TEORIJA I POVIJEST KNJIŽEVNOSTI

1. Lirika (pojam, vrste, razvoj, oblici, značajke, tematska podjela)

Književni rod. Karaktezira je osjećajnost, subjektivnost, sažetost (jezgrovitost), pjesničke slike, stihovi i
proza. Grč. lira – žičani instrument.
Lirsko pjesništvo
- lirska pjesma izražava pjesnikove misli i osjećaje. Može biti pisana stihom i prozom (stihovi – vezani,
slobodni)
- Vrste lirskih pjesama:
Prema autoru: narodna (usmena) i umjetnička.
Prema temi:
Domoljubna (rodoljubna, patriotska) – izražava ljubav prema domovini, narodu, zemlji, kraju. U domoljubnoj
pjesmi pjesnik se poistovjećuje s domovinom i narodom i izražava svoje osobne (pojedinačne) osjećaje i misli
te osjećaje i misli svoga naroda (nacionalne osjećaje)
Duhovno religiozna – pjesnik iskazuje svoje religiozne osjećaje i misli. Ti se religiozni osjećaji i misli
povezuju uz pojam Boga - u katoličkom pjesništvu uz Sveto Trojstvo (Oca, Sina, Duha Svetoga), uz lik
Blažene Djevice Marije i svetaca.
Ljubavna – pjesnik izražava ljubavne osjećaje, ljubav prema voljenoj osobi.
Misaona, refleksivna
Pejsažna – pjesma koja opisuje prirodu.
Socijalna – nadahnjuje se socijalnim temama i motivima. Najčešće teme su soc. bijeda, soc. nepravda,
iseljavanje iz svoje zemlje i sl.
Prema jeziku:
Na književnom jeziku
Na neknjiževnom jeziku
Prema obliku:
Antički oblici: anakreontska pjesma, ditiramb (lirska pjesma koja se kod starih Grka pjevala kao himna u čast
bogu Dionizu. Ta obredna pjesma razvila se u posebnu vrstu lirske pjesme koja zanosno slavi životne radosti i
užitke), elegija (u grčkom pjesništvu bila je vrsta lirske pjesme u distisima. Pjesma tužnoga sadržaja, tužnog
raspoloženja), himna (domoljubna pjesma, izražava domoljubne, nacionalne i religiozne osjećaje. Izraz joj je
zanosan, uzvišen i svečan), oda (oblik svečane lirske pjesme koja slavi važni povijesni događaj ili slavnu
povijesnu osobu. Svečan ton, zanosan govor).
Francuski oblici: kancona, rondo, rondel, balada
Španjolski: romanca, glosa
Talijanski: sonet, sestina, madrigal
Sažeti oblici:aforizam, epigram (jednostavna, pretežito kratka, duhovita pjesma), epitaf (nadgrobni natpis,
nadgrobni spomenik, nadgrobni govor, pjesma u povodu nečije smrti), maksima, sentenca.
Satirični oblici: satirična pjesma, parodija, travestija
Stilska sredstva: figure nabrajanja, metafora, hiperbola (preuveličavanje), metonimija, retoričko pitanje,
polisindeton, asindeton, igra riječima, aliteracija, asonanca, sinegdoha, epiteti, usporedba..

2. Epika, (pojam, razvoj, vrste, oblici i značajke, podjela)

Književni naziv za pripovjedačku književnost u stihu i prozi. Iznosi događaje i situacije, a odlikuje se
objektivnošću. Služi se pripovjedanjem (naracija) i opisivanjem (deskripcija). U epskom djelu predstavlja se
pripobjedač koji pripovijeda o nečem što se dogodili, gdje se to dogodilo, kada se dogodilo i tko sve sudjeluje.
Pripovjedač ne pripovijeda samo o prošlim događajima već i o sadašnjosti i o budućim događajima.
Pripovjedač pripovijeda određenim redom, organizira priču koja ima svoj tijek (uvod, zaplet, rasplet), provodi
likove kroz priču i pripovijeda o njihovim sudbinama. Epsko djelo ima svoje posebno ustrojstvo. Čine ga:
događaji (zbivanje), likovi (junaci) i priča (fabula). Pripovjedači: pripovjetke: A. Šenoa, D. Šimunović..
Novele: G. Boccaccio, A. P. Čehov, A. G. Matoš.. romanopisci: A. Kovačić, M. Krleža..
Podjela epike:
a) epsko-lirske pjesme
 poema – u njoj se iznosi neki događaj, ali sadrži i elemente dramskog izraza
balada – tužna pjesma s tragičnim završetkom
romanca – pjesma ljubavnog sadržaja
b) epsko pjesništvo
epska pjesma – kraće djelo u stihovima, pripovkednog karaktera
epopeja – ako se u epu prikazuju događaji važni za cijeli narod onda je to narodna epopeja
ep – opširnije djelo u stihovima, pripovjednog karaktera
c) jednostavni prozni oblici
mit – vjerovanje koje na temelju mitskog iskustva najčešće govori o postanku svijeta, o bogovima ili nekim
važnim ljudima.
legenda– priča o ljudima čiji je način života postao uzorom drugim ljudima
saga – prozna vrsta u kojoj se opisuju događaji iz obiteljskog života
bajka – prozna vrsta u kojoj se isprepliću stvarni i nestvarni događaji. Uvije kse radi o sukobu dobra i zla, a
dobro uvijek pobjeđuje.
Basna – djelo u kojem se životinje ponašaju kao ljudi
Vic (witz) – dolazi iz njem. jezika. Kratka jezična tvorevina koja izaziva smijeh
Poslovica – izreka koja u obliku tvrdnje iskazuje neko životno iskustvo
Zagonetka – posebni oblik postavljanaj pitanja. Sastoji se od. Zagonetljaja i odgonetljaja
d) složeni prozni oblici
novela – kratak i zatvoren tekst. Opisuje se obično jedan sadržaj koji može biti stvaran i izmišljen, ali mora
biti zanimljiv. Radnja je ograničena u vremenu i prostoru i sudjeluje manji broj likova. Njezinim se
utemeljiteljem smatra Giovanni Boccaccio, napisao je zbirku od 100 novela – Decameron.
Roman - je za razliku od novele dulji, slobodniji i pripovjedački otvoreniji, dopušta najraznorodnije teme,
fabularne osnove i motive, do 20.st. gradio se na razvijenoj fabuli s intrigom i brojnim epizodama
Pripovjetka

3. Drama (pojam, vrste, oblici i značajke)

Drama –književni rad u dijaloškom obliku namijenjen scenskom izvođenju. Književni tekst osobite
vrste koji je izravno ili posredno namijenjen izvedbi na pozornici. Riječ drama upotrebljava se danas u
tri značenja:
= njome se imenuje pjesnički rod
= dramska vrsta unutar roda dramskoga pjesništva
= drama kao dramska umjetnost
dramski tekst može biti namijenjen publici, glumcima i redatelju; podijeljen je na činove,
publici – je namijenjen tekst izgovoren od strane glumaca
glumcima – su namijenjene didaskalije,
režiseru – je namijenjen cijeli dramski tekst
opera – je najsavršeniji dramski oblik
program – upućuje u radnju, međuodnose likova, ima kazalo pojmova, imena glumaca koji tumače
određene likove, upoznamo pisca, ima popis dramskih djelatnika, kostimografa, vizažista
dva osnovna oblika kompozicije:
-
dijalog – dolazi od grč. riječi dialogos = razgovor
monolog – dolazi od grč. riječi monos = sam + logos = riječ
-
dramska situacija – odnosi između likova u nekom trenutku, to je njihov govor o onom što je bilo, što
će niti ili ono što jest
fabula – izmjena dramskih situacija
uvod ili ekspozicija – ona objašnjava nužni početak
zaplet – podrazumijeva pojavu dinamičkih motiva, a temelji se na razlikama idejnih stavova
vrhunac ili kulminacija – nastaje kada napetost dosegne krajnju granicu i nužno zahtijeva razrješenje
rasplet – pronalaženje rješenja
peripetija – odnosno preokret, kada rasplet ne krene u očekivanom smjeru
kritika – ne smije imati subjektivno mišljenje

vrste:

tragedija – dolazi od grč. riječi tragos = jarac, i grč. riječi ode = pjesma;
u osnovnom prijevodu značila bi jarčeva pjesma, u slavu boga Dioniza prinosio se jarac kao žrtva,
glumci su kao dio scenografije nosili jarčevu kožu.
komedija – nastala od riječi komos = veseli pohod i grč. ode = pjesma;
vrsat drame, odlikuje se veselim sadržajem, crta smiješne strane života i ljudi, ismijava njihove nedostatke i
mane. Komediograf – pisac komedija. Komediografija – pisanje komedija.
U komediji se pojavljuju smiješni likovi iz svagdašnjeg života.
Vrste komedije:
Komedija zapleta (intrige): smijeh posljedica nesporazuma
Komedija naravi (karaktera): iz mana pojedinaca
Konverzacije: smijeh dolazi iz razgovora
Situacije: iz događaja.
Smijeh u komediji može biti sirov. Tada govorimo o podvrsti komedije: farsi.

4. Diskurzivni književni oblici

lat. diskurs – govor, razmišljanje

- spoj književnih i znanstvenih elemenata, tj. subjektivnog i objektivnog
- tematika nije ograničena
- stilska obilježja: sažetost, egzaktnost, jednostavnost i lakoća iskaza, jezgrovitost
Vrste:
Putopis - je oblik knjiž. vrste u kojoj pisac prikazuje svoje dojmove, doživljaje, svoja zapažanja i razmišljanja
na subjektivan i slikovit način sa svog putovanja o ljudima i krajevima

Esej - ili ogled, nastaje spajanjem subjektivnog i objektivnog doživljaja pjesničkog i znanstvenog, to je knjiž.
vrsta u kojoj je prisutna znanstvena namjera u obradi određenog životnog ili znanstvenog pitanja;obrada teži
konkretnom, uvjerljivom i stilski dotjeranim stilom,tematika je izuzetno široka, najčešće je to analiza
književnih djela, začetnik je Michele de Motaigne; iako se počeci mogu pronaći kod grčkih i rimskih autora,
kada umjetnička namjera nadvlada znanstvenu tada esej prelazi u određeni nafabularni tekst koji se zove –
romanesej,a kada znanstvena vrijednost prevlada nad umjetničkom javljaju se znanstveno-prozni tekstovi kao
studija ili traktat

Biografija: tekst u kojem se na umjetnički način prikazuje život neke znamenite osobe

Autobiografija – opisivanje vlastitog života

Dnevnik – svaki dan
Memoari – sjećanja i uspomene na ljude i događaje i na zbivanja iz vlastitog života.
Ostale vrste:
Rasprava
Polemika – žustra rasprava
Feljton – podlistak, stalna novinska rubrika u kojoj se na zanimljiv način obrađuju različite teme
Reportaža – izvješće o nekom događaju ili pojavi koja se može umjetnički obraditi

5. Roman kao prozni oblik, podjela, vrste

- svak ispis pisan na romanskom (pučkom) jeziku

- veće epsko djelo u stihu ili prozi, veće od novele i pripovjetke, složenijeg ustroja s većim brojem
likova i raznovrsnijom epskom tehnikom
- podijela romana:
prema temi: društveni, obiteljski, psihološki, realistički, povijesni, pustolovni, ljubavni, viteški
 prema tonu, piščevu stavu: sentimentalni, humoristični, poučni, herojski
prema načinu oblikovanja: roman lika, zbivanja, prostora, roman-rijeka, roman-esej..
prema postojanju i vrijednosti: klasični, moderni, suvremeni

Podjela romana po načinu gradnje sadržaja:

lančani ili stepenasti – sadržaj jedne novele nastavlja se na sadržaj druge novele, tj. svršetak jedne
je početak druge novele.
npr. roman ¨Robinson Crouse¨
prstenasti roman – unutar jedne novele autor smješta sadržaj svih ostalih novela, npr. roman ¨Put
oko svijeta za 80 dana¨
paralelni roman – dvije ili više radnji se odvija u isto vrijeme,
npr. roman¨Ana Karenjina¨
Romanopisci: A. Šenoa, M. Krleža, I. Aralica..

6. Književnost starih naroda (indijska, babilonska, hebrejska, arapska)

INDIJSKA
Vede- u njima se prikazuje vjerska i svjetovna tematika. Obuhvaćaju 4 zbirke tekstova (samhite). Najstarija je
Rg-veda (sadrži 1028 himni i preko 10 000 strofa). Mahabharta (velika borba) i Ramajana (doživljaji Rama i
Site), epovi o lutanjima, stradanjima i borbama kraljevića Rama i žene mu Site (400.pr.Kr.)
Pančatantra – jedna od najznačajnijih zbirki svjetske književnosti, indijska zbirka u 5 knjiga.
BABILONSKA
Epovi, mitovi. Legende, religiozni prizori, himne bogovima, tužaljke, psalmi, zaklinjavanja, bajke, basne,
poslovice, pripovjetke. Najpoznatije djelo GILGAMEŠ, ep iz 1700. pr. Kr.. Sastavljen je iz 12 ploča
(pjevanja), tj. iz 2 dijela. U prvom dijelu govori se o prijateljstvu između kralaj Gilgameša i poludivljeg
čovjeka Enkidua. Pisan je biblijskim tonom. Odlikuje se etničkom porukom.
HEBREJSKA
Biblija – u njoj se nalazi kompletna književnost, ona je izvorište europske književnosti; započinje knjigom
Postanka, a završava Otkrivenjem ili apokalipsom;
Biblija ili Sveto Pismo – dolazi od grč. riječi biblion = knjiga; najčitanija i najprevođenija knjiga, ona je
sinteza svih književnih vrsta i svih književnih rodova, Biblija je povijest, u njoj se nalaze jednostavni i sliženi
književni oblici, ona je sinteza poezije i proze, nastaje u razdoblju od 13.st.pr.Krista do 2.st.poslije Krista;
teško je utvrditi vremenski okvir Biblije,
- prvi latinski biblijski prijevod naziva se - ¨Vulgata¨ koji je napisao Jeromin Vid, (bio je svetac)
Septuaginta¨ - je prvi prijevod Starog zavjeta na grčkom jeziku,
- Hrvati su prvi prijevod Biblije dobili u 14.st. samo u ulomcima, a u 16.st. datira se prijevod u cijelosti - fra
Petar Katančić;
Knjiga Postanka – hebrejski pisav otkriva biblijski smisao stvaranja svijeta i povijesti. Bog je stvoritelj svijeta.
Knjiga Izlaska – prikazuje izlazak Izraelaca iz Egipta i sklapanje sinajskog saveza.
Psalmi – vrsta religioznog pjesništva.
ARAPSKA
najznačajnije djelo je Ku'ran
Ku'ran dolazi od arap. riječi i znači ¨ono što je za čitanje¨, to je sveta knjiga islama, sadrži svete knjige
Muhameda prikupljene u periodu od 612. do 639.god., Muhamed je čovjek koji je prešao iz Meke u Medinu,
živio je s Nomadima i prateći ih dolazi u Siriju.
16.07.622.god – postao je datum računanja vremena po hidžri.
Ku'ran je presudan za razvoj kulture i književnosti arapskog svijeta. Sastoji se od 114 poglavlja ili sura
poredanih po duljini, a sadrže moralne, pravne i religiozne pouke. Sastoji se od biblijskih ilustracija te
židovskih i kršćanskih apokrifnih spisa. Sure su podijeljene na ajete; ajeta = redak
Ku'ran je pisan ritmičkom prozom (proza u stihu) i jezik kojim je pisan Ku'ran postao je uzor klasičnog
arapskog jezika.
7. Grčka književnost

Najveći procvat doživljava u 5. st. pr. Kr.. Razvila je bogatu i raznovrsnu književnu djelatnost.
Razdoblja: pretklasično, kalsično, helensko, aleksandrijsko, Rimsko razdoblje grčke književnosti.
Tragedija: Eshil – Okovani Prometej; Sofoklo – Ajant, Elektra, Antigona, Kralj Edip; Euripid – Medeja,
Hipolit, heraklo, Ifigenija u Tauridi
Komedija: Aristofan – Aharnjani, Vitezivi, Mir..; Menandar – Prevrtljivica, Lažac, Laskavac, Lažni Heraklo..
Grčko pjesništvo: Pindar – liričar bogata i raznovrsan opusa (himne, ditirambi, ode, tužaljke). 17 knjiga
pjesama.
ALKEJ– pjesnik s otoka Lezba, glavni predstavnik
monodijske melike- poezije pisane za solo pjevanje uz pratnju lire;
pisao je poeziju užitaka ¨Ljeto¨, pisao je i pjesme uz gozbe i pijanke, himne bogovima, služio se
različitim metričkim oblicima, tematski i formalno je utjecao na rimsku liriku i pjesnike europskog
romantizma.
Epsko pjesništvo: Homer – Ilijada i Odiseja – junački epovi iz 8. st. pr. Kr.
Filozofija: Heraklit, Parmenid, Platon, Aristotel
Kiparstvo i graditeljstvo, glazba: Miron, Fidija, Poliklet
Najveličanstveniji spomenik helenske arhitekture – hram Atene.

8. Rimska književnost

Augustovo doba/Augustovska umjetnost

Rimska književnost nastavlja tradiciju grčke književnosti. Augustovo doba, doba procvata rimske
književnosti obilježeno je prilagodbom grčke umjetnosti rimskome duhu. Augustovska umjetnost je
grčko-rimska sinteza. August podiže spomenike i okuplja književnike.
Književnici: Publije Vergilije Maron, Publije Ovidije Nazon, Gaj Vergilije Katul, Makcije Tit Plaut..
Lirske pjesme: Vergilije: Bukolike
Izabrane pjesme: Katul: Pjesme; Horacije: Pjesme
Komedije: Plaut: Škrtac, Hvalisavi vojnik, Aulularia
Ep: Vergilije: Eneida
Razdoblja rimske književnosti:
- do 240. pr. Kr.
- arhajsko razdoblje 240. – 80. pr. Kr.
- a) ciceronovo doba – 80. – 30. pr. Kr.
- b) augustovo doba – 30. – 14. pr. Kr.
- srebrni vijek 14. – 117. poslije Krista
- stoljeće propadnja 117. poslije Krista
Publije Ovidije Hazon – ubraja se među najplodnije pjesnike. Najpoznatije djelo: ARS AMATORIA
(Ljubavno umijeće) – djelo u koje mse nalaze savjeti kako osvojiti i zadržati voljenu osobu. Ima 3 dijela
(1. i 2. za muškarce, a 3. dio za žene)

9. Europska srednjovjekovna književnost

1. trajanje – od pada ZRC 476. do otkrića Amerike 1492.

2. značajke – književna djelatnost vezana je za crkvu, odnosno redovnike koji su zapisivači i
prevoditelji.
3. jezik – od 4. do 9. st. traje razdoblje latiniteta, a nakon toga razvija se književnost na narodnim
jezicima.
4. književne vrste – razlikuju se djela svjetovnoga i nadbožnoga karaktera. Djela su morala biti
didaktična (poučna), a teološki (religijski) ispravna.
5. veliki nacionalni epovi
a) BEOWULF – staroengleski ep iz 8. st., govori o junaku Beowulfu koji pomaže kralju Hrotgau i ubija
moćno čudovište Grendela.
b) PJESAN O ROLANDU – francuski ep iz 12. st.. Govori o junaku Rolandu, vojskovođi Karla
Velikog koji pogiba zbog izdaje očuha, a osvećuje ga Karlo Veliki.
c) PJESAN O CIDU – španjolski ep iz 12. st., govori o junaku El Cidu koji je oklevetan i prognan, ali
uspijeva spasiti svoju čast.
d) SLOVO O POLIKU IGOREVU – ruski ep iz 12. st., govori o knezu Igoru i njegovom porazu u bitci
1185.g.
e) KALEVALA – francuski ep iz 12. st., govori o junaku Lemminkäinenu i njegovoj borbi za djevojku,
kćer domaće sjeverne zemlje.
f) PJESMA O HIBELUNZIMA – njemački ep iz 13. st., govori o junaku Siegfriedu i njegovoj ženi
Kriemhildi koja osvećuje njegovu smrt.
6. romani – najprije se pišu u stihu, obrađuju teme iz antike (Roman o Tebi, Roman o Troji, Roman o
Aleksandru..). Kasnije nastaju viteški romani i u stihu i u prozi, a obrađuju teme iz viteškog svijeta
(najpoznatiji je Roman o Tristanu i Izoldi).
7. lirsko pjesništvo – u 11. st. u Južnoj Francuskoj nastaje trubadurska lirika. Trubaduri su plemići,
putujući pjesnici i skladatelji koji pjevaju o viteškoj ljubavi prema uzvišenoj i nedostižnoj djevi. U
Njemačkoj se također njegovala ljubavna lirika, u 12. st. javljaju se tzv. MINEZINGERI, pjesnici
lutalice, a svoj vrhunac ovaj tip lirike doživljava u 14. i 15. st.
8. drama – MIM (to je oblik pučkog kazališta s temama iz života pučana). U 15. st. iz mima se razvijaju
FARSE (teme su iz svakidašnjeg života. To su najčešće bračni problemi i sudska praksa. Najpoznatija
je O MEŠTRU PATHELINU (patlen), lukavom odvjetniku koji prevari bogatog trgovca) i SOTIJE (to
su predstave u kojima su glavni protagonisti dvorske lude koje su vrlo oštro kritizirale neke negativne
društvene pojave).
- u to vrijeme djeluju i putujuće kazališne družine HISTRIONI
u Crkavama se od 9.st. izvode liturgijske drame na lat. jeziku. S vremenom u te drame ulaze i svjetovni
motivi, počinju se izvoditi na narodnim jezicima. Te poluliturgijske drame zovu se CRKVENA
PRIKAZANJA. To su misteriji koji pokazuju različita čuda, pasije, Kristovu muku..
9. diskurzivni književni oblici – Sv. Aurelije Augustin. Svojim je djelom ispovijesti začetnik
autobiografijske književnosti. Ispovijesti su njegova duhovna biografija u 13 knjiga. Srednjovjekovni
duhovni život obilježili su:
 Ambrozije, Jeronim (prevoditelj Biblije na latinski – Vulgata), Prudencije, Toma Akvinski
(utemeljitelj crkvene filozofije).

10. Hrvatska srednjovjekovna književnost

1. razdoblje – do polovice 14. st.: književnost na crkvenoslavenskoj tradiciji, ubrzani razvoj od polovice 13.
st. (papino odobrenje starohrvatske liturgije senjskim i omišljanskim glagoljašima); prodor hrvatskoga jezika i
svjetovne tematike
2. razdoblje (do prestanka rada senjske glagoljske tiskare 1508.), doba procvata, otvorenje zapadnoeuropskim
utjecajima, uvođenje narodnog jezika u neliturgijske kodekse i zbornike, razvoj latiničke književnosti na hrv.
jeziku
3. razdoblje – zakašnjeli odjeci srednjovjekovne književne tradicije, riječka tiskara, dekadansa
Književni radovi i vrste – apokrifi, romani, pripovijetke, lirika, svetačke legende..
Ostale vrste tekstova – evanđelja, misali, zakonici, statuti, darovnice..
Pisma – glagoljica, ćirilica, bosančica, latinica
Područja – Dalmacija – pa čak i na području DR, Istra, Hrv. primorje, Lika i Krbava, Pokuplje

Bašćanska ploča – pravni tekst, ima naglašene ritmičke elemente i izrazite književne kvalitete na koje smo i
danas osjetljivi. Zato se BP često navodi kao simbol početka hrv. književnosti, barem one na hrv. jeziku. BP-
om kralj Zvonimir daruje zemljište crkvi sv. Lucije. Isklesao ju je Držiha. Pisana je uglatom hrv. glagoljicom.
BP je služila i kao pregrada koj je dijelila prostor od svećenika od puka. Čuva se u HAZU.
Hrvatska ćirilica -upotrebljavala se u uredima u Dubrovniku, u Hrvatskoj i Bosni. Njome su se služili
bosanski franjevci. Najstariji su hrvatski spomenici na bosančici (hrv. ćirilici): Natpis s Poljskog praga,
Povaljska listina, Poljički statut, Aleksandrida,..
Latinica – latinicom su napisana osobna imena, imena mjesta. Najstariji teks napisan latinicom jest STATUT
SESTARA DOMINIKANKI U ZADRU iz 1345.g. Jedan od najstarijih tiskanih knjiga na latinici je
LEKCIONAR BERNANDINA SPLIĆANINA.

LUCIDAR
- enciklopedijsko djelo. Preveden je s češkog jezika na čakavsko narječje od strane hrvatskog glagoljaša.
Pisan je u dijalogu između učitelja i učenika koji tematizira teološku i prirodoslovnu tematiku.
LJETOPIS POPA DUKLJANINA
- najstariji hrv. ljetopis. Pisac je katolički svećenik Dukljanin. Jednim je dijelom nastao u 12. st, drugi dio –
14. st.
- u njemu je prikazano rodoslovlje hrvatskih vladara, osnivanje hrvatske države
- pisan je latinskim jezikom
ZAPIS POPA MARTINCA
- glagoljaški rukopis, 1493.
- Utjecaj biblijskog crkvenoslavenskog jezika u ovom tekstu , profan sadržaj
VINODOLSKI ZAKON
- najstariji hrvatski zakonski spomenik
- sastavljen je i napisan 6. 1. 1288. u NV
- njime se uređuju pravni odnosi između gospodara (frankopana) i vinodolskih općina
- povijesni i pravni dokument
ŠIBENSKA MOLITVA
- 1347., pisana je latinicom, a prevedena na narodni čakavski sa staroslavenskim elementima
- napisao ju je nepoznati glagoljaš, a fra Pavle Šibenčanin zapisao
- vrsta laude, pohvalne pjesme (pohvala Gospi)
- ime je dobila po nalazištu, franjevačkom samostanu u Šibeniku
SVIT SE KONČA
- satirična pjesma koj kritizira nemoralan život redovnika i klera, a posebice pojavu simonije (prodaje
duhovnih dobara za novac)
- pjesma je zapisana u PARIŠKOM (glagoljskom) zborniku s kraja 14. st.
- misaona lirska pjesma, katreni i terceti, uglavnom 12-erci
Najstarije hrv. tiskane knjige su INKUNABULE
- Misal po zakonu rimskog dvora; Brevijar po zakonu rimskog dvora

11. Renesansa u europskim književnostima

- trajanje 14. 15. i 16. st

- naziv: franc. Renaissance – preporod
- značajke:preporod antičke književnosti, preporod umjetnosti, promjena svjetonazora u odnosu na srednji
vijek, čovjek postaje aktivan, želi uživati u ovozemaljskom životu. U književnosti prevladavaju
svjetovne teme.
Najznačajniji predstavnici:
Engleska književnost
William Shakespeare – veliki pjesnik i dramatičar, autor brojnih tragedija (Hamlet, Kralj Lear, Machbeth..),
komedija (Ukroćena goropadnica, Na tri kralja..), romanci (Zimska priča, Romeo i Julija), povijesnih drama
(Richard II., Richard III...) te zbirke pjesama (Soneti).
Talijanska književnost
Lodovico Ariosto – autor epa Bijesni Orlando; u ovom epu od 46 pjevanja temeljna je radnja povezana s
borbom kršćana i Saracena u blizini Priza.
Niccolo Machiavelli – autor političke rasprave Vladar u kojoj on iznosi modernu građansku teoriju države.
Španjolska književnost
Miguel de Cervantes Saavedra – autor romana Don Quijote, parodije srednjovjekovnih viteških romana.

Naziv – već je u samom imenu renesansa sadržana njezina osnovna značajka (franc. – preporod)
Dolazi do preporoda antičke književnosti. Za antičke pisce se slikovito kaže da su u srednje mvijeku bili
zatočeni u samostanskim knjižnicama i tek ih renesansni pisci ponovo otkrivaju nasljeđujući njihove
književne vrste i pronalazeći u njima uzore koje žele kopirati. Kopiranje danas ima negativan odraz no u
renesansi je bilo drukčije. Što je uspješnije neki pisac kopirao, to je bio bliže svome uzoru. Dolazi do
preporoda cjelokupne umjetnosti – razlozi: povijesno-političke okolnosti: razvoj gradova, građanske klase,
izum tiskarskog stroja.. renesansa u potpunosti afirmira narodni jezik kao jezik književnosti. U renesansi se
javlja perspektiva, pomak iz prošlosti u dubinu. Stvarnost se sagleda što dublje i umjetnička djela odražavaju
stvarnost.

12. Hrvatska renesansna književnost

- trajanje (1500. – 1600.) – 16. stoljeće

- značajke: razvoj književnosti osobito u priobalnom području zbog gospodarske razvijenosti i blizine
Italije
- renesansna dredišta: St, Zd, Ši, Hvar, Du
- razvoj književnosti na narodnom jeziku
- podlogu renesansnoj književnosti stvorila je djelatnost humanista
- od književnih su vrsat razvijene lirske pjesme, karnevalske pjesme (maskerate), satirične pjesme,
religiozne pjesme; epovi (osobito biblijsko-religiozni i povijesni epovi), roman, pastirske igre,
komedije (osobito tzv. učene ili eruditne komedije), drame, crkvena prikazanja.
Predstavnici:
Lirika: Šiško Menčetić, Dđore Držić, Hanibal Lucić, za misaonu, satiričnu i religioznu liriku značajan je
Mavro Vretanović; Mikša Pelagrinović pisao je pokladne pjesme
Epika: Marko Maruli (biblijsko-religiozni ep Davidijada), Brne Karnarutić (povijesni ep Vazetje Sigeta
grada), Petar Zoranić (prvi roman u starijoj hrv. književnosti – Planine), Petar Hektorović (putopisni spjev –
Ribanje i ribarsko prigovaranje).
Drama: Marin Držić – komediograf (Dundo Maroje, Skup, Novela od Stanca..); Hanibal Lucić (prva hrv.
svjetovna drama – Robinja), Mavro Vetranović
Naši su se renesansni pisci obrazovali u Italiji i s povratkom u svoju sredinu u njoj su razvijali kulturnu
djelatnost te pisali na način kako su to činili europski renesansni pisci. U ovom razdoblju hrv. se književnost
u pravom smislu oblikuje.

13. Barok u europskoj i hrvatskoj književnosti

Barok u europskim književnostima

- trajanje: 17. i 18. st.
- naziv: portugalski barocco je biser nepravilna oblika i nevelike vrijednosti
- značajke: kićenost izraza, mnoštvo stilskih izražajnih sredstava, refleksivnost
- barok je doba prožeto napetošću između nepomirljivih suprotnosti: s jedne strane je ostao sačuvan
renesansni optimizam. S druge je strane pojačana religioznost, refleksivnost i nijekanje svjetovnog.
- Književne vrste: karakteristična je kratka lirska pjesma s temama sličnim renesansi (ljubavna bol i
prolaznost zemaljskih vrijednosti), ali s naglašenom simbolikom i kićenošću izraza. Baroku su
svojstveni opsežan ep i opsežan roman; nastaju nove dramske vrste povezane s glazbom: melodrame,
opere i oratoriji.
Predstavnici:
Talijanska književnost: Giambattista Marino – neobični motivi, zvučne figure, neobične metafore..
Torquato Tasso – autor epa Oslobođeni Jeruzalem – naglašava potrebu ujedinjenja kršćana.
Španjolska književnost: Louis de Gongora, Pedro Calderon de la Barca (drama: Život je san)
Na razvoj baroka osobito utječu vjerski pokreti, reformacija i protureformacija.
Barok u hrvatskoj književnosti
- trajanje: 17. st
- značajke: utjecaj protureformacije, isusovačka misionarska djelatnost, otvaranje škola, nastanak
jezikoslovnih djela; ispreplitanje svjetovne i religiozne tematike
 - velik utjecaj imaju isusovci koji razvijaju kulturnu djelatnost, osim njih značajni su i ostali vjerski redovi:
franjevci, pavlini, kapucini
- isusovci se bave književnim radom (Juraj Habdelić – Pervi oca našeg Adama greh; Antun Kanižlić –
Sveta Rožalija), jezikoslovljem (Bartol Kašić – autor prve gramatike), Juraj Križanić (autor gramatike
rusko-staroslavensko-hrvatskog jezika), Juraj Habdelić (autor hrvatsko-latinskog rječnika).
- Dubrovačko-dalmatinskom krugu baroknih pisaca pripadaju: I. Gundulić, Ivan Bunić Vučić, Junije
Palmotić, Ignjat Đurđević.
- Ozaljskom krugu pisava pripadaju: Fran Krsto Frankopan, Petar Zrinski i Ana Katarina Zrinski

14. Klasicizam i prosvjetiteljstvo u europskoj književnosti

- trajanje: klasicizam (17. st. Francuska), prosvjetiteljstvo (18. st. Francuska)

- značajke: klasicizam – oponašanje antičke književnosti, intelektualizam, prevladavaju tragedija i
komedija, prosvjetiteljstvo – utjecaj racionalizma, cilj je prosvjetliti narod, važnost Francuske
Enciklopedije
- više nije bitan kvantitet nego kvaliteta razmišljanja, napušta se barokna kićenost i opsežnost te se zalaže
za jasnoću stila, savršenstvo forme i uzvišen govor.
- Predstavnici:
Klasizizam: Pierre Corneille (Cid), Jean Racine (Fedra), Moliere (Škrtac, Mizantrop)
Prosvjetiteljstvo: Voltaire (Candide ili optimizam), Denis Diderot (pokretač Enciklopedije), Jean Jacques
Rousseau.
Klasicističku književnost možemo odrediti kao racionalnu u smislu njezine intelektualnosti, odnosno
povezanosti s razumom. Tako je vidljiva težnja za sređenošću, jasnoćom, jednostavnošću i pravilnošću.Pisci
pritom nastoje prikazati ono što je tipično i univerzalno, s ti mda poučavaju čovjeka.
Prosvjetiteljski pisci okreću se svojoj suvremenosti nastojeći da književna djela imaju naglašenu
prosvjetiteljsku ulogu, da poučavaju i odgajaju čitatelje protiv praznovjerja.
Osnovno pravilo klasicizma bilo je oponašanje, prikazivanje prirode, ali ne stvarne, nego idealne koju
organizira duh.. Klasicistička djela oživljavaju antiku, imitiraju antičke pisce. Sam naziv kalsicizam dolazi od
latinske riječi clasici scriptores – pisvi prvoga reda, uzorni pisci, a to su za klasicističke pisce bili antički
autori. Nicolas Boilleau (boalo) najznačajniji je teoretičar klasicističke drame.
Prosvjetiteljska se književnost nastavlja na klasicističku, a najznačajnije je ostvarenje francuska
Enciklopedija.

15. Prosvjetiteljstvo u hrvatskoj književnosti

- trajanje: 18. stoljeće

- značajke: ističe se važnost prosvjetiteljskog djelovanja književnih djela na čitatelje; pliralizam stilova
a) odjeci barokne književnosti
b) utjecaj klasicizma
c) procvat književnosti na latinskom jeziku i intezivna prevodilačka aktivnost
d) prosvjetiteljska nastojanja
Predstavnici:
Dalmacija: Andrija Kačić Miošić (Razgovor ugodni naroda slovinskoga),
Slavonija: Matija Antun Reljković (Satir iliti divji čovik), Matija Petar Katančić (Jesenji plodovi)
Sj. Hrvatska: Tituš Brezovački (Matijaš grabancijaš dijak)
Prosvjetiteljstvo u hr. književnosti se oslanja na književnu tradiciju i ono što našu književnost povezuje s
europskom je isticanje prosvjete i kulture, odnosno moralno-didaktične uloge književnosti kojima se nastoje
poučiti čitatelji. Tako A. K. Miošić želi opjevati najvažnije događaje iz slavenske prošlosti, a M. A. Reljković
poučava Slavonce što trebaju mijenjati u svom načinu života da bi bili napredniji i bliži Europi.

16. Predromantizam i romantizam u književnosti

- trajanje: 1800. – 1830. godina

 - značajke: suprostavlja se klasicističkom racionalizmu, oslanja se na maštu i osjećaje, zanimanje za
folklor, prirodu, daleke i nepoznate krajeve. Ističu se živopisnost (nepravilnost), individualnost,
originalnost. Pesimističan ton odraz je općeg razočaranja i naziva se svjetskom boli – Weltschmerz
- Preteča romantizma je francuski pisac J. J. Rousseau (Julija il iNova Heloiza (elojza) te autobiografsko
djelo Ispovijesti
- U Njemačkoj se javlja predromantizam poznat pod nazivom Sturm und drang (oluja i nagoni).
Predstavnici su Goethe i Schiller, trajanje od 1770. – 1785.
- Teme: intimne, okultne i mistične, daleki, nepoznati krajevi, nacionalno-povijesni tematski krug,
odmetništvo i sukob sa zakonom
Predstavnici
Njemačka književnost: Goethe, Herder, Schiller
Ruska: Mihail Jurjevič Ljermontov 8Junak našega doba – predtavlja lik suvišnog čovjeka Pečorina)
Francuska: Alphonse de Lamartine
Engleska: William Wordsworth, George Gordon Byron (Hodočašće Childea Harolda)
Američka: E. A. Poe – začetnik kriminalističkog romana
Osnovna značajka romantizma je oslanjanje na maštu i osjećaje. Romantizam znači bujanje i izražavanje
osjećajnosti, zanimanje za neobično, za borbu i sukobe. Romantičari vole originalnost, osobnost. Specifičan
je i odnos prema prirodi – ona je utočište za njihovu ranjenu dušu i odraz pjesnikova osjećaja. Romantičarski
se pisci zanimaju za vlastitu nacionalnu prošlost jer su za svoj narod izrazito vezani i ponosni na nj.
Oduševljeni su i putovanjima – dalekim i nepoznatim krajevima. Romantičari su često u sukobu s društvom.
U romantizmu dominira lirika jer je ona najprikladnija za izražavanje osjećaja.

17. Hrvatski narodni preporod

Početkom 19. st. u Hrvatskoj sve više jača svijest o vrijednosti vlastitog jezika i nacionalni osjećaji uopće.
Narodni prepord počeli su 30-ih god. 19. st mladi intelektualci koji su se školovali u Grazu ili pešti i dolazili
u dodir s predstavnicima drugih slavenskih naroda. Ideja oslobođenja i ujedinjenja Hrvata trebala je biti samo
jedna od etapa do konačnog cilja. Pokret nastaje i kao direktan odgovor na mađarizaciju koja se otvoreno
provodila u Hrvatskoj. Idejni nositelj pokreta je Ljudevit Gaj. Smatra da najprije treba pojednostaviti
pravopis pa 1830. izdaje Kratku osnovu horvatsko slavenskoga pravopisanja u Budimu. Za svaki glas Gaj
predlaže da se koristi jedan znak pa uvodi dijakritičke znakove: č, ć, lj, nj, dž, đ, ž, š. 1832. grof Janko
Drašković izdaje prvi hrvatski politički program pisan štokavštinom pod nazivom Disertacija iliti Razgovor
darovan gospodi poklisarom.
1835. Gaj objavljuje Novine Horvatske na kajkavskom dijalektu s literalno zabavnim dodatkom – Danica
horvatska, slavonska i dalmatinska na štokavskom narječju. 1836. Gaj mijenja naziv u Ilirske narodne
novine s danicom ilirskom jer je smatrao da svi južni Slaveni potiču od Ilira (štokavsko narječje). Ilirski
pokret uspjeva okupiti veliki proj pristaša, ali oko 1840. dolazi do razilaženja i sukoba među prvacima
pokreta: Gaj se zalagao za politički karakter pokreta, a Vraz za umjetnički karakter. Zato 1842. Vraz pokreće
umjetnički časopis Kolo. Iste godine utemeljena je Matica ilirska koja će kasnije postati Matica hrvatska.
1843. zabranjena je uporaba ilirskoga imena pa Gaj vraća novinma naziv Narodne novine i danica horvatska,
slavonska i dalmatinska. U tom razdoblju nastaju brojne budnice i davorije = pjesme koje imaju za cilj
buđenje nacionalne svijesti, nemaju gotovo nikakvu umjetničku vrijednost. Mogu se ipak izdvojiti Horvatska
domovina Antuna Mihanovića i Kip domovine vu početku leta 1831. (kajkavizam). To je alegorijska pjesma u
kojoj Pavao Štoos iznosi viziju domovine kao žene u crnini koja plače nad svojom sudbinom jer se njeni
sinovi srame: ˝...vre i svoj jezik zabit Horvati hote ter drugi narod postati...˝ Pjesma iz elegije prelazi u
optimističan ton jer ima još onih koji će braniti i boriti se za svoju domovinu koja očekuje zoru (hrv. narodni
preporod). Ostvarenja: 1. jedinstven književni jezik i pravopis; 2. začetak novije hrv. književnosti; 3.
osnivanje katedre za hrv. jezik, 4. otvaranje narodnih čitaonica i Matice ilirske koja je zaslužna za promicanje
hrv. kulture i književnosti.

18. Protorealizam – Šenoino doba

- trajanje: 1860. – 1880./81. (1860. – u završetak Bachova apsolutizma. 1880. – u hrv. književnost dolazi
nova generacija pisaca, 1881. – godina Šenoine smrti)
 - Naziv: predrealizam i protorealizam grč. ptotos – prvi . sam naziv znači da se radi o književnom
razdoblju u koje mse pojavljuju realističke značajke koje će u potpunosti prevladati u razdoblju
realizma. Svojom književnom djelatnošću ovo je razdoblje obilježio A. Šenoa pa se zato naziva i
Šenoinim dobom.
- Veliku ulogu u promicanju kulturnih i književnih vrijednosti imao je središnji književni časopis toga doba
´Vijenac´
Društveno-politička situacija
Osnovno je obilježje gušenje hrvatskog nacionalnog identiteta te nametanje tuđinskih (austrijskih, mađarskih)
interesa.1850. – 1860. Bachov apsolutizam kojim se guši sloboda, Hrv. sabor nema pravo odlučivanja i
službeni je jezik njemački.
Kulturna ostvarenja
Veliku ulogu u prosjećivanju naroda imala je Narodna stranka, a narodnjak J. J. Strossmayer zaslužan je za
osnivanje tada JAZU, a danas HAZU i Zagrebačkog sveučilišta.
Književna ostvarenja
Najznačajniji je predstavnik A. Šenoa, autor prvog cjelovitog povijesnog romana u novijoj hrv. književnosti –
Zlatarevo zlato (1871.) Utiranje puta realističkoj prozi, začeci slavenske filologije (znanost o jeziku,
jezikoslovlje).
Franjo Ciraki, Luka Botić, Franjo Marković, Mirko Bogović, Ivan Perkovac..

19. Realizam u europskoj književnosti

- trajanje: 1830. – 1870.

- Naziv: lat. res = stvar, realis = stvaran
- Realizam prikazuje društvenu stvarnost sa svim problemima koje pisac u njoj uočava
- U središtu zanimanja dolazi stvaran ljudski život; likovi iz svih društvenih cjelina, autentičan govor
likova, kolijevka realizma je Francuska.
- Književnost je realizma objektivna, pisac nastoji objektivno prikazati društvenu zbilju (tako u književnom
djelu pripovjedač sve vidi i sve zna u vezi s razmišljanjima i postupcima svojih junaka, on kao da je
sveprisutan i sveznajući)
- U svojim djelima pisci su nastojali prikazati društvenu stvarnost pa su preko tipičnih likova prikazali
tipične osobine društvene skupine kojoj taj lik pripada. Realistički su piscu kritični prema stvarnosti i
problemima koji se u toj stvarnosti javljaju.
- U književnosti realizma prevladava roman jer je zbog svoje opsežnosti najprikladniji za prikaz složenih
društvenih odnosa. U tom romanu postoji fabula kojom se putem tipičnih likova nastoji prikazati cijelo
društvo.
Predstavnici:
Otac realističkog romana: Honore de Balzac (Otac Goriot)
Francuska književnost: Stendhal (Crveno i crno, Paramski kartuzijanski samostan), Gustave Flaubert
(Madame Bovary)
Ruska: L. N. Tolstoj (Ana Karenjina, Rat i mir, Uskrsnuće), F. M. Dostojevski (Zločin i kazna, Idiot), I. S.
Turgenjev (Očevi i djeca, Lovčevi zapisi), N. V. Gogolj (Kabanica, Revizor, Mrtve duše)

20. Naturalizam

- trajanje: 1870. – 1890.

- lat. naturalis – prirodan, natura – priroda
- javlja se u Francuskoj odakle se dalje prenosi po Europi
- utjecaji: na razvoj naturalizma utječe razvoj prirodnih znanosti te učenje francuskog znanstvenika
Hippolytea Tainea (ipolita tena) i njegove teorije sredine ili miljea prema kojoj je čovjek biološko biće
određeno nasljeđem, sredinom u kojoj živi i trenutkom u kojem što djeluje na čovjeka
- obilježja: naturalisti u književnost uvode znanstvene metode nastojeći biti objektivni promatrači i
eksperimentatori. To su metode opservacije i eksperimenata. Naturalisti njeguju tzv. ˝estetiku ružnoće˝,
tj. otkrivaju bolesti društva kako bi se ono lakše izliječilo.
 - Teme: soc. i moralna izopačenost, društvene bolesti, problemi zločina, težak položaj radničke klase,
socijalna bijeda, poroci..
- Nazivaju se inženjerima ljudskoga društva ˝Na živim tijelima obavljam analitički posao koji kirurzi
obavljaju na leševima˝ - Emile Zola – osnivač naturalizma i tvorac eksperimentalnog romana (Therese
Raquin – roman – prikazuje razarajuće djelovanje zločina na psihu zločinca)

21. Realizam u hrvatskoj književnosti

- trajanje: 1880./81. – 1892./95. (1880. u hrv. književnost ulazi nova generacija pisaca, 1881. umire Šenoa;
1892. – izlazi Matoševa pripovijetka Moć savijesti, 1895. studenti spaljuju mađarsku zastavu na
Jelačićevu trgu u Zagrebu)
- značajke: prikazivanje društvenih problema različitih sredina (regionalizam), napuštanje romantičarske
sentimentalnosti
Predstavnici:
Lirika: S. S. Kranjčević (Moj dom, Iseljenik, Mojsije)
Epika: A. Kovačić (U registraturi), V. Novak (Posljednji Stipančići), K. Š. Gjalski (Pod starim krovovima –
zbirka novela), J. Kozarac (tena – novela)
Mnogi pisci razdoblja realizma politički su opredjeljeni za Starčevićevu Stranku prava. Oni smatraju da je
uloga književnika u tom vremenu prikazivanje društvene stvarnosti s njezin dobrim i lošim stranama. Pisci se
moraju kritički odnositi prema toj stvarnosti.
Društveno-političke prilike i njihov odraz u književnosti:
U hrvatskoj vlada Khuen Hedervary koji Hrvatsku nastoji što više podčiniti kako bi je Mađari mogli što bolje
gosp. iskoristiti. Stranka prava, čiji je vođa Ante Starčević, nastoji se oduprijeti mađarizaciji.
Hrvatski pisci u svojim djelima obrađuju društvene probleme sredina u kojima žive.

22. Modernizam (dekadencija, larpurlatizam, parnasovci)

Modernizam obuhvaća zadnja desetljeća 19. st. i usprkos različitim pravcima i stilovima zajedničko im je
uzdizanje ljepote kao zadaće i svrhe umjetničkog stvaranja. Pojam modernizam prvi je upotrebio franc.
Pjesnik Charles Baudelarie – 1857. zbirka pjesama Cvjetovi zla, sam naziv je oksimoron, a odnosi se na
traženje ljepote u ružnome. Pjesništvo opjevava zlo. Baudelarie osobito pazi na način izražavanja koristeći
sonet kao najuzvišeniji pjesnički oblik. Baudelariova zbirka pjesama nagovještava da će modernizam
obuhvatiti pjesništvo.
Dekadencija – faza književnoumjetničkog razvoja simbolizma potkraj 19. st.. Pjesnici izražavaju beznađe,
tugu, tjeskobu i slutnju propasti zapadne civilizacije.(Theophile Gautier, Paul Verlaine)
Larpurlatizam – Theophile Gautier (teofil gotje) 1832. izašao u javnost svojom parolom ˝L´art pour l´art˝ -
umjetnost radi umjetnosti. Umjetnost stvara ljepotu i to joj je jedini cilj. Ne smije biti sredstvo kojim bi se
ukazivale ili ispravljale neke negativne pojave u društvu.
Parnasovci – naziv su dobili po grčkoj planini Parnas koju su stari Grci smatrali prebivalištem Boga Apolona
i njegovih muza. Taj franc. Pjesnički krug javlja se zbirkom pjesama Suvremeni Parnas koja je objavljena u
Parizu 1866. Teže savršenoj formi, izbjegavaju suvremene teme i nastoje depersonalizirati pjesništvo –
učiniti ga neosobnim (izbjegavati JA – uzdignuti na ljudsku razinu). Umjetnost je vrhunac i krajnji domet
svake intelektualne i moralne ljudske djelatnosti. Predstavnici: Leconte de Lisle, Sully Prudhome, Theophile
Gautier, Jose Maria de Heredia.

23. Modernizam (simbolizam, secesija, impresionizam)

Simbolizam – njihov pjesnički program iznio je Jean Moreas u časopisu Figaro 1866.
Preteče: C. Baudelarie, E. A. Poe, Gerrard de Nerval.
Značajke: zalažu se za tajanstvenost i nagovještaj umjesto detaljnog iznošenja i opisivanja, izražavanje
simbolima i to individualnim i posebnim, iracionalnost u smislu prodiranja u neistražena područja vlastite
psihe, sintezija (sjedinjenje svih osjetilnih senzacija), muzikalnost stiha. Simbolisti zamjeraju parnasovcima
što su pjesništvu uskratili tajanstvenost. Služe se različitim simbolima pa čitatelj treba sam otkriti njihovo
značenje. Nastoje sjediniti pjesništvo i glazbu (Verlaine: Glazba prije svega!). Najvažniji predstavnici: C.
Baudelarie, Arthur Rimbaud (obojao samoglasnike), Paul Verlaine, Stephane Mallarme.
Secesija- stilski izraz koji se potkraj 19. st. pojavljuje u Beču i Münchenu, a osnovne su mu značajke:
valovita linija, plošnost i stilizacija, naglašena dekorativnost i asimetričnost. Secesija u hrvatskom slikarstvu
počinje izložbom Hrvatski salon 1898. Na Sumpornom kupalištu u Marmontovoj ulici u Splitu vidljivi su
dekorativni secesijski oblici.
Impresionizam – franc. impression – doživljaj. Impresionizam je dobio naziv prema slici Impresija – izlazak
sunca Claudea Moneta na kojoj se vidi kako umjetnici žele zaustaviti viđeni trenutak u prirodi. Oni razaraju
čvrst oblik predmeta i pretvaraju ga u mrlju boje. Predstavnici: Edgar Degas, Camille Pissarro..

24. Hrvatska moderna

Moderna je naziv stilskog razdoblja u hrvatskoj književnosti na prijelazu iz 19. u 20. st,
Književnim početkom moderne smatraju se: 1891. – Janko Leskovar – Misao na vječnost; 1892. – A. G.
Matoš – Moć savijesti; 1895. – studenti spaljuju mađarsku zastavu. Završetak: 1914. – izlazi zbornik
Hrvatska mlada lirika u kojoj se javlja nova generacija pisaca, umire Matoš i u književnosti se po prvi put
pojavljuje M. Krleža; 1916. časopis Kokot – Ulderiko Donadini
Dvije faze u razvoju moderne:
1. faza – prevladavaju kritičarska djela. Djeluju bečka i praška skupina pisaca koji su bili okupljeni oko
svojih književnih časopisa.
BEČKA skupina – mladi – ideolog Milivoj Dežman Ivanov – časopis Mladost – cilj = stvoriti ljepotu
(estetska funkcija)
PRAŠKA skupina – stari – ideolog Milan Šarić, časopis Hrvatska misao – cilj = da književnost popravlja
svijet (utilitarnost)
2. faza – nastaju najpoznatija djela hr. moderne. Izlazi Vidrićeva Zbirka pjesama, nastaju Matoševe pjesme.
Izlazi Kozarčev roman Đuka Begović.
Značajke: pisci se okreću svojoj unutrašnjosti i žele izraziti ono nedokučivo, podsvjesno i neistraženo. Prate
se događanja u čovjeku. Pjesništvo je osjećajno, ali puno boja, zvukova, mirisa i nastojanja da se to što
preciznije, efektnije i bolje izrazi. Zajednička je značajka: otpor tradiciji, uključivanje u europske kulturne i
književne tokove, kritičnost, sloboda umjetničkog stvaranja. U hrv. književnosti možemo govotiti o
pluralizmu stilova: odjeci realizma, impresionizma, naturalizma i simbolizma.

25. Talijanski i ruski futurizam

Talijanski – (futurus – budući)

- javlja se u Italiji
- Filippo Tomasso Marinetti – 1909. – Manifest futurizma (Figaro – časopis)
- Futuristi veličaju dinamiku, energiju, brzinu
- Rat doživljavaju kao jedinu higijenu svijeta (kasnije se stavlja u službu fašizma)
- Otpor prema institucijama i tradiciji nastoje i jezično izraziti i to tako da ukidaju logiku i smisao, ne
poštuju pravopisna i gramatička pravila (koriste samo imenice u nominativu i glagole u infinitivu)
Ruski
- različit je od talijanskog jer ne podržava rat
- veliki su zagovornici urbanizacije i industralizacije
- najvažniji je predstavnik Vladimir Vladimirovič Majakovski koji je objavio Manifest 1912. u Almonu –
Pljuska društvenom ukusu. Najpoznatija poema Oblak u hlačama

26. Ekspresionizam u europskoj i hrvatskoj književnosti

Ekspresionizam u europskoj književnosti

franc. expression – izraz
- razvija se u razdoblju od 1910. – 1924. u Njemačkoj i Austriji odakle se širi po drugim europskim
zemljama. Pisci izražavaju svoja unutarnja stanja, najčešće se pišu lirske pjesme i drame. Dominantni
motivi su: strah, tjeskoba, osamljenost, smrt, patnja..
 - najvažniji predstavnici su: Georg Trakl, Gottfried Benn, Hermann Bahr, Franz Werfel
- značajke pjesništva:
1. odbacivanje deskripcije
2. ekonomičan izraz
3. slobodan stih
4. upotreba riječi iz znanosti ili iz urbane sredine (nepoetske riječi)
Vodeći dramatičari su: Oskar Kokoschka, ernst Toller, Georg Kaiser. Njihove drame postaju trv. dramske
fantazije, simboličke drame sa puno masovnih scena sa dosta monologa pa čak i pantomime. Vodeći časopisi:
Der Sturm, Die Aktion.
Ekspresionisti žele izraziti svijet svoje vlastite stvarnosti viđen neposredno iz sebe.
Gottfried Benn: Čovjek i žena idu kroz baraku za rak

Ekspresionizam u hrvatskoj književnosti

- trajanje: 1916./17. do tridesetih god. 20. st
- obilježja: krik čovjekove oboljele duše pune straha, osamljenosti i ugroženosti (uvjetovana 1. svj. ratom),
pisci izražavaju svoju unutrašnjost
- osnovni motivi i teme: ljubav, život, smrt, čovječnost, dobrota, usamljenost, prolaznost, pesimističan
doživljaj svijeta
- prevladavaju pjesme i drame
Obilježja pjesništva:
 pjesnici zahtijevaju apsolutnu slobodu u formi pjesme. ne prihvaćaju vezani stih, rimu, interpunkciju,
razbijaju tradicionalnu strofu kako bi spontano izrazili vlastiti doživljaj svijeta na što ekspresivniji način,
ekspresionistički pjesnik gomila glagole jer mu oni pomažu da ostvari unutarnju dinamiku i da izrazi bit
 ekspresionistički pjesnik ogoljuje izraz, rabi riječi koje imaju dodatno ekspresivno značenje kako bi
izrazili krik i bunt
 boje dobivaju simbolično značenje i upotpunjuju sadržaj pjesama
 karikiranje postaje način da se deformira stvarnost i da se izrazi vlastiti doživljaj te stvarnosti
 hrv. ekspresionistički pisci iznose svoj doživljaj života i svijeta u koje mžive s dominantnim osjećajima
osamljenosti, tuge i spoznaje o čovjekovoj prolaznosti.
Predstavnici i djela:
Ulderiko Donadini – časopis Kokot – borba protiv tradicionalnog stvaralaštva i prihvaćanje načela
ekspresionizma i futurizma; A. B. Šimić – Preobraženja – zbirka pjesama; Izabrane pjesme; M. Krleža –
lirika, Pjesme I, Pjesme II, Pjesme III, Legende; I. Andrić – Ex ponto i Nemiri – pjesničke proze; A. Cesarec
– Stihovi, Careva kraljevina (roman), Za novim putem – zbirka novela

27. Kubizam, imažinizam, socijalni realizam

Kubizam – lat. cubus – kocka

Pablo Picasso, Georges Braque – utemeljitelj
- slikari kubisti smatraju da nije cilj umjetnosti kopirati stvarnost nego je prikazati geometrijskim oblicima
- Gospođice iz Avignona (5)
- U književnosti je najvažniji predstavnik Guillame Apollinaire. On je poznat po svojim ideogramima u
kojima grafičkim rasporedom stihova daje određenu poruku pjesme i zanimljivu vizualnu kompoziciju.
Poznata mu je zbitka Kaligrami
Imažinizam – lat. imago = slika
- razvija se u Engleskoj i Americi prije 1. svj. rata, a kasnije u Rusiji
- najvažniji predstavnik u Americi je pjesnik Ezra Pound, a u Rusiji S. A. Jesenjin
- za njih je pjesništvo ˝katalog slika˝, dakle pjesnička slika je temeljno izražajno sredstvo. Izraz je vrlo
jednostavan jer uvode svakodnevni jezik u poeziju.
Socijalni realizam (socrealizam)
- književnost je u službi politike i društvenog boljitka
- najvažniji je predstavnik Maksim Gorki (roman Mati, drama Na dnu)
- pisci se koriste tzv. crno-bijelom tehnikom, što znači da su likovi ili dobri (proleteri) ili zli (buržuji)
 - socijalizam se razvio u Rusiji između 2. svj. rata, ali se takva djela javljaju i desetljećima nakon 2. svj.
rata
- Andrej Ždanov – ministar za kulturu i umjetnost
28. Dadaizam, nadrealizam, egzistencijalizam

Dadaizam
- nastao u Zürichu 1916.
- u Švicarskoj se okuplja nekolicina pjesnika umjetnika koji su željeli izbjeći strahote rata.
- naziv nastaje sasvim slučajno, a osmislio ga je Tristian Tzara (pjesnik rumunjskog porijekla). Kans Arp,
Hugo Ball – predstavnici
- naziv dada asocira na dječije tepanje, a po nekim tumačenjima znači kocka, majka ili drveni konjić.
- Dadaizam je ekstremni umjetnički pokret koji zagovara anarhiju, nihilizam, slobodu i nesavršenost.
Protive se svakoj logici i zalažu se za nekontrolirano, spontano iznošenje misli i osjećaja.
Nadrealizam (surrealizam)
- on se razvija iz dadaizma
- javlja se u Francuskoj 20-ih godina 20.st. Uporište promalaze u učenju psihoanalize Sigmunda Freuda.
Veliku važnost pridaju snovima, vizijama, halucinacijama. Žele se oteti kontroli razuma, uvode tzv.
automatizam u pisanje
- slikarstvo: Salvador Dali – figurativno slikarstvo (Dali: ˝Razum daje znanost, a nerazum umjetnost!˝)
- najvažniji predstavnik nadrealizma je franc. pjesnik Andre Breton – dva manifesta (1924., 1930.)
- predstavnici: Loius Aragon (luj aragon), Paul Eluard (pol elijar), Pablo Neruda, Federico Garcia Lorca
Egzistencijalizam
- franc. existance = postojanje; bitak)
- u filozofiji se pokret javlja u Njemačkoj, a najvažniji predstavnici su Karl Jaspers i Martin Heidegger.
- U književnosti se javlja 30-ih god. 20.st u Njemačkoj odakle se širi po Europi
- Najvažniji predstavnici u književnosti su francuski pjesnici Jean-Paul Sartre (papa egzistencijalizma);
Albert Camus
- Egzistencijalisti smatraju da egzistencija prethodi esenciji, tj. da čovjek sam određuje što će postati
- Čovjek je sam odgovoran za vlastiti život jer njime ne upravlja netko drugi, neka viša sila ili Bog
- Sartreovo poznato djelo: Bitak i ništavilo (1934.)

29. Epsko kazalište

- utemeljitelj je Bertolt Brecht – njem. pjesnik, dramatičar i redatelj

- Brecht smatra da drama ima funkciju prodgajanja društvene svijesti; naglašava socijalnu detrminiranost
likova; drama treba više djelovati na razum gledatelja nego na njihove osjećaje.
- umjesto iluzije i uživljavanja u lik, od glumca se zahtijeva prikazivanje ljudi i njihovih odnosa, a od
gledatelja razmišljanje i prosuđivanje
- smatra da svijet treba mijenjati
1. trebamo ga razumjeti
2. moramo se čuditi stvarima koje nas okružuju i gledati ih kao nepoznate
3. to dovodi do novog, punijeg razumijevanja, do spoznaje
4. spoznaja je radost, zabava

- bitan je efekt začudnosti – omogućuje da nam se prividno poznato prikaže kao iznenađujuće i novo
- Brecht voli svoje kazalište nazivati filozofskim zato što se u njemu priča, razmišlja, prepire i istovremeno
uživa u tom »prepirućem razmišljanju«
- Scene se u epskom kazalištu samo nižu, puno se priča, sadržaj je povezan pjesmama (songovima) koje
izvodi jedan pjevač ili zbog (ima ulogu komentatora)
- Od gledatelja se traži aktivna misaona suradnja i zauzimanje stava prema pitanjima koje komad postavlja
- Gledatelj je promatrač koji treba odlučiti. Za Brechta kazalište priča, a gledatelj sudi.
- Svaki prizor je samostalan, spojen principom montaže i napetošću u krivuljama za svaki prizor
 - Na pozornici se projeciraju filmovi ili dijapozitivi, pozornica se pomoću složenih strojeva brzo
preobražava, radnja se prekida komentatorskim zborovima, pjesmama, spuštanjem ploča s natpisima ili
statičkim podacima
- Epsko kazalište Brecht uspoređuje s uličnim prizorom u kojem očevidac okupljenim ljudima prikazuje
kako se odigrava nezgoda
- Kod Brechta postoji otklon od tradicije time što unosi elemente romana u dramu. Brechtovo kazalište
tako nije »čisto kazalište« kao što je to npr. kazalište apsurda, nego ono nastoji uspostaviti nešto poput
sasvim nove umjetnosti

30. Kazalište apsurda

- nastaje 50-ih god 20.st. u Francuskoj

- predstavnici su trojica pisaca koji podrijetlom nisu Francuzi, ali žive i stvaraju na francuskom
jeziku
Eugene Ionesco (ežen jonesko) – Rumunj – Vedri očajnik; Samuel Beckett – Irac, Arthur Adamov – Armenac
- Oni stvaraju tzv. antidrame – grč. drama – radnja, antidrama = radnje nema
- Termin teatra apsurda stvorio je kritičar Martin Esslin, a porijeklo toga termina svoje korjene vuče
iz eseja Alberta Camusa – Mit o Sizifu
- Pisci tzv. antidrama dijele mišljenje da je suvremeni čovjek smješten u svijetu koji nema značenja
ni konačnog smisla. Taj svijet je kaos u kojem se pojedinac mora osjećati osamljenim i
preplašenim. U svome stvaranju polaze od nekih teza:
1. ljudski je život apsurdan jer nije ništa drugo nego polagano umiranje koje počinje u trenutku rođenja
2. čovjeka određuju samo njegovi postupci koji ne podliježu nikakvoj logici
3. jezik nije sredstvo komunikacije već sredstvo koje razdvaja ljude. Govor je samo kvantitativno nizanje glasova,
klišeja i fraza.
Zaključak: Čovjek je neprestano i zauvijek sam!!!
- neki teoretičari nalaze korjene tetra apsurda u grotesknoj farsi ˝Kralj Ubu˝ (ibi) franc. pisca
Alfreda Jarryja (žarija) – kralj Ubu je povampireni građanin, hedonist, lijenčina, glupan i nezasitni
gramzljivac. Radnja se odvija u Poljskoj. Kralj je spreman uništiti sve svoje podanike: bogate – da
se dokopa njihova bogatstva; siromašne: da se ne polakome na njegovo bogatstvo
- to je satira koja pokazuje kakve apsurdne forme poprima vlast kad se nađe u rukama diktatora
- Jarryja je smatrao da ne treba iznositi tzv. razumljive teme i sadržaje jer od toga otupljuje um.
- SAMO APSURD ČISTI PAMET I OŠTRI UM!

31. Hrvatska književnost od 1929. – 1952. (pregled) (drugo razdoblje)

- povratak realizma u književnost: prikazuje se unutarnji svijet ličnosti i likova, dominira socijalna
tema s prikazom unutarnjega svijeta likova, defabularizacija, iskaz podsvijesti, asocijacije.
- Pojavljuju se značajne pjesničke individualnosti, a usprkos različitostima, zajedničko im je
eksperimentiranje jezikom i njegovim mogućnostima te naglašena refleksivnost
- Prevladavaju realistične teme. Osnovna oznaka stvaralaštva je mitski realizam – uzimanje sadržaja
iz stvarnosti, uglavnom seoske i regionalne, ali se preko regionalnog želi prikazati univerzalno
- 1933. M. Krleža objavljuje Predgovor podravskim motivima Krste Hegedušića, svojevrsni esej o
umjetnosti kao predgovor mapi crteža poznatog hrv. slikara K. Hegedušića. Krleža polazi od
individualnosti autora i njegove umjetničke inspiracije zahvaljujući kojima je moguće ostvariti
ljepotu u književnoumjetničkom djelu. M. Krleža u ovom razdoblju stvara najznačajnije
dijalektalno djelo Balade Petrice Kerempuha u kojem kajkavštinom stare hrv. književnosti
progovara o stoljetnoj podređenosti i o teškom životu hrvatskog seljaka kojeg je na životu
održavao samo njegov kerempuhovski humor i ironija.
- Kao dijalektalni pjesnici potvrđuju se I. G. Kovačić svojom pjesničkom zbirkom Ognji i rože te
Drago Gervais. I. G. Kovačić piše i štokavske stihove, a osobito je značajan kao autor poeme
Jama u kojoj prikazuje stradanja u Drugom svj. ratu.
 - Središnja pjesnička osobnost ovog razdoblja jest Tin Ujević. Prvim pjesničkim zbirkama u ovom
se razdoblju pojavljuju D. Tadijanović (zbirka: Lirika), D. Cesarić (Lirika), J. Kaštelan (Crveni
konj), V. Parun (Zore i vihori).

32. Hrvatska književnost od 1952. – 1969. (pregled) (druga moderna)

- naziv: ovo razdoblje se naziva i drugom modernom jer joj je s modernom (1892. – 1914.)
zajednička usmjerenost na europsku i svjetsku književnost
- vodeći književnici ovoga razdoblja okupljaju se oko dvaju književnih časopisa: Krugovi i Razlog
- nema stilskog jedinstva
Društveno-politička situacija
- Hrvatska je u okvirima Jugoslavije, umjetnost je u službi režima, svatko tko misli i govori
drukčije biva progonjen. Referati dvojice hrvatskih književnika: Petra Šegedina na II. kongresu
književnika Jugoslavije u Zgb-u 1949. i M. Krleže na III. Kongresu u Ljubljani 1952. znače
opredjeljenje za slobodu umjetničkog stvaranja
- Ovo su razdoblje omeđila dva važna kulturna događaja: 1952. izlazi književni časopis Krugovi;
1961. – 1968. izlazi književni časopis Razlog.
- S Krugovima počinje estetska obnova književnosti
- Predstavnici: V. Desnica, P. Šegedin, R. Marinković, J. Kaštelan, V. Prun, J. Pupačić

33. Krugovaši

1952. – predstavlja prekretnicu u razvoju hrv. književnosti

- nakon dominantne uloge politike i ideologije uopće u književnosti, od 1952, javlja se nova generacija pisaca u
hrv. književnosti koji zastupaju autonomiju umjetnosti i umjetnički/stilski pluralizam
- krugovaši zastupaju prvi osvješteni literalni program u hrvatskoj književnosti nakon 2. svj. rata
cijela se poetika može svesti na misao V. Pavletića iz 1. broja krugova: ˝Neka bude živost˝ - zahtijeva se
umjetnički pluralizam i stvaranje u skladu s individulanošću i stavaralačkim poticajem samoga umjetnika.
- predstavnici: S. Mihalić, J. Pupačić, I. Slamnig, pridružuju se i prije afirmirani pjesnici: J.
Kaštelan i V. Parun, R. Marinković, P. Šegedin

34. Rarlogovci

1961. – 1968.
- oko njega se okupljaju generacija pisaca rođenih između 1934. i 1941.
- razlogovsko se pjesništvo naziva i filozofskim pjesništvom jer se izjednačuju književna i filozofska nastojanja
Razlog promiče pjesništvo, književnu kritiku i esejistiku
Predstavnici: Dubravko Horvatić, Ante Stamać, Zvonimir Mrkonjić, Igor Zidić, Vlado Gotovac, Danijel
Dragojević

35. Suvremena hrvatska književnost (pregled)

- vremensko određenje u hrv. književnosti: 1970. – 1990.

- Značajke: stilski pluralizam, intertekstualnost (suodnos među tekstovima, smisao jednog
književnog teksta otkriva se tek povezivanjem s drugim književnim tekstom), umnažanje
različitosti, eksplozija oblika
- Pjesništvo: pjesnici uspostavljaju dialog s tradicijom koristeći vezani stih, tradicionalne oblike,
poput soneta, i pišući o već ispjevanim temama. Teže jednostavnosti i jasnoći izraza. Predstavnici:
S. Mihalić, I. Slamnig, A. Šoljan, Nikola Miličević, D. Dragojević, A. Stamać. Milivoj Slaviček,
J. Pupačić, V. Parun, ..
- Proza: u suvremenoj hrv. književnosti možemo izdvojiti
1. fantastičari – napuštaju slikanje društvene sredine i iznošenje psihologije prikazanih junaka, unoseći u literaturu
fantastiku, okultno, paralogično (Koraljna vrata – Šegedin)
2. Žensko pismo – suvremene spisateljice (Irena Vrkljan, Slavenka Drakulić..) izražavaju u svojoj prozi
specifičan, ženski senzibilitet
3. Proza u trapericama – 70-ih god. pod utjecajem američkog pisca Salingera i u Hrvatskoj se piše u jeans prozi
(mlada proza – oporba s tradicijom, autoritetima; žargon). Predstavnici: Alojz Majetić (Čangi off Gotoff),
Zvonimir Majdak (Biba okreni se prema zapadu, Stari dečki, Muška kurva, Ženski bicikl), I. Slamnig (Bolja
polovica hrabrosti), A. Šoljan (Izdajice)
Povijesni roman – I. Aralica i N. Fabrio autori su brojnih suvremenih povijesnih romana. Fabrio – Smrt
Vronskoga