Luča

1
2
Petko Nikolić Viduša,
čitač zapisa u godovima vremena
3
Copyright © 2021 by Petko Nikolic
Ova publikacija u cjelini ili u dijelovima ne smije se um-

nožavati, preštampavati ili prenositi u bilo kojoj formi ili
bilo kojim sredstvom bez dozvole autora, niti može biti
na bilo koji drugi način ili bilo kojim drugim sredstvom
distribuirano ili umnožavano bez odobrenja autora. Sva
prava za objavljivanje ove knjige zadržava autor.
4
SADRŽAJ
Luk i luča 7
Kuća Sunca 9
Pita nas napita 10
Kon je Sunce i vuk
Hrišćanska riba i dvije ribe 18
77 je broj tajnog Božijeg imena 32
Oz, os i osika 36
“Jod” i “jota” 39
Svevideće oko i crkva 42
Otac pita 44
“Zbor svetoga oca Nemanje” 48
Kad se laž uhvati u laži 53
Nemanja - masonski sveštenik 54
Veles ili Volos 61
Kelti, Teutoni i Sloveni 65
Tvorac tvori 68
Milo, Mila, miljika, jagluk i marama 69
Vinta, Jaga i vinjaga 74
Indra i demon Vṛtra 76
Sveta Hipatija 79
Isus i vrijeme godine 80
Apostol Pavle dobio vakcinu u “raju” 81
Crkvene 153 ribe i masonski ugaonik 86
Masonsko “vučno uže” 95
Log, loga, loža i Logos 98
Crkveni masonski simboli 102
Crkveni masoni i plan slova Z 103
Di – ime Boga u vinčanskom pismu 107
Laži crkvenih masona 111
Labrnja 112
O istom “Bogu” i imenu Srba i Hrvata 114
Zapis na olovnom svitku 119
5
Dardanija, njeno ime i lokacija 126
At, ata i atar 131
Vinčanske riječi “Parha, Parhi” 132
Oanes, Janus, Dahin i Dahina 134
Pās i spas 141
Ideologije i kult (ličnosti) 143
Sedam kosmičkih Stvaralačkih Načela 144
Ezoterija, Piramida i fudbal 146
Sunce, simboli i srpsko biti ili ne biti 148
Masonska tajna i podvala Srbima 152
O imenu “Nemanja” 157
Nemanja i masonski znak 162
Vakcine su žig zvijeri 165
Magijska moć misterija 167
Ime “Jahve” u znaku Piramide 169
“Četrdeset sedmi problem” 171
Pan, bog proljetne prirode 172
“JHVH” nije ime, već broj 175
Duh istine nije laž 178
Zemlja, Solomonov hram i Piramida 179
Molba Velikoj Nebeskoj Majci 183
Crkveni Isus je broj 666 184
Nije tajna ko je “tajna” 187
Biblija, Piramida i crkveni kalendar 188
Tajne Solomonove i tajne Vavilona 193
Solomonov prestol 199
Isus protiv Isusa – ili ko je Antihrist 202
Alegorija o Davidu i Golijatu 206
Rod, Bog Rod i Boginja Roda 207
Porijeklo i značenje riječi “Bog” 210
Jezici svjedoče istinu 211
Tri najveće svjetske laž 213
Sunce je vidljiva haljina nevidljivog Boga 215
6
LUK I LUČ
Za riječ LUČ Petar Skok kaže da je sveslavenska i

praslavenska (1) navodeći njena značenja:
1. sunčana zraka, radius;
2. sredstvo primitivnog osvjetljenja iz cjepanice istesan
kao remen, koji se suši i na putu služi za osvjetljenje,
zublja, baklja;
3. laterna, svijeća na ulje ili petrolej.
Postoji i srpsko RAZLUČITI sa smislom RAZDVO-
JITI, RAZDIJELITI, ODIJELITI, RASTAVITI. Srpsko
LUČE znači DRAGO, MILO, VOLJENO, SJAJNO. LU-
ČEVINA je suvi korijen borovine koji služi za potpalu, a
postoji i kalendarski LUČINDAN, te toponim LUČANI
(selo u dolini Bosne na po puta Kakanj-Zenica i selo
kod Požege u Srbiji).
Evo odakle potiče praslavensko LUČ: velško LLUÇ,
LLUCH (čitaj: LUĊ) znači BLJESAK, SVJETLICA (2).
Velško LLUÇED (čitaj: LUĊED) je SIJEVANJE, GRM-
LJAVINA (3), bretonsko LUCHAS (čitaj: LUĊAS) (4).
I šta je LUČ? Najstariji izvorni smisao riječi LUČ, sa
7
korijenom LU, jeste SUNCE, SVJETLOST. OD Sunca
se LUČI i u vidu zraka RAZLUČUJE svjetlost.
Srpsko LUČ postanjem je od LUK sa osnovom LU. Vel-
ško LLU znači STALNOKREČUĆI, DOMAĆIN (5). Kod
Gelao (Gelo) naroda Kine i Vijetnama LU znači SUN-
CE. Sanskritsko LŪ znači DIJELITI, SJEĆI; SABIRATI
(6). To LU je u srpskom LUPA (povećalo), jer SABIRE
svjetlost u jednu tačku.
Kod Grka λύκη (LÚKE) je ZORA, a λύκος (LÚKOS)
je sunce (7). Etimolozi tvrde da je od toga postalo
latinsko LUX sa značenjem SVJETLO. Ako je grčko
λύκη i λύκος u starini značilo SVJETLO, SUNCE, zašto
Grci kažu λυκόφος, a riječ φος ili ϕως znači SVJETLO
(8)? Tako bi grčko λυκόφος značilo SVJETLO SVJE-
TLO, SUNCE SVJETLO. Bila bi to tautologija, nego je
to od LÛK, jer sa istoka svitanje ZORE dolazi u vidu
svjetlećeg LUKA, a LUK je tračanska, tj. brigijska ili kel-
tska, odnosno srpska riječ.
..............................
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga II; JAZU, Zagreb, 1972, str.
323.
(2) William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh
Language, Vol. II; London: Printed for E. Williams,
1803.
(3) Ibid.
(4) Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum;
Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, pg.
240.
(5) William Owen Pughe, Ibid.
(6) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-
tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 905.
8
(7) Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological
Dictionary of the Latin Language; London: Printed by
A. G. Valpy, 1828, pg. 242.
(8) Ibid.
KUĆA SUNCA
Simbol “Kuća Sunca” (petroglif, Chaco Canyon, New

Mexico i stećak u Čevljanovićima kod Olova u Bosni).
9
1 = izlazak Sunca na ljetni solsticij (+23,5° sjevero-
istočno);
2 = sjenka izlazećeg sunca na ljetni solsticij (-23,5°
jugozapadno) i mjesto zalaska Sunca na dan zimskog
solsticija;
3 = zalazak Sunca na ljetni solsticij (+23,5° sjevero-
zapadno) ;
4 = sjenka zalazećeg sunca ljetnog solsticija i mje-
sto izlaska Sunca zimskog solsticija (-23,5° jugoisto-
čno);
5 = centar horizontal (oltar)
KON JE SUNCE I VUK
U jadranskom promorju školjka je poznata i pod

nazivima “konka”, “kinka” i “kunjka”.
Skok je zabilježio da KÔNKA, KINKA ili KÛNJKA u

jadranskom primorju znači ŠKOLJKA i kaže da je to
postalo od talijanskog CÓNCA, a ovo, veli, od latinskog
10
CONCHA, koje je, kaže, od grčkog Κόνχη (1). Da li je
baš tako?
Sve zrake skupljaju se u jednu tačku na vrhu i

ta tačka u vrhu je KON.
Stare skuvane mahune mogu biti KONČAVE i ne

daju se lako sažvakati, jer imaju u sebi puno vlaknastih
KONACA. U nazivima KONKA i KONAC korijen je KO,
a osnova KON. Ovo KO nalazi se u OKO i KOLO, dakle
KO upućuje na KOLO, KRUG.
Osim u KONKA i KONAC, osnova KON se nalazi u
KONOP. Vuk je zapisao riječi KONTUS, KUNTUS, KU-
NTOŠ i to je KOŽUH, ĆURAK (2) kojemu je svrha da
ŠTITI I GRIJE tijelo. I pazimo ovo: KUNIĆ je simbol
proljetne plodnosti, a školjka je KUNJKA, jer i ona po
nečemu podsjeća na Sunce i to je njen izgled:
1. KUN > KUNKA > KUNJKA,
2. KUN > KUNIĆ
11
KUN je jedno od imena SUNCA. Bretonsko CUNRUNT
je VRH, VIS (3), bretonsko CUNNARET znači ŽES-
TINA, BIJES (4). Korniško CUNDA je PRIRODA, VR-
STA (5), CUNTELLET je ZAJEDNICA VJERNIKA (6),
a korniško CUNYS ili KUNYS je GORIVO, DRVO ZA
VATRU (7). Svuda vidimo da se CUN ili KUN smislom
odnosi na VISINU (nebo), ŽESTINU (vatru), SKUP
VJERNIKA (obožavanje), VRSTE U PRIRODI (život i
rađanje) i na IZVOR GRIJANJA. Sve nabrojano ima
veze sa SUNCEM i sve zavisi od SUNCA.
Velško CUN je je PRIVLAČNI, VOLJENI, LJUBA-
ZNI, VOĐA, STARJEŠINA, GOSPODAR (8). Velško
CUNACH znači ČASNOG i SLAVNOG PORIJEKLA
(9). Dakle je CUN isto što i KUN, a KUN je SUNCE.
Počev od Gornjeg Tibeta pa sjeverno prema Sibiru
i Rusiji evo imena Sunca kod nekih tamnošnjih naroda:
- Ujgur: KUN (10)
- Kirgiz: KÜN (11)
- Tobolsk: KUN (12)
- Tshulim: KUN (13)
- Kuznetsk: KUN (14)
- Yakut: KUN (15)
- Yeniscian: KUN (16)
U keltskom gaeliku CUN znači VRIJEME, ČAS (17).
Čak je bio i keltski bog sunca CUNO ili CUNOBELIS,
ali i to sakrivaju pa natpis CUNO BELI prooglasiše sa-
mo imenom jednog keltskog kralja CUNOBELISA s
kraja stare ili početka nove ere.
Kelti su nosili Cunobelinov talisman u čiju snagu su
vjerovali da štiti od stradanja u ratu, dakle se zvorno ne
12
radi o nekom kralju, nego o bogu (18). CUNVELIN je
sa sunčanim zrakama (19):
“Iz ovih iskaza jasno je da se pod Cunovelin podra-
zumijeva bog Sunca Britona - Cyn ili Cun, gospoda; i
Belin, Sunce, što znači Gospod Belin. Kralj Cunobelin
ne može ovdje biti označen jer je živio u prvom vijeku,
a bard govori o svom Cunobelinu koji je bio u njegovo
vlastito vrijeme – šesti vijek, i sa ovim talismanom isli
su Britoni u rat pritiv Saksona i Angla.” (20)
Korniško CYNIN ili KYNIN je KUNIĆ (21) koji ima
simboličnu ulogu proljetnog vaskrsenja prirode (Easter
Banny).
“Kao što je konj simbol sunca, nismo iznenađeni
videći to što podsjeća na galskog boga Cunobelina koji
je imao sunčano lice sa loknastom kosom.” (22)
“I zaista etimolozi smatraju da je ime Cunobelin for-
mirano od Belin, ime britanskog božanstva koje odgo-
vara Apolu.” (23)
Riječi KÔNKA, KINKA ili KÛNJKA znače isto:
ŠKOLJKA. Riječ KÛNJKA je od osnove KUN sa zna-
čenjem SUNCE, dakle i KON i KIN u riječima KÔNKA i
KINKA takođe moraju značiti SUNCE.
Englesko CON znači IZBLIZA OSMATRATI, ISPI-
TIVATI, a to ne može bez SVJETLOSTI. Galski CON,
CONN znači SMISAO, PROMIŠLJANJE, RAZMIŠ-
LJANJE (24). To je uma BISTRINA, KONTANJE.
Galsko CONTAS jednako je galskom CUNTAS i
oboje znače RAČUNANJE (25), dakle opet BISTRINA
uma, a BISTRINA je SVJETLOST. I starogaelik CON
je SMISAO, PROMIŠLJANJE (26). Gaelik CONN znači
13
RAZUM, MISAO, PROMIŠLJANJE; TIJELO; OKVIR,
KONTURA (27). Gaelik CONAIR znači PUT, PRAVAC;
NEBO, KRUNA; BLAGOSLOV; KRUG; POMOĆ (28);
starogaelic COND je ZAŠTITA (29). Sve ove riječi upu-
ćuju na BISTRINU, SVJETLOST, SJAJ, SUNCE. Ga-
elik CON (KON) je osnova u KÔNJKA, tj. ŠKOLJKA
(pogledajmo fotografiju školjki i sve će nam biti jasno).
Bretonsko CON je VEČERA i ima veze sa srpskim
KONAK (30). Bretonski CONNA znači VRAT (31),
CONVEDHAS je RAZUMIJEVANJE, OTKRIVANJE
(32).
Ovo takođe dokazi da englesko CONE i latinsko

CONUS nisu od grčkog κῶνος (kônos) sa značenjem
ŠILJAK (33), jer evo u velškom i izvorni smisao osnove
KON:
- CON = SUŽAVANJE KA VRHU, KONUS (34)

- CONACH = POTOMAK (35)
- CONED = STABILNOST, LJEPOTA, PONOS (36)
- CONEDD = SVJETLOST, SJAJ, SLAVA (37)
KON je SUNCE na vrhu KONUSA. Konus je okruglo
14
geometrijsko tijelo koje se od baze ka vrhu SUŽAVA
svodeći se u jednu tačku: gledano sa zemlje, Sunečve
zrake KONUSNO se sužavaju u jednu tačku na nebu i
ta tačka je KON, tj. Sunce. Zrake se šire iz Sunca, pa
je sa Suncem stabilnost, ljepota, ponos, svjetlost, sjaj,
slava. Zato grčko KONAROS (κοναρός) znači ŽIVO-
TAN, JAK, ENERGIČAN (38), a latinsko CONDIO je
SEZONA sezona (39). KON je SUNCE i ono je ZAŠ-
TITNIK, ČUVAR ili KON-ZER-VA(TOR), u krajnjem
smislu BOG:
“KÖN, m. uprav je isprva značilo: početak, pa i uop-
će kraj na početku i na svreštku.” (40)
KON je SUNCE, IKONA Boga i ISKON koji je nama
sadašnjosti kraj, tj. KONAC.
A šta je sa osnovom KIN u KINKA sa značenjem
ŠKOLJKA? KIN je u KINĐURITI (se), tj. KIN je UKRAS,
a može biti i VATRA koja muči, ako nas neko ili nešto
KINJI.
I na kraju da napomenemo da osim što znači SUN-
CE, keltsko CON takođe znači VUK (41).
..............................
139.
(2) Ibid. str. 142.
(3)Joseph Loth, Chrestomathie Bretonne (Armo-
ricain, Gallois, Cornique); Paris, Emile Bouillon Lib-
raire-Editeur, 1890, pg. 464.
(4) Ibid.
(5) Robert Williams, Ibid. pg. 77.
(6) Ibid. pg. 78.
15
(7) Ibid.
(8) William Owen Pughe, Ibid. pg. 255.
(9) Ibid.
(10) Robert Gordon Latham, Elements of Com-
parative Philology; London: Walton and Maberly, 1862,
pg. 17.
(11) Ibid. pg. 104.
(12) Ibid. pg. 107.
(13) Ibid.
(14) Ibid. pg. 108.
(15) Ibid. pg. 111.
(16) Ibid.
(17) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I;
Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press,
1902-, pg. 300.
(18) Red Dragon, The National Magazine of Wales,
Edited by James Harris, Volume 10, July to Decem-
ber,1886; Cardiff, Daniel Owen and Company, Limited,
1886, pg. 244.
(19) Ibid.
(20) Ibid.
(21) Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Di-
ctionary; London: Simpkin, Marshall & Co., Stationers’
Hall Court; Plymouth: W. H. Luke, Printer and Pub-
lisher, 1887, pg. 127.
(22) James Bonwick, Irish Druids and Old Irish Re-
ligions; London: Griffith, Farran & Co., 1894, pg. 126.
(23) Samuel Pegge, An Essay on the Coins of
Cunobelin; London, printed for William Bowyer, 1766,
pg. 93.
(24) William Shaw, A Galic and English Dictionary,
Vol. I; London: W. and A. Strahan, 1780.
(25) Ibid.
16
(26) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I; Her-
ne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-
, pg. 249.
(27) Ibid. pg. 251.
(28) Ibid. pg. 249.
(29) Ibid. pg. 250.
64.
(31) Ibid.
(32) Ibid. pg. 65.
(33) Walter William Skeat, An Etymological Dic-
tionary of the English Language, Second Edition, Ox-
ford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co.,
1893, pg. 128.
Language, The Second Edition, Vol. I; Denbigh: Prin-
ted and published by Thomas Gee, 1832, pg. 234.
(35) Ibid.
(36) Ibid. pg. 243.
(37) Ibid.
(38) Henry George Liddell and Robert Scott, A
Greek English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press,
1883, pg. 829.
(39) Francis Edward Jackson Valpy, An Etymo-
logical Dictionary of the Latin Language; London, Prin-
ted by A. J. Valpy, 1828, pg. 96.
(40) Petar Budmani, Rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Dio V; JAZU, Zagreb, 1898-1903, str.
253.
(41) Edward Dwelly, Ibid. pg. 249.
17
HRIŠĆANSKA RIBA I DVIJE RIBE
Po hronologiji Velike piramide prepotopski svijet je
stvoren 10.000 prije hrišćanske ere, dakle su tada
stvoreni i ljudi, oni ljudi što nikad nisu ratovali, dakle lju-
di Lepenske i Vinčanske kulture i ostalih prepotopskih
kultura.
Vanzemaljci, sumerski Anunaki, redizajnirali su ori-
ginalnog čovjeka i stvorili Adama, a od Adama klonirali
Evu. Po hronologiji Piramide to je bilo 5718 godina od
početka stvaranja, ili 4282 godine prije hrišćanske ere.
Po sumerskoj mitologiji čovjeka je stvorio bog Enki uz
asistiranje matere Inane i još nekih bogova, a to je, po
Piramidi, bilo redizajniranje originalnog čovjeka od
strane Anunakija, a po Bibliji to je drugo stvaranje čo-
vjeka bez žene koju "Bog" od čovjekovog rebra čovjeku
stvara kasnije.
Uspomenu na redizajniranje Adama i kloniranje Eve
čuva vrh judeohrišćanskih masona u alegoriji o Joni
kojeg je progutala velika riba, u pričama o Sv. Jovanu,
Isusovom krštenju i hrišćanskoj priči o dvije Isusove ri-
be.
Po sumerskoj mitologiji čovjeka je stvorio bog Enki,
sin najvišeg boga Ana:
“Enkijeva uloga kao stvoritelja i učitelja čovječan-
stva je završni dio sačuvanog teksta. On je opisan kao
otac i majka ljudi snabdijevajući ih hranom i pićem i
dajući im savjete i znanje iz svih oblasti civilizovanog
života.” (1)
Kraljevski zapis iz vremena kralja Rim-Su’en:
“Himna je zaključna slava Enkiju, nazivajući ga ‘go-
spodarem zemlje i neba’ (red 56: en an ki) i Haia kaže
‘bog zemlje’ (red 58: digir kalamma).” (2)
Ep iz Atrahasisa:
“Nintu otvori usta
18
i reče velikim bogovima:
‘Po meni nije teško stvoriti nešto.
To je Enki koji ima iskustvo
otkako je u stanju očistiti sve.
On mora da mi da glinu i ja ću napraviti (čovjeka).”
Onda Enki daje instrukcije objašnjavajući kako formirati
čovjeka. Odlučeno je da jedan od bogova mora biti is-
kasapljen radi tog uspješnog procesa stvaranja. Nintu
mora izmiješati krv i tijelo ubijenog boga skupa sa gli-
nom.” (3)
“…i taj bog i čovjek
Biće potpuno smiješani (spojeni) u glini.” (4)
“Svrha stvaranja čovjeka je staranje o poljima i si-
stemu kanala za navodnjavanje u proizvodnji hrane za
bogove.” (5)
Enki je sin boga Ana i boginje Inane. Njih troje su
sumersko Trojstvo: bog otac, boginja majka i bog sin.
Hrišćansko Sveto Trojstvo je kopija toga. A sad da se
vratimo dvjema ribama, koje su zapravo metafora zo-
dijačkog znaka Riba.
Motiv dviju riba i pojavljuje se još u drevnom Egiptu
5000-4000 godina prije hrišćanske ere. Takođe su na-
đeni isti motivi kod drevnih Kineza i peruanskih Indija-
naca (slike na sljedećoj strani). U objašnjenju tajnog,
ezoterijskog značenja dviju riba poći ćemo od Starog
zavjeta:
“I uzmi bijeloga brašna, i ispeci dvanaest kolača,
svaki kolač da bude od dvije desetine efe. I postavi ih
u dva reda, po šest u jedan red, na čistom stolu pred
Gospodom.” (Levitima, 24,5-6)
Dvanaest kolača, tj. dvanaest okruglih hljebova, šta je
to i čemu to? To je dvanaest znakova zodijaka: svaki
hljeb jedan znak zodijaka, jedno kolo vremena od 2160
godina koliko je potrebno da Sunce prođe kroz jedan
19
Dvije ribe iz Egipta, 5000-4000 godina prije nove ere
(Frank C. Higgins, The Beginning Of Masonry; New
York, 1916, pg. 61).
Simbol od dvije ribe kakve se sreću među

prekolumbovskim peruanskim Indijancima i drevnim
Kinezima (Frank C. Higgins, The Beginning Of
Masonry; New York, 1916, pg. 62).
20
zodijački znak. Na slici ispod vidimo dvanaest hljebova
da na stolu u Šatoru od sastanka.
Sto sa dvanaest hljebova u Šatoru sastanka.
Krug zodijaka sa dvanaest znakova.
21
A sad parabola o Isusu i dvije ribe iz Novog zavjeta:
“Reče mu jedan od učenika njegovijeh, Andrija, brat
Simona Petra:
Ovdje ima jedno momče koje ima pet hljebova je-
čmenijeh i dvije ribe; ali šta je to na toliki svijet!
A Isus reče: posadite ljude. A bješe trave mnogo na
onome mjestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet
hiljada.” (Jovan,6,8-10)
“A Isus uzevši one hljebove, i davši hvalu, dade

učenicima, a učenici onima koji bijahu posađeni; tako i
od riba koliko htješe.
I kad se nasitiše, reče učenicima svojijem: skupite
komade što pretekoše da ništa ne propadne.
I skupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od
pet hljebova ječmenijeh što preteče iza onijeh što su
jeli.” (Jovan,6,11-13)
Već smo rekli da su dvanaest hljebova na stolu u Ša-
toru od sastanka simboli dvanaest znakova zodijaka,
22
dok se u slučaju sa Isusom pominju se pet hljebova i
dvije ribe. Pet hljebova su pet zodijačkih znakova kroz
koje je Sunce prošlo od vremena stvaranja svijeta do
hrišćanske ere. U prvoj godini od stvaranja svijeta pro-
ljetni ekvinocij bio je u znaku Lava i od tog vremena do
hrišćanske ere, zbog precesije ekvinocija, proljetni ek-
vinocij se pomjerio se u znak Riba.
Dakle je od vremena stvaranja svijeta do hrišćan-
ske ere Sunce prošlo kroz pet znakova zodijaka: kroz
Lav, Rak, Blizanace, kroz Bika i kroz Ovna, te došlo do
znaka Riba. U paraboli o Isusovom hranjenju naroda
pet znakova zodijaka do znaka Riba su pet hljebova i
dvije ribe.
Gdje je u novozavjetnoj priči o dvije ribe sumerski
bog Enki, koji je od originalnog čovjeka redizajnirao
Adama i od Adamovog rebra genetičkim inžinjeringom
kreirao Evu?
23
Enki je bog vode, znanja, mudraluka, umjetnosti i
stvaranja. Na sumerskim pečatima je kao bog vode pri-
kazan kao izvorište vode u koje uskaču ribe, a Enkijeva
figurina zaplijenjena od krijumčara 1990. prikazuje En-
kija na prestolu sa krčagom u lijevoj ruci, a uz stopala
su mu dva čovjeko-ribolika stvorenja (slika ispod).
Enki na prestolu sa krčagom u ruci (Nasiriyah, južni

Irak, danas u Nacionalnom muzeju Iraka, Bagdad).
24
Isus je za sebe rekao da posjeduje vodu života:
“A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti
dovijeka; nego voda što ću mu ja dati biće u njemu
izvor vode koja teče u život večni.” (Jovan,4,14)
To je isto kao prikaz Enkija iz kog izvire voda života.
Vječno spasenje Isus poredi sa svojom vodom, a prvi i
osnovni uslovom spasenja on proglašava krštenje
(očišćenje) vodom:
“Ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u
Carstvo Božije.“ (Jovan,3,5)
"Ko povjeruje i krsti se, biće spasen, a ko ne povje-
ruje, biće osuđen." (Marko,16,16)
Starobiblijski prorok JONA bio je progutan od velike
ribe, a kad je povraćen na kopno, otišao je u babilonsku
Ninevu. Babilonci su imali boga po menu OANNES,
koji je, gle čuda, bio ribolikog izgleda:
“Ova činjenica predstavljena je u legendi o Oanne-
su, ribaru, tj. mornaru s Crvenog mora koji je Babilonce
podučavao umijeću civilizovanog života.” (6)
Za hebrejsko ime JONA bibliolozi tvrde da to na heb-
rejskom znači “golub”, ali ne misle svi tako, nego tvrde
da su imena JONA ('Iωνᾶς, Ίωνᾶ) i JOVAN (Ίωάννης)
postanjem od prastarog OANNES:
“Otkrivene razvaline Nineve svuda su sa uklesanim
kolosalnim likovima Oannesa Čovjekoribe, čija tradi-
cija, kao prvog učitelja umijeća i nauke, bogati Tirce
kao Dag-On, ‘Riba Zalazećeg sunca’, i Hebreje kao
Jonh (prevedeno ‘Jonas’ ili ‘Jonah’).” (7)
Tirci su stanovnici feničanskog grada Tira, Feničani
uopšte.
“Kabalističko značenje Jonh je Jod, Vau, Heh; i
slovo Nun što znači ‘riba’.” (8)
Zajedničko za Enkija i Oannesa je da su oba pove-
zani sa vodom, oba su učitelji ljudi i oba se povezuju
25
sa ribama. Sve isto kao kod Isusa koji “ima vodu živo-
ta” i očišćenje vodom (krštenje) proglašava uslovom
vječnog spasenja, koji dvjema ribama hrani ljude i riba
je simbol Isusa i hrišćanstva.
Isusovo krštenje (mosaic, 5-6 cent., Arian Baptistry,

Ravenna, Italy).
Na jednom crkvenom mozaiku iz 5-6. vijeka u Ra-
veni sa temom Isusovog krštenja prikazani su Jovan
Krstitelj, Isus i Titan Okean sa crvenim rakovim šti-
paljkama na glavi, bog voda i jedan od Titana antičke
mitologije, koji u desnoj ruci drži granu drveta života.
Krstitelj Jovan je na kopnu sa prvosvešteničkim žezlom
u lijevoj ruci (lituus, lat.), a desnom poljeva Isusa vo-
dom krštavajući ga. Iznad Isusa je golub, tj. JONA, koji
takođe poljeva Isusa vodom. Na prvi pogled to je
26
uobičajeni ikonografski prikaz Isusovog krštenja, ali šta
će tu Titan Okean (grčki: ὠκεανός), prastari bog vode?
Titan Okean ili Oceanus (detalj mozaika 5-6. vijeka,

Arian Baptistry, Ravenna, Italy).
Zvanični etimolozi tvrde da je porijeklo imena OKE-
AN nepoznato, ali je to lako odrediti: OKE + AN. OKE
27
je postanjem od OGE, koje u grčkom ὅγε odgovara la-
tinskom HIC QUIDEM sa značenjem ZAISTA JEST,
OVO JEST (9).
Riječ AN u OKEAN je sumerska i znači VISOK, VE-
LIK, NEBO (10). Od OGE je postalo OKE koje sa AN
znači JEST NEBO, JEST NEBESKI.
Tako Titan Okean na mozaiku Isusovog krštenja u
Arijanskoj krstionici u Raveni, skupa sa dvije ribe u No-
vom zavjetu, svjedoči da je Isus nebeskog porijekla,
odnosno svjedoči crkvenoj masoneriji da je Isus nas-
tavak drevne masonske tradicije koja seže sve do pra-
starog Oannesa Ribo-čovjekoboga, tj. Enkija Anuna-
kija, boga voda, čiji je prvosveštenik Jovan Krstitelj, a
Isus njegov nasljednik u dobu Riba.
Enki je bog vode i prikazan je sa krčagom u lijevoj

ruci (slika na 24. strani). To je zodijački znak Vodonoše
(Aquarius). Od vremena kad je Enki 5718. godine od
postanja svijeta redizajnirao Adama i kreirao Evu pa do
hrišćanske ere proteklo je 4282 godine. U vrijeme te
5718. zimski solsticij sa prvim danom zime bio je tačno
ispod znaka Riba u znaku Vodonoše, tj. u znaku Oke-
ana, odnosno Enkija.
Od 2013. u znaku Vodonoše počinje proljetni ekvi-
nocij i tad je započela era Vodonoše ili Vodolije. Vo-
doša sa krčagom spominje se u Novom zavjetu uoči
tkz. Posljednje ili Tajne večere: “Eto kad uđete u grad,
srešće vas čovjek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim
u kuću u koju on uđe,...” (Luka,22,7-11)
28
U vrijeme oko 4282. godine prije hrišćanske ere u
tački presijecanja ekliptike i vertikale SN bio je zimski
solsticij, a od 2013. tu počinje proljetni ekvinocij.
Ulaskom proljetnog ekvinocija u znak Vodonoše
2013. nastupilo je doba Vodonoše, tj. povratak i vlast
Enkijvih nasljednika Anunakija, čiji su povratak kroz
kult Enkija od početka osnivanja crkve pripremali crk-
veni judeomasoni kroz inicijaciju krštenja vodom. Hri-
šćanstvo je nametnuto cijeloj arjanskom rodu, koji je do
hristijanizacije imao inicijaciju kroz krštenje vatrom.
29
Druga baza Piramide ide linijom povrsine pločnika.
Tačka A: proljetni ekvinocij u vrijeme stvaranja svijeta

10.000 st. ere (BC), u tački B 7205,0866 g. stare ere.
Ovo je zanimljivo: dužina Piramidine baze po liniji plo-
čnika je 230,452165 m (druga, vidljiva baza). Četiri
strane zajedno duge su 921,80866 m. Ako ovo u ezo-
terijskom smislu pomnožimo sa deset (5 hljebova i
dvije ribe: 5 x 2) i to uzmemo kao broj godina, to je
9218,0866 godina prije 2013. kad je, po Piramidi, na
30
proljetni ekvinocij Sunce iz znaka Riba (Pisces) ušlo u
znak Vodolije (Aquarius).
Sa opštom precesijom od 0,0139694 stepeni go-
dišnje za 9218,0866 godina je 128,771139 stepeni
Sunčevog pomaka po ekliptici proljetnog ekvinocija.
Kad se od 2013. odbroji tih 128,771139 stepeni, to je
tačno u centru Raka (Cancer, tačka B) 7205 godina pri-
je hrišćanske ere (BC). Ta tačka obilježena je na mo-
zaiku rakovim kliještima na glavi boga Okeana (Enkija).
Isus je rastuće sunce proljeća, dakle sve ovo ima
veze sa onim što Piramida govori, a to je da će kraj
našeg svijeta nastupiti između 2035-2070., a od "pan-
demije koronavirusa" 2020. i Gejtsovih vakcinacija sve
ljudske populacije od 2021., to se lako može desiti.
Dvanaest kotarica što je preteklo od hranjenja 5000
ljudi je dvanaest kornukopjia, a kornukopija je simbol
ljetine jedne godine, tako da je 12 kornukopija 12 go-
dina. To je 12 godina nakon 2013., tj. 2025., a na što
misli u toj godini, ne znam.
..............................
(1) Peeter Espak, The God Enki in Sumerian Royal
Ideology and Mythology; Tarthu University Press,
Tartu, 2010, pg. 98.
(2) Ibid. pg. 135.
(3) Ibid. pg. 189.
(4) Ibid. pg.190.
(5) Ibid. p. 192.
(6) Friedrich Max Muller, Introduction to the Science
of Religion; London: Longmans, Green, and Co., 1893,
pg. 244.
(7) Frank C. Higgins, The Beginning Of Masonry;
New York, 1916, pg. 61
(8) Ibid. pg. 61-62.
31
Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press,
1883, pg. 1023-1024.
(10) Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and
Chrestomathy; Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg.
203.
77 JE BROJ TAJNOG BOŽIJEG IMENA
Ovu lekciju počinjemo geometrijom:

“Pitagora je sve manifestacije oblika sveo na kva-
drate, krugove i trouglove. Grčko slovo G (gama) je u
obliku je masonovog kvadrata. Slovo O je krug, a slovo
D (delta) je trougao i dajući nam riječ ‘God’.” (1)
Napisano grčkim GOD izgleda ovako: ΓΟΔ. Tu su
tri slova, tri geometrijska oblika i tri masonska simbola:
“Iako su mnoga imena semitskog božanstva prika-
zana kao kabalistički ekspresija božanske moći, koja
se ispoljava u stalnim preobraženjima prirode, uzas-
topnim povratkom godišnjih doba i raznovrsnih prizora
koji se prikazuju pronicljivom oku, velika i sveta riječ,
čije se poštovanje toliko duboko uvriježilo u masone-
riju, nema takav istorijski zapis ili original, poput riječi
‘Jehova’ da je kazao Mojsiju iz gorućeg grma.
Filologija nas uči, dakle, da je ‘God’ stara turanska
32
ili skitska riječ za ‘godina’, koja je sa izvornim znače-
njem opstala u slovenskom ‘god’, godina.” (2)
Brojna vrijednost grčkih slova u riječi ΓΟΔ su 3, 70,
4, a njihov zbir je 77. O simbolici broja 77 ima raznih
mišljenja, kao npr. da je to broj Isusovog imena u la-
tinskoj varijanti:
CHRIST: C = 3, H = 8, R = 18, I = 9, S = 19, T = 20,
sve zajedno je 77.
Okultista Alister Krouliju (Aleister Crowley, 1875 -
1947) u knjizi “The Book of Lies” piše da je broj 77 tkz.
“Liber OZ” ili “Oslobodilac 77”, gdje OZ na herejskom
znači SNAGA, a po kabalističkoj gematriji brojna vrije-
dnost riječi OZ je 77.
Za lokaciju Vašingtona, glavnog grada SAD-a, osni-
vači Amerike su odabrali 77º geografske širine zapad-
no od grinvičkkog meridijana.
Od dana američkih predsjedničkih izbora 3. novem-
bra i dana inauguracije novoizabranog predsjednika
20. januara je 77 dana (20. januar gregorijanskog je 7.
januar julijanskog i to je Jovanjdan: po masonskoj tra-
diciji Jovan Krstitelj je zaštitnik masona).
a) hebrejski: ‫( זע‬zayin, ayin) = OZ = 7 + 70 = 77
b) srpski: OZ = 7 + 70 = 77
Hebrejsko OZ (‫ )זע‬znači SNAŽAN, MOĆAN, SILAN,
ŽESTOK, GNJEVAN; SJAJ, DIVOTA, SLAVA (3). U
Septuaginti se prevodi kao POHVALA, SLAVA:
“Slično u Ps. 68:35 [v. 34, engleska verzija] Septu-
aginta prevodi hebrejsko ‫ זע‬koristeći grčko δόξα, što
znači ‘slava/divota/hvala’.” (4)
33
Ako se hebrejsko OZ obrne, dobije se ZO (‫ )עז‬sa
uopštenim značenjem KRETANJE (5).
Srpsko OZ nalazi se u OZREN, zatim u imenu cr-
nogorskog plemena OZRINIĆI. OZ je SVJETLOST,
SJAJ, RADOST, SUNCE. Kod Karlovca postoji topo-
nim OZALJ, a na otoku Cresu je OSOR. Od OZ je in-
sekt OS koji je ujedom SILAN i ŽESTOK, zatim broj
OSAM. Od OZ je OS ili OSA. To je MOĆNI CENTAR i
NOSAČ. Bog OZ ili OS je MOĆNI CENTAR I NOSAČ
kosmosa. Ako se obrne OZ, dobije se ZO kao korijen
riječi ZORA.
Pri vrhu atmosfere je OZON. On je ŠTIT i ZAŠTITA
Zemlje od radijacije.
Dakle, broj 77 je broj tajnog, za kazivanje zabra-
njenog Božijeg imena, a to je, opet, u vezi sa brojem
13:
“Sva imena hebrejskog boga utemeljena na Za-
branjenom Imenu bila su numerički umnožavana od
13. Ljudi su učeni da je ovo ‘nesretan’ broj kako bi bili
odvraćeni da ga istražuju." (6)
Hebrejsko JHVH ima brojnu vrijednost 26 = 2 x 13.
Hebrejima je bilo je zabranjeno kazati ime Boga ne-
kome ko nije Hebrej, a ime JHVH je za nehebreje os-
mišljeno. Da vidimo neka mjesta u Bibliji sa brojem 13:
a) Avramov Isak je obrezan kad je imao 13 godina;
b) Isakov Jakov sa svojih 12 sinova čini broj 13;
c) književnik Ezra sa svojih 12 sljedbenika čini broj 13;
d) Isus u svojoj 13. godini boravi u hramu;
e) Isus sa svojih 12 apostola čini broj 13
34
Svi ovi brojevi 13 simbolika su Sunca sa dvanaest
mjeseci godine: Sunce u sredini, a sa strana dvije gru-
pe po šest mjeseci: šest mjeseci podizanja Sunca od
juga ka sjeveru i šest spuštanja od sjevera ka jugu. Ta-
ko su poredana sjedišta u pročelju nekih masonskih
hramova, tako su poredana sjedišta iza oltara u nekim
hrišćanskim hramovima.
..............................
New York, 1916, pg. 102.
(2) Ibid. pg. 103.
(3) Wilhelm Gesenius and Edvard Robinson, A He-
brew and English Lexicon of the Old Testament, Eigh-
teenth Edition; Boston: Published by Crocker and Bre-
wster, 1865, pg. 763, 764.
(4) R. Steven Notley and Jeffrey P. García, The Go-
spels in First-Century Judaea; Leiden/Boston: Brill,
2013, pg. 50, (ISBN 978-90-04-30044-6, hardback;
ISBN 978-90-04-30543-4 (e-book)
(5) John Parkhurst, A Hebrew and English Lexicon;
London, 1823, pg. 143.
(6) Frank C. Higgins, Ibid.
35
OZ, OS, OSA I OSIKA
36
Hebrejsko OZ (‫ )עז‬i srpsko OZ u svojoj brojevnoj vri-
jednosti daju 77, što je kod judeomasona bilo tajno ne-
kazivo ime Boga.
Hebrejsko OZ (‫ )עז‬znači SNAŽAN, MOĆAN, SI-
LAN, ŽESTOK, GNJEVAN; SJAJ, DIVOTA, SLAVA
(1), ali se tajilo da to znači BOG. U Septuaginti se pre-
vodi kao POHVALA, SLAVA.
Zo > zob.
O srpskom OZ niko i nikad nije pisao, osim što po
rječnicima postoje izvedenice od te osnove, ali nikad
niko nije kazao da to potiče od OZ: OZREN (planina
37
kod Doboja), OZALJ (naselje kod Karlovca), OZRINIĆI
(pleme u Crnoj Gori), OZRO je praotac OZRINIĆA;
OSOR (toponim na otoku Cresu); OSET (bodljikava
trava, Carduus, lat.); OSLIC (riba sa puno velikih i
oštrih, igličastih zuba); OS, OSA, OSOVINA; OS, OSA
ili ZOLJA (insekt); ZOB (žitarica), OS ili OSIKA (duga
tanka bodljikava nit oko klasa); OSAM (brojna ime-
nica); OSAL (magarac, Istra), OSEL (magarac, kod
kajkavca i Slovenca: magarac njače u podne, a to je
osa dana), itd. Ako se OZ obrne, dobije se ZO kao
korijen riječima ZORA, ZORAN i ZOLJA. Od ZO je SO.
ZO je osnova u grčkom ζωή sa značenjem ŽIVOT.
Oz > ozet > oset.

Izvorno značenje naziva OZ je SVJETLOST, SJAJ,
SUNCE. Vidljivo Sunce je MOĆNI CENTAR i NOSAČ,
a nama nevidljivo Sunce je BOG OZ. Bog OZ ili OS je
MOĆNI CENTAR, OSA, OSOVINA i NOSAČ kos-
mosa.
..............................
wster, 1865, pg. 763, 764.
38
“JOD” I “JOTA”
Grčko slovo "I" (ιώτα), hebrejsko JOD. I kod Grka i kod

Hebreja brojna vrijednost ovog slova je 10, a kod Hebreja
JOD je jedno od imena Boga, te se slovo YOD u sim-
bologiji ikonografije koristi za riječ BOG (hemijski element
JOD je ljubičaste boje, a to je boja najveće temperature
plamena).
Pošto su Grci srednjeg vijeka zazirali od Hebreja, da

bi u ikonografiji tajno označili hebrejsku riječ YOD kao
39
ime Boga, Grci ne koristi herejsko JOD, nego za istu riječ
koriste svoje "I" (Srbi koriste i jedno i drugo).
Isus kao Veliki Arhitekta sa planom stvaranja svijeta

prikazanog u obliku hebrejskog slova “jod”
(freska 14. vijeka u Dečanima).
40
Grčko “I” (jota) kao broj 10 ima značenje “Bog” kao i
hebrejsko “jod” (fresca “Pedesetnica”). U dnu freske
prikazan je David, a luk oko njega je egipatski broj 10.
41
SVEVIDEĆE OKO I CRKVA
Pedesetnica je “dan kad je na dvanaest apostola

sišao Sveti Duh u vidu dvanaest plamenova”. Pošto
su dvanaest apostola simboli 12 mjeseci, jasno je da
je Pedesetnica ljetni solsticij u polovini godine.
42
43
OTAC PITA
Kad naš oholi i tupavi Balkanac čuje da riječ PITA

na sanskritu znači OTAC, razvali svoje žvalje i počne
podrugljivo da se cereka. On ne provjerava, on ne traži
dokaze, on ne pita kako to može biti, nego kao tipični
idiot počne da sa kezi, smatrajući za idiota onog od ko-
ga je to čuo.
Skok kaže da riječ PITATI znači “hraniti, krmiti, to-
viti”, što je tačno, i porijeklo te riječi vidi u sanskritskom
PITUH, što znači HRANA (1). Uz sve to on tvrdi da je
to balto-slovenska, praslovenska i sveslovenska riječ,
ali ni u jednom jeziku Slovenima susjednih naroda ne
traži sličnu riječ, jer njegov komunističko-jezuitski za-
datak bio je da prećuti i sakrije istinu, jer gle: velško
PITAN znači SISA, DOJKA (2). Šta radi majka? Majka
PITA dijete!
Sanskritsko PITUH, koje Skok navodi da znači
HRANA, samo je genitiv od PITṚ koje znači OTAC,
dakle znači isto kao i PITA, a sanskritsko PITU znači
44
HRANA. Dakle: PITA je OTAC HRANITELJ, PITU je
HRANA. A gdje je tu majka koja iz PITANE (sise) PITA
dijete?
Sjetimo se početka biblijske Knjige stvaranja gdje
piše:
“U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe
bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh
Božiji dizaše se nad vodom.” (Stvaranje,1,1-2)
Duh Božiji je Otac, tj. PITA, HRANITELJ, a majka je
VODA. Gle: sanskritsko PIṬHARA je posuda za vodu,
držač vode, nosač vode, lonac, šerpa.
Životna voda je PITKA i ona je MAJKA ŽIVOTA:
PITKA > PIĆKA > PIČKA
PITA je otac, PITKA je majka i oboje djetetu daju
PITU, tj. HRANU. Najmanji zajednički dio u ovim rije-
čima je osnova PI. Šta je PI?
Gle:
a) PI > PIS > PISA > PISAR
PI je izvor, PIS je tok, PISA je linija, PISAR je muško;
b) PI > PIS > PIŠ > PIŠA:
PI je izvor, PIS je tok, PISA je linija, PIŠA je žensko:
45
Božji dizaše se nad vodom.” (Stvaranje,1,1-2)
To su Pisar i Piša, Duh i voda, Bog i etar, dva postojeća
i nevidljiva izvora svijeta i života.
Sanskritsko PI znači PIČITI, IĆI (2); RASTI, UVE-
ĆAVATI, UMNOŽAVATI (3). To isto znači i sanskritsko
EDH (4). To je bukvalni smisao beskonačnog broja Pi
(π): PI PIČI (brzo ide), pređeni put je PIS napisan od
PISARA, a PISAR je VELIKI ARHITEKTA KOSMOSA,
Koji je PI, odnosno STVORITELJ.
Pogledajmo grafički prikaz broja PI: u zakonitosti
Božanske proporcije zlatnog presjeka broj PI, kao obim
kruga, beskonačno se umanjuje prema centru svodeći
se u jednu beskonačno beskrajnu tačku C u kojoj je
BOG. Sanskritsko PĪṬHA znači CENTAR, PRESTOL,
TRON, SUNCE (5) i to je u tački C. BOG i jeste PI i
Otac Hranitelj Koji nas PITA, a rodila nas je PITKA,
nebeska voda života, EDER ili ETER, a ED je BOG PI.
PI je sinonim riječi BI, odnosno od PI je dobijena ri-

ječ BI koja raste u jasnije BIT, BITAK, BIĆE, ŽIVOT.
Od PI je postanjem BI, od BI je BIT, od BIT je VIT koje
46
VITI, VITLO, SAVITI, te u sanskritskom SAVITṚ, tj.
SVJETLOST koja je vidljivo SUNCE pod imenom
SVANTOVIT ili BELI VID i nevidljivo SUNCE BOG,
PITA, PITAR, PETAR, OTAC HRANITELJ koji nas PI-
TA. Da li je ON biblijski BOG? Ni govora, jer OVAJ
BOG je sve vidljvo i nevidljivo, MIKROKOSMOS I
MAKROKOSMOS. Svaki čovjek prirodno je svjestan
Njegovog postojanja, samo gordi, osioni i pohlepni ne-
giraju Njegovo postojanje, ili izmišljaju ljudima drugog
“Boga”.
..............................
666.
(3) Ibid. pg. 629.
(4) Ibid. pg. 231.
(5) Ibid. pg. 629.
47
"ZBOR SVETOGA OCA NEMANJE"
Freska sa nazivom “Zbor svetoga oca Nemanje”

odnosi s ena Nemanjin sabor protiv dvovjernioh
krstjana oko 1186. godine (freska iz oko 1290., crkva
Sv. Ahilija, Arilje).
Pored glava arhijereja u desnom gornjem vrhu donje
polovine freske jasno piše: +ПОЛОВѢРNНЦН (u do-
njem dijelu N i H su napisani kao ligatura). To su polu-
vjerci 9. člana Dušanovog zakonika:
48
"9. O poluvercima
I ako se nađe poluverac, koji je uzeo hrišćanku, ako
ushte, da se krsti u hrišćanstvo, a ako se ne krsti, da
mu se uzme žena i deca i da im se dade deo kuće, a
on da se izagna."
Zašto su nazvani poluvercima? Zato što su bili krš-

teni po pravoslavnom obredu, ali se nisu odrekli svoje
stare prehrišćanske vjere, nego su su bili i starovjerci i
hrišćani, tj. bili su dvovjerci:
“Ali i ako su se Srbi pokrstili i pak su zadržali i na
dalje mnoge svoje običaje iz neznaboškog doba. Tako
su o prazniku Božiću, vršili sve one običaje koje su vrš-
ili o neznaboškom prazniku Koledu: ložili Badnjak, me-
sili česnicu; imali polažajnika i t. d. što i danas traje. Is-
to tako zadržato je, i do današnjeg dana održano je,
neznaboško verovanje u: vile, veštice, zmajeve snove,
vradžbine i t. d. što treba iskorenjivati, jer je to neis-
tinitio i štetno.“ (1)
49
"U Srbiji opet zvali su ih Babunima jer ih je najviše
bilo oko planine Babune nad Prilepom u Maćedoniji, ili
Poluvercima, jer su se dosta držali i Pravoslavlja. -
Međutim, oni sami u Bosni i Hercegovini nazivahu se
uvek samo Hrišćanima ili Krstjanima.” (2)
“Broj Bogomola bio je u to doba već prilično velik, pa
su i neka ugledna vlastelasrpska pripadala toj jeresi,
50
koja je bila mnogo bliža starom srpskom Mnogoboštvu
nego Pravoslavlje.” (3)
“Ovim dakle načinom odlučih ja pismo ovega Rituala
ili Običajnika istumačiti naški, bivši ja govorio i općio s
ljudima od različitih rusaga slovinskih hodeći po svitu,
ja sam njih ovaka govorenja razumio i oni su moja (krst-
jani, Rasijani, Srblji poluvirci i Turci)...” (4)
“Po povratku iz Carigrada Nemanja ustane protivu
bogumila i ostataka mnogoboštva. Dva glavna uzroka
pokrenula su ga na takvu radnju. Bogumili su štitili
plemenski sklop i bili protivnici crkvene jerarhije." (5)
I ove poluvjerce, tj, dvovjerce koji su sebe zvali krst-
janima, Ortodoksna crkva je nazvala bogumilima, ba-
bunima, a Sveti Sava ih nazva "mesalijanima koje se
sada zovu bogumili - babuni". Rimokatolička crkva na-
ziva ih patarenima.
U svom “Ritualu rimskom” Bartol Kašić naziva

dvovjerce “Srblji poluvirci”.
51
Pošto neki danas pokušavaju poluvjerce prikazati
kao rimokatolike, odmah da kažemo da mogu lagati
samo neupućenima, ali ne i onima kojima su poznati
istorijski izvori, mitološka predanja i etnologija srpskog
naroda, kao i još postojeći elementi dvovjerja u srp-
skom narodnom pravoslavlju. Takođe je poznato da su
svi Nemanjići, osim cara Dušana, tolerisali rimokato-
like, ženili se i crkveno vjenčavali sa rimokatolkinjama
bez njihovog prelaska u pravoslavlje, što znači da im
rimokatolicizam nije ni smetao. Evo ovako je Nemanja
činio sa poluvjercima:
“U smeri tom, on je pre svega upotrebio bio svu
svoju moć na uništenje bogumilske jeresi, koju, zaista
i protera iz svoje države.” (6)
A ovo je Nemanja činio prema rimokatolicima:
“Uzrok prvom trpljenju latinske vere i njezinih
popova beše veza, koju je on održavao preko Srba ri-
mokatolika sa rimskim papom koji tada vođaše u svetu
glavnu reč.” (7)
Zaista, Srbi, dokle laganje? Ovo krajnje je vrijeme
da pred Bogom i narodom konačno priznamo istinu o
svojoj istoriji, o Nemanji i svojoj vjeri. Eto vam je sve
pred očima, a prehrišćanske običaje svojih predaka u
svom pravoslavlju i sami znate!
..............................
(1) Milan S. Ubavkić, Istorija Srba po domaćim i stra-
nim izvorima i piscima, Knjiga I, Drugo prerađeno i do-
punjeno izdanje; Štampano u Kr. sr. državnoj štam-
pariji u Beogradu, 1886, str. 82.
(2) Radoslav M. Grujić, Pravoslavna Srpska Crkva;
Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd, 1921; II
izdanje (reprint) Svetlost – Kalenić, Kragujevac, 1989,
str. 38.
52
(3) Ibid. str. 14.
(4) Bartol Kašić, Ritual rimski, Pag-Dubrovnik-Pag,
1640.
(5) Pantelija Slavkov Srećković, Istorija srpskoga na-
roda, Knjiga II; Kraljevsko-srpska državna štamparija,
Beograd, 1888, str. 25.
(6) Nikanor Ružičić, Istorija Srpske Crkve, Knjiga II,
Beograd, Kraljevska srpska državna štamparija, 1895,
str. 16.
(7) Ibid., str. 16-17.
KAD SE LAŽ UHVATI U LAŽI
Piše u Pismu da je Isus vaskrsao sa svim svojim ra-

nama sa raspeća, ništa nije zaraslo, pa nevjerni Toma
gura prst u njegovu ranu. Pitanje za vjernike:
a) u kakvom će stanju vaskrsnuti prirodno rođeni sli-
jepci i oni što su oslijepili za života, ili su pomrli isaka-
ćeni ili iskasapljeni u nekoj borbi;
b) hoće li bolesni i stari vaskrsnuti u istom čemer-
nom tijelu u kakvom su umrli i hoće li paralizovani vas-
krsnuti u svom nepokretnom zemaljskom tijelu? Alo!
53
NEMANJA – MASONSKI SVEŠTENIK
54
Nemanja sa srednjovijekovnim okovratvnikom ma-
sonskog sveštenika ukrašenog solarnim simbolima. Iz-
nad simbola Sunca pri dnu plašt se otvara u znaku
romba (◊), što je sumerski znak "šar": nebo, kosmos,
sve. Neko će reći da je taj okovratnik znak monaškog
čina, tkz. "male shime", ali zar monasi nisu vodeći mis-
tici, tj. ezoteristi crkvene masonerije?
55
Rozenkrojceri, 20. vijek, i simbol na ikoni Nemanje,
15. Vijek, Narodni muzej, Beograd.
Masonski okovratnik desno je iz 1920. godine.
56
Detalj ikone iz Hilandara, sredina 17. vijeka.
57
Masonski sveštenički okovratnik na Nemanji (detalj sa
ikone u crkvi Vavedenja Presvete Bogorodice u
Hilandaru, sredina XVII vijeka), a desno okovratnik
masona u stepenu sveštenika iz 1920. godine.
Vremenom su okovratnici postajali sve kraći, te su
danas uglavnom pokrivaju samo grudi.
58
59
60
VELES ILI VOLOS
U još jednom traganju za porijeklom i značenjem
imena VELES ili VOLOS, što je ime slovenskog boga
poezije, proljetne vegetacije, životinja i agrikulture, po-
lazimo od velškog VELYN, VELEN koje znači ŽUT (1).
To je boja koju i mala djeca koriste kad crtaju SUNCE.
Velško WELÉS znači GLEDATI (2), jer žuto Sunce
daje vid.
Od rasenskog (etrurskog) VELIMNA postalo je latin-
sko lično ime i prezime VOLUMNIUS (3). Rasensko
VEL nosi značenje VELIK, dakle to znači i latinsko VOL
u VOLUMNIS, ali neki zli tumači rasenskih natpisa VEL
i VOL smatraju prefiksima (4), što samo može biti ide-
ološko sljepilo, jer jer rasensko VEL direktno upire u
srpsko VELIK, SILAN, MOĆAN, latinsko VIOLENS (5).
Još kod Rasena javljaju se uporedni oblici VEL,
VOL, BOL, FEL u nazivima istih toponima: VELATHRI
(Volaterræ, Volterra), VOLCI (Vulci), VELSUNA (Volsi-
nii, Vulsinii, Bolsena), VELSINA (Felsina, Bologna),
VOLTUMNÆ, VULTURNUM, VELITRAÆ, VELIMNAS
i FALERRY. (6)
Latinsko VOLEMA je vrsta VELIKE kruške (7), koja
je mogla dobiti ime samo zbog svoje veličine. Neki op-
ravdano misle da je naziv galskog porijekla (8) (ne za-
boravimo da su Velašni i Gali, kao i većina “slovenskih”
Balkanaca, dakle i Srba, od tračanskih Briga porije-
klom).
Mada se u latinskom VOLUMEN nalazi VOLUM iz
VOLUMNIUS, zvaničnim judeo-hrišćanskim etimolozi-
ma VOLUMEN originalno znači VALJANJE, UVRTA-
NJE, VIJENAC, SPIRALA. Oni latinsko VOLUME izvo-
de iz latinskog VOLVERE sa značenjem KOTRLJATI,
61
što je netačno i evo zašto: u latinskom VOLVERE su
dvije riječi: VOL i VER. VER je u VERTO, prezent VER-
TI, tj. VRTI, OKREĆE, KOTRLJA, te VOLVERE buk-
valnio znači OKREČUĆE TIJELO.
Latinsko VOLUME je VELIČINA i postanjem je od
VOL koje znači VELIK. Samim tim VOLUME nije moglo
postati od VOLVERE, jer u sebi nema VERE koje daje
značenje VRTENJE, OKRETANJE, KOTRLJANJE.
VOLUME znači VELIK, što je još kod Rasena bilo isto
što i VOLIK, VULIK, te je VELES isto što i VOLES i
VOLOS.
Rasensko VELE i VELIUS istog je značenja kao i
latinsko CAIUS (9), ženski rod CAIA i odgovara grčkom
Gaja (Gαῖα), što je bilo ime žene boga Urana: Gaja je
Zemlja. Latinsko CAIUS je KAIUS, KAJUS. I pogle-
dajmo: srpsko na KAIK, KAJIĆ, KAIĆ bugarsko KAIK,
talijansko CAÌCCHIO je KAJAK, čun, čamac (10). KA-
JAK je NOSAČ, DRŽAČ koji čuva život, a život sve
Zemlje čuva jako, silno i moćno SUNCE, u širem smislu
NEBO, tj. Uran.
U latinskom CAIUS i talijanskom CAÌCCHIO korijen
je isti: CAI, u srpskom KAI ili KAJ i sve je značenjem
jednako rasenskom VEL u VELE i VELIUS, koji su isti
rasenskom VOLIK, VOLES, VULIS.
Latinsko VOLEMA je VELIKA kruška, latinsko VO-
LUMES je SILNO, VELIKO, SNAŽNO; rasensko VELI-
MNA, srpsko VELIČINA. Biće nam jasnije ako znamo
da rasenskom VELIUS odgovara semitsko BAL (11), a
BAL je BOG SUNCA. Tako je rasensko VELIUS kod
Kelta BELIN, a keltska BELISAMA je boginja proljeća.
Korijen VEL je u slavenskom VELES, korijen VOL
je u VOLOS. I evo nešto što se ne smije preskočiti:
62
rusko VOLOKNO (волокно) je VLAKNO, a srpsko
VLAS je gubljenjem glasa O postalo od rasenskog
VOL, koje daje značenje VELIKO, DUGO.
Pogledajmo rasensko VULIS koje takođe znači
VELIKO, DUGO: VULNA > VUNA.
U anglosaksonskom VUNA je WUL (12), kod Dana-
ca je ULL ili VULL (13), kod Nijemaca WOLLE (14),
Goti su govorili VULLA (15), Teutoni WOLLA (16), što
je vjerovatno skraćeno od WOL-NA (17), ruski VOLNA
(18).
I da zaključimo: velško VELYN, VELEN znači ŽUT ,
rasenako VELE i VELUS znače VELIK, DUG, JAK, SI-
LAN (imena VELJKO, VELENKA). Rasensko VEL isto
je rasenskom VOL i VUL. Od VEL je VELES, od VOL
je VOLOS, od VUL je anglosaksonsko WUL i njemač-
ko VULL sa značenjem VUNA, rusko VOLNA. Od VUL
je muško vlastito ime VULE. VELES ili VOLOS je bog
poezije, proljetna vegetacije, bog divljih i domaćih ži-
votinja i bog proljetne zemljoradnje.
Sve čemu je VELES, tj. VOLOS, bog sve to u
proljeće RASTE, VELIČA, JAČA I SNAŽI. Velesu od-
govara raniji PAN, ilirsko-rimski SILVAN i keltski KER-
NUNOS. VELES (VOLOS) je bog proljetna sezone ze-
mlje, proljetnog tla, a ne neba, jer je jarni JARILO bog
proljetnog neba, tj. proljetnog sunca, kome je takođe
ime JURAJ.
I sve Velesovo bilje raste do pred početak ljeta, a
onda rast prestaje, bilje gubi zelenu boju i zrije. Počinje
koševina, zrije prvo voće i povrće, počinje žetva i to se
alegorijski kaže da “Perun ubija Velesa”.
.....................................
63
(1) Frederick Jago, English-Cornish Dictionary; Lon-
don: Simpkin, & Marshall and Co., Plymouth: W. H.
Luke, 1887, pg. 186.
(2) Ibid. pg. 139.
(3) Isaak Taylor, Etruscan Researches; London,
Macmillan and Co., 1874, pg. 255.
(4) Ibid. pg. 346.
(5) Alexander Crawford Lindsay, Etruscan inscrip-
tions; London: John Murray, 1872, pg. 71.
(6) Isaak Taylor, Ibid.
A. G. Valpy, 1828, pg. 319.
(8) Ibid.
(9) Alexander Crawford Lindsay, Ibid.
srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 14.
(11) Alexander Crawford Lindsay, Ibid. pg. 73.
(12) Walter William Skeat, An Etymological Dic-
tionary of the English Language; Oxford: The Cla-
rendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, pg.
717-718.
(13) Ibid.
(14) Ibid.
(15) Ibid.
(16) Ibid.
(17) Ibid.
(18) Ibid.
64
KELTI, TEUTONI I SLOVENI
“I Kelt i Teuton krenuli su iz istog arjanskog doma-
ćinstva. Imali su istu riznicu ideja, ista načela djelova-
nja, iste navike i običaje. Govorili su istim jezikom s vrlo
malim razlikama. 'Sjajna analogija', kaže dr Herman
Ebel, govoreći o otkrivenim postojećim srodnim 'teu-
tonskim i slovenskim podudarnostima, što ukazuje na
najposebniju vezu ovih jezika kao rezultat bivšeg dugo-
trajnog jedinstva, ili vrlo posebnih odnosa uma ovih na-
roda’. Nakon vijekova razdvajanja ovi srodni narodi se
susreću. Njihovi oblici govora su se razišli, tako i njihov
karakter i narav. Ostali su sa malo zajedničkog, osim
nekih zakona i običaja.” (1)
Kelti, Teutoni i Sloveni istog su korijena, iz jedne kuće
istog domaćinstva, iz iste porodice, istog roda. I kako
je kuća za sve više čeljadi postajala tijesna, tako su se-
lili, raseljevali, razišli i otišli na razne strane svijeta on-
da nakon potopa puste zemlje, geografski se udaljivši
jedni od drugih. Kroz vijekove su zaboravili jedni druge,
jezik im se udaljio, običaji udaljili. Kako su se po raznim
stranama svijeta množili i širili, nakon vijekovne raz-
dvojenosti, opet su se susreli, ali se ne prepoznaju,
samo su im u neki zakoni i običaji ostali slični, kao neke
riječi i korijeni riječi njihovog nekad istog jezika. Evo par
od mnogih primjera:
“TOGA – veoma poznata odjeća Rimljana, pozaj-
mljeno od Rasena. – To je latinski oblik teutonskog
deki, thecki, decha.” (2)
TOGA je “pokrivač”, “plašt”. TOKE nisu plašt, ali jesu
metalni pokrivač na prsima. Za Petra Skoka toke su
“balkanski turcizam” (3). Sve srpsko Skoku, I ne samo
65
Skoku, je turcizam, latinizam, talijanizam, germani-
zam...
Pošto TOKE na prsima služe ratnicima i za zaštitu
od metaka i sablje, keltsko TOGHAID upravo znači ZA-
ŠTITA, ČUVANJE (4). Englesko TOG znači OBUĆI,
POKRITI, a oblačimo se i pokrivamo radi ZAŠTITE tije-
la. TOG je POKRIVAČ, ZAŠTITA, ČUVANJE.
Teutonsko DEKI je pokrivač koji Srbi nazivaju DE-
KA, ali u rječnicima srpskog nema riječi DEKA, izba-
čena da se Vlasi ne sjete, ali ni Vlaha među današnjim
Srbima nema, danas su to sve presvete judeo-sve-
tosavske SRBENDE koje još nisu naučile ni šta im ime
znači, osim što se ponose da im je praotac vedski SR-
BINDA, neprijatelj vedskih bogova Sunca i demon...
Propast, ali šta da se radi...
..............................
(1) Brother Azarias, The Development of Old En-
glish Thought; New York: D. Appleton and Company,
1896, pg. 57.
(2) Alexander William Crawford, Etruscan inscrip-
srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, st.
479.
(4) Edward Dwelly, The Illustrated Gaelic Dictiona-
ry, Vol. 3; Fleet, Hants, 1918, pg. 958.
66
VEDSKI SRBINDA
Neke velike budale poturaju naivnim Srbima glupost
da je Srbima predak vedski Srbenda. Čak i Muhame-
dovu kobilu Burak prikazuju kao "Srbinda, vedski pre-
dak Srba". I naravno, ne znajući ko je taj Srbinda, a iz-
bečenih očiju gledaju u riječ “vedski”, naivni i neupu-
ćeni Srbi hvataju se na udicu gluposti.
Ko je vedski Srbinda?
SRBINDA je vedski demon, đavo kojeg je ubio ved-
ski bog Indra. Naravno da se radi o energijama, meta-
forama i personifikacijama, a ne o stvarnim likovima.
Indra bog, car sloja atmosphere oblaka kao i slovenski
Perun, bog kiše, gromovnik koji svojom vajrom sijeva,
grmi i gromovima strijelja po demonima među kojima
je i Srbinda:
“KAṆVAS, kaži nam pjesmom djela Indre, Plahovitog
Kovanog u Sominoj divljoj strasti.
Bog jaki, ubio je Anarṣanija, Sṛbindu, Piprua i zloduha
Ahîṣuva i oslobodio poplavu.” (1)
Poplava je za Indiju životna monsunska poplava.
Ime SRRBINDA (Sṛbindu) je od sanskritskog SṚ i
BIND:
1. SṚ = TEĆI; PRASKATI, EKSPLODIRATI (2)
2. BIND = RAZBIJANJE, RASTURANJE (3)
Dakle je SṚBINDA atmosferska sila koja razbija i rastu-
ra oblake pa ne može kiša da pada, nema monsuna,
nema poplave, nema ljetine. Snaga INDRE je ta koja
UBIJA snagu zlog SṚBINDE koji razbija oblake.
Dio SṚ u imenu SṚBINDA je sa duplim R (SRR) i
to se kraće piše sa tačkom ispod slova R, ovako: Ṛ. To
SṚ ili SRR, nije SR u imenu SRBIN, jer je SR u SRBIN
67
sa jednim R i SR u SRBIN je skraćeni oblik riječi SER
koja imenu SRBIN daje značenje PLAMTEĆI, SJAJNI,
isto kao što u nazivu SRMA znači SJAJ, jer je SRMA
najčistije, najbjelje, najsjajnije SREBRO.
..............................
(1) Ralph T. H. Griffith, Hymns Of The Rigveda, Vol.
II, Book VIII, Himn 32; Banaees, Published by E. J. La-
zarus and Co., 1897, pg. 169.
tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, PG. 1244.
(3) pg. 731.
(4) Pierre André Latreille, Cours d'Entomologie, Pa-
ris, A La Librairie Encyclopédique De Roret, 1831, pg.
76.
TVORAC TVORI
O porijeklu i starosti srpske riječi TVORAC:
"Pretpostavljam da je ‘Lord’s’, “Lar-ts’ mnogo bru-
šeni oblik zendskog i staroarjanskog thwôrest-, thwô-
restâ, ‘tvorac’, - titula data Bogu, koja je istrošena do
thword-, da bi poznatom promjenom d u l postao
Lword, lord, laird, larth, lar-ts i lar.*” (1)
Dakle je od davnašnjeg zendskog i davnog staroar-
janskog TWOÔREST, THWÔRESTÂ porijeklo srpske
titule Boga: TVORAC, jer TVORAC TVORI. Ako u to
vrijeme nije bilo Srba, otkud ta riječ u jeziku Srba? Ima
li u Skokovom “Etimologijskom rječniku” o porijeklu ove
riječi? Nema! Ima li etimološkim rječnicima engleskog
objašnjenja za porijeklo engleskog “Lord”? Nema!
..............................
(1) Alexander William Crawford, Etruscan inscrip-
68
MILO, MILA, MILJIKA, JAGLUK I MARAMA,
MIL, MIO, MILA, MILE, MILOST, MILINA. MILICA
(Myllita) je asirska boginja ljubavi (1), žena vrhovnog
asirskog boga Ashura (“As” je isto srpskom “Az” u “Az-
buka).
Po smislu srpskog jezika osnova MIL, vokativ MILI,
znači MIO, DRAG, VOLJEN, a MILICA je VOLJENA.
Voljenje je RADOST, a osnova u RADOST je RA i to je
drevno ime Sunca. Sunce je SJAJ, SVJETLOST i to je
stanje radosne duše. SJAJ se prikazuje u raznim nijan-
sama boja vatre. Tako i riječ MIL izvornim smislom
znači SJAJ, SVJETLOST i to je ŽUTO. Sa značenjem
ŽUT osnova MIL postoji u velškom MILIN (2) i u srp-
skom MILJIKA (lapor, meki kamen žutkaste ili crven-
kaste boje).
Miljika (lapor).
I sve riječi izvedene od MIL, kao MILA, MILE, MI-
LOST, MILINA, MILICA, MILODUH, znače SVJETLO.
69
Dva jagluka, dvije milje, dvije maramice.
A sad o riječi JAGLUK. To je mala MARAMA, MA-
RAMICA koja može biti izvezena zlatnim ili običnim ve-
zom, te se koristi i za kitnju svatova. I gle: u Tamnavi,
zapadnom dijelu Srbije, JAGLUK se zove MILJE.
Jagorčevina je simbol sunca proljeća.
70
Posto je MILJE izvedeno od MIL koje znači SJAJ,
SVJETLOST, u prenesenom smislu RADOST, to zači
da i nazivi JAGLUK i MARAMA, tj. MARAMICA, treba
da znače SJAJ, SVJETLOST.
Prvo pogledajmo značenje sanskritske osnove JAG
u riječi JAGLUK: JAGAT znači KRETANJE, ŽIVOT,
NEBO, SVIJET, BILJE, ZEMLJA (3). Sanskritsko JA-
GATKARTṚ je TVORITELJ SVIJETA, BRAHMA (4).
To je opet SUNCE, SJAJ, SVJETLOST, jer bez toga ni
života ne bi bilo, jer je Brahma kreator, bog vedskog
trojstva Trimurtija, Sunce proljeća.
Marama
Ostaje nam da objasnimo riječ MARAMA sa njenim
značenjem i da ispitamo da li i ona znaci SJAJ, SVJET-
LOST? Da vidimo:
“Hermes ili Har-mēs, (Aram, Remus, Haram, Ha-
rameias), je Kadmos, Božanska Svjetlost ili Mudrost.
MARKURI, kaže Movers, je MAR, Sunce." (5)
71
Učeni Albert Pajk reče da MAR znači SUNCE. Pog-
ledajmo sanskrit:
a) MARUT = BLJEŠTAV, SJAJAN, BOG, BOGO-
VI, ZLATO (6);
b) MARĪCI = ISKRA, VARNICA, SJAJNE ČESTI-
CE, SUNČANE ZRAKE (7);
Abasijski (Abassian) jezik: MAR = SUNCE (8). Af-
ganistanski: MAR = SUNCE (9).
"Rani vedski astrolozi vjerovali su da svaka ener-
gija ishodi iz kosmičkih zraka na sanskritu zvanih MA-
RICI. Zraci MARICI emitovani su od Maruta kao svje-
tlosne čestice Sunca ili svjetla Mjeseca...." (10)
MAR je u engleskom MARBLE koje znači KLIKER
ili STAKLENAC, latinski MARMON, grčki MARMAROS
(μάρμαρος) (11):
"μάρμᾰρος je stijena ili kamen kristalne strukture
koja bljeska (μαρμαίρει) na svjetlu...." (12)
Evo i zašto ime MARGARITA (gčrki: μαργᾰρίτης)
znači BISER (13): grčko MARMARIGI (μαρμᾰρῐγή)
znači PRESIJAVANJE, BLJESKANJE, ISKRIČENJE
(14), a to isto znači i grčko MARMAREOS (μαρμάρε-
ος) (15).
Na starom novcu iz Gaze i Sirije nađeno ime Zevsa
je MARNAS (Mάρνας) (16), a Zevs je bog bogova antč-
kog grčkog panteona i bog gromova i munja. Srpsko
MARLJIV znači VRIJEDAN, ČESTIT. Dakle je i MAR
nosilac značenja SJAJ, SVJETLOST, SUNCE, BOG.
Sanskritsko AMA u “marama” znači SNAGA, SILA,
NASILJE, STRAH (17), te MARAMA znači SUNCA
SNAGA, SUNCA NASILJE, SUNCA STRAH. To je ja-
san najstariji pravi razlog nošenja marame: zaštita gla-
ve i lica od jakog sunca.
72
..............................
(1) Herodot, I, 199.
(2) Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dic-
tionary, London: Simpkin, Marshall & Co., Plymouth:
W. H. Luke, 1887, pg. 186.
(4) Ibid.
(5) Albert Pike, Morals And Dogma; Charleston,
1871, pg. 78.
(6) Monier Monier-Williams, Ibid. 790.
(7) Ibid.
(8) Arthur James Johnes, Philological proofs of the
original unity and recent origin of the human race,
Apendix A; London: Samuel Clarke, 1843, pg. 5.
(9) Ibid.
(10) M. G. Boutet, Celtic Astrology from the Druids
to the Middle Ages; McFarland & Company, Inc. Pu-
blisher, Jefferson, North Carilona, 2017, pg. 191-192.
(11) Walter William Skeat, An Etymological Dictio-
nary of the English Language; Oxford: The Clarendon
Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, pg. 353.
Greek English Lexicon; New York: Harper & Brothers,
1883, p. 922.
(13) Ibid. pg. 921.
(14) Ibid. pg. 922.
(15) Ibid. pg. 921
(16) Ibid. pg. 922.
(17) Monier Monier-Williams, Ibid. pg. 80.
73
VINTA, JAGA I VINJAGA
Vinjaga je sinonim riječi “loza” i u njoj su dvije riječi:
1. VIN,
2. JAGA
VIN je u engleskom WIND, vjetar. VIN je u srpskom
VINTA, VINTATI što znači OKRETATI, MOTATI, SA-
VIJATI, UVRTATI. Grožđe, od kojeg se pravi VINO, ra-
ste na VINJAGI.
Vinte na vinjagi.
I sve je jasno: VIN + JAGA > VINJAGA = UVIJENI
RAST, zapravo je VIN u božanskoj proporciji broja Fi
(1,618...), a VINJAGA je UVIJENA JAGA. To je BO-
GINJA JAGA, BOŽANSKA SILA KOJA TVORI ŽIVOT.
Sanskritsko JAGAT znači KRETANJE, ŽIVOT, NE-
BO, SVIJET, BILJE, ZEMLJA (1). Kanarisko (Kanna-
da/Canarese/Kanarese) JAGALI znači RAST (2), a
JAGU znači ZELEN (3). Englesko JAG je ZAREZ,
74
UREZ, ZUBAC TESTERE (4), a to nije ništa drugo do
preneseni smisao sunčevih nazubljenih zraka (slika is-
pod).
“Zubi” Sunca su njegove zrake.
Zarez je u hebrejskom slovo Jod sa brojnom vrijed-

nošću 10, a značenje riječi JOD je PLAMEN, SVJET-
LOST.
JAG je dalo srpsko JAK, JAČINA: VATRA SUNCA.
I može li ovo ikome da bude nejasno? Ne može!
75
..............................
(2) William Reeve, A Dictionary Canarese and En-
glish, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel San-
derson; Bangalore: The Wesleyan Mission Press,
1858, pg. 443.
(3) Ibid. pg. 453.
(4) Rudolf Filipović i grupa autora, English-Croatian
or Serbian Dictionary; Školska knjiga and Grafički za-
vod Hrvatske, Zagreb, 1986, pg. 590.
INDRA I DEMON VṚTRA

Indra je vedski bog sloja atmosphere oblaka. On je
kao i slovenski Perun, bog kiša, munja i gromova. Buk-
valni smisao Indre je skup fizičkih energija Sunca, Ze-
mlje, vode i vazduha, energija koje se susreću u sre-
dnjim slojevima atmosfere i uzrokuju stvaranje oblaka,
munja, gromova i kiša. Indrino ime javlja se u tri oblika:
1. hetitsko INDARA (1)
2. sumersko INDURA (2)
3. vedsko INDRA (3)
Indrino hetitsko ime je sastavljeno od IND + ARA,
sumersko od IND + URA, a vedsko od IND + RA. U
svim oblicima zajedničko je IND: sanskritsko IND znači
MOĆAN (4), a sanskritsko RA je VATRA, BLJESAK,
SJAJ (5). Isto značenje ima semitsko UR u URA, te he-
titsko AR u ARA. Sve su to opisi Sunca.
Dakle IND označava veliku MOĆ, a RA, ARA i URA
se odnose na energije Sunca koje u srednjim sloje-
vima atmosfere sa energijama vazduha, vode i Zem-
ljinog elektromagnetnog polja, stvaraju oblake, munje,
gromove i kiše.
U sanskritskom IND je srpsko IN sa značenjem
76
JEDAN, JEDINI, SAM, SAMAC, a originalni pojam te
samoće je Sunce, jer je ono na nebu samo, jedno.
“Demon Vṛtra” u vidu ciklona na jugu Indije.

Vedske himne slave Indru kao heroja i pobjedioca
nad demonima, a jedan od tih demona je zmajeviti
VṚTRA. Pošto je Indra pozitivna energija atmosphere
koja stvara i daje kišu nepohodnu za rast ljetine, tako
su ovi demoni negativne prateće posljedice energija
pri stvaranju i padanju kiše. Tako je u demonu Srbindi
opisana energija koja razbija i rastura oblake ne doz-
voljavajući kišu, a zmajevite VṚTRE su animirani i per-
sonificirani vjetrovi koji VRTE u olujama, ali znaju i u
vrućim sušnim danima da VṚTE vazduh kao “đavolje
kolo” formirajući manje ili visoke stupove prašine.
O borbi Indre sa jednim Vṛtrom ovako pjeva jedna
himna:
77
“Indra je svojom velikom i smrtonosnom grmljavinom
razbio Vṛtru, najgoru od Vṛtri.
Kao debla drveća u vrijeme kad ih je sjekira oborila, po
zemlji tako nisko leži povaljeni Zmaj.” (5)
Dakle “demon VṚTRA” je VRTENJE, VRTLOG vje-
tra, bilo da je vrtlog “đavoljeg kola”, vrtlog oluje ili ciklo-
na. Tako i na primjeru vedizma vidimo da je pravi smi-
sao prirodnih zbivanja pretvoren u alegorije kroz koje
su prirodne energije oživljene i personificirane prikaza-
ne prostom narodu u vidu bogova i demona. To znači
da su pisci vedskih spisa posjedovali veliko znanje i da
su čuvali tajnu znanja pomoću kojeg su držali narod u
vlasti i pokornosti.
..............................
(1) Laurence Austine Waddell, The Phoenician Ori-
gin of Britons, Scots & Anglo-Saxons; London: Willi-
ams and Norgate, Ltd., 1924, pg. 246.
(2) Ibid.
(3) Ibid.
859.
(5) Ralph T. H. Griffith, Hymns Of The Rigveda, Vol.
I, Book I, Himn 32; Banaees, Published by E. J. La-
zarus and Co., 1920, pg. 43.
78
CRKVA JE SATANIZAM
“Hipatiju su monasi iz Aleksandrije uvukli u hrišćan-

sku crkvu, ispred oltara joj zderali odjeću do gola i ok-
lopom školji rezali je na komade i tako je ubili. Njena
nevina krv umrljala je ruke sveštenstva, koje se takođe
bavi svetim sakramentima. Nije nju ubio ludi pojedinac,
već je to naredio aleksandrijski episkop.” (M. M. Man-
gasarian, The Truth About Jesus is He a Myth?; Chi-
cago: Orchestra Hall, 1909)
79
ISUS I VRIJEME GODINE
Isus kao prikaz vremena jedne godine (Christ on the

cross, Byzantine fresco, church of Saint Nicolas, Mys-
tras, Sparta, the Peloponnese, Greece).
80
Na fresci sa prethodne strane Isus je simbolični pri-
kaz jedne godine:
• winter solsticie (π = παραχειμάζω = hibernate) =
= zimski solsticij, hibernacija (mirovanje, zimovanje);
• equinox = ravnodnevnica;
• spring = proljeće;
• summer solstice = ljetni solsticij;
• autumn = jesen;
• 12 months (year) = 12 mjeseci (1 godina)
APOSTOL PAVLE DOBIO VAKCINU U “RAJU”
Kosmičke letilice na prikazu Isusovog raspeća (14.

vijek, manastir Dečani, Srbija).
Nekim načinom ili sredstvom, apostol Pavle od Van-
zemaljaca biva “odnesen” na neki drugi svijet na ne-
kom trećem nebu i četrnaest godina nakon toga usudi
se Pavle da to ispriča svojim učenicima i sljedbenicima.
Svoj doživljaj Pavle naziva “viđenjem i otkrivenjem
Gospodnjim”, jer na nivou ljudskog znanja i tehnologije
Pavlovog vremena drugi svijet je raj, Vanzemaljci su
anđeli Gospodnji, a glavnokomandujući Vanzemaljac
Pavlu je Gospod. Događaj je zbunio Pavla, te u šoku
on ne zna da li je to java ili san, da li je tamo bio u
81
Kosmičke letilice na prikazu Isusovog raspeća (14.
vijek, manastir Dečani, Srbija).
82
tijelu ili u duhu, ali pošto spominje primanje vakcine,
da-kle je bio u tijelu. Evo šta o tome on priča:
“Ali mi se ne pomaže hvaliti, jer ću doći na viđenja i
otkrivenja Gospodnja.
Znam čovjeka u Hristu koji prije četrnaest godina (ili
u tijelu ne znam; ili osim tijela, ne znam: Bog zna) bi
odnesen do trećega neba i da bi odnesen u raj, i čuh
neiskazane riječi koje je čovjeku zabranjeno kazivati.
Time ću se hvaliti, a sobom se neću hvaliti, osim slabo-
stima svojima. Ako bih se i hvalio, ne bih bio lud, jer
bih istinu kazao; ali se uzdržavam da ne bi ko pomislio
da sam nešto veće nego što me vidi ili što čuje od me-
ne.
I da se ne bih pravio važan za mnoga otkrića, dade
mi se žalac u meso, anđeo sotonin, da me tuče da se
ne pravim važan.” (2.Korn.12,1-7)
Vidimo da Pavlu nije jasno kako je dospio u taj “raj na
trećem nebu”, nije siguran da li je tamo bio u tijelu ili
samo dušom, dakle se “putovanje” desilo u trenu. Za-
tim kaže da je čovjeku zabranjeno da priča drugima o
toj posjeti i šta je tamo vidio.
Pavle se pribojava da njegova priča ne bude shva-
ćena kao znak da je poludio, a s druge strane, kao “ne
želi da ga ljudi veličaju zbog toga”, ali najveći razlog je
ovaj: nekim svojim zakonom Vanzemaljci zabranjuju
ljudima da o takvim putovanjima i saznanjima drugima
pričaju, a kao garanciju da ne bi pričali, daju ljudima
vakcinu koja će ih prisiljavati da pričaju. To lično svje-
doči Pavle kad kaže:
“I da se ne bih pravio vazan za mnoga otkrića, dade
mi se žalac u meso, anđeo sotonin, da me tuče da se
ne pravim važan.”
83
Pazimo šta kaže: “dade mi se žalac u meso” (negdje
prevode “žalac”, negdje “trn”). To je igla vakcine koja
se zabada u tijelo. Ubodom “žalca” u tijelo se ubacuje
“anđeo sotonin” koji počne da tuče čovjeka ako počne
da priča ono što mu je zabranjeno. Taj “anđeo sotonin”
nije ništa drugo nego programirana nanotehnologija
ubačena u tijelo kroz onaj “žalac”, tj. vakcinu, i kad čo-
vjek počne da priča i ono što mu je zabranjeno, nano-
tehnologija prepoznaje riječi i uključuje nešto što počne
da “tuče” čovjeka, tj. stvara jake šokovi koji izazivaju
teške bolove prisiljavajući čovjeka na ćutanje. I dok su
Vanzemaljci Pavlu ubrizgali vakcinu, provjerili su da li
radi i to je jadnog Pavla namučilo, te je tri puta molio
“Gospoda” da odstrani “ađnela sotoninog” iz njegovog
tijela:
“Zato triput Gospoda molih da otstupi od mene.” (2.
Korn.12,8)
A onaj “Gospod” cinički mu kaže:
“Dosta ti je moja milost; jer moja moć se slabosti
pokazuje.” (2. Korn.12,9)
Drugim riječima “Gospod” mu stavlja do znanja sljede-
će: “To ostaje u tebi i kad god počneš da se junačiš i
da pričaš ono što sam ti zakonom zabranio, anđeo
sotonin će dobiti vlast nad tobom i tući će te, a ti ne
budi junak, nego budi slab i tom ćeš slabošću zadobiti
moć kojom ćeš pobjeđivati anđela sotoninog te neće
moći da te tuče.”
Veliki je zlikovac i prepredenjak ovaj Pavlov “Gospod”.
I da ga onaj žalcem u tijelo ubačeni “anđeo sotonin”
ne bu tukao, evo kakav je postao Pavle:
“Daklem ću se najslađe hvaliti svojim slabostima, da
se useli u mene sila Hristova. Zato sam dobre volje u
84
slabostima, u ruženju, u nevoljama, u progonjenjima, u
tugama za Hrista: jer kad sam slab onda sam silan.”
I tako nam nevoljni i od Vanzemaljaca vakcinom či-
povani “apostol” Pavle otkriva suštinu hrišćanstva ko-
jeg je osnovao trudeći se da u svojo slabosti i trpljenu
zadobije “božansku silu” svog Vanzemaljca pod ime-
nom “Gospoda Isusa Hrista” “silu” kojom će ”pobijediti”
u sebi “anđela sotoninog”.
I to je glavna osobina hrišćanstva: svaka vlast je od
Gospoda i zato ćuti, trpi i budi pokoran svakoj vlasti, pa
i ovoj današnjoj globalističkoj, jer kad ti oni kroz “ža-
lac”, tj. iglu vakcine, ubace u tijelo “anđela sotoninog”,
tj. nanotehnologiju za kontrolu slobode govora, ima da
trpiš i ćutiš na sve što se oko tebe, tvojima i tebi lično
bude dešavalo, jer ako ne budeš trpio u slabosti, tući
će te “anđeo sotonin”.
Eto, narode, sad vam je sve jasno ko je hrišćanski
“Gospod” i nek vam je jasno zašto je crkva prevarant
ljudi i naroda, eto zašto je uništila svo do osnivanja crk-
ve hiljadama godina prikuljano ljudsko znanje, eto zaš-
to je znanje proglasila za najveću bezbožnu jeres i na
lomačama spaljivala naučnike, slobodne mislioce i
stvaraoce, eto zašto je čovječanstvo dvije hiljade go-
dina tavorilo na istom zaostalom nivou crnog srednjeg
vijeka, eto vam kome služi crkva u borbi protiv slobode
čovjeka kojeg je Bog po svom liku stvorio i kojem je
rekao:
“Rađajte se i množite se, i napunite Zemlju.”
Isus nije Bog, niti je ikada postojao vaskrsli Isus,
nego je Vanzemaljaca i njihovih slugu među ljudima
ideološki isplanirani bezbožni plan i program umrt-
vljavanja, zatiranja i istrebljenja čovječanstva.
85
CRKVENE 153 RIBE I MASONSKI UGAONIK
Među zadnjim stihovima Jovanovog jevanđelja pi-
še ovako:
“A Simon Petar uđe i izvuče mrežu na zemlju punu
velikijeh riba sto i pedeset i tri; i od tolikoga mnoštva ne
prodrije se mreža.” (Jovan,21,11)
Izvući u mreži mnogo riba i brojati ih, čemu to, koja
svrha? Uz sve to naglasiti da su to 153 velike ribe i
brojku zapisati u vjerski spis prepun simbolike? A riba?
Riba je simbol hrišćanstva, simbol Isusa, te ovo nagla-
šeno pominjanje broja velikih riba ne može biti bez
velikog ukrivenog smisla i tajne poruke.
Po hebrejskom pismu broj 153 piše se ANG:
A = 1, N = 50, G = 3
Sanskritsko AṆG u riječi “aṅgayati” AṆG znači OZ-
NAČITI (1) i ovdje je AṆG od osnove AṄK (2) sa zna-
čenjem ZNAK.
Sanskritsko AṄK povezano je sa korijenom “añc”
koji u “aṅkate”, “ānaṅke”, “aṅkiṣyate”, “aṅkitum” znači
LUČNO KRETANJE (3) i ZNAK (4). Dva luka, ili dvije
krivulje, daju znak RIBE i simbola JONI: (). RIBA je
znak Isusa, a JONI je riboliki reproduktivni ženski or-
gan: vagina, materica. I opet nas sve upućuje na ele-
ment VODE, na Oanesa, na boga Okeana i na ENKI-
JA, sumerskog boga vode, znanja, mudraluka i vješti-
na, onog Enkija koji je redizajnirao Adama i od Adamo-
vog rebra klonirao Evu (o tome smo već govorili u temi
“Hrišćanska riba i dvije ribe”, str. 18-31).
U numerologiji hebrejskog ANG, kao broja 153, i
sanskritsko AṆG, AṄG i AṄK korijenska osnova je AN.
Sumersko AN znači VISOK, VELIK, NEBO (5). Sumer-
86
sko AÑC znači KRIVINA, OKUKA, LUK; STVARATI
(6). To odgovara latinskom ANCUS (7), starofrancus-
kom ANCRE (8), srednjevijekovnom engleskom ANK-
ER (9), bretonsko ANCAR, velško ANGOR, perzijsko
ANKAR ili ANGAR (10), irsko ANGCAIRE (11) i to je
hrišćanski simbol SIDRO, latinsko ANCORIS.
Englesko ANGLE, njemačko i dansko ANGEL je ri-
barska UDICA (12).
Latinsko ANGULUS, francusko ANGLE, englesko
ANGLE je UGAO i to je ZNAK “Γ” koji se nalazi na ne-
kim crkvenim freskama i mozaicima i koji u masoneriji
odgovara latiničnom G kao masonskom simbolu.
Galsko AN znači ČIST (13), galsko ANG je ČUVEN,
SLAVAN (14). Egipatsko ȦN znači RIBA (15).
Arapsko AN znači VRIJEME (16). Starogaelic AN je
NAČELO, PRAUZROK; VODA (17). Takođe znači
ČIST, MIO, PLEMENIT, ISTINIT (18). Starogaelik ANG
znači SLAVAN; UVRNUT, ZAKRIVLJEN (19), dakle
opet Γ = G.
Zaključak: 153 = ANG = ZNAK crkvene masonerije.
Hebrejsko DAG je RIBA, a zbir brojnih vrijednosti
slova u DAG je 4 + 1 + 3 = 8. Brojne vrijednosti grčkih
slova u imenu ISUS (IHΣOΥΣ) daju zbir 888:
I = 10, H = 8, Σ = 200, O = 70, Υ = 400, Σ = 200 = 888
Jovan spominje 153 ribe:
888 x 153 = 135.864
I gle: da bi neki objekat za 12 sati dana prešao 135.864
km, mora da se kreće brzinom 3,145 dkm u sekundi,
što je u dvije decimale tačan broj Pi (1 dkm = 10 m).
Hebrejsko slovo za broj deset je JOD, grčko slovo za
broj deset je JOTA. U ikonografiji slovo YOD koriste
87
svjetovni masoni za ime BOG, a slovo JOTA koriste
crkveni masoni za naziv OBOŽAVANI MAJSTOR, što
je drugi naziv za VELIKI ARHITEKTA.
Ni ovo ne može biti slučajnost: u crkvi je riba simbol
Isusa, jer grčko IHΘΥΣ znači RIBA, te riječ IHΘΥΣ
tumače ovako: Ἰησοὺς Χριστóς Θεοῦ Υἱός Σωτήρ. To
znači: Isus Hristos Božji Sin Spasitelj.
Enki (Dagon) sa kanticom vode života.

Pošto masoni često koriste obrnuto pisanje, sad će-
mo IHΘΥΣ napisati obrnuto: ΣΥΘHI = SUTEI. U nekim
etrurskim grobnicama kod Peruđe u Italiji nađene su
urne sa natpisima SUTHI, SUTHI i ANKEN SUTHI
(20), što je skoro isto grčkom ΣΥΘHI, koje je obrnuto
napisano IHΘΥΣ. U hrišćanstvu se sve vrti oko ribe i
njene simbolike vavilonskog ribolikog boga DAGONA,
boga sunca i vode, i još starijeg sumerskog boga EN-
KIJA. Krst sa Suncem je solarni simbol, a ispod sidro
sa ribama je ANKER, ANCAR ili ANGOR, simbol vode,
a sve je simbol Isusa.
88
Isus je rekao: “A koji pije od vode koju ću mu ja dati
neće ožednjeti dovijeka; nego voda što ću mu ja dati
biće u njemu izvor vode koja teče u život vječni.”
Freska iz 13. vijeka, crkva Bogorodice Ljeviške,
Prizren.
89
Hršćanski petroglifi (3. vijek, katalomba sv. Domitile,
Rim).
Hrišćansko krštenje vodom je prva inicijacija uvođe-
nja u misterije dagonizma, a prehrišćanski narodi kao
služitelji Boga Sunca, i prvi templari po uzoru na njih,
praktikovali su krštenje vatrom (provođenjem ili ska-
kanjem kroz vatru)
Papina mitra je glava ribe.

Ako broj 153 (ribe) uzmemo kao kabalistički broj
sastavljen od 1, 5, 3, po vrijednosti grčkih slova, jer je
originalni tekst Jovanovog jevanđelja na grčkom, onda
90
su to slova A (α) = 1, E (ε) = 5, Γ (γ) = 3. Ako je u riječi
AEG kodirano neko tajno kabalističko značenje, šta se
krije iza grčke riječi AEΓ (αεγ)?
Pogledajmo:
“U starom beotijskom dijalektu AI, OI ponenekad su
pisani AE, OE, kao u latinskom; npr. ΑΕΣΧΡΟΝΔΑΣ Αἰ-
σχρώνδας, ΠΛΑΥΧΑΕ ΠλαύΧαι Πλαχύᾳ, ΔΙΟΝΥΣΟΕ
Διονύσοι Διονύσῳ, nađeno je u natpisima.” (21)
“Grci jarca nazivaju αἶξ, odakle je i Aegean Sea
dobilo svoje ime.” (22)
Pošto je grčko AE značenjem jednako grčkom AI,

znači da je AE u grčkom αεγις značenjem jednako
grčkom AI u αἰγίς i αιξ sa značenjem JARAC (23), kao
JAR iz JARAC u slovenskom JARILO, što je u latin-
skom AEGIS.
JARAC je prehrišćanski simbol Sunca, ali preko oblika
αἰγίς riječ αεγις takođe ima značenje ŠTIT, i to ne bilo
91
kakav i bilo koji štit, nego Zevsov BLJEŠTEĆI ŠTIT,
BOŽIJI ŠTIT (24). Grčko αἴγλη znači SUNČEV SJAJ,
BLJESAK; SLAVA (25). Etrursko AE u AESAR je BOG
(26), a to isto znači i AE u irskom AESAR (27). U
velškom AEG (množina AIG) je PROIZVOĐAČ, NA-
PREDAK (28), jer je Sunce i proizvođač i napredak.
Koja je uloga ŠTITA? On je POKRIVAČ, ODBRA-
NA, ZAŠTITA. Sad se postavlja pitanje: kakve veze
imaju ribe sa svjetlošću, sa Suncem, sa Bogom, sa šti-
tom, sa pokrivače, odbranom i zaštitom? To je nužna
potreba u svakom ilegalnom radu i sve tajne organi-
zacije i tajna društva djeluju pod velom tajne, sakriveni
od zakona i javnosti. To je odlika svih tajnih društava,
pa i crkvenih masona:
“Slobodni zidari se izrazito nazivaju ‘sinovima svje-
tlosti’, jer oni imaju, ili barem imaju pravo na to, da pos-
jeduju pravo značenje simbola; dok su nečisti ili nepro-
svijećeni koji nisu dobili ovo znanje suprotnost za koji
se kaže da su u tami.” (29)
Kod judejskih masona, kao osnivača nove religije
među nejudejima, kako bi ih otrgli od vjere u Sunce i
Boga Sunca, riba je simbol masonskog ćutanja, simbol
tajne, jer riba je nijema i ni jedan artikulisani ili near-
tikulisani glas ne daje. Preko ribe povezuju se ja Jonom
i preko bliskoistočnog Dagona veza ide sve do su-
merskog Enkija, Vanzemaljca koji je redizajnirao Ada-
ma i od Adamovog rebra klonirao Evu 5718 godina od
početka stvaranja svijeta, ili 4282 godine p.n.e.
..............................
92
(2) Ibid.
(3) Ibid.
(4) Ibid.
203.
(7) Walter William Skeat, An Etymological Dictio-
nary of the English Language, Second Edition, Oxford:
The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co.,
1893, pg. 23.
(8) Ibid.
(9) Ibid.
(10) John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic,
and English, Vol. I; London, 1806, pg. 125.
7.
(12) Walter William Skeat, Ibid. pg. 24.
(14) Ibid.
(15) E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyphic
Dictionary, Vol. I, London, John Murray, 1920, Plate
CXX.
(16) John Richardson, Ibid. pg. 114.
, pg. 30.
(18) Ibid.
(19) Ibid. pg. 34.
(20) Anthropologia, Vol. I – 1873-5; London: Anthro-
pological Society, 1873, pg. 140.
93
(21) Evangelinus Apostolides Sophocles, A Greek
Grammar; Hartford: William J. Hamersley, Publisher,
1869, pg. 13.
(22) Priscilla Throop, Isidore of Seville’s Etymo-
logies the complete English translation of Isidori His-
palensis Episcopi Etymologiarum sive Originum Libri
XX, Volume II, Books XI-XX, Charlotte, Vermonth,
2013, XIII, 16, 1.
(23) Johann Christoph Adelung, Grammatisch-kriti-
sches Wörterbuch der Hochdeutschen Mundfart Nach
der Ausgabe letzter Hand 1793-1801, Band 3 von 6;
Berlin, Hofenberg, 2014, pg. 63; (ISBN 978-3-8430-
4462-2)
1883, pg. 33.
(25) Ibid.
(26) Robert Ellis, The Armenian origin of the Etru-
scans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, pg. 97.
(27) Ibid.
Language, The Second Edition, Vol. I; Denbigh:
Printed and published by Thomas Gee, 1832, pg. 21.
(29) Albert G. Mackey, An Encyclopedia Of Free-
masonry, Vol. I; Philadelphia: L. H. Everts & Co., 1891,
pg. 469.
94
MASONSKO “VUČNO UŽE”
Iznad Isusovog lijevog stopala rubni dio toge vezan je

čvorom kao simbolom smotanog masonskog užeta
(mozaik, 11-12. v., Firentinska krstionica, Italija).
95
96
Na crkvenom mozaiku prikazan je Isus sa dva ma-
sonska znaka: zlatno “Γ” na desnom ramenu i znak
masonskog vučnog, voznog ili teglećeg užeta (engle-
ski: Cable-Tow) na donjem dijelu njegove toge iznad
lijevog stopala.
O značenju ovog simbola u masonskim knjigama
zapisana su razna tumačenja po kojima se da zaključiti
da većina masona ne zna pravi smisao vučnog užeta,
a najčešće se pozivaju na stih proroka Hosije:
“Vukoh ih uzicama čovječjim, užima ljubavnijem.”
(Hos.11,4)
Nije to to i daleko je od toga, nego da bismo znali
pravi smisao vučnog užeta, treba da znamo ovo:
“Prema drevnim zakonima masonerije, svaki brat
mora pohoditi svoju ložu ako je u krugu njegovog vu-
čnog užeta. Dužina jednog E. A. P. vučnog užeta iznosi
tri engleske milje ili 15.840 stopa.” (1)
Dužina od 15.840 stopa je 4828,032 metara i ako je
masonski hram na tolikoj udaljenosti od masona, on
treba redovno da ga posjećuje. Međutim to je spore-
dno i skoro beznačajno značenje vučnog užeta, jer nje-
govu dužinu treba računati po drugoj mjeri, po pravoj
mjera za užad koja se zove se “skein”, čija je dužina
109,728 m ili 4320 inči.
Broj 4320 je ezoterijska razmjera mjera Solomono-
vog hrama koji je imao sljedeće mjere u svetim laktima
(SL):
• visina portala……………120 SL
• dužina………………….….60 SL
• visina bez portala.………..30 SL
• širina……………………….20 SL
I evo: 120 x 60 x 30 x 20 = 4,320.000
97
Broj 4320 je takođe razmjera mjera Velike piramide
i Zemlje. Visina Piramide je 147,6505019 metara:
147,6505019 x 4320 = 637.850,1682 m = 637,8501682
km = 10-ti dio dužine Zemljinog ekvatorskog polupreč-
nika.
Zbog gibanja Zemlje i zakrivljenosti njene ose, za
4320 godina Zemljina osa se pomjeri 60 stepeni u od-
nosu na nebeski sjeverni pol, a Sunce se za toliko ste-
peni pomjeri u odnosu na zvijezde zodijačkog kruga, tj.
pomjeri se dva zodijačka znaka. Dakle je vučno, vozno
ili tegleće uže simbol vremena i njegove sile koja vuče
i giba Zemlju oko Sunca.
Vučno uže na Isusu, Velikom Arhitekti crkvenih ma-
sona, pokazuje da je Isus osa vučne sila Zemlje i kos-
mosa, odnosno da je Isus osa svijeta, Aksis Mundi. To
je inicijalima napisano u vrhu mozaika: • A • + • M •
..............................
(1) George Oliver, A Dictionary of Symbolical Ma-
sonry; London, Published by Richard Spencer, 1853,
pg. 57.
98
LOG, LOGA, LOŽA I LOGOS
Nebo je loga ili loža, Sunce je Log, a sve u nebu

je Logos: Tvorac i Svedržitelj Bog Oz.
Gaelik LOG ili LAG je UDUBLJENJE, DUBINA, PE-

ĆINA; MJESTO (1). To isto znači galsko LOG. Velško
LLOG je OLTAR u KAMENOM KRUGU i to je simbolika
Sunca u nebu, odnosno Boga u nebu (2).
U srpskom LOGA osnova je LOG. LOG je STANAR
LOGE. LOGA je centar LOGOV, NJEGOVO GNIJEZ-
DO, KUĆA NJEGOVA.
99
Srpsko LOŽITI izvedeno je od LOG i ovaj LOG je
kod Kelta bilo DRVO namijenjeno za vatru:
LOG > LOGITI > LOŽITI
Mjesto u kojem se LOŽI je LOŽA, a LOG je IZVOR
VATRE, TVORAC I DAVALAC VATRE. LOŽA je VAT-
RENA, SJAJNA, BLJEŠTEĆA. Na Zemljinom nebu
Sunce je LOG , u cijelom kosmosu LOG je BOG OZ:
LOG OZ > LOG OS > LOGOS
Hebrejsko OZ (‫ )זע‬znači SNAŽAN, MOĆAN, SILAN,
ŽESTOK, GNJEVAN; SJAJ, DIVOTA, SLAVA (3). U
Septuaginti se prevodi kao POHVALA, SLAVA (4).
OZ je OS, OSA, OSOVINA KOSMOSA, AXIS MUN-

DI KOJI JE LOG I LOGOS: IZVOR I DAVALAC ŽIVO-
TVORNE VATRE CIJELOM SVIJETU I UZROK JE
POSTOJANJA SVIJETA.
LOGOS je stvorio Sunce iz nebeske vode kao petog
elementa zvanog EDER, ETER ili ETAR, u sušini je to
PRVI ELEMENT iz kojeg su stvoreni zemlja, zemaljska
100
voda i vazduh, a vatra je Božije suštine:
Božji dizaše se nad vodom. I reče Bog: neka bude svje-
tlost. I bi svjetlost.” (Stvaranje,1,1-3)
Pomenuta zemlja je nebeska voda, ETAR. Ona je ro-
dila Sunce, prvorođenog sina Božijeg, i ona je perso-
nificirana u vinčanskoj i sanskritskoj boginji Dahani, u
sumerskoj Inani, egipatskoj Izis, u akadskoj Ištar, u tra-
čanskoj Kubeli, u grčkoj Ateni, u hrišćanskoj Mariji
(Isus je “rođen u pećini”, a pećina je loga, tj. masonska
loža).
Nebeska voda ETAR je LOGA BOGA LOGOSA,
LOŽA I LOŽNICA NJEGOVA KROZ KOJU JE SVE
STVORENO ŠTO JE STVORENO, dakle je i ONA
DIO LOGOSA.
..............................
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Her-
ne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902,
pg. 595, 562.
Language, Vol. II; London: Printed for E. Williams,
1803, pg. 289.
wster, 1865, pg. 763, 764.
(4) R. Steven Notley and Jeffrey P. García, The Go-
spels in First-Century Judaea; Leiden/Boston: Brill,
2013, pg. 50, (ISBN 978-90-04-30044-6, hardback;
ISBN 978-90-04-30543-4 (e-book)
101
CRKVENI MASONSKI SIMBOLI
Sunce sa dva puta po šest zraka je vrijeme godine

sa dvanaest mjeseci. Simboli:
I = Obožavajući Majstor, Veliki Arhitekta (Isus),
II = dva stupa = znak crkvene masonske lože,
ᴒ = svjetlost lože i znak ljetnog solsticija
102
CRKVENI MASONI I PLAN SLOVA Z
Isus sa slovom Z i “anđeli” sa slovom Γ, tj. G.
103
Na mozaiku bazilike San Vitale u Raveni, urađenim
547. god. novcem rimskog imperatora Justinijana I, na
liku Isusa je latiničko slovo Z, hebrejsko sedmo slovo
ZAIN (‫ )ז‬čije postanje kabalisti povezuju sa Jahveom:
“Osmislio je Zain, vodećeg u Pokretu, krunisao ga,
uobličio i udružio sa Blizancima u kosmosu, Sivan (ju-
ni) u godini i lijeva noga čovjekova." - Sefer Jetzirah,
24.
Hebrejsko Sefer Jetzirah (Sefer Yetzirah) je Knjiga
stvaranja i pripada knjigama judejskog misticizma u
sastavu Kabale s početka nove ere. U citiranom stihu
pomenute knjige slovu Z (‫ )ז‬pridaje se veliki značaj, jer
je sedmo po redu i samim tim pripada suboti, sabatu
kao svetom prazničnom danu odmora. To je kruna slo-
va Z. “Lijeva noga čovjekova” je znak da je to vrijeme
podizanja Sunca od juga ka sjeveru, vrijeme napretka.
Dalje stih kaže da je slovo Z udruženo sa zodijačkim

znakom Blizanci, a ne treba smetnuti s uma da je u vri-
jeme pisanja pomenute knjige ljetni solsticij bio tačno
iznad Blizanaca, dakle je slovu Z dato značenje Sunca
104
u najvećoj snazi na najvišem mjesto u godini. Samim
tim, slovo Z je početno slovo u hebrejskoj riječi ZION
koja je značenjem povezana sa grčkim Σιρός sa zna-
čenjem VRUĆ (1), a postanjem je od ΣΕΙΡ, SUNCE (2),
ili od ζέρος sa značenjem GRIJANJE (3). To je kao
Zidon, Sidon; Zion, Sion; Ζιβύνη, Σιβύνη (4). I evo:
hebrejski SIVAN (jun) je nazivom je identičnan grčkim
riječima Ζιβύνη (ZIVUNI) i Σιβύνη (SIVUNI). Original-
no značenje je ŠILJAK (koplja) (5), tj. VIS, VRH, ŠI-
LJAK PIRAMIDE SUNCA, LJETNI SOLSTICIJ:
“Sedmo slovo, Zain (Z) je jedno od jednostavnih slo-
va i povezano je sa znakom Blizanci. Njegovo funda-
mentalno značenje je ‘mač’ ili ‘oružje’, dok hijeroglifski
znači ‘strijela’, i oba značenja sugerišu osvajanje. Kao
broj sedam je savršenstvo prve velike stepenice ili pe-
rioda u ljudskom ciklusu razvoja...” (6)
Ljetni solsticij je vrhunac Sunčeve moći. Preneseno
na čovjeka, na vladara ili na vladajuću elitu, po mason-
skoj simbolici to sugeriše dostignutu najveću moć kad
čovjek, vladar ili vladajuća elita treba da zgrabi mač i
drugo oružje i da krene u osvajanje. To je bila istorijska
istina judeo-hrišćanstva: prvo su krenuli u osvajanje
nehrišćanske Evrope, zatim slijedi judeo-hrišćanski im-
perijalistički kolonijalizam širom svijeta, te krvave i ge-
nocidne revolucije kroz koje najbogatija vrhuška judeo-
-hrišćanske masonske piramide preuzima vlast i pri-
rodne resurse. Od 2020. javno vladaju svijetom lažnom
pandemijom koronavirusa i globalnom vakcinacijom
“protiv koronavirusa” počeli su praktično izvršenje ge-
nocida nad cijelim čovječanstvom kroz eugeniku. Sve
105
je to davno skrojeni judeo-hrišćanski plan pod kodom
“Isus Hristos” i njegovog slova Z. Čitajmo pažljivo:
“Zain predstavlja čovjeka kada je dostigao stepen u
kojem može razumjeti osnovne principe života i sna-
gom svoje usavršene čovječnosti zgrabiti kao oružje
kojim će sebi krojiti sudbinu.” (7)
Ovaj “stepen u kojem može razumjeti osnovne prin-
cipe života” je dostignuti naučno-tehnološki stepen koji
je od iluminatske grupe, koja sebe smatra superior-
nom, uzet kao oružje protiv ljudi koje oni smatraju ma-
nje vrijednima od stoke:
“Na ovom stepenu u njegovoj savrenoj čovječnosti
čovjek mora postati osvajač sa kraljevskom sposob-
nošću da vlada prvo sobom, onda svom prirodom, te
snagom da brani, štiti i koristi mistično oružje darovano
svakom Pobjedniku, zvani ‘Duhovni mač’ ili ‘Ognjeviti
mač’ magova.” (8)
Lakovjernom, sujevjernom, prostom i neukom naro-
du hrišćanstvo je od njih prikazano kao spasonosna
vjera, a za njih, kreatore i vođe hrišćanstva, hrišćan-
stvo je davno skrojeni plan čije se ostvarenje počelo
privoditi kraju od 2020. lažnom globalnom pandemijom
“koronavirusa”, a “spasenje” je vakcinacija, revakcina-
cija, sterilizacija i 70-80%-tna depopulacija Zemlje i
sva Zemlja, kako oni misle, ostaće njima i njihovom po-
tomstvu u naslijeđe.
..............................
(1) Francis Edward J. Valpy, The Etymology of the
Words of the Greek Language; London: Longman,
Green, Longman, and Roberts, 1860, pg. 149.
106
(2) Ibid.
(3) Ibid.
(4) Ibid.
(5) Ibid.
(6) Harriette Augusta Curtiss and F. Homer Curtiss,
The Key to the Universe; Washington, D. C., The
Curtiss Philosophic Book Co., 1938, pg. 277.
(7) Ibid.
(8) Ibid.
DI – IME BOGA U VINAČNSKOM PISMU
Sanskritsko DI daje riječima DIV i DĪVÁS značenje

SJATI, BLJEŠTATI, BLISTATI (1). Sanskritsko DIVA je
DAN; NEBO, NEBESA (2). Sve se slaže sa srpskim
DIV, DIVA, DIVOTA, a značenje srpskog DIKA je PO-
NOS, ČAST, SLAVA. DI je u srpskom DIS, DISAJ, DI-
SANJE i bukvalno znači ŽIVOT. DI je SJAJ, BLJESAK,
DIVOTA, SLAVA, BOG.
Vinčanska ligatura DI: (srednji red, treći

znak s lijeva).
107
Najstariji grafički prikaz imena DI je vinčanska liga-
tura sastavljena od slova “I” po sredini trougla koji je
slovo “D”: . Isti prikaz je na nekim stećcima.
Na nebeskom prestolu vremena je DI ( ), (motiv

na stećku obelisk, Obla Brda, “Jelašin bor”, Trnovo,
BiH).
Galsko DI ima dva značenja: 1. MALO, 2. ŽELJA
(3). Od ovog DI je srpsko ikavsko DITE, dete, dijete.
108
Galsko DIA je DAN; BOG (4). Gaelik DI, DIA takođe
znači DAN; BOG (5).
Sumersko DI znači IĆI, KRETANJE (6), a znači još
GOVORITI, DIVANITI (7).
Da li napisano znači nešto više od imena DI, da
li slovo Δ i slovo I pojedinačno imaju neko značenje?
Sanskritsko DAKA je VODA (8), a znak vode je su-
mersko piktograf sa značenjem VAGINA. To je
znak žene u uspravnom, stojećem položaju, a za ležeći
položaj je obrnuto: . I gle:
Božji dizaše se nad vodom.” (Stvaranje,1,1-2)
Biblija kaže da je Bog stvorio zemlju, a ne kaže da je
stvorio vodu, ali voda ipak postoji. Novostvorena zem-
lja se ne vidi, jer nema oblik, sve je tama.
Pazimo ovo: duh nije ispod vode, niti je oko vode,
nego iznad vode i pošto je duh iznad vode, voda, dakle,
leži ispod duha. Znak ležeće vode, odnosno žene, je
vagina: , a šta je znak Božijeg duha? To je znak “I”,
znak penisa. Voda je ženski stvaralački i rađajući prin-
cip, Božji duh je muški stvaralački i rađajući pricip, a
skupa spojeni su ovo: .
Podsjetimo se šta je rečeno za muža i ženu: “...i
prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo”
(Stvaranje,2,24).
Nebeska voda je Eder, Eter ili Etar i to je Velika Bo-
ginja Majka drevnih naroda. Bog Otac je spojen s njom
i oboje su, kao muž i žena, jedno tijelo (kako gore, tako
dole).
109
Pa gdje je ona u početku tek stvorena zemlja? Stvo-
rena, a nema je, nema oblika, ne vidi se? Zemlja je u
vodi sa svim svojim elementima, zemlja se rodila iz vo-
de i zemlja je DITE, tj. dete Majke Etera i Boga Oca:
“Jer navalice neće da znadu da su nebesa bila ot-
prije i zemlja iz vode i usred vode Božijom riječi.” (2.
Petrova,3,5)
DI je Sjaj, Bljesak, Divota, Slava: Bog Otac i Velika
Boginja Majka, DIV i DIVA, zajedno spojeni DI: .
..............................
(2) Ibid. pg. 478.
(4) Ibid.
, pg. 331.
209.
(7) Ibid.
110
LAŽI CRKVENIH MASONA
Godišnja doba (6. vijek., San Vitale, Ravena, Italija).
111
LABRNJA
Etimolozi judeo-hrišćanske škole, dakle etimolozi
bezbožne evolucionističke ideologije koja se utemeljila
u svim državnim institucijama od Bečkog kongresa
1878., svjesno prelaze preko činjenice da su neposre-
dno nakon biblijskog potopa sredinom trećeg mileni-
juma stare ere, svi narodi svijeta potekli od jedne po-
rodice: od tri Nojeva sina i njihove tri žene. Samim tim
i jezik kojim su govorlili prvi postpotopski narodi bio je
isti jezik, te je logično da su iz tog prvog zajedničkog
jezika u svim jezicima preostale neke riječi istog ili sro-
dnog oblika i značenja. Time se uspješno počela ba-
viti uporedna lingvistika 19. vijeka, da bi se njeno je-
dnoumno ateističko kanalisanje počelo vršiti već od pr-
vih decenija 20. vijeka. Jedan od primjera prenebjega-
vanja spomenutih činjenica je riječ LABRNJA.
Riječ LABRNJA slušao sam od starijih još u svom
djetinjstvo 50-tih godina 20. vijeka. Izrazi kao “začepi
labrnju” “razbiću ti labrnju”, “ne labrnjaj”, “ne laprdaj” i
sl., bili su česti u govoru. LABRNJA je USNA, pa su
glasovi B, P, M nazvani LABIJALNI, jer se tvore na
LABIJAMA, tj. usnama. Od osnove LAB su i riječi LA-
PATAK (rubno parče, okrajak) i riječ LABAV. Skraćeno
LABRNJA je LÁBRA. Petar Skok tvrdi da je to od latin-
skog LABRUM od kojeg je postalo talijansko LABBRO
(1). Nije tačno, laže Petar Skok!
Riječ LABRNJA, sa osnovom LAB, jedna je od riječi
prepotopskog jezika koja se sačuvala u jeziku Arjana,
Jafetovih potomaka, i među polatinjenim etrurskim Ra-
senima i grciziranim Tračanima. Tako galsko LABHA-
IRT, LABHRAM znači GOVORITI (2), što je u gaeliku
112
takođe LABHAIRT i LABHAIR (3). U latinskom LABIA
znači USNA, dok u grčkom λᾰβή znači HVATANJE,
GRABLJENJE (4). To je u srpskom LAPITI i HALAP-
LJIV. Za Skoka HALAPLJIV je turskog porijekla, jer je
njemu “arapsko chala dala tursko hala iz oblasti ku-
ćanstva” (5). Opet netačno! HA u HALAPLJIV znači ZI-
JEV, OTVOR, jer samo zijevom možemo izgovoriti HA
u HALAPLJIV. LAP u HALAPLJIV je GRAB, ZGRAB,
ŠČEPATI tj. HALAPLJIV je GRABLJIV, POHLEPAN.
I opet se može podići neka salonska uštirkana škol-
ska budaletina sa leptir-mašnom ili kravatom, koja će
po Skokovoj laži početi da LAPRDA kako srpsko LA-
BRNJA i LABRA ipak potiču od latinskog LABIA i LA-
BRUM, a ja pitam sve te školske blentovine: otkud LAB
u perzijskom sa značenjem USNA, RUB, OKRAJAK
(6)? Zar Perzijanci nisu Jafetovi Arjani?
..............................
256.
(3) A Dictionary of the Gaelic Language, Vol. I; The
Highland Society of Scotland, Edinburgh and London,
1828, pg. 546.
(4) Henry George Liddell and Robert Scott, A Gre-
ek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press,
1883, pg. 868.
(5) Petar Skok, Ibid, Knjiga I, str. 651.
and English, Vol. I; London, 1806, pg. 806.
113
O ISTOM “BOGU” I IMENU SRBA I HRVATA
“Nisam došao da donesem mir, nego mač.” (Matija,

10,32)
Tvrdnja da je ime Srba od latinskog SERVUS, što
znači ROB, netačna je i zlonamjerna, a potiče iz judeo-
hrišćanske Bečko-berlinske škole, tj. iz crkve.
114
Netačnost ove tvrdnje pokazaćemo na dva primjera
latinskih riječi. Ime Srba stari Grci su pisali SERVOI
(Σέρβοί) i SIRVOI (Σίρβοί), dakle su osnove Σέρ
(SER) i Σίρ (SIR).
Prvi primjer
Latinsko SERVUS potiče od grčkog ἔρος (1), dok
grčko εἴρεον, εἴρερον znači ROPSTVO (2). Latinsko
SERVUS je RATNI ZAROBLJENIK, a izvedeno je od
SERVO (3). I gle: rimski zarobljenik u afričkoj Nubiji bio
je SERVUS isto kao i zarobljenik u Palestini ili bilo gdje,
te je latinsko SERVUS uopšten pojam i nije vezan sa-
mo za zarobljene Srbe, nego za sve rimske zaroblje-
nike.
Drugi primjer
Latinsko SERVO znači ŠTITIM, ČUVAM (4), a izve-
deno je og grčkog έρύω preko latinskog ERVO, SER-
VO (5).
Samim tim ime Srba nije sa latinskim značenjem
SERVUS (ROB), nego SERVO: SLUŽBENIK, ČUVAR,
ZAŠTITNIK. Svaki savjetnik carski, svaki general carev
i svaki vojnik carske vojske je je SERVO, tj. SLUŽBE-
NIK i nije rob, već je slobodni građanin u svojoj službi,
a SERVUS je zarobljenik bez građanskih prava i on je
rob.
Zaključak
Ime Srba stari Grci su pisali Σέρβοί i Σίρβοί, dakle
su osnove Σέρ (SER) i Σίρ (SIR). Vidi se da to nisu
osnove od kojih je postalo latinsko SERVUS (rob), ali
mržnja prema Srbima zaslepljuje njihov razum i jezičku
115
istinu preokreće u svoju laž. Osnove SER i SIR odnose
se na SUNCE I SVJETLOST. Osnova SER postoji u
latinskom SERTA (vijenac) (6) i SERENUS (suvoća,
suša) (7):
Svojim srodnim oblikom, postanjem i značenjem ri-
ječi ZAR, SAR, SER, SOR, SUR i SIR odnose se na
SUNCE, SJAJ, SVJETLOST i kao takve su u drevna
vremena bile u sastavu imena narodnih glavara (8) i za
njih francuski lingvista Charles de Pougens (1755 –
1833) kaže:
"Niko ne spori da su riječi koje označavaju glavu če-
sto korištene kao prirodne metafore za označavanje
onoga ko zapovijeda, ko upravlja.” (9)
Od riječi ZAR, SAR, SER, SOR, SUR i SIR izvede-
na su stara imena Srba, a imena SRB i HRVAT su istog
značenje, sinonimi, jer su to bila dva imena jednog
naroda sve dok nakon crkvenog raskola 1054. crkva
od njih nije počela stvarati dva neprijateljska naroda.
Raskol je i stvoren radi toga, a ne zbog onoga što se
zvanično tvrdi, jer jedan tako veliki narod na Balkanu
srednjeg vijeka ujedinjen jednim vladarom u jednu dr-
žavu lako bi povratio sve od Rimljana i Romeja oteto
srpsko i spriječio bi sve planove judeo-crkve u stvara-
nju vjestačkih naroda i novih država na Balkanu i u Ev-
ropi.
"Ali je interesantno da vizantijski pisci iz toga doba,
Zonaras i Kedrenos, brkaju Srbe sa Hrvatima i obratno.
Znači, da ova dva jugoslovenska plemena nisu ni u to
staro doba imala nekih oštrih razlika između sebe, kao
što ih nemaju ni danas. U ono vreme nisu bili ni crkvom
rastavljeni , pa nije nikakvo čudo što Zonaras veli:
116
‘Hrvati koje i Srbima zovu,’ a Kedrenos kaže: ‘Srbi koje
Hrvatima zovu’.” (10)
Sanskritska imenica KURVAT (m. rod) KURVATI (ž.
rod) znači SLUŽBENIK, SLUIŽTELJ, SLUGA, PRED-
STAVNIK, ZASTUPNIK, RADNIK (11). To je znače-
njem potpuno isto latinskom SERVO.
Sumersko KUR znači: a) OKO SVJETLOSTI, SJAJ,
BLJESAK (12); b) SJAJ, ZAR, SIJANJE (13).
Dakle su ZAR, SAR, SER, SOR, SUR i SIR u starim is-
torijskim imenima Srba istog značenja kao i KUR u san-
skritskom KURVAT, odnosno isto latinskom SERVO.
Grčko HROBATOS ili HROVATOS (Χρωβάτος) kod
Porfirogenita sastavljeno je od dvije riječi:
a) Χρω
b) βάτος
Grčko Χρω- je korijen u grčke riječi koja znači BOJA
(14), a grčko βάτος isto je kao i grčko βάτίς što znači
ZRÄKA (15). Tako bi Porfirogenitovo Χρωβάτος (Hro-
batos ili Hrovatos) značilo BOJA ZRÂKA, BOJA SVJE-
TLA: SVIJETLI, SJAJNI. To isti znače riječi ZAR, SAR,
SER, SOR, SUR i SIR u Imenu Srba (grčki: Σέρβοί,
Σίρβοί).
A sad da vidimo zašto su Latini Hrvate nazvali CRO-
BAT, CROBATIAN? Počinjemo od prvog dijela CRO-.
Pratimo latinske riječi sa korijenom CRO-:
- CROCA = grčki κρόκη = ŽUTI POLEN (16)
- CROCCALIS = DRAGI KAMEN (17)
- CROCIAS = DRAGULJ (18)
- CROCUS = KACUB (19) = grčki κρόκος (20). To je
ŠARFAN (naziv je dobio po perzijskoj riječi ZAF’ARAN,
117
što u prevodu doslovno znači BUDI ŽUT, a to znači i
grčko κρόκος = ŽUMANCE.
Latinsko CRO znači SJAJAN, ŽUT, SVIJETAL. To
znače i riječi ZAR, SAR, SER, SOR, SUR i SIR u imenu
SERBOI, SIRBOI ili grčki: Σέρβοί, Σίρβοί, latinski
SERVI.
..............................
A. G. Valpy, 1828, pg. 429.
(2) Ibid.
(3) Ibid.
(4) Ibid.
(5) Ibid.
(6) Ibid.
(7) Ibid. pg. 428.
(8) Charles de Pougens, Trésor des origines et
dictionnaire grammatical raisonné de la Langue Fran-
çiase; Paris: De L’imprimerie Royale, 1819, pg. 278 –
279.
(9) Ibid. pg. 279.
(10) Vaso Glušac, Istina o bogumilima; Beograd,
Književne novine, 1992, str. 41.
(11) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di-
ctionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 294.
(12) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian
Lexicon; Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung,
1908, pg. 213.
Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg.
225.
118
Greek-English Lexicon, New York: Harper & Brothers,
1883, pg. 1747.
(15) Ibid., pg. 279.
(16) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Claren-
don Press, 1968, pg. 460.
(17) Ibid.
(18) Ibid.
(19) Ibid., pg. 461.
(20) Henry George Liddell and Robert Scott, Ibid.,
pg. 847.
ZAPIS NA OLOVNOM SVITKU
Pronalazač: želi da ostane anoniman (kriujumcar

antikviteta).
Mjesto nalaska: Srbija, okolina Viminaciuma.
Veličina ploče: nepoznata...
Vrijeme nastanka: prvi vijekovi nove ere.
Jezik zapisa: kelto-slavjanski.
Pismo zapisa: slavjanske rune.
Ploča je napisana u čast izginulih ratnika kao
posmrtna besjeda pri obredu spaljivanja izginulih.
119
Prvi dio natpisa s lijeve strane svitka.
120
Drugi dio natpisa s lijeve strane svitka.
121
Treći dio natpisa s lijeve strane svitka.
122
Četvrti dio zapisa na desnom kraju svitka.
123
НNH ΛЕСХОД YHC ÆГ
ΛЕXHД APEBь ЧΛОВЈЕЧАХ ГЛАВАRAEI OCTIΛОМ
H OYШHX ZPБΛOYШНТН І CPZBHXÆ П(Е)РΛ
Æ NEHДHBÆ ЧΛОВYЧRAENHX KOCTH O
THNHXO ЧHCΛJA ПHTHNH(E)ШHX •Г
JETH ДENÆHNO ШРÆNÆHДHB
ЖÆТ TRETÆРÆ ПJETHBH MРEAT
124
Dešifrovanje:
СИЛHИ ОГАЊ СΛУЖБА ЧАСHА
У CΛABУ ПOMEH HAPOДHИX ГЛABAPA ЧУBEHИX
И CЛABHИX И БЛИСТАВИХ И СPЧAHИX
СЈАЈHИX
БOPAЦA XEPOJCKИX СKУПOЦJEHИX
POЂAKA БPOJA СТРАДАЛΟГ •Г
ПOKPEЋE ЖЕЉЕ СΒЕТΟСHЕ
CMИCAO УЗВИШЕHИ ΓΡΟΜΟΒИTO MPИJETИ
Spaljivanje poginulig ratnika.
125
DARDANIJA, NJENO IME I LOKACIJA
Za riječ DAVITI Petar Skok kaže da je iz sveslaven-
skog i praslavenskog doba (1). Za francusko DAVIER,
sto znači KLIJESTA (2), etimolozi tvrde da ne znaju
odakle je porijeklom, jer mrze istinu i prećutkuju istinu.
Kad neko ili nešto nečemu ukliješti vrat, dolazi do
davljenja. Pogledajmo sliku klasičnih kliješta: mjesto
koje hvata je okruglo. Tako i šake postaju kliješta kad
nekoga ili nešto DAVE.
U srpskom DAVITI i francuskom DAVIER korijenska

osnova je DAV koja nosi značenje OKRUGLO i nalazi
se u srpskom prilogu DAVNO.
Neko će zapitati: “Kako DAVNO može biti OKRU-
GLO?” Može, jer DAVNO obuhvata velike vremenske
periode, velike cikluse, a osnovni ciklus vremena je
godina koja je PUNI KRUG Zemlje oko Sunca: DAV u
DAVNO znači KRUG.
Persijsko DAWR (čita se: DAVR) je PERIOD, CIK-
LUS, GODINA (3), a persijsko DAWDA (davda) je
KRUG (4). Arapsko DAWR (davr) je KRUŽNO KRE-
TANJE, KRUG (5), na persijskom DAWRĀN (6). Persij-
sko DAWLA je KOVITLAC, SVRTAK, VIR, KRUG,
VORTEKS (7), te persijsko DAWLAḤ znači OLUJA,
URAGAN (8), jer vjetar KOVITLA UKRUG, pa je slo-
venski bog vremena, vazduha, vjetra, oluja, munja i
gromova poznat i pod imenom DAVOR.
126
Osnova DAV se nalazi u sanskritskog DAVĀ (9),
koje znači VATRA, VRELINA, POŽAR, RAZARANJE,
UNIŠTENJE, te je DAVOR bio bog rata Slovenima koji
nisu znali za Svetovida.
Kosovo je krug ili dar: Dardania.

DAV u svom originalnom i najstarijem značenju je
DOB, PERIOD, KRUG, GODINA, VRIJEME. Tako u
epskoj narodnoj pjesmi “Smrt Marka Kraljevića” stih
“Davor, Šaro, davor, dobro moje!” znači “Vrijeme, Šaro,
vrijeme, dobro moje!”
127
Osnova DAV se nalazi u DAWURD (Davurd). To je
bio naziv za oblast sjeverozapadno od Kašmira, zemlja
koju Ptolemi naziva DARDÆ, od domaćeg stanovniš-
tva zvana DARAD, a Persijanci je nazivali DAWRUD
(10) sa osnovom DAW što u persijskom znači KRUG.
Sanskritsko DARA znači PUPAK (11), a DĀRA zna-
či UDUBLJENJE, UDOLINA, RECESIJA (12).
Potvrdu da DAR u DARDÆ i DARAD znači KRUG
nalazimo u sumerskom DAR koje znači OKRET, UVR-
TANJE, UVIJANJE; JAJE; OKRUŽENO (13).
Čemu ova priča? To je zbog drevne DARDANIJE,
oblasti koja se kasnije nazva KOSOVO. Pogledajmo
satelitski snimak Kosova: ono je KRUG, PUPAK UDU-
BLJENJE, UDOLINA. Galsko DARCAN (14) i gaelik
DARCAN znače DOLA na dlanu (15).
Sa osnovom DAR starogaelik DARDAL ima isto
značenje kao i persijsko DAWR i arapsko DAWR sa
osnovom DAW: NEVRIJEME, OLUJA i to je UVRTA-
NJE, OKRETANJE, UVIJANJE, SAVIJANJE, što je na
velškom DARAMRED (16). To je takođe značenje os-
nove DAV u imenu DAVOR. To je ime slovenskog boga
oluja, munja i gromova. Njegovo drvo je HRAST, a
HRAST na keltskom je DAR, DARACH ili DARAG.
I na kraju: perzijsko DAW u persijskom DAWR i
DAWDA, te arapsko DAW u arapskom DAWR, i srpsko
DAV u DAVITI znače isto kao sumersko DAR i keltsko
DAR u starogaeliku DARDAL i velško DAR u DARAM-
RED: sve znači KRUG, KRUŽNO. I gle čuda neču-
venog: keltsko (gaelik) COS, tj. KOS znači UDOLINA,
RECESIJA, a COSA znači UVIJENO, KRUŽNO (17).
Je li sve ovo slučajnost? Naravno da nije!
U imenu DARDANIA su tri keltske, tj. tračanske,
riječi:
1. DAR = KRUŽNO, OBLO, OKRUGLO;
128
2. DAN = ODVAŽNO, NEUSTRAŠIVO (18) = DAN;
3. IA = OBLAST, PODRUČJE, ZEMLJA (19)
Kružni reljefni izgled drevne Dardanije, udubljenog

Kosova između visokih planina, svjedoči da su sve gr-
čke “mitološke” priče o nekakvom čovjeku Dardanu i
zemlji Dardaniji u Maloj Aziji samo grčke laži. Iza imena
DARDAN je KRUŽNO I NEUSTRAŠIVO SUNCE u vr-
hu UDUBLJENOG neba, a DARDANIA je njegova ze-
mlja i nije bilo Dardanije u Maloj Aziji.
DARA, (hebrejski: daw-rah’) je NOSAČ, DRŽAČ
(20), DARDA (hebrejski: dar-dah’) je BISER ZNANJA
(21). Persijsko DĀR je VLASNIK, GOSPODAR, STAR-
JEŠINA (22), a DĀRĀ je VLADAR (23). Arapsko DARR
je BLJEŠTEĆI, SJAJAN (24). Persijsko DĀRA je
KRUG (25), a DARD je BOG (26).
..............................
129
srpskoga jezika, Knjiga I; JAZU, Zagreb, 1971, str. 384.
(2) Auguste Brachet, An Etymological Dictionary of
the French Language; Oxford: At The Clarendon
Press, 1873, pg. 104.
and English, Vol. I; London: Wᵐ H. Allen and Co., 1852,
pg. 585.
(4) Ibid.
(5) Ibid. pg. 585.
(6) Ibid.
(7) Ibid. pg. 588.
(8) John Richardson and Charles Wilkins; A Dicti-
onary, Persian, Arabic and English; London, 1806, pg.
448.
tionary, Vol. I; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg.
476.
(10) Augustin Calmet, Calmet’s Dictionary of the
Holy Bible; Boston: by Crocker and Brewster; New
York: Leavitt, Lord & Co., 1852, pg. 282.
(12) Ibid. pg. 475.
Chrestomathy; Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg
208-209.
, pg. 312.
130
Language, Vol. I; Denbigh: Printed and published by
Thomas Gee, 1832, pg. 387.
(17) Edward Dwelly, Ibid. pg. 256, 171.
(18) Ibid, pg. 310.
(19) Ibid. Vol. II, pg. 535.
(20) Samuel Fallows, The Popular and Critical Bible
Encyclopædia, Vol. I; Chicago: The Howard-Severan-
ce Company, 1922, 1835-1922 pg. 497.
(21) Ibid.
(22) John Richardson, A Dictionary, Persian, Ara-
bic, and English, Vol. I; London: Wᵐ H. Allen and Co.,
1852, pg. 550.
(23) Ibid.
(24) Ibid. pg. 551.
(25) Ibid.
(26) Ibid.
AT, ATA I ATAR

Egipatsko AT znači RODITI (1). Egipatsko A-T zna-
či OBLAST, PODRUČJE, TERITORIJA (2). Egipatsko
AR znači VEZATI, SPUTATI (3). Sanskritsko ĀTĀ je
OKVIR, RAM; ČETVRT NEBA (4). Rasensko (etrur-
sko) ATAR je PORODICA, KUĆA (5). Tursko ATA je
OTAC. Srpsko ATAR je SEOSKA ZEMLJA, OKRUG.
Sve potiče iz postpotopskog zajedničkog jezika.
.............................
(1) E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyphic
Dictionary, Vol. I, London, John Murray, 1920, pg. 1.
(2) Ibid.
(3) Ibid. pg. 7.
131
(2) Daniel Garrison Brinton, The Ethnologic Affi-
nities of the Ancient Etruscans; Philadelphi: MacCalla
& Company, 1889, pg. 15.
VINČANSKA RIJEČ “PARHA, PARHI”
Vinčanski piktograf “PH = PARHA, PARHI”.
Vinčanska slova P, H oblikom odgovaraju najranijim

sumerskim, egipatskim i feničanskim slovima P, H
(Laurence Austine Waddell, The Aryan Origin of the
Alphabet, London, Luzak & CO., 1927, Plates I, II).
132
Rani sumerski piktografski znak Ր je slika za riječ
PAR i bukvalno je značilo je ŠIRENJE (1), u najstari-
jem izvornom smislu BLJEŠTANJE, ZRAČENJE:
"Sumerski piktograf Ր znak je pastirskog štapa za
titulu Bar ili Par, “Gospodar,” i ovaj sumerski znak-riječ
vidjeli smo kao izvor egipatske titule Faraon; i takođe
postoji u sumerskoj ugaonoj formi kao Γ." (2)
Od vinčanskog Ր potiču sumersko Ր, tj. “par” i egi-
patsko “parāa”, koje je kasnije dalo grčko “phar-“ za “fa-
raon”. U feničanskom pismu 9. vijeka stare ere simbol
Ր je slovni znak za glas P.
Vincansko Ր ukršteno je preko znaka H, što je su-
mersko i egipatsko HA, HI ili KHA.Tako zajedno napi-
sani ՐH znače PARHA ili PARHI. Šta bi mogle da zna-
če riječi PARHA i PARHI?
Već smo rekli da sumersko PAR znači RASPRŠA-
VANJE, BLJEŠTANJE, ZRAČENJE. Sanskritsko PA-
RI znači OKRUGLO, OBILNO (3). Persijsko PĀRSĀ je
ČISTO, SVETO (4), a PARTAW je ZRAKA, SVJET-
LOST (5). Tako PARHA ili PARHI znači SVJETLOST,
SJAJ, VATRA, SUNCE.
Preko PAR je postanjem srpsko PRŽI:
PAR > PARSI > PARZI > PARŽI > PRŽI
.............................
(1) Stephen Langdon, Sumerian Grammar And Chre-
stomathy, Paris:Librairie Paul Geuthner, 1911, pg. 233.
(2) Laurence Austine Waddell, Egyptian civilization
of Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO,
London, 1930, pg. 97.
onary, Persian, Arabic and English; London, Printed by
J. L. Cox, 1829, pg. 316.
(5) Ibid. pg. 324.
133
OANES, JANUS, DAHIN I DAHINA
Lijevo je Oanes (Okean) (detalj mozaika, 5-6. vijek,

Arijanska krstionica, Ravena, Italija).
Na jednom crkvenom mozaiku iz 5-6. vijeka u Ra-
veni sa temom Isusovog krštenja prikazani su Jovan
Krstitelj, Isus i Titan Okean sa crvenim rakovim štipalj-
kama na glavi, bog voda i jedan od Titana antičke mito-
logije, koji u desnoj ruci drži granu drveta života.
Da bismo razumjeli smisao priče o Okeanu, Janusu
i Jovanu, moramo znati da se iza ovih imena i njihovih
134
nama opštepoznatih mitoloških i religijskih opisa krije
neki ezoterijski smisao, pravi smisao samo poznat sa-
mo nekima od iniciranih u drevna tajna ezoterijska dru-
štva. Tajna se krije u etimologiji njihovih imena i biblij-
skoj Knjizi stvaranja svijeta.
Zvanični etimolozi tvrde da je porijeklo imena OKE-
AN nepoznato, ali je to lako odrediti: OKE + AN. OKE
je postanjem od OGE koje preko grčkog ὅγε odgovara
latinskom HIC QUIDEM sa značenjem ZAISTA JEST,
OVO JEST (1).
Riječ AN u OANES i OKEAN u sumerskom znači
VISOK, VELIK, NEBO (2). Sanskritsko AN nosi zna-
čenje DAH, ŽIVOT; KRETANJE (3), kao AN u latin-
skom ANIMUS. U etrurskom AN znači KRUG (4), te je
smislom povezano sa sumerskim AN i značenjem
NEBO. Velško AN je NAČELO (5). Tako bi ime OANES
značilo KRUŽNI, OKRUGLI, dok OKEAN znači VISOKI
KRUG, VISOKO NEBO.
U havajskom MOANA je OAN iz imena OANES.
Havajsko MOANA znači ŠIROKO PROSTRANSTVO,
OKEAN, DUBINA; MJESTO SASTANKA (6). I gle:
Božiji dizaše se nad vodom.” (Stvaranje,1,1-2)
Šta tu imamo? Imamo BOŽIJI DUH, tj. BOGA i VODU,
muški i ženski oplodni radajuće načelo: OAN ili OAN-
ES je BOG kao muško i OANA ili MOANA je VODA kao
žensko. Na mozaiku u Raveni je prikazan BOG OA-
NES u VODI sa grančicom drveta života i to je PO-
ČETAK STVARANJA. Kao korijenska osnova u riječi-
ma JANA, JANATI, JANAKA i sl., sanskritsko JAN daje
značenje UZROK, ZAČETAK, POČETAK, STVARA-
NJE, ROĐENJE (7). Simbolika tog početka data je JA-
NUARU kao prvom mesecu godine i JANJETU koje se
JANJI u JANUARU, a sve je vezano za JANUSA ili
135
IANUSA, etrurskog, keltskog i rimskog Boga vremena,
godine i vječnosti (8). On ima jednu glavu sa dva lica
suprotnog smijera: jedno gleda ka istoku, drugo ka za-
padu, jedno ka svjetlost, drugo ka tami; jedno je dan,
drugo je noć i oboje su mjera jednog dana od 24 sata.
Raseni (Etrurci) su svog Janusa zvali VELAORI ili

VELIKI ORI, tj. VELIKOVREMENI (crtež preuzet iz
knjige: William Betham, Etruria-Celtica: Etruscan
Literature and Antiquities Investigated, Vol. II; Dublin:
Philip Dixson Hardy and Sons; London: Richard
Groombridge, 1842, Plate II).
Po prikazima JANUSA (IOANUSA) kasnog bronza-
nog doba nazire se religijski patrijarhalni dualizam, jer
po opisu Stvaranja na simboličnom prikazu Boga Kre-
atora na jednoj glavi treba da bude muško i žensko lice:
BIJELO LICE BOGA DUHA I CRNO LICE NEBESKE
VODE, koja je zapravo ETER. DUH je JAN, JANUS, a
VODA je JANA: JAN I JANA su dva suprotna oplodna
principa: BIJELO I CRNO, GORE I DOLE, DAN I NOĆ,
PLUS I MINUS, MUŠKO I ŽENSKO. To su JING I
JANG koji su odvojeni, ali se prožimaju. Ova dva stva-
ralačka načela poznata su Vinčanskoj i Kukuteni-Tri-
poljskoj civilizaciji u vremenu 5200-3500 god. st. ere.
Na vinčanskim figurinama dominira crveno-crna boja
136
Na lijevoj strani malog svetilišta prikazani su Dahin i
Dahina, Jan i Jana ili Jing Jang (Kukuteni-Tripoljska
kultura, 5200-3500 st. ere, danasnja zapadna
Ukrajina i Moldavija).
137
ognjenog DUHA i crna boja NEBESKE VODE (ETE-
RA). To su OTAC I MAJKA ovog svijeta, slovenski
OTAC ROD I MAJKA RODA.
Neke vinčanske figurine su sa dvije glave na jed-
nom tijelu, što je opet isto isto: BOG DAHIN I BOGINJA
DAHINA, JAN I JANA, ROD I RODA.
138
Dvije glave jednog tijela su Bog Dahin i Boginja
Dahina, Janko i Jana (Vinča, 5700-3500 st. ere).
Sanskritsko DĀHIN znači VATRENI, PLAMTEĆI (9)
i to je crvena boja na vinčanskim idolima. Osnova ime-
nu DĀHIN je srpsko DAH i to je “u drugom prijevojnom
stepenu DŪH” (10), ŽIVOT.
U sanskritu DAHINA je pod imenom DAHANA ili
DAHANĪ sa značenjem VATRENA, PLAMTEĆA, PRE-
PLANULA, SPALJENA; GOLUBICA; JEDAN OD PET
VIDOVA VATRE (11). ETAR je peti element, odnosno
DRUGI element iz kojeg su nastali ostala ČETIRI ele-
menta: ZEMALJSKA VODA, ZEMLJE, VAZDUH I VA-
TRA, a DUH je PRVI kreativni element.
139
Sanskritolozi ime vedske DAHANE prevode kao
ZORA i porede je sa grčkom nimfom Dafnom koja je
duh slatkovodnih voda, iako je jasno da je to srpska
DAHINA, DAHANA, DANA ili DANICA, Velika Boginja
Majka, Boginja Roda, PRIRODA: BRI + RODA >
PRIRODA. Keltsko BRI znači RIJEČ (grčki LOGOS);
VIS, SUŠTINA (12).
.............................
(1) Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-
-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883,
pg. 1023-1024.
203.
tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 24
(4) William Betham, Etruria-Celtica: Etruscan Litera-
ture and Antiquities Investigated, Vol. II; Dublin: Philip
Dixson Hardy and Sons; London: Richard Groom-
bridge, 1842, pg. 1842, pg. 62.
Language, Vol. I; Denbigh: Printed and published by
Thomas Gee, 1832, pg. 46.
(6) Lorrin Andrews, A Dictionary of the Hawaiian
Language; Honoluly, Havaii, Published by the Board,
1922, pg. 433.
(8) François Pomey and Andrew Tooke, Tooke's
Pantheon of the Heathen Gods and Illustrious Heroes;
Baltimore: William & Joseph Neal, 1838, pg. 129.
(9) Monier Monier-Williams, Ibid. pg.
srpskoga jezika, Knjiga I; JAZU, Zagreb, 1971, str. 372.
140
PĀS I SPAS
Paradni pas rimskog oficira.
Pas Vikinga.
141
PÁS je opasač, kaiš. Skok tvrdi da je srpsko PÁS,
dakle i izvedenica OPASAČ, postanjem od talijanskog
PASSO, a talijansko od latinskog PASSUS (1).
Šta znači latinsko PASSUS? Može da znači PAT-
NJA, OPASAČ, TRAKa, KORAK (2) i “nepoznatog je”,
tj. prećutanog porijekla (3). I šta sad? Treba li da se
pomirimo sa navedenim tvrdnjama zvaničnih judeo-hri-
šćanskih etimologa? Ne, nećemo se pomiriti, jer nauka
nije dogmatska od vlasti ozakonjena “istina” kojoj se
niko ne smije usprotiviti, nego nauka treba da preis-
pituje postojeće tražeći novo, jasnije i istinitije.
I evo objašnjenja: persijsko PĀS znači ČUVANJE,
ZAŠTITA, ODBRANA (4), dakle to isto znači i srpsko
PĀS. Ne samo da je PĀS štitio osjetljivi stomak, nego
je o PASU nošeno odbrambeno oružje kao nož i mač.
U srpskom SPAS osnova je PAS. Sanskritsko PAS,
PASATI znači SAPETI, VEZATI (5).
Promjenom naglaska sa dugog Ā na kratko A, u
srpskom je od PĀS dobijeno PAS, sinonim za KER,
koje je postanjem od tračanskog GER za značenjem
ŽESTOK, LJUT, u izvornom smislu VATREN.
.............................
610.
(2) John Entick, The New Latin and English Dicti-
onary; London: Edward and Charles Dilly, 1771.
(3) Francis Edward Jackson Valpy, An Etymologi-
cal Dictionary of the Latin Language; London: Printed
by A. G. Valpy, 1828, p. pg. 322.
onary, Persian, Arabic and English; London, Printed by
J. L. Cox, 1829, pg. 316.
142
IDEOLOGIJE I KULT (LIČNOSTI)
Isus, Staljin, Hitler i Tito: tri ideologije kulta ličnosti

koje su zatirale i zatiru svijet i Srpstvo, a njihov mani-
fest napisan je u Novom zavjetu:
„Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na ze-
mlju; nisam došao da donesem mir nego mač. Jer sam
došao da rastavim čoveka od oca njegovog i kćer od
143
matere njene i snahu od svekrve njene: I neprijatelji
čoveku postaće domašnji njegovi. Koji ljubi oca ili ma-
ter većma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi
sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan. I
koji ne uzme krst svoj i ne pođe za mnom, nije mene
dostojan.” (Mateja, 10:34-38)
„Mislite li da sam došao da donesem mir na zem-
lju? Ne, kažem vam, nego razdor. Jer će od sad pet
njih u jednoj kući biti razdeljeni; podeliće se troje protiv
dvoje i dvoje protiv troje, otac protiv sina i sin protiv oca,
majka protiv kćeri i kći protiv majke, svekrva protiv svo-
je snahe i snaha protiv svekrve.“ (Luka,12:51-53)
SEDAM KOSMIČKIH STVARALAČKIH NAČELA

1. Sveti Duh (Bog), Prva Vatra, Prvo Načelo;
2. Etar, Druga Vatra, Drugo Načelo;
3. Nebeska Svjetlost, Treća Vatra, Treće Načelo rođe-
no iz Prva Dva;
4. Zemaljska Voda (pritiskom presovani Etar);
5. Vazduh (nastao u toku presovanja Etera);
6. Zemlja (Kopno, nastalo iz Zemaljske Vode);
7. Zemaljska Vatra (nastaje iz Zemaljske Vode, Vazdu-
ha i Zemlje).
Prva Tri Načela su kosmičko Sveto Trojstvo i od njih
su rođena Četiri Načela svijeta planete Zemlje iz kojih
se uticajem Prva Tri Načela rađa, hrani i bitiše sve živo
na Zemlji. A gdje je u tom poretku mjesto čovjeka?
Čovjek je razumnom, milostivom i kreativnom du-
šom bio svojevrsni mirni bog svijeta planete Zemlje.
Kad su odnekle iz dubine kosmosa sletjeli na Zemlju
neki rod Vanzemaljca i kad su svijet Zemlje počeli re-
metiti potrebama svoje tehnologije, redizajnirali su čo-
vjeka Adama i od njegovog tijela i njegovim DNK kloni-
rali mu ženu Evu, mirni božanski svijet Zemlje tada se
preokrenuo se na zlo. Adamov i Evin rod i dio roda ovih
144
Vanzemaljaca počeo se seksualno miješati sa pre-
adamskim ljudima rađajući tako nove hibridne vrste
humanoida pomračenog razuma. Zbog njih i od njih zlo
se bilo zacarilo na Zemlji i rezultat toga bio je opšti
biblijski potop 2627-2626. St. ere. Bio je prvi restart pla-
nete Zemlje, restart fizičkih i bioloških uslova života na
njoj.
Iako je još u prvom prepotopskom redizajnu čovjeka
poremećena i smanjena čovjekova duševna veza sa
Duhom Bogom u duši čovjekovoj, ipak je redizajnirani
čovjek razumom i savješću ostao povezan sa Bogom i
većina se trudila da sluša glas savjesti i kroz lični i
kolektivni život da se upravlja Božijim putem istine,
pravde i milosti. To je bezakonim Vanzemaljcima opet
zasmetalo, te su ponovo počeli život i ponašanje ljudi
da organizuju po svojim željama i potrebama.
Znanjem i tehnologijom daleko ispred ljudskog ni-
voa, Vanzemaljci su počeli uticajnim ljudima da se pri-
kazuju kao bogovi i preko tih ljudi počeše su da stvaraju
nove lažne vjere, a tim ljudima dali su vlast nad ljudima
koje oni milom ili silom pridobiju u lažnu vjeru. Preko
svojih ljudi učili su Vanzemaljci narod da je samo njiho-
va vjera prava vjera, a druge vjere su lažne i da ih čak
i oružjem treba privesti u pravu vjeru. Nakon preko četi-
ri i po milenija od Potopa i mnoštva krvavih i genocidnih
vjerskih ratova, i to je Vanzemaljcima dosadilo, te su
odlučili da izvrše novi redizajn čovjeka, redizajn kojim
će čovjekovu dušu potpuno odvojiti od Boga i u čovje-
kovoj duši ugasiti dejstvo božanske savjesti koja čovje-
ka opominje na dobro i zlo. Ka tom cilju, osim globalne
depopulacije, vodi “pandemija koronavirusa” i “spaso-
nosne vakcine” sa nanotehnologijom koju će ativirati
sateliti 5G generacije. Velika piramida govori o novoj
transformaciji ili novom redizajnu ovog svijeta u vre-
menu 2035-2070., a šta će to biti, saznaće oni koji tada
budu živi i svjesni.
145
EZOTERIJA, PIRAMIDA I FUDBAL
Korner stadiona = 1 jard (yard) = 36 inči = 91.44 cm.

Dužina fudbalskog stadiona = 120 jardi = 109.728 m
= 1 skein (mjera za uže, pletivo, kanapu i sl.) = 4320
inči. Visina Velike piramide je 5813,011885 inči:
5813,011885 x 4320 = 25,112.211,34 inči;
146
25,112.211,34 inci = 637,8501681 km = 10-ti dio duži-
ne Zemljinog ekvatorskog poluprečnika.
Da bi se za jedan dan (24 sata) prešla dužina od
109,728 km (1000 skeina), potrebna je brzina od 127
cm/s, a to su 2 sveta lakta u sekundi (1 sveti lakat =
63,5 cm).
Prečnik centra stadiona = 20 jardi = 18,288 m. Jed-
na godina ima 365,242 dana, a pola godine je 182,621
dana: 18,2621 m = 19,97167542 jardi (za 2,59 cm ma-
nje od prečnika centra, sve zavisi da li se dužina preč-
nika mjeri spolja, sredinom ili unutrašnjom stranom li-
nije).
Stadion američkog fudbala takođe je dug 120 jardi,

tj. 109.728 m, a širine je 1920 inči, ili 48,768 m. Mjere
širine su vanjske mjere bijelih linija, a prave unutrašnje
mjere su malo manje, jer evo zašto:
a) dužina stadiona = 4320 inči,
b) Pi/2 = 1,570795
4320 x 1,570795 = 6785,8344 inči = obim kruga T.
Prečnik d = 2160 inči = polovina dužine stadiona.
Unutar bijelih linija širina stadiona je za 5,75064948
inči kraća od 1920 inči. Na obe linije to je manje za
2,87532474 inči = 7.30332484 cm = 2 x 3,65166242
cm (godina ima 365,242 dana).
147
SUNCE, SIMBOLI I SRPSKO BITI ILI NE BITI
Trougao i njegova kompozicija.

Simboli su isto kao i piktografi, isto kao hijeroglifi, is-
to kao i slova, isto kao i knjiga i, ako poznaješ simbole,
oni ti ispričaju svu priču koja se krije iza njih, bez obzira
kojim jezikom govoriš, jer jezik simbola je ezoterijski,
metafizički i može ga razumjeti svako ko je naučen či-
tanju njihovog smisla.
Da se bi se od Jafetovskih naroda arjanske rase
naroda otrglo i sakrilo znanje o simbolima, u arjanske
148
narode je početkom hrišćanske ere upuećna grupa ju-
dejskih agenata, članova judejske masonerije. Sa svo-
jim stručnim pomoćnicima jedni su bili zaduženi za
Rim, drugi za Malu Aziju i Iliriju, a treći za crnomorsku
Sarmatiju i Krim.
Ovo tajno društvo je narodnim masama osmislilo
laznu priču “o Isusu kao Spasitelju svih naroda svijeta,
o njegovom u 13-godišnjoj djevojčici čudesnom začeču
od Boga, njegovom rođenju, njegovoj smrti za spas čo-
vječanstva i vaskrsenju početkom proljeća”.
Ali pored Sunca, Boga Sunca i predačkih bogova
sunca, narod nije prihvatao vjeru u tog "Bogočovjeka" i
ostajao je u staroj vjeri. A onda počnju prva istorijska
lobiranja, tj. mitom potkupljivanja vođa tih naroda i nji-
hovo prihvatanje vjere u Isusa. Uz finansijsku potporu
misionara oni jačaju svoje vojske i pokreću vojne po-
hode protiv nehrišćana, prvo u Rimskom carstvu, a po-
slije širom Evrope.
I nakon skoro hiljadu godina trajanja crkve Rusi i
Srbi, kao i većina Slovena širom Evrope, uspješno je
odolijevala oružanim nasrtajima "milostivog Isusa" i
njegovih "poganske" krvi žednih ratnika. I gdje te voj-
ske nisu ništa mogle postići, postiglo je veliko mito vo-
đama tih naroda: velikim zlatom nagrađeni, oružjem i
vojskom ojačani oni se pokoravaju crkvi i njenom Bogu
Isusu, stvarnom ili nestvarnom čovjeku Judejinu iz Pa-
lestine. A onda su silom mača svojih vođa u jednom
danu dotad nepokoreni narodi bili natjerani u hriš-
ćanstvo, a sve staro prehrišćansko je spaljivano, ruše-
no i smrću u najtežim mukama kažnjavano, a crkvi ko-
risno je crkvenom propagandom prilagođavano potre-
bama crkve. Tako je bilo sa kalendarom, tako je bilo sa
simbolima.
Poznavanje i korištenje simbola kod Srba bilo je
opštenarodno: sav narod je znao i koristio simbole, sav
149
narod je bio javno društvo religije Sunca i svjetlosti. Sila
je to nebeska od naroda bila i Sila nebeska je s na-
rodom bila, sve dok mitom potkupljen i mnogom voj-
skom ojačan u Rašku nije stigao Nemanja, od nepo-
znatog oca i nepoznate matere.
Dvanaest je plemenskih velikih srpskih župana i nji-
hovih porodica pobio, a ostali su pred njegovom jakom
vojskom izbjegli iz zemlje. I vratišvi se iz Carigrada,
gdje je od grčkog cara i grčke Ortodoksne crkve primio
darove i naloge za izvršenje njihovog novog plana, oko
1186. podigao je Nemanja silnu vojsku protiv staro-
vjeraca i dvovjeraca krstjana i, po nekim tvrdnjama, od
oko 600 hiljada tadašnjih stanovnika Raške, pobio je
Nemanja oko 200 hiljada, a mnogi su izbjegli tražeći
spas izvan Raške.
I svu srpsku dotadašnju pisanu istoriju i sve druge
knjige Nemanja je popalio i pokušao da izvrši prvi opšti
reset srpske kulture, znanja i vjere, ali nije mu to us-
pjelo, jer umni srpski narod skoro je sve sačuvao u
svom usmenom predanju.
Izvan države Nemanjića i zapadno od Drine gub-
ljenje znanja o simbolima slijedi tek u vrijeme ottoman-
ske okupacije, kad Turci svu duhovnu vlast naroda na
Balkanu predaju svom savezniku nemanjićkoj Orto-
doksnoj, a poslije grčkoj Ortodoksnoj crkvi. U tom peri-
odu opet dolaze zabrane svega prehrišćanskog i ne-
hrišćanskog, čak su od episkopa i patrijarha sa crk-
venog amvona izricane zabrane krshin slava. I opet im
nije uspjelo sve zatrijeti i tamom pokriti, ne dade im Bog
Sunca!
Simboli se još baštine u srpskim narodnim vezo-
vima i na krsnom slavskom kolaču, ali se znanje o smi-
slu simbola skoro potpuno izgubilo. Od vremena Slo-
bodana Miloševića i kriptokatolika patrijarha Pavla
oko1985. jakom antisrpskom propagandom crkva,
150
"srpska" vlast i strani vijekovni neprijatelji Srpstva ne
žale pare da sve preostalo iz prehrišćanskih običaja i
znanja izbrišu iz pamećnja i života Srba. Zelja im je da
ono naroda što pretekne ni po čemu ne budu Srbi, osim
po jeziku.
Ime Sunca je u imenu Srba i Srbi će trajati onoliko
dugo koliko dugo među njima bude onih koji kao Boga
ne žele da slave čovjeka Isusa Judejina, nego kao ra-
tnici svjetlosti da kroz Sunce nastave da slave Boga
Sunca i Slave.
Narodu kojem je Laž Bog ne možes dokazati istinu.
151
MASONSKA TAJNA I PODVALA SRBIMA
Na primjeru tkz. "srpskog” kalendara koji broji 5508

godina od stvaranja svijeta do hrišćanske ere, ili, kako
drugi tvrde, od biblijskog potopa do hrišćanske ere, ov-
dje ćemo pokazati kako se tajno masonsko znanje zlo-
upotrebljava u svrhu vjerske i nacionalne manipulacije
ljudima i narodima, naročito nad totalno izmanipulisa-
nim i već sluđenim Srbima.
Prvo o broju 4320 koji se u tajnim ezoterijskim druš-
tvima često pominje, ali se o njemu malo piše. Ovaj broj
nije ništa drugo do razmjera nekih veličina. Tako npr.
4320 sekundi je 72 minute ili 1,2 sata što je 20-ti dio
dana (12 sunčanih sati jednog dana ima 43.200 sekun-
di).
152
Razmjerna simbolika broja 4320 može se prenostiti
i na građevinske i memorijalne objekte. Tako npr. visi-
na Velike piramide od 147,6505019 m pomnožena bro-
jem 4320 daje 637,8501682 km što je 10-ti dio dužine
Zemljinog ekvatorskog poluprečnika.
Mjere Solomonovog hrama daju broj 4,320.000
(120 x 60 x 30 x 20).
Ovdje ćemo se pozabaviti brojem 4320 u astrono-
miji, odnosno značajem ovog broja u tkz. precesiji ekvi-
nocija. Da ne gubimo vrijeme objašnjavajući šta je pre-
cesija ekvinocija, ukratko ćemo reći ovako: to je stalna
promjena pravca Zemljine ose prema zvijezdama na
nebeskim polovima.
Pogledamo li sliku sjevernog nebeskog pola, vidimo
brojku -10.000 godina (slika ispod naslova). Prema toj
tački bila je uperena Zemljina osa 10.000 godina prije
hrišćanske ere, a danas je usmjerena prema tački zvi-
jezde Sjevernjače (Polaris) ili tački +2000 godina hriš-
ćanske ere.
Tako vidimo da je od tačke na -10.000 do današnje
tačke u +2000 Zemljina osa opisala skoro pola kruga.
Da bi opisala cijeli krug potrebno je 25.920 godina.
Ako broj od 25.920 godina podijelimo na 3 dijela, to
će biti 3 x 8640 godina. Ako podijelimo na 6 dijelova,
biće 6 x 4320 godina.
Tkz. "srpski” kalendar, tj. kalendar srednjovijekovne
Ortodoksne crkve, broji 5508 godina od "stvaranja svi-
jeta" do hrišćanske ere (kalendar Konstantinopoljske
ere ustanovljen 691. godine). Hajdemo sad kroz broje-
ve kruga precesije ekvinocija:
8640 : 5508 = 1,568627451 godina = 572,9286275
dana (trenutni vrh Piramide ima strane duge 2 x
286,4690182 = 572,9380364 inči).
153
572,9286275 : 2 = 286,4643137 dana (osa ulaza u
Veliku Piramidu pomjerena je istočno od glavne Pira-
midine ose za 286,4690182 inči).
5508 : 4320 = 1,275
286,4643137 x 1,275 = 365,242 dana = 1 godina,
4320 : 5508 = 0,784313725 godina,
0,784313725 x 1,275 = 1 (godina)
286,4643137 x 0,784313725 = 224,677893 = 1
Venerina godina.
224,677893 x 1,275 = 286,4643137
Za pun krug precesije ekvinocija potrebno je 25.920
godina:
25.920 : 5508 = 4,705882353
25.920 : 4320 = 6
4,705882353 x 1,275 = 6
5508 : 6 = 918
4320 : 918 = 4,705882353
Srednja udaljenost Sunca od Zemlje je 149,597.870
km (jedna astronomska jedinica ili 1 AU):
(149,597.870 : 4320) : 5508 = 6,287061833 = 2 x
3,143530916
Broj 3,143530916 je broj Pi sa dvije decimale. Hajde
da uzmemo uobičajeni broj Pi i da pomnožimo sa 2 i
izmnožimo sa 5508 i 4320:
2 x 3,14159 = 6,28318 x 5508 x 4320 = 149,505.503,5
km udaljenosti Sunca od Zemlje.
Kad je Sunce udaljeno od Zemlje 149,505.503,5 km?
Sad ćemo i to saznati:
149,505.503,5 : 149,597.870 = 0,999382568 astro-
nomskih jedinica.
Na razdaljini od 0,999382568 astronomskih jedinica u
ovo naše vrijeme Sunce se nalazi oko 6. okobra i tad
154
je crkva ustanovila praznik "Začeće Svetog Jovana
Preteče i Krstitelja" i na taj dan kod Srba su Zadušnice.
Od početka zime do ovog dana u naše doba je oko
286,4643137 dana.
Broj 5508 je ezoterijski parnjak ezoterijskom broju
4320. Šta je dakle kalendar od 5508 godina? Istorijska
istina? Ne, već samo još jedan broj ezoterije i nume-
rologije pomoću kojeg naivnim i zaglupljenim Srbima
manipulišu bezobrazni članovi tajnih ezoterijskih dru-
štava unutar Ortodoksne crkve, a vi ih znate, jer su nji-
hovi potpisi skoro uvijek ispod laži o tom "srbskom" ka-
lendaru.
KAD ĆETE PROGLEDATI, SLIJEPCI ZEMALJSKI!
Gledam juče Nikšićane izdijeljene ideologijom i mrž-

njom koja jezikom otrovnice sikće na svoju rodbinu
okolo, na rođake i na prve komšije i opet se sjetih ovih
riječi:
„Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na
155
zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač. Jer
sam došao da rastavim čoveka od oca njegovog i kćer
od matere njene i snahu od svekrve njene: I neprijatelji
čoveku postaće domašnji njegovi. Koji ljubi oca ili ma-
ter većma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi
sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan. I
koji ne uzme krst svoj i ne pođe za mnom, nije mene
dostojan.” (Mateja, 10:34-38)
Odricanje od roditelja i svojih najbližih i bližnjih je
ubijanje ljubavi i istjerivanje Boga iz duše da bi služio
nekome ili nečemu što si od nekih čuo da je Bog,
spasenje tvoje ili ljudsko! Nema Boga bez ljubavi, jer u
kome ljubavi Božije nema, tu ni čovjeka nema, duša
mu je tamom mržnje ugašena i to je zvijer u ljudskom
obliku.
I poredim djela Sunca i djela sljedbenika Biblije, dje-
la Sunca i djela sljedbenika Kurana, djela Sunca i djela
hrišćana, djela Sunca i djela muslimana, djela Sunca i
djela religijama, političkim i naučnim ideologijama od
sila tame izdijeljenih ljudi!
Svima nam drago Sunce ne gleda ko je ko: ono po
prvenstvu ne dijeli travku i mrava od čovjeka, ni ovog
čovjeka od onog čovjeka, ni jedan narod od drugog na-
roda, ni Srbina ne dijeli od Crnogorca... Ono, od Boga
Tvorca i Velike Nebeske Majke Dahine u stvaranju
svijeta rođeno, ono svima isto sja, svima isto grije i o
svima isto brine! Sunce je vidljiva Božija istina, sjajna i
topla Božija pravda i opšta roditeljska milost Božija, a
sve ostalo što mržnjom i koristoljubljem dijeli, zavađa,
ruši i ubija jeste laž smrtne tame i prevara zlih ljudi.
Ljudi i narodi, vratite se Suncu, ugledajte se na Sun-
ce, jer jedino Sunce slijedeći ka Bogu Stvoritelju se mo-
že stići.
156
O IMENU “NEMANJA”
Porijeklo i značenje imena “Nemanja” još nije sa si-
gurnošću utvređno, a naivne tvrdnje pojedinaca da je
to od slovenskog “ne imati”, tj. “nemati”, izvan je logike,
jer nema budala među roditeljima srednjeg vijeka koji
bi svoje djete blagoslovili krštenim imenom sa smislom
NEMATI. Dakle ta nerazumna i budalasta tvrdnja otpa-
da na samom početku!
Pečat Stefana Nemanje, velikog župana Raške, 12.

vijek.
Sve do pojavi Stefana Nemanje (1113 –1199) ime
NEMANJA među Srbima nije zabilježeno, i to je neki-
ma davalo sumnju da NEMANJA možda i nije srpskog,
nego njemačkog porijekla. Na njegovom pečatu ime
NEMANJA pisano je obliku NEMANIA. Tu su tri osnove
NEM + AN + IA (tada je slovo J pisano kao I), a što se
jotovanja u skupini NI (NJ) tiče, teško je reći da li se
ime u ono vrijeme izgovaralo jotovano NEMANJA, ili
bez jotovanja kao u savremenoj ćirilici НЕМАНЈА, jer
lingvisti tvrde da je jotovanje iz nekoliko vijekova kas-
nijeg perioda.
157
Dva keltska plemena nastanjeno nigdje u Alpama
skupa sa Brigianima, Velaunima, Nerusima i drugima,
zvala su se NEMANTURI i NEMALONI (1). U španskoj
Galliji Narbonensis bio je galski grad NEMAUSUS (Νέ-
μαυσος, Νεμαύσιος, Nemausensis) (2). Bili su i Kelti
NEMETATAE (3) i NEMETES (Νεμῆται) koje spominje
Cezar (4). To su NEMETI kod Hercinijske šume u ranoj
Germaniji. Neki u njima vide prve Nijemce u Germaniji,
ali njihov grad ne nosi njemačko, nego keltsko ime i
Ptolemi ga spominje pod imenom NOVIOMAGUS (5).
Pod Rimljanima Noviomagus je poznat pod imenom
svog naroda: NEMETUS ili NEMETAE, a regija dobija
naziv Civitas Nemetum (6).
Tu su i keltski toponimi sa osnovom NEM: rijeka NE-
MESA u Galiji (7), grad NEMETACUM ili NEMETO-
CENNA, kasnije nazvan ARRAS, glavni grad galskih
Atrebata, ogranka Belga na sjeveru današnje Francus-
ke (8). Tu je i grad NEMETOBRIGA (Νεμετόβριγα) u
Asturiji (9), u sjeverozapadnom dijelu današnje Špani-
je. Tako biva jasno da je NEM keltska riječ, riječ Gala i
drugih plemena tračanskih Briga i ostaje nam da nađe-
mo šta ona znači.
I evo: irsko NEM znači NEBO, NEBESA (10); irska
boginja NEMON je drugo ime boginje BELLONE, žene
boga NEIT, boga rata (11). I pazimo ovo: glavni grad
galskih Atrebata je NEMETACUM ili NEMETOCENNA,
kasnije nazvan ARRAS. Galsko, bretonsko, velško i
gaelik AR je BITKA, RAT, dakle su nazivi NEMETA-
CUM, NEMETOCENNA i ARAS bliskog značenja, jer
se vezuju za smisao NEBO.
Kod irskih Kelta BELONA je žena boga NEIT koji je
bog rata, kod ostalih zapadnih Kelta je boginja BELI-
SAMA ili BELESIMA, a njen pratilac je BELENOS, BE-
LENUS, BELINUS, BEL ili BELI MAVR i on je BOG
SUNCA, a irsko NEM znači NEBO. Po tome je moguće
158
da je NEM davno ime BOGA RATA, kasnije nazvan
NEIT, kod Grka ARES, jer i keltsko AR znači BITKA,
RAT.
Dakle, NEM znači NEBO. Kroz istoriju je vladajuća
klasa svoje porijeklo vezala za nebo, te je u okolini Vin-
kovaca zabilježeno NEMEŠ sa značenjem PLEMIĆ
(12). U Sloveniji postoji prezime NEMANIĆ (13), a Slo-
venci zaista nemaju nikakav razlog da nose prezime
po srpskom srednjovijekovnom velikom županu Stefa-
nu Nemanji, nego je slovenačko NEMANIĆ direktno iz
keltskog naslijeđa. U Hercegovini je selo NEMANJICA,
u Češkoj toponimi NEMAŇOV i NEMANICE (14), a
rijeka NEMANUS, NIOMAN ili NEMAN izvire u Bjelo-
rusiji i granicom Litvanije uljeva se u Baltičko more.
Riječ NEM je iz jezika Tračana, jer toponim sa osno-
vom NEM postoji na sjeverositocnom dijelu Pelepone-
za današnje Grčke. To je dolina sa imenom NEMEA
(Νεμέα, jonski Νημέη), dolina u kojoj je, po mitologiji,
Herkules ubio lava. Postojala je i grčka boginja NEME-
SIS, boginja ODMAZDE I OSVETE, što je slično zna-
čenju keltske riječi AR sa značenjem BITKA, OKRŠAJ,
RAT. Etimološko porijeklo imena ove boginje, kao i
imena pomenute doline, ne postoji u grčkom, a najbliže
keltskom NEM je grčko NEMOS (νέμος) sa značenjem
ČISTINA, PROPLANAK (15) i grčko NEMO (νέμω) sa
značenjem RASPODJELA, DAVANJE (16) i oboje u
svom originalnom smislu jedino se mogu odnositi samo
na NEBO i SUNCE, jer i keltsko ARRAS, raniji grad
NEMETACUM ili NEMETOCENNA, preko AR (Sunce)
i keltskog RAS (dijeljenje, davanje) znače SUNCE DA-
VALA, BOG DAVALAC.
Na početku smo rekli da su u imenu NEMANIA tri
osnovne riječi: NEM + AN + IA.
O osnovi NEM smo pokazali da to je keltska riječ sa
značenjem NEBO, a NEBO se često poistovjećuje sa
159
smislom BOG.
Šta u imenu NEMANIA znači osnova AN? Staro-
gaelik AN znači PLEMENIT, ČIST, SJAJAN (17).
Šta u imenu NEMANIA znači osnova IA? Staro-
gaelik IA znači OBLAST, PODRUČJE, STANIŠTE,
MJESTO (18) (i ljudske tijelo je mjesto).
I sad možemo sastaviti mozaik:
NEM + AN-IA > NEMANI = NEBOPLEMENITI, NEBO-
ČISTI, NEBOSJAJNI.
Po svemu rečenom ime NEMANJA u prevodu na
savremeni srpski značilo bi NEBESKI, BOŽANSKI,
BOŽO.
Grčki istoričar Jovan Kinam (Ἰωάννης Κίνναμος, 12.
vijek) opisuje bitku koja se desila u jesen 1150. na oba-
lama rijeke Tare u Raškoj. Tu se romejski car Manojlo
I Komnin sa svojom vojskom sudario sa odmetnutim
Srbima. Na srpskoj strani u borbi se ističe neki arhižu-
pan, čije ime Kinam piše Βακχῖνον ili BAKKᴴINON
(19), na latinskim prevodima BACCHINUS (20) i BAC-
CHINI (21), a Panta Sreković to prevodi kao VAKIN
(22). To je oblik grčkog Βάκχος (Bákkhos), latinsko
Bacchus, što je BAHUS, BAH, drugo ime za boga Dio-
nisija, boga Sunca. To potpuno odgovara imenu BOŽO
u keltskom obliku NEMANIA. Govoreći o Nemnji Sreć-
ković kaže:
“Na krštenju ‘u mestu Ribnici’, kod čuvenog mana-
stira svetog Vakha i Srđa, novorođeno dete dobija ime
Vakhin. Po povratku očinom u svoj deo u Rašku, dete
dobija ime НEMѢНЬ.” (23)
Dakle je onaj veliki borac Bakin ili Vakin bio Nemanja,
jer su imena DIONISUS, BAKIN i NEMEN (НEMѢНЬ)
sinonimi sa značenjem NEBOSJAJNI, BOŽO:
“Dionisus je Mali Belus.” (24)
160
Drugo ime irske boginje BELONE je NEMON, a irsko
NEM je NEBO. Kod ostalih zapadnih Kelta BELONA je
BELISAMA ili BELESIMA, a njen pratilac je BELENOS,
BELENUS, BELINUS, BEL ili BELI MAVR i on je BOG
SUNCA, tj. BEL, što je isto kao i NEM. Dakle je sve jas-
no!
..............................
(1) Plini Secundi, Naturalis historiae, III, 20.
(2) William Smith, Dictionary of Greek and Roman
geography, Vol. II; Boston: Little, Brown, and Compa-
ny, 1870, pg. 414.
(3) Ibid. pg. 415.
(4) Ibid.
(5) Ibid.
(6) Ibid.
(7) Ibid.
(8) Ibid.
(9) Ibid.
(10) Robert Atkinson, The Passions and the Ho-
milies from Leabhar Breac: Text, Translation, and
Glossary, Todd Lecture Series, Vol II –Part II; Dublin:
The Royal Irish Academy; London and Edinburgh: Wi-
lliams and Norgate, 1887, pg. 818.
(11) Edward O'Reilly, An Irish-English Dictionary;
Dublin: Published by James Duffy, 1864, pg. 384.
511.
(13) Ibid.
(14) Ibid.
1883, pg. 997.
(16) Ibid.
161
(17) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I;
Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press,
1902-, pg. 30, 40.
(18) Ibid. Vol. II, pg. 535.
(19) Johannes Cinnamus, Imperatorii Grammatici
Historiarum, Libri VI; Venetis, Ex Typographia Barth-
olomæi Javarina, 1729, pg. 50.
(20) Ibid.
(21) Augustus Meineke, Ioannis Cinnami Epitome
Rerum Ab Ioanne Et Alexio Comnenis Gestarum Ad
Fidem Codicis Vaticani; Bonnae, Impensis ed. Weberi,
1836, pg. 110.
(22) Pantelija Srećković, Stanje i odnosi srpskih
arhontija prema Ugriji i prema Vizantiji u polovine XII
veka; Glasnik Srpskog učenog društva, Knjiga 54,
Beograd, 1883, , str. 176-177.
(23) Pantelija Slavkov Srećković, Istorija srpskoga
naroda, Knjiga druga; Beograd, Štampa kraljevsko-
srpske državne štamparije, 1888, str. 8.
(24) Samuel Fales Dunlap, Vestiges of the Spirit-
history of Man; New York, D. Appleton and Company,
1858, pg. 198.
NEMANJA I MASONSKI ZNAK

Jesen 1150. Romejski car Manuilo I Komnin pokre-
ne svoju vojsku da savlada pobunjene Srbe. Bitka se
desila na lijevoj strani rijeke Tare. U borbi dolazi do
dvoboja Manojlovog rođaka Kantakuzen se sedmori-
com Srba među kojima prednjaci Vakin. Kantakuzen
biva ranjen izgubivši dva prsta i nađe se u smrtnoj opa-
snosti. Da bi odvratio Srbe od Kantakuzena, Manojlo
nasrne na oko grupu od oko 300 Srba:
“Kad to spazi Vakinos i ostali s njima, oni ostaviše
Kantakuzena i potekoše na cara. ‘Tuna se, veli Kinam,
162
- desila strašna stvar: Car baci koplje, a istrže mač, pa
je njima samo mahao sto dajući, što primajući udarce,
dok se drugi ne raziđoše, pa se otpoče dvoboj između
njega i Vakina, koji se odlikovao junaštvom i prekomer-
no velikim porastom. Posle duge borbe Vakin zadade
caru silan udarac u lice: imperatoru je spasila život sa-
mo željezna mreža, koja se od šlema spušta preko lica,
ali je udarac bio tako snažan, da su koluti mreže ušli u
telo i pojavili se na licu carevom.’ U tom momentu bola
Manuilo rani Vakina u ruku, pa mu istrže mač iz ruku i
predade ga svome sinovcu Jovanu Duki. Vakin se pre-
dade. Manuilo je hteo ići u napredak, ali Vakin, ne že-
leći pogibije svome riteru-pobediocu, pokrenut svojim
163
sopstvenim velikodušjem, pokazujući znacima na svo-
ju kosu na glavi, starao se objasniti caru, da je tamo u
napredak srpska vojska tako mnogobrojna, s kojom će
se sukobiti, kao što je mnogobrojna kosa na njegovoj
glavi i naravno da će poginuti. Zato se car vrati u svoj
stan sa 40 zarobljenika, a Srbi održaše svoje pozicije
na Šarancima” (1)
Kako je Vakin upozorio Manuila da ne ide u napad
na mnoge Srbe i ne pogine? Upozorio ga je pokazujući
znacima na svoju kosu, a kako je to radio, prikazano je
na masonskoj kecelji: rukom se zgrabi kosa na tjeme-
nu! To je masonski znak za pogibiju, i još ako mu se
izgovori pasvord “Nekum”, ne treba znanje jezika, po-
ruka je jasna.
Vakin ili BAKIN, u grčkom izvoru Βακχῖνον (BAK-
KᴴINON) (2), je STEFAN NEMANJA, jer su imena BA-
KIN i NEMANJA istog značenja: BAKUS, BAHUS, NE-
BESKI, SJAJNI, BOŽO.
..............................
(1) Pantelija Srećković, Stanje i odnosi srpskih ar-
hontija prema Ugriji i prema Vizantiji u polovine XII ve-
ka; Glasnik Srpskog učenog društva, Knjiga 54, Beo-
grad, 1883, , str. 176-177.
(2) Johannes Cinnamus, Imperatorii Grammatici Hi-
storiarum, Libri VI; Venetis, Ex Typographia Bartho-
lomæi Javarina, 1729, pg. 50.
164
VAKCINE SU ŽIG ZVIJERI
Ipak su vakcine žig zvijeri, jer se kao i svaki žig utis-

kuju u tijelo, a kao dokaz da si žigosan, moraćeš imati
ausvajs koji današnji nacisti nazivaju "zeleni pasoš".
Ko odbije vakcine izgibiće zaposlenje, a nevakcini-
san drugo neće moći da nađe. Takođe neće imati pris-
tup u javne objekte kao banke, bolnice, prodavnice, vo-
zila javnog prevoza, niti će moći da stanuje u stambe-
nim zgradama, a bez pristupa zaposlenju izgubiće mo-
gućnost plaćanja bankovnih kredita i državnih taksi, te
će se gubiti privatnu kuće i imanje. Nevakcinisana dje-
ca neće moći u obdaništa, škole i fakultete. Justin Tru-
deau, premijer Kanade, je to potpuno jasno rekao feb-
ruara 2021:
"Vakcine neće biti 'obavezne', ali će slijediti 'konse-
kvence'." (Justin Trudeau, MSN, 2021-02-12, Video)
"Obavezne" je pod znacima navoda, što znači bukval-
no da će biti obavezne, a 'konsekvence' su nabrojane
na početku.
"Jovanovo otkrivenje", koje govori o ovom žigosanju
od strane zvijeri, tj. neke bezbožne organizacije, nije
proročanstvo, to je samo nečija objava njihovog plana.
Ta organizacija je vavilonsko ezoterijsku društvo ju-
deo-hrišćanske iluminatske masonerije koja obožava
svoje od njih izmišljene "bogove" Jahvea i Isusa i ruko-
vodi svim masonima svijeta. U vremenu hristijanizacije,
osvajanja i kolonijalizma istrebljivali su sve masone os-
talih naroda, a u probranim i najbogatijim porodicama
osnivali svoje lože, koje oni pomažu i drže na vlasti u
tim zemljama.
165
Vidite: da je biblijski Isus Bog koji je stradao za spa-
senje čovječanstva, on bi to spriječio kao “milostivi Bog
čovjekoljubac”, ali lik koji se u Bibliji spominje kao Isus,
iako zna sve ovo o žigosanju (vakcinisanju), i sve zna
o masovnom stradanju i odraslih i djece (i malih i veli-
kih), on neće da spasava čovječanstvo, nego širi strah,
a "doći će" onda kad na Zemlji ostane mali broj od sa-
mo oko 500 miliona ljudi, baš onoliko koliko su Iluminati
isplanirali u globalnoj depopulaciji stanovništva Zemlje.
Dakle, ne nadajte se pomoći i spasenju od vjerskih
organizacija i institucija, jer su ih osnovali i njima ruko-
vode iluminatski masoni, finansijski najmoćnija i član-
stvom najbrojnija grana masonerije koja sve ovo pro-
vodi u djelo. Nema razlike da li je to hrišćanstvo, budi-
zam, hinduizam, islam ili neka druga zvanična svjetska
religija: sve su njihovi ljudi na čelu tih religija. Primjer
tome vidjećete vi u Srbiji 20. marta: "demonstracije"
pod izgovorom otpora vakcinacijama, biće samo još
masovno jedno glorifikovanje Isusa, crkve i lažnog na-
cionalizma koji je na Balkanu najpodeznije sredstvo za
manipulisanje masama idiota. Tu će se oformiti kolone,
zapravo crkvene litije sa ikonama i mahaće se crkve-
nim i nacionalnim zastavama. Neće tu biti ni jedan
duge brade crkveni prvosveštenik, možda neki od njih
zaduženi pop i monah samo da narodu zamažu oči o
prisutnosti crkve "na demonstracijama".
A mi ćemo raditi dok za rad postoje mogućnosti, jer
crni obruč oko svjetlosti slobode sve se više sužava.
166
MAGIJSKA MOĆ MISTERIJA
"Nisam došao da donesem mir, nego mač." (Isus iz

svoje crkve)
“Braćo Hrvati, idite i koljite sve Srbe, najprije zako-
ljite moju sestru, koja je udata za Srbina, a onda sve
Srbe od reda. Kada ovaj posao završite, dođite k meni
u crkvu, gdje ću vas ispovijediti, pa će vam svi grijesi
biti oprošteni!” (Viktor Novak, Magnum Krimen; Zag-
reb, 1948; Reprint izdanje RO "Nova knjiga", Beograd,
1986, str. 651)
"Nema greha kojega se ne može osloboditi čovek
pokajanjem i pokajničkom ispovešću. Pokajanje oslo-
bađa i od najvećeg, i od najsveobuhvatnijeg greha, pa
i od samog svegreha: bludni sin. I svi pokajnici: i oni
najveći, i oni najmanji." (Justin Popovic, Dogmatika
Pravoslavne crkve, Tomm III, drugi deo, Crkva – blago-
datna zajednica, Svete Tajne, Sveta Tajna Pokajanja)
167
Godinama se čudim kako pojedinci kao članovi crk-
ve nemaju duhovne, osjećajne ni umne ljudske snage
da kao normalni ljudi reaguju na očigledno zlo koje vide
kod svojih vođa ili nekih članova svoje vjere, iako go-
dinama iščitavam o magiji okultnih tajnih društava i me-
tafizičkom uticaju njihovih misterija na duhovni i umni
preobražaj članova njihovog kulta. Nisam shvatao te
ljude, jer ni nisam ozbiljno shvatao magijsku moć nji-
hovih inicijacija i rituala.
Obični vjernici crkve ipak su dio crkvene masone-
rije, jesu najnižeg stepena, ali se misterijom, tj. inicija-
cijom krštenja, uvode u tajno društvo nazvano "crkva",
tj. nad njima obavlja mistični ritual kroz koji oni prema
svom stepenu hijerarhije dobijaju silu duha one onos-
trane sile kojoj se pokoravaju i kojoj kao Bogu služe.
Konkretno kod hrišćana primaju duh sile, ne stvarnog,
nego mistično oblikovanog crkvenog Isusa koji je rekao
da nije došao da donese ljubav, slogu i mir, nego raz-
dore, bune i ratove. Nije teško odgonetnuti koja je ono-
strana sila stoji iza tih riječi i svakom normalnom jasno
je do to nije od Boga i da to nije Dobro, nego Zlo.
Dvije hiljade godina uticaja magije hrišćanskih mis-
terija na ljude Evrope, na Slovene oko hiljadju godina,
umrtvilo je u ljudima ljubav, ubilo porodičnu, plemensku
i narodnu slogu i mir, nemilosrdno okrenuvši jedne pro-
tiv drugih prvo unutar njih samih, a onda protiv njima
različitog duhovnog okruženja.
Podjelom crkve na mnoge grane i sekte i dolaskom
judaizma, islama i komunizma u njihovu sredinu, to se
samo pandža, grize i kolje i zato smo tu gdje jesmo.
168
Svih ovih velikih današnjih religija vrh jednog su taj-
nog društva članovi i iz tog društva su po zadatku os-
nivali nove ogranke i sekte i nove religije. Kroz novo-
osnovane sekte i religije stvarali sebi nove narode, ali
sve te vrhovne religijske vođe jednog svog istog nevi-
dljivog gazdu služe i zato su u slozi kroz zavađanje
svojih njima malovrijednih masa, i zato su u slozi u
ovim globalnim savremenim “pandemijskim” dešava-
njima.
Vrh piramide njihove vlasti pripada avramskim mi-
sterijama: prvo najbogatijem vrhu misterija judaizma
(uglavnom su to prebogatiji aškenazi, lano nazvani "ha-
zari"), zatim slijedi prebogati hrišćanski i muslimanski,
komunistički i hinduistički pa budistički vrh.
Ima li čovječanstvo šansu pod njihovom komandom
i pod komandom njihovog onostranog gazde? Nema
šanse, osim da se desi neko veliko Božije čudo kroz
neku prevrtaniju globalnih razmjera i to će se desiti,
samo je pitanje koliko će do tog vremena preostati ljudi
na svijetu.
IME "JAHVE" U ZNAKU PIRAMIDE

“Mnogo je knjiga napisano kako bi se dokazalo da
je Velika Piramida sagrađena racunom u minutama i
naučnim proračunima pokazuje sve glavne činjenice o
našoj Zemlji i Sunčevom sistemu; ipak pokazuje naj-
jednostavnija analiza ovog divovskog spomenika da je
vertikalna osa od 10 dijelova pod pravim uglom sa 16
horizontalnih dijelova, matematička je formula 10, 5 +
6 + 5, ili Jod-Heh-Vau-Heh, i tu je je sve što je potrebno
na svijetu da ponovi kosmička čuda Velike piramide.
169
Prorok Isaiah nam kaže (19,19-20): ‘U to će vrijeme
biti oltar Gospodnji usred zemlje Misirske, i spomenik
Gospodnji na međi njezinoj; I biće znak i svjedočanstvo
Gospodu nad vojskama, u zemlji Misirskoj. Kad stanu
vikati ka Gospodu na nasilnike, on će im poslati spa-
sitelja i kneza i izbaviće ih’ Isaiah je bio pravi mason.”
(1)
Dakle: vertikalnu osu Piramide podijelimo na 10 di-
jelova i to podijelimo sa 16 dijelova bazne horizontale.
To uradimo po onoj matematičkoj formuli 10 : 5 + 6) +
170
5, s tim da je odnos vrha vertikale prema krajevima
bazne horizontale pod uglom uspona Piramidinih stra-
na 51,85399754º (ugao β). Tangent je 1,273240621.
a) 10 : (5 + 6 + 5) = 10 : 16 = 0,625
b) 7,853974995 : 0,625 = 12,56636 = 3,14159 x 4
c) 10 : 1,273240621 = 7,853974995
d) 7,853974995 : 2,5 = 3,14159 = Pi
..............................
New York, 1916, pg. pg. 95.
“ČETRDESET SEDMI PROBLEM”
"Takozvani 'četrdeset i sedmi Euklidov problem'

drevni mistici nesumnjivo su smatrali božanski ime-
novanim Kanonom univerzalne harmonije, od čije se
temeljne matematičke istine može pratiti većina
171
zakona simetrije i poretka, koji vladaju na ogromnom
prostranstvu Kosmosa." (1)
Visina Velike piramide = 147,6505019 metara:
147,6505019 : 47 = 3,1415 = Pi
..............................
New York, 1916, pg. 28-29.
PAN, BOG PROLJETNE PRIRODE
Pan
172
Pan (grč. Παν, Pan) u grčkoj mitologiji bog je pas-
tira, stada, njiva, šuma i polja i ptica, njihov zaštitnik.
On je bog proljeća, ilirski Silvan, keltski Kernunos, tra-
čanski German, slovenski Volos ili Veles. Ljubitelj je
poezije i muzike, vrstan svirač na frulama, dvojnicama
i okarini, i najbolji je plesač među bogovima.
Pan je sin boga Hermesa i nimfe Driope:
"Zevs i Hermes su originalno potpuno isti." (1)
“Hermes ili Har-mēs, (Aram, Remus, Haram, Ha-
rameias), je Kadmos, Božanska Svjetlost ili Mudrost.
MARKURI, kaže Movers, je MAR, Sunce." (2)
Hermes je sunce Sunca, tj. svjetlost Sunca u dobu
proljeća. Pan je Hermesov sin, dakle je sin Sunčeve
proljetne svjetlosti i nimfe Driope.
Ko je DRIOPA?
Keltsko (velško) DRI- u DRINC, DRING i DRINGAW
daje riječima značenje USPON, PENJANJE (3). To
značenje je u galskom DRIOPAM (4). Keltsko (gaelik)
DRIOP je USPINJANJE (5); ŽELJA (6).
Korijen DRI- je u srpskom ikavskom DRIMATI, ekavsko
DREMATI. Srpsko DRINJATI znači SPAVATI. U spa-
vanju se SANJA, a osim pravih snova u snu, postoje i
snovi u javi, te SANJATI u javi takođe znači ŽELJETI.
Dakle DRIOP izvorno znači ŽELJA USPONA, ŽELJA
RASTA, ZELJA SNOVA. To su želje i snovi prirode
umrtvljene zimom. Nimfa DRIOPA je PRIRODA, ZEM-
LJA.
Šta znači ime PAN? Sanskritsko PÁN u PANATE
znači DIVOTAN, DIVOTA (7), dok u PANÁYATI znači
CUDO, DIVOTA, UŽITAK, RADOST (8). Poljsko PAN
173
je STARJEŠINA, GOSPODIN, GOSPOD, BOG. Nazivi
PAN i BAN fonološki su vrlo srodni. Keltsko (gaelik)
BAN znači BIJEL, SVIJETAL; VIJERAN, ISTINIT; PO-
STOLJE, DRŽAČ (9). Srpsko BAN je STARJEŠINA,
VLADAR. Tračansko PANION, PANIAN, PANISAS
znači BLATO, MOČVARA, BARA, u opštem smislu
VLAGA. Ime PAN obuhvata značenja oba oblika: i obli-
ka PAN i oblika BAN, jer je PAN sinteza, spoj tople
proljetne sunčeve svjetlosti i zemljine vlage i kao re-
zultat njihovog spoja je bujanje života prirode. Zato je
Pan bog proljeća, bog pastira, stada, njiva, šuma i po-
lja, ptica, bog proljetna prirode uopšte, bog poezije,
muzike, igranja i radosti.
A sad da ispričam i ovo: sedamdesetih godina proš-
log vijeka moja tetka Vidosava, udata na Viduši kod
Kaknja, poranila jednog proljetnog jutra i krene na pe-
desetak metara od kuće udaljenu seosku česmu da se
umije. Od kućnih vrata do glavnog seoskog puta prema
česmi je oko dvadeset metara. Tek što je krenula od
vrata, na glavnom putu ugleda čovjekoliko stvorenje sa
vunom po nogama i papcima kako lagano ide prema
česmi. Nije se prepala, nego je kao kradomice krenula
da vidi kud će otići. Kad je stvorenje zašlo iza debelog
stabla jedne kraj puta velike stare jabuke, nije izašlo na
drugu stanu, nestalo je, ali su u mekom blatu putem
ostali tragovi njegovih papaka. Od sve škole Vidosava
je samuko naučila da čita štampana slova i da se pot-
piše . U školu ni dana nije išla, ni jednu knjigu u životu
nije proočitala, za Pana i njegov mitološki opis ni od
koga tada nije moga čuti, a vidjela je Pana svojim oči-
ma i opisala ga baš po njegovom mitološkom opisu.
174
..............................
(1) Jacob Bryant and William Holwell, A Mytholo-
gical, Etymological, and Historical Dictionary, London,
1793, pg. 220.
(2) Albert Pike, Morals And Dogma; Charleston,
1871, pg. 78.
Language, The Second Edition, Vol. I; Denbigh: Prin-
ted and published by Thomas Gee, 1832, pg.478.
, pg. 359.
(6) Ibid. pg. 360.
(8) Ibid. pg. 585.
(9) Edward Dwelly, Ibid. pg. 64.
"JHVH" NIJE IME, VEĆ BROJ
Govoreći o imenu hebrejskog boga JHVH, ispod ci-

tirani autor kaže:
“Pravo ime Božanstva jednostavno nije bila riječ,
već broj izgovoren kao riječ JHVH ili 10 + 5 + 6 + 5, ili
‘26’, Jehova. Četiri glavna znaka su drugi, peti, osmi i
jedanaesti: 2 + 5 + 8 + 11 = 26. Ova četiri znaka pred-
stavljaju objavljenu Božju riječ, u hrišćanskoj simbolo-
giji simbol četvorice jevanđelista, a sve je pre-uzeto iz
viđenja Jezekilja i Danila. Drevni smisao ove četiri sim-
bolike glavnih tački, koje zaista znače Jehova, bilo je
175
pravo značenje Krilatih bikova i lavova asirskih hra-
mova i palata rasutih po ruševinama antike. Ukupno
postoji dvanaest horoskopskih znakova od po 30 ste-
peni.
Mudraci sa Istoka, izračunavaju tačnu dužinu solar-

ne godine od 365 dana i 6 sati vijekovima prije Sosige-
nesa, vavilonskog Jevrejina koji je prodao drevnu tajnu
svoje rase Juliju Cezaru, dijeleći svaki 30-stepeni dio
ekliptike jednim od ovih brojeva uzastopno, što im je
dalo 'JHVH, JHVH, JHVH', troglavo božanstvo ili Troj-
stvo. Preuređujući ova slova u 'HJH HVVH VJHJH'
(ovo treba napisati hebrejskim slovima), vidjeli su pred
176
sobom divnu definiciju G. A. O. T. U., koja je odzvanjala
vijekovima: 'Onaj koji je bio', 'Onaj koji jest' i 'Onaj koji
će biti' u 3, 4 i 5 slova (formula 47. problema).” (1)
Dakle su uzeli DRUGI znak zodijaka (Bik = Taurus),

zatim PETI (Lav = Leo), pa OSMI (vavilonski znak Orao
= Škorpion = Scorpio), te JEDANAESTI znak (čovjek,
177
Vodolija = Aquarius). U brojevima slijedi ovako: 2, 5, 8,
11, ili po brojevnoj vrijednosti hebrejskih slova JHVH:
(8+2) + 5 + 11 = 26
Masonska “divna definicija” G. A. O. T. U. sa zna-
čenjem “Onaj koji je bio", "Onaj koji jest" i "Onaj koji će
biti" (brojevi hebrejskih slova 3, 4, 5) u crkvenoj maso-
neriji glasi “Hristos posredi nas Jest, Bio i Biće”.
..............................
New York, 1916, pg. 106-107.
DUH ISTINE NIJE LAŽ

"U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe
Božji dizaše se nad vodom." (Knjiga postanja,1,1-2)
"A kad dođe utješitelj, koga ću vam poslati od oca,
Duh istine, koji od oca izlazi, on će svjedočiti za mene."
(Jovan,15,26)
"Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba
da se mole." (Jovan,4,24)
Tako dogmat crkve da je kroz Isusa stvoren svijet nije
istina i laž je, te iz toga slijeda da su crkveni masoni
laž, crkva laž, crkveni Isus laž, hrišćanstvo laž!
Kad Božija istina progovori, svi lažovi poklope uši,
obore glavu, podviju rep i zanijeme!
178
ZEMLJA, SOLOMONOV HRAM I PIRAMIDA
Slika 1. Kraljeva odaja i Portal u Velikoj piramidi.

Mjere Solomonovog hrama u svetim laktima (SL),
laktima stare mjere:
179
• visina portala……………120 SL
• dužina……………………..60 SL
• visina bez portal.…….......30 SL
• širina……………………....20 SL
Ovi brojevi su kod, tj. šifra ili ključ za izračunavanje mje-
ra Zemlje prema mjerama Velike piramide.
Slika 2. Geometrija Kraljeve odaje i Zemlje.

Širina Kraljeve odaje u Piramidi je 206,0658189 in-
či, a polovina širine je 103.0329095 inča (AB/2, Slika
1), kolika je i dužina granitnog poda u Portalu pred
Kraljevom odajom (Slika 3). Evo kako su mjere Pira-
mide kroz geometriju povezane sa mjerama Zemlje:
a) 103.0329095 x 120 = 12,363.94913 inches,
b) 12,363.94913 x 60 = 741,836.948 inches,
c) 741,836.948 x 30 = 22,255,108.44 inches,
d) 22,255,108.44 x 20 = 445,102,168.8 inches =
= 11,305.59509 km = CD (Slika 2).
180
Površina kvadrata CDEFA = 127,816,480.3 km² = po-
vršina kruga T.
Slika 3. Dužina granitnog poda u Portalu.

Poluprečnik (R) kruga T = 6378.501679 km = ekva-
torski poluprečnik Zemlje.
Visina Velike piramide je 5813,011886 inči:
(5813,011886 : 100) x 120 x 60 x 30 x 20 inči =
251.122.113,5 inči = 6378,501682 km = R = ekva-
torski poluprečnik Zemlje.
Dužina Portala pred Kraljevom odajom: 116,2602377
inči = 50-ti dio Piramidine visine:
116,2602377 x 120 x 60 x 30 x 20 = 50.2244.226,9 inči
= 12.757,00336 km = ekvatorski prečnik Zemlje.
181
116,2602377 x 3,14159 = 365,242 inči:
365,242 x 120 x 60 x 30 x 20 = 1.577.845.440 inči
= 40.077,27418 km = dužina Zemljinog ekvatora.
Dužina jedne strane Piramidine baze po prirodnoj
podlozi (prva baza) = 231,92867 m, a obim kvadrata
Piramidine prve baze = 927,71468 m:
927,71468 cm x 120 x 60 x 30 x 20 = 40.077,27418
km = dužina Zemljinog ekvatora.
Može i ovako: dužina Kraljeve odaje: 412,1316378
inči = 1046,81436 cm:
1046,81436 x 120 x 60 x 30 x 20 = 45.222,38035
km = obim kvadrata CDEFC.
Thomas Ustick Walter: Solomonov hram.

Solomonov hram nije postojao kao građevina, već
je samo ezoterijska veza između mjera Piramide i Ze-
mlje, odnosno Zemlja je kao stanište života je Solomo-
nov, tj. Sunčev, odnosno Božiji hram.
182
MOLBA VELIKOJ NEBESKOJ MAJCI
Oj Etera, naša mati

U svjetlost nas ti povrati
Daj nam svjetla našoj duši
Da nas tama ne poruši
Daj nam sjaja našoj duši
Da nas tama ne poguši
Oj Dahina, naša mati
U svjetlost nas to povrati
Sjajna krila daj nam duši
Da nas tama ne poruši
Sjajne zrake našoj duši
Da nas tama ne poguši
Oj Kibelo, naša mati
Ti nas Bogu Suncu vrati
U prevari lažnog Boga
Ostavismo Oca svoga
I ginemo na svom putu
Služeć’ tame neman ljutu
Baba Jago, naša mati
U život nas ti povrati
Svjetlošću nas ti osnaži
Dosta nam je njihih laži
Naša duša Sunce traži
Svijetla duša Suncu leti
Mi smo Sunca narod sveti!
183
CRKVENI ISUS JE BROJ 666
Dva reda broja 666 (mozaik u Sabornoj crkvi Hrista

Spasitelja u Banjaluci).
„Množenjem svakog od prvih osam brojeva sa 9 do-

bijemo 18, 27, 36, 45, 54, 63, 72 i 81, i zbir svih je 396,
broj jako poštovan od drevnih mistika zbog, među mno-
gim razlozima, dodavanjem broja 270, što je u danima
period razvoja ljudskog ploda, proizvodio sveti 666 i
ukazivao na ovaploćenje sunčanog logosa u čovečan-
stvu." (1)
Šta kaže Otkrivenje:
“Ovdje je mudrost. Ko ima um neka izračuna broj
zvijeri: jer je broj čovjekov i broj njezin šest stotina i
šezdeset i šest.” (Otkr.13,18)
184
Ovdje je čovjekov broj 270 kao broj dana razvoja
ljudskog ploda u materici od začeča do rođenja. Kad
se na čovjekov broj doda 396, dobije se broj 666 koji
“ukazuje na ovaploćenje sunčanog logosa u čovečan-
stvu”. Ko je taj “sunčani logos koji se ovlapotio u čove-
čanstvu”? Evo crkvenog teološkog odgovora:
“Gospod Hristos je Spasitelj zato što je Bogočovek,
i time što je Bogočovek. U njegovoj se Ličnosti Bog
očovečio i čovek obožio. Svojom Bogočovečanskom
ličnošću Gospod Hristos prestavlja dvostruko čudo:
ovaploćenje Boga i oboženje čoveka.” (2)
Pa nastavlja J. Popović:
“Činjenica da je Bog postao čovek, izražava se
rečju: ovaploćenje, očovečenje (σάρκωσις, ένανθρώ-
πησις); činjenica pak da je čovek u Hristu obožen, izra-
žava se rečju: oboženje, obogotvorenje (θέωσις, θεο-
ποίησις).” (3)
“Ovaploćenjem svojim Bog je postao učesnik u ljud-
skoj prirodi, da bi ljudi postali učesnici u Božjoj prirodi
(θείας κοινωνοί φύσεως).” (4)
Tako biva jasno da broj 666 upućuje na crkvenog Isu-
sa, i on je crkveni Logos:
“U početku bješe Logos, i Logos bješe u Boga, i Bog
bješe Logos. On bješe u početku u Boga. Sve je kroz
njega postalo, i bez njega ništa nije postalo što je po-
stalo. U njemu bješe život, i život bješe vidjelo ljudima.
I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.” (Jo-
van,1,1-5)
Crkveni Isus nije Isus iz Jovanovog otkrivenja, jer Isus
iz Otkrivenja ni jednom ne spominje vaskrsenje. Isus iz
Isus iz Otkrivenja naziva sebe zvijezdom Danicom:
185
"Ja Isus poslah anđela svojega da vam ovo posvje-
doči u crkvama. Ja sam korijen i rod Davidov, i sjajna
zvijezda Danica." (Otkrivenje,22,16)
Crkva tvrdi da je Danica zapravo Satana:
"Drugi uzročni faktor, protivnik Božji – jeste satana
sa njegovim mnogim otpalim duhovima. On je lični kri-
vac i uzročnik svakoga zla. Otkako je kao Danica pao
sa visoke slave 'pomazanog heruvima' u duboku tamu
pakla – on neprekidno seje zlo i greh u svaki Božji
stvor, osobito među ljude." (5)
Crkveni Isus je sunačni Logos i na njega upućuje
masonski sveti broj 666, odnosno na crkvu: njene arhi-
jereje i judeo-hrišćanske masone u okviru crkve. To
vam je zvijer koja izlazi iz mora o kojoj govori Jovanovo
otkrivenje (more: Maria i Amerika).
..............................
New York, 1916, pg. pg. 36.
(2) Justin Popović, Dogmatika Pravoslavne Crkve,
Tom II, Odjeljak treći, Bogočovekovo delo – Soterio-o-
gija, 1. Tajna Bogovaploćenja i tajna spasenja, a) Obo-
ženje čovečanske prirode.
(3) Ibid.
(4) Ibid.
(5) Vladika Nikolaj Velimirović, Pravoslavna Crkva i
uzročnost u svetu – knjiga br. 3 (8. dio), Glas Crkve,
Valjevo, 1996. (Internet izdanje Svetosavlje.org. Obja-
vljeno: 26. oktobar 20)
186
NIJE TAJNA KO JE TAJNA
Iz Jovanovog otkrivenja kurva koja sjedi na mnogim

vodama, tj. kontinentima:
"I na čelu njezinu napisano ime: tajna, Vavilon veliki,
mati kurvama i mrzostima zemaljskima." (Otkr.17,5)
Ko ima tajne? Imaju crkveni i svjetovni masoni: te
dvije organizacije koje su jedno duhovno tijelo kroz crk-
vu, jedni profesionalno duhovna i drugi svjetovna, poči-
vaju na tajnama! Oni su kolovođe i glavni igrači svega
što se čovječanstvu dešava i svega što će se tek deša-
vati!
Judaizam je osnovalo 13 povratnika iz Vavilona, cr-
kvu su osnovali judejskih 13 apostola: Hebrejsko JHVH
ima brojnu vrijednost 26 = 2 x 13.
“Sva sujevjerja narodnih skaski protiv broja 13 ne
počivaju u njegovoj ‘nesreći’, već zato što je to bio ključ
religijskih tajni koje sveštenici nisu željeli da puste u na-
rod; dakle, ako bi čovjek počeo trčati, svaki put kad bi
ugledao ovaj broj odbio bi razmišljati o njemu iz straha
da ne slomi nogu, te su svete tajne ostajale sigurne.”
(1)
“Sva imena hebrejskog boga utemeljena na Zabra-
njenom Imenu bila su numerički umnožavana od 13.
Ljudi su učeni da je ovo ‘nesretan’ broj kako bi bili od-
vraćeni da ga istražuju." (2)
Crkva je oduvijek bila protiv čovjekove od Boga mu
date slobode i slobodne volje, oduvijek bila protiv zna-
nja, umjetnosti i protiv svakog ljudskog progresa i svoje
podle prevarne laži umotavala je u tkz. "svete tajne", ali
su joj kontrirali masoni Svjetlosti i srušili je s vlasti.
187
Današnji masoni, velika većina njih, su izdali su
Svjetlost i od crkve korumpirani potčinili su se vlasti ju-
dejsko-hrišćanskog boga Tame koji zla čini svijetom
skoro već 2000 godina bogato profitirajući na tome.
..............................
New York, 1916, pg. 25.
(2) Ibid. pg. 102.
BIBLIJA, PIRAMIDA I CRKVENI KALENDAR

Sredinom 19. vijeka jedan masonski autor piše ova-
ko:
“Otac i Sin suštinski, duhovno, su Jedan (‘Ja i moj
Otac smo Jedan’).” (1)
U srpskim prevodima ovog stiha ne piše JEDAN, nego
JEDNO, a to je u ezoteriji velika razlika i ovdje ćemo
provjeriti šta znači to "Ja i otac smo JEDAN." (Jovan
10, 30)
U Vulgati to piše ovako: “Ego &pater unum sumus.”
U Biblija King’s James piše ovo: “I and my Father
are one.”
U grčkom originalu piše ovako: “ἐγὼ καὶ ὁ Πατ-
ὴρ ἕν ἐσμεν.”
Prevodioci na srpski preveli su grčko ἕν kao JEDNO, a
grčko ἕν je JEDAN, latinsko UNUM, englesko ONE.
Tako bi srpski prevod bukvalno glasio: “Ja i otac smo
jedan.”
JEDAN je osnovna polazna jedinica. Da vidimo ge-
ometriju broja JEDAN (Slika 1).
Krug je beskonačnost, vječnost, Bog. Prečnik kru-
ga T je JEDAN, obim kruga je 3,14159..., površina je
0.7853975 kvadratnih jedinica (mjera), a tolike
188
Slika 1. Geometrija broja JEDAN.
površine je i kvadrat ABCDA. Svaka strana ovog kvad-

rata duga je po 0,886226551 jedinica. Isus i otac su
prečnik kruga T, oni su JEDAN, obim njihovog kruga
je 3.14159..., tj. obim je beskonačan, jer je vrijednost
broja Pi beskonačna. Transformacija ovog kruga je
kvadrat sa stranama dugim po 0,886226551 jedinica i
obima 3,544906205 jedinica.
A sad prelazimo na vrijeme i uzimamo JEDAN dan
kao osnovnu jedinicu vremena od jednog do drugog
izlaska Sunca. To je krug Sunca, jer ono izađe, ide
kružno preko neba i do novog izlaska napravi krug i to
je krug T (Slika 2). Sad je obim kruga JEDAN dan. Da
izračunamo prečnik (d) kruga?
Sa prečnikom 0.318310155 “dana” površina kru-
ga T je 0,079577538 “dana”, a tolike površine je kvad-
rat ABCDA. Svaka strana ovog kvadrata duga je
0,28209491 “dana”, a obim kvadrata je 1,128379644
“dana”. I gle:
1,128379644² = 1,273240621 = tangens ugla od
51.85399754º = ugao β = ugao uspona Velike pira-
mide (Slika 3).
189
Slika 2. Geometrija JEDNOG dana.
1 : 3.14159 = 0.318310155 “dana”
Polovina Piramidine baze je 182,621 sveta lakta
(AB) i to je simbolika 182,621 dana godine, tj. pola
godine (Slika 3):
182,621 x 1,273240621 = 232,5204753 dana, što je
visina Piramide od 232,5204753 svetih lakata (BD, Sli-
ka 3). Dakle, Piramida ne samo da je geometrijska ma-
keta Zemlje, nego je i geometrijska maketa Zemljinog
vremena.
I gle: broj u iznosu od 232,5204753 dana crkvena
masonerije je unijela u crkveni kalendar: to je vrijeme
između praznika Svetog Jovan Krstitelja, Jovanjdana,
20. januara (7. januar julij.) u tački B i Usjekovanja
glave Svetog Jovana Krstitelja 11. septembra (29. avg.
jul.) u tački D.
Ako od zimskog Jovanjdana 20. januara odbrojimo
pola godine od 182,621 dana preko proljeća prema
ljetu (dužina BC) i toliko dana unazad preko jeseni pre-
ma ljetu (BA), to pada na kraj praznika Svetog Pro-
kopije 21-22. jula. Pored Ognjene Marije, Svetog Ilije,
190
Slika 3. Piramida kao maketa Zemljinog vremena.
i Mirorosne Marije, Sveti Prokopija je kod Srba ljetni
vremenski svetac, svetac oluje, proloma oblaka, kiše,
munja i gromova i na taj dan niko u narodu ne radi iz
straha od groma. U narodu se pripovijeda kako je neka
muslimanka radila i grom joj ubio dvoje djeca, te je ona
u žalosti često ponavljala: “Vlaški Prokopo moju djecu
pokop’o.”
Ne zaboravimo da se baza Piramide simbolično od-
nosi na prepotopsko vrijeme i sam potop 7375. godine
od stvaranja svijeta, ili 2625. god. st. ere. Da li je Sveti
Prokopija iz prehrišćanske mitologija, ne znamo, jer
crkvena i antisrpska državna propaganda, te vrijeme i
stradalni život srpskog naroda izbrisali su mnoga zna-
nja i sjećanja. Znajući kodove Piramide i značenje nje-
ne baze možda su crkveni masoni sami izmislili tog
strašnog sveca katastrofe i postavili mu dan na pola
191
godina od zimskog Jovanjdana (tačke A, C, Slika 3),
iako etimolozi tvrde da je to grčko ime sa značenjem
“napredak”, a prije ce biti da je to srpsko ime sa osno-
vom “prokop”: “onaj koji prokopava zemlju”, Prokopije.
Jovan Krstitelj je Sunce, a krst u njegovom imenu je
Sunčev simbol. Zimski Jovanjdan 20. januara je mlado
rastuće Sunce (tačka B) .
Vrh Piramide u tački D označava kraj zemaljskog
vremena 12.070. god. od početka stvaranja svijeta i to
je 2070. (još 50-tak godina). U vrhu je Usjekovanje, tj.
odsijecanje glave Svetom Jovanu Krstitelju, dakle ne-
kakvo simbolično ili stvarno gašenje Sunca, a to znači
i smrt Zemlje i svega na Zemlji.
Pazimo i ovo: od zimskog Jovanjdana do Blagovije-
sti 7. aprila (25. marta jul.) je 77 dana. Početkom hriš-
ćanske ere na Blagovijest je padao proljetna ekvinocij,
tj. proljetna ravnodnevnica sa prvim danom proljeća.
Piramidina baza je duga 365,242 sveta lakta (AC). Za
svaki dan godine uzet je jedan sveti lakat. Ako ovih 77
dana od zimskog Jovanjdana do Blagovijesti uzmemo
kao dužinu u svetim laktima, to je 1925 inči i visina od
Piramidine baze do 5 inči ispod plafona Kraljeve odaje
(visina BE). Pod te odaje označava Isusovo vaskrsenje
(Isus je Sunce proljeća), a vrh odaje ispod plafona je
proljetno vaskrsenje prirode.
Radujte se životu i oslobađajte svijest od robovanja
svojim vjerskim masonima, jer su vam sve te priče
osmislili da vas prevare, a oni drugu vjeru, a ne vašu
imaju.
..............................
New York, 1916, pg. 32.
192
TAJNE SOLOMONOVE I TAJNA VAVILONA
„Ime ‘Solomon’ je kao potpuno kabalističko kao i moći
koje se pripisuju velikom osnivaču naših vještina; ali to
dolazi u upotrebu prije izraelskog kralja, jer imamo
kralja Asirije oko 1300. p.n.e. zvanog Shalmanesar, a
nastanak njegovog imena je od 'S – L – M – N' i
riječi 'sar', što znači 'kralj', kao nedvosmisleno 'kralj
Solomon' kako je kasnije na engleskom." (1)
Dakle je ime SOLOMON izvedeno od asirskog imena
SHALMANESAR. I ovdje se vidi da je građa za Bibliju
skupljana i u biblijske spise zapisivana u Vavilonu u
vrijeme tkz. “vavilonskog ropstva” u 6. vijeku p.n.e.
Sumersko SAR ne znači KRALJ, jer riječ isto značenje
kao i sumerske riječi ZAR, ṢARRU, SUR koje znače
LJUTINA, BLJESAK, SJAJ (2). I danas se kraljevi
oslovljavaju sa “Vaša Svjetlosti”. Riječ ZAR je u
srpskom ZARI (sja) i OZARI (obasja), te je prelaskom
Z u S dala je SAR, a od SAR je postalo CESAR i CAR.
Masonski enciklopedista Albert G. Mackey kaže da je
jedini izvor o Solomonu legenda, a pošto se judeo-
hrišćanski masoni strikno drže legendi u masonskom
sistemu, Mackey veli da on kao pisac masonske
enciklopedije nikako ne može biti odgovoran za vjeru u
Solomonovu autentičnost (3).
I zaista ne postoji ni jedan pisani ili materijalni dokaz o
postojanju kralja Solomona, niti o postojanju njegovog
hrama ili o postojanju bilo šta o bilo kom liku iz vremena
prije Solomona, nema ništa osim biblijske mitologije,
jer je Solomom kod prvih judejskih vavilonskih masona
samo metafora Sunca.
Da se podsjetimo: u drevnmim spisima samoglasnici
se nisu pisali, te je ime SOLOMON zapisano u obliku
SLMN:
193
“Zašto su onda ova slova bila korištena? Niko ne može
omašiti i da ne nađe u hebrejskom pismu da znače
brojeve 60, 30, 40, 50, što je ukupni zbir 180, ili
polukrug Sunčevog dnevnog putovanja od istoka do
zapada i noćnog putovanja podzemnim svijetim od
zapada do istoka.” (4)
U astronomiji jedan nebeski sat ima petnaest nebeskih
stepeni, dakle 180 nebeskih stepeni je polukrug neba
iznad horizonta i to je dvasnaest sati dnevne svjetlosti
i putovanja Sunca od istoka do zapada.
Pošto judeo-hrišćanski masoni moraju da vjeruju u

biblijsku mitologiju, ne preostaje im ništa drugo već da
izokola priznaju da je Solomon zapravo Sunce:
“Tako je vrlo kraljevanje Kraljevo poistovijetilo njegov
identitet sa Suncem, a njegovi slavljenici nisu oklijevali
da spoje ljudsko i božansko, prirodno i natprirodno, te
smo danas nijemi u čudu pred više nego izuzetnim
likom Solomona, Kralja Sunca, lika koji je bez sumnje
istorijski, ali razrađen sve dok se njegova slava nije
raširila do krajnjih dijelova zemlje.” (5)
Sve je dakle planski razrađeno i rašireno po svijetu
kroz širenje Biblije preko širenja i učenja hrišćanstva i
judeo-hrišćanske masonerije.
194
Pogledajmo: SOL☼MON
U gaeliku i latinskom SOL znači SUNCE (6). Gaelik MO
znači NAJVEĆI, NAJVIŠI, NAJUZVIŠENIJI (7), a gelik
MON znači KOLA (8).
Iz gornjeg citata biva jasno da je biblijski jahveovski
judaizam porijeklom iz Vavilona i da je osmišljavan
tamo u vremenu tkz. “vavilonskog ropstva” u vremena
od 597(586) do 538. p.n.e., pa i duže, jer književnik i
vavilonski mason Ezra sa svojih 12 pomoćnika (dakle
njih 13) i velikim brojem vojnih tjelohranitelja tek 459.
stiže iz Vavilona u Jerusalim donoseći sa sobom
“Mojsijevu Knjigu zakona”. Kako je tu novu vjeru
nametnuo narodu svjedoči sama Biblija, jer Ezra iz
Vavilona donosi Punomoć od vavilonskog cara, a u toj
Punomoći piše:
“A ko ne bi izvršivao zakona Boga tvojega i zakona
careva, odmah da mu se sudi, bilo da se ubije ili da se
protjera ili da se oglobi ili da se baci u tamnicu.”
(Ezra,7,26)
Sa carevim ovlaštenjem i svojom vojskom Ezra
razglašava po Jerusalimu i okolini:
“Onda oglasiše po Judeji i Jerusalemu, da se svi, koji
se vratiše iz ropstva, imaju skupiti u Jerusalimu.
Onome, koji ne bi došao za tri dana prema zaključku
knezova i starješina, uništiće mu se sve što ima, a on
sam biće isključen i zajednice onih koji se vratiše iz
ropstva. I skupiše se svi ljudi od Jude i Benjamina za
tri dana u Jerusalem. Bilo je devetoga mjeseca,
dvadesetog dana u mjesecu. Sav je narod sjedio na
trgu pred hramom Božjim, dršćući zbog te stvari i od
kiše.” (Ezra,10,7-9)
I Tako je prisilno nastao jahveovski judaizam. Oko
petsto godina kasnije iz te vavilonske vjere 13 judejskih
195
masona izlaze iz svoje zemlje, 13 takozvanih apostola
(opet broj 13) i osnivaju hrišćanstvo kao novi ogranak
vavilonskog judaizma. Kad je postalo drzavna religija
Rimskog carstva, hrišćanstvo je ljudima i narodima
nametnuto istim načinom kao što je nametnut
judaizam: silom i strahom od vladareve odmazde!
Judejska masonerija je iz Jovanovog otkrivenja prva
zvijer koja izlazi iz zemlje (judejska masonerija koja je
izašla iz Vavilona i kasnije iz Palestine). Druga zvijer
izlazi iz mora, jer Marija je “rodila Boga Isusa”, a ime
MARIJA (grčki: Μαρία, Μαριάμ, hebrejski: Mar Yam,
gorčina mora) (9). Hijerarhijski vrh ovih zvijeri je u vrhu
iluminatske piramide u Americi i Vatikanu.
A sad pažljivo pratimo šta Biblija svjedoči:
"A Melhisedek car salimski iznese hljeb i vino; a on
bijaše sveštenik Boga Višnjega. I blagoslovi ga
govoreći: Blagosloven da je Avram Bogu Višnjem, čije
je nebo i zemlja! I blagosloven da je Bog Višnji, koji
predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I dade mu
Avram desetak od svega." (1.Moj.14,18-20)
Melhisedek je sveštenik Boga Višnjega i car salimski
(kasnijeg Jerusalima) i kao sveštenik Boga Višnjega
Melhisedek blagosilja Avrama hvaleći pri tome Boga
Višnjega . Avram Melhisedeku daje desetini svog
prihoda, što je kasnije i po Starom i po Novom zavjetu
ostao propis da se desetina daje crkvi. Dakle je Avram
iste vjere kao i Melhisedek, tj. vjernik Boga Višnjega.
Kasnije se desi ovo: kao vjernik Boga Višnjeg Avrama
u hananskoj Birsabeji sadi lug (gaj) da bi se u lugu
molio svom Bogu:
“A Avram posadi lug na Birsabeji, i ondje prizva ime
Gospoda Boga vječnoga.” (1.Moj.21,33)
196
Međutim, vavilonski Jahve je protivnik lugova i ovako
Jahve “preko Mojsija” naređuje judejima šta moraju
činiti kad uđu u obećanu zemlju u Hananu:
“Čuvaj se da ne hvataš vjere s onima koji žive u zemlji
u koju ćeš doći, da ti ne budu zamka usred tebe. Nego
oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve
njihove isijecite. Jer ne valja da se klanjaš drugomu
bogu: jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj.”
(Egzodus,34,12-14)
I po Jahveovoj naredbi judeji prvo oko Jerusalima
napadaju pripadnike stare vjere koja je sadila lugove
oko svetilišta. Tako u Jerusalimu i oko Jerusalima
istreblju prejudejsku vjeru i stvaraju vjerski
netolerantnu teritoriju i državu Judeju. Pripadnici stare
prejudejske vjere u Samariji opiru se Judejima i
njihovom ortodoksnom judaizu stvarajući sinkretizam
stare vjere sa judaizmom. Tako su Srbi i Rusi, pa i
hristijanizirani prerimokatolički narodi Zapada, pred
pritiskom hristijanizacije stvorili dvovjerje, spoj stare
vjere sa hrišćanstvom. To su bili balkanski krstjani,
nazvani babuni, bogumili, patareni, zapadni albigeni i
katari.
Dakle, Avram je zasadio lug i tu se molio svom Bogu,
a vavilonski Jahve svojim vjernicima naređuje da se svi
lugovi isijeku, jer Jahve tvrdi da lugovi nisu njegovi,
nego pripadaju drugom bogu. To je jasan dokaz da
Avramov Bog i i judejski Jahve nisu isti, niti je
Avramova vjera bila ista judejskoj vjeri.
I da zaključimo:
"I dođe jedan od sedam anđela koji imahu sedam čaša,
i govori sa mnom govoreći mi: hodi da ti pokažem sud
kurve velike, koja sjedi na vodama mnogima;
197
S kojom se kurvaše carevi zemaljski, i koji žive na
zemlji opiše se vinom kurvarstva njezina.
I uvede me duh u pusto mjesto; i vidjeh ženu gdje sjedi
na zvijeri crvenoj koja bješe puna imena hulnijeh i
imaše sedam glava i deset rogova.
I žena bješe obučena u porfiru i skerlet i nakićena
zlatom i kamenjem dragijem i biserom, i imaše čašu u
ruci svojoj punu mrzosti i poganštine kurvarstva
svojega;
I na čelu njezinu napisano ime: tajna, Vavilon veliki,
mati kurvama i mrzostima zemaljskima.
I vidjeh ženu pijanu od krvi svetijeh i od krvi svjedoka
Isusovijeh; i začudih se čudom velikijem kad je vidjeh."
(Otkrivenje,17,1-6)
Danas su judeo-hrišćanski masoni okupljeni oko elite
aškenaskih judeja i crkve, preko njenih jezuitskih
Iluminata, glavni inicijatori i izvršioci provođenju
globalnog plana oko "pandemije", "vakcinacije" i
krajnjeg cilja toga: globalne depopulacije stanovništva
sa oko 7,5 milijardi na svega 500 miliona.
..............................
(1) Frank C. Higgins, The Beginning Of Masonry; New
York, 1916, pg. 51.
Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg.
236, 257, 244.
(3) Albert G. Mackey, An Encyclopedia Of
Freemasonry, Vol. II; New York and London: The
Masonic History Company, 1919, pg. 697.
(4) Frank C. Higgins, Ibid.
(5) Ibid. pg. 50.
(6) Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum: A
Dictionary of the ancient Celtic language of Cornwall,
198
Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p.
326-327.
(7) Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in
Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825,
p. 401.
(8) Ib., p. 404.
(9) Cornelius À. Lapide, The Great Commentary,
London: John Hodges, 1887, pg. 19.
SOLOMONOV PRESTOL
Rekli smo da u tajnom ezoterijskom smislu Solo-

mon ima značenje Sunca, jer je Sunce kralja neba, kralj
Zemlje i ostalih planeta.
Kraljevi imaju prijestole, te kao i svaki kralj i Sunce
na nebu ima svoj prijestol. Pošto su prijestoli uvijek uz-
višeni kako bi i sam kralj pred narodom bio uzvišen i
199
gledao ih s visine, tako je i na nebu Sunčev prestol uz-
višen na šest stepenika:
“I načini car velik prijesto od slonove kosti, i obloži
ga čistijem zlatom. Šest stepenika bješe u prijestola, i
vrh okrugao bješe pozadi na prijestolu, i ručice bjehu s
obje strane sjedišta, i dva lava stajahu pokraj tijeh ru-
čica. I dvanaest lavova stajahu na šest stepenika otud
i odovud. Ne bi takav načinjen ni u kojem carstvu.”
(1.Kaljevima,10,18-20)
Prvi i najniži stepenik koji vodi ka Solomonovom pri-

jestolu je južna najniža pozicija Sunca u toku godine.
To je zadnji mjesec jeseni i prvi mjesec zime. Odatle
se Sunce penje na drugi stepenik (mjesec), pa na treći
kao posljednji mjesec zime i iznad nebeskog ekvatora
(0°) slijede tri stepenika, tj. tri mjeseca penjanja kroz
vrijeme proljeća.
200
Kad se Sunce popne i na treći stepenik (mjesec)
proljeća, tada sjeda na svoj prijestol. To su podnevni
minuti ljetnog solsticija, podnevni minuti dugodnevnice
kad je Sunce istovremeno i u proljeću (jedan lav pored
ručice) i u ljetu (drugi lav pored druge ručice). To je na
+23.5°. Odatle Sunce ponovo počinje da se spušta ste-
penik po stepenik, tj. mjesec po mjesec, ka jugu i zim-
skom solsticiju kratkodnevnice (-23,5°).
Dvanaest lavova na stepenicima su dvanaest vre-
mena Sunca u dvanaest mjeseci godine (lav je simbol
Sunca). Inače je ovaj stepenik u simbologiji poznat kao
simbol pod nazivom "Sunčeve ljestve" ili "Sunčeve
merdevine ili lotre". Biblijska laž je razobličena, mason-
ska tajna svima objavljena!
Sunčeve ljestve na prstenu masona srednjeg vijeka.
201
ISUS PROTIV ISUSA - ILI KO JE ANTIHRIST
Crkveni Isus, Isus iz Jevanđelja, nije isti Isusu iz Jo-
vanovog otkrivenja. Isus Jevanđelja je nakon krsne
smrti treći dan vaskrsao u svom originalnom zemalj-
skom tijelu, a Isus iz Otkrivenja ni jednom ne spominje
tjelesno vaskrsenje, nego samo kaže da je bio mrtav i
da je živ. Umrijeti i vaskrsnuti i ljudskom tijelu i umrijeti
i biti živ u duhu, velika je razlika.
Isus iz Otkrivenja sebe naziva zvijezdom Danicom,
dok Stari zavjet i crkva Lucifera smatraju Danicom. Zvi-
jezda Danica zorom ide ispred Sunca i mnogo je manja
od Sunca, te Isus iz Otkrivenja negira crkvenu dogmu
da je Isus kao sin ravan Bogu Ocu (Suncu), dok crkveni
Isus iz Jevanđelja tvrdi za sebe da je on svjetlost svije-
tu, dakle Sunce. Ovako za sebe tvrdi Isus iz Otkrivenja:
zvijezda Danica." (Otkrivenje,22,16)
U 12. pasusu 14. glave Knjige proroka Isaije ovako
piše:
a) grčki (Septuaginta Bible): "πῶς ἐξέπεσεν ἐκ τοῦ
ἐκ τοῦ ὁ ἑωσφόρος ὁ πρωΐ ἀνατέλλων.”
b) engleski (King James Bible): How art thou fallen
from heaven, O Lucifer, son of the morning!
Grčko ἑωσφόρος (heōsphoros) = nosač (donosilac)
svjetla, Lucifer, Lučonoša, Svjetlonoša, Satana, Soto-
na. Evo srpski prevodi:
"Kako pade s neba, zvijezdo danice, kćeri zorina?
kako se obori na zemlju koji si gazio narode?" (Prevod:
Daničić-Karadžić)
"Kako si ti pao s neba, Zvijezdo sjajna, Sine Zore?
Kako si se ti sunovratio na zemlju, ti koji si srozavao
narode,..." (Prevod: Tomislav Dretar)
202
"Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Ka-
ko li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?" (Prevod:
Jeruzalemska Biblija)
"Kako si pao s neba, Svjetlonošo, sine Zorin! Kako
si razmrskan na zemlji, ti koji oslabljuješ narode.”
(prevod: Ivan Šarić)
Nema sumnje: zvijezda danica (Daničić-Karadžić), zvi-
jezda sjajna i Sin Zore (Tomislav Dreta), Svjetlonoša,
sin Zore (Jeruzalemska Biblija i Ivan Šarić) je Satana,
Sotona, Lucifer, grčki Εωσφόρος (Isaija,14,12).
U grčkom originalu Jovanovog otkrivenja Isus za
sebe kaže da je ὁ ἀστὴρ λαμπρὸς καὶ ὀρθρινός i to
je na srpski prevedeno ovako: ἀστὴρ = zvijezda λαμ-
πρὸς = sjajna, καὶ ὀρθρινός = i jutarnja. Kraće reče-
no: zvijezda Danica:
zvijezda Danica." (Prevod: Daničić-Karadžić)
"Ja, Isus, ja sam poslao svog anđela za donijeti vam
ovo svjedočenje o crkvama . Ja sam izdanak i loza Da-
vidova, i sjajna jutarnja zvijezda." (Prevod: Tomislav
Dretar)
"Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po
crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvi-
jezda Danica." (Prevod: Jeruzalemska Biblija)
"Ja, Isus, poslah anđela svojega, da vam ovo pos-
vjedoči u crkvama, Ja sam korijen i rod Davidov, sjajna
zvijezda danica." (prevod: Ivan Šarić)
Crkva tvrdi da je Danica zapravo Satana:
"Drugi uzročni faktor, protivnik Božji – jeste satana
sa njegovim mnogim otpalim duhovima. On je lični
krivac i uzročnik svakoga zla. Otkako je kao Danica
pao sa visoke slave 'pomazanog heruvima' u duboku
203
tamu pakla – on neprekidno seje zlo i greh u svaki Božji
stvor, osobito među ljude." (1)
Drugi veliki teolog Ortodoksne crkve je Justin Popo-
vić i evo šta on kaže o Danici:
"Glavni, vrhovni duh zla naziva se u Svetom Pismu:
satana (jevrejski: satan = protivnik, obmanjivač, đavo
(διάβολος = klevetnik, opadač, Velzevul, kušač, Denica
(ό ‘Εωσφόρος = Lucifer), Avadon, a ostali zli dusi nazi-
vaju se: nečisti duhovi, duhovi zla, zli duhovi, besi, de-
moni, anđeli Satane." (2)
U Psalmima piše da je Gospod Bog sunce (Psalm
84,11), a crkveni Isus preuzima tu ulogu na sebe:
"Victorinus, koji je bio episkop Ptuja krajem trećeg
vijeka, u raspravi o Otkrivenju, aludirajući na broj 666,
govori ovako: 'Kao što su računali po grčkim slovima,
kako mnogi smatraju je TEITAN, jer Teitan (666) ima
ovaj broj, kojeg pagani nazivaju Sunce i Febus." (3)
Grčka slova-brojevi: T = 300 + E = 5 + I = 10 + T = 300
+ A = 1 + N = 50 = 666
Naziv TEITAN je srodan grčkom θειότης sa znače-
njem BOŽANSKI. Po keltskom i latinskom to znači
BOG VATRE, PALITELJ VATRE (DEI TAN). Crkveni
Isus za sebe reče:
"Ja sam došao da bacim oganj na zemlju; i kako bi
mi se htjelo da se već zapalio!" (Luka,12,49)
I odmah iza toga kaže:
"Mislite li da sam ja došao da dam mir na zemlju?
Ne, kažem vam, nego razdor. Jer će otsele pet u jednoj
kući biti razdijeljeni, ustaće tri na dva, i dva na tri. Usta-
će otac na sina i sin na oca; mati na kćer i kći na mater;
svekrva na snahu svoju i snaha na svekrvu svoju.
" (Luka,12,51-53)
Opšti haos i nesloga, opšta sebičnost, svađe, podjele i
gubitak porodične ljubavi prema bližnjemu, razdori u
204
porodici i nestanak tradicionalnih porodičnih vrijedno-
sti. To je crkveni Isus, ubica sloge i mira, razoritelj po-
rodice i donosilac ratova, stradanja i genocida širom
svijeta.
U Kabali i ezoteriji uopšte famozni broj 666, kao broj
zvijeri koja je nosilac krune bežbonosti i zla posljednjeg
vremena, je broj Sunca. Crkva je svom Isusu dala ulo-
gu SUNCA I BOGA, iako psalmopisac reče da je GO-
SPOD (BOG) SUNCE, dakle je crkveni Isus Antihrist
koji je na se preuzeo ulogu Boga i on nije Lučonoša,
nije Danica, nego je crkveno SUNCE i crkveni BOG
umjesto GOSPODA BOGA i on je ANTIHRIST.
..............................
(1) Vladika Nikolaj Velimirović, Pravoslavna Crkva i
uzročnost u svetu – knjiga br. 3 (8. dio), Glas Crkve,
Valjevo, 1996. (Internet izdanje Svetosavlje.org. Obja-
vljeno: 26. oktobar 20.
(2) Justin Popovic, Gogmatika Pravoslavne crkve,
Tom I, Deo drugi, Odeljak prvi, Odnos Boga prema
tvari - Bog kao Tvorac sveta, 32. O zlim dusima.
(3) William Stirling, The Canon: An Exposition of the
Pagan Mystery; London: Elkin Mathews, 1897, pg. 77.
205
ALEGORIJA O DAVIDU I GOLIJATU
Judejski David je bačenim kamenom ubio filistej-

skog Golijata. Ime GOLIJAT (Γολιὰθ) je od korijena
GOL- koji se nalazi u srpskom GOLEM: GOLIJAT =
GOLEM.
Ko je KAMEN kojim je David ubio GOLEMOG? KA-
MEN je ISUS:
"Kamen koji odbaciše zidari, posta glava od ugla."
(Psalm,118,22)
Masoni sebe smatraju prosvijetljenima, a DAVID znači
DA VID, dakle su oni ti “koji daju vid, tj. svjetlost, zna-
nje”. Judejski zidari, tj. masoni, odbacili su Isusa, a Isus
je kamen, zar ne? Odbačeni kamen pogađa GOLE-
MOG u čelo i ubija ga. ČELO su vođe GOLEMOG (na-
roda), vođe koje su časno izginuli u bitkama protiv
nadiranja hrišćanske vojske. Kad razbijeno čelo GO-
LEMOG naroda bude razbijeno, slijedila je prisilna
206
hristijanizacija.
Mnoge vođe GOLEMOG naroda su UBIJENI kao
časni ljudi MITOM crkve, te su izgubivi ljudsku čast i
ODBAČENIM judejskim KAMENOM, tj. ISUSOM, pri-
silnom hristijanizacijom UBILI svoj GOLEMI narod.
Dakle je sve plan napravljen mnogo prije hrišćan-
stva, a zapisan je u Bibliju u alegoriji o Davidu i Golijatu.
ROD, BOG ROD I BOGINJA RODA
207
ROD, rodbina, rođaci! Od mnoštva roda nastaje
NAROD. Svi znamo šta to znači, ali znamo li najstariji
smisao riječi ROD?
Petar skok piše ovako:
"Činjenica da u svim slavinama roditi ima za sub-
jekte sunce, ljudska bića i biljke, nikako životinje, može
se objasniti religioznom upotrebom glagola. Sunce se
obožava, ono omogućuje nicanje i rast biljaka. Na upo-
trebu glagola djelovala je prema tome primitivna reli-
gija." (1)
Iz svog vjersko-ideološkog razloga Skok preskače isti-
nu da Sunce i ljudima omogućava rađanje, rast i život
uopšte. Zato je kod starih prehrišćanskih naroda Sunce
bilo BOG ŽIVOTA, kod Rusa i ostalih Slovena Sunce
208
je bilo BOG ROD. Skoku je to "primitivna religija", iako
je to svakom mislećem stvoru jasna životna istina, a
vjerovatno je pod "modernom i naprednom religijom"
smatrao hrišćanstvo, premda istinu hrišćanstva niko ne
može dokazati, jer ne počiva na životnoj istini, nego se
održava na slijepoj vjeri mimo životne stvarnosti.
Šta je najstariji smisao imenice ROD?
Englesko ROD, staroenglesko RÔDE, anglosak-
sonsko RÔD, starosaksonsko RÔDA, starofrizijsko
RÔDE, starogornjonjemačko ROOD (ROD) je TANKA
PRUTKA, ŠIPKA, TANKI ŠTAP (2). Sanskritsko ROD-
HA je NICANJE, RAST (3).
Rekli smo da je Slovenima Sunce bilo BOG ROD.
Od SUNCA se pružaju zrake kao TANKE PRUTKE,
ŠIPKE, ŠTAPOVI. SUNCE je BOG ROD i daje da Zem-
lja rađa svoj ROD. Sunce je OTAC ROD, Zemlja je maj-
ka RODA, bilo da je to rod vodenog ili kopnenog svi-
jeta, bilo da je rod riba, bilja, životinja ili ljudi i naroda.
Keltsko (gaelik) ROD znači PUT, STAZA, TRAKA,
ZRAKA (4). To je veza, spoj BOGA RODA (Sunca) sa
majkom RODOM (Zemljom) i kroz taj spoj njihovih
energija dolazi do njihovog zajedničkog stvaranja RO-
DA, kojeg majka Zemlja rađa. Iako su naizgled odvo-
jeni, Sunce i Zemlja su jedno tijelo RODA, jer su spo-
jeni SVJETLOSNIM ZRAKAMA i oni su jedno rodno
tijelo sa dvije glave: Sunce je Otac ROD, Zemlja je Maj-
ka RODA, a život na Zemlji njihovo je DIJETE, POROD
njihovog RODA. Kruna njihovog poroda i roda je čovjek
koji se sa kreativnom razumom rađa u liku Božijem. A
Isus, molim vas, šta tu čini Isus? Je li Isus Sunce?
.............................
152.
209
(2) Francis Henry Stratmann, A Dictionary of the
Old English Language; Krefeld: Kramer and Baum,
1867, pg. 465.
(4) Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary
in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825,
pg. 468.
PORIJEKLO I ZNAČENJE RIJEČI "BOG"
Tvrdnje da riječ BOG potiče od staroslovenske riječi

koja je značila "sreća", "bogatstvo", "imanje", "roba",
što je u sanskritskg "bhaga", nije tačno, jer su ovo izve-
denice nastale kasnije od izvorne osnove koja je dala
ime BOG.
Korijenska osnova u imenu BOG je OG, osnova
koja je dala riječ OGANJ. U svom originalnom smislu
riječ OGANJ je pridjev koji kasnije poimeničen, jer OG
je VATRA, a OGAN je VATREN (jotovanje u OGANJ je
skorašnja pojava):
210
O
OG
OGA
OGAN
OGANJ
Dakle, OG je VATRA, a glas P uz OG daje izvede-
nicu POG, koja u govoru daje BOG. POG je POGON i
POGLED. Od POG je preko oblika POGRET dobijeno
POKRET. OG je prvo načelo postojanja i života i ON je
POG, tj. BOG koji sve POGONI:
P-OG > POG > BOG = POGON = OGANJ = SUN-
CE (BOG).
Počev od jezika drevnih Hetita, preko Gota, Turaka
i jezika mnogih drugih naroda, pa čak i kod eskimskih
Aleuta na Aljaske i Dakota sjevernoameričkih Indija-
naca ATA znači OTAC (1). I gle:
POG ATA > BOG ATA = BOG OTAC.
..............................
(1) Andrew Woods Williamson, The Dakotan Lan-
guages, and their relations to Other Languages; Ame-
rican Antiquaria, January, 1882, pg. 5.
JEZICI SVJEDOČE ISTINU

Poredeći riječi jezika nekih plemena američkih In-
dijanaca ispod citirani autor kaže:
“Gotovo su isključivo zaokružene na nekoliko govor-
nih osnova veoma široke rasprostranjenosti, kao što
slijedi: 1. ata, tata; 2. papa, sve sa značenjem otac; 1.
ana, nana; 2. ma, mama, svaka sa značenjem mater.
Kao jedan primjer uzeo sam osnovu ata, tata. Dakota:
ate (dijalekt ata); Minnetaree: ate, tata, tatish; Mandan:
tata; Omaha: adi, dadi; Ponka: tade-ha; Aricaree: ate-
-ah; Pawnee: ate-ish.
211
Tuscarora: ata; Cherokee: e-dauda; Eskimo-Green-
land: ahtata; Aleutian: ata; California, San Miguel: tata;
Mexico Aztec: teta; Otomi: ta, te; Yucatan, Cakchequil:
tata; centralnoamerički Taraska: tata; Darien: tauta;
istočni Peru, Mosa: tata; zapadni Paragvaj, Villela: tata.
Zapadna Afrika, Kongo: tat, tata.
Japanski dijalekt: tete; kineski dijalekt: tia.
Turko-tartarski, turski: ata; tatarski: ata, atha; Kun-
an: atta; Kazan, Orneburg, Kirgiz: ata; samojedski dija-
lekti, istočna Rusija i zapadni Sibir: ata, atai, atja, tatai;
finsko-ugarski, laponski: attje; ugarski: atja.
Kavkaz, Kisti: dada; Baski (Pirinejske planine): aita.
Indoevropski, sanskrit: ata, tata; hindustanski: dada; la-
tinski: atta, tatta; Grci: atta, tatta; Abanci, Albanija: at,
atti; Kalabrija i Sicilija: tata; keltski, velški: tad; korniški
i bretonski: tat; irski: daid; gaelik: daidein; engleski (ra-
čunajući po Skeat-su od velškog): dad, daddy; staro-
slovenski: tata, moldavski: tata; rumunski: tate; poljski:
tatus; češki, srpskohrvatski: tato, tata; litvanski: teta;
pruski: thetis; gotski: ata; starofrizijski: tate; starogor-
njonjemački: tato; starošvedski: atin; švedsko ostrvo
Runoe: dada.
Od sto četrdeset šest verzija Oče naš navedenih po
Adelungu u slovenskoj, litvanskoj i teutonskoj poro-dici
u pedeset i jednoj je riječ otac od iste osnove.” (1)
Svi ljudi i svi narodi na svijetu potiču od tri Nojeva
sina i svi su nakon biblijskog potopa vijekovima govorili
jednim jezikom, te se u svim jezicima svijeta još nalaze
oblikom i značenjem iste i slične riječi: čovjek je stvoren
inteligentnom kreacijom, a nije postao evolucijom!
..............................
(1) Andrew Woods Williamson, The Dakotan Lan-
guages, and their relations to Other Languages; Ame-
rican Antiquaria, January, 1882, pg. 4-5.
212
TRI NAJVEĆE SVJETSKE LAŽI
Prva najveća svjetska laž je zvanična biblijska o
vremenu postanaka judaizma. Sredinom 5. vijeka st. e.
Herodot ne spominje Hebreje kao narod koji se obre-
zuje (Herodot, II, 104), jer je tek u Herodotovo vrijeme
Ezra sa "Mojsijevom knjigom zakona" došao iz Vavilo-
na u Jerusalim i tek tada je počelo osnivanje biblijskog
judaizma koji se širio oko Jerusalima, gdje je nastala
Judeja, dok je sjeverno u Samariji, dalje od Jerusalima,
bilo otpora novoj vjeri i Samarjani su ostali vječiti rivali
Ezrinom judaizmu. Kako je i kad stvoren judaizam?
Kad se književnik Ezra sa svojim pomoćnicima 459.
g. st. ere vratio iz Vavilona u Jerusalim, u sedmoj godini
vlade vavilonskoga cara Artakserksa, razglasio je Ezra
po Jerusalimu i okolini novi zakon kojim ga je opuno-
moćio pomenuti vavilonski car Artakserks:
“ A ko ne bi izvršivao zakona Boga tvojega i zakona
careva, odmah da mu se sudi, bilo da se ubije ili da se
protjera ili da se oglobi ili da se baci u tamnicu.” (Ezra
7,26)
Vidite: Ezra u ruci ima napisanu Punomoć vavilonskog
cara Artakserksa, a za izvršenje Punomoći uz Ezru je
njegova naoružana vojna garda. Zatim od Ezre slijedi
nova prisila naroda:
"Onda oglasiše po Judeji i Jerusalemu, da se svi,
koji se vratiše iz ropstva, imaju skupiti u Jerusalemu.
Onome, koji ne bi došao za tri dana prema zaključku
knezova i starješina, uništiće mu se sve što ima, a on
sam biće isključen i zajednice onih koji se vratiše iz rop-
stva.
I skupiše se svi ljudi od Jude i Benjamina za tri dana
u Jerusalem. Bilo je devetoga mjeseca, dvadesetog
dana u mjesecu. Sav je narod sjedio na trgu pred
213
hramom Božjim, dršćući zbog te stvari i od kiše.” (Ezra
10,7-9)
Tako je prisilno i strahom stvoren judaizam od grupe
vavilonskih masona koji su opunomoćeni od vavilon-
skog cara i od njih u Vavilonu napisanom "Mojsijevom
knjigom zakona" sa vojskom došli u Jerusalim.
Od članova istog vavilonskog tajnog društva koje je
osnovalo judaizam četiri vijeka kasnije počinje da se
među nejudejima osniva hrišćanstvo, nova religija kao
druga najveća svjetska laž sa "vaskrslim Isusom Spa-
siteljem svijeta" i svim ostalim napisanim i nenapisanim
crkvenim lažima koje su čovjeku, ljudima i narodima
Evrope i širom svijeta takođe nametnute silom ognja,
mača, krvi i straha.
Treća najveća svjetska laž je kruna prvih dviju
svjetskih laži: treća laž je "pandemija" koronavisrusa i
"spasenje čovječanstva "vakcinama" judejsko-hrišćan-
skih masona, članova istog vavilonskog tajnog društva
koje je osmislilo i silom čovjeku, ljudima i narodima
nametnulo prve dvije najveće laži u istoriji svijeta. Me-
tod nametanja i ove treće laži je prisilom vlasti i šire-
njem straha.
A ti, čovječe, vi ljudi i narodi, šta je vama činiti? Da
biste išta korisno za sebe učinili, prvo morate raskidati
njihove lance ropskog straha, lance straha koji vas
drže u okovima njihovih laži u koje vjerujete da su od
Boga vama za spasenje date, a laži su njihove. I tek
tada kad se oslobodite robovanja njima, tek tada kao
slobodni moći ćete nešto korisno za sebe učiniti.
214
SUNCE JE VIDLJIVA HALJINA NEVIDLJIVOG BO-
GA I NEMA DRUGOG BOGA DO TOG BOGA! DA SE
ŽARKO SUNCE UGASI, ČIJI I KOJI BI BOG SPASIO
ŽIVOT NA ZEMLJI? SVE BI SE TE "SVETE KNJIGE"
U VATRU IZLOŽILE DA SE BAREM JEDAN DAN ŽI-
VOTA PRODUŽI.
Sjajno Sunce, na svemu ti hvala

Što je nama Majka Zemlja dala!
215
AUTOR
Petko Nikolić Viduša rođen je na Viduši kod Kaknja

na dan Sv. Petke 27. (14.) oktobra 1951. godine. Os-
novnu školu pohađao je u Modrinju, opština Kakanj, i u
Perinom Hanu kod Zenice, a srednju u Zenici. Studi-
rao u Sarajevu. Kao prosvetni radnik radio u zeničkim
osnovnim školama. Od 1992. protjeran iz njegove Bos-
ne živi u Kanadi.
216

Luča

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Luča

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

Ova publikacija u cjelini ili u dijelovima ne smije se um-

Za riječ LUČ Petar Skok kaže da je sveslavenska i

Simbol “Kuća Sunca” (petroglif, Chaco Canyon, New

KON JE SUNCE I VUK

U jadranskom promorju školjka je poznata i pod

Skok je zabilježio da KÔNKA, KINKA ili KÛNJKA u

Sve zrake skupljaju se u jednu tačku na vrhu i

Stare skuvane mahune mogu biti KONČAVE i ne

Ovo takođe dokazi da englesko CONE i latinsko

- CON = SUŽAVANJE KA VRHU, KONUS (34)

Simbol od dvije ribe kakve se sreću među

Sto sa dvanaest hljebova u Šatoru sastanka.

Krug zodijaka sa dvanaest znakova.

“A Isus uzevši one hljebove, i davši hvalu, dade

Enki na prestolu sa krčagom u ruci (Nasiriyah, južni

Isusovo krštenje (mosaic, 5-6 cent., Arian Baptistry,

Titan Okean ili Oceanus (detalj mozaika 5-6. vijeka,

Enki je bog vode i prikazan je sa krčagom u lijevoj

Tačka A: proljetni ekvinocij u vrijeme stvaranja svijeta

77 JE BROJ TAJNOG BOŽIJEG IMENA

Ovu lekciju počinjemo geometrijom:

Oz > ozet > oset.

Grčko slovo "I" (ιώτα), hebrejsko JOD. I kod Grka i kod

Pošto su Grci srednjeg vijeka zazirali od Hebreja, da

Isus kao Veliki Arhitekta sa planom stvaranja svijeta

Pedesetnica je “dan kad je na dvanaest apostola

Kad naš oholi i tupavi Balkanac čuje da riječ PITA

PI je sinonim riječi BI, odnosno od PI je dobijena ri-

Freska sa nazivom “Zbor svetoga oca Nemanje”

Zašto su nazvani poluvercima? Zato što su bili krš-

U svom “Ritualu rimskom” Bartol Kašić naziva

KAD SE LAŽ UHVATI U LAŽI

Piše u Pismu da je Isus vaskrsao sa svim svojim ra-

Masonski okovratnik desno je iz 1920. godine.

Jagorčevina je simbol sunca proljeća.

“Zubi” Sunca su njegove zrake.

Zarez je u hebrejskom slovo Jod sa brojnom vrijed-

INDRA I DEMON VṚTRA

“Demon Vṛtra” u vidu ciklona na jugu Indije.

“Hipatiju su monasi iz Aleksandrije uvukli u hrišćan-

Isus kao prikaz vremena jedne godine (Christ on the

APOSTOL PAVLE DOBIO VAKCINU U “RAJU”

Kosmičke letilice na prikazu Isusovog raspeća (14.

Enki (Dagon) sa kanticom vode života.

Papina mitra je glava ribe.

Pošto je grčko AE značenjem jednako grčkom AI,

Iznad Isusovog lijevog stopala rubni dio toge vezan je

Nebo je loga ili loža, Sunce je Log, a sve u nebu

Gaelik LOG ili LAG je UDUBLJENJE, DUBINA, PE-

OZ je OS, OSA, OSOVINA KOSMOSA, AXIS MUN-

Sunce sa dva puta po šest zraka je vrijeme godine

Isus sa slovom Z i “anđeli” sa slovom Γ, tj. G.

Dalje stih kaže da je slovo Z udruženo sa zodijačkim

DI – IME BOGA U VINAČNSKOM PISMU

Sanskritsko DI daje riječima DIV i DĪVÁS značenje

Vinčanska ligatura DI: (srednji red, treći

Na nebeskom prestolu vremena je DI ( ), (motiv

Godišnja doba (6. vijek., San Vitale, Ravena, Italija).

“Nisam došao da donesem mir, nego mač.” (Matija,

ZAPIS NA OLOVNOM SVITKU

Pronalazač: želi da ostane anoniman (kriujumcar

Spaljivanje poginulig ratnika.

U srpskom DAVITI i francuskom DAVIER korijenska