Petko Nikolic Vidusa - Perunovi Zapisi

PERUNOVI ZAPISI
Petko Nikolić Viduša

Kitchener, On, Canada, 2014.
1
………………………………………
………………………………………
………………………………………
……………………………………..…
………………………………………..
Copyright © 2015. by Petko Nikolić
Na koricama:
Perun (Mikulčice, Velika Moravska, Česka).
Ova publikacija u cjelini ili u dijelovima ne smije se umnožavati,

preštampavati ili prenositi u bilo kojoj formi ili bilo kojim
sredstvom bez dozvole autora, niti može biti na bilo koji drugi
način ili bilo kojim drugim sredstvom distribuirano ili umno-
žavano bez odobrenja autora.
Sva prava za objavljivanje ove knjige zadržava autor.

…………………………………………..
…………………………………………..
………………………………………….
…………………………………………
………………………………………….
………………………………………….
…………………………………………
………………………………………….
2
………………………………………….………………………………………………………………….
……………………………………………………………………………….
SADRŽAJ
Uvod 7
Kriminal i genetika pred Nojev potop 7
Istina izlazi na vidjelo svijeta 7
Perun 7
Pagan je Božji čovjek 8
Kumir 10
Kažu da je boginja, a ima bradu i brkove 11
Čovjek je razmjeren vremenom Sunca 13
Proton – Božja tačka 14
Elektron – Božji tron 16
Obuhvat, kolo i kolenda 18
Nikola 20
Božji tačak 22
Savaot, Sabazios i Sava 23
Janko i Jana 24
Do Boga Roda i imena Srba 24
Zašto je Bog bijel 27
Zašto su Srbi Rašani 29
Svetovid – Rod 31
Otac Rod i majka Roda 35
Svetovid 36
Pravi Vidovdan 37
Kalendar julijanski i kalendar gregorijanski 41
Trika – sveti znak Srba 43
Sila simbola 49
Priča o dolami 51
Srbi plemena Desetijati 52
Desetijat Bato iz Desnika u Bosni 54
Grad Desnik i oblast Bosna 55
Car vlada silom i batinom 59
Jafetovi potomci 60
Srbi su od Gomera 69
Torgama (Thorgama) 71
3
Sukelis, Taranis, Tor i Perun 73
Tilmaz (Tiroš, Tauri, Taur) sin Torgamin 76
O svjetlosnom traku i imenu Tračana 82
Etrurci su Tračani 85
Stećke su podizali Kelti i potomci Kelta 87
Srbska briga – velika Briga 91
Kelti 93
Gera, Gerovo, Germana i Germanija 94
Runa sovilo (sowilo) 100
Cunobeli – Belo Sunce 100
Sjećanje na protosrbski jezik 101
Varindan (Varica) 103
Dajbog i Hromi Daba 105
Vukovi nisu preci Srba 108
Badnjak 109
Veles (Volos) 111
Lada 113
Vila Ravijojla 113
Rijeka (reka) 114
Vena, Feniks i fenjer 114
Novc Kelta Volosa (Volkaja, Vlosa, Vlaha) 117
Srbi Vlasi 118
Treba 120
Teutates, troglavi bog Kelta 122
Lug 123
Gali – služitelji svjetla 127
Vidas i Tijana 129
Belenis 130
Ovo ne može biti slučajnost 133
Otkrivanje istorije tragom riječi 136
Surban (Zurvan) 139
Druidski kameni presto na Tupižnici 145
Grani, jarko, sa istoka Sunce 149
Sava i Vesna 149
Krst istog značenja 150
Ptica Mater Sva nije Slava 151
Ra – rad i radost 154
4
Panaija 155
Sveti Sava moli papu za blagoslov 156
Dvovjerni krestjani u vrijeme Svetog Save 158
Ovako se falsifikuje istorija 159
Nemanja bio mason 160
Ime Nemanja 163
Dvorci visoke srbske vlastele 165
Manasija – primjer crkvenih laži 168
Miholjdan 169
Beli anđeo stariji od Nemanjića 170
Slava 171
Krsna slava 172
Rakija bašica i pataka 174
Vasil - vasilena, Il – Ilirija 175
Časni krst 178
Drevni simboli – svjedoci srbske istorije 179
Kres i kresta 238
Hristos vaskrese 239
Vesna je haljina proljeća 240
Ostaci Perunovog hrama 240
Jari, jari, Jarilo 243
Ra je Sunce 246
Stećak iz Zgošće i hram u Arkoni 248
Stećak vojvode Vlatka Vukovića 254
Od Horeva do Pohorja 255
Simboli 256
Brojevi prirode i brojevi Novog Zavjeta 257
Amajlija iz Tartarije 258
Svetosavski kulturocid 261
Buk 262
Kazivanje anđela čuvara 263
Amazonke 264
Soma i somun 265
Lazar 266
Šubara 267
Dinara 267
Bumbar 269
5
Bijambare 269
Divčibare 270
Milica - boginja ljubavi 270
Runa peor 271
Stefan (Stjepan) 272
Sandale i Aleksandar 273
Gajdobra 275
Uroš 275
Zemlja je mašina 276
Vidio sam UFO (NLO) 277
O Autoru 278
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
…………………………………….
………………………………………………………………………
6
…………………………..…………………………………………………………………………
UVOD
“Krajem vremena, spoznaja Istine će lebditi nad zemljom, dok nebesko prostran-
stvo i fizičko prostranstvo ne postanu jedno. Tada će se sve to dogoditi - izjaviše Sve-
ti od Istine.” (Slavonski Enoh)
KRIMINAL I GENETIKA PRED NOJEV POTOP
“I njihove sudije i vladari po želješe kćeri čovječije i uzimahu ih silom po svojoj

volji od muževa njihovih, i sinovi ljudski u ovo vrijeme otimahu od krava zemaljskih,
uzimahu životinje sa pašnjaka i ptice leteće, pa kroz miješanja jedne vrste životinja
sa drugom izazivahu Gospoda; I Bog vidje cijelu zemlju iskvarenu, svako tijelo p-
okvari svoj put na zemlji, svi ljudi i sve životinje.” (Book of Jasher, 4,16-18)
ISTINA IZLAZI NA VIDJELO SVIJETA
OVO JE POSLJEDNJE VRIJEME, VRIJEME KAD SE SKIDA KOPRENA LA-

ŽI SA UMA MNOGIH LJUDI, VRIJEME OSLOBAĐANJA ISTINE IZ ZEMLJE
I SA NEBESA, VRIJEME KAZIVANJA TAJNI SKRIVENIH OD POSTANJA
SVIJETA I OD OKOVA MRAKA, KOJIMA SU VLADAJUĆE RELIGIJSKO-
POLITIČKE VLASTI SEBE RADI, A U IME BOGA, VLADALI TIRANIJOM
LAŽI NAD LJUDIMA I NARODIMA: "OTVORIĆU U PRIČAMA USTA SVO-
JA, KAZAĆU SKRIVENO OD POSTANJA SVIJETA." (Psal.78,2,Mat.13,35).
PERUN
Sanskrit: PERU = SUNCE = VATRA = SPASAVAJUĆI = PERUN

Sanskrit: TARA = VATRA = SJAJ = BUKA = TARANIS* = PERUN =
= GROMOVNIK
………………………
*Taranis (onaj koji tare) keltski je bog munja i gromova.
7
PAGAN JE BOŽJI ČOVJEK
Vinčanski kolovrat-svastika: svaki krak je jedno godišnje doba sa tri mjeseca.

Kažu zapadni etimolozi da riječ PAGAN dolazi od kasnolatinske riječi PA-
GANUS sto znači SELJAK, CIVIL, NEBORAC, DRŽAVLJANIN odakle proizi-
lazi da korijen riječi PAG- znači OMEĐENA OBLAST, OGRANIČENO POD-
RUČJE, KANTON. Prema tome, latinsko PAGUS je selo, ali je i OBLAST, POD-
RUČJE, KANTON.
I kao što vidimo, korijen riječi je PAG-:
- PAGATIM (lat.) znači U SELU, ali i OD SELA;
- PAGELLA, PAGINULA (lat.) je MALA STRANICA;
- PAGINA (lat.) je JEDNA STRANA PISMA i KNJIGE.
Pogledajmo kako neki engleski rječnici definišu semantičko značenje riječi
PAGAN:
- PAGAN = OMRŽENI, POGANI (Oxford American Dictionary)
- PAGAN = ZEMLJORADNIK, SELJAK, PROSTAK, OMRŽENI, POGANI
(Webster’s Dictionary)
E sad pogledajmo i ovo: BAG (en.) = KESA, VREĆA
U čemu su se u staro vrijeme nošene pare? Nošene su se u maloj ili velikoj vreći:
mala za pasom, velika na konju. Novac je BLAGO, BOGATSTVO, IMANJE, NA-
PREDAK, SREĆA, dakle sve ono što sanskritska riječ BHAGA (bhága) označava.
Svi slavisti saglasni su da slovenska riječ BOG označava isto kao i sanskritska riječ
BHAGA: BOGATSTVO, IMANJE, NAPREDAK, SREĆA ali takođe znači BOG
DAROVATELJ, DAJBOG.
No, vratimo se našoj riječi PAGAN. Sanskritsko BHAGA, koje znači BOGAT-
STVO, IMANJE, NAPREDAK, SREĆA, ima i oblike homonima, tj. isti oblik riječi
8
ima i druga značenja, te BHAGA takođe znači DIO, OBLAST, PODRUČJE, MJE-
RA, sve ono sto označava latinska riječ PAGUS što znači SELO i od toga je izve-
dena latinska riječ PAGANUS, što u podrugljivom smislu znači SELJAK, NEČIST,
POGAN.
Sve to pokazuje da riječ POGAN (POGANIN) i riječ PAGAN (PAGANIN) nisu
od iste riječi izvedene, nego su izvedene od dva homonima:
a) riječ POGAN (PAGANUS, lat.) ima značenje OBLAST, PODRUČJE, KAN-
TON;
b) riječ PAGAN izvedena je od sanskritskog BHAGA i znači BOGATSTVO,
IMANJE, NAPREDAK, SREĆA, BOG.
POGAN (PAGANUS, lat.) JE SELJAK, NEČIST, POGAN, a PAGAN je BO-
GOM BOGAT ČOVJEK, POBOŽNI ČOVJEK, BOŽJI ČOVJEK.
Skučeno i siromašno stručno znanje pravi mnoge zablude i naopako izokreće
pamet ljudima i narodima.
Sunčev konj, sarmatska (sarbatska) tamga (sanskrit: raga = sunce

Y = RA
Znakovi (tamge) H na maču Vikinga (na sanskritu “tamka” znači “štemajz,

sjekač, dlijeto).…
9
KUMIR
Znamo da je KUMIR ono što Zapadnjaci nazivaju IDOL. Morfološki i etimološki
vidi se da između te dvije riječi nema nikakve veze. Odakle riječ KUMIR i šta joj je
suštinsko značenje?
Na osetijskom jeziku KUMIR znači DIV. Kod starih Skandinavaca GUMIRI su
potomci rase divova, što znači da su Osetijani porijeklom od biblijskog Gomera.
Da li je KUMIR od riječi GUMIR, tj. GOMER? Da li je moguće da je ptica
KUMRIJA (grlica) prvobitno bila prvi KUMIR potomaka divova, tj. Cimerijana,
Gimerijana, Cimbra, Simbra, Sebra, Srba, tj. Kelta. KUMRIJU nalazimo po svim
podunavskim kulturama i po butmirskoj kulturi.
Od čega je izvedena stara srbska riječ KUMIR? Rekli smo da na osetijskom
jeziku KUMIR znači DIV. Divovima su zvali one koji su bili božanskog porijekla:
DIVAN je onaj ko je savršen, božanstven. ZEVS je DIV. Osetsko DIV isto tako
upućuje na DIVA, tj. na BOGA.
Počećemo od riječi KUMRIJA. Kažu i tvrde da je riječ KUMRIJA (qumria) iz
arapskog jezika, a to je isto kao tvrditi da riječ “mama” vodi porijeklo iz arapskog,
ili riječ brat da je iz njemačkog jezika. Otkud kod nas KUM, KUMODRAŽ,
KUMROVEC, KUMANOVO, KUMOVA SLAMA. Nekad je kod nas bilo uobi-
čajeno žensko ime Kumrija. Pa nije valjda da smo imena davali po arapskoj riječi
koju smo “preuzeli od Turaka”.
"BOG na nebu, KUM na zemlji." KUMSTVO je jaka rođačka veza, ali ne po
krvnom, već po duhovnom srodstvu: KUM je ROD, KUMOVI su ROĐACI, članovi
RODBINE. Iz toga proizilazi da je i KUMIR ROD porodice, plemena ili naroda, ili
je narod s božanstvom, koje predstavlja KUMIR, u nekom srodstvu. Je li SUNCE
ikada bilo rod Srbima kao što je KUM danas duhovni rod i to srodstvo kod Srba je
svetinja kao i prvo koljeno krvnog srodstva, ili je možda SUNCE bilo i više od toga?
Nisu li Sloveni imali Boga RODA i bogininju RODU, te božanstva zvana
Rož(d)anice, tj. RODICE?
U riječi KUMIR imamo prostu riječ KUM (kao korijen) i sufiks –IR. Sufiks -IR
veoma je rijedak sveslovenski i praslovavenski sufiks i nalazimo ga u riječima kao
LEPIR (LEPTIR), MOMIR, KARIN, NETOPIR, PASTIR, KOMANDIR, …
"BOG na nebu, KUM na zemlji".
U listi asirskih careva nalazi se ime cara ZARIKUM (Zariqum), koji je vladao
krajem trećeg milenijuma stare ere. Njegovo ime je složeno i sastoji se od tri riječi:
ZAR-I-KUM.
ZAR znači ZARNI, SVIJETLI, ZAR. Ovo ZAR dalo je SAR, koje je prešlo u
10
CAR. KUM (qum) znači: CAREV SIN, PRINC, POTOMAK SVJETLOSTI. Tako
dobijemo da ime ZARIKUM znači SVJETLA POTOMAK, SVJETLA PRINC,
SVJETLOSNI ROĐAK. U latinskom jeziku (u medicini) održala se riječ KUM
(CUM) u značenju SJEME (SEMEN), tj. ono što iz nečega ishodi kao sjeme, a kod
ljudi to sjeme daje ROD, te tako KUMIR znači ISHODIŠTE RODA, SJEME
RODA, ROĐAK, a KUMRIJA je isto to, samo je ženskog roda.
KAŽU DA JE BOGINJA, A IMA BRADU I BRKOVE
Kumir iz Viminacijuma (oko 2000. god. st. ere).
11
Solarni simboli na ovom kumiru istovjetni su znakovima vinčanskog pisma i
simbolima na stećcima.
Motivi na stećcima: lijevo na štitu je Božije žezlo, a desno simboli Sunca.

…………………
Kažu arheolozi da je ovo neka boginja, a ima bradu i brkove? To je neko naše
drevno božanstvo Sunca sa bradom i brkovima. Jezik je isplažen što znači da se radi
o božanstvu ljeta, jer isplažen jezik označava vrelinu ljeta. To što je ispod pasa slično
suknji, tako su nosili svi ratnici od srednjeg vijeka pa unazad. Na kumiru su tri bo-
žanska žezla plodnosti, rađanja i života kakvih ima na keltskom novcu i na srednje-
vijekovnim stećcima.
Ispod pojasa je piramida vremena sa strelastim simbolima u obliku solarnog
krsta sto predstavlja četiri godišnja doba.
………………….
12
ČOVJEK JE RAZMJEREN VREMENOM SUNCA
Crtež Leonadra Da Vinčija.

E = istok
W = zapad
13
N = sjever
S = jug
PROTON - BOŽJA TAČKA
Tvrde nam da je riječ PROTON od grčke riječi PROTOS i da znači PRVI. Da vi-
dimo da li je to sve?
PROTON dakle njima znači PRVI, a korijen te riječi je PRO-: PROBA je uvi-
jek PRVA, tj. ispred originala. PRO-MAJA je kad si u sredini IZMEĐU dva izvora
vazdušnog strujanja. PROLJEĆE je ISPRED LJETA. PRO-BOSTI? PROZRAČI-
TI, PRONETI, PROČELJE. Sve su to riječi srbskog jezika sa korijenom PRO-.
PRO- jeste prvi, ali korijen PRO- nalazi se i u riječi PROLAZ, tj. PROLAZ neče-
ga kroz nešto. Šta PROLAZI kroz PROTON, to fizičari ne mogu da nađu, ali im to
možemo objasniti: PROHA (sanskrit) = UMNI UZROK (ono što je na čelu, na PRO-
ČELJU, ono što je prvom, na glavnom mjestu). PROTON je na glavnom mjestu u
centru atoma. Sanskritsko PROHATI, PROH znači PREMEŠTAJ, PROMENITI
nečemu mjesto, PROMENA U PROSTORU: PROTON. PROHA je kod nas žuto
sitno okruglo žito PROJA, PROSO:
PROJA < PRO-JA = UMNI UZROK U CENTRU. Sanskritsko JA znači VIŠNU,
ŽIVA, TRIMURTI, DUH, POBJEDNIK, SVJETLOST, ROĐENJE, OTAC =
VIŠNJI BOG.
PROSO < PRO-SO = PRO-SUNCE = UMNI UZROK SA SUNCEM U CENTRU
Sanskritsko PRO znači UMNI UZROK, a šta znači HA?
HA (sanskrit) takodje znači VIŠNU, ZNANJE, VRHOVNI DUH, VODA, ORU-
ŽJE, KRV, NEBO, RAJ, POMIJERANJE.
14
PROTON ne nastalo od PRO + TON. Vidjeli smo da PRO znači UMNI UZROK,
a šta znači TON i odakle je ta riječ?
TON je od riječi ATON, tj. BOG. Kako to? Evo ovako: egipatski bog Sunca je
ATON (A-TON). On je jedan od vidova boga RA, KRUG SUNCA, PUNOĆA
SUNČEVE SVJETLOSTI. Od ATON izvedeno je hebrejsko ime Boga ADONAJ.
Jedan od grčkih bogova je ADONIS (Ἄδωνις) i to je izvedeno od hebrejskog ADO-
NAJ. Od ovih imena je izvedeno latinsko ime ANTONIUS, koje je opet (“pret-
postavlja se”) od etrurskog ATONIS (ANTON, TONKA).
Početkom hrišćanske ere postojao je tajni mistični kult ATONISTI kojima su pri-
padali i sljedbenici rimskog kulta SOL INVICTUS, čiji je prvosveštenik u svoje vri-
jeme bio car Konstantin Veliki.
Biblija kaže: “I ovo je obećanje koje smo čuli od njega i javljamo vama, da je
Bog svjetlost, i tame u njemu nema nikakve.” (1. Jovan.1, 5).
SUNCE je SVJETLOST, BOG JE SVJETLOST, dakle je BOG SUNCE, tj. ATON.
A-TON znači AZ TON, tj. JESAM TON, JESAM BOG (ime TONČI sa korijenom
TON- znači BOŽANSTVEN).
Nekadašnje TONKAK dalo je današnje TOČAK, dok je stara riječ TONKA dala
današnju riječ TOČKA. Pored riječi TOČKA, postoji i riječ TAČKA koja je nastala
od stare riječi TANKA. To znači da riječi TONKA i TANKA imaju isto značenje,
baš kao što to imaju i riječi TOČKA i TAČKA.
Riječ TOČAK istog je značenja kao i riječ KOLO. Kolo uz muziku drugačije
zovemo TANEC. Dakle je u riječi TANEC korijen TAN-: TANEC je od riječi TAN,
a riječ TAN je isto kao riječ TON, te je ime TANKA istog značenja kao i ime
TONKA. Od imena TANKA nastalo je ime DANKA, a DANKA znači DAN, a
DAN je SVJETLOST: TAN = DAN.
Riječ TANWEN — (TAHN-wen) od velšanskog TAN " + gwen znači SJAJNI,
SVIJETLI, SVETI. Od riječi TAN nastala su srbska lična imena TANASKO i
TANASIJA. Od riječi TON izvedene su riječi TONKA, TONČI, TOČKA, a od riječi
TAN izvedene su riječi TAČKA, TANKA, TANASIJA, TANASKO, TANKOSA.
PROTON je složena riječ nastala od dvije riječi: PRO-TON i sve to znači
UMNI UZROK = BOG ATON, BOG TAČKA = SVJETLOST, SUNCE, BOG.
Kako BOG može biti samo jedna TAČKA? Može i te kako, jer ako pogledamo
definiciju tačke, kazaće nam se sljedeće:
„Tačka je u geometriji entitet koji se nalazi u prostoru bez dužine i zapremine. U
geometriji jedina informacija koju poseduje tačka je lokacija. Tačke se koriste kao
jedan od osnovnih pojmova u geometriji, fizici, vektorskoj grafici i u mnogim drugim
15
poljima. U matematici uopšteno, se smatra da se bilo koja forma prostora sastoji
od tačaka kao osnovnih elemenata.“ (Wikipedia, Tačka)
Dakle je sav svijet stvoren od PRVE UZROČNE UMNE TAČKE kojoj je simbol
PROTON, najmanja svjetlosna čestica.
ELEKTRON - BOŽJI TRON
Svi smo čuli za elektron, ali nismo čuli šta je etimološko porijeklo ove riječi.
Wikipedia kaže ovako:
"Pre-English origins
The New Latin adjective electricus, originally meaning 'of amber', was first used to
refer to amber's attractive properties by William Gilbert in his 1600 text De Mag-
nete. The term came from the classical Latin electrum, amber, from the Greek ἤλεκ-
τρον (elektron), amber. The origin of the Greek word is unknown, but there is specu-
lation that it might have come from a Phoenician word elēkrŏn, meaning 'shi-ning
light'. The letter Q was used for electric charge instead of the letter E because the
letter was already used to represent the electron." (Wikipedia, Electron, Etymo-
logy)
Prevod:
"Pre-engleski original
Novi latinski pridjev ELECTRICUS, izvorno znači 'ćilibar', prvi put se koristi sa
značenjem upućenim na ćilibarske atraktivne nekretnina Viljema Gilberta (William
Gilbert) u njegovom tekstu 'De Magnete' izdatom 1600. godine. Izraz dolazi iz kla-
sičnog latinskog ELECTRUM od grčkog ἤλεκτρον (ELEKTRON) što znači 'jantar,
16
ćilibar'. Porijeklo grčke riječi je nepoznato, ali se nagađa da bi to moglo dolaziti od
feničanske riječi 'elēkrŏn', što znači 'bljesteća svjetlost '." (Vikipedija, Elektron, Eti-
mologija)
I gle: značenje ovog termina fizike nalazimo u Bibliji:
"Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve." (1. Jov.1,5)
"Ελωι ελωι λεμα σαβαχθανι." (Mar.15,34)
Jedan stih Markovog jevanđelja glasi:
"I u devetom satu povika Isus glasno govoreći: Eli! Eli! Lama sabahtani? Koje
znači: Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?" (Mar.15,34)
ELI, ELI znači BOŽE, BOŽE. ELI je vokativ, nominativ je EL i to je na aramej-
skom jeziku mistično ime BOGA. Ime Božije kod Srba Ilira je IL, dok na sanskri-
tu IL znači ŠTAP, PALICA i MAČ. To je sredstvo kojim se čuva vrhovna carska
vlast, u ovom slučaju BOŽIJA VLAST, te ime IL znači VLADAR, GOSPOD.
Aramejsko EL znači isto kao i ilirsko IL.
Ima li EL (IL) ikakve veze sa riječju ELEKTRON? Da, ima i to je očigledno: EL-
EKTRON. Međutim, etimolozi tvrde da riječ ELEKTRON dolazi od grčke riječi za
ćilibar: ILEKTRON (ἤλεκτρον).
Uporedimo grčku riječ ELOI (ελωι) sa njihovom riječju ILEKTRON (ἤλεκτρον).
Prva počinje sa EL- (ελ-), a druga sa IL (ἤλ-). Pogledajmo i grčka slova:
ε = epsilon i čita se kao glas E
ἤ = eta i čita se kao glas I
I tako proizilazi da je grčko EL (ελ) isto kao grčko IL (ἤλ): i jedno i drugo znače
BOG, odnosno grčko EL (ἤλ) znači isto kao aramejsko EL i ilirsko IL. Po tome je i
oblik ELEKTRON istog značenja kao oblik ILIKTRON:
EL-EK-TRON : IL-IK-TRON
EL = IL = BOG
ELI = ILI
EK = IK = sufiks koji označava pripadanje: ELEK i ILIK znače isto: BOŽJI TRON.
Šta je TRON? Evo kako Petar Skok objasnjava riječ TRON:
"trôn m (Kosmet, Makedonija) 'krevet'. Upor. rum. 'tron', pi. 'tronuri' (Munte-
nija) '1°Truhe, Lade, 2° Sarg (Oltenija, Erdei j)'. Bit će grecizam ngr. θρονί 'sto-
lac' od θρόνος, koje je u učenom značenju 'prijesto' očuvano kao balkanska riječ:
búg. 'trón' 'stolac, prijesto', pridjev 'trónén', arb. 'fron', eine, 'thron', kao pravoslav-
ni crkveni termin 'tronosati, -šēm' impf. i pf. (objekt crkva) 'svetiti, svestati, svešta-
vati' = bug. 'tronjdsvam' < ngr. θρονιάζω, rum. 'atîrnosi' (o biserica), odatle apstra-
ktum 'tîrnosealā = tîrnosanie = trònosanje' 'Einweihung', srp. i rum. od potpunog
17
grecizma 'tronost' (kao Hristos) bez izmjene dočetka." (Petar Skok, Etimologijski
rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 506)
TRON je PRESTO (θρόνος, gr.): ELEKTRON = ILIKTRON = ILIKOV TRON
= BOŽJI TRON.
I pošto je ELEKTRON BOŽJI TRON, čija je sila električna energija? Božija, na-
ravno!
OBUHVAT, KOLO I KOLENDA

Sanskritsko VAT znači OGRADA, TOR, ZAGRADA, a sanskritsko BAHU
znači RUKA, te tako sanskritsko BAHUVAT znači RUKOHVAT, OBUHVAT.
Sanskritsko VATTATI, VATT znači OKRUŽITI, OPKOLITI, HVATITI. Šta je
KOLO do KRUŽNI OBUHVAT.
Od riječi KOLO jednina zbirne imenice je KOLETO, a od oblika KOLETO nas-
tala je riječ KOLEDO (ono T je u izgovoru prešlo je u D).
Sanskrit: VRTA = KRUG = KOLO > KOLOVRT

Vojevao Beli Vide, koledo!
Tri godine s kleti Turci,
A četiri s crni Ugri.
Kad Vide s vojske dođe,
Sede Vide da večera.
Stade gromot, stade tropot
Oko dvora Vidojeva.
Al' govori beli Vide:
- Iziđ', ljubo, te pogledaj
Šta je gromot, šta je tropot
Oko dvora Vidojeva! -
18
Kad iziđe verna ljuba:
Konji mu se kopitaju,
Raduju se gospodaru
Da je skoro s vojske doš'o;
I golubi kril'ma biju,
Raduju se gospodaru
Da je skoro s vojske doš'o.
(Narodna obredna pjesma)
Beli Vide je gospodar, ratnik i ujedno domaćin kuće u prirodi, na selu. Beli Vid
je bog ljetnog Sunca, čiji je praznik obilježen ljetnim solsticijem, prvim danom ljeta
na Vidovdan, koji se u naše vrijeme zbiva 21. juna. Međutim, u istoriji narodne
književnosti pjesma “Vojevao Beli Vide” svrstana je u koledarske pjesme. Koledar-
ske pjesme su prve u sunčanoj godini i pjevaju se uoči i neposredno nakon zimskog
solsticija 22. decembra, kad, po narodnom vjerovanju, Suncu treba pomoći da ojača
(ritualno paljenje badnjaka).
Otkud Beli Vide, Sveti Vid, Svetovid, bog ljetnjog Sunca u zimskoj koledarskoj
pjesmi, te stih kaže “Vojevao Beli Vide, KOLEDO”? Odgovor na pitanje daje nam
sanskrit: KALINDA na sanskritu znači SUNCE, a sanskritsko KALI je božanstvo
vremena i simbolična predstava broja jedan. Osim što je božanstvo vremena KA-
LINDA je i pupoljak, četvrta godišnja sezona, vrijeme umiranja. KALINDA je dakle
sve ovo: simbolična predstava broja JEDAN (rusko “один” je riječ za JEDAN,
nordijski bog ODIN je bog stvoritelj). Tako vidimo da je KALINDA SUNCE ZIME,
a pošto je SUNCE, onda je i BELI VID i KOLEDO, te zato pjesma kaže “BELI
VIDE, KOLEDO!” Pogledajmo riječ KOLO:
a) zajednička imenica srednjeg roda (ono): KOLO
b) zajednička imenica ženskog roda (ona): KOLA
c) zajednička imenica muškog roda (on): KOLE
d) KOLE-DO KOLE = KOLO = SUNCE
e) DO = DOLINA
ODE KOLE U DO > ODE KOLO U DO > KOLEDO
Od Vidovdana 21. juna dan počinje da kraća, jer od tog dana Sunce počinje da
pada u DO prema južnom dijelu neba i tako Sunčeva kola (koleta) idu u do sve do
21. decembra kad Sunce padne svoju najnižu tačku DOLA i tad umire STARI KO-
LEDO, a 22. decembra rađa se MLADI KOLEDO, MALI BOŽIĆ SVAROŽIĆ kad
dan počinje da biva duži i tad Sunce postepeno počinje da se penje iznad horizonta
ka nebeskom ekvatoru i proljeću Jarilu (Jurju).……………………..
19
NIKOLA
Kalendarski položaji Sunca u toku godine.
Sunčeva kola na zimski solsticij 22. decembra kreću se nisko iznad horizonta.
20
SVETI NIKOLA (NIKOLJDAN) je 19. dec. greg. (6. dec. julij.), tri dana pred
zimski solsticij. Šta znači ime NIKOLA?
Ime NIKOLA je složenica od dvije riječi:
1. NI
2. KOLA
1. Sanskritsko NIYĀ znači SIĆI, PASTI, SPUSTITI SE, SIĆI NIZ, NIZINA,
NISKO [1] i nosilac tog značenje je sanaskritsko NI [2], koje takođe može da znači
VODITI, UPRAVLJATI [3]. Ovo sanskritsko NI jednako je srpskom NI u NIZ, NI-
SKO, NIZINA, NIZIJA.
2. Sanskritsko GOLA znaci KUGLA, SFERA, KRUG, KOLO [4]. U sanskrit-
skom GOLA korijen je GOL jednak srpskom korijenu KOL u KOLO, KOLA. Gal-
sko COL (čitaj: KOL) je GLAVA; KRUG, BAL, SUNCE [5] i značenjem je isto
galskom GOL sa smislom ŽUTO, SUNCE [6].
Iz navedenog slijedi:
a) NI + GOLA > NIGOLA > NIKOLA = NISKA KOLA
b) NI + KOLA > NIKOLA = NISKA KOLA
Ime NIKOLA odnosi se na nizak položaj Sunca u vrijeme SV. NIKOLE, na NISKA
KOLA SUNCA pred zimski solsticij na prvi dan zime.
Dakle, srpsko vlastito ime NIKOLA nije izvedeno od grčkog NIKOLAOS (Νι-
κόλαος), nego je izvedeno po značenju riječi srpskog jezika: po nizini SUNČEVIH
KOLA, KOLETA ili KOLENDI na kraju godine pred prvi dan zime:
NI + KOLA > NIKOLA > NIKOLENDA < NI + KOLENDA
..............................
[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Cla-
rendon Press, 1960, p. 552.
[2] Ib. p. 538, 565.
[3] Ib. p. 543, 565.
[4] Ib. p. 368.
[5] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon:
Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 344, 345
[6] Ib. p. 655.
21
BOŽJI TAČAK
TAN TANAN
BOŽJI TAČAK
TAČAK TAČKA
TAČKA TOČKA
TOČKA TOČAK
TOČAK KOLO
KOLO TANEC
TANEC ORO
ORO ORION
ORION ORA
ORA URA
URA VREME
VREME KOLEDO
KOLEDO KOLOVRAT
KOLOVRAT KRUG
KRUG SUNCE
SUNCE ATON
ATON TON
TON TAN
TAN TANAIS
TANAIS DON
DON ADONIS
ADONIS ADONAJ
ADONAJ GOSPOD
GOSPOD SAVAOT
SAVAOT SAVA
SAVA SUNCE
SAVA POKRET
22
SAVAOT, SABAZIOS I SAVA
Starobiblijski hebrejski Bog je SAVAOTH. Ime mu, kažu, znači BOG NAD
VOJSKAMA, VISNJI BOG. Vidjećemo da li je to samo tako.
SABASIOS (Σαβάζιος, Σαβάδιος, Σαάζιος, Σάβος, Σεβάζιος) bio je Bog Briga
(Friga ili Frižana) i Tračana. Na kamenim pločama prikazan prikazan je kao ratnik
konjanik. Ima puno pokazatelja koji upućuju da su Brigi narod koji je u Malu Aziju
dosao sa Balkana. Brigi su Brigani, Brađni, narod sa brda (na sjeveru Crne Gore jos
postoji pleme Brđani).
Otkud potiče ime SABAZIOS. Grci su zapisali to ime kao SABAZIOS, ali Grci
kao Grci uvijek su tuđe riječi prilagođavali svom jeziku. Grčko Σαβάζιος je frigijsko
(brigijsko, brđansko) SAVADIOS, što SAVA DIOS, tj. SAVA BOG.
SABAZIOS je složena riječ sastavljena od dvije riječi: SABA-ZIOS. Šta znači
SABA? Riječ SABHA je u sanskritu sa nekoliko srodnih značenja: SKUPŠTINA,
SAVJET. Pogledajmo šta prorokuje prorok Isaija govoreći o rođenju Mesije:
"Jer nam se rodi Dijete, Sin nam se dade, kome je vlast na ramenu, i ime će Mu
biti: Divni, SAVJETNIK, Bog silni, Otac večni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast
i mir na prestolu Davidovom i u carstvu njegovom da se uredi i utvrdi sudom i prav-
dom od sada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda SAVAOTA." (Isa.9,6-7)
U hrišćanstvu je Isus Hrist predstavljen kao DIVNI (BOŽANSKI) SAVJETNIK,
Bog Silni, Otac vječni, Knez mirni. Osmotrimo sad ovo: DIVNI SAVJETNIK:
DIVNI je od riječi DIV (DIVUS), što znači BOG, te DIVNI SAVJETNIK znači
BOG SAVJETNIK i to je upravo značenje riječi SABAZIOS. Grcko DIOS (ζιος) je
DEUS, ZEUS, ZEVS, DIV i sve znači BOG. Grčko SABA (Σαβά) zapravo je san-
skritsko SABHA i srbsko SAVA. Riječ SAVA takođe je na sanskritu je jedno od
imena SUNCA. I tako je hebrejsko SAVAOT isto što i brigijsko-tračko-srbsko
SAVA OTAC, koji je Gospod nad vojskama oličen u SVETOJ TROJICI kao SA-
VJETU (SAVEZU) TRIGLAVA: SVAROGA, SVETOVIDA I PERUNA, kasnije
hrišćanskog SVETOG TROJSTVA.
SABAZIOS je SAVA BOG (“svanu” je nastalo od “savanu”. Značenje riječi SA-
VA već smo otkrili u sanskritu u kojem SAVA znači SUNCE, a SAVAOT dakle
znači SUNČANI BOG OTAC. Srbi su oduvijek vjerovali u SUNČANOG BOGA
OCA SUNCA.
23
JANKO I JANA
JAHVE je isto kao i rimski bog JANUS i znači POČETAK. Čudno je kako lin-
gvisti sve tumače zakukuljeno i zamumljeno. Oni to ne čine slučajno i iz neznanja,
nego sakrivajući glavno i veliko, veličaju ono sporedno i malo.
Ime JANKO, odnosno ime JANA, šta znače? Sanskritsko JANA znači ROĐE-
NE, REGENERACIJA, OBNOVA. Zar nije JANUAR početak obnove života, jer u
tom mjesecu počinje novi ciklus godine u kojem Sunce, od krajnje tačke na jugu o
zimskom solsticiju rođenjem Svarožića, počinje da se penje ka sjeveru neba, ka pro-
ljeću i ljetu, donoseći rođenje prirode, njenu regeneraciju i obnovu života. Latinsko
JANUS upavo to znači: POČETAK, dakle ROĐENJE, REGENERACIJA, OBNO-
VA. JANA, JANKO, JANUS, JAHVUS, JAHVE! Sve je to istog korijena i značenja
kao i srbske riječi JANJA i JANJE (u savremenom književnom jeziku riječ JANJE
namjerno je zamjenjena kovanicom "jagnje").
Ima li istorijski ili arheološki dokaz da je Biblija Starog Zavjeta starija od san-
skrita? Nema, jer najstariji spis Starog Zavjeta je potiču 3. vijeka stare ere, a vedski
spisi datiraju oko 15. vijeka stare ere.
…………………………………………………………………………………………
DO BOGA RODA I IMENA SRBA
Prekopirah ovaj pasus sa jednog stranog sajta o etimologiji:
“OCS sěrъ , russ seryj , sloven. SER `gray '( * koi-ro- ), with - d suffix OCS (?).
sědъ , Skt sȉjed , russ se ̌ doj `gray '(if other than smědъ `pale ', blědъ `χλωρός
'transformed); ačech. Sery , poln szary `gray ', ačech. Sedivy ds. however, have a
urslav. . initial sound ch- that of Pedersen (cn 40, 176 f) from Indo- kh - is explained
(probably expressive); by contrast, assumes Persson Beitr 304 Note 1 for urslav. *
chěrъ borrowing from Germanic * Haira- on, dealing with real slav. sěrъ have
mixed.” (Julius Pokorny, Indo-European Lexicon)
Kažu da riječi "sěrъ, серый, ser, chěrъ " znače SIJED. Onaj ko je BIJELE ko-
se, on je SIJED. Da su BIJEL i SIJED sinonimi sa istim značenjem, pokazaće nam
ime BALTČIKOG MORA, jer ako je BALT isto kao i BIJEL, onda je istog znače-
nja kao i SIJED (kod zapadnih etimologa nema objašnjena šta riječ BALTIK znači).
Prošetajmo kroz današnje evropske jezike:
- BALTS (latvijski) = BIJEL

- BALTA DIENA (latvijski) = BIJELI DAN
- BALTAS (litvanski) = BIJEL
- BALTOS DIENA = BIJELI DAN
24
- VALGE (estonski) = BIJEL
- VALKOINEN (finski) = BIJEL
(Estonsko i finsko VAL isto je kao latvijsko i litvansko BAL, samo umjesto glasa
B stoji glas V).
- HVITT (islandski) = BIJEL (dakle opet imamo VIT = BIJEL = VID = SVJETLO)
- HVIT (norveški) =BIJEL (HVIT = VIT = BIJEL = VID = SVJETLO)
- VIT (švedski) = BIJEL
- ZURI (baskijski) = DAN (ZORA BIJELA)
- WHITTE (holandski) = BIJEL (WHITTE = BIJEL = VID)
- BAN (irski) = BIJEL = VID = SVJETLO
- HVID (danski) = BIJEL = VID = SVJETLO
- GRAY (engleski) = SIV (SIVA, SIVO = SIVA ŽIVA (IME SRBSKE BOGINJE)
- Серый (ruski) = SIJED
- Cірий (ukrajinski) = SIJED
Beli Bog Stariji Od Dana (freska manastira Morača, 17. vijek).

Dakle: korijen BAL-, koji je korijen riječima BALTIC, BALTS, BALTA, BAL-
TAS, BALTOS znači BIJEL (BALTIČKO more znači BIJELO more).
25
Od korijena BAL- nastale su i gore pomenute riječi VALGE, VALKOINEN, sa-
mo je umjesto glasa B tu glas V.
Korijen BAL- ujedno je i korijen riječi BALKAN, te je zaključak da su BAL i
BEL sinonimi istog značenja, te BALKAN može biti isto što i BELKAN, mada na
gaelik jeziku “balc” znači “granica, međa”.
Pogledajmo riječi HVITT, HVIT i VIT u značenju BIJEL, što je jasno, k’o BI-
JELI DAN, da je to od srbske riječi VID.
Naročito je zanimljiva baskijska riječ ZUR u značenju BIJEL, jer bijaše u zoro-
asranizmu bog ZURVAN, što ga slobodno možemo prevesti kao SURBAN, jer
sanskritsko SUR znači NADLJUDSKA MOĆ, VLAST, SJAJ, sve ono što su odlike
SUNCA BELOG VIDA koje neprekidno sa neba ZURI u Zemlju.
Rusko “cерый” znači SIJED. Korijen riječi “cерый” je SER. Pošto je SIJED
isto kao BIJEL, tako i korijen SER ima isto značenje u riječi SERBIN, što znači
BJELOVITI, VIDNI, SJAJNI, ZURVAN, SURBAN, SERBAN! U ukrajinskom BI-
JEL je “cірий”, te je SIRBAN isto kao ZURVAN, SERBAN. Na irskom BIJEL je
BAN, a sanskritsko BHANU znači CAR, PRINC, GOSPODAR, VELIČANSTVO,
SVJETILO, SUNČANI ZRAK, BOŽANSTVO, SUNCE.
Jasno biva da riječ BIJEL dolazi SJAJNE I VIDNE BOJE SUNCA, OD IZVORA
VIDA koji je BIJELI BOG, BELOVID, SVETOVID, NAŠ BOG ROD. I biblijski
starozavjetni Bog je bijele kose i bijele brade:
“Gledah dokle se postaviše prestoli, i starac sede, na kome beše odelo belo kao
sneg, i kosa na glavi kao čista vuna, presto Mu beše kao plamen ognjeni, točkovi Mu
kao oganj razgoreo.” (Danilo, 7, 9)
Ime SRBA izvedeno je iz BIJELOG SUNCA i to svjedoče svi pomenuti primjeri
i svjedoči grb Srba sa Sunčevim krstom i četiri Sunčeva simbola C.
…..……………………….
26
ZAŠTO JE BOG BIJEL
Sveta Trojica
27
Šta znači ime BIJELI VID, SVETI VID, SVETOVID?
Riječ BIJELI označava BIJELU boju. BIJELA boja suprotna je CRNOJ boji. BIJE-
LA boja predstavlja SUNCE i SVJETLOST, CRNA predstavlja TAMU I SMRT.
DAN je BIJEL, NOĆ je CRNA.
Na sanskritu BIJELA je ZVETA (SVETA), te su riječi BIJELA i ZVETA sino-
nimi istog značenja. U srbskom jeziku sanskritska riječ ZVETA izgovara se kao
SVETA, jer pri izgovoru zvučno Z prelazi u bezvučno S (probajte da izgovorite
ZVETA i uvjerićete se u to).
Kakva je BIJELA boja, od čega se sastoji i šta je čini bijelom? Za dnevnu svjetlost
fizičari kažu da je to BIJELA svjetlost koja se kroz prizmu razlaže na sedam boja
svjetlosnog spektra. Mada dnevnu svjetlost ne vidimo kao posebnu bijelu boju, mi
ipak kažemo: BIJELI DAN!
Gle sad ovo: sva moderna elektronska tehnika za dobijanje svih boja na ekranima
koristi samo tri osnovne boje: CRVENU, ZELENU i PLAVU. Miješanjem frekven-
cija, tj. elektromagnetnih talasa ovih boja, dobijaju se sve ostale boje sa svim svojim
nijansama, a direktnim miješanjem CRVENE, ZELENE i PLAVE dobija se BIJELA
boja.
CRVENA boja je boja vatre, boja ognja. To je boja Peruna. Sunce pri svom
izlasku oboji nebo crvenom, rujnom bojom, pa bude RUJNA ZORA.
U Svetom Pismu za Boga se kaže: "Bog je oganj koji sažiže." Nije li u indijskim
Vedama sanskritom zapisano ime Agni, tj. Oganj, Vrhovni Bog, Višnji Bog? Crve-
na boja jeste boja ognjevitog Boga Oca.
ZELENA boja je boja proljeća, boja žive prirode koja buja i raste. To je boja
Jarila (Jurja). Otkud svo zelenilo proljeća? Rastuća priroda je zelene boje. Život
na Zemlju dolazi od ognjevitog Sunca, čija životna toplota dopire na Zemlju i budi
život. Sunce je slika energije Višnjeg Boga, a Sunčeva toplota slika je Životvornog
Duha, Koji od Oca ishodi i daje život Zemlji. Zelena boja jeste boja Svetog Duha.
PLAVA je boja vode i boja neba, boja Kupala Svetovida: "A u poslednji veliki
dan praznika stajaše Isus i vikaše govoreći: Ko je žedan neka dođe k meni i pi-
je. Koji me veruje, kao što pismo reče, iz njegova tela poteći će reke žive vode."
Plava boja jeste boja Isusa Hrista, jer je svijet stvoren od vode i kroz vodu i bez
vode nema života.
CRVENA, ZELENA i PLAVA zajedno daju BIJELU BOJU, boju Trojičnog
Boga. Evo BIJELOG VIŠNJEG BOGA OCA u viđenju proroka Danila: "Gledah
dokle se postaviše prijestoli, i Stariji od dana, na kome bješe odijelo bijelo kao sneg,
i kosa na glavi kao čista vuna, prijesto Mu beše kao plamen ognjeni, točkovi Mu kao
oganj razgoreo."
28
“SVET, SVET, SVET GOSPOD BOG SAVAOT” znači "BIJEL, BIJEL, BIJEL
GOSPOD BOG SAVAOT.”
Prije primanja hrišćanstva, prije no što su čuli za Bibliju, pa i kroz svoje
hrišćanstvo, Srbi su znali i vjerovali da je BOG TROJIČAN I BIJEL, pa su ga i naz-
vali po Njegovoj boji: BIJELI VID, BELI VID, SVETI VID, SVETOVID, jer BI-
JELIM BOGOM gledamo BELI SVET.
Srbska prehrišćanska vjera nije bila đavolja vjera kako je prikazuju grkopravo-
slavni i rimokatolički hrišćani, jer Srbi su znali istinu Istine od početka svijeta:
TRIGLAV, TROJIČNI BOG JE BIJEL! Srbska prehrišćanska vjera je srbski Stari
Zavjet i zato primanjem hrišćanstva Srbi nisu htjeli da odbace svoju staru vjeru,
nego su kroz običaje svog Starog Zavjeta vjerovali u Hrista i slavili Hrista, te su Srbi
i danas dvovjerni krestjani, tj. krstjani.
ZAŠTO SU SRBI RAŠANI

- Червоний (ruski) = JUNI MJESEC, MJESEC LJETA I OGNJENOG SUNCA
- Чырвоны (bjeloruski) = VATREN = OGNJEN = CRVEN
- Червен (bugarski) = VATREN = OGNJEN = CRVEN
- Červený (češki) = VATREN = OGNJEN = CRVEN
- Czerwony (poljski) = VATREN = OGNJEN = CRVEN
- Červený (slovački) = VATREN = OGNJEN = CRVEN
- Червоний (ukrajinski) = VATREN = OGNJEN = CRVEN
VATRENI OGANJ JE CRVEN. Pogledajmo kako se “crven” kaže na nekim da-
našnjim evropskim jezicima:
- Gorria (baskijski) = CRVEN (VATRA GORI CRVENOM BOJOM)
- Roșu (rumunski) = CRVEN = VATREN = OGNJEN (Rusi, Rasi, Raseni, Rašani)
- Röd (švedski) = CRVEN = VATREN = OGNJEN (prehrišćanski Rusi SVETO-
VIDA su zvali ROD, a kod nas ROD je rođak po krvi, a krv je CRVENA, VATRE-
NA, OGNJENA)
- Rød (danski) = CRVEN = VATREN = OGNJEN
- Rood (holandski) = CRVEN = VATREN = OGNJEN
- Rojo (španski) = CRVEN = VATREN = OGNJEN
RUŽA je dobila ime po svojoj CRVENOJ boji. Evo nekoliko primjera kako
RUŽU zovu današnji Evropljani: rose (engleski), rosa (španski), roos, (danski), rose
29
(njemački), ros (švedski), róża (poljski), rože (litvanski), ros (irski), rhosyn (velšan-
ski).
I šta kažu etimolozi: od čega potiču sva ova imena RUŽE? Kažu da je to naj-
vjerovatnije od grčkog “rhodon”, jer i Grci RUŽU zovu “rodo” (ρόδο). E nije tako
kako oni pretpostavljajući govore, jer ime ruže je po CRVENOJ BOJI, a krv je crve-
na i ljudi jedne krvi su ROD. VATRENI OGANJ je CRVEN, Sunce je VATRA,
dakle je CRVENO. Već smo vidjeli da je ime Srba izvedeno iz SUNCA i Srbima je
SUNCE BOG i BOG JE SUNCE, te je SUNCE BOG i BOG SUNCE je Srbima
ROD.
Englezi trešnju i višnju zovu “cherry”. Otkud ta riječ Englezima? Evo otkud: od
CRVENE boje, jer opet pogledajmo:
- Червоний (ruski) = JUNI MJESEC, MJESEC LJETA I OGNJENOG SUNCA
- Чырвоны (bjeloruski) = VATREN = OGNJEN = CRVEN
- Червен (bugarski) = VATREN = OGNJEN = CRVEN
- Červený (češki) = VATREN = OGNJEN = CRVEN
- Czerwony (poljski) = VATREN = OGNJEN = CRVEN
- Červený (slovački) = VATREN = OGNJEN = CRVEN
- Червоний (ukrajinski) = VATREN = OGNJEN = CRVEN
I sad uporedimo sa ovim:
- Roșu (rumunski) = CRVEN = VATREN = OGNJEN (Rusi, Rasi, Raseni, Rašani)
- Röd (švedski) = CRVEN = VATREN = OGNJEN (prehrišćanski Rusi SVETO-
VIDA su zvali ROD, a kod nas ROD je rođak po krvi, a krv je CRVENA, VAT-
RENA, OGNJENA)
- Rød (danski) = CRVEN = VATREN = OGNJEN
- Rood (holandski) = CRVEN = VATREN = OGNJEN
- Rojo (španski) = CRVEN = VATREN = OGNJEN
Jedno od imena Srba je RAŠANI. Šta to ime znači? RASYA na sanskritu znači
KRV. Zasto sanskritska riječ RASYA (RASJA) znači KRV? To je po tome što je
krv CRVENA kao i RUŽA koju neki zovu ROD. Od riječi RASJA nastala je riječ
RASA, a pripadnici jedne krvi su jedna RASA, RASJANI, tj. RAŠANI:
"Mnogi evropski i ruski istoričari slažu se da je Herodot pod Tračanima po-
drazumijevao Srbe. Porijeklo te riječi tumače na sljedeći način: medju Srbima od
pamtivijeka živjelo je jedno veliko pleme koje se nazivalo Raščani ili Rasi. To ime
30
dobili su još u staroj postojbini Indiji, a po imenu rijeke Rakše, što označava crveno-
rujnu boju, srpsku boju, koja ima svoj smisao i značenje. Jer iskonski Raščani su
Crveni Srbi, kojih je bilo u Rusiji sve do X vijeka. U doba Herodotovo, ti su Srbi
živjeli u Maloj Aziji i na Balkanu, u Trakiji... Tako je ime Tračani helenizovani oblik
od Rašani..." (Tomo Maretić, Slaveni u davnini, Zagreb, 1894. god.)
Samo je dio Srba (Cimerijana) bio u Indiji, a ime RAŠKA i RAŠANI je po vatrenoj
boji Sunca RA: sanskritsko RA ( र ) znači VATRA, VRELINA, SJAJ, BLJESAK.
(Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon
Press, 1960, p. 859)
SVETOVID-ROD
Žrtvenik Svetovida-Roda (Kijev, Ukrajina) u obliku O-krsta.
Nebeski narod je Božiji rod. Bog je nama rod i pošto se ime Božije piše velikim
početnim slovom, ime našeg Boga je BOG ROD. Zašto je Bogu ime ROD?
Po raznim knjigama piše: riječ ROD je korijen riječi RUŽA koja je dobila ime
po CRVENOJ, RUDASTOJ, tj. RODASTOJ boji krvi:
"Jer u njemu živimo, i krećemo se, i jesmo; kao što su i neki od vaših pjesnika
rekli: Jer njegov i rod jesmo. Kad smo, dakle, rod Božji, ne treba da mislimo da je
Božanstvo podobno zlatu ili srebru ili kamenu, rezanom po veštini i zamisli čove-
čijoj." (Djela,17,28)
31
Bog je stvorio životinje. Bog je stvorio čovjeka. Vješt majstor napravi dječiju
lutku. Da li je majstor time postao rod, rođak lutke? Ni govora, on je samo njen kre-
ator, stvaralac. Kako je Bog čovjeku rod, pa ga čovjek nazva Bog Rod? Pogledajmo
ovo: "Potom reče Bog: Neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovim,
stoku i sitne životinje i zveri zemaljske po vrstama njihovim. I bi tako." (Knjiga stva-
ranja, 1,24)
Na Božiju zapovijest iz zemlje izlaze žive životinje, zemlja pušta iz sebe žive
duše. A gle šta biva kad je Bog stvorio čovjekovo tijelo: "A stvori Gospod Bog
čoveka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovek duša živa."
(Knjiga stvaranja, 2,7)
Po biblijskom opisu stvranja svijeta životinje su dobijale duh životni direktno iz
zemlje kroz sam čin stvaranja. A kako je bilo sa stvaranjem čovjeka? Čovjekovo
tijelo je bilo stvoreno, ali nije odmah bilo živo, duh životni nije u čovjekovo tijelo
ušao kroz proces stvaranja tijela kao kod životinja, nego je Bog lično iz Sebe dio
svoje Božije energije udahnuo u čovjeka. I taj dio Božije energije, koji se stanio u
tijelu čovjekovom i koji je čovjeka oživio i dao mu osjećanja, razum i kreativnost,
jeste od Boga i dio je Boga. I po tome je Bog čovjeku rod i po tome je čovjek Božiji
rod i po tome je čovjek nazvao svog Stvoritelja BOG ROD.
U Bibliji je to fino objašnjeno. Jednom je objašnjeno u Psalmima preko proroka
Davida, a drugi put Hrist lično ponavlja te riječi pred svima: "Bogovi ste i sinovi
Višnjega svi, ali ćete kao ljudi pomrijeti." (Psal. 82,6-7). Tu je i odgovor otkud riječi
ROD značenje CRVENE (rude) boje. To je aluzija na BOJU KRVI jednog roda,
rodbine, rođaka, naroda: "Jer je duša telu u krvi;..." (3.Moj.,3,11)
Iz ovoga jasno vidimo da su prehrišćanski Rodovjerni Srbi istinski znali za Jed-
nog Boga Oca koji je stvorio ljudski rod i udahnuo mu dio Sebe i On je naš BOG i
naš ROD, BOG našeg roda. Vjera u BOGA RODA je RODOVJERJE: vjernost BO-
GU RODU.
Ko je BOG ROD?
"U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Bog beše Reč. Ona beše u početku u
Boga. Sve je kroz Nju postalo, i bez Nje ništa nije postalo što je postalo. U Njoj beše
život, i život beše videlo ljudima. I Videlo se svetli u tami, i tama Ga ne obuze."
(Jovan,1,1-5)
Apostol Jovan govori o Riječi Božijoj, o Slovu Koji Je Isus Hrist. Kaže apostol
Jovan da je kroz Hrista sve stvoreno što je stvoreno, i bez Njega ništa nije postalo
što je postalo. Opet se podsjetimo na Božiji čin stvaranja čovjeka: "A stvori Gospod
Bog čoveka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovek duša
živa.” (Knjiga stvaranja,2,7)
32
Po riječima apostola Jovana hrišćani vjeruju da je kroz Hrista Bog Otac stvorio
čovjeka i kroz Hrista je čovjeku udahnuo svoju Božiju energiju koja je oživjela
čovjekovo tijelo. Kroz Slovo Božije (Logos), kasnijeg Hrista, čovjek je sa Bogom
Ocem postao rod i svog Oca nazvao je ROD. Da je Bog rod čovjeku tvrdi i Biblija:
“Jer kroz Njega živimo, i mičemo se, i jesmo; kao što i neki od vaših pevača rekoše:
Jer smo i rod Njegov.” (Djela, 17, 28)
Kod Kijeva u Ukrajini otkriveni su temelji prehrišćanskog rodovjeračkog hrama
sa oltarom Boga SVETOVIDA-RODA. Otkud sad da je SVETOVID BOG ROD?
Sad ćemo i to objasniti, a da bi smo to objasnili opet se moramo vratiti na početak
Jovanovog Jevandjelje: "Beše Videlo istinito koje obasjava svakog čoveka koji
dolazi na svet. Na svetu beše, i svet kroza Nj posta, i svet Ga ne pozna." (Jovan,19-
10)
Naravno, Jovan govori o Isusu Hristu. A Sveti Vid, Svetovid, Bijeli Vid kakve
veze ima sa Vidjelom istinitim Isusom Hristom? Pogledajmo: Svetovid je sin
Svarogov, Isus Hrist je sin Boga Oca. Svetovid je Bog svjetlosti i Sunca, a Hristos
je svjetlost svijetu: "U Njoj beše život, i život beše videlo ljudima. I Videlo se svetli
u tami, i tama Ga ne obuze."(Jovan1,4-5)
Svetovid Sunce je vidjelo svijetu, u Svetovidu Suncu je život koji je vidjelo
svijetu: "Isus im pak opet reče: Ja sam vidjelo svijetu: ko ide za mnom ne će hoditi
po tami, nego će imati vidjelo života." (Jovan,8,12)
Sve Svetovidove osobine kroz materijalnu svjetlost i Sunce vide se u duhovnim
osobinama Isusa Hrista. Svetovid je niko drugi do Riječ Božija, Slovo, Isus Hrist.
Svetovid-Rod je Isus Hrist-Rod.
Ovako su govorili hrišćani Rodovim rodovjercima: "Вседержитель, иже
единъ бесмертенъ и непогибающихъ творецъ, дуну бо человеку на лице духъ
жизни, и бысть человекъ въ душю живу: то ти не Родъ, седя на вздусе,
мечеть на землю груды - и въ томъ ражаются дети..."
Kum je duhovni rod, zar ne hrišćani? U svom tijelu mi nemamo ništa od tijela
svog kuma, pa opet nam je rod. A kako to da Bog nije rod naš? On, Koji je u nas
udahuo dio Svoje Božanske suštine što nam život daje, kako da nam ne bude rod?
Ne lažite i sebi i drugima, jer: BOG JE SVAKOM ČOVJEKU ROD! Ali svi ljudi ne
priznaju BOGA RODA.
"Jevreji mu odgovoriše: 'Za dobro te djelo ne kamenujemo, nego za hulu na
Boga, i što ti, premda si čovjek, praviš se Bogom.' “
"Isus im reče: 'Ne stoji li pisano u zakonu vašemu: Ja rekoh: bogovi ste? Ako
one nazva bogovima, na koje dođe riječ Božja, a Pismo se ne može ukinuti'." (Jovan,
30,33)
33
Bog je čovjekov rod i čovjek je rod Božiji i zato poštujmo BOGA RODA. Hrist
je došao i još detaljnije pojasnio: Bog nije samo rod čovjekov, BOG nije samo ROD,
nego i više od toga: vjerom u Hrista BOG nam je OTAC NAŠ NEBESKI, a HRIST
je NAŠ BRAT.
BIJELI VID SVETOVID je SUNCE i vidjelo je svijetu. U BIJELOM VIDU
SVETOVIDU SUNCU je život svega na zemlji. Ali, proroci prorekoše dolazak
SUNCA PRAVDE, a mudraci sa istoka (magi) pratili su unaprijed im kazane
nebeske znake koji će potvrditi vrijeme rođenja SUNCA PRAVDE I SPASITELJA
SVIJETA. I biblijski prorok proreče: "A vama koji se bojite imena Mojega, granuće
SUNCE PRAVDE, i isceljenje će biti na zracima Njegovim." (Iz Knjige proroka
Malahije). I crkva kaže: "Izislo je iz nje (Bogorodice) SUNCE PRAVDE, koje svojim
izlaskom prosvjetljuje cijeli svjet." (Sveti Jefrem Sirski)
"Rođenje Tvoje, Hriste, Bože naš, zasija svetu svetlost razuma, jer u njemu oni
koji zvezdama služahu od zvezde se naučiše da se klanjaju Tebi, SUNCU PRAVDE,
i Tebe da poznaju s visota Istoka, Gospode, slava Tebi." (Tropar Božića, glas 4)
Evo novozavjetnog prikazanja Svetovida ili Belog Vida: "I posle šest dana uze
Isus sa sobom Petra, i Jakova i Jovana brata njegova, i izvede ih na visoku goru
nasamo. I preobrazi se pred njima, te zasija njegovo lice kao sunce, a haljine njegove
postaše bele kao svetlost." (Mat.,17,1-2)
"Isus im pak opet reče: 'Ja sam videlo svetu: ko ide za mnom neće hoditi po tami,
nego će imati videlo života'." (Jovan,8,12)
I tako saznajemo da je naša prehrišćanska RODOVJERNA vjera bila vjera
vjernih BOGU RODU, vjera SVETOVIDU-RODU. Bijaše ta vjera naš Stari Zavjet
pred Novim Zavjetom BOGA OCA datim kroz ISUSA HRISTA DUHOM SVE-
TIM. Ali, RODOVJERNA vjera bijaše i PRAVOSLAVNA vjera prije nastanka grč-
kog istinskog (i mnogo puta reformisanog) ortodoksnog hrišćanstva. Kako sad to?
Vrlo jednostavno: BOG je PRAV, BOG JE PRAVDA, a onaj ko BOGA PRAVA I
PRAVDE SLAVI, taj ima vjeru PRAVOSLAVNU. Zato je naše PRAVOSLAV-
LJE jedinstvena vjera u cijelom svijetu, čiji kontinuitet preko prehrišćanskog
RODOVJERJA nije izgubljen od iskonskih čovjekovih vremena.
34
OTAC ROD I MAJKA RODA
Kako je nastala priča da RODE donose bebe? Ovako kaže Knjiga Velesova:
"Jer tajna je velika, kako to Svarog biva u isto vreme i Perun i Svetovid."
Svarog, Perun i Svetovid su jedno, što logikom stvari slijedi da, ako je Perun otac,
onda je otac i Svetovid i otac je Svarog. Šta cemo sad? Ako je ptica Mater Sva
Perunica, a pošto su Svarog, Perun i Svetovid jedno, to znači da ptica Mater Sva
osim što je Perunica, ona je takođe i Svetovidica i Svarogica. Svarog je vidljivo ne-
bo, Svetovid je Sunce, Perun je gromovita munja (kišna vatra).
Šta je Mater Sva, šta je Peruna ili Perunica, žena Perunova? Ptica Mater Sva,
Perunica, nije ništa drugo do SVA MATER(IJA), VASELJENA sa PLANETOM
ZEMLJOM. Zato je nazvana i PTICA VIŠNJA, jer je žena VIŠNJEG BOGA i majka
narodu bogova svjetlosti.
Otac Rod i Majka Roda.
Dakle je u Knjizi Velesovoj preko Perune, Matere Sva, ptice Višnje, kazan jedan
filozofsko-teološki pogled na postanak i opstanak jednog naroda na Zemlji koji svoje
porijeklo (sjeme) vidi u svjetlosti Svarogove vasione (Svarge), u svjetlosti Sunca
(Svetovida) i u svjetlosti gromovite kišne vatrene munje (Peruna).
35
Velesova knjiga spominje Svetovida, ali ga kijevski panteon slovenskih bogova
ne poznaje pod tim imenom, već pod imenom Rod: SVETOVID je isto što i ROD i
pošto su Svetovid, Perun i Svarog jedno, a Svetovid je isto što i Rod, tako su i Rod,
Perun i Svarog jedno i svi su ROD.
Tako imamo BOGA RODA za OCA koji je STVORITELJ i MATER RODU
(ZEMLJU) koja nosi i donosi bebe. Sve što je uz majku RODU, sve što je PRI RODI
je PRIRODA.
Sve su to metaforične slike projavljivanja Božijih energija u ovom svijetu pre-
točenih u likove bogova, te svakoj Božijoj energiji ljudi dadoše posebnu ličnu
egzistenciju sa vlastitim ličnim imenom.……
………
SVETOVID
Svetovidov sa krstom ( St. Martin, Silberberg, Austrija). Jedno lice je oštećeno.

…………………………………………………..
Svetovide, Beli Vide,
Tvoje Sunce nebom ide,
Tvog Svetila svetli roj
Rodio je narod tvoj!
Tvog smo Sunca vojska bili,
Od tame se nismo krili,
S tamom smo se borili,
Mrake joj razgonili.
Vera naša zastranila,
36
Tama nas oborila,
Nema mira ni slobode,
Pomozi nam, Vide Rode!
Tvoj te narod opet traži,
Svetlošću ga ti osnaži
I povedi narod svoj
U odlučni s tamom boj!
Plamenoga mača paši,
Belovitog konja jaši,
I zastavu svoju razvij,
Te zapadu tamu razbij!
Na četiri sveta strane
Neka tvoje oko grane,
Oštru Sunca šalji zraku
Nek sažeže koren mraku!
U naša se srca vrati,
Povedi nas do slobode,
Svetovide, Vide Rode!
…………………..……………………..…………
PRAVI VIDOVDAN
Bogu Sunca i svjetlosti Svetom Vidu, Svetovidu ili Belom Vidu pripada dan sa
najviše sunčanih sati u godini: dan ljetnog solsticija i prvi dan ljeta. Kao srbski pra-
voslavni praznik današnji Vidovdan od 28. Juna (15. Jun julijanskog) nalazi se u cr-
kvenim kalendarima tek od 1894. i obilježava Kosovsku bitku 1389., a ne stvarni
početak ljeta te godine. Crkva je to tako obilježila držeći se onog stiha epske narodne
poezije "Sjutra jeste sveti Vidov danak" i ravnajući se po Svetom Vitu Rimoka-
toličke crkve i istorijskih zapisa o 15. junu kao danu Kosovske bitke, iako znajući
da je narodni pjesnik pogriješio pominjući to kao dan Vidovdana. Učinjeno je to ra-
di odnarođivanja svijesti Srba i usmjeravanja Srba ka laznom nacionalizmu, udalja-
vajući tako Srbe od vijekovnog naslijedjenog rodovjernog hrišćanstva, od krst-
janstva, približavajući Srbe grkovizantijskom hrišćanstvu, koje nije bilo ništa drugo
37
do vladajuca ideologija Istočnog rimskog carstva i srednjovijekovne vladavine vi-
zantijskih vazala Nemanjića.
Dan Kosovske bitke jeste bio utorkom, 15. juna julijanskog kalendara, ali u to
vrijeme Vidovdan je padao dva dana ranije: nedjelja, 13. juna julijanskog kalendara.
Pravi Vidovdan 15. juna, prvi dan ljeta, po julijanskom kalendaru padao je od sredine
11. do 12. vijeka u vremenu pada slavne Arkone 1168. godine, dakle 221 godinu pri-
je Kosovske bitke. Zbog tkz. opšte precesije Sunce se "pomjera" kroz sideralni juli-
janski kalendar i u naše doba prvi dan ljeta pada na 8. jun julijanskog ili 21. jun gre-
gorijanskog kalendara (svakih 128 godina početak godišnjih doba se pomjeraju za
jedan dan prema nižem datumu) Juna 15. na subotu 1168. godine bio je Vidovdan,
a 1169. godine bio je nedjeljom 15. juna.
Padom Arkone zatrveno je Svetovidovo sveštenstvo i više niko u narodu nije
mogao da kazuje kalendarske praznike stare prehrišćanske vjere, nego je narod
zapamtio taj zadnji Vidovdan 15. juna na dan pada Arkone. Zato je i naš epski pjevač
pogriješio za dva dana imenujući Vidovdan kao dan Kosovske bitke. Vidovdan su
slavili Srbi prehrišćanske vjere kao i svi Sloveni i prije primanja hrišćanstva, jer su
slavili boga Sunca, boga svjetla Bijelog Vida ili Svetovida, tj. Belog Vida. Na sans-
kritu zveta znači bijela, svijetla, vidna, i to je u srbskom jeziku dalo sveta, (u go-
voru z je prešlo u s), dakle svet upravo znači bel, bil, bijel, svijetal, jasan, vidan.
I kad su povjerovali u Hrista rodovjerni Srbi nastavili su da svete svoje predhriš-
ćanske praznike vezane za kalendarske sezone, pa i Vidovdan kao prvi dan ljeta i da
ga slave. Zato su od rimske i vizantijske ili grkopravoslavne Crkve bili proglašeni
za jeretike, a u vrijeme Nemanjića zvali su ih poluvjercima i templar Nemanja je nad
njima i starovjercimo izvršio genocid i podčinio ih vizantijskoj Crkvi radi crkvenog
priznavanja njegove vlasti kao nasljedno feudalno pravo njegovog potomstva, a car
Dušan ih svojim zakonom trpi nazivajuci ih poluvjercima, te ih kao posebnu grupu
diskriminiše svojim Zakonikom. Krštavali su se po pravoslavnim propisima, vjero-
vali su u Hrista i Svetu Trojicu čuvajući sve svoje predhrišćanske praznike i običaje.
Tako su vjerovali svi Srbi, kod njih je u Rasu Nemanja prešao u pravoslavlje. To je
bila vjera kasnije Crkve bosanske i svih bosanskih krstjana rodovjeraca. Skoro isto
tako vjeruju svi današnji Srbi i tu vjeru je vladika Nikolaj Velimirović tridesetih
godina prošlog vijeka definisao kao svetosavlje, mada srbska vjera nije po Svetom
Savi svetosavlje, nego je slavila Boga Pravde ili Boga Prava, te je po Bogu Pravu i
vjera pravoslavna ili pravoslavlje ili rodovjerno dvovjerno hrišćanstvo zvano krst-
janstvo.
38
Juni 15, 1783. godine: nema Vidovdana (iz "Večnog kalendara" Z. Orfelina).
Orfelin kaze da je 1783. godine prvi dan ljeta bio 10. jun (23. jun greg.).
39
Vukova "Danica" za 1834. godinu: 15. jun je dan Sv. proroka Amosa i Sv. kneza
Lazara (nije crveno slovo), a Vidovdana nema.
40
…………………………………..
KALENDAR JULIJANSKI I KALENDAR GREGORIJANSKI
Beli Vid (Svetovid).

Julijanski kalendar mjeri vrijeme punog kruga Zemlje oko Sunca u odnosu na
nepokretne zvijezde i zato se zove zvjezdani ili sideralni, a gregorijanski mjeri vrije-
me punog kruga u odnosu na Sunce i zato se zove sunčani ili tropski.
Razlika u dužini između zvjezdanog (julijanskog) i sunčanog (gregorijanskog)
kalendara je 11 minuta i 14 sekundi, a vrijeme se mjeri po proljetnoj ravnodnevnici
na liniji Zemljinog ekvatora: kad se u danu proljetne ravnodnevnice jedna tačka na
Zemljinom ekvatoru pravolinijski poravna sa pravcem Sunca, u toj tački prestaje
zima, a nastaje proljeće.
Kad nastane proljeće, Sunce iz južnog zimskog neba prelazi na sjeverno pro-
ljetno nebo. Ovaj momenat prvo se dešava po sunčanom gregorijanskom kalendaru,
41
što znači da je tog momenta Zemlja napunila pun krug okretanja oko Sunca od istog
zbivanja prošle godine.
Da bi se napunio pun Zemljin krug u odnosu na zvijezde, treba da prođe još 11
minuta i 14 sekundi. I ova razlika u vremenu naziva se "precesija ekvinocija". Pre-
cesija ekvinocija uzrokuje kretanje Sunca kroz julijanski kalendar sa većeg na niži
datum. U julijanskom kalendaru svakih 128 godina prvi dan godišnjih doba pomjera
se na niži datum.
Kako se to dešava? Evo ovako: jedan dan ima 24 časa i to je 1440 minuta.
Sideralna godina svake godina duža je od tropske za 11 minuta i 14 sekundi
(11,23333333 minuta). Da bi se napunilo punih 1440 minuta, tj. 24 sata ili jedan dan,
potrebno je da protekne 128,189911 godina, jer je 128,189911 godina po
11,23333333 minuta = 1440 minuta = 24 sata = 1 dan.
Tako je početkom hrišćanske ere prvi dan ljeta nastajao na Ivanjdan 24. juna
julijanskog kalendara (današnji 7. jul gregorijanskog). I kako je teklo vrijeme kroz
godine, tako se prvi dan ljeta pomijerao na niže datume da bi u naše vrijeme prvi dan
ljeta došao na 8. jun julijanskog (21. jun gregorijanskog). Gregorijanski kalendar ne
može da prati ovu astronomsku pojavu i zato pogrešno tvrde da je tačniji od
julijanskog ( (julijanski je tačan po pitanju sveukupnog nebeskog vremena, a grego-
rijanski tačan samo po pitanju vremena na Zemlji).
Stari su Srbi prvi dan ljeta zvali Vidovdan, jer je to najduži dan godine, a bog
Sunca bio je Beli Vid ili Svetovid, te je i normalno da njemu kao bogu Sunca pripada
najduži i najsvjetili dan godine kad Sunce dostiže svoju najvišu tačku na zenitu.
Sa prvim danom ljeta Vidovdan 15. juna julijanskog kalendara padao je od sre-
dine 11. do 12. vijeka u vremenu razaranja slavne slovenske Arkone 1168 (1169.)
godine i to je bilo preko 220 godina prije Kosovske bitke. To znači da je Vidovdan
u vrijeme Kosovske bitke padao na 13. jul julijanskog kalendara i tačno se zna da je
tog dana bila nedjelja, a bitka je bila utorkom 15. juna.
Padom Arkone zatrveno je Svetovidovo sveštenstvo, a obični narod nije znao
da proračunava kad je prvi dan ljeta, kao što ni obični pravoslavci danas bez svojih
astronoma ne bi znali izračunati kad je dan Vaskrsa. Tako je datum zadnjeg
slovenskog Vidovdana 15. juna u narodu ostao zapamćen kao Vidovdan i zato ga
epski narodni pjevač identifikuje sa danom Kosovske bitke (greška u dva dana skoro
je neprimijetna razlika u položaju Sunca na nebu).
Zbog istinitog Vidovdana kroz milenijume i danas, ipak treba znati da je pravi
Vidovdan na prvi dan ljeta ljetne dugodnevnice, a nije 15. juna po grkoortodoksnom
julijanskom, niti je 15. juna po rimokatoličkom gregorijanskom kalendaru .
………………………………….……………………………….…………………….
42
TRIKA - SVETI ZNAK SRBA
Zašto da govorimo grčkim riječima TRISKELION ili TRISKEL kad imamo našu
originalnu riječ: TRIKA? Sanskritsko TRIKA razumije svako ko govori srbskim je-
zikom, jer je to riječ srbskog jezika i znači TROLIST, SVETINJA, TRIJADA,
TROJSTVO.
Trolisna djetelina je prirodna trika.
Grčki triskelion (triskel) ima tri noge (tri skele).
Srbska (keltsko-tračka) trika nema noge, vec spiralne solarne simbole.
43
Tračako-keltska (srbska) trika sa tri Sunca i tri sunčeve zrake sa spiralama na
kraju.
Keltske (srbske) trike sa Suncem i glavama lava.
44
Sarmatska trika.
Srbska trika na srednjevijekovnom stećku (Boljević, Srebrenica).
45
Solarni ravnokraki krst sa srbskim trikama na nadgrobniku iz 19. vijeka u
trsteničkom Starom groblju.
Šta nam svjedoče ove srbske trike? Svjedoče nam dvovjernu krstjansku vjeru
Srba srednjeg i 19. vijeka. To je ona vjera koju lažno nazvaše bogumilskom vjerom,
a bijaše to i ostade spoj srbske pravoslavne prehrišćanske vjere sa vjerom u Hrista. I
kako je bilo u srednjem, tako kroz vijekove do 19. vijeka i još uvijek tako do danas
(doduše uticajem progrčkog sveštenstva i po Srbe pogubnog svetosavlja u krilu SPC,
te uticajem komunizma i ekumenizma mnogo toga se odbacilo i još se odbacuje).
Ove svete trike takođe svjedoče da su današnji Srbi porijeklom i od Kelta i od
Sarmata, jer je trika bila njihov sveti znak.
46
Crkvu sv. Petra u selu Berendi u Bugarskoj sagradio je bugarski car Ivan Asen u
prvoj polovini 13. vijeka (u crkvi još postoji natpis sa imenom ktitora). Iako je
stavljena pod zaštitu države još od 1927. godine, crkva je u ruševnom stanju, krov
prokišnjava, freske propadaju i sve je prepuštena propadanju, možda baš zbog
ovih trika na fresci.
47
Trika na fresci u manastiru Vatoped na Svetoj gori (desno iznad Hristovog
oreola).
……………………………………
48
SILA SIMBOLA
Srbska trika na kanadskoj bukvi u "Lujinoj sumi" (tako mi zovemo šumu po kojoj
se za vrijeme svog prognaničkog života često šetao moj pokojni otac Luka).
Srbska trika na bukvi u Lujinoj šumi, Kitchener, Canada, 2014. godine.
49
Prije petnaestak godina na bukve po parkovskim šumama nas nekoliko, naročito
moj pokojni otac Luka, urezivali smo hrišćanske golgotske krstove. Bijaše to ratno
i poratno vrijeme 1993-2000. godine (bio rat, a mi bili Srbende troprstaši i veći vje-
rnici od apostola). I šta se desilo? Vjerovali ili ne, većina tih bukava sa krstovima se
osušila, ili je sušenje pri kraju. Oko njih njihove vršnjakinje zdrave i čiste kore, a
one "krštene" totalno propale, kora im sva u nekakvim kvržicama, naborana i ispu-
cana.
I kad dobro razmisliš, zaključiš da se sa osušenim bukvama desilo nešto što je
normalno, jer je hrišćanski golgotski krst simbol patnje i smrti, te bukve primivši taj
znak na sebe, patile su, osušile se, umrle.
Volim bukve, a volim i na bukve da upisujem bukve (znakovne simbole), ali više
ne urezujem krstove, već samo prehrišćanske solarne simbole i otkad crtam te sim-
bole i oko vrata nosim triku, po šumama i livadama kojima šetam počeše da niču
perunike, ljiljani, narcisi, tulipani i još svake vrste cvijeća, a prije toga u ovom dijelu
Kanade, što kaže narod, ni za lijeka nije bilo. I iz godine u godinu sve ih je više, a
sve donedavno bile su to kanadske drlije sa divljim, neprohodnim kanadskim koro-
vom, a odjednom postadoše prave livade sa pravom našom livadskom travom.
I šta se još dešava? Dešava se perunika postane ljiljan. Posebno je zanimljivo
pratiti kako žbunovi neke vrste krupnije trave iz godine u godinu postaju krupnijeg
lišća sve sličnijeg lišću ljiljanu i za tri godine postanu ljiljani.
Simboli koje nosimo, koje upisujemo u prirodi i držimo na sebi i oko nas, imaju
aktivnu djelotvornu moć. Metafizička snaga simbola djeluje svojom silom i na nas i
na prirodu, jer priroda je živa: gleda nas i sluša i reagujući na svaku našu riječ i svaki
naš postupak. I zato o zlu ni u gori ne govori!
………………………………
………………………………
………………………………
………………………………
………………………………
………………………………
………………………………
………………………………
………………………………
……………………………
……………………………
…………………………….
…………………………......
................…………………
……………………………..
50
PRIČA O DOLAMI
Kelt sa crvenom dolamom i Indijanac ogrnut plavom tilmom.

Šta je DOLAMA? Dolama je plašt, ogrtač. Riječ je postala od korijena DOLA.
Sanskritska riječ DOLA znači = OSCILIRANJE, TREPERENJE, LJULJA-NJE,
NJIHANJE, RASKALAŠNO, NESTAŠNO, NJIHANJE. To isto znači i sanskritska
riječ DOLIKAA.
Sanskrit: DOLAYAANA = NJIHANJE, LJULJANJE, VITLANJE, MAHA-
NJE. DOLAMA je dakle PLAŠT, OGRTAČ, POKRIVAČ, koji se na vjetru
trepereći njiše.
Za DOLAMU postoji još jedna riječ: TILMA, TILMATL. To je riječ američkih
Indijanaca iz tkz. grupe Nahuatl (jezik pleme Nahault pripada grani Uto-Asteka
(Uto-Aztecan language).
Oni koji su prvi nosili DOLAMU nazvani su DOLMATI. Od riječi DOLMAT
nastala je riječ DALMAT, a zemlja DALMATA je DALMACIJA.
Riječi DOLAMA i TILMAT sinonimi i da imenuju isti pojam: PLAŠT, OGR-
TAČ koji leprša na vjetru. Zašto i otkud to da evropska riječ DOLAMA i TILMAT,
riječ plemena američkih Asteka, označavaju isti pojam? Sad ćemo to objasniti i time
razjasniti mnoge nejasnoće srbskog porijekla.
Biblijsko predanje, crkveno predanje i predanja raznih naroda kavkaske grupe
(Jafetovaca, tkz. Indoevropljana) govore da je Jafet sin Nojev, da je Gomer sin
Jafetov, da je Torgama sin Gomerov, da je Tilmaz sin Torgamin. Tilmaz je bio
poznat pod više imena: TALMIZ, TILMIZ, TILMAK, TILMIK, TULMEZ, TIROŠ,
TAURI, TAUR.
51
TILMIZ je nosio TILMIT, tj. DOLAMU.
TILMAT je OGRTAČ koji VIHORI na vjetru.
TILATI, TIL (sanskrit) = BITI POBOŽAN, POMAZANIK
TILMAZ = TIROŠ = TAURI = TAURUS
TILMAZ = DOLMAZ > DELMAZ, DALMAZ
TILMATIAN = DOLMATIAN = DALMATIAN
TILMAT > DILMAT = DOLMA > DOLMAT = DALMAT
Latini su DOLAMu nazvali TOGA, to je korijen imena TOGARMA, a
TOGARMA je bio otac TILMAZOV (Togarma je jedan o oblika imena Torgama).
Pogledajmo kako se vješto u lažno ovčije runo ogrču lažnu teoriju o etimološkom
imenu DALMACIJE:
" The name Dalmatia derives from the name of the Dalmatae tribe, which is
connected with the Illyrian word delme ("sheep"). (Wikipedia, Dalmatia)
Moderni etimolozi samo pretpostavljaju da je ime DALMACIJA po ilirskoj riječi
DELMA što znači OVCA. Naravno da pod uticajem vjersko-političke ideologije oni
zastupaju zapadnu geopolitiku da su Iliri bili Albanci, a albanska riječ za ovcu je
“djelmt” i to nije korijen riječi DALMACIJA, već je riječ DALMACIJA po
TILMAZU, TILMATU, jer od početnog glasa T do glasa D pri izgovoru nije daleko.
…………………………………………………………………………………………….
SRBI PLEMENA DESETIJATI
DESAN (pisano kao THESAN) bio je etrurski (rasenski) bog svitanja, bog jutra,
bog zore. Od tog imena u kod Srba preostalo je ime DESANKA, ili kraće DESA. To
je isto značenje kao ZORANKA, ZORICA, ZORA; isto kao DANICA, DANA (kel-
tska THANA). Etrurci sebe zvali Rasi, Raseni.
Tračko DESA(S), DISA(S) znači BOG, a tračko DESAKENTOS znači BOŽIJA
DJECA.
Od imena DESAN (THESAN) je i srbsko ime DESA. Poznat je veliki župan
Desa Urošević Vojislavljević (župan od 1155-1162, veliki župan od 1162-1165.
god.). Srbsko narodno ime Desimir sastoji se od dvije riječi: DESA i MIR.
Šta znači ime DESAN? To je vrlo jednostavan odgovor: DESITI je DEŠAVA-
NJE, zbivanje, prokret. Da je to tako svjedoči nam i sanskrit: sanskritsko DESNA
znači DAVANJE, POKLON. Kakve sad to ime veze sa DESITI (SE)? Šta radi naša
DESNA ruka? DESNA ruka daje hranu čovjeku. Hrana je poklon od boga Sunca:
ranom zorom SUNCE svitanja, DESAN, počinje da hrani zemlju poklanjajući joj
svjetlost i toplotu. Riječ DESNICA igra ulogu u folklore: znak je sreće. DESNICOM
52
se daje vjera (zakletva) i pozdrav mira od najstarijih vremena. DESNA ruka je
najvještija u radu. U centralnoj Bosni bio je običaj da se o Malom Božiću DEŠ-
NJAKU volu (vo koji se veže u DESNU stranu jarma) ranom zorom u svitanje na
rogove natakne pogača zvana kovrtan (simbol Sunčevog okretanja).
DESPOT je vladar, gospodar, a DESPINA je njegova žena. Korijen riječi DE-
SAN je DES- i od tog korijena su riječi DESPOT i DESPINA. Od korijena DES- je
i riječ DESET. Prvobitno značenje riječi DESET je PRVA DESETI-NA. Pošto dan
ima 12 sati, DESETI DIO je 1,2 sata i to je prva desetina dana u kojem se DESI svi-
tanje: vrijeme boga DESANA.
DESAN JE dakle svitanje, odlazak tame i dolazak svjetlosti, rađanje Sunca. Sup-
rotno DESANU je UDES kad Sunce zalazi ide u dubinu, nestaje. UDES je zlo, rđavo
doba.
Početkom hrišćanske ere keltska panonska i dalmatinska plemena podigoše veliki
ustanak protiv Rimljana odupirući se regrutaciji u rimske legije. Glavni vođa ustanka
bijaše Batun (Bato), vođa plemena DESETIJATA. I dan-danas u centralnoj Bosni
postoji selo DESETNIK, a odmah na brdu KULEN, jugozapadno od DESETNIKA,
na nadmorskoj visini oko 900 m, postoje ostaci temelja grada DESNIKA. I gle sad:
DESAN - DESNIK - DESETIJATI!
DESETIJATI su bili djeca (sljedbenici) boga DESANA, djeca Sunca svitanja.
THESAN ili DESAN bio je bog svitanja i kod Rasena, bog jutra, bog zore. Desetijati
su bili Kelti (Cimbri), što znači da su u vrijeme Rasena Kelti i Raseni bili jedno te
isto: RASENI, RAŠANI, CIMBRI, SIMBRI, SEBRI, SRBI.
………..…………
53
DESETIJAT BATO IZ DESNIKA U BOSNI
Bato Desetijat (Destničanin), Srbin Kelt. Zvanični srbski istoričari, učenici

antisrbske bečko-berlinske istorijske škole, ovog Srbina nikad ne spominju.
Ustanak Kelta rimske Ilirije podignut je početkom hrišćanske ere, a odlučujuće

bitke desile su se u vremenu između 6-9. god. n. ere. Kad je rimski imperator
Tiberijus (Tiberius Caesar) pitao zarobljenog Batu, vođu ustanka, zašto su se digli
na ustanak, Bato je odgovorio: “Zato što ste vi Rimljani poslali ne pastire ili pse,
već vukove da čuvaju vaše stado.”
Značenje riječi “bato” kod panonskih i ilirskih Kelta je “poglavica, vladar, onaj
koji ima batinu, štap vlasti”. Ta vladarska batina je steg, žezlo u ruci vladara.
………………
54
GRAD DESNIK I OBLAST BOSNA
Grad Desnik i okolna sela sa rijekom Bosnom.
.
Srbsko selo Bosna etnički je očišćeno i popaljeno u zadnjem ratu 1992-1995.
godine. Tog sela više nema. Tu u živjeli Srbi sa prezimenom Bošnjaci.
55
Selo Desetnik nalazi se na oko 1,5 km sjeveroistočno od grada Desnika.
Pogled sa Viduše na brdo Kulen, mjesto grada Desnika (strelica).
56
Ostaci temelja grada Desnika na Kulenu.
Kulen je na 887 metara nadmorske visine. Jugoistočna strana je ostra padina sa

imenom Železno, što nikako ne može biti slučajno, jer je odbrana grada sa te strme
strane bila tvrda kao željezo. Ispod Železna u dnu strane je livada zvana Znetva. To
je stara naša riječ za provaliju, ponor, rupu (i danas se koristi u nekim slovenskim
jezicima, npr. u slovenačkom). Na oko 100 metara ispod brda, u strani prema Viduši,
suprotno od Železna, u šumi još su vidljivi tragovi bivšeg kamenoloma u kojem je
vađen kamen za izgradnju Desnika.
Prvi istorijski pomen Bosne je i knjizi "Upravljanje državom" ("De
Administrando Imperio") vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita (Constantine
Porphyrogenitus ) pisane 958. godine. U Glavi 32. ove knjige opisano je područje
krštenih Srba "selo Bosna" (χοριον Βοσωνα) sa dva naseljena grada Kotor and Des-
nik (Κάτερα και το Δεσνήκ).
„Οτι εν τή βαπτισμένη Σερβλία είσίν κάστρα οίκούμενα' το Δεστινίκον , το
Τζερναβουσ κέη, το Μεγυρέτους , το Δρεσνεήκ, το Λεσνήκ, το Σαληνές και εις τo
χωρίον Βόσονα το Κάτερα και το Δεσνήκ”.
"U krštenoj Srbiji su nastanjeni gradovi Destinikon, Tzernabouskeї*, Megy-
retous, Dresnik, Lesnik; i u oblasti Bosna Katera i Desnik."
57
Temelji grada Desnika.
Kad govori o području u kojem zive kršteni Srbi Porfirigenit kaže:

“...i prema selu (području) Bosna (και εις το χωριον Βοσονα) Катера и Десник
(το Κατερα και το Δεσνηκ)”.
To je oblast Desetijata, plemena koje je pod vođstvom Batuna podiglo veliki us-
tanak protiv Rimskog carstva početkom hrišćanske ere. Desnik je bio u blizini
današnjeg Kaknja, sjeverozapadno od Donje Zgošće u kojoj je nađen jedan od naj-
većih i najukrašenijih stećaka! Međutim, interesi političko-vjerske prirode u Srbiji,
Bosni i Hrvatskoj, dirigovani s polja, ne daju da se obznani pravo mjesto grada
Desnika.………………..
58
CAR VLADA SILOM I BATINOM
Svaki vladar, car ili svaki kralj vladaju svojom snagom, svojom silom. Prvi
simboli te carske i kraljevske sile je batina, palica ili steg koji se steže u ruci i njime
tuče neposlušnike. Car je bato, jer ima batinu, njegovi službenici nose palice i zovu
ih palicajci, odnosno policajci (carski državni službenici koji nose carske palice i
zavode carski zakonski red su palicajci, kasnije nazvani policajci). Stegnuta batina
(steg) je za sve one koji ne žive po sili njegove vlasti.
Drugi simbol carske ili kraljevske sile je mač, jer kad palica ne pomaže, car
poteže mač: 1. aramejski: IL = BOG, 2. sanskrit: ILII = TOLJAGA, BATINA,
PALICA, ŠTAP, KRATKI MAČ, ORUŽJE.
Objasnimo etimološko porijeklo riječi SILA:
S = prijedlog, IL = Bog, A = sufiks
ILA = BOŽIJA ENERGIJA, BOŽIJA SNAGA, BOŽIJA SILA
CAR VLADA S-ILOM, tj. BOŽIJOM ENERGIJOM, BOŽIJOM SILOM!
S-IL-OM > S ILOM > SILOM
Car vlada S ILOM, tj. car vlada zajedno sa Bogom. Zato su još od drevnih vre-
mena carevi, kraljevi i faraoni davali sebi božansko porijeklo.
Kažu da se na grčkom jeziku CAR kaže VASILIAS (βασιλιάς). Da provjerimo
je li to grčka ili srbska riječ:
VAS-ILI-AS:
IL = BOG
Sanskritsko VAS znači OBUČEN U NEŠTO, ZAŠTIĆEN, BORAVIŠTE; SJAJ.
ILI = BATINA, ŠTAP, PALICA, MAČ:
VASILIAS = OBUČEN U SJAJ, ZAŠTIĆEN BOGOM, OBUČEN U BOŽIJU
SILU I VLADA BOŽIJOM PALICOM I MAČEM: CAR VLADA SILOM!
59
JAFETOVI POTOMCI
(biblijska genealogija)
U senarskom gradu Vavilonu, sa carem Nimrodom na čelu, ljudi su počeli da

zidaju vavilonsku kulu. Zbog toga odatle Gospod im je pomeo jezik i rasuo ih po
svijetu.
“A ovo su imena sinova Nojevih: Jafet, Ham i Sem; a djeca su rođena njihova
nakon potopa, a on je oženio sinove prije potopa.
To su sinovi Jafetovi; Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek, Tiras, sedam
sinova.
Sinovi Gomerovi su Askenaz, Riphath i Togarmah.
Sinovi Magoga su Elichanaf i Lubal.
I sinovi Madajevi su Achon, Zeelo, Chazoni i Lot.
Sinovi Javanovi su Elisha, Taršiš, Chittim i Dudonim.
I sinovi Tubalovi su Ariphi, Kesed i Taari.
Sinovi Mešeka su Dodon, Zaron i Shebashni.
Sinovi Tirasovi su Benib, Gera, Lupirion i Gilak; To su sinovi Jafetovi prema
njihovim porodicama, a njihov broj je u to doba bio je oko 460 ljudi.”
(Book of Jasher,7,1-9)
60
“I kad je Gospod razbacao sinove ljudske zbog njihovih grijehova pri gradnji
kule, evo ih raširi u mnoge podjele, i svi sinovi ljudski raspršili su se na četiri strane
svijeta.
I sve porodice postadoše prema svom jeziku, svojoj zemlji, ili svom gradu.
I sinovi ljudski izgradiše mnoge gradove po svojim porodicama, na svim mjestima
gdje su išli, širom zemlje, gdje ih Gospod rasu.
A neki od njih izgradiše gradove u mjestima iz kojih su nakon toga uništeni, a
zvali su te gradove svojim vlastitim imenima, ili imena svoje djece, ili po njihovim
posebnim događajima.
Sinovi Jafetovi, sina Nojevog, otišli su i izgradili sebi gradove u mjestima gdje
su bili razasuti, te su prozvali sve svoje gradove po svojim imena, i sinovi Jafetovi
bijahu podijeljeni na licu zemlje u mnoge grupe i jezike.
A ovo su sinovi Jafetovi prema njihovim rodovima od Gomera, Magoga, Medaja,
Javana i Tubala, Mešeka Tirasa; To su djeca Jafetovi skladu s njihovim potomcima."
(Book of Jasher,10,2-7)
"I sinovi Gomerovi, računajući po njihovim gradovima, bili su Frankum, koji su

bili u zemlji Franka, uz rijeku Franku, pokraj rijeke Sene." (Book of Jasher,10,8)
Objašnjenje: govori se o Francuskoj rijeci Seni, a današnje ime ondašnje rijeke

Franku je nepoznato.
61
"Sinovi Rifatovi su Bartonim, koji bijahu u zemlji Bartonia uz rijeku Ledah, koja
prazni svoje vode u velikom moru Gihon, koji je Okean. Današnje britansko ostr-
vo British Isles (Isle of Man) nekad se zvalo Tzarefat." (Book of Jasher,10,2-9)
Objašnjenje: Bartonim bi mogla biti današnja francuska pokrajina Bretanija (Brit-

tany), a Rijeka Ledah je najvjerovatnije današnja rijeka Loire.
“I sinovi Torgame su deset porodica, i to su njihova imena: Buzar, Parzunac,

Balgar, Elikanum, Ragbib, Tarki, Bid, Zebuk, Ongal i Tilmaz; svi se raširiše i poči-
nuše na sjeveru i izgradiše sebi gradove. I nazvaše svoje gradove po svojim vlastitim
imenima, to su oni koji se pridržavahu rijeka Hithlah i Italak do danas."
(Book of Jasher,10,10)
Objašnjenje: Torgamini sinovi su na Balkanu i oko Balkana. Rijeka Italak je dana-
šnja talijanska rijeka Po, a nejasno je koja je Rijeka Hithalak.
62
"Ali porodice Angoli, Balgar i Parzunac, oni žive uz veliku rijeku Dunav; i imena
njihovih gradova su također u skladu s njihovim vlastitim imenima."
Ovo je oblast današnje Vojvodine i Rumunije niz Dunav prema Crnom moru.
Po Torgaminom sinu Buzaru je grad Buzau u Rumuniji.
Po Torgaminom sinu Ongaru nazvan je rumunski grad Onogur.

63
Po Torgaminom sinu Tirošu nazvan je grad Tiraspol.
Po Torgaminom sinu Balgaru nazvan je grad Balgari u Bugarskoj.
64
"A sinovi Javanovi su Javanim koji borave u zemlji Makdonia, a djeca od Meda-
iare Orelum koji žive u zemlji Kurson, a djeca Tubala su oni koji žive u zemlji Tus-
kani pored rijeke Pashiah." (Book of Jasher,10,13)
65
Objašnjenje: Makdonia je zemlja oko današnjeg Soluna, a Tuskana današnja tali-
janska provincija Toskana (Tuscany, en.; Toscana, it.). Rijeka Pashiah mogla bi biti
današnja rijeka Arno.
a
Kura (Cura) na sjevernoj strani Kavkaza.
"I sinovi Mešeka su Shibashni i djeca Tirasova su Rušaš, Kušni i Ongolis; svi su
išli i sami gradove izgradili; to su gradovi koji se smještaju uz more Jabus uz rijeku
Kura, koja se uljeva u rijeku Tragan." (Book of Jasher,10,14)
Objašnjenje: More Jabus je današnje Kaspijsko more u koje se uliva ruska rijeka
Kura (Ставропо́льский край, Се́веро-Кавка́зский федера́льный о́круг, 43° 41’ E,
44° 25,4’ N).
Postoji još jedna rijeka Kura na južnoj strani Kavkazav i uliva u Kaspijsko more,
ali ona nije pritoka ni jedne rijeke. Rijeka Kura sa sjeverne strane Kavkaza teče kroz
sjevernu Osetiju (ALANIJU) i pritoka je rijeke Terek, koja se uliva u Kaspijsko
(Jabus) more. Rijeku Terek Gruzijci zovu Tergi; Osetijani kažu Терк, Terk; Avari je
zovu Теrеk, a Čečeni je zovu Terka. Današnja rijeka Tergi (Terek) je drevni rijeka
Tragan. U ovom dijelu zemlje naselili su se Mešehovi i Tirasovi potomci (sanskrit-
sko TIRAS znači SA STRANE, SA BOKA, što govori da su Tirasovi potomci
BOČNO od svih ostalih Jafetovaca koji su zapadno od Kavkaza).
66
"I sinovi Elišini su Almanim, a oni su također otišli i sami gradove izgradili; to
su gradovi smjesteni između planina Jobu i Shibathmo; i od njih bili su ljudi Lum-
bardi koji žive nasuprot planinama Jobu i Shibathmo, i oni osvojili zemlju Italia i
ostali ondje do današnjega dana.” (Book of Jasher,10,15)
Objašnjenje: to su neki od naroda koji su se kasnije izmiješali sa Etrurcima i Kelti-

ma i danas njihove gene imaju stanovnici sjeverne Italije. Dalmatinsko keltsko ple-
me Japodi dobili su ime po Jafetu: Jafodi > Japodi.
67
"I sinovi Chittim su Romim koji žive u dolini Canopia pored rijeke Tibreu."
Objašnjenje: to su Javanovi potomci, osnivači Rima, kasniji Rimljani.
"I sinovi Dudonim su oni koji žive u gradovima na moru Gihon, u zemlji
Bordna." (Book oj Jasher,10,17)
68
Objašnjenje: Sinovi Dodonimovi (Dodanim, Rodanim) bili su naseljeni na južnim
dijelovima Rodopskih planina.
"To su rodovi sinova Jafetovi prema njihovim gradovima i jezicima, kada su bili
razasuti poslije kule, i oni nazvaše njihove gradove po svojim imenima i događa-
njima; i to su imena svih njihovih gradova po njihovim porodicama, koji su izgrađeni
u tim danima nakon kule." (Svi citati su iz Knjige Jašerove – The Bok of Jasher,
Chapter 10, 2-18)
Tako je bilo u početku, ali kroz vremena bila su mnoga kretanja i miješanja naro-
da, te su neki narodi nestajali sa svojim imenom, a drugi nastajali pod novim imeni-
ma, a bilo je i onih poznatih pod različitim imena.
SRBI SU OD GOMERA
Srbi su potomci Gomerovi., Gomer je sin Jafetov, Jafet sin Nojev. Značenje
imena GOMER:
“Eldest son of Japheth, and father of Ashkenaz, Riphath, and Togarmah (Gen.
x. 2, 3; I Chron. i. 5, 6). In Yoma 10a and Yer. Meg. i. 9 ‘Gomer’ is explained to be
the same as which stands either for ("Cimmerii") or for (‘Germany’). In Gen. R.
xxxvii. ‘Gomer’ is Africa, and ‘Magog’ is Germany (comp. Lenormant, ‘Origines,’
ii. 332). Gomer, standing for the whole family, is mentioned in Ezek. xxxviii. 6 as
the ally of Gog, the chief of the land of Magog. (Jewish encyclopedia).
Grci kamilu zovu "kamel", Latini kažu "camel", Jevreji govore i pišu "gamel".
Potpuno isto je sa riječju Gomer:
Jevreji: Gomer
Grci: Κιμμέρ, Κιμμέριοι > Kimbroi > Kimbri
Rimljani: Comer > Comer > Cimeri, Cimbri
Gomer je dakle onaj koji stoji za svu familiju i drži svu familiju oko sebe, što
znači da brine o svima iz svoje familije.
U kakvoj su vezi Srbi sa Cimerijanima, Cimbrima , Kimbroima, Kimbrima? Za
taj odgovor moramo malo zaviriti u sanskrit i tu ćemo naći odgovor. Evo riječi iz
sanskrita koje znače isto kao i ime Gomer:
SAMBHARA = SABIRAČ
SAMBAHARA = SABIRAČ, OKUPLJAČ, PODUPIRAČ, ZAJEDNO
SAMBHARATE = BLISKI, SABRANI, OKUPLJENI, JEDINSTVO, SABOR.
GOMER je onaj koji brine o cijeloj familiji, a to isto znači SAMBHARA:
okupljač, onaj koji familiju drži zajedno. Tako svi prikupljeni iz jedne familije su
69
SAMBHARATE ili SABRAĆA po krvi (RASYA, sansk.), a okupljanje familije, tj,
BRAĆE po krvi, je SABOROVANJE ili SABOR.
“Brät m (Vuk), sveslavenska riječ iz praslav. doba, baltoslav. i ie. riječ kao izraz
za krvno srodstvo prvog koljena. Potječe od ie. osnove bhrã-,...” (Petar Skok,
Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knj.I, JAZU, Zagreb, 1971)
Korijen riječi BRAT je indoevropska osnova BHRA-. Eto tog korijena u
sanskritu: SAM-BHRA-TE.
“sëbar, gen. -bra, stsrp. зеЬъг (14. i 15. v.) = slov. seber = sreber i sebar
(Belostenec, Habdelić, sa anticipacijom suglasnika iz drugog sloga), stcslav. sebrz
= (s umetnutim m pred labijalom) sember (Reljković) ‘rusticus, kmet, Freibauer,
gr. ευτελής, u 14. i 15. v. stanovnici Srbije osim plemića i pripadnika klera (Jireček,
Novaković)’, f sebarica (nepravilno) prema prezimenu u Dubrovniku 1348. Boguša
kći Mathaše Sebrica. Nalazi se još u ruskom sjabrb ‘susjed’. Prema Vuku govori se
u Dubrovniku težak. Pridjev na -ov sebrov (Dušanov zakonik); na -ski sêbarskî
(Bella) ‘ignobile, triviale, prost, neugladen’ pokazuje isti semantički razvitak kao
rusticus > fr. rustre, villanus > fr. vilain, njem. Tölpel od Dörfer. Apstrakti isto tako:
sebrost = sebroća (Stulić) = sebarstvo (1520) ‘vilainie, prostota’.
S tim razvitkom stoji možda u vezi i ime biljke ‘vermicularia, sedum’ : sebrica
í = (s nejasnim varijantama) sebrijez = sobrijez = soberika = sobrica — zebrica =
sèbrva, -ica (Cavtat) ‘vrsta cvijeta’. Deminutiv na -ič sebrić (Mikalja, Bella). Na -
nják sebrnjak (ogulinski kotar) ‘drug u oranju kroz cijelo ljeto’ jedina je potvrda
iz današnjeg narodnog govora.
Varijanta s umetnutim m Sêmber m (Vuk) ‘čovjek iz S'emberije (dio zvorničke
nahije)’, s pridjevom sêmberskï. Upór. u brodskom kotaru brijeg Sember. Kako je
riječ oznaka staleža, kulturna, posuđuje se. Arbanasi posudiše sember ‘Teilhaber am
Vieh, Halbspänner, Genösse’, Rumunji ùmbra ‘Gemeinschaft’, na -ie simbrie ‘pla-
ća, mazda’, na -aş sîmbriaş, pridjev i imenica, ‘Söldner’, a sã sîmbrălui · ‘drugo-
vati’, Madžari ‘cimbora’ ,1° (nekada) društvo, zadruga, 2° (danas) Genösse,
‘drug’. Ngr. σέμπρος ‘colonus’.
U lit. i lot. posuđeno iz ruskog jezika. Rus. sjabrb = sjaber, gen. sjabrá kao i posu-
đenica arb. sember, rum. sîmbră, madž. cimbora dokazuju da je e u sebar nastao
iz palatalnog nazala e. To saznanje isključuje etimologijske vezanje sa ie. *sue- > se
(v.) kao sloboda (v.) < svoboda, što je apstraktum od prijevoja *suo-, v. svoj. Ne
postoji jedinstvena etimologija. Prema Joklu potječe od istočno-germ. *sembar
‘Halbzinsmann’, što Budmani s pravom otklanja. Prema Sobolevskom, Vaillantu i
Mladenoviću stoji u vezi s rus. sem'já ‘obitelj’, got. haims ‘village’, lot. saime, lit.
70
šeima ‘obitelj’ < ie. *koim-ro. Prema Uhlenbecku i Schulzu u srodstvu je sa germ.
Sippe < sibja, sanskr. sabhä ‘Versammlung der Dorfgemeinde’.
Prema Šmitsu bila bi tursko-tatarskog ili mongolskog izvora. Prema J. M.
Rozwadowskom identična je s imenom naroda Cimbri itd., a prema Budimiru
bila bi pelastička.” (Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga
jezika, knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 210)
SEBAR (jed.) i SEBRI (mn). SEBRI ili KIMBRI. I Kelti su Kimbri su isto što i
Tračani i Iliri. Geografska udaljenost, vrijeme, te romanizacija i germanizacija
zapadnih Kelta (Tračana ili Briga) stvorili su sve različitosti koje danas postoje.
Potomci Gomerovog sina Torgame (Togarme) naselili su Balkan i odatle se raširili
širom Evrope. Dio Srba je porijeklom je od Gomerovog sina Aškenaza.
SAMBHARA > SIMBHARA > SIMBRA > SEMBRA > SEMBRI >
SEMBERIJA.
Jedno od starih istorijskih imena Srba je naziv SURBI. Oblik jednine te riječi je
SURBA. Ime SURBA ima svoje značenje u sanskritu: SUR (sanskrit) znači NEBO,
SUNCE, SJAJ. Sanskritsko BHA znači SVJETLO, SJAJ, BLJEŠTAVOST: SUR-
BHA > SURBA (jed.), SURBI (mn.) = NEBESKO SVJETLO, NEBESKI SJAJ,
SUNČANO SVJETLO, SUNČEV SJAJ, BLJEŠTAVI SJAJ.
TORGAMA (THORGAMA)
Torgama je sin Gomerov, unuk Javetov, praunuk Nojev. Njegovo ime prevodioci
Biblije prevode na nekoliko različitin načina: Thorgama, Thergama, Thurgama,
Thurgaba, Torgamah, Togarma. U prevodu grčke Septuaginte (najstariji prevod sta-
rozavjetne Biblije, 3. v. st. ere) njegovo ime je Thorgama (Θοργαμα, gr.). U latin-
skom najstarijem prevodu Biblije (Jerome's Latin Bible, 390-405 AD) ime mu je
Thorgoma. U engleskim prevodima Knjige Jaserove piše: Tugarma.
Šta je značenje imena THORGAMA, THERGAMA, THURGAMA,
THURGABA, THORGOMA, TORGAMAH? Pošto je riječ prvo zapisana hebrej-
skim jezikom, mnogi su odgonetali značenje ovog imena, ali prvu hebrejsku riječ
THOR (THER, THUR, TOR, TUR) ne mogu nigdje da nađu u hebrejskom, već
samo prevode drugu riječ koju povezuju sa hebrejskim GEREM, GARAM (‫ )רגם‬čije
se značenje odnosi na KOST i KOSTI, TIJELO, te zaključuju da cijelo ime znači
KOSTOLOMAC Ali to je nepotpuno i nije nije dovoljno, jer prva riječ ovog imena
nije objašnjena, te ćemo se zabaviti značenjima prve riječi.
71
Sanskritsko TUR znači “voditi trku”, ali znači i “pokretač”, “organizator”, “osva-
jač”. Bog nordijske mitologije je TOR (THOR) i on je bog gromova, grmljavina i
munja. Takođe THOR znači HRAST, SNAGA. TOROVO oružje je ČEKIC kojim
tuče, lomi i ruši. Pogledajmo starobiblijsko hebrejsko pismo:
T
=
=H
V, U, O
=
= R
=G
=A
=M
Hebrejski se piše s desna u lijevo:
A - M - A - G - R - O (U) - H – T
Pisano s lijeva u desno to je THORGAMA ili THURGAMA. Dakle je THOR ili

THUR, nordijski bog gromova i munja sa čekicem kojim lomi, ruši i drobi.
U srbskom jeziku postoji riječ TOROKATI: toròkatí, toročēm impf. (Vuk) i znači
“larmati, galamiti”. Korijen riječi je TOR-. Svaka grmljavina je nebeska LARMA I
GALAMA BOGA TORA. Tako dolazimo do zaključka da ime TORGARMA,
THORGAMA ili THURGAMA znači KOSTOLOMAC, ONAJ KOJI TARE BUČ-
NO GALAMEĆI, GROMOVITI GROMOVNIK. Potomci TORGAME svog su
pretka uzdigli na pijedestal bogova. U srbskom jeziku takođe postoji riječ TUR-
KESATI, sa istim značenjem kao i riječ TOROKATI. Korijen u riječi TURKESATI
je TUR- i nastao do prethodnog korijena THUR- u riječi THURGAMA.
……………………………………
………………………………………
………………………………………
72
SUKELIS, TARANIS, TOR I PERUN
Keltski bog Sukelus (Sucellus, Succellus, lat.).
"In Gaulish, -cellos is interpreted as 'striker'. It is derived from Proto-Indo-

European *-kel-do-s whence also come Latinper-cellere ('striker'), Greek klao ('to
break') and Lithuanian kálti ('to hammer, to forge'). The prefix su- means 'good' or
'well' and is found in many Gaulish personal names. Sucellus is therefore widely
glossed as 'the good striker.' " (Wikipedia, Sucellus)
Prevod: "Na galskom -cellos se tumaci kao 'udarač'. To je izvedeno iz proto-
indo-evropskog *-kel-do-s odakle takođe dolazi latinsko percellere ('udarac'). Grč-
ko klao ('slomiti') i litvansko kálti ('udarati čekićem, zakivati kovati'). Prefiks su-
znači 'dobar' ili 'vrsno' i nađen je u mnogim galskim ličnim imenima. Sukelus je
dakle uopšteno rečeno 'bog udarač'."
I tako ime Sucellus tumače kao dvosložnu riječ: Su-cellos, gdje je Su- prefiks i
znači "dobar", a "cellos" znači ''udarač". Međutim, prefiksi nisu punoznačne ri-
ječi, i da "Su" znači "dobar", ne bi bio prefiks, već opisni pridjev. Očito je da nešto
nije dobro u tumačenju tog imena. Zašto ne nije dobro? Zato što ne uzimaju i drugi
vid latinskog pisanja tog imena: Succellus.
U obliku Succellus imamo dvije punoznačne riječi: Suc-cellus. Vidjeli smo
da "cellos" znači "udarac, kovač, razbijač, zakivalač, lomilac koji tare". A šta
73
znači riječ "Suc". Pošto je latinsko "c" naše "k", latinsko Succellus čita se i izgo-
vara Sukkellus, te je latinsko "suc" naše suk. Evo šta je suk:
"suk m (Marulić, Judita 6, 307) '1° Wurfspies, kolac, ražanj kao vojničko
oružje' = suk" (P. Skok, Etimološki rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU,
Zagreb, 1971)
Suk je kolac, toljaga, batina, topuzina, oružje kojim se udara, mlati, tare.
I čekić je suk. Riječ "suk" i dalje je u upotrebi kod Srba srednje Bosne: "Uzmi
taj suk, pa ga zvekni da mu koža puca!"
Keltski Sukelus (Succellus) je drugo ime keltskog Taranisa, boga munja i
gromova, jer je značenje imena isto: Sukelus je udarač i razbijač, a Taranis ta-
re. Odatle je metatezom izvedeno srbsko ime Sekula sto znači "silan". Sukelus (Ta-
ranis) je prototip nordijskog Tora i slovenskog Peruna. Ime "Tor" je po srbskoj
riječi "torokati, torondžati" sto znači "glamiti, bučno govoriti" (Tor govori buč-
nom grmljavinom).
Lijevo je Torov čekic-amajlija iz 10-11 vijeka. Desno je Perun (nađeno u

grobu, Mikulčice, Velika Moravska, Česka).
74
Sukelus i njegova pratilja Nantosuelta (Jufer & Luginbühl p. 129, Sarrebourg
altar, CIL XIII, 4542).
Na Sukelusovom i Nanosueltinom oltaru, koji je podigao neki Bela, piše:
Deo Svcello /
Nantosvelte /
Bellavsvs Mas /
se Filivs V(otum).S(olvit).L(ibens).M(erito)
......
"Bogu Sukelusu i Nantosuelti, Belausus, sin Masin, dragovoljno i zasluženo
ispunio svoj zavjet".
Sukelisova pratilja je Nanosuelta, boginja zemlje, prirode, plodnosti i vatre. Prva

riječ njenog imena "Nan-" na galskom znači "od" ("of the...", en.)."Svelte" je od
75
proto-indo-evropskog korijena "*swel- “swelter" koji upućuje na sunce, a to je
riječ srbskog jezika "svet" sa sanskritskim značenjem "bijel" (bijeli dan). I tako
ime Nantosvelte znači "od sunca, od svetih, od bjeline". To je opisno ime boginje
Thane koja je boginja panonskih Kelta. Ona je pratilja keltskog boga Sunca Vi-
dasusa, kasnijeg srbskog Bijelog Vida (Svetog Vida, Svetovida), te je ona Vida, Da-
nica, Dana. Sudeći po svemu ovome njoj su prehrišćanski Srbi posvetili drugi dan
iza Ilindana (Perundana), a u hrišćanskom kalendaru zamijenila ju je Blaga Marija
ili Mironosna Marija (Nantosvelte iz posude u ruci izljeva ulje na zemlju). U
srbskom narodnom kalendaru njenim danom obilježava se zadnji dan ciklusa ljetnih
vremenskih svetaca kad uz munje i grmomove padaju najjače olujne kiše i grad.
TILMAZ (TIROŠ, TAURI, TAUR) SIN TOGARMIN

Torgama je sin Gomerov, brat Aškenazov i Rifatov (Knjiga postanja, 10,3).
Nekoliko kasnijih usmenih predanja naroda Kavkaza tvrdi da je Torgama, kao mitski
predak, otac različitih naroda lociranih u zapadnoj Aziji i Kavkazu. Rimski istoričar
Josif Flavije (Flavius Josephus, 37 – - 100. g. n.e.) i hrišćanski teolog Jeronim
(Jerome, 347 – 420. g. n.e.) određuju Torgamu kao oca Friga, tj. Briga, Brđana ili
Burgunda.
Nekoliko starih hrišćanskih autora, uključujući Svetog Hipolita (Saint
Hippolytus, 170 – 236. g. n. e.), te Euzebijus iz Cezarije (Eusebius of Caesarea, 263
– 339. god. n.e.) i biskup Teodorit Theodoret (393 – 457.god.n.e.) tvrde da je Torga-
ma predak Jermena. Srednjevijekovna jevrejska tradicija povezuje Torgamu sa tur-
skim narodima, uključujući i Hazare.
Mi ćemo se ovdje držati tvrđenja jevrejske varijante Starog Zavjeta, poznate pod
imenom “Knjiga Jašerova” (The Book of Jasher), u kojoj se tvrdi da je Torgama
imao deset sinova:
1. Buzar (Hazari, Khazari)
2. Parzunac (Pečenezi)
3. Elicanum (Alani)
4. Balgar (Bugari)
5. Ragbib
6. Tarki (Kökturks)
7. Bid (Oghuz)
8. Zebuc
9. Angal (Madjari ili Oghuri/Onoguri ili Ujguri)
10. Tilmaz (Tirôsz - Tauri)
76
“I sinovi Togarme su deset porodica, i to su njihova imena: Buzar, Parzunac,
Balgar, Elikanum, Ragbib, Tarki, Bid, Zebuk, Ongal i Tilmaz; svi se raširiše i
počinuše na sjeveru i izgradiše sebi gradove. I nazvaše svoje gradove po svojim
vlastitim imenima, to su oni koji se pridržavahu rijeka Hithlah i Italak do danas.”
(Knjiga Jaserova, 10,10)
“Ali porodice Angoli, Balgar i Parzunac, oni žive uz veliku rijeku Dunav; i
imena njihovih gradova su također u skladu s njihovim vlastitim imenima.” (Knjiga
Jašerova,10,12)
Gradovi Pečuj i Pećinci svojim imenima i danas podsjećaju na Pečeneze. Prapos-
tojbina Pečeneza bila uz Dunav, a odatle su vremenom, skupa sa Bugarima i Ujgu-
rima, od Tilmazovih potomaka potisnuti prema istoku.
Nas ovdje zanima Torgamin sin Tilmaz poznat i pod imenima Tilmak, Tilmik,
Tiroš, Tauri. Značenje njegovog imena neki povezuju sa latinskim “taurus” što zna-
či “bik”. Međutim, neki tvrde da ime TAURI znači “planinac, brđanin” (The Edin-
burgh encyclopaedia, 1830, p. 339; The Juvenile, 1853, p. 217) pozivajući se na riječ
“tau” sto znači “planina”. Ova riječ pojavljuje se u nekoliko jezika i jed-nostavno
znači “planina” (Charles ANTHON, LL.D., A Classical Dictionary: con-taining an
account of the principal proper names mentioned in ancient authors, p. 1294).
“Toira” na asirskom i “tor” i “toura” na aramejskom znače “planina” i ”lanac
planina”, a biblijski Galilejci pisali su tu riječ “taurah”, dok u turskom isto znači
“planina” i “kula”. Ime planine Taurus (Ταῦρος) upravo znači “planina” i
izvedena je od aramejskog “taura” i to je jedno od imena Tilmazovih: Tauri, što
znači "visok ko planina", “planinac, brdjanin”.
Kod Kelta “tor” je zaštićeni ograđeni prostor, a “tower” je “kula, visina” (John
Buchan Telfer, The Crimea and Transcaucasia, H.S. King & Company, 1876, p. 92;
Henry Dauby Seymour, Russia on the Black Sea and Sea of Azof, Murray, 1855, p.
171). I kod Srba postoji riječ “tor” i znači isto kao i kod keltsko “tor” i “toranj”,
a ”toranj” je visok, brda su visoka i planina je visoka.
Balkan je takođe planina i lanac planina i tu su prvo živjeli planinci Brđani (Frigi)
kojima Josif Flavije i Jeronim određuju Torgamu za oca Frigijaca, tj. Brađna, od-
nosno Briga (Tilmaz, Tiroš ili Tauri je sin Torgamin).
Tacit (Publius Cornelius Tacitus, 56 – poslije 117. g. n. e.) u svom djelu “Ger-
mania” bilježi zemlju Kelta Boja (Boii) pod imenom Boiohaemum. Rimljani su
Balkan zvali ”Haemum”, sto znači “planina”, što znači “Taurah”, tj. “Tauros”,
odnosno “Taur” i to je Togarmin sin Tilmaz od kojeg su Brigi (Brđani ili Frigi), a
od njih sva keltska (srbska) plemena pod raznim imenima, npr. Taurišći, Teurišći,
Taurići, Taurini, Boji. Sa Brigije (Haemusa), Huma, tj Balkana, Taurići su se raširili
širom Evrope, a na istok stigli čak do Kine i Indije.
77
Knjiga Jašerova kaže da su potomci Jafetovi po svojim imenima nazivali podignute
gradove. Tako je u Tilmaziji (kasnije Dalmacija) na istoimenoj rijeci (današnja
Cetina) podignut grad Tilurium. Grad Taurunum (po imenu Tauri) bio je sagrađen
na mjestu današnjeg Zemuna. Primorski Tilurium nalazi se na brdu Gardun, a
zemunski Taurunum na brdu Gardoš (“gard” je keltska riječ i znači “odbrambeni
položaj”).
78
Na mjestu Tilmazovog grada Tiliriuma Rimljani su podigli svoju tvrđavu.
Arheološka iskopavanja su prekinuta "zbog neriješenih imovinskih problema."
Taurov grad Taurson u Hercegovini helenizacijom je postao Daorson, a Taursi

postadoše Daorsi.
Od njih su sva keltska (srbska) plemena pod raznim imenima, npr. Taurišći, Teurišći,
Taurići, Taurini, Boji. Sa Brigije (Haemusa), Huma, tj Balkana, Taurići su se raširili
širom Evrope, a na istok stigli čak do Kine i Indije.
Današnja Italija, koju je srbski narod uvijek zvao Talija (Talijani), dobila je ime
po Talmazu (Tilmazu), jer su je naselili Talmazovi potomci.
Nekad je sva oblast od Jadrana do Save i Drine bila Dalmacija. Ime je dobila po
Tilmazu: Tilmazija, Talmazija, Dalmazija, Dalmacija. Smiješno je sto neki pričaju
da je ime Dalmacije izvedeno od imena plemena Dalmata, a ime plemena od šip-
tarske riječi "djelmt" što znači "ovca".
"Dalma" (gaelik) znači "habar, odvazan, srčan" a riječ "Dalmachd" znači to
isto. (Neil M'Alpine, A pronouncing Gaelic dictionary, Second edition, Edinburgh,
1883, pg. 98)
"Balc" (gaelik) znači "granica, "pojas", a riječ "baltach" znači "obilježen, ome-
đen, ograničen, opasan", mada može značiti i “bijel”. Eto još jednog dokaza da
"Balkan" nije turska, nego i keltska riječ.
79
TIR (TYR) nordijski je prehrišćanski bog rata, sin Odina i Freje (Frige). Ko je
bio istinski TIR? Da li je to Jafetov sin Tiras ili je Torgamin sin Tiroš? Bio je Jafetov
unuk TIROŠ (TIR), sin Torgamin.
Kako TIR može biti sin Torgamin kad nordijska mitologija kaže da je bio sin
Odinov? Vrlo prosto: Odin je Sunce, a pošto je Tir bio poklonik Sunca (kao i svi
srbski preci poslije), nazvan je sinom Sunca, tj. sinom Odina.
Ko je Freja (Friga), majka Tirova? I to je lako dokučiti: Frigi su Brigi, a Brigi su
sa Brigije, tj. sa Balkana. Freja ili Briga je rodna zemlja Tirova: otac Odin (Sunce),
majka Friga, tj. Briga, odnosno Helm, što je današnji Balkan. Po tome znamo da se
radi o TIROŠU, a ne o Jafetovom Tirasu, jer su se Tirasovi potomci naselilili oko
Kavkaza, a ne na Balkan (Brigiju).
Rimski novac sarmatske oblasti Tire (Tiranona).
Sarmatska pokrajina TIRA (TIRANION, TYRA, lat.) dobila je ime po Torgami-

nog TIROŠA. Rijeka Dnjestar u staro vrijeme zvala se TIRA (TYRA, TYRES), a
lokalni Sarmati oko rijeke zvali su se TIRITA (TYRITA, TYRIGETAE, lat.). Bilo
je Sarmata i u Aziji i tamo su imali grad TIRAMBE (TYRAMBE, TYRAMBIS,
lat.). U Skitiji su živjeli TIRMENI (TYRMENII, lat.), a oni su potomci Jafetovog
TIRASA.
80
Tures (Turres, lat.) staro je ime današnjeg Pirota. Ime grada je po Turgami.
U Donjoj Moeziji (današnja Srbija) bio je grad TURES (TURA), današnji Pirot.
TUR je BIK, a jedno od imena Torgaminog Tilmaza (Tiroša) bilo je TAUR što još
znači BIK, BAK. U Dalmaciji bijahu gradovi TIRISA (TYRISSA) i TILIRIUM.
Feničanski grad bio je TIR (TYROS, TYR). Zemun je bio TAURUNUM. U Trakiji
bijaše više gradova sa korijenom TYR- od koji su TIRISTAS (TYRISTASIS)
i TIREDICA (TYREDIZA, TYRODIZA). TIRANA u današnjoj Albaniji po TI-
ROŠU nosi ime. Oko rijeke Gang u Indiji živjeli su Arijci pod imenom TIRAN-
OZBOSI (TYRANNOSBOAS), a na Siciliji bijaše grad TIRACINA (TYRACI-
NAE). Etrurce su zvali TIRENE (TYRRHENI).
81
O SVJETLOSNOM TRAKU I IMENU TRAČANA
Ime TRAČANA i njihove zemlje TRAKIJE istoričari i lingvisti nisu uspjeli od-
gonetnuti iz prostog razloga sto su značenje tih imena tražili na pogrešnom mje-stu:
u grčkom i latinskom jeziku, ne bendajući uopšte jezik Srba Rašana (kao dire-ktnih
potomaka TRAČANA) i raški jezik kao razvojni put TRAČKOG jezika.
Sljedujući riječima raškog jezika dolazimo do značenja imena TRAČANI i TRA-
KIJA. Kao početna riječ poslužice nam raško ime TRAKO od kojeg su nastala
prezimena nekih današnjih Srba, Hrvata i Bošnjaka, bivših Rašana: to su prezi-
mena TRAKO i TRAKIĆ, u kojima je kao korijen riječ TRAK:
“Dva brata u Nebojši do stojnoga Biograda imaju na čelu obilježje onih dvaju
božjih bića, koja Arijcima prestavljahu prvi i drugi trak zore koja se bijeli, ili,
takođe, prvi trak sunca koje izhodi i zadnji trak sunca koje zalazi, drugom riječju,
praskozorje i suton. Kad dva traka zajedno zarude, onda su dva brata jednolika, te
je jedan drugome mio; kad se sumrak i noć hvata, pa zadnji drugi trak iščezava,
onda su braća obličjem nejednaka, pa i različita udesa.” (Nadko Nodilo, Religija
Srba i Hrvata na glavnoj osnovi pjesama, priča i govora narodnog, Rad Jugo-
slavenske akademije znanosti i umjetnosti, Volume 79, str. 188, Zagreb, 1886)
TRAK, šta je to? Evo šta je:
“trak² m (Vuk; 1420, Dubrovnik; ŽK) = traka f (Milićević, Bosna) ‘Bând’, ie.,
baltoslav., sveslav. i praslav. *torkb,‘pantljika’. Deminutivi na -bk > -ák tračak,
gen. --ika, na -ič tracić, u Barakovića tracąc,gen. -čca. Pridjev na -at potvrđen je
trakota zvizda (Kožičić i dr.) i u poimeničenju na –nica trokatnica (Vojvodina,
Srbija) ‘hobotnica’. Na -anac, gen. -пса: trakánac (Vuk, Osijek) ‘1° suh šaran
isječen na kaiše (metafora), 2° (unakrštenjem sa trag > trak, s gubitkom sonoriteta)
Spur, vestigium = trag (v.)’. Na –аса trakača f ‘1° (Vitezović, Lika) repatica, 2°
(Lika, Hrvatsko primorje) ‘hobotnica’, -avica trakavica ‘Bandwurm’ (možda
prevedenica, calque). Od pridjeva tračan (tračna zvijezda, Kavanjin) na -nica
neologizam tračnica f (Šulek) ‘Eisenbahnschiene’. Riječ trak je kulturna i
posuđuje se: ngr. τράκος ‘Ankertau’, arb. denominal t ërkem, ter hem (Tirana)
‘ziehe’, složenica tërkuzë = (asimilacija) kërkuzë ‘Seil’ < trak + uzao (?). Slog tra-
nastao je po zakonu likvidne metateze, kako se vidi iz stprus. usporednice tarkne f
‘Riemen zum Binden am Pferdegeschirr (ista riječ kao i trak proširena formantom -
na}’. Ie. je korijen *terek-, *terk-, *tork- ‘okretati’ u terminologiji predenja
(konca), zastupljen u sanskrtu tarku-ķ ‘vreteno’, gr. άτρακτος ‘isto’, lat. torqueo,
arb. tiérr ‘předem’, nvnjem. drechseln.” (Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvat-
skoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagred, 1973, str. 489.)
82
Traci Sunca.
I Tračani su se ukrašavali ovakvim trakama (torque, lat.). Ime je dobila po

Torgami (Torgi, Torki).
TRAK je SVJETLOSNI TRAG, TRAG SVJETLOSTI, MJESTO SVJETLOSTI.

Nad riječju TRAK poslije preovladava riječ ZRAK, te umjesto SVJETLOSNI
TRAK koristi se izraz SVJETLOSNI ZRAK.
U objašnjenju odrednice TRAK Petar Skok navodi riječi TRAKANAC,
TRAKAČA, te izraze TRAKOTA ZVIJEZDA i TRAČNA ZVIJEZDA.
83
Tračne zvijezde
Tračna zvijezda
I pogledajmo: TRAČNA ZVIJEZDA je zvijezda od koje se na sve strane rasipaju

svjetlosni TRACI, naročito iza zvijezde repatice. TRAK je SVJETLOSNI ZRAK.
Pogledajmo oblike imenice TRAK:
a) jednina: TRAK
b) množina: TRACI
TRAČNA ZVIJEZDA, TRAČNO SUNCE, TRAČAN DAN;
TRAČAN ČOVJEK, TRAČNI LJUDI, TRAČNI NAROD TRAČANI. Eto imena
TRAČANA i njihove zemlje TRAKIJE, a ona riječ THRAX, što je na nađenom
tračkom štitu napisana, znači TRAČAN, tj. SVJETLOSAN, što je u krajnjem smislu
značilo SUNCE, BOG SUNCA.
84
ETRURCI SU TRAČANI
Stari istoričari opisivali su drevne narode onako koliko su o njima znali. Trudili
su se da ih prikažu istinito, ne skrivajući ništa. Ali od druge polovine 19. vijeka zva-
nični istoričari počinju da kroje lažnu istoriju po ideologiji bečko-berlinske škole i
globalističkog Novog svjetskog poretka. Evo šta su nekad o Etrurcima pisali u
“Encyclopedia Britannica”:
Govoreći o Etrurcima autor knjige, iz koje je uzeta kopija ove stranice, citira
navode iz ondašnjih najnovijih izdanja “Encyclopedia Britanika” (Robert Dick
Wilson, The Date of Genesis X, The Presbyterian and Reformed Review, Volume I,
New York, 1890, pg. 262)
Prevod: “Bilo je Tirena u Trakiji, itd., iv, 109. Zaista, sama Trakija, ako Kno-
belov dokaz za promjenu k i s bude prihvaćen, može se označiti hebrejskim Tars, i
Trakija može biti u vezi sa Tarkonija (= Tarkuninii), u Etruriji, i sa Tarraco i Tarriga
i Tartuses, u Spaniji (“Volkertafel,”p. 89). U istorijskim vrijemenima, glavno sje-
dište Tirena van Etrurije bilo je u Trakiji, gdje su oni radili u rudnicima bogatim sre-
brom, i čini se da su imali isti raspored u likovnoj umjetnosti kao i Etrurci (“Ency-
clopedia Britannica,” viii, 557). Ovi Trački Tireni vjerovatno su preko kopna stigli
u Italiju u najranijim vremenima (ib.).
85
Ista tirenska rasa koja je nađena u Trakiji nađena je takođe i u Maloj Aziji (itd.,iv,
109; Murray in “Encyclopedia Britannica”, viii, 556).”
Knjiga, iz koje je ovdje postavljena kopija dijela njene 262. stranice, štampana je
1890. godine. Njen autor se poziva na tada najnovije izdanje Britanske enciklopedije
(Encyclopedia Britannica), a već u izdanju ove enciklopedija iz 1910. godine, ovog
teksta o Etrurcima nema.
Rimska imena Etruraca su TYRRHENIANS, TYRRHENO (Τυρρηνοὶ, gr.) TYR-
SENOI, TYRRHENI izvedena su od TYR (TIR, TIROŠ, TAURI). Na danskom
jeziku TYR je TAURUS (lat.), dok je na norveškom TYREN takođe TAURUS, od-
nosno TAURI, tj. TUR , BIK, KRUPNI DIVLJI BAK.
Posljednji primjerci velikog divljeg bika tura viđeni su u Poljskim šumama 1627.
godine.
…………………………………..
………………………………….
………………………………….
………………………………….
…………………………………
………………………………….
……………………………………………………………..
86
STEĆKE SU PODIZALI KELTI I POTOMCI KELTA
Keltsko božanstva i Kelti u kratkim pantalonam (Gundestrup kotao, La Tene

kultura).
Kernunos u dokoljenkama.
87
Likovi u pantalonama dokoljenkama (stećak u Zvorniku).
88
Motivi na keltskom Gundestrup kazanu (Gundestrup cauldron).
Srebreni keltski kazan, nađen u mjestu Gundestrup u Danskoj. Stručnom

analizom utvrđeno je da je pravljen je u današnjoj Srbiji izmedju 200. god. stare i
300. god. nove ere i pripada keltskoj tkz. La Tene kulturi. Pronađen je maja 1891.
godine. Na njemu su likovi Kelta prikazani u pantalonama dokoljenkama. Da su i
ovaj zvornički stećak gradili Kelti Srbi svjedoče motivi ovog stećka: muške figure u
kratkim pantalonama istovjetne su takvim figurama na keltskom kazanu.
Srbi srednjeg vijeka nosili su bijele kape i kratke dokoljenice:
"Oni su bili naoružani sekirama, praćicama, mačima i džilitima. Odelo im je bilo:
dolame, USKE DOKOLENICE i bijele kape na glavama." (P. Srećković, Stanje i
odnosi srpskih arhontija prema Ugarskoj i prema Vizantiji, u polovini 12. veka, Gla-
snik srpskog učenog društva, Knjiga 54, Rasprave i drugi članci, u Beogradu 1883.
u Štampariji Kraljevine Srbije)
Vrijeme podizanja ovog zvorničkog stećka ne može se tačno odrediti, jer je sa
obližnje originalne lokacije prenesen u Zvornik. Ono što je sigurno jeste da graditelji
ovog stećka u vrijeme podizanja ovog stećka još nisu bili potpuno slovenizirani.
Ovi Kelti su Srbi Vlasi i Srbi Sebri, djelimično romanizirani starosjedioci Balka-
na. Dolaskom keltsko-slovenskih ratnika Srba i Hrvata iz zakarpatske Bijele Srbije
I Bijele Hrvatske, starosjedioci su se izmiješali sa sloveniziranim Srbima Keltima i
vremenom i sami bivaju slovenizirani, mada tu nekih velikih razlika u jeziku i kulturi
nije bilo.
89
Srbi Ilirije kao pripadnici rimske legije na Trajanovom stupu u Rimu: i ovdje su
obučeni u pantalone dokoljenke.
"Prve pisane vesti o nošnji Južnih Slovena donosi Prokopije. Govoreći o

Slovenima i Antima on kaže: 'Neki nemaju ni košulje ni ogrtače, nego samo gaće do
ispod genitalija, i navukavši ih tako idu protiv neprijatelja'". (Ivan Kovačević,
Srednjovekovna nošnja Balkanskih Slovena, SANU, Beograd, 1953, str.225)
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
………….....…………………………………………………………………………………….
90
SRBSKA BRIGA – VELIKA BRIGA
Kaže naša narodna mudrost: “Zid ruši vlaga, a čovjeka briga.” Otkud
riječ “briga” i šta znači? Pogledajmo:
“brigèntìn, gen. -ina m (15. v., Dubrovnik, Hektorović) = bergèntîn, gen. -ina m
(Mikalja) pomorski termin. Od tal. Brigantine (14. v.) ‘bastimento a un ponte e basso
bordo a vele latine e a remi’. Naziv raširen po čitavoj Evropi. Izvedenica na demi-
nutiv -ino, od part, prezenta brigante od brigare ‘ratovati’, od kelt. *brīga ‘snaga’.
Odatle internacionalne riječi brigante (13. v.) ‘razbojnik’ i poimeničen part, prezenta
na sufiks -ata kolektivnog značenja tal. brigata > mlet. Brigade > brigade.” (Petar
Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971)
Svi znamo šta je briga, ali je brigu kao duševno stanje malo teže opisati, jer nisu
sve brige iste. Ukratko, briga se može definisati kao neka nevidljiva sila koja čovjeka
pritišče, mori i razara mu i dušu i um i tijelo. Pogledajmo kako se “briga” zove kod
nekih današnjih Evropljana:
Bugari: грижа ( briga grize)
Česi: péče (briga peče)
Holanđani: zorg (briga je zor, muka)
Grci: φροντίδα (front je ono što je istureno, što je prvo, čelo nečega, rat)
Islanđani: umönnun (briga boravi u umu)
Italijani: cura (sa brigom se silom gura kroz život)
Irci: cúram (i ja pod brigom nekako guram, duram, trpim)
Latvijci: rūpes (briga je rupa u koju pada duša, razum i tijelo)
Litvanci: priežiūra (sa brigom se nikome ne živi, već preživljava)
Englezi: worry (nastalo od staroengleskog “wyrgan” što znači “zadaviti”, a
staroenglesko “wyrgan” je od sjevernog staronjemačkog “wurgjan” koje je od
staronordijskog “virgil” što znači “uže”, a sve je , kažu etimolozi, od praindo-
evropskog “wergh-“ što je korijen u srpskoj riječi “verige”, tj. lanac, sindžir u koji
briga zarobi čovjeka).
Vidimo da briga čovjeka grize, peče i zorli muči. Briga je na čelu čovjekovih
misli i boravi u duši, umu i tijelu, te jadni čovjek s njom gura kroz život trpeći njene
lance kao okove i tako mu silna briga obara dušu, razum i tijelo u rupu, jer “Vlaga
ruši zid, briga čovjeka”.
Riječ “briga” je iz starosrbskog jezika koji je pripadao i Srbima Keltima.
Prvi istorijski stanovnici Balkana bili su Brigi, a pošto je Balkan sav brigovit, zvao
se Brig (kasnije Helm < Нъlmъ). Fruška gora dobila je ime po Brigima, jer su rani
istoričari Brige počeli zvati Frigima i Fruzima, koji su se iz svoje prapostojbine
91
Brigije (Helma) raširili Evropom, te današnja Francuska i Britanija po Brigima
dobiše svoja imena. Ali kakve veze imaju Brigi i Brigija sa srpskom riječju “briga”?
Brigit
Brigi su imali boginju Brigit (Brigu), u rimsko vrijeme nazvanu Brigantia. Ona
je plemensko božanstvo Kelta Briganta u Britaniji. Bila je boginja toka rijeka.
Zašto je Brigit bila boginja riječnog toka? Zato jer je prije ustaljene
riječi “obala”, riječna obala zvana “brig”, tj. “breg”, a tako se i danas ponekad
zove. I pošto “brig” i “brigi” usmjeravaju tok rijeke, Brigit je postala božanstvo
toka rijeka, jer brigovi rijeka imaju silu kojom brane da rijeka teče kud je njoj volja.
Brigit je bila i božanstvo poezije, proroštva (predviđanja) i vatre i kovanja. Zašto
poezije? Zato jer poezija uznosi duh u duhovne i umne visine (brigovi su visoki).
Zasto proroštva? Zato što je predviđala šta može biti i to je upravo svaka ljudska
briga koja tjera čovjeka pod brigom da razmišlja u pravcu “šta, ako se to
desi?” Čovjek pod brigom uvijek sam sebi prorokuje i predviđa ono najgore. Zašto
vatre? Zato jer je čovjek pod brigom kao u vatri i briga kuje čovjeka mijenjajući ga
u životnom iskustvu.
Po keltskoj mitologiji keltski bog Dagda otac je boginje Brigit. Na keltskom
(gaelic) “dagh” znači “dobar”, te Daghda (Dagh-da) znači “dobri da”, tj. “dobri
92
koji daje”. I eto našeg prehrišćanskog i hrišćanskog Boga Dajboga (priznali to
hrišćani ili ne), jer i danas kad nas pritisne briga, predviđajući ono najcrnje, za
izbavljenje od toga molimo se dobrom Dajbogu molitvom: “Daj Bože!”. Hrišćani
vjeruju da Bog brigom iskušava čovjeka, tj. Dagda (Bog daje) rađa brigu.
Eto, to nam je još jedna istinita priča o jezičkoj povezanosti današnjih Srba sa
Srbima Keltima i srbskoj velikoj brigi. I kad neko kaže da Kelti nisu bili Srbi,
odnosno da današnji Srbi nisu porijeklom Kelti, jer su im jezici različiti, taj vara
prvo sebe, pa sve ostale koji mu vjeruju.
KELTI
Herodot je prvi koji pominje Kelte (Κελτοί, gr., Celtae, lat.). Na finskom jeziku
KELTAINEN, KELTA znači ŽUT, dok na latvijskom jeziku CELTNIS znači
ŽDRAL, ЖEPAB (bug.), a korijen je "praindoevropsko" GERE- sto je nase današnje
ЖEPA. Od tog "praindoevropskog" GERE su GERMANIJA i GEROVIT. GE-
ROVIT je JAROVIT što na sanskritu znači JURNI = UŽARENA VATRA, tj. JU-
RIJ. Kod Briga i Tračana (Rašana) GERM je značilo TOPAL, VRUĆ.
93
GERA, GEROVO, GERMANA I GERMANIJA
Kad nekome želiš prevrnuti pamet i pretvoriti ga u nešto što nikad nije bio, prvo
mu moraš uništiti prošlost u šta spada i uništavanje jezika.
GEROVO u Gorskom Kotaru, Hrvatska.

U Gorskom kotaru, sjeverno od Rijeke u Hrvatskoj, i danas postoji mjesto
GEROVO. To je jedno od najstarijih mjesta u Gorskom kotaru, a čak je i jedno
vrijeme bilo sjedište Gorskog kotara. Prvi put pominje se 1028. godine. Spominjemo
ovo naselje zato što je mu je ime po GERI, a GERA je ŽERA (VATRA). Sunce je
vatra, a izjutra Suncev sjaj prvo je vidljiv na visovima planina i brda i po tome je
GERA postala GORA, jer vatra GORI. Rimokatolička crkvena propaganda izmislila
je priču kako je planina GERA dobila ime po nekoj babi GERI koja je, kažu lažući,
pobjegla tu od nekog pokolja i tu se naselila.
94
Brdo SVETA GERA u Sloveniji (markirano crvenim).
Primjera zatiranja istorije u korist ideologije i asimilacije naroda jeste i primjer
brda SVETA GERA na granici između Slovenije i Hrvatske. Stanovnike sa područja
ove gore danas zovu GORANCI, a po starom imenu GERA danas bi se zvali
GERMANI.
Pokrajina GERA u Njemačkoj (Bezirk Gera, Germany).
95
Grad GERA u Njemačkoj (Gera, Thuringia, Germany).
ć
GERMANA u Srbiji (Macedonia, Thracia, Illiricum, Pannonia, Dacia et Moesia,
London, Published by F. & J. Rivington, May, 21th 1849).
Postojao je grad GERMANIJA i u Trakiji (Bugarska). Ova Germnija bila je u ne-
posrednoj blizini Serdike (Serbike), današnje Sofije. Tu je rođen čuveni Justijanov
96
general Belisarius, tj. Belizar, odnosno Velizar. O toj GERMANIJI zvanična lažna
istorija ćuti i krije istinu.
Jednu svoju skupinu ortodoksnih Jevreja iz poljskog mjesta Gora Kalvaria (Góra
Kalwaria) Jevreji zovu GER. Zašto? Zato jer je i njima GERA riječ za GORA.
Cvjetovi biljke ger (Centaurium erythraea) su vatrene boje.

Zvanična lažna istorija pod imenom Germani smatra Nijemce kao narod, pa kad
se kaže “germanski,” automatski se to poistovjećuje sa Nijemcima. Međutim, to nije
tako bilo od početka, jer je Germanija bila oblast, područje, teritorija, a ne narod.
Ger (Centaurium erythraea, lat.) je biljka koja raste po suvim brdskim i
planinskim livadama i po svijetlim šumama. U narodu je poznata i pod imenima
gorka kitica, gorko zelje, grozničavka, drago cveće, dupčić, zlatna žuč, jezernica,
kinin, kitičica, mala semenčina, mali stozlatnik, sunčeni cvit, crvena kičica, orno
zelje:
gēr = žĕr = žar = жеравица
gera = žera = žara = vatra
"Korijen se pojavljuje u prijevoju na šest načina u hrv.-srp.: I gor-, II sa duljenjem
o- ō > a: gar-, III pred suglasnicima po zakonu likvidne metateze gra-, IV u
prijevoju ger- gor; žer-, V sa duljenjem e-ē > A poslije palatala: žar-, VI u ništi-
čnom prijevoju gr-. " (Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezi-
ka, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 591)
Bog Jarovit je od “jara”, vrući sjaj vatre i u Germaniji je nazvan Gerovit.
Ger je žar = жеравица
Jarilo = Jarovit = Gerovit = žarovit
97
"The olden time seems at first to have recognised only two seasons in the year,
afterwards three, and lastly four. To this the very names bear witness. Our jahr,
Goth, jer, OHG-. jar, M. Nethl. jaer, OS. ger, AS. gear, Engl, year, ON. dr, is plainly
the Pol. iar, iaro, Boh. gar, garo, which signify spring.1.” (Teutonic Mythology by
Jacob Grimm, Vol. II. Chapter XXIV, pg. 754, London, 1883)
Ne zaboravimo da su neki prehrišćanski narodi Evrope Novu godinu računali od
prvog dana proljeća, jer tad počinje vrućina, ger, tj. počinje žer (jar, žar).
"gòrjeti, gorim impf. (Vuk) (iz-, do-, od-, na-, o-, po-, pre-, pri-, raž-, sa-, za-),
ie., baltoslavenski, sveslavenski i praslavenski glagol na -eti, termin iz culture žarnih
polja; ‘ardere’ prema pf. gõrnut, gôrnem (Kosmet) 'malo gòrjeti', impf, na -va- i
duljenjem -tje- -gorijevati, -gòrijevãm samo u prefiksalnim složenicama, jedanput
dogoravati (18. v.) (raž-), pf. Dogorúnuti (Lika). Korijen se pojavljuje u prijevoju na
šest načina u hrv.-srp.:
I gor-,
II sa duljenjem o- ō > a: gar-,
III pred suglasnicima po zakonu likvidne metateze gra-,
IV u prijevoju ger- > žer-,
V sa duljenjem e-ē > a poslije palatala: žar-,
VI u ništičnom prijevoju gr-." (Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezi-ka, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 591)
Staropraslovensko germe i (litvansko gervė) poslužilo je kao osnova za
izvođenje riječi ždral. Šta je simbolika riječi"ždral"? Proljetni povratak ovih ptica
u nase krajeve bio je znak dolaska proljeća i pojačane snage sunca: gēr = žĕr = žar =
vatra, toplina: žĕrdral > žardral > ždral.
Žerdral je glasnik gere, glasnik vatre, glasnik proljeća. Mnoge vrste ždralova imaju
na glavama kao vatra crveni biljeg.
Kod Srba (Slovena) gera je značilo i gora, brijeg, brdo, planina. U Njemačkoj
pokrajini Turungiji postoji mjesto Gera. Postoji brdo Sveta Gera na granici
Slovenije i Hrvatske (kojoj je rimokatolička crkva maskirala ime nekom sveticom
Gertrudom).
Germanija je goroviti (geroviti) brdski planinski predio. Zašto je gera
(žera) poistovijećena sa gorom? Zato jer se vatra Sunca, Sunčeva gera (svjetlost),
tj. žera, pri izlasku Sunca prvo pomoli na gerama (gorama), a pri zalasku Sunca
najduže se vidi na gorama, tj. na gerama.
Riječ GERA je stara srbska riječ još iz vremena Briga i Tračana i znači TOP-
LOTA. To je današnja srbska riječ GERMA koja služi za vrenje kvasnog hljeba
98
(vrenje je hemijski proces pri kojem se razvija toplota). Kroz hiljade godina riječ
GERMA je u nekim oblicima transformisana u riječi HORA, GORA i u riječ ŽERA.
GERMANIJA JE GEROVITA ZEMLJA, A GERMANI SU BILI SRBI KOJI
SU ZIVJELI U GERMANIJI. Kažu istoričari i genetičari da preko 80% današnjih
Nijemaca vode porijeklo od nekadašnjih Srba nekadašnje srbske Germanije.
Ime GERMANIJA nije, kako govore, po njemačkom "ger" (koplje), nego po
srbskom "GER" sto znači "SJAJ", "ZERA", "BLJESAK", "GORA", jer prvi sjaj
Sunca javi se na gori i zadnji sjaj ugasi se na gori. Tračko GERMAN znači “topal,
vruć”. Pogledajmo vlastita imena GERI i GERALDINA u nekim evropskim
jezicima sa korijenom GER-, koji u nekim oblicma pri izgovoru daju ŽER- ili HER-
(kao u ruskim riječima GEROJ, GERKUL):
Portugalski: m. Geraldo (Žeraldo), deminutiv: Gege (Žeže), Geraldinho (Žeraldi-
njo), Gera (Žera), ž. Geraldina (Žeraldina);
Engleski: m. Gerald, Jerald (Džerald), Jerrold (Džerrold), deminutiv: Gerry, Jerry,
Jerrie, Jerri (Džerri), Jeri (Džeri), ž. Geraldine (Džeraldine);
Njemački: m. Gerald, Gerold, Gerwald, Gerhold, deminutiv: Geraldchen, Geri,
Gery, Gerri, Gerry;
Francuski: m. Gérald (Žerald), Géraud, Gérault (Žero), Giraud (Žiro), ž.
Geraldine (Žeraldin);
Španski: m. Geraldo (Heraldo), deminutiv: Geraldito (Heraldito), ž.
Geraldina (Heraldina);
Italijanski: m. Geraldo (Džeraldo), deminutiv: Geraldino (Džeraldino), Geral-
da (Džeralda), deminutiv: Geraldina (Dzeraldina) Geraldina;
Кorzikanski: m. Gheraldu (Geraldu), ž. Gheraldina (Geraldina);
Кatalanski: m. Gerald (Žeral);
Poljski: m. Gerald, Geralt, deminutiv: Gerusz, Geruś, ž. Geraldyna, Gera;
Češki: m. Gerald, deminutiv: Gera, Gerek, Geraldek, ž. Geralda, deminutiv: Gera
Gerka, Gerda, Geruška.
Prvobitna Germanija bijaše gerovita, tj. gorovita zemlja, zemlja Srba Germana, tj.
Goranaca, Brđana, Briga ili Friga.
99
RUNA SOVILO (SOWILO)
SOWILO (“So-iölo”) kažu da bukvalno znači SUNCE (SOL). Ali, tu su dvije

riječi: SO-VILO (SO-WILO) > SOVILO:
1. SO je sarmatska riječ SUNCE
2. VILO su VILE
SOVILO = SUNČEVE VILE
Dakle je ime rune SOVILO nastalo od riječi srbskog jezika!
CUNOBELI: BELO SUNCE
Cunas = Sunas = Sunce

Dok nađu neki keltski novčić na kojem su napisane riječi slične riječima srbskog
jezika, tada počinju podešavati tu riječ prema nekom keltskom kralju nekog keltskog
100
perioda, mijenjajući smisao napisane riječi, maskirajući tako njeno pravo značenje.
Tako je i sa keltskom riječju CUNOBELI (Cunobelinus, lat.).
Pogledajmo ovaj keltski novčić: krilati bog CUNO (CUNOS) sjedi na prestolu sa
pticom na otvorenom dlanu, a pored njega je simbolom predstavljeno Sunce. Kažu
da to je keltski kralj Cunobelinus, što je latinska varijanta imena CUNO-BELI. I kod
nas još postoji ime MITAR, ali ne može se reći da je to bog MITRA, nego je ime
dato čovjeku po imenu boga Mitre. Kraljevi nisu imali krila da bi kovač ovog novca
tako predstavio kralja. Očito je da se radi o CUNI, CUNASU, SUNCU, o bogu
Sunca CUNI BELOM, SUNCU BELOM, ranijoj varijanti našeg BELOG VIDA, jer
je i Svetovid predstavljan sa pticom.
SJEĆANJE NA PROTOSRBSKI JEZIK

U našoj narodnoj pjesmi nabrajalici sačuvane su riječi iz prasrbskog jezika svih
Jafetovaca, jezika iz kojeg je nastao sanskrit i svi jezici tkz. Indoevropljana:
EN
TEN
TINI
SAVA
RAKA
DINI
SAVA
RAKA
TIKA
TAKA
BIJA
BAJA
BUM
Riječi sanskrita:
VIDYUT = ZORA
ena = ona (ili ono, Sunce)
ten = tamo
tini = širi
dina = dan
sava = sunce
101
raga = rumenilo
dina = svitanje (dan)
daka = daruje
bhiya = strah
bhaya = nevolja
bhu = zadesi
Na sanskritu nabrajalica izgleda ovako:
ENA
TAN
DINI
SAVA
RAGA
DINI
SAVA
RAGA
DINA
DAKA
BHIYA
BHAYA
BHU
Prevod:
ONA
ŠIRI
DAN
SUNCE
RUMENILOM
DANI
SUNCE
RUMENILO
DANU
DARUJE
STRAH
NEVOLJA
ZADESI
102
VARINDAN (VARICA)
“Varica se vari,
Savica je hladi,
Nikolica kusa.”
(Narodna obredna pjesma)
Varindan se obilježava 17. decembra po gregorijanskom, ili 4. decembra po juli-

janskom kalendaru. Tog dana je Varin dan, sutradan je Savin dan. Sava je jedno od
sanskritskih imena Sunca, a taj dan je od hrišćanske crkve posvećen je Sv. Savi Os-
većenom), a nakon toga je Nikoljdan, dan posvećen prehrišćanskom prazniku Sun-
čevih niskih kola, kasnije hrišćanskom Svetom Nikoli.
Sve do progona Srba iz centralne Bosne 1992. godine, ovako se radilo u mom
rodnom selu Viduši:
"Srbi nosijo po nekaterih krajih na „varin dan" (god sv. Barbare, 4/,6 decembra)
„varice" na studenec. Varica je razno žito in druge stvari, skuhane na večer pred
godom. V noči puste varico pri ognji, da vre, ter proroknjejo drug dan („varin dan")
kakošna bode letina. V Boci jo nosijo z jutra molčeči na studenec in posipajo vodo
z njo, govoreči: „Dobro jutro, ladna vodo, mi tebe varice, a ti nama vodice i jariče,
janjiče i muške glavice i svake srečice." (Letopis Matice slovenske, 1879)
Radi se o devnom srbskom običaju posvećenom vedskom bogu Varuni i kuvanju
ritualnog žita “varice”, te posipanju žita po izvoru i oko izvora. Ovaj ritualni običaj
sve do današnjih dana sačuvali su Srbi poluvjerci, dvovjerci, rodovjerni hrišćani kre-
stjani ili krstjani. Niko drugi među tkz. Slovenima i hrišćanima nema taj običaj. Šta
je Varindan? Za odgovor imamo dva ustaljena tvrđenja:
a) Varindan je posvećen vedskom bogu Varuni, bogu neba, vode i kosmičkih
okeana.
b) Varindan je hrišćanskoj mučenici Varvari.
Tačan odgovor glasi: Varindan je posvećen vedskom Varuni, bogu neba, vode i
nebeskih okeana. Crkva laže o Varindanu kao danu neke “svete Varvare”, tj. Barbare
(po varijanti zapadnog hrišćanstva). Mi ne kuvamo nikakvu “varvaricu” ili “barba-
ricu”, nego kuvamo varicu, koja se sastoji od tri vrste pomiješanog žita. Da je
običaj vedski, svjedoči nam sanskrit:
a) VAARI (sanskrit): = VODA
b) VARUNA (sanskrit) varuna) = BOG VODE
c) SAVA (sanskrit) = SUNCE, GODINA
103
d) NAKA (sanskrit) = NEBESKI SVOD, RAJ
e) KUDDATI (sanskrit) = KUSATI, KUSANJE (kašikom)
Pogledajmo sad ispod naslova pomenutu narodnu pjesmu:
“Varica (se) vari,
Savica (je) hladi,
Nikolica kusa”
Kažimo ova imena navedenim riječima sanskrita:
Varuna vari,
Sava hladi,
Naka kusa.
Vidimo da je sanskritska riječ VARUNA povezana s našom riječju VARICA, a
sanskritsko SAVA isto je kao i naša riječ SAVA. U pjesmi se kaže da Varica (Varu-
na) vari varicu (žito). Tu je simbolično predstavljen biološko-hemijski proces rada
"varenja" u sjemenu žita posijanog u vodu (vlagu) zemlje. Uticajem zemljine vlage
(vode) u sjemenki počinje da se razvija prvo klica, pa stabljika koja probija na po-
vršinu zemlje.
Kad stabljika izbije na svjetlost dana, tada Sunce (Sava) prihvata nejaku stabljiku,
"hladi je" vazduhom i razvija biljku koja raste i donosi rod. Hemijsko-biološki pro-
ces zbivanja u sjemenu za vrijeme klijanja (varenje), očito je suprotan procesu koji
nastaje kad mlada biljka izbije na površinu zemlju, gdje je dočekuju vazduh i Sunce
(hlađenje).
Nikolica (niska kola Sunca u toku zime na dan Svetog Nikole) kusa varicu, tj.
ljudi starih vremena u vrijeme niskih sunčanih kola (vrijeme zime) hranili su se
žitom, koje su od vremena sijanja pripremili Varuna (Varica) i Sava (Sunce).
Svetom Nikoli, čiji se praznik proslavlja 19. decembra gregorijanskog kalendara,
hrišćanska crkva je pripisala da je on zaštitnik mornara i ljudi koji putuju vodom.
Dakle je ovdje riječ o vodi. Zar to nije jasno da je praznik Varune (Varice) stariji i
od hrišćanskog Svetog Nikole, koji je živio u vrijeme između 255 (270?) i 346. go-
dine.
Ovo je jos jedan primjer kako je hrišćanska crkva ubacivala svoje svece i “svece”
u već postojeće kalendarske praznične dane prehrišćanske srbske vjere, čije izvorište
evo nalazimo i u Vedama.
“U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe ta-
ma nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.
I reče Bog: Neka bude svjetlost. I bi svjetlost. I vidje Bog svjetlost da je dobra; i
rastavi Bog svjetlost od tame. I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče
i bi jutro, dan prvi.
104
Potom reče Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. I stvori
Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako. A svod nazva
Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.
Potom reče Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mesto, i neka
se pokaže SUVO. I bi tako. I suvo nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora;
i vide Bog da je dobro.” (Knjiga stvaranja,1,1-9)
VARUNA je vedski bog kosmičkih, a samim tim i zemaljskih voda. Varuna je
sila Božija koja vari. SUVAR (sanskrit) je onaj koji toplotom stvara SUVO (SUN-
CE). SVAR na sanskritu je toplota, toplo Sunce. To isto znači sanskritsko VARNU,
a sanskritsko SVARGA je NEBO.
Dakle, sve riječi srbskog jezika kao SVARITI, VAR, VARICA, ZAVARITI di-
rektno su povezane sa sanskritom i zato je jasno da se VARICA kuva u čast VA-
RUNE, vedskog vrhovnog boga kosmičkih voda.
Mokoš (mokrina) je dah Varune, jer je sva zemlja nastala iz vode i kroz vodu.
MO-KOŠ: MO = voda (mokro, more, močvara, Mojsije).
KOŠ = mjesto u kojem je nešto bitiše (koš, koštica, košulja, košara).
Mokoš je vlaga zemlje, mokrina, Mater Zemlja, boginja zemlje, boginja povr-
šinskog rođajućeg zemljinog tla, boginja rađajućih oblika materija, spasiteljica ma-
terije kroz novo stvaranje života novim rađanjem.
Kuvana varica i njeno posipanje po izvorima i oko izvora je prinošenje darova
Varuni, simbolično zahvalno vraćanje Bogu onoga što je On dao ljudima i tu bez-
božnosti nikakve nema, vec se time odaje zahvalna čast Bogu.
DAJBOG I HROMI DABA

Od avgusta mjeseca u kojem je vrijeme Perunovo, nastaje vrijeme boga Dajboga
(Dažboga). Perunu pripada ljeto, Dajbogu pripada jesen, vremenu prikupljanja
onoga što je Bog dao, vrijeme i uskladištenja ljetine za zimnicu.
Dajbog je bog ognjišta, bog vatre, bog jesenjeg sunca i bog kiše. Zbog studeni u
jesen počinju da se lože vatre češće nego li su se ložile u ljetnom periodu. U jesen
vatre naročito lože čobani dok čuvaju stoku i zato je Dajbog bog ognjišta i vatre. U
jesen zna biti mnogo lijepih sunčanih dana i zato je Dajbog bog sunca. U jesen
padaju mnoge kiše i zato je Dajbog bog kiša.
Kažu naši "učeni" školarci da je od vremena primanja hrišćanstva Dajbog dobio
pogrdno ime "Hromi Daba" i da je od hrišćana smatran za jednog od najgorih đavola
koji je jedan od najvećih protivnika hrišćanskog Boga. Kažu i to da Hromog Dabu
prate vukovi i da je Hromi Daba čuvar i zaštitnik vukova, a pri tome zaboravljaju da
105
od kasnih jesenjih dana, zbog hladnoće, vukovi se počinju dozivati i skupljati u
čopore. Pa kažu još kako je nakon hristijanizacije tu Dajbogovu ulogu preuzeo Sveti
Sava, ali ne objašnjavaju kako je Sveti Sava, kao veliki hrišćanski svetac, mogao da
preuzme ulogu đavola i Božijeg neprijatelja Hromog Dabe. Naravno da je ta njihova
tvrdnja nema smisla i sama sebe pobija. Pogledajmo ko je Dajbog, kad i zašto je
Dajbog nazvan Hromi Daba!
Sanskritsko HORA je polovina zodijakovog kruga, horoskop, ura (čas, sat). Nije
li HORS (HOR) bio srbski bog Sunca i vremena. Nije li HORA korijen naše riječi
HOROZ (pijetao, pijevac). Nije li HORA naše vrijeme: (H)ORA, URA, čas, sat?
HORS (Хърсъ, XOPC) je slovenski prehrišćanski bog Sunca i na persijskom jeziku
XORŠID znači SUNE, a to isto znači i sanskritsko HRSU.
Na latvijskom i tračkom jeziku riječ DABA znači PRIRODA, NARAV. HROMI
DABA je dakle HROMO DOBA, doba koje iz dana u dan poklecuje, savija se ka
jugu, te je dan sve kraći, a svjetlost Sunca sve slabija.
Sanskritsko KHORA znači POKRET, HROM, ŠEPAV. Sanskritsko DABHA
znači POVREDA, OZLJEDA, RANA.
Sanskritsko KHORA DAABHA je HROMI DABA, HROMI KORAK, RANJENI
KORAK, POVRIJEĐENI KORAK.
I sad gledajmo: Sunce izlazi na istoku i zalazi na zapadu: put Sunca od istoka do
zapada je jedan dan, tj. JEDAN KORAK.
Koliki je korak Sunca u ljeto, a koliki je u jesen? U ljeto je korak Sunca duži, pa
je i dan duži, jer Sunce izlazi na sjeveroistoku i zalazi na sjeverozapadu. Pogledajmo
na gornjoj slici gdje izlazi i gdje zalazi Sunce ljeti: to je veliki Sunčev korak. Ali u
jesen Sunce izađe nisko na jugoistoku i vrlo rano zađe na jugozapadu. U jesen je
Sunčev korak vrlo kratak i nizak nad horizontom, te je i jesenji dan vrlo kratak.
Pogledajmo Sunčev korak u kasnu jesen i početak zime: od mjesta izlaska do mjesta
zalaska Sunca vrlo je kratka dužina.
Kad je neko hrom, to znači da mu je jedna noga ozlijeđena ili je kraća. U nogu
povrijeđeni čovjek je hrom i povrijeđenom nogom pravi vrlo kratak korak, te tako i
Sunce u jesen preko neba pravi vrlo kratak korak kao i hrom čovjek:
HORA DABHA = POVRIJEĐENO SUNCE, RANJENO SUNCE, RANJENO
VRIJEME.
KHORA DABHA = HROMI (KRAĆI) KORAK SUNCA.
106
Sunčev korak je Sunčev pokret od izlaska do zalaska Sunca.
Nije dakle DAJBOG nazvan HROMIM DABOM u hrišćansko vrijeme, već je to
opis Sunčevog nebeskog puta (koraka) u vrijeme kasne jeseni. Takođe je jasno da
DAJBOG kao BOG JESENJEG SUNCA nije bog podzemlja, već je DAJBOG jese-
nje SUNCE.
107
VUKOVI NISU PRECI SRBA
Priču o tome da su vukovi preci Srba prvi je izmislio je etnolog Veselin Čajka-
nović. U narodnom predanju toga nema. Vukovi se pominju u par narodnih pripo-
vijedaka, od kojih su neke povezane sa Svetim Savom, a ne sa Dajbogom. Ko je Daj-
bog i da li Dajbog može biti vuk i da li uopšte ima bilo kakve veze sa vukom? Dajbog
je Sunce, Sunce je Hors, Hors je Svetovid, Svetovid je Perun, Perun je Dajbog. Gdje
je tu vuk i kakve veze vuk ima sa Suncem?
Vuk nikad srbsko božanstvo nije bio. Vukove su poštivali samo crnomagijsko
pleme ukrajinski NEURI, nastanjeni u blizini Skita. Po Herodotu (5. v. st. ere) Neuri
su bili keltsko pleme, ali su primili skitske običaje. I gle paradoksa: srbski neopagani
rodovjerci uporno negiraju da su Kelti bili Srbi, a ovdje Neure keltiziraju, slove-
niziraju i posrbljavaju samo radi vukova. Kakva je to igra? Nečija gadna igra jeste,
jer preko krvoločnih vukova moderni kreatori našeg neopaga-nizma nastoje povezati
srbsku prehrišćasku vjeru direktno sa đavolom. Na tome se dakle radi i nemojmo se
tome čuditi, jer su nas igrači Novog svjetskog poretka već proglasili krvoločnim
genocidnim narodom, a sad nas preko vukova žele direktno povezati sa đavolom.
Otuda vjetar duva kad je priča o vukovima kao srbskim bogovima i precima, a neuki
i lakovjerni Srbi to prihvataju kao nešto herojsko i svetački uzvišeno.
Ime plemena NEURI kazuje da su ih ostala keltska (srbska) plemena prezirala i
smatrali su NEURE sinovima tame:
NEUR = NE-UR = NIJE UR, NIJE SVJETLO, onaj ko ne pripada svjetlu, što znači
da je PRIPADNIK TAME (sjetimo se imena srbskih kraljeva: ime UROŠ je značilo
SVJETLOSTI NOSAČ)
Ime DABIŠA, od riječi DABA, u etimološko-semantičkoj je vezi sa sanskritskim
DABHATI (DABH), što znači RAZORITELJ, RUŠITELJ i to je vrlo prikladno ime
za ratnika. U srbskom jeziku DUB je HRAST. Riječ DUB je od sanskritskog DABH.
DUB (HRAST) pripada PERUNU koji je kao bog munje i RUŠITELJ I RAZO-
RITELJ. DABAR je takođe po sanskritskoj riječi DABH dobio ime, jer RUŠI
drveće.
108
HROMI DABA je PADAJUĆE SUNCE, oslabljeno Sunce, PALI JUNAK,
Sunce koje je do Preobraženja PERUN, a od Preobraženja postaje DAJBOG,
HROMI DABA koji se RUŠI, jer se iz dana u dan obara, RUŠI ka jugu gubeći snagu.
Hrišćanska propaganda rimskog i grčkog hrišćanstva činila u borbi protiv srb-
skog rodovjerja, proglašavajući Dajboga vođom demona, danas to isto čine oni koji
Dajboga ujednačavaju sa vukovima, jer Dajboga nazivaju pastirom vukova, koji je,
kažu, "jedan ružni gospodar demona što vlada podzemljem i putuje ljudskim svi-
jetom." Oni boga jesenjeg Sunca izjednačavaju sa ružnim gospodarom demona,
a gospodar demona je hrišćanski đavo, Satana.
U narodnoj književnosti postoji nekoliko pripovijejedaka o Svetom Savi i vuko-
vima. Veselin Čajkanović, jezuita, istumačio je to svojom naopakom tvrdnjom da je
ulogu prehrišćanskog Dajboga preuzeo Sveti Sava i tako automatski postao gospodar
vukova. Nigdje se u narodnim pričama ne pominje Dajbog, ali Čajkanović je sam
postavio svoju vlastitu priču, u koju se neki neupućeni Srbi zalijeću kao muve u
paučinu.
Naš narodni običaj poznat pod imenom “vučari” jasno pokazuje pravu prirodu
odnosa načeg naroda prema vukovima: u borbi za preživljavanje i odbranu svog
stada, Srbi su ubijali vukove. Da su ih smatrali svojim precima i da su im bili tabu,
zar bi ih ubijali, zguljivali im kožu i napunjenu slamon nosili kroz sela pjevajući i
igrajući? Da su vukovi ikada u tom smislu bili poštovani kod Srba, vučarskih običaja
ne bi bilo u narodu…
……………
BADNJAK
BADHANA, riječ sanskrita sa svim svojim značenjima: bol, patnja, nevolja,
napad, obustava, otklanjanje, suprotstavljanje, odupiranje tačnosti,
ugnjetavanje, zlostavljanje, poništenje, zabrana, zaustavljanje, odstranjenje,
protivljenje, otpor, nasilnčki odnos, ugnjetavanje, problem, zabrinutost,
nesigurnost.
Drevnim Srbima Sunce je bilo Bog i Bog je bio Sunce. Sunce ih je hranilo, Sunce
ih štitilo i čuvalo. Sa Suncem su ustajali, sa Suncem radili i sa Suncem odlazili na
noćni počinak. Svoje mrtve ispraćali su kroz vatru u nebo Sunca, koje svo RA
JESTE, tj. u RAJ u kojem BOG PRAV(I) U SVJETLU BORAVI I PRAVDOM
CARUJE.
109
Kroz godišinje sezone davali su naši preci različita imena Suncu, pa je Sunce pro-
ljeća nazvano Jarilo ili Juraj, Sunce oko kraja proljeća i početka ljeta bilo je Kupalo,
Sunce najdužeg dana u godini i prvi dan ljeta je Bijeli Vid, Sveti Vid, Sve-
tovid; Sunce žetve i vrševine je Perun, Sunce jeseni Dajbog, Sunce pred početak
zime je Stari Koledo zvan i Hromi Daba, a Sunce početka zime zvali su Mladi Ko-
ledo, Sunce Malog Boga Božića Svarožića, kasnijeg Sunca Pravde Isusa Hrista.
Od početka ljeta, pa preko jeseni do početka zime, Sunce sve više pada ka juž-
nom horizontu. Dani bivaju sve kraći, toplota Sunca sve slabija. Sunce gubi svoju
silu i javom počinje da ovladava bog tame, mraka i studeni: Crni bog Crnobog.
Sunce Dajbogovo sve više stari i iznemoglo pada ka jugu. Zato je nazvano Hromi
Daba, Stari Koledo. Korak Sunca Hromog Dabe vrlo je kratak: kasno jutrom na
jugoistoku izlazi, nisko nad zemljom se kreće, snaga mu malaksava i nestaje u
oblacima, kiši, magli, inju, mrazu, studeni i vrlo rano na jugozapadu zalazi. Mrak
noći je dug, a svjetlo dana biva sve kraće i sve hladnije.
U ljudima se javlja briga, strah i patnja kao uzrok hladnoće: šta ako, ne daj Bože,
to ne prestane? Šta ako Sunce potpuno zatone iza južnih krajeva zemlje, šta ako se
dan u tamu pretvori i sta ako Crnobog potpuno javom ovlada? Ako se to desi, smrt
ce zatrijeti zemlju i sve živo na zemlji? Hoće li Sunce propasti u badanj?
Šta je badanj? Etimološko, morfološko i semantičko značenje ove riječi nala-
zimo u sanskritskoj riječi "badhana" sa svim svojim značenjima koja smo na po-
četku nabrojali. Badanj ili badanja je kao duboka kaca, duboka provalija u kojoj su
mrak, bol, strah i propast.
I riješili volhvi (vrači) srbski da pripomognu svome onemoćalom Suncu tako
što će uoči najduže noći crnog badnja, noći uoči zimskog solsticija, prinijeti Bogu
Sunca na dar mladi Perunov hrastić, Perunovo sveto drvo. Mladi Perunov hrast pri-
ma na sebe sav bol, svu patnju i strah naroda, kao što to kasnije čini Isus Hrist.
Mladi hrast se žrtvuje postajući badhana, tj. badnjak, i pretvoren u kres sav
strah, svu bol, patnju, svu neizvjesnost i svo zlostavljanje Crnoboga, sve to badnjak
preuzama na sebe i sve to biva predano kresu i u kresu biva uništeno. Sva Perunova
vatrena sila ljetnjeg Sunca oslobađa se paljenjem badnjaka i podiže u nebo, te bad-
njakov kres ojačava snagu Sunca, odgoni mu starost, podmlađuje ga i snaži. Pri tome
se narod veseli, preskače vatru, pjeva i igra, jer iz vatre mladog hrasta rađa se Mali
Bog, sin Svarogov, Božić Svarožić. Novorođeni Svarozić već sljedećeg dana poči-
nje da raste i da se penje u vis neba ka proljeću i novom životu i to je vrijeme Mladog
Koleda.
110
I tako je prirodni Božiji zakon u odnosu Zemlje i Sunca pretočen u ljudsku zah-
valnost Bogu kroz simboličnu predstavu rituala paljenja na dar Bogu prinesenog
mladog hrasta badnjaka. Tako čovjek postaje rab Božji, služitelj i saradnik Božiji.
Ovaj srbski prehrišćanski vjerski ritual hristijanizacijom je ostao vezan za dan ro-
đenja Isusa Hrista, Sunca Pravde. Uspomena na taj dan je današnji Badnji dan 24.
decembra julijanskog (7. januar gregorijanskog) kalendara, jer je početkom hriš-
ćanske ere zimski solsticij padao na 25. decembar julijanskog kalendara. Od tog
vremena proteklo je preko 2000 godina i zbog tkz. opšte precesije, koju bilježi side-
ralni julijanski kalendar, dan zimskog solsticija pomjerao se postepeno do dana u
kojem se nalazi u naše vrijeme: 22. decembar gregorijanskog kalendara, što znači
da pravi Badnji dan prehrišćanske srbske vjere pada na 21. decembar gregori-
janskog kalendara.
Ako bi se dan Hristovog rođenja slavio po Božijim nebeskim prilikama kakve su
bile u vrijeme Hristovog rođenja, onda je Badnji dan 21. decembra, a dan Hristovog
rođenje (Božić) 22. decembra gregorijanskog kalendara.
………………………………..
VELES (VOLOS)
Veles ili Volos je srbski (slovenski) bog polja, pašnjaka, usijeva, šume, domaćih
i divljih životinja. On je ujedno i bog svijeta NAVA u kojem borave duše slovenskih
prehrišćanskih predaka. Šta znači ime VELES?
Sanskrit: VELLA = TRESENJE, KRETANJE, SEOBA;
sanskrit: VELAA = VRIJEME, SEZONA, HRANA, TOK
sanskrit: VELA = RAST, VRT, BASTA, VELIKI BROJ NEČEGA, MNOŠTVO,
IZOBILJE.
Veles na ilustraciji Miroslavljevog jevanđelja.
111
Od korijena VEL- izvedena su srbska lična imena: VELA, VELENKA,
VELINKA, VELKO (VELJKO), VELIMIR, VELIZAR, VELIBORKA, VELI-
BOR, VELIČKO, VESLISAV, VELISLAVA.
Naselja: VELES, VELENJE
Planina: VELEŽ
Prehrišćanski praznik: VELJA NOĆ
VELES je dakle kretanje, seoba, vrijeme, sezona, rast, vrt, bašta, izobilje, mnoštvo,
hrana.
Pored imena VELES kod Južnih Slovena, kod Istočnih Slovena VELES je poznat
pod imenom VOLOS. Sta znači ime VOLOS?
Sanskrit: VOLAKA = PISAC, PJESNIK. Zato neki VOLOSA (VELESA) sma-
traju i zaštitnikom pjesnika. Poezija je umjetnost riječi, a riječi su VOLŠEBNE, tj.
ČAROBNE, MISTIČNE, MAGIČNE. VOLH je vrač koji poznaje VOLŠEBNE
RIJEČI.
Perunovo vrijeme je vrijeme ljeta i on je protivnik Velesov, jer u vrijeme ljetnih
oluja Perun zatire ljetinu i tuče gromom sve ono što Veles njeguje i čuva. Dakle su
ljetna prirodna vremenska zbivanja prikazana kao borba bogova u kojoj bog Perun
pobjeđuje boga Velesa.
112
LADA
Ladin cvijet LADOLEŽ (Ladina loza).
LADDANA (sanskrit) = LIJEPA, ZGODNA, PRIJATNA

LADDANA (sanskrit) = KOJA MILUJE, PAZI, NJEGUJE, KOJA GAJI
LADA = boginja M-LADO-STI = LADDANA = DANA = DANICA = VIDA
LADA > LADY (eng.).
VILA RAVIJOJLA
RAVI (sanskrit) = SUNCE, BOG (BOGINJA), SVJETLOST, SUNCE BOGINJA

SUNCA,
JALA (sanskrit) = PONOS
RAVI JALA > RAVIJALA > RAVIJOJLA = SUNČANA (SVJETLOSNA)
PONOSNA VILA.
Sad znamo zašto je vila RAVIJALA, tj. RAVIJOJLA ustrijelila Miloša u grlo
junačko: Milos je ljepše pjevao od vile i njen ponos bio je povrijeđen.
113
REKA (RIJEKA)
Sanskrit: REKHAA = LINIJA

Sanskrit: REKHA = LINIJA
VENA, FENIKS I FENJER
Kažu naši vajni etimolozi ovako: “Fenjer (grč. phanari, stgrč. phanarion, tur.
fenar) svetiljka, ručna svetiljka, staklom ili na drugi način uokvirena, u kojoj gori
sveća ili petrolej.”
Sanskrit opet kaže ovako: VEN = POKRET, KRETANJE, HOD. Čuvena
Cezarova izreka glasi: “VENI, vidi vici!”, tj. “DOĐOH, vidjeh, pobijedih!”.
Krvni sud je VENA, jer kroz VENU kreće se krv. Pokretna zvijezda je dobila ime
VENERA, jer se kreće mimo ostale mirujuće zvijezde. VENERA je keltska
THANA, tj. DANA ili DANICA.
Sanskrit : TANOTI (TAN) = SJAJ
Balkanski Kelti imali su boga VIDASA (VIDASUS, lat.) kome je pratilja je bila
THANA tj. DANA. Njihov oltar nađen je kod Topuskog u Panoniji.
Boginja THANA ime je dobila po korijenu THAN sto znači SJAJ, a gdje je SJAJ,
tu mora biti VATRA (na velšanskom THAN i znači VATRA). THANA je
VENERA, THANA je SJAJ, VENERA je KRETANJE ili SJAJNA KRETALJKA.
114
VIDASUS ne može biti ništa drugo do VID, DAN, a DAN pripada SUNCU koje se
takođe kreće nebom: dakle i SUNCU pripada atribut VEN.
Kuda se bog SUNCE VEN i boginja VENERA kreću? Kreću se kroz nebeski
VENAC zvijezda zodijačkog kruga koji se i sam “okreće” u odnosu na SUNCE.
I kako će se zvati poklonici SUNCA? Zvaće se VENDI i VENETI. Zvali su ih i
VINDI, koje je izvedeno od sanskritskog VINOTI (VIN), što znači RASPRŠITI SE,
RASIJATI SE.
I tako, pošto na sanskritu VEN znači kretanje, dobili smo riječ VENETI, koji su
se kretali po morima. Nijemci su Srbe Lužičane zvali VENDI. U duhu savremenog
srbskog jezika VENETI su VENIČANI, koje Grci prozvaše FENIČANI.
Imamo i mitološku vatrenu pticu FENIKS. Da vidimo da li je FENIKS zapravo

bio VENIKS, što upućuje na SUNČEVO KRETANJE. Etimolozi objašnjavaju da je
latinsko PHOENIX postalo od grčkog PHOINIX (φοίνιξ), te u traženju etimološkog
korijena toj riječi govore kako u bukvalnom značenju riječ FENIKS znači
LJUBIČASTO CRVEN, pa to vezuju za za neku stranu riječ i govore da je to
“vjerovatno egipatska riječ” PHOINOS sa značenjem KRVAVO CRVEN, što je
BOJA VATRE.
Na sanskritu krv je RASJA (rasya). VENSKA KRV je TAMNOCRVENE BOJE.
KRV genetski određuje RASU i rasijane RASENE RAŠANE, ROĐAKE kao narod
jedne krvi. No, da se vratimo FENIKSU.
Rekosmo da se svi slažu da je riječ FENIKS vezana za LJUBIČASTOCRVENU
fenčiansku boju. Ali gle: sanskritsko VENN znači KRETANJE. VENIČANI su oni
115
što se KREĆU, što znači da je i riječ FENIKS nastala od riječi VENIKS, jer je
pojam značenjem vezan za SUNCE, koje je takodje VEN (KRETALAC)?
Mitologija priča kako FENIKS nestaje u VATRI svakih 500 godina i potom se
ponovo rađa iz svog pepela. Pogledajmo šta kaže astronomija o ciklusima SUNCA
i MJESECA: svake 28. godine kalendarski se ponavlja isti dan i isti datum u istoj
sedmici istog mjeseca. To je SUNČEV CIKLUS. Pogledajmo MJESEC i njegov
ciklus: svakih 19 godina Mjesečeva mijena pada na isti dan i isti datum u godini.
Hajdemo malo računa: pomnožimo SUNČEV CIKLUS od 28 godina sa
MJESEČEVIM CIKLUSOM od 19 godina da vidimo šta ćemo dobiti: 28 x 19 = 532
godine.
Sjetimo se FENIKSA i njegovog umiranja i ponovnog rađanja: mitologija kaže
da je to svakih 500 godina, a u astronomiji dobijemo da je u 532 godine 18 Sunčevih
ciklusa po 28 godina, ili 28 Mjesečevih ciklusa po 19 godina. Dakle se krugovi i
Sunčevog i Mjesečevog ciklusa u 532 godine završavaju i ponovo počinju. To je
simbolično umiranje FENIKSA i njegovo ponovno rađanje iz vlastitog pepela, tj.
novi ciklus rađa se iz kraja prethodnog ciklusa. I tako od početka vremena.
Iz cijele priče o FENIKSU zaključujemo da je FENIKS simbol astronomskog
perioda od 532 godine KRETANJA SUNCA i MJESECA. Dakle je i grčka riječ
PHOINIX (φοίνιξ) izvedena od riječi VEN (KRETANJE), isto onako kako je od
riječi VENIČANI popostala riječ FENIČANI. I sve je to sačuvano u riječi FENJER.
Podsjetimo se još jednom šta etimolozi kažu o riječi FENJER: “Fenjer (grč.
phanari, stgrč. phanarion, tur. fenar) svetiljka, ručna svetiljka, staklom ili na drugi
način uokvirena, u kojoj gori sveća ili petrolej.” Fenjer ne služi za kućnu upotrebu,
nego služi putniku pri kretanju i zato je plamen vatre u fenjeru zastićen od vjetra i
kiše: riječ FENJER izvedena je od riječi VENER, u kojoj je korijen sanskritsko
VEN.
Sanskritsko VEN znači POKRET, KRETANJE, HODANJE, te jasno biva da je
i starogrčko PHANARION i tursko FENAR postalo od korijena VEN- što znači
KRETANJE SVJETLOSTI (SUNCA MJESECA): VENER je dalo FENJER i to po
glasovnom zakonu srbskog jezika: V je pri izgovoru prešlo u F.
…………………
…………………
116
NOVAC KELTA VOLOSA (VOLKAJA, VLOSA, VLAHA)
Grb Mrnjavčevića
Nije li čudno da je grb Mrnjavčevića postao grb svih Srba, a ne grb Nemanjića?
Zašto naši istoričari i heraldičari ništa ne kazuju kako se to moglo desiti? To je zato
što se Nemanjićima porijeklo ne zna dalje od Stefana Nemanje, koji je silom terora,
ravnog genocidu, uspostavio vlast svoje dinastije nad Srbima. Srbski korijeni su na
Balkanu i mi smo većinskim genom porijeklom Kelti, te nam je i grb keltski.
Novac kelta Volkaja (Vlosa ili Vlaha)
117
Keltski novac sa prepoznatljivim znakom: krst sa četiri C. Krst je Simbol Sunčevog
puta kroz četiri strane svijeta, a znak C simbol je Sunca u četiri godišnja doba.
SRBI VLASI
U savremenu istoriografiju uvriježilo se mišljenje da su Vlasi bili i ostali pripa-

dnici romaniziranog stanovništva današnje Rumunije, nekadašnje rimske provincije
Dacije.
Namjerno zaboravljaju moderni istoričari da nisu samo Dačani bili romanizirani,
nego prije Dačana romanizirano je i mnoštvo keltskih plemena širom Rimskog car-
stva. Uzmimo za primjer francuske Gale, uzmimo za primjer bosanske Kelte Dese-
tijate i sve balkanske Kelte prije nove i sa početka nove ere.
Otkud riječ VLAH i šta znači?
U trećem vijeku stare ere bijaše mnogo plemena po Germaniji pod zajedničkim
imenom VOLKAJE (VOLCAE), Ovaj narod kontrolisao je puteve između Germa-
nije i Mediterana i njihovo ime za Nijemce značilo je "oni koji govore nerazumljivo,
stranci". U sanskritu postoji riječ VALKAYATI (VALK) što znači GOVORITI:
118
Stara njemačka riječ za pripadnike Volkaja je WALHA, što znači STRANAC.
Tako su Nijemci zvali Kelte i svaki je Kelt Nijemcima bio STRANAC, tj. WALH.
Običaj Rimljana bio je da štroje (škope) svoje konje, te su Nijemci podrugljivo uštro-
jene konje počeli zvati WALHA, rugajući se tako ratničkoj muškosti Kelta, njihovih
smrtnih neprijatelja.
Dio Kelta VOLKAJA su britonski (engleski) Kelti poznati pod imenom VEL-
ŠANI (WALHI). Postojalo je i keltsko (valaško) pleme SEURBI na Pirinejskom
poluostrvu. U Poljskoj se riječju WLOCHY imenuje Talijan, a pod uticajem njemač-
kog uškopljen konj i kod Poljaka je WALACH. U Češkoj je Italijan takođe VLACH
i uštrojen konj je VALACH i sve je to pod uticajem njemačkog jezika.
Danas se pod VLASIMA podrazumijevaju Rumuni, a otkud VLASI u nemanji-
ćkoj Srbiji, po srednjovijekovnoj Bosni, u Dubrovniku, po Dalmaciji i Krajini? Da
li su to zaista (KARA)VLASI iz Rumunije bili jedino romanizirano stanovništvo
nekadašnje Dacije? Zašto su Srbi nazivani VLASIMA?
U prvim vijekovima hrišćanstva na Balkanu žive romanizirani Kelti Srbi. Oko
6. vijeka preko Dunava na područje Srbije upadaju ratnici Sloveni pokrenuti iz Bijele
Srbije i Bijele Hrvatske. Njihovo slovensko ime prvi put se tada pominje. Oni su
prvo upadali u granice ondašnjeg Romejskog carstva, a onda ih u 7. vijeku romejski
car Iraklije (vladao od 610. до 641. god.), po njihovom obećanju da ce mu biti vjerni,
pušta u svoju zemlju i naseljava ih u Egejsku Makedoniju. Medjutim, pošto romej-
sko carstvo, razarano korupcijom i spoljnim napadima sve više slabi, a slovenski
ratnici ne prestaju da pridolaze sa područja preko Dunava. Tokom 7. vijeka Sloveni
osvajaju sav Balkan i kao osvajači uklanjaju domaće velikaše i postavljaju svoje
probrane starješine. Stalež domorodačkog seoskog stanovništva čine romanizirani
Srbi Kelti, a utvrđene gradove drže vojnici Srbi Sloveni.
Kako su Sloveni zvati romanizirane Kelte Balkana? Stočare su zvali VLAH i
VLASI, a zemljoradnike SEBAR i SEBRI. Sloveni su sebe zvali SRBIMA. Ime
pokorenih SEBRA i vladara SRBA skoro su ista, ali SEBRI su niži pokoreni stalež,
a slovenski SRBI su ratnički vladajući stalež (i danas na ruskom jeziku SEBAR znači
ZEMLJORADNIK, RATAR).
Otkud riječ SEBRI kod Slovena? Evo otkud:
"па́серб
па́серб род. п. -а 'пасынок', па́сербка, па́сербица 'падчерица', укр. па́серб, блр.
па́серб, польск. раsiеrb – то же. Во всяком случае, из ра- и *sьrbъ; ср.
сербохорв. ср̏б 'серб', в.-луж. serb 'лужичанин, лужицкий серб', ср.-лат. Surbi
(см. серб). Ср. укр. присе́рбитися 'присоседиться'; см. Мi. ЕW 292; Миккола,
Ursl. Gr. I, 8. Попытки сблизить, далее, *ра-sьrbъ с *sebrъ 'свободный
119
земледелец' (см. себёр) неубедительны, вопреки Сольмсену (KZ 37, 592 и сл.;
Преобр. II, 20, 276 и сл.; ср. Педерсен, KZ 38, 421). Сомнительно также
объяснение слова *раsьrbъ как 'тот, кто вскормлен не тем же самым молоком'
и сближение с польск. sarbać 'сосать, хлебать' (Брюкнер 398)." (Этимолoги-
ческий словарь русского языка Макса Фасмера)
Sloveni su govorili staroslovenskim ili crkvenoslovenskim jezikom. Sebri Vlasi
govorili su svojim srbskim, djelimično romaniziranim jezikom. Staroslovenski je
bio jezik vladajuće vlastele i crkve, a prosti narod govorio je svojim narodnim jezi-
kom. Odatle razlike u jeziku pisane crkvene i usmene narodne književnosti.
Vrijeme i česta seljenja stanovništva u tursko vrijeme učinili su svoje, te su danas
KELTI VLASI i KELTI SLOVENI jedan te isti narod: SRBI. Eto otkud na Balkanu
mnogo VLAHA i eto zašto je Srbin VLAH i zašto su Srbi VLASI. Ostaje pitanje ko
su današnji RUMUNSKI VLASI? Oni su KARAVLASI, preostali romanizirani i
neslovenizirani Romano-Dačani.
………………………………………………………………………………………
TREBA
“TREBARUNA, takođe TREBORUNIS i moguće TREBARUNU, bilo je kelt-

sko lusitanijsko božanstvo, vjerovatno boginja. Trebarunin kult bio je lociran u
kulturnom području Galicije i Lusitanije (na području moderne Galicije u Španiji i
Portugaliji). Njeno ime moglo je biti izvedeno od keltskog *TREBO (kuća) i
120
*RUNA (tajna, misterija), što sugeriše zaštitnika ili zaštitnike imanja, kuće i fami-
lije. Keltsko “trabruna” je “služba”.
Dva mala oltara posvećena ovoj boginji pronađena su u Portugaliji: jedan u rim-
skoj Lusitanian Egitania (sadašnje mjesto Proença-a-Velha), a drugi u mjestu Lar-
dosa. U Zavičajnom muzej u gradu Castelo Branco čuvaju oltar na kojem piše:
“TREBARONNE V (otum) S (Olvit) OCONUS OCONIS f (ileus).” U prevodu
to znači: “TREBARINI zavjet (žrtvu) prinio Okonus, sin Okov'." (Wikipedia,
Treburana).
Keltska riječ TREBARUNA nije nikakva boginja, nego je to TREBARINA, RI-
TUALNA ŽRTVA nekom bogu. Keltska riječ TREBARUNA u sebi sadrži srbsku
riječ TREBA. TREBA je OBAVEZA, DUŽNOST, SLUŽBA.
Pogledajmo korijen TREBA u jezicima nekih evropskih naroda keltskog pori-
jekla:
TREBALLAR (katalonski)= RABOTA = RAD
TRABAJAR (španski) = RABOTA = RAD
TRABALLAR (galicijski) = RABOTA = RAD
Oltari keltske boginje Trebarune.

Kod Kelta TREBARUNA je KUĆA TAJNE, KUĆA MISTERIJE, MJESTO
TAJNE MISTERIJE, MJESTO RITUALA. Svaki molitveni ritual uz prinošenje
žrtve bogu na nekom ODREDJENOM MJESTU je TAJNA MISTERIJA.
121
Prije nego što je u naš crkveni život ušla grčka riječ LITURGIJA, službe u crkva-
ma zvale su se TREBE. TREBIŠTE je bilo mjesto hrama u kojem je bio žrtveni oltar
bogu, a TREBA je srbski originalni stari naziv za CRKVENU SLUŽBU (litur-giju)
i potiče iz naše prehrišćanske vjere. Riječ TREBA označavala je svetu dužnost i oba-
vezu, jer kroz TREBU da se prinosi SLUŽBA BOGU, prinosi se ŽRTVA BOGU.
U staroj ruskoj crkvenoj književnosti ima dosta spisa u kojima se suzbijaju ostaci
neprevladanoga poganstva. Tu se često imenom spominje Perun i njegovo TREBIŠ-
ĆE, što će reći mjesto na kojem mu se čini TREBA, ŽRTVA. Crkveni TREBNIK je
liturgijska knjigu koja se latinski zove RITUAL.
Po mjestima gdje su se služile TREBE i danas postoje mjesta: TREBAVA,
TREBEVIĆ, TREBINJE, TREBJESA, TREBIŠTE...
I poledajmo sad poredak stvari: TREBA je RAD, RABOTA. Onaj ko RABOTA
je RAB. Zašto je na starim nadgrobnim spomenicima Srba uvijek pisalo: "OVDJE
POČIVA RAB BOŽJI..."? RAB je RABOTNIK, aktivni učesnik TREBE. SRBI su
sebe zvali RABIMA BOŽJIM. A ko je bio BOG drevnih SRBA? Bilo je to SUNCE
SURJA, a korijen riječi SURJA je SUR što na sanskritu znači SJAJ i
NADLJUDSKA MOĆ. Pogledajmo:
SUR-RAB > SURAB > SURB > SRB
SUR-RABI > SURABI > SURBI > SRBI
Otkud srbska riječ TREBA u keltskoj riječi TREBARUNA? To je zato što su
KELTI bili srbska plemena.
TEUTATES, TROGLAVI BOG KELTA

Teutates je troglavi Bog Kelta. Samo ime “Teutates” nastalo je od DIA-TATES
= DEU-TATES = TEU-TATES = BOG NARODA (LJUDI) = BOG OTAC = BOG-
TATA = TEU-TATES što odgovara slovenskom vrhovnom bogu Rodu, ocu, tati
naroda. TEUTATES je trojstvo, tri lica jednog Boga: Teutates – Esus-Taranis.
Keltski bog ESUS je zaštitnik je šume i obješen je o sveto drvo kao i nordijski Odin,
kao i hrišćanski Isus.
TARANIS je bog groma i munja, gromovnik koji tare baš kao i slovenski gro-
movnik Perun. Trojstvo Teutates-Esus-Taranis odgovaraju vrhovnom trojnom bo-
žanstvu Slovena Triglavu: Svarog – Svetovid - Perun, ili hrišćanskoj Svetoj Trojici:
Otac – Sin – Sveti Duh.
Na zemlji nema slučajnosti kad su drevni simboli u pitanju, jer su iz jednog davno
zajedničkog duhovnog izvora.
122
Keltski troglavi bog Teutates.
…………………..…………………………………
LUG
U srbskom jeziku i danas postoji riječ LUG. Lug je sagoreni pepeo drva, a može
biti i šumarak, šuma i lužno močvarno zemljište. Postoje i Luzički Srbi u Germaniji.
LUG, LUGUS, LU bio je keltski bog poznat kao Onaj Koji Sija.
Svetilišta BOGA LUGA bila su u svetim šumama, šumicama i šumarcima
zvanim LUG. Čak su i drevni sumerski carevi u trećem milenijumu stare ere uz
svoje ime imali titulu LUGAL (ne zaboravimo da su ondašnji sumerski carevi u isto
vrijeme bili i vrhovni sveštenici, prvosveštenici i carevi, duhovni i svjetovni
gospodari).
123
Šta je značenje riječi LUG? Da li sumersko LUGAL ima veze sa keltskim LU-
GOM? Da li sumersko LUGAL ima veze sa srbskim LUGOM?
Kelti su svog LUGA zvali i kao TROG i predstavljan je sa tri glave
kao TEUTATES ili DIATATES (Tuathu De Daanan). To je keltsko božanstvo sa
tri lica, srbski (slovenski) Triglav, prototip hrišćanske Svete Trojice. To je bog
Sunca, najvažniji keltski bog.
Šta znač i riječ DIATATES? Samo ime “Teutates” nastalo je od DIA-TATES =
DEU-TATES = TEU-TATES = BOG NARODA (LJUDI) = BOG OTAC = BOG-
TATA = TEU-TATES što odgovara slovenskom vrhovnom bogu Rodu, tati naroda.
TAATA (Sanskrit) je TATA (otac).
TEUTATES = DEUTATES, DIATATES
DEU = DUH, DIHANJE, ŽIVOT = BOG
TATES = TATE = BOG SA TRI GLAVE = TRIGLAV = TROGLAV= TROG
Kad srbskim jezikom razmišljamo o LUGU, uvijek nam na um dolazi vatra,
oganj. Kod nas je vatra neraskidivo vezana za lug i lug za vatru. Drvo izgara u vatri
i vatra pretvara drvo u pepeo koji zovemo lug. Nije svaki pepeo lug, već je lug samo
pepeo od izgorenog drveta. Lug je imao svoju ulogu u spravljanju lukšije za ličnu
higijnu i pranje odjeće. Znalo se i to da ako u vrijeme Mjesečeve mijene pokiseliš
haljine u lukšiji, haljine će se potpuno raspasti. Zato su žene strogo vodile računa o
mijenama Mjeseca.
Oduvijek se vatri pridavalo nebesko porijeklo. Vatre su smatrane Božijim svetim
darom. Sunce na nebu je Božija vatra koja grije svijet i daje život svijetu. Vatra je
čista, sveta, božanska. Kao takva služila je i u duhovne svrhe za očišćenje tijela
(skakanje kroz vatru), za očišćenje raznih hramovnih, kućnih predmeta i stoke.
124
Sunce na nebu, oganj na oltaru hrama, oganj na kućnom ognjištu. I sve tri vatre
jesu svete vatre. Sunce na nebu nikad se ne gasi, vatra u hramovima ne smije da se
ugasi, ugašeno ognjište u kući na zlo sluti (teška je kazna onima koji moraju na-
pustiti svoja ognjišta). Zato se vatra stalno čuvala. Vatru neba čuva Bog, vatru hrama
čuva sveštenik, vatru kuće čuva domaćin.
Tuathu de Daanan. Lug je, osim kao jedna glava Troglavog boga, prikazivan i
zasebno sa rogovima, a rogovi su simbol snage, sile (životne žile).
Kako se čuva vatra? Vatra se čuva lugom, pepelom izgorenog drveta. Da bi se
spriječio dodir vatre sa okolnim vazduhom, mašom se se uzima lug i vatra se zaprete,
prekrije lugom. Sloj luga preko vatre sprečava potpuni dodor vatre sa kiseonikom iz
vazduha, ali omogućava minimalni prolaz vazduha kroz lug da se žera potpuno ne
ugasi, te vatra nastavlja da tinja. Tako vatra pod lugom može da se sačuva i po
nekoliko dana bez loženja. LUG je dakle zaštitnik i čuvar svete vatre.
Podsjetimo se na sumerske i njihove titule LUGAL. Već smo rekli da je sumerski
car bio svjetovni, ali i crkveni starješina, dakle prvosveštenik LUGAL koji lugom
čuva svetu vatru da se ne ugasi. LUGAL je čuvar svete vatre.
Svi služitelji boga LUGA su LUGI i to je vremenom kroz glasovne promje-
ne dalo srbsku riječ LJUDI, a LUGEVITI su postali LJUDEVITI.
Drugo keltsko ime za Luga je "Samhildánach". Riječ "Samhildanach" slože-
nica je od tri riječi: SAM-HIL-DANACH.
125
Počinjemo odgonetanje značenja prve riječi SAM: sanskritsko SAMA zna-
či “isto, nepromijenjeno, uspravno, dobro, cjelovito, nivo zemlje, nadoknada”. Sje-
timo se našeg solarnog božanstva SEMARGLA (staroslovenski: Семарьглъ, Си-
марьглъ; Simurgh, persijski). Riječ SEMARGLse sastoji od dvije riječi i ovdje nas
zanima prva riječ: SEM- (SIM-) korijen je riječi SEME (sanskritsko SAMA): seme
je uvijek isto, nepromijenjeno, raste uspravno, dobro, cjelovito, raste na nivou
zemlje (tla) i nadoknada je za uloženi ljudski trud i nadoknada za prethodno posija-
no seme (sjeme, sime).
Keltsko SAM u riječi SAM-HIL-DANACH znači SJEME (SEME)., a keltsko
HIL nalazimo u sanskritu: HILA = SJEME, KLICA, ŽILA (“žila” je postalo od
“sila”). Sanskrito HILA takođe znači “muško sjeme”, “muška sila (muška žila)”.
Sanskritska riječ HILA ima dakle isto značenje kao i keltska riječ HIL, isto kao i
srbska riječ SILA, jer u svakom sjemenu je sila koja rađa novi život.
Hilum
Latinsko HILUM koristi se kao termin u biologiji: HILUM je centar sjemena iz

kojeg počinje da izbija klica. Sanskritsko HILA ima isto značenje kao i srbske riječi
SILA, ŽILA (drvetu sila dolazi iz žila, ljudima sila dolazi iz mišća). To isto znači i
keltska riječ "hil", isto to "hil" znači i riječi "Hilandar" (sile dar, sjemena dar). To
isto znači i englesko "heal" i grčko “hilarios” (ἱλαρός): lijek, zdravlje, spasenje.
Tako smo saznali značenja dviju prvih riječi u imenu SAMHILDANACH (Sam-
hil-danach):
126
a) sam = sjeme (seme)
b) hil = sila (klica, žila)
Ostaje još da nađemo značenje keltske riječi "danach"! Galsko "dan" znači
"vjera", "sudbina". Galsko "danach" je "vjerujući", "sudbonosac":
SAMHILDANACH znači "sjemena sile vjera" ili "sjemena sile sudbono-sac".
GALI – SLUŽITELJI SVJETLA
Pogledajmo dno čuvenog keltskog Gundestrup kotla (The Gundestrup cauldron,

300-200 AD) koji je pripadao Keltima Balkana. Na njemu je mladi bik sa kolo-
vratom na čelu. Eto sazviježđa BIK sa Suncem u tom sazviježđu, tj. eto GALONJE
sa Suncem na čelu kad se vrijeme RAZGALJUJE, BISTRI I VEDRI. Sunce je u
sazviježđu bika GALONJE od polovine proljeća do početka ljeta.
127
Na čelu bika prikazan je Sunčev kolovrt kao simbol ljetnog solsticija, a u dnu je
srpasti Sunčev nebeski presto u vrijeme zimskog solsticija.
GALI su bili jedno od velikih keltskih plemena, dakle su bili Cimerijani, Cimbri,
Kimbri, Simbri, Sebri, Srbi. Pripadnik Gala je GAL. Šta znači riječ GAL?
Pogledajmo značenje srbske riječi VEDAR: vedro nebo, vedro čelo, vedro lice,
vedra duša. Sva značenja riječi VEDAR puna su svjetlosti i radosti: on je VEDAR
znači da mu dušu obuzima VEDRINA, život mu se radošću RAZVEDRAVA!
VEDAR - VEDRINA - RAZVEDRITI
Pogledajmo značenje riječi BISTAR: bistar izvor, bistra voda, bistro nebo, duša
bistra, pogled bistar.
Izvor je BISTAR.
Nebeska BISTRINA.
Mrak se RAZBISTRAVA.
BISTAR - BISTRINA - RAZBISTRITI
I evo nas kod riječi GAL: GAL - GALO - RAZGALITI – GALEB
Gle: RAZGALITI! Kad je nebo oblačno, pa se zbijeni gusti oblaci počnu cijepati i
razilaziti, tad se počne RAZGALJIVATI, biva SVJETLIJE i VEDRIJE.
VEDAR - VEDRINA – RAZVEDRITI
BISTAR - BISTRINA - RAZBISTRITI
Da to napišemo i obrnutim smijerom i malo detaljnije:
a) RAZVEDRITI - VEDRINA - VEDAR - VED-
b) RAZBISTRITI - BISTRINA - BISTAR - BIS-
128
Pogledajmo: korijen riječi VEDAR je VED- kao u riječi VEDE, a korijen riječi BIS-
TAR je BIS-, isto kao u riječi BISER!
Vatimo se smislu značenja riječi GAL: GAL - GALINA – RAZGALITI. Da i to
napišemo u obrnutom smijeru: RAZGALITI - GALINA - GAL-.
Ovdje je korijen riječi GAL-. Riječ GAL (GALL, gaelik) znači HOROZ, LABUD,
MLIJEKO. LABUD je BIJEL, MLIJEKO je BIJELO. Šta još znači GAL-? Kud
će-mo, šta ćemo, već do sanskrita, da staru vedsku mudrost zapitamo zna li išta o
riječi GAL? I vedska mudrost kroz sanskrit progovara i kaže: GALI je JUNAC,
MLADI BIK BAK (bak je neuškopljeni bik, bik u punoj oplodnoj moći). U
sanskritu dakle riječ GALI znači mladi JUNAC, BIK GALONJA. Ali na galskom
jeziku bik je TAREH, a riječ GAL se odnosi na čovjeka pripadnika plemena GALA.
Kako sad povezati sanskritsko GALI i srbsko GALONJA sa keltskim plemenom
GALI? Evo kako:
AGNI (sanskrit) = VATRA, SUNCE
AGHNYA (sanskrit) = BIK, ONAJ KOJI SE NE UBIJA. Očito je da su riječi
AGHNYA i AGNI u etimološkoj i semantičkoj vezi i da riječ AGHNYA (BIK) u
svom značenju ima veze sa riječju AGNI (VATRA, SUNCE). Hajde da i tu vezu
nađemo: GALI je MLADI BIK AGHNYA, BIK KOJI SE NE UBIJA, SVETI BIK
BAK. I evo traga nekadašnje stare srbske vjere u SVETOG BAKA, koji nije ništa
drugo do simbol oplodne sile Sunca u vremenu proljeća kad je Sunce u sazviježđu
BIKA. Ovo su tragovi srbske vedske vjere i to nikakve veze nema sa kasnijim grčkim
orgijanjima u bahanalijama uz festival posvećen grčkom bogu Dioniziju. Da je to
tačno pokazuje nam i to što su GALI i horoza (pijetla) zvali GALO: horoz iz ponoći
i pred zoru najavljuje da će mrak da se RAZGALI, zato što stiže SUNCE i donosi
BIJELI DAN.
I tako saznajemo da riječ GAL znači BIK, a predak Gala je TAURI, TAUR (što
znači BIK, BAK), sin Torgamin, unuk Gomerov, praunuk Jafetov, čukununuk
Nojev, a GALI su SLUŽITELJI SVJETLA i NAROD SUNCA.
VIDAS I TIJANA
Evo jedna istorijska priča iz ilirskih i keltskih vremena stare ere:
"U krajevima naše zemlje koji su nekada bili naseljeni Ilirima nađeno je više
spomenika posvećenih nekim božanstvima koja se nigdje više ne spominju, pa se
zbog toga smatraju za ilirska. Da su domaća, vidi se po tome sto su njihovi dedikanti
ponekad domoroci, ali nije sigurno da su ilirska jer, kao što smo rekli (v. str.17),
mesto nalaska ne odlučuje da li je neko božanstvo ilirsko, tračko ili keltsko. Takva
129
su božanstva Arkat, Latra, i VIDAS (VIDASUS) I TIJANA. VIDAS i TIJANA. Vidasa
i Tijanu spominje jedan natpis nađen u Topuskom." (Rastislav Marić, Antčiki kultovi
u našoj zemlji, Cigoja štampa, Beograd 2003, str. 27-28).
VIDAS je VID, SVETI VID, SVETOVID, BIJELI VID.
TIJANA (istoričari je zovu i THANA) = DIJANA = DANA = DANICA = VIDA
= VENERA koja je Sunčeva pratilja.
BELENIS
Belinov oltar iz rimskog vremena i Belenis na rimskom hramu iz 1. vijeka st. ere
(Aqua Sulis in Bath, Somerset, South West England).
……………………….
Razbšarušena kosa i brada predstavljaju vatru Sunca, krila su Sunčev let nebom,
a dvije zmije u dnu brade simboli su vremena i sunčeve ekliptike. Sve je okruženo
130
sa dva vijenca hrastovih grana sa žirom. BELENIS znači SJAJNI, BIJELI i to je
potonji BIJELI VID SVETOVID.
Vijenac sa hrastovim lišćem i žirom.
Nebeska sfera sa Sunčevim O-krstom (detalj sa hrama).
131
Belenisovi kipa iz rimskog perioda.
Keltska Belenisova bronzana glava i Svetovid kao motiv na stećku.
132
Vidasus i Dana. Desno je njihov oltar nađen je u Topuskom, Hrvatska (Arheološki
Muzej u Zagrebu).
OVO NE MOŽE BITI SLUČAJNOST
Keltski bog Vidasus (Vidas, Belenis) sa Gundestrup kazana (Gundestrup

Cauldron): brkovi ne idu ispod nosa, nego se uzdižu sa strana nosa.
133
Fasada manastira Dečani: brkovi na likovima ne idu ispod, nego sa strana nosa.
134
I ovdje brkovi ne idu ispod, nego sa strana nosa (Sun Temple, Archeological site of
Tiwanaku, Bolivia).
Na isti način prikazani su brkovi na liku keltskog boga Vidasusa 2-3. v. st. ere) i
na reljefnim motivima manstira Dečani (14. v.). Vremenska razlika između keltskog
i dečanskog majstora je oko 1300-1600 godina, a brkovi isti!? To isto vidimo na
kipovima Indijanaca Južne Amerike prekolumbovskog vremena! Otkud i kako? To
ne može biti slučajnost, već još jedan dokaz univerzalnog mistično-duhovnog konti-
nuiteta religija raznih vremena.
………………………………………………….
135
OTKRIVANJE ISTORIJE TRAGOM RIJEČI
SERAFIM je andjeo, SERAFIMI su ANĐELI:
"A seraph (pl. seraphs or seraphim /ˈsɛr.ə.fɪm/; Hebrew: ‫ ים פִָר ְׂש‬śərāfîm, singular
‫ םפ פִש‬śārāf; Latin: seraphi[m], singular seraph[us]; Greek: σεραφείμ) is a type of
celestial or heavenly being in the Abrahamic religions." (Wikipedia)
I kažu etimolozi da SERAFIM bukvalno znači PLAMTEĆI, VATRENI. Šta je
etimološki korijen riječi SERAFIM?
Zora
Sanskritsko SORA znači “povijeni, kružni pokret, ZORA”. Prije nego li SUNCE
GRANE na istoku se javlja povijeni, svjetleći kružni trag Sunca koji mi nazivamo
ZORA (SORA, sanskrit). Sjetimo se naše lirske narodne pjesme koja kaže ovako:
"ZORA ZORI, DAN SE B'JELI..."
ZORA je u sanskritu je SORA, sanskritsko S u srbskom jeziku pri izgovoru daje
Z: SORA = ZORA. Ova imena imaju isto značenje kao i lično ime SARA, a kod
Engleza to je ime SERA.
Sad vidimo da sanskritsko SORA i srbsko ZORA i ZORANA imaju isti etimo-
loški korijen kao i riječi SERA i SERAFIM i sve u svom značenju ima smisao
VATRENI, GOREĆI, PLAMTEĆI, VATRENI, SJAJNI, BLJEŠTAVI.
Ali još nismo dotjerali cara do duvara, jer imamo i srbske riječi ŽERAV i ŽERA-
VICA kojima je korijen ZER-, koji u izgovoru daje ŽER, te od ZERAV u govoru
dobijamo ŽERAV, a od ZERAVICA dobijamo ŽERAVICA. ŽERAV i ŽERAVICA
su VATRENI, PLAMTEĆI, GORUĆI.
ZER i ZAR su istog značenja i od toga je nastalo ŽAR. OZARITI (< O-ZAR-I-
TI) znači OSVIJETLITI. Sjetimo se drevnih vavilonskih careva koji su u svojim
136
vlastitim imenima imali ZAR, npr. NEBUCHADNEZZAR: ovdje ZAR znači SVJE-
TLOST, SVIJETLI.
Oblik ZER prvo prelazi u ZAR, potom ZAR prelazi u SAR i SER, a kod Srba
prelazi i u oblik CAR. To je titula narodnog vladara. Kad je riječ CAR postala obična
titula, podanici su CARA ponovo morali oslovljavati sa SVIJETLI CARE.
U srbskom jeziku ZER je dalo SER i sačuvalo se u tituli SERDAR. U engleskom,
koji je smjesa jezika, SER je ostalo kao SIR u značenju GOSPODAR, GOSPODIN.
Od ZER je korijen riječi SERBOI, što je jedno od istorijskih imena SRBA. ZER je
takođe korijen imena ZERBAN (ZURBAN). To je ime BOGA iz istorijski najstarije
monoteističke religije čija je teogonija sačuvana u ZOROASTRANIZMU.
Granus i Serona (Zerona, Zera, Zora).

Zašto sve ovo pričamo? Pričamo zbog upoznavanja sa jednom keltskom bogi-
njom čije su ime stari istoričari zapisali kao SERONA ili SIRONA. Ona je bila sestra
keltskog boga izlazećeg Sunca GRANISA (GRANNUSA) isto kao što je grčka bogi-
nja ARETEMIS bila sestra boga Sunca APOLONA.
137
Vidasus i Thana (Dana, Vida).
Nije li kod Topuskog u Hrvatskoj nađen oltar boga panonskih Kelta VIDASUSA
(VIDASA, VIDA) i njegove sestre THANE, tj. DANE? VIDASUS je bog Sunca kao
i APOLON. DANA je sestra VIDASOVA kao što je i ARTEMIS (DIJANA) sestra
APOLONOVA. Isto je i keltska boginja SERONA, sestra keltskog boga jutarnjeg
Sunca GRANUSA, ali keltska Serona (Dana) nije bila lovac kao grcka boginja Arte-
mis, sestra boga Sunca Apolona, vec njoj odgovara grcka boginja Atina (o tome
cemo govoriti neki drugi put). U duhu savremenog srbskog jezika SERONU može-
mo zvati VIDOM, ZOROM, ZORANOM, tj. DANOM ili DANICOM.
I tako smo dotjerali cara do duvara: GRANUS je IZLAZEĆE JUTARNJE SUN-
CE, jer ono izjutra GRANE: “Grani, jarko sa istoka Sunce…” GRANUSOVA
pratilja je SERONA, tj. ZERONA, ZORA , ZORANA ili ZORNJAČA.
138
SURBAN (ZURVAN)
Ahura Mazda
Sanskritsko SURATI, SUR znači VLAST, UPRAVA, a sanskritsko BNAHU

znači GOSPODAR, KRALJ, SVJETLOST, SUNCE, te ime SURBAN znači VLA-
DAR SUNCA. Ko je bio BOG SURBAN, ili, kako mu još ime pišu, ZURVAN?
SURBAN je bio BOG SUNCA, VLADAR SUNCA. Kažu da prvo zapisano
pominjanje SURBANA počinje oko 13-12. v. st. ere u zoroastranizmu. To je naj-
starija monoteistička religija ARIJEVACA, a ime te religije nalazimo u sljedećim
sanskritskim riječima:
sanskrit: SORA = LUČNI POKRET, POVIJENI POKRET;
sanskrit: ASTRA = NEBO, ATMOSFERA;
sanskrit: ASTRA = STRIJELA
Lučni pokret je SORA (sanskrit), tj. srbsko ZORA.
139
Sanskritsko SORO-ASTRA dalo je ZOROASTRA, što bukvalno znači LUČNI
POKRET NEBA, ZORA.
ZOROASTER, poznat i pod imenom ZARATUSTRA, bio je učitelj, prorok i
osnivač ZOROASTRANIZMA. Njegovo vrijeme neki datiraju na sedmi milenijum
stare ere, drugi na prvu polovinu drugog milenija stare ere, treći oko početka prvog
milenijuma, četvrti ga određuju oko 7. vijeka, peti oko 6. vijeka stare ere. Elem niko
ništa tačno o ZOROASTERU ne zna. Ne znaju dakle ko je on bio, ne znaju je li bio
bog ili čovjek I ZOROASTER u nauci i dalje ostaje misterija.
Zoroastra (Zaratustra)
Čemu je učio ZOROASTRA? Učio je o istini i o laži. Učio je ljude o Bogu

AHURI MAZDI, koji je ISTINA STVARANJA, POSTOJANJA I UZROK SLO-
BODNE VOLJE. AHURA MAZDA JE GOSPOD I NAJVIŠI DUH, SVJETLOST
I MUDROST.
Sanskritsko AHURA znači VATRA U STOMAKU, UNUTRAŠNJA VATRA, a na
starosrbskom AHURA znači JESAM (AZ) HURA, tj. JESAM VRIJEME.
A sta znači MAZDA? Riječ MAZDA oblikom je najbliža grčkoj riječi MAZA
(μάζα), što znači MASA, TIJESTO, LOPTA. I šta je VASELJENA do MASA
MATERIJALNOG TIJESTA U OBLIKU KUGLE. I kažu etimolozi da MASA
(MAZA) najvjerovatnije potiče od pra-indo-evropskog korijena *MAG. Pogledamo
li u sanskrit, vidimo da sanskritsko MAGGATE (MAGG) znači KRETANJE,
POMJERANJE, a latinsko MAGNIFICUS znači VELIČANSTVEN, UZVIŠEN.
Svako KRETANJE u fizici povezano je sa VREMENOM, a SURBAN ili ZURVAN
140
je BOG BESKONAČNOG VREMENA. Dakle je AHURA MAZDA, što znači
JESAM VRIJEME VASELJENE, ujedno je i BOG SURBAN. On je OSA SVIJETA
(Axis Mundi) i BOG VREMENA. Navešćemo još dokaza za to!
Troglavi bog Surban (Zurvan) sa Suncem na grudima poklanja ljudima vatru

(Luristan, Western Iran, 799-600 BC, metal plate Cincinnati Art Museum, Ohio,
USA).
Bog Surban (Zurvan) iz vremena gnosticizma: u desnoj ruci drži mah, simbol
drevnosti i moći.
141
Mah na glavi boga Sunca meksičkih prekolumbovskih Indijanaca.
Mah na Hristovoj dolami (vizantijski mozaik iz 6. vijeka).
142
Mah na stećku.
Sanskritsko MAH znači DREVAN, VELIK, SILAN, JAK, MOĆAN. Ratnička

sjekira američkih Indijanaca je TOMAHAVK (tomahawk). I tu imamo riječ MAH.
AHURA MAZDA je SURBAN, ali je i SERAPIS, jer sanskritsko SURATI, SUR
znači VLAST, UPRAVA. Sanskritsko SURATI, SUR takodje znači SJAJ, a san-
skritsko SURATI, SUR još znači VRHOVNA NADLJUDSKA MOĆ. Sanskritsko
SURYA je SUNCE. Sanskritsko APUSA znači VATRA. Od sanskritskog APU-
SA je egipatska riječ APIS isto kao i filipinska riječ APOY što znači VATRA.
Egipatski sveti bik Sunca APIS glasnik je boga PTHA, a riječ PTHA je od egi-
patskog PTH što se izgovara kao PITAH i on je egipatski BOG STVORITELJ. San-
skritsko PIITA znači ŽUT, ZLATAN, a sanskritsko PIITTHA znači SUNCE (zato
su PITE kao spirale univerzalni SIMBOLI SUNCA).
Dakle je svemu jedno ishodište: SURBAN je SERAPIS, SERAPIS PTAH,
PTAH je PITAH, PITAH je PITHA, PITHA je SUNCE, SUNCE je OTAC, OTAC
je AHURA MAZDA, AHURA MAZDA je OSA SVIJETA I BOG BESKONAČNO
VREMENA.
Osnovna postavka surbanizma jeste da Bog Surban postoji oduvijek i samostalno.
Na metalnoj ploči prikazana je simbolika Surbanova: Surban je troglav. Kažu da su
dvije glave sa strana centralne glave dva ravnopravna, ali različita i kasnije među-
sobno suprotstavljna boga, ali su oba pod vrhovnom vlašću Surbanovom. To je
besmislica, jer dvije glave su Sunce proljeća i Sunce ljeta, Sunce istoka i Sunce
zapada, a srednja glava sa isplaženim jezikom sa upisanim znakovima ΛΛΛΛ je
vrelo Sunce ljetnog solsticija i prvog dana ljeta.
143
Serban, Surban (Zurvan, (Zurvan, metal plate Cincinnati Art Museum, Ohio
(USA).
Tijelo ispod centralne glave je Sunce godine: desna spirala sa tri pera (zelena boja)
predstavlja tri mjeseca proljeća. Lijeva spirala sa tri pera (crvena boja) predstavlja
tri mjeseca ljeta. To su vremenska krila Sunca.
Krug Sunca počiva na stubu od šest mjeseci vremena proljeća i ljeta (šest plavih
linija). Kruna na glavi Sunca je ljetni solsticij, dan kraja proljeća i početka ljeta. To
je ljetna dugodnevnica, dan sa najviše sunčanih sati u godini, najduži dan godine.
…………………
…………………
………………….
…………………
144
DRUIDSKI KAMENI PRESTO NA TUPIŽNICI
Mlada planinarka sjedi na kamenoj druidskoj stolici kojih ima i po BiH i širom
Evrope. Na naslonu ovog prestola je krug Sunca sa manjim krugom u sredini u
kojem je upisan solarni krst. Fotografija je načinjena na planini Tupižnici između
Boljevca i Knjaževca u istočnoj Srbiji.
145
Planinarski marker na vrhu Tupižnice: 1160 metara nadmorske visine.
Na mnogim sajtovima o ovoj planini kažu da je njena visina 1162 metra. Vrlo
zanimljiva i simbolična visina ove planine, a evo i zašto: pošto godina ima 365,242
dana (krug vremena Zemlje oko Sunca), pogledajmo šta je prečnik ovog kru-
ga: 365,242 : 3,14159 = 116,2602377. Simbolika nadmorske visine planine Tupiž-
nice jeste da svakih deset metara njene visine simbol su jednog dana u godini, što
jasno kazuje da je ova planina u vrijeme Kelta bila sveto mjesto.
146
Tačno pod 90 stepeni rukom isklesni kameni postavljen je na prirodnu kamenu
podlogu (gornji desni ugao) i vjerovatno je služio kao neki marker. Na ovoj stijeni
kao da postoje petroglifi sa solarnim simbolima (pogledajmo sliku na sljedećoj
strani).
147
Jesu li ovdje petroglifi, ili je sve igra sjenki, treba provjeriti na licu mjesta na
Tupižnici?
……………………………
……………………..
………………………
…………………
…………………………………………
148
GRANI, JARKO, SA ISTOKA SUNCE
I danas Irci SUNCE nazivaju GRIJAN, jer SUNCE GRIJE i zato mu je ime GRI-
JAN. Irci su porijeklom Kelti, a otkud Keltima srbska riječ? To je zato što su Kelti
bili Srbi!
Keltsko božanstvo Sunca bijaše i GRANIS (GRANNIS). Svi se slažu da je to
keltski APOLON. Ali, u jednom nisu precizni, jer to Zapadnjaci ili ne znaju ili
namjerno neće da kažu: GRANIS je IZLAZEĆE JUTARNJE SUNCE koje sa istoka
GRANE! Ima jedna narodna pjesma sevdalinka: "GRANI, JARKO, SA ISTOKA,
SUNCE..."
I ko su Kelti? Hoće li nam konačno koprena laži pasti s očiju i hoće li nam istine
GRANUTI JARKO SA ISTOKA SUNCE?
SAVA I VESNA
SAVA (Sanskrit): Sunce, poredak, oživljavanje, komandant, vrijeme godine,
pokretač.
VASAVA (sanskrit): istok, Indrina oblast, Indrina energija, Indra (Indra je car
bogova, njemu je brat blizanac bog Oganj (Agni). Indra je rođen od Neba Oca
(Dyaus Pitar) i Zemlje Matere (Prithvi Matar).
VRSAN (sanskrit) = vrsan, savršen, Indra: SAV VRSAN > SAVRSAN > SA-
VRŠEN:
„Budite vi, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“ (Matej,5,48),
Mada se naši lingvisti tvrde da je riječ SAV nastalo metatezom staroslovenskog
VAS, tvorba složene riječi SAVRŠEN (SAV-VRSAN) u tome ih pobija. Ipak smo
mi prošli kroz slavjanizaciju.
VESANA (sanskrit): povrće (zelen), odijelo, ukras, vrijednost, veliko bogatstvo,
raskoš: VESANA > VESNA = PROLJEĆE.
VESATI (sanskrit): želja, strast, ljubav, pokret (atributi VESNE, tj. proljeća).
………………………………….
149
KRST ISTOG ZNAČENJA
Krst na keltskom novcu.
Krst na keltskom novcu (crtež na prethodnoj strani) i na nekim stećcima je istog

značenja: kretanje Sunca kroz godišnja doba.
Sanskrit: VENN = KRETANJE

VEN > VENA jer kroz nju se KREĆE krv.
VENERA jer se KREĆE nebom.
VEN = VENAC = NEBESKO KOLO = ZODIJAK = KOLO SUNCA
SLOVO = UM, RAZUM, REČ, LOGOS = BOG STVORITELJ
SLOVA VENAC > SLOV-VEN > SLOVVEN > SLOVEN = BOGOM
POKRETAN
BOG-O-SLOV-VEN > BOGOSLOVEN = BOGOM DJELOTVORAN
150
PTICA MATER SVA NIJE SLAVA
U Knjizi Velesovoj priča se o ptici sa imenom Mater Sva. Ona je kao majka Rusa,
koji sebe po Velesovoj knjizi smatraju jedinim Slovenima. Neki tumači Knjige Vele-
sove pticu Mater Sva nazivaju Slavom, Perunovom ženom i majkom Slovena (Ru-
sa).
Pa da i mi krenemo za tim dokazima kroz Knjigu Velesovu. Citiraćemo svaki dio
Knjige Velesove u kojima se pominje ptica Mater Sva i pokušaćemo da provjerimo
tvrdnje onih koji tvrde da je Mater Sva zapravo Slava:
"Beše u to vreme otac slovenski Bogumir i imaše tri kćeri i dva sina. Oni povedoše
stoku u stepu i živehu u travi kao u vreme očeva. I behu oni bogu poslušni a razumom
bistri. I tako tada mati njihova koja se Slavuni zvala i o njima brinula reče Bogumiru
sedmoga dana: Imamo kćeri naše da udamo i unuke vidimo."
Bogumir nije bog, nego čovjek: "Bogumiru bogovi dadoše sva ovozemaljska
blaga ...". To jasno svjedoči da je i Bogumirova žena Slavi obična žena, a ne boginja.
Dakle, ne radi se o toj ženi. Idemo dalje:
"I evo ptica Mater Sva peva o tom danu i mi očekujemo to vreme kada će se
Svaroži krug kod nas završiti. Potom će Mater Sva doći k nama. Govoraše nam
Mater Sva kad bejasmo bedni: Branite zemlju našu dobro."
.....................................................................................................
.....................................................................................................
I ptica Sva govoraše da će oganj poneti pepeo do nas i Golinj porušiti i spaliti."
I dalje se govori samo o ptici Mater Sva. Ni jedne riječi da se ona zove Slava.
"Nad nama nadleće Mater Sva, jer nedaće nove nam pritiču. Granice naše behu
slabe te neprijatelji mnogi nam domove i ognjišta pališe. Tuga nadvi naš kraj. Dim
spaljenih stepa izvi sedo Svarge. I Žal nas oplakuje. Mater Sva kliče do Višnjeg da
nam šumu za vatre ognjišta naših podari. On posla pomoć te sâm sa ocima našim
udari na neprijatelja. I tada Germanareh odstupi a Goti preko Male Kalke utekoše
do obale mora. I tako zemlju oslobodiše do Dona"
"Mater Sva o slavi nam pojaše, o pobedama nad neprijateljem i mi joj
verovasmo jer slava po ptici Višnjoj nebom ruskim pronosila se o nama ..."
Mater Sva nije Slava, ona samo priča o slavi predaka. Atribut slave je na precima,
a ne na Majci Sva. Gle, gle: ptica Višnja? Šta to znači? Zar kod Srba ne postoji Bog
Višnji? I gle Mater Sva je ptica Višnja: Bog Višnji kao otac i ptica Višnja kao majka?
Slaže li se? Naravno! Ali, idemo dalje kroz Knjigu Velesovu tražeći dokaz da je
ptica Mater Sva nije Slava:
151
"Doletela nam je ptica na drvo i zapevala. Svako njeno pero sijalo je drugom
bojom. I noć se pretvorila u dan jer je pevala o bitkama iz prošlosti. Seća nas na
borbe neprijatelja i očeva naših koji nas gledaju sa neba sinjeg i osmehuju nam se. I
tako mi nismo sami jer su oni uvek uz nas."
Da li se u gornjim stihovima direktno govori o ptici Mater Sva? Ne, to može biti
Mater Sva, ali i ne mora, već može biti bilo koja rajska ptica.
"Leti nebom Perunica i nosi rog slave koji ispijamo do dna. I viteza u nas postade
deset puta više nego u neprijatelja naših. A Perunica reče: Kako ste vi, Rusi izgubili
oranice svoje. Od danas se morate boriti za njih."
Perunica? Ko je to? Ptica? Možda je ptica, ali i boginje u ljudskom obliku mogu da
lete, zar ne?
"I videsmo tamo ptice velike kako nam doleću. A ustremi se na neprijatelja bijući
krilima Mater Sva i klicaše nam da zemlju branimo. I borili smo se za ognjišta
plemena našeg jer smo Rusiči."
Iz prethodnih stihova naslućuje se da bi Perunica mogla biti Mater Sva. Ali, još
nema imena Slava.
"Molimo Boga da oganj pošalje kako bi Mater Sva slavu pronela na krilima
svojim do predaka naših."
Ovdje se pominje riječ "slava", ali ne u ulozi subjekta, nego u ulozi objekta kojeg bi
trebalo da pronese ptica Mater Sva. Subjekat i objekat dva su različita gramatička
pojma.
"A ptica Mater Sva o slavi nam je govorila i molila nas da slavu očeva povratimo.
A mi ne imasmo hrabrosti da pođemo u rat i mačevima svoju zemlju uzmemo i od
neprijatelja očistimo."
Ptica Mater Sva gvori o slavi. Ptica Mater Sva nije Slava, nego govori, pripo-
vijeda o slavi očeva koju treba da povrate potomci tih očeva. Potpuno jasno da ptica
Mater Sva nije Slava.
"I videsmo tamo ptice velike kako nam doleću. A ustremi se na neprijatelja bijući
krilima Mater Sva i klicaše nam da zemlju branimo. I borili smo se za ognjišta ple-
mena našeg jer smo Rusiči."
"A govoraše Mater Sva da je budućnost naša slavna."
Mater Sva nije Slava, nego se govori o budućoj slavi Rusiča.
"... Ptica Mater Sva poje nam da podignemo mačeve u odbranu. Bije ona krilima
i prašinu do Svarge podiže. Od neprijatelja nas brani, jer je za nas brižna. Mi
pobeđujemo, jer krik njen dopire do srca naših."
"I ptica Mater Sva peva o nama i slavu nam proriče: i nama samima i mačevima
našim. Pošli smo do svetog polja i odoleli neprijateljima severnim i porazili
152
neprijatelja južne. Germani behu poraženi od Rusa jer smo mi oca našeg
Peruna sinovi, a Dajboga unuci."
Ptica Mater Sva nije slava (Slava), to nigdje ne piše u Knjizi Velesovoj. Tvrditi
da je ona Slava netačno je. Ptica Mater Sva samo govori o slavi predaka i prorokuje
o budućoj slavi potomaka tih predaka. Ali, tu je Perun koji se pominje kao otac
Rusiča:
"Germani behu poraženi od Rusa jer smo mi oca našeg Peruna sinovi, a Daj-
boga unuci."
Da probamo sad složiti mozaik: ptica Mater Sva je majka, Perun otac Rusiča. Po
tome bi ptica Mater Sva mogla biti ona spomenuta ptica Perunica. Ali, Rusiči imaju
još bogova očeva. Gle: i Veles je otac Rusiča:
"Molimo Velesa, oca našeg, da pusti u nebo konje Surijine i da nas oba-
sja Surijin zlatni krug." Evo i Velesa nazivaju svojim ocem. Šta ćemo sad? Možemo
se pozvati na sljedeće stihove i reći da je to samo iz poštovanja prema Velesu:
"A noću Veles hodi Svargom po mleku nebeskom do svojih zdanja i zorom nam
vrata svoga hrama otvara. A mi očekujući da nas primi u blistavi hram Veles je
precima našim podario znanja da zemlju oru i travu seju i žito žanju u, pojemo pes-
me i Velesa slavimo od veka do veka kao jaganjci čisti. poljima rodnim, da snop u
kuću stavljaju i poštuju kao oca božanskog."
Dakle, Veles nije pravi otac, nego ga samo poštuju kao oca. Dobro, idemo dalje, jer
ima još očeva:
"Jer tajna je velika, kako to Svarog biva u isto vreme i Perun i Svetovid."
Svarog, Perun i Svetovid su jedno. Pošto je Perun otac, onda je otac i Svetovid i otac
je Svarog. Ako je ptica Mater Sva Perunica, a pošto su Svarog, Perun i Svetovid jed-
no, to logikom stvari znači da ptica Mater Sva osim što je Perunica, ona je ujedno i
Svetovidica i Svarogica.
SVA (sanskrit) = OD SEBE
PERU (sanskrit) = VATRA, SUNCE, SJAJNI, SPASAVAJUĆI, SJEME,
DOSTAVLJAČ.
Svarog je vidljivo nebo, Svetovid je Sunce, Perun je gromovita munja (kišna
vatra). Šta je Mater Sva, Sta je Peruna, žena Perunova? Ptica Mater Sva (Peruna)
nije ništa drugo do SVA MATER(IJA), VASILENA, VASIONA. Zato je nazvana i
ptica Višnja, jer je žena Visnjeg Boga i majka narodu bogova svjetlosti.
Dakle u Knjizi Velesovoj preko Perune, MATERE SVA, ptice Višnje, kazan je
jedan filozofsko-teološki pogled na postanak i opstanak jednog naroda na Zemlji
koji svoje porijeklo (SJEME) vidi u svjetlosti vasione (SVAROGA), u svjetlosti
Sunca (SVETOVIDA) i u svjetlosti gromovite kišne vatrene munje (PERUNA).
153
RA - RAD I RADOST
Evo još jednog keltskog novčića. Na njemu je predstavljen dan ljetnog solsticija,
prvi dan ljeta. U simbolu RA (znak Y u centry) nalazi se kolovrt, simbol rada, kre-
tanja Sunca nebom. Iznad kola je tačka između sunca proljeća i sunca ljeta. Ta sred-
nja tačka je tačka Sunca ljetnog solsticija.
Sasvim na lijevoj strani novčića su tri sunca kao tri mjeseca ljeta. Simbol Sunca
je unutar simbola Y, sto znači RA: RAŠLJE, RAKLJE, RAČVE.
Zasto se oko točka vremena (kolovrta) i znaka Y (RA) nalazi veliko slovo V?
Zato jer je to prvi glas imena keltskog boga Sunca: VIDAS (VIDASUS).
Sta znači riječ RA? To je korijen srbske riječi RAD. RA je subjekat, vršilac
radnje, D je DOBRO, peto slovo srbske azbuke. Dakle RA DOBRO, tj. RA KOJI
STVARA DOBRO: RAD I RADOST.
Ko stvara dobro na zemlji? Sunce je to koje stvara dobro na zemlji, a Sunce je
stvorio i održava Bog, dakle je Bog ujedno i Sunce, tj. RA.
………………………
………………………
………………………
………………………
………………………
………………………
………………………………
154
PANAIJA
PANAIJA je kuvano žito pšenice koje se služi u čast pokojnika. U našim poje-
dinim krajevima panaija ze naziva i koljivo, jer zamjenjuje prinošenje životinje koje
se kolje za žrtvu. O slavama za pokojnike se nije prinosila životinja, nije se klala
životinja (koljivo), nego se prinosila PANAIJA, pa je po inerciji smisla žrtve i
PANAIJA nazivana “koljivo”.
PANAIJA je dakle kuvano žito pšenice. PANAIJA nije poslastica, PANAIJA je
prinos za pokojnike, kuvano sjeme pšenice i njime ljudsko sjeme prinosi žrtvu
svojim pokojnicima, svojim krvnim korijenima, svom krvnom stablu, ili svom rano
preminulom krvnom sjemenu.
Pšenica je sjeme Majke Zemlje, koje nas hrani i održava u životu ovog svijeta.
Tako preko pšenice (PANAIJE) dobijamo jednu simboličnu vezu sa pokojnicima.
Osim za krsne slave i presluge (preslave), PANAIJA se sprema za zadušnice
četrdeseti dan od smrti pokojnika (četeresnica) i na godinu dana od smrti pokojnika
(godišnjica).
Popovi nas uče da je riječ PANAIJA grčka riječ pannuchis (παννυχίς, gr.), koja
znači bdenje, molitva. Kakve veze ima bdenje (crkvena služba) sa PANAIJOM?
Zaista nikakve veze nema! Evo crkvenog tumačenja riječi bdenje, što po popovskoj
priči treba da znači isto kao i riječ PANAIJA:
"Uoči velikih praznika služi se Svenoćno bdenje koje se sastoji iz Večernja,
Jutrenja i Prvog časa. U slučaju služenja Svenoćnog bdenja, pre njega se služe
Deveti Čas i Malo večernje, koje predstavlja skraćeno Veliko večernje, dok se Pove-
čerje i Polunoćnica sasvim izostavljaju, jer za njih, ako bdenje zaista traje čitave
noći, ne ostaje vremena. U današnje vreme zbog ljudske slabosti i lenjosti Svenoćno
bdenje je sačuvalo samo svoj naziv, dok po trajanju ni izbliza ne obuhvata čak ni
polovinu noći, jer u hramovima u svetu često traje svega sat i po ili dva."
(Arhiepiskop Averkije Taušev, Liturgika)
Ne, riječ PANAIJA nije ni grčki, nije latinski, nije turski jezik. To je riječ stara
koliko i ljudski rod od vremena Nojevog potopa da danas i od Nojevog potopa da
Adama. Riječ je sačuvana u sanskritu sa svojim punim značenjem, sačuvana je i u
srbskom jeziku, ali joj se značenje već zaboravilo.
Sanskrit PANNA znači potonuo, padnut, koji je stradao, potonuo, ukopan, koji
je svršio svoje. To isto znače tračke riječi panion, panian, panisas: provalija, blato,
bara, močvara. Od tih riječi tračkog jezika nastalo je ime oblasti PANONIJA i odatle
je ime PANAIJE. Keltsko (gaelik): keltsko PANAIR isto je keltskom PONAIR i sve
155
znači ZRNO, ZRNJE, ŽITO. Kakvu simbliku u ljudskom životu i smrti ima ZRNO,
ZRNJE, ŽITO? Pogledajmo:
"Bezumniče, to što siješ neće oživljeti ako ne umre. I što siješ ne siješ tijelo koje
će biti, nego golo zrno, bilo pšenično ili drugo kako." (1.Kor.15,36-37)
PANAIR ili PONAIR (zrno, zrnje, žito) je simbolika ljudskog tijela. PANA je
ZEMLJA, PONOR, PROVALIJA, BLATO, MOČVARA, BARA (simbolika smrti).
Ali kao što u zemlju posijano zrno žita (PANAIR ili PONAIR) niče i donosi ROD,
tako su umrli preci na zemlji posijali svoj ROD i kroz svoj kroz svoja djela života.
Slavska PANAIJA je od roda RODA u slavu i čast na PANUTE pretke.
Ne zaboravimo da su krsne slave starije od hrišćanstva i da je hristijanizacijom
sveti Ilija zamijenio Peruna. Perun je bio bog, a PANAIJA se ne sprema za pokoj
duše boga, jer bogovi ne umiru. Sveti Ilija nije iskusio smrt, već je živ uznesen na
nebo i ne treba mu PANAIJA. Sveti arhanđeo Mihailo takođe pripada nebeskom
svijetu besmrtnih anđela i ne treba mu PANAIJA za pokoj duše, a slavska PANAIJA
treba radi MRTVIH PREDAKA.
SVETI SAVA MOLI PAPU ZA BLAGOSLOV
Krunom (vijencem) blagoslovenom i poslanom od pape sveti Sava kruniše Stefana

Prvovenčanog (laž na slici Paje Jovanovića).
156
"O poslanstvu Preosvećenoga u grad Velikog Rima
I opet izabravši od svojih učenika bogorazumna muža, sveosvećenog episkopa
Metodija i posla ga u Rim ka prehvalnim apostolima Petru i Pavlu i ka velikome
saprestolniku svetih, papi velike rimske države, davši blagoslov podobno počasti
svetima na pohvalu mnogo časno kandilo sastavljeno bogomisaonim razumom i iz-
vajano presvetlom maštom i prekrasnim bojama izumljeno, koje i do danas stoji kod
groba prehvalnih apostola Petra i Pavla.
Jer one svete bogomisaone zrake, gde sami telom ne dođoše, tu Duhom svetim
preveliku blagodat satvoriše, svome saslužniku pomažući, blagoslovenom da ispu-
njava njihove nedostatke; Bogom blagosloveni venac njemu poslaše, da uistinu sa-
vršenstvom blagosloveno bude kraljevstvo zemlje otačastva njegova, svakim pravo-
verjem služeći beskonačnom carstvu Oca i Sina i svetoga Duha, da i oni blagoslove
njegovo otačastvo i svojom blagodaću venčaju dobrovernoga saprestolnika njegova
otačastva.
I napisavši poslanicu ka velikom saprestolniku svetih i slavnih apostola, ispo-
vedivši mu neutajenu blagodat kojom sam bi venčan od Boga, i molio je da mu po-
šalje blagoslov od svetih apostola, a od toga samoga blagosloveni venac da venča
svoga brata na kraljevstvo po prvom otačastvu kraljevstva njihova u kome se i otac
njihov rodi po božanstvenom samotrenju, u mestu zvanom Dioklitija, koje se zove
veliko kraljevstvo od početka.
I Bog koji odasvud daje silu i uspeh ljubimom sluzi svome i ispunjuje sve njegove
nebeske i zemaljske prozbe, i tome svetome saprestolniku svetih apostola zapovedi
Duhom svetim da mu pošalje Bogom blagosloveni venac, istinitom ispunitelju njego-
vih svetih zapovesti, da bude blagosloven Bogom, i brat njegov po telu venčan, i
obojica zajedno proslavljena još ovde na zemlji, pre onoga velikog dana.
O donošenju svetoga venca od rimske države.

I prinesen bi blagosloveni venac u otačastvo njegovo, koga primivši Preosvećeni
proslavi blagodatelja svoga radi svih blagih dela njegovih." (Domentijan, Zitije
Svetog Save, Glava XIX, Srpska književnost u sto knjiga, Matica srpska, Srpska
književna zadruga, Novi Sad,1970)
Ko god kaže da je Sveti Sava ikada rimokatolicizam nazvao jeresju ili papu
jeretikom, taj laže, jer kao što smo vidjeli, papa je njemu "sveti saprestolnik svetih
apostola koji Duhom svetim prima naredbe od Boga.” (Domentijan: Žitije (život)
Svetog Save, Matica Srpska - Srpska Književna Zadruga, Novi Sad -1970)
.…………………….………..
157
DVOVJERNI KRESTJANI U VRIJEME SV. SAVE
U svom djelu "Žitije (život) Zvetog Save" (GlavA XIX) Domentijan opisuje
vjersko stanje naroda u ondašnjoj državi Stefana Prvovjenčanog i kaže da je u
vremenu između ustoličenja Savinog za srbskog arhiepiskopa 1219. godine i smrti
Stefanove 1228. godine, Sveti Sava širom Stefanove države poslao svoje proto-
popove u narod da izvrše vjenčanje onih koji, kaže Domentijan, nisu bili vjenčani u
crkvi, već su bili vjenčani samo po zakonu. Dakle, radi se o mladim krštenim su-
pružnicima, jer njihovo krštenje pred vjenčanje ne spominje se kao obaveza, već
samo treba crkveno vjenčanje, jer vjenčanje po zakonu za Savu nije bilo validno.
Po kojem zakonu su se vjančavali ovi kršteni mladenci? Priređivači Domen-
tijanovog "Žitija Svetog Save" u komentarima kažu da je to bio zakon narodnog
običaja, tj. srbskog običajnog prava. Opise rituala tog vjenčanja nigdje nemamo, ali
je jasno jedno: narod tog vremena nije puno mario za nemanjićku crkvu koju je
predvodio Sveti Sava, te je, iako kršteni narod, vjenčanja obavljao po narodnom obi-
čajnom pravu (zakonu), a ne po zapovijestima nemanjićke pravovjerne (ortodoksne)
crkve.
158
Komentari priređivača (Biblioteka Srpska književnost u sto knjiga, Stara srpska
književnost, tom 1, Domentijan: Žitije (život) Svetog Save, Matica Srpska - Srpska
Književna Zadruga, Novi Sad, 1970)
Jasno je da se radi o dvovjercima, koji, iako hrišćani, vjenčanja obavljaju po
prehrišćanskom narodnom zakonu, a ne po pravilima zvanične nemanjićke crkve.
OVAKO SE FALSIFIKUJE ISTORIJA

Neki istoričari zvanične crkveno-političke istorije tvrde da je Stefan Nemanja na
svom saboru osudio i napao rimokatolike, a ne nekakve bogumile. Tako govore i
bez stida lažu da je Nemanja napao rimokatolike, ognjem rimokatolike popalio, ma-
čem isjekao i ostatak protjerao.
Hajde sad neka nama neko objasni: da je Nemanja zažegao, pobio i protjerao ri-
mokatolike, zašto bi 1189. godine, onako prijateljski u Nišu dočekao i ugostio F.
Barbarosu (Riđobradog), najsilnijeg ondašnjeg rimokatoličkog cara, pri Barbaro-
sinom krstaškom pododu ka Bliskom istoku. Zar se papa ne bi svetio Nemanji? Me-
đutim, papine nema, već Nemanja nudi Barbarosi svoju vojsku pod uslovom da zaje-
dno napadnu Konstantinopolj.
Ako su Nemanja i njegov nasljednik, sin mu Stefan Prvovjenčani, bili žestoki
protivnici rimokatolicizma, zašto se Stefan oženio i u crkvi vjenčao sa rimokatol-
kinjom Jelenom. Nemanjićka crkva nije uslovljavala ponovo krštenje Jelene, nego
nju kao rimokatolkinju u crkvi vjenčaju sa Stefanom. Jelena je cijelog svog života
ostala vjerna rimokatolicizmu.
Da je Nemanja pobio i protjerao rimokatolike, kako bi Sveti Sava slao papi de-
legaciju sa pismom-molbom, te u toj molbi Sava izjednačava papu sa apostolima i
moli papu mu pošalje krunu i blagoslov da bi Stefana tom krunom vjenčao za
kralja. I papa mu šalje i krunu i blagoslov i Stefan tom krunom od Save bi krunisan
uz prisustvo papinog delegata. Najstariji Nemanjin sin Vukan takođe je bio
rimokatolik.
159
Stavimo sebi prst na čelo i zapitajmo logiku: da je Nemanja u svojoj zemlji onako
krvavo satro rimokatolike, da li bi onako srdačno dočekao Barbarosu i ponudio mu
vojsku da napadnu Konstantinopolj i da li bi Sveti Sava tvrdio da je Bog Svetim Du-
hom kazao papi da pošalje Stefanu krunu i blagoslov i da li bi mu papa poslao
blagoslov i krunu, ili bi poslao krstaše na Rašku?
Očigledno je da SPC i zvanična istorija lažno predstavljaju taj dio srbske istorije
i njene učesnike. Zrno istine mnogo je manje od zrna goruščice koje Hrist spominje
u svom jevanđelju, ali je toliko teško da ga ljubitelji laži ne mogu podići, a kamo li
javom svijeta nostiti.
NEMANJA BIO MASON

Na ovo što ovdje i sad pišem ponukao me nemir radoznalosti zbog sličnosti
događaja opisanih u Svetom Pismu Staroga Zavjeta sa jednim događajem iz života
srbskog župana Stefana Nemanje. Evo tog događaja iz Biblije Staroga Zavjeta:
"Tada dođe čovjek Božji, ...i govori caru Izrailjevu i reče" ovako veli Gospod:
što Sirci rekoše da je Gospod gorski Bog a nije Bog poljski, za to ću ti dati u ruke
sve ovo mnoštvo veliko da znate da sam ja Gospod. I stajahu u okolu jedni prema
drugima sedam dana; a sedmoga dana pobiše se, i sinovi Izrailjevi pobiše Siraca
sto tisuća pješaka u jedan dan.
A ostali pobjegoše u grad Afek i pade zid na dvadeset i sedam tisuća ljudi koji
bijahu ostali. I ben-Adad pobjegav u grad uđe u najtananiju klijet. A sluge mu
rekoše: evo čuli smo da su carevi doma Izrailjeva milostivi carevi; da vežemo
kostrijet oko sebe i metnemo uže sebi oko vratova, pa da izidemo pred cara Izra-
iljeva, da ako ostavi u životu dušu tvoju.
I vezaše kostrijet oko sebe, i metnuše uže sebi oko vratova, i dođoše k caru
Izrailjevu i rekoše: sluga tvoj Ben-Adad veli: ostavi u životu dušu moju. A on reče:
je li još živ? brat mi je.
A ljudi uzeše za to dobar znak i odmah da bi ga uhvatili za riječ rekoše: brat je
tvoj Ben-Adad. A on reče: idite, dovedite ga. Tada Ben-Adad izide k njemu; a on ga
posadi na svoja kola.
Tada mu reče Ben-Adad: gradove koje je uzeo otac moj tvome ocu, vratiću, i
načini sebi ulice Damasku kao što je otac moj učinio u Samariji. A on reče: s tom
vjerom otpustiću te. I učini vjeru s njim, i otpusti ga." (1. Knjiga o carevima, glava
20, 28-34)
Ben-Adad I (oko 885 – 865 g. st. ere) bio je sirijscki car, a izrailjski car se zvao
Ahav. Dakle je radnja smještena u 9. vijek stare ere. Poraženi car Ben-Hadad oblači
160
se u grube haljine, stavlja sebi uže oko vrata i takav izlazi pred izrailjskog cara po-
bjedioca. Da li je to samo Ben-Adadov znak poniznosti ili nešto drugo? To je bio je-
dan od masonskih znakova prepoznavanja.
Masonska inicijacija sa užetom oko vrata.

U svojoj knjizi "Freemasonry from the Great Pyramid of Ancient Times" Tomas
Holand ovaj događaj iz Ben-Adadovog života uzima kao dokaz da je još u to sta-
rozavjetno vrijeme egzistirala masonerija sa svojim tajnim znakovima prepozna-
vanja. Nakon citiranja gore pomenutog biblijskog događaja sa sirijskim carem Ben-
Adadom, Holand kaže:
“Now, Brethren, what are we to say to this remarkable passage in Holy Writ. It
is the point I want to establish, showing Freemasonry existed - or, at any rate, a
brotherhood existed - prior to building the Temple; it is a question if this proves the
fact, but it goes a long way towards it. It was evident that the king of Israel was the
custodian of the records and symbologies, and knew that Ben-hadad had been initi-
ated,- perhaps the one who entrusted him. The sojourners had some knowledge in
whole or in part, for they diligently observed what might escape his lips, evidently
161
expecting some demonstration from Israel's king that would reveal more than they
knew.
The covenant was no doubt a solemn binding contract or secret of a more
cementing tie or link between man and man, and so they parted;…" (Tomas Holand,
Freemasonry from the Great Pyramid of Ancient Times, London 1885, pg. 31-35)
Prevod: “Sada, braćo, što ćemo reći za ovaj izvanredni opis u Svetom Pismu. To
je poenta koju sam htio utvrditi, pokazujući da slobodno zidarstvo egzistira, ili, u
svakom slučaju, bratstvo je postojalo prije izgradnje Hrama; to je pitanje ako ovo
dokazuje ova činjenica, ali je dug put prema tome. Bilo je očito da je kralj Izraela
bio čuvar zapisa i simbologije, i znao je da je Ben-Adad bio iniciran – možda onaj
koji mu se povjerava. I saputnici su imali neko znanje u cijelosti ili djelomično, jer
oprezno paze šta će preći preko njihovih usana, očigledno nadajući se očekuju neke
postupke izraelskog kralja koji će im otkriti više nego što su oni znali.
Savez je bez sumnje svečano obvezujući ugovor ili tajna više cementirane veze i
spone između čovjeka i čovjeka, i tako su se razišli;…”
Pogledajmo sad i ovaj događaj iz vremena župana Stefana Nemanje, događaja
koji je potpuno istovjetan citiranom biblijskom događaju.
Godine 1151. car Manojlo Komnin ušao je s vojskom u Srem, opkolio i zauzeo
Zemun, popalio sela, uhvatio silno roblje i poslao ga u Niš. Vizantijski hroničar
Kinam opisuje odbranu Zemuna:
„...догод се надаху (браниоци) да ће им краљ (Геза II, син краљице Јелене
Српске, који је тада ратовао чак у Галицији) ускоро стићи у помоћ, жестоко
се одупираху. Пошто се он (краљ) ниоткуд није појављивао, а Ромеји већ беху
спремни за борбу на самим зидинама, уплаше се претеће опасности, те
предложе цару да му предају тврђаву пошто они претходно здрави и читави
напусте град. Кад цар то одби, ставише конопце око врата и, скинувши капе
с глава, срамотно се предаше цару. Он забрани Ромејима да се ико од ових
убија...”
Nije li ovo onaj isti biblijski tajni znak masonskog prepoznavanja o kojem govori
T. Holand?
Pogledajmo i ovaj Nemanjin slučaj sa užetom oko vrata: oko 1170. godine
Nemanja se pobunio protiv Vizantije. Vizantijski car Manojlo lično se na čelu vojske
uputio u Rašku. U tim okršajima Manojlo biva ranjen, ali njegova vojska nadjačava.
Pred moćnijom vizantijskom vojskom, veliki župan Raške povlači se u planine.
Nemanja shvata da je pobijeđen i nemajući kud ide na poklonjenje caru Manojlu:
oblači pocijepanu odjeću, gologlav i bosonog, sa mačem na rukama i užetom oko
vrata ulazi u vizantijsku logor i takav izlazi pred romejskog cara pobjedioca. I gle
162
čuda: videći Nemanju takvog, vizantijski car sve oprašta Nemanji, obnavlja s njim
vazalske obaveze i ostavlja Nemanju na položaju velikog župana Raške.
IME NEMANJA
Ime Nemanja, sta znači i čijeg je porijekla? Govore nam i kažu da je to ime srbsko
ime izvedeno od riječi NEMATI, ali mi ne ide u glavu koji bi vlastelin u srednjem
vijeku svom sinu vlastelinu dao ime NEMANJA, jer to znači NE IMATI, NEMATI,
biti sirotinja, bijeda, beskućnik, prosijak. Svi ljudi, naročito vlastela, svojim
sinovima davali su i daju sve birana imena sa značenjam junaštva, mudrosti, bogat-
stva i slave, tako da u srednjem vijeku vlastito ime NEMANJA nikako nije moglo
poticati iz srbskog jezika, niti je moglo biti srbsko narodno ime. Zaista, otkud ime
NEMANJA?
Vladika Nikolaj Velimirović, po uobičajenoj crkvenoj praksi izmišljanju nečega
čemu nikakvog traga nema, tvrdio je da ime NEMANJA potiče od starobiblijskog
imena NEHEMIJA. Ali, taj NEHEMIJA nije nikakav svetac, već je sredinom 5.
vijeka stare ere bio sluga (peharnik) vavilonskog cara. Osim toga imena NEHEMIJA
i NEMANJA nisu nastala od istog korijena, jer korijen NEH- nije isto korijenu
NEM-.
Pogledajmo šta o porijeklu NEMANJE kaže savremeni srbski novinar i public-
cista Dragan Jovanović:
“Е, сад, пази, мој роде, шта је о Немањићима у Универзитетској библио-
теци Берлина, Топаловић ишчачкао! Да су Немањићи, у ствари, НЕМАЧКОГ
ПОРЕКЛА! И да су као рудари, гастарбајтери, дошли из Византије, па и у Ср-
бију, и, миц по миц, од рудара постали су и властела која су, по налогу визан-
тијске коминтерне, срушили српске династије и засели на српско престоље!
Да, та мала, али разорна брошура Живка Топаловића зове се "Властела и
Серби*." (Dragan Jovanović, Kolumne, Postekologija, NIN br. 3118, 30. 9. 2010.
godine)
Da li je ime NEMANJA njemačkog, ili možda čak jevrejskog porijekla? Pogle-
dajmo sta na hebrejskom jeziku znači ime NEMAN:
A) “Neman Name Meaning
Jewish (Sephardic and Ashkenazic): variant of Neeman, a status name meaning
‘treasurer’. Dutch and North German (Nemann): variant of Nieman‘newcomer’."
163
Prevod: “Jevrejski (sefardski i aškenaski): varijanta Neeman, znači naziv statusa,
zvanja 'rizničar'. Na holandskom i sjevernonjemačkom (Nemannom): varijanta
od Nieman znači 'pridošlica', 'došljak, došlo'.”
B) “Nieman Name Meaning

nickname for a 'newcomer' to a place, from nie ‘new’ (variant of German neu or
Dutch nieuw) + man ‘man’.Perhaps also from niemand ‘nobody’, hence a nickname
for an orphan or a person of no account."
Prevod: “nadimak za 'pridošlica' u nekom mjestu, od nie 'novo' (varijanta njemač-
kog neu ili holandskog Nieuw)+ čovjek 'čovjek'. Možda takođe 'niko', od niemand
otud nadimak za siroče ili ime osobe o kojoj nema podataka.”
Za cijela dva vijela dinastije Nemanjića ime Nemanjinog oca nikad se ne pomi-
nje. Čas je to Zavida, otac kneza Miroslava, čas je to Desa. Dakle samo nagađanja!
Niko od Nemanjića i niko od njihovih biografa ne spominje ime Nemanjinog oca.
Zašto? Za to postoje tri razloga: ili se nije znalo ko je Nemanjin otac, ili je Nemanjin
otac bio niskog porijekla, ili Nemanjin otac nije bio Srbin.
164
DVORCI VISOKE SRBSKE VLASTELE
Manasija
Arheolozi i istoričari traže po Srbiji dvore Nemanjića i visoke srbske vlastele
srednjevijekovne Srbije i ne mogu da nađu, jer traže na pogrešnim mjestima: traže u
starim vojničkim tvrđavama izgrađenim po nepristupačnim visovima stjenovitih
brda.
Dvorci Nemanjića i visoke srbske vlastele bili su u manastirima, zaštićeni jakim
odbrambenim bedemima sa kulama. Primjer za to je manastir Manasija koju se
sagradio despot Stefan Lazarević. Pogledamo li ove visoke debele bedeme sa viso-
kim tvrdima kulama, jasno je da ovo nije građeno za monahe, nego za profesionalnu
vojnu posadu garde despota Stefana. Tu je, u sastavu današnjih manastirskih konaka,
bio dvor despota Stefana, bila je zgrada za vojnike, za konje, za poslugu i za monahe.
Tu su bile i tamnice za nepodobne, sumnjive i nepošlusne podanike.
Tako je i Stefan Nemanja imao dvor u manastiru Studenici, a ne u tvrđavi Ras, u
kojoj je samo boravila vojna posada. Ako arheolozi zaista žele da otkriju Nemanjin
dvor, neka ga potraže ovdje u sklopu manastira Studenica. Neka prvo opišu veličinu
i namjenu bedema oko manastirskog kompleksa i naći će dokaze.
165
Studenica sa bedemom i kulom.
Ostaci odbrambenih vojnih bedema oko hrama u Sopoćanima.

Crkva to zna, ali krije iz prostog razloga što bi saznanje toga umanjilo veličinu
tkz. ktitora koji su “trošili grdno zlato podižući svete manastire”, a oni su u stvari
samo sebi gradili utvrđene dvorce sa crkvama i pomoćnim crkvenim objektima za
166
monahe. Ondašnjoj gospodarima sve moralo biti pri ruci, lako pristupačno i zašti-
ćeno.
Plan ravanicke tvrdjave sa crkvom i objektima.

Manastir Ravanicu sagradio je knez Lazar. Manastir je bio zaštićen tvrđavom.
Zašto? Zato jer je tu bio ljetnikovac, svojevrsna vikendica kneza Lazara:
"Утврђени манастир Раваница налази се у подножју Кучајских планина,
поред села Сење, око 11 км од Ћуприје. Подигнут је 1376 – 1377. године као
задужбина кнеза Лазара. Први пут се помиње у изворима 1381. године. Турци
га коначно заузимају 1458. године. Манастирски комплекс је кроз историју
више пута рушен и паљен, а до данашњих дана сачувани су остаци утврђења
који су на неким местима прекривени позније изграђеним објектима.
Утврђење је неправилне кружне основе са седам правилно распоређених
кула, повезаних бедемима. По свему судећи, првобитно су подигнути црква
посвећена Вазнесењу Господњем и главна кула, да би касније, вероватно
између 1381. и 1389. године, цео комплекс био опасан утврђењем полигоналне
основе и тада коначно уобличен као утврђени манастир."
167
To znači da srbski velikaši srednjeg vijeka nisu podizali manastire radi narodnog
blagostanja, nego su podizali svoje utvređne dvorce u čijem su sklopu bile i crkve sa
monaškim sveštenstvom. Tako su svjetovni vladari sa crkvenim vladarima išli ruku
pod ruku, tako je feudalna politika sa svojom ideologijom vladala narodom.
MANASIJA - PRIMJER CRKVENIH LAŽI
Manasija
Značenje imena MANASIJA nalazimo u sankritu: MAANASIKA = duhovnost,
nadahnutost, posvećenost, svetost. Sanskritsko MANASIJA znači ROĐENO IZ SR-
CA, ROĐENO OD SRCA, LJUBAV, BOG LJUBAVI.
Sanskritska riječ MANA je VJERA.Vedsko ime biblijskog Noja je MAN: VJE-
RA je MANA, VJERNIK je MAN. Onaj ko je sličan MANU je MANOJLO, MA-
NOJLA, MANE.
Dakle, da bi se prikrila srbska jezičko-duhovna povezanost sa sanskritom Veda-
ma, ukriveno je pravo značenje riječi MANASIJA, te se Srbima hebrejsko ime ME-
NAŠŠEH (MENASHSHEH) podmeće kao ime MANASIJE, a pri tom se i despot
Stefan Lazarević od crkvenih lica naziva MANASIJOM što je sto postotna laž! Ma-
nastiri ne nose imena po svojim osnivačima, već po narodnim imenima mjesta u
kojima su podizani.
………………………………………….
168
MIHOLJDAN
Kelti i Feničani znali su za arhanđela Mihaila (MKLU, MIKALU) vijekovima prije

hrišćanske ere.
Oktobra 12. (29. septembra) je crkveni praznik MIHOLJDAN. Ime se sastoji od
tri riječi: MIH-OL-DAN. Sanskritsko MIH znači MAGLA, PADAVINE [1]. Druga
riječ OL je skraćeni oblik sanskritske riječi OLA sa značenjem VLAGA [2]. San-
skritsko DAN znači SNAGA, RAST, VLAST [3] kao i srpsko DAN. Tako vidimo
da je ime praznika nastalo od MIH-OL(A)-DAN što znači DAN MAGLE I VLAGE.
To je dakle sezona jesenje magle i padanja, ali je poznato i Miholjsko ljeto.
Pogledamo li MIKLU na feničanskom novčiću, vidimo da on drži Sunce, što po-
kazuje da je još u drevna vremena Miholjsko ljeto bilo poznato (na području Sje-
verne Amerike ovaj dio jesenjih sunčanih dana nazivaju “indijansko ljeto”.
Tako je MIHOL isto kao MIHEL, isto kao MIHIL. Odatle potiče i dan koji pripa-
da MIHOLU, MIHELI ili MIHILU. Sve ove riječi samo su stariji oblici imena MI-
HAEL, MIHAIL, imena jednog od arhanđela čije ime na hebrejskom znači “koji je
kao Bog” (MIH-A-EL), ali u duhu sanskrita i srpskog znači MIHA EL, tj. MAGLE
BOG.
Između jesenjeg ekvinocija u naše vrijeme i jesenjeg ekvinocija početkom hriš-
ćanske ere je oko 16 dana razlike i to govori da je Mitrovdan kao nepokretni praznik
unesen u crkveni kalendar unsen u 7. vijeku. Ako idemo još dalje u prošlost, sazna-
jemo da je MIHOLJDAN bio praznik jesenjeg ekvinocija i prvog dana jeseni prije
oko 2800 godina, dakle oko 800. godine stare ere i tad je ustanovljen ovaj kalendar-
ski praznik.
…………………………
[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The
Clarendon Press, 1960, p. 818.
169
[2] Ib., p. 236.
[3] Ib. 468.
BELI ANĐEO STARIJI OD NEMANJIĆA
Beli andjeo
Za manastir Mileševu zvanično se tvrdi da je podignut u 13. vijeku:
"Манастир Милешева је српски средњовековни манастир. Налази се на
шеcтом километру од Пријепоља на реци Милешевци. Рашки по стилу, поди-
гао га је краљ Стефан Владислав (1234—1243) у првој половини XIII века као
своју задужбину, а у њој је и сам сахрањен." (Манастир Милешева, Из Вики-
педије, слободне енциклопедије).
170
Čuveni Beli anđeo sa mileševske freske slikan je, kažu, u 13. vijeku. Ako pažljivo
osmotrimo vrh slike iznad oreola Belog anđela, primijetićemo da je Beli anđeo
islikan ispod novijeg sloja maltera (sloj novijeg maltera obilježen je plavim
strelicama). Crvenom strelicom obilježen je oreol nekog sveca islikan na novijoj
fresci iznad sloja maltera na kojem je islikan Beli anđeo. Tu su i ćirilićni natpisi na
staroj fresci (obilježeno zelenim strelicama). Kažu da je ta novi sloj maltera sa
freskama iz 16. vijeka.
Pitanje glasi: zašto bi neko u 16. vijeku, u rasulu srbske države i pod turskom
okupacijom, trošio pare i u pravoslavnom srbskom manastiru premalterisavao stari
sloj fresaka, da bi na njemu radio nove freske? Gdje je tu razlog, gdje logika? Prije
će biti da su nove freske rađene u 13. vijeku u vrijeme Stefana Vladislava, a da su
freske na donjem sloju maltera, na kojem je islikan i Beli anđeo, starije od vremena
Nemanjića. Samo to može biti razlog zašto je prekinuto skidanje novog sloja maltera
sa starih fresaka, jer se SPC boji da se tu ne otkrije ko je i kad podigao Mileševu i
ko je i kad slikao freske na sloju maltera na kojem se nalazi Beli anđeo.
SLAVA
"Vrata! Uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata večna! Ide car slave. Ko je taj
car slave? Gospod krepak i silan, Gospod silan u boju. Vrata! Uzvisite vrhove svoje,
uzvisite se vrata večna! Ide car slave. Ko je taj car slave! Gospod nad vojskama; On
je car slave." (Psal.24,7-10)
Vidimo da slava ima svog cara? Kako slava može imati cara? Gospod je car slave,
odnosno Slave, jer je Slava nebeski prostor u kojem caruje Višnji Bog, Slava je ne-
beski svijet u kojem caruje vlast Višnjeg Boga. Slava je Višnji Bog, Višnji Bog je
Slava, a sve je Svjetlost.
"Ustani, svijetli se, jer dođe svjetlost tvoja, i slava Gospodnja obasja te. Jer, gle,
mrak će pokriti zemlju i tama narode; a tebe će obasjati Gospod i slava Njegova po-
kazaće se nad tobom. I narodi će doći k vidjelu tvom i ka svjetlosti koja će te oba-
sjati." (Isaija,61,6)
Prorokovanje o dolasku Mesije kojeg će svjetlost (slava) Gospodnja obasjati i
narodi se okupiti oko obasjanog (proslavljenog) Mesije: "Ovo reče Isaija kad vide
slavu Njegovu i govori za Njega." (Jovan,12,41)
Mesija je došao pod imenom Isus. Titulu Gospoda slave ovdje ima Isus Hrist: "A
on reče: Ljudi braćo i oci! Poslušajte. Bog slave javi se ocu našem Avramu kad beše
u Mesopotamiji, pre nego se doseli u Haran,..." (Djela,7,2)
171
Bog slave je Bog svjetlosti, Bog Sunca nebeskog i Bog Sunca zemaljskog:
"
Koje nijedan od knezova veka ovog ne pozna; jer da su je poznali, ne bi Gospoda
slave razapeli." (1.Kor.2,8)
"Koji budući sjajnost slave i obličje bića Njegovog, i noseći sve u reči sile svoje,
učinivši sobom očišćenje greha naših, sede s desne strane prestola veličine na
visini,..." (Jev.1, 3)
Slava je Svjetlost: "Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve ." (1.Jov.4,7)
KRSNA SLAVA
Hrist u svojoj slavi.
ŠTA JE SLAVA? SLAVA je SVJETLOST, BLJESAK, OREOL, TORAK, SI-

JANJE, SJAJ:
"I imaju tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska: ali je druga slava nebeskim, a druga
zemaljskim. Druga je slava suncu, a druga slava mjesecu, i druga slava zvijezdama;
jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi." (1.Kor.15, 40,41)
"Savjetom svojim vodit ćeš me i potom me u slavu dovesti". (Psalam,73,23- 24)
Šta je KRSNA SLAVA? KRS(T)NA SLAVA kod Srba prvo je bilo odavanje
časti SLAVI SUNCA na kalendarski spečifinim tačkama nebeskog KRSTA. Nebes-
ki krst grade pravac Sunčevog kretanja istok-zapad i pravac sjever-jug. U određeni
172
kalendarski praznik Srbi su odavali čast SUNČEVOJ SLAVI na NEBESKOM KR-
STU, a kroz tu čast ujedno su odavali čast BOGU SUNCA te godišnjeg doba i
odavali su čast svojim upokojenim precima koji su iz ovog svijeta Jave prešli u svijet
Nava, u Rajevinu nebeske svjetlosti.
Kao primjer uzećemo KRSNU SLAVU ĐURĐEVDAN: tog dana određenim
vjerskim ritualom, iza kojeg je slijedila gozba, odavana je čast SVETOM JURJU,
bogu proljetnog sunca. Kroz period primanja hrišćanstva KRSNA SLAVA je zadr-
žala svoj prehrišćanski smisao i simboliku, samo su prehrišćanski kalendarski praz-
nici zamijenjeni hrišćanskim crkvenim imenima.
KRSNI (KRSTNI) KOLAČ simbol je neba i ukrašava se šarama solarnih simbola

kao simbolima zivota. Preko polovina označen je SUNČEV KRST. Po tim pravcima
kolač se lomi na četiri dijela i svaki dio simbol je jednog godišnjeg doba
173
RAKIJA BAŠICA I PATAKA
BAŠICA je prva rakija koja proteče iz kazana, prvenac: jaka, čista i zdrava!
PATAKA je posljednja rakija iz kazana: tanka, nečista i nezdrava. Porijeklo ovih
riječi je u dubokoj vedskoj prošlosti i vedskom znanju.
Sanskrit: BHAAS znači NABAS, BISTRO, VRSNO, IZVRSNO, BAŠ DOBRO,
UŽITAK. Sanskritsko BHAAS dalo je ime rakiji BAŠICA, jer je ona NABAS,
BISTRA, VRSNA, IZVRSNA, BAŠ DOBRA, UŽITAK.
Sanskritsko PAATAKA je GUBITAK, GRIJEH, KRŠENJE ZAKONA,
NEVALJASTO DJEO. PATAKA je gubitak iz kazana, kršenje zakona i grijeh.
Dodavati PATAKU rakiji je neveljasto djelo. Još je veći grijeh ako nekome
PATAKU dajemo kao piće, jer ga možemo smrtno otrovati. BAŠICA za lijek služi,
a PATAKA se ni dušmanu ne sipa.
Odakle potiče riječ RAKIJA? Govore i lupaju budaleštine kako je to turcizam.
Ma kakav turcizam? RAKIJA je riječ nebeskog porijekla kao i ime Srba. Prvi pomen
RAKIJE nalazi se u biblijskoj Knjizi Stvaranja (1, 6):
"Potom reče Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode."
Gle kako ovaj biblijski stih izgleda na endgleskom:
“And God said, Let there be a firmament in the midst of the water, and let it be
a division between water and water, and it was so.”
Zapitaće neko: “A gdje je tu riječ RAKIJA?” Evo je, ovdje je rakija u ovoj hebrejskoj
riječi RAKIA ( ָ‫)ַעי ִק‬. Hebrejsko RAKIA znači RAKIJA. Hebrejsko RAKIA prevode
na engleski kao FIRMAMENT što znači NEBO. To je najbolje što su mogli da
osmisle, a eto mi sad znamo da se pod tim pojmom podrazumijeva suština nebeskog
prostora između nebeske i zemaljske vode: RAKIJA je alkohol! Moderna
astronomija je to potvrdila: u vasiljeni (kosmosu) postoje galaksije alkohola, tj.
RAKIJE!
Da li je RAKIJA uzrok da Srbe nazovu nebeskim narodom? Izgleda kao šala, ali
gdje ima dima ima i vatre. Srbi pjevaju RAKIJI:
"OJ, RAKIJO, RAKO, PIJEM TE POLAKO; A TI MENE, RAKO, U JARAK
POLAKO!"
Srbi tepaju RAKIJI, nazivajući je RAKA! Na sanskritu RAKA je jedno od imena
SUNCA, a Srbi imaju BOGA SUNCA i ime Srba sastoji se od dvije sanskritske
riječi: SUR RABHI što znači SUNCA SLUŽITELJI, tj. SURABHI, odnosno
SURABI. I gle opet: postoji i sanskritska riječ SURABHI što bukvalno znači
ALKOHOLNO PIĆE.
…………………………………..
174
…………………………………..
VASIL - VASILENA, IL - ILIRIJA
Sanskrit: VAS znači OBUČEN, SVIJETAL (ljudi se oblače radi zaštite, a i kuća
je zaštita u koju se ljudi uvlače, tj. oblače).
Sanskrit: VASU je u značenju “dobrota, odličnost, svjetlosni zrak, zlato, svjetlost,
bogatstvo, simbolično ime broja osam.”
Sanskritsko VASU je VRHOVNO BIĆE, DUŠA VASIONE
Da vidimo šta VAS znači u srbskom jeziku:
“vas, gen. vâsi f (čakavski, akcent ŽK) = (hrv.-kajk., slov.) ves = vSsı gen. vosí
(Buzet, Sovinjsko polje) = nepostojano a vas, gen. vsi (15. v.), ie., baltoslav.,
sveslav. (osim bug. i rus., samo u narječjima) i praslav. (stcslav.) vbsb, ‘l° selo,
κώμη,χωρίον, villa, 2° toponim (Nova Ves, Zagreb)’. Danas potisnuto od sinonima
selo (v.), koje je prvobitno značilo ‘kmetovsko naselje, selište koje je imalo svoga
gospodara (tako u Dušanovu zakoniku)’.
‘Propadanju praslav. riječi u hrv.-srp. nije doprinijela samo sinonīmija, nego i
homonīmija vbst ‘sav’ (v.).” (Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga i
srpskoga jezika, Knjiga treća, JAZU, Zagreb, 1988.)
U srbskom jeziku VAS je nekad značilo STANIŠTE, MJESTO BORAVKA, SELO,
OBLAST, PODRUČJE (κώμη, χωρίον, gr.). Riječ VAS potisnuta je od sinonima
175
SELO, što je prvobitno značilo “kmetovsko naselje, selište, koje je imalo svog
gospodara”. Dakle je riječ SELO potisnula riječ VAS, a takođe je homonimom
“vbst” koje je vremenom postalo SAV potisnuo riječ VAS.
VAS je korijen riječi VASIONA (VAS-IONA). Evo kako Petar Skok objašnjava
etimologiju riječi VASIONA:
“vasiona, određeni pridjev ž. r. (Vuk, u prijevodu, Ps. 18, 15) = vasiljenă (u
prijevodu St. zavjeta, Sam. I, 2, 8.), poimeničen pridjev, ‘orbis terrarum’ = vašimi
svíjet (Vuk) = (promijenjeno prema sila, pučka etimologija) vasiljem (Vuk, Grbalj),
proširen na -ski vasiIjenskī (~ patrijar, narodna pjesma). Daničić upotrebljava mjesto
Vukova oblika i mjesto narodskih pučkih etimologija prema stcslav. vasèljena,
vasèljenï svíjet, vasèljenskî sabor, prema stcslav. prevedenici (calque) gr. οίκουμέ-
νη (γη) (u naslovu carigradskog patrijarha), što znači nastanjena (zemlja),
пгѕеШаја, određeni part. pret. pas. od vbseliti (> useliti} ‘habitare’, tako i rus.
vselénnaja ‘universum’. Naš jezični osjećaj shvatio je stcslav. prevedenicu
(calque), koja je nastala u crkvenim učenim krugovima (upor. nasušni hljeb}, kao
složenicu od vas ‘sav’ i sila. (Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga i srpskoga
jezika, Knjiga treća, JAZU, Zagreb, 1988.)
Petar Skok za primjer značenja riječi VASIONA navodi Psalma 18, 15. Stih. Evo
tog stiha:
"I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji VASILJENI od prijetnje Tvoje,
Gospode, od dihanja duha gnjeva Tvog."
Stariji oblik riječi VASIONA je oblik VASILJENA. Obratimo pažnju na ovaj dio
iz Skokovog objašnjenja: "... vašimi svíjet (Vuk) = (promijenjeno prema sila, pučka
etimologija) vasiljem (Vuk, Grbalj), proširen na -ski vasiIjenskī (~ patrijar, narodna
pjesma..."
Izdvojimo oblike VASILJEM, VASILJENSKI. Tako je govorio puk (narod). Skok
kaže da umjesto ova dva oblika Đura Daničić u svom prevodu Starog Zavjeta po
ugledu na staroslovenski koristi oblike VASELJENA, VASELJENI SVIJET,
VASELJENSKI SABOR. Da li je ova zamjena pučkih riječi, riječi jezika prostog
srbskog naroda, slučajna ili namjerna pod uticajem grkoortodoksne crkve i jezuitske
bečko-berlinske škole, sad ćemo i to razjasniti. Za primjer uzećemo srbsko vlastito
ime VASIL. Naši lingvisti i zvanična SPC tvrde da je VASIL grčko ime (slična
imena su VASILISA, VASILIJA, VASILJKA, VASILJ, VASO, VASKO, VASO-
JE).
Kažu naši državni lingvisti da je ime VASILIJE od grčke riječi VASILEUS
(BASILEUS, βασιλεύς, gr.) koja znači "KRALJEVSKI, CARSKI". Da vidimo sta o
grčkoj riječi BASILEUS kaže etimologija grčkog jezika: "βασιλεύς, Etymology:
176
Uncertain. Likely Pre-Greek in origin (i.e. Minoan)." (Wiktionary, the free
dictionary).
Dakle je etimološko porijeklo grčke riječi VASILEUS (βασιλεύς, BASILEUS)
nepoznato i kažu da je moguće da je to pregrčki original (indoevropsko mikensko).
To znači da grčko BASILEUS (βασιλεύς) nije poteklo iz grčkog jezika, jer toj riječi
u grčkom jeziku nema istorijskog jezičko-etimološkog korijena, nego je iz
mikenskog jezika, a mikenska kultura pripada srbskoj kulturi. I sve se to jednostavno
objašnjava etimologijom srbskog jezika:
Rijec VASIL složena je od dvije proste riječi: VAS-IL:
a) VAS (βασ, “grčko”) je STANIŠTE, SELO, PODRUČJE, OBLAST (i danas se u
slovenačkom jeziku SELO kaže VAS.
b) IL je jedno od drevnih mističnih imena Gospoda Boga = EL = BOG = ILIJ(A)
VAS-IL > VASIL = STANIŠTE ILIJA, ILINO BORAVIŠTE, OBLAST ILIJNA
Šta znači riječ VASILJENA? Pogledajmo:
VAS = STANIŠTE, BORAVISTE, OBLAST
IL = ILIJ = BOG
ILIRIJA = ZEMLJA BOGA ILIJA
Sanskritsko ILI je MAČ (sjetimo drevnih sarmatskih običaja molitve pred mačem
pobijenim u zemlju).
VAS-ILIJ-NA = STANIŠTE ILIJNO = BORAVIŠTE ILIJNO.
VAS-IL-JE-NA > VASILJENA = STANIŠTE ILIJNO = BORAVIŠTE ILIJNO =
BORAVIŠTE BOGA ILIJA.
I tako smo se još jednim očiglednim primjerom uvjerili u crkveno-jezuitsko
prekrajanje istine, a sve u cilju brisanja samovijesti istorijskog srbskog narodog bića.
……………………………………….
……………………………………….
……………………………………….
……………………………………….
……………………………………….
……………………………………….
……………………………………….
……………………………………….
……………………………………….
……………………………………….
……………………
………………….
……………………………………….
177
ČASNI KRST
Časni krst ispred potpisa patrijarha Pavla (Stojica).
Kod prehrišćanskih Srba KRST je simbol Sunca, a Bog je Sunce. KRST je mno-
gim narodima, pa i Srbima, milenijumima prije hrišćanstva bio SVETI BOŽIJI
ZNAK.
Krst ispred potpisa je znak zakletve. Kako se potpisuje nepismen čovjek? Nepis-
men čovjek na mjesto potpisa nacrta znak KRSTA i taj znak KRSTA za njega, sudiju
i svjedoke je istina i zakon za koje potpisnik pred sudom, ljudima i Bogom zalaže
svoj obraz, svoju ČAST, a ponekad i svoj ŽIVOT. To znači da je nacrtani znak KRS-
TA isto kao i ZAKLETVA, jer ako se pogazi taj KRST kao potpis, potpisnik je
pljunuo na svoju ČAST i na potpisnika pada KLETVA I KAZNA. Ako i svjedoci to
pogaze, KLETVA I KAZNA pada i na njih. KRST je znak ČASTI I ŽIVOTA.
Odatle je u narodu potekao izraz ČASNI KRST i za i crkva je to značenje prenijela
na Hristov golgotski krst smrti!
……………………………………
…………………………………
………………………………………...
178
DREVNI SIMBOLI – SVJEDOCI SRBSKE ISTORIJE
Svarožićev sunčani krst sa četiri godišnja doba, U dnu je južno nebo sa zimskim
solsticijem kad Sunce iz jeseni prelazi u zimu i tad je slavljeno rođenje Malog
Boga Božića Svarožića, kasnije Isusa Hrista (stećak, Plehan, Derventa).
179
Stećak iz Srbije (oko 1916. godine).
180
Stećak iz Srbije, oko 1916. godine: Vidovdan u kući Sunca sa četiri godišnja doba.
Bordura ispod je simbol Sunčeve ekliptike.
181
Stećci 19. vijeka, Petnička crkva, Petnica.
Ravnokraki krst je simbol četiri strane svijeta i četiri godišnja doba (stećci 19.
vijeka)
182
Ovo nije golgotski krst, nego dupli dvostruki krst vremena, koji stoji na simbolu
praiskonske zemlje, prvog kopna u stvaranju svijeta (Primordial Mound). Na
stećku je ovaj simbol nazudljen sa sedam stepenika, što je simbol sedam prvih
dana stvaranja svijeta. Ispod su motivi raja sa drvetom života.
183
Prazemlja (Primordial Mound) kao motiv američkih Inka Indijanaca.
Staroegipatski simbol Prazemlje.
184
Sunce na štapu vremena (štap je prikazan kao špag, uže ). Šest polukrugova su tri
mjeseca proljeća sa jedne i tri mjeseca ljeta sa druge strane.
Sunce: četiri stilizovana simbola C formiraju krst, a sve je u Sunčevom vijencu

(kolovratu, kolovrtu) slave.
185
Na ovom stećku je motiv Sunčevog drveta života sa Suncem Vidovdana (ljetni
solsticij) i četiri godišnja doba.
Na stećku je krst u Sunčevom vijencu slave (stećak 19. vijeka).
186
Motiv na stećku: ratnik Svetovid na svom konju. Glava Svetovida je Sunce
slave. Na gornjoj strani stećka su njegov štit i mač.
187
Horsovo godišnje drvo života je od užeta vremena sa četiri grane, koje su
četiri godišnja doba. Sve počinje zimskim solsticijem i rođenjem Malog Boga
Božica Svarožića čiji je simbol u dnu ovog drveta: ˄
188
Ravnokraki krst u Sunčevom vijencu slave (stećak 19. vijeka).
189
Stećak iz početka 20. vijeka u srbskom greblju Vlajići kod Teslića.
190
Krst u kolovratu (19. vijek, Vlajići, Teslić) i keltski krst u kolovratu na kamenoj
ploči iz galo-rimskog vremena (Saint-Beat, France).
Postojojanje stećaka u 19. vijeku širom srbskog prostora svjedoči da dvovjerni

krestjani (krstjani, tkz. bogumili) nisu nestali u vrijeme osmanlijske okupacije, nego
su opstali do dana današnjeg. Stećci 19. vijeka su spomenici predaka ovih istih
današnjih Srba dvovjeraca koje jezuitska škola Franje Račkog naziva bogumilima,
a pronemanjička grkoortodoksna struja SPC tridesetih godina prošlog vijeka nazva
ih svetosavcima i tako nam načiniše lažnu istoriju, kojoj mnogi današnji Srbi u
zabludi idolopoklonički služe.
Slava Vidovdana pod vrhom neba (motiv na stećku srednjeg vijeka).
191
Čeona strana ovog stećka je sa pitama (spiralama) proljeća i ljeta, a u sredini je
Sunce Svetog Vida.
192
Motiv Sunca na stećku nišanu Sulimana Oškopice (1582. godine, Dumanjići,
Rogatica). Sve ovo govori o srbskom porijeklu današnjih Bošnjaka. Po motivima
na prvim stećcima nišanima, i po još postojećem narodnom vjerovanju kod starih
muslimana Bosne, jasno je da su naši muslimani i nakon primanja islama sa
mnogim svojim narodnim običajima ostali emotivno vezani za svoju srbsku
preislamsku vjeru, ali ih danas arapski đaci totalno islamizuju mržnjom ubijajući u
njima sve pradjedovsko.
193
Jedan od stećaka 19. vijeka očigledni je dokaz da vjernici Crkve Bosanske nisu
nestali u vrijeme osmanlijske vlasti. To u Srbi dvovjerci, kestjani (krstjani), tkz.
babuni i bogumili srednjeg vijeka, koji su bili iste vjere kao i današnji Srbi
(Bobetovo brdo, Majevica).
194
Nadgrobni spomenici pokatoličenih Srba (Dolac, Travnik): stari O-krstovi i
spomenici novijeg vremena.
Srbski O-krstovi na nadgrobnicima u Egejskoj Makedoniji, Grčka.
195
Srbski nadgrobnik u obliku O-krsta sa stilizovanim cetiri C iz 19. vijeka (Lerin,
Pella, Solun). Ovo greblje i ove krstove u Egejsko Makedoniji Grci nazivaju
bogumilskim grebljima i bogumilskim krstovima. Na ovom spomeniku jasno se vidi
ćirilicom ispisano srbsko ime NADA ? 1897. godina. Otkud u Grčkoj bogumili u
19. vijeku? Grčkim lazovima svašta pada na pamet.
196
Stećak sa O-krstom (Grahovčići, Travnik).
197
Vinišće groblje, Grahovčići, Travnik.
198
Grahovčići, Travnik.
199
Ovaj "polumjesec" označava vrh nebeskog Sunčevog kretanja, Sunčev nebeski
presto o ljetnjem solsticiju na Vidovdan.
Otac Svetovid-Rod (Sunce) i Majka Roda (Zemlja) drže se za ruke o Vidovdanu..

Svetovodovog konja vodi boginja Vida (Danica). Desno su božanstva proljeća
Jarilo (Juraj) i Vesna sa Suncem proljeća.
200
Polumjeseci su izgled Mjeseca na istoku i na zapadu. Krst je simbol Sunca, a
bordura u obliku užeta simbol je mjere vremena.
201
Mjesečeve faze: prva faza ili prva četvrt (Waxing Crescent) je oblik Mjeseca na
zapadom dijelu neba. Zadnja faza (Waning Crescent) ili zadnja četvrt je pred
mijenu Mjeseca i tada se Mjesec ovako vidi na istočnom dijelu neba.
Ovaj polumjesec pokazuje istok.
Simboli sumerskog boga sunca Šamaša (Samca): simbol desno je Sunce na

nebeskom prestolu. Ovakvih motiva ima i na stećcima.
202
Ovo je nebeska soha. Na našem podneblju polumjesec nikad ne stoji u ovoj
horizontalnoj, nego uvijek u vertikalnoj poziciji i samo je to simbol Mjeseca kad je
u vertikalnom položaju. Crveni krug je ljetni solsticij, žuti je jesen, a bijeli je zima.
Donji bijeli krug je simbol zimskog solsticija.
Nebeska soha je mitski držač neba, držač Sunca. Vertikalna linija je centralna
nebeska linija po kojoj se Sunce penje od zimskog ka ljetnjem solsticiju. Južno ispod
Sunca zimskog solsticija je (manji bijeli krug) je mali dio neba, jer je Sunce tada
najniže ispod tačke zenita i najbliže je liniji horizonta.
U gornjem plavom krugu je nebo iznad linije nebeskog ekvatora. Taj dio neba
pripada proljeću i ljetu. Crveni krug je ljetni solsticij, ljetna dugodnevnica i prvi dan
ljeta. Tog dana Sunce dostiže svoju najvišu tačku na zenitu. I sve je uramljeno
špagom (užetom) koji je simbol mjere vremena.
Ovo “sidro” u dnu nebeske sohe koristili su rani hrišćani kao simbol zimskog
solsticija kad je rođen Isus Hrist.
203
Ranohrišćanski simbol: sidro je zimski solsticij. Lijeva strana pripada jeseni, a
desna zimi. Ribe su znak sazviježđa Ribe u koji je Sunce ušlo početkom hrišćanske
ere. Krug Sunca na vertikali označava rast Sunca Hrista od njegovog rođenja.
Petroglifi američkih Indijanaca u Koloradu, SAD. Krugovi sa horizontalnom

linijom simboli su jesenjeg i proljetnog ekvinocija kad se Sunce od istoka do
zapada kreće linijom nebeskog ekvatora. Krugovi sa vertikalnom linijom
predstavljaju prenjanje Sunca od zimskog solsticija na prvi dan zime ka sjevernom
dijelu neba ka ljetnom solsticiju na prvi dan ljeta. Ako je taj krug na krstu, onda
predstavlja ljetni solsticij.
204
Na ovom stećku nišanu prikazana je piramida Sunca. U donjem žutom krugu je
zimski solsticij, a u gornjem plavom krugu neba je Sunce na nebeskom prestolu, na
najvišoj tački neba o ljetnom solsticiju na prvi dan ljeta na Vidovdan.
205
Motiv na stećku na Bjelašnici: romb kao glava ovog antropomorfnog krsta simbol
je razuma, mudrosti i kreativnosti Božije energije kroz Sunce i njegovu svjetlost
Mramorje na groblju sela Voćnjak kod Loznice: centralni krst su četiri strane
svijeta, krst u crvenom krugu je ljetni solsticij (Vidovdan), a u bijelom je zimski
solsticij (rođenje Svarožića Malog Božića). Četiri preostala manj krsta su simboli
godišnjih doba.
206
Krst sa Suncem u kojem je solarni ravnokraki krst (19. vijek, staro srbsko groblje u
Rajačkim Pivnicama kod Negotina). Vješto je nagoviještena figura Svetovida.
207
Simbol obrnutog T na stećku i na masonskom simbolu.
Na krstu je trougao sa obrnutim znakom T (tau cross), a isti takav simbol koriste
masoni. To je znak muške plodnosti boga Sunca, jer je Zemlja majka, a Sunce Otac.
Da li su naši preci bili masoni? Ne, već su znali drevno znanje koje je kasnije postalo
privilegija članova tajnih ezoterijsko-mističnih društava u krilu crkve i van nje. Ovo
nije jedini solarni simbol sa stećaka koji su prihvatili masoni.
I ovaj krst svjedoči nam da su Srbi bili dvovjerci, poznati kao krestjani (krstjani)
dvovjerci koji su u svom hrišćanstvu sačuvali mnoga vjerovanja, običaje i simbole
svoje prehrišćanske vjere. To je u svijetu jedinstveni oblik hrišćanstva. Da to nije
bila vjera samo Srba u Bosni, Dalmaciji i Krajini, vidi se i po stećcima sa simbolima
prehrišćanske vjere širom Srbije, pa čak ih ima i u Vojvodini.
Laži o posebnosti Crkve bosanske među Srbima Balkana potrebne su ideolozima
Novog svjetskog poretka u stvaranju novih naroda od srbskog biološko--duhovnog
stabla, cjepkajući tako Srbstvo i srbsku zemlju na sve manje dijelove. Takvi
208
ideolozi i neprijatelji Srbstva nalazili su se i nalaze se među crkvenim licima SPC
još od vremena Stefana Nemanje i Svetog Save. U savremeno doba tu spadaju mnogi
“srbski” intelektualci, srbski politički i crkveni vrh SPC. Takvi su pred Drugi
svjetski rat izmislili tkz. svetosavski pokret sa tkz. svetosavskom vjerom.
Specifičnost srbskog dvovjernog hrišćanstva oni pripišase Svetom Savi, mada se on,
sljedujući kanonima Vaseljenskih sabora, cijelog života trudio da iskorijeni sve
nehrišćansko u srbskom hrišćanstvu. Lažni svetosavski nacionalizam za vrlo kratko
vrijeme nanio je Srbima više istorijske, političke, etnološke i vjerske štete od
svih laži koje pišu rimokatolički, bošnjački, crnogorski i zapadni antisrbski autori.
Je li ovo svetosavski krst? Ne, to je krst dvovjernih Srba krestjana (krstjana) (staro
srbsko groblje u blizini Zrenjanina, Banat).
O stećku sa slike iznad u dosadašnjoj literature nema ništa zabilježeno, niti se

bilo gdje pominju stećci ovog područja. Podignut je najvjerovatnije na na grobu
nekog izbjeglice iz srbske zemlje okupirane Turcima, možda nekog Srbina iz
generacije izbjegle sa Kosova pod patrijarhom Arsenijem Carnojevićem. Natpis je
209
dobro očuvan, ali još nije pročitan. Srbski zvanični istoričari o ovom stećku ništa ne
pišu iz dva razloga. Prvi razlog je što neće da kvare mit bečko-berlinske istorijske
škole sa svim njihovim lažima o bogumilima Crkve bosanske. Drugi razlog je što bi
pali u nemilost srbske političko-crkvene vrhuške, jer su svi dobro plaćene sluge
ideologa Novog svjetskog poretka.
Stećak kod Dervente i njegova simbolika.

P = prolješe
L = ljeto
V = ljetni solsticij = Vidovdan
J = jesen
Z = zima
210
Godišnja doba u svojim bojama: između zelenog proljeća i crvenog ljeta je
Vidovdan (slika lijevo). Uže (špag) je vrijeme od zimskog do ljetnog solsticija
(srednja slika). Zima, jesen, proljeće i ljeto (slika desno).
Simboli dana na stećku.
211
Simbol dana sa srbskim grbom na kamenu nađenom kod Duvna (24 cm visok, 44
cm širok i 63 cm debeo). Sada je ovaj odlomak uzidan u ćošak jednog svinjca
(Majićevo selište).
Sunce na svojoj kapiji koja je u obliku ćirilićnog slova П (motiv na stećku

krajputašu).
212
I ovo je motiv na krajputašu: solarni krst sa perunukom. Krakovi krsta su strane
svijeta, kružići na vrhu krakova su simboli godišnjih doba. Krst je ukrašen
zrakastim motivima perunike, Perunovim solarnim simbolom.
Izdanci drveta života u sredini formiraju kolastu azdiju, iznad koje stoji Božije
žezlo.
213
Stećak ispred Etnografskom muzja u Beogradu.
Svetovidov luk u stvari je nebo. Tetiva je linija nebeskog ekvatora po kojoj ide
Sunce prvog dana proljeća i zadnjeg dana ljeta. Krajevi luka su istok i zapad, a
strijela sa vrhom je ljetni solsticij, najduži dan u godini i prvi dan ljeta (Vidovdan).
Luk vrijeme od početka proljeća do kraja ljeta. Luk pripada Svetovidu i Perunu.
Svetovidov luk i Sunčeva piramida na nebeskom prestolu o Vidovdanu (planina

Bjelšanica).
214
Prehrišćanski kameni žrtvenik (Dobrun, Višegrad).
Neki srednjevijekovni stećci i motivi na njima bojeni su crvenom bojom. Crvena

boja je boja vatre. U vatri Sunca je život svemu na Zemlji. Duša je od vatre, jer je
dar Božiji. Bog je vatra, vječni oganj iz kojeg vječna svjetlost vječnim životom
zrači.
215
Na stećcima iz Rajačkih Pivnica, pod kojima su u 19. vijeku sahranjeni Srbi
izbjeglice sa Kosova, pored solarnih simbola identičnih simbolima
srednjevijekovnih stećaka, takođe je crvena boja, što znači da taj kontinuit svjedoči
o kontinuitetu jedne vjere jednog naroda.
Borci, Konjic, BiH.
216
Na stećku u Borcima kod Konjica antropomorfni je prikaz godine sa godišnjim
dobima:
E = istok (proljetni ekvinocij: kraj zime i početak proljeća)
N = sjever (ljetni solsticij: kraj proljeća i početak ljeta)
W = zapad (jesenji ekvinocij: kraj ljeta i početak jeseni)
S = jug (zimski solsticij: kraj jeseni i početak zime)
Antropomorfni Sunčev krst sa rukama (stećak krstača iz okoline Duvna, BiH).
217
Četiri godišnja doba i Sunce na nebeskom prestolu.
Cvijet života na krstu.
218
Stećak 19. vijeka, Rajačke Pivnice kod Negotina.
219
Ljetno Sunce Svetog Vida sa isplaženim jezikom. Ispod je dvostruki krst kao simbol
vremena (u crkvenoslovenskoj azbuci bio je znak za 1000). Četiri krstića su četiri
godisnja doba, a krstić u dnu vertikalne linije je zimski solsticij (Berkovac,
Kolubara).
220
Majanski bog Sunca sa isplaženim jezikom.
Vrelo Sunce ljeta sa isplaženim jezikom (Vrsjenice, Pešterska visoravan).
221
Sunce ljeta sa isplaženim jezikom. Nos i oči u znaku su V kao i skitsko-sarmatske
tamge (desno). To je znak vida Svetovida i od tog znaka su glagoljično i latinično
slovo V (Berkovac, Kolubara).
222
Slovo H u vinčanskom pismu: kuća Horsa, boga (h)ore, tj. vremena. Unutra je
upisan dvostruki krst vremena.
Dvostruki krstovi na stećcima simboli su boga Horsa, boga (h)ore (vremena).
223
Slovo H između znakova istoka i zapada (Gobekli Tepe, Turska).
Na ovom piktskom kamenu je slovo H (Foulscales Stone, Newton, Lancashire,

Scotia).
224
Znak H na stećku nišanu (lokacija Trnovik kod sela Okruglo i Šatorovići,
Rogatica). Preko crkvenih pisara srednjeg vijeka u crkvenoslovenskoj ćirilici znak
H ulazi u upotrebu na mjesto slova N, iako je pravi znak ćirilicnog slova N i u to
vrijeme bio isti kao i u latinici: N.
Druidi (vlhvi, vrači), čije su znanje kod srbskih dvovjernih krstjana naslijedili
djedovi, znali su šta njihovi simboli znače. Evo značenja znaka H:
225
[ = KAPIJA ISTOKA
] = KAPIJA ZAPADA
- = LINIJA NEBESKOG EKVATORA
]-[ = H = HORA = ORA = VRIJEME
Znak H je vrijeme proljetne i jesenje ravnodnevnice, vrijeme ekvinocija.
Evo kako izgleda odnos između dana i noći u vrijeme ravnodnevnica: tanka
horizontalna linija je Zemljin ekvator, crno je zona noći, a svijetlo zona dana:
]-[ = H
Žutom bojom markiran znak Vinčanskog pisma i drevno strujno (frikativno) H (X)
kao u riječi “odmah”.
226
Druidski srebreni pojas keltske Halštat kulture sa svastikom sastavljenom od
drevnog slova H, simbolom Horsa, boga vremena ili hore (1000 god. st. ere,
lokalitet Vinča, Narodni muzej u Beogradu).
Stećci u Prolom Banji.
227
Stećak u Prolom Banji (prva slika odozgo) i petroglif američkih Indijanaca
(Tommy Charles , Discovering South Carolina’s Rock Art, 2010, fig. 65, p.73).
228
Biljeg despota Stefana Lazarevića.
229
Vlastela Nemanjićke državne crkve pripadala je grkoortodoksnoj crkvi, a ne crkvi
dvovjernih Srba krstjana. To je bila obaveza sve vlastele kao u Titovo vrijeme
obaveza svim rukovodećim kadrovima da budu članovi SKJ. Na biljegu despota
Stefana Lazarevića (1427. god.) nije solarni ravnokraki krst, već grkoortodoksni
golgotski krst. Iznad ovog krsta je antropomorfno Sunce sa čuperkom, tj. perčinom
na glavi. Skoro isti simbol nalazi se na stećku nišanu (crtež iznad).
230
Otkud na biljegu despota Stefana Lazarevića simbol krstjana dvovjerac (slika na
prethodnoj strani)? Za to mogu postojati dva razloga: da ne bi neko od
nepromišljenih krstjana iz naroda oštetio spomenik, a drugi razlog može biti da je i
sam Stefan poštivao neka krstjanska vjerovanja.
231
Na slici je cvijet slatkovine sa upisanim Božijim simbolima: petokrakom kao
Nebeskim hramom u kojem je Sunce sa kolovratom (svastikom). Petokraka je
simbol Nebeskog hrama. Neki ljudi zloupotrebljavaju Božije simbole, ali to ni malo
ne može umanjiti svetost ovih simbola.
232
Svetovid (Perun) na stećku krstači (stara crkva brvnara, Takovo) isčupan sa groba
nekog Srbina. Na glavi je polukružni simbol Sunca. Možda je je do sada ovaj
nadgrobnik već uništen, jer SPC uništava istorijske i duhovne tragove srbskog
dvovjerja.
233
Svetovid sa podignutom desnom rukom blagoslova, dok je lijeva ruka oslonjena na
pojas (oštećeno zubom vremena ili namjerno). Ispod pojasa još se nazire svastika
(stećak krstača, Trgovište, Tabočina, Muzej Ras, Novi Pazar).
234
Neobična svastika kolovrt, ornament s draperije ispod Bogorodične ikone (14.
Markov manastir, Skoplje). To su Sunčeve ljestve, simbolični prikaz Sunčevog
penjanja i silaska nebom.
Feničansko slovo S predstavlja Sunčeve ljestve (lijevo), tj. penjanje i silazak Sunca
nebom.
235
Sunce kao solarni simbol C na sjevernoj fasadi groba u Ostiji (The Tomba degli
Archetti, Porta Romana necropolis, Ostia Antica, Italy).
Krilate svastike u manastiru Lesnovo, Makedonija.
236
Trike u Miroslavljevom jevanđelju kao simbol Božijeg Trojstva (knez Miroslav je
bio dvovjerni krstjanin).
……………………………………….
237
KRES I KRESTA
KRES = OGANJ = PLAMEN = SJAJ = SVJETLOST = SUNCE = ŽIVOT =

= BOG
(H)OROZOVA I SUNČEVA KRESTA = VIŠE KRESOVA
KRESNICA (SVITAC).
KRESTA =
JAN (sanskrit) = ZAČET, ROĐEN
KREST-JAN = KRESTJAN = VATROM ZAČET = VATROM ROĐEN =
SVJETLOŠĆU ROĐEN = SUNCEM RODJEN = BOGOM ROĐEN
KRESTJANIN = OGNJEV = SUNČEV = BOŽIJI
238
HRISTOS VASKRESE
Hristovo vaskresenje.
Sta znači srbski i ruski vaskršnji pozdrav HRISTOS VASKRESE? Tu imamo

dvije riječi: VAS-KRESE. Već smo govorili da saskritsko i srbsko VAS znači
OBUČEN U NEŠTO, STANIŠTE, MJESTO BITISANJA. KRES je OGANJ, te
riječ VASKRESE znači OBUCEN U OGANJ, OBUČEN U VATRU.
HRISTOS VASKRESE znači HRISTOS U OGNJU, HRISTOS U VATRI.
VATRA je SVJETLOST, a SVJETLOST je SLAVA. Dakle izraz HRISTOS
VASKRESE znači da je HRIST ustao U SLAVI.
HRISTOS JE BOG OGNJA, BOG SUNCA, BOG SVJETLOSTI, BOG SLAVE
kao što su to u našoj predhrišćanskoj vjeri bili SVAROŽIĆ, JARILO (JURAJ),
SVETOVID I PERUN.
…..………………..
……………………
…………………….
……………….…………………..
239
VESNA JE HALJINA PROLJEĆA
Vesna je boginja proljeća. Sanskritsko VASAS znači ODIJELO, HALJINA,
NOŠNJA. To isto znači i sanskritsko VASANA, dok sanskritsko VASNA znači
ODJEĆA, UKRAS:
VASANA je VASNA.
VASNA je VESNA
VESNA je UKRASNA HALJINA PROLJEĆA
OSTACI PERUNOVOG HRAMA
Dvoglavi orao na Trškoj crkvi (Milutovci kod Žagubice, Braničevo).
240
Vratovi ovog dvoglavog orla unakrsno su provučeni kroz krug. Taj krug je kuća
Sunca na ljetni solsticij i prvi dan ljeta na Vidovdan. Desna glava je sunce proljeća,
lijeva je sunce ljeta. Desno krilo je istočno nebo, lijevo krilo je zapadno nebo. Tijelo
orla je vertikalni put Sunca od sjevera ka jugu i obrnuto. Lijeva noga je vrijeme
jeseni, desna vrijeme zime. Krug na repu je zimski solsticij i početak zime na dan
Svarožićevog rođenja.
Kapija Sunca bila je iz jednog kamenog bloka isklesana, ali je pri rušenju
prethodnog prehrišćanskog hrama prelomljena na tri dijela. Plava strelica je špag
(uže) i to je simbol mjere vremena. Desno je Sunce Bjeloboga u liku lava iz čijih
usta raste loza drveta života.
241
Crtež na zidu Trške crkve:cvijet života.
Perunove sjekire na Trskoj crkvi.
…………………………………….
242
JARI, JARI, JARILO!
U srednjoj Bosni uoči Đurđevdana (Jurjevdana) prave se ovakve trube i

trubljenjem se oglašava dolazak Svetog Jurja.
Sanskrit: JURNI = jarni, svijetli, žarni, plameni, vatreni, privlačni, brzi, Sunce,
Brahma (vedsko Trojstvo). Prosto i jednostavno: JURNI > JURI (JURIJ, JARILO).
S naših brda iz planine

Truba trubi u nizine
I radosti širi glase
Jarni Juraj da nas spase.
Naš Jarilo sin Svaroga,

Trojedinog našeg Boga.
Nas je Sunce ozarilo,

Došao nam naš Jarilo,
Naš Jarilo Juraj Sveti
Na belome konju leti
Jari, jari, Jarilo,

I tamu razdanilo!
Glava mu je sunčana
Kosa zraka lučana,
243
I blagodat zemljom seje,
Sjajnim licem zemlju greje.
Jari, jari, Jarilo,

Naš voljeni Božilo!
Na prsi mu sija svast,

Na ramenu Božja vlast.
Goni tamu, zimu tera
Jarilo je naša vera.
Jari, jari, Jarilo,

Ti naš Sveti Božilo!
Jarni Juraj Gerovit

Dušmanima silovit.
Koplje mu je sunčev zrak,
Njim probada sile mrak.
Jari, jari, Jarilo

Dane nam ozarilo!
Na belome konju jaše,

Mač plameni o pas paše,
Sva mu zemlja pesmu peva,
Iz kopita vatra seva.
Jari, jari, Jarilo,

Naš radosni Božilo!
Opet zemlji Sunce sinu,

Prespavalo celu zimu,
Toplinom je grli svojom
Ogrnulo zelen-bojom.
Jari, jari, Jarilo,

Naš zeleni Božilo!
244
Sunce sve nas ozarilo,
Cvetaj cveće, rasti žito,
Nek sve živo bude sito.
Jari, jari, Jarilo,

Svo nam žito rodilo!
Ptice poju, lahor piri,

Cveće miris poljem širi,
Radilice pčele zuje,
I čobanska frula čuje.
Jari, jari, Jarilo,

Sve nam pesmom danilo!
I devojke beru cveće,

Pletu vence svoje sreće,
I u kosu cveće meću,
Da im cveće dadne sreću.
Jari, jari, Jarilo,

I zivot razgalilo!
Sunce sve nas ozarilo,

Nas Jarilo Juraj Sveti
Na belome konju leti.
Jari, jari, Jarilo,

Naš Jarilo Juraj Sveti
Na sunčanom konju leti!
…………..
……………
………………
……………..
245
RA JE SUNCE
RAČVE I RALO
RA
RAD
RALO
RANO
RAKLJE
RAŠLJE
RASVIĆE
RAŠIRITI
RAZGALITI
RAZDVOJITI
Svetovidov O-krst sa Sunčevim plamenovima proljeća i ljeta.
246
U sredini su cvjetovi drveta života kao simboli ekvinocija proljeća i jeseni, a iznad
i ispod su ljetni i zimski solsticij. U znaku zimskog solsticija je Koledov krst godine
sa četiri godišnja doba.
Sunčevi kolovrti (ranohrišćanska bazilika, Rešetarice, Livno).

………………………………….
247
STEĆAK IZ ZGOŠĆE I HRAM U ARKONI
Kuce godišnjih doba sa Svetovidovom kućom u sredini (Donja Zgošća, Bosna).
248
Glavna kapija hrama u Arkoni (rekonstrukcija) i polozaj Arkone.
249
Umjetnikovo viđenje Svetovidovog hrama u Arkoni.
Reckonstrukcija bedema utvrđenja (Slavic Hillfort in Moravia).
250
Rekonstruisani slovenski hram (Gross Raden, Mecklenburg, Western Pomerania).
251
Dvije sfere na krovu su Sunce istoka i Sunce zapada. Ograda oko hrama ista je kao
i simboli dana na stećcima. Jeste da je hram rekonstrukcija, ali je arhitekta i te
kako upućen u simbole (tako je kad znanje progovori istinom).
Simboli dana na stećku isti su simbolima na hramovima sa prethodne tri

fotografije.
252
Drevno slovu G na stećku i u Miroslavljevom jevanđelju.
Ovo nije bosanski velikaš, niti je astronaut sa kacigom, već Svetovid sa oreolom
Sunca na svom sunčanom konju. Stara srbska riječ za oreol je “torak”.
……………………………………………
……………………………………………
253
STEĆAK VOJVODE VLATKA VUKOVIĆA
U nekropoli stećaka u Boljunima kod Stoca (BiH) nalazi se greb čuvenog

vojvode Vlatka Vukovića iz familije Kosača. Na njegovom krstu piše: ”Ase leži
dobri čoek Vlatko Vuković”. Vlatko je prvi pobijedio Turke kod Bileće 27. avgusta
1388. godine. Učesnik je Kosovske bitke 1389., a umro je 1392. g.
Pogledajmo ovaj Vlatkov spomenik koji je tu poboden 3-4 godine nakon

Kosovskog boja: jedan krak krsta već je odlomljen. Zapitajmo se zašto nije zaštićen
od zuba vremena i zašto nije stjecište đačkih ekskurzija iz Srbije, iz BiH i Hrvatske?
254
I svi se za BiH otimaju svojatajući je, a prave istorijske junake BiH niko ne
poštuje. To je zato, Srbi , to je zato Bošnjaci, to je zato Hrvati, što mi nismo ljudi i
narodi duha Vlatka Vukovića, pogotovu to nisu naše svjetovne i duhovne vođe, nisu
to ni intelektualci, pa ni prosti narod sve tri vjere to nije, nego smo duhovni fanatici
romejskog ortodoksnog jednoumlja, arapskog radikalnog islama i rimo-katoličkog
krstaškog papizma.
OD HOREVA DO POHORJA
Horev
HORN (en.) = ROG

HOR-N
Planina HOREV je planina na kojoj je po biblijskom predanju Gospod dao
Mojsiju dvije kamene ploče sa deset Božijih zapovijesti (Dekalog). HORS je naš
prehrišćanski bog vremena, bog (h)ore. Na češkom jeziku HORA znači GORA,
PLANINA. Svaka planina je VIS, a svaki VIS je kao ROG (englesko HORN).
Evo zanimljivih imena naših planina:
JUHOR = JU-HOR (planina blizu Paraćina)
JAHORINA = JA-HOR (planina kod Sarajeva)
ZAHOR = ZA-HOR (planina blizu Fojnice)
POHORJE = PO-HOR-JE ( planina kod Maribora)…
……………………..……………………..
255
SIMBOLI
Zlatni broš (Castel Trosino, 7th century, British Museum).
Sve je krug, kosmos je krug, nebeska tijela su krugovi, Sunce je krug, Zemlja je
krug, Bog je i nevidljiva tačka i beskrajno veliki krug. Na ovom zlatnom brošu
spoljni krug je uže vremena sa simbolima 8 (simboli beskonačnosti). Četiri okrugla
ispupčenja su četiri godišnja doba četiri elementa ovog svijeta: vatra, voda, vazduh
i zemlja. U centru je krug Sunca od kojeg izbija dvanaest traka (zraka): za svako
godišnje doba po tri Sunčeva traka, za svaki mjesec jedan trak.
U Suncu su simboli 8 simbol C. Simbol 8 je znak beskonačnosti, a simbol C je
simbol rađanja, života i besmrtnosti. Ništa nije smrtno, samo mijenja formu i
dimenziju. U centru broša je Božje svevideće i to je oko Boga svjetlost, jer je Bog
Sunce ovog i onog svijeta.
256
Gdje je tu čovjek kao Crkva Božja? Eto te Crkve u majstoru koji je ovo napravio,
eto Crkve u simbolima koji ćutke kroz vijekove prenesoše i ispričaše svoju priču,
eto te Crkve u tebi koji sve ovo gledaš, čitaš, razmišljaš i povezuješ činjenice.
BROJEVI PRIRODE I BROJEVI NOVOG ZAVJETA
Sad ćemo malo uporediti brojeve iz ciklusnih prirodnih zbivanja u prirodi sa

brojevima Novog Zavjeta:
a) Suncu je potrebno 72 godine da kroz jedno sazviježđe pređe jedan stepen

(Hrist je imao 72 učenika),
b) Krug zodijaka ima 12 sazviježđa i godina ima 12 mjeseci (Hrist je imao 12
odabranih apostola),
c) U kosmosu postoje četiri vrste fundamentalnih sila: gravitacijska sila,
elektromagnetska sila, slaba nuklearna sila j jaka nuklearna sila; kosmos je sastavljen
od četiri elementa: vatra, vazdug, voda i zemlja; u godini su 4 godišnja doba (u
Novom Zavjetu su 4 jevanđelja);
d) godišnje doba ima 3 mjeseca (broj 3: Otac, Sin i Sveti Duh)
e) mjesec ima 30 dana (Hrist je kršten sa navršenih 30 godina života i tad je počeo
svoju službu).
Vidimo dakle da je i hrišćanstvo simbolično povezano sa vremenskim prirodnim

zbivanjima vezanim za nebo, Sunce i Zemlju.
…………………
……………………………………………………..
257
AMAJLIJA IZ TARTARIJE
Najstarija sumerska i egipatska slova (Laurence Austine Waddell, The Aryan

Origin of the Alphabet, London, Luzak & Co., 1927, Plate I – II).
258
259
Natpis:
1. UDE = ZIMA (sumersko UD znači DAN, BIJELO (1); srpsko UDI znači
ŠTETI, NANOSI ZLO;
2. SRBOG = PROLJEĆE (SR < SER = ZER = SAR = ZAR = SVJETLOST);
3. HR = LJETO (HOR = ROG = VIS; HR = HER == tračansko GER = VREO,

VRUĆ) (2);
4. ELLZ = JESEN (galsko ELL je OPASNOST; JATO, tj. vrijeme seoba ptica
selica).
Tablice iz Tartarije su iz postpotopskog doba, 2500 -1500 stare ere, jer su ovi
hijeroglifi poznati kako kod Sumeraca, tako kod Egipćana i Hetita, a rezultat su
arjanskih migracija s juga.
..............................
(1) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Leipzig, J. C. Hin-
richs’sche Buchhandlung, 1908, p. 341.
(2) J. P. Mallory, Douglas Q. Adams, Encyclopedia of Indo-European Culture,
Fitzroy Dearborn Publisher, London and Chicago, 1997, p. 263.
260
SVETOSAVSKI KULTUROCID
Kulturno-istorijsko naslijeđe kao stepenik pred crkvom manastira Rudare kod

Leskovca.
261
Detalj sa spomenika srbskog prehrišćanskog rodovjerja ili je biljeg nekog hrama
dvovjernih Srba krstjanna. Ovaj spomenik kulture trenutno se nalazi kao stepenik
Manastira Rudare kod Leskovca (ako u međuvremenu nije ukraden ili uništen).
U civilizovanim zemljama i među civilizovanim ljudima ovakvi spomenici bili

bi u muzejima ili pod zaštitim države tamo gdje su nađeni. Bilo čije spomenike
grehota je skrnaviti i uništavati i u normalnim civilizovanim zemljama to se
zakonski strogo sankcioniše, a kod svetosavskih Srba mogu se i grobovi predaka
nekažnjeno zaravnjavati i njihovi nadgrobnici bacati u potoke, na smetljišta ili ovako
pod nogama koristiti kao stepenik pred ulazom u crkvu. Svetosavski Srbi i njihova
SPC ovakvim primjerima pokazuju da se lažno Bogu mole i da nisu pri zdravoj
ljudskoj, vjerskoj i nacionalnoj pameti.
BUK
Sanskrit: BUKK = ZVUK, GLAS
BUKI (slovo B)
BUK (val, talas)
BUKA
BUKVA
BUKVAR (BOOK, en.)
…………………..
………………….
262
KAZIVANJE ANĐELA ČUVARA
Sine Božji, kazaću ti ono što ti misao tereti i dušu zbunjuje: nije Bog tamo gdje
ti ljudi crkve govore, niti je tamo gdje te samozvani ljudski mudraci svojim
kazivanjem upućuju.
Mili sine Božji, Bog je u tvojoj besmrtnoj duši i kroz tvoje srce ti se javlja i zove
te kroz tvoju slobodu koji ti je On Otac kao svom djetetu podario i pošto si slobodan,
nisi rob i ne klanjaj se Bogu tijelom svojim, nego Mu se klanjaj dobrim djelima
života svoga. Ne zloupotrebljavaj svoju od Boga darovanu ti slobodu da Oca
rastužuješ djelima svojim, nego djelima života raduj svoga Oca Nebeskog.
Ne čini zla nikome, jer tim zlom Oca povređuješ i rastužuješ. Ne čini nikome
ono što ne želiš da neko tebi čini: ni biljki cvijet ne otkidaj, jer je tu njeno sjeme i
klica njenog budućeg izdanka, ni marva na putu ne zgazi, jer on ide i hranu kući
svojoj traži i nosi.
Kad dobro činiš, Oca Nebeskog raduješ i duša tvoja je radosna, a kad zlo činiš
zalostiš dušu svoju, jer u tvojoj duši Bog obitava. Savjest tvoja karaće te za svako
zlo djelo, te ispravljaj puteve svoje dobro čineći i tako ćeš radovati Oca nebeskog i
On će te radostan pozdravljati radošću duše tvoje.
Sine Božji, poštuj Majku Prirodu i sva njena stvorenja Božja, jer i u njima je
život, a gdje je život i Bog je tu. Nema života bez Boga ni travki, ni drvetu, ni ptici,
niti bilo čemu što se vazduhom i zemljom kreće ili što u vodi živi. Bog je život i
poštujući tuđe živote, Boga poštuješ.
Ne dijeli ljude ni po rasi, ni porijeklu, ni po vjeri njihovoj ne dijeli ih, jer su svi
ljudi djeca Božja. Razlikuj ljude samo po dobru i zlo i po tome ih razvrstavaj. Sva
263
se djeca samo sa dobrotom u duši rađaju, ali ih zli ljudi zlu nauče. Mnogo je zla u
ljudima, a dobra sve manje, jer tako ih njihove naopake vjere od malih nogu zlu uče
i zlu ih privode. Sklanjaj se od takvih i ne ulazi u rasprave sa njima, jer su na svako
zlo spremni naopako misleći da time Bogu službu čine, a Božji ljudi se sklanjaju od
svakog zla i zlo ne čine.
Sine Božji, veliko je i preveliko zlo na zemlji i odbrojana su vremena
zemaljskom svijetu. Trpljenje Božije i milost Božja povlači se sa ovog svijeta i gnjev
Božji dolazi na ovaj svijet. Prirodne stihije zemlje, vode, vazduha i vatre dobijaju
slobodu od Boga i one počinju da kvare i razaraju bezbožne puteve ljudske i neće
dugo potrajati sva zemlja i sve na njoj proći ce kroz oganj vatre očišćenja i
preobraziće se ovaj svijet i biće nova zemlja i novo nebo. I nestaće zla, i bolesti neće
biti i nestaće smrti i svako dobro tu će se staniti.
Čuvaj se, dijete Božje, čuvaj se da od dobra ne odstupiš i za zlom u zlo ne odeš.
Ljudske knjiške priče o Bogu ne slušaj, jer ti lažu svoje zemaljske koristi radi i
pričaju ti pobožnosti, a plodovi vjere njihove zlo po svijetu siju, zlo žanju, zlom se
bogate i zlom se hrane.
AMAZONKE
Amazonke u borbi
264
Znamo za Herodotove žene ratnike AMAZONKE. Čija je to riječ i šta znači?
Riječ AMAZONKA složena je od dvije proste riječi: AMA-ZONKA.
Kad žena počne da napada čovjeka, on kaže: “AMA ŽENO, šta ti je?”
Šta znači riječ AMA? U Bibliji se spominje narod AMALICI. Bili su gorostasi,
divovi. Korijen riječi AMALICI je AMA-. To AMA istog je oblika kao i AMA u
riječi AMAZON.
Pogledajmo šta u sanskritu znači riječ AMA ( अम ) : MOC, SILA NASILJE,

TEROR.
Dakle sanskritsko AMA znači MOĆ, NASILJE, TEROR. AMAZONKE su bile

ratnici. Ratnik je ZAMAHIVAO rukom i MAHAO mačem: S-AMAH je dalo riječ
ZAMAH, jer je snaga u ZAMAHU, a često su i MOĆ i NASILJE i TEROR ratnika
u tom ZAMAHU: “Mahnu sabljom, osiječe mu glavu”.
Glagol sanskritskog jezika AM, AMATI znači ČVRSTINA, OPAK, ZAO.
ZOE (Ζωή) je grčka riječ i znači ŽIVOT. Na hebrejskom ZONA znači

PROSTITUTKA. Poljsko ŽONKA je ŽENKA. Sanskritsko ZONA ( शोण ) jedno je
od imena za KRV, ali znači i VATRA, a žena i tjelesno i emotivno jeste VATRENA
KRV.
ZONA znači ŽENA što je isto kao VATRENA KRV. Dakle: AMAZONKA
znači SILNA ŽENA, VATRENA ŽENA koja među svojim neprijateljima sije
NASILJE I TEROR.
SOMA I SOMUN
Somun je domaći hljeb sa kvasom. Ime SOMUN vuče porijeklo još iz vedskih
vremena. Značenje tog imena vezano je za nebesku hranu i Sunce:
sanskrit: SOMA = BOŽANSKO PIĆE, NEKTAR NEBO, RAJ;
sanskrit: SOMYA = SUNCE;
SOMJA - SOMA - SOMUN – SUNCE
…………………………………
…………….…………………………………………………………………………
265
LAZAR
“Lazi lazi Lazare!
Naš sileni Jarilo!
Oj Jarilo božilo!
Naš prestrašni rabrilo!”
…………………………………………….((Narodna obredna pjesma, odlomak)
Sanskritsko LAS, LASA znači SJAJNI, BLJEŠTAVI i svakako je vezano za

svjetlost, a svjetlost ima veze i sa PROLJEĆEM. Otuda ime ptici LASTA, jer njen
dolazak označava početak SJAJNOG, BLJEŠTAVOG proljeća, Sunca Jarilovog.
Biblijsko ime ELEAZAR ili LAZARUS je istog značenja: ELEAZAR (EL-EA-
ZAR) znači BOŽJI ZAR, tj. BOŽJI SJAJ, a to isto znači i ime LAZARUS što je
poteklo od LAS-ARUS. Dakle je tu korijen riječi sanskritsko LAS (LASA).
Pošto sanskritsko LAS, LASA znači SJAJ, BLJEŠTAVOST, jasno je da se
smisao imena LAZAR odnosi na SJAJ i BLJEŠTAVOST SUNCA. Pogledajmo:
LAS - ZAR > LASZAR = BLJEŠTAVI SJAJ. Keltsko (gaelik) LASAIR je
VATRA, BLJESAK. Tako biva jasno da su narodne obredbe pjesme LAZARICE
posvećene SUNCU PROLJEĆA i BOGU SUNCA, te da svojim sadržajem nemaju
ništa sa kosovskim Lazarom, niti sa smrću biblijskog Lazara, jer su narodni običaji
LAZARICA veseli i puni svijetle mladalačke životne radosti. Pjesme LAZARICE
pjevaju raskošno obučene SJAJNE djevojke, sestre Sunca, koje će udajom rađati,
kao sto rađa sama Majka Zemlje u SJAJNO BLJEŠTAVO proljeće, u vrijeme Sunca
boga Jarila Jurja. LAZAR JE SJAJNI, BLJEŠTAVI JARILO (JURAJ).
Vidjeli smo da sanskritsko LAS I LASA znače SJAJNI, BLJEŠTAVI. Evo
etimološkog porijekla srbske riječi LASKAT (korijen je sanskritsko LAS- ili
prasrbsko LъSKъ):
“laskat, pridjev na -at (17. v., jedna potvrda) ‘svijetao’, proširena na -ьп laskatan
‘ist’, poimeničen u maskulinumu laskat (17. v.) ‘sijevanje, munja’, denominal na -
ati laskàtati, -ãm pored -ćem (17. v., također slov.). Osnova lask- nalazi se još u
laskati, -ãm (čakavac, 17. v.) ‘laskatati’. Zbog homonimije sa laskati ‘adulări’, taj je
djelomice propao. Očuvao se u Vodicama (Istra) laskati se (za-} ‘sijevati bez
groma, wetterleuchten’. Tu ne postoji laskati ‘adulări’. U Krnici, Marčani (Istra) i
hrvatskim kolonijama u južnoj Italiji proširen na -itati: laskítati. U svim slavinama
nalazi se pf. lasnuti, -em (skn > sri) ‘sinuti’. Vokal a je nastao iz poluglasa ь, koji
prema samoglasu a, što slijedi, varira sa ъ. Upor.bug. laskam, slov. Ieskati se, leséi
(Cres), rus. lošk, polj. lśnić się, stpolj. Iszczeć.
266
Praslav. je korijen *lъskъ. Sa prijevojem duljine ъ > и > у > i upor. stcslav. úly
skati se: liskati, -ãm ‘blijeskati’, liskàtnuti, liskatnêm (16. v., Dubrovnik), lisketati,
-cem (Belostenec) = liskatati (16. v.), liskati se (ugarski Hrvati). Deminutiv na -ьс
lašćac, gen. -аса (Istra, čakavski) ‘(metafora) OKO’.
Od osnove lask- neologizmi: laštilo ‘biks < Wichs’, lastina politura^ Inhoativ na
-éti: lašćati se (Vrančić) = laštiti (se), -im ‘sjati se’ = (sa umetnutim r poslije st upor.
protrica ŽK prema štokavskom proštać) lustriti se (18. v.) = lastet, -im (Kosmet)
pored IjāStlt = lešcet se, lešcī (Cres) = lisciti (prijevoj у > г) (ugarski Hrvati).
Praslav. *hskì nastalo je od *Hk- raširenjem s pomoću inhoativnog sufiksa -sk. Isti
se korijen nalazi još u luča, luna i lisast (v.); *Hk- je niži prijevoj ni štěpen tih
riječi. Upor. lot. laistīties ‘sjati se’ i lit. lipst ‘gori’.” (Petar Skok, Etimologijski
rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971)
I tako na primjerima vidimo da srbsko narodno ime LAZAR nije od hebrejskog
LAZARUS (ELEAZAR), već je nastalo je od prasrbskog i sanskritskog LAS, LASA
što znači SVIJETAO, BLJEŠTAV, a odnosi se na sunce proljetnog vremena u koje
se pjevaju prehrišćanske lazaričke pjesme lazarice sa lazaričkim običajima.
ŠUBARA
ŠUBARA je jedna od najstarijih tradicionalna kapa Srba. Ime je dobila po onome

ko je nosi: po SRBINU, odnosno SURBI:
SUR (sanskrit) znači NEBO, SUNCE, SJAJ, NADLJUDSKI;
BHARA (sanskrit) = NOSITI, IMATI
SUR-BHARA > SURBHARA > SURBARA > ŠUBARA = KAPA KOJU IMAJU
I NOSE SURBI.
DINARA
Šta znači ime DINARA saznaćemo iz sanskrita. Sanskritsko DINA znači DAN.
Sanskritsko DINA i srbsko DANA vlastita su ženska imena istog značenja:
DINARA = DANOVITA
DINARA je Suncem dobro vidljiva, DANOVITA planina. Planine u vijencu planine
DINARE zovu se DINARSKE planine. Tu žive DINARCI, a Rimljani i Grci
zapisaše njihovo ime riječju DINDARI (Δινδάριοι, gr.). Neki rani istoričari
DINDARE nalaze i istočno od rijeke Drine, po današnjoj planini Tari i njenim
obroncima govoreći da su DINDARI dio keltskog plemena Skordići. DINDARI se
267
spominju u djelima pisaca 1. vijeka: kod Ptolomeja i Plinija Starijeg. I jedan I drugi
kažu da su DINDARI plemena koja naseljavaju rimsku provinciju Dalma-ciju.
DINDARI su stanovnici DINARSKIH planina, DINARCI.
DINARA je DANOVITA, DANA, DANICA i to je vlastita imenica ženskog
roda. Muški rod sa istim značenjem je DINAR. Tako imamo par: DINARA i
DINAR. Vidjeli smo da je DINARA isto kao DANA ili DANICA
A šta je DINAR? Još od starih vremena DINAR je bilo ime novca. Arapi su ga
zvali dīnār, Grci dénarion, Rimljani denarius. Na arapskom vjera je nazvana DIN.
Sanskritsko DINAPATI, DINANATHA, DINAPRANI je GOSPODAR DANA,
SUNCE. U svim ovim sanskritskim riječima korijen je DIN-, a to je i korijen riječi
DINARA što znači DANOVITA, DANA, DANICA. DANA ili DANICA je srbsko
ime zvijezde (planete) VENERE koja stalno prati SUNCE. Tako postaje jasno da je
nekad u starini DINAR bilo ime SUNCA. Sanskritsko DHARA je OSTRICA, TOK,
OSTRICA. Tako ime DINDARA znači TOK SUNCA, SNAGA SUNCA,
OSTRICA SUNCA u krajnjem smislu RATNICI SUNCA, dakle SRBI.
268
BUMBAR
Sanskrit: BAMBHARA = BUMBAR
BIJAMBARE
Bijambare su poznato izletište sa pećinama u kraškim stijenama u ilijaškog opštini

kod Sarajeva.
Sanskrit: BHIYAA = SUVA ZEMLJA

Sanskrit: BARA, BHAARA) = PUNJENJE
BIJAMBARE: BEZVODNO MJESTO
……………………………………..
269
DIVČIBARE
Divčibare su visoravan sa nadmorskom visinom oko 980 metara na planini

Maljen, jugoistočno od Valjeva.
Sanskrit: DIVASA = NEBO, DAN

Sanskrit: BARA, BHAARA = PUNJENJE
DIVČIBARE = MJESTO ISPUNJENO DANOM, VIDIKOVAC
MILICA - BOGINJA LJUBAVI

MILICA je drevna asirska boginja ljubavi. Najraniji zapis o Milici ostavio je
Herodot u 5. vijeku stare ere. Pričajući o Asircima, njihovim vladarima, vjeri i
običajima, Herodot pominje i boginju pod imenom MYLLITA za koju kaže da je to
asirsko ime za Afroditu. MYLLITA je MILICA, ona koja je srcu MILA.
Asirska MYLLITA je žena asirskog vrhovnog boga ASHURA, vrhovnog boga
asirskog panteona. Semantičko značenje riječi MILICA (MILA, MILOST,
MILOVANJE) mnogo šire od ustaljenog pojma LJUBAV koji znači fizičko
(S)LJUBITI, SPOJITI (prasl. *leubh- “voljeti”).
Zašto je MILICA nestala iz našeg prehrišćanskog panteona zaista je zagonetka.
Ostalo je samo ime boginje MILICE čije ime još nose neke Srbkinje.
270
………………………
…………………………………………………………
RUNA PEOR
Runa Peor poznata je i pod imenima Perthro, Per, Peor, Perth, Palrthra, Peordh,
Perdhro, Peorth. Simbolika rune peor je mistična inicijacija u viši stepen.
Na slici je keltski novčić sa runom peor i solarnim simbolom C. To C je i na

srbskom grbu. (Ancient Briton coin with Corn Sun-Cross, Andrew's X Cross, Sun-
horse).
Svarog sa sinom Svarožićem (motiv na stećku kod Trebinja). U Svariožićevoj

desnoj ruci je runa peor koja označava vremensku inicijaciju Mladog Koleda
Svarožića u Jurja (Jarila), pa Svetovida, Peruna, Dajboga i Starog Koleda.
…………………….
……………….
271
STEFAN (STJEPAN)
Svi vladari srednjevijekovne dinastije Nemanjića uz svoje vlastito nosili su titulu
STEFAN (STJEPAN), ali to je i srbsko narodno ime: STEFAN, STJEPAN,
STEVAN, STEFANIJA, STEVANIJA, STEVO. Etimolozi govore da je to od grčke
riječi STEFANOS (Στέφανος, gr.) sa značenjem KRUNA, KRUNISANI. Sad ćemo
vidjeti da to nije tako.
Riječ STEFAN (STJEPAN) složena je od dvije riječi srbskog jezika: STEG i
BAN. Stegnuta palica STEG u ruci vladara simbol je njegove vlasti nad narodom.
STEG je štap u ruci vladara, STEG je žezlo i simbol je vlasti i zakona jednog vladara
i on svojom silom STEŽE potčinjene i tako čuva svoju vlast. Oficir koji čuva i pred
vojskom nosi vladarev STEG zove se STEGONOŠA. Tako je i zastava postala
STEG.
STEG je dakle simbol snage, moći i volje vladara, simbol vladarske stege.
Sta znači riječ BAN, jer smo rekli da je riječ STEFAN (STJEPAN) nastala od
STEG-BAN. U engleskom jeziku i danas postoje riječi BAN, BANNED,
BAN’NING i etimolozi tumače da je to od staroengleskog BANNAN. Značenje
riječi BANNAN tumače kao SUMMON (en.) što znači "zvati, sazivati, prikupiti,
zabraninjivati, zabraniti". Iz ovog se vidi da je i riječ BAN povezana sa vlašću i
njenim zakonima, jer ko može i ko smije u jednoj kraljevini ili carevini da zove,
saziva, prikuplja i zabranjuje do vladar koji ima vlast.
Da svratimo u drevni sanskrit ne bismo li i tu našli neki trag riječi BAN:
sanskritsko BHANU znači SUNCE, PRINC, SVJETLOST, KRALJ, CAR,
BOŽANSKI, SJAJNI, VELIČANSTVENI, GOSPODAR, UČITELJ, MUDRAC.
Vidimo da je sanskrito BHANU svojim morfološkim oblikom skoro identično
srbskoj riječi BAN: KULIN BAN! BAN je vladarska titular koja znači SVIJETLI
GOSPODAR.
I evo rješenja postanka i značenja imena STEFAN ili STJEPAN: STEG-BAN >
STEFAN = STEGA SVIJETLOG GOSPODARA, SVIJETLI GOSPODAR
VLASTI, SVIJETLI VLASTODRŽAC.
Grci ne mogu etimologijom svog jezika objasniti postanak imena STEFAN, jer
grčko STEFANOS znači KRUNISANI. Ali STEFAN NEMANJA nikad nije bio
krunisan, ali je uzeo ime STEFAN. Etimologijom smo pokazali da je ime STEFAN
nastalo od riječi srbskog jezika: STEG-BAN.
………………
272
SANDALE I ALEKSANDAR
U modernoj lingvistici postalo je pravilo da se etimološki korijeni mnogim
riječima evropskih jezika objašnjavaju riječima grčkog i latinskog jezika. Ako u ta
dva jezika nema korijena neke riječi, onda oni prizivaju persijski ili “indo-evropski
jezik”, a ponekad spomenu i sanskrit.
Ono što je zanimljivo jeste da prije grčkog i latinskog, prije persijskog i “indo-
evropskog” i prije sanskrita, etimološki korijeni, morfološki oblici i semantička
značenja mnogim riječima modernih evropskih jezika lako mogu da se nađu u
srbskom jeziku. Evo primjera sa popularne internetske Wikipedie kako tumače
porijeklo engleske riječi SANDAL (SANDALA):
“From Old French sandale, from Latin sandalium, from Ancient Greek
σανδάλιον (sandalion), diminutive of σάνδαλον (sandalon, ‘sandal’), probably
ultimately from Persian ‫( ص ندل‬sandal, ‘sandal’).” (Wikipedia, Sandal)
Jesu li išta kazali o tome sta znači korijen riječi SANDAL i gdje mu je ishodište?
Nisu! Oni samo nabrajaju jezike u kojima je ta riječ postojala i gdje još postoji. Šta
je semantičko značenje njenog korijena i iz kog jezika potiče, o tome ništa ne govore.
Da li se korijen riječi “SANDALA” krije u srbskom jeziku? Ako to počnemo
tražiti, odmah ce se naći vrani gavrani koji će da grakću kako je to persijska riječ,
koja je preko turskog jezika ušla u srbski jezik. Tako već od sredine 19. vijeka
jezuitskim školskim sistemom profesori bečko-berlinske lingvističke škole udaraju
umne čvrge svojim đacima. E, nekad su nam i mogli lagati, ali glogovi kolac istine
već probija srce njihovim lažima.
Zavirimo u sanskrit koji je potekao od jezika Arijevaca pristiglih u Indiju oko
1700-1500 godina prije hrišćanske ere. I pogledajmo šta sanskrit kaže: SANDA
(sanskrit) znači DRVO, ali istovremeno znači i VISOK, VELIK, OBILAN,
IZDAŠAN.
273
Od SANDE (drveta) pravi se SANDUK. Zar SANDUK nije srbska riječ? Na
Kosovu i Metohiji drvenu stolicu zovu SANDALIJA. Za onoga ko se popne na nešto
usko i visoko kažemo da se NASANDALJIO (aluzija na penjanje na drvo). I eto u
toj srbskoj riječi sanskritske riječi SANDA. Od SANDE (drveta) prave se SANKE.
Po tome što je VISOKO, VELIKO, OBILNO i IZDAŠNO drvo je dobilo ime
SANDA.
U drevna vremena prve SANDALE bile su drvene “cipele”. Takvu obuću pravili
su Kelti. Drvo je tada zvano SANDA, pa je i obuća od SANDE dobila ime
SANDAL(A). U srbskom jeziku riječ SANDA u značenju DRVO jeste se izgubila,
ali ostale su druge riječi izvedene od nje: SANDUK, SANDALJ, NASANDALJITI
Hajdemo sad od SANDALA do srbskog imena SANDALJ. U srednjem vijeku
bijaše poznati bosanski vojvoda SANDALJ Hranić: “Sandalj Hranić Kosača sin je
Hrane Vukovića, a sinovac vojvode Vlatka Vukovića. Imao je braću kneževe Vukca
i Vuka Hranića. Uzima se da je Sandalj rođen oko 1370. godine, a umro je 15. marta
1435. Na čelu roda Kosače je od 1393.” (Wikipedia, Sandalj Hranić Kosača)
Da li ime SANDALJ znači nešto u veza sa drvetom? DRVO (SANDA, sanskrit)

je VISOKO, VELIKO, OBILNO.
SANDALJ = SANDA-LJ = VISOK ,VELIK, KRUPAN, JAK.
Slično značenje ima i ime ALEKSANDAR, samo što se ovo ime sastoji od još
jedne riječi: ALEK-SANDA-R. Sanskritsko ALEKHA znači REKORD =
ŠAMPION = PRVAK, a to je srbsko vlastito ime ALEKSA. ALEKSANDAR
VELIČANSTVENI: VISOK, VELIK, PRVAK PO JUNAŠTVU I
CARSTVU.…………………
…………………
GAJDOBRA
GAYA (sanskrit) = KUĆA, GRAD
Mjesto GAJDOBRA kod Bačke Palanke na sanskritu je GAYA DABHRA što
znači KUĆA MALA, GRAD MALI.
274
UROŠ
UROŠ je srbsko vlastito ime. To je složenica sastavljena od dvije riječi: UR - OS.

UR je ime jednog od prvih gradova koji je podignut nakon biblijskog potopa.
Uzmemo li rječnike biblijskih riječi, naći ćemo npr. ovakvo tumačenje:
"UR (ur, Heb. ur, flame)." (1)
Keltsko (gaelik) UR znači PLAMEN (2). Jevreji imaju imena URI, URIAH, URIAS,
URIM. Postoji arhanđel URIEL. UR je PLAMEN. Kod nas ima uzrečića: "URA-
NIO, zoru prevario." UR je plamen, plamen je vatra, vatra je svjetlost, svjetlost do-
lazi od Sunca. URANAK je vrijeme kad se iza noći pojavljuje SVJETLOST, SVI-
JETLO VRIJEME SVITANJA. UR = PLAMEN = SVJETLO.
Šta je OS? Keltsko (gaelik) OS je VIS, VISINA (2).
UR + OS > UROS > UROŠ = SVJETLOST VISINE, VISOKA SVJETLOST.
Pošto su carevi i kraljevi sebe smatrali potomcima bogova, uzeli su sebi tituli
UROS (UROŠ) što znači SVIJETLI DRŽAČ, SVJETLODRŽAC vlasti. Oni su vo-
ljeli da budu SAMODRŠCI, jedna jedina OS(OVINA) vlasti u svojoj državi. To jeste
razlog zašto su Nemanjići uzeli ovu riječ kao jedno od svojih vlastitih imena.
UROŠ je SVJETLA DRŽAČ, SVJETLA NOSAČ, SVJETLODRŽAC. Svaki
VLASTELIN je bio GOSPODAR, ali je bio samo JEDAN što je gospodar svim gos-
podarima, samo je car ili kralj mogao nositi titulu SVIJETLI GOSPODAR ili kraće
rečeno UROŠ.
Ime UROŠ nije iz hebrejskog, nije ni iz mađarskog jezika. To je riječ iz jezika
pretpotopskog svijeta, iz jezika Noja i njegovih sinova i prvih njihovih potomaka sa-
čuvana u srbskom jeziku.
……
…………………………
(1) The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Zondervan Publishing House,
1976, pg. 876.
(2) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II, Herne Bay: E. Macdonald &
CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 712.
275
ZEMLJA JE MAŠINA
Sanskritsko MAH znači JAK, SNAŽAN, VELIK, MOĆAN. Šta je MAH? Evo
šta je:
“MAHnu sabljom i desnicom rukom
I udari po nakovnju Marko,
Nakovanj je pola presjekao,…”
Sanskritska riječ MAH je srbska riječ MAH i korijen je srbskim riječima MAHNU
i ZAMAHNU. MAH je BRZINA, a svaka BRZINA daje masi veliku SNAGU,
JAKOĆU, SILU i MOĆ (mah je i u avijatici mjera brzine aviona).
Od proste riječi MAH i nastavkom - INA nastala je riječ MAHINA, što je kroz
prvu palatalizaciju dalo MAŠINA, mada u srbskom narodnom govoru i dalje postoji
i riječ MAKINJA nastala od MAHINJA istim glasovnim putem kojim je od MAHNI
TO dalo MAKNI TO. MAKINJA je stara srbska riječ za MAŠINU.
MAHINA (sanskrit) = ZEMLJA, VLADAR, KRALJ, PRINC. Gle: ZEMLJA
je MAHINA, neka vrsta vladara, a vladar je onaj koji ima silu kojom vlada nad
svojom državom. ZEMLJA je KRALJICA, ZEMLJA je PRINCEZA. I na kraju
zemlja je MAŠINA koja ima SNAGU, SILU I MOĆ. ZEMLJA stvara i proizvodi
radeći kao MAŠINA: ona MAŠE oko sebe i oko Sunca, rotira oko svoje osovine i
rotira oko Sunca. Ona je proizvođač elektriciteta i kiše i života. To je i nauka utvrdila
i svi to znamo: ZEMLJA je MAŠINA koja stvara, hrani i održava sve na sebi. Ona
je MAJKA ZEMLJA koja radi za svoju djecu i za svu svoju porodicu.
Znamo i to da svaka MAŠINA ima svoje dijelove koji skupa čine mehanizam
rada i ako se neki od tih mehaničkih dijelova nekom drugom silom poremeti i
pokvari, MAŠINA ne radi normalno, vec radi nenormalno. Za primjer uzmimo vodu
u hladnjaku auta: ako vremenom voda ispari ili iscuri, MAŠINA ispuca i izgori. Isto
tako dešava se sa MAŠINOM ZEMLJOM koju od toplote stvarane silom gravitacije
unutar ZEMLJE MAŠINE, hlade nafta i gas. Svjedoci smo da se nafta i gas nemilice
oduzimaju od ZEMLJE MAŠINE. I nemojmo se čuditi otkud sve češće zemljotresi,
cunamiji, uragani, tonjenje zemlje (sinkholes, en.) i ostale prirodne katastrofe koje
svojom razornom silom već prelaze u kataklizme. I nek nam je jasno da će kao i
svaka MAŠINA i ZEMLJA MAŠINA da popuca i izgori u plamenu. Nije to zato što
je to prorokovano tako i što Bog tako hoće, već što ljudi svojim djelovanjem remete
normalan rad ZEMLJE MAŠINE. Pred nama je zaista "svijetla budućnost”.
……………………………………………………………………………………….
276
VIDIO SAM UFO (NLO)
Prvi pu sam vidio UFO jedne ljetne noći 2009. godine. Bio je lijevo od
Sjevernjače za oko 20-tak stepeni. Ličio je na jako svijetal satelit, ali je u jednom
momentu velikom brzinom odletio koso u vis izgubivši se negdje u visini svog
sjevernog pravca.
Sredinom aprila 2011. godine ponovo sam vidio UFO. Oko pola deset u toplo
veče dvojica nas je šetalo plažom na sjevernoj obali kubanskog mora. Noć vedra i
toliko zvijezda na nebu nikad u životu nisam vidio. Čudili smo se tom mnoštvu
zvijezda i osmatrali nebo ne bismo li ugledali neki meteor. U jednom momentu na
istočnom nebu, oko 30-40 stepeni iznad horizonta, ugledao sam kako se polako
nebom kreće sjajni "satelit". Pokazao sam saputniku i kad ga je i on ugledao, "satelit"
je u trenu munjevitom brzinom stigao na zapadni dio neba. Začuđeni zurili smo u
pravcu gdje se izgubio, a onda se opet pojavio u zoni nestanka, te kao i prvi put na
istoku, lagano se vraćao ka polazištu na istoku, da bi opet nakon par sekundi
onom neviđenom brzinom stigao među iste zvijezde na istočnom nebu. I kad je
stigao, počeo je munjevita cik-cak skretanja i onda je nestao.
Šta je to bilo, ne znam. Ljudska tvorevina ne može biti, jer onakva brzina i
onakvo naglo i oštro mijenjanje pravaca ljudske letilice ne mogu izvesti. Moguće je
samo dvoje: ili smo vidjeli vanzemaljsku letilicu, ili je ono bio neki bog ili anđeo
visokog čina. Uglavnom ja sam postao 100% siguran u postojanje UFO-a.
Treći put vidio sam UFO oko dva sata iza podne vedrog ljetnjeg dana 2012.
godine. Oblika cisterne, letio je polako od zapada prema istoku. Činilo se da je na
visini leta propelerskih aviona. Kad je došao skoro u tačku zenita iznad mene, tad je
u momentu pod uglom od 90 stepeni skrenuo prema sjeveru i krećući se opet vrlo
sporo izgubio se u tom pravcu. Nikakav zvuk nije se čuo, ali je refleksija Sunčeve
svjetlosti svjedočila da se radi o metalnoj letilici, a ko je unutra bio, to je pitanje.
Od ljetnog solsticija 21. juna 2014. godine pa kroz svo ljeto često su viđani
loptasti narandžastocrveni leteći objekti i na vrlo malim su visinama (oko 1-2 km).
Ponekad liče na satellite, ali se kreću brže od satelita i u momentu znaju da bljesnu
jakim zelenkastim svjetlom i nestanu.
……………….
……………….
……………….
……………….
……………….
……………..……………
277
O AUTORU
Petko Nikolić Viduša rođen je na Viduši kod Kaknja na dan Sv. Petke 27.
(14.) oktobra 1951. godine. Osnovnu školu pohađao je u Modrinju, opština Kakanj,
i u Perinom Hanu kod Zenice, a srednju u Zenici. Studirao u Sarajevu. Kao prosvetni
radnik radio u zeničkim osnovnim školama. U Kanadi živi i radi od 1993. godine.
Autor je knjige poezije “Nebeski glasonoša” objavljene 1990. godine u izdanju
Književnog kluba “Studenac” u Tešnju, te knjige “Stećci, laž i bogumili” objavljene
u izdanju Izdavačke kuće “Pešić i sinovi”, Beograd, 2014. godine.
278

Petko Nikolic Vidusa - Perunovi Zapisi

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Petko Nikolic Vidusa - Perunovi Zapisi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PERUNOVI ZAPISI

Petko Nikolić Viduša

Ova publikacija u cjelini ili u dijelovima ne smije se umnožavati,

Sva prava za objavljivanje ove knjige zadržava autor.

KRIMINAL I GENETIKA PRED NOJEV POTOP

“I njihove sudije i vladari po želješe kćeri čovječije i uzimahu ih silom po svojoj

ISTINA IZLAZI NA VIDJELO SVIJETA

OVO JE POSLJEDNJE VRIJEME, VRIJEME KAD SE SKIDA KOPRENA LA-

Sanskrit: PERU = SUNCE = VATRA = SPASAVAJUĆI = PERUN

Vinčanski kolovrat-svastika: svaki krak je jedno godišnje doba sa tri mjeseca.

Sunčev konj, sarmatska (sarbatska) tamga (sanskrit: raga = sunce

Znakovi (tamge) H na maču Vikinga (na sanskritu “tamka” znači “štemajz,

KAŽU DA JE BOGINJA, A IMA BRADU I BRKOVE

Kumir iz Viminacijuma (oko 2000. god. st. ere).

Motivi na stećcima: lijevo na štitu je Božije žezlo, a desno simboli Sunca.

Crtež Leonadra Da Vinčija.

PROTON - BOŽJA TAČKA

ELEKTRON - BOŽJI TRON

OBUHVAT, KOLO I KOLENDA

Sanskrit: VRTA = KRUG = KOLO > KOLOVRT

Kalendarski položaji Sunca u toku godine.

- BALTS (latvijski) = BIJEL

Beli Bog Stariji Od Dana (freska manastira Morača, 17. vijek).

ZAŠTO SU SRBI RAŠANI

Žrtvenik Svetovida-Roda (Kijev, Ukrajina) u obliku O-krsta.

Otac Rod i Majka Roda.

Svetovidov sa krstom ( St. Martin, Silberberg, Austrija). Jedno lice je oštećeno.

Beli Vid (Svetovid).

Trolisna djetelina je prirodna trika.

Grčki triskelion (triskel) ima tri noge (tri skele).

Srbska (keltsko-tračka) trika nema noge, vec spiralne solarne simbole.

Keltske (srbske) trike sa Suncem i glavama lava.

Srbska trika na srednjevijekovnom stećku (Boljević, Srebrenica).

Srbska trika na bukvi u Lujinoj šumi, Kitchener, Canada, 2014. godine.

Kelt sa crvenom dolamom i Indijanac ogrnut plavom tilmom.

Bato Desetijat (Destničanin), Srbin Kelt. Zvanični srbski istoričari, učenici

Ustanak Kelta rimske Ilirije podignut je početkom hrišćanske ere, a odlučujuće

Grad Desnik i okolna sela sa rijekom Bosnom.

Pogled sa Viduše na brdo Kulen, mjesto grada Desnika (strelica).

Kulen je na 887 metara nadmorske visine. Jugoistočna strana je ostra padina sa

Kad govori o području u kojem zive kršteni Srbi Porfirigenit kaže:

U senarskom gradu Vavilonu, sa carem Nimrodom na čelu, ljudi su počeli da

"I sinovi Gomerovi, računajući po njihovim gradovima, bili su Frankum, koji su

Objašnjenje: govori se o Francuskoj rijeci Seni, a današnje ime ondašnje rijeke

Objašnjenje: Bartonim bi mogla biti današnja francuska pokrajina Bretanija (Brit-

“I sinovi Torgame su deset porodica, i to su njihova imena: Buzar, Parzunac,

Po Torgaminom sinu Buzaru je grad Buzau u Rumuniji.

Po Torgaminom sinu Ongaru nazvan je rumunski grad Onogur.

Po Torgaminom sinu Balgaru nazvan je grad Balgari u Bugarskoj.

Objašnjenje: to su neki od naroda koji su se kasnije izmiješali sa Etrurcima i Kelti-

Pisano s lijeva u desno to je THORGAMA ili THURGAMA. Dakle je THOR ili

Keltski bog Sukelus (Sucellus, Succellus, lat.).

"In Gaulish, -cellos is interpreted as 'striker'. It is derived from Proto-Indo-

Lijevo je Torov čekic-amajlija iz 10-11 vijeka. Desno je Perun (nađeno u

Na Sukelusovom i Nanosueltinom oltaru, koji je podigao neki Bela, piše:

Sukelisova pratilja je Nanosuelta, boginja zemlje, prirode, plodnosti i vatre. Prva

TILMAZ (TIROŠ, TAURI, TAUR) SIN TOGARMIN

Taurov grad Taurson u Hercegovini helenizacijom je postao Daorson, a Taursi

Rimski novac sarmatske oblasti Tire (Tiranona).

Sarmatska pokrajina TIRA (TIRANION, TYRA, lat.) dobila je ime po Torgami-

I Tračani su se ukrašavali ovakvim trakama (torque, lat.). Ime je dobila po

TRAK je SVJETLOSNI TRAG, TRAG SVJETLOSTI, MJESTO SVJETLOSTI.

I pogledajmo: TRAČNA ZVIJEZDA je zvijezda od koje se na sve strane rasipaju