tijela. %eke #ivotinje, kao to su slonovi i del+ini imaju vei mozak od ovjeka, ali nemaju razum i uputu kako da ga koriste, koju je nama Bog podario. - ;ovjeku je 5ospodar dao mogunost da ui, i ne samo da ui iz iskustva, ve i od drugih ljudi, a jedna od najveih vrijednosti je ta to je ovjek nauio upotrebljavati jezik, ne samo za #vakanje hrane ve i za govor, upade mi u rije, i nastavi u svom stilu. 9judima je dozvoljeno da okolinu prilagoavaju svojim potrebama, kako bi se osjeali udobnije, sve to je na zemlji stvoreno podreeno je ovjeku i slu#i za njegove potrebe, a ovjek je stvoren samo da ibadet Bogu ini. 7ako stoji u &ur,anu i nema nikakve sumnje da je to tako, pogotovo kad se ode malo dalje u analizi ljudskoga mozga. 6sporedo s tim zakljukom odahnuo je i zadovoljno se naslonio u svom sjeditu jer je konano uspio ugasiti klimu. - -ene je to, dido, oduvjek privlailo i proveo sam mnogo vremena razmiljajui o toj temi, a gdje god sam mogao ta proitati o tome, nisam proputao priliku. 6 Bosni sam specijalizirao optu praksu, ali sam u 0vedskoj vie posveen psihologiji, u slobodno vrijeme i pro+esionalno. -o#da i iz #elje da vie pomognem ovim naim sunarodnjacima, kojima je takav oblik pomoi bio prijeko potreban. - *ah, i sa tako siunim mozgom pela je toliko inteligentna, to se onda neko

udi kad sretne jako inteligentnog ovjeka) $nteligencija je osobina ovjeka, koja je u stvari njegova sposobnost da oblikuje instinktivno ponaanje, na osnovu prijanjih iskustava, sposobnost znanja da razlikuje elemente u odreenim situacijama, koji na prvi pogled nemaju nita zajedniko, takoer na osnovu prijanjih iskustava, ali i sposobnosti da to upotrijebi u budunosti, to je ovjeku neto zajedniko sa pelom, govorio sam dok sam ekao da se na sema+oru upali zeleno svjetlo. (reko pjeakog prelaza prolazio je odrpan ovjeuljak sa polupraznom najlon kesom u ruci. Bio je to sakuplja plastinih +laa koje bi kasnije u nekoj trgovini zamjenio za kutiju cigareta ili pivo. (ored njega je umorno skakutao njegov postariji pas. %esvjesno sam ih usporeivao i gledao za njima, nisam primjetio da mi se upalilo zeleno svjetlo. $za mene je jedan 0veanin strpljivo ekao da se ponovo upali zeleno svjetlo. - ;ovjek je i svjesno bie, zna za svoje sposobnosti i mo#e slobodno da bira izmeu #elja i radnji, vidi onog nesretnika, on je imao izbor, prekide -ulo moja razmiljanja i pokaza za ovjeuljkom koji se gubio iza oka benzinske pumpe, kao da je pogodio moje misli i usporedbe. &ad se te dvije osobine spoje, ovjek ima jedinstvenu mogunost, da se razvija i usavraava itav svoj #ivot, nastavi svoju misao, a po tome se ovjek razlikuje od svih ostalih #ivih bia na zemlji i to je dokaz da je razum, najvea blagodat od 5ospodara, data samo ovjeku4 (arkirao sam pred mojom kuom i dok je -ulo odvezivao svoje dugake pertle, otiao u kuhinju da nam pristavim aj. 3eselio sam se nastavku zanimljivog razgovora, #eljan da od ovog mudraca ujem jo ta, ali je on ovaj put #elio da mu ja malo vie priam o naunim istra#ivanjima ljudskoga mozga. (oeo sam od optepoznatih stvari, a on me pa#ljivo sluao/ - 9judski mozak je te#ak u prosjeku blizu kilogram i pol, ali je po svemu sudei najkomplikovaniji sistem u cijelom svemiru i zasigurno je nanevjerovatniji Bo#iji dar, trudio sam se u razgovoru sa njim to ee spominjati Boga, jer sam znao da on to najvie voli. - 'nanje o nama samima i svijetu oko nas raste nevjerovatno brzo, a svoj nervni sistem ovjek itav #ivot prilagoava okolini. - -oj dido, u dananje vrijeme se broj knjiga i znanstvenih radova udvostrui svakih osam godina, ako to raunamo matematikom progresijom, onda emo ubrzo baratati sa brojem knjiga i naunih radova sa veoma velikim brojem nula u tom zbiru. 7jelesne promjene ovjeka deavaju se veoma sporo, ali duevne idu mnogo br#e. - (ogotovo za one ljude koji tragaju za duevnim uzdizanjem, itaju te silne knjige i naune radove, upade ponovo -ulo, ali mi dade znak da nastavim. - *este, njihov napredak u znanju o nama i stvarima koje nas okru#uju ide nepojmljivom brzinom. -ilijarde podataka u svakoj sekundi naega #ivota obrauje taj procesor u kojeg bismo mogli svake sekunde unijeti hiljade novih in+ormacija, od naega roenja do smrti. %eka istra#ivanja govore da ljudski mozak mo#e zapamtiti sve to mu se desi tokom cijeloga #ivota.

.a je .arvin raspolagao ovolikim saznanjem kojim danas raspola#e svaki srednjokolac, sigurno ne bi ni pomislio iznijeti svoju teoriju evolucije. 6 posljednjih pedeset godina znanje o ovjeijem mozgu brzo se umno#ava, a psihologija je postala nauno podruje koje bilje#i najvei napredak, raunajui tu sve nauke. 3elik broj razliitih istra#ivanja sa podruja/ biohemije, mikrotehnologije i kibernetike, prerastaju u specijalizirane naune discipline, kao to su / razvojna psihologija, neuropsihologija, +izioloka psihologija, klinina psihologija i druge. Ali, neuro+iziolozi i psiholozi, nisu jedini koji nastoje <razumjeti< ljudski mozak i njegov kapacitet. 7u su jo molekularni biolozi, koji na sve naine pokuavaju odgonetnuti trans+ormacije u svakoj #ivanoj eliji, pa hemiari koji istra#uju desetine hiljada hemijskih reakcija u mozgu, kibernetiari, koji pokuavaju mozak razumjeti kao kompjuter, uz pomo teorije in+ormacija, koju su oni razvili, a posebno se bave izuavanjem kapaciteta mozga. &vantni +iziari pokuavaju dokazati da aktivnost mozga dolazi od toga to je <superprovodljiv< i na taj nain kroz njega cirkuliraju elektroni, nesluenom brzinom, a matematiari moraju kod svojih veoma jednostavnih modela istra#ivanja, upotrebljavati kompjutere. %e vjerujem da sam ti rekao mnogo stvari koje nisi znao, pitao sam ga dolijevajui aja u alicu) - *ako je to zanimljivo, a kakve su veze izmeu mozga i due) - 3ezu izmeu mozga i due istra#uje ovjek od pamtivjeka. !toljeima nije bilo nikakvog napretka u izuavanju ljudskoga mozga, pogotovo u toj vezi izmeu mozga i due. 7ek poetkom dvadesetog vijeka su se pojavili naunici koje je predvodio njemaki +iziolog ?ranz 5all, a oni su iscrtali povrinu mozga i odredili speci+ine +unkcije njegovih dijelova. 7ako se nakon nekih iznenadnih +izikih oboljenja znalo da je dolo do malog izljeva krvi u odreeni dio mozga, ali je rijetko ko razmiljao da se to isto desilo nekome ko je do#ivio duevni poremeaj. *er za mozak i duu jo nije nauno veri+ikovana veza. 1tkako si me ti dide -ulo uputio da izuavam &u,ran, pored naunog tiva, ja sam sve vie ubjeen da ovjek o svemu ovome i pored ovih silnih saznanja, znade veoma malo. - moj doktore. 7reba li se uopte vie pitati ko je tvorac tog najveeg skladita na svijetu, koje je svakome od nas besplatno dato na koritenje4) ;ovjek, nije samo tijeloB on je neto to je mnogo vee i uzvienije od puke materije. 1no to ga odvaja od #ivotinje i to ga ini ovjekom jeste njegovo duhovno bie i duhovno postojanje. 7o duhovno postojanje omogueno je udahnjivanjem due, koja nije ograniena kategorijama vremena, prostora i materije. 'bog toga ona ne podlije#e zakonima pojavnog svijeta koji su predmet izuavanja raznih naunih oblasti. 6 &ur,anu se o dui govori samo u jednom ajetu, iako je dua neto to ovjeka najvie zanima. 7u se ka#e da je ovjeku znanja o dui <dadeno samo malo< i u to nema sumnje4 %ego de ti nastavi. - &ad bismo samo analizirali ovjekova osjetila, sa kojima upravlja mozak, trebali

bismo hiljade stranica ispisati i opet ne bismo sve obuhvatili. %a nos, recimo, raspozna samo jedan molekul nekog mirisa, a nae oko, jedan +oton svjetlosti. %eki tvrde da uho mo#e razlikovati njihanje svojih vlastitih molekula. .a bi ovjek pre#ivio, potrebna mu je/ hrana i voda, zrak i iskustvo4 'a ono dvoje odavno se zna, ali da ovjek ne mo#e vie od nekoliko sati bez iskustva, zna se tek odnedavno. 1duzmemo li ovjeku/ sluh, miris, vid, dodir i ukus, poee halucinirati i izgubiti kontakt sa stvarnou. 'ato je malo dijete tako ranjivo, iako mu dajemo najbolju hranu na svijetu, majino mlijeko, i pazimo da ima uvjek dosta istog zraka. 1no ne zna jo razaznati stvari koje sam gore pobrojao i dok god se to ne naui, osjea se izgubljeno4 3rlo esto ujemo da je neko bio prirodan genije, to je u stvarnosti veoma rijetka pojava. %a razvijanje djeteta najvie utjee okolina i uslovi u kojima odrasta. %eki naunici su pokuali od svoje djece napraviti genijalce i uspjeli u tome, a neka djeca su to postala zato to su #ivjela u odreenim uslovima. -ocart se je, recimo, rodio u porodici muziara i sluao je svirku od roenja. (oeo je svirati violinu ve kao petogodinjak, zahvaljujui ulima koja je razvijao sluajui oca kako svira. (rekide me zvonjava tele+ona. %ije mi se uopte ilo na kliniku, zato sam sa strahom podigao slualicu. !a druge strane se uo nepoznat glas #ene, koja je od nekog dobila moj privatni broj. $mala je djevojicu od etiri godine, koja jo nije dobro progovorila, govorila je zabrinuta majka. 6mirio sam je rekavi da vjerovatno nije nita loe sa njom i da je nee moi zaustaviti kad progovori. &ad sam ponovo sjeo u +otelju i pokuavao se prisjetiti gdje sam stao, did -ulo se nadoveza na razgovor koji sam vodio sa nepoznatom #enom. *esi li ikad razmiljao zato dijete roeno negdje u (alestini prohoda od sedam mjeseci, a ve od godinu dana, uglavnom progovori, dok je to na <razvijenom< zapadu dosta kasnije) %isam nita odgovorio, ekao sam da nastavi. - "aunam prosjek naravno. %a zapadu je, jel, da, normalno da dijete prohoda oko etrnaestog mjeseca, a kad progovori u toj starosti, ve ga smatraju veoma naprednim. *edno od objanjenja za to le#i u odgoju. -ajka u (alestini dosta vremena provodi sa djetetom i nastoji mu to br#e pokazati sve to bi mu moglo zatrebati, bez okolianja, kako to rade na zapadu. .ole e ta majka odmah rei djetetu da je pred njim maka, dok e na zapadu krenuti saB <to je mjau, mjau<, pa nastaviti sa <maja maca<, da bi nakon tolikog gubitka vremena opet doli do istoga, ali bi to dijete bilo pomalo zbunjeno. (alestinsko bi odmah znalo ta je maka, ali je na #alost golema teta to te majke ve nakon etiri ili pet godina, moraju to dijete u potpunosti zapostaviti, da bi uile drugo i tree, ili jednostavno da bi se borile za #ivot, pa bi ta djeca ostala dugo na tom nivou razvoja. 1d srca sam se nasmijao. - (a kako se ne sjetih dati tebi slualicu, sigurno je to sluaj sa ovom djevojicom, vjerovatno su je razmazili i... - 3rlo esto se uje da je neko dijete odraslo u tekim uslovima mnogo zrelije od svojih vrnjaka. %a primjer, dijete razvedenih roditelja, koje mora od roditelja da

preuzme dio brige za sebe, prije nego je dovoljno odraslo za to. - to, dido ti si mnogo vremena proveo dole na Bliskom istoku. *a se esto pitam, pogotovo kad razmiljam o ovim temama, kako *evreji, kao veoma malobrojan narod, mogu imati toliko velikih mislilaca i naunika i kako su uspjeli nakon hiljada godina borbe za goli opstanak na kugli zemaljskoj, ovladati svijetom u svim znaajnijim s+erama #ivota) - 1dgovor le#i upravo u pitanju i gore navedenim razmiljanjima, odgovori -ulo, veoma nejasnom reenicom. - 'ato me ne udi da i meu nama Bonjacima, kao malom narodu, ima toliko sposobnih i pametnih ljudi, koji po svijetu bilje#e uspjehe u svemu, ali je zanimljivo da neka iskustva zaboravljamo, to li je to tako) .ido se okrenu lijevo, desno po dnevnoj sobi, kao da se #elio uvjeriti da smo potpuno sami pa ree/ - $z toliko genocida nad nama, mi nismo izvukli nikakvu pouku, zato nam se oni i ponavljaju, to je ve otrcana +raza, ali na #alost istinita. *a uopte ne znam kako bi nas opisao. &ao vjetrenjau. Bosansku vjetrenjau. - ;ek, to moram pribilje#iti, to mi je tako originalno, bosanska vjetrenjaa, smijao sam se ponovo iz sveg glasa. .e mi reci otkud ti ta usporedba) - neu, neka tvoji itaoci malo razmisle, ne treba ni njima sve objasniti, prihvati dido moj smijeh i odjednom se uozbilji. -7ime bi se doista trebalo nauno baviti4 !amo po onome to si mi danas ispriao o ljudskom mozgu, mi bi trebali iz svoga iskustva biti obogaeni znanjem, kako nam se to desilo prije i kako da nam se to ne desi u budunosti, ali to nije ni pribli#no tako u stvarnosti. -i ba imamo neto zajedniko sa vjetrenjaom. 1pet smo se smijali obojica. 1n se opet uozbilji i nastavi objanjavati/ - %ae komije nas imaju za neku opasnu neman, nasru na nas vijekovima, kao onaj .on &ihot na vjetrenjau, a mi smo ustvari toliko bezopasni, uspavani...treba da puhne neki vjetar ili naie oluja, pa da se trgnemo malo, eto tako to nekako gledam. $ taj nas onda vjetar raznosi irom svijeta4 - .ido, jedan ljekar je zapisao u svoje biljeke da je vidio ovjeka koji je iznenada mogao raspoznati veoma sitne predmete, na veoma velikoj udaljenosti. 7aj ovjek je umro u roku od dvadaset i dva sata, a obdukcija je pokazala da je na desnoj strani, njegovog vizuelnog podruja, bio mali krvni ugruak. - h, to je to, ree ponovo se smijeei, taj primjer govori da je kolektivno kod nas Bonjaka krvni ugruak na mjestu gdje treba pamtiti i vidjeti u budunost.