NACIONALNA IDENTIFIKACIJA

U HRVATSKOJ
Miroslav VUJEVI]
Fakultet politi~kih znanosti, Zagreb
UDK: 323.1(497.5)
Pregledni rad
Primljeno: 16. 3. 2006.

Hrvati su davno imali svoju dr`avu i svojom voljom su ulazili

u sastav drugih dr`ava u kojima su sa~uvali elemente
dr`avnosti. Uza sve to u njima se hrvatski identitet potiskivao.
Nacionalni preporod definirao je razliku izme|u Hrvata,
Austrijanaca i Ma|ara, ali nije odredio razlike Hrvata u
odnosu na druge ju`ne Slavene. Zbog toga Hrvati bez
identiteta ulaze u unitarnu ju`noslavensku dr`avu, u kojoj prvi
put u svojoj povijesti gube sve elemente dr`avnosti. To dovodi
do sukoba izme|u Hrvata i Srba i Hrvata me|usobno.
Najve}i sukobi bili su u Drugom svjetskom ratu. Nakon tog
rata Jugoslavija se obnavlja, ali se nacionalni sukobi i dalje
nastavljaju. Iako je hrvatski doprinos pobjedi antifa{izma bio
najve}i, zbog NDH name}e se kompleks hrvatske krivnje,
domoljublje i rodoljublje negativno se obilje`avaju, a
nacionalizam se izjedna~uje sa {ovinizmom. Uspostavom
samostalne hrvatske dr`ave, koja je trebala {tititi nacionalne i
kulturne vrijednosti, dolazi do ugro`avanja nacionalnih
vrijednosti. Jedinstvo popu{ta i ponovo se javljaju sukobi,
doga|a se kriminal u pretvorbi, pada natalitet, pove}avaju se
dugovi, rasprodaju banke i najuspje{nija poduze}a,
kriminaliziraju se Domovinski rat i branitelji, branitelji ~ine
samoubojstva ... Nacionalne se vrijednosti ne mogu {tititi
samom uspostavom vlastite dr`ave, ako ne do|e i do
odgovaraju}ih promjena u politi~koj kulturi. Izme|u ostalog,
treba razlikovati pojam nacionalizma od {ovinizma, a
pojmove domoljublje, rodoljublje i nacionalni ponos treba
osloboditi od negativnoga konotativnog zna~enja koje su
poprimili u dru{tvu koje je to zabranjivalo.

Klju~ne rije~i: nacionalna identifikacija, domoljublje,

rodoljublje, nacionalizam, {ovinizam, nacionalna svijest,
nacionalni osje}aj

Miroslav Vujevi}, Fakultet politi~kih znanosti, Lepu{i}eva 6,

10 000 Zagreb, Hrvatska.
379 E-mail: miroslav.vujevic@zg.htnet.hr
POJMOVNA ANALIZA
Čovjek je pripadnik raznih grupa s kojima se manje ili vi{e
poistovje}uje. Tako se poistovje}uje s obitelji, mjestom ro|e-
nja, regijom, dr`avom, narodom, zajednicom naroda, konti-
nentom, ~ovje~anstvom. Nacionalna identifikacija bila bi Hr-
vat. Me|utim, rije~ju Hrvat mo`e se ozna~avati pripadnike
hrvatske nacionalnosti i pripadnike hrvatske dr`ave. Pripad-
nik hrvatske dr`ave ne mora biti pripadnik hrvatske nacio-
nalnosti. Prema tome, razlikuje se nacionalnost od dr`avljan-
stva. Pripadnost dr`avi je teritorijalno-politi~ka identifikacija,
a pripadnost naciji je kulturna identifikacija. Identifikacija s
dr`avom obilje`ava narod, a identifikacija s kulturom obilje-
`ava naciju. Gra|ani Hrvatske hrvatske nacionalnosti identi-
ficiraju se s hrvatskom dr`avom i s hrvatskom nacijom. Pri-
padnik hrvatske nacionalnosti ne mora biti pripadnik hrvat-
ske dr`ave. Primjerice, Hrvati u Bosni i Hercegovini, Srbiji,
Ma|arskoj, Austriji ... Isto tako Bo{njaci, Srbi, Ma|ari, Austri-
janci mogu biti hrvatski dr`avljani.
Osje}aj pripadnosti dr`avi (domoljublje) i naciji (rodolju-
blje) nazivaju se nacionalnom identifikacijom. U vlastitoj na-
cionalnoj dr`avi domoljublje i rodoljublje se podudaraju. Kod
dr`avljana koji ne `ive u vlastitoj nacionalnoj dr`avi domo-
ljublje i rodoljublje se razlikuju. Primjerice, Hrvati u Hrvat-
skoj identificiraju se s hrvatskom dr`avom (domoljublje) i s
hrvatskom nacijom (rodoljublje), a hrvatski gra|ani srpske
nacionalnosti identificiraju se po domoljublju s hrvatskom dr-
`avom, a po rodoljublju sa srpskom nacijom. Tesla je to lijepo
kazao: "Ponosim se hrvatskom domovinom i srpskim ro-
dom." Me|utim, mogu}e je da se netko i ne poistovje}uje sa
svojom domovinom. Prema tome, pripadnost mo`e biti su-
bjektivna i objektivna. Kad se dr`avljanin jedne zemlje ne po-
istovje}uje s dr`avom u kojoj `ivi, u tom se slu~aju objektiv-
na i subjektivna identifikacija ne podudaraju.
Time se ne iscrpljuju problemi vezani uz identifikaciju.
Primjerice, kako nas identificiraju drugi. Oni koji Hrvate pois-
tovje}uju s jednim od ju`noslavenskih plemena ne}e se isto
odnositi prema Hrvatskoj kao oni koji ih vide kao posebnu
naciju. Prema tome, nacionalna identifikacija Hrvata mo`e
biti druk~ija od one kako ih identificiraju drugi. To nije bio sa-
mo problem preciziranja pojmova nego je imao velike politi-
~ke posljedice, osobito u vrijeme stvaranja i raspadanja Jugo-
slavije te stvaranja samostalne Hrvatske. Isto tako u funkcio-
niranju i razvijanju Republike Hrvatske va`nu ulogu odigrat
}e preciziranje pojmova koji su uz to vezani.
Nacionalna identifikacija u pro{losti bila je politi~ki po-
tiskivana, pa se tom pojmu ni u znanosti nije posve}ivala po-
380 sebna pozornost. Almond i Verba (1963.) ovaj pojam analizi-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB raju u okviru istra`ivanja politi~ke kulture. Oni nacionalnu
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
identifikaciju definiraju kao dimenziju politi~ke kulture koja
STR. 379-404 govori o subjektivnoj identifikaciji pojedinca s dr`avom. Smith
VUJEVI], M.:
(1986.) u nacionalnoj identifikaciji isti~e etni~ku jezgru koja u-
NACIONALNA... klju~uje:
1. zajedni~ko ime ~lanova koji su uklju~eni u populaciju
2. mitove o zajedni~kom podrijetlu i zajedni~koj ba{tini
3. zajedni~ko povijesno pam}enje
4. zajedni~ki teritorij ili domovinu
5. elemente zajedni~ke kulture – jezik, obi~aje…
6. osje}aj solidarnosti me|u ~lanovima zajednice.
Almond i Verba nacionalnu identifikaciju izjedna~uju s i-
dentifikacijom s dr`avom (state nation), Smith je izjedna~uju s
identifikacijom s nacijom (national state). Prvo je ameri~ko
shva}anje, a drugo europsko.
Bez identifikacije ne mo`e nastati niti se odr`ati ni jedna
skupina. Bez nacionalne identifikacije nema dr`ave, a sama
nacionalna identifikacija nije dovoljna za njezin nastanak. Da
bi dr`ava nastala, mora postojati skupina s nacionalnom i-
dentifikacijom i okolnosti koje ne ometaju realizaciju nacio-
nalne identifikacije u obliku dr`ave. U svijetu je jo{ mnogo
skupina koje imaju zajedni~ko ime, mitove o zajedni~kom pod-
rijetlu i zajedni~koj ba{tini, zajedni~ko povijesno pam}enje,
zajedni~ki teritorij, elemente zajedni~ke kulture (jezik, obi~aje
...), osje}aj solidarnosti me|u ~lanovima te skupine i izrazitu
`elju ~lanova te skupine da uspostave svoju dr`avu, ali je
ipak nisu mogli uspostaviti jer se tome suprotstavila vanjska
sila.
Politi~ku kartu svijeta vi{e je oblikovala sila nego kultur-
na jezgra koja ~ini nacionalnu identifikaciju. Silom su raza-
rane nacionalne dr`ave i na njihovu teritoriju stvarane nove.
To su kolonijalne dr`ave kojima se ne poklapa ime zemlje,
jezika i naroda. U [panjolskoj `ive [panjolci koji govore {pa-
njolski i imaju zajedni~ko povijesno naslije|e, u Argentini `ive
Argentinci koji govore {panjolski. Argentinci nisu podrijet-
lom samo [panjolci i nemaju zajedni~ko pretkonkvistadorsko
povijesno iskustvo. Sli~no je s Brazilom, SAD-om i drugim
kolonijalnim dr`avama. I europske i kolonijalne dr`ave imaju
svoju nacionalnu identifikaciju, ali se one me|usobno raz-
likuju. U europskim dr`avama u nacionalnoj identifikaciji pre-
vladava etni~ka jezgra, a u kolonijalnim dr`avama ona se
posti`e voljom naroda da `ive u zajedni~koj dr`avi i mjerama
dr`avne politike.
Te razlike logi~ki proizlaze iz razli~ita objektivnog stanja,
a ~esto im se pristupa vrijednosno. U Sjedinjenim Ameri~kim
Dr`avama `ive Amerikanci koji su podrijetlom Englezi, Ta-
lijani, Francuzi, Hrvati ... Svi su oni rasuti po cijelom teritori-
381 ju SAD-a, pa ako `ele `ivjeti u toj bogatoj dr`avi, moraju pri-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB hvatiti tu zemlju kao svoju i jedan jezik kojim }e se najlak{e
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
sporazumijevati (engleski). U novoj domovini doseljenici so-
STR. 379-404 cijalnu integraciju nisu mogli graditi na etni~koj jezgri. Osje-
VUJEVI], M.:
}aj solidarnosti gradili su na pripadnosti novoj domovini koja
NACIONALNA... im je zajedni~ka (domoljublju), a umjesto rodoljublja melting
potom stvarali su ameri~ku kulturu koja se te`i{no temeljila na
dominantnoj engleskoj kulturi.
Uz ignoriranje etni~ke jezgre u temeljima dr`ava, Ame-
rikanci su stvarali nacionalnu jezgru u vlastitoj dr`avi. "Od
1880. godine u~enici u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama sto-
je mirno pred ameri~kom zastavom s rukom na srcu ..." (Bi-
llig, 2004., 50). A kad se u novim nacionalnim dr`avama ~ini
ne{to sli~no, pripisuje im se nacionalizam koji se razlikuje od
njihova patriotizma. Oni poku{avaju dokazati da su to dvije
posebne varijable koje se mjere neovisnim skalama. Naciona-
lizam je, po njihovu mi{ljenju, agresivan, povezan sa kseno-
fobijom, a patriotizam je defenzivan i povezan s ljubavlju pre-
ma domovini (Billig, 2004., 56/7). Nacionalizam se razlikuje od
patriotizma time {to u nacionalnu identifikaciju uklju~uje, o-
sim domoljublja, i rodoljublje.
Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave su multinacionalna dr`ava,
tako da nacionalnu identifikaciju ne mogu graditi na etni~koj
jezgri, rodoljublju. Domoljublje i rodoljublje dvije su dimen-
zije nacionalne identifikacije koje se mjere neovisnim skala-
ma, ali to ne zna~i da je rodoljublje agresivno i povezano sa
ksenofobijom. Ksenofobija je druga varijabla i razlikuje se od
domoljublja i rodoljublja te podjednako mo`e biti povezana i
s domoljubljem i rodoljubljem. Getoizacija Japanaca u SAD-u
za Drugoga svjetskog rata pokazatelj je ksenofobije, koliko
god Amerikanci tvrdili da je njihov patriotizam defenzivan i
povezan s ljubavlju prema domovini. Pod utjecajem amero-
centrizma, postmoderne i globalizma, i u Europi nacionali-
zam neosnovano poprima zna~enje {ovinizma.
U slo`enim nedemokratskim dr`avama nacionalna iden-
tifikacija poprima negativan predznak, tako da se nacionali-
zam, ksenofobija, {ovinizam i genocidnost pribli`avaju u zna-
~enju. Iako u tome imamo dovoljno vlastita iskustva, poslu`it
}emo se primjerom Kurda. Njih ima oko 20 milijuna, nemaju
svoju dr`avu, nego `ive u Turskoj, Iraku, Iranu i Siriji. "Turska
vlada slu`beno osporava da su njihovi kurdski gra|ani Kurdi
i da postoji kurdski jezik: Kurdi su zapravo 'planinski Turci'
koji su zaboravili svoj doma}i turski jezik" (Billig, 2004., 34;
Entessar, 1989.). U Turskoj gdje `ive Kurdi {kole su na tur-
skom jeziku, a u~enici se ka`njavaju ako ih se uhvati da kod
ku}e govore kurdski. Turska ve} dugo ima status kandidata
za EU, a kao uvjet ulaska navodi se priznavanje Cipra. Odnos
382 prema Kurdima ne isti~e se kao uvjet.
DRU[. ISTRA@. ZAGREB U sukobu izme|u interesa ja~ih i prava slabijih pobje|u-
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
ju ja~i, pa i pojmovi poprimaju zna~enja koje im pripisuju
STR. 379-404 ja~i. Zbog toga nacija, nacionalizam, domoljublje, rodoljublje,
VUJEVI], M.:
patriotizam, nacionalna identifikacija ... poprimaju negativno
NACIONALNA... zna~enje. Kurdi }e svoju borbu za nacionalnu identifikaciju
nazivati rodoljubljem, domoljubljem, a Turci }e to zvati na-
cionalizmom, {ovinizmom i ksenofobijom. I jedni i drugi iste
rije~i rabe u razli~itom zna~enju. Domoljublje u Turskoj nema
isto zna~enje za Kurde i za Turke. Kada bi se Kurdi i Turci i
dogovorili da je domoljublje u turskoj dr`avi ljubav prema toj
dr`avi, oni bi se i dalje emotivno razlikovali u odnosu prema
toj dr`avi, sve dok postoje razlike u polo`aju Turaka i Kurda.
Borba Kurda za nezavisnost u znanstvenom pristupu tre-
ba zna~iti isto za sve, pa i za Turke. Pojam nacionalne identi-
fikacije mora biti isti za Amerikance i Europljane, iako se na-
cionalna identifikacija u Europi zasniva na drugim temeljima.
U Americi je nacionalna identifikacija zasnovana na poisto-
vje}ivanju s dr`avom (domoljublje), a u Europi je prete`no
zasnovana na poistovje}ivanju s nacijom i domovinom (rodo-
ljublje i domoljublje). Zato se europske dr`ave u pravilu zovu
po imenu mati~noga naroda i govore jezikom koji je nazvan
po imenu naroda. Primjerice: narod Nijemci, dr`ava Njema-
~ka, jezik njema~ki.
U sintagmi "nacionalna identifikacija" ne spominje se na-
rod. Ako je nacionalna identifikacija poistovje}ivanje s naro-
dom, logi~no bi je bilo nazvati "narodna identifikacija". Treba
razlikovati pojam nacije od naroda. "Nacija je pohrva}eni la-
tinizam, od rije~i natio, a podrijetlom je vezana uz glagol
nascor (natus, gnatus) = roditi, poroditi" (Ladan, 2000., 385). O-
va rije~ ima vi{e zna~enja, "od roda i plemena do naroda i dr-
`ave, s tim {to je u modernim jezicima istaknuta vi{e poli-
ti~ko-pravna strana zna~enjskoga sadr`aja" (Ladan, 2000., 386).
Prema tome, ova rije~ gubi zna~enje biolo{ke povezanosti i
ozna~uje kulturnu povezanost, "bez obzira {to je zadr`ala i-
me krvnosrodstvene zajednice" (Kale, 1999., 12). Treba razli-
kovati naciju od naroda i dr`ave. To se obi~no ne razlikuje, pa
se Ujedinjene nacije nazivaju Ujedinjeni narodi, a ~lanice te
organizacije zapravo su dr`ave. Dr`ave mogu biti nacionalne
i vi{enacionalne. Dr`avljani Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava
osje}aju se pripadnicima jedinstvene ameri~ke nacije. Iako se
oni te{ko mogu "priviknuti na zamisao da nacija nije isto {to i
dr`ava" (Banac, 1995., 17), svoju zemlju ne }e nazvati Sjedi-
njene Ameri~ke Nacije. SAD su slo`ena dr`ava, koja nije slo-
`ena od vi{e nacija, iako u njoj `ive ljudi razli~ita etni~kog
podrijetla.
Razli~iti etniciteti u SAD-u nisu nacije, jer nemaju svoj
zasebni teritorij, pa se dr`ave u SAD-u nisu konstituirale na
383 nacionalnom na~elu. Da bi se to razlikovalo, rabe se izrazi "dr-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB `avne nacije" i "nacionalne dr`ave". Treba razlikovati etni~ke
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
zajednice od nacije. "Etni~koj skupini pripada se kao prirod-
STR. 379-404 na datost. Nacija je etni~ka skupina svjesna same sebe"
VUJEVI], M.:
(Schnapper, 1996., 47). Weber razlikuje red dr`ave i mo}i i red
NACIONALNA... nacije i kulture. Red dr`ave i mo}i treba biti ustrojen vode}i
ra~una i o redu nacije i kulture. "Sociolozi bi trebali biti po-
sljednji koji }e zaboraviti na to da ~ovjek nije samo "homo e-
conomikus", da on `ivi, isto tako od svojih strasti, svojih vri-
jednosti i svoje volje" (Schnapper, 1996., 269).
Na`alost, to su sociolozi zaboravljali, a politi~ari po{tova-
li samo kad se red nacije i kulture silom izbori za dr`avu i
mo}. "Nacija treba dr`avu da njezine jedinstvene kulturne
vrijednosti {titi od vrijednosti drugih zajednica" (Smith, 2003.,
14; Bentham, 1789./1982.). "Čovjek modernog doba, ma {to on
govorio, nije lojalan monarhu, zemlji ili vjeri nego kulturi"
(Smith, 2003., 23; Gellner, 1998., 56). "Jedina legitimna vla-
davina jest upravljanje nacije samom sobom" (Smith, 2003.,
102; Kedourie, 1966., 28). "Egzistencija nacije je svakodnevni
plebiscit, kao {to je egzistencija pojedinca stalna potvrda `i-
vota" (Smith, 2003., 10). "Danas je nacionalni identitet glavni
oblik poistovje}ivanja s kolektivom" (Smith, 1998., 261). "Pois-
tovje}ivanje s "nacijom" je u svjetovnoj eri najpouzdaniji
na~in da se nadvlada kona~nost smrti i osigura izvjesna mjera
osobne besmrtnosti" (Smith, 1998., 248). "Nacionalizam je u~vr-
stio uvjerenje da je i najgora doma}a vlast pogodnija od naj-
bolje strane" (Katunari}, 2003., 102). "Činjenica je da ljudi naj-
~e{}e biraju naciju kao svoju prvu ve}u zajednicu pripadno-
sti, umjesto mnogonacionalne i ~ovje~anstva" (Katunari}, 2003.,
174). Gellner smatra da je "najkreativniji ~in nacionalne kul-
ture uspostavljanje nacionalne dr`ave" (Katunari}, 2003., 215).
"Domovina je mjesto na{ih osobnih ku}a, moje ku}e, va-
{e ku}e, ... ona je ku}a svih nas, ku}a, prostor u kojem smo svi
kod ku}e" (Billig, 2004., 75). Dok postoji Francuska, postojat }e
i Francuzi, postojat }e francuski jezik i francuska kultura.
Odaziv na proslave nacionalnih sportskih uspjeha je ve}i, in-
ternacionalni susreti va`niji su od doma}ih (Billig, 2004., 125).
Nacija se razlikuje od drugih skupina kojima ~ovjek mo`e pri-
padati. Ona je kulturna zajednica u kojoj se njezini ~lanovi
ulju|uju kroz jezik i kulturu. "Čovjek mora imati nacional-
nost, ba{ kao {to mora imati nos i dva uha" (Gellner, 1998., 26),
jer ljudi postajemo usvajanjem kulture u kojoj `ivimo. Kako
se dr`ave razlikuju u prostoru, tako se razlikuju i u kulturi. "U
pro{losti nikad nije postojala kultura, samo kulture, a one su
bile posebne, ekspresivne i povijesno specifi~ne" (Smith, 1998.,
245).
Čovjek se ra|a sa slobodom izbora. Sloboda izbora dovo-
di do razli~itih izbora. Zato ~ovje~anstvo obilje`ava mno{tvo
384 razli~itih kultura. Zato postoji mno{tvo razli~itih nacija. Na-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB cionalna pripadnost ne odre|uje se ni krvlju ni tlom ve} kul-
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
turom. Nacija je kulturna zajednica koja je politi~ki organi-
STR. 379-404 zirana ili to `eli biti. Kulturna zajednica koja je uspjela ustro-
VUJEVI], M.:
jiti svoju dr`avu nazivamo primordijalnom nacijom. Primor-
NACIONALNA... dijalne nacije obilje`ava isto ime za dr`avu, narod, jezik, za-
jedni~ko povijesno pam}enje, mit o zajedni~kom podrijetlu ...
Takve su ve}inom europske nacije i one su organizirane u
dr`ave koje nose ime ve}inske nacije. U nacionalnim dr`ava-
ma postoji velika podudarnost izme|u nacije i naroda, jer ve-
lika ve}ina stanovnika tih dr`ava pripada mati~noj naciji. U
svakoj nacionalnoj dr`avi ima pripadnika drugih nacija koji
~ine nacionalne manjine.
Osim nacionalnih dr`ava, postoje vi{enacionalne dr`ave.
To su dr`ave u kojima se ime dr`ave, naroda i jezika ne podu-
dara. Primjerice, u [vicarskoj `ive Nijemci, Francuzi i Talijani
koji govore svojim materinskim jezicima. Oni `ive u jednoj
dr`avi, iako imaju razli~ite jezike i razli~ite kulture i svijesti o
razli~itu podrijetlu. Prema tome, u ovom slu~aju gra|ani nisu
povezani kulturnim elementima, nego politi~kom voljom da
`ive u zajedni~koj dr`avi. Sli~no je i u Belgiji. Ime Belgija po-
vezuje Valonce i Flamance tako da `ivljenje u zajedni~koj dr-
`avi ne potiskuje njihove kulturne specifi~nosti. Vi{enacio-
nalne dr`ave u kojima se nisu po{tivale kulturne specifi~nosti
raspale su se.
Tre}u skupinu dr`ava ~ine kolonijalne dr`ave. Primjeri-
ce, SAD je slo`en od pedesetak dr`ava. U svim dr`avama
uglavnom `ivi etni~ki mije{ano stanovni{tvo na cjelokupnom
prostoru. Budu}i da na istom teritoriju `ive pripadnici ra-
zli~itih nacija koji govore razli~ite jezike, materinski jezici nisu
bili funkcionalni u dru{tvenom komuniciranju, pa se engles-
ki jezik pokazao najprikladnijim za sve. U njima politi~ka
volja da se ustroji dr`ava nije proizi{la iz zajedni~kih kultur-
nih obilje`ja, pa se umjesto nacionalne dr`ave u loncu za ta-
ljenje stvara dr`avna nacija. Od velikoga broja razli~itih kul-
tura u ameri~kom loncu za taljenje stvara se nova ameri~ka
kultura (american way of life).
U Europi politogeneza ide od etnosa preko nacije prema
dr`avi. U kolonijalnim dr`avama ona ide od dr`ave, naroda
prema naciji. Evo kako poznati antropolog R. Linton opisuje
tipi~nog Amerikanca: "Na{ solidni ameri~ki gra|anin budi se
u krevetu koji je izgra|en prema uzorku ~ije je podrijetlo s
Bliskog istoka ... Tada navla~i svoje mokasine, koje su izmislili
Indijanci ... Obla~i hla~e, ~iji oblik potje~e od ko`nog odijela
nomada iz azijskih stepa, obla~i cipele od ko`e, {tavljene, koje
su prona{li stari Egip}ani ... te stavlja oko vrata ... ostatak {ala,
{to su ga preko ramena nosili Hrvati u 17. stolje}u ... Na glavu
stavlja {e{ir od pusta ... koji su izmislili u azijskim stepama ...
385 Ako pu{e}i jo{ ~ita dnevne novosti, od{tampane slovima {to
DRU[. ISTRA@. ZAGREB su ih izmislili u Njema~koj, pa ako pri tom ~ita novosti o
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
nemirima u svijetu, on }e kao dobar konzervativni gra|anin
STR. 379-404 zahvaliti jednom hebrejskom bo`anstvu na indoeuropskom
jeziku {to je 100%-tni Amerikanac" (Supek, 1985., 60/61).
VUJEVI], M.:
NACIONALNA... Sli~no se doga|a i u drugim kulturama, ali ne u tolikoj
mjeri, jer je SAD specifi~na multikulturna zajednica. Iako je
dominantna engleska kultura, ona poprima nova obilje`ja
koja se nagla{avaju i novim imenom. Svaka kultura usvaja e-
lemente drugih kultura, ali time kultura ne mijenja svoju bit i
ime. Sve kulture su sabirne, ali se jednako ne prenose svi kul-
turni elementi. Materijalna se kultura lak{e prenosi nego du-
hovna. Isto tako neki elementi duhovne kulture lak{e se pre-
nose od drugih. Elementi kao {to su jezik i vrijednosti koje od-
re|uju samobitnost neke kulture te`e se prenose (Kale, 1977.).
Me|utim, u svemu tome ipak najva`niji je na~in preno{enja.
Kulturu se ne mo`e prenositi prisilom, jer je sloboda izbora
uvjet nastanka, razvitka, usvajanja kulture i preno{enja ele-
menata jedne kulture u drugu.
Dok u [vicarskoj svaka nacionalna skupina na svom te-
ritoriju njeguje kulturne specifi~nosti nacije kojoj pripadaju,
u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama pripadnici raznih nacio-
nalnosti na cijelom su teritoriju pomije{ani, pa na tom teri-
toriju politikom melting pota stvaraju novu ameri~ku naciju.
Prema tome, kulturna zajednica te`i formiranju nacionalnih
dr`ava, a multikulturne dr`avne zajednice te`e formiranju
dr`avne nacije. U formiranju dr`ava klju~na su tri ~imbenika:
1. skupina koja `eli stvoriti svoju dr`avu
2. teritorij na kojem `ele stvoriti svoju dr`avu
3. okru`enje koje ne sprje~ava njezino stvaranje.
Kad skupina stvori svoju dr`avu, ona postaje narod. Na-
rod povezuju zajedni~ki zakoni dr`ave u kojoj `ivi. [vicarci
su narod, a [vicarska je vi{enacionalna dr`ava koja se sastoji
od dijelova njema~ke, francuske i talijanske nacije. Sjedinjene
Ameri~ke Dr`ave sastoje se od velikog broja pripadnika razli-
~itih nacija. Oni ~ine ameri~ki narod, a te`e oformiti ameri~ku
naciju koju ne}e povezivati samo zakoni dr`ave nego i nove
kulturne vrijednosti koje }e potvr|ivati samobitnost Ameri-
kanaca.
"Članovi dru{tva obi~no svoju kulturu smatraju neupit-
nom. Ona je u tolikoj mjeri postala dio njih da ~esto nisu svje-
sni njezina postojanja" (Haralambos, Holborn, 2002., 3). Sto-
postotni Amerikanac nije svjestan podrijetla kulturnih eleme-
nata koji ~ine ameri~ki na~in `ivota. Ameri~ki znanstvenici
ve}inom nisu svjesni da i dr`ave mogu biti konstituirane na
drugom na~elu od onoga na kojem je ustrojen SAD. Zato nije
~udno {to ameri~ki znanstvenik hrvatskoga podrijetla tvrdi
da je {kola kriva {to se nije formirala jugoslavenska nacija (Je-
386 lavich, 1992.). Jugoslavija je bila ustrojena druga~ije od SAD-a
DRU[. ISTRA@. ZAGREB i nije se mogla oblikovati jugoslavenska nacija od razli~itih
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
nacija koje `ive na svom zasebnom teritoriju. U Jugoslaviji na
STR. 379-404 tome nije radila samo {kola ve} i politika, vojska, mediji ..., a
VUJEVI], M.:
ipak se raspala, usprkos vojnoj sili koja se suprotstavila `elja-
NACIONALNA... ma nacija za samostalnom dr`avom.
Jugoslavija se ne bi odr`ala i da je bila ustrojena na {vi-
carskom modelu, jer sastavnice Jugoslavije nisu bile dijelovi
nacija kao {to je to slu~aj u [vicarskoj, ve} cjelovite nacije koje
prirodno te`e politi~kom subjektivitetu (dr`avi). Nijemci, Fran-
cuzi i Talijani nisu imali potrebu ustrojiti nove nacionalne dr-
`ave, uz Njema~ku, Francusku i Italiju, ali su mogli i htjeli o-
snovati zajedni~ku dr`avu u kojoj se ne}e odre}i svojih na-
cionalnih identiteta. Oni su vodili ra~una i o teritoriju, tako da
je u nekim tradicionalno francuskim op}inama s 20% Fran-
cuza francuski jezik jezik javnog `ivota (Schnapper, 1996.).
[vicarski Nijemci, Francuzi i Talijani mogli su se odlu~iti za
pripojenje Njema~koj, Francuskoj i Italiji. Dvojbu izme|u pri-
klju~enja mati~noj dr`avi i stvaranja samostalne dr`ave ri-
je{ili su svojom voljom u prilog samostalne dr`ave u kojoj ne
gube kulturna (nacionalna) obilje`ja. Tako su se dijelovi triju
nacija odlu~ili za jednu zajedni~ku dr`avu, nazvav{i je po i-
menu jednoga kantona s kojim su se najvi{e poistovjetili.
Bosna i Hercegovina mogla bi se odr`ati po {vicarskom
modelu, ako Bo{njaci, Hrvati i Srbi to budu `eljeli. Te `elje ne-
}e biti ako se Bosna i Hercegovina ne konstituira kao vi{ena-
cionalna dr`ava ravnopravnih nacija. Ve}inski Bo{njaci ne-
maju nacionalne dr`ave, pa se zala`u za gra|ansku opciju,
koja bi ve}inskoj bo{nja~koj naciji osigurala status dr`avne
nacije. Tome se protive Hrvati i Srbi u Bosni i Hercegovini.
Prema tome, postoje tri tipa dr`ava:
1. nacionalne dr`ave
2. vi{enacionalne dr`ave
3. dr`ave nacije.
Nacionalna dr`ava nastaje kad kulturna zajednica na-
pravi najkreativniji ~in uspostavom svoje dr`ave. Takva dr-
`ava mo`e biti demokratska i nedemokratska. Uspostavom
dr`ave {titi nacionalni kolektivitet, a uspostavom demokraci-
je {titi individualna prava i kolektivna prava nacionalnih ma-
njina. Vi{enacionalna dr`ava slo`ena je dr`avna zajednica od
dvije ili vi{e kulturnih zajednica. Polo`aj kulturnih zajednica
u vi{enacionalnim dr`avama mo`e biti razli~it – od neprizna-
vanja do ravnopravnosti. Demokracija u slo`enim dr`avama
ima kolektivnu i individualnu razinu. Dr`ava nacija nastaje
`eljom kulturno heterogenih pojedinaca i skupina da `ive u
jednoj dr`avi. Takve dr`ave mogu biti demokratske i nede-
mokratske. Demokratske su zasnovane na jednakim gra|an-
387 skim pravima pojedinaca.
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Nacija mo`e biti i bez svoje dr`ave, a kad je i imaju, di-
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
jelovi nacije mogu biti i izvan nacionalne dr`ave. Nacionalne
STR. 379-404 dr`ave nikad ne obuhva}aju sve pripadnike svoje nacije niti
VUJEVI], M.:
su svi pripadnici nacionalne dr`ave pripadnici mati~ne naci-
NACIONALNA... je. Dr`avljani koji nisu pripadnici mati~ne nacije ~ine nacio-
nalnu manjinu. Nacionalne manjine imaju dvije identifikaci-
je. Domoljubljem se mogu poistovjetiti s dr`avom u kojoj `i-
ve, a rodoljubljem s mati~nom nacionalnom zajednicom. U
nekim su dr`avama nacionalnim manjinama osigurana ko-
lektivna prava, a u nekima misle da se to mo`e rije{iti jedna-
kim gra|anskim pravima (Francuska). Posljednji nemiri u
predgra|ima nekih francuskih gradova to ne potkrjepljuju.
Identitet je osje}aj vlastitosti; on nas razlikuje od drugih;
identitet je ono najva`nije {to nas obilje`uje. "Identitet je ne-
{to {to se mo`e izgubiti isto kao {to se mo`e utemeljiti" (Gillis,
1994., 3). Budu}i da "ljudi nisu genetski programirani ..., oni
moraju konstruirati svijet zna~enja i `ivjeti u okviru njega"
(Haralambos, Holborn, 2002., 1056). Prema tome, kultura je
ono po ~emu se mi razlikujemo od drugih skupina. Rodolju-
blje ne ozna~uje krvnosrodstvenu povezanost, nego poveza-
nost s pripadnicima iste kulture. Termini narod, nacija i ro-
doljublje upu}uju na biolo{ke korijene, a ozna~uju kulturna
obilje`ja. Nacionalna identifikacija mo`e imati tri zna~enja.
Prvo je poistovje}ivanje pojedinca s nacijom. Osim toga su-
bjektivnog zna~enja, nacionalna identifikacija ozna~uje objek-
tivna obilje`ja neke nacije (kulture). Tre}e se odnosi na mi{lje-
nje drugih o nama (imid`).
Poistovje}ivanje pojedinca s nacijom zove se nacionalna
svijest i nacionalni osje}aj. Nacionalna svijest obuhva}a zna-
nje pojedinca o nacionalnoj zajednici ili dr`avi. Nacionalni o-
sje}aj odnosi se na emociju koja se ve`e uz nacionalnu zajed-
nicu ili dr`avu. Emotivnu povezanost s nacionalnom zajedni-
com nazivamo rodoljubljem. Emotivnu povezanost s dr`a-
vom u kojoj `ivimo nazivamo domoljubljem. Domoljublje i
rodoljublje povezano je uz znanje o nacionalnoj zajednici i
dr`avi. Ta znanja nisu dana, niti se naslje|uju, pa do njih mo-
ramo do}i istra`ivanjem i preno{enjem na mla|i nara{taj.
Me|utim, nacionalna svijest mo`e se zasnovati i na mitovima.
I slika o nama (imid`) mo`e – ali ne mora – biti zasnovana na
objektivnim obilje`jima na{e kulture.
Nacionalna svijest razvija se usvajanjem sadr`aja kulture
i znanja o domovini. Nacionalna svijest postoji u objektivnom
i subjektivnom smislu. Ni jedan pojedinac ne mo`e usvojiti
sve spoznaje o svojoj naciji i domovini, pa se objektivna na-
cionalna svijest razlikuje od subjektivne. Nitko ne mo`e usvo-
jiti sve o vlastitoj kulturi i domovini, pa treba odrediti mini-
mum koji moraju usvojiti svi pojedinci kako bi se izgradila
388 solidarnost me|u ~lanovima nacionalne i dr`avne zajednice.
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Isto tako potrebno je odrediti {to o nama treba znati me|u-
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
narodna zajednica i to prezentirati kako bi ona o nama dobi-
STR. 379-404 la pravu sliku. Mi smo nova, mala dr`ava, pa drugi o nama
VUJEVI], M.:
malo znaju, a to {to znaju naj~e{}e doznaju od drugih, tako
NACIONALNA... da se slika Hrvatske u svijetu ne temelji na objektivnim obi-
lje`jima (Skoko, 2004.).
Uz rodoljublje, domoljublje, nacionalnu svijest i sliku, ja-
vljaju se i drugi termini koji su vezani uz nacionalnu identi-
fikaciju, kao {to su patriotizam, nacionalizam, {ovinizam i
ksenofobija. Rije~ patriotizam istozna~nica je s domoljubljem,
ali se rabi i u zna~enju rodoljublja. Nacionalizam se rabi u vi{e
zna~enja. Jedni ga izjedna~uju s domoljubljem i rodoljubljem.
"Nacionalizam je prije svega politi~ko na~elo koje tvrdi da
politi~ka i nacionalna jedinica trebaju biti istovjetne" (Gellner,
1998., 21; Smith, 2003., 29). Me|utim, politi~ka mo} nije se
vodila tim na~elom, tako da politi~ka karta svijeta ne slijedi
logiku nacionalnih jedinica, pa se politi~ka zajednica (narod)
i kulturna zajednica (nacija) vi{e ili manje razlikuju.
Pojmovno nerazlikovanje naroda od nacije vrlo je ~esto,
pa to dovodi do nesporazuma. Primjerice, ameri~ki narod na-
ziva se ameri~kom nacijom, hrvatsku naciju naziva se hrvat-
skim narodom. Hrvati u Bosni i Hercegovini pripadnici su
hrvatske nacije. Budu}i da ne `ive u Republici Hrvatskoj, nisu
pripadnici hrvatskoga naroda, a tako se naj~e{}e ozna~uju.
Osim toga, omogu}eno im je dvojno dr`avljanstvo, tako da
Hrvati koji `ive u Bosni i Hercegovini mogu imati i hrvatsko
dr`avljanstvo. To je pove}alo nesporazume. Hrvati koji `ive u
Bosni i Hercegovini dio su hrvatske nacije i bosansko-herce-
gova~kog naroda. Bosansko-hercegova~ki narod, poput {vi-
carskog, sastoji se od Bo{njaka, Hrvata i Srba. Hrvati i Srbi u
Bosni i Hercegovini istodobno su dijelovi bosansko-hercego-
va~kog naroda i dijelovi hrvatske i srpske nacije. Oni su, da-
kle pripadnici hrvatske i srpske kulturne zajednice, a ne hr-
vatske ili srpske dr`ave.
Bo{njaci su pripadnici bosansko-hercegova~kog naroda i
bo{nja~ke nacije. Budu}i da se nacija ne razlikuje od dr`ave i
naroda, Bo{njaci Bosnu i Hercegovinu smatraju samo svojom
nacionalnom dr`avom, jer, smatraju oni, Hrvati i Srbi imaju
svoje nacionalne dr`ave. Prirodna je te`nja mlade bo{nja~ke
nacije da stvori nacionalnu dr`avu. To~no je da oni nemaju
nacionalnu dr`avu poput Hrvata i Srba, ali je isto tako to~no
da Hrvatska i Srbija nisu dr`ave Hrvata i Srba iz Bosne i
Hercegovine. Hrvati i Srbi u Bosni i Hercegovini jesu pripad-
nici hrvatske i srpske nacije, ali nisu pripadnici Republike
Hrvatske i Srbije. Oni su pripadnici dr`ave Bosne i Hercego-
vine, pa bi ta dr`ava trebala biti dr`ava bosansko-hercego-
va~kog naroda, koji se sastoji od pripadnika triju nacija:
389 Bo{njaka, Hrvata i Srba. Prema tome, Bosna i Hercegovina ne
DRU[. ISTRA@. ZAGREB mo`e biti jednonacionalna (unitarna) dr`ava, a ako Bo{njaci
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
`ele svoju nacionalnu dr`avu, ona ne mo`e biti na cjelokup-
STR. 379-404 nom prostoru sada{nje BiH. Ona ne mo`e biti ni gra|anska
VUJEVI], M.:
dr`ava, jer se samo jednako{}u gra|ana ne mo`e osigurati
NACIONALNA... jednakost nacionalnih skupina.
"Čovjek modernog doba nije lojalan monarhu, zemlji ili
vjeri nego kulturi" (Gellner, 1998., 56). "Dva ~ovjeka pripada-
ju istoj naciji ako i samo ako pripadaju istoj kulturi." (Gellner,
1998., 27). "Premda, u na~elu, dvije ili vi{e nacija mogu dijeli-
ti jedan jezik, jedna nacija ne mo`e biti vi{ejezi~na" (Banac,
1995., 14). "Ni{ta nas ja~e ne povezuje s mrtvima od jezika"
(Benedict, 1990., 131). Nacije su povezane jezikom. Jezik je
omogu}io da se krvnosrodstvena zajednica transformira u
kulturnu. Kao ~uvar nacionalnog identiteta, dr`ava je izvodi-
la svoju legitimnost iz nacije ..." (Smith, 1998., 259). "Danas je
nacionalni identitet glavni oblik poistovje}ivanja s kolek-
tivom" (Smith, 1998., 261). Prema istra`ivanjima Eurobaro-
metra iz listopada 2000. godine, "... na razini Europske unije
samo 4% ispitanika osje}a se 'samo' Europljanima, 8%
Europljanima i pripadnicima svoje nacionalnosti, 45% njih se
osje}a prvo pripadnicima svoje nacionalnosti pa tek zatim
Europljanima, dok ih se 41% osje}a isklju~ivo pripadnicima
vlastite nacije" (Skoko, 2004., 41).
Odanost naciji nema suparnika, pa je "za nacionalizam
najvi{a vrijednost kolektivna autonomija" (Smith, 2003., 44).
Treba razlikovati {ti}enje vrijednosti vlastite kulture od
osje}aja odbojnosti prema vrijednostima drugih kultura.
[ovinizam je osje}aj odbojnosti prema pripadnicima druge
kulture i naj~e{}e se neopravdano izjedna~uje s nacionaliz-
mom. Nacionalizam je doktrina "prema kojoj se ~ovje~anstvo
prirodno dijeli na nacije, nacije se poznaju prema odre|enim
zna~ajkama koje se mogu utvrditi, a jedina legitimna vrsta
vladavine jest upravljanje samom sobom" (Smith, 2003.,102;
Kedourie, 1966., 28). Zato "smrt za domovinu ... poprima mo-
ralnu uzvi{enost" kakvu ne mogu proizvesti "smrti za druge
pripadnosti" (Benedict, 1990., 130).
Čovjekov se razvitak zasniva na drugim temeljima u od-
nosu na sva druga `iva bi}a. Nastankom ~ovjeka "prirodni se
mehanizam evolucije zaustavlja. Ne nastaju vi{e nove vrste"
(Gadamer, 1978., 143). "Kao {to je prvi `ivi organizam bio skok
iz fizike i kemije u biologiju, tako je o~ovje~enjem primata
izvr{en skok iz biologije u kulturu, a evolucija je pre{la u
novu kvalitativnu fazu... S ~ovjekom po~inje kulturna evolu-
cija" (Enciklopedija LZ, 1966., 710). Za razvitak ~ovjeka bio-
lo{ki je faktor konstanta, a kultura je varijabla. "Ako dijete
najprimitivnije kulture stavimo u najrazvijeniju kulturu, ono
bi se razvijalo kao i sva djeca u toj kulturi ..." (Fromm, 1963.,
87). "Ljudi postajemo ... samo aktivnim kontaktom i u dru-
390 {tvu onih koji su sami postali ljudi" (Zvonarevi}, 1976., 189).
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Kultura je specifi~an na~in `ivljenja skupina ljudi. Od
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
kulture u kojoj ~ovjek `ivi ovisi {to i kako }e jesti, piti, spavati,
STR. 379-404 kako }e se odnositi prema mladima, starijima, kakav }e biti
VUJEVI], M.:
odnos me|u spolovima, odnos prema vlasti, odnos prema
NACIONALNA... vjeri, odnos prema svijetu. Pripadnik jedne kulture mo`e u-
mrijeti od gladi uz obilje hrane koja predstavlja specijalitet u
drugoj kulturi (Kale, 1977.). Objavljivanje karikatura proroka
Muhameda za Europljane je civilizacijska vrijednost na pod-
ru~ju slobode medija, a za islamske vjernike to je najgrublje
vrije|anje njihovih svetinja. Zato je u interkulturnom komu-
niciranju civilizacijska vrijednost poznavanje i prihva}anje
razlika.
Filogeneza ~ovjeka sastoji se od dva dijela: biolo{ke i kul-
turne filogeneze. Biolo{ka filogeneza jedinstvena je za ~o-
vjekov rod, a kulturna se razlikuje od kulture do kulture. Isto
tako i ontogeneza svakoga ~ovjeka sastoji se od dva dijela:
biolo{ke i kulturne ontogeneze. Biolo{ka filogeneza i biolo{ka
ontogeneza odvijaju se pod utjecajem biolo{ke evolucije ~ovje-
kova roda i biolo{koga sazrijevanja svakoga pojedinca. Kul-
turna filogeneza i kulturna ontogeneza rezultat su kulturne
evolucije pojedinih socijalnih skupina (nacija) te odgoja i nao-
brazbe pojedinca.
Zato unutar jedinstvenoga ~ovjekovog roda imamo mno-
go kultura, unutar svake kulture razvija se mnogo razli~itih
pojedinaca, osoba. Usprkos tome, politika poku{ava izjedna-
~avati i kulture i pojedince. Globalisti se ~esto slu`e Mon-
tesquieuovom izrekom: "Ja sam ~ovjek, a slu~ajno sam Fran-
cuz!" Me|utim, gubi se iz vida da on ne bi postao ~ovjekom
da se nije uljudio kroz francusku ili neku drugu kulturu. Zato
je nacija glavna skupina poistovje}ivanja pojedinca.
Da su jedinstvene reakcije na ~ovjekovoj razini prila-
godbe bile od koristi, razvio bi se specifi~ni biolo{ki program
za takvo pona{anje. Umjesto toga, u ~ovjeka su se razvili uni-
verzalni organi (kora velikoga mozga i ruka) koji omogu}uju
slobodu izbora. Sloboda izbora omogu}ila je da se biolo{ki
program dopuni kulturnim programom. Sloboda izbora do-
vodi do razli~itih reakcija, pa kulturni program nije i ne mo`e
biti isti za sve ljude. Zato i nema svjetskog jezika i svjetske
kulture, nego bit ~ovje~anstva obilje`uje mno{tvo razli~itih
jezika i razli~itih kultura. Svaka od njih predstavlja dragocjeni
kamen~i} u mozaiku kultura cijeloga ~ovje~anstva.
I prije prirodnog eksperimenta s "divljom djecom",
"vladar u Indiji (1542–1602) naredio je odgoj djece bez ikakve
poduke u jeziku, o~ekuju}i da }e progovoriti hebrejski –
jezikom Boga. Djecu su odgajale gluhonijeme osobe. Nikad
nisu razvila govorni jezik i komunicirala su isklju~ivo gesta-
ma" (Haralambos, Holborn, 2002., 4). Kao {to `ive vrste nisu
391 nastale aktom stvaranja, nego biolo{kom evolucijom, isto su
DRU[. ISTRA@. ZAGREB tako jezici i kulture nastale kulturnom evolucijom. Ljudi su
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
postali osjetljivi na izumiranje `ivotinjskih vrsta, pa donose
STR. 379-404 zakone o njihovoj za{titi, a izumiranje jezika i kultura ne za-
VUJEVI], M.:
brinjava ih toliko. U gradnji njihove babilonske kule (globali-
NACIONALNA... zma) ometa ih bogatstvo jezika i kultura.
Razvojem demokracije dr`avljani postaju politi~ki subje-
kti u dr`avi, a nacije postaju politi~ki subjekti u me|unarod-
noj zajednici. U demokratskim dr`avama dr`avljani "prava u
oblikovanju zajednice i upravljanje njome" (Prpi} i sur., 1990.,
78) stje~u punoljetno{}u, a u me|unarodnoj zajednici "pu-
noljetnost" nacija jo{ nije dovoljna da ona dobije dr`avu. Dr-
`avu je naj~e{}e trebalo izboriti silom. Zato je borba za na-
cionalnu dr`avu bila te{ka i dugotrajna i u njoj su vi{e uspje-
ha imali ve}i, ja~i i uporniji. Mnoge nacije jo{ nisu uspjele
izboriti svoju dr`avu. Neosjetljivost me|unarodne zajednice
za njihove probleme i mala sila kojom raspola`u prisiljava ih
na neprihvatljive na~ine borbe (terorizam), a borba protiv te-
rorizma u svijetu usmjerenija je na posljedice, na izvr{itelje,
nego na one koji silom ograni~uju legitimno pravo nacija na
vlastitu dr`avu.

HRVATSKI NACIONALNI IDENTITET

Pobjedom u Domovinskom ratu hrvatska nacija ostvaruje svoj
najkreativniji ~in stvaranjem svoje samostalne dr`ave. Hr-
vatska je tipi~na europska dr`ava u kojoj ime dr`ave, naroda
i jezika ima isti korijen. U njoj `ivi 89,6% Hrvata i 10,4% pri-
padnika nacionalnih manjina (Leksikon dr`ava svijeta, 2005.,
28). Izvan Republike Hrvatske `ivi velik broj Hrvata. Najvi{e
ih je u susjednoj Bosni i Hercegovini, u kojoj su autohtoni i
jedna su od konstitutivnih nacija BiH. Hrvati kao nacionalna
manjina `ive i u drugim susjednim zemljama. Posebnu veliku
skupinu ~ine hrvatski emigranti koji u prekomorskim zemlja-
ma ~uvaju nacionalni identitet i odr`avaju veze s mati~nom
domovinom. Neprocjenjiv je doprinos hrvatske emigracije
pobjedi u Domovinskom ratu.
U identifikaciji Hrvata prepoznatljiva je etni~ka jezgra
koju nagla{ava Smith (1986.). Hrvati imaju veoma staro ime s
kojim se identificiraju i oko kojeg se okupljaju. Oni imaju mi-
tove o zajedni~kom podrijetlu i zajedni~koj ba{tini. Imaju za-
jedni~ko povijesno pam}enje, zajedni~ki teritorij, elemente
zajedni~ke kulture (jezik, obi~aje ...) te osje}aj solidarnosti
me|u ~lanovima svoje zajednice. Hrvati su vrlo davno iz-
gradili svoj identitet, koji je doveo do stvaranja hrvatske dr-
`ave.
U ove krajeve Hrvati dolaze organizirani i sa svojim i-
menom. Na ovim prostorima definirali su svoj teritorij, jezik,
392 obi~aje i osje}aj solidarnosti, tako da su prije vi{e od tisu}u
DRU[. ISTRA@. ZAGREB godina imali svoju dr`avu, doma}e vladare i kraljeve. Svojom
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
voljom ulazili su u sastav drugih dr`ava, u okviru kojih su
STR. 379-404 zadr`ali elemente dr`avnosti. Koloman se posebno krunio za
VUJEVI], M.:
hrvatskog kralja i u prisezi je izjavio: "Ja Koloman ... dopustit
NACIONALNA... }u vam da se slu`ite davnim u vas uobi~ajenim zakonima"
(Smi~iklas, 1882., 303). "Samo onaj zakon, stvoren u ugarskom
saboru, na koji su privoljeni hrvatski poslanici, vrijedio je za
Hrvatsku" ([i{i}, 1962., 350). I "du`d im prisegnu onako isto,
kako je prisegao kralj Koloman" (Smi~iklas, 1882., 308). Hr-
vatski sabor se obratio i austrijskom kralju Ferdinandu: "... po
smrti na{eg posljednjeg kralja, sretne uspomene, Zvonimira,
slobodne volje se pridru`ismo svetoj kruni kraljevstva
ugarskog, a poslije toga va{em veli~anstvu" ([i{i}, 1962., 271).
Uza sve to {to je "u politi~kom pogledu jasno izra`avao
kako je hrvatski narod u odsudnim prigodama mjerodavno
odlu~ivao o najznatnijim dr`avnopravnim pitanjima, smatra-
ju}i sebe i svoju domovinu za politi~ki narod i posebni poli-
ti~ki teritorij, neovisan od Ugarske" ([i{i}, 1962., 270), postojao
je velik pritisak ma|arizacije i germanizacije. Zbog toga je
dolazilo do otpora, uklju~uju}i i oru`ani (Urota Zrinskih i
Frankopana i Rakovi~ka buna). Hrvatski ban Erdody, suprot-
stavljaju}i se uvo|enju ma|arskog jezika u Hrvatskoj, izja-
vljuje: "Regnum regno non proscribit leges." Suprotstav-
ljaju}i se ma|arskom jeziku, u Sabor se uvodi latinski jezik.
Pavao Nagy u Saboru upozorava da je "materinji jezik va`niji
faktor od ustava i stale{tva, jer se podjarmljeni narod mo`e
osloboditi, ali propa{}u jezika propao je i narod" ([i{i}, 1962.,
388). Do koje je mjere jezik postao identifikacijskim sred-
stvom govori izjava popa Martinca: "Turci naljego{e na jezik
hrvatski".
Iako su Hrvati jedini narod u Europi koji se od samih
po~etaka u prihva}anju katoli~ke vjere izborio da se u crkvi
slu`i hrvatskim jezikom, tek 1843. Kukuljevi} predla`e da se
u Saboru hrvatski jezik uzvisi "na onu ~ast, vrijednost i va-
ljanost koju je do sada u`ivao latinski jezik" ([i{i}, 1962., 415).
"S latinskim kao slu`benim jezikom Hrvati su se rastali 1847.
godine kao posljednji u Europi" (Rapacka, 2002., 120). U vri-
jeme bu|enja nacionalne svijesti Hrvati su lako prepoznali da
nisu ni Ma|ari ni Austrijanci, pa su se usmjerili prema ju-
goslavenstvu. Gaj predvodi ilirski preporod, "pokret koji se
odrekao vlastitog naroda u korist ju`noslavenske fikcije ...
Svoj nastavak ilirizam je prona{ao u jugoslavenskoj ideologi-
ji Josipa Jurja Strossmayera" (Rapacka, 2002., 83). Tin Ujevi},
Ivan Me{trovi} i mnogi drugi u po~etku su bili jugoslavenski
nacionalisti. Integralnom jugoslavenstvu suprotstavljao se An-
te Star~evi}, Milan [ufflay i Stjepan Radi}. [ufflaya i Radi}a to
393 je stajalo `ivota.
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Raspadom Austro–Ugarske dolazi do stvaranja zajedni-
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
~ke dr`ave triju plemena istoga naroda: Slovenaca, Hrvata i
STR. 379-404 Srba, koja se pod istim imenom olako pripaja Kraljevini Srbiji.
VUJEVI], M.:
Hrvati tada prvi put u svojoj povijesti gube sve elemente
NACIONALNA... dr`avnosti. Pod okriljem ideologije o jednom narodu s tri ple-
mena nametala se dominacija Srba. Polo`aj Hrvata u toj
dr`avi uvidio je i srpski politi~ar Pribi}evi}, koji je i sam puno
pridonio stvaranju te dr`ave. On pi{e: "Kralj, velika ve}ina
ministara i svi generali su Srbi" (Pribi}evi}, 2000., 247). "Ne
mogu da zamislim... da Srbi ratuju sa Hrvatima zato, {to ovi
ne}e da `ive zajedno s njima... Takvo dr`anje osramotilo bi
Srbe kao nasilnike i ugnjeta~e, a s druge strane ne bi to bilo
nikakvo definitivno re{enje problema, jer bi Hrvati upotrebili
prvu zgodnu priliku, prvi me|unarodni sukob, da takvu na-
metnutu dr`avnu zajednicu obore" (Pribi}evi}, 2000., 306).
Drugi svjetski rat bio je prva, ali ne ba{ zgodna, prilika u
kojoj su Hrvati poku{ali oboriti nametnutu dr`avnu zajed-
nicu. Jedni su htjeli ve`u}i se uz fa{izam uspostaviti samostal-
nu dr`avu koju su vojnim porazom fa{izma izgubili. Drugi su
poku{ali rije{iti nacionalno pitanje u okviru obnovljene Ju-
goslavije. Kako ni ovaj poku{aj nije uspio, javlja se nacional-
no nezadovoljstvo. Vrhunac toga nezadovoljstva izra`ava se
u Masovnom pokretu, koji je ugu{en. Uru{avanjem socijaliz-
ma i uvo|enjem vi{estrana~koga politi~kog sustava Hrvati
ponovo iskori{tavaju priliku i progla{avaju samostalnu dr-
`avu, Republiku Hrvatsku. Nakon toga dolazi do onoga ~ega
se Pribi}evi} pribojavao – "da Srbi ratuju sa Hrvatima zato {to
ovi ne}e da `ive zajedno s njima ..." Uz pomo} JNA Srbi su se
osje}ali toliko jaki da u rat protiv Hrvatske ulaze otvoreno,
bez krinke jugoslavenstava. To, a i politika hrvatske pomirbe,
ujedinjuje Hrvate, {to dovodi do pobjede u Domovinskom
ratu.
Iako je stvaranje nacionalne dr`ave najkreativniji kultur-
ni ~in, bilo je pripadnika hrvatske nacije koji nisu bili za us-
postavu samostalne hrvatske dr`ave. Bilo ih je i vi{e nego {to
su pokazali rezultati referenduma 1991. godine, jer je referen-
dumsko pitanje isticalo samostalnu Hrvatsku koja mo`e u}i u
savez s dr`avama biv{e Jugoslavije. Referendum je proveden
u vrijeme dok se Milo{evi} otvoreno borio za veliku Srbiju.
Prema tome, realna je dvojba bila izme|u samostalne Hr-
vatske i velike Srbije, pa su se mnogi jugoslavenski orijenti-
rani na referendumu odlu~ili za samostalnu Hrvatsku, zbog
onog dodatka: "koja mo`e u}i u savez s dr`avama biv{e Ju-
goslavije".
Socijalna integracija u Hrvatskoj u to vrijeme nije bila za-
snovana samo na nacionalnoj svijesti nego i na opasnosti od
velike Srbije. Stoga nije neosnovano pitanje: "Trebamo li Mi-
394 lo{evi}u podi}i spomenik?" (Suni}, 2000., 9). Socijalna inte-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB gracija u tim sudbonosnim trenucima potaknuta je hrvat-
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
skom politikom pomirenja, koja je nastojala otkloniti poslje-
STR. 379-404 dice podjele na "crvene" i "crne" (partizane i usta{e). Iako go-
VUJEVI], M.:
loruka, pod me|unarodnim embargom za uvoz oru`ja, za-
NACIONALNA... hvaljuju}i tom jedinstvu Hrvatska posti`e briljantnu pobjedu
u Domovinskom ratu i postaje samostalna i me|unarodno
priznata dr`ava. Nakon toga dolazi do podjela koje nitko nije
o~ekivao.

NEPO@ELJNO DOMOLJUBLJE I RODOLJUBLJE

Nakon stvaranja samostalne Hrvatske (najkreativnijeg ~ina
svake nacije), nakon briljantne pobjede u Domovinskom ratu,
umjesto da je oja~ao nacionalni ponos i prestalo staro ne-
jedinstvo, u Republici Hrvatskoj obnavlja se podjela i sukobi
izme|u nacionalista i jugonostalgi~ara. Nacionalisti se pove-
zuju s usta{ama, jugonostalgi~ari s partizanima. Nazivaju se
"crnima" (desnica) i "crvenima" (ljevica). Po na~elu "tko nije s
nama taj je protiv nas" pasivnu ve}inu nacionalisti svrstavaju
u jugonostalgi~are, a jugonostalgi~ari u nacionaliste. Govori
se kako u Hrvatskoj jo{ nije zavr{io Drugi svjetski rat.
Nacionalisti se dive Domovinskom ratu i progla{avaju ga
najve}om pobjedom u hrvatskoj povijesti. Jugonostalgi~ari u
njemu vide zlo~ine, etni~ko ~i{}enje, podjelu Bosne ... Pobunu
Srba u Hrvatskoj nacionalisti obja{njavaju njihovim protiv-
ljenjem nezavisnosti Hrvatske, a jugonostalgi~ari protivlje-
njem totalitarnoj vlasti u Hrvatskoj. Branitelji su nacionalisti-
ma ~asni junaci Domovinskog rata, a jugonostalgi~arima su
borci za privilegije. Nacionalisti ruku na srcu hrvatskih {por-
ta{a za vrijeme izvo|enja himne tuma~e kao izraz patrioti-
zma, a jugonostalgi~ari kao izraz primitivizma. Podjela ote`ava
polo`aj branitelja i dragovoljaca Domovinskog rata. Brojna su
samoubojstva branitelja i primjetna je ravnodu{nost prema
njima. Nacionalisti zlo~ine u pro{losti vide na Bleiburgu, a ju-
gonostalgi~ari u Jasenovcu. I na jednoj i na drugoj strani pre-
tjeruje se u broju `rtava.
Kada je u pitanju hrvatski identitet, velik broj autora is-
ti~e probleme, hrvatsku podjelu i sukobe. @upanov (2002., 90)
isti~e: "Hrvatsko društvo danas živi u vakuumu društvene
integracije... kreće li hrvatsko društvo prema stanju Hobbe-
sovog 'bellum omnium contra omnes'?" (Županov, 2002., 90).
Biland`i} dr`i kako su Hrvati konfliktna nacija, gotovo ne
postoji oblast oko koje se ne vodi bolesna sva|a. "Politi~ki gle-
dano hrvatska je nacija 1990., 1991. i 1992. ostvarila monolit-
no jedinstvo, jedinstvo kako se u povijesti ne pamti. Danas od
hrvatskog monolita tog vremena – politi~kog, idejnog, kul-
turnog itd. nema vi{e ostatka ostataka. Hrvatsko se dru{tvo
395 danas mrvi i raspada {to se o~ituje kroz postojanje stotinjak
DRU[. ISTRA@. ZAGREB stranaka, koje me|u sobom vode bjesomu~ni rat, i ~injenica
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
da se vode}e stranke raspadaju." (Biland`i}, 2002., 8). "Posri-
STR. 379-404 jedi je destrukcija svih bitnih institucija hrvatske dr`ave i na
VUJEVI], M.:
djelu je falsificiranje istine o ratu te o stvaranju i obrani hr-
NACIONALNA... vatske dr`ave...'' (Tomac, 2003., 67).
Dubravko Jel~i} razmi{lja sli~no: "Imamo prelijepu ze-
mlju, a ne znamo {to bismo s njom: prodajemo je ili upro-
pa{}ujemo. Sve {to smjera ukidanju komunisti~ke tradicije i
prakse dovodi se u sumnju i kvalificira kao desni~arsko, ne-
demokratsko i velikohrvatsko. Ho}e nam se nametnuti u-
vjerenje da nije sramota biti Francuz ili Amerikanac, ali jest
biti Hrvat. To kao nije pristojno. Nije europski! Valjda zato
vi{e ne isti~emo ni hrvatsku zastavu na dr`avne blagdane, a
da to nikoga ne zabrinjava. Jer ako ve} ne mo`e{ a da to ne
bude{, naime Hrvat, onda to nastoj biti {to je mogu}e ti{e,
povu~enije, {utljivije i stidljivije. Neprimjetnije. [to je god
manje mogu}e. Drugim rije~ima, smije eventualno biti Hrvat
samo onaj koji }e svakome priznati u svojoj domovini ve}a
prava nego samome sebi" (Jel~i}, 2004., 259/60).
Sukobi se odvijaju na gotovo svim podru~jima. Sukob
me|u politi~kim strankama nije zasnovan toliko na razlikama
izme|u gospodarskih, znanstvenih, obrazovnih, socijalnih i
drugih programa koliko na razini nacionalne identifikacije.
Sukobi me|u novinarima, knji`evnicima, glumcima, povjes-
ni~arima, lingvistima itd. uglavnom su na razini nacionalne
identifikacije. Dru{tvo hrvatskih pisaca nije osnovano zbog
knji`evno-teorijskih ili estetskih razlika od ~lanova Dru{tva
hrvatskih knji`evnika. Glumci su se podijelili po spremnosti
gostovanja u Srbiji i Crnoj Gori. Dok hrvatski jezik prepla-
vljuju tu|ice, javljaju se razni pravopisi i rje~nici hrvatskog
jezika, ne zbog lingvisti~kih razloga, ve} zbog razlika u nacio-
nalnoj identifikaciji. "Knji`evnici" su za pravopis zasnovan na
hrvatskoj knji`evnoj tradiciji, a "pisci" vi{e prihva}aju ju-
goslavensku knji`evnu tradiciju koja se zasniva na Novosad-
skom dogovoru. Dru{tvo hrvatskih pisaca izdaje antologiju
srpskih pjesnika u kojoj su zastupljeni ratni hu{ka~i protiv
Hrvatske. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske ~ak finan-
cijski poma`e tiskanje te antologije.
Sukob se javlja na svim podru~jima i na svim razinama.
Imali smo do sada samo dva predsjednika Republike Hrvat-
ske. Obojica su bila partizani i aktivno uklju~eni u antifa-
{isti~ku borbu, ali ni njih nije zaobi{ao sukob, tako da se pri
vrhu liste prodavanih nalazila knjiga "Predsjednik protiv pred-
sjednika" (Tomac, 2006.). U govoru povodom desete obljet-
nice me|unarodnoga priznanja Hrvatske, drugi predsjednik
Republike Hrvatske ni jednom rije~ju nije spomenuo ime pr-
vog. Drugi se predsjednik ne dr`i ni protokola po kojem bi
396 prigodno trebao izraziti po~ast mrtvom prvom predsjedniku.
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Iako su oba antifa{isti i demokratski izabrani, to nije bilo do-
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
voljno da se prevlada hrvatski sukob na najvi{oj razini. Sukob
STR. 379-404 u bira~kom tijelu izme|u nacionalista i jugonostalgi~ara pre-
VUJEVI], M.:
slikao se na sukob izme|u "predsjednika svih Hrvata" i "gra-
NACIONALNA... |anina predsjednika, predsjednika svih gra|ana".
Govori se o takozvanom Domovinskom ratu, a branite-
lje, dragovoljce i invalide povezuju sa zlo~inima i ratnim pro-
fiterstvom. To je poprimilo tolike razmjere da je Hrvatski sa-
bor donio Rezoluciju o za{titi dostojanstva Domovinskog ra-
ta. U Domovinskom ratu nema heroja, ali ima osu|enih za
ratne zlo~ine. Vi{e od tisu}u i pet stotina branitelja po~inilo je
samoubojstvo! To gotovo da nije ni vijest. Nema primjerenih
reakcija na ha{ke optu`nice, u kojima se hrvatsko dr`avno
vodstvo u vrijeme Domovinskog rata progla{ava zlo~ina-
~kom organizacijom. U tim optu`nicama govori se o "pre-
komjernom granatiranju Knina", a nema optu`nice u kojoj se
spominje granatiranje Vukovara, iako je Knin u cijelosti sa~u-
van, a Vukovar potpuno razoren.
U Hrvatskoj postoji slaganje o postojanju sukoba. Me-
|utim, o razlozima se malo ili gotovo ni{ta ne govori. Jel~i} se
pita: "Je li to posljedica hipertrofiranog poimanja, k tome jo{
krivo shva}enih kr{}anskih pouka o ljubavi prema bli`nje-
mu... mo`da neke samoubila~ke strasti..." (Jel~i}, 2004., 148).
Tijekom Domovinskog rata doista su se ~esto isticale kr{}an-
ske pouke: "Ne mrzi" ~ak "Ljubi neprijatelja svoga". Oprav-
dano se mo`e pitati nisu li se time smanjivale {anse prirodno-
ga prava na samoobranu (Vujevi}, 2001.). Ipak "samoubila~ke
strasti" ne bismo mogli pripisati kr{}anskim poukama, jer to
nije problem koji mu~i druge kr{}ane.
Razlozi manihejske podjele Hrvata nalaze se u daljoj i
bli`oj povijesti. Hrvati dugo `ive u okviru ve}ih dr`ava. Iako
se u njima hrvatski identitet formalno priznavao, u praksi se
stalno potiskivao. U vrijeme preporodnoga bu|enja Hrvati
svoj identitet negativno definiraju. Oni isti~u posebnost u od-
nosu na Ma|are i Austrijance, ali nisu dovoljno osvijestili
samosvojnost unutar ju`nih Slavena, posebno Srba. Zato do-
lazi do podjele na one koji su mislili da su Hrvati posebni i
onih koji su mislili da su Hrvati jedno pleme ju`noslavensko-
ga naroda. Nakon stvaranja zajedni~ke dr`ave koja je bila za-
snovana na ideji ju`noslavenskoga jedinstva sukobi se na-
stavljaju, a najve}i sukob me|u Hrvatima izbio je u Drugom
svjetskom ratu.
Jedan dio Hrvata pod okriljem fa{izma odlu~io se za
NDH. Mnogi nacionalno osvije{teni Hrvati, zbog svog an-
tifa{izma i ustupanja hrvatskoga teritorija, suprotstavili su se
Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj. Iako su na prostoru biv{e Ju-
goslavije Hrvati najvi{e pridonijeli pobjedi antifa{izma, na-
397 cionalna identifikacija Hrvata u socijalisti~koj Jugoslaviji po-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB prima krajnje negativno zna~enje. Tome je pridonijela veza-
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
nost NDH uz fa{izam, zlo~ini koji su se u njoj dogodili,
STR. 379-404 enormno uveli~avanje tih zlo~ina te sustavno pre{u}ivanje
VUJEVI], M.:
doprinosa Hrvata pobjedi antifa{izma. Rije~ Hrvat, usta{a i
NACIONALNA... fa{ist semanti~ki su se izjedna~avale.
Domoljublje i rodoljublje postaju negativni pojmovi. Iz-
bjegava se hrvatsko ime, umjesto hrvatski jezik govori se "na{
jezik", umjesto Hrvatska ka`e se "na{a zemlja". Ondje gdje se
nije moglo zaobi}i hrvatsko ime rabio se genitiv kako bi se u-
pu}ivalo na zemljopisni pojam. A oni koji su spominjali hr-
vatsko ime ili promicali nacionalni interes obi~no se branili
obrazlo`enjem "kako to ne zna~i da oni nekoga mrze." Takvi
strahuju zbog svoga domoljublja i rodoljublja, a optu`uje ih
se zbog {ovinizma. Pripisuje ksenofobija onima koji se po-
ku{avaju rije{iti kroatofobije. Jedna krajnost izaziva drugu,
tako da se u definiranju hrvatskog identiteta neki koriste bio-
lo{kim markerima. Iako biolo{ki markeri mogu pomo}i u o-
bja{njavanju podrijetla, seoba i mije{anja naroda, za na-
cionalni identitet va`ni su kulturni markeri (etni~ka jezgra).
Unutar svake nacije nalaze se razli~iti biolo{ki markeri.
Nejasno}e oko hrvatskog identiteta pogodovale su stva-
ranju Jugoslavije, dovele do sukoba nacionalista i unitarista u
Jugoslaviji i sukoba izme|u nacionalista i jugonostalgi~ara u
Republici Hrvatskoj. Uru{avanjem socijalizma i kompromita-
cijom Jugoslavije dio jugonostalgi~ara prihva}a gra|ansku i
europsku orijentaciju. Tako je "'civilno dru{tvo' postalo ekvi-
valent 'nestaju}em jugoslavenstvu'" (Sekuli}, 2003., 157). To
ote`ava razvitak civilnoga dru{tva u Republici Hrvatskoj. Ju-
gonostalgi~ari mijenjaju identitet, ali i dalje se suprotstavljaju
nacionalizmu, izjedna~avaju}i ga sa {ovinizmom. To govori
kako je indoktrinacija protiv nacionalizma bila ja~a od indok-
trinacije protiv "truloga Zapada".
Iako je nacionalizam bio presudan u stvaranju Republike
Hrvatske, odnos prema nacionalizmu ostaje negativan, sli~an
odnosu koji su komunisti imali prema inteligenciji. Inteligen-
cija je imala negativan predznak, pa je lojalno{}u prema vlasti
mogla postati "po{tena inteligencija." Domoljublje i rodo-
ljublje je sumnjivo ako ne doka`e svoje po{tenje. Domoljubi
u tome vide protivljenje nacionalnom identitetu i samostalnoj
dr`avi. Iako se jugonostalgi~ari vi{e ne protive dr`avi, smeta
ih {to je Hrvatska nacionalna dr`ava, smetaju ih manifestaci-
je domoljublja i rodoljublja.
Prema tome, moglo bi se zaklju~iti da su stvaranju Re-
publike Hrvatske vi{e pridonijele centrifugalne sile u Jugo-
slaviji nego centripetalne sile u Hrvatskoj. Hrvati, koji u du-
goj povijesti nisu bili slobodni, nisu mogli razviti svoju
nacionalnu svijest. Hrvatski identitet stalno se potiskivao. Pri-
398 mjerice, prije samo dvadesetak godina zabranjivao se nastup
DRU[. ISTRA@. ZAGREB "Lada" jer su na njihovoj narodnoj no{nji prepoznali hr-
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
vatsku zastavu bez socijalisti~kih simbola (Her{ak, 1999.). Tada
STR. 379-404 se nacionalizam shva}ao kao slobodno izra`avanje nacional-
VUJEVI], M.:
nih osje}aja. Mnogi su zbog slobodnog izra`avanja nacional-
NACIONALNA... nih osje}aja osu|ivani na zatvorske kazne, iako je slobodno
izra`avanje nacionalnih osje}aja bilo Ustavom zajam~eno (Vu-
jevi}, 2001., 183).
U Hrvatskoj se nacionalizam i dalje izjedna~uje sa {o-
vinizmom. Neki branitelje izjedna~uju s ratnim profiterima,
domoljublje i rodoljublje sa ksenofobijom, napad na Do-
movinski rat demokracijom, napad na ~uvare nacionalnih
interesa internacionalizmom. Domoljubni motivi branitelja
izjedna~uju se s instrumentalizacijom domoljublja u rukama
ratnih profitera. Pojmovna zbrka izaziva zbrku u pona{anju.
Na domoljubno i rodoljubno pona{anje reagira se kao na
ksenofobiju. Nacionalizmu se suprotstavlja internacionali-
zam. Internacionalizam se izjedna~uje s globalizmom, iako
nacionalizam pretpostavlja internacionalizam, a globalizam
potire nacionalne i kulturne specifi~nosti.
Zbog toga najkreativniji ~in hrvatske nacije – stvaranje
samostalne dr`ave – koja je trebala ~uvati nacionalne i kul-
turne vrijednosti, nije ispunio o~ekivanja. Umjesto za{tite
nacionalnih i kulturnih interesa, u hrvatskoj se dr`avi u-
gro`avaju nacionalne i kulturne vrijednosti: vi{e od 1500 bra-
nitelja po~inilo je samoubojstvo, izvr{ena je plja~ka u pretvor-
bi, uspje{na poduze}a i banke prodaju se strancima, smanju-
je se broj stanovnika, enormno se pove}ava vanjski dug,
nekontrolirano se otvaraju strani trgova~ki lanci, nekontroli-
rano se uvozi, parafiraju se ugovori kojima se ustupa hrvat-
ski teritorij, vlada anarhija u hrvatskom jeziku, mladi raz-
mi{ljaju o odlasku, oko 50% ro~nika `eli civilno slu`enje voj-
noga roka, prijeti rasprodaja obale i otoka, zadr`ava se iz-
borni zakon koji {titi polo`aj onih koji su svemu tome najvi{e
pridonijeli.
Osim profiterstva, braniteljima se pripisuju i ratni zlo~ini.
Gotovo da nema hrvatskoga generala koji nije osumnji~en,
optu`en, osu|en ili umirovljen protiv svoje volje. Nema priz-
nanja za juna{tvo u Domovinskom ratu. Nema osuda zbog
dezerterstva. Zlo~ini Hrvata se uveli~avaju, a zlo~ini nad Hr-
vatima se pre{u}uju, ~ak i opravdavaju. Zlo~in nad Hrvatima
na Bleiburgu i kri`nom putu opravdava se zlo~inom Hrvata u
Jasenovcu, a zlo~in Hrvata u Jasenovcu obja{njava se rasis-
ti~kom teorijom o genocidnosti Hrvata. Provo|enje lustracije
za vrijeme Domovinskog rata bilo bi suicidalno, ali odusta-
janje od nje nakon rata posljedica je suicidalne nacionalne
svijesti, jer u Hrvatskoj jo{ uvijek vi{e problema imaju oni koji
se brinu o hrvatskim interesima od onih koji se o njima ne
399 brinu.
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Čini se da se Hrvatima "tako duboko ukorijenila ova tvr-
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
dokorna volja za ropstvom, koja sada ~ini da i sama ljubav za
STR. 379-404 slobodom vi{e ne izgleda prirodnom" (Boesi, 1986., 27). @ive}i
VUJEVI], M.:
dugo pod tu|om vla{}u, Hrvati su naviknuti da `ele ~initi
NACIONALNA... ono {to su morali (Fromm, Suzuki, 1964., 229). Nastanak hr-
vatske dr`ave nisu pratile promjene u politi~koj kulturi, pa se
mnogi u novoj situaciji pona{aju na stari na~in. Kulturno za-
ostajanje (cultular leg) uvijek obilje`ava dru{tvene i politi~ke
promjene, ali ono u Hrvatskoj ima i svoje specifi~nosti, poseb-
no u nacionalnoj identifikaciji. Nacionalni preporod nije osvi-
jestio nacionalni identitet, a `ivot u jugoslavenskoj dr`avi
dogradio je kompleks hrvatske krivnje.
Ustrojem samostalne nacionalne dr`ave ne prestaje po-
treba za nacionalnom identifikacijom. Nakon ujedinjenja I-
talije Massimo d'Azeglio je izjavio: "Stvorili smo Italiju, a sad
moramo stvoriti Talijane" (Hobsbawm, 1993., 50). Mi smo
oslobodili hrvatski teritorij, ali se Hrvati nisu oslobodili od
posljedica svoga povijesnog optere}enja. Domoljublje i ro-
doljublje treba osloboditi od negativnoga konotativnog zna-
~enja. Nacionalizam treba razlikovati od {ovinizma. Budu}i
da egzistencija svake nacije ovisi o stalnom plebiscitu oko
domoljublja i rodoljublja, treba ih i dalje njegovati i prila-
goditi novim okolnostima. Borbu za neovisnu dr`avu treba
zamijeniti zalaganje za njezin opstanak, stabilnost i razvitak.
Mnogi o~ekuju da }e to rije{iti Europska unija. I u Europskoj
uniji Hrvatska }e morati sama rje{avati sve svoje probleme.
Dru{tvene i politi~ke promjene trebaju pratiti promjene
u politi~koj kulturi koja }e podr`avati te promjene. Na te
promjene najvi{e mogu utjecati mediji i {kola. U skladu s tim
treba mijenjati {kolske programe. Bilo je lo{ih intervencija u
{kolske programe, ali je bilo i o{trih napada na opravdane
zahtjeve za promjenom. Takve nije smetalo {to se u prethod-
nom sustavu u hrvatskim ud`benicima nacionalne povijesti
manje govorilo o hrvatskoj povijesti nego {to se o hrvatskoj
povijesti govorilo u srpskim ud`benicima (Vujevi}, 2001., 114).
Uz to treba mijenjati i izborni zakon. Sada{njim biranjem
samo stranaka, na va`ne politi~ke polo`aje dolaze oni koji
pod svojim imenom nikad ne bi bili izabrani. Stoga dolazi do
deformacija koje se samo pove}avaju. Primjerice, za zlogla-
snu pretvorbu politi~ki du`nosnici ka`u da se provodila za-
konito, ali da zakoni nisu bili dobri. Saborsko povjerenstvo
utvr|uje da je 95% slu~ajeva u pretvorbi bilo protuzakonito.
Ni{ta se ne poduzima, a oni koji bi to trebali, izborili su se za
neprimjerene privilegije, koje ne gube ni promjenom stranke
na vlasti. Bili u vlasti ili u oporbi, primaju velike saborske
pla}e i mnogo drugih privilegija, a eventualnim gubljenjem
funkcije za{ti}eni su povla{tenim mirovinama. Umjesto poli-
400 ti~ara koji }e se zalagati za op}e interese bira~a, sada{nji iz-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB borni zakon poti~e izbor poslu{nika strana~kih vo|a. Zbog toga
GOD. 16 (2007),
BR. 3 (89),
politi~ari postaju omra`eni, a bira~i sve manje izlaze na izbore.
STR. 379-404 Na kraju mo`emo ustvrditi da hrvatski nacionalni iden-
VUJEVI], M.:
titet u objektivnom smislu ima jasnu etni~ku jezgru i prepo-
NACIONALNA... znatljive sve njezine dimenzije, ali on nije u dovoljnoj mjeri
povezan sa znanjem i mi{ljenjem koje mi imamo o sebi
(nacionalna svijest) ni mi{ljenjem koje drugi imaju o nama
(imid`). Slika Hrvatske u svijetu slabija je od one kakva bi tre-
bala biti. Na{a slika o nama samima jo{ je gora. Umjesto na-
cionalnoga ponosa, hrvatske gra|ane obilje`ava negativan
stav prema domoljublju i rodoljublju. To u vrijeme globali-
zacije ugro`ava nacionalni identitet, stabilnost i razvitak hr-
vatske dr`ave i dru{tva. Zbog toga se treba usmjeriti prema
promjenama u politi~koj kulturi koje }e podr`avati opstojnost
i razvitak Republike Hrvatske. Promjene u nacionalnoj iden-
tifikaciji potaknut }e promjene i u preostalim dimenzijama
politi~ke kulture, kao {to su politi~ka identifikacija, identifi-
kacija s politi~kom vlasti, politi~ka participacija i politi~ka to-
lerancija, o kojima ovom prilikom nije bilo govora.

LITERATURA
Almond, G., Verba, S. (1963.), Civic Culture, New York: Princeton.
Banac, I. (1995.), Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Zagreb: Durieux.
Bentham, J. (1789./1982.), An Introduction to the Principles of Morals and
legislation (ur. J. H. Burns, H. L. A. Hart), London: Fontana.
Benedict, A. (1990.), Nacija: Zami{ljena zajednica, Zagreb: [kolska knjiga.
Biland`i}, D. (2002.), Hrvatska je konfliktna zemlja, Novi list, 19. stu-
denoga.
Billig, M. (2004.), Banal Nationalism, SAGE Publicitations, London,
Thousand Oaks, New Delhi.
Boesi, E. (1986.), Rasprava o dobrovoljnom ropstvu, Beograd: Filip Vi{nji}.
Enciklopedija LZ (1966.), Zagreb.
Entessar, N. (1989.), The Kurdish mosaic of discord, Third World
Quarterly, 11 (4): 83-100.
Fromm, E. (1963.), Zdravo dru{tvo, Beograd: Rad.
Fromm, E., Suzuki, D. T. (1964.), Zen-Budizam i psihoanaliza, Beograd:
Nolit.
Gadamer, H. G. (1978.), Istina i metoda, Sarajevo: Veselin Masle{a.
Gellner, E. (1998.), Nacije i nacionalizam, Zagreb: Politi~ka kultura.
Gillis, R. J. (1994.), Commemorations. The Politics of National Identity,
New Jersey, Princeton University Press, Princeton.
Haralambos, M., Holborn, M. (2002.), Sociologija – Teme i perspektive,
Zagreb: Golden marketing.
Her{ak, E. (ur.) (1999.), Eti~nost i povijest, Zagreb: Institut za migraci-
je i narodnosti.
401 Hobsbawm, J. E. (1993.), Nacija i nacionalizam, Zagreb: Novi Liber.
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Jelavich, C. (1992.), Jugoslavenski nacionalizmi, Zagreb: Globus, [kol-
GOD. 16 (2007), ska knjiga.
BR. 3 (89),
STR. 379-404 Jel~i}, D. (2004.), 100 krvavih godina – XX. stolje}e u hrvatskoj povijesti,
VUJEVI], M.:
Zagreb: Naklada, P.I.P. Pavi~i}.
NACIONALNA... Jenkins, B. i Sofos, A. S. (1996.), Nation and Identity in Contemporary
Europe, London, New York: Routledge.
Kale, E. (1999.), Hrvatski kulturni i politi~ki identitet, Osijek, Zagreb,
Split: Pan Liber.
Kale, E. (1977.), Uvod u znanost o kulturi, Zagreb: [kolska knjiga.
Katunari}, V. (2003.), Sporna zajednica, Zagreb: Naklada Jesenski i
Turk, Hrvatsko sociolo{ko dru{tvo.
Kedourie, E. (1966.), Nationalism, London: Hutchinson.
Ladan, T. (2000.), Rije~i – zna~enje, uporaba, podrijetlo, Zagreb: ABC
Naklada.
Leksikon dr`ava svijeta (2005.), Rijeka: Ekstrade d.o.o.
Leroti}, Z. (1983.), Nacija, II izdanje, Zagreb: Globus.
Pribi}evi}, S. (2000.), Izabrani politi~ki spisi, Zagreb: Golden marke-
ting, Narodne novine.
Prpi}, I., Puhovski, @., Uzelac, M. (1990.), Leksikon temeljnih pojmova
politike, Zagreb: [kolska knjiga.
Rapacka, J. (2002.), Leksikon hrvatskih tradicija, Zagreb: Matica hrvatska.
Renan, E. (1990.), What is a nation? U: H. K. Bhabha (ur.), Nation and
Narration, London: Routlegle.
Schnapper, D. (1996.), Zajednica gra|ana: o modernoj ideji nacije, Srem-
ski Karlovci, Novi Sad: Izdava~ka knji`arnica Zorana Stojanovi}a (s
francuskog prevela J. Staki}).
Sekuli}, D. (2003.), Gra|anski i etni~ki identitet: slu~aj Hrvatske, Po-
liti~ka misao, 40 (2): 140-166.
Skoko, B. (2004.), Hrvatska (identitet, image i promocija), Zagreb: [kol-
ska knjiga.
Smi~iklas, T. (1882.), Povijest Hrvatske, Zagreb: Matica hrvatska.
Smith, A. (1998.), Nacionalni identitet, Beograd: Čigoja {tampa.
Smith, D. A. (2003.), Nacionalizam i modernizam, Zagreb: FPZ.
Smith, D. A. (1986.), Ethnic Origins of Nations, Oxford: Basil Blackwell.
Suni}, T. (2000.), Trebamo li Milo{evi}u podi}i spomenik, Slobodna
Dalmacija, 19. studenog.
Supek, R. (1985.), Sociologija, Zagreb: [kolska knjiga.
[i{i}, F. (1962.), Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb: Matica hr-
vatska.
Tomac, Z. (2006.), Predsjednik protiv predsjednika, Zagreb: Detecta.
Tomac, Z. (2003.), Prijepori o nacionalnom, Zagreb: Birotisak Roso.
Vujevi}, M. (2001.), Politi~ka i medijska kultura u Hrvatskoj, Zagreb:
402 [kolska knjiga.
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Vujevi}, M. (1972.), Politi~ka socijalizacija u programu osnovne {kole, Za-
GOD. 16 (2007), greb, Fakultet politi~kih znanosti (doktorska disertacija).
BR. 3 (89),
STR. 379-404 Vujevi}, M. (1991.), Uvod u sociologiju obrazovanja, Zagreb: Informator.
VUJEVI], M.: Zvonarevi}, M. (1976.), Socijalna psihologija, Zagreb: [kolska knjiga.
NACIONALNA...
@upanov, J. (2002.), Od komunističkog pakla do divljeg kapitalizma. Za-
greb: Hrvatska sveučilišna naklada.

National Identification in Croatia

Miroslav VUJEVIĆ
Faculty of Political Sciences, Zagreb

Croatians established their state a long time ago and

managed to retain elements of their sovereignty within the
countries they joined of their own free will throughout history.
However, Croatian identity was suppressed in them. National
revival defined the difference among Croats, Austrians and
Hungarians, but not among the Croats and other South
Slavs. As a result, Croats joined the unitarian South-Slavic
state without their identity and lost all the elements of
sovereignty for the first time in history. This led to the conflict
between the Croats and Serbs and Croats amongst
themselves. The greatest conflicts occurred in the Second
World War. After this war Yugoslavia was reconstructed, but
the national conflicts continued. Although the Croatian
contribution to the victory of antifascism was the greatest, a
complex of guilt arose due to the former existence of the
NDH (Independent State of Croatia) and patriotism came to
be regarded as something negative, while nationalism was
equated to chauvinism. The establishment of the
independent Croatian state, which was supposed to protect
its national and cultural values, began to pose a threat to
them again. Unity yielded, giving way once more to conflicts,
criminal activities within the process of transition, a decrease
in birth rate, growth of debt, banks and successful
companies being sold for nothing, the Liberation War and its
soldiers becoming criminalised and the latter committing
suicides… National values cannot be protected solely with
the establishment of an independent state unless necessary
changes occur in the political culture as well. Among other
things, the concept of patriotism should be distinguished
from chauvinism, while the terms patriotism and national
pride should be freed from the negative connotation they
were given in a society which prohibited them.

Key words: national identification, patriotism, nationalism,

chauvinism, national awareness, national feeling

403
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 16 (2007), Nationale Identifizierung in Kroatien
BR. 3 (89),
STR. 379-404 Miroslav VUJEVIĆ
Fakultät für Politikwissenschaften, Zagreb
VUJEVI], M.:
NACIONALNA...
Es liegt lange zurück, dass die Kroaten ihren eigenen Staat
gründeten und sich freiwillig anderen Staaten anschlossen,
innerhalb deren sie Elemente ihrer Staatlichkeit zu bewahren
wussten. Dennoch wurde in diesen Staaten die kroatische
Identität unterdrückt. Durch die nationale
Wiedergeburtsbewegung wurden die Unterschiede zwischen
Kroaten, Österreichern und Ungarn definiert, nicht aber die
Unterschiede zwischen Kroaten und anderen südslawischen
Völkern. Daher schließen sich die Kroaten ohne eingangs
bestimmte Identität dem unitarischen jugoslawischen Staat
an und büßen zum ersten Mal in ihrer Geschichte sämtliche
Elemente der Staatlichkeit ein. Dies führt zu Konflikten
zwischen Kroaten und Serben sowie zwischen den Kroaten
selbst. Die schwersten Zusammenstöße gab es im Zweiten
Weltkrieg. Nach Kriegsende wird der jugoslawische Staat
erneuert, doch die nationalen Konflikte dauern fort. Obwohl
die Kroaten den größten Beitrag zum Sieg des
Antifaschismus geleistet haben, tragen sie wegen des
Ustascha-Regimes einen Schuldkomplex, infolge dessen
Vaterlandsliebe negativ bewertet und Nationalismus mit
Chauvinismus gleichgesetzt wird. Mit der Gründung eines
eigenständigen kroatischen Staates, in dem nationale und
kulturelle Werte beschützt und gewahrt werden sollten,
kommt es zu einer Gefährdung ebendieser nationalen Werte.
Der Einheitswille erodiert, und erneut melden sich Konflikte;
bei der Reprivatisierung von einstigem Staatseigentum
kommt es zu schweren Vergehen, die Geburtenrate geht
zurück, die Staatsschulden wachsen, Banken und
erfolgreiche Unternehmen werden verkauft, der Krieg
(1991–95) und die kroatischen Streitkräfte werden
kriminalisiert, viele Kriegsveteranen begehen Selbstmord…
Durch eine Staatsgründung allein können nationale Werte
nicht ausreichend geschützt werden, sofern es nicht auch in
der politischen Kultur zu entsprechenden Veränderungen
kommt. Unter anderem müssen die Begriffe Nationalismus
und Chauvinismus unterschieden werden; die Begriffe
Vaterlandsliebe und Nationalstolz müssen von negativen
Konnotationen befreit werden, die ihnen in einer
Gesellschaft, die dies verbot, angehängt wurden.

Schlüsselwörter: Nationale Identifizierung, Vaterlandsliebe,

Nationalismus, Chauvinismus, Nationalbewusstsein,
Nationalgefühl

404