Tehnicka Termodinamika

Prof. dr. sc.
Nedjeljka Petric
Prof. dr. sc. Ivo Vojnovi
Prof. dr. sc. Vanja Martinac

TEHNIKA
TERMODINAMIKA
2. nepromijenjeno izdanje

KEMIJSKO-TEHNOLOKI
FAKULTET U SPLITU

Split, 2007.

UDBENICI SVEUILITA U SPLITU
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM SPALATENSIS

Izdava
Kemijsko-tehnoloki fakultet u Splitu
Teslina 10/V
Recenzenti
Prof. dr. sc. Ivo Kolin
Prof. dr. sc. Rajka Budin
Lektura
Ivanica uri
Tehniki urednik:
Eni Generali
Crtanje slika:
Eni Generali
Prelom sloga:
Hrvoje Zrni

ISBN 978-953-99372-1-9

Godina 1. (tiskanog) izdanja: 1999. (Hinus, Zagreb)
Drugo nepromijenjeno izdanje.

______________________________________________________________________ Predgovor

PREDGOVOR 1. IZDANJU

Tehnika termodinamika je temeljni predmet mnogih tehnikih struka pa
je bitno shvatiti sr termodinamikih pojava, zakona i procesa.
U knjizi su u osam poglavlja s odgovarajuim podpoglavljima izneseni i
razraeni osnovni pojmovi i zakoni termodinamike: promjene stanja idealnih i
realnih plinova, kruni procesi za dobivanje rada i njihova primjena, radna spo-
sobnost medija, tehniki rad i entalpija, kao i odabrani nepovrativi procesi.
Obraene su osnovne teorije strujanja plinova i para, kao i procesi hlaenja i
ukapljivanja s opisom ureaja. Shematski prikazi ureaja i skice procesa u odgo-
varajuim toplinskim dijagramima omoguavaju njihovo lake i potpunije razu-
mijevanje. Uz teorijsku razradu, dani su i matematiki izvodi u obimu primjere-
nom studentima kemijsko-tehnolokog profila. Teorijska izlaganja popraena su
nizom rijeenih numerikih primjera koji ilustriraju primjenu iznesenih relacija,
ime se omoguava lake savladavanje gradiva i obrada konkretnih termodina-
mikih problema na znanstvenim postavkama.
Ova knjiga, istog naziva kao i dosadanje interne i recenzirane skripte
TEHNIKA TERMODINAMIKA, zamiljena je kao udbenik iz predmeta
Tehnika termodinamika. Nadamo se da e udbenik korisno posluiti studenti-
ma Kemijsko-tehnolokog fakulteta, ali i studentima ostalih tehnikih fakulteta
u savladavanju znanja tehnike termodinamike kao temeljne znanosti pri rjea-
vanju problema u industrijskoj energetici, to je danas od posebnog interesa.
Knjiga je, dakle, namijenjena irokoj italakoj populaciji, tj. svima onima koji
se susreu s toplinskim problemima kako tijekom studija, tako i kasnije kao
zavreni diplomirani inenjeri u praksi.
Ovaj sveuilini udbenik nastao je kao rezultat suradnje i iskustva u
nastavnom radu svih nastavnika koji su predavali gradivo termodinamike na
Kemijsko-tehnolokom fakultetu Sveuilita u Splitu.

Tehnika termodinamika______________________________________________
Najtoplije zahvaljujemo recenzentima rukopisa prof. dr. sc. Ivi Kolinu i
prof. dr. sc. Rajki Budin na temeljitom pregledu teksta te vrlo korisnim prijedlo-
zima za poboljanje i razumijevanje teksta.
Topla hvala i svim ostalim suradnicima na uloenom trudu da se ova
knjiga to bolje opremi.
Izdavanje ove knjige ne bi bilo mogue bez potpore Ministarstva znanosti
i tehnologije, Prerade iz Splita, upanije splitsko-dalmatinske te Lavevia iz
Splita.

Autori

PREDGOVOR 2. IZDANJU

Ovaj je udbenik drugo nepromijenjeno izdanje udbenika Tehnika
termodinamika, istih autora, koji je tiskan u izdanju Hinus 1999. godine.
Zadran je isti nain izlaganja kao i u prvom izdanju.
Savladavanje temeljnih znanja iz ove oblasti korisno e posluiti ponajprije
studentima Kemijsko-tehnolokog fakulteta, kao i svima onima koji se susreu s
rjeavanjima problema u industrijskoj energetici.
Autori zahvaljuju Kemijsko-tehnolokom fakultetu u Splitu na mrenom izdanju
udbenika putem web stranice Fakulteta.

N. Petric
I. Vojnovi
V. Martinac
U Splitu, sijeanj 2007.

________________________________________________________________________ Oznake

POPIS OZNAKA

A povrina,
2
m

B anergija, kJ

specifini toplinski kapacitet, c
1 1
K kg kJ

politropski toplinski kapacitet,
n
c
1 1
K kg kJ

m p
C
,
molarni toplinski kapacitet pri p = konst.,
1 1
K kmol kJ

m V
C
,
molarni toplinski kapacitet pri V = konst.,
1 1
K kmol kJ

[ ] srednji toplinski kapacitet pri p = konst.,
p
C
2
1
t
t
1 1
K kmol kJ

[ ] srednji toplinski kapacitet pri V = konst.,
v
C
2
1
t
t
1 1
K kmol kJ

E (e) eksergija, kJ ( )
1
kg kJ

v
E gubitak energije, kJ
F sila, N
F presjek cijevi,
2
m
H ukupna entalpija, kJ
h jedinina entalpija,
1
kg kJ

0
h jedinina entalpija okoline,
1
kg kJ

11
p
h jedinina entalpija pregrijane pare,
1
kg kJ

h jedinina entalpija vrele kapljevine,
1
kg kJ

h jedinina entalpija suhe pare,
1
kg kJ

i
h stvarni toplinski pad,
1
kg kJ

m masa tvari, kg
M molarna masa,
1
kmol kg

n eksponent politrope

p tlak, kPa, bar
a
p apsolutni tlak, kPa, bar
b
p barometarski tlak, kPa, bar
e
P efektivna snaga, W
i
P indicirana snaga,W
K
p kritini tlak, kPa, bar
m
p manometarski tlak,kPa, bar
0
p tlak okoline, kPa, bar
v
p vakuummetarski tlak, kPa, bar
... , , p p parcijalni tlakovi sudionika smjese, kPa, bar

q jedinina toplina (jedinina dovedena toplina),
1
kg kJ

0
q jedinina odvedena toplina,
1
kg kJ

0
q rashladni uin,
1
kg kJ

p
q toplina pregrijavanja,
1
kg kJ

Q ukupna toplina, kJ,
1
h kJ

Q ukupna dovedena toplina, kJ
0
Q uin rashladnog ureaja, W
0
Q ukupna odvedena toplina, kJ
12
________________________________________________________________________ Oznake

r latentna toplina isparavanja,
1
kg kJ

R plinska konstanta,
1 1
K kg kJ

R opa plinska konstanta ( = 8.314),
1 1
K kmol kJ

s put, m
s jedinina entropija,
1 1
K kg kJ

0
s jedinina entropija okoline,
1 1
K kg kJ

p
s jedinina entropija pregrijane pare,
1 1
K kg kJ

s jedinina entropija vrele kapljevine,
1 1
K kg kJ

s jedinina entropija suhe pare,
1 1
K kg kJ

S ukupna entropija,
1
K kJ

t temperatura, C
T apsolutna temperatura, K
0
T temperatura okoline, K
h
T temperatura hlaenog tijela, K
K
T kritina temperatura, K
s
T temperatura vrelita, K

u jedinina unutarnja energija,
1
kg kJ

0
u jedinina unutarnja energija okoline,
1
kg kJ

p
u jedinina unutarnja energija pregrijane pare,
1
kg kJ

u jedinina unutarnja energija vrele kapljevine,
1
kg kJ

u jedinina unutarnja energija suhe pare,
1
kg kJ

v specifini (jedinini) volumen,
1 3
kg m

13
0
v specifini volumen okoline,
1 3
kg m

K
v specifini kritini volumen,
1 3
kg m

p
v specifini volumen pregrijane pare,
1 3
kg m

v specifini volumen vrele kapljevine,
1 3
kg m

v specifini volumen suhe pare,
1 3
kg m

V ukupni volumen,
3
m ,
1 3
h m

0
V volumen tetnog prostora u kompresoru,
3
m
C
V volumen cilindra motora s unutarnjim izgaranjem,
3
m
K
V kompresijski volumen,
3
m
R
V radni volumen cilindra,
3
m
... , , V V parcijalni volumeni sudionika smjese,
3
m

w jedinini rad,
1
kg kJ

eks.
w jedinini rad pri ekspanziji,
1
kg kJ

komp.
w jedinini rad pri kompresiji,
1
kg kJ

tehn.
w jedinini tehniki rad,
1
kg kJ

t
w teoretski rad istjecanja,
1
kg kJ

i
w stvarni rad istjecanja,
1
kg kJ

W ukupni rad, kJ,
1
h kJ

W energija, kJ
. max
W ukupni maksimalni rad, kJ
tehn.
W ukupni tehniki rad, kJ

x stupanj suhoe (sadraj pare), , %
1
kg kg

( x 1 ) vlanost, , %
1
kg kg

14
________________________________________________________________________ Oznake
GRKA SLOVA

e gubitak eksergije,
1
kg kJ

kompresijski omjer
g
koeficijent grijanja
h
koeficijent hlaenja (stupanj rashladnog uina)
hC
koeficijent hlaenja (stupanj rashladnog uina) Carnotovog procesa

AK
stupanj djelovanja Ackeret-Kellerovog procesa, %
c
stupanj djeovanja Carnotovog procesa, %
g
stupanj povrativosti, %
i
indicirani stupanj djelovanja, %
m
mehaniki stupanj djelovanja, %
( )
t
termiki stupanj djelovanja, %
u.eks.
unutarnji stupanj djelovanja ekspanzije, %
u.komp.
unutarnji stupanj djelovanja kompresije, %

omjer utrcavanja (omjer optereenja)
koeficijent trenja
volumni udio

adijabatski eksponent

Joule-Thomsonov koeficijent,
1 2
N m K

gustoa tvari,
3
m kg

15
unutarnja toplina isparavanja,
1
kg kJ

maseni udio
stvarna brzina istjecanja
0
teorijska brzina istjecanja

eksergijski stupanj djelovanja

vanjska toplina isparavanja,
1
kg kJ

16
_________________________________________________________________________Sadraj

SADRAJ

POPIS OZNAKA................................................................................................11
1. UVOD.............................................................................................................17
1.1. POVIJEST..........................................................................................18
1.2. STANJA TVARI................................................................................20
1.2.1.Osnovne termodinamike veliine stanja ..........................21
Primjer ............................................................................................24
1.2.2. Definiranje stanja tvari ......................................................25
1.3. JEDNADBA STANJA IDEALNOG PLINA..................................26
Primjeri......................................................................................................32
1.3.1. Smjese plinova.....................................................................36
Primjeri ...........................................................................................40
2. PRVI GLAVNI ZAKON TERMODINAMIKE .........................................49
2.1. UNUTARNJA ENERGIJA................................................................50
2.1.1. Rad .......................................................................................52
2.1.2. Pokusi Gay-Lussaca i unutarnja energija ........................56
2.1.3. Entalpija ..............................................................................60
2.1.4. Toplinski kapacitet .............................................................61
2.1.5. Odreivanje entalpije .........................................................66
2.1.6. Odreivanje unutarnje energije ........................................68
2.2. PROMJENE STANJA IDEALNIH PLINOVA.................................69
2.2.1. Pojam reverzibilnosti ili povrativosti ................................70
2.2.2. Reverzibilnost i maksimalan rad.......................................71
2.2.3. Izohorna promjena stanja (V = konst.).............................72
2.2.4. Izobarna promjena stanja (p = konst.) .............................73
2.2.5. Izotermna promjena stanja (T = konst.)...........................75
2.2.6. Adijabatska promjena stanja (Q = 0)................................77
2.2.7. Politropska promjena stanja..............................................81
Primjeri ...........................................................................................86
3. KRUNI PROCESI ....................................................................................103
3.1. CARNOTOV KRUNI PROCES ...................................................106
3.2. JOULEOV KRUNI PROCES........................................................110
4. DRUGI GLAVNI ZAKON TERMODINAMIKE....................................115
4.1. POVRATIVI I NEPOVRATIVI PROCESI.....................................116
4.2. TERMODINAMIKA TEMPERATURA......................................119
4.3. NEMOGUNOST IZRADE STROJA PERPETUUM MOBILE
DRUGE VRSTE..............................................................................123
4.4. ENTROPIJA ....................................................................................123
4.4.1. Promjena entropije povratnih procesa ...........................124
4.4.2. Promjena entropije nepovrativih procesa ......................126
4.4.3. Promjena entropije kao kriterij za ravnoteu i
spontanost procesa............................................................126
4.4.4. Entropija i nepovrativost .................................................128
4.4.5. Temperatura-entropija (T, s) dijagram.......................130
4.4.5.1. Promjene stanja idealnog plina prikazane u
T, s dijagramu.....................................................131
4.4.5.2. Promjena entropije idealnog plina pri konstantnom
toplinskom kapacitetu ............................................137
4.5. MAKSIMALAN RAD (RADNA SPOSOBNOST) SUSTAVA.....140
4.5.1. Maksimalan rad nekih tipinih povrativih procesa.......143
4.5.1.1. Maksimalan rad zraka stlaenog u rezervoaru .....143
4.5.1.2. Maksimalan rad vruih plinova.............................145
4.5.1.3. Maksimalan rad tehnikog stalnotlanog procesa 147
4.6. TEHNIKI RAD I ENTALPIJA.....................................................149
4.7. PRIMJENA II. GLAVNOG ZAKONA NA ENERGETSKE
PRETVORBE..................................................................................151
4.7.1. Ogranienje pretvorbi oblika energija............................151
4.7.2. Eksergija i energija...........................................................153
4.7.3. Odreivanje eksergije i anergije......................................154
4.7.3.1. Eksergija topline....................................................154
_________________________________________________________________________Sadraj
4.7.3.2. Gubitak eksergije...................................................155
4.7.3.3. Prikaz toka eksergije i anergije.............................155
4.7.3.4. Primjer odreivanja eksergije ...............................156
4.8. TIPINI NEPOVRATIVI PROCESI ..............................................157
4.8.1. Priguivanje.......................................................................157
4.8.2. Punjenje spremnika..........................................................159
4.8.3. Mijeanje plinova..............................................................160
4.8.3.1. Mijeanje plinova pri kostantnom volumenu.........161
4.8.3.2. Mijeanje plinskih struja .......................................163
Primjeri....................................................................................................165
4.9. ISTJECANJE ILI STRUJANJE PLINOVA ILI PARA ..................193
4.9.1. Kinetika energija (rad) pri istjecanju; brzina
istjecanja............................................................................194
4.9.1.1. Utjecaj trenja na istjecanje....................................196
5.STVARNI ILI REALNI PLINOVI I PARE..............................................197
5.1. UKAPLJIVANJE I ISPARAVANJE...............................................197
5.2. TALJENJE I SUBLIMACIJA .........................................................205
5.3. VODENA PARA.............................................................................207
5.3.1. Veliine stanja vodene pare..............................................208
5.3.2. Pregrijana vodena para....................................................212
5.3.3. Toplinski T, s dijagram za vodenu paru ......................214
5.3.4. Mollierov entalpija-entropija (h, s) dijagram za vodenu
paru....................................................................................215
5.3.5. Promjene stanja vodene pare...........................................217
5.3.6. Clapeyron-Clausiusova jednadba..................................222
5.4. KRUNI PROCESI S PAROM KAO RADNOM TVARI .............224
5.4.1. Openito o procesima s parom kao radnom tvari..........224
5.4.2. Kruni proces s mokrom parom......................................225
5.4.3. Kruni proces s pregrijanom parom...............................232
5.4.4. Naini poboljanja stupnja iskoritenja procesa u
parnim postrojenjima.......................................................233
5.4.4.1. Povienje tlaka pregrijanoj pari............................234
5.4.4.2. Povienje temperature pregrijanoj pari ................234
5.4.4.3. Snienje tlaka izlazne vlane pare .........................255
5.4.4.4. Ponovno pregrijavanje pare..................................236
5.4.4.5. Regenerativno zagrijavanje vode .........................237
Primjeri ...............................................................................239
6. TEHNIKA POSTROJENJA ZA PROVEDBU KRUNIH
PROCESA ...................................................................................................267
6.1. NEPOVRATIVOSTI I GUBICI KRUNOG PROCESA...............269
6.1.1. Ekspanzija i kompresija u stapnim strojevima..............269
6.1.2. Ekspanzija i kompresija u turbo-strojevima..................273
6.1.3. Unutarnji stupanj djelovanja...........................................275
6.1.4. Dovod i odvod topline .......................................................275
6.1.5. Kruni procesi sa sekundarnim nepovrativostima ........277
6.2. TERMODINAMIKI PROCESI U TOPLINSKIM
STROJEVIMA................................................................................279
6.2.1. Ackeret-Kellerov proces...................................................280
6.2.2. Procesi u stapnim strojevima s unutarnjim
izgaranjem.........................................................................282
6.2.2.1. Ottov proces...........................................................283
6.2.2.2. Dieselski proces.....................................................289
6.2.2.3. Usporedba Ottovog i Dieselskog procesa .............292
6.2.2.4. Stvarni proces motora s unutarnjim izgaranjem...293
6.2.2.5. Uporaba motora s unutarnjim izgaranjem............296
6.2.3. Procesi u kompresoru ....................................................296
6.2.3.1. Rad pri izotermnoj kompresiji ...............................298
6.2.3.2. Rad pri adijabatskoj kompresiji ............................299
6.2.3.3. Viestupanjska kompresija s meustupanjskim
hlaenjem...............................................................299
7. RASHLADNI STROJEVI ..........................................................................301
7.1. PROCESI U RASHLADNIM STROJEVIMA................................302
7.1.1. Kompresijski zrani rashladni stroj................................304
7.1.2. Kompresijski parni rashladni stroj.................................310
7.1.3. Toplinska crpka ili dizalica topline .................................315
Primjeri .........................................................................................317
8. UKAPLJIVANJE PLINOVA.....................................................................331
8.1. TEORETSKI RAD UKAPLJIVANJA............................................331
8.2. UKAPLJIVANJE PREMA LINDEU..............................................334
8.3. UKAPLJIVANJE PREMA CLAUDEU..........................................336
8.4. UKAPLJIVANJE ZRAKA PREMA KAPICI .................................337
LITERATURA..................................................................................................339
KAZALO POJMOVA.......................................................................................341
__________________________________________________________________Uvod

1. UVOD

Termodinamika je znanost koja izuava pojave nastale meusobnim pret-
varanjem toplinske i drugih oblika energije (mehanike, kemijske, elektrine).
Iskustvena je spoznaja da se iz mehanikog rada dobiva toplina. Znamo da se
radom, npr. trljanjem, mehanika energija pretvara u toplinsku (dobivanje vatre
u staro doba). Ova pretvorba je relativno lagana i potpuna, to znai da se sav
utroeni rad pretvara u toplinu. Poznato je da se i toplina moe pretvoriti u
mehaniki rad. Heron Aleksandrijski zapazio je da voda grijanjem provrije i
isparava te da nastala para moe vriti rad. Meutim, ova pretvorba topline u rad
nije jednostavna i nikad nije potpuna. Rjeavanje odnosa kod pretvorbe rada u
toplinu, odnosno topline u mehaniki rad, dovelo je do termodinamike kao
znanosti. Ona je nastala vie iz empirijskih spoznaja i praktine potrebe nego iz
teorijskih razmatranja.
Pronalazak parnog stroja i njegova primjena u transportu i proizvodnji
dovela je do naglog razvoja industrije koja je zahtijevala sve vee i ekonomini-
je strojeve. Da bi se tom zahtjevu udovoljilo, nuno je bilo prouiti procese koji
se u tim strojevima zbivaju. To je bila osnovna i prva zadaa termodinamike.
Zato moemo rei da se termodinamika javila i razvila kao teorijska osnova
termotehnike. Naravno, ona je u svom daljnjem razvoju izila vrlo brzo iz tih
granica i ukljuila se u istraivanja mnogih fizikalnih, kemijskih i drugih pro-
cesa. Dakle, termodinamika se razvila, povijesno gledano, kroz rjeavanje pro-
blema parnog stroja, odnosno prouavanjem mehanizma pretvorbe topline u
mehaniki rad. Klasina termodinamika razvila se vie zahvaljujui empirijskim
potrebama nego teorijskim razmatranjima. Naime, kada je krajem 18. stoljea
pronaen parni stroj i kada se poetkom 19. stoljea poeo nairoko primjenjiva-
ti postalo je interesantno koliko se rada moe dobiti iz topline. Trebalo je
odrediti kvantitativni odnos izmeu topline i mehanikog rada, odnosno raznih
oblika energije.
17
TEHNIKA TERMODINAMIKA _____________________________________________
Termodinamika se razvila iz saznanja dobivenih pokusima i zasniva se na
eksperimentalno utvrenim zakonima, tj. zakonima termodinamike. Spomenimo
ih:
Prvi postulat ravnotee govori da svaki sustav prirodnih tijela tei ravnote-
nom stanju, a kada ga postigne, sustav vie nije sposoban da se sam od sebe
mjerljivo promijeni.
Drugi postulat ravnotee govori, ako je jedno od dvaju tijela, koja se nalaze u
toplinskoj ravnotei, u ravnotei s nekim treim tijelom, onda je u ravnotei s
tim tijelom i drugo od dvaju tijela. Drugi postulat ravnotee naziva se i nultim
zakonom termodinamike.
Prvi zakon termodinamike je proirenje opeg prirodnog zakona na toplinske
pojave. To je zakon o ouvanju i pretvorbama energije.
Drugi zakon termodinamike ukazuje na smjer odvijanja procesa koji se zbiva-
ju u prirodi koja nas okruuje i izraava osobitost tih procesa.
Trei zakon termodinamike omoguuje da se jednoznano odredi vana ter-
modinamika veliina stanja entropija.

1.1. POVIJEST
Kada je francuski inenjer Sadi Carnot 1824. godine objavio svoj rad pod
naslovom Osvrt na pokretaku silu topline i na strojeve koji tu silu mogu
iskoristiti utemeljio je novu znanost termodinamiku. Ve ranije mnogi su se
bavili toplinskim pojavama i ve su bili stekli praktina iskustva u gradnji
toplinskih strojeva, posebno parnih, ali Sadi Carnot je prvi put obradio sasvim
openito problem dobivanja korisnog rada iz topline. Posluio se pojmom
idealnog stroja, koji bi radio s idealnim radnim sredstvom, bez trenja i to u
povratljivom procesu. Njegova razmiljanja dovela su do otkria prirodnog
zakona, koji vrijedi sasvim openito, a kojeg danas nazivamo II. glavni zakon
termodinamike. Tada se jo nije mnogo znalo o biti topline. Sadi Carnot je svoje
osvrte zasnivao na korpuskularnoj teoriji topline, koja je u to vrijeme vrijedila, a
prema kojoj je toplina neunitiva tvar (kalorikum), ija koliina u svim procesi-
ma ostaje nepromijenjena. Prema dananjoj spoznaji, toplina je jednaka zbroju
kinetikih energija molekula. U biljekama, koje su objavljene tek 40 godina
nakon njegove smrti, nalazimo ve prvo oblikovanje principa o ekvivalentnosti
topline i rada po kojemu se rad moe pretvoriti u toplinu kao i toplina u rad. On
je postavio i uvjete koji moraju biti ispunjeni da bi se ostvarila optimalna
pretvorba topline u mehaniki rad.
Sadi Carnot (1796. do 1832.) zavrio je ve u osamnaestoj godini studij
na politehnikoj koli u Parizu, a zatim je nekoliko godina sluio u vojsci u
18
__________________________________________________________________Uvod
svojstvu asnika inenjera. Kasnije je ivio u Parizu kao samostalni znanstvenik
i posvetio se znanstvenom radu. Umro je u vrijeme velike epidemije kolere.
Princip o ekvivalentnosti topline i rada 1842. godine izrekao je Robert
Julius Mayer, a 1845. godine ga je proirio u openiti zakon o odranju energije
koji glasi: Suma svih oblika energije u zatvorenom sustavu je konstantna. ili
drugim rijeima Energija moe prelaziti iz jednog oblika u drugi, ali ne moe
nastati ili nestati. Ovaj zakon analogan je zakonu Lavoasiera o odranju
materije koji glasi: Koliina materije u izoliranom sustavu je konstantna. R.J.
Mayer je, prema tome, pronalaza I. zakona termodinamike, tj. zakona o
odranju energije koji je i danas priznat kao jedan od najvanijih aksioma.
R.J. Mayer (1814. do 1878.) bio je lijenik praktiar u Heilbronnu, a u
slobodno vrijeme bavio se prirodnim znanostima. Njegovi radovi o zakonu o
odranju energije, koje je objavio izmeu 1842. i 1848. godine nisu bili
dovoljno zapaeni. Tek kasnije, kada je J.P. Joule objavio svoje radove koji su
eksperimentalno potkrijepili Mayerove postavke, odano mu je priznanje.
Neovisno od Mayerovih teorijskih razmatranja, dao je James Prescott
Joule izmeu 1843. i 1848. eksperimentalne osnove za I. glavni zakon termo-
dinamike vjeto izvedenim pokusima. On je 1840. godine izveo eksperiment u
kojem je odredio mehaniki ekvivalent topline: radnja od 427 kpm povisi
temperaturu 1 kg vode za 1 C, a ta koliina topline je 1 kcal = 4.1868 kJ. Ovi
pokusi nakon vie od 60 godina postali su temelj za jasnu definiciju pojma
unutarnje energije koja je karakteristina veliina stanja za I. glavni zakon.
J.P. Joule (1818. do 1889.) ivio je kao privatni profesor u Manchesteru.
Osim pokusa kojima je odredio mehaniki ekvivalent topline poznati su i nje-
govi radovi o zagrijavanju vodia uslijed prolaza elektrine struje (Jouleova
toplina) i pokusi koje je izveo zajedno s W. Thomsonom o priguivanju plinova
(Joule-Thomsonov efekt).
Na temelju razmiljanja i rezultata Carnota, Mayera i Joulea uspio je
1850. godine Rudolf Clausius jasno oblikovati oba glavna zakona termodinami-
ke. On je dao prvu kvantitativnu formulaciju I. glavnog zakona pomou jedna-
dbe koja povezuje toplinu, rad i unutarnju energiju. Za oblikovanje II. glavnog
zakona uveo je jednu novu veliinu koju je najprije nazvao koeficijent pretvor-
be, a 1865. godine entropija. Pojam entropije, kojeg je uveo Clausius, ima i
danas kljuni znaaj u termodinamici.
Rudolf Clausius (1822. do 1888.) studirao je u Berlinu. 1850. godine
zaposlio se kao privatni docent, a kasnije kao profesor na elektrotehnikoj viso-
koj koli u Zrichu. R. Clausius spada u najvee znanstvenike svoga vremena.
Bio je izraziti teoretiar naklonjen matematici. Pored njegovih poznatih radova
na termodinamici, potrebno je spomenuti i radove o kinetikoj teoriji plinova.
19
Neovisno o R. Clausiusu, gotovo istovremeno uspjelo je W. Thomsonu
(lord Kelvin) postaviti druge formulacije II. glavnog zakona termodinamike.
Poznat je njegov zakon o rasipanju ili obezvrjeenju energije, po kojem se kod
svih prirodnih procesa koliina energije, koja moe vriti rad, smanjuje. Ve
1848. godine, W. Thomson je spoznao da iz Carnotovih razmatranja, dakle iz II.
glavnog zakona, nuno slijedi postojanje jedne univerzalne temperaturne skale
koja je neovisna o svojstvima pojedinih toplomjera.
W. Thompson (1824. do 1907.), od 1892. godine lord Kelvin, bio je
profesor teorijske fizike na Sveuilitu u Glasgowu. Pored termodinamikih
istraivanja, bavio se je i elektrotehnikim problemima. Konstruirao je veliki
broj aparata za fizikalna mjerenja.
Spomenuli smo samo neke od znanstvenika iji je udio bio bitan u raz-
voju termodinamike kao znanosti. Osim njih u njenom razvoju, a posebno u
primjeni termodinamikih zakonitosti u tehnikim procesima sudjelovali su i
mnogi drugi znanstvenici.
Pojam entropije, kojeg je uveo R. Clausius, predstavljao je novu fizikalnu
veliinu koja je omoguila da se iz II. glavnog zakona termodinamike izvedu
novi zakoni, koji openito vrijede, a odnose se na ponaanje i svojstva materije.
Kada su ova istraivanja proirena i na smjese, kemijske reakcije i elektrokemij-
ske procese, nastala je krajem 19. stoljea nova znanost fizikalna kemija.
Rije termodinamika znai gibanje topline. Po tome bi se moglo pomi-
sliti da termodinamika prouava, prije svega, toplinsku izmjenu meu tijelima,
ali nije tako. Njen zadatak je istraivati svojstva realnih tijela u stanju ravnotee
te procese koji se na tim tijelima vre uslijed vanjskih utjecaja. Predmet
prouavanja su zapravo stanja tvari.

1.2. STANJA TVARI
Promatranjem okolnog svijeta zapaamo da u njemu do izraaja dolaze
dvije tendencije. Jedna od njih nastoji da materiju to vie raspri, a druga da je
to vie skupi. Posljedica prve tendencije je velika ispremijeanost materije
(velika rasprenost pojedinih elemenata) i golema svemirska rasprostranjenost.
Djelovanje druge tendencije oituje se u privlanim silama koje vladaju u
mikro-svijetu (nuklearne sile u jezgri atoma, elektrine sile izmeu jezgre i
elektrona) i u makro-svijetu kao to je gravitacijska sila u Svemiru. Stoga
moemo zamisliti da postoje i takva stanja kod kojih prevladava jedna od ovih
tendencija. Dolazimo do idealnog plinskog stanja, gdje nema utjecaja privla-
nih sila meu molekulama, pa meu njima vlada potpuni nered, i do idealnog
20
__________________________________________________________________Uvod
krutog stanja, gdje je poloaj jedne estice strogo uvjetovan poloajem druge
estice i prema tome vlada potpuni red.
Izmeu ovih graninih idealnih stanja susreemo se sa stanjima kod kojih
se oituju obje tendencije. Polazei od idealnog plinskog stanja prema idealnom
krutom stanju postoje stvarna stanja:
idealno plinsko stanje
realni plinovi
tekuine
neidealne krute tvari
idealno kruto stanje.
Porast utjecaja privlanih sila meu molekulama oituje se i u promjeni nekih
svojstava pojedinih stanja, npr. u otporu koje pojedino stanje prua sili koja
nastoji promijeniti njihov oblik ili volumen.

1.2.1. Osnovne termodinamike veliine stanja
Da bi mogli potpuno definirati stanja tvari potrebno je poznavati neke
fizikalne veliine koje ta stanja opisuju, a nazivaju se veliine stanja. Razlikuje-
mo dvije skupine: osnovne termodinamike veliine stanja i toplinske veliine
stanja. Najprije emo se upoznati s osnovnim veliinama stanja, a to su: volu-
men, tlak i temperatura.
Volumen je prostor to ga ispunjava zadana masa neke tvari. Pri konstan-
tnim fizikalnim uvjetima, volumen tvari ovisan je o masi tvari. Zbog toga se kao
osnovna termodinamika veliina stanja radije rabi specifini volumen, a to je
volumen kojeg zauzima jedinica mase tvari.

m
V
v =
v = specifini volumen, m
3
kg
1
V = ukupni volumen, m
3
m = masa tvari, kg
Specifine veliine se, dakle, odnose na 1 kg tvari. Drugi fizikalni uvjeti, kao to
je promjena temperature ili tlaka, mogu dakako promijeniti volumen kao i speci-
fini volumen. Reciprona vrijednost specifinog volumena je gustoa tvari:

V
m
v
= =
1
, kg m
3
.
21
Tlak, p je sila koja djeluje okomito na jedinicu povrine.

A
F
p = , N m
2
.
Kod tekuina i plinova tlak djeluje na graninim povrinama i unutranjosti
sustava. Sila, F moe biti prouzrokovana vlastitom teinom medija ili vanjskim
optereenjem, slika 1. i slika 2.

Slika 1. Tlak zbog vlastite teine

Slika 2. Tlak zbog vanjskog optereenja

Tlak zbog vlastite teine ovisan je, dakle, o visini tekuine ili plina. esto je,
meutim, vanjsko optereenje tako veliko da se tlak uzrokovan vlastitom tei-
nom moe zanemariti. U tom sluaju je tlak izmjeren na bilo kojem mjestu u
sustavu priblino jednak. Kod sustava koje susreemo u znanosti o toplini,
22
__________________________________________________________________Uvod
promjena tlaka s visinom kod plinova se moe zanemariti i mjerodavno je
vanjsko optereenje, ali kod tekuina, dapae, treba esto voditi rauna i o visini
stupca tekuine.
Razlikujemo apsolutni tlak, nadtlak i snieni tlak ili podtlak (vakuum).
Nadtlak i snieni tlak odnose se na atmosferski tlak, dok je apsolutni tlak ukupni
tlak kojim djeluje plin ili para. Apsolutni tlak predstavlja zbroj barometarskog i
manometarskog tlaka, tj.

m b a
p p p + =
Ako je tlak u nekoj posudi manji od barometarskog, taj podtlak ili vakuum
oitava se na vakuummetru. U tom sluaju apsolutni tlak je jednak razlici baro-
metarskog tlaka i vrijednosti koju pokazuje vakuummetar, tj.
p p p
v b a
=
Treba napomenuti da samo apsolutni tlak predstavlja veliinu stanja. Na slici 3.
dan je prikaz tlaka u odnosu na okolni tlak.

Slika 3. Prikaz tlaka u odnosu na okolni tlak
dinica tlaka u SI sustavu je

je bar.
bar Pa.

Je
Pa m N
2
=
.
Vea jedinica
=
5
10
23
Primjer 1.1.
etar kondenzatora pokazuje 0.70 bar pri barometarskom tlaku
od 1.013 bar. Koliki je apsolutni tlak u kondenzatoru i vakuum u postocima?
jeenje
tlak
Vakuumm

R
Apsolutni
313 . 0 70 . 0 013 . 1 = = =
v b a
p p p bar.
stocima Vakuum u po
% 1 . 69 100
013 . 1
70 . 0
100 = =
+
=
43 42 1
b
p
v a
v
v
p p
p
p %
Temperatura je termika veliina stanja koja oznauje mjeru srednje kinetike
energije molekula. Razmotrimo dva ravnotena postulata.
rvi postulat ravnotee
ija se toplinska stanja razlikuju, dovedu u meusobnu
vezu, njihova e se stanja mijenjati tako dugo dok se ne uspostavi toplinska
rugi postulat ravnotee ili nulti zakon termodinamike
j ravnotei s tijelom
B i s tijelom C, onda su i tijela B i C u meusobnoj toplinskoj ravnotei. Ovaj,

P
Ako se dva tijela,
ravnotea. Pri tome se izjednauju ta tijela u svim svojstvima, npr. temperaturi,
tlaku itd. Ako su oni izolirani od ostalog svijeta, tj. od okoline, na njima ne
dolazi do promjena. Taj iskustveni podatak moemo izraziti kao prvi postulat
ravnotee klasine termodinamike i on glasi: svaki sustav prirodnih tijela tei
ravnotenom stanju, a kada ga postigne, nije vie sposoban da se sam od sebe
mjerljivo promijeni. To vrijedi samo za podruja na kojima se njegova vrijed-
nost moe izriito potvrditi bilo iskustvom ili misaonim razmatranjima.

D
Iz iskustva znamo da ako je neko tijelo A u toplinsko
drugi ravnoteni postulat naziva se i nulti zakon termodinamike. Na temelju
ovih iskustvenih zakona moemo usporeivati toplinska stanja dvaju tijela.
Neko tijelo, npr. toplomjer, dovest emo u uzastopni dodir s onim tijelima ija
24
__________________________________________________________________Uvod
toplinska stanja usporeujemo, pri emu se tijekom nekog vremena postie
toplinska ravnotea izmeu pojedinog od tih tijela i toplomjera.
Poznato je da se kod promjene temperature mijenjaju i neka fizikalna
temperature nije pro-
svojstva tijela, npr. volumen, elektrini otpor, elektromotorna sila, intenzitet
isijavanja itd. U instrumentima kojima se mjeri temperatura koriste se upravo ta
svojstva tvari. Za jedinicu mjere temperature uzima se 1 . On se odreuje tako
da se veliina promjene neke osobine tvari, npr. volumena izmeu odabranih
toaka (vorinih) podijeli na jednake dijelove. vorine toke kod Celsiusove
temperaturne skale kod 1.01325 bar su talite leda, 0 C i vrelite vode 100 C.
Podjelom stupca ive izmeu ovih toaka na 100 jednakih dijelova dobiven je
1 C. Tako je dobivena empirika temperaturna skala. Ako se ova skala usporedi
sa skalom koju dobijemo na isti nain, ali pomou alkohola utvrdit emo razlike
koje su posljedica razliitog ponaanja ive i alkohola.
Jedina tvar ije toplinsko rastezanje s povienjem
mjenljivo je idealni plin. On se pri p = konst., za svaki C iri za
15 . 273
1

volumena kojeg zauzima kod 0 C. Budui da se idealni plin linearno iri s
povienjem temperature on daje egzaktno podijeljenu skalu koja se naziva
termodinamika skala. Kao vorina toka ove skale usvojena je 1954. godine,
umjesto talita leda kod 0 C, trojna toka vode 0.01 C kod tlaka 6.11 mbar kod
koje istovremeno postoji led, voda i para. Ako se idealni plin hladi za 273.16 C,
polazei od trojne toke vode, a volumen ostaje konstantan, tlak mora pasti na
nulu. Ovoj apsolutnoj nultoki temperaturna vrijednost je nula. Na njoj se
zasniva Kelvinova temperaturna skala koja ima istu podjelu kao i Celsiusova.

1.2.2. Definiranje stanja tvari
Da bi mogli potpuno definirati neko stanje tvari neophodno je upoznati
neke veliine stanja pomou kojih se mogu izraunati i ostale veliine. Neke od
tih veliina mogu se direktno mjeriti mjernim instrumentima, a druge, koje nisu
direktno dostupne mjerenju, mogu se pomou prikladnih jednadbi relativno
jednostavno izraunati. Od veliina koje se direktno mogu mjeriti spomenimo
volumen, V, masu, m, tlak, p i temperaturu, T tvari koja se nalazi u nekom
sustavu, a od veliina koje se ne mogu mjeriti direktno spomenimo unutarnju
energiju, u, entalpiju, h i entropiju, s. Veliine stanja koje moemo direktno
mjeriti meusobno povezuje matematiki izraz koji nazivamo jednadba
stanja. Pomou jednadbe stanja mogu se, za neko stanje, iz zadanih veliina
odrediti i ostale veliine koje ta jednadba povezuje.
25
Budui da kod idealnih plinova nema privlanih sila izmeu molekula,
postoji jednadba stanja, koja openito vrijedi za takve plinove i naziva se
jednadba stanja idealnih plinova. im se ponu javljati privlane sile meu
molekulama, dolazi do odstupanja od te jednadbe. Tako se kod realnih plinova
moraju rabiti korekcijski koeficijenti i pojavljuje se vei broj usvojenih formula
za jednadbu stanja, a koje zadovoljavaju u manjoj ili veoj mjeri. Tu je
nemogue postaviti jednadbu koja bi openito vrijedila, zbog toga to do
izraaja dolazi individualnost pojedine tvari kao posljedice djelovanja razliitih
privlanih sila. Kod tekuina i krutih tvari zato nema jednadbi stanja, nego
izvjestan broj zakonitosti i ovisnosti za pojedine veliine stanja. Mi emo
promatrati, uglavnom, plinsko stanje.

1.3. JEDNADBA STANJA IDEALNOG PLINA
Veliine stanja koje smo upoznali, tj. p, v i T, meusobno su ovisne. Ta
ovisnost moe biti izraena analitikom jednadbom, grafikonom ili tablicom.
Poznavanje te ovisnosti je nuno da bi se mogla izvriti kvantitativna analiza
stanja radnog tijela. Najprikladnije izraavanje ovisnosti meu osnovnim para-
metrima stanja predstavlja analitika jednadba koja ima oblik
f (p, v, T) = 0
Prema tome, ako su poznate dvije od ovih veliina, trea se moe izraunati iz
odnosa
( ) T v f p ,
1
=
( ) T p f v ,
2
=
( ) v p f T ,
3
=
Budui da prikazana jednadba odreuje stanje tijela, ona se naziva jednadba
stanja.
Da bi se dolo do jednadbe stanja postoje dva naina: eksperimentalni,
koji se zasniva na pokusima, i analitiki, koji se izvodi iz kinetike teorije pli-
nova. Oba naina dovode do istog rezultata. (Kod eksperimentalnog odreivanja
uporabljen je zrak, a to je permanentni plin koji kod obinih uvjeta uvijek
malo odstupa od ponaanja idealnih plinova. Realni plinovi se pribliavaju
idealnom ponaanju kada su izloeni malom tlaku i visokoj temperaturi to
dovodi do veih udaljenosti meu molekulama i do opadanja djelovanja privla-
nih sila.)

26
__________________________________________________________________Uvod
Normalni uvjeti
U termodinamici se esto susreemo s pojmom normalni uvjeti. Oni se
pripisuju stanju koje je karakterizirano tlakom od 1.013 bar i temperaturom od 0
C. Ponekad se za normalne uvjete uzima stanje karakterizirano tlakom od 0.98
bar i temperaturom od 15C. Ovakvi uvjeti se rijetko rabe, a nazivaju se nor-
malni tehniki uvjeti.

Gay-Lussac-Charlesov zakon
U aparaturi koja se sastoji od kalibrirane odmjerne posude, u koju se
zatvori neka koliina zraka, zatim cijevnog manometra i nivo posude sa ivom
kojom se moe uspostaviti odreeni tlak u posudi. Kalibrirana odmjerna posuda
nalazi se u termostatu. Ako se tlak p dri konstantnim, moe se u aparaturi
ispitati ovisnost volumena o temperaturi. To znai da se temperatura u termo-
statu mijenja i oitavaju se promjene volumena pri istom tlaku. Prema Gay-
Lussacovim pokusima naena je linearna ovisnost volumena o temperaturi pri
p = konst. u vidu izraza

15 . 273
0
0
t v
v v + =
( ) t
v
v + = 15 . 273
15 . 273
0

3
kg
1
, kod temperature t
0
3
kg
1
, kod temperature 0 C pri istom tlaku.
Navedena jednadba je pravac koji je za svaki tlak drukiji, ali svi pravci, nac-
rtani u v, t dijagramu, slika 4., zavravaju u jednoj toki na osi apscise i to
t = 273.15 C.
Crtkani dio pravca pokazuje toku kojoj ti pravci tee; inae oni nemaju
realne vrijednosti jer pri tim uvjetima prevladavaju privlane sile meu moleku-
lama i plin se pretvara u tekuinu dok ovaj zakon vrijedi samo za idealne plino-
ve. Takoer je nerealno rei da kod temperature od 273.15 C nema volumena,
to bi znailo da je materija nestala, a znamo da je to nemogue. Ako se umjesto
t uvrsti apsolutna temperatura
T = 273.15 + t
27
dobije se
T
v
v =
15 . 273
0

ili
( )T p f T k v = =
k je konstanta ovisna o tlaku i vrsti plina.

-273.15 C

Slika 4. Prikaz rezultata Gay-Lussacova pokusa

Ako se u navedenoj aparaturi volumen odrava konstantnim, a mijenja
temperatura opazit emo da se mijenja i tlak uz istu linearnu ovisnost kao i
volumen u prethodnom sluaju
( ) t
p
p + = 15 . 273
15 . 273
0

T
p
p =
15 . 273
0

T k p =
( ) T f p = uz konstantan v

28
__________________________________________________________________Uvod
Boyle-Mariotteov zakon
Ako se u navedenoj aparaturi temperatura odrava konstantnom, a mije-
nja tlak, mijenjat e se i volumen i to tako da e umnoak tih dviju veliina biti
konstantan. Zato vrijedi relacija
( ) konst. =
T
v p
To je zakon Boylea i Mariottea koji se moe prikazati istostranim hiperbolama u
p, v dijagramu, slika 5.

T
T
T
T

=

k
o
n
s
t
.
T

Slika 5. Prikaz rezultata Boyleovog i Mariotteovog zakona

Znai da izmeu tlaka i volumena pri T = konst. vlada obrnuta proporcionalnost,
tj. ako se tlak povea na dvostruku vrijednost volumen se upola smanji. Prema
tome je

1
2
2
1
v
v
p
p
=
ili
konst.
2 2 1 1
= = v p v p
Samo se idealni plinove pokoravaju ovom zakonu i samo za njih ovaj zakon
moe biti izveden iz molekularne kinetike teorije plinova. Praktiki smo, kako
vidimo, doli do jednadbe stanja idealnog plina. Boyle-Mariotteov zakon
( ) konst. =
T
pv
( ) T f v p
1
= .
29
Iz Gay-Lussacovog zakona
T k v = ,
a kako je kod 273.15 K ovisan o tlaku moe se pisati da je
0
v
( ) T p f v = .
Ako navedeni izraz pomnoimo s p, slijedi
( ) ( ) T p T p f p v p = = .
Ako ovu jednadbu usporedimo s jednadbom koju smo dobili iz Boyle-Mari-
otteovog zakona, slijedi
( ) ( )T p T f
1
=
Kako je iskljuivo funkcija temperature to je ( ) T f
1
( ) p moe biti samo konst-
anta. Oznaimo je s R
( ) R p =
Dobili smo plinsku konstantu plina ija vrijednost je karakteristina za svaki
plin. Prema tome, moemo napisati jednadbu stanja
T R v p = za 1 kg plina
T R m V p = za m kg plina
Iz navedene jednadbe moe se izraziti vrijednost za R

T
v p
R

=
ili

1 1
3
2
K kg J
K kg
J
K kg
m N
m kg K
m N
,

= = =
=
T
p
R
= gustoa plina, .
3
m kg

Vidimo da gui plinovi imaju manju plinsku konstantu i obrnuto. Konstanta R
ovisna je o sastavu plina.
Da bi dobili jednadbu stanja koja e vrijediti za sve plinove, tj. ija e
plinska konstanta R biti neovisna o sastavu plina, posluit emo se Avogadro-
vim zakonom koji kae: u jednakim volumenima pri istoj temperaturi i istom
tlaku svi plinovi sadre jednak broj molekula. Prema tome, volumen kojeg zau-
30
__________________________________________________________________Uvod
zima 1 kmol nekog plina, tj. molarni volumen, bilo kojeg plina, sadravat e
takoer jednak broj molekula. Prema tome sada moemo napisati jednadbu
stanja za mol plina
m
V
T R M V p
m
=
1 1
1

T R M V p
m
=
2 2
2
.
1
M i su molarne mase plina 1 i plina 2.
2
M
Kako su molarni volumeni svih plinova kod jednakih fizikalnih uvjeta
jednaki, tj.

m m m
V V V = =
2 1

to je
R
2 2 1 1
= = = R M R M R M
R je opa plinska konstanta koja je jednaka za sve plinove.
Jednadba stanja moe se sada napisati
T V p
m
= R za 1 kmol plina
T n V p = R za n kmol plina
Vrijednost ope plinske konstante dobiva se iz normalnih uvjeta

K 273.15
kmol m 414 . 22 m N 101325
R
1 3 2

=
=
T
V p
m

1 1
K kmol kJ 314 . 8
K kmol
J
8314
K kmol
m N
8314 R

= = =
Iz ope plinske konstante moe se izraunati plinska konstanta pojedinog plina

M
R
R
=
U tehnici se esto susree izraz normni kubni metar, . On predstavlja mno-
inu plina koja kod normalnih uvjeta (273.15 K, 1.013 bar) zauzima volumen od
3
n
m 1
3
m 1 . Prema tome

414 . 22
1
m 1
3
n
= kmol
31
Primjer 1.2.
U boci volumena 120 nalazi se kisik pod tlakom od 8825.98 kPa, a
temperatura je 25 C. Koliko se kg kisika nalazi u boci? Koliko je to molova,
odnosno normnih kubnih metara?
3
dm

Rjeenje
Plinska konstanta kisika iznosi

1 1
O
K kg kJ 260 . 0
32
314 . 8 314 . 8
2

= = =
M
R
Masa kisika slijedi iz jednadbe stanja
kg 68 . 13
298 260 . 0
12 . 0 98 . 8825
=
=
T R
V p
m
kmol 427 . 0
32
68 . 13
= = =
M
m
n
ili
kg 427 . 0
298 314 . 8
12 . 0 98 . 8825
R
=
=
T
V p
n ,
a broj normnih kubnih metara

3
n
m 57 . 9 427 . 0 414 . 22 414 . 22 = = n

Primjer 1.3.
Izvreno je mjerenje gustoe nepoznatog plina. Dobivena vrijednost izno-
sila je . Ako je mjerenje vreno kod normalnih uvjeta, kolika je
molarna masa plina?
3
m kg 293 . 1

=

32
__________________________________________________________________Uvod
Rjeenje
Iz jednadbe stanja za 1 kg plina slijedi
T R v p =
ili

1 1
2
K kg kJ 287 . 0
293 . 1 15 . 273
10 013 . 1

=
=
T
p
T
v p
R

1
kmol kg 0 . 29
287 . 0
314 . 8 R

R

= = = =
R
M
M
R

Primjer 1.4.
U plinometru se nalaze 24 plina temperature 10 C. Plin je pod nadtlakom
od 4.905 bar pri barometarskom tlaku od 100.508 kPa.
3
n
m
a) Koliko
3
m sadri plinometar?
b) Pod kojim e se nadtlakom nalaziti plin ako se na suncu zagrije na 30 C?

Rjeenje
a)
kPa 008 . 591 508 . 100 5 . 490 = + = + =
m b a
p p p
kmol
414 . 22
1
m 1
3
n
=
kmol 07 . 1
414 . 22
24
= = n
T n V p = R

3
1 1
m 26 . 4
kPa 008 . 591
K 283 K kmol kJ 8.314 kmol 07 . 1 R
=

=

=

p
T n
V
33
b)
kPa 742 . 632
m 26 . 4
K 303 K kmol kJ 8.314 kmol 07 . 1 R
3
1 1
=

=

=

V
T n
p

m b a
p p p + =
kPa 234 . 532 508 . 100 742 . 632 = = =
b a m
p p p

Primjer 1.5.
Uslijed eksplozije nastaje u prostoriji apsolutni tlak od 110850 .
Atmosferski tlak je 99960 .
2
m N

2
m N

a) Koliki je nadtlak nastao uslijed eksplozije?
b) Izraunajte silu koja, zbog razlike tlaka, djeluje na vrata prostorije dimenzija
1200 mm x 2500 mm.

Rjeenje
a)

m b a
p p p + =
Pa 10890 m N 10890 99960 110850
2
= = = =

b a m
p p p
b)
Pa 10890 = =
m
p p
a = 1200 mm = 1.2 m
b = 2500 mm = 2.5 m

A
F
p =

2
m 3 5 . 2 2 . 1 = = = b a A
N 32670 m 3 m N 10890
2 2
= =

F
34
__________________________________________________________________Uvod
Primjer 1.6.
U zatvorenom spremniku volumena 10
3
m nalazi se kisik pod nadtlakom
od 1000 kPa i temperaturom 281 K. Na suncu, kisik se u rezervoaru zagrije na
308 K. Barometarski tlak iznosi 101.300 kPa.
a) Koliki je ukupni tlak pod kojim djeluje plin?
b) Pod kojim e se nadtlakom nalaziti plin nakon zagrijavanja?

Rjeenje
kPa 3 . 1101 1000 300 . 101 = + = + =
m b a
p p p

b) Plinska konstanta kisika iznosi

1 1
O
K kg kJ 260 . 0
32
314 . 8 314 . 8
2

= = =
M
R
Tlak kisika nakon zagrijavanja slijedi iz jednadbe stanja
T R m V p =
2
O

kPa 1209
m 10
K 308 K kg kJ 260 . 0 kg 151
3
1 1
O
2
=

=

=

V
T R m
p ,
a nadtlak iz odnosa
kPa 1108 3 . 101 1209 = = =
b a m
p p p

Primjer 1.7.
elina boca napunjena je kisikom kod 17651.97 kPa i 25 C.
a) Koliki volumen mora imati boca ako se u nju eli smjestit kisika ako
vrijedi jednadba stanja idealnog plina?
3
n
m 1
b) kisika, koliko je to kg kisika?
3
n
m 1
c) vodika, koliko je to kg vodika?
3
n
m 1
35
a)

3
m 0063 . 0
97 . 17651
98.15 2 8.314
414 . 22
1
R
=

=

=
p
T n
V
b)

2
3
n
O kg 430 . 1
414 . 22
32
414 . 22
kisika m 1 = = =
M

c)

2
3
n
H kg 089 . 0
414 . 22
2
414 . 22
vodika m 1 = = =
M

1.3.1. Smjese plinova
U tehnici se ee susreemo sa smjesama dvaju ili vie plinova, nego s
istim pojedinim plinom. Tako je, npr. i atmosferski zrak smjesa sastavljena od
vie plinova meu kojima prevladavaju duik i kisik, a zatim plemeniti plinovi.
U tehnici se susreemo i s drugim plinskim smjesama, npr. gorivi plinovi, smje-
se gorivih plinova sa zrakom, dimni plinovi nastali sagorijevanjem goriva itd.
Zanima nas, da li se i plinske smjese pod odreenim uvjetima mogu ponaati
kao idealan plin, odnosno da li se i na njih mogu primijeniti zakoni koji vrijede
za idealne plinove.
Imamo, npr. u jednoj posudi dva razliita plina odijeljena nekom pregra-
dom, slika 6. Prije mijeanja oni se nalaze na istoj temperaturi i pod istim tlak-
om. Jedan zauzima volumen V
1
, a drugi V
2
. Uklonimo li pregradu, nakon nekog
vremena plinovi e se uslijed difuzije izmijeati. Pri tome se nee izmijeniti ni
temperatura ni tlak. Meutim, svaki od tih plinova rairit e se preko itavog
volumena i uspostaviti svoj vlastiti tlak, neovisno o drugom plinu. Ovaj vlastiti
tlak pojedine komponente u smjesi naziva se parcijalni tlak. Moemo, dakle,
rei da je parcijalni tlak pojedinog plina onaj tlak kojim taj plin djeluje na
stijenke posude kada zauzme volumen itave plinske smjese.

p p
p

Slika 6. Mijeanje plinova kod stalnog volumena
36
__________________________________________________________________Uvod
Prema Daltonovoj predodbi o sastavu plinskih smjesa slijedi da se svaki
plin kod uklanjanja pregrade iri preko itavog prostora i proizvodi svoj tlak kao
da drugi plinovi nisu prisutni. Za svaki plin moemo napisati jednadbu stanja
za plin 1 ( ) T R m V V p = +
1 1 2 1 1

za plin 2 ( ) T R m V V p = +
2 2 2 1 2
.
Ukupni tlak prema Daltonovom zakonu jednak je zbroju parcijalnih tlakova svih
komponenata u smjesi. Ukupni tlak za n komponenata je
.
=
= + + + =
n
i
i n
p p p p p
1
2 1
...
Kako je temperatura prije i poslije mijeanja ostala nepromijenjena moe se
pisati za plin 1
( )
n
V V V p V p + + + = ...
2 1 1 1

ili

V
V
V V V
V
p
p
n
1
2 1
1 1
...
=
+ + +
=
1
V = parcijalni volumen
V = ukupni volumen.
Ako volumne udjele pojedinih plinova u smjesi oznaimo s
itd. ,
2
2
1
1
V
V
V
V
= =
iz ega slijedi
1 ...
2 1
= + + +
Volumni udjeli govore nam koliki bi volumen zauzela jedna komponenta iz
1 m
3
smjese kada bi bila pod ukupnim tlakom, p smjese. Vidimo da se parcijalni
tlakovi pojedinih komponenata odnose kao volumni udjeli. Razmotriti emo
kakva veza postoji izmeu masenih i volumnih udjela. Masene udjele oznait
emo s
itd. ,
2
2
1
1
m
m
m
m
= =
2 1
, ... su maseni udjeli iji je zbroj
1 ...
3 2 1
= + + + +
n
,
37
a ... ,
2 1
m m m j ase pojedinih komponenata iji je zbro
m m m m
n
= + + + ...
2 1

Kod istih temperatura i tlakova, mase pojedinih komponenata proporcio-
nalne su volumenima i molarnim masama, stoga moemo napisati

2 2
1 1
2
1
2
2
1
1 1
M
V m

2
2 2
1 1
2
1
ili
M
M
M
V
V
V
m
m
m
M V
M V
m
m

= = =
Kod veeg broja komponenata to izraavamo omjerom
M
n
M M
n n
: ... : : : ... : :
2 2 1 1 2 1
=
ili za i-ti plin
( )
=
=
n
i
i i
i i
i
M
M
1

jer je
1
nadbom moemo iz volumnih udjela izraunati masene udjele

1
=
=
n
i
i

Sljedeom jed
=
=
n
n i
i
i
i
i
M
M
1

Vidjet emo sada to je s jednadbom stanja smjese. Ako zbrojimo jednadbe
stanja pojedinih komponenata dobijemo
( ) T R m V V p
2 1 1
+
1 1
=
( ) T R m V V p
2 2 2 1 2
= +
( ) (

= =
=
n
i
i i
n
i
i
T R m V p
1 1
)
ili
38
__________________________________________________________________Uvod
( )

= =
=
n
i
i i
n
i
i
R mT p V
1 1

jer je
i i i
i
m m
m
m
= = .
Ako umjesto sume na desnoj strani jednadbe uvrstimo
n
i
i i
R R R R = + + + =
=
...
2 2 1 1
1

n
R ( )
s n
dobit emo
T mR pV
s
= ,
dakle, jednadbu stanja koja je identina s jednadbom stanja za idealni plin s
kod koje su p, V, T i m veliine stanja smjese.
kons moemo izraunati iz masenih udjela i plinskih
s
R konstantom
tantu
s
R Plinsku
konstanti pojedinih komponenti kako slijedi

( ) ( )
( )
( ) ...
314 . 8
...
...
2 1
1
1
+ + =
+ =
=
=

n
i
i i
i
M
,

314 . 8 314 . 8
2 2 1 1
+ =

n
M M
R R
2 1
1
1
=
=

n
i i
n
i
i i
i
i i s
M
M
M
M
a kako je
1 ...
3 2 1
= + + +

( )
s
n
i
i i
s
M
M
R
314 . 8 314 . 8
1
= =
=

gdje je
( )
=
=
n
i
i i s
M M
1
.
39
Veliinu
s
M olarnu masu
ukupna masa
moemo shvatiti kao prividnu m smjese. Ako je m
smjese, slijedi
kmol ,
s
m
n =
s
M

pa opa jednadba stanja smjese glasi
T n V p
s
= 314 . 8
kmol m kPa
3
= K K kmol kJ
1 1

gdje je
n s
n n n n + + + = ...
2 1
.
Iz jednadbe stanja jedne komponente
T n V p = 314 . 8
1 1

i jednadbe stanja smjese
T n V p = 314 . 8
slijedi izraz

n
n
V
V
1 1
= ,
to znai da volumni udjeli predouju ujedno i mnoinske udjele pojedinih kom-
jesi, tj. iz volumnog sastava sm moemo izraunati mnoinske
udjele komponenata u smjesi. Iz izraza
ponenata u sm jese

n
n
p
p
p
p
V
V
1 1 1 1
slijedi = = .
Stoga je

n
n
p
p
V
V
1 1 1
= =

U plinometru plinare volumena 9000 m
3
nalazi se plin iji je sastav u
ima:
Primjer 1.8.

volumnim postoc
40
__________________________________________________________________Uvod
CO
2
= 13.8 vol%
O
2
= 0.2 vol%

Temperatura plina je 25 kPa. Koliko kg, molova, plina
sadri plinometar? Kolik pojedinih sudionika (komponenata),
Kod rjeavanja zadataka sluimo se sljedeim izrazima, koji vrijede za
jese.
sudionika

CO = 25.1 vol%
H
2
CH
= 43.2 vol%
4
= 10.3 vol%
N
2
= 7.4 vol%.
C, a tlak 112
i su
.776
seni udjeli
3
m
n
ma
a koliki su parcijalni tlakovi?

Rjeenje

plinske sm
Prividna molarna masa smjese
( )
=
=
n
i
i i s
M M
1

Maseni udjeli
( )
=
=
n
i
i i
i i
i
M
M
1

Parcijalni tlakovi
p p
i i
=
Rjeenje je dijelom prikazano tabelarno.

udionici
i
M
i
S
1
kmol kg

i i
M
1
kmol kg

i

i
p ,Pa
CO
2
0.13 44 6.072 0.34 155 8 22 63.2
O
2
0.00 32 0.064 0.00 22 2 36 5.5
CO 0.251 28 7.028 0.3959 28311.8
H
2
0.432 2 0.864 0.0487 4 8719.4
CH
4
0.103 16 1.648 0.0929 11611.1
N
2
0.074 28 2.072 0.1167 8345.5
17.748 1.0000 112776
41
Plinska konstan se iznosi

ta smje

1
K

1
kg
748 . 17
314 314 . 8

= = =
s
R
Masa plina
kJ 468 . 0
. 8
s
M
7274
15 . 298 468 . 0
9000 776 . 112
=

= =
RT
pV
m kg
se Molovi smje
8 . 409
748 . 17
7274
= = =
s
s
M
m
n kmo

rimjer 1.9.
nalazi se 18 kg smjese Ar i N
2
u volumnom omjeru
ri od 45 C. Koliki je tlak u posudi?

jee

l
3
n
3
n
m 9185 8 . 409 414 . 22 414 . 22 m = = =
s
n

P
U posudi od 330
1:2, pri temperatu
3
dm
R nje
=
=
n
i
i i s
M M
1

667 . 0 333 . 0
2
= =
N Ar

1
kmol kg 0 . 32 28 667 . 0 40 333 . 0

= + =
s
M

1 1
K kg kJ 260 . 0
0 . 32
314 . 8 314 . 8

= = =
s
s
M
R
8 . 4509
33 . 0
318 260 . 0 18
=

= =
s
s s
V
T R m
p kPa
42
__________________________________________________________________Uvod
Primjer 1.10.
Plinska smjesa sastoji se od duika i vodika pomijeanih u volumnom
omjeru 1:4. Treba odrediti masene udjele i

Rjeenje

s
R
s
M .
( )
=
=
n
i
i i
i i
i
M
M
1

778 . 0
2 80 . 0 28 20 . 0
28 20 . 0
2
N
=
+

=
222 . 0 778 . 0 000 . 1
2
H
= =
( )
1
1
kmol kg 2 . 7 2 80 . 0 28 20 . 0

=
= + = =

n
i
i i s
M M

1 1
K kg kJ 155 . 1
2 . 7
314 . 8

= =
s
R
ili

1 1
1
K kg kJ 1.155
2
8.314
0.222
28
314 . 8
778 . 0

=
= + = =

n
i
i i s
R R
1
kmol kg 7.2
155 . 1
314 . 8 314 . 8

= = =
s
s
R
M

Primjer 1.11.
Posuda volumena 7 m
3
sadri smjesu N
2
i Ar pomijeanih u masenom
odnosu 1:2. Temperatura je 292 K, a tlak 95124 Pa. U posudu se unese neka
koliina vodene pare uslijed ega tlak poraste na 131409 Pa, a temperatura na
314 K. Pretpostavka je da se vodena para ponaa kao idealni plin.
Treba izraunati , te koliko je kg vodene pare uneseno u posudu?
Koliko kg smjese ima ukupno u posudi na kraju?
s
M
43
Rjeenje
RT n pV
s
=
T R m pV
s s
=
=
=
n
i
i i s
R R
1

3
2

3
1
2
N
= =
Ar

1 1
K kg kJ 237 . 0
40
314 . 8
3
2
28
314 . 8
3
1

= + =
s
R
1
kmol kg 35.08
237 . 0
314 . 8 314 . 8

= = =
s
s
R
M
62 . 9
292 237 . 0
7 124 . 95
=

= =
T R
pV
m
s
s
kg ... na poetku
207 . 3
3
1
60 . 9
2 2
N N
= = =
s
m m kg
114 . 0
28
207 . 3
= kmol N
2
413 . 6
3
2
60 . 9 = = =
Ar s Ar
m m kg
ili
16 . 0
40
413 . 6
= kmol Ar
.16 = 0.274 kmol smjese na poetku. Ili direktno moemo
rau
Ukupno: 0.114 + 0
iz nati iz jednadbe stanja
274 . 0
292 314 . 8
7 124 . 95
R
=

= =
T
pV
n
s
kmol.
Molovi smjese na kraju
352 . 0
314 314 . 8
7 409 . 131
R
=

= =
T
pV
n
s
kmol
44
__________________________________________________________________Uvod
( ) n O H
2 s
n = (na kraju) (na poetku) = 0.352 0.274 = 0.078 kmol H
2
O
0.078 18 = 1.404 kg H
2
O
Ukupna masa smjese na kraju
4 kg 11 kg ... na kraju
Volumni udjeli
s
n
ili

9.62 + 1.404 = 11.02

324 . 0
352 . 0
114 . 0
2
N
= =
455 . 0
352 . 0
16 . 0
Ar
= =
221 . 0
352 . 0
078 . 0
O H
2
= =
( )
1
1
kmol kg 25 . 31 18 221 . 0 40 455 . 0 28 324 . 0

= i
= + + = =

n
i i s
M M

12.
volumena 50 nalazi se plin sljedeeg sastava:
Primjer 1.
3
dm U boci
10 . 0 , 25 . 0 , 65 . 0
2 2 2
CO O N
= = =
temperature 25 C i tlaka 117.68 kPa. Boca se uroni u hladnu vodu temperature
smjesa poprimi temperaturu
Koji se tlak ustalio u boci te koliko je topline voda oduzela plinskoj
3 C, tako da vode.
smjesi?

Rjeenje
Konani tlak iznosi
00 . kPa 109 68 . 117
298
276
1
1
2
2
= = = p
T
T
p
45
Toplinski kapa
Sudionik
citet smjese
i
i
p
C
1 1
K kmol kJ

i

i
p
C
1 1
K kmol kJ

N
2
0.65 29.14 18.941
O 0.25 29.2
2
6 7.315
CO
2
0.10 36.05 3.605

861 . 29
smjese
=
p
C

1 1
K kmol kJ 547 . 21 314 . 8

= =
p v
C C
Molovi smjese
002375 . 0
298 314 . 8
05 . 0 68 . 117
R
1
1
=
= =
T
V p
n
s
kmol.
oplina

Izmijenjena t
( ) ( ) 126 . 1 22 547 . 21 002375 . 0
1 2 2 , 1
= = = T T C n Q
v s
kJ
gdje predznak minus ukazuje da se toplina odvodi.
Koliko se amonijaka moe dobiti iz 1

Primjer 1.13.
3
m smjese duika i vodika koja kod tlaka
1961.33 kPa i temperature 20 C im u 3.67 kg a gusto
3
m
?
jee

R nje
1 1
K kg kJ 824 . 1
67 . 3 293
33 . 1961

=
=
T
p
R
s

Iz jednadbi
R
s 2 2 1 1
R R + i
2 1
1 + =
indeks 1 za H
2
, a indeks 2 za N
2
=
46
__________________________________________________________________Uvod
slijedi
605 . 0 395 . 0
2 1
= = .
Od ukupne mase smjese (m = 3.67 kg) otpada na vodik, odnosno duik
m m
m
m
i i
i
i
= =
kg 45 . 1
1
= m 22 . 2
2
= m kg
3H
2
+ H
3
6 kg H
2
+ 28 kg N = 34 kg NH
3
i za nastajanje 1 kg NH
3
1 kg NH
3
=
N
2
=2N
2
il
34
6
kg H
2
+
34
28
N
2
1 kg NH
3
= 0.176 kg H
2
+ 0.842 kg N
2
.
h koliina vodika, odnosno duika moem
a) iz vodika

Iz raspoloivi o dobiti
24 . 8
176 . 0
45 . 1
176 . 0
2
3
H
NH
= = =
m
m kg

b) iz duika
69 . 2
824 . 0
22 . 2
824 . 0
2
3
N
NH
= = =
m
m kg
e je

Prema tome rjeenj
69 .
3
NH
2 = m kg
ili
69 . 2 2 17
28
22 . 2
= iz N
2
kg NH
3
iz H
2
22 . 8
3
2
17
2
45 . 1
= kg NH
3

47
_____________________________________________Prvi glavni zakon termodinamike

2. PRVI GLAVNI ZAKON
TERMODINAMIKE

Upoznati emo se s nekim novim termodinamikim pojmovima. Ranije
smo upoznali termike veliine stanja: tlak, volumen, temperaturu i njima
opisivali stanja tvari, te pomou njih izveli plinske zakone i jednadbu stanja
idealnog plina. U tehnikoj termodinamici bavit emo se ispitivanjima stanja
plinovitih tvari, koje se susreu u toplinskim strojevima, te u svrhu opisa stanja
ispitivanih tvari uvest emo pojam termodinamiki sustav.
Pod termodinamikim sustavom podrazumijeva se odreena koliina tvari
ili odreen prostor kroz koji tvar protie. Openito govorei, dio materije koji
prouavamo sainjava sustav; sve izvan njega ini okolinu. Razlikujemo zatvo-
rene i otvorene sustave, sustave s pominom ili nepominom stijenkom te toplin-
ski nepropusne i toplinski propusne sustave. Najvanija osobina granica sustava,
s aspekta termodinamike, je svojstvo da toplinu proputa ili ne proputa. Ukoliko
granica sustava ne proputa toplinu govorimo o izoliranom sustavu.
Prvi glavni zakon termodinamike je zakon o energiji koji kae da je i
toplina jedan oblik energije. Ovu spoznaju prvi put je objavio R.J. Mayer, 1842.
godine. Neovisno jedan od drugoga do iste spoznaje doli su S. Carnot i J.P.
Joule. Energija je jedan od najznaajnijih pojava u prirodi. Ona prati sve promje-
ne. Primjer: padanje kamena, izgaranje ugljena, djelatnost ivih bia itd. vezane
su s apsorpcijom ili emisijom energije. Definicija pojma energije svejedno je
neprecizna i trai poznavanje niza drugih pojmova i fizikalnih veliina.
Tako, energija je sposobnost vrenja rada, rad je djelovanje sile na nekom
putu, a sila je jednaka umnoku mase i ubrzanja. Zato je to tako? Zato to je
energija jedna od temeljnih fizikih veliina, a njih je teko definirati. Energija
je zapravo jedan od oblika kretanja materije, odnosno svojstvo materije. Naime,
svakom materijalnom tijelu svojstveno je kretanje te se energija oituje u razno-
49
vrsnim i neprestanim makroskopskim ili mikroskopskim promjenama stanja
tijela.

Iskustveni zakon o odranju energije
Energija moe prelaziti iz jednog oblika u drugi, ali zbroj svih oblika
energije u izoliranom sustavu je konstantan. Ovo je iskustveni zakon koji se stal-
no dokazuje direktno laboratorijski i indirektno time to je nemogue ostvariti
perpetuum mobile prve vrste. Ovaj zakon se naziva i I. glavni zakon termodi-
namike.
Treba napomenuti da ima promjena pri kojima nastaju znatne koliine
energije iz pretvorbe mase. Kod nuklearnih reakcija, u skladu s Einsteinovom
jednadbom slijedi da postoji ekvivalent mase i energije. Ove pojave
nisu predmet naeg izuavanja.
2
c m E =
J.P. Joule (1843. godine) izvrio je pokus u svrhu odreivanja odnosa
izmeu mehanikog rada i topline. Utvrdio je pri tome da se rad trenja 427 kpm,
odnosno 4.1868 kJ pretvori u koliinu topline koja zagrije 1 kg vode s 14.5 C
na 15.5 C. Ova koliina topline uzeta je za jedinicu i nazvana kilokalorijom i to
. S obzirom na to da se elektrina mjerenja mogu tonije i lake prove-
sti, kasnije je meunarodnim dogovorom utvrena jedinica nazvana internacio-
nalna kalorija koja je definirana kao
C 15
o
kcal
kWh kcal 1
860
1
IT
= .
SI-sustavom kcal se vie ne upotrebljava kao jedinica nego kilo Joule, kJ
1 kJ
3600
1
= kWh.

2.1. UNUTARNJA ENERGIJA
Energija ekvivalentna mehanikom radu u Jouleovom pokusu nije se
mogla prema I. glavnom zakonu izgubiti, ve je u vodi spremljena u drugom
obliku. Energiju koja je pohranjena u nekom sustavu nazivamo unutarnjom
energijom. Ona pripada grupi toplinskih veliina sustava. Unutarnja energija
predstavlja, dakle, zalihu energije u nekom sustavu. Kako je u pokusu porasla i
temperatura, zakljuujemo odmah da unutarnja energija sustava raste s tempera-
turom. Do ove spoznaje doli smo samo pomou I. zakona termodinamike, bez
50
obzira na predodbu o grai tvari. Za tehnike probleme je nevana i njena apso-
lutna vrijednost. Dovoljno je stoga izraunati njene promjene.
Na temelju spoznaje molekularno-kinetike teorije, neko radno tijelo
posjeduje to veu unutarnju energiju ukoliko je vee kretanje estica u tom tije-
lu, tj. molekula i/ili atoma. Za plinove, kretanje estica sastoji se od translacije i
rotacije molekula i unutarmolekularnog osciliranja atoma. Ta tri oblika kretanja
predstavljaju kinetiku energiju molekula i atoma. Uz kinetiku energiju postoji
i potencijalna energija kao rezultat djelovanja meumolekularnih privlanih sila
koje se kod idealnog plina zanemaruju. Stoga pod unutarnjom (toplinskom)
energijom nekog tijela se podrazumijeva zbroj kinetike i potencijalne energije
molekula i atoma. Osim unutarnje (toplinske) energije, postoji i unutarnja
kemijska energija i unutarnja nuklearna energija koje se oituju pri kemijskim,
odnosno nuklearnim reakcijama.
Razlika izmeu unutarnje energije i topline je pojmovna. Naime, unutar-
nja energija je zaliha energije nekog sustava, ona karakterizira stanje sustava, tj.
ona je veliina stanja tog sustava, a toplina se susree samo pri prolazu kroz
granice sustava. Toplina je, dakle, energija koja prelazi granice izmeu dva
sustava samo zbog razlike njihovih temperatura, ako pri tome granica meu
njima proputa toplinu. Unutarnju energiju oznaavamo s U. Ona je to vea to
je vea masa tvari pa se esto stoga unutarnja energija izraava za jedinicu mase
i oznaava s u. Unutarnju energiju tijela moemo poveati na razne naine
a) vanjskim radom
Izvreni rad pri djelovanju sile F, pri emu dolazi do pomaka stapa za put
ds, jednak je

2
1
. Fds W =
Ako je posuda izolirana te nema izmjene energije s okolinom, utroeni rad e
poveati unutarnju energiju, tj.

1 2
U U W = .
b) dovoenjem topline
Toplina se troi na poveanje unutarnje energije, tj.

1 2
U U Q = .
c) kombinacijom oba naina
Rad i toplina se troe na poveanje unutarnje energije sustava

1 2
U U W Q = + .
51
2.1.1. Rad
Kod tehnikih zadataka cilj je proizvesti mehaniki rad W iz relativno
jeftine topline Q. U skladu s tim, toplina dovedena sustavu i rad koji se dobije od
sustava smatraju se pozitivnim, a toplina koja se odvodi od sustava i rad koji se
na sustavu troi negativnim, slika 7.

Slika 7. Prikaz dovedene topline i dobivenog rada od sustava te odvedene
topline i izvrenog rada na sustavu

Zato zakon o odranju energije glasi

2 , 1 1 2 2 , 1
W U U Q + = .
Ovo je matematiki izraz I. zakona termodinamike. Iz njega slijedi da se toplina
jednim dijelom troi za poveanje unutarnje energije ( )
1 2
U U sustava, a drugi
dio za vrenje mehanikog rada ( )
2 , 1
W .
Ako nastaju i drugi oblici energije i njih moramo uzeti u obzir. Tako, ako
se tijelu promijeni visinski poloaj promijenit e se i njegova potencijalna ener-
gija, . Kod strujanja plinova moe se kinetika energija pri porastu brzine
poveati za, npr. . Tako dobivamo sljedei izraz
p
E
k
E

+ + + + = E E E W U U Q
k p 1 2
.
52
E su prirasti svih ostalih oblika energije koji nisu posebno spomenuti. Mi e-

mo sada razmatrati takve probleme kod kojih posljednja tri lana nisu znaajna.
Prvi glavni zakon moemo pisati u diferencijalnom obliku
W dU Q + = .
Pogledajmo poblie drugi lan na desnoj strani jednadbe. Neka se u cilindru
nalazi plin pod tlakom p, slika 8. Na stap s vanjske strane djeluje tlak koji je
jednak unutarnjem tlaku, odnosno neznatno nii od njega. Ovo je sluaj meha-
nike ravnotee. Ako se plin iri potiskuje stap i on se pomakne za put ds. U tom
sluaju plin je izvrio elementarni rad
v
p
ds A p W = ,
a kako je
A ds = dV
slijedi
W = p dV (za mehaniku ravnoteu).
Kod promjena kod kojih je V = kost. dV = 0 W = 0.

Slika 8. Prikaz mehanike ravnotee

Ako se plin, zatvoren u cilindru, iri na puno vei volumen, tlak neprekid-
no pada. Zato navedenu jednadbu smijemo uporabiti samo za male pomake
stapa, odnosno male promjene volumena pri kojima se moe uzeti da je tlak
konstantan jer je proces u tom sluaju gotovo ravnotean. U sluaju kada je
mehanika ravnotea poremeena, osobito kada je vanjski tlak manji od unutar-
njeg tlaka, plin vri koristan rad W samo protiv vanjskog tlaka, to je manje od
53
prethodno opisanog rada izvrenog u mehanikoj ravnotei. Razlika radova
izvrenih u ravnotei i neravnotei pretvara se u toplinu trenja i sudara. Izvreni
rad moemo najbolje ilustrativno prikazati u pV-dijagramu, slika 9.

d

Slika 9. Prikaz mehanikog rada u pV-dijagramu

Ukupni rad jednak je zbroju tih uskih ploha, tj. ukupnoj povrini ispod
krivulje izmeu i , tj.
1
V
2
V
W = p dV

2
1
V
V
dV p W =
Prema tome, za procese koji se zbivaju u mehanikoj ravnotei, I. glavni zakon
moe se izraziti u obliku
,
2
1
1 2 2 , 1
dV p U U Q + =
odnosno
Q = dU + p dV.
54
Unutarnje energije, i jednoznano su odreene poetnim i konanim
stanjem. Za vrijednost integrala nisu dovoljni podaci o poetnom i
konanom stanju. Vrijednost integrala je u bitnoj mjeri ovisna o putu promjene,
slika 10.
1
U
2
U
2
1
dV p

Slika 10. Utjecaj tijeka promjene stanja na mehaniki rad

d c b a
dV p dV p dV p dV p
To znai da elementarni rad, W = p dV nije potpuni diferencijal, budui da je
njegov integral ovisan o putu integracije. Razlog tome je to tlak ne ovisi samo o
volumenu nego i o temperaturi, ( ) T v f p ,
1
= . Ako put promjene nije odreen,
nepoznata je i promjena temperature u ovisnosti o integracijskoj varijabli V, te se
integracija ne moe izvesti. To isto vrijedi i za toplinu koju kod promjene stanja
tvari (radnom mediju) moramo dovesti ili odvesti. Naime kako jedan lan na
desnoj strani jednadbe ovisi o putu (nainu promjene), tako e i lan na lijevoj
strani jednadbe ovisiti o putu integracije. Zato i Q nije potpuni diferencijal, tj.
W dU Q + =
Samo dU je potpuni diferencijal, odnosno diferencijal prave veliine stanja, dok
Q i W nisu diferencijali veliina stanja. Brojana vrijednost neke veliine
stanja potpuno je odreena pripadnim toplinskim stanjem, a ne nainom kako je
tijelo dolo u to stanje. Stoga je diferencijal veliine stanja u ravnotei uvijek
potpuni diferencijal.
55
2.1.2. Pokusi Gay-Lusaca i unutarnja energija
Kada su poznate barem dvije veliine stanja jednoznano je odreeno i
sveukupno toplinsko stanje tijela, tj. iz tih podataka se mogu odrediti i ostale
veliine stanja. Tako za unutarnju energiju vrijedi
( ) ( ) ( ) v p f T v f T p f u , , ,
3 2 1
= = = .
Ovu jednadbu nazivamo toplinskom jednadbom stanja.
U daljnjim razmatranjima prouavat emo izraz
u = f (v,T)
Promjenu unutarnje energije, koja je prema navedenoj jednadbi funkcija dvaju
varijabli, izrazit emo sljedeom diferencijalnom jednadbom
dT
T
u
dv
v
u
du
v T
=
Posebno nas zanimaju koeficijenti ove diferencijalne jednadbe i njih emo
prvenstveno razmotriti.
Najprije emo razmotriti prvi koeficijent
T
v
u
. Kod toga posluit emo

se pokusom kojeg je izveo Gay-Lusac, slika 11.

Slika 11. Odreivanje ovisnosti unutarnje energije o gustoi
56
Dvije posude smjetene su u zajednikoj vodenoj kupelji. One se mogu meu-
sobno spojiti otvaranjem ventila H. U posudi 1 nalazi se zrak pod tlakom .
Posuda 2 je evakuirana na niski tlak . Temperatura vodene kupelji i tempera-
ture u objema posudama su jednake, tj.
1
p
2
p

2 1
'
t t t
v
= =
Ako se otvori ventil, zrak iz posude 1 prelazi u posudu 2 dok se tlakovi u njima
ne izjednae, tj. dok se ne ustali neki tlak p.

2 1
p p p > >
Obzirom na to da se zrak u posudi 1 pri tome rastegne to temperatura u njoj
trenutno neto padne, a kako se zrak u posudi 2 komprimira temperatura u njoj
trenutno neto poraste. Meutim, kroz kratko vrijeme se ponovo izjednae
temperature u kupelji i u posudama 1 i 2 te ponovo vrijedi
.
2 1
' '
t t t
v
= =
Budui da plin u posudama 1 i 2 nakon pokusa stoji pod drugim tlakom
nego na poetku, moglo bi se oekivati prema toplinskoj jednadbi stanja u = f
(p,t), da e plin sada imati i drugu vrijednost unutarnje energije. Meutim to nije
tako. Da to dokaemo posluit emo se I. glavnim zakonom termodinamike
W U U Q + =
' ' '
gdje je
prije izjednaavanja tlakova
' ' '
g v
U U U + =
nakon izjednaavanja tlakova
' ' ' ' ' '
g v
U U U + =
Budui se za vrijeme pokusa toplina nije sustavu dovodila niti od njega odvodila
(Q = 0), niti vrio rad (W = 0), slijedi da je
,
' ' '
U U =
tj. da je zbroj unutarnjih energija vode i plina prije i poslije pokusa ostao nepro-
mijenjen

' ' ' ' ' '
g v g v
U U U U + = +

' ' ' ' ' '
g g v v
U U U U =
,
' ' '
v v
t t =
57
tj. pokus s idealnim plinovima pokazao je da nakon izjednaavanja tlakova nije
bilo razlike izmeu temperatura vodene kupelji prije i nakon pokusa. To znai da
je i unutarnja energija vodene kupelji ostala ista, a prema tome i unutarnja
energija plina, tj.
.
' ' ' ' ' '
i
g g v v
U U U U = =
Iz ovoga pokusa vidimo da je kod idealnih plinova unutarnja energija
samo funkcija temperature, poto je to jedina veliina stanja uz unutarnju energi-
ju, koja je i prije i poslije pokusa ostala nepromijenjena. Ova spoznaja se moe
izraziti jednadbom
u = f (T ) (za idealne plinove)
Unutarnja energija je, dakle, kod idealnih plinova neovisna o tlaku (dakle i o
volumenu, odnosno gustoi) to se izraava jednadbom
0 =
T
v
u
,
a to je prvi koeficijent razmatrane diferencijalne jednadbe. Zapaeno je da se
kod realnih plinova temperatura u opisanom pokusu pri viim tlakovima neto
mijenja. Kod njih je , dakle, unutarnja energija ovisna kako o temperaturi tako i
o i tlaku, odnosno gustoi plina. Da bi ovo razjasnili podsjetimo se
meumolekularnih sila ije djelovanje kod realnih plinova dolazi do izraaja,
osobito pri viim tlakovima i niim temperaturama.
Ako je
0 >
T
v
u
,
tj. sustav prima toplinu, to je sluaj kada djeluju privlane sile pa kod poveanja
volumena poveava se i unutarnja energija. Naime, tu je potrebno dovoditi
toplinu da bi se savladale privlane sile kojima molekule djeluju jedna na drugu.
Ako je
0 <
T
v
u
,
sustav daje toplinu, a to je sluaj kada prevladavaju odbojne sile.
58
Koeficijent
T
v
u
za razne plinove, J dani su u tablici.

3
dm

Plin Temperatura
C

H
2

O
2

CO
2
20

0.4

+5.4

+27.6
100

0.4

+2.9

+18.0

Vidimo da kisik i ugljini dioksid kod rastezanja uzimaju toplinu iz kupelji, dok
je vodik predaje kupelji. Ako se plinu kod ekspanzije onemogui da izvana
prima energiju, on je uzima iz svojih zaliha i hladi se. Promjena temperature
koja se pojavljuje pri ovakvoj ekspanziji realnih plinova naziva se, prema fizia-
rima koji su je otkrili, Joule-Thomsonov efekt. Opisat emo njihov eksperiment.

1 2

Slika 12. Priguivanje

U izoliranoj cijevi, slika 12., prolazi plin kroz pamuni ep gdje se prigu-
uje na nii tlak. Tlak ispred epa, odnosno priguilita je , a iza priguilita
, pri emu je
1
p
2
p
.
2 1
p p >
Tlak plinskih masa koje nadolaze i izlaze moemo nadomjestiti s dva zamiljena
stapa koji se kreu potrebnom brzinom. U ustaljenom stanju dolaze priguilitu i
odlaze od njega u istim vremenskim razmacima iste koliine plina, a pri tome se
zamiljeni stapovi pomaknu za duine i .
1
s
2
s
Za utiskivanje stapa 1 troi se na putu rad utiskivanja
1
s
1
W

1 1 1 1 1 1
V p s F p W = = ,
59
a stap 2 vri rad istiskivanja

2 2 2 2 2 2
V p s F p W = = .
Kako se kod pokusa ne dovodi toplina, jer je cijev dobro izolirana, a kada bi
izolacija bila i slaba praktiki se ne bi mogla plinu dovesti primjetna koliina
topline zbog brzog odvijanja procesa, to prema I. glavnom zakonu termodinami-
ke sveukupno izvreni rad

1 2
W W W =
mora se namiriti iz unutarnje energije plina

1 1 2 2 1 2
V p V p U U Q + = .
Kako je Q = 0, slijedi

2 1 1 1 2 2
U U V p V p W = = .
Prema tome
konst.
2 2 2 1 1 1
= + = + = + V p U V p U V p U

2.1.3. Entalpija
Kod priguivanja moe se promijeniti unutarnja energija priguenog
medija, ali vidimo da nepromijenjena ostaje jedna druga veliina koja je dana
izrazom
H = U + p V , kJ
ili
h = u + p v , ,
1
kg kJ

a to je sadraj topline ili entalpija.
Za m kg
m h = H , kJ
Pomou navedene aparature ispitivani su razni plinovi. Pri tome se je ustanovilo
da se kod sobne temperature svi plinovi osim vodika hlade, dok vodik postaje
topliji. Kasnije, kada je otkriven helij, ustanovljeno je da se i on kod ekspanzije
grije. Daljnjim ispitivanjima pri raznim uvjetima naeno je da promjena tempe-
rature ovisi o poetnoj temperaturi i tlaku plina. Veliina promatranog prigunog
efekta moe se vidjeti iz vrijednosti Joule-Thomsonovog koeficijenta .
60
Koeficijent je definiran kao promjena temperature u stupnjevima za pad
tlaka od 1 bar, kod H = konst., tj.

H
p
T
=
Kod hlaenja je pozitivan, a kod grijanja negativan. Meutim, i vodik i helij
hladili bi se pri ekspanziji, ako bi prethodno bili dovoljno ohlaeni. Da bi se plin
prilikom ekspanzije hladio mora biti prethodno ohlaen ispod temperature inver-
zije, tj. one temperature kod koje se plin pri ekspanziji kod konstantne entalpije
niti grije niti hladi, odnosno pri kojoj je = 0. Iznad temperature inverzije svi
plinovi pokazuju efekt zagrijavanja, a ispod temperature inverzije rashladni
efekt. Budui da su kod sobne temperature svi plinovi osim vodika i helija
znatno ispod njihove toke inverzije, to svi imaju pozitivni Joule-Thomsonov
efekt. Kada bi bili ohlaeni ispod svojih temperatura inverzije, vodik i helij bi se
kod ekspanzije takoer hladili.
Ispitivanje priguivanja moe nam posluiti i da ustanovimo da li se neki
plin ponaa kao idealan plin, tj. da li je
2 1
t t = .
Veliko praktiko znaenje ima Joule-Thomsonov efekt kod ukapljivanja
plinova. Ovaj efekt je jedini sluaj gdje se odstupanje od idealnog ponaanja
iskoritava za izradu postupka u velikom tehnikom mjerilu.
Sada se moramo ponovo vratiti na razmatranu diferencijalnu jednadbu
koja izraava promjenu unutarnje energije i razmotriti njen drugi lan

v
T
u

pri emu e nam pomoi uvoenje pojma toplinskog kapaciteta.

2.1.4. Toplinski kapacitet
Ovisnost unutarnje energije o temperaturi moe se prikazati specifinim
toplinskim kapacitetom kojeg moemo definirati izrazom

1 1
K kg kJ ,

=
dT
q
c

Specifini toplinski kapacitet predstavlja koliinu topline koju je potrebno dove-
sti da se jedinici mase povisi temperatura za 1 K. (Specifini toplinski kapacitet
za vodu je 4.1868 kJ (1 kcal).) Navedena definicija jednoznano odreuje
61
specifini toplinski kapacitet krutih tvari i tekuina, ali ne i plinova. Zato je to
tako vidjet emo na sljedeim primjerima.
a) v = konst.
U posudi s nepropusnim stijenkama neka je zatvoren 1 kg nekog plina.
Ako tom plinu dovedemo neku koliinu topline, temperatura e mu porasti, a
porast e i tlak u posudi. Specifini toplinski kapacitet, pri ovoj promjeni je
v
c

v
v
dT
q
c
=

b) p = konst.
Ako ponovimo pokus s plinom koji se nalazi u posudi s pominim sta-
pom, s porastom temperature rast e volumen, a tlak e ostati nepromijenjen. U
ovom sluaju specifini toplinski kapacitet dan je izrazom

p
p
dT
q
c
=

Dovedena toplina u ovom sluaju troi se dijelom za zagrijavanje plina, a dije-
lom za vrenje rada kod pomicanja stapa. Zato moemo oekivati da e se speci-
fini toplinski kapaciteti razlikovati.
Prema I. glavnom zakonu
q = du + p dv
c
dT
dv
p
dT
du
dT
q
= + =
.
Za v = konst. dv = 0, slijedi

v v
v
T
u
T
q
c
=
iz ega slijedi da smo dobili koeficijent drugog lana u diferencijalnoj jednadbi
koja izraava promjenu unutarnje energije.
Za p = konst.
dv p du q
p
+ = ,
odnosno
p p
p
p
T
v
p
T
u
c
T
q
= =
.
62
Budui da je
i volumenu v, to slijedi
za idealan plin u = f (T ), tj. unutarnja energija je neovisna o tlaku p

v
c
T
u
T
u
=
.
p v

Iz jednadbe stanja za idealne plinove slijedi

p T
p

R v
=

.
tuiramo u izraz

Ako to supsti
p p
p
T
v
p
T
u
c
=
dobiva se
R c c
v p
+ =
R c c
v p
= .
Kod zagrijavanja pri stalnom tlaku toplina se troi na poveanje unutarnje
, to se izraava lanom , te za vrenje rada kod pomicanja sta-
lanom R. Dakle, uz p = konst., plin obavlja rad zbog pove-
nja
ap
Ako specifini toplinski kapacitet svedemo na 1 kmol tvari dobiva se
ji je M (molarna masa) puta vei od specifinog

= = = R M C C
m v m p v p

rnih toplinskih kapaciteta idealnih plinova neovisna j
peraturi i kod svih plinova je jednaka. To je vano jer se eksperimentalno
energije plina
pa, to je izraeno

v
c
a volumena, a taj rad je jednak plinskoj konstanti R uz povienje temperature
od 1 K. Stoga za specifini toplinski k acitet nije odluujua samo vrsta plina,
nego i nain promjene stanja. Zato bi kod plinova mogli definirati itav niz
specifinih toplinskih kapaciteta od kojih smo uzeli samo dva karakteristina.

Molarni toplinski kapacitet

molarni toplinski kapacitet ko
toplinskog kapaciteta.

1 1
, ,
K kmol kJ , ;

= =
v m v p m p
c M C c M C
= c M c M
1 1
, ,
K kmol kJ , 314 . 8 R
Razlika mola e dakle o tem-
p
C
63
lako odreuje za razliku od koji je tee pristupaan tonijim mjerenjima.
jerimo plinskom urom, a osim toga odreu-
mo
e se p
ina plina zatvoriti u kalor
g pli
aturi. Kod srednjih temperatura za
inove
K kmol kJ 29.31

C .
tim brojem atoma nisu vie meusobno jednaki.
razlike, posebno je znaajan i omjer toplinskih kapaciteta koji
obiljeavamo s k ili ,
v
C
im se
p
C odredio eksperimentom pri raznim temperaturama,
v
C se moe lako
izraunati prema navedenom izrazu.

p
C moemo mjeriti kod strujanja plina. U jednu dobro izoliranu cijev
postavim dva toplomjera i elektrinu grijalicu. Toplina g nja moe se
odrediti iz potroka elektrine energije. Kroz cijev putamo struju plina koji
ispitujemo. Masu plina m,
1
h kg

m
o rija
je nu zagrijavanja Q,
1
h J

kao i prirast temperature. Iz ovih podataka
moemo lako izraunati toplinski kapacitet dotinog plina.
Mjerenje
v
C ne mo rovesti veom tonou jer se kod tog odrei-
vanja mora odreena koli imetar, u posudu konstant-
nog volumena. Masa zatvoreno na je veoma malena prema masi kalorimetra,
to je vrlo nepovoljno za tonost mjerenja.
topli
Prema mjerenjima, svi jednoatomni plinovi imaju jednake toplinske kapa-
citete koji su neovisni o temperaturi, a iznose
( )
1 1
plin i jednoatomn
,
K kmol kJ 20.93

m p
C .
Kod dvoatomnih plinova, molarni toplinski kapaciteti su takoer gotovo jednaki
za razliite plinove, ali nisu neovisni o temper
dvoatomne pl
( )
1 1
plin dvoatomni
,m p
Kod vieatomnih plinova ove su vrijednosti jo vee, ali toplinski kapaciteti
razliitih plinova s is
Pored

v v
C c
Kod jednoatomnih plin
p p
C c
= = .
ova = 1.667. Kod dvoatomnih plinova = 1.4. Kod
vieatomnih plinova se to vie pribliava jedinici to je vei broj atoma u
ovisno o temperaturi kod dvoato ih i vieatomnih plinova.
Mora li se uzeti u obzir ovisnost toplinskog kapaciteta o temperaturi, to
e biti potrebno pri viim temperaturama, u takvim sluajevima moe se raunati
molekuli. je mn
64
sa srednjim toplinskim kapacitetom [
v
C ]
2
1
t
t
i [
p
C ]
2
1
t
t
izmeu temperatura
1
t i
2
t . U tu svrhu definiramo srednji toplinski kapacitet
[
v
C ]
2
1
t
t
( )
1 2
2
1
t t
dt C
t
t
v
=
[
p
C ]
2
1
t
t
( )
1 2
2
1
t t
dt C
t
t
p
= .
S tim moemo izraunati prirast unutarnje energije prema sljedeem izrazu
[ ] ( )
1 2 1 2
2
1
t t C U U
t
t
v
= .
Srednji toplinski kapacitet [ odreujemo iz tablinih [ prema izrazu
za sve idealne plinove pri svim temperaturama. Da bismo iz tabli-
eu 0 to in
C
t
izmeu C, treba uzeti u obzir da je
v
C ]
t
0 p
C ]
t
0
[ C ]
t
= [ C ]
t
R,
v 0 p
0
a to je tono
nih vrijednosti [
p
C ]
0
izm C i t C dobili srednje pl ske kapacitete
t
[
p
1
t
]
2
1
t i
2
t
[
p
C ]
2
1
t
t
( ) =
1 2
t t [
p
C ]
2
0
t
( ) 0
2
t [
p
C ]
1
0
t
( ) 0
1
t ,
tako da je
[
p
C ]
2
1
t
t

1 2
1
0
2
0
1 2
] [ ] [ C t C
t t

t t
t
p p

=
potrebno iz tablica oitati [ i [ . I ovdje vrijedi, naravno
za sve temperature i za sve idealne plinove odnos
[
p
C ]
2
0
t
p
C ]
1
0
t
pri emu je
[
p
C ]
2
1
t
t
v
C ]
2
1
t
t
R =

65
2.1.5. Odreivanje entalpije
Kod razmatranja procesa priguivanja doli smo do novog pojma ental-
a je kao i unut n n ija U) vel ina stanja jer ovisi samo o
anja
H = U + pV.
nutarnje energije, uvest emo entalpiju.
dU +
o veoma svrs ouavanju izmjene topline
tlaku. Za takve procese dp = 0 pa se prema prethodnom izrazu moe
edena toplina,

pije (H ), koj ar ja e erg ( i
veliinama st

U izraz za I. glavni zakon umjesto u
Prema izrazu za entalpiju slijedi
dH = dU + p dV + V dp
ili
p dV = dH V dp.
Stoga je
Q = dH V dp

2
1 2
Vdp H H Q = .
1
Entalpiju em ishodno primijeniti pri pr
pri stalnom
p
Q izraunati dov
dH Q
p
= ili H H Q
p 1 2
= .
Entalpiju moemo izraunati iz toplinskih kapaciteta. Kako je po definiciji

p
p
T
Q
C
=
to slijedi

p
p
T
H
C
= .
H = f (p,T ), slijedi Budui da je

dp
p
H
dT
T
H
dH
T
p

=
dp
p
H
dT C dH
T
p

+ = .
66
a) Za idealne plinove vrijedi
p v = RT, h = u + p v i h = u + R T
o tlaku kao i unutarnja energija, tj. to znai da je entalpija isto tako neovisna
0 =
T
p
H

iz ega slijedi

aj, kada je = konst., slijedi

T
p
H dT C H
0
+ = .
T
0
p
C Za najjednostavniji slu
( )
0 0
H T T C H
p
+ =
gdje je H neodr
0
eena entalpija tijela pri polaznoj temperaturi
0
T
0 0 0 0
V p U H + = .
Uvrstimo li pri = t C vrijednost = 0 (osnovno stanje za raunanje 0
0 0
entalpije) slijedi
H
T C H
p
=
to je vrlo jednostavan izraz.
b) Ako je 0

p

T
H
dobiva se sljedei izraz za raunanje entalpije
0 1
1
0
1
1
0
0
H dp
p
H
dT C H
p
p
T
T
T
p
+
+ =
ili

0 1
1
1
H
p
T

0
0
0
1
H dp
p
dT C H
p
T
T
p
+

+ =
gdje je takoer neodreena entalpija tijela pri polaznoj temperaturi
0
H
0
T .
67
2.1.6. Odreivanje unutarnje energije
trit emo ponovno jednadbu

Razmo
dT
T
u
dv
v
u
du
v T
=
a) Ako unutarnja energija ovisi samo o temperaturi, a ne i o specifinom volu-
menu, tj. kada je 0 =
T
v
u
(idealni plinovi), bit e u stanju 1.

pr. na temelju mjerenja. Za najjedno-
stavniji slu
0
0 1
T
v
1
T
u dT c u + =
gdje je ( ) T f c
v
= mora biti poznato, n
aj kada je =
v
c konst. slijedi
( )
0 0 1 1
u T T c u
v
+ =
gdje je
0
u neodreena unutarnja energija tijela pri polaznoj temperaturi
0
T .
b) Kada je ovisnost unutarnje energije o gustoi razliita od nule, primjenjuje
se sljedei izraz

0 1
1
0
1 0
0
v
v
T T
v

1
u dv
u
dT c u
v
T
+

+ =

ili
0 1
1
0
v
i
0 0
1
v
v
T T
v

gdje
1
u dv
u
dT c u
T
+

+ =
v
c
T
v
u

treba eksperimentalno odrediti za razliite temperature,
odnosno gustoe.
68
Unutarnju energiju za polazno stanje ne moemo odrediti samo pomou
odinamike. Treba se, naime, posluiti Planckovom kvantnom
o e unutarnja energija ostati neodreena, ali ova neodreenost nas
nee smetati, budui da kod svih raunanja na koje emo naii, pojavit e se
samo razlike unutarnjih energija, tako da e konstanta svuda ispasti odu-
zim em. Ali kod neke promatrane tvari moramo uvijek svoditi na isto
odabrano osnovno stanje, tj. 1.013 bar i
klasine term
teorijom. Tak
0
u

0
u
0
0
= t
anj
C. Drugim rijeima mora se
istog osnovnog stanja.
Kad u raunima izostavimo konstantu trebamo imati u vidu da smo
svojevoljno uzeli da je = 0. Tako e unutarnja energija kod temperature
ma egativ
budu a ne moe biti negativna. Jednadba za izrau-
nav rgije daje nam, dakle, mogunost da unutarnju energiju
integrirati od
0
u
0
u
0
T i ti n ne brojane vrijednosti, to treba shvatiti samo relativno,
i da energija kao ni materij
anje unutarnje ene
T <
nekog tijela izraunamo iz eksperimentalno odreenih toplinskih kapaciteta pri
raznim temperaturama.
Kako je kod idealnih plinova unutarnja energija ovisna iskljuivo o tem-
peraturi, to prema izrazu

dT
du
c
v
=
mora i
v
c biti neovisno o tlaku i volumenu. To vrijedi i za te oba toplinska
i t
bito esto susreemo, a koje se i po svom obliku
. Poznavanje ovih promjena je vrlo vano kod tehnikih procesa,
rha proizvesti mehaniki rad, jer se pomou njih odluujemo za
nain rada i za vrstou i veliinu ureaja. Znaajke koje utjeu na nain rada su

p
c
kapaciteta mogu kod idealnih plinova ovisiti samo o temperaturi. Ova ovisnost
opaa se u znatnijoj mjer ek kod viih temperatura. Unutarnja energija smjese
plinova dobije se iz unutarnjih energija pojedinih komponenata iste temperature.

2.2. PROMJENE STANJA IDEALNIH PLINOVA
Izmeu moguih promjena stanja razmotrit emo one promjene koje pri
tehnikim procesima oso
osobito istiu
kojima je sv
u prvom redu tlak, temperatura i volumen radnog medija u raznim dijelovima
procesa, a osim toga je vana potrebna koliina topline i rad koji se moe dobiti.
Prije nego prijeemo na opisivanje odreenih promjena stanja, izvrit emo neka
69
razmatranja openito o radu i o pojmu povrativosti (reverzibilnosti) i maksimal-
nog rada.

s
Ima puno uvjeta u kojima mogu nastati promjene tlaka i volumena, ali za
ve sluajeve ovako dobivenog rada vrijedi openiti izraz
lak 1 bar, temperatura
vode e biti 100 C, a tlak pare takoer 1 bar. Pretpostavimo sada da se tlak na
za vrlo mali (infinitezimalni) iznos. Stap se odmah pomie prema
gore i volumen se poveava. Ova promjena u volumenu izaziva odgovarajui
ad tlaka vodene pare; da se ponovo uspostavi odgovarajui tlak vodene pare na
peraturi, neto vode e ispariti. Kako se ovaj proces vodi izotermno,
a. Opisani proces tei
e tako dugo dok je unutarnji tlak pare vei za vrlo mali iznos od tlaka na stapu,
tapu poraste za vrlo mali

2
V
dV p W =
1

2.2.1. Pojam reverzibilnosti ili povrativosti
Dobiveni rad od sustava u sluaju kada sustav podlijee promjeni ovisi ne
samo o poetnom i konanom stanju, ve takoer i o nainu kako se ta promjena
vri. Uvijeti mogu biti tako prilagoeni da izvreni rad moe varirati od nule
(ekspanzija u vakuumu) do maksimalno realizirajueg rada za takvu promjenu,
tj. kada je proces voen na nain kao to emo opisati.
V
Zamislimo cilindar koji sadri vrelu vodu u ravnotei sa svojom parom.
Cilindar ima stap bez teine i moe se micati bez trenja, a uronjen je u rezervoar
koji ima istu temperaturu kao i cilindar. Ako je na stapu t
stapu smanji
p
toj tem
toplina potrebna za isparavanje vode uzima se iz rezervoar
a konani rezultat tog procesa bit e potpuno isparavanje cjelokupne vode u
cilindru. Ako se eli prekinuti isparavanje potrebno je sasvim malo poveati tlak
na stapu, tako da se unutarnji i vanjski tlak izjednai. Tada nee voda isparavati
niti para kondenzirati tako dugo dok je temperatura sustava konstantna.
Pogledajmo sada to e se dogoditi kada tlak na s
iznos. Stap kree odmah prema dolje i komprimira paru na tlak iznad ravnotene
vrijednosti za tu temperaturu. Da bi se uspostavila ravnotea neto pare e se
kondenzirati. Toplinu nastalu nastalu od kondenzacije uzima rezervoar, tako da
izotermni proces nije naruen. Osnovno u opisanom procesu je to to je pokre-
taka sila cijelo vrijeme bila vrlo malo vea od suprostavljajue sile te se za
infinitezimalni porast suprostavljajue sile itav proces moe obrnuti i proi
natrag kroz sve stadije koji su prije opisani. Za procese koji se odvijaju uz
ovakve uvjete govorimo da su reverzibilni povrativi procesi. Strogo govorei,
70
svi prirodni procesi su ireverzibilni nepovrativi, ali se reverzibilnosti mogu
pribliiti.
Kod potenciometrijske metode mjerenja napona galvanskih lanaka, na-
ponu elije narine se izvana napon, dok praktino struja ne tee. Ako je izvana
narinuti napon samo malo manji od napona elije, izbijat e se. Meutim, ako se
narinuti napon malo povea iznad napona elije, elija e se nabijati. U ovom
rimje p ru, kada tee struja kroz krug, mora se vriti rad protiv napona koji je
cijelo vrijeme samo malo manji od djelujueg napona. Ovakav ureaj je najblia
aproksimacija koja se moe uiniti za stvarno reverzibilni proces.
Iako je pojam reverzibilnosti opisan samo na dva specifina sluaja, on se
moe proiriti na sve procese neovisno o njihovoj prirodi. Bilo koji proces u
kojem je pokretaka sila samo infinitezimalno vea od suprotstavljajue sile i
koji se moe obrnuti poveanjem ove sile za infinitezimalni iznos predstavlja
reverzibilni proces. Nasuprot tome, bilo koja promjena koja nema ovakvih zah-
tjeva naziva se ireverzibilnom (nepovrativom). Na slici 13. prikazan je ireverzi-
bilni (a, b) i reverzibilni (c) proces.

Slika 13. Prikaz ireverzibilnog (a, b) i reverzibilnog (c) procesa

2.2.2. Reverzibilnost i maksimalan rad
Veliina rada to ga sustav obavlja kod odreene promjene ovisi o suprot-
stavljanju ovoj promjeni. to je vei otpor, to vei rad mora biti izvren od
sustava da ga svlada. Da ovo pojasnimo razmotrimo ekspanziju idealnog plina
protiv tlaka kroz infinitezimalnu promjenu volumena. Izvreni rad je p dV. Kada
je p = 0, tj. kada sustav ekspandira u vakuum, stap ne nailazi ni na kakvu silu i
ukoliko zanemarimo teinu i trenje, ne vri se nikakav rad.
71
Meutim, kako tlak raste od nule sve vie bit e i rada vie izvreno to se
vie tlak (suprotstavljajui) pribliava tlaku plina. Kada je to postignuto, obje
sile su uravnoteene i nikakva nova promjena u volumenu nije mogua. Ako
nastavimo s porastom tlaka, ovaj postaje vei od tlaka plina, volumen se poinje
smanjivati i rad se vri na sustavu, a ne od sustava. Vidljivo je da je rad koji
moe izvriti sustav najvei kada se suprotstavljajui tlak razlikuje samo malo
(infinitezimalno) od unutarnjeg tlaka samog plina. Ovo su zapravo uvjeti koje
smo definirali za reverzibilnost procesa. Zato se moe zakljuiti da se od nekog
sustava moe dobiti maksimalni rad kada je promjena koja se u njemu vr
verzibilna (povrativa).
ti promje-
e stanja idealnih plinova pri emu emo uvijek kod dobivanja rada uzimati
aksimalni rad te se u tom sluaju moemo koristiti izrazima koje emo izvoditi
alo razlikuje od vanjskog
suprotstavljajueg tlaka. Ipak nemojmo izgubiti iz vida da se ovdje radi o tlaku
nja toplinskog kapa-
i
re
Ovi pojmovi kasnije e nam jo vie posluiti. Sada emo opisa
n
m
uzevi u obzir tlak u samom plinu stoga to se samo m
izvana, a koji se tek neznatno razlikuje od djelujueg tlaka plina.

2.2.3. Izohorna promjena stanja (V = konst.)
Ovu smo promjenu stanja ve upoznali kod razmatra
citeta
v
c . Plinu u posudi s krutim stijenkama dovodimo toplinu kod konstantnog
volumena V. Tako raste tlak plina u posudi, ali on ne moe izvriti neki rad jer je
V = konst., dakle dV = 0 pa prema tome i
W = p dV = 0
Dovedena toplina moe se prema I. glavnom zakonu izraziti kako slijedi
( )
1 2 1 2 2 , 1
T T c m U U Q
v
= =
ako smijemo pretpostavi ( ) ti da je unutar temperaturnog podruja
v
c
1 2
T T
neovisno o temperaturi, tj. konstantno. Uzevi u obzir jednadbu stanja moe se
odrediti konana temperatura iz tlakova i poetne temperature, tj.

konst.
1 2
1
2
1 1
2 2
1 1 1
2 2 2

=
=
T R v p
T R v p
T R v p

= =
v v
T R v p
72

1
2 2
p T
=
1
2
1 2
p
T T =
1
p T p
Time se dobiva

=
1 2
1
2
1 2 , 1
p p
T
p
p
T c m Q
v

1
1
p
T c m
v

1
ili
1
2 , 1
1 2
Q
p p
=

1
T c m p
v

Temperatura i tlak rastu kada se toplinu dovodi (Q > 0), a smanjuju se kada se
promje- toplinu odvodi (Q < 0). U p, V dijagramu na slici 14. prikazana je ova
na stanja.

Q
1,2

Slika 14. Izohorna promjena stanja
iteta . Moemo je izvesti u nekom cilindru sa stapom koji je
ptereen nepromjenjivom vanjskom silom i moe se pomicati bez trenja. Ako
plin grijemo, njegovo stanje se mijenja od stanja 1 do stanja 2. Prema I. glavnom
zakonu dovedena toplina je

2.2.4. Izobarna promjena stanja (p = konst.)
Ovu promjenu stanja takoer smo ve upoznali kod razmatranja toplins-
kog kapac
p
c
o
73
( )
1 2 1 2
2
1
1 2 2 , 1
V V p U U dV p U U Q + = + =
( ) ( )
1 2 1 2 2 , 1
T T R m T T c m Q
v
+ =
( )( ) R c T T m Q
v
+ =
1 2 2 , 1

( )
1 2 2 , 1
T T c m Q
p
=
Rad izvren za gibanje stapa, tj. za svladavanje stapnog optereenja je
( )
1 2 2 , 1
V V p W =
Zbog poveanja temperature poveat e se volumen pa je prema jednadbi stanja
konst.
2 2 2

2 1
1 1 1
= =
=
T R V p
p p
T R V p

1
2 2
T V
= ,
1
tj. plin poveava volumen pri dovoenju topline. Promjena stanja prikazana je u
p, V dijagramu na slici 15.

T V
Q
1,2
W
1,2

Slika 15. Izobarna promjena stanja

74
Procesi u
procesi struja
kod stalnog tlaka u tehnici s veoma esti. Tako, npr. teku svi
nja priblino pri p = konst. Ovi procesi su vani za izmjenjivae
topline. Za te procese vrijedi jednadba
( ) T T c m Q
1 2 2 , 1 p
=
s time to je masa plina i izmijenjena toplina izraena u jedinici vremena. Na taj
nain mogu se svi odnosi koje smo dobili u izobarnim procesima primijeniti i na
strujanja.

2.2.5. Izotermna promjena stanja (T = konst.)
Kod vrlo polaganog rastezanja plina u nekom cilindru koji nije izoliran,
dostrujavat e plinu kroz stijenke toplina iz okoline. Rastee li se plin dovoljno
polagano, dostrujavat e toliko topline da se temperatura plina i okoline nee
primjetno razlikovati. Ako je temperatura okoline stalna, to e i temperatura
plina prilikom takve polagane ekspanzije ostati konstantna. Stoga se moe pri-
mijeniti Boyleov zakon
= = = V p V p V p
2 2 1 1
konst.
stanja

Do istog rezultata dolazimo i iz jednadbe
1 1 1
T R m V p =

2 2 2
T R m V p =
Budui da je T T T = =
2 1
, slijedi
= = = T R m V p V p
2 2 1 1
k onst.
rema I. glavnom zakonu
pV = konst. je jednadba izoterme koja je u p, V dijagramu predstavljena
istostranom hiperbolom, slika 16.
P
Q = dU + W
W dT c Q
v
+ =
T = konst. dT = 0 Q = W,
tj.

2 , 1 2 , 1
W Q =
75
Naime, kod idealnih plinova zbog T = konst. slijedi

2 1
U U = .

Q
1,2
W
1,2

Slika 16. Izotermna promjena stanja
ijenja, a sva dovedena topli-
ji moemo izraunati iz poetnog i konanog stanja

Kod izotermne promjene unutarnja energija se ne m
na pretvara se u rad ko
2
1
2 , 1
dV p W =
1
2
2
1
2
1
2 , 1
ln
V
V
T R m
V
dV
T R m dV
V
T R m
W =

=
2
1
1
2
p
p
V
V
=
2
1
2 , 1
ln
p
p
T R m W = ,
prema tome

2
1
1
2
2 , 1
ln ln
p
p
T R m
V
V
T R m W = =
76
2
1
2
1
2 2
2
1
1 1 2 , 1
ln ln ln
p
p
V p
p
p
V p
p
p
V p W = = =
77
2.2.6. Adijabatska promjena stanja (Q = 0)
Adijabatska promjena stanja vri se kada plin ekspandira u dobro izolira-
nom cilindru ili kada je ekspanzija tako brza da se u tijeku njenog odvijanja ne
moe izmijeniti neka primjetna koliina topline s okolinom, slika 17.

p
2
V
1
W
1,2
Q
1
,
2

=

0
p
1
V
2

Slika 17. Adijabatska promjena stanja

Q = dU + W.
Obzirom da je Q = 0 slijedi da je Q = 0, to je
dU = W

2
1
2
1
W dU
U
U
=

2 , 1 1 2
W U U = ili
2 1 2 , 1
U U W =
Kod adijabatske promjene stanja, kako vidimo, rad se vri iskljuivo na raun
unutarnje energije radnog tijela te stoga adijabatska ekspanzija uzrokuje hlaenje
tijela. Treba izraunati snienje temperature radnog medija pa nam je u tu svrhu
potrebna jednadba adijabate.
77
TEHNIKA TERMODINAMIKA______________________________________________
q = du + w
dv p dT c q
v
+ =
T c dv p dT c
v v
= + : 0
0 =
+
T c
dv p
T
dT
v
.
Iz jednadbe stanja

v
R
T
p
=
i supstitucijom slijedi
0 = +
v
dv
c
R
T
dT
v
.
Uvrtavanjem dobivamo
v p
c c R =

( )
0 =
+
v
dv
c
c c
T
dT
v
v p
.
Uzevi u obzir
=
v
p
c
c
,
slijedi
( ) 0 1 = +
v
dv
T
dT
.
Nakon integriranja dobiva se sljedei izraz
( ) = + v T ln 1 ln konst.
i ako to napiemo u obliku potencije slijedi konst. Uvrtavanjem =
1
v T

R
v p
T

=
u gornji izraz slijedi
78
R
R
v v p
=

konst.
1

konst. = R v p

jednadba adijabate konst. =

v p
Jednadba adijabate u p, V dijagramu predstavljena je hiperbolom koja
je neto strmija od istostrane hiperbole koja predstavlja izotermu. Konstanta
jednadbe adijabate odreuje se iz bilo kojeg poznatog stanja, npr. iz polaznog
stanja 1. Odnosi veliina stanja dobivaju se iz jednadbe adijabate i iz
jednadbe stanja idealnog plina.
Tlak i volumen iz jednadbe adijabate

2 2 1 1
v p v p =

=
2
1
1
2
v
v
p
p
.
Volumen i temperatura iz jednadbe adijabate i jednadbe stanja
R
T
v p
R
T
v p
=
2
2 2
1
1 1
i

2
2 2
1
1 1

T
v p
T
v p
=

1 2 2 2 1 1
T v p T v p =
1 2
2 1
1
2
T v
T v
p
p
= .
Ako taj izraz uvrstimo u sljedeu jednadbu

=
2
1
1
2
v
v
p
p

dobivamo

2
1
1 2
2 1
v
v
T v
T v
,
a odatle

1
2
1
1
2

=

v
v
T
T
.
Temperatura i tlak iz jednadbe
79

=
2
1
1
2
v
v
p
p

1
1
2
2
1
=
p
p
v
v

i ako taj izraz uvrstimo u jednadbu

1
2
1
1
2

=

v
v
T
T

dobijemo

1
1
2
1
1
1
2
1
2

=
p
p
p
p
T
T

1
1
2
1
2

=
p
p
T
T
.
Za izvreni rad pri adijabatskoj promjeni stanja vrijedi izraz
( )

= = =
1
2
1 2 1 2 1
1
T
T
T c m T T c m U U W
v v
.
Ako umjesto
1
2
T
T
uvrstimo vrijednost iz jednadbe adijabate, dobit emo

1
1
2
1 2 , 1
1
p
p
T c m W
v
.
Budui da je

1
=
R
c
v
,
slijedi

1
1
2 1
2 , 1
1
1 p
p T R m
W ,
a uz pomo jednadbe stanja dobiva se sljedei izraz
80

1
1
2 1
1
1
2 1 1
2 , 1
1
1
1
1 p
p T R m
p
p V p
W

iz ega slijedi
( ) ( )
2 2 1 1 2 1 2 , 1
1
1
1
V p V p T T
R m
W
=

2.2.7. Politropska promjena stanja
Procesi koji se zbivaju u prirodi razlikuju se od onih koje smo prouili, a
za iju izvedbu smo uzeli razne pretpostavke. Tako, pri konstantnom volumenu,
grijanjem ili hlaenjem posude i njenog sadraja, posuda se, a time i njen sadr-
aj, usprkos uinjenoj pretpostavci iri ili skuplja. Proces pri konstantnom tlaku
praktiki se razlikuje od zamiljenog. Stap, naime, ima neku teinu i za njegovo
pokretanje troi se neka energija. Osim toga trenje plina i stapa o stijenke cilin-
dra troi energiju. Proces pri konstantnoj temperaturi vrlo teko se moe ostvari-
ti. Naime, da bi se izvrila izmjena topline, uz uinjenu pretpostavku, potrebno
bi bilo proces voditi vrlo polagano, a takav proces za praksu i ne bi bio zanim-
ljiv. I u pogledu adijabatskog procesa, koji se provodi u savrenoj izolaciji, teko
se moe rei da se moe potpuno sprijeiti izmjena topline s okolinom. Zato se
realni procesi razlikuju u izvedbi od zamiljenih procesa. Kako odstupanja mogu
biti razliita, ove procese nazivamo mnogovrsnima ili politropskima. Otuda
naziv politropska promjena.
Dakle, stvarne linije kompresije, odnosno ekspanzije za uvjete koji vlada-
ju u strojevima moemo predoiti opim hiperbolama, politropama koje su dane
jednadbom plitrope
konst. =
n
v p
Eksponent n razlikuje se od adijabatskog eksponenta . Eksponent n ima naje-
e vrijednost
1 <n < .
Za izotermnu promjenu stanja eksponent n = 1, a za adijabatsku promjenu stanja
n = .
81
Iz konst. i jednadbe stanja dobivamo sljedee izraze =
n
v p

n
n
p
p
T
T
1
2
1
2
1

=

1
1
2
2
1

=
n
v
v
T
T

n
v
v
p
p
=
1
2
2
1
.
Za razliku od adijabatske, pri politropskoj promjeni stanja izmjenjuje se toplina.
Zanima nas, naravno, kolika je toplina koja se kod ekspanzije dovodi, odnosno
kod kompresije odvodi i kako ih moemo izraunati.
Diferenciranjem jednadbe politrope konst. dobiva se =
n
v p
n p dv + v dp = 0.
Diferenciranjem jednadbe stanja slijedi
p dv + v dp = R dT.
Ako taj izraz oduzmemo od prethodnog dobiva se
(n 1) p dv = R dT

1

=
n
dT R
dv p .
Ako se ovaj izraz supstituira u izraz za I. glavni zakon slijedi

1
= + =
n
dT R
dT c dv p du q
v

( )
dT
n c
R
c q
v
v

=
1
1 .
Uzevi u obzir da je
1 =
=
v
v p
v
c
c c
c
R

82
slijedi
dT
n
c q
v

=
1
1
1

dT
n
n
c q
v
1
=

.
Ako uzmemo da je

1 1
K kg kJ ,
1

=
n v
c
n
n
c

slijedi
dT c q
n
=
( )
1 2 2 , 1
T T c q
n
=
( )
1 2 2 , 1
T T c m Q
n
= .
Najee emo se susretati s politropama iji je eksponent n vei od 1, a
manji od . U tom sluaju je negativno. Za vrijeme ekspanzije toplina se
dovodi radnom mediju, ali njemu svejedno pada temperatura dok se kod komp-
resije toplina odvodi, ali temperatura raste. Naime, koliina topline koja se kod
ekspanzije dovodi nije dovoljna da bi se njome mogao pokriti izvreni rad, ve
se jedan dio rada vri na raun unutarnje energije plina pa mu usprkos dovoenju
topline temperatura pada.
n
c
Postojanje politropskoga kapaciteta pokazuje da kod plinova postoji
itav niz toplinskih kapaciteta koji su, osim o vrsti plina, ovisni jo i o promatra-
noj promjeni stanja. Toplinski kapaciteti i su samo posebni oblici .
n
c
p
c
v
c
n
c
Rad dobiven politropskom ekspanzijom izmeu dva stanja odredit emo
prema I. glavnom zakonu i uz pomo jednadbe
dT c m Q
n
=
Q = dU + W W = Q dU dT c m dT c m W
v n
=
( ) dT c c m W
v n
=
dT
n
n
c m dT c
n
n
c m W
v v v

= 1
1 1

83
dT
n
c m W
v

=
1
1
.
Integracijom dobivamo
( )

=
1
2
1 2 1 2 , 1
1
1
1
1
1
T
T
T
n
c m T T
n
c m W
v v

,
a preureenjem uz pomo jednadbe stanja i izraza za odnos temperature i tlako-
va kod politropske promjene slijedi

=

n
n
p
p
n
V p
W
1
1
2 1 1
2 , 1
1
1

( )
2 1
1
2 1
2 , 1
1
1
1
T T
n
R m
T
T
n
T R m
W

= .
Vidimo da je izraz za izraunavanje rada isti kao i kod adijabate s tim to umjes-
to eksponenta u ovom izrazu za politropsku promjenu je eksponent n.
Kako za sve promjene stanja prikazane na sljedeim dijagramima ekspan-
zija poinje u zajednikoj toki A (slika 18.), a kompresija u zajednikoj toki B
(slika 19.) uoljivo je da je adijabata uvijek strmija od izoterme za istu polaznu
toku.

84

Slika 18. Tijek promjena pri ekspanziji

Slika 19. Tijek promjena pri kompresiji

85
Da bismo odredili eksponent politrope moemo se posluiti mehaniki snimlje-
nim ekspanzijskim linijama nekog stroja koje dobivamo pomou tzv. indikatora.
Ako jednadbu politrope logaritmiramo slijedi

n n
V p V p
2
2
1
1
=
2 2 1 1
log log log log V n p V n p + = +

1 2 2 1
log log log log V n V n p p =

1 2
2 1
log log
log log
V V
p p
n
= .
Ako u koordinatni sustav unesemo logaritme tlakova i volumena za poje-
dinane toke ekspanzijske linije, koje smo dobili iz indikatorskog dijagrama, to
n dobivamo na temelju navedene jednadbe za n i dijagrama kao tangens kuta ,
slika 20
tg = n .

Slika 20. Odreivanje politropskog eksponenta iz eksperimentalnih poda
taka

Primjer 2.1.
Potrebno je ugrijati 25 kg zraka s 25 C na 100 C uz konstantni tlak.
86
Koliko je u tu svrhu potrebno dovoditi topline?
Koliki je izvreni rad?
Koji se dio dovedene topline (u %) troi za vrenje rada, a koji na poveanje
unutarnje energije?
Raunati sa srednjim specifinim toplinskim kapacitetom zraka!

Rjeenje
Srednji specifini toplinski kapacitet zraka izmeu zadanih temperatura je
.
1 1
K kg kJ 009 . 1

=
p
c
Dovedena toplina iznosi
( ) ( ) 298 373 009 . 1 25
1 2 2 , 1
= = T T c m Q
p

91 . 1891
2 , 1
= Q kJ.
Izvreni rad je
( ) ( ) ( ) 298 373
29
314 . 8
25
1 2 1 2 2 , 1
= = = T T R m V V p W
54 . 537
2 , 1
= W kJ.
Prema I. glavnom zakonu je

2 , 1 1 2 2 , 1
W U U Q + =
gdje je, uz srednji toplinski kapacitet,
1 1
K kg kJ 7223 . 0

=
v
c
( ) ( ) 298 373 7223 . 0 25
1 2 1 2
= = T T c m U U
v

3 . 1354
1 2
= U U kJ.
Na poveanje unutarnje energije troi se dakle
% 58 . 71 100
91 . 1891
3 . 1354
=
od dovedene topline, a na rad svega
87
% 41 . 28 100
91 . 1891
54 . 537
=
od dovedene topline.

Primjer 2.2.
2 kg kisika grije se pri konstantnom volumenu s 27 C na 300 C. Treba
odrediti apsolutni tlak nakon zagrijavanja i koliinu utroene topline ako je
poetni tlak 98.066 kPa. Nacrtati u p, V dijagramu!

Rjeenje

1
2
1
2
T
T
p
p
=

300
573
066 . 98
1
2
1 2
= =
T
T
p p
306 . 187
2
= p kPa
( ) ( ) 300 573
32
93 . 20
2
1 2 2 , 1
= = T T c m Q
v

12 . 357
2 , 1
= Q kJ

Q
1,2

Slika P2.2.
88

Primjer 2.3.
Adijabatskom kompresijom smanji se poetni volumen zraka za 14 puta.
Kolika je konana temperatura i tlak ako je poetni tlak 98.066 kPa, a tempera-
tura 100 C?

Rjeenje

4 . 0
1 4 . 1
1
1
1
2
1
1 2
14 373
14
1
373 =
V
V
V
V
T T

1072
2
= T K
799
2
= t C

4 . 0
4 . 1
1
1
2
1 2
373
1072
066 . 98
T
T
p p
57 . 3946
2
= p kPa ili 39.47 bar

Primjer 2.4.
Zrak temperature 272 C i tlaka 735.50 kPa ekspandira na temperaturu od
27 C i tlak od 90.71 kPa. Treba nai
a) eksponent promjene, odnosno vrstu promjene
b) izmijenjenu toplinu u kJ i koristan rad u .
1
kg kJ

Rjeenje
a)

n
n
p
p
T
T
1
1
2
1
2

=
89

1
2
1
2
log
1
log
p
p
n
n
T
T
=

50 . 735
71 . 90
log
1
545
300
log
n
n
=
n = 1.396 1.4 adijabata

= = plinove dvoatomne za 4 . 1
v
p
c
c

b)
0
2 , 1
= Q

=
545
300
1
1 4 . 1
545
29
314 . 8
1
1
1
2 1
2 , 1
T
T T R
w

1
2 , 1
kg kJ 60 . 175

= w
Primjer 2.5.
1 kg zraka ekspandira s 25 C i 4 bar na 1 bar
a) izotermno
b) adijabatski
c) politropski (n = 1,2).
Treba odrediti .
2 , 1 2 , 1 2
i , q w T

Rjeenje
a)

1 2
T T =

1
4
log 3 . 2 298
29
314 . 8
ln
2
1
2 , 1 2 , 1
= = =
p
p
T R w q

1
2 , 1 2 , 1
kg kJ 30 . 118

= = w q
90
b)

4 . 1
1 4 . 1
1
1
2
1 2
4
1
298

p
p
T T

4
1
log
4 . 1
1 4 . 1
298 log log
2

+ = T
200
2
= T K
0
2 , 1
= Q
( ) ( ) 200 298
1 4 . 1
29
314 . 8
1
2 1 2 , 1

= T T
R
w

1
2 , 1
kg kJ 24 . 70

= w

c)

2 . 1
1 2 . 1
1
1
2
1 2
4
1
298

=
n
n
p
p
T T
237
2
= T K
( ) ( ) 237 298
1 2 . 1
29
314 . 8
1
2 1 2 , 1

= T T
n
R
w

1
2 , 1
kg kJ 44 . 87

= w
( ) ( ) 298 237
1 2 . 1
4 . 1 2 . 1
29
93 . 20
1
1 2 2 , 1

= T T
n
n
c q
v

1
2 , 1
kg kJ 03 . 44

= q
91

Primjer 2.6.
3 mola kisika zauzimaju volumen od 78.5
3
m kod tlaka od 1 bar. Nakon
kompresije volumen kisika se smanji 10 puta, a tlak se povea na 18 bar. Treba
nai promjenu unutarnje energije sustava.

Rjeenje
Promjena unutarnje energije rauna se iz jednadbe
( )
1 2 2 , 1
T T c m U
v
= .
Masa kisika je
m = n M = 3 32 = 96 kg.
Temperatura prije i poslije kompresije
7 . 314
314 . 8 3
5 . 78 10
R
2
1 1
1
=
=
n
V p
T K
567
314 . 8 3
85 . 7 10 18
R
2
2 2
2
=
=
n
V p
T K
Promjena unutarnje energije je
( ) 15842 7 . 314 567
32
93 . 20
96
2 , 1
= = U kJ
ili
( ) ( ) 15842 7 . 314 567 93 . 20 3
1 2 2 , 1
= = = T T C n U
v
kJ

Primjer 2.7.
Koliko topline u kJ je potrebno da se 0.5 kg zraka pri konstantnom tlaku
zagrije s 27 C na 227 C? Koliko topline se utroi na promjenu unutarnje
energije plina, a koliko na vrenje rada? Tlak je 294.2 kPa.

92
Rjeenje

q
1,2

Slika P2.7.

( ) ( ) 1 . 101 300 500
29
31 . 29
5 . 0
1 2 2 , 1
= = = T T c m Q
p
kJ
( )
1 2 2 , 1
V V p W =

3
1
1
1
m 146 . 0
2 . 294
300
29
314 . 8
5 . 0
=

=

=
p
T R m
V

3
2
2
2
m 244 . 0
2 . 294
500
29
314 . 8
5 . 0
=

=

=
p
T R m
V
( ) 83 . 28 146 . 0 244 . 0 2 . 294
2 , 1
= = W kJ
17 . 72 83 . 28 1 . 101
2 , 1 2 , 1 1 2
= = = W Q U U kJ
ili
17 . 72 200
29
93 . 20
5 . 0 = = = T c m U
v
kJ
Na poveanje unutarnje energije troi se
93
% 48 . 71 100
1 . 101
17 . 72
=
od dovedene topline, a na rad
% 52 . 28 100
1 . 101
83 . 28
=

Primjer 2.8.
1 kg nekog plina grije se pri konstantnom tlaku od 30 C na 300 C i pri
tome izvri rad od 77.56 kJ. Koji je to plin i kolika koliina topline se troi za
zagrijavanje? Kolika je U?

Rjeenje
( )
1
1 2 2 , 1
kg kJ 56 . 77

= = v v p w

1 1
T R v p =

2 2
T R v p =
( )
2 , 1 1 2 1 2
w T T R v p v p = =

1 1
1 2
2 , 1
K kg kJ 287 . 0
270
56 . 77

= =
=
T T
w
R
287 . 0
314 . 8
=
M
zrak
1
kmol kg 29 97 . 28

= M
( )
1
1 2 2 , 1
kg kJ 9 . 272 270
29
31 . 29

= = = T T c q
p

1
2 , 1 2 , 1 1 2
kg kJ 34 . 195 56 . 77 9 . 272

= = = w q u u

94
q
1,2

Slika P2.8.

Primjer 2.9.
Treba nai eksponent politrope koja povezuje stanja idealnog plina odre-
ena sljedeim parametrima: 2
1
= p bar i 123
1
= t C, 14
2
= p bar i C. 227
2
= t

Rjeenje

n
n
p
p
T
T
1
1
2
1
2

=

1
2
1
2
log log
1
T
T
p
p
n
n
=

120 . 0
2
14
log
396
500
log
1
= =
n
n

n = 1.136

95
Primjer 2.10.
Adijabatskom kompresijom 3
3
m argona s 1
1
= p bar i C, na
C utroi se rad od 462 kJ. Treba izraunati .
20
1
= t
313
2
= t
v
c

Rjeenje
462
2 1 2 , 1
= = U U W kJ
( )
2 1 2 1
2 , 1
2 , 1
T T c u u
m
W
w
v
= = =
( )
2 1 2 , 1
T T c m W
v
=
9 . 4
293
8 . 39
314 . 8
3 10
2
1
1 1
=
=
T R
V p
m kg

( ) ( )
1 1
2 1
2 , 1
K kg kJ 322 . 0
586 293 9 . 4
462

=

=

=
T T m
W
c
v

Primjer 2.11.
10 kg zraka temperature 17 C, poetnog tlaka 980.7 kPa iri se (ekspan-
dira) izotermno na 98.07 kPa. Treba izraunati
a) volumen plina na poetku i na kraju procesa
b) izvreni rad
c) dovedenu toplinu.

Rjeenje

96
Q
1,2

Slika P2.11.

a)

3
1
1
1
m 848 . 0
7 . 980
290
29
314 . 8
10
=

=

=
p
T R m
V
Za T = konst.

3
2
1
1 2
m 48 . 8
1
10
848 . 0 = = =
p
p
V V
b)
1912 10 log 3 . 2 290
29
314 . 8
10 ln
2
1
2 , 1
= = =
p
p
T R m W kJ
c)
2 , 1 2 , 1
W Q = za izotermu
1912
2 , 1
= Q kJ
97

Primjer 2.12.
1 kg duika ekspandira politropski s eksponentom politrope 1.3. Poetno
stanje je 392.3 kPa i 120 C. Ako duik ekspandira do tlaka od 98.07 kPa, kolika
je temperatura na kraju ekspanzije, izvreni rad i izmijenjena toplina?

Rjeenje
285
3 . 392
07 . 98
393
3 . 1
1 3 . 1
1
1
2
1 2
=
n
n
p
p
T T K
89 . 106
393
285
1
1 3 . 1
393
28
314 . 8
1
1
1
2 1
2 , 1
=

=
T
T
n
T R m
W kJ
( )
1 2 2 , 1
T T c m Q
n
=

1 1
K kg kJ 249 . 0
1 3 . 1
4 . 1 3 . 1
28
93 . 20
1

=
=
n
n
c c
v n

( ) kJ 89 . 26 393 285 249 . 0
2 , 1
= = Q

Primjer 2.13.
Zrak volumena 3
3
m , tlaka 294.2 kPa i temperature 50 C komprimira se
do 1176.8 kPa tlaka i volumena 1
3
m . Treba nai eksponent politrope, , Q,
W i U.
2
T

Rjeenje

1
2
2
1
p
p
V
V
n
=

98

1
2
2
1
log log
p
p
V
V
n =
26 . 1
3 log
2 . 294
8 . 1176
log
= = n

n
n
p
p
T T
1
1
2
1 2
=

2 . 294
8 . 1176
log
26 . 1
26 . 0
323 log log
2
+ = T
430
2
= T K
53 . 9
323
29
314 . 8
3 2 . 294
1
1 1
=
=
T R
V p
m kg
( ) ( ) 32 430
1 26 . 1
4 . 1 26 . 1
29
93 . 20
53 . 9
1 2 2 , 1

= = T T c m Q
n

3 . 396
2 , 1
= Q kJ

=

26 . 1
26 . 0
1
1
2 1
2 , 1
2 . 294
8 . 1176
1
26 . 0
323
29
314 . 8
53 . 9
1
1
n
n
p
p
n
T R m
W
1124
2 , 1
= W kJ

2 , 1 2 , 1
W U Q + =
7 . 727 1124 3 . 396
2 , 1 2 , 1
= + = = W Q U kJ

Primjer 2.14.
1 kg zraka tlaka 98.07 kPa i temperature 30 C komprimira se na 980.7
kPa. Treba odrediti .
2 , 1 2 2
i , , w u T v
99
a) kompresija se odvija izotermno
b) kompresija se odvija adijabatski.

Rjeenje
a)
za T = konst.

2
1
1
2
p
p
v
v
=

2
1
1 2
p
p
v v =

1 3
2
1
2
kg m 089 . 0
7 . 980 29
303 314 . 8

=
=
p
T R
v
u = 0
1 2
T T =

1
2
1
2 , 1
kg kJ 200
7 . 980
07 . 98
log 3 . 2 303
29
314 . 8
ln

= = =
p
p
T R w
b)

1
2
1
1
2
=
p
p
v
v

1
2
1
1 2

=
p
p
v v

1 3 4 . 1
1
1
2
1
1
1
2
kg m 177 . 0
10
1
07 . 98 29
303 314 . 8

=

=

p
p
p
T R
v

1
1
2
1
2

=
p
p
T
T

585 10 303
4 . 1
4 . 0
1
1
2
1 2
= =
p
p
T T K
100
0
2 , 1
= q
( )
1
4 . 1
4 . 0
1
1
2 1
2 , 1
kg kJ 202 10 1
1 4 . 1 29
303 314 . 8
1
1

p
p T R
w
1
2 , 1
kg kJ 202

= = w u

Primjer 2.15.
Gustoa zraka kod 0 C i 1013 mbar iznosi 1.293 . Kolika je
gustoa kod 20 C i 907 mbar?
3
m kg

Rjeenje
Iz plinske jednadbe za oba stanja slijedi

1 1 1
T R v p =

2 2 2
T R v p =
Dijeljenjem dobivamo

2 1
1 2
2
1
T p
T p
v
v
1
= v

3
2 1
1 2
1 2
m kg 08 . 1
293 1013
273 907
293 . 1

=
=
T p
T p

Primjer 2.16.
Za kompresiju 5 kg zraka potroeno je 70 Wh rada. Pri tome je odvedeno
110 kJ topline. Kolika je promjena unutarnje energije? Zrak smatramo idealnim
plinom.
101

Rjeenje
Prema I. glavnom zakonu bit e
kJ 142 J 142000 3600 70 10 110
3
1 2
= = + = = W Q U U
102
___________________________________________________________________Kruni procesi

3. KRUNI PROCESI

Kod promjena koje smo do sada razmatrali, osim kod promjene pri kons-
tantnom volumenu, dobiva se neki rad. Veliina dobivenog rada ovisila je o
nainu kojim je promjena izvrena. Prilikom tih promjena plin ekspandira od
nekog poetnog stanja odreenog poetnim tlakom, temperaturom i volumenom
na neko konano stanje koje je odreeno konanim uvjetima. Obzirom na to da
ne raspolaemo neiscrpnim rezervoarima plina kod poetnih uvjeta, to je za
ponovno dobivanje rada iz nekog sustava nuno radnu tvar, odnosno plin vratiti
u isto poetno stanje.
Ako pokuamo ponovo dovesti plin u poetno stanje, vidjet emo da
emo rad, koji smo ekspanzijom dobili, morati utroiti za kompresiju. Kao
rezultat sveukupne promjene dobit emo, dakle, poetnu koliinu topline i bez
rada. Zato, ako elimo dobiti rad koji emo moi iskoristiti, moramo radnu tvar,
tj. plin vratiti u poetno stanje nekim drugim putem koji se mora razlikovati od
puta ekspanzije i pri kojem neemo utroiti sav rad kojeg smo dobili ekspanzi-
jom. Ponavljanje ovakvih procesa za tehniku je od najvee vanosti jer gotovo
svi strojevi rade ritmiki, tj. oni trajno ponavljaju radni kret koji se moe sasto-
jati i od vie elemenata.
Uzmimo da smo poli od stanja 1 do stanja 2 putem a, slika 21. Promje-
nom stanja po putu a dobili smo neki rad, . Radnu tvar ne smijemo istim
putem vratiti u poetno stanje jer bi sav dobiveni rad, utroili za izvoenje
tog suprotnog procesa. Zato za vraanje u poetno stanje odabiremo put b. I u
ovom sluaju troimo neki rad, za kompresiju, ali ovaj rad je ipak manji od
rada dobivenog ekspanzijom na putu a. U p, V dijagramu, rad se predouje
kao povrina ispod krivulje promjene stanja, a ova povrina je pozitivna kada se
integrira u smjeru pozitivne osi V, a negativna kada se ide u smjeru negativne
osi V.
a
W
a
W
b
W
103
TEHNIKA TERMODINAMIKA__________________________________________

Slika 21. Dovod i odvod topline za kruni proces

Kako toke 1 i 2 predstavljaju krajnje poloaje gibanja stapa u cilindru,
tzv. obratita, to se na putu od 1 do 2, po putu a dobiva rad , a kod promjene
od 2 do 1, po putu b se troi rad . Ukupno dobiveni rad je
a
W
b
W
W = ,
a
W
b
W
a on je predoen osjenenom povrinom koju zatvara zatvoreni ili kruni
proces. Naziva se jo i ciklikim procesom. U naem sluaju, promjena stanja
u p, V dijagramu tekla je u smjeru kazaljke na satu, tzv. desnokretni ili desni
proces, a sveukupni rad bio je dobiven, dakle, pozitivan. Tako moemo zamisliti
i zatvoreni proces kod kojeg krivulja kompresije lei iznad krivulje ekspanzije.
U tom sluaju tee kruni proces suprotno smjeru kretanja kazaljke na satu, tzv.
lijevokretni ili lijevi proces. Sveukupni rad tada postaje negativan, tj. moramo
ga utroiti za izvoenje procesa. Po lijevokretnom krunom procesu rade
rashladni strojevi.
Da bismo mogli izvriti kruni proces, tj. da bi on bio mogu, treba na
pogodan nain dovoditi i odvoditi toplinu. Da bi se odijelili dijelovi procesa
kojima se toplina odvodi od onih kojima se ona dovodi, poloimo dvije adijaba-
te tako da dodiruju krivulje kojima su odreene promjene stanja. U dodirnim
tokama A i B, krivulje promjene stanja podudaraju se s adijabatama to znai
da se u tim stanjima procesu ne dovodi i ne odvodi toplina. U svim ostalim
dijelovima procesa mora se dovoditi ili odvoditi toplina. Za desnokretni proces
104
___________________________________________________________________Kruni procesi
radnoj tvari se dovodi toplina u podruju B, 1, A ( ), a u podruju A, 2, B
toplina se odvodi (
.
). Obrnuto vrijedi za lijevokretni proces.
. dov
Q
odv
Q
Ako kod krunog procesa promatramo unutarnju energiju radnog medija,
vidimo da ona prilikom promjene stanja mijenja svoju vrijednost, ali tako da
konano ponovo poprima svoju polaznu vrijednost jer se radna tvar vraa u
poetno stanje. Prema tome, unutarnja energija na poetku i na kraju zatvorenog
procesa poprima iste vrijednosti tako da je promjena unutarnje energije
U = 0
Q = U + W
pri emu je ukupno iskoritena toplina
Q = ( ) ( ).
. dov
Q
. odv
Q
Zbog U = 0, dobivamo
W = ( ) (
.
).
. dov
Q
odv
Q
Vidimo da je kod krunog procesa dobiveni rad jednak razlici dovedene i odve-
dene topline.
Vaan kriterij za ocjenjivanje pretvorbe ogrjevne topline, u meha-
niki rad W prua nam tzv. termiki stupanj djelovanja nekog desnokretnog
krunog procesa.
. dov
Q
1 1
.
.
.
. .
.
< =
= =
dov
odv
dov
odv dov
dov
Q
Q
Q
Q Q
Q
W

je uvijek manje od jedinice budui da se u krunom procesu uvijek pojavljuje
toplina koju treba odvesti. Radna tvar, meutim, nije u stanju da sama po
sebi izvri kruni proces jer, kako smo vidjeli, u jednom dijelu procesa treba toj
tvari dovoditi toplinu, a u drugom dijelu je od te tvari odvoditi. U tu svrhu
potrebna su dva toplinska spremnika od kojih jedan dobavlja dovedenu, a drugi
preuzima odvedenu toplinu. Prvi se moe nazvati ogrjevni spremnik (topli
spremnik, izvor topline), a drugi rashladni spremnik (hladni spremnik, ponor
topline). Navedeni spremnici su bitni sudionici procesa. Svakako da topli sprem-
nik ima viu temperaturu od hladnoga. Dovod i odvod topline ne uzrokuje
promjene u radnoj tvari jer se na kraju procesa ona vraa u poetno stanje.
Promjene ostaju u toplinskim spremnicima jer se iz jednoga toplina odvodi, a u
drugi dovodi. Prema tome, prijelaz topline iz toplog spremnika preko krunog
. odv
Q
105
procesa u hladni spremnik pravi je izvor mehanike energije. Pri tome je radna
tvar samo posrednik.
Razmotrit emo neke jednostavne krune procese. Da sloimo neki zatvo-
reni proces nadoveimo uzastopno nekoliko poznatih osnovnih promjena stanja
tako da se na koncu proces zatvori. Tako, npr. moemo u nekom cilindru poi
od stanja 1 pa plin adijabatski ekspandirati do stanja 2, zatim hladiti pri konstan-
tnom tlaku do stanja 3, a nakon toga uz dovoenje topline pri konstantnom
volumenu doi ponovo u poetno stanje 1, kako je to prikazano na slici 22.
Izmijenjene topline i izvreni rad moemo kod idealnog plina izraunati iz
jednadbi za adijabatu, izobaru i izohoru. U tehnici mnogo ee nailazimo na
procese koji su sastavljeni od dva para istovrsnih krivulja. Takav vrlo vaan
proces prvi je opisao i prouio Sadi Carnot.

Q
1
,
2
=

0

Slika 22. Kruni proces s tri parcijalna procesa

3.1. CARNOTOV KRUNI PROCES
Povrativi Carnotov proces vrlo je vaan za teorijske usporedbe iako je
njegova realizacija u praksi nemogua. Desnokretni Carnotov kruni proces
sastoji se od etiri povrativa parcijalna procesa prikazana shematski na slici 23.
U kompresijskom stroju (kompresor a na slici 23.) komprimira se plin adijabat-
ski (vidi p, V dijagram) od stanja 1

0 1 1
, T T p =
106
___________________________________________________________________Kruni procesi
do stanja 2 na tlak

. max 2
p p =
kada plin dosee temperaturu
T T =
2
.
Nakon toga plin dolazi u ekspanzijski stroj (turbina a na slici 23.) u kojem
izotermno
= = = T T T
3 2
konst.
ekspandira do tlaka . Da bi se odrala konstantna temperatura za vrijeme eks-
panzije, mora se dovoditi toplina
3
p
Q Q =
3 , 2
.
Od stanja 3 plin ekspandira adijabatski u ekspanzijskom stroju (turbina b na slici
23.) do tlaka

. min 4
p p =
pri kojem postie temperaturu

0 4
T T = .
Konano, plin se komprimira izotermno
= = =
0 1 4
T T T konst.
u kompresijskom stroju (kompresor b na slici 23.) od tlaka

. min 4
p p = do tlaka .
1
p

Slika 23. Shema spoja toplinskog stroja za izvoenje Carnotova krunog
107
procesa
Da se odri konstantna temperatura za vrijeme kompresije, treba odvoditi
toplinu

0 1 , 4
Q Q = .
Tako se kruni proces odvija po dvije adijabate (1 2 i 3 4) i po dvije izoter-
me (2 3 i 4 1). Izvreni rad je jednak zbroju izvrenih radova etiriju
parcijalnih procesa, a prikazan je povrinom ogranienom krivuljama koje
prikazuju promjene stanja, slika 24.

Slika 24. Carnotov kruni proces

Desnokretni Carnotov kruni proces sastoji se od dvije izoterme i dvije
adijabate. Jedna izoterma je pri vioj temperaturi T i nalazi se na onom dijelu
krunog procesa na kojem se dovodi toplina Q od nekog ogrjevnog spremnika
(zagrijaa), zatim vri ekspanziju (2 3) radnog medija i dobiva rad .
Druga izoterma je pri nioj temperaturi na onom dijelu krunog procesa na
kojem se odvodi toplina od radnog tijela nekom rashladnom spremniku
3 , 2
W
0
T
0
Q
108
___________________________________________________________________Kruni procesi
(hladnjaku), zatim vri kompresiju (4 1) radnog tijela i troi rad . Pomou
jedne adijabate se nastavlja ekspanzija (3 4) i dobivanje rada dok temperatura
ne padne od T na , a pomou druge adijabate nastavlja se kompresija (1 2)
dok se ne postigne skok temperature od do T, pri emu se (zbog iste razlike
temperatura vidi rad pri adijabatskoj promjeni stanja), da bi se radno tijelo
dovelo u poetno stanje, troi isto onoliko rada koliko se adijabatskom ekspan-
zijom (3 4) dobiva.
1 , 4
W
0
T
0
T
Prema tome, korisno dobiveni rad tijekom Carnotova krunog procesa
jednak je razlici radova izotermne ekspanzije i kompresije, odnosno iskoritena
toplina jednaka je razlici dovedene topline od zagrijaa (ogrjevnog spremnika) i
odvedene topline u hladnjaku (rashladnom spremniku), takoer samo za vrijeme
izotermne ekspanzije (2 3) i kompresije (4 1). Zadatak adijabatske ekspan-
zije i kompresije u Carnotovom krunom procesu u biti je samo u tome da se
omogui zatvaranje krunog procesa (ciklusa) jer kruni proces samo pomou
izotermi (ili samo adijabata) nije mogue ostvariti. Isto tako nije mogue
ostvariti kruni proces samo pomou jedne izoterme i jedne adijabate jer se
adijabata i izoterma mogu sjei samo u jednoj toki. (Ciklus pomou jedne
izotermne ekspanzije i jedne adijabatske kompresije u biti bi znaio dobivanje
rada uz postojanje samo ogrjevnog spremnika to se protivi II. zakonu termodi-
namike.)
Budui da se Carnotov proces (ciklus) sastoji samo od dvije izoterme i
dvije adijabate, tj. od pravih povrativih (reverzibilnih) promjena stanja, to je i on
povrativi ciklus.Uvjet za njegovo ostvarenje je da su zagrija (ogrjevni sprem-
nik) i hladnjak (rashladni spremnik) dovoljno velikog kapaciteta tako da im
temperature tijekom procesa ostaju nepromijenjene, zatim da su razlike izneu
izvora topline (zagrijaa i hladnjaka ) i radnog tijela (t i ) dovoljno
male, ali ipak tolike da se obavlja potrebna izmjena topline (dakako vrlo sporo).
Pri adijabatskoj ekspanziji (3 4), odnosno kompresiji (1 2), prekida se svako
dovoenje, odnosno odvoenje topline, tj. tada je potrebno ostvariti potpunu
izolaciju radnog tijela. Ako bi se, pod ovim uvjetima, dobiveni rad ponovo
utroio na obavljanje obratnog (lijevokretnog) Carnotovog ciklusa, izmeu istih
izvora topline, oba ciklusa (desnokretni i lijevokretni) u svim svojim dijelovima
morali bi se podudarati, a radno tijelo i izvori topline, bez ikakvih trajnih pro-
mjena okoline, vratili bi se u prvobitno stanje. Meutim, pri tome se ne smije
mijeati pojam povrativog (reverzibilnog) s pojmom obrnutog (lijevokretnog)
krunog procesa. Zbog toga to je Carnotov proces pravi povrativi ciklus, rad
koji se njegovim ostvarenjem za dane izvore topline dobiva je i maksimalno
mogui rad toplinskih motora, kojem treba teiti, ali koji se u naim uvjetima u
praksi nikada ne moe ni dostignuti, a kamoli prijei.
g
t
h
t
0
t
109
Kod ljevokretnog Carnotovog krunog procesa rad se troi pri emu se
oduzima toplina rashladnom spremniku, a dovodi toplina ogrjevnom spremniku.
Na taj nain u neku ruku diemo toplinu od nie temperature rashladnog sprem-
nika na viu temperaturu ogrjevnog spremnika (dizalica topline). Da bi se to
postiglo moraju se temperature lijevokretnog procesa odabrati tako da je ,
a jer samo u tom sluaju toplina e prelaziti u aljenom smjeru. U prin-
cipu je dovoljno da se ove razlike temperatura odaberu po volji malene, tako da
uz odreene toplinske spremnike mogu u graninom sluaju temperature plina u
desnom procesu i u lijevom procesu biti iste i jednake temperaturama dotinih
(zadanih) toplinskih spremnika. Iako bi pri tome prijelaz topline tekao besko-
nano polagano ipak taj krajnji sluaj smatramo neobino vanim.
g
t t >
h
t t <
0
Kako vidimo toplinski spremnici sa svojim temperaturama stavljaju gra-
nice krunom procesu te se i time oituje njihova presudna vanost za dobivanje
rada. Pokuaji da se ostvari toplinski stroj prema Carnotovu krunom procesu
nisu uspjeli pa on danas ima teorijsko znaenje i to za usporedbu s tehniki
izvedivim procesima.

3.2. JOULEOV KRUNI PROCES
Za tehniku praksu bolje odgovara kruni proces koji se sastoji od dvije
izobare i dvije adijabate. To je Jouleov kruni proces, slika 25., a moe se ostva-
riti postrojenjem prikazanim na shemi a, slika 26. Plinu se u zagrijau dovo-
di toplina Q pri konstantnom tlaku i uz poveanje volumena od do . Pri
tome se temperatura poveava od na . Toplinu zagrijau predaju, npr.
plinovi izgaranja ili se ona odvodi, npr. iz nuklearnog reaktora. Tako zagrijani
plin struji u ekspanzijski stroj, npr. turbinu i tu adijabatski ekspandira do tlaka
pa prilikom ekspanzije predaje mehaniku energiju (mehaniki rad)
rotoru turbine. Nakon ekspanzije u turbini, plin dolazi u izmjenjiva topline
u kojem se hladi pri konstantnom tlaku pomou vode ili zraka kojima predaje
toplinu . Kada je postigao temperaturu , plin se komprimira adijabatski u
kompresijskom stroju, kompresoru, do tlaka
a
Z
1
V
2
V
1
T
2
T
0 3
p p =
b
Z
0
Q
4
T
p p =
1
. Temperatura je najvi-
a, a najnia u procesu. Da bi se osigurao prijelaz topline izmeu ogrjevnog
spremnika i plina, odnosno izmeu plina i rashladnog spremnika, mora tempera-
tura biti neto vea od temperature , odnosno neto manja od .
Dakle, toplina se odvodi i dovodi u Jouleovom procesu uz konstantni tlak.
2
T
4
T
g
T
2
T
h
T
4
T
110
___________________________________________________________________Kruni procesi

Slika 25. Jouleov kruni proces

Slika 26. Shema postrojenja za primjenu Jouleovog krunog procesa
111
Postrojenje se moe izvesti i bez izmjenjivaa topline , shema b. To je
onda otvoreni proces za razliku od zatvorenog s izmjenjivaem topline . U
zatvorenom procesu tlak i radna tvar mogu se odabrati po volji (prema
potrebi), a u otvorenom procesu radna tvar je zrak s tlakom koji odgovara
tlaku okoline. U otvorenom procesu toplina predaje se okolnom zraku, a
zrak iz procesa se ohladi na temperaturu okoline. Kompresor zatim usisava zrak
iz okoline. Na taj nain je temperatura okoline ukljuena u proces.
b
Z
b
Z
0
p
0
p
0
Q
Poznat je takoer i Ottov kruni proces, slika 27., koji je sastavljen od
dvije izohore i dvije adijabate.

Slika 27. Ottov kruni proces

Sljedea shema, slika 28., prikazuje dijagram idealiziranog Dieselovog
procesa koji je sastavljen od izobare, izohore i dvije adijabate.

112
___________________________________________________________________Kruni procesi

Slika 28. Dieselov kruni proces

Vidimo da su, naravno, kod svih procesa za dobivanje rada bila potrebna
dva toplinska spremnika s razliitim temperaturama.
113
_________________________________________________Drugi glavni zakon termodinamike

4. DRUGI GLAVNI ZAKON
TERMODINAMIKE

Za dobivanje mehanikog rada potrebna su dva toplinska spremnika.
Nasuprot tome mehanika energija se moe, npr. trenjem, pretvoriti u toplinu i
dovesti nekom toplinskom spremniku pa je tada dovoljan samo jedan toplinski
spremnik. To je osnovna razlika izmeu pretvorbe toplinske u mehaniku ener-
giju i pretvorbe mehanike u toplinsku energiju.
Kada bi bilo mogue toplinsku energiju pretvoriti u mehaniku samo
pomou jednog toplinskog spremnika, mogli bi, npr. brodovi svoju pokretnu
snagu crpsti iz gotovo neizmjernog spremita energije u morskoj vodi pa bi
pogonsko gorivo bilo suvino. To ne bi bilo u suprotnosti s prvim zakonom jer
se energija crpi iz hlaenja morske vode. Takav stroj bio bi svojevrstan perpe-
tuum mobile (perpetuum mobile druge vrste) jer je koliina energije skupljena u
morskoj vodi (u okolini) praktiki neizmjerno velika i besplatna. Iskoritavanje
energije koja se nalazi u okolini protivi se II. zakonu termodinamike koji se
prema Clausiusu moe oblikovati: Toplina ne moe ni neposredno ni posredno
sama od sebe prijei s hladnijeg na toplije tijelo. Teite je na rijeima sama
od sebe to znai da taj prijelaz topline s hladnijeg na toplije tijelo nije mogu
neovisno i izolirano tako da se ogranii samo na ta dva tijela. Takav je prijelaz
topline mogu ako se dopusti promjena na ostalim tijelima okoline. To se npr.
dogaa u rashladnim strojevima u kojima se mora uporabiti mehanika energija
(iz nekog drugog procesa) da bi se toplina dignula na viu temperaturu.
Drugi glavni zakon moe se oblikovati i prema Thomsonu: Nije mogue
izgraditi periodiki stroj koji bi proizvodio mehaniku energiju uz odgovarajue
ohlaivanje jednog toplinskog spremnika. Ova formulacija pokazuje da je
nemogue ostvariti perpetuum mobile druge vrste.
115
TEHNIKA TERMODINAMIKA _________________________________________
Obje formulacije II. glavnog zakona imaju isto znaenje i jedna iz druge
slijedi. Nasuprot tome, I. i II. glavni zakon su meusobno neovisni i ne mogu se
izvesti jedan iz drugoga. Oba zakona su strogi prirodni zakoni i oslanjaju se, kao
svaki drugi prirodni zakon, na vrlo bogato ivotno i laboratorijsko iskustvo.
Prvi glavni zakon daje odnos izmeu dovedene topline i dobivenog rada,
meutim nita ne govori o tome kakav treba biti izvor topline i njezin tok. Po
njemu bi se mogao, bez vanjske pomoi, led uporabiti za grijanje vode pri emu
bi se od leda uzimala toplina na nioj temperaturi i predavala vodi na vioj
temperaturi. Iz iskustva znamo da to ne ide jer je spontani tok topline usmjeren
od vie na niu temperaturu. Slina usmjerenost vlada kod elektriciteta, vode,
difuzije, kemijskih procesa itd. Svi prirodni procesi spontano teku u smjeru
uspostavljana ravnotee.
Prvi zakon termodinamike nita ne govori o lakoi i veliini pretvorbe
jednog oblika energije u drugi. Naveli da se mehanika energija u toplinsku
energiju pretvara lako i potpuno. Toplinska energija u mehaniku pretvara se
pod strogo odreenim uvjetima. Proces izmeu dva toplinska spremnika razlii-
tih temperatura, pri emu se sva toplina ne moe pretvoriti u mehaniku energiju
nego samo jedan dio, odreen je temperaturama izmeu kojih se proces vri.

4.1. POVRATIVI I NEPOVRATIVI PROCESI
Po II. glavnom zakonu znanost o toplini se iz osnova razlikuje od ostalih
grana fizike, budui da je on tamo nepoznat. Svi procesi koji se obrauju u
ostalim granama mogu se odvijati kako u jednom tako i u suprotnom smjeru ako
nisu vezani uz toplinske pojave. Primjerice, u nekom proteklom mehanikom
procesu svim brzinama moemo dati protivan predznak pa e se proces odvijati
u obratnom smjeru prolazei unatrag sva stanja i to bez vika rada. Drugim
rijeima, svaki je mehaniki proces povrativ, reverzibilan samo ako je protekao
bez trenja. Pojavljuje li se u nekom mehanikom procesu trenje, proizvodi se
toplina pa proces, bar djelomino, spada u podruje znanosti o toplini i vie nije
samo mehaniki proces.
Takav protekli povrativi proces moemo, tako rei, opozvati i itav sustav
vratiti u poetno stanje, a da nigdje nee ostati nikakav vidljiv trag o izvrenoj i
opet opozvanoj promjeni stanja. Ve smo u termodinamici upoznali takve
povrative procese. Bili su to procesi koji su se odvijali uz trajno odravanje kako
termike tako i mehanike ravnotee.
Povrativa promjena stanja je, npr. adijabatska ekspanzija ili kompresija
bez trenja. Izotermna ekspanzija plina zahtijeva da mu se dovodi toplina. Ona
116
moe biti samo onda povrativa ako se temperatura plina razlikuje veoma malo,
za dT, od temperature toplinskog spremnika koji mu daje potrebnu toplinu Q.
Jedino u tom sluaju moe toplina prelaziti bilo s toplinskog spremnika na plin
(ekspanzija) bilo s plina na toplinski spremnik (kompresija), a da se temperature
primjetno ne promijene. Kod konanih temperaturnih razlika spremnika i plina,
toplina moe prelaziti samo u jednom smjeru.
Postoji itava skupina toplinskih procesa koji su nepovrativi (ireverzi-
bilni), tj. takvi kod kojih ne moemo sve sudionike vratiti u prvobitno stanje ako
ne izvrimo neke trajne promjene u okolini. Takav je, npr. svaki proces s
pojavom trenja koje uvijek prati stvaranje topline. Zamislimo Carnotov proces,
ali tako da se je dio proizvedenog rada trenjem pretvorio u toplinu. Ovu proiz-
vedenu toplinu moemo, npr. dovesti ogrjevnom spremniku. Ako sada elimo
izvesti suprotan, lijevi proces, raspoloivi rad je premalen jer je dio prije proiz-
vedenog rada progutalo trenje. Raspoloivi rad, koji je zbog trenja manji, nije
vie dovoljan da se iz rashladnog spremnika odvede ona toplina koja mu je u
prethodnom, desnom procesu bila dovedena pa ga tako ne moemo vratiti u
prvobitno stanje. Zbog toga to se procesi u kojima se makar i djelomino
pojavilo trenje ne mogu povratiti, nazivamo trenje nepovrativim procesom.
Jedan drugi nepovrativi proces je izmjena topline izmeu tijela s kona-
nom razlikom u temperaturama. Toplina prelazi u smjeru nie temperature, a
prema II. glavnom zakonu tu toplinu bez nekih drugih trajnih promjena nije
mogue vratiti natrag na viu temperaturu. Tako vie nije mogue svuda uspo-
staviti opet ista stanja koja su vladala prije prijelaza topline. Potpuno povrativi
procesi uope ne postoje. Svuda i uvijek pojavljuje se makar i slabo trenje, a za
svaku izmjenu topline potrebne su makar i neznatne razlike temperatura. Stoga,
prirodni su samo nepovrativi procesi.
Povrative procese smatramo vrlo korisnim graninim sluajevima kojima
se moemo po volji pribliiti samo ako proces izvodimo dovoljno polagano i to
blie ravnoteama te sa to manje trenja. Dakle, kada se neki termodinamiki
sustav u kojem je izvren neki proces vratio u poetno stanje, a da nije ostala
nikakva promjena u okolini, govorimo da je takav proces povrativ ili
reverzibilan. Ako se poetno stanje u sustavu ne moe uspostaviti bez promjene
u okolini, takav proces nazivamo nepovrativim ili ireverzibilnim. Povrativi
proces mora, dakle, ponititi sve promjene koje je izazvao. Prikazat emo neke
tipine nepovrative procese.
U poetnom stanju u lijevoj posudi, slika 29., nalazi se plin pod tlakom
, a desna posuda je prazna (p = 0). Ako se otvori ventil koji ih spaja, strujat
e plin iz lijeve u desnu posudu. Takav proces naziva se prestrujavanje. Nastaju
vrtlozi te razlike tlaka, gustoe i temperature u plinu pa za vrijeme prestrujava-
1
p
117
nja nema vrijednosti p, V i T koje bi vrijedile za cijeli sustav. Tek kada je plin
doao u stanje mirovanja i kada je postigao novo stanje ravnotee (tlakom
), mogue je primijeniti jednadbu stanja da bi se odredila konana tem-
peratura stanja iz tlaka i specifinog volumena. Takav proces je nepovrativ
jer nitko nije dosad opazio da bi se plin bez djelovanja izvana vratio u lijevu
posudu i tamo dostigao tlak , dok bi tlak u desnoj posudi pao na p = 0. Taj
proces mogue je vratiti u poetno stanje djelovanjem izvana to bi izazvalo
trajnu promjenu u okolini.
1 2
p p <
2
p
1
p

0

Slika 29. Zatvoreni sustav u poetnom stanju prije prestrujavanja

Proces postizanja termike ravnotee takoer je nepovrativ proces. Ne
moe se postii poetno stanje (
B A
T T ), a da ne ostanu promjene u okolini.
Kada bi to bilo mogue, morale bi same od sebe nastati razlike temperatura u
zatvorenom sustavu, to nikada dosad nije opaeno.
Proces prestrujavanja i postizanja termike ravnotee primjeri su procesa
izjednaenja (izjednaenje tlakova i temperatura). U takvim procesima poreme-
ena je ravnotea poetnog stanja pa sustav spontano tei novom stanju ravnote-
e. Uzrok tim pojavama su razliiti tlakovi i temperature koji se izjednauju za
vrijeme procesa. Drugi primjeri procesa izjednaenja su procesi mijeanja plino-
va i tekuina. Nijedan proces izjednaenja nije povrativ.
Nasuprot tome, povrativi proces sastoji se od niza ravnotenih stanja.
Osim toga, da bi se postigao povrativ proces, kako znamo, ne smije se pojaviti
trenje. Ako, naime, rad ekspanzije mora biti jednak radu kompresije, ne smije se
zbog trenja gubiti energija. Takoer se iskljuuje pojava plastine deformacije
pojedinih dijelova ureaja jer se rad utroen za takvu deformaciju ne moe
dobiti natrag. Trenje, plastinu deformaciju i sline pojave nazivamo efektima
rasipanja (disipativni efekti).
Stoga odravanje ravnotenog stanja u svim stadijima procesa i eliminira-
nje trenja s ostalim efektima rasipanja uvjeti su za ostvarivanje povrativog
118
procesa. Povrativi procesi su, kako znamo, samo granini sluajevi stvarnih
procesa jer se stanje ravnotee ne moe strogo odravati, a proces bez trenja
samo je idealizacija stvarnog stanja. Iskustvo da se svi prirodni procesi mogu
odvijati sami od sebe samo u jednom smjeru dovodi do daljnje formulacije II.
glavnog zakona: Svi su prirodni procesi nepovrativi. Povrativi procesi samo
su idealizirani granini sluajevi nepovrativih procesa.
Stoga, i kruni procesi bilo koje vrste, izvedeni bilo kakvim sredstvom,
dobavljaju iste radove samo ako su potpuno povrativi i ako se izvode izmeu
istog ogrjevnog i istog rashladnog spremnika uz potroak iste ogrjevne topline.
Drugim rijeima, kod zadanih toplinskih spremnika termiki stupanj djelovanja

q
w
Q
W
= = odnosno ,
je kod svih povrativih krunih procesa izmeu ta dva spremnika jednak. U tom
pogledu nema boljih i loijih povrativih krunih procesa; svi su jednako vrijedni.
Svi pretvaraju u rad isti dio ogrjevne topline.
Svi su nepovrativi procesi loiji od povrativih, tj. oni pretvaraju manji dio
ogrjevne topline u mehaniki rad. Svaka nepovrativost je prema tome povezana
s nekim gubitkom rada.

4.2. TERMODINAMIKA TEMPERATURA
Kako je prethodno prikazano, stupanj djelovanja stroja koji radi prema
povrativom krunom procesu ne ovisi o prirodi radnog tijela, ve o temperatu-
rnom intervalu u kojem se rad odvija. Prema tome moemo navesti sljedee
izraze
( )
0
0
, T T
q
q
=
ili
( )
0
0
, T T
q
q q
q
w
=
= = .
Da se odredi funkcija (
0
, T T ) i tako konstruira temperaturna skala, odabrat
emo najjednostavniji oblik navedenog izraza pretpostavljajui da je omjer
izmijenjenih toplina jednak temperaturnom omjeru, tj.
119

0 0
T
T
q
q
=
ili

T
T T
q
q q
0 0

=
= .
Oblik prikazane funkcije moe biti odreen razliitim nainima.
Razmotrit emo Carnotov proces i pretpostaviti da je radno tijelo idealni
plin iz ega slijedi p v = R T, a prema tome, slika 30. za q i moemo navesti
sljedee izraze
0
q

A
B
v
v
v
v
v
v
T R
v
dv
T R dv p q
B
A
B
A
ln =
= =

D
C
v
v
v
v
T R dv p q
C
D
ln
0 0
= = .

Slika 30. Carnotov kruni proces
120
Budui da su B C i D A adijabatski procesi, u skladu s jednadbom za
adijabatu idealnog plina slijedi

1
0
1
=

D A
v T v T
i

1
0
1
=

C B
v T v T
i dalje

C
B
D
A
v
v
v
v
=
ili

A
B
D
C
v
v
v
v
= .
Uvrtavanjem prethodnog izraza u izraze za q i , dobivamo
0
q

0 0
T
T
q
q
=
ili

T
T T
q
q q
0 0

=
= ,
ime potvrujemo pretpostavljenu jednadbu. Iz jednadbe slijedi da je s veim
temperaturnim razlikama potpunije iskoritenje topline iz toplinskog izvora.
Razlog relativno malog stupnja iskoritenja parnih strojeva je u maloj tempera-
turnoj razlici vrenja i kondenzacije vode. ak u parnim strojevima koji uporab-
ljuju jako pregrijanu paru (t 550 C) i specijalni kondenzator ( C)
stupanj iskoritenja prema prethodnoj jednadbi jednak je 0.65, dok je u praksi
znatno nii.
10
0
= t

Termodinamika temperaturna skala
injenica da stupanj iskoritenja Carnotovog stroja ne ovisi o prirodi
radnog tijela omoguava uvoenje univerzalne temperaturne skale neovisne o
fizikalnim svojstvima termometrijske tvari i o arbitranom nainu mjerenja
121
temperature. Ovu skalu je predloio 1852. W. Thomson (lord Kelvin) i naziva se
apsolutna termodinamika skala i odreena je jednadbom

0 0
T
T
q
q
= ,
odnosno

0 0
T
T
Q
Q
=
prema kojoj je omjer izmeu neke dvije temperature jednak omjeru izmeu
vrijednosti izmijenjenih toplina dovedenih i odvedenih kod toplinskog stroja
koji radi povrativo izmeu ovih temperatura.
Za jedinicu termodinamike temperature uzeto je da je jednaka takvoj
razlici izmeu temperatura toplinskog izvora (ogrjevnog spremnika) i toplinskog
odljeva (rashladnog spremnika) koja predstavlja jednu stotninu rada uinjenog
od radnog tijela koje radi prema povrativom Carnotovom procesu izmeu
vrelita vode i talita leda. Preciznim mjerenjima naeno je da je

7315 . 2
0 100
0
=
Q Q
Q
,
tj. da je i
7315 . 2
100
0
0 100
0
= =
T
T T
T
,
odnosno 15 . 273
0
= T .
Drugi zakon termodinamike vodi nas k zakljuku da postoji univerzalna
temperatura i da postoji temperaturna skala ija nula je apsolutna nula tempera-
ture (apsolutna nula). Vrijednost 0
0
= T odgovara maksimalnoj (teoretskoj)
vrijednosti = 1, za bilo koju tvar. Kao to se vidi, termodinamika temperatura
ima puno dublji znaaj od onoga koji proizlazi iz zakona idealnih plinova jer
ona kao termodinamika temperatura ne ovisi ni o vrsti radnog tijela ni o
instrumentu kojim se mjeri temperatura T.
Apsolutna nula temperature odnosi se na stanje bez toplinskog kretanja
estica, tj. na takvo stanje koje odgovara apsolutnom mirovanju, apsolutnom
redu, idealno krutom sustavu, odnosno takvom sustavu od kojeg je odvedena
sva unutarnja energija toplinskog kretanja.
122
4.3. NEMOGUNOST IZRADE STROJA
PERPETUUM MOBILE DRUGE VRSTE

Ni kod najdjelotvornijeg stroja, dio topline ne moe biti pretvoren u rad.
Kako je ve ranije navedeno, nemogue je konstruirati stroj u kojem e radna
tvar vriti rad kao rezultat toplinske izmjene s jednim toplinskim spremnikom,
npr. ohlaivanjem samo toplinskog spremnika nemogue je konstruirati stroj
perpetuum mobile druge vrste. Dakle, nemogue je pretvoriti toplinu tijela u rad
bez izvoenja neke druge promjene osim hlaenja ovoga tijela, dok je mogue
konstruirati stroj koji e troiti rad i zagrijavati toplinski spremnik. Ova razlii-
tost slijedi iz prirode topline, tj. kaotino toplinsko kretanje estica puno je
vjerojatnije nego njihovo usmjereno kretanje. Pojava topline uvijek je znak da se
energija pretvorila u najmanje koristan oblik. Vrlo je mala vjerojatnost da kao-
tino kretanje dobije odreenu orijentaciju (ovo rezultira pojavom usmjerene
sile sposobne da vri rad). To je razlog zato je pretvorba topline u rad nemo-
gua bez ikakvih ogranienja dok se rad (mehanika energija) moe potpuno
pretvoriti u toplinu.
Prema tome, bez prisutnosti rashladnog spremnika (odvodnog spremni-
ka), zalihe energije toplinskog spremnika ne mogu se koristiti. Nemogue je,
npr. uporabiti bezgranine zalihe energije zraka, oceana, zemljine kore itd. (Ovo
ne treba mijeati sa strojem koji koristi razliku temperatura na povrini i na dnu
oceana.)

4.4. ENTROPIJA

Prvi zakon termodinamike definiran je konstantnou funkcije U u izoli-
ranom sustavu. Treba nai i funkciju koja izraava temelj II. zakona termodina-
mike, odnosno koja ukazuje na jedan smjer procesa u izoliranom sustavu.
Vidljivo je da promjena te funkcije treba imati isti predznak za sve realne, tj.
ireverzibilne ( nepovrative) procese u izoliranim sustavima. Tako, za razliku od
I. zakona, II. zakon, kada se primjeni na neciklike ireverzibilne procese, treba
biti izraen nejednakou.
123
4.4.1. Promjena entropije povrativih procesa
Prema konvenciji da je toplina dobivena od toplinskog izvora pozitivna, a
predana energija rashladnom rezervoaru negativna, jednadbu

0 0
T
T
Q
Q
=
moemo napisati u sljedeem obliku
0
0
0
= +
T
Q
T
Q

ili

= 0
T
Q
.
Ako Q i nadomjestimo beskonanim brojem beskonano malih veliina tada
prethodna jednadba postaje
0
Q
0
0
0
+
T
Q
T
Q
.
Budui da se svaki kruni proces moe nadomjestiti s beskonano velikim bro-
jem beskonano malih Carnotovih krunih procesa, prethodna jednadba vrijedi
za svaki reverzibilni ciklus. Kod neizotermnih procesa izmjene topline, voenje
reverzibilnog ciklusa zahtijeva beskonano veliki broj toplinskih izvora i rashla-
dnih spremnika odreenih temperatura.
Uzevi da je T = konst. za svaki elementarni dio toplinske izmjene slijedi
0
0
0
= +
T
Q
T
Q

i za cijeli ciklus

= 0
T
Q
.
Prema tome, algebarski zbroj
T
Q
(reduciranih toplina) za neki reverzibilni
kruni proces jednaka je nuli.
124
Uoljivo je da izraz
T
Q
ima osobinu veliine stanja jer mu je integral po
zatvorenoj krivulji ciklusa jednak nuli. To znai da izraz
T
Q
ima potpun dife-
rencijal iako Q nije potpun diferencijal. Apsolutna temperatura u ovom sluaju
ima ulogu integralnog mnoitelja pomou kojeg se moe diferencijal neke
funkcije i kada nije potpun pretvoriti u potpun diferencijal.
Rudolf Clausius je izraz
T
Q
oznaio s dS pri emu je S nazvao entropija
(od grkog o entrp pretvaranje, preobraaj).
Entropija je tako izraena sljedeom jednadbom (za povrative procese)

T
Q
dS

= ,
odnosno
dS T Q = ,
a to je matematiki izraz II. zakona termodinamike. Entropija je, dakle, funkcija
stanja sustava koja je odreena time to je njen diferencijal u jednom elementar-
nom krunom procesu jednak omjeru izmeu beskonano male koliine izmije-
njene topline i termodinamike temperature sustava.
Za konanu promjenu u sustavu slijedi

=
2
1
T
Q
S

i
.
2
1
2 , 1
dS T Q =
Za izotermni proces prethodna jednadba postaje

T
Q
S
2 , 1
= ,
a za adijabatski
S = 0,
dS = 0.
125
4.4.2. Promjena entropije nepovrativih procesa
Razmotrit emo jednadbu za I. glavni zakon (Q = U + W) za rever-
zibilne i ireverzibilne procese s jednakim poetnim i konanim stanjima. Budui
da su promjene unutarnje energije u oba sluaja iste, dok je rad kod irever-
zbilnog procesa manji nego kod reverzibilnog, to i apsorbirana (pretvorena u
rad) toplina od sustava u ireverzibilnom procesu bit e manja nego u reverzibil-
nom. Budui da je promjena entropije sustava u oba procesa ista, jer je entropija
veliina stanja, to slijedi

< 0
T
Q

T
Q
dS

>

>
2
1
T
Q
S

T
Q
S >
0 > S
. 0 > dS
Tako, jednadbe koje su analitiki izrazi za II. zakon za reverzibilne procese
prelaze u nejednakosti za ireverzibilne (nepovrative) procese.
Isto tako za ireverzibilne ciklike procese ( )
rev. irev.
W W < slijedi

T
T T
Q
Q Q
0 0

<
.

4.4.3. Promjena entropije kao kriterij za ravnoteu i
spontanost procesa
Jednadba za promjenu entropije, ds = 0 i ds > 0 vrijede za svaki proces,
ali pri tome sustav mora biti izoliran, tj. toplinski spremnici trebaju biti ukljue-
ni u sustav. U ovom sluaju promjena entropije sustava sastoji se od promjene
126
entropije radnog tijela i promjene entropije toplinskih spremnika. Tako dobiva-
mo sljedei izraz
( ) 0
. hlad.sprem . topl.sprem rad.tijela
+ + = S S S S ,
tj. ako je sustav izoliran, njegova entropija se nee mijenjati kada se odvija
reverzibilan proces dok e rasti ako se odvija ireverzibilan proces. Kada jedan
ireverzibilan proces dovodi izolirani sustav u stanje ravnotee, entropija tog
sustava postie maksimum. Prema tome, entropija je kriterij smjera procesa
0 > S
i stoga kriterij ravnotee
0 = S .
Podjela svih procesa na spontane i nespontane kod odreenih uvjeta nala-
zi svoj kvantitativni izraz. Tako je neravnotea
0 < S
kriterij koji kazuje da je proces nemogu, tj. proces se ne moe odvijati u izoli-
ranom sustavu ako je vezan sa smanjenjem entropije.
Treba ponovo naglasiti da se uvjet
0 S
odnosi na sve mogue sluajeve u izoliranom sustavu kao cjelini dok se procesi
mogu odvijati u pojedinim dijelovima sustava za koje je
0 < S .
Drugim rijeima, u neizoliranom sustavu i ireverzibilni i reverzibilni procesi
mogu se takoer odvijati sa smanjenjem entropije. U vezi s tim potrebno je
razlikovati raunanja pri odreivanju vrijednosti S u procesu i raunanja pri
odreivanju mogunosti (izvedivosti) procesa. U prvom sluaju moramo odredi-
ti S za svaki dio sustava dok u drugom sluaju uvijek odreujemo S za izoli-
rani sustav. Tako je naena funkcija koja izraava prirodu procesa, tj. ireverzi-
bilnost procesa se mjeri entropijom.
Iskoritavanje entropije u rjeavanju praktikih, tj. ireverzibilnih procesa
nije mogua jer se znakovi nejednakosti nalaze u svim izrazima koji se odnose
na ireverzibilne procese, npr. u izrazu

T
Q
S > ,
i stoga je nemogue izraunati S ak ako znamo karakteristike ireverzibilnog
procesa. Meutim, sasvim je lako zaobii ovu tekou. Da se izrauna S
127
dovoljno je pretpostaviti da je promatrani proces reverzibilan, drugim rijeima,
on moe biti u mislima zamijenjen takvom kombinacijom reverzibilnih procesa
da sustav postigne isto konano stanje koje on zaista i postie. Takav postupak
omoguava raunanje S, budui da su jednadbe izrazi koji se uporabljuju pri
raunanju reverzibilnih procesa. Vrijednost S dobivena na ovakav pretpostav-
ljeni nain je ujedno promjena entropije u stvarnom (ireverzibilnom) procesu
budui da promjena entropije ne ovisi o prirodi procesa. To je razlog to nemo-
gunost voenja reverzibilnog procesa ne moe sprijeiti primjenu navedenog
postupka. Zbog postupka raunanja entropije uvedena je funkcija S za reverzi-
bilne procese i samo proirena na ireverzibilne.

4.4.4. Entropija i nepovrativost

Kako je prethodno prikazano, porast entropije je karakteristika (mjera)
nepovrativosti neke promjene stanja. Ako je porast entropije vei, znai da je
nepovrativost promjene stanja radnog tijela (sustava) izraena u veem stupnju.
Ovaj zakljuak moe se jo jasnije potvrditi na primjeru izoliranog sustava, tj.
vie tijela uzajamno povezanih u procesu i pri tome, u pogledu izmjene topline,
izoliranih od okoline. Neka npr. takav izolirani sustav sainjavaju dva tijela
(tijelo 1 i tijelo 2). Izmeu njih se, jer su izolirani od okoline, odvija iskljuivo
proces izmjene topline. Prema II. zakonu termodinamike, toplina moe prelaziti
samo s toplijeg na hladnije tijelo, tj. s tijela 1 na tijelo 2. Odmah se vidi da je
ovaj proces (izmjena topline izmeu dva tijela pri konanoj razlici temperatura)
pravi nepovrativi proces. Ukupna promjena entropije promatranoga izoliranoga
sustava jednaka je zbroju promjena entropije pojedinih tijela toga sustava, tj.

2 1
dS dS dS + =
gdje je

1
1
T
Q
dS

= ,
a

2
2
T
Q
dS

= .
128
Ista koliina topline koja se odvodi (Q) od tijela 1 dovodi se (+Q) tijelu 2.
Stoga
Q
T T T
Q
T
Q
dS

= + =
1 2 2 1
1 1
.
Budui da je

2 1
T T >
to je i
, 0 > dS
a to znai da entropija sustava izoliranih tijela mora porasti, ako postoji izmjena
topline izmeu njih pri konanim razlikama temperatura. Taj e porast entropije
biti toliko vei koliko je nepovrativost procesa izraenija. Ako bi razlika tempe-
ratura teila nuli, tj.
,
1 2
T T
tada bi izmjena topline izmeu tijela 1 i 2 teila povrativu procesu pa bi i
. 0 dS
Potpuno povrativu izmjenu topline imali bismo samo u graninom sluaju kada
bi bilo

2 1
T T = ,
tj. kada bi oba tijela dola u meusobnu toplinsku ravnoteu. U tom sluaju bilo
bi i
0 = dS .
Ovo je, kako se vidi, granini sluaj pri kojem praktino i svaka izmjena topline
prestaje. Kako je u naim uvjetima svojstvena nepovrativost procesa (trenje,
izmjena topline pri konanim razlikama temperatura, priguivanje itd.) to je za
nae uvjete karakteristian stalan porast entropije, a prema tome i degradacija
energije.
Kako u svemirskim tako i u mikroskopskim uvjetima mogu postojati pro-
cesi koji su sasvim suprotni procesima u naim uvjetima. Zbog toga se namee
pretpostavka da se u takvim uvjetima moe oekivati i opadanje entropije.
Prema tome, moe se u opem sluaju rei da promjena entropije moe biti
jednaka nuli, manja od nule ili vea od nule. Time to je u naim uvjetima porast
entropije najvjerojatniji, stalnost entropije je vrlo malo vjerojatna, a opadanje
entropije nevjerojatno.
129
4.4.5. Temperatura entropija (T, s) dijagram
Ako entropiju i temperaturu uvrstimo kao koordinate u pravokutnom
koordinativnom sustavu, svakom paru vrijednosti s i T odgovaraju sasvim
odreena stanja radnog tijela. Osim toga, vidimo da se svaki proces u T, s dija-
gramu, slika 31. moe prikazati nekom linijom (krivuljom). Kod ucrtavanja bilo
kojeg procesa u koordinativnu ravninu T, s potrebno je znati apsolutnu vrijed-
nost entropije. Ta vrijednost se moe izraunati. Meutim, za raunanje termo-
dinamikih zadataka, u najveem broju sluaja, treba odrediti samo promjenu
entropije u procesu. Zato se umjesto izraunavanja apsolutnih vrijednosti entro-
pije pristupa izraunavanju entropije od nekog odreenog stanja. Za idealni plin
entropija se izraunava obzirom na normalne fizikalne uvjete (0 C i 1.013 bar)
pri kojima se uzima da je entropija jednaka nuli. Kod takvog raunanja promje-
na entropije ostaje ista kao i razlika apsolutnih vrijednosti.

Slika 31. Prikaz promjene stanja u T, s dijagramu

Promjena entropije povrativih procesa moe se izraunati prema izrazu

= =
B
A
A B
T
q
s s s

.
Ako se na krivulji AB odabere elementarni odsjeak u kojem e promjena
temperature biti beskonano mala (dT ), to e povrina ispod tog elementarnog
130
odsjeka biti jednaka produktu vrijednosti T i beskonano male promjene entro-
pije ds. Taj produkt jednak je izmijenjenoj toplini u povrativom procesu
ds T q = .
Ukupna toplina izmijenjena tijekom itave promjene od A do B jednaka je
zbroju tih malih povrina, a analitiki je jednaka

B
A
ds T q =
B A,
ili
( )
A B B A
s s T q =
,
.
Toplina je, dakle, u T, s dijagramu predstavljena povrinom ispod linije
(krivulje) promjene stanja. Zato se esto T, s dijagram naziva i toplinskim
dijagramom.
Iz jednadbe za q slijedi da predznak za q odreuje predznak za ds.
Ako entropija pri promjeni raste, toplina je pozitivna, tj. odvodi se i obratno.
Analitiki to moemo prikazati

. 0 0
0 0
< <
> >
q ds
q ds

Treba istai da se u T, s dijagramu prikazuju promjene stanja radnog tijela pa
se i promjena entropije odnosi na radno tijelo.

4.4.5.1. Promjene stanja idealnog plina prikazane u
T, s dijagramu
a) V = konst. (izohorni proces)
Izohorni proces, slika 32. moemo prikazati kako slijedi
w du q + =
dv p w =
du q w dv v = = = = 0 0 konst. ,
zatim
dT c q
v
=
dv p du ds T q + = = .
131

v

=

k
o
n
s
t
.

Slika 32. Izohora u T, s dijagramu

Slijedi

T
dT c
ds
v

= ,
odnosno u granicama od 1 do 2

= =
2
1
1 2
T
dT
c s s s
v v
.
Ako je slijedi konst. =
v
c

1
2
ln
T
T
c s
v v
= .
Izohora u T, s dijagramu je predstavljena logaritamskom krivuljom.
Povrina ispod krivulje promjene stanja a, 1, 2, b jednaka je izmijenjenoj
toplini u procesu, . je ujedno jednaka promjeni unutarnje energije, tj.
v
q
v
q
( )
1 2
T T c u q
v v
= = .
132
b) (izobarni proces) konst. = p

Slika 33. Izobara u T, s dijagramu

Za izobarni proces, slika 33. vrijedi
dT c q
p p
=
odnosno

T
dT c
ds
p

= .
Za konanu promjenu od 1 do 2 slijedi

= =
2
1
1 2
T
dT
c s s s
p p
.
Ako je konst. =
p
c

1
2
ln
T
T
c s
p p
=
Izobarni proces je u T, s dijagramu predoen takoer logaritamskom
krivuljom, ali kako je

v p
c c >
133
to je krivulja poloenija od linije za v = konst. Povrina ispod krivulje pro-
mjene stanja a 1 2 b odgovara toplini izmijenjenoj u procesu
( )
1 2
T T c q
p p
= ,
a ona je jednaka promjeni entalpije radnog tijela.
Kako je navedeno, izohora je strmija od izobare. To moemo objasniti
usporedbom danih izraza, tj.
za izobaru
1
2
ln
T
T
c s
p p
= ,
za izohoru
1
2
ln
T
T
c s
v v
= ,
a to je uoljivo i iz dijagrama, slika 34.

v

=

k
o
n
s
t
.
p

=

k
o
n
s
t
.
2 2

Slika 34. Usporedba izohornog i izobarnog procesa u T, s dijagramu

c) T = konst. (izotermni proces)
U T, s dijagramu ova promjena je predoena vodoravnim pravcem,
paralelnim s osi apscisa, slika 35.
134

Slika 35. Izoterma u T, s dijagramu

Izotermni proces moemo prikazati kako slijedi
dv p du q + =
0
2 1 2 1
= = = du u u T T
dv p q = ,
a promjena entropije

T
dv p
ds

= .
Iz jednadbe stanja

v
R
T
p
T R v p = = .
Ako taj izraz uvrstimo u prethodnu jednadbu, slijedi

v
dv
R ds = ,
a za promjenu od 1 do 2

= =
2
1
1 2
v
dv
R s s s
T

135

1
2
ln
v
v
R s
T
= .
Za T = konst. je

2
1
1
2
p
p
v
v
=
te slijedi

2
1
ln
p
p
R s
T
= .
d) Q = 0 (adijabatski proces)
Za adijabatu vrijedi q = 0. Promjena entropije je

T
q
ds

=
iz ega slijedi ds = 0, tj. s je konstantno, kako je prikazano na dijagramu,
slika 36. Zato se adijabata naziva i izentropa.

Slika 36. Adijabata u T, s dijagramu

136
e) Politropski proces
dT c q
n
=

=
2
1
2
1
1 2
T
dT c
T
q
s s
n

1
2
1 2
ln
T
T
c s s
n
=

1
2
1 2 politr.
ln
1 T
T
n
n
c s s s
v

= =

Prikaz promjena stanja u T, s dijagramu prikazan je na slici 37.

Slika 37. Prikaz tijeka promjena u T, s dijagramu

4.4.5.2. Promjena entropije idealnog plina pri konstantnom
toplinskom kapacitetu
Promjenu entropije u nekom procesu mogue je izraziti pomou dva para-
metra stanja.
a) Uzmimo da su poznati T i v na poetku i na kraju procesa.
s = f (T, v)
137
Iz I. zakona termodinamike slijedi
dv p dT c q
v
+ =
ili
ds dv
T
p
T
dT
c
T
q
v
= + =
.
Za
T
p
slijedi iz jednadbe stanja

v
R
T
p
=
i ako to uvrstimo u prethodnu jednadbu, dobivamo

v
dv
R
T
dT
c ds
v
+ = .
Integracijom od poetnog do konanog stanja slijedi

1
2
1
2
1 2
ln ln
v
v
R
T
T
c s s s
v
+ = =
b) U drugom sluaju neka su poznati p i v na poetku i na kraju procesa, tj.
s = f (p, v).
Diferenciranjem jednadbe stanja slijedi
dT R dp v dv p = + ,
dijeljenjem s p v slijedi

v p
dT R
p
dp
v
dv
= + .
Kako je
T
R
v p
=
,
dobivamo

T
dT
p
dp
v
dv
= + .
138
Ako ovaj izraz za
T
dT
uvrstimo u sljedeu jednadbu

v
dv
R
T
dT
c ds
v
+ =
dobivamo

v
dv
R
p
dp
v
dv
c ds
v
+
+ =
( )
p
dp
c
v
dv
R c ds
v v
+ + = .
Kako je

p v
c R c = +
slijedi

p
dp
c
v
dv
c ds
v p
+ = .
Ako se izvri integracija od poetnog do konanog stanja slijedi

1
2
1
2
1 2
ln ln
p
p
c
v
v
c s s s
v p
+ = = .
c) U treem sluaju neka su poznati temperatura i tlak u poetnom i konanom
stanju, tj.
s = f ( p, T ).
Iz jednadbe

T
dT
p
dp
v
dv
= +
slijedi

p
dp
T
dT
v
dv
= .
139
Ako ovaj izraz za
v
dv
uvrstimo u sljedeu jednadbu

v
dv
R
T
dT
c ds
v
+ = ,
dobivamo

+ =
p
dp
T
dT
R
T
dT
c ds
v

( )
p
dp
R
T
dT
R c ds
v
+ =

p
dp
R
T
dT
c ds
p
= .
Integracijom od poetnog do konanog stanja slijedi

1
2
1
2
1 2 2 , 1
ln ln
p
p
R
T
T
c s s s
p
= =

4.5. MAKSIMALAN RAD (RADNA SPOSOBNOST)
SUSTAVA
Ve smo razmotrili da se maksimalan rad moe dobiti samo tada kada se
proces u svim svojim dijelovima odvija potpuno povrativo kao to je to Carnot-
ov kruni proces. Meutim, pojam krunog procesa vezan je iskljuivo za radno
tijelo koje je u procesu samo posrednik, tj. radno tijelo je u biti samo vritelj
rada. Stvarni davatelj rada je zagrija (topliji spremnik) od kojeg radno tijelo
dobiva toplinu dok bez hladnjaka (hladnijeg spremnika) radno tijelo ne bi bilo
uope u stanju izvriti kruni proces. Znai da su za dobivanje rada znaajniji
toplinski spremnici nego li radno tijelo. Stoga se ne moe dobiti jasan uvid u
neki proces ako se u razmatranje ne ukljue svi sudionici procesa, tj. radno tijelo
i toplinski spremnici. Cijeli ovaj sustav, u ovom razmatranom sluaju, neka ne
obavlja kruni, ve neki otvoreni proces.
Toplinski spremnici ne obavljaju kruni proces, ve njihova promjena
protjee od nekog poetnog do nekog konanog stanja. Davatelj rada (topliji
spremnik) moe biti neki proces, npr. mehaniki, kemijski (npr. sagorijevanje
goriva) ili pak nuklearni. Hladniji spremnik je, u pravilu, okolina (atmosferski
140
zrak, voda). Temperature nie od temperature okoline nije mogue postii bez
prethodnog utroka energije. Kako je okolina toplinski spremnik ogromnog
kapaciteta, dozvoljeno je pretpostaviti da se tlak ( )
0
p i temperatura okoline
praktiki ne mijenjaju pri raznim mehanikim, kemijskim i drugim tehnikim
procesima.
0
T
Zadatak se pojednostavnjuje pa moramo imati samo jo jedan toplinski
spremnik da bismo dobili rad koji se po temperaturi ili tlaku ili inae razlikuje
od okoline. Kao drugi toplinski spremnik, koji je potreban za dobivanje rada,
moi emo uvijek uzeti okolinu. Iz ta dva toplinska spremnika moemo rad
dobivati tako dugo dok izmeu njih postoji neravnotea. Budui da je stanje
okoline neovisno o tijeku pojedinih tehnikih procesa, rad e se moi vriti tako
dugo dok se tlak i temperatura odabranog spremnika ne izjednae s tlakom i
temperaturom okoline. Samo se pod tim uvjetom moe iskoristiti itava radna
sposobnost davatelja rada, tj. dobiti najvei rad. Proireni sustav (davatelj rada i
okolina) moemo smatrati zatvorenim, izoliranim sustavom kojemu izvana niti
dovodimo niti odvodimo energiju bilo kojeg oblika. Stoga je Q = 0.
Ako s U i U oznaimo sveukupnu unutarnju energiju proirenog susta-
va na poetku i na kraju provedene promjene stanja, prema I. glavnom zakonu
slijedi
U U + W = Q = 0
W = U U
Unutarnja energija sveukupnog sustava na poetku i na kraju procesa sastoji se
od unutarnje energije okoline i unutarnje energije davatelja rada, tj.

01 1
' U U U + =

02 2
' ' U U U + = .
Prema tome je

02 01 2 1
' ' ' U U U U U U W + = = .
Pri promjeni stanja poveat e se volumen davatelja rada od na .
Pri tome se okolni zrak, uz stalan atmosferski tlak , mora potisnuti za volu-
men ( , a za to je potreban rad
1
V
2
V
0
p
)
1 2
V V
( )
1 2 0 0
V V p W =
141
koji se kao rad potiskivanja okoline uzima od davatelja rada i predaje okolini te
se tako poveava njena unutarnja energija . Okolini se od davatelja rada
dovodi i neka toplina , npr. toplina trenja. Ako postavimo bilancu energije
samo za okolinu, bez davatelja rada, po I. glavnom zakonu slijedi
0
U
0
Q

01 02 0 0
U U W Q = + .
Pri tome je

0 0 0
S T Q = ,
a

01 02 0
S S S =
prirast entropije.
Iz prethodnih jednadbi slijedi
( )
1 2 0 0 0 02 01
V V p S T U U =
Promjena sveukupne entropije proirenog sustava, davatelj rada i okolina, je
0
1 2 0
+ S S S .
1
S i odnose se na davatelja rada. Uvrtavanjem izraza za
2
S

02 01
U U
i izraza
0
1 2 0
= + S S S
u jednadbu

02 01 2 1
U U U U W + =
slijedi
( ) ( )
. max 2 1 0 2 1 0 2 1
W V V p S S T U U W = +
Indeks 0 odnosi se na okolinu, indeks 1 na poetno stanje, a 2 na konano stanje
davatelja rada.
Da bi se dobio maksimalan rad, svejedno je kojim putem (nainom) dava-
telj rada mijenja stanja od 1 do 2, ali uz uvjet da se promjena vri povrativo.
Nikakvim nainom ne moe se dobiti vei rad od rada koji je dan jednadbom.
Stvarni rad e uvijek biti manji od maksimalnog. Kod potpunog iskoritenja
142
radne sposobnosti davatelja rada njegovo stanje, dakle, treba izjednaiti (urav-
noteiti) sa stanjem okoline tako da postane

0 2
p p =
i

0 2
T T = .
Slijedi da je maksimalni mogui rad nekog davatelja rada pri zadanom stanju
okoline ovisan samo o poetnom stanju davatelja rada time i o fizikalno-kemij-
skim svojstvima davatelja rada, npr. toplinskom kapacitetu i sl. Slijedi da za
dobivanje maksimalnog rada mora davatelj rada povrativim nainom prijei u
stanje koje je u ravnotei s okolinom. Prikazana jednadba za maksimalan rad
predstavlja izraz u najopenitijem obliku. To znai da ovaj izraz vrijedi za sve
povrative procese, bez obzira na vrstu radnog tijela. Za stvarne, tj. nepovrative
procese rad je uvijek manji od maksimalnog.

4.5.1. Maksimalan rad nekih tipinih povrativih procesa
Pretpostavimo da je davatelj rada idealan plin, odnosno neki stvarni plin
(zrak, vrui produkti sagorijevanja itd.), koji je po svojim svojstvima vrlo blizak
idealnom plinu pa se na njega mogu primijeniti zakoni idealnog plina i izrazi
koje smo za povrative promjene stanja idealnih plinova dobili na temelju I. i II.
zakona termodinamike. Razmotrit emo nekoliko primjera.

4.5.1.1. Maksimalan rad zraka stlaenog u rezervoaru
Razmotrit emo koliki maksimalni rad moe izvriti zrak, stlaen u ne-
kom rezervoaru volumena , a pod tlakom (vii tlak od atmosferskog), ako
mu je temperatura jednaka temperaturi okolnog zraka,
1
V
1
p
( )
0 1
T T = . Zadatak, kako
se vidi, sastoji se u tome da se pomou nekog ureaja (ili ako bi dno rezervoara
bilo pokretno) omogui irenje stlaenog zraka pri = =
0 1
T T konst. do tlaka
okoline (v. dijagram). Ovakav proces je tipian povrativ proces jer se odigra-
va pri razlici temperatura stlaenog zraka (davatelja rada) i okoline jednakoj nuli
pa e i rad koji se tim procesom ostvari biti maksimalan.
0
p
(
0 1
T T = )
143
Dakle, u stanju 2 postignut je okolni tlak . Budui da je temperatura
zraka u rezervoaru (spremniku) stalno bila jednaka okolnoj temperaturi, u stanju
2 zrak spremnika prilagodio se okolnom stanju pa novo dobivanje rada vie nije
o
p
144

Slika 38. Maksimalan rad tlanog spremnika

mogue. Rad koji je izvrio zrak spremnika predoen je povrinom 1 2 3 4
ispod izoterme 1 2 u p, V dijagramu, slika 38. Jedan dio toga rada troi se za
potiskivanje okolnog zraka pri stalnom vanjskom tlaku . Izvreni rad sustava
je
o
p

o
p
p
V p W
1
1 1 4 , 3 , 2 , 1
ln = ,
a utroeni rad potiskivanja zraka

( )

= =
1
1 1
2
1
1 1
2
1
2 1 2 5 , 4 , 3 , 2
1 1 1
p
p
V p
V
V
V p
V
V
V p V V p W
o
o o
.
Ukupno dobiveni rad je jednak osjenenoj povrini 1-2-5-1 (vidi dijagram), a ne
povrini 1 2 3 4 1 jer povrina 2 3 4 5 2 predstavlja rad utroen na
stlaivanje okolnog zraka (sabijanje okoline),
Adijabatska ekspanzija od 1 do 2 takoer je povrativ proces, ali njome bi
doli u konano stanje 2, u kojem je postignut okolni tlak , ali temperatura
je spala ispod temperature okoline . Prema tome zrak cilindra u tome stanju
jo nije prilagoen okolini te proces zapravo jo nije zavren. Zbog toga je
ovako dobiveni rad manji od izotermno dobivenog. Kada bismo naknadno od 2
0
p
0
t
144
do 2 dovodili toplinu od okoline ija je temperatura primjetno via, zrak bi se
jo rastegnuo. Dobili bismo eljeno stanje 2, ali ovaj prijelaz topline bio bi
nepovrativ zbog konanih razlika temperatura kod prijelaza topline, tako da bi
dobiveni rad i u tom sluaju ostao manji od izotermno dobivenog. Meutim,
treba osobito naglasiti da za dobivanje najveeg rada nije odluujue da li se
ekspanzija vri adijabatski ili izotermno ili bilo kako drukije, ve da li je proces
izvren povrativim ili nepovrativim nainom.

4.5.1.2. Maksimalan rad vruih plinova
Razmotrit emo primjer kada je dobiveni rad rezultat razlike temperatura
davatelja rada i okoline. Treba odrediti, npr. maksimalan rad vruih plinova
temperature i volumena koji su nastali sagorijevanjem goriva u loitu pri
atmosferskom tlaku . Maksimalan rad dobit e se ako se vrui plinovi
na povrativ nain dovedu u ravnoteu s okolinom, tj. da u konanom stanju bude
1
T
1
V
(
0 1
p p = )

0 1 3
p p p = =
i

0 2
T T = .
To je mogue izvesti na taj nain to e se plinovi najprije adijabatski ekspandi-
rati do temperature okoline ( )
0
T , a zatim izotermno (pri T = konst.) ponovo
vratiti na poetni tlak ( , slika 39. )
0
p

Slika 39. Maksimalan rad iz vruih plinova
145
Plinove ekspandiramo adijabatski na tako nizak tlak ( )
2
p da se ohlade na
okolnu temperaturu ( . Pri tome se mora, naravno, vriti rad prema viem
okolnom tlaku ( , a taj rad predoen je povrinom 1 a 2. Nakon to smo u
2 postigli okolnu temperaturu na povrativ nain, treba plinove od preniskog
tlaka provesti na okolni tlak. Komprimirat emo plinove od 2 do 3 izotermno,
pri emu toplinu kompresije predajemo okolini sa stalnom temperaturom, uz
neprimjetan pad temperature, tj. povrativo. Vii vanjski tlak obavlja sada rad
predoen povrinom 3 a 2. Razlika radova, predoena povrinom 1 2 3,
predstavlja sveukupno dobiveni i ujedno najvei mogui rad W. Ovaj proces se
praktiki teko moe provesti zbog visokih temperatura plinova, to tetno
djeluje na obraene dijelove stroja i zbog velikog volumena plinova pri vrlo
niskom konanom tlaku ekspanzije.
)
0
T
)
0
p
Rad koji moemo dobiti rauna se prema jednadbi
( ) ( )
3 1 0 3 1 0 3 1 . max
V V p S S T U U W + = .
Zadana je bila temperatura i volumen . Kako je
1
T
1
V

0 3
T T =
i

0 3 1
p p p = =
to iz izraza

=
3
1
3
1
3 1
ln ln
p
p
R
T
T
c m S S
p

slijedi da je

0
1
3
1
3 1
ln ln
T
T
c m
T
T
c m S S
p p
= = .
Iz jednadbe stanja za idealni plin slijedi
( ) ( )

= = 1
0
1
0 0 1 3 1 0
T
T
T R m T T R m V V p .
Dalje slijedi
( )
3 1 3 1
T T c m U U
v
=

0 3
T T =
146
( )

= = 1
0
1
0 0 1 3 1
T
T
T c m T T c m U U
v v
.
Poto je
R c c
v p
=
to uvrtavanjem navedenih izraza dobivamo

=
0
1
0
1
0 . max
ln 1
T
T
T
T
T c m W
p
.

4.5.1.3. Maksimalan rad tehnikog stalnotlanog procesa
Tlak u nekom tlanom spremniku, npr. pneumatski alat, odrava se na
istoj visini. Da bi se stlaeni zrak iskoristio, prikljuuje se na tlani spremnik
radni cilindar koji kod svakog stapaja usie potrebnu koliinu stlaenog zraka uz
stalan tlak , to je oznaeno linijom 4 1 na sljedeem dijagramu, slika 40.
Pri tom se stapu predaje rad predoen povrinom 4 1 b a. Kako je upusni
ventil zatvoren, ekspandira zrak izotermno do tlaka (stanje 2), pri emu
povrina 1 2 c b predouje rad predan stapu.
1
p
0
p

Slika 40. Tehniki stalnotlani proces
147
U obratitu stapa (stanje 2) otvara se ispusni ventil pa se za istiskivanje
istroenog zraka utroi rad istiskivanja koji je predoen povrinom 2 3 a c.
Pomicanjem stapa od 2 do 3 i obratno, radovi potiskivanja i nadolaenja atmo-
sfere meusobno se ponitavaju. Ako se tetni prostor cilindra moe zanemariti,
dovoljna je neznatna koliina zraka da pri otvaranju upusnog ventila tlak poraste
od 3 do 4. Odatle moemo ponoviti itav ciklus. Tako smo zrak povrativim
nainom prilagodili stanju okoline i na taj nain moramo dobiti najvei mogui
rad.
Ukupno dobiveni rad kod potpunog hoda stapa (postup i ustup) predoen
je povrinom 4 1 2 3. Taj rad naziva se tehniki rad budui da je ba
ovakav proces izmeu stalnih tlakova u tehnici vrlo est i vaan. Povrina 4 1
2 3 moe se odrediti integralom

dV p
za pojedine odsjeke procesa. Pri tome se mora paziti na predznak pojedinih
integrala. Na prikazanom dijagramu brojana vrijednost integrala

0
1
4
> dV p
dok je
.
0
3
2
< dV p
Prema tome ukupni rad je

= + + + = = dV p dV p dV p dV p dV p W W
4
3
3
2
2
1
1
4
tehn. ukup.

gdje kruni integral oznauje integraciju oko itavog procesa. Povrinu 4 1 2
3 moemo matematiki izraziti jo jednostavnjije. Iz p, V dijagrama vidimo
da se ova povrina moe shvatiti i kao

2
1
dp V
pa je
.
2
1
tehn.
dp V W =
148
Predznak je negativan zato to rad dobivamo onda kad ekspanzija, a time i
integracija teku u smjeru negativne p osi. Indeks tehn. oznaava rad tehniki
najvanijeg procesa, tj. procesa izmeu stalnih tlakova pa izraz

2
1
dp V
predouje u tome sluaju izvreni rad, tj. zbroj

= dV p W .
Dakle, procesom izmeu stalnih tlakova oznaavamo takav proces u kojem se
radna tvar dovodi stroju pri stalnom tlaku , a odvodi pri stalnom tlaku .
Ekspanzijska linija moe pri tom biti raznovrsna, npr. izoterma, adijabata, polit-
ropa itd.
1
p
0
p
U posebnom sluaju, kada se ekspanzijska linija pokorava zakonu
= V p konst.
to kod idealnih plinova odgovara izotermi, vrijedi izraz
dp V dV p =
.

2
1
2
1
dp V dV p =
Stalnotlani proces pojavljuje se kod mnogih strojeva. Ekspanzijska linija je
najee politropa ili adijabata. Tim procesom radi npr. stapni parni stroj, parna
turbina, zrani kompresor, rashladni stroj, pneumatski strojevi itd. Kod strojeva
koji daju snagu taj proces vri se desnokretno, a kod onih koji troe snagu
lijevokretno. Umjesto stapnih strojeva danas se veinom pojavljuju turbine koje
rade kontinuirano, a radna tvar je najee vodena para ili plinovi izgaranja.

4.6. TEHNIKI RAD I ENTALPIJA
Do sada promatrani procesi odvijali su se uglavnom u zatvorenim sustavi-
ma pri emu je neka zatvorena tvar pri ekspanziji odjednom mogla dati rad
ekspanzije. Meutim, u tehnici su, kako je poznato, mnogo vaniji otvoreni
sustavi jer se veina procesa odvija uz protok tvari. Tu se u jednom stroju moe
stalno proizvoditi rad koji u odsutnosti nepovrativosti oznaavamo tehnikim
radom. Granica sustava moe biti toplinski nepropusna ili toplinski propusna.
Kod otvorenih procesa obraujemo samo stacionarne procese. Kod stacionarnih
149
procesa se pretpostavlja da ulazna tvar, odnosno izlazna tvar imaju stalne para-
metre stanja, a takoer da je izmjena energije kroz granice sustava konstantna s
vremenom.
Razmotrit emo najprije proces kod kojeg neka tvar, koja dostrujava,
pogoni neki stroj, slika 41. Granice sustava neka najprije budu toplinski nepro-
pusne. Umjesto otvorenog sustava pratit emo kao lake pregledan jedan zatvo-
reni nadomjesni sustav. Masa tvari m prije procesa ima volumen , a nakon
procesa . Ova masa proizvodi tehniki rad koji se izvodi kroz granicu susta-
va. Koliinu tvari koja dostrujava i onu koja odstrujava moemo nadomjestiti u
mislima konstantno optereenim stapovima. Lijevi stap potiskuje masu m volu-
mena protiv konstantnog tlaka . Pri tom stap za utiskivanje mora izvriti
rad koji se troi na utiskivanje.
1
V
2
V
1
V
1
p
1 1
V p

Slika 41. Otvoreni protoni sustav
tehn.
W

Kod prostrujavanja masa tvari m, volumena potiskuje desni stap
protiv konstantnog tlaka pri emu vri rad
2
V
2
p
2 2
V p + koji predaje stapu.
Unutarnja energija zamiljenog sustava kod prostrujavanja se mijenja od do
. Ako se zanemari promjena kinetike i potencijalne energije moe se pos-
taviti energetska bilanca za navedeni proces, odnosno zamiljeni nadomjesni
sustav.
1
U
2
U

tehn. 2 2 2 1 1 1
W V p U V p U + + = +
( ) ( )
2 2 2 1 1 1 tehn.
V p U V p U W + + =
150
Izrazi u zagradama sadre veliine stanja, moemo ih nadomjestiti novom
veliinom stanja koju nazivamo entalpija (H ). Tehniki rad se, dakle, moe kod
toplinski nepropusnih sustava izraunati kao razlika entalpija, tj.

2 1 tehn.
H H W = .
Specifini tehniki rad kod toplinski nepropusnih sustava dobiva se ako
se ukupni tehniki rad izrazi po jedinici mase, tj.

2 1
tehn.
tehn.
h h
m
W
w = = .
Ako granice sustava nisu toplinski nepropusne, energetska bilanca mora obuh-
vatiti i toplinu koja se izmjenjuje kroz granice sustava, tj.

1 2 2 , 1 2 , 1
U U W Q + =

1 1 2 2 1 2 2 , 1 tehn. 2 , 1
V p V p U U W Q + + =
( ) ( )
1 1 1 2 2 2 2 , 1 tehn. 2 , 1
V p U V p U W Q + + + =

1 2 2 , 1 tehn. 2 , 1
H H W Q + =
odnosno po jedinici mase

1 2 2 , 1 tehn. 2 , 1
h h w q + = .

4.7. PRIMJENA II. GLAVNOG ZAKONA NA
ENERGETSKE PRETVORBE

4.7.1. Ogranienje pretvorbi oblika energije
Kako je prethodno reeno, postoji ogranienje pretvorbe unutarnje energi-
je sustava u mehaniku energiju. Maksimalna mehanika energija postie se uz
adijabatsku ekspanziju, ali ona moe tei samo do tlaka koji je jednak tlaku
okoline. Prema tome, postoji neka gornja granica za dio unutarnje energije koja
se moe pretvoriti u mehaniku energiju. Za pretvorbu mehanike energije u
unutarnju energiju, kako znamo, nema ogranienja. To je posljedica svakog
nepovrativog procesa za vrijeme kojeg se u sustav dovodi energija kao rad trenja
koja se pretvara u unutarnju energiju.
151
Mehanika energija moe se pretvoriti i u druge energetske oblike. Povra-
tivim procesima mogue ju je u idealnim prilikama potpuno pretvoriti u potenci-
jalnu ili kinetiku energiju i obratno, potencijalna i kinetika energija daju se
opet u potpunosti pretvoriti u mehaniku energiju. Takoer se elektrina i meha-
nika energija mogu jedna u drugu u potpunosti pretvoriti i to pomou pov-
rativih generatora (mehanika u elektrinu energiju) i povrativih elektrinih
motora (elektrina u mehaniku energiju). Povrativim smatramo takve strojeve
koji nemaju trenja i ostalih gubitaka.
U ovim primjerima moe se zapaziti da postoji izrazita nesimetrija s
obzirom na smjer energetskih pretvorba. S jedne strane, mehanika, elektrina,
potencijalna i kinetika energija mogu se bez ogranienja pretvarati u toplinu i
unutarnju energiju, a s druge strane nije mogue svu toplinu i unutarnju energiju
pretvoriti u mehaniku energiju, o emu govori II. glavni zakon. Dakle, prema
II. glavnom zakonu dvije su vrste energija: energije koje se mogu neogranieno
pretvarati u druge energetske oblike i energije koje su u tome ograniene. Prve
su nazvane eksergije (Rant, 1953). One su vrjednije ba zbog mogunosti
neograniene pretvorbe.

4.7.1.1. Utjecaj okoline na energetske pretvorbe
Prilike u okolini, kako znamo, ograniuju mogunost pretvorbe oblika
energije. U termodinamikim razmatranjima okolinom se smatra veliki mirujui
medij kojeg se stanje, odreeno temperaturom i tlakom , ne mijenja
dovoenjem i odvoenjem energije ili tvari. To vrijedi i za kemijski sastav oko-
line. Prema tome, okolina je veliki energetski spremnik koji moe primati i
davati energiju, a da se njegovo stanje mjerljivo ne mijenja.
0
T
0
p
Kada sustav ima temperaturu okoline i tlak okoline, on je u termikoj i
mehanikoj ravnotei s okolinom. Tada vie nije mogue unutarnju energiju
pretvoriti u mehaniki rad. Za sustav koji se nalazi u ravnotei s okolinom,
obino se govori da je u stanju okoline. U stanju okoline energija sustava izgubi-
la je sposobnost pretvorbe u druge energetske oblike. U opem sluaju termodi-
namika ravnotea ne obuhvaa samo temperaturu i tlak okoline, ve i kemijsku
ravnoteu. Kada se promatra sustav koji se kree, on je u ravnotei s okolinom
kad s obzirom na nju miruje i kad je na razini okoline. U stanju okoline
kinetika i potencijalna energija imaju vrijednost nula.

152
4.7.2. Eksergija i energija
Iz do sada provedenih razmatranja moe se zakljuiti da postoje tri grupe
energija ako se kao kriterij uzme mogunost pretvorbe:
a) Energija koja se moe neogranieno pretvoriti u druge energetske oblike.
Takva energija nazvana je eksergija, a toj grupi pripadaju potencijalna, kine-
tika, mehanika i elektrina energija. Potpuna pretvorba mogua je samo
pomou povrativih procesa.
b) Energija koja se moe samo ogranieno pretvoriti u eksergiju. Tu se ubraja-
ju unutarnja energija i toplina. Ogranienje je posljedica II. glavnog zakona
termodinamike, a osim o obliku energije i o stanju sustava ovisi i o stanju
okoline.
c) Energija koja se ne moe pretvoriti u druge energetske oblike. Takva energi-
ja nazvana je anergija (Rant, 1962). To je energija akumulirana u okolini i
energija svih sustava koji se nalaze u stanju okoline.
Uvodei pojmove eksergija i anergija moe se I. glavni zakon oblikovati: u svim
procesima zbroj eksergije i anergije ostaje stalan. To je u skladu s odranjem
energije jer su i eksergija i anergija energije. Prema tome, moe se postaviti
W = E + B
gdje je W energija, E eksergija i B anergija.
Takoer je mogue pomou eksergije i anergije oblikovati II. glavni za-
kon: svaka energija sastoji se od eksergije i anergije od kojih jedna moe imati
vrijednost nula. I tada vrijedi W = E + B.
Obzirom na vladanje eksergije i anergije u povrativim i nepovrativim pro-
cesima vrijedi:
a) u svim nepovrativim procesima pretvara se eksergija u anergiju;
b) samo u povrativim procesima ostaje eksergija konstantna;
c) nemogue je anergiju pretvoriti u eksergiju.
Budui da su svi prirodni procesi nepovrativi pretvorbe oblika energije uzrok su
da se smanjuju zalihe eksergije jer se jedan dio pretvara u anergiju. U svim
prirodnim (nepovrativim) procesima ostaje, prema II. glavnom zakonu, energija
konstantna, ali ona gubi mogunost pretvorbe to vie to je vie eksergije
pretvoreno u anergiju.
Pojmovi eksergija i anergija imaju puno tehniko znaenje. Za sve tehni-
ke postupke (grijanje, hlaenje, transport, obrada materijala itd.) potrebna je
153
energija. Ali za postupke nije dovoljna bilo kakva energija, ve eksergija, takva
energija koja se moe pretvoriti u druge oblike energije. Proizvodnja eksergije
zadatak je energetske tehnike jer potroai troe eksergiju i za vrijeme troenja
ona se pretvara u anergiju.
Nai energetski izvori stvarno su eksergetski izvori. Uobiajeni izrazi kao
to su potronja energije i gubitak energije suprotni su I. glavnom zakonu
jer se energija ne moe ni potroiti niti izgubiti. Nasuprot tome, potronja
eksergije i gubitak eksergije u potpunom su skladu s glavnim zakonima
termodinamike jer se eksergija u nepovrativim procesima troi i gubi pretvara-
jui se konano i nepovratno u anergiju.

4.7.3. Odreivanje eksergije i anergije

4.7.3.1. Eksergija topline
Eksergija topline je njezin dio koji se moe pretvoriti u drugi oblik ener-
gije pa i u mehaniku energiju. Zamislimo da se toplina dovodi radnoj tvari koja
vri kruni proces u toplinskom stroju. Eksergija e se odrediti kao mehanika
energija, a anergija kao odvedena toplina iz krunog procesa.
Mehanika energija krunog procesa bit e jednaka eksergiji dovedene
topline samo onda kad je
a) kruni proces povrativ (ako to nije postignuto, pretvorit e se eksergija u
anergiju, a mehanika energija bit e manja od dovedene eksergije);
b) odvoenje topline iz krunog procesa na temperaturi okoline (tada se odve-
dena energija sastoji samo od anergije i ona je tono jednaka anergiji dove-
dene topline).
Ako se, dakle, nekom krunom procesu dovodi toplina, njegova eksergija je u
najpovoljnijem sluaju dobivena mehanika energija. Pri tome kruni proces
mora biti povrativ, a odvoenje topline pri najmanjoj moguoj temperaturi, tem-
peraturi okoline. Budui da eksergija ovisi samo o temperaturama T i ,
svi povrativi kruni procesi izmeu jednakih gornjih i donjih temperatura, kako
znamo, proizvode jednaku mehaniku energiju i imaju jednaki termiki stupanj
djelovanja neovisno o vrsti radne tvari kojom se izvodi proces.
2 , 1
E
0
T

154
4.7.3.2. Gubitak eksergije
U svim nepovrativim procesima pretvara se eksergija u anergiju. Budui
da nije mogue anergiju pretvoriti u eksergiju, dio eksergije koji se pretvorio u
anergiju moemo oznaiti kao gubitak eksergije. Taj je gubitak svojstvo nepov-
rativih procesa i prikazuje termodinamiki gubitak kao posljedicu nepovrativosti
procesa. Zadatak je inenjera da tako vode procese kako bi sprijeili nepotrebne
gubitke eksergije. Zbog toga je potrebno poznavati uzroke eksergetskih gubitaka
i odrediti njihove vrijednosti.

4.7.3.3. Prikaz toka eksergije i anergije
U povrativom procesu sva eksergija e se pojaviti kao mehanika energija
, a anergija e biti odvedena kao toplina u okolinu. Tu odvedenu toplinu
ne valja smatrati gubitkom jer je ona samo dio topline koji se ne moe ni na
kakav nain pretvoriti u mehaniku energiju, odnosno eksergiju.
pov.
W
U nepovrativom procesu dio dovedene eksergije pretvorit e se u anergiju
i zajedno s anergijom B bit e odveden kao toplina pa e biti
0
Q

v
E B Q + =
0

gdje je gubitak eksergije. Samo je stvarni gubitak jer se poboljanjem
konstrukcije i boljim voenjem procesa moe smanjiti.
v
E
v
E
Usporeujui dovedenu eksergiju i dobivenu eksergiju, u promatranom
primjeru dobiveni mehaniki rad, moe se definirati eksergijski stupanj djelova-
nja

E
E
E
E E
E
W
v v
=
= = 1 .
Za povrative procese eksergijski stupanj djelovanja je
1 = .
Termiki stupanj djelovanja zasniva se, dakle, na I. glavnom zakonu, a ekser-
gijski na II. glavnom zakonu termodinamike.
155
4.7.3.4. Primjer odreivanja eksergije
Poznato je da emo najvei mogui rad dobiti kada radnu tvar prevedemo
povrativim nainom iz poetnog stanja , u konano stanje , koje je
u ravnotei s okolinom. Usisat emo npr. 1 kg tvari uz p = konst. u radni stroj,
toka 1, slika 42. Adijabatskom ekspanzijom do 2 postie se najprije okolna
temperatura . Zatim, izotermnom ekspanzijom do 3 postie se i okolini tlak
. Toplinu , koja je potrebna za izotermnu ekspanziju pri , oduzima se
okolini pri istoj temperaturi . Budui da je sada radni medij potpuno istroen
istiskujemo ga iz cilindra, linija 3-b, slika 42. b. Zbog posve povrativih procesa
dobit e se najvei korisni rad eksergija e koji je uope mogu. Taj rad
predoen je povrinom a-1-2-3-b, tj. integralom
1
p
1
T
0
p
0
T
0
T
0
p
3 , 2
q
0
T
0
T
.

3
2
2
1
3
1
dp v dp v dp v e = =
Prema I. glavnom zakonu (vidi 4.6. i 4.9.)
dp v dh q =
.
e h h dp v h h q + = =
1 3
3
1
1 3

Slika 42. Povrativo izjednaenje stanja s okolinom
156

Radnoj tvari dovodi se toplina samo izmeu stanja 2 i 3 i to pri = konst. te je
0
T
( )
2 3 0
s s T q = .
Zbog adijabatske ekspanzije

1 2
s s = ,
a time eksergija
( )
3 1 0 3 1
s s T h h e = .
Ovaj izraz moemo pisati u obliku
( )
0 0 0
s s T h h e =
gdje se indeksom 0 oznaava stanje radne tvari pri okolnom tlaku i okolnoj
temperaturi. Veliine bez indeksa odnose se na stanje dobavljene tvari kod kons-
tantnog tlaka. Pri tome je eksergija (radna mo), tj. najvei rad koji moemo
dobiti iz 1 kg tvari koja struji i koja nadolazi pri konstantnom tlaku p, a otputa
se u okolinu tlaka .
0
p
Pojam radne sposobnosti eksergije vrlo je pogodan da njime ocijeni-
mo valjanost raznih kontinuiranih procesa obzirom na pretvorbu energije. Kada
se procesi odvijaju povrativo mora eksergija odvedenih tvari, u koju uraunava-
mo i dobiveni mehaniki rad, biti jednaka eksergijama dovedenih tvari ukljuu-
jui, naravno, i eksergiju utroenog mehanikog rada, izmijenjenih toplina ili
drugih vrsta energija.
Kada se pojavljuju nepovrativosti, kako nam je poznato, sveukupna e se
eksergija sudionika tijekom procesa umanjiti pa je to smanjenje eksergije nepo-
sredna mjera za gubitke koji se vie nikakvim postupcima i sredstvima ne mogu
naknadno ispraviti.

4.8. TIPINI NEPOVRATIVI PROCESI
4.8.1. Priguivanje
U tehnikoj praksi je vrlo esto potrebno naglo sniavati tlak nekom radn-
om tijelu (plinu ili tekuini) u odreenom presjeku cijevi kroz koju struji. To se
postie, kako znamo, na taj nain da se pomou pritvorenog ventila, tzv.
prigunog ili reducir ventila, prirubnice ili pamunog epa za laboratorijska
157
ispitivanja, naglo smanji, a zatim proiri presjek struje radnog tijela, odnosno
cijevi kroz koju struji. Na taj nain se radno tijelo priguuje. Proces priguivanja
tee relativno vrlo brzo, tako da je pri tom osobito karakteristina neuravnote-
enost radnog tijela zbog vrtloenja, trenja itd. Stoga je priguivanje tipian
primjer nepovrativog procesa.
Zbog relativno velike brzine odvijanja procesa priguivanja, moe se
smatrati da ne postoji uope izmjena topline izmeu radnog tijela i okoline,
osobito ako je cijev dobro izolirana pa se rad priguivanja obavlja na raun
promjene unutarnje energije tijela, tj.

1 2
u u w = .
Meutim, rad priguivanja, bolje reeno rad koji se nepovratno gubi priguiva-
njem, jednak je razlici radova struje radnog tijela prije i poslije priguivanja.
Ako je stanje radnog tijela prije priguivanja, na udaljenosti od priguili-
ta na kojem se utjecaj priguivanja moe zanemariti, i , odnosno poslije
priguivanja, pri istim uvjetima i , tada e, kako nam je poznato, rad
priguivanja biti
1
p
1
v
2
p
2
v
( )
2 2 1 1 2 2 1 1
V p V p s F p s F p W = =
gdje je F,
2
m presjek cijevi, a
1
s i , m put koji promatrana koliina, u ovom primjeru 1 kg, radnog
2
s
tijela prijee u istom vremenu prije, odnosno poslije priguiva
nja, slika 43.

Slika 43. Priguivanje

Jedinini rad priguivanja bit e
158

2 2 1 1
v p v p w = .
Kada je Q = 0 slijedi

2 2 2 1 1 1
v p u v p u + = + ,
odnosno

2 1
h h = ,
tj. prilikom priguivanja, ako se zanemari izmjena topline s okolinom, kako zna-
mo, entalpija radnog tijela i to ne samo idealnog plina nego takoer i realnih
plinova i tekuina, je konstantna.
Na primjeru procesa priguivanja moe se uoiti sljedee:
a) znaenje uvoenja pojma entalpije kao veliine stanja u termodinamici;
b) entalpija, kao veliina dobivena analizom povrativih promjena stanja, moe
imati i veliki praktiki znaaj u analiziranju tipinih nepovrativih procesa
kao to je to, npr. u promatranom sluaju priguivanje.

4.8.2. Punjenje spremnika
esto se pojavljuje problem punjenja nekog spremnika plinom vieg tla-
ka. U spremnik tlaka nieg od atmosferskog, ustrujavat e vanjski, atmosferski
zrak ako se otvori ventil uslijed ega e u spremniku porasti tlak. Taj tlak e biti
to vii to je ventil dulje otvoren. Ako s obiljeimo poetni tlak, s atmo-
sferski i s uspostavljeni tlak, slijedi
0
p
a
p
1
p

a
p p p < <
1 0
.
Zrak u spremniku e se stlaiti i pri tome ugrijati. Zanima nas ta promjena
temperature kao i masa uvedenog zraka. Za utiskivanje uvedenog zraka u
spremnik troi se rad

a a
V p W = ,
odnosno taj rad vri atmosferski tlak. Za taj iznos mijenja se unutarnja energija
sustava, tj.
159

a a a a a
m v p V p U U = =
1 2
.
Prije punjenja, temperatura zraka u spremniku jednaka je atmosferskoj tempera-
turi, . Nakon punjenja, u spremniku temperatura je porasla na . Navedenu
jednadbu moemo stoga napisati u sljedeem obliku
0
T
1
T
( ) ( )
a a a a v a
m T R m v p T T c m m U U = = + =
0 0 1 0 1 2
.
0
m i izrazit emo jednadbom stanja, tj.
a
m

0
0 0
0
T R
V p
m
=
( )
1
0 1
0
T R
V p
m m
a
= + .
Odatle dobivamo sljedei izraz
( )
0
0 0
1
0 1
0 0
T R
V p
T R
V p
m m m m
a a
= + = .
Iz prethodnog izraza za razliku unutarnje energije i uzevi u obzir da je
1 =
v
c
R

dobivamo sljedei izraz

( )
1
0
0 1
1 1
p
p
T T
+
=

.
1
T je temperatura na kraju procesa ako je punjenje izvreno tako brzo da se
spremnik nije uspio ohladiti. Iz prikazanog izraza vidljivo je da je temperatura
nakon punjenja ovisna samo o omjeru tlakova prije i nakon punjenja spremnika,
a neovisna je o vanjskom tlaku.

4.8.3. Mijeanje plinova
Mijeanje plinova je tipian nepovrativi proces s kojim se vrlo esto
susreemo. Zanima nas, u prvom redu, konano stanje smjese koje moramo oe-
kivati kada su poznata poetna stanja pojedinih sudionika i kada su poznate
160
vanjske okolnosti pod kojima se mijeanje provodi. Tako e mijeanje pri stal-
nom volumenu dati drugi rezultat nego li pri stalnom tlaku. Raunanje pojedno-
stavnjujemo pretpostavkom da se sustavu za vrijeme mijeanja toplina niti
dovodi niti odvodi. Ako bi se toplina ipak izmjenjivala, u raunima uvijek
moemo uzeti kao da je izmijenjena nakon zavretka mijeanja jer je za bilancu
energije svejedno u kojem se vremenskom slijedu izmjenjuju pojedini iznosi
energije.

4.8.3.1. Mijeanje plinova pri konstantnom volumenu
Spremnik (posuda) volumena V, koji je izoliran, pregradama je podijeljen
u komore u kojima se nalaze pojedini plinovi mase ... pri tlaku
... i temperature .... Ako odstranimo pregrade, uz isti ukupni volumen,
tlakovi e se naglo izjednaiti, a kada se plinovi difuzijom izmijeaju, ustalit e
se tlak p i temperatura T smjese. Odredit emo te vrijednosti pretpostavljajui da
se mijeaju idealni plinovi.
, ,
2 1
m m , ,
2 1
p p
, ,
2 1
T T
Kako je volumen konstantan, to je ukupno izvreni rad nula. Budui da se
ne izmjenjuje toplina s okolinom Q = 0, to je prema I. glavnom zakonu,
unutarnja energija sustava prije mijeanja jednaka unutarnjoj energiji sustava
nakon mijeanja, tj.
= + + +
n v n v v
T c m T c m T c m
n
...
2 2 1 1
2 1

( ) T c m c m c m
n
v n v v
+ + + = ...
2 1
2 1
.
Odatle slijedi

( )
( )
=
=

=
n
i
v i
n
i
i v i
i
i
c m
T c m
T
1
1
.
Uvrtavanjem u taj izraz
i i
i i
i
T R
V p
m
=
i

1
1
=
i i
i v
R
c

161
dobivamo

( )
( )
=
=

=
n
i i i
i i
n
i i
i i
T
V p
V p
T
1
1
1
1
.
Kada se npr. mijeaju samo dvoatomni plinovi, tj. plinovi s jednakim
i
, slijedi

=
=
=
n
i i
i i
n
i
i i
T
V p
V p
T
1
1
.
Kod izraunavanja tlakova smjese treba primijeniti Daltonov zakon, tj.

( ) n
p p p p + + + = ... ' ' '
gdje su , ... parcijalni tlakovi pojedinih sudionika u smjesi. Parcijalni
tlakovi se, naravno, razlikuju od tlakova ... prije mijeanja. Iz
jednadbe stanja slijedi
' ' , ' p p
, ,
2 1
p p

V
T R m
p

=
1 1
' ,

1
1 1 1
1
V
T R m
p

= ,
a odatle

1
1
1
'
T V
T V
p p
=

2
2
2
' '
T V
T V
p p
=
te se za ukupni tlak smjese dobiva
162

=
n
i i
i i
T
V p
V
T
p
1
.
Ako svi sudionici (komponente) smjese imaju isti
i
, bit e

V
V p
V
V p
T
n
i
i i
n
i
i
n
i
i i

=
=
=

=
=
1
1
1
.
Indeksi i odnose se na stanja komponenata prije mijeanja.

4.8.3.2. Mijeanje plinskih struja
Ako se mijeaju dimni plinovi iz vie loita i dovode u zajedniki dim-
njak, to je primjer mijeanja plinskih struja pri konstantnom tlaku. Mijealitu se
dovodi ili plinova pri stalnim tlakovina
, dok se od mijealita odvodi ili smjese pri stal-
nom tlaku p.
1
2 1
s kg ... , ,

m m
1 3
2 1
s m ... , ,

V V
... , ,
2 1
p p
1
s kg
m
1 3
s m
V
Ako se mijeanje vri bez izmjene topline s okolinom, zbroj unutarnjih
energija i radova utiskivanja mora biti jednaka unutarnjoj energiji i radu istiski-
vanja smjese, tj.
V p U V p V p U U + = + + + + + ... ...
2 2 1 1 2 1
,
odnosno
H H H H
n
= + + + ...
2 1
.
Entalpija dovedenog plina i je

i p i i
T c m H
i
= .
Entalpija smjese prije mijeanja je
,

=
=
n
i
i p i i
T c m H
i
1
a entalpija nakon mijeanja
163
.
=
=
n
i
p i
T c m H
i
1
Obzirom na to da je entalpija prije i nakon mijeanja konstantna, slijedi
,

= =
=
n
i
p i
n
i
i p i
T c m T c m
i i
1 1
a odatle

=
=

=
n
i
p i
n
i
i p i
i
i
c m
T c m
T
1
1
.
Analogno dobivenom izrazu za izraunavanje temperature pri stalnom volume-
nu slijedi izraz

=
=
=
n
i i
i i
i
i
n
i
i i
i
i
T
V p
V p
T
1
1
1
1
.
Ako svi plinovi imaju isti
i
, dobivamo

=
=
=
n
i i
i i
n
i
i i
T
V p
V p
T
1
1
.
Meutim, ovdje zbroj . V V
i

Ako s V = V, V = V oznaimo parcijalne volumene pojedinih
plinova u nastaloj smjesi, onda je za plin 1 prema jednadbi stanja

p
T R m
V

=
1 1
'

1
1 1 1
1
p
T R m
V

= .
Iz izraza za
1
'
V
V
, slijedi
164

1
1
1
'
T p
T p
V V
=

2
2
2
' '
T p
T p
V V

= .
Ako te izraze uvrstimo u sljedei izraz

( ) n
V V V V + + + = ... ' ' '
dobivamo izraz za volumen nastale smjese

=
n
i i
i i
T
V p
p
T
V
1
.
Kada svi plinovi struje pod istim tlakom, dobivamo jednostavniji izraz

=
=
n
i i
i
T
V
T V
1
.

Primjer 4.1.
1 kg duika komprimira se od 1
1
= p bar i 15
1
= t C na bar i
C. Koliko topline pri tome treba odvesti?
5 . 8
2
= p
100
2
= t

Rjeenje
Treba prvo odrediti vrstu promjene

n
n
p
p
T
T
1
1
2
1
2

=

1
2
1
2
log
1
log
p
p
n
n
T
T
=
165

1
5 . 8
log
288
373
log
log
log
1
1
2
1
2
= =
p
p
T
T
n
n

14 . 1 = n

1 1
K kmol kJ 930 . 20
plin atomni 2

=
v
C

1 1
K kg kJ 0.748
28
930 . 20
plin atomni 2

= =
v
C

( ) ( )
1
1 2 2 , 1
kg kJ 08 . 118 288 373
1 14 . 1
4 . 1 14 . 1
748 . 0
1

=
= T T
n
n
c q
v

Primjer 4.2.
Dizel motor usisava zrak 884
1
= p mbar, 100
1
= t C i komprimira ga
politropski (n = 1.3). Na koji tlak treba komprimirati zrak da se postigne tempe-
ratura paljenja goriva od 650 C?

Rjeenje

1
1
2
1
2

=
n
n
T
T
p
p

83 . 44
373
923
884 . 0
1 3 . 1
3 . 1
1
1
2
1 2
=
=

n
n
T
T
p p bar

Primjer 4.3.
166
5 zraka C i
3
dm 100
1
= t 8 . 0
1
= p bar komprimira se politropski (n =
1.35) na 35 bar. Kolika je promjena unutarnje energije?

Rjeenje
( )
1 2 1 2
T T c m U U
v
=
00374 . 0
373
29
8314
10 5 10 8 . 0
3 5
1
1 1
=
=

T R
V p
m kg

n
n
p
p
T
T
1
1
2
1
2

=
992
8 . 0
35
373
35 . 1
1 35 . 1
1
1
2
1 2
=
n
n
p
p
T T K
( ) 67 . 1 373 992
29
93 . 20
00374 . 0
1 2
= = U U kJ

Primjer 4.4.
5 kg vodika temperature 600 C, volumena 1
3
m komprimira se izoter-
mno na 3 puta manji volumen. Tada se toplina odvodi pri p = konst. dok se
volumen ne smanji za 2 puta od volumena nakon izotermne kompresije. Odre-
diti veliine p, V, T, odvedenu toplinu i utroeni rad.

Rjeenje
45 . 181 kPa 18145
1
873
2
314 . 8
5
1
1
1
= =

=

=
V
T R m
p bar
za T = konst.
167
35 . 544 3 45 . 181
2
1
1 2
2
1
1
2
= = = =
V
V
p p
V
V
p
p
bar

3 1
2
1
2
m 33 . 0
3

3
1
= = =
V
V
V
V

za p = konst.

3 2
3
2
3
m 165 . 0
2

2
1
= = =
V
V
V
V

5 . 436
2
873
2

2
3
2
3
2
3
= = = =
T
T
V
V
T
T
K
19912
3
1
log 3 . 2 873
2
314 . 8
5 ln
1
2
izoter.
= = =
V
V
T R m Q kJ
( ) ( ) 31974 873 5 . 436
2
30 . 29
5
2 3 izobara
= = = T T c m Q
p
kJ
51886
izob. izot. ukupno
= + = Q Q Q kJ
19912
izoter. izoter.
= = Q W kJ
( ) 9073
3
1
6
1
10 35 . 544
2
2 3 2 izobar.
=
= = V V p W kJ
28985
izob. izot. ukupno
= + = W W W kJ

Primjer 4.5.
1 kg zraka temperature 20 C treba ugrijati na 180 C i to:
a) uz konstantan tlak,
b) uz konstantan volumen,
c) politropskom kompresijom (n = 1.2).
Treba izraunati promjenu entropije za sva tri sluaja.

168
Rjeenje
a)

1 1
1
2
1 2
K kg kJ 440 . 0
293
453
log 3 . 2
29
31 . 29
ln

= = = =
T
T
c s s s
p

169
b)

1 1
1
2
1 2
K kg kJ 314 . 0
293
453
log 3 . 2
29
93 . 20
ln

= = = =
T
T
c s s s
v

c)

1
2
1 2
ln
T
T
c s s s
n
= =

1
2
ln
1 T
T
n
n
c s
v

=

1
K
1
kg kJ 0.314
293
453
2.3log
1 1.2
1.4 1.2
29
20.93
s

=
=

Primjer 4.6.
Nekom plinu dovodimo 334.94 kJ topline kod nepromijenjenog volumena
te mu se pri tom mijenja temperatura s neke poetne na neku konanu. Ako tako
zagrijani plin naknadno ekspandiramo adijabatski do iste poetne temperature,
koliko rada dobijemo ovom adijabatskom ekspanzijom?
Skica u p, V i T, s dijagramu!

Rjeenje
W U U Q + =
1 3

Temperatura plina na kraju jednaka je poetnoj temperaturi pa je prema tome

1 3
U U = .
Za vrijeme dovoenja topline uz konstantni volumen
0 =
v
W ,
a za vrijeme adijabatske promjene stanja
0
adij.
= Q
169
tako da mora biti
94 . 334
adij.
= =W Q
v
kJ
ili
( ) 94 . 334
1 2 2 , 1
= = T T c m Q
v
kJ
( )
1
2 , 1 2 , 1
1 2
R
m
Q
c m
Q
T T
v

( ) ( ) ( )
1 1 1
1 2 3 2 3 3 2 2
3 , 2

=

T T R m T T R m v p v p m
W
94 . 334
1
1
2 , 1
2 , 1
3 , 2
= =

= Q
R
m
Q
R m
W

kJ

Q
1
,
2
v

=

k
o
n
s
t
.
Q
2
,
3 =

0

Slika P4.6.

170
Primjer 4.7.
Zrak se komprimira politropski (n = 1.1) do tlaka 1471.00 kPa. Poslije
toga plinu se dovodi toplina pri stalnom tlaku. Na kraju plin adijabatski
ekspandira do poetnog stanja. Poetni tlak je 98.066 kPa, a temperatura 17 C.
a) Skicirati proces u p, v dijagramu i izraunati osnovne veliine stanja u
karakteristinim tokama.
b) Nai koristan rad i izmijenjenu toplinu.
c) Odrediti ciklusa.
d) Odrediti promjenu entropije pri politropskoj kompresiji.

Rjeenje

Slika P4.7.

Stanje
p
kPa
v
1 3
kg m

T
K
1 98.066 0.85 290
2 1471.00 0.0723 371
3 1471.00 0.123 629

171
a)
T R v p =

1 3
1
kg m 85 . 0
066 . 98
290
29
314 . 8
= v
371
066 . 98
00 . 1471
290
1 . 1
1 1 . 1
2
1
1
2
1
2
=
T
p
p
T
T n
n
K

1 3
2
kg m 0723 . 0
00 . 1471
371
29
314 . 8
= v
29 6
0.286
98.066
1471.00
90 2
3
T
1
1
p
3
p
1
T
3
T
= =
K

1
kg
3
m 0.123
1471.00
629
29
8.314
3

=
= v
b)

0
q q w =
( ) ( )
1
kg kJ 261 371 629
29
31 . 29
2 3 3 , 2

= = = T T
p
c q
( ) ( ) ( ) 290 371
1 1 1
4 1 1 1
29
20.93
1
1 2 1 2 2 , 1

= =
.
. .
T T
n
n
c T T c q
v n

1
2 , 1
kg kJ 40 . 175

= q

1
kg kJ 60 . 85 40 . 175 261

= = w
c)
172
% 0 3 33 . 0
261
60 . 85
0
= =
=
q
q q

d)

1
K
1
kg kJ 533 . 0
290
371
ln
1 1 . 1
4 . 1 1 . 1
29
93 . 20
1
2
ln
1 2

=
= =
T
T
n
c s s

Primjer 4.8.
Zrak tlaka =1176.8 kPa,
1
p =
1
t 20 C izobarno se iri do , a
onda se izohorno hladi do stanja iz kojeg se adijabatskom kompresijom postie
poetno stanje. Treba nai
1 2
3v v =
a) skicu u p, v i T, s dijagramu
b) veliine p, v i T u karakteristinim tokama
c) izmijenjene topline i koristan rad.

Rjeenje
a)

p
=
k
o
n
s
t.
v

=

k
o
n
s
t
.

Slika P4.8.

b)
173

1 3
1
1
1
kg m 0714 . 0
8 . 1176
293
29
314 . 8
=
p
T R
v

1 3
1 2
kg m 2142 . 0 0714 . 0 3 3

= = = v v
za p = konst.
879 3 293
1
2
1 2
1
2
1
2
= = = =
v
v
T T
v
v
T
T
K
ili
879
29
314 . 8
2142 . 0 8 . 1176
2 2
2
=
=
R
v p
T K

1 3
2 3
kg m 2142 . 0

= = v v
adijabata 1 3
77 . 252
3
1
8 . 1176
4 . 1
3
1
1 3
3
1
1
3
=
=

v
v
p p
v
v
p
p
kPa
189
29
314 . 8
2142 . 0 77 . 252
3 3
3
=
=
R
v p
T K
c)
dovedena toplina
( ) ( )
1
1 2 2 , 1
kg kJ 3 . 592 293 879
29
31 . 29

= = = T T c q
p

odvedena toplina
( ) ( )
1
2 3 3 , 2
kg kJ 498 879 189
29
93 . 20

= = = T T c q
v

koristan rad

1
kg kJ 3 . 94
3 , 2 2 , 1

= = q q w
174
% 16 16 . 0
3 . 592
3 . 94
o
= = =
=
q
w
q
q q

Primjer 4.9.
1 kmol zraka 25 C, =
1
t =
1
p 98.07 kPa komprimira se politropski
(n = 1.5) u stanje 2, a zatim se vri adijabatska ekspanzija do =
3
t 25 C te kom-
presija uz stalnu temperaturu na poetni tlak. Pri izotermnoj kompresiji odvodi
se 753.6 .
1
kmol kJ

a) skica u p, V dijagramu
b) veliine p, V, i T u karakteristinim tokama
c) izmijenjene topline, dobiveni rad i termiki stupanj djelovanja.

Rjeenje
a)
Q
2,3
= 0

Slika P4.9.

b)
175
Stanje
p
kPa
V
3
m
T
K
1 98.07 25.3 298
2 597.00 7.58 544
3 72.38 34.2 298

3
1
1
1
m 3 . 25
07 . 98
298 314 . 8 1
p
R
=

=

=
T n
V

1
1 , 3
kg kJ 99 . 25
29
753

=
= w

1
3
1 , 3
ln
p
p
T R w =
304 . 0
298
29
314 . 8
99 . 25
ln
1
3
=
=
p
p

38 . 72
3
= p kPa

3
3
m 2 . 34
38 . 72
298 314 . 8 1
=

= V
Za toku 2 ne znamo nikakav parametar. Meutim, toka 2 je s tokom 1 pove-
zana politropom, a s tokom 3 adijabatom, zato

5 . 0
2
2
1
1
2
2
1
3 . 25
298

=

V
T V
V
T
T
n

4 . 0
2
5 . 0
2
4 . 0
2
2
1
3
2
2
3
2 . 34 3 . 25

2 . 34
298

=

V V V
T V
V
T
T

2 . 34 log 4 . 0 log 4 . 0 3 . 25 log 5 . 0 log 5 . 0
2 2
= V V

3
2
m 58 . 7 = V

5 . 0
2
3 . 25
58 . 7 298
=
T

3 . 0 log 5 . 0 log 298 log
2
= T
176
544
2
= T K
597
58 . 7
544 314 . 8 1
2
=

= p kPa
c)
( ) ( )
1
1 2 1 2 2 , 1
T T
n
n
C n T T C n Q
v n

= =

( ) 1030 298 544
1 5 1
4 1 5 1
20.93 1
2 , 1
=
=
.
. .
Q kJ
0
3 , 2
= Q
6 . 753
1 , 3
= Q kJ
4 . 276 6 . 753 1030
1 , 3 2 , 1
= = = Q Q W kJ
% 26.8 268 . 0
1030
4 . 276
2 , 1
= = =
Q
W

Primjer 4.10.
Zrak tlaka 0.73 bar i temperature 20 C komprimira se izotermno do
stanja 2, a zatim politropski (n = 1.55) do stanja 3. Koliina izmijenjene topline
pri politropskoj kompresiji iznosi . Pri izotermnoj kom-
presiji odvodi se topline.Iz stanja 3 plin se izobarno iri do stanja
4 iz kojeg se izohorno vraa u poetno stanje.
1
3 , 2
kmol kJ 1080

= Q
1
kmol kJ 760

a) Skicirati proces u p, v dijagramu.
b) Odrediti osnovne veliine stanja u karakteristinim tokama procesa.
c) Odrediti termodinamiki stupanj iskoritenja.

177
Rjeenje
a)

Slika P4.10.

b)
Stanje
p
bar
v
1 3
kg m

T
K
1 0.73 1.15 293
2 0.997 0.84 293
3 4.06 0.34 482
4 4.06 1.15 1628

1 3
2
1
1
1
kg m 15 . 1
10 73 . 0
293
29
314 . 8
=
p
T R
v

1
2
1
2 2 , 1 2 , 1
kmol kJ 760 ln

= = =
p
p
T R W Q
760
73 . 0
ln 293 314 . 8
2
=
p

293 314 . 8
760 73 . 0
ln
2

=
p

178
997 . 0
2
= p bar

1 3
2
2
2
2
kg m 84 . 0
10 997 . 0
293
29
314 . 8
=
p
T R
v
( ) ( )
1
2 3 2 3 3 , 2
T T
n
n
C T T C Q
v n

= =

( ) ( ) 293
1 55 1
4 1 55 1
314 . 8 31 . 29 1080
3

= T
.
. .

482
3
= T K

3
3
3
v
T R
p

=

1
2
3
3
2

=
n
V
V
T
T

1
1
3
2
2 3
2
3
1
1
3
2

= =
n n
T
T
v v
v
v
T
T

1 3 1 55 . 1
1
3
kg m 34 . 0
482
293
84 . 0

=
= v
bar 06 . 4 kPa 406
34 . 0
482
29
314 . 8
3
= =
= p
06 . 4
3 4
= = p p bar

1 3
1 4
kg m 15 . 1

= = v v
1628
29
314 . 8
15 . 1 406
4 4
4
=
=
R
v p
T K
( ) ( )
1
3 4 4 , 3
kmol kJ 33589 482 1628 29.31
= = = T T C Q
p

( ) ( ) ( )
1
4 1 1 , 4
kmol kJ 28030 1628 293 314 . 8 29.31
= = = T T C Q
v

179
c)
% 17 17 . 0
1080 33589
28030 760 1080 33589
3 , 2 4 , 3
1 , 4 2 , 1 3 , 2 4 , 3
=
+
+
=
+
+
=
Q Q
Q Q Q Q

Primjer 4.11.
Plinska smjesa masenog sastava N
2
: O
2
: CO
2
= 3 : 4 : 1 temperature 30
C i tlaka 1.2 bar zapoinje kruni proces politropskom kompresijom (n = 1.5)
do stanja 2. Iz stanja 2 smjesa se adijabatski ekspandira do temperature 40 C,
odakle se izobarno hladi do stanja 4 ( ). Iz ovog stanja smje-
sa se izotermno komprimira u poetno stanje.
1 3
4
kg m 169 . 1

= v
( )
1 1
2
K kmol kJ 08 . 35 CO ,

=
p
C
a) Skicirati proces u p, v i T, s dijagramu.
b) Odrediti veliine p, v i T u karakteristinim tokama procesa.
c) Odrediti termodinamiki stupanj iskoritenja.

Rjeenje
a)

q
2,3
= 0

Slika P4.11.
180
b)
Stanje
p
kPa
v
1 3
kg m

T
K
1 120 0.669 303
2 1706 0.114 734
3 68.69 1.208 313
4 68.69 1.169 303

8
3
2
N
= ,
8
4
2
O
= ,
8
1
2
CO
=

=
i i s
R R

2 2 2 2 2 2
CO CO O O N N
R R R R
s
+ + =

1 1
K kg kJ 265 . 0
44
314 . 8
8
1
32
314 . 8
8
4
28
314 . 8
8
3

= + + =
s
R

1 3
1
1
1
kg m 669 . 0
120
303 265 . 0

=
=
p
T R
v
69 . 68
169 . 1
303 265 . 0
4
4
4
=
=
v
T R
p kPa
69 . 68
4 3
= = p p kPa

1 3
3
3
3
kg m 208 . 1
69 . 68
313 265 . 0

=
=
p
T R
v
Za stanje 2 ne znamo nikakav parametar. Meutim, toka 2 povezana je s
tokom 1 politropom, a s tokom 3 adijabatom. Zato

1 5 . 1
2
2
1 - n
1
2
2
1
669 . 0
303

=
v
T v
v
T
T

1
2
2
1 -
3
2
2
3
208 . 1
313

v
T v
v
T
T

181
v
p
c
c
=
=
i p i p
c c
,

2 2 2 2 2 2
CO , CO O , O N , N p p p p
c c c c + + =

1 1
K kg kJ 950 . 0
44
08 . 35
8
1
32
31 . 29
8
4
28
31 . 29
8
3

= + + =
p
c
1 1
K kg kJ 685 . 0 265 . 0 950 . 0

= = =
s p v
R c c
387 . 1
685 . 0
950 . 0
= =
5 . 0
2
2
669 . 0
303
=
v
T
387 . 0
2
2
208 . 1
313
=
v
T
387 . 0
2
5 . 0
2
208 . 1
313
669 . 0
303
v v

387 . 0
2
5 . 0
2
208 . 1 669 . 0
033 . 1
v v

208 . 1 log 387 . 0 log 387 . 0 669 . 0 log 033 . 1 5 . 0 log 033 . 1 5 . 0
2 2
= v v
1223 . 0 log 1295 . 0
2
= v
1 3
2
kg m 114 . 0

= v
734
669 . 0
114 . 0
303
5 . 0
2
=
= T K
182
1706
114 . 0
734 265 . 0
2
2
2
=
=
v
T R
p kPa
c)
( )
1 2 2 , 1
1
T T
n
n
c q
v

=

( )
1
2 , 1
kg kJ 66.72 303 734
1 5 . 1
387 . 1 5 . 1
685 . 0

=
= q
0
3 , 2
= q
( ) ( )
1
3 4 4 , 3
kg kJ 5 . 9 313 303 950 . 0

= = = T T c q
p

1
1
4
1 1 1

, 4
g q k kJ 79 . 44
120
69 . 68
ln 669 . 0 120 ln

= = =
p
p
v p
% 19 19 . 0
72 . 66
79 . 44 5 . 9 72 . 66
o
=

=
=
q
q q

4.12. Primjer
Koliko rada u najpovoljnijem sluaju se dobije od 2 kmola CO stanja
kPa i C ako je stanje okoline 07 . 98
0
2
1 . 147
1
= p 200
1
= t = p kPa i

Rjeenje

20
0
= t C?

( ) ( )
2 1 0 2 1 0 2 1 . max
V V p S S T U U W + =
( ) ( ) ( ) 9636 293 473 314 . 8 08 . 35 2
2 1 2 1
= = = T T C n U U
v
kJ

2
1
2
1
2 1
ln R ln
p
p
n
T
T
C n S S
p
=
1
2 1
K kJ 83 . 26
07 . 98
1 . 147
log 3 . 2 314 . 8 2
293
473
log 3 . 2 08 . 35 2

= = S S
183
( ) 7861 83 . 26 293
2 1 0
= = S S T kJ
( )
2 1 0
V V p
3
1
m 47 . 53
1 . 147
473 314 . 8 2
=

= V
3
2
m 68 . 49
07 . 98
293 314 . 8 2
=

= V
( ) ( ) 372 68 . 49 47 . 53 07 . 98
2 1 0
= = V V p kJ
kJ
rvoaru volumena 0.3
1403 372 7861 9636
. max
= + = W

Primjer 4.13.
U reze
3
m nalazi se zrak pod tlakom od 4903.3 kPa i
mperature 20 C. Tlak i temperatura okoline su 07 . 98
0
= p kPa i C.
maksimalni rad koji se moe dobiti od komprimiranog zraka u
.
20
0
= t te
Izraunati
rezervoaru

Rjeenje
+ =
1
0
0
1
1 1 . max
1 ln
p
p
p
p
V p W
4306
3 . 4903
07 . 98
1
07 . 98
3 . 4903
log 3 . 2 3 . 0 3 . 4903
.

m
W
ax
=
+ = kJ
ili
( ) ( )
2 1 0 2 1 0 2 1 . max
2 1 2 1
U U T T = =
( ) ( )
2 1 0 2 1 0 . max
S S T V V p W =

1
2

2 1 1 2
ln
p
p
R m S S T T = =
184
51 . 17
293
29
314 . 8
3 . 0 3 . 4903
1
1 1
=
=
T R
V p
m k g

3
2
1 1
2
m 15
07 . 98
3 . 0 3 . 4903
=
=
p
V p
V
( ) 4306
3 . 4903
07 . 98
log 3 . 2
29
34 . 8
51 . 17 293 15 3 . 0 07 . 98
. max
= W = kJ

Primjer 4.14.
U zatvorenom spremniku volumena 10
3
m nalazi se plinska smjesa N
2
i
Sm rome ak izno 13 bar.
) Pod kojim e se nadtlakom nalaziti plinska smjesa nakon zagrijavanja?
bi se maksimalno moglo dobiti rada iz ovako nastale plinske smjese
ako je stanje okoline
He u masenom odnosu 6 : 8 pod nadtlakom od 1000 kPa i temperaturi 281 K.
jesa se zagrije na 308 K. Ba tarski tl si 1.0
a
b) Koliko
3 . 101
0
= p kPa i 17
0
= t C?
Rjeenje
a)

14
6
2
N
=
14
8
He
=
He He N N
2 2
R R R R
i i s
+ = =

1 1
K kg kJ 315 . 1
4
314 . 8
14
8
28
314 . 8
14
6

= + =
s
R
kPa 3 . 1101 3 . 101 1000 = + = + =
b
p
m
p
a
p
80 . 29
281 315 . 1
10 3 . 1101
1
1
=
=
T
s
R
V p
s
m kg
185
1207
10
308 315 . 1 80 . 29
2
2
=

=

=
V
T
s
R
s
m
p kPa
kPa
b)
1106 3 . 101 1207 = = =
b
p
a
p
m
p
( ) ( )
2 1 0 2 1 0 2 1 . max
( )
2 1 , 2 1
T T c m U U
s v s
=

He , He
1
N , N , ,
2 2
p
n
i
p i p i s p
c c c c + = =

=

1

1
,
K kg kJ 439 . 3
4
93 . 20
14
8
28
31 . 29
14
6

= + =
s p
c

1 1
,
K kg kJ 124 , 2 315 . 1 439 . 3

= =
s v
c
( ) 1139 290 308 124 . 2 80 . 29
2 1
= = U U kJ
( ) =
=
2
1
2
1
, 0 2 1 0
ln ln
p
p
R m
T
T
c m T S S T
s s s p s

26369
3 . 101
1207
ln 315 . 1 80 . 29
290
308
ln 439 . 3 80 . 29 290 = =

kJ
( )

=
2
2
2 1 0
10 3 . 101
p
T R m
V V p
s s

( ) 10351
3 . 101
290 315 . 1 80 . 29
10 3 . 101
2
=

=

V kJ
1 0
V p
17157 10351 26369 1139
. max
= + = W kJ
Primjer 4.15.
U boci volumena 70
3
dm nalazi se argon pod tlakom 11 bar i tempera-
turom koja je jednaka temperaturi okoline. Ako se uslijed zagrijavanja, argon u
oci ugrije za 60 C koliko bi rada u najpovoljni sluaju mogli dobiti iz tog
n zagrijavanja? Stanje okoline je
b jem
plina nako 1
0
= p bar i 15
0
= t C.
Rjeenje
186
187
29 . 1
288
40
314 . 8
10 70 10 11
3 2
1
1 1
=
=

T R
V p
m
Ar
Ar
kg
1333
10 70
348
40
314 . 8
29 . 1
3
2
1
=

=

=

V
T R m
p
Ar Ar
kPa
( ) ( )
2 1 0 2 1 0 2 1 . max
V V p s s T U U W + =
( ) ( ) 41 . 24 288 348
40
314 . 8 93 . 20
29 . 1
2 1 2 1
=
= = T T c m U U
v
kJ

0 2
T T =

0 2
p p =
( )

=
2
1
2
1
0 2 1 0
ln ln
p
p
R m
T
T
c m T s s T
p

( ) 16 . 163
1
32 . 13
ln
40
314 . 8
29 . 1
288
348
ln
40
93 . 20
29 . 1 288
2 1 0
=
= s s T kJ
( )

=

2
2 3 2
2 1 0
10 70 10 1
p
T R m
V V p
( ) 70
10 1
288
40
314 . 8
29 . 1
10 70 10 1
2
3 2
2 1 0
=

=

V V p kJ
57 . 117 70 16 . 163 41 . 24
. max
= + = W kJ

Primjer 4.16.
Koliko se maksimalno moe dobiti rada iz novonastale smjese ako se
700 plina masenog sastava H
3
dm
2
= 2 %, CO
2
= 38 % i N
2
= 60 %,
temperature 127 C i tlaka 2.65 bar pomijea s 800 plina masenog sastava
CO = 25 % i N
3
dm
2
= 75 % iste temperature i tlaka. Stanje okoline je normalno.
Podaci: .
1 1
CO ,
K kmol kJ 08 . 36
2

=
p
C

187
Rjeenje
( ) ( )
2 1 0 2 1 0 2 1 . max

2 , 1 , s s s
m m m + =

1 1 ,
1 1
1 ,
T R
V p
m
s
s
=
=
n
i
i i s
R R
1
1 ,

2 2 2 2 2 2
N N CO CO H H 1 ,
R R R R
s
+ + =
1 1
1 ,
K kg kJ 333 . 0
28
314 . 8
60 . 0
44
314 . 8
38 . 0
2
314 . 8
02 . 0

= + + =
s
R
393 . 1
400 333 . 0
10 700 10 65 . 2
3 2
1 ,
=

=

s
m kg

2 2 ,
2 2
2 ,
T R
V p
m
s
s
=
=
n
i
i i s
R R
1
2 ,

2 2
N N CO CO 2 ,
R R R
s
+ =

1 1
2 ,
K kg kJ 297 . 0
28
314 . 8
75 . 0
28
314 . 8
25 . 0

= + =
s
R
784 . 1
400 297 . 0
10 800 10 65 . 2
3 2
2 ,
=

=

s
m kg
177 . 3 784 . 1 393 . 1 = + =
s
m kg
Sastav smjese nakon mijeanja
0279 . 0 393 . 1 02 . 0
1 , H H
2 2
= = =
s
m m kg
5293 . 0 393 . 1 38 . 0
1 , CO CO
2 2
= = =
s
m m kg
8358 . 0 393 . 1 60 . 0
1 , N N
2 2
= = =
s
m m kg
188
446 . 0 784 . 1 25 . 0
2 , CO CO
= = =
s
m m kg
338 . 1 784 . 1 75 . 0
2 , N N
2 2
= = =
s
m m kg
Ukupna masa duika
1738 . 2 338 . 1 8358 . 0
2
N
= + = m kg
009 . 0
177 . 3
0279 . 0
2
2
H
H
= = =
s
m
m

166 . 0
177 . 3
5293 . 0
2
2
CO
CO
= = =
s
m
m

685 . 0
177 . 3
1738 . 2
2
2
N
N
= = =
s
m
m

141 . 0
177 . 3
446 . 0
CO
CO
= = =
s
m
m

=
=
n
i
i p i s p
c c
1
, ,

CO CO
N
N CO CO H H ,
2
2 2 2 2 2
p, p p, p, s p
c c c c c + + + =
28
31 . 29
141 . 0
28
31 . 29
685 . 0
44
08 . 36
166 . 0
2
31 . 29
009 . 0
s
+ + + =
p,
c

1 1
s
K kg kJ 132 . 1

=
p,
c

=
=
n
i
i i s
R R
1

CO CO N N CO CO H H
2 2 2 2 2 2
R R R R R
s
+ + + =
28
314 . 8
141 . 0
28
314 . 8
685 . 0
44
314 . 8
166 . 0
2
314 . 8
009 . 0 + + + =
s
R
1 1
K kg kJ 312 . 0

=
s
R

1 1
, ,
K kg kJ 82 . 0 312 . 0 132 . 1

= = =
s s p s v
R c c
189

3 3
2 1
m 5 . 1 dm 1500 800 700 = = + = + = V V V
s
plin
K 400
1
= T
bar 65 . 2
1
= p
okolina
K 273
2 0
= =T T
bar 013 . 1
2 0
= = p p
( ) ( ) 331 273 400 82 . 0 177 . 3
2 1 , 2 1
= = = T T c m U U
s v s
kJ
( )

=
2
1
2
1
, 0 2 1 0
ln ln
p
p
R m
T
T
c m T s s T
s s s p

( ) 115
3 . 101
265
ln 312 . 0 177 . 3
273
400
ln 132 . 1 177 . 3 273
2 1 0
=
= s s T kJ
( )

=
2
2
2 1 0
5 . 1 3 . 101
p
T R m
V V p
s s

( ) 118
3 . 101
273 312 . 0 177 . 3
5 . 1 3 . 101
2 1 0
=

= V V p kJ
98 118 115 331
. max
= = W kJ

Primjer 4.17.
a) Koliko se maksimalno moe dobiti rada iz 2 m
3
plinske smjese masenog
sastava CO
2
= 25 % i N
2
= 75 %, temperature 300 K i tlaka 2.1 bar ako je
stanje okoline = 1.1 bar i = 15 C?
0
p
0
t
b) Kolika bi bila radna sposobnost (eksergija) ovako nastale plinske smjese?
Podaci: .
1 1
CO ,
K kmol kJ 08 . 36
2

=
p
C

190
Rjeenje
a)
2 089 . 0
414 . 22
2
m
3
= =
n
kmol

=
=
n
i
i i s
R R
1

2 2 2 2
N N CO CO
R R R
s
+ =

1 1
K kg kJ 270 . 0
28
314 . 8
75 . 0
44
314 . 8
25 . 0

= + =
s
R

1
kmol kg 79 . 30
27 . 0
314 . 8 R

= = =
s
s
R
M

=
=
n
i
i p i s p
c c
1
, ,

2
2 2 2 N
N CO CO , p p, s p
c c c + =
99 . 0
28
31 . 29
75 . 0
44
08 . 36
25 . 0
s
= + =
p,
c kJ
1 1
K kg

48 . 30 79 . 30 99 . 0
, ,
= = =
s s p s p
M c C
1 1
K kmol kJ

1 1
, ,
K kg kJ 72 . 0 27 . 0 99 . 0

= = =
s s p s v
R c c

1 1
, ,
K kmol kJ 17 . 22 79 . 30 72 . 0

= = =
s s v s v
M c C
( ) ( )
2 1 0 2 1 0 2 1 . max
( ) ( ) 24 288 300 17 . 22 089 . 0
2 1 , 2 1
= = = T T C n U U
s v s
kJ
( )

=
2
1
2
1
, 0 2 1 0
ln R ln
p
p
n
T
T
C n T s s T
s s p s

( ) 106
110
210
ln 314 . 8 089 . 0
288
300
ln 48 . 30 089 . 0 288
2 1 0
=
= s s T kJ
191
( )

=
2
2
1
1
2 1 0
R R
110
p
T n
p
T n
V V p
s s

( ) 97
110
288 314 . 8 089 . 0
210
300 314 . 8 089 . 0
110
2 1 0
=

= V V p kJ
33 97 106 24
. max
= + = W kJ
b)
( )
0 1 0 0 1
s s T h h e =
( )
2 1 0 2 1
s s T h h e =
( ) ( )
1
2 1 , 2 1
kg kJ 12 288 300 99 . 0

= = = T T c h h
s p

( )

=
2
1
2
1
, 0 2 1 0
ln ln
p
p
R
T
T
c T s s T
s s p

( )
1
2 1 0
kg kJ 38
110
210
ln 27 . 0
288
300
ln 99 . 0 288

=
= s s T

1
kg kJ 50 38 12

= + = e

Primjer 4.18.
Treba odrediti gubitak eksergije za 1 kg N
2
koji iz stanja bar i
K prelazi u stanje
7
1
= p
770
1
= T 2
2
= p bar i 320
2
= T K ako je stanje okoline 283 K.

Rjeenje
( ) ( )

= =
2
1
2
1
0 2 1 2 1 0 2 1
ln ln
p
p
R
T
T
c T T T c s s T h h e
p p

( )
=
2
7
log
28
314 . 8
320
770
log 065 . 1 3 . 2 283 320 770 065 . 1 e

1
kg kJ 317

= e
192
Primjer 4.19.
Treba odrediti gubitak eksergije zraka pri priguivanju od bar
na bar. Temperatura okoline je 300 K.
100
1
= p
50
2
= p

Rjeenje
( )
2 1 0 2 1 2 1
s s T h h e e e = =
pri priguivanju h = konst.
( )
2
1
0 2 1 0
ln
p
p
R T s s T e = =

1
kg kJ 6 . 59
50
100
log 3 . 2
29
314 . 8
300

= = e

4.9. ISTJECANJE ILI STRUJANJE PLINOVA I PARA
U tehnikim napravama i postrojenjima esto se susree strujanje (istjeca-
nje) plinova i para: u cjevovodima za prijenos tvari i energije, u sapnicama u
kojima se unutarnja energija plina ili pare pretvara u kinetiku, u turbostrojevi-
ma gdje se kinetika energija pretvara u mehaniku itd. Svim takvim procesima
je zajedniko da plinovi ili pare struje kroz prostor omeen stijenkama. To su
cijevi konstantnog ili promjenjivog presjeka, prostor meu lopaticama turbina i
slino.

Strujanje kroz sapnice
Sapnice su kratke cijevi posebna oblika u kojima se potencijalna energija
plina ili pare pretvara u kinetiku energiju. Budui da su one kratke, doputeno
je pretpostaviti da im se kroz stijenke ne dovodi i ne odvodi toplina. Stoga se
strujanje kroz sapnice smatra adijabatskim; ono ima veliku vanost za sve vrste
turbostrojeva.
193
4.9.1. Kinetika energija (rad) pri istjecanju;
brzina istjecanja
Razmotrimo adijabatsko istjecanje bez trenja kroz konvergentnu sapnicu,
slika 44.

p
0
p
v
0
v

Slika 44. Konvergentna sapnica

Ako se izraz za entalpiju diferencira, dobiva se
dp v q dp v dv p du dh + = + + = ,
odakle za adijabatsku promjenu stanja ( 0 = q i 0 = q ) slijedi
dh dp v = ,
odnosno
dh dp v = .
Rad pri adijabatskom istjecanju bez trenja, teoretski rad istjecanja 1
kg plina ili pare, dobiva se integriranjem posljednje jednadbe, tj.
t
w
.
= =
0
0
p
p
t
h h dp v w
Iz tog izraza se vidi da e rad pri adijabatskom istjecanju biti u p, v dijagramu,
slika 45., predstavljen zasjenjenom povrinom, a u h, s dijagramu, slika 46.
odsjekom na ordinati (
0
h h h
t
= ) koji se naziva toplinski pad.
194

Slika 45. Rad pri adijabatskom istjecanju u p, v dijagramu

t

Slika 46. Rad pri adijabatskom istjecanju u h, s dijagramu

Kako je rad pri istjecanju jednak kinetikoj energiji, to je

t
w =
2
2
0

pa se, uz koritenje prethodnih jednadbi dobiva teorijska brzina istjecanja
( )
0 0
2 h h = .
Pomou h, s dijagrama mogu se, dakle, lako izraunati rad i teorijska brzina
istjecanja.
195
4.9.1.1. Utjecaj trenja na istjecanje
Pri istjecanju plina ili pare iz sapnice, kao i pri strujanju kroz kanale,
uvijek postoji izvjesno trenje koje izaziva gubitak (smanjenje) toplinskog pada

i t
h h h =
(vidi sliku 46), a to znai smanjenje brzine istjecanja, odnosno rada (kinetike
energije) pri istjecanju pa ako se uvede koeficijent trenja , slijedi stvarna brzina
istjecanja
( )
i
h h
0 0
2 = = ,
odnosno stvarni (unutarnji) rad pri istjecanju 1 kg plina ili pare

i t i
h h h w = =
gdje je stvarni (unutarnji) toplinski pad, dok gubitak rada (kinetike energije)
zbog trenja iznosi h.
i
h
196
______________________________________________________Stvarni ili realni plinovi i pare

5. STVARNI ILI REALNI
PLINOVI I PARE

5.1. UKAPLJIVANJE I ISPARAVANJE
Kod uvoenja pojma idealnog plina i analiziranja promjene stanja doli
smo do mnogih pojmova, izraza i zakljuaka koji vrijede i za stvarne, odnosno
realne plinove. Izraena je termodinamika metoda u analizi pojava koje su
vezane za pretvaranje toplinske energije u druge oblike energije. Prethodno je
naglaeno da je glavna osobina idealnog plina to je vrlo daleko od uvjeta koji
dovode do pretvaranja njegove plinske faze u tekuu fazu. U praksi, meutim,
postoje stvarni plinovi, kao i mnogi procesi (isparavanje, kondenzacija, taljenje,
skrutnjavanje, ...) pri kojima istovremeno postoje u ravnotei plinska i tekua,
odnosno tekua i kruta faza itd. (tzv. dvofazni i viefazni sustavi). Nuno je da i
njih detaljnije razmotrimo, a time da razmotrimo i daljnju primjenu metoda
termodinamike.
Eksperimenti koje su izvodili mnogi istraivai pokazali su da se karakte-
ristina jednadba stanja idealnog plina
T R v p =
ne moe primijeniti i na stvarne plinove. Takav eksperiment mogue je izvesti
pomou jednostavnog laboratorijskog ureaja prikazanog na slici 47. Neka je u
posudi A zatvoren 1 kg stvarnog (realnog) plina koji se eli ispitivati. Pomou
termostata B odrava se odreena stalna temperatura tijekom ispitivanja, koju
pokazuje toplomjer t. Zatvoreni plin je mogue pri toj temperaturi komprimirati
podizanjem ive u posudi A pomou crpke D na sve manji volumen, to se
moe oitati na odgovarajuoj skali oznaenoj na posudi A. S promjenom volu-
mena mijenjat e se i tlak, tj. tlak e rasti pri kompresiji, a to se moe oitati na
manometru C.
197

Slika 47. Shema laboratorijskog ureaja za ispitivanje ponaanja realnih
plinova

Ako se poetno stanje promatranog plina oznai s I, kako je prikazano na
slici 48., tj. da se plin na poetku nalazi na relativno visokoj temperaturi pri
tlaku i volumenu v, tada e izotermna kompresija plina biti predstavljena
krivuljom izoterme koju dobivamo ucrtavanjem odgovarajuih vri-
jednosti tlaka i volumena proitanih na skalama (podjelama) prikazane labora-
torijske aparature.
1
p
konst.
I
= T
Ako se, meutim, od istog poetnog stanja nacrta istostrana hiperbola
(izoterma idealnog plina), ona se nee poklapati sa stvarnom izo-
termom , ve e pri toj relativno visokoj temperaturi biti poloena,
npr. neto ispod stvarne izoterme. Ako se ponovi isti eksperiment polazei od
istog poetnog volumena, ali uz uspostavljanje, pomou termostata, neke nie
temperature , tada e kompresija biti predstavljena izotermom
koja e leati, npr. ispod izoterme
konst. = v p
konst.
I
= T
II
T konst.
II
= T
konst. = v p idealnog plina, ucrtane od istog
poetnog stanja II. Dalje, ponavljanjem eksperimenta od nekog poetnog stanja
198
III, stvarna izoterma u poetku kompresije bit e poloenija, a
kasnije strmija od izoterme
konst.
III
= T
konst. = v p idealnog plina, dok e se pri jo nioj
temperaturi izotermnom kompresijom od nekog poetnog stanja IV, nakon
izvjesne kompresije uoiti pojava deformacije izoteme konst.
IV
= T

p
I
p

Slika 48. Usporeivanje izotermi idealnog i stvarnih plinova

Proizlazi, ako se nekom stvarnom plinu odreene temperature povea tlak, isto-
vremeno se poveava razlika u svojstvima tog plina u odnosu na idealni plin
(odstupanje izoterme stvarnog plina od izoterme idealnog plina); razlika je to
vea to je temperatura to nia. Tako e se, npr. kompresijom stvarnog plina od
poetnog stanja V po izotermi =
V
T konst. na nekoj relativno niskoj temperaturi,
u nekom odreenom stanju a zapaziti pojava magle na zidovima posude A, a
izoterma e se lomiti prelazei u pravac paralelan s osi apscise koja e, kao to
se vidi, biti istovremeno i izobara (p = konst.) na odsjeku ab. Kompresijom od
a prema b, nakon pojave magle na zidovima posude A pojavit e se kapljice
tekuine, tako da e do b sav plin biti preveden u tekuinu (tekuu fazu). Proces
pretvaranja plinske faze neke tvari, pri odreenim uvjetima tlaka i temperature,
u tekuu fazu poznat je pod nazivom ukapljivanje ili kondenzacija. Kako se vidi,
proces ukapljivanja odvija se u dvije faze (tekue i plinske) pri emu se odnos
tekue faze tog dvofaznog sustava u odnosu prema plinskoj fazi sve vie pove-
ava, tako da u stanju b imamo samo tekuu fazu promatrane tvari (vodu, tekui
199
zrak, tekui kisik, ugljikov dioksid itd). Obje su faze tijekom procesa ukaplji-
vanja u ravnotei jer su pri istoj i stalnoj temperaturi i tlaku. To znai da u ovom
sluaju tlak i temperatura nisu meusobno neovisne veliine stanja, ve je vrije-
dnost jedne od njih uvijek uvjetovana vrijednou druge. Meutim, zbog toga
to se itav, u ovom sluaju dvofazni sustav, iako iste tvari, sastoji od tekuine i
plina, iji su specifini volumeni, odnosno gustoe, razliiti, to se i ravnotea
dvofaznog sustava tijekom kondenzacije ponekad naziva heterogena ravnote-
a, za razliku od ravnotee stanja nekog fiziki homogenog tijela. Uoljivo je da
se izotermna promjena stanja =
V
T konst. odvijala tako da je u jednom dijelu
procesa (V a) postojala samo plinska faza, a u drugom dijelu plinska i tekua
faza (a b), a u treem dijelu (b c) samo tekua faza promatrane tvari.
Za vrijeme kondenzacije tlak se ne mijenja. Tek nakon to se ukapljio sav
plin i pri tom zauzeo volumen tekuine (vrele kapljevine), tlak e porasti vrlo
naglo pri novom smanjivanju volumena (b c). Ako pretpostavimo sada da se
proces odvija u suprotnom smjeru, oito je da e u toki b nastupiti, suprotno
kondenzaciji, proces isparavanja tekuine koji e trajati sve dok i posljednja
kapljica tekuine ne ispari (stanje a). Temperatura e ostati konstantna tijekom
procesa isparavanja, a poet e ponovo rasti tek daljnjim zagrijavanjem (pregri-
javanjem) plinske faze promatrane tvari. Prema tome proizlazi da su proces
kondenzacije (ukapljivanja) i proces isparavanja dva meusobno suprotna
procesa. Oni su takoer, kako nam je poznato, i dva potpuno povrativa procesa,
jer se odvijaju uz postojanje toplinske i mehanike ravnotee (p, T = konst.).
Potrebno je napomenuti da je svaki plin mogue, pri danim uvjetima tlaka
i temperature, pretvoriti u tekuinu. Nekada su se oni plinovi koje nije bilo
mogue, pri tadanjim eksperimentalnim mogunostima, pretvoriti u tekue
stanje (zrak, vodik itd.) nazivali permanentnim plinovima, dok danas taj naziv
gubi smisao.
Ako bi se prikazani eksperimenti izveli detaljnije, tj. za razne vrijednosti
T = konst., tada bi snop izotermi imao izgled prikazan na slici 49. Kao to se
vidi vodoravni odsjeak na pojedinim izotermama, a to znai i dio na kojem se
one poklapaju s odgovarajuim izobarama, dui je to su temperatura i odgova-
rajui tlak procesa kondenzacije, odnosno isparavanja, nii i obratno. Pri odgo-
varajuim uvjetima temperature i tlaka vodoravni odsjeak postaje beskonano
mali (tei k nuli), tj. prelazi u toku K. Stanje koje odgovara toki K naziva se
kritino stanje, a definirano je (odreeno) kritinom temperaturom ( ), kriti-
nim tlakom ( ) i kritinim volumenom ( ).
K
T
K
p
K
v
Kritino stanje (kritina toka K) predstavlja prijevojnu toku (toku
infleksije) na kritinoj izotermi = konst. u kojoj je tangenta kritina izobara
K
T
200
K
p = konst. U kritinom stanju, prilikom izvoenja eksperimenta, plinska faza
se pretvara u tekuu fazu direktno, tj. bez prethodne pojave magle. Za razne
tvari kritino stanje je razliito, isto kao to je razliito i vrelite, odnosno
temperatura poetka kondenzacije.

K
T T >
K

Slika 49. p, v dijagram za realne plinove i pare

Sa slike 49. vidljivo je da s porastom tlaka raste i vrelite, tj. za promatra-
nu tvar dobivaju se stanja 1 (
1 1 1
, , v T p ), 3 (
3 3 3
, , v T p ), 5 ( ), ... , K
(
5 5 5
, , v T p
K K K K
, , v v T p = ). Ovim stanjima vrenja (poetka isparavanja) odgovaraju
potpuno odreena stanja zavretka isparavanja, odnosno poetka kondenzacije,
tj. 2 ( , ,
1 2
p p =
1 2
T T =
1 2
v v = ), 4 (
3 4
p p = ,
3 4
T T = ,
3 4
v v = ), 6 ( ,
,
5 6
p p =
5 6
T T =
5 6
v v = ), ... , K ( , ,
K
p
K
T
K K K
v v v = = ).
Zapravo, kao to se vidi, geometrijsko mjesto svih vrelita (poetaka
isparavanja) predstavlja krivulju 1, 3, 5, ... , K koja je dobila naziv donja ili
lijeva granina krivulja, a geometrijsko mjesto svih toaka (stanja) zavretaka
isparavanja (poetaka kondenzacije) daje krivulju 2, 4, 6, ... , K koja se naziva
gornja ili desna granina krivulja. Jasno je da e se obje ove granine krivulje
sastati u kritinoj toki K.
201
Kao to je naziv isparavanje usvojen za proces pretvaranja tekue faze
neke tvari u plinsku fazu, tako je i plinska faza u uvjetima bliskim procesu
kondenzacije dobila naziv para. Za uvjete na desno od gornje granine krivu-
lje pregrijana para, za uvjete na samoj gornjoj graninoj krivulji (kada nestanu
kapljice tekuine) suha para (suhozasiena para), a za uvjete izmeu gornje i
donje granine krivulje vlana para (mokra para) iji je stupanj suhoe (obilje-
ava se s x) toliko manji, odnosno stupanj vlanosti (1 x) toliko vei koliko je
stanje vlane pare blie donjoj graninoj krivulji. To znai da je stupanj suhoe
na donjoj graninoj krivulji jednak nuli (x = 0), a na gornjoj graninoj krivulji
x = 1. Kao to je vidljivo, stupanj suhoe brojano predstavlja onu koliinu suhe
pare koja se nalazi u 1 kg vlane pare. Vano je napomenuti da vlana ili mokra
i suha ili suhozasiena para na nekom odreenom tlaku, kao to smo vidjeli,
imaju temperaturu vrelita na tom tlaku, a da je samo temperatura pregrijane
pare vea od temperature vrelita na tom tlaku. Koliko je pregrijanost pare vea,
odnosno koliko je njena temperatura via, za promatrani tlak, toliko je ona po
svojim svojstvima blia idealnom plinu, kako je to prikazano na slici 50.

K

Slika 50. Prikaz podruja idealnog plina, realnih plinova, pregrijane,
suhe i vlane pare
202
Na slici 51. prikazana je usporedba zraka, koji je u normalnim okolnosti-
ma po svojim svojstvima vrlo blizak idealnom plinu, s idealnim plinom. Hansen
je, 1926. godine prouavao vrijednosti plinske konstante zraka

T
v p
R

=
za razne tlakove i temperature i usporeivao ih s vrijednou plinske konstante
R za zrak kao idealni plin.
0 . 1 =
R
R

odgovaralo bi uvjetima za koje se zrak stvarno moe smatrati idealnim plinom.
Kao to se na slici 51. vidi, koliko je tlak zraka vii i temperatura nia toliko je
njegovo odstupanje od svojstava idealnog plina vee.

1.0
0.5
p / bar

Slika 51. Usporeivanje zraka s idealnim plinom Hansenov dijagram

Za prikazivanje i analiziranje odstupanja stvarnih plinova od idealnog
plina vrlo je pogodan jo i dijagram koji je uveo Amagat, a koji ima za ordinatu
p v, a za apscisu p. Na slici 52. prikazano je odstupanje CO
2
od idealnog plina
u Amagatovom dijagramu. Izoterme idealnog plina (p v = konst.) na ovom
dijagramu su pravci paralelni s osi apscise. Kako se vidi na slici, odstupanja
stvarnih izotermi CO
2
od izotermi idealnog plina toliko su vea koliko je tlak
vii i temperatura nia. Crtkana krivulja predstavlja geometrijsko mjesto mini-
203
muma na stvarnim izotermama. Minimum stvarne izoterme CO
2
za 500 C
nalazi se tono na osi ordinate, a tangenta u njemu (izoterma idealnog plina za
500 C) poklapa se sa stvarnom izotermom do tlaka od 100 bar. To znai da se
CO
2
na temperaturi od 500 C praktiki nee razlikovati od idealnog plina (do
100 bar) pa je zbog toga ta temperatura dobila naziv Boyleova temperatura (CO
2

se na 500 C praktiki pokorava Boyle-Mariotteovom zakonu), a krivulja koja
povezuje minimume stvarnih izotermi Boyleova krivulja.

p / bar

Slika 52. Usporeivanje CO
2
s idealnim plinom Amagatov dijagram

Stvarni plin mogue je usporediti s idealnim i na taj nain da se izvri
njegovo priguivanje pri emu je, kako znamo, entalpija konstantna (h = konst.).
Kod idealnog plina mora pri tome biti konstantna temperatura jer entalpija
idealnog plina ovisi samo o temperaturi. Meutim, kako je ve prije prikazano,
ako se kod stvarnog plina izmjere temperature prije i poslije priguilita, ustano-
vit e se da one nisu jednake jer entalpija stvarnog plina, osim o temperaturi,
ovisi i o njegovoj gustoi (specifinom volumenu). Ta pojava je poznata kao
Joule-Thomsonov efekt.
204
Sva odstupanja stvarnih plinova od idealnog plina uzrokovana su, u
prvom redu, injenicom da se kod stvarnih, odnosno realnih plinova ne moe
zanemariti utjecaj meumolekulskih privlanih sila koje su sve vee to je plin
blii uvjetima kondenzacije.

5.2. TALJENJE I SUBLIMACIJA
Analizirajui osobine realnih plinova u odnosu na idealni plin, uoljivo je
da za svaku tvar postoje razliiti uvjeti tlaka i temperature pri kojima se ona
pretvara u tekuu fazu (kondenzacija) i obratno, iz tekue u plinsku fazu (ispara-
vanje). Pored p, v dijagrama za prikazivanje faznih pretvorbi esto je vrlo
pogodan p, t dijagram. Na slici 53. toka A predstavlja odreeno stanje
( ) promatranog plina u p, t dijagramu. Ako se plin hladi, tj. ako mu se
odvodi toplina pri stalnom tlaku, temperatura plina e se smanjivati sve do
pojave kondenzacije (toka 1). Za vrijeme kondenzacije (ukapljivanja) tempera-
tura e ostati konstantna sve dok se proces kondenzacije potpuno ne zavri, a
zatim e novim hlaenjem tekue faze na istom tlaku temperatura ponovo
opadati tako da e, npr. u stanju B, tekuina imati temperaturu
A
t p ,
1

1
t t
B
< .
Ako bi se izvrio proces u suprotnom smjeru, tj. od B do A, u stanju 1 na
temperaturi nastupilo bi isparavanje tekue faze, odnosno od 1 do A novo
zagrijavanje (pregrijavanje) plinske faze. Kako se vidi, stanje 1 predstavlja gra-
nicu izmeu potpuno tekue i potpuno plinske faze promatrane tvari na tlaku
. Za neke druge vrijednosti tlaka, manje ili vee od , dobit e se itav niz
stanja (toaka) ije geometrijsko mjesto predstavlja krivulju napona, graninu
krivulju izmeu tekue i plinske faze promatrane tvari. Drugim rijeima,
krivulja napona predstavlja stanja u kojima se dvije faze (u ovom sluaju tekua
i plinska) neke tvari nalaze u ravnotei.
1
t
1
p
1
p
Ako se, meutim, tekua faza stanja B dalje hladi pri stalnom tlaku , u
nekom stanju 2, na temperaturi , nastupit e proces njenog pretvaranja u krutu
fazu proces skruivanja ili ovrivanja, kako je prikazano na slici 54. Proces
skruivanja, analogno ukapljivanju (kondenzaciji) i isparavanju traje sve dok i
posljednja estica tekue faze ne prijee u krutu fazu pri emu temperatura
ostaje konstantna i pored stalnog odvoenja topline. Temperatura se poinje
smanjivati tek kada se kruta faza hladi, npr. od 2 do C, tako da se u stanju C
dobiva kruta faza temperature
1
p
2
t
2
t

2
t t
C
< .
205

Slika 53. Krivulja napona izmeu tekue i plinske faze

Pri suprotnom procesu, tj. zagrijavanjem krute faze stanja C, pri
= =
1 2
p p konst.,
u toki 2 poet e taljenje krute faze to znai da toka 2 predstavlja granicu
izmeu krute i tekue faze promatrane tvari
1 2
p p = . Za razne vrijednosti tlaka,
veeg ili manjeg od , dobit e se krivulja napona II (krute i tekue faze). Pri
odreenim uvjetima tlaka i temperature presjei e se dobivene krivulje napona
u toki D, kako je prikazano na slici 54. Toka D predstavlja takvo stanje u
kojem neka tvar moe biti i u krutom (vrstom) i u tekuem i u plinovitom
obliku, tj. ona predstavlja stanje u kojem se sve tri faze nalaze u ravnotei. Ova
toka je zbog toga i dobila naziv trojna toka.
2
p
Pri tlakovima ispod trojne toke kruta faza direktno prelazi u plinsku
fazu. Proces direktnog pretvaranja krute u plinsku fazu poznat je pod nazivom
sublimacija. Npr. ako se krutoj fazi promatrane tvari stanja E dovodi toplina, na
odreenoj temperaturi (toka 3) nastat e sublimacija, tj. toka 3 predstavlja
stanje u kojem se kruta i plinska faza nalaze u ravnotei, a krivulja III predstav-
lja krivulju napona krute i plinske faze.
3
t
Kao to je iz prikazanog uoljivo, pri faznim pretvorbama (plinske u teku-
u fazu i obratno, krute u tekuu fazu i obratno itd.) i pored dovoenja, odnosno
odvoenja topline temperatura ostaje konstantna. Stoga se dovedena, odnosno
odvedena toplina pri faznim pretvorbama naziva latentna (skrivena) toplina.
206

Slika 54. Krivulje napona izmeu krute, tekue i plinske faze

5.3. VODENA PARA
Vodena para ima vrlo znaajnu ulogu u tehnikoj praksi, osobito kao rad-
no tijelo u parnim strojevima i kao zagrija (ogrjevni fluid) u mnogim industrij-
skim, sanitarnim i drugim toplinskim ureajima. Vodena para potrebna za ove
svrhe dobiva se isparavanjem vode na odreenom tlaku, viem od atmosferskog,
u za to konstruiranim zatvorenim posudama poznatim pod nazivom parni kotlo-
vi.
Ako je, npr. potreban radni tlak u parnom kotlu p i ako se parni kotao
napaja vodom temperature , tada poetno stanje radnog tijela (vode) u par-
nom kotlu predstavlja toka A, kako je prikazano na slici 55. Voda toga stanja u
parnom kotlu najprije se zagrijava dovoenjem topline pri stalnom tlaku, a
temperatura joj raste sve dok se ne dostigne temperatura vrelita na tom
tlaku, nakon ega poinje proces isparavanja vode (od a do b), a zatim pregrija-
vanje suhe (suhozasiene) pare (od b do B). Za vrijeme procesa isparavanja
temperatura ostaje konstantna i pored dovoenja topline (latentne topline
isparavanja), dok tijekom pregrijavanja pare njena temperatura raste do neke
odreene, tj. potrebne temperature pregrijavanja , koja za promatranu masu
vodene pare ovisi o koliini topline dovedene tijekom pregrijavanja (od b do B).
Kao to je vidljivo na slici 55., a i od ranije je poznato, stanja vrelita (a) i
zavretka isparavanja (b), za odreeni radni tlak p, takoer su potpuno odreena.
To znai da je i vrijednost latentne topline isparavanja za promatrani radni tlak
0
t
s
t
p
t
207
potpuno odreena, dok vrijednosti topline potrebne za zagrijavanje vode, odnos-
no za pregrijavanje pare ovise o vrijednosti poetne temperature vode , odnos-
no odreene, tj. potrebne temperature pregrijane vodene pare .
0
t
p
t

Slika 55. p, v dijagram za vodenu paru

5.3.1. Veliine stanja vodene pare
Veliine stanja vrele kapljevine, suhe i pregrijane pare prikazuju se u
tablicama za vodenu paru. Kritino stanje (kritina toka) za vodenu paru ima
sljedee vrijednosti tlaka, temperature i specifinog volumena:
bar 2 . 221 =
k
p , 374 =
k
t C, .
1 3
kg m 00306 . 0

=
k
v
Veliine stanja vrele kapljevine oznaavaju se s ' , a suhe pare s ' ,
, i ' , osim tlaka i temperature koji se piu bez tih oznaka jer se ne
mijenjaju tijekom isparavanja.
, ' , ' , ' s u v h ' h
' ' v ' ' u ' s
Na temelju poznatog izraza za entalpiju, za stanje vrenja mogue je napi-
sati, prema navedenom oznaavanju, sljedei izraz
v p u h + =
odakle je unutarnja energija u stanju vrenja
v p h u = .
208
Kako su vrijednosti p i v do 100 C relativno male, mogue je uzeti od 0 C do
100 C (zanemarujui umnoak
v p ) da je praktiki
h u .
Entropiju u stanju vrenja moe se izraunati iz opeg izraza za entropiju

T
q
ds

= .
Za vodu e biti

T
dT c
ds

= .
Pretpostavljajui da je za vodu do 100 C i raunajui
od poetnog stanja C dobit e se u stanju vrenja na temperaturi T sljedei
izraz
1 1
K kg kJ 1868 . 4

c
0
0
= t

273
ln 1868 . 4
0
T
s s = ,
odnosno, obzirom na usvojeno 0
0
= s ,

273
log 63 . 9
273
log 1868 . 4 3 . 2
273
ln 1868 . 4
T T T
s = = = .
Za suhu paru tlak i temperatura su dani takoer u tablicama (dobivaju se
direktnim mjerenjem), dok je ostale veliine stanja suhe pare mogue izraunati.
Npr. specifini volumen suhe pare moe se izraunati ako je jo poznata i
odgovarajua jednadba stanja. U okviru opih napora na istraivanju jednadbe
stanja realnih plinova, osobito se mnogo radilo na iznalaenju jednadbe stanja
vodene pare. Do sada je poznato preko stotinu takvih jednadbi.
Budui da je prilikom isparavanja potrebno utroiti latentnu toplinu ispa-
ravanja r, , i da je pri tome p = konst., na temelju jednadbe
1
kg kJ

1 2 2 , 1
h h q =
moe se napisati da je
h h r =
pa je entalpija suhe pare
r h h + = .
209
Latentna toplina isparavanja moe se izraziti takoer i vidu sljedee jednadbe
+ = r
gdje je , , unutarnja toplina isparavanja, a , , vanjska toplina
isparavanja.
1
kg kJ
1
kg kJ

Unutarnja toplina isparavanja u stvari je jednaka promjeni unutarnje ener-
gije tijekom isparavanja, tj.
u u =
odakle je unutarnja energija suhe pare
+ = u u .
Unutarnja toplina isparavanja troi se na savladavanje meumolekulskih sila
(unutarnji rad). Vanjska toplina isparavanja troi se na vanjski rad, tj.
( ) v v p =
koji se obavlja pri isparavanju zbog poveavanja volumena. Latentna toplina
isparavanja r najveim dijelom se troi na poveanje unutarnje energije, dok se
manjim dijelom troi na vanjski rad irenja ime se moe opravdati ispravnost
usvojenog naziva latentna toplina za r (isto kao i za ).
Ako se u izraz h h r = uvrsti v p u h + = i v p u h + = , dobiva se
( ) ( ) v v p u u v p u v p u r + = + = ,
tj. izraz + = r . Promjena entropije tijekom isparavanja bit e

s
T
r
s s =
gdje je temperatura vrelita (vlane i suhe pare). Entropija suhe (suhozasie-
ne) pare se moe prikazati sljedeim izrazom
s
T

s
T
r
s s + = .
Vlana (mokra) para sastoji se od suhe pare i vode koja vrije. Npr. 1 kg vlane
pare ima x kg suhe pare i (1 x) kg vode koja vrije. Prema tome veliine stanja
vlane pare predstavljaju zbroj odgovarajuih veliina stanja suhe pare i vode u
210
stanju vrenja pomnoenih s x, odnosno s (1 x). Tako moemo napisati sljedee
izraze:
specifini volumen vlane pare
( ) ( ) v v x v v x v x v + = + = 1 ;
unutarnja energija vlane pare
( ) ( ) + = + = + = x u u u x u u x u x u 1 ;
entalpija vlane pare
( ) ( ) r x h h h x h h x h x h + = + = + = 1 ;
entropija vlane pare
( ) ( )
s
T
r
x s s s x s s x s x s + = + = + = 1 .
S obzirom na prethodno navedeno, vrijednost stupnja suhoe x (sadraj
pare) na donjoj graninoj krivulji jednaka je nuli, a na gornjoj graninoj krivulji
jednaka je jedinici, tj. x = 0 i x = 1. Slijedi da e izmeu gornje i donje granine
krivulje postojati itav snop krivulja s razliitim vrijednostima stupnja suhoe
veim od nule i manjim od jedinice, kako je prikazano na slici 56.

Slika 56. Krivulje stupnja suhoe (sadraja para)
211
Iz prethodno napisanih jednadbi slijedi

v v
v v
x

= ;
u u
u u
x

=

s s
s s
x

= ;
h h
h h
x

=

5.3.2. Pregrijana vodena para
Pregrijana para po svojim svojstvima u velikoj mjeri razlikuje se od vla-
ne i suhe pare. Pregrijana para je toliko blia plinovima koliko joj je vee pregri-
janje, tj. koliko je vea razlika njene temperature i temperature vrelita na istom
tlaku.
Termike (temeljne) veliine stanja p i t pregrijane pare dobivaju se mje-
renjem. Za dane (mjerene) vrijednosti p i t, specifini volumen v moe se
izraunati iz jednadbe stanja. Vodena para, koja je tako vana, na alost, odstu-
pa od van der Waalsove jednadbe zbog jake asocijacije njenih molekula. Zbog
toga je predloen itav niz poluempirijskih jednadbi. Izmeu ostalih poznate su
Lindeova
( )
+ = 0052 . 0
373
031 . 0 000002 . 0 1 462 . 0
3
T
p p T v p
i Mollierova jednadba stanja pregrijane vodene pare

14
3
3
10
100
100
190
100
2
462 . 0
=
T
p
T
p
T v p
gdje je koeficijent uz T u prvom lanu na desnoj strani kod obje jednadbe
zapravo plinska konstanta pregrijane vodene pare . Kao
to je vidljivo, ove jednadbe su vrlo sloene i njihovo koritenje u svakodne-
vnoj praksi nije dobilo odgovarajuu primjenu. Praktini prorauni izvode se uz
pomo gotovih tablica pregrijane pare i odgovarajuih dijagrama koji se opet
izrauju na temelju mjerenih veliina (p i t) i jednadbi stanja kao to su, npr.
Lindeova i Mollierova. Za nie tlakove primjenjuje se relativno jednostavna
Tumlirz-Lindeova jednadba stanja za pregrijanu vodenu paru koja glasi
1 1
K kg kJ 462 . 0

= R
( ) T v p 462 . 0 016 . 0 = + .
212
Koliina topline potrebna da bi se 1 kg suhe pare pri p = konst. pregrijao
do temperature , tzv. toplina pregrijanja bit e
p
T
p
q

( )
s p p
T
T
p p
T T c dT c q
p
s
= =
. sr ,
gdje je specifini toplinski kapacitet pregrijane pare pri stalnom tlaku, a
njegova srednja vrijednost. Toplina pregrijavanja troi se jednim dijelom
na rad irenja
p
c
sr. , p
c
( ) v v p w
p p
= ,
a drugim dijelom na poveanje unutarnje energije ( u u
p
). Stoga moemo
napisati sljedei izraz za
p
q
( ) h h v v p u u q
p p p p
= + =
odakle je unutarnja energija pregrijane pare
( ) v v p q u u
p p p
+ = ,
odnosno entalpija pregrijane pare
( )
s p p p p
T T c h q h h + = + =
sr.

ili

p p p
v p u h + = .
Entropija pregrijane pare moe se dobiti iz sljedeeg izraza

T
dT c
T
Q
ds
p

= =

odakle je

=
p
s
T
T
s
p
p
p
p
T
T
c
T
dT c
s s ln
sr. ,
.
Specifini toplinski kapacitet pri stalnom tlaku, pregrijane pare ovisi
kako o temperaturi tako i o tlaku. Pronalaenje analitike i grafike ovisnosti
p
c
213
specifinog toplinskog kapaciteta o temperaturi i tlaku iziskivalo je velike napo-
re. Ovisnost specifinog toplinskog kapaciteta pregrijane pare o tlaku izraena je
toliko vie koliko je temperatura pregrijane pare nia, tj. koliko je ona blia dvo-
faznom podruju, odnosno gornjoj graninoj krivulji. Ta ovisnost se smanjuje s
povienjem temperature tako da se pri dovoljno visokim temperaturama moe
zanemariti, npr. kod idealnog plina. Za jako pregrijanu paru njen specifini top-
linski kapacitet moe se uzeti, s odreenim priblienjem, da je linearna
funkcija temperature. Grafiku ovisnost = f (p, t) za visoke tlakove dali su
Havliek i Mikovski, a analitiku ovisnost o temperaturi i tlaku mogue je
izraziti prilino sloenim empirikim formulama, npr. Knoblauchova formula.
Izuzetno, za niske tlakove (priblino ispod 0.1 bar), prema Mollieru, moe se s
dovoljnom tonou napisati sljedei izraz
p
c
p
c
p
c
t c
p
00013 . 0 44 . 0 + = .
Kao to je vidljivo, odreivanje specifinog toplinskog kapaciteta pregri-
jane vodene pare u znatnoj mjeri komplicira i oteava rjeavanje praktinih
zadataka. Prorauni se pojednostavnjuju uvoenjem pojma srednjeg specifinog
toplinskog kapaciteta kako je prethodno prikazano.
sr. , p
c

5.3.3. Toplinski (T, s ) dijagram za vodenu paru
Zanimat e nas, u prvom redu, konstrukcija graninih krivulja u T, s di-
jagramu, slika 57. Kao poetno stanje uzima se 0
0
= t C ( ) K 273
0
= T , tako da
promjena entropije, u odnosu na neku temperaturu T, ima sljedeu vrijednost

=
T
T
T
dT
c s s
0
0
.
Za razne vrijednosti T dobit e se razliite vrijednosti ( ) 0
0
= s s pa prema tome
i niz toaka ije geometrijsko mjesto predstavlja donju graninu krivulju.
Konstrukciju gornje granine krivulje mogue je izvesti na taj nain da se
od pojedinih toaka na donjoj graninoj krivulji nanose vrijednosti

s
T
r
s s = .
214
Razumljivo je da u kritinoj toki ( ) 0
K
s s jer i r 0.
2
7
3

Slika 57. T, s dijagram za vodenu paru

T, s dijagram ima veliki znaaj u prouavanju promjene stanja vodene
pare. Isti princip, u pogledu konstruiranja T, s dijagrama, vrijedi za sve realne
plinove i pare.

5.3.4. Mollierov entalpija-entropija (h, s ) dijagram za
vodenu paru
Donja i gornja granina krivulja u h, s dijagramu mogu se najjednostav-
nije konstruirati pomou vrijednosti s h h , , i s uzetih iz tablica. Izobare i
izoterme u podruju vlane pare u h, s dijagramu su tangente na donju grani-
nu krivulju to se moe lako dokazati, tj. tok izobara odredit emo iz izraza
dp v dh ds T = .
Odatle se dobiva za p = konst., tj. za dp = 0 koeficijent nagiba izobare
T
s
h
p
=
.
Zato je koeficijent nagiba tangente svake izobare u bilo kojoj toki dijagrama
jednak apsolutnoj temperaturi dotinog stanja. Kako su u zasienom podruju
tlak i temperatura konstantni, izobare zasienog podruja su pravci. U pregrija-
nom podruju izobare su priblino logaritamske krivulje. Na graninoj krivulji
prijelaz izobare iz zasienog u pregrijano podruje tee bez loma jer se tempe-
215
ratura, a prema prethodnoj jednadbi i koeficijent nagiba kod ovog prijelaza
samo postupno mijenja. Na slici 58. prikazan je Mollierov entalpija-entropija
dijagram. Osobita je prednost h, s dijagrama u tome da se izvreni rad i izmije-
njene topline prikazuju kao duine, a ne kao povrine kao u T, s dijagramu.
Prema prijedlogu Molliera moe se povrina slike bolje iskoristiti ako se upotri-
jebi kosokutni koordinatni sustav, slika 59.
t
K
p
K

Slika 58. Mollierov h, s dijagram za vodenu paru.

216

Slika 59. h, s dijagram u kosokutnom koordinatnom sustavu
U podruju vlane pare bit e
x r h h + = i x
T
r
s s
s
+ =
odakle se nakon uvrtavanja vrijednosti za x r dobiva
s T s T h h
s s
+ = .
U posljednjoj jednadbi za p = konst. bit e i = = b s T h
s
konst. pa je
b s T h
s
+ =
to e u h, s dijagramu biti pravac s koeficijentom ime se potvruje
prethodni izraz
s
T
T
s
h
p
=
.
Duina izobara, pa prema tome i toke na gornjoj graninoj krivulji, nalazi se iz
izraza r h h = i
s
T
r
s s = . Granina izobara (kroz kritinu toku) ima
nagib
K
T
s
h
p
=
, a duina joj tei nuli, poto joj r 0, ( ) 0

K
h h i
. Dok se izobare i izoterme u podruju vlane pare poklapaju,
dotle se one u podrju pregrijane pare razdvajaju u posebne krivulje.
( ) 0
K
s s
Mollierov h, s dijagram ima veliko praktino znaenje i primjenu u top-
linskim proraunima parnih motora kao i pri rjeavanju brojnih zadataka iz
teorije i prakse.

5.3.5. Promjene stanja vodene pare
Razmatrat emo pojedine sluajeve promjene stanja u p, v , T, s i h, s
dijagramu. Za svaku promjenu stanja analizirat emo, u prvom redu, koliinu
izmijenjene topline i izvreni rad.
217
Izobarna promjena stanja (p = konst.)
Na dijagramima, slika 60., prikazana je izobarna promjena stanja za sluaj
kada je cjelokupna promjena stanja u podruju vlane pare, zatim kada promje-
na stanja poinje u podruju vlane pare, a zavrava u podruju pregrijane pare
te kada je cjelokupna promjena stanja u podruju pregrijane pare. Koliina topli-
ne i rad za sve sluajeve mogu se izraunati prema poznatim jednadbama
( )
1 2 1 2
v v p u u q + = ,
odnosno

1 2
h h q =
i
( )
1 2
v v p w = .
Veliine stanja i za svaki od tri promatrana sluaja izrau-
navaju se iz poznatih jednadbi za vlanu paru i pregrijanu paru. Zasjenjene
povrine u p, v dijagramu predstavljat e rad, a u T, s dijagramu koliine
topline za svaki pojedini sluaj, dok e u h, s dijagramu, slika 61., koliine
topline predstavljati odgovarajui odsjeci na ordinati h.
1 2 1 2 1
, , , , h u u v v
2
h

Slika 60. Izobarna promjena stanja vodene pare u p, v i T, s dijagramu
218

Slika 61. Izobarna promjena stanja vodene pare u h, s dijagramu

Izohorna promjena stanja (v = konst.)
Analizirat emo tri analogna sluaja kao i pri p = konst. Budui da je kod
v = konst. rad jednak nuli traena koliina topline moe se izraunati iz
sljedeeg izraza

1 2
u u q =

v
K
q
1,2
v

Slika 62. Izohorna promjena stanja vodene pare u p, v i T, s dijagramu
219
pod uvjetom da se i izraunaju za svaki pojedini sluaj iz odgovarajuih
jednadbi kao i za p = konst. Izohornu promjenu stanja najzgodnije je promatrati
u p, v dijagramu, slika 62.a. Interesantno je, izmeu ostalog, pri tome znati da
li se promatrana promjena odigrava pri ili pri
1
u
2
u
K
v v >
K
v v < . U prvom sluaju
poveava se stupanj suhoe kada se toplina dovodi vlanoj pari promatranog
poetnog stanja 1, dok se u drugom sluaju poveava njen stupanj vlanosti.

Izotermna promjena stanja (T = konst.)
Razmotrit emo izotermnu promjenu stanja ije se poetno stanje 1 nalazi
u podruju vlane pare, a krajnje stanje 2 u podruju pregrijane pare. U ovom
sluaju, koliina topline moe se izraunati iz izraza
( )
1 2
s s T q =
gdje e, prema prethodnim izrazima i oznakama na slici 63. (T, s dijagram),
biti

s
T
r
x s s + =
1 1
i
s
p
p
T
T
c s s ln
sr. , 2
+ = .
Meutim, prema oznakama na slici 63. (p, v dijagram) rad e predstavljati
zbroj

2 1
w w w + = .

Slika 63. Izotermna promjena stanja vodene pare u p, v i T, s dijagramu
220
Ovdje je
( )
1 1
v v p w =
.
2
2
v
v
dv p w

=
Primjenom Tumlirz-Lindeove jednadbe, dobiva se sljedei izraz za
2
w

0
2
ln 462 . 0
p
p
T w = .

Adijabatska (izentropska) promjena stanja (s = konst.)
Budui da je u ovom sluaju 0
2 , 1
= q , rad se moe izraunati iz sljedeeg
izraza

2 1 2 , 1
u u w =
na taj nain to se i nalaze pomou prethodno navedenih izraza, ovisno o
tome da li se promatrana adijabatska promjena stanja zbiva samo u podruju
vlane ili samo pregrijane pare ili pak djelomino u podruju pregrijane, a
djelomino u podruju vlane pare, slika 64.
1
u
2
u

Slika 64. Adijabatska promjena stanja vodene pare u p, v i
T, s dijagramu
221
Za adijabatsku promjenu stanja vlane pare Zeuner je naao da je s dovo-
ljnom tonou mogue uporabiti izraz
konst. =

v p
samo to je u ovom sluaju sasvim empirika veliina, a ne kao za idealan plin
omjer specifinih toplina
v
p
c
c
, tj. i jednadba adijabate ovdje ima sasvim empi-
rijski karakter. U podruju vlane pare, a u blizini gornje granine krivulje, za
vodenu paru tlaka od 25 bar, vrijednost = 1.135. Prema Mollieru, jednadba
gornje granine krivulje za vodenu paru je
konst. =
07 . 1
v p
Za pregrijanu paru = 1.3. U podruju vlane pare
p
c jer se pri p = konst.
moe dovoditi i vrlo velika koliina topline (toplina isparavanja), a da pri tome
temperatura vlane (mokre) pare ne raste, dok ima sasvim odreene konane
vrijednosti.
v
c
Rad pri adijabatskoj promjeni stanja vodene pare moe se izraunati i na
temelju poznatih jednadbi
( )

1
1
2 1 1
1
2
1 1 1
2 2 1 1 2 , 1
1
1
1
1 1
1
p
p v p
v
v v p
v p v p w
s time da se za uzima odgovarajua empirijska vrijednost, a ne omjer specifi-
nih toplina kao za idealni plin.

5.3.6. Clapeyron-Clausiusova jednadba
Na slici 65., u p, v i T, s dijagramu, prikazani su elementarni ciklusi
ABCD koji su sastavljeni od dvije izobare, odnosno izoterme i iz elementarnih
dijelova gornje i donje granine krivulje. Ako su elementarni dijelovi graninih
krivulja dovoljno mali, mogue ih je aproksimirati adijabatama. Dakle, vrelom
vodom zadanog tlaka i temperature, toka A, izvodimo uski (elementarni) kru-
ni proces kojim se voda dovoenjem topline isparava do stanja B. Suhozasiena
para neka ekspandira du granine krivulje do C da bi se pri tom niem tlaku
odvoenjem topline kondenzirala u stanje D. Kompresijom od D do A zatvara-
mo taj elementarni proces.
222

Slika 65. Elementarni proces za izvod Clapeyron-Clausiusove jednadbe

Odvija li se taj kruni proces izmeu vrlo bliskih temperatura T i (T + dT),
a prema tome i izmeu vrlo bliskih tlakova p i (p + dp), dobiva se neki mali rad
w koji se u p, v i T, s dijagramu predouje povrinama kako je prikazano na
slici 65. Prema slici 65.b (T, s dijagram) je
( )dT s s w = ,
a prema slici 65.a (p, v dijagram) je
( ) dp v v w = .
Budui da w u oba sluaja predouje isti rad, slijedi
( )
dT
dp
v v s s = .
Za promatranu temperaturu T vrijedi izraz

T
r
s s = ,
a time
( )
dT
dp
v v T r = .
To je vrlo vana Clapeyron-Clausiusova jednadba. Ona daje vezu izmeu topli-
ne isparavanja r i krivulje napetosti p = f (T ). Diferencijalni kvocijent
dT
dp

223
oznauje koeficijent nagiba krivulje za onu temperaturu zasienja T na koju se
odnosi r i ( v v ). Prema tome, ako je poznat tok krivulje napetosti, moe se
mjerenjem veliine ( ) raunski odrediti toplinu isparavanja r bez ikakvih
kalorikih mjerenja. Clapeyron-Clausiusova jednadba moe se primijeniti i za
podruje vlane pare (za procese isparavanja i kondenzacije) i na podruja
prijelaza izmeu drugih agregatnih stanja kod kojih se konstantne temperature i
konstantni tlakovi meusobno uvjetuju (taljenje, skruivanje i sublimacija).
v v

5.4. KRUNI PROCESI S PAROM KAO
RADNOM TVARI
5.4.1. Openito o procesima s parom kao radnom tvari
U parnom stapnom stroju ili parnoj turbini izvodi se samo dio krunog
procesa, a za ostali tok krunog procesa potrebna je napojna crpka ili parni
kotao. Naime, u parni stapni stroj ili, kako se ee naziva, parni stroj struji para
iz parnog kotla gdje ekspandira djelujui na stap, a on u drugom stapaju istiskuje
ve ekspandiranu paru iz cilindra. Prema tome, za razliku od stapnih strojeva s
unutarnjim izgaranjem, samo dio krunog procesa odvija se u parnom stroju; za
kompresiju radne tvari potrebna je napojna crpka, a za zagrijavanje i isparavanje
vode parni kotao. Stoga krune procese s parom kao radnom tvari treba proma-
trati kao cjelinu.
Osim toga, bitna je razlika da li je u procesu radna tvar plin ili para. Za
vrijeme procesa s plinom ne mijenja se agregatno stanje, a para prelazi iz teku-
eg u plinovito stanje ili obratno. Prednost je parnih procesa u vrlo velikoj
promjeni specifinog volumena pri isparavanju i kondenzaciji. Zbog toga u
p, v dijagramu povrina takvih krunih procesa je velika, to znai da se
pomou jedinice mase radne tvari dobiva relativno velika mehanika energija.
Druga je prednost takvih procesa u tome to se toplina odvodi za vrijeme
kondenzacije, dakle istodobno i uz izobranu i uz izotermnu promjenu stanja.
Izobarna promjena stanja pri odvodu topline povoljna je za tehniku izvedivost
procesa, a izotermna omoguuje prilagodbu termikim karakteristikama okoline.
Takvo odvoenje topline iz procesa s plinom kao radnom tvari moe se ostvariti
samo Ackeret-Kellerovim procesom (vidi kasnije), i to samo kad se kompresija
podijeli na vrlo velik broj stupnjeva.
Koliko god su povoljni odnosi pri odvoenju topline u parnom procesu,
toliko su nepovoljni pri njezinu dovoenju jer je temperatura plinova izgaranja u
parnom kotlu znatno via od temperature koju ima radna tvar u krunom proce-
su. Prema tome, svi napori da se poboljaju parni procesi odnose se na prilike za
224
vrijeme dovoenja topline. S druge strane, kad je plin radna tvar, puna se panja
poklanja odnosima za vrijeme odvoda topline jer su temperature dovoenja top-
line u takvim procesima jednake temperaturama izgaranja.

5.4.2. Kruni proces s mokrom parom
U podruju mokre (vlane) pare moe se izvesti kruni proces meu
stalnim talkovima, a budui da su u podruju mokre pare izobare ujedno i izoter-
me, proces meu stalnim tlakovima ujedno je i Carnotov proces. Takav proces
je prikazan na slikama 66. i 67. i to u p, v i T, s dijagramu. Za provedbu
takvog procesa potrebni su ureaji i strojevi prikazani shematski na slici 68.

Slika 66. Carnotov proces s mokrom parom u T, s dijagramu

Proces se sastoji od etiri faze i svaka se odvija u odvojenom dijelu pos-
trojenja. Dovod topline uz istovremeno isparavanje izmeu stanja 2 i 3 provodi
se u parnom kotlu pa je dovedena toplina proporcionalna povrini a 2 3 b
(T, s dijagram). U stanju 2 radna tvar je tekuina (x = 0), a u stanju 3 je suha
para (x = 1). Svakako, proces bi se mogao odvijati i unutar graninih krivulja pa
bi tada za toku 2 vrijedilo x > 0, a x < 1 za toku 3. Pri tome bi se uz istu
koliinu pare mogla dobiti manja koliina mehanike energije to manja to su
toke 2 i 3 vie udaljene od graninih krivulja. Para proizvedena u kotlu ekspan-
225
dira adijabatski u parnom stroju od stanja 3 do 4. Za vrijeme ekspanzije dio pare
se kondenzira jer se adijabate sve vie udaljuju od granine krivulje te u konden-
zator dolazi smjesa pare i tekuine. Na kraju ekspanzije mokra para ima tempe-
raturu koja je i najnia temperatura u procesu.
0
T

Slika 67. Carnotov proces s mokrom parom u p, v dijagramu

Slika 68. Shema postrojenja za provedbu krunog procesa s parom kao
radnom tvari
226
U kondenzatoru se preostala para postupno kondenzira zbog toga to se
toplina odvodi rashladnom vodom koja struji kroz kondenzator. Odvedena
toplina proporcionalna je povrini b 4 a 1 (T, s dijagram). Da bi se
adijabatskom kompresijom mogla dobiti vrela voda stanja 2, morala bi se iz
kondenzatora isisati smjesa tekuine i pare koja odgovara stanju 1. Prilikom
kompresije ugrijava se samo para, a tekuina ostaje preteno hladna zbog loih
uvjeta pri izmjeni topline. Zato se na kraju kompresije nee dobiti vrela voda
stanja 2, ve neka smjesa pregrijane pare i hladne vode; dakle, nee nastati
stanje koje odgovara pretpostavljenom krunom procesu. To znai da je prakti-
ki nemogue ostvariti Carnotov proces mokrom parom.
Stoga se u praksi kompresor zamjenjuje napojnom crpkom, a to znai da
se sva para koja izlazi iz parnog stroja mora kondenzirati u kondenzatoru i da na
izlazu mora biti postignuto stanje na izobari =
1
p konst. Izobara je ujedno i izo-
terma konst., a postignuto stanje je na donjoj graninoj krivulji (x = 0)
(stanje 5 na slikama 69. i 70.). Napojna crpka sie vodu temperature i tlaka
pa je adijabatski komprimira na tlak koji je jednak tlaku u kotlu. Pri
tome temperatura tekuine naraste za vrlo mali iznos (vidi poveani dio T, s
dijagrama) budui da stanja 5 i 6 padaju gotovo zajedno. Proces kompresije
napojnom crpkom prikazan je krivuljom 5 6 na p, v dijagramu u kojem su
prilike lijevo od granine krivulje nacrtane uveano kako bi se jasnije prikazao
proces kompresije. Zapravo, na p, v dijagramu donja ili lijeva granina krivu-
lja, adijabata i izoterma padaju skoro zajedno i to u jednu okomitu crtu koja je
gotovo paralelna s ordinatnom osi. Potrebna energija za crpenje proporcionalna
je povrini a 5 6 b na prikazanom p, v dijagramu. Uzme li se da je
volumen prije kompresije praktiki jednak volumenu nakon kompresije,
potrebna mehanika energija za crpenje je
=
0
T
0
T
1
p
2
p
5
v
6
v
( )
5 1 2
v p p w
p
= ,
koja je vrlo malena u usporedbi s mehanikom energijom koja se dobiva ekspa-
nzijom pare, te se moe i zanemariti.
Temperatura vode koja je pod tlakom dovedena u kotao (stanje 6)
nia je od temperature isparavanja pri tlaku te se mora prije isparavanja
ugrijati od do (vidi T, s dijagram). To se postie ili predgrijavajui
vodu prije nego se uvede u kotao ili ucrpavajui je u hladnom stanju u kotao
gdje se mijea s vruom vodom parnog kotla.
2
p
2
p
6
T
2
T

227

Slika 69. Proces s mokrom parom u T, s dijagramu

6

Slika 70. Proces s mokrom parom u p, v dijagramu

Stupanj djelovanja Carnotova procesa ovisi samo o temperaturama T i
, a odreen je relacijom
0
T

T
T T
0
= .
228
Prijelazom na proces prikazan na slikama 69. i 70., koji se naziva Rankineov
proces ili Clausius-Rankineov proces, dobiva se vie mehanike energije iz 1
kg pare, budui da je mehanika energija nastala prema Rankineovom procesu
proporcionalna povrini 5 2 3 4 , a iz Carnotovog procesa proporcionalna
je povrini 1 2 3 4. To je posljedica vee koliine dovedene topline.
Meutim, termiki stupanj djelovanja Rankineovog procesa slabiji je od Carnot-
ovog. Dovedena toplina q u Rankineovom procesu proporcionalna je povrini
c 5 2 3 b, a odvedena toplina povrini c 5 4 b te je stupanj
djelovanja
0
q

q
q
0
1 = .
Ako se povrina c 5 2 3 b zamijeni pravokutnikom jednake povri-
ne, ali tako da osnovica bude jednaka razlici entropija
5 4
s s , dobiva se iz
visine pravokutnika c 5 3 b srednja temperatura dovoda topline te e
termiki stupanj djelovanja Rankineovog procesa biti
sr.
T

sr.
0
1
T
T
= .
Budui da je , termiki stupanj Rankinovog procesa manji je od stupnja
djelovanja Carnotova procesa.
T T <
sr.
Kako je ve spomenuto, uporaba h, s dijagrama ima znatne prednosti jer
su u njemu entalpije prikazane kao duine. Na slici 71. predoen je proces
mokrom parom u h, s dijagramu. Stanja su oznaena isto kao u T, s dijagra-
mu i p, v dijagramu prethodnih slika. Kao u T, s dijagramu tako i u h, s di-
jagramu toke 5 i 6 padaju praktiki zajedno jer su izobare vrlo guste u podruju
tekueg agregatnog stanja (lijevo od donje granine krivulje).
Ako se uvrste razlike entalpija, termiki stupanj djelovanja procesa je

5 3
4 3
5 3
5 4
1
h h
h h
h h
h h
=
jer je razlika entalpija upravo jednaka mehanikoj energiji koja se dobi-
va iz procesa ako ekspanzija tee po adijabati. Termiki stupanj djelovanja pro-
cesa s mokrom parom ovisi o tlaku svjee pare i tlaku na kraju procesa,
to je prikazano na dijagramu na slici 72. U ovim sluajevima raunalo se da
temperatura napojne vode, koja se dovodi crpki, odgovara temperaturi isparava-
nja pri tlaku . Proces s vlanom parom radi s niskim stupnjem djelovanja,
4 3
h h
1
p
2
p
2
p
229
koji je nii to je razlika tlakova
2 1
p p manja, a znatno poraste snizi li se tlak
na kraju ekspanzije. To se moe ostvariti ugradnjom kondenzatora hlaenog ras-
hladnom vodom ili zrakom.

K

Slika 71. Proces s mokrom parom u h, s dijagramu

p
2
/ bar

Slika 72. Termiki stupanj djelovanja, procesa s mokrom parom ovisno
o tlaku na kraju ekspanzije za razliite vrijednosti tlaka svjee
pare
230
Ako se para nakon ekspanzije odvodi neposredno u okolinu, govorimo o
ispunim strojevima. Tada okolina preuzima ulogu kondenzatora. Ispuna para
kondenzirat e se negdje u okolini i ohladiti se do temperature okoline. Voda
kojom se napaja kotao uzimat e se iz rijeke, potoka ili bunara i pri tome nije
bitno vraaju li se iste molekule vode u proces. Tu je temperatura napojne vode
nia od temperature na kraju ekspanzije pa je dio unutarnje energije tekuine
izgubljen za proces. Tada se u nazivniku izraza

5 3
4 3
h h
h h
=
umjesto pojavljuje entalpija vode koja odgovara temperaturi okoline. Stoga
je i termiki stupanj djelovanja ispunog parnog stroja nii nego kad se napaja
vodom one temperature koju ima para na kraju ekspanzije, slika 73.
5
h

p
1
/ bar

Slika 73. Termiki stupanj djelovanja, procesa s mokrom parom ovisno
o tlaku svjee pare za tlak na kraju ekspanzije od bar
1
p 1
2
= p

S porastom tlaka svjee pare povisuje se termiki stupanj djelovanja. Taj
porast je vrlo malen u usporedbi s povienjem tlaka, a zbog veeg tlaka stroj se
mora vre graditi. Relativno mali porast termikog stupnja djelovanja moe se
rastumaiti injenicom da se povienjem tlaka, dodue, povisuje temperatura
231
svjee pare , ali srednja temperatura dovoenja topline sve polaganije raste
to je tlak svjee pare vii. Sve se vie dolazi u ui dio ispod graninih krivulja.
sr.
T

5.4.3. Kruni proces s pregrijanom parom
Kako bi se izbjegli visoki tlakovi, a da se ipak postignu visoke tempera-
ture, proces se izvodi s pregrijanom parom koju pregrijavamo u posebnom preg-
rijau. Na dijagramima na slikama 74. i 75. prikazan je proces s pregrijanom
parom u T, s i h, s dijagramu. Energija potrebna za crpenje vode moe se
zanemariti kao i u procesu s mokrom parom.

Slika 74. Proces s pregrijanom parom u T, s dijagramu

Termiki stupanj djelovanja odreuje se iz poznatog izraza uzevi znae-
nje oznaka na dijagramima za pregrijanu paru. U usporedbi s procesom s mok-
rom parom, proces s pregrijanom parom ima bolji stupanj djelovanja koji je to
vii to je temperatura pregrijanja via. To je posljedica porasta srednje tempe-
rature dovoenja topline (vidi T, s dijagram procesa s pregrijanom parom).
Poveanje termikog stupnja djelovanja nije znatno budui da nee puno porasti
srednja temperatura zbog toga to ni entalpija pregrijavanja nije velika u uspore-
dbi s entalpijom isparavanja.
232

Slika 75. Proces s pregrijanom parom u h, s dijagramu

Glavna je prednost uporabe pregrijane pare za pogon stapnih parnih stro-
jeva u tome to se smanjuju gubici nepovrativih procesa pri ulasku pare u cilin-
dar parnog stroja (tzv. gubici punjenja i gubici na stijenkama). Kod parnih
turbina prednost je u tome to para prilikom ekspanzije ostaje preteno suha te
puno manje nagriza lopatice turbine nego li mokra para svojim kapljicama koje
pri velikim brzinama strujanja nagrizaju i unitavaju lopatice kao pjeani mlaz.

5.4.4. Naini poboljanja stupnja iskoritenja procesa u
parnim postrojenjima
Teorijski kruni proces u parnim postrojenjima je poznati Clausius-Rank-
ineov kruni proces iji je stupanj iskoritenja toliko vii koliko je vei toplinski
pad u parnom stroju, odnosno parnoj turbini, tj. koliko su vii tlak i temperatura
dovedene pare u stroju i koliko je nii tlak odvedene (izmorene) pare iz stroja.
Prednosti i nedostaci Clausius-Rankineovog krunog procesa ve su analizirani.
Ovdje e se ukazati na jo neke mjere za poboljanje procesa, tj. za povienje
stupnja iskoritenja.
233
5.4.4.1. Povienje tlaka pregrijanoj pari
Povienje tlaka pregrijanoj pari dovedenoj u stroj pri T = konst. (slika 76.)
za isti krajnji tlak dovodi do poveanja toplinskog pada ( ) pa prema
tome i do povienja stupnja iskoritenja. Meutim, poveanjem toplinskog pada
u ovom sluaju dolazi do znatne kondenzacije izlazne pare, smanjuje se njen
stupanj suhoe ( ) to se tetno odraava, npr. na materijal turbinskih
lopatica.
0
p
1 2
h h >
1 2
x x <

Slika 76. Poveanje toplinskog pada u parnoj turbini povienjem tlaka
pregrijanoj pari pri T = konst.

5.4.4.2. Povienje temperature pregrijanoj pari
Povienje temperature pregrijanoj pari dovedenoj u stroj pri p = konst.
(slika 77.) za isti krajnji tlak dovodi takoer do poveanja toplinskog pada
( ) pa i do povienja stupnja iskoritenja, ali u manjoj mjeri nego u
prethodnom sluaju. Meutim, u ovom sluaju istovremeno dolazi i do povie-
nja stupnja suhoe, odnosno smanjenja kondenzacije ( ) izlazne
pare, to opet predstavlja prednost u odnosu na prethodni sluaj.
0
p
1 2 3
h h h > >
1 2 3
x x x > >
234

Slika 77. Poveanje toplinskog pada u parnoj turbini povienjem tempe
rature pregrijanoj pari pri p = konst.

5.4.4.3. Snienje tlaka izlazne vlane pare
Snienje tlaka izlazne vlane pare za dano poetno stanje (slika 78.) uzro-
kuje takoer i poveanje toplinskog pada u stroju ( ), odnosno povi-
enje termodinamikog stupnja iskoritenja, ali i istovremeno tetno smanjenje
stupnja suhoe ( ) izlazne pare. Prema tome, da bismo postigli povi-
enje stupnja iskoritenja u parnim postrojenjima nuno je istovremeno povisiti i
tlak i temperaturu ulazne pare u stroj, odnosno radni tlak u parnom kotlu i
temperaturu pregrijanja u pregrijau pare. Potrebno je i dovoljno sniziti tlak
izlazne pare iz stroja, odnosno osigurati potreban vakuum u kondenzatoru, ako
je postrojenje s kondenzacijom, tj. ako se para ne isputa u atmosferu niti se
iskoritava u termike svrhe (u industriji ili za zagrijavanje).
1 2 3
h h h > >
1 2 3
x x x < <
U suvremenim parnim postrojenjima tlak pregrijane pare ide i preko
100 bar, a temperatura i preko 550 C, dok se tlak izlazne pare u parnim turbi-
nama sputa do 0.04 bar (vakuum do 96 %), a u parnim strojevima do 0.1 bar
(vakuum do 90 %). Povienjem tlaka pregrijane pare od 20 do 100 bar, pri
temperaturi od 400 C i za tlak u kondenzatoru od 0.04 bar, termodinamiki
stupanj iskoritenja povisuje se od oko 35 % na oko 40 %, tj. za oko 5 %, dok za
tlak pregrijane pare od 25 bar, a izlazne pare od 0.04 bar, povienjem tempe-
rature pregrijane pare od 300 na 550 C, termodinamiki stupanj iskoritenja
povisuje se od oko 35 % na oko 38 %, tj. za oko 3 %. Iako na prvi pogled nije
235
tako izrazito povienje termodinamikog stupnja iskoritenja, ono ipak osigu-
rava utede u energiji, osobito u suvremenim postrojenjima velikih snaga.

Slika 78. Poveanje toplinskog pada u parnoj turbini snienjem tlaka
izlaznoj pari

5.4.4.4. Ponovno pregrijavanje pare
Ponovno pregrijavanje pare nakon njene djelomine ekspanzije u stroju
(slika 79.) predstavlja mjeru koja dovodi do povienja termodinamikog stupnja
iskoritenja jer se time poveava korisni toplinski pad u stroju ( h h h h > + =
2 1
)
pored toga to se poveava i stupanj suhoe ( ).
1 2
x x >

236

Slika 79. Poveanje toplinskog pada u parnoj turbini ponovnim pregrija
vanjem pare tijekom ekspanzije

5.4.4.5. Regenerativno zagrijavanje vode
Regenerativno zagrijavanje (predgrijavanje) vode (kondenzata) za napaja-
nje kotlova oduzimanjem pare tijekom njene ekspanzije u parnoj turbini poznato
je kao mjera koja dovodi do smanjivanja nepovrativosti u parnom postrojenju,
tj. do pribliavanja procesa Carrnotovom, do tzv. karnotiziranja procesa. Na
slici 80. prikazana je shema parnog postrojenja s oduzimanjem pare za regenera-
tivno zagrijavanje u dva stupnja (u predgrijaima i ).
1
Z
2
Z

Slika 80. Shema postrojenja sa oduzimanjem pare za regenerativno zagri
javanje napojne vode
237

Slika 81. Karnotiziranje procesa u parnom postrojenju regenerativnim
zagrijavanjem napojne vode

Poznato nam je da je glavni nedostatak Rankine-Clausiusovog procesa za
vodenu paru u tome to kod njega postoji nepovrativo zagrijavanje vode, odnos-
no kondenzata dovedenog u parni kotao, uzrokovano znatnom razlikom tempe-
rature napojne vode od temperature dimnih plinova u parnom kotlu. Na slici 81.
prikazano je u T, s dijagramu, kako se regenerativnim zagrijavanjem (predgri-
javanjem) Rankine-Clausiusov kruni proces dijeli na vie priblino Carnotovih
krunih procesa. Toplina koja se odvodi od pare u jednom predgrijau (zagrija-
u) dovodi se kondenzatu za njegovo zagrijavanje, u istom predgrijau. to je
vei broj stupnjeva, odnosno predgrijaa, to e biti manje temperaturne razlike
za prijelaz topline u pojedinim predgrijaima pa prema tome i manji gubici te je
kruni proces (ciklus) pribliniji Carnotovom, tako da se u graninom sluaju, tj.
uz beskonaan broj stupnjeva, u potpunosti i ostvaruje. Crta ekspanzije pare
(AB) u tom sluaju ekvidistantna je donjoj graninoj krivulji, odnosno crti zagri-
javanja dovedenog kondenzata u parni kotao (CD). U tome je i veliki termodina-
miki znaaj regenerativnog zagrijavanja napojne kotlovne vode (kondenzata),
odnosno karnotiziranja procesa i pored toga to se oduzimanjem pare smanju-
je toplinski pad u stroju.
U pogonu parnih turbina vrlo bi se nepovoljno oitovalo zalaenje eks-
panzijom duboko u zasieno podruje jer mnotvo kapljica pri velikim brzinama
strujanja razara mehaniki i najotporniji lopatini elik. Zato se regenerativno
predgrijavanje u praksi modificira tako da se kroz predgrijae ne provodi itava
radna para, ve se iza svakog stupnja odvaja samo onoliki dio pare koji e pri
svojoj potpunoj kondenzaciji upravo namiriti potrebu topline dotinih predgrija-
a. Ovako nastali kondenzati odvode se s glavnim kondenzatom u skupni vod
238
napojne crpke i vraaju u kotao. Na taj se nain vlaga pare ne vodi kroz turbine.
Ako je para jo i pregrijana, moe se postii da pri ekspanziji u turbinama ostaje
izvan podruja zasienja pare. Katkada se ukljuuje i meupredgrijanje pare iza
drugog ili treeg stupnja turbine.

Primjer 5.1.
Koliko je topline potrebno da se 10 H
3
dm
2
O temperature 8 C ugrije do
vrelita, zatim potpuno ispari i pregrije na 180 C ako je barometarsko stanje
88.260 kPa? Koliko se pri tome topline utroilo na zagrijavanje vode, koliko na
isparavanje, a koliko na pregrijavanje? Pretpostaviti da se sva toplina preda
vodi.

Rjeenje

Slika P5.1.

1
C 8
883 . 0 1 2 zagr.
kg kJ 4 . 369 6 . 33 0 . 403

= = = =
o
h h h h q
za 10 kg vode 3694 kJ

1
883 . 0 883 . 0 2 3 isp.
kg kJ 2266

= = = = h h h h r q
239

1
883 . 0 pregr. 3 4 pregr.
kg kJ 165 2670 2835

= = = = h h h h q
ukupno 28004 kJ

Primjer 5.2.
3
dm
2
O temperature 25 C ugrije
do vrelita, zatim potpuno ispari i pregrije na 250 C ako je tlak 1.372 bar?
Skica u T, s dijagramu!

Rjeenje

Slika P5.2.

3 2 1
Q Q Q Q + + =

1
1 2 1
kg kJ 5 . 351 5 . 104 0 . 456

= = = h h q

1
2 3 2
kg kJ 2233

= = = = r h h h h q
240

1
3 4 3
kg kJ 283 2689 2972

= = = h h q

1
kg kJ 5 . 2867

= q
143375 50 5 . 2867 = = Q kJ

Primjer 5.3.
3
dm
2
O temperature 20 C ugrije
do vrelita, potpuno ispari i pregrije na 220 C ako je tlak 1.176 bar?

Rjeenje

Slika P5.3.

1
C 20
bar 176 . 1 1 2 2 , 1
kg kJ 1 . 353 9 . 83 437

= = = =
o
h h h h q

1
3 , 2
kg kJ 2245

= = h h q

1
4 3 , 3
kg kJ 232 2682 2914

= = = h h q
241

1
4 , 3 3 , 2 2 , 1 4 , 1
kg kJ 1 . 2830

= + + = q q q q
56602 20 1 . 2830 = = Q kJ

Primjer 5.4.
Za koje vrijeme e provrijeti 3000 kg vode od 15 C u izoliranom elek-
trinom kotlu kod 0.98 bar ako kotao grijemo grijalicom snage N = 2000 kW?
Nakon kojeg vremena e ispariti 1000 kg vode?

Rjeenje

Slika P5.4.

1
1 2 1 2 2 , 1
kg kJ 3 . 352 0 . 63 3 . 415

= = = = h h h h q
3600
2 , 1
= N q m
min 8.8 sat 1468 . 0
3600 2000
3 . 352 3000
3600
2 , 1
= =
=
N
q m

1
21 3
kg kJ 2259

= = = h h h h r
min 19 sat 314 . 0
3600 2000
2259 1000
= =
=
242
Primjer 5.5.
Pregrijanu paru od 11.772 bar i 350 C treba utrcavanjem vrele vode od
11.772 bar prevesti u suhozasieno stanje kod istog tlaka. Koliko vrele vode
moramo utrcati za svaki kilogram pregrijane pare?

Rjeenje

Slika P5.5.

preg. pregr.para vr.voda
q m r m =
1
pr.
2 1
preg.
pregr.para
vr.voda
kg kJ 185 . 0
1989
2784 3152

=
=

=
= =
r
h h
r
h h
r
q
m
m

Primjer 5.6.
U spremniku se nalazi 0.0066
3
m vode i 5.3438
3
m vodene pare pri
tlaku 4.9 bar. Zagrijavanjem temperatura u spremniku poraste na 182 C.
a) odrediti veliine (v, h, s) poetnog i konanog stanja;
b) Odrediti izmijenjenu toplinu.
243
Rjeenje
14
3817 . 0
3438 . 5
bar 9 . 4
= =

=
v
V
m
p
p
kg
045 . 6
0010918 . 0
0066 . 0
bar 9 . 4
O H
O H
2
2
= =
=
v
V
m kg
( ) ( ) 0010918 . 0 3817 . 0 0010918 . 0
1 1 1 1 1 1
+ = + = x v v x v v
6984 . 0
045 . 6 14
14
O H
1
2
=
+
=
+
=
m m
m
x
p
p

( )
1 3
1
kg m 0.2669 0010918 . 0 3817 . 0 6984 . 0 0010918 . 0

= + = v

1
1 1 1 1
kg kJ 12 . 2111 2111 6984 . 0 8 . 636

= + = + = r x h h
( ) ( )
1 1
1 1 1 1 1
K kg kJ 5.33 8531 . 1 8283 . 6 6984 . 0 8531 . 1

= + = + = s s x s s
konst. = v

1 3
1 2
kg m 2669 . 0

= = v v
182 C, tj. K =
2
t 455
2
= T

T
K
455
v
1 3
kg m

0.1856

x = 1
K 455 2
v v = 1856 . 0 2669 . 0
x > 1
K 455 2
v v > 1856 . 0 2669 . 0 >
0 < x < 1
K 455 2
v v < 1856 . 0 2669 . 0 <

Vidljivo je da je , tj. konano stanje je u podruju pregrijane pare.
K 455 2
v v >
244
2
t
C
2
p = 6.86 bar
2
v
1 3
kg m

2
p = 7.85 bar
2
v
1 3
kg m

180 0.2906 0.2524
182
200 0.3059 0.2662

Interpolacijom unutar navedenog podruja slijedi
Za = 182 C, = 6.86 bar i = 0.2921
2
t
2
p
2
v
1 3
kg m

Za = 182 C, = 7.85 bar i = 0.2538
2
t
2
p
2
v
1 3
kg m

2
t
C
2
p
bar
2
v
1 3
kg m

182 6.86 0.2921
182 0.2669
182 7.85 0.2538

Za zadanu temperaturu i specifini volumen u stanju 2 inerpolacijom se dobiva
vrijednost pripadajueg tlaka, tj. = 7.51 bar. Na isti nain odreene su i
ostale traene veliine.
2
p

2
t
C
2
p = 6.86 bar
2
s
1 1
K kg kJ

2
p = 7.85 bar
2
s
1 1
K kg kJ

180 6.7973 6.7253
182
200 6.8944 6.8245

Za = 182 C, = 6.86 bar i = 6.8070
2
t
2
p
2
s
1 1
K kg kJ

245
Za = 182 C, = 7.85 bar i = 6.7352
2
t
2
p
2
s
1 1
K kg kJ

2
t
C
2
p = 6.86 bar
2
h
1
kg kJ

2
p = 7.85 bar
2
h
1
kg kJ

180 2800 2794
182
200 2844 2839

Za = 182 C, = 6.86 bar i = 2804.4
2
t
2
p
2
h
1
kg kJ

Za = 182 C, = 7.85 bar i = 2798.5
2
t
2
p
2
h
1
kg kJ

Za zadanu temperaturu i pripadajui tlak u toki 2, tj. = 7.51 bar i = 182
C dobivaju se traene vrijednosti za entropiju i entalpiju u toki 2.
2
p
2
t

2
t
C
2
p
bar
2
s
1 1
K kg kJ

2
h
1
kg kJ

182 6.86 6.8070 2804.4
182 7.51
182 7.85 6.7352 2798.5

Traene vrijednosti iznose
= 6.7598
2
s
1 1
K kg kJ

= 2800.53
2
h
1
kg kJ

b)
( )
1 1 1 2 2 2 1 2 2 , 1
v p h v p h u u q = =
( ) 2669 . 0 10 91 . 4 12 . 2111 2669 . 0 10 51 . 7 53 . 2800
2 2
2 , 1
= q

1
2 , 1
kg kJ 620 1980 2600

= = q
246
Primjer 5.7.
U zatvorenoj posudi nalazi se 3 kg vode i 2 kg vodene pare pri tlaku 2.94
bar. Zagrijavanjem temperatura u posudi poraste na 160 C. Odrediti veliine (v,
h, s) poetnog i konanog stanja. Skicirati proces u p, v dijagramu.

Rjeenje
4 . 0
3 2
2
O H
1
2
=
+
=
+
=
m m
m
x
p
p

bar, 94 . 2
1
= p
iz tablica za vodenu paru 1 . 406 =
z
T K
( ) ( ) 0010726 . 0 6166 . 0 4 . 0 0010736 . 0
1 1 1 1 1
+ = + = v v x v v
1 3
1
kg m 247 . 0

= v

1
1 1 1 1
kg kJ 5 . 1424 2165 4 . 0 5 . 558

= + = + = r x h h
( ) ( )
1 1
1 1 1 1 1
K kg kJ 798 . 3 6647 . 1 9991 . 6 4 . 0 6647 . 1

= + = + = s s x s s
stanje 2

1 3
1 2
kg m 247 . 0

= = v v
C, tj. K 160
2
= t 433
2
= T

T
K
433
v
1 3
kg m

0.30746

x = 1
K 433 2
v v = 30746 . 0 247 . 0
x > 1
K 433 2
v v > 30746 . 0 247 . 0 >
0 < x < 1
K 433 2
v v < 30746 . 0 247 . 0 <

247
Vidljivo je da je , tj. konano stanje je u podruju mokre pare. Obzi-
rom da se
K 433 2
v v <
433
2
= T K ne nalazi u tablicama za vodenu paru, potrebno je obaviti
interpolaciju unutar vrijednosti 430 K i 435 K koje se nalaze u tablicama.
T v v h r s s
430 0.0010986 0.3299 662.1 2092 1.9125 6.7768
433
435 0.0011044 0.2925 684.1 2076 1.9628 6.7336

Nakon izvrene interpolacije dobivene su sljedee vrijednosti

1 3
2
kg m 001102 . 0

= v

1 3
2
kg m 30746 . 0

= v

1
2
kg kJ 7 . 679

= h

1
2
kg kJ 4 . 2082

= r

1 1
2
K kg kJ 94268 . 1

= s

1 1
2
K kg kJ 75088 . 6

= s
( )
2 2 2 2 2
v v x v v + =
803 . 0
001102 . 0 30746 . 0
001102 . 0 247 . 0
2 2
2 2
2
=
=

=
v v
v v
x

1
2 2 2 2
kg kJ 87 . 2351 4 . 2082 803 . 0 7 . 679

= + = + = r x h h
( ) ( ) 94268 . 1 75088 . 6 803 . 0 94268 . 1
2 2 2 2 2
+ = + = s s x s s
1 1
2
K kg kJ 8037 . 5

= s
248

Slika P5.7.
Primjer 5.8.
Pregrijana para tlaka 15.7 bar i temperature 260 C adijabatski ekspandira
do tlaka 1.08 bar.
a) Odrediti veliine (v, h, s, x) poetnog i konanog stanja.
b) Skicirati proces u p, v i T, s dijagramu.
c) Na kojem tlaku pri ekspanziji e se dobiti suhozasiena para?
d) Koliki je dobiveni rad za sluaj a)?

Rjeenje
a)
Iz tablica za pregrijanu paru pri tlaku 7 . 15
1
= p bar i 260
1
= t C slijedi

1 3
1
kg m 1482 . 0

= v

1
1
kg kJ 2941

= h

1 1
1
K kg kJ 7223 . 6

= s

1 1
1 2
K kg kJ 7223 . 6

= = s s
bar 08 . 1
2
= p
249
( )
1 2 2 2 2
s s x s s + =
( ) 3268 . 1 3340 . 7 3268 . 1 7223 . 6
2
+ = x
898 . 0
2
= x

1
2 2 2 2
kg kJ 2449 2252 898 . 0 5 . 426

= + = + = r x h h
( ) ( ) 0010448 . 0 578 . 1 898 . 0 0010448 . 0
1 2 2 2 2
+ = + = v v x v v

1 3
2
kg m 4173 . 1

= v
b)

Slika P5.8.

c)

1 1
? , 3 3 1
K kg kJ 7223 . 6
3

=
= = =
p
s s s
Iz tablica toj vrijednosti entropije odgovara
p
bar
s
1 1
K kg kJ

5.88 6.7675
6.7223
250
6.86 6.7152

Nakon izvrene interpolacije slijedi
bar 73 . 6
3
= p
d)
( ) ( )
2 2 2 1 1 1 2 1 2 , 1
v p h v p h u u w = =
( ) ( ) 4173 . 1 10 08 . 1 2449 1482 . 0 10 7 . 15 2941
2 2
2 , 1
= w

1
2 , 1
kg kJ 397

= w
Primjer 5.9.
15 kg vodene pare stanja 81 . 9
1
= p bar i 220
1
= t C komprimira se
izotermno do stanja 2
=
3
1
2
v
v .
a) Odredi odvedenu koliinu topline i gustou vodene pare u toki2.
b) Skiciraj proces u p, v i T, s dijagramu.

Rjeenje
a)
Za bar i C iz tablica za pregrijanu paru slijedi 81 . 9
1
= p 220
1
= t

1 3
1
kg m 2214 . 0

= v

1
1
kg kJ 2875

= h

1 1
1
K kg kJ 7977 . 6

= s

1 3 1
2
kg m 0738 . 0
3
2214 . 0
3

= = =
v
v
m kg 55 . 13
0738 . 0
1 1
3
2
2

= = =
v

251
( )
1 2 2 , 1
s s T q =
220
1 2
= = t t C
Iz tablica vrela voda i zasiena vodena para (s promjenom temperature) slijedi
222
1 2
= = t t C
bar 1 . 24
2
= p
( )
2 2 2 2 2
v v x v v + =
( ) 0011937 . 0 08288 . 0 0011937 . 0 0738 . 0
2
+ = x
888 . 0
2
= x
( ) ( )
1 1
2 2 2 2 2
K kg kJ 8524 . 5 5364 . 2 2706 . 6 888 . 0 5364 . 2

= + = + = s s x s s
( ) 466 7977 . 6 8524 . 5 493
2 . 1
= = q kJ
6990 15 466
2 , 1 2 , 1
= = = q Q kJ
b)

Slika P5.9.
Primjer 5.10.
Pri konstantnom tlaku od 10 bar suhozasiena para se hladi dok se
cjelokupna para ne pretvori u tekuinu.
a) Koliki je rad potreban za ovaj proces?
252
b) Koliko se topline odvede tijekom procesa i kolika je promjena unutarnje
energije?
c) Skicirati proces u p, v i T, s dijagramu.

Rjeenje
a)
Interpolacijom vrijednosti iz tablica vrela voda i zasiena vodena para (s
promjenom tlaka) unutar intervala p = 9.81 bar i p = 10.8 bar slijedi
za bar 10
1
= p
C 180 =
z
t
253

1 3
1
kg m 1947 . 0

= = v v

1
1
kg kJ 2778

= = h h
p = konst.
bar 10
1 2
= = p p

1 3
2
kg m 001127 . 0

= = v v
.
1
2
kg kJ 763

= = h h
( ) ( )
1
1 2 2 , 1
kg kJ 195 1947 . 0 001127 . 0 1000

= = = v v p w
b)

1
1 2 2 , 1
kg kJ 2015 2778 763

= = = h h q
u u u u u = =
1 2

( ) ( ) ( ) ( ) v p h v p h v p h v p h u = =
1 2 1 1 1 2 2 2

( ) ( ) 1947 . 0 001127 . 0 1000 2778 763 = = v v p h h u

1
kg kJ 2209

= u
c)

Slika P5.10.
253
Primjer 5.11.
Parni kotao sadri 5
3
m vode i 3
3
m suhozasiene pare na tlaku 80.4 bar
i pri temperaturi zasienja. Hlaenjem tlak opadne na polovinu prvobitne vrijed-
nosti. Odrediti koliko je topline odvedeno iz bubnja i kakav je odnos volumena
vode i pare pri tom smanjenom tlaku.

Rjeenje
5
3
m vode
3
3
m suhozasiene pare
0334 . 0
0013852 . 0
5
02405 . 0
3
02405 . 0
3
1 1
1
1
=
+
=
+

=
+
=
v
V
v
V
v
V
m m
m
x
v
p
p
v p
p

( )
1 1 1 1 1
v v x v v + =
( )
1 3
1
kg m 00214 . 0 0013852 . 0 02405 . 0 0334 . 0 0013852 . 0

= + = v
3734
0013852 . 0
5
02405 . 0
3
1 1
= + =
+

= + =
v
V
v
V
m m m
v
p
v p
kg
v = konst.

1 3
1 2
kg m 00214 . 0

= = v v
2 . 40
2
4 . 80
2
1
2
= = =
p
p bar
( ) ( ) ( )
1 2 1 2 1 1 1 2 2 2 1 2 2 , 1
p p v h h v p h v p h u u q = = =

1
1 1 1 1
kg kJ 1367 1439 0334 . 0 1319

= + = + = r x h h
Interpolacijom vrijednosti iz tablica vrela voda i zasiena vodena para (s
promjenom tlaka) unutar intervala p = 39.2 bar i p = 41.2 bar slijedi
za bar 2 . 40
2
= p
C 251 =
z
t
254

1 3
2
kg m 001253 . 0

= v

1 3
2
kg m 04953 . 0

= v

1
2
kg kJ 1088

= h
.
1
2
kg kJ 1712

= r
( )
2 2 2 2 2
v v x v v + =
( ) 001253 . 0 04953 . 0 001253 . 0 00214 . 0
2
+ = x
0184 . 0
2
= x

1
2 2 2 2
kg kJ 5 . 1119 1712 0184 . 0 1088

= + = + = r x h h
( )
1 2 2
2 , 1
kg kJ 239 10 2 . 40 10 4 . 80 00214 . 0 1367 5 . 1119

= + = q
( ) 892426 239 3734
2 , 1 2 , 1
= = = q m Q kJ

m
m
x
p 2 ,
2
=

3734
0184 . 0
2 , p
m
=
71 . 68 3734 0184 . 0
2 ,
= =
p
m kg

3
2 2 , 2 ,
m 4032 . 3 04953 . 0 71 . 68 = = = v m V
p p
29 . 3665 71 . 68 3734
2 , 2 ,
= = =
p v
m m m kg

3
2 2 , 2 ,
m 5926 . 4 001253 . 0 29 . 3665 = = = v m V
v v
35 . 1
m 4032 . 3
m 5926 . 4
3
3
2 ,
2 ,
= =
p
v
V
V

255
Primjer 5.12.
Ravnoteni tlak vodene pare pri 145 C iznosi 4.14 bar, a pri 155 C
iznosi 5.44 bar. Kolika je toplina isparavanja vode kod 150 C ako pri toj tempe-
raturi volumen 1 kg suhozasiene pare iznosi 0.39346 , a vrele vode
0.0010906 ? Pri proraunu koristiti Clausius-Clapeyronovu jednadbu!
1 3
kg m

1 3
kg m

Rjeenje
( )
dT
dp
v v T r =

( ) T
dT
v v r
dp

=
1

( ) T
dT
v v r
dp
T
T
p
p
2
1
2
1
1

( )
( )
1
2
1 2
ln
1 1
T
T
v v
p p
r

=
( ) ( ) ( ) ( )
418
428
ln
0010906 . 0 39346 . 0 10 14 . 4 10 44 . 5
ln
2 2
1
2
1 2

=

=
T
T
v v p p
r

1
kg kJ 2158

= r

Primjer 5.13.
Koliki je specifini volumen pregrijane vodene pare pri tlaku 4.9 bar i
temperaturi 230 C? Pri proraunu koristiti Mollierovu jednadbu! Usporediti s
podacima iz tablica!
256
Rjeenje

14
3
3
10
100
100
190
100
2
426 . 0
=
T
p
T
p
T v p

14
3
2
3
10
2
2
100
503
100
10 9 . 4
190
100
503
10 9 . 4 2
503 426 . 0 10 9 . 4

= v

1 3
kg m 4651 . 0

= v
Iz tablica za pregrijanu vodenu paru, interpolacijom unutar vrijednosti t =
220 C i t = 240 C, slijedi za t = 230 C .
1 3
kg m 4636 . 0

= v

Primjer 5.14.
Mokra para tlaka 0.2 bar i stupnja suhoe 0.3 izohorno se zagrijava do
stanja suhozasiene pare. Nakon toga para adijabatski ekspandira do poetnog
tlaka, a zatim se izobarno hladi u poetno stanje.
a) Odrediti p, v, h, s, x pare u karakteristinim tokama procesa.
b) Izraunati promjenu entropije za proces zagrijavanja.
c) Odrediti potrebnu koliinu topline za zagrijavanje pare.
d) Odrediti koristan rad navedenog krunog procesa.
e) Skicirati proces u T, s dijagramu.
257
Rjeenje
a)
Stanje
p
bar
t
C
v
1 3
kg m

h
1
kg kJ

s
1 1
K kg kJ

x
1 0.2 60.09 2.3014 958.11 2.9546 0.3
2 0.7206 90.67 2.3014 2661 7.4694 1
3 0.2 60.09 7.2088 2467.23 7.4694 0.94

Interpolacijom podataka iz tablica vrela voda i zasiena vodena para (s promje-
nom tlaka) unutar intervala p = 0.196 bar i p = 0.245 bar, za traeni tlak p = 0.2
bar slijedi
C 09 . 60 =
z
t

1 3
kg m 001017 . 0

= v

1 3
kg m 6689 . 7

= v

1
kg kJ 71 . 250

= h

1
kg kJ 2358

= r

1 1
K kg kJ 8319 . 0

= s
.
1 1
K kg kJ 9076 . 7

= s
( )
1 1 1 1 1
v v x v v + =
( )
1 3
1
kg m 3014 . 2 001017 . 0 6689 . 7 3 . 0 001017 . 0

= + = v

1
1 1 1 1
kg kJ 11 . 958 2358 3 . 0 71 . 250

= + = + = r x h h
( ) ( )
1 1
1 1 1 1 1
K kg kJ 9546 . 2 8319 . 0 9076 . 7 3 . 0 8319 . 0

= + = + = s s x s s

1 3
1 2
kg m 3014 . 2

= = = v v v
258
Iz tablica ovom volumenu odgovaraju sljedee vrijednosti dobi-
vene interpolacijom unutar podruja i .
Dakle, u stanju 2 imamo
2 2 2 2
, , , s h t p
1 3
kg m 408 . 2

= v
1 3
kg m 257 . 2

= v
bar 7206 . 0
2
= p
76 . 90
2
= =
z
t t C

1
2
kg kJ 2661

= = h h

1 1
2
K kg kJ 4694 . 7

= = s s
bar 2 . 0
1 3
= = p p
.
1 1
2 3
K kg kJ 4694 . 7

= = s s
( )
3 3 3 3 3
s s x s s + =
( ) 8319 . 0 9076 . 7 8319 . 0 4694 . 7
3
+ = x
94 . 0
3
= x
( )
3 3 3 3 3
v v x v v + =
( )
1 3
3
kg m 2088 . 7 001017 . 0 6689 . 7 94 . 0 001017 . 0

= + = v

1
3 3 3 3
kg kJ 23 . 2467 2358 94 . 0 71 . 250

= + = + = r x h h
b)

1 1
1 2 2 , 1
K kg kJ 5148 . 4 9546 . 2 4694 . 7

= = = s s s
c)

1 2 2 , 1
u u q =

1 2
2 2 2 2
kg kJ 16 . 2495 3014 . 2 10 7206 . 0 2661

= = = v p h u

1 2
1 1 1 1
kg kJ 08 . 912 3014 . 2 10 2 . 0 11 . 958

= = = v p h u

1
1,2
kg kJ 1583.07 912.08 - 2495.16

= = q
259
d)

1 , 3 3 , 2
w w w
k
+ =

3 3 2 3 , 2
16 . 2495 u u u w = =

1 2
3 3 3 3
kg kJ 05 . 2323 2088 . 7 10 2 . 0 23 . 2467

= = = v p h u

1
3 2 3 , 2
kg kJ 106 . 172 05 . 2323 16 . 2495

= = = u u w
( ) ( )
1 2
3 1 1 , 3
kg kJ 15 . 98 2088 . 7 3014 . 2 10 2 . 0

= = = v v p w

1
kg kJ 956 . 73 15 . 98 106 . 172

= =
k
w
e)

Slika P5.14.e

Primjer 5.15.
Mokra para koju sainjava 5.8 vrele vode i 10 kg suhe pare na tlaku
15.7 bar zagrijava se pri konstantnom tlaku dok ne postigne temperaturu 300 C.
Ovako pregrijana para ekspandira adijabatski na 0.196 bar.
3
dm
a) Izraunaj ukupnu koliinu dovedene topline.
b) Izraunaj izvreni rad.
c) Skiciraj proces u p, v i T, s dijagramu.
260
d) Do kojeg tlaka bi trebalo adijabatski ekspandirati pregrijanu paru da se
dobije suhozasiena para?

Rjeenje
a)
666 . 0
0011572 . 0
10 8 . 5
10
10
10
10
3
1
=
+
=
+
=
+
=

v
V
m m
m
x
v
v p
p

1 2 2 , 1
h h q =

1
1 1 1 1
kg kJ 2145 1939 666 . 0 1 . 854

= + = + = r x h h
2
= p 300
2
= t
.
1
2
kg kJ 3032

= h

1
2 , 1
kg kJ 887 2145 3032

= = q
0
3 , 2
= q

1
2 , 1 3 , 2 2 , 1 uk.
kg kJ 887

= = + = q q q q
m q Q =
uk. uk.

15
0011572 . 0
10 8 . 5
10
3
=
+ = + =

v p
m m m kg
13305 15 887
uk.
= = Q kJ
b)

3 , 2 2 , 1 uk.
w w w + =
( ) ( )
1 2
1 2 2 , 1
kg kJ 122 0843 . 0 1618 . 0 10 7 . 15

= = = v v p w
( ) ( ) 0011572 . 0 1261 . 0 666 . 0 0011572 . 0
1 1 1 1 1
+ = + = v v x v v

1 3
1
kg m 0843 . 0

= v
2
= p 300
2
= t
.
1 3
2
kg m 1618 . 0

= v
261

3 2 3 , 2
u u w =

1 2
2 2 2 2
kg kJ 2778 1618 . 0 10 7 . 15 3032

= = = v p h u
Za stanje 3 slijedi

1 1
2 3
K kg kJ 886 . 6

= = s s
bar. 196 . 0
3
= p
( ) ( ) 886 . 6 8269 . 0 9139 . 7 8269 . 0
3 3 3 3 3 3
= + = + = x s s x s s
855 . 0
3
= x
( ) ( ) 0010169 . 0 789 . 7 855 . 0 0010169 . 0
3 3 3 3 3
+ = + = v v x v v

1 3
3
kg m 659 . 6

= v

1
3 3 3 3
kg kJ 2266 2359 855 . 0 2 . 249

= + = + = r x h h

1 2
3 3 3 3
kg kJ 2133 659 . 6 10 196 . 0 2266

= = = v p h u

1
3 , 2
kg kJ 645 2133 2778

= = w

1
uk.
kg kJ 767 645 122

= + = w
11505 767 15
uk. uk.
= = = w m W kJ
c)

Slika P5.15.c
262
d)
?
4
= p

1 1
3 4
K kg kJ 886 . 6
4

= = = s s s
p
Iz tablica, interpolacijom unutar podruja
1 1
K kg kJ 8638 . 6

= s i
1 1
K kg kJ 9032 . 6

= s
slijedi da je traeni tlak do kojeg bi trebalo adijabatski ekspandirati pregrijanu
paru da se dobije suhozasiena para
bar. 134 . 4
4
= p

Primjer 5.16.
1 kg vodene pare obavlja sljedei kruni proces: Voda je u poetku u
stanju vrenja pri temperaturi 252 C i izotermno se iri do tlaka 4.41 bar. Zatim
se hladi pri konstantnom volumenu do tlaka 2.16 bar. Dalje se hladi pri kons-
tantnom tlaku do stanja iz kojeg se adijabatskom kompresijom vraa u poetno
stanje.
a) Skicirati proces u p, v i T, s dijagramu.
b) Izraunati termiki stupanj iskoritenja.
c) Odrediti promjenu entropije pri izotermnom zagrijavanju.

Rjeenje
a)

Slika P5.16.
263
b)
( )
1 2 2 , 1
s s T q =

1 1
C 252
1
K kg kJ 8119 . 2
1

=
= =
o
t
s s
Stanje 2, 41 . 4
2
= p bar i C odgovara stanju pregrijane pare, tj. 252
2
= t

1 1
2
K kg kJ 3312 . 7

= s

1 3
2
kg m 5408 . 0

= v
.
1 1
2
K kg kJ 2985

= h
( )
1
2 , 1
kg kJ 2373 8119 . 2 3312 . 7 525

= = q

2 3 3 , 2
u u q =
Stanje 3, i
1 3
2 3
kg m 5408 . 0

= = v v 16 . 2
3
= p bar odgovara stanju mokre pare
jer je .
bar 16 . 2 3
3
=
<
p
v v
( ) ( ) 5408 . 0 0010627 . 0 8248 . 0 0010627 . 0
3 3 3 3 3 3
= + = + = x v v x v v
655 . 0
3
= x

1
3 3 3 3
kg kJ 1953 2195 655 . 0 515

= + = + = r x h h
( ) ( )
2 2 2 3 3 3 3 , 2
v p h v p h q =
( ) ( )
1 2 2
3 , 2
kg kJ 910 5408 . 0 10 41 . 4 2985 5408 . 0 10 16 . 2 1953
= = q

4 4 3 4 , 3
1953 h h h q = =
Stanje 4, i
1 1
1 4
K kg kJ 8119 . 2

= = s s 16 . 2
3 4
= = p p bar odgovara stanju
mokre pare jer je .
bar 16 . 2 4
4
=
<
p
s s
( ) ( ) 8119 . 2 5562 . 1 1021 . 7 5562 . 1
4 4 4 4 4 4
= + = + = x s s x s s
226 . 0
4
= x

1
4 4 4 4
kg kJ 1011 2195 226 . 0 515

= + = + = r x h h
264

1
3 4 4 , 3
kg kJ 942 1953 1011

= = = h h q
0
1 , 4
= q
22 . 0
2373
942 910 2373
2 , 1
4 , 3 3 , 2 2 , 1
=

=

=
q
q q q
22 %
c)

1 1
1 2
K kg kJ 45193 8119 . 2 3312 . 7

= = s s

Primjer 5.17.
U kotlu isparava voda pri tlaku 19.6 bar. Suha para odvodi se u parni stroj
gdje adijabatski ekspandira do tlaka 0.0981 bar. Nakon toga para se kondenzira
pri konstantnom tlaku, a onda kondenzat crpkom prebacuje u kotao.
a) Koliki su entalpija i stupanj suhoe nakon adijabatske ekspanzije?
b) Koliki je termiki stupanj iskoritenja (zanemariti rad crpke za prebacivanje
kondenzata)?
c) Skicirati proces u p, v i T, s dijagramu!

Rjeenje
a)
Stanje 2, 6 . 19
2
= p bar i .
1 1
bar 6 . 19 2
K kg kJ 3476 . 6
2

=
= =
p
s s
Stanje 3, 0981 . 0
3
= p bar i .
1 1
2 3
K kg kJ 3476 . 6

= = s s
( )
3 3 3 3 3
s s x s s + =

( )
( )
759 . 0
6443 . 0 1559 . 8
6443 . 0 3476 . 6
3 3
3 3
3
=
=

=
s s
s s
x

1
3 3 3 3
kg kJ 2007 2393 759 . 0 3 . 190

= + = + = r x h h
265
b)

1
bar 6 . 19 2
kg kJ 2799
2

=
= =
p
h h

1
bar 0981 . 0 4
kg kJ 3 . 190
4

=
= =
p
h h
304 . 0
3 . 190 2799
2007 2799
4 2
3 2
=
=
h h
h h

c)

Slika P5.17.c
266
__________________________________Tehnika postrojenja za provedbu krunih procesa

6. TEHNIKA POSTROJENJA ZA
PROVEDBU KRUNIH PROCESA

Za pretvorbu unutarnje energije u mehaniku energiju potreban je kruni
proces, koji se ostvaruje u toplinskim strojevima pomou radne tvari koja uz
sniavanje temperature ekspandira od vieg na nii tlak. Obavljeni rad radne
tvari prenosi se na pokretne dijelove stroja s kojima je radna tvar u neposrednom
dodiru.
Toplinske strojeve moemo podijeliti prema radnoj tvari i njihovu tipu.
Radna tvar moe biti plin ili para. Para za vrijeme krunog procesa prelazi iz
jednog u drugo agregatno stanje, a plinovi su stalno u plinovitom agregatnom
stanju. S obzirom na tip razlikujemo stapne strojeve, slika 82. i turbostrojeve,
slika 83 (strojeve pokretane strujanjem). U stapnim strojevima stap je pokretni
dio stroja na koji se prenosi rad radne tvari, a kod turbostrojeva to su rotorske
lopatice.

Slika 82. Skica stapnog stroja
267

Slika 83. Skica turbostroja

Stapni stroj radi periodiki. Pomou upusnog ventila radna tvar se uvodi u
cilindar, a nakon ekspanzije se iz cilindra odvodi kroz ispusni ventil. Zamanjak,
postavljen na osovinu stroja, osigurava da se osovina jednoliko okree. Pokretni
dijelovi stroja izvrgnuti su znatnim naprezanjima zbog promjene smjera kretanja
te ubrzavanja i usporavanja koja se vrlo brzo smjenjuju. Takve promjene napre-
zanja skrauju i ograniuju vijek trajanja stapnih strojeva.
Nasuprot tome, mehaniko naprezanje pokretnih dijelova turbostrojeva je
jednoliko. Radna tvar struji kroz sapnice i okree rotor na kojemu su lopatice.
Rotor se jednoliko okree te nema dijelova koji su izvrgnuti promjeni smjera
gibanja. To je glavna prednost turbostrojeva pred stapnim strojevima. Nedosta-
tak im je u tome to su dijelovi s lopaticama skuplji od cilindra, stapa i ventila.
To osobito vrijedi za strojeve male snage (do reda veliine oko 1000 kW) te se
oni danas normalno grade kao stapni strojevi. Iznad te granice najee se rabe
turbostrojevi, a oni su to ekonominiji to im je snaga vea. Naravno da se pone-
kad zbog posebnih zahtjeva izrauju i turbostrojevi vrlo malih snaga.
Za oba tipa strojeva mogue je kao radnu tvar uporabiti i plinove i pare.
Svakako da izvedba postrojenja ovisi o radnoj tvari, a to utjee i na nain izved-
be krunog procesa. Prije nego prijeemo na razmatranje procesa u pojedinim
tipovima strojeva upoznat emo se s gubicima u strojevima.

268
6.1. NEPOVRATIVOSTI I GUBICI KRUNOG
PROCESA
Gubici u krunom procesu nastaju zbog nepovrativosti njegovog cijelog
toka ili samo jednog dijela. Razlikujemo dvije vrste takvih nepovrativosti: pri-
marne i sekundarne. Primarne nepovrativosti posljedica su samog procesa ili
njegovog dijela pa su s njim nuno povezane. Tako, kada se u nekom krunom
procesu pojavljuje priguivanje, proces ima primarnu nepovrativost. U krunim
procesima kojima je svrha pretvorba unutarnje energije u mehaniku energiju,
nema primarnih nepovrativosti jer su takvi kruni procesi sastavljeni od povrati-
vih promjena stanja.
Nasuprot tome, tu se ne mogu izbjei sekundarne nepovrativosti Detalj-
nije emo ih razmotriti za tipine promjene stanja. Kada e se promatrati pojedi-
ni kruni procesi pretvorbe unutarnje energije u mehaniku energiju, polazit
emo uvijek od krunih procesa bez sekundarnih nepovrativosti, dakle s pretpo-
stavkom da se radi o povrativim krunim procesima. Uz poznavanje pojava
sekundarne nepovrativosti tada nee biti teko odrediti stvarne tehnike procese
na temelju idealiziranih povrativih krunih procesa.

6.1.1. Ekspanzija i kompresija u stapnim strojevima
Na ulazu u cilindar stapnog stroja, slika 84. radna tvar je pod tlakom ,
a na izlazu joj je tlak . Da bi se radna tvar dovela u cilindar i mogla djelovati
na stap, mora proi kroz dovodne kanale i upusni ventil. Dovod je relativno
malog presjeka pa je brzina strujanja radne tvari velika. Zbog toga se u dovodu
pojavljuje priguenje pa radna tvar dolazi u cilindar s tlakom koji je manji
od tlaka . U p, v dijagramu toka 1 odgovara stanju radne tvari pred cilin-
drom, a toka 1 stanju u cilindru. Promjena stanja izmeu 1 i 1 odvija se po
krivulji = konst. jer se radi o priguenju. Toka 1 je na presjecitu izobare
= konst. i krivulje = konst. Ekspanzija radne tvari u cilindru odvija se po
adijabati (q = 0) izmeu 1 i 2. Toka 2 je na izobari = konst. jer je razlika
izmeu tlaka i potrebna da bi radna tvar istjecala iz cilindra. Tlak
vlada na kraju odvoda iz stroja. U ispusnom ventilu i odvodu opet nastaje prigu-
enje pa promjena stanja izmeu toaka 2 i 2 tee po krivulji = konst.
1
p
2
p
1
p
1
p
1
h
1
p
1
h
2
p
2
p
2
p
2
p
2
h
269

Slika 84. Ekspanzija u stapnom stroju s gubicima u dovodu i odvodu
radne tvari u p, v dijagramu

Kada ne bi bilo priguenja u dovodu i odvodu, ekspanzija bi tekla po
adijabati 1 2 pa bi proizvedeni mehaniki rad bio proporcionalan povrini
a 1 2 d. Uz priguenje stap obavlja mehaniki rad proporcionalan povrini
b 1 2 c. Treba istaknuti da su gubici tlaka na slici 84. znatno poveani
prema njihovom iznosu u stvarnosti. To je uinjeno da se bolje prikau poslje-
dice nepovrativosti. Ekspanzija izmeu toaka 1'i 2'ne odvija se tono po
adijabati jer se za vrijeme ekspanzije pojavljuje prijelaz topline izmeu radne
tvari i cilindra pa nastaju vrtlozi i trenje u radnoj tvari. Svi ti utjecaji mogu se u
prvoj aproksimaciji zanemariti. Ako opisani proces prikaemo u h, s dijagra-
mu, dobiva se slika 85., a pri tome oznake stanja odgovaraju oznakama u p, v
dijagramu.
Polazei od stanja 1 radne tvari i tlaka koji vlada na kraju odvoda,
mehaniki rad bi mogao iznositi
2
p

2 1 . max
h h w =
kada ne bi bilo nepovrativosti u dovodu i odvodu. Stvarno je mehaniki rad
radne tvari za vrijeme ekspanzije

2 1
= h h w
jer je .
1 1
h h =
270
Znamo li samo stanja radne tvari na ulazu u dovod (stanje 1) i na izlazu iz
odvoda (stanje 2), promjena izmeu ta dva krajnja stanja moe se aproksimira-
ti prividnom crtom ekspanzije (oznaena tokasto u p, v i h, s dijagramu).

Slika 85. Ekspanzija u stapnom stroju s gubicima u dovodu i odvodu
radne tvari u h, s dijagramu

Promjene za vrijeme kompresije analogne su promjenama koje se javljaju
za vrijeme ekspanzije. Zbog priguenja u dovodu, kompresija u cilindru zapoi-
nje od tlaka koji je nii od tlaka to ga radna tvar ima prije ulaska u
stroj, vidi dijagram na slici 86. Promjena od stanja 1 s tlakom do stanja 1
koje odgovara tlaku , odvija se po krivulji = konst. Nakon toga zapoinje
adijabatska kompresija do stanja 2 i tlaka koji je vei od tlaka to
vlada na kraju odvoda. U odvodu nastaje priguenje pa radna tvar naputa stroj
sa stanjem 2 i uz tlak . Kada ne bi bilo priguenja u dovodu i odvodu, kom-
presiju bi predoavala adijabata 1 2. Na slici 87. isti je proces prikazan u h, s
dijagramu.
1
p
1
p
1
p
1
p
1
h
2
p
2
p
2
p

271

Slika 86. Kompresija u stapnom stroju s gubicima u dovodu i odvodu
radne tvari u p, v dijagramu

Slika 87. Kompresija u stapnom stroju s gubicima u dovodu i odvodu
radne tvari u h, s dijagramu
272
Bez priguenja, za komprimiranje bila bi potrebna mehanika energija
proporcionalna povrini a 1 2 d u p, v dijagramu. To je minimalan iznos
za kompresiju od tlaka na tlak pa je prema h, s dijagramu
1
p
2
p

1 2 . min
h h w = .
Stvarno potrebna mehanika energija bit e vea i proporcionalna je povrini
b 1 2 c u p, v dijagramu ili

1 2
h h w =

prema h, s dijagramu. Prividna krivulja kompresije predoena je takoer to-
kasto na slikama 86. i 87. izmeu stanja 1 i 2.

6.1.2. Ekspanzija i kompresija u turbostrojevima
Kroz turbostrojeve radna tvar struji neprekidno pa se njezino stanje ne
mijenja periodiki kao u stapnim strojevima, ve se ta promjena zbiva kontinui-
rano uzdu puta kroz turbostroj. Na pojedinim mjestima stroja stanje radne tvari
je tono definirano i nepromjenjivo. Zbog relativno velikih povrina presjeka
dovoda i odvoda, mogu se zanemariti priguenja u njima, ali se mora raunati na
utjecaj trenja jer radna tvar struji velikom brzinom kroz turbostroj. Toplina pro-
izvedene trenjem ostaje u radnoj tvari pa joj se poveava specifini volumen, a
posljedica e biti pomak ekspanzijske krivulje u desno.
U p, v dijagramu na slici 88.a, ekspanzija bez trenja prikazana je adija-
batom 1 2, a krivuljom 1 2 ekspanzija s trenjem. Taj proces predoen je na
slici 88.b i u h, s dijagramu. Prividna krivulja ekspanzije u stapnim strojevima
jednaka je stvarnoj krivulji u turbostrojevima.
Za maksimalan mehaniki rad vrijedi izraz

2 1 . max
h h w = ,
a za stvarni mehaniki rad

2 1
= h h w .
Analogno tome bit e i za kompresiju u turbostrojevima, slika 89. Minimalna
potrebna energija za kompresiju odreena je izrazom

1 2 . min
h h w = ,
a stvarno potrebna relacijom
1 2
h h w =

.
273

Slika 88. Ekspanzija u turbostrojevima s gubicima zbog trenja u
p, v dijagramu i h, s dijagramu

Slika 89. Kompresija u turbostrojevima s gubicima zbog trenja u
p, v dijagramu i h, s dijagramu
274
6.1.3. Unutarnji stupanj djelovanja
Unutarnji stupanj djelovanja uzima u obzir sekundarne nepovrativosti pa
prema tome ovisi o kvaliteti izvedenih strojeva. Za ekspanziju je definiran kao
omjer izmeu stvarno izvrenog mehanikog rada i maksimalno mogueg pa je

2 1
2 1
. max
u.eks.
h h
h h
w
w
= =

.
Unutarnji stupanj djelovanja kompresije definiran je kao omjer izmeu minimal-
no potrebne mehanike energije i stvarno potrebne mehanike energije

1 2
1 2 . min
u.komp.
h h
h h
w
w
= =
.
U navedenim jednadbama uporabljene su oznake iz prethodnih dijagrama.
Unutarnji stupanj djelovanja iznosi od 0.80 do 0.90 to ne ovisi samo o kvaliteti
izvedbe stroja nego i o njegovu tipu.

6.1.4. Dovod i odvod topline
Najee se toplina dovodi i odvodi uz konstantan tlak, npr. Jouleov kru-
ni proces. Budui da se dovod i odvod topline provodi pomou izmjenjivaa
topline kroz koji struji radna tvar, a za njezin tok potrebna je razlika tlakova,
stvarni dovod i odvod topline se ne ostvaruje po izobari. Da bi se osiguralo stru-
janje, tlak mora opadati u smjeru strujanja. Budui da toplina pri tome ostaje
nepromijenjena i neovisna o gubitku tlaka, entalpija je na kraju procesa dovoda i
odvoda topline nepromijenjena bez obzira koliko se je smanjio tlak u izmjenji-
vau topline.
Na slici 90. prikazane su promjene stanja tijekom dovoda topline i to u
p, v dijagramu i h, s dijagramu. Kada ne bi bilo gubitka tlaka, promjena
stanja tekla bi po izobari 1 2. Zbog gubitka tlaka proces zavrava u toki 2 na
krivulji = konst. na kojoj je i toka 2. Analogno tome vrijedi i za odvod
topline. Promjene stanja vide se na dijagramima na slici 91.
2
h

275

Slika 90. Dovod topline s gubicima tlaka u p, v dijagramu i
h, s dijagramu

Slika 91. Odvod topline s gubicima tlaka u p, v dijagramu i
h, s dijagramu

276
6.1.5. Kruni procesi sa sekundarnim nepovrativostima
Za proces meu konstantnim tlakovima na raspolaganju je razlika tlakova
p i , slika 92. Pri tome je p najvii tlak u krunom procesu i postie se nakon
kompresije, stanje 1. Toplina se dovodi uz gubitak tlaka od stanja 1 do stanja 2
pa ekspanzija zapoinje s tlakom p koji je nii od p. Zbog gubitka trenja eks-
panzija ne tee po adijabati, ve po krivulji 2 3 i to samo do tlaka , neto
vieg od minimalnog tlaka . Zbog odvoda topline promjena stanja se odvija
od 3 do 4 kada poinje kompresija, opet uz gubitak trenja, do stanja 1.
0
p
0
p
0
p

Slika 92. Kruni proces meu konstantnim tlakovima sa sekundarnim
nepovrativostima u h, s dijagramu

Dovedena toplina odreena je razlikom entalpija pa je

1 2 1 2
h h h h q = =

,
a za vrijeme ekspanzije izvren je rad

3 2 3 2 eks.
= = h h h h w .
277
Odvedena toplina izraena je takoer razlikom entalpija pa je

4 3 0
= h h q ,
a potreban rad za kompresiju bit e

4 1 komp.
= h h w .
Mehanika energija (rad) dobivena iz krunog procesa jednaka je razlici
izvrenog rada za vrijeme ekspanzije i rada potrebnog za kompresiju pa je

3 1 4 2 komp. eks.
+ = = h h h h w w w .
Razlika dovedene i odvedene topline jednaka je takoer mehanikoj energiji
(radu) to se vidi iz sljedeeg izraza

3 1 4 2 0
+ = = h h h h q q w .
Analogno tome dolazi se do krunog procesa u T, s dijagramu, slika 93.

Slika 93. Kruni proces meu konstantnim tlakovima sa sekundarnim
nepovrativostima u T, s dijagramu
278
Na prikazani nain mogue je za svaki idealni proces nacrtati i promjene
stanja za realni kruni proces, unijevi pri tome sekundarne nepovrativosti, ako
su poznati odgovarajui podaci o gubicima tlaka i o unutarnjem stupnju djelova-
nja. Tada se moe odrediti i utjecaj tih nepovrativosti.
Gubici tlaka u izmjenjivaima topline veinom su tako mali da se mogu
zanemariti pa se u dijagramima promjena stanja crtaju krivulje dovoda i odvoda
topline tono po izobarama, ali uzimajui u obzir nepovrativosti za vrijeme eks-
panzije i kompresije.

6.2. TERMODINAMIKI PROCESI U TOPLINSKIM
STROJEVIMA
Pogonskim toplinskim strojevima (motorima) pretvara se toplinska ener-
gija sadrana u gorivu u mehaniku energiju. Temeljni uvjet za to postavlja II.
zakon termodinamike koji govori da moraju postojati dva toplinska spremnika i
odgovarajue radno tijelo.
Maksimalan rad u svakom toplinskom stroju dobio bi se kada bi radno
tijelo obavljalo povratni Carnotov proces iji je termodinamiki stupanj iskori-
tenja

T
T
0
tc
1 =
te se nastoji da se termodinamiki procesi u toplinskim strojevima to je mogue
vie, u svim svojim dijelovima, priblie Carnotovom. Iako na temelju izraza za
stupanj iskoritenja Carnotovog krunog procesa ni jedno radno tijelo nema
prednosti nad drugim, ipak u toplinskim strojevima gotovo iskljuivu primjenu
imaju plinovita tijela (plinovi i pare). Razumljiv razlog za to je u injenici da
plinovita tijela lako mijenjaju svoj volumen pa stoga i u mnogo lakem kons-
trukcijskom rjeenju odgovarajueg stroja u kojem se pretvaranje toplinske
energije u mehaniku i obratno vri irenjem, odnosno sabijanjem (kompresi-
jom) radnog tijela.
Temeljna razlika izmeu idealnih krunih procesa u toplinskim strojevi-
ma i Carnotovog lei u tome to se dovoenje topline od toplinskog spremnika
(grijaa) i odvoenje topline rashladnom spremniku (hladnjaku) kod njih ne
dogaa pri izotermnoj ve pri izohornoj ili izobarnoj promjeni stanja. Dovoe-
nje topline radnom tijelu od grijaa, odnosno odvoenje jednog dijela te topline
hladnjaku, u stvarnosti se odigrava pri promjeni temperature ne samo radnog
tijela, ve i izvora topline. Carnotov kruni proces nije praktiki izvediv; potre-
ban je vrlo visoki tlak kompresije. Da se izbjegne porast tlaka potreban za
279
Carnotov proces, pokualo se nai rjeenje zamjenom adijabata izobarama, slika
94. Tako Carnotov proces 1 2 3 4 (T, s dijagram) prelazi u Ackeret-
Kellerov proces 1 2 3 4 koji bi se mogao ostvariti postrojenjem shemat-
ski prikazanim na slici 95.

6.2.1. Ackeret-Kellerov proces
Komprimirani plin temperature , stanje 1, iz kopresijskog cilindra
dolazi u izmjenjiva topline gdje preuzima toplinu Q (do stanja 2) uz nepromi-
jenjen tlak i uz porast temperature od do T. Plin se nakon toga dovodi u
ekspanzijski cilindar u kojem uz ekspanziju potiskuje stap. Da se ostvari izoter-
mna promjena stanja, plinu se dovodi toplina Q. Proizvedena mehanika energi-
ja prenosi se djelomino na kompresijski cilindar, a dijelom na pogonsku osovi-
nu S stroja. Kada je plin ekspandirao od tlaka , toka 3, odvodi se preko
izmjenjivaa topline u kojem predaje toplinu Q plinu to dolazi iz kompresij-
skog cilindra. Ekspandirani plin tako se ohladi do temperature te ulazi u
kompresijski cilindar u kojem se komprimira od tlaka na , uz odravanje
konstantne temperature . Da bi se osigurala izotermna promjena stanja za
vrijeme kompresije, plinu se odvodi toplina. Mehaniki rad, koji se prenosi na
osovinu stroja, proporcionalan je povrini 1 2 3 4 (T, s i p, v dijagram
na slici 94.)
0
T
2
p
0
T
1
p
0
T
1
p
2
p
0
T

280
Slika 94. Ackeret-Kellerov proces u T, s i p, v dijagramu

Slika 95. Skica stroja za Ackeret-Kellerov proces

U proces se dovodi toplina q proporcionalna povrini 2 3 c b (vidi
T, s dijagram), a iz procesa se odvodi toplina proporcionalna povrini 1 4
d a pa e stupanj djelovanja biti
0
q

q
q
0
AK
1 = .
Budui da se prema izrazu za izotermu

2
1
1 1
1
2
1 1 2 , 1
ln ln
p
p
v p
v
v
v p q = = ,
a polazei od izraza T R v p = dobiva

2
1
ln
p
p
T R q =

2
1
0 0
ln
p
p
T R q = .
Stupanj djelovanja Ackeret-Kellerovog procesa je
281

T
T
0
AK
1 = .
Dakle, termiki stupanj djelovanja tog procesa jednak je stupnju djelovanja Car-
notovog procesa. Pri tome treba istaknuti da je toplina
( )
0
T T c q
p
=
koja se dovodi za vrijeme promjene uz =
2
p konst. jednaka toplini to se odvodi
uz konst. =
1
p
Takav proces ne moe se u praksi izvesti jer bi ogrjevni spremnik morao
imati neizmjerno veliki toplinski kapacitet da bi se trajno odravala konstantna
temperatura T. Zbog toga Ackeret-Kellerov proces ima samo teorijsko znaenje.
U praksi je mogue pribliiti se Ackeret-Kellerovom postupku ako se ekspanzija
i kompresija podijele na vei broj stupnjeva. Tada se izoterme 2 3 i 4 1
aproksimiraju adijabatama i izobarama uz postupan dovod i odvod topline.
Takav stroj moe se izvesti kao stapni stroj s veim brojem ekspanzijskih i
kompresijskih cilindara spojenih u seriju. Prije nego to se uvede u svaki
ekspanzijski cilindar plinu se dovodi toplina, a odvodi prije uvoenja u svaki
kompresijski cilindar. U cilindrima plin adijabatski ekspandira ili se adijabatski
komprimira.

6.2.2. Procesi u stapnim strojevima s unutarnjim
izgaranjem
Za razliku od parnih kod kojih gorivo izgara izvan stroja, tj. u loitu
parnog kotla, kod motora s unutarnjim izgaranjem gorivo izgara u samom cilin-
dru motora. Plinoviti produkti izgaranja su radno tijelo koje je po svojim svojs-
tvima vrlo blisko idealnom plinu; mogu se smatrati idealnim plinom. Zbog toga
se kod teoretskih razmatranja kao posrednik u pretvaranju toplinske energije u
mehaniki rad u motorima s unutarnjim izgaranjem pretpostavlja idealni plin.
Dakle, stapni motori kojima je plin radna tvar nazivaju se motori s unutar-
njim izgaranjem ili eksplozivni motori. Za njihov pogon rabe se ponajvie
tekua goriva, tj. nije rije o strojevima na plinovita goriva iako se ponekad
susreu i takva rjeenja. Ipak je u svim sluajevima plin radna tvar u obliku
smjese zraka i plinova izgaranja. Prema vrsti radnog procesa dijele se na:
a) motori s izgaranjem pri konstantnom volumenu (Ottov proces), za koje se
goriva smjesa (gorivo i zrak) priprema izvan cilindra, a pali se u njemu
282
elektrinom iskrom; gorivo su lako hlapljivi naftni derivati (benzin), alkohol
i gorivi plinovi (gradski, generatorski, zemni i sl.);
b) motori s izgaranjem pri konstantnom tlaku (dizelski proces), za koje se
goriva smjesa stvara u radnom cilindru rasprivanjem goriva u zraku koji je
komprimiran u cilindru, a gorivo se pali bez vanjskog djelovanja zbog viso-
ke temperature komprimiranog zraka; gorivo su tei naftni derivati (dizelsko
gorivo);
c) motori s mjeovitim izgaranjem, u kojima je izgaranje dijelom pri konstant-
nom volumenu, a dijelom pri konstantnom tlaku (Sabatheov ili Seiligerov
proces); prema vrsti goriva, nainu njegovog dovoenja i paljenja ne razli-
kuju se od motora s izgaranjem pri konstantnom tlaku.

Teorijski procesi u motorima s unutarnjim izgaranjem
Sada emo analizirati teorijski proces u motorima s unutarnjim izgara-
njem. Pri tome se pretpostavlja da je izgaranje goriva potpuno, da se cilindar
vlada kao adijabatski sustav, da je na poetku kompresije cilindar napunjen
gorivom smjesom ili zrakom bez primjese zaostalih plinova izgaranja, da je
radna tvar idealni plin s konstantnim specifinim toplinskim kapacitetom te da
nema priguenja za vrijeme strujanja kroz dovod i odvod. Uz takve pretpostavke
nema razlike izmeu procesa u dvotaktnim i etverotaktnim motorima pa e svi
dijagrami biti crtani kao da su to dvotaktni motori uz napomenu da energetski
odnosi vrijede za oba tipa motora.

6.2.2.1. Ottov proces
Na slici 96.a prikazan je Ottov proces u p, v dijagramu. U stanju 1 cilin-
dar je napunjen gorivom smjesom. Kompresija nakon toga tee po adijabati sve
dok stap stigne do krajnjeg poloaj (stanje 2) kojim je odreen i kompresijski
volumen cilindra . Goriva smjesa pali se elektrinom iskrom kada je stap u
krajnjem poloaju. Izgaranje je trenutno. Toplina proizvedena izgaranjem pove-
ava tlak (do stanja 3) uz konstantan volumen. U stanju 3 dostignuta je najvia
temperatura i najvei tlak, a izgaranje i dovod topline su dovreni. Nakon toga
plinovi adijabatski ekspandiraju do stanja 4 kada se otvara ispuni ventil i stap
dostie drugi krajnji poloaj. Plinovi izgaranja odvode se u okolinu uz konstan-
tan volumen. U etverotaktnom motoru bit e ostatak plinova izgaranja istisnut
K
V
283
za vrijeme jednog takta, a u dvotaktnome e se to postii ispuhavanjem uz isto-
vremeni dovod svjee gorive smjese.

Slika 96. Ottov proces u p, v i T, s dijagramu

Opisani proces dade se prikazati i u T, s dijagramu, slika 96.b. Dovede-
na toplina q proporcionalna je povrini a 2 3 b, a odvedena toplina
povrini a 1 4 b u T, s dijagramu. Budui da se toplina dovodi i odvodi
uz konstantan volumen, moe se toplina po kilogramu radne tvari odrediti iz
relacija
0
q
( )
2 3
T T c q
v
=
( )
1 4 0
T T c q
v
= ,
a budui da je to kruni proces, termiki stupanj djelovanja bit e
284

3
2
4
1
3
4
2 3
1 4
0
t
1
1
1 1 1
T
T
T
T
T
T
T T
T T
q
q
= = .
Poe li se od izraza koji vrijedi za adijabatsku promjenu stanja, za adijabatsku
kompresiju od stanja 1 do 2 dobiva se izraz

1
1
2
2
1

=

v
v
T
T
,
a za adijabatsku ekspanziju vrijedi omjer

1
1
2
3
4

=

v
v
T
T
.
Iz prethodna dva izraza izlazi da je

3
2
4
1
3
4
2
1

T
T
T
T
T
T
T
T
= = .
Ako te izraze uvrstimo u relaciju za
t
, dobiva se

1
2
1
t
1
1

v
v
.
Prema tome, osim o svojstvima radne tvari (eksponent ), termiki stupanj dje-
lovanja ovisi samo o omjeru volumena koji je odreen konstrukcijom cilindra.
Omjer volumena moe se prikazati i kao omjer izmeu ukupnog volumena cilin-
dra i kompresijskog volumena koji je jednak volumenu izmeu stijenki cilindra i
stapa kada je stap u krajnjem poloaju. Ako omjer volumena, koji moemo naz-
vati kompresijskim omjerom, oznaimo s , vrijedi da je

K
C
2
1
V
V
v
v
= =
pa je termiki stupanj djelovanja

1
t
1
1

=

.
285
Na slici 97. prikazana je ovisnost termikog stupnja djelovanja o kompre-
sijskom omjeru za tri vrijednosti eksponenta . Kao to se vidi, s porastom
kompresijskog omjera raste termiki stupanj djelovanja, ali se s omjerom kom-
presije ne smije ii previsoko jer se komprimira goriva smjesa pa bi se mogla
zapaliti. Danas se motori s Ottovim procesom izvode sa sljedeim kompresij-
skim omjerima:
avionski motori = 7.5 9,
motori za osobne automobile = 6 9,
motori za trkae automobile = do 12,
motori za motocikle = 6 8.5,
motori za trkae motocikle = do 12.
Do sada nisu graeni motori u kojima se komprimira smjesa uz kompresijski
omjer vei od 12.

286
Slika 97. Ovisnost termikog stupnja djelovanja
t
Ottovog procesa o
kompresijskom omjeru .

Stanje 1 odgovara stanju okoline pa se mogu odrediti temperature i tlako-
vi za sve karakteristine toke prikazanih dijagrama. Za adijabatsku kompresiju
vrijedi relacija

1
1
2
2
1

=

v
v
T
T

pa je temperatura na kraju kompresije

1
1
1
1
2
1 2

T
v
v
T T ,
a tlak na zavretku kompresije

=
1
1
2
1 2
p
v
v
p p
to se izvodi iz jednadbe adijabate.
Stanje 4 karakterizirano je tlakom i temperaturom pa se uz zadani
tlak , a znajui stanje 1, temperatura odreuje iz izraza
4
p
4
T
4
p
4
T

1
4
1 4
p
p
T T =
jer je to izohorna promjena. Budui da je promjena stanja izmeu 3 i 4 adija-
batska, vrijedi

1
1
4
1
1
4 3

= =

p
p
T T T

=
4 3
p p
to je analogno prethodnim jednadbama za i .
2
T
2
p
Na slici 98. prikazana je ovisnost tlakova i temperatura o kompresijskom
omjeru (za = 1.35) uz pretpostavku da je =
1
p 1 bar, =
1
T 293 K i 4
bar. Kao to se vidi, postiu se visoke temperature i na kraju izgaranja ( ) i na
=
4
p
3
T
287
kraju ekspanzije ( ), a to znai da plinovi izgaranja izlaze iz cilindra zagrijani
do visokih temperatura. Srednja temperatura znatno je nia pa je termiki
stupanj djelovanja motora s Ottovim procesom znatno nii od stupnja djelovanja
Carnotovog procesa, ako je maksimalna temperatura Carnotovog procesa jedna-
ka maksimalnoj temperaturi Ottovog procesa, slika 99.
4
T

Slika 98. Ovisnost temperatura i tlakova radne tvari u Ottovom procesu o
kompresijskom omjeru

288

Slika 99. Termiki stupanj djelovanja
t
Ottovog procesa i stupanj djelo-
vanja
c
Carnotovog procesa uz istu maksimalnu temperaturu
6.2.2.2. Dizelski proces
Na slikama 100. i 101. predoen je dizelski proces u p, v i T, s dijagra-
mu. Stanje 1 odgovara kraju usisavanja zraka u cilindar, odnosno kraju ispuhi-
vanja. Nakon toga nastaje kompresija do stanja 2 za koju nema ogranienja u
svezi opasnosti od samozapaljenja jer se komprimira isti zrak. Kada je stap u
krajnjem poloaju, stanje 2, poinje se ubrizgavati gorivo. Gorivo se samo pali
jer je zrak visoko komprimiran i ugrijan. Ubrizgavanje goriva tako je dozirano
da se pri kretanju stapa od krajnjeg poloaja u cilindru odrava konstantan tlak.
U toki 3 zavreno je izgaranje i tada se postie maksimalna temperatura u
procesu. Nakon toga vri se adijabatska ekspanzija do stanja 4 kada poinje
ispuh plinova izgaranja uz konstantan volumen do stanja 1.

289

Slika 100. Dizelski proces u u p, v dijagramu

290

Slika 101. Dizelski proces u T, s dijagramu

Dovedena toplina q proporcionalna je povrini a 2 3 b, a odvedena
toplina povrini a 1 4 b u T, s dijagramu. Toplina se dovodi uz kons-
tantan tlak, a odvodi se uz konstantan volumen pa je
0
q
( )
2 3
T T c q
p
=
( )
1 4 0
T T c q
v
= .
Termiki stupanj djelovanja bit e

3
2
4
1
3
4
2 3
1 4
0
t
1
1
1
1 1 1
T
T
T
T
T
T
T T
T T
c
c
q
q
p
v
= =
.
Osim kompresijskog omjera potrebno je definirati i omjer ubrizgavanja (omjer
optereenja) koji je odreen relacijom

K
U
2
3
V
V
v
v
= = ,
a prema oznakama na prikazanoj slici.
Za adijabatsku ekspanziju izmeu stanja 3 i 4 slijedi

1
1
3
1
4
3
3
4

=

v
v
v
v
T
T

jer je . Proirivanjem s i uz uporabu izraza za i dobiva se
1 4
v v =
2
v

1
1
1 2
2 3
3
4

v v
v v
T
T
.
Omjer temperatura za vrijeme dovoenja topline, zbog toga to je to izo-
barna promjena stanja, moe se odrediti prema izrazu

1
3
2
3
2
= =
v
v
T
T
.
291
Ako se dobivene relacije uvrste u izraz za
t
, slijedi

1
1 1 1
1
1
t
.
Iz relacije za
t
se vidi da s poveanim kompresijskim omjerom raste stupanj
djelovanja, ali pada s porastom omjera ubrizgavanja. Iako u motorima s dizel-
skim procesom nema opasnosti od samozapaljenja jer se ne komprimira smjesa
goriva i zraka, nego isti zrak, ipak se motori ne konstruiraju za vrlo visoke
kompresijske omjere da ne bi kompresori zraka za ubrizgavanje goriva troili
previe snage.
Ako je poznato stanje okoline ( ), mogu se ustanoviti tlakovi i tem-
perature za sve karakteristine toke prikazanih dijagrama.
1 1
, T p
Navest emo izraze za temperaturu i tlak na kraju ekspanzije uz napome-
nu da se promjena stanja izmeu 4 i 1 provodi uz =
1
v konst.

=
1 4
T T

= =
1
1
4
1 4
p
T
T
p p .
Temperatura na kraju izgaranja je
.
1
1 3

=

T T
Kod prikaza ovisnosti temperatura i tlakova o omjeru ubrizgavanja , za pojedi-
ne vrijednosti omjera kompresije, vidljivo je da se radi o vrlo visokim maksi-
malnim temperaturama procesa koje su to vie to su vei omjer ubrizgavanja i
omjer kompresije. Temperature plinova izgaranja na izlazu iz cilindra takoer su
vrlo visoke, a ovise samo o omjeru ubrizgavanja pa rastu s njegovim povea-
njem. Zbog toga se smanjuje termiki stupanj djelovanja s porastom omjera
utrcavanja.

6.2.2.3. Usporedba Ottovog i dizelskog procesa
Prikazane procese promatrat emo u T, s dijagramu, slika 102. uz uvjet
da se jednom i drugom procesu dovodi jednaka koliina topline i da su omjeri
kompresije jednaki. Budui da su dovedene topline jednake, moraju povrine
a 2 3 b (za Ottov proces) i a 2 3 b (za dizelski proces) biti
292
meusobno jednake, a kako je omjer kompresija jednak, mora adijabata kompre-
sije 1 2 biti zajednika za oba promatrana procesa. Odvedena toplina vea je u
dizelskom procesu (povrina a 1 4 b), a manja u Ottovom procesu
(povrina a 1 4 b) pa je i termiki stupanj djelovanja Ottovog procesa
povoljniji.

Slika 102. Usporedba Ottovog procesa i dizelskog procesa u motorima s
unutarnjim izgaranjem uz jednaku dovedenu toplinu i jednak
omjer kompresije
6.2.2.4. Stvarni proces motora s unutarnjim izgaranjem
Indikatorski dijagram
Stvarni proces u motorima s unutarnjim izgaranjem odvija se samo prib-
lino prema dijagramima za teorijske procese. Odstupanja nastaju iz vie razlo-
ga pa stvarni p, v dijagrami izgledaju kao na slikama 103. i 104. Proces se
odvija u blagim prijelazima iz jednog stanja u drugo, eliminiraju se kutovi u
dijagramu, a povrina unutar krunog dijagrama postaje manja. Za izgaranje, za
usisavanje i za ispuhivanje potrebno je neko konano vrijeme u kojemu stap nije
u krajnjem poloaju. Osim toga krivulja usisavanja je ispod izobare koja predo-
uje tlak okoline, a krivulja ispuhivanja iznad nje. Zbog toga se u stvarnom p, v
dijagramu pojavljuje petlja koja pokazuje potrebnu snagu za proces usisavanja
i ispuhivanja. Ta se snaga naziva gubitak crpenja. Prijelaz topline od radne tvari
293
na stijenke cilindra, a odatle u okolinu (bilo da je rije o njegovom hlaenju
vodom ili zrakom) bit e znatan jer su razlike u temperaturi velike. Moe se gru-
bo raunati da se jedna treina koju donosi gorivo u proces, predaje rashladnom
sredstvu oko cilindra. Stoga ni ekspanzija ni kompresija ne teku po adijabata-
ma, nego po politropama. Osim toga u teorijskim procesima ne rauna se s
disocijacijom plinova izgaranja zbog koje se snizuje temperatura, ne rauna se s
promjenom specifinog toplinskog kapaciteta s temperaturom, ni s promjenom
sastava plinova prije i nakon izgaranja goriva.
Sve to smanjuje povrinu krunog dijagrama, a to znai opadanje mehani-
ke energije koja se proizvodi u procesu. Planimetrirajui stvarni p, v dijagram
nazvan jo i indikatorski dijagram, odreuje se povrina proporcionalna mehani-
koj energiji koja je dobivena za vrijeme jednog radnog ciklusa. Indicirana ener-
gija u jednom radnom ciklusu bit e

= dV p
i
W .
Kada se odreuje povrina indikatorskog dijagrama, ne uzima se povrina petlje
koja je proporcionalna gubitku crpenja. Na temelju indicirane energije definira
se indicirani stupanj djelovanja (unutarnji stupanj djelovanja)

dov.
Q
W
i
i
=
gdje je dovedena toplina u gorivu za vrijeme jednog radnog ciklusa. Indi-
cirani stupanj djelovanja oznauje stupanj iskoritenja unutarnje energije u cilin-
dru motora ubrojivi sve gubitke osim mehanikih (gubici zbog trenja stapa,
gubici u leajevima i sl.).
dov.
Q
Znajui indiciranu energiju, dade se izraunati stupanj povrativosti (stu-
panj valjanosti) stvarnog procesa koji pokazuje koliko stvarni proces odstupa od
teorijskog. Stupanj povrativosti
g
definiran je kao omjer mehanike energije
dobivene stvarnim procesom i mehanike energije koja bi se dobila teorij-
skim procesom
i
W

dov.
Q W
t t
=
pa je

t
i
t
i
t
i
g
Q
W
W
W
= =
dov.
.
294
Prema tome, indicirani stupanj djelovanja jednak je produktu teorijskog stupnja
djelovanja i stupnja povrativosti

g t i
= .
Stupanj povrativosti iznosi od 0.75 do 0.9, a indicirani stupanj djelovanja kree
se u ovim granicama:
Ottovi motori 32 . 0 26 . 0 =
i
,
dizelski motori 50 . 0 40 . 0 =
i
.
Efektivna snaga motora je snaga koju motor daje na spojci osovine.
Ona je manja od indicirane snage za mehanike gubitke. Mehaniki gubici
su odreeni mehanikim stupnjem djelovanja
e
P
i
P
m
koji je definiran

i
e
m
P
P
= .
Mehaniki stupanj djelovanja Ottovih motora iznosi od 0.82 do 0.92, a dizelskih
motora od 0.75 do 0.92. Motori manje snage imaju manji mehaniki stupanj
djelovanja, a motori vee snage vei.
Efektivni stupanj djelovanja
e
definira se kao omjer efektivne snage i
dovedene topline gorivu pa je

m i m g t
e
e
Q
P
= = =
dov.
.
Efektivni stupanj djelovanja Ottovih motora iznosi od 0.20 do 0.32. etverotakt-
nim motorima neto je vii efektivni stupanj djelovanja, a dizelskim se kree od
0.35 do 0.44 za motore snage vee od 10 kW po cilindru, a od 0.29 do 0. 37 za
motore manje snage.

295

Slika 103. Stvarni p, v dijagram za etverotaktni motor s unutarnjim
izgaranjem

Slika 104. Stvarni p, v dijagram za dvotaktni motor s unutarnjim
izgaranjem
6.2.2.5. Uporaba motora s unutarnjim izgaranjem
296
Motori s unutarnjim izgaranjem danas su najei strojevi za proizvodnje
mehanike energije (pogonski strojevi). Ocjenjuje se da njima pripada vie od
90 % ukupne snage svih pogonskih strojeva koji energiju goriva i potencijalnu
energiju vode transformiraju u mehaniku energiju. Uzrok tako irokoj primjeni
treba traiti u injenici to se mogu ekonomino izgraditi motori u irokom
rasponu snage i to je vrlo jednostavno osigurati opskrbu pogonskim gorivom,
bez posebnih vodova i prikljuaka.
Motori s unutarnjim izgaranjem danas se u prvom redu ugrauju u pro-
metna sredstva (u osobne i teretne automobile, motocikle, zrakoplove, brodove,
lokomotive), ali je njihova uporaba znatna i u poljoprivredi (pokreu traktore,
vrilice i sl.), u graevinarstvu ( pokreu rovokopae, mijealice, dizalice i sl.) i
u vojsci (pokreu tenkove, zrakoplove, prijevozna sredstva na kopnu i moru).
Motori s unutarnjim izgaranjem izvode se danas do snage od oko 34 do 40 MW.

6.2.3. Procesi u kompresoru
U kompresoru se tlai zrak ili neki drugi plin, na to se troi mehaniki
rad, za razliku od pogonskih strojeva u kojima se ekspanzijom radnog tijela
dobiva mehaniki rad. Na slici 105. prikazan je teorijski rad jednocilindrinog
idealnog klipnog kompresora, tj. takvog kompresora kod kojeg u cilindru ne
postoji tzv. tetni prostor i kod kojeg se zanemaruju gubici energije. Meutim, u
cilindru stvarnog kompresora postoji tetni prostor, slika 106. gdje uvijek ostaje
odreena koliina stlaenog plina koji se iri (krivulja 3 4), mijea se sa svje-
im plinom i u isto vrijeme dovodi u cilindar. tetni prostor smanjuje proizvod-
nost kompresora, a nas zanima teorijski rad idealnog kompresora. Ovdje crte
0 1 i 2 3 predstavljaju proces punjenja, odnosno pranjenja kompresora, dok
krivulja 1 2 predstavlja proces kompresije plina u njemu. Teorijski rad
kompresora, odnosno onaj rad koji je teorijski potrebno utroiti u kompresoru,
prikazan je na slici 105. povrinom 0 1 2 3; za 1 kg plina i za
iznositi e
0
3 0
= = v v
.
2
1
1 0 2
v p dv p v p w + =

297

Slika 105. Idealan rad idealnog kompresora (bez tetnog prostora)

Slika 106. Idealni rad stvarnog kompresora (sa tetnim prostorom)
298
Proces kompresije moe se izvoditi po izotermi, po adijabati ili po polit-
ropi, slika 107. Ako se pri politropskoj kompresiji toplina odvodi (ako se prostor
hladi), tada politropa (1 2) lei izmeu adijabate i izoterme. Kao to se vidi
najmanji rad e se troiti pri izotermnoj kompresiji pa je ona i idealna.

Slika 107. Izotermna (1 2), adijabatska (1 2) i politropska (1 2)
kompresija u kompresoru

6.2.3.1. Rad pri izotermnoj kompresiji
Rad pri izotermnoj kompresiji dobiva se iz prethodnog izraza (w) uz
uvjet da je
T R v p v p = =
2 1 0
,
tj.

p
p
v p
v
v
T R
v
dv
T R dv p w w
0
1 0
1
2
2
1
2
1
iz.
ln ln = =
= = = .
299
6.2.3.2. Rad pri adijabatskoj kompresiji
Rad pri adijabatskoj kompresiji dobiva se na taj nain to se u opem
izrazu za w umjesto integrala uvrsti poznati izraz za rad pri adijabatskoj kom-
presiji pa je
( ) =
+ = =
1 0 1 0 2 2
1
1
v p v p v p v p w w
a

( )
=

1
1 1
1
0
1 0 1 0 2

p
p
v p v p v p
Rad pri politropskoj kompresiji dobiva se na isti nain kao i pri adijabatskoj,
samo to je u ovom sluaju n = .

6.2.3.3. Viestupanjska kompresija s meustupanjskim
hlaenjem
to je vii krajnji tlak pri kompresiji to je tee ostvariti izotermnu kom-
presiju u jednom cilindru, odnosno jednostupanjskom kompresijom. Meutim,
viestupanjskom kompresijom i meustupanjskim hlaenjem plina, krivulja
procesa pribliava se izotermi (slika 108.) tako da se na kraju kompresije do
eljenog tlaka p (stanje 4) postie znatno nia temperatura od temperature koja
bi se postigla pri jednostupanjskoj politropskoj kompresiji (stanje 5), odnosno
jednostupanjskoj adijabatskoj kompresiji (stanje 6). Na slici 108. je prikazan rad
kompresora s trostupanjskom kompresijom, gdje krivulja 1 2 predstavlja
politropsku kompresiju u prvom stupnju, krivulja 2 3 u drugom, a krivulja
3 4 u treem stupnju, dok vodoravni odsjeci 2 2 i 3 3 predstavljaju
meustupanjsko izobarno hlaenje, 2 2 izmeu prvog i drugog stupnja kom-
presije, a 3 3 izmeu drugog i treeg stupnja. Zasjenjena povrina na slici
predstavlja rad koji se utedi trostupanjskom kompresijom s meustupanjskim
hlaenjem. U toj je utedi znatna energetska prednost viestupanjske kompresije
nad jednostupanjskom. Meutim, pri viestupanjskoj kompresiji kompresor naj-
ee ima i vie cilindara, snabdjeven je hladnjacima za meustupanjsko hlae-
nje i zbog toga je skuplji. Uteda u radu, osobito za vie tlakove, kompenzira
sve te izdatke. Postizanje dovoljno niskih krajnjih temperatura omoguava kom-
presiju do tih tlakova, bez bojazni da se ulje za podmazivanje upali ili da doe
do nekih drugih tetnih posljedica u radu kompresora. Zbog svega toga, kompre-
300
sori se u praksi grade do oko 6 do 9 bar tlaka kao jednostupanjski, a za vie
tlakove kao viestupanjski.

Slika 108. Proces s trostupanjskom kompresijom
301
_______________________________________________________________Rashladni strojevi

7. RASHLADNI STROJEVI

Termodinamiki procesi za postizavanje niskih temperatura rabe se kada
niske temperature ne moemo postii hlaenjem vodom ili zrakom. Najstariji
nain umjetnog hlaenja je uporaba rashladnih smjesa nekih soli s ledom koje
daju niske temperature. Npr. 22 %-tna smjesa NaCl i leda daje temperaturu od
21 C, a 30 %-tna smjesa CaCl
2
i leda daje temperaturu od 55 C. Danas se za
postizavanje niskih temperatura rabe rashladni strojevi. U njima se hladnoa
postie na sljedeim principima:
a) Isparavanjem niskohlapivih tekuina, npr. tekueg amonijaka; to je nii
tlak isparavanja tekuine i postignute su temperature nie.
b) Ekspanzijom komprimiranih plinova u ekspanzijskom stroju; kada plin vri
vanjski rad na raun smanjenja svoje unutarnje energije, temperatura se
snizuje.
c) Priguivanjem komprimiranih plinova i para; ovdje se ne vri vanjski rad, a
proces je praen snienjem temperature.
Zadatak rashladnih strojeva je postizavanje i odravanje niih temperatura
od temperatura okoline. Jedan od najvanijih zadataka rashladnih strojeva je
hlaenje nesavreno izoliranih prostorija u kojima treba odravati temperaturu
niu od okoline. U takve e prostorije prodirati toplina iz toplije okoline. Drugi
vrlo esti zadatak je proizvodnja leda od vode. U oba sluaja treba odvoditi
toplinu kod preteno konstantnih temperatura. Od takvog hlaenja razlikuje se
zadatak ohlaivanja zadane tvari s okolne temperature na niu jer se ovdje
toplina mora odvoditi kod promjenjivih temperatura. Na to emo naii u
proizvodnji krutog ugljikovog dioksida poznatog kao suhi led, pri ohlaivanju
veih koliina kapljevina od vie temperature na niu i kod ukapljivanja zraka.
Toplina koja se na taj nain odvodi rashladnoj prostoriji ili vodi koja se smrzava
mora se negdje predati kod vie temperature. Konano se ova toplina mora
uvijek predati okolini, odnosno rashladnoj vodi kao predstavniku okoline.
301
7.1. PROCESI U RASHLADNIM STROJEVIMA
Odravanje potrebne, dovoljno niske temperature u nekoj sredini hlae-
nje mogue je ukljuivanjem lijevokretnog krunog procesa, npr. Carnotovog,
odnosno utrokom odreenog mehanikog rada. Bez utroka toga rada ne bi bilo
mogue toplinu odvesti, tj. podignuti od sredine s niom temperaturom sredini s
viom temperaturom. Ako bi bilo mogue, to bi bilo protivno II. zakonu termo-
dinamike, toplina bi sama od sebe prelazila s hladnijeg na toplije tijelo. Ukupni
porast entropije bio bi negativan (s < 0) jer bi promjena entropije sredine kojoj
se odvodi toplina pri bila vea od promjene entropije toplije okoline
kojoj se dovodi isto tolika koliina topline pri temperaturi , slika 109.a, tj.
bilo bi
0
q
h
T
0
q
0
T
( ) 0
1 1
0
0
0
0
0
0
0 0
0
<
= + = + = T T
T T
q
T T
q
T
q
T
q
s s s
h
h h h
h

poto je .
0
T T
h
<

Slika 109. Lijevokretni Carnotov kruni proces
302
Meutim, u naim uvjetima su nemogui procesi pri kojima bi porast
entropije cijelog sustava bio manji od nule, a nemogue je da se neki proces, u
promatranom sluaju rashladni proces, odvija od stanja vee vjerojatnosti k
stanju manje vjerojatnosti. To bi bilo mogue ako bi se paralelno s njim odvijao
i neki kompenzacijski proces iji bi smjer protjecanja bio suprotan, tj. od stanja
manje vjerojatnosti k stanju vee vjerojatnosti i kojim bi se upravo kompenzirao
negativni porast entropije. Takvim kompenzacijskim procesom postiglo bi se da
ukupna entropija, a to znai i vjerojatnost sustava poraste, tj. da je s > 0 ili u da
u najmanju ruku, u graninom sluaju, ostane stalna, tj. s = 0.
Ako bi s 0, tada bi i
h
s s
0
pa bi kompenzacijskim procesom
trebalo dovesti okolini, prema slici 109.a, toplinu
s T q = =
0
' 2 ' 3 4 ' 4 ' 2 .
To znai da bi se od neke sredine odvodila odreena koliina topline s
ciljem da se u njoj odri, dok je god to potrebno. Temperaturu , koja je nia
od temperature okoline , bilo bi potrebno dovoditi okolini u najpovoljnijem
sluaju (za s = 0) toplinu
0
q
h
T
0
T
q q q + =
0
.
Povrina 1 2 1 4 1 ( ) w q q q q q q = = + =
0 0 0
. To pak znai
da bi, za utroak najmanjeg kompenzacijskog rada (za s = 0), bilo potrebno
izmeu rashladne sredine temperature i temperature okoline ukljuiti
suprotni (lijevokretni) kruni proces, npr. Carnotov. Prema slici 109.a izgleda da
bi to trebao biti desnokretni ciklus, ali se pri tome ne smije izgubiti iz vida da se
promjene stanja 1 2 i 1 4 na toj slici odnose na izvore topline, promjena
stanja 1 2 na rashladnu sredinu od koje se odvodi toplina , a 1 4 na
okolinu kojoj se dovodi toplina
h
T
0
T
0
q
q q q + =
0
. Meutim, kruni proces obavlja
radno tijelo, slika 109.b, kojem se dovodi toplina od sredine koja se hladi,
proces 1 2, odnosno od kojeg se okolini predaje toplina
0
q
q q q + =
0
, proces
3 4.
Koeficijenti hlaenja ili stupanj rashladnog uina, tj. odnos odvedene
topline od hladnijeg tijela i utroenog rada lijevokretnog Carnotovog krunog
procesa ima vrijednost, prema oznakama na slici 109.b
303

( ) ( )
h
h
h h
h h
hC
T T
T
s T T
s T
w
q
=

= =
0 0
0
.
Vidi se da e koeficijent hlaenja biti toliko vei koliko su temperature i
vie i koliko je njihova razlika manja. Odatle izvodimo temeljno naelo rashlad-
ne tehnike: Ne hladi nie nego to je bezuvjetno potrebno! Isto tako, tempera-
turu okoline treba premaiti to je mogue manje.
0
T
h
T
Ako se ovog naela ne pridravamo, troit emo nepotrebno snagu. Ova
razlika temperatura ( ) obino je malena pa se svako odstupanje od zada-
nih temperatura odrazuje vrlo nepovoljno. Npr. u proizvodnji leda ( C) i
pri zadanoj temperaturi rashladne vode t = +10 C bit e
h
T
0
T
0
0
= t

( )
3 . 27
10
273
0
0
= =
= =
h
h
hC
T T
T
w
q
.
Premaimo li u procesu, s obzirom na bolji prijelaz topline, zadane krajnje tem-
perature samo za 5 C prema gore i prema dolje, dobivamo

( )
4 . 13
20
268
0
0
= =
= =
h
h
hC
T T
T
w
q
.
Dakle, zato to smo primijenili male razlike temperature od 5 C za prijelaz
topline u svakom od izmjenjivaa, potroak snage je za isti rashladni uin poras-
tao za 100 % prema prvom sluaju.
Pored pretvaranja mehanike energije w u toplinu q, o emu je ve bilo
rijei, poznati su jo neki kompenzacijski procesi. Hlaenje se u praksi ostvaruje
uglavnom uporabom triju vrsta rashladnih strojeva: kompresorskih (u kojima
se pomou kompresora mehaniki rad pretvara u toplinu), apsorpcijskih (u
kojima se koristi svojstvo nekih tijela da apsorbiraju druga tijela koja se otapaju
i oduzimaju toplinu) i ejektorskih. Prema vrsti radnog tijela, kompresorski ras-
hladni strojevi dijele se na zrane i parne.

7.1.1. Kompresijski zrani rashladni stroj
Od kompresijskih rashladnih strojeva, zrani rashladni stroj bio je prvi
konstruktivno tako razraen da je uspjeno prodro u praktinu primjenu sedam-
desetih godina prolog stoljea. Zrani rashladni proces termodinamiki je obrat
procesa vruim zrakom. Realizacija Carnotovog krunog procesa s idealnim
plinom pa prema tome i sa zrakom, zahtijevala bi vrlo sloen mehanizam koji bi
potisnuo sve prednosti ovog inae idealnog krunog procesa. Prednost zraka kao
304
radnog tijela u rashladnim strojevima prije svega je u tome to ga ima gotovo u
neogranienim koliinama i nije otrovan. On ima i svoje nedostatke o kojima
emo govoriti kasnije.
Na slikama 110. i 111. prikazana je shema zranog rashladnog stroja i
termodinamiki proces u p, v dijagramu. To je suprotni (lijevokretni) Jouleov
kruni proces. Kompresor K usisava zrak tlaka i temperature te ga kom-
primira adijabatski (proces 1 2) do tlaka p i temperature . Komprimirani
zrak se zatim hladi u izmjenjivau topline R (pri p = konst., proces 2 3) gdje
mu se oduzima i predaje okolini (npr. vodi za hlaenje) toplina q. Odatle se zrak
vodi u ekspanzijski stroj E gdje se adijabatski iri (ekspandira)(proces 3 4) do
poetnog tlaka i temperature . Na kraju se zrak stanja , vodi u
izmjenjiva topline gdje pri p = konst. prima iz hladnjae toplinu
(hladei tijela u hladnjai) i zagrijava se do poetne temperature (proces
4 1). Na taj nain se zrak vraa u poetno stanje, tj. kruni proces se zavrava,
odnosno prema potrebi, ponavlja.
0
p
1
t
2
t
0
p
4
t
0
p
4
t
0
R
0
q
1
t

Slika 110. Shema zranog rashladnog stroja

Kao to se vidi na slici 110., iz hladnjae se odvodi
( )
4 1 0
T T c q
p
=
305
dok se okolini dovodi
( )
3 2
T T c q
p
=
pa je koeficijent hlaenja (stupanj rashladnog uina) Jouleovog (krunog proce-
sa) ciklusa zranog rashladnog stroja

0
0 0
q q
q
w
q
h
= = .
U procesu je potroen rad

E K
w w w =
gdje oznauje rad koji se dobiva u ekspanzijskom cilindru.
E
w

Slika 111. Kruni proces zranog rashladnog stroja u p, v dijagramu

Izmijenjene koliine topline prikazane su u T, s dijagramu, slika 112.
je temperatura rashladne vode (okoline), a temperatura hladionice. Tla-
kove i p moemo odabrati po volji, ali moraju biti barem tako razmaknuti da
se adijabatskom kompresijom moe svladati temperaturna razlika ( ). Sve
temperature od 2 do 3 moraju biti vie od , dok one izmeu 4 i 1 moraju biti
nie od da bi te topline mogle prelaziti u eljenom smjeru. Zato mora biti
0
T
h
T
0
p
0
T
h
T
0
T
h
T
306

h
T
T
p
p
0
1
0
>
.
Rashladni je uin
( )
4 1 0
T T c q
p
= ,
a kako je

1
0
0 4
=
p
p
T T
i rashladni uin ovisit e o izboru tlakova.

Slika 112. Zrani rashladni proces, prikaz u T, s dijagramu

Uoljivo je sa slike 112 da je zrani rashladni proces termodinamiki manjkav.
Ovdje se naime ogrijeilo o osnovno rashladno naelo po kojem bi temperature
i procesom trebalo to manje premaiti. Oba iljka iznad i ispod
znae razbacivanje rada. Zato je i stupanj rashladnog uina razmjerno lo.
0
T
h
T
0
T
h
T
307

0
0 0
q q
q
w
q
h
= =
Da bismo stupanj rashladnog uina tonije odredili, rastavimo u mislima proces
na niz uskih krunih procesa, slika 113. Jedan od njih prikazan je zasjenjeno. Za
ovakav je elementarni kruni proces stupanj rashladnog uina

1
1
1
1
1
0
0
0
0
h

=

=
p
p
T
T
T T
T
w
q
h
h
h
.
Za sve takve elementarne procese izmeu tlakova i p vrijednost izraza
0
p

1
0
p
p

je ista. Zato je i za sveukupni proces 1 2 3 4 stupanj rashladnog uina

1
1
1
0
h
p
p

iz ega vidimo da to je vea razlika i p to je manji
0
p
h
. Najee je
bar pa treba nastojati da p bude to nii, ali se ipak ne moe ii ispod
odreene granine vrijednosti, kako je ranije prikazano. To uzrokuje previe
velike dimenzije cilindra kompresora i jedan je od temeljnih nedostataka
zranog rashladnog stroja. Toplinski kapacitet zraka je malen pa je za odreeni
rashladni uinak potrebna velika koliina zraka. Zato su strojevi glomazni i
skupi.
1
0
p
Na slici 114. prikazana je usporedba termodinamikog procesa zranog
rashladnog stroja s Carnotovim. Kao to se vidi, isti efekt hlaenja postigao bi
se Carnotovim ciklusom 1 - -2 3 4 1, tj. kada bi se ostvarilo izotermno
hlaenje radnog tijela (proces 2 3) i izotermno zagrijavanje (proces 4 1).
Time bi se izbjeglo beskorisno povienje temperature radnog tijela do (pro-
ces 2 2), odnosno snienje njegove temperature do (proces 4 4). Odve-
dena toplina u lijevokretnom Carnotovom procesu bila bi vea (za povrinu
1 4 4 1), dok bi utroeni rad bio manji (povrina 1 2 3 4 1 manja
od povrine 1 2 3 4 1) pa je i koeficijent hlaenja (rashladni uin)
2
T
4
T
308
zranog stroja manji od koeficijenta hlaenja lijevokretnog Carnotovog krunog
procesa, tj.
hc h
< . To je i ranije bilo naglaeno, uz napomenu o praktinoj
neostvarljivosti Carnotovog krunog procesa sa zrakom ili nekim drugim ideal-
nim plinom kao radnim tijelom.
Zrani rashladni strojevi danas su gotovo potpuno odbaeni i zamijenjeni
parnim. Rabe se jo sasvim izuzetno za hlaenje rudnika, brodova i u sline
svrhe.

Slika 113. Utjecaj tlanog omjera na koeficijent hlaenja zranog
rashladnog stroja
p
p

309

Slika 114. Usporedba termodinamikog procesa zranog rashladnog
stroja s Carnotovim procesom
7.1.2. Kompresijski parni rashladni stroj
U ovom sluaju se kao radno tijelo rabe lako isparljive tekuine, npr.
NH
3
, CO
2
, CH
3
Cl, SO
2
i freon (CCl
2
F
2
). Njihova prednost, u odnosu na zrak i
druge idealne plinove je u tome to se kod njih za dovoenje, odnosno odvo-
enje topline koriste procesi isparavanja i kondenzacije, tj. izobarno-izotermni
procesi (p, T = konst.). To znai da ciklus (kruni proces) kompresorskog
parnog stroja pada u podruje vlane pare ime se stvaraju uvjeti da se on potpu-
no ili djelomino podudara sa suprotnim (lijevokretnim) Carnotovim ciklusom,
slika 115.

Slika 115. Lijevokretni Carnotov kruni proces u podruju mokre pare

Glavna je prednost primjene parnih rashladnih strojeva u tome to se
zadovoljava osnovno rashladno naelo da se ne prekorae zadane temperature.
Za suprotni Carnotov kruni proces u podruju vlane pare bit e (slika 115.)
rad utroen za adijabatsku kompresiju u kompresoru (proces 1 2)

1 2 2 , 1
h h w =
dok je rad koji se dobiva u ekspanzijskom stroju (proces 3 4)

4 3 4 , 3
h h w = .
310
Ukupan rad za izvoenje krunog procesa (kompenzacijski rad) bit e
( ) ( )
4 3 1 2 4 , 3 2 , 1
h h h h w w w = = .
Toplina koja se pomou isparivaa odvodi do hladionice (toplina hlaenja) izno-
si

4 1 0
h h q = ,
a toplina koja se dovodi okolini pomou kondenzatora je

3 2
h h q = ,
tj.
( ) ( ) ( ) ( )
4 3 1 2 4 1 3 2 0
h h h h h h h h q q w = = = .
Koeficijent hlaenja u ovom sluaju bit e

h
h
hC
T T
T
=
0
.
Shema kompresorskog parnog rashladnog stroja u naelu je ista kao i
zranog, tj. parni rashladni stroj sadri iste elemente kao i zrani samo to je kod
parnog rashladnog stroja izmjenjiva topline R kondenzator, a izmjenjiva top-
line ispariva. Iz isparivaa kompresorom se trajno sie para pa tekuina
isparava. Potrebna toplina isparavanja oduzima se hladionici kao eljeni ras-
hladni uin.
0
R
0
q
U ekspanzijskom cilindru dio se kompresijskog rada dobiva natrag (slika
116.) i to , predoen povrinom b a 4 3. No, ovdje je vrlo maleno
u usporedbi s koje je prikazano povrinom 1 2 b a. Zato se potreban
rad
E
w
E
w
K
w
E K
w w w = ne pojavljuje kao mala razlika dvaju puno veih radnih
iznosa, kako je to bilo kod zranog rashladnog stroja, a to je takoer prednost
parnog rashladnog stroja.
Rashladni uin Carnotova procesa ne pogorava se ako toke 2 i 3 ne lee
tono na graninim krivuljama, ve se pomaknu u unutarnjost zasienog podru-
ja jer je po jednadbi

h
h
hC
T T
T
q q
q
w
q
= =
0 0
0 0

311
stupanj rashladnog uina ovisan samo o temperatura a i
h
T , a ne o
razmaku adijabata. Naravno da emo teiti prema to potpunijem iskoritavanju
zasienog podruja jer se time poveava rashladni uin po kilogramu optonog
med
m
ija.
0
T
Tlak u isparivau je obino vei od 1 bar, tako da je specifini volumen
isparivaa istog reda veliine kao i kod zraka zranog rashladnog stroja. Zbog
velike topline isparavanja bit e rashladni uin jednog kilograma medija velik.
Posljedica toga je je da e potrebni volumen cilindra parnog rashladnog stroja
biti puno manji od volumena zranog stroja istog rashladnog uina, a to je
takoer velika prednost parnih rashladnih strojeva.

a
d
.
a
d
.

Slika 116. p, v dijagram parnog rashladnog ureaja s kompresorom i
ekspanzijskim strojem

Ekspanzijski rad u ekspanzijskom cilindru parnog rashladnog stroja tako
je malen da e ga progutati trenje u poluju. Zbog toga se odustaje od uporabe
ekspanzijskog cilindra i nadomjeta se puno jednostavnijim prigunim ventilom,
tzv. redukcijskim ventilom. Umjesto ekspanzijskog cilindra u ovom sluaju u
312
shemu kompresorskog parnog rashladnog stroja uvodi se priguni ventil kao
jednostavniji ureaj, tako da se iz isto praktinih razloga povratni proces adija-
batske ekspanzije zamjenjuje nepovratnim procesom priguivanja 3 5, slika
117.

Slika 117. Shema parnog stroja s redukcijskim ventilom (a) i prikaz u
T, s dijagramu

Priguivanje je oznaeno uvjetom h = konst. U T, s dijagramu stanje 5
iza prigunog ventila lei na crti h = konst. koja prolazi stanjem 3. Kako toka 5
lei desno od 4, dobivamo manji rashladni uin

5 1 0
h h q = .
Prema prijanjem pogonu rashladni uin smanjio se za povrinu 4 5 b a.
Budui da se u kondenzatoru odvodi ista koliina topline

3 2
h h q =
kao i prije, sada se troi neto vie rada i to za istu povrinu 4 5 b a.
Potreban rad predoen je povrinom 1 2 3 a b 5 1. Ovdje je

5 3
h h =
(entalpija tijekom priguivanja ostaje konstantna) pa je i
0
5 3 5 , 3
= = h h w ,
tj. utroeni kompenzacijski rad u ovom sluaju je vei nego u sluaju postojanja
ekspanzijskog stroja i iznosi
313

1 2 2 , 1
h h w w = = , .
1
kg kJ

Viak potroenog rada je posljedica nepovrativosti procesa priguivanja. Ovaj
gubitak je to vei to je vea temperaturna razlika ( ).
0
T
h
T
Suho usisavanje
Rashladni uin ureaja moe se znatno poveati ako se usisava suhozasi-
ena para te na taj nain prebaci kompresija u pregrijano podruje.

a)
q
w

b)

Slika 118. Shema parnog rashladnog stroja s usisavanjem suhozasiene
pare (a) i prikaz u T, s dijagramu (b)

314
Iznad isparivaa, slika 118.a, smjeten je izluiva vlage. Uloga mu je da
izlui kapljice koje para donosi sa sobom iz isparivaa. Izluivanje kapljica
postie se tako da prikladnom izvedbom izluivaa para naglo promijeni smjer
strujanja. Kapljice e zbog vee tromosti nastojati zadrati svoj prvobitan smjer,
naletjet e na suprotnu stijenku i otjecat e po njoj u cijev spojenu s ispari-
vaem. Tako osuena para stanja 1a skree u usisnu cijev kompresora. U T, s
dijagramu, slika 118.b, osuena para predoena je tokom 1a. Kompresija na
kondenzatorski tlak p do stanja 2a odvija se u pregrijanom podruju. Tako
moemo znatno poveati rashladni uin. Kod kompresije u pregrijanom podru-
ju prekorauje se temperatura rashladne vode ime se ogrjeuje o osnovno
naelo hlaenja. No, u ovom sluaju, posebno za tvari kod kojih je ,
prednost poveanja uina je vea od pogoranja zbog prekoraenja zadane tem-
peraturne granice.
0
T
0 K
T T

7.1.3. Toplinska crpka ili dizalica topline
Temperature i mogu se kod rashladnog stroja prilagoditi potrebi.
Tako moemo podii itav temperaturni nivo pa za odabrati temperaturu
okoline, a za neku viu temperaturu. Nain rada se u tom sluaju ne razlikuje
od rada nekog rashladnog stroja, samo to je smjetaj temperatura vii, a toplina
se ne predaje okolini (rashladnoj vodi), nego se naprotiv oduzima od nje i preda-
je, npr. prostoriji koju treba grijati. Takav ureaj naziva se toplinska crpka ili
dizalica topline.
0
T
h
T
h
T
0
T
Toplinska crpka se po svojim osnovnim dijelovima ni po emu ne razliku-
je od rashladnog stroja, ali joj je namjena druga, upravo suprotna, grijanje umje-
sto hlaenja. Za podizanje topline s nie na viu temperaturu potreban je kom-
penzacijski rad koji se kod toplinske crpke ostvaruje na potpuno isti nain kao i
kod rashladnog stroja (i u istom postrojenju).
Umjesto koeficijenta hlaenja, proces u stroju se u ovom sluaju ocjenjuje
tzv. grijnim koeficijentom (koeficijentom grijanja), a predstavlja odnos topline
grijanja q (odvedene od rashladnog medija k sredini koja se grije) i kompenza-
cijskog rada, tj.

w
q
g
= .
U teorijskom sluaju pri izvedbi lijevokretnog Carnotovog procesa radom w
moe se dignuti toplina
315
w q q + =
0

na vii temperaturni nivo pa je prema slici 119.
0
T

h
gC
T T
T
w
q
= =
0
0

to znai da e koeficijent grijanja biti toliko vei ukoliko je nie i vie,
tj. koliko je temperaturni skok
0
T
h
T

h
T T T =
0

manji, odnosno koliko je kompenzacijski rad manji.

Slika 119. Lijevokretni Carnotov kruni proces

Kod grijanja prostorija zimi je npr. = 275 K (hladna rijena voda), a
= 293 K (temperatura sobe) i teorijski toplinski (grijni) koeficijent je
h
T
0
T
3 . 16
275 293
293
=
= =
w
q
gC
.
To znai da bismo elektrinim pogonom uz utroak od 1 kW mogli dobaviti
16.3 3600 = 58680 kao toplinu za grijanje, dok bismo neposrednim gri-
janjem elektrinim otpornikom (elektrina pe) dobili samo 3600 .
1
h kJ

1
h kJ

316
Prema tome izgledi za primjenu toplinske crpke vrlo su privlani. Treba
nai takva tehnika rjeenja koja e, uz dovoljno priblienje teorijskom sluaju,
nabavne trokove takve naprave sniziti na podnoljivu mjeru, u prvom redu za
izmjenjivae topline. I u tehnikim pogonima toplinskoj crpki je osigurano iro-
ko podruje uporabe prije svega tamo gdje se moraju svladati razmjerno male
temperaturne razlike.
Primjer 7.1.
Treba odrediti koeficijent hlaenja kompresorskog ureaja za hlaenje
koji radi lijevokretnim Carnotovim procesom. Temperatura isparavanja je
-23 C, a temperatura kondenzacije 27 C.

Rjeenje

Slika P7.1.

5
250 300
250
0
=
=
h
h
hC
T T
T

Primjer 7.2.
317
Treba izraunati w rashladnog ureaja koji radi po lijevokretnom Carnot-
ovom procesu. Rashladni uin (toplina hlaenja) je 62802 pri 19 C
(temperatura isparavanja). Temperatura kondenzacije je 15 C.
1
kg kJ

Rjeenje

Slika P7.2.

5 . 7
254 288
254
0
=
=
h
h
hC
T T
T

w
q
hC
0
=

1 0
kg kJ 6 . 8373
5 . 7
62802

= = =
hC
q
w

Primjer 7.3.
Treba proraunati amonijani ureaj za proizvodnju leda iz vode tempera-
ture 0 C i to proizvodnju od 500 kg leda po satu.
318
7
3
isp.NH
= t C, C 20
3
kond.NH
= t
Odrediti i potroak vode za hlaenje u kondenzatoru. Voda za hlaenje ulazi u
kondenzator s 10 C, a izlazi s 15 C.
319
Rjeenje
Rashladni uin

1
0
h kJ 167475 95 . 334 500

= = Q
Rad kompresora
16999 167475
266
266 293
0
0
hC
0
=
= = Q
T
T T Q
W
h
h
kJ
Toplina koju rashladna voda prima u kondenzatoru

1
0
h kJ 184474 16999 167475

= + = + = W Q Q
Utroak rashladne vode

( )
1 3 1
h m 812 . 8 h kg 8812
1868 . 4 10 15
184474

= =

Primjer 7.4.
Kuni hladnjak uina 465 W radi sa sumpornim dioksidom kao rashlad-
nom tvari. Isparavanje treba tei pri temperaturi od 5 C, dok se kondenzator
hladi okolnim zrakom temperature 30 C uz 5 = t C.
a) Koliki je protok rashladne tvari u kroz elemente stroja ako proces
tee u podruju mokre pare?
1 3
n
h m

b) Kolike su veliine t, p, h i x karakteristinih stanja procesa?
c) Koliki je stupanj rashladnog uina?
d) Skicirati proces u T, s dijagramu!

Rjeenje
a)
1
0
s kJ 465 . 0 kW 465 . 0 W 465

= = = Q

0
0
q
Q
m =
320
( )
1 1 1 1 1
h h x h h + =
1 2 adijabatska kompresija
K 278
0
= T
35 5 30 30 = + = + = t t C
C 308 35 273 = + = T
Iz tablica za zasienu paru SO
2
slijedi

1 1
K 308 2 1
K kg kJ 289 . 1

= = = s s s
( )
1 1 1 1 1
s s x s s + =

1 1
K 278 1
K kg kJ 0255 . 0

= = s s

1 1
K 278 1
K kg kJ 372 . 1

= = s s
94 . 0
0255 . 0 372 . 1
0255 . 0 289 . 1
1 1
1 1
1
=
=

=
s s
s s
x

1
K 278 1
kg kJ 6.7

= = h h

1
K 278 1
kg kJ 381

= = h h
( )
1
1
kg kJ 5 . 358 7 . 6 381 94 . 0 7 . 6

= + = h

1
K 308 3 4
kg kJ 1 . 48

= = = h h h

1
4 1 0
kg kJ 4 . 310 1 . 48 5 . 358

= = = h h q
1 3 1 3
1
1
h kg 39 . 5 3600 10 498 . 1 s kg 10 498 . 1
kg kJ 4 . 310
s kJ 465 . 0

= = = = m
1 3
n
1
h m 1.88 22.414 0.0842 h kmol 0842 . 0
64
39 . 5

= = = =
M
m
n
321
b)
Stanje 1 Stanje 2
278
1
= T K
897 . 1
1
= p bar
1
1
kg kJ 5 . 358

= h
94 . 0
1
= x
308
2
= T K
331 . 5
2
= p bar
1
K 308 2
kg kJ 392

= = h h
1
2
= x

Stanje 3 Stanje 4
308
3
= T K
331 . 5
3
= p bar
1
K 308 3
kg kJ 1 . 48

= = h h
0
3
= x
278
0 4
= =T T K
897 . 1
0 4
= = p p bar
1
K 308 3 4
kg kJ 1 . 48

= = = h h h
11 . 0
4
= x

( )
4 4 4 4 4
h h x h h + =
11 . 0
7 . 6 381
7 . 6 1 . 48
4 4
4 4
4
=
=

=
h h
h h
x

c)
27 . 9
5 . 33
4 . 310
0
h
= = =
w
q

1
2 1
kg kJ 5 . 33 392 5 . 358

= = = h h w
ili
27 . 9
10 018 . 5
465 . 0
2
0
h
=
= =

W
Q

1 2 1 3 1
s kg 10 018 . 5 s kg 10 498 . 1 kg kJ 5 . 33

= = W
kW 10 018 . 5
2
= W

322

Slika P7.4.

Primjer 7.5.
Za koliko se povea rashladni uin rashladnog ureaja iz primjera 7.4.
ako se u kondenzatoru kondenzat pothlauje do temperature zraka? Koliki je
tada stupanj rashladnog uina? Skicirati proces u T, s dijagramu!

Rjeenje

Slika P7.5.
323

1
K 303 1 3 1 4 1 0
kg kJ 5 . 317 41 5 . 358

= = = = = h h h h h h q

1
2 1
kg kJ 5 . 33 392 5 . 358

= = = h h w
48 . 9
5 . 33
5 . 317
0
h
= = =
w
q

W 476 kW 476 . 0 10 498 . 1 5 . 317
3
0 0
= = = =

m q Q

Primjer 7.6.
Rashladni stroj iz primjera 7.4. rekonstruira se na suho usisavanje.
a) Koliki je rashladni uin ako se pri tome kondenzat pothlauje?
b) Koliki je uin bez pothlaivanja?
c) Skicirati proces u T, s dijagramu!

Rjeenje
a)

Slika P7.6.a
324

4 1 0
= h h q

1
K 278 1
kg kJ 381

= = h h

1
K 303 3 4
kg kJ 41

= = = h h h

1
0
kg kJ 340 41 381

= = q
W 509 kW 509 . 0 340 10 498 . 1
3
0 0
= = = =

q m Q

b)

Slika P7.6.b

4 1 0
h h q =

1
K 278 1
kg kJ 381

= = h h

1
K 308 3 4
kg kJ 1 . 48

= = = h h h

1
0
kg kJ 9 . 332 1 . 48 381

= = q
W 500 kW 500 . 0 9 . 332 10 498 . 1
3
0 0
= = = =

q m Q
325
Primjer 7.7.
Rashladni stoj radi s freonom 12. Temperatura isparavanja je 253 K. Kon-
denzator se hladi zrakom temperature 288 K. Obzirom na stupanj rashladnog
uina treba ispitati koji je sustav bolji:
a) Kondenzacija s temperaturnom razlikom od 5 i pothlaivanjem kondenza-
ta do temperature zraka?
b) Kondenzacija pri temperaturi priblino jednakoj temperaturi zraka?
Skicirati proces u T, s dijagramu!

Rjeenje
a)

Slika P7.7.a

K 293 5 288 = + = T
K 253
0
= T

4 1 0
= h h q
( )
1 1 1 1 1
h h x h h + =
326

1 1
K 293 2 1
K kg kJ 5605 . 0

= = = s s s
( )
1 1 1 1 1
s s x s s + =

( )
( )
973 . 0
0687 . 0 5777 . 0
0687 . 0 5605 . 0
1
=

= x
( ) [ ]
1
1
kg kJ 141 18 145 973 . 0 18

= + = h

1
K 288 3 4
kg kJ 2 . 14

= = = h h h

1
0
kg kJ 8 . 126 2 . 14 141

= = q

1
K 293 1 2 1
kg kJ 23 164 141

= = = = h h h h w
51 . 5
23
8 . 126
0
h
= = =
w
q

b)

Slika P7.7.b
K 288 = T
K 253
0
= T

4 1 0
= h h q
( )
1 1 1 1 1
h h x h h + =
327

1 1
K 288 2 1
K kg kJ 5618 . 0

= = = s s s
( )
1 1 1 1 1
s s x s s + =

( )
( )
975
0687 . 0 5777 . 0
0687 . 0 5618 . 0
1
=
= x
( ) [ ]
1
1
kg kJ 9 . 145 18 145 975 . 0 18

= + = h

1
K 288 3 4
kg kJ 2 . 14

= = = h h h

1
0
kg kJ 7 . 131 2 . 14 9 . 145

= = q

1
K 288 1 2 1
kg kJ 1 . 16 162 9 . 145

= = = = h h h h w
18 . 8
1 . 16
7 . 131
0
h
= = =
w
q

Sluaj b) je povoljniji.

Primjer 7.8.
Na slici je predoen shematski nain grijanja prostorija na naelu dizalice
topline. U kondenzatoru radijatora rashladna tvar kondenzacijom predaje toplinu
pri temperaturi kondenzacije od 323 K. U regulacijskom ventilu (RV) priguuje
se para rashladne tvari do tlaka pri kojem je temperatura zasienja 273 K.
Isparavanjem tvar prima toplinu od toplije rijeke koju preko ureaja prenosi u
prostorije.
a) Koliki je grijni koeficijent ako se proces odvija po Carnotovom procesu?
b) Za koliko je takav sustav ekonominiji od direktnog grijanja elektrinom
energijom?

328

Slika P7.8.

Rjeenje
a)
46 . 6
273 323
323
0
0
gC
=
= =
T T
T
w
q

Slika P7.8.a
329
b)
Elektrinim pogonom uz utroak od 1 kWh moe se dobiti
6.463600
1
h kJ 23256

=
topline za grijanje.
Neposrednim grijanjem elektrinom energijom dobilo bi se samo 3600 .
1
h kJ

Ureaj je 6.46 puta ekonominiji od obinog grijanja.
330
______________________________________________________________Ukapljivanje plinova

8. UKAPLJIVANJE PLINOVA

Ukapljivanje plinova koji imaju vrelite duboko ispod temperature okoli-
ne ima veliki tehniki i znanstveni znaaj. Iz tehnike niskih temperatura razvile
su se industrije koje se sve vie razvijaju. Razdvajanje zraka na duik i kisik, ili
pak drugih plinskih smjesa na njihove sudionike, jedna je od najvanijih grana
tehnike niskih temperatura. Da bi se neki plin mogao ukapljiti, treba mu sniziti
temperaturu i tlak ispod kritinih vrijednosti. Kapljevita i plinovita faza mogu
samo tu usporedno postojati, a to se trai u mnogim tehnikim zadacima; npr.
pri razdvajanju kapljevitih plinskih smjesa u sastavne dijelove, kod prijevoza
ukapljenih plinova u otvorenim spremnicima i sl. Uskladitenje i transport pli-
nova u ukapljenom stanju na najniim temperaturama poprimili su ve iroke
razmjere tako da se brodovima redovito otpremaju velike koliine ukapljenog
zemnog plina. Najznaajnije je ukapljivanje zraka.

8.1. TEORIJSKI RAD UKAPLJIVANJA
Uz investicijske trokove za ukapljivanje plinova, presudni su i pogonski
trokovi, a osobito trokovi za pogonsku snagu. Da bi se mogla ocijeniti valja-
nost nekog postupka ukapljivanja, treba poznavati rad koji je teorijski bezuvje-
tno potreban za ukapljivanje. Taj rad se mora izvriti zato to je plinu potrebno
odvesti toplinu na temperaturama niim od okoline i predati je okolini (rashlad-
noj vodi) na vioj temperaturi.
Pretpostavimo da su termika svojstva plina poznata. Plinom raspolaemo
pri okolnom tlaku bar i okolnoj temperaturi , ije je stanje predoeno
(vidi sliku 120.) tokom
1
0
= p
0
T
1
0
= M . elimo li odatle dobiti kapljevit plin istog
tlaka moramo ga ohladiti barem na temperaturu zasienja (vrenja) , toka
s
T
1 M , na donjoj graninoj krivulji. Pripadni rad w za ukapljivanje bit e pri
331
tome jednak ili vei od eksergije e kapljevitog stanja M, gdje za 1 kg plina
vrijedi
( )
0 0 0
s s T h h e w = .
Primjenom indeksa sa slike 120. dobiva se potreban rad za ukapljivanje kako
slijedi
( ) ( ) ( )
1 1 1 1 0 1 1 0 1 1
h h s s T s s T h h e w = = .
Za zrak moemo iz navedene jednadbe izraunati w, zato to se zrak kod 1 bar
vlada praktiki kao idealan plin. Izraz ( )
1 1
h h iz prethodne jednadbe moe se
nadomjestiti sljedeim izrazom
( )
p s
c T T r h h + =
0 1 1

gdje r oznauje toplinu isparavanja pri , a drugi lan prikazuje toplinu preg-
rijavanja. Kod zraka je toplinski kapacitet
0
p

1 1
K kg kJ 005 . 1

=
p
c
pri 1 bar gotovo nepromjenjiv.
Razlika entropije ( )
1 1
s s sastoji se (vidi sliku 120.) od
( ) ( )
s s
p
T
r
T
T
c s s s s s s + = + =
0
1 1 1 1 1 1
ln ,
gdje se izraz
s
p
T
T
c
0
ln odnosi na pregrijano podruje u kojemu plin moemo
smatrati idealnim. Za zrak pri 1
0
= p bar toplina isparavanja ,
temperatura vrenja je K, a . Time se na tempe-
raturi okoline K dobiva za 1 kg ukapljenog zraka kao najmanji potreb-
ni rad
1
kg kJ 197

= r
80 =
s
T
1 1
K kg kJ 005 . 1

=
p
c
288
0
= T
( ) [ ]
1
kg kJ 674 80 288 005 . 1 197
80
197
80
288
ln 005 . 1 288

= +
+ = e w .
Znak jednakosti vrijedio bi kada bi se ukapljivanje izvrilo bilo kakvim, ali
posve povrativim postupkom. Od najznaajnijih nepovrativosti navest emo
izmjene topline kod poveih razlika temperatura u izmjenjivaima topline te
gubitke priguivanja u ventilima itd. Te nepovrativosti ne moemo izbjei pa su
izazvani gubici mnogobrojni i znatni.
332

Slika 120. Teorijski rad pri ukapljivanju zraka

Jednostavan povrativ proces ukapljivanja prikazan je u T, s dijagramu,
slika 120.
Okolni zrak stanja 1 komprimira se izotermno do N, pri emu se toplina
kompresije
( ) ( )
1 1 0 1 0
s s T s s T q
N
= =
odvodi od zraka temperature i predaje okolini iste temperature. Budui da
izmeu temperature komprimiranog zraka i temperature okoline nema razlike,
taj je prijelaz topline povrativ. Na izotermnu kompresiju nadovezuje se povrati-
va adijabatska ekspanzija koja odmah daje traeni kapljeviti zrak stanja
0
T
1 M .
Kod takvog dobivanja zraka ne obavlja se nikakav kruni proces. Zbog potpune
povrativosti bio bi i ovdje za ukapljivanje potreban samo rad e. Na alost, stanje
N nalazi se u podruju tako visokih tlakova (reda veliine od oko 500000 bar) da
o tehnikom ostvarenju, barem za sada, nema govora.
Novim putem k tehnikom ukapljivanju zraka poao je C. Linde krajem
prolog stoljea. On je uz pomo protustrujnog izmjenjivaa topline (rekupera-
tora) iskoristio ono neznatno ohlaivanje zraka i drugih stvarnih (realnih) plino-
va to se pojavljuje kod priguivanja od vieg na nii tlak. Time je uspjelo
jednostavno i ekonomino ukapljivanje velike koliine zraka. Prouit emo spo-
333
menuto ohlaivanje nazvano prigunim efektom ili Joule-Thomsonovim efek-
tom.

Joule-Thomsonov efekt ili priguni efekt
Jednu od bitnih oznaka idealnih plinova upoznali smo jednostavnu ovis-
nost unutarnje energije o toplinskom stanju. Kod idealnog plina unutarnja ener-
gija u, a time i entalpija h, ovisne su samo o temperaturi, a ne i o tlaku ili
gustoi. Izmeu ostalog, to znai da se temperatura nekog idealnog plina ne
mijenja kad se plin priguuje od tlaka p na nii tlak . Tako se pri niskim tla-
kovima vladaju i stvarni plinovi. No, kod priguivanja stvarnih plinova pojav-
ljuje se pri viim tlakovima vea ili manja promjena temperature koju je mjere-
njima ustanovio ve Joule. Taj neznatni efekt je za veinu tehnikih procesa
posve beznaajan, no za ukapljivanje plinova postao je odluno vaan.
0
p
Kao priguni efekt oznaujemo omjer
h
p
T
. Tu je
0
T T T = sni-
enje temperature kod priguenja plina za razliku tlakova ( )
0
p p p = bar
(ili ), kako je ve ranije spomenuto. Indeks h upuuje na proces pri
h = konst. koji uvjet oznauje priguivanje bez izmjene topline. to je slabije
priguivanje p to je manja i promjena temperature T pa kao granini sluaj
dobivamo diferencijalni priguni efekt
2
m N ,
-
p
h
p
T
.
Pri pokusima, koji su se kretali u podruju od 0 C do 100 C i od 6 bar
nanie, ustanovili su Joule i Thompson da priguni efekt ovisi samo temperaturi,
a ne i o tlaku. Ustanovili su takoer da se pri temperaturi okoline zraku prigu-
enom za 1 bar sniava temperatura za otprilike etvrtinu K. Kasniji su pokusi
pokazali da je priguni efekt ovisan i o tlaku. Postoji temperatura na kojoj prigu-
ni efekt prolazi kroz vrijednost nula, tj. mijenja predznak. To je, tzv. temperatu-
ra inverzije.

8.2. UKAPLJIVANJE PREMA LINDEU
Zamisao C. Lindea, 1895. godine, da primjenom protustrujnog izmjenji-
vaa topline iskoristiti priguni efekt za ukapljivanje zraka omoguila je ne
samo ukapljivanje na industrijskom temelju, ve je ono postalo i ekonomski
334
premono. Najjednostavniju napravu za ukapljivanje zraka po Lindeu prikazuje
slika 121.

Slika 121.Jednostavni ureaj za ukapljivanje plinova po Lindeu

Hlaenim kompresorom sie se zrak okolnog stanja 1 ( ) i tlai se
po mogunosti izotermno na visoki tlak
0 0
, t p
200
2
= p bar. Vano je da se stlaeni
zrak to jee ohladi rashladnom vodom, stanje 2 (
1 2
t t = ). S tim stanjem ulazi
stlaeni zrak u protustrujni izmjenjiva topline (rekuperator) te stie do prigu-
nog ventila. Proces emo slijediti i pomou T, s dijagrama, slika 122.
335

Slika 122. T, s dijagram Lindeova ureaja

Pri putanju toplog ureaja u pogon priguit e se stlaeni zrak 2 u prigu-
nom ventilu na stanje a. Temperatura samo je nekoliko stupnjeva nia od
okolne temperature . Ponajprije se sav prigueni zrak hladnijeg stanja a vraa
u rekuperator u kojem se zagrijava hlaenjem stlaenog zraka koji nadolazi sa
stanjem 2 i hladi se, npr. do stanja 2. Kad priguimo stlaeni zrak stanja 2,
dobivamo ve neto niu temperaturu stanja a. Vraanjem tog priguenog zraka
u rekuperator, hladi se novonadoli stlaeni zrak na 2, a nadovezano priguiva-
nje daje jo niu temperaturu stanja a itd. to je naprava dulje u pogonu, to
hladniji postaje zrak iza prigunog ventila tako da naprava sama sebe unosi u
podruje sve niih temperatura. Kaemo da se ureaj sam uzbuuje. Nakon ne-
kog vremena zatei emo pred prigunim ventilom stanje 3, a iza ventila stanje
4. Kako 4 ve lei u zasienom podruju, zrak se ovdje razdvaja u suhozasienu
paru 4 i u kapljeviti zrak 4. Otvorimo li otpusni pipac, moemo iz naprave
otoiti manje koliine kapljevitog (tekueg) zraka.
a
T
0
T

8.3. UKAPLJIVANJE PREMA CLAUDEU
Naelno, drugim putem poao je G. Claude 1902. godine. Vodila ga je
misao da nepovrativo priguivanje u Lindeovom procesu zamijeni povrativom
336
ekspanzijom u ekspanzijskom stroju pri emu se moe dobiti i rad. Dobivanje
stanovitog rada u ekspanzijskom cilindru Claudeovog ureaja ima sporedno
znaenje. Puno vea je prednost ekspanzijskog cilindra u intenzivnom hlaenju
zraka pri ekspanziji. Znatna je prednost Claudeovog postupka u tome to on i pri
razmjerno niskim tlakovima radi s dobrim iskoritenjem tako da strojevi
rade obino s , a ne s 200 bar kao kod Lindeovog stroja.
2
p
40
2
= p

8.4. UKAPLJIVANJE ZRAKA PREMA KAPICI
Zasluga je P.L. Kapice to su kod ureaja za ukapljivanje zraka stapni
strojevi zamijenjeni turbinama. Turbine su u prednosti nasuprot stapnim stro-
jevima zato to nemaju gubitaka na stijenkama. kapici je uspjelo konstruirati
odgovarajuu turbinu s dobrim stupnjem djelovanja to je vano za ekonomi-
nost procesa ukapljivanja. Kod ovog naina ukapljivanja nii je pogonski tlak
koji iznosi svega oko 6 bar ( 6
2
= p bar).
337
_________________________________________________________________________Kazalo

KAZALO

A
Ackeret-Kellerov proces, 280
adijabatska promjena stanja, 77, 136,
221
Amagatov dijagram, 204
anergija, 153, 155
apsolutna temperatura, 27
apsolutni tlak, 23

B
barometarski tlak, 23
Boyle-Mariottov zakon, 29
Boyleova temperatura, 204
brzina istjecanja, 194

C
Carnot, 18
Clausiusov teorem, 115
Carnotov proces, 106, 120, 225
lijevokretni, 279, 302, 310, 316
Clapeyron-Clausiusova jednadba, 222
Clausius, 19

etverotaktni motor, 283, 295

D
desnokretni proces, 108, 225
Dieselov proces, 113, 289
dizalica topline, 315
dovod topline, 275
dvotaktni motor, 283, 295

E
eksergija, 153, 332
gubitak, 155
odreivanje, 156
topline, 154
ekspanzija
u stapnom stroju, 269
u turbostroju, 273
ekspanzijski stroj, 305
energija, 153
energetske pretvorbe, 152
entalpija, 60
odreivanje, 66
341
suhe pare, 209
vlane pare, 211
za stanje vrenja, 208
entropija, 123
promjena entropije, 124, 126, 137
u stanju vrenja, 209
vlane pare, 211

G
Gay-Lussac-Charlesov zakon, 27
granina krivulja, 201
gubitak krunog procesa, 269
gubitak toplinskog pada, 196
gustoa, 21, 30

H
Hansenov dijagram, 203

I
idealni plinovi, 26, 203
indicirana snaga, 294
indikatorski dijagram, 293
isparavanje, 197, 202
istjecanje plinova i para, 193
izentropa, 77
izobarna promjena stanja, 73, 133, 218
izohorna promjena stanja, 72, 131, 219
izotermna promjena stanja, 75, 135,
220

J
jednadba stanja, 26
Joule, 19
Jouleov proces, 111
lijevokretni, 306
Joule-Thomsonov efekt, 61, 334

K
karnotiziranje procesa, 237
Kelvin, 122
kinetika energija pri istjecanju, 194
koeficijent
grijanja, 315
hlaenja, 303, 306, 311
trenja, 196
kompresija
u stapnom stroju, 272
u turbostroju, 273
viestupanjska, 299
kompresijski omjer, 285
kondenzator, 227
kritino stanje, 200
kritina toka, 201
kruni proces
Carnotov, 106, 120, 225
Dieselov, 113, 289
Jouleov, 110
Ottov, 112, 283
s vlanom parom, 225
s parom kao radnom tvari, 224
s pregrijanom parom, 232
sa sekundarnim nepovrativostima,
277

L
latentna toplina, 210
lijevokretni proces, 302
Carnotov, 302
u parnim rashladnim ureajima, 310
u toplinskoj crpki, 315
u zranim rashladnim ureajima,
304
Lindeova jednadba, 212
Lindeov ureaj, 335

342
_________________________________________________________________________Kazalo
M
maksimalan rad, 140
manometar, 23
manometarski tlak, 23
masa, 38
maseni udjel, 37
mehanika ravnotea, 53
Meyer, 19
mijeanje plinova, 36, 160
mnoinski udjel, 40
molarna masa smjese, 40
Mollierov dijagram, 215
Mollierova jednadba, 212, 214
motor s unutarnjim izgaranjem, 283,
293
etverotaktni, 295
Dieselov, 289
dvotaktni, 295
Ottov, 283

N
nadtlak, 23
napojna crpka, 227
napojna voda, 231
nepovrativi proces, 116
nepovrativost
primarna, 269
sekundarna, 269, 277
normalni uvjeti, 27, 31
normni kubni metar, 31

O
odvod topline, 275
ogrjevni fluid, 207
omjer ubrizgavanja, 290
opa plinska konstanta, 31
Ottov proces, 112, 283

P
para
vlana, 202, 210, 225
pregrijana, 202, 212, 232
suhozasiena, 202, 210
parcijalni tlak, 162
parna turbina, 233, 337
parni kotao, 207, 226
parni stroj, 226
ispuni, 231
plinska konstanta, 30, 203
opa, 31
pregrijane vodene pare, 212
smjese, 39
politropska promjena stanja, 81, 137
postulat ravnotee
prvi, 24
drugi, 24
povrativi proces, 116
priguni efekt, 61, 334
priguni ventil, 312, 335
priguivanje, 59, 157, 313, 336
promjena stanja
idealnih plinova, 69
u T, s dijagramu, 131
punjenje spremnika, 159

R
rad, 52
maksimalan, 71, 140, 143
mehaniki, 54
tehniki, 149
radna tvar, 105, 269, 310
Rankineov proces, 229
rashladni strojevi, 301
parni, 310
zrani, 304
rashladni uin, 307, 314
realni plinovi, 197
redukcijski ventil, 312
regenerativno zagrijavanje, 237
343
S
sadraj pare, 211
sadraj vlage, 202
sapnica, 193
konvergentna, 194
snaga
efektivna, 294
indicirana, 294
specifini volumen, 21
vlane pare, 211
stanja tvari, 20
definiranje, 25
stapni parni stroj, 267
stupanj
povrativosti, 294
rashladnog uina, 303, 306, 311
suhoe, 202, 211
vlanosti, 202
stupanj djelovanja
Ackeret-Kelerovog procesa, 281
Carnotova procesa, 279
efektivni, 294
indicirani, 294
mehaniki, 294
Rankineov, 229
termiki, 105, 230, 232
unutarnji, 275
sublimacija, 205
suho usisavanje, 314
suhozasiena para, 210

tetni prostor, 296

T
taljenje, 205
temperatura, 21, 24
apsolutna, 27
pregrijavanja, 207
termodinamika, 119
temperaturna skala, 121
termodinamiki stupanj iskoritenja,
235
teorijska brzina istjecanja, 195
teorijski rad ukapljivanja, 331
Thomson, 20
tlak, 22
apsolutni, 23
toplina isparavanja
unutarnja, 210
vanjska, 210
pregrijanja, 213
toplinski kapacitet, 61
molarni, 63
specifini, 61
srednji, 65
toplinski pad, 194, 234
trojna toka, 206
T, s dijagram
za idealni plin, 131
za vodenu paru, 214
Tumrliz-Lindeova jednadba, 212
turbostroj, 268

U
ukapljivanje, 197
plinova, 331
prema Claudeu, 337
prema Kapici, 336
prema Lindeu, 334
unutarnja energija, 25, 50
odreivanje, 68
u stanju vrenja, 208
u stanju suhe pare, 210
vlane pare, 211
unutarnja toplina isparavanja, 210

344
_________________________________________________________________________Kazalo
V
vakuummetar, 23
veliina stanja, 21
termodinamika, 21
vodene pare, 208
vlana para, 210
volumen, 21
cilindra, 283
kompresijski, 285
parcijalni, 37
specifini, 21
ukupni, 21, 37
volumni udjel, 37

Z
zakon termodinamike, 2
I. glavni, 49
II. glavni, 115
zrani rashladni stroj, 304
kompresijski, 304
345

Tehnicka Termodinamika

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tehnicka Termodinamika

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Prof. dr. sc.

E su prirasti svih ostalih oblika energije koji nisu posebno spomenuti. Mi e-

. Kod toga posluit emo

za razne plinove, J dani su u tablici.

H = f (p,T ), slijedi Budui da je

, a duina joj tei nuli, poto joj r 0, ( ) 0

You might also like