Božja providnost

Jedan je svećenik sjedio je kraj prozora, spremajući se napisati propovijed o Providnosti, kada
je čuo buku kao od eksplozije i vidio ljude kako panično bježe na sve strane. Ubrzo je čuo da
je brana popustila, da rijeka nadolazi i da se ljudi evakuiraju. Voda je uskoro počela
poplavljivati ulicu ispod njega... obuzdavajući paniku, rekao je u sebi: "spremam propovijed o
Providnosti i evo mi prilike da u praksi učinim ono što savjetujem drugima. Neću pobjeći,
ostat ću ovdje i pouzdat ću se u spas koji će doći Božjom providnošću."
Kada je voda stigla do prozora, stigao je i čamac pun ljudi. "uskačite, oče!", povikali su. "ne,
ne, djeco moja", smireno je rekao svećenik. "Uzdam se u božju providnost koja će me spasti."
Ipak, kako je voda i dalje nadolazila, morao se popeti na krov. Kada je voda stigla do krova,
prošao je još jedan čamac pun ljudi koji su ga zvali da se ukrca. Međutim, on je ponovo
odbio.
Na kraju, popeo se na vrh zvonika. Voda se i dalje penjala. Kada mu je već smočila noge,
stigao je patrolni čamac da ga spasi. "Ne, hvala vam", rekao je, spokojno se osmjehujući. "ja
vjerujem u Boga. On me neće ostaviti."
Kada se na kraju udavio i stigao u raj, odmah je počeo sa žalopojkom upućenom Bogu:
"Vjerovao sam u tebe! zašto me nisi spasio?"
"Ako ćemo pravo", rekao je Bog, "poslao sam ti čitava tri čamca!"
- 25. ožujak 2008