Čitanje knjige proroka Izaije

(Iz 61, 1-2a.3.10-11)

Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza,

posla me da radosnu vijest donesem ubogima,
da iscijelim srca slomljena;
da zarobljenima navijestim slobodu
i oslobođenje sužnjevima;
da navijestim godinu milosti Gospodnje;
da razveselim ožalošćene na Sionu
i da im dadem vijenac mjesto pepela,
ulje radosti mjesto ruha žalosti,
pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.
Radošću silnom u Jahvi se radujem,
duša moja kliče u Bogu mojemu,
jer me odjenu haljinom spasenja,
zaogrnu plaštem pravednosti,
kao ženik kad sebi vijenac stavi
il’ nevjesta kad se uresi nakitom.
Kao što zemlja tjera svoje klice,
kao što u vrtu niče sjemenje,
učinit će Gospod da iznikne pravda
i hvala pred svim narodima.

Riječ Gospodnja.
Bogu hvala.

Psalam 23 – Gospodin je pastir moj - PJEVANO

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
(Ef 4, 1-7.11-12.29-32)

Braćo:
Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i
blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!
Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha
svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu
nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan
Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! A svakomu je od
nas dana milost po mjeri dara Kristova.
On i „dade“ jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za
evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo
služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova.
Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra,
da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. I ne žalostite
Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja!
Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom
opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni;
praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.

Riječ Gospodnja.
Bogu hvala.
Gospodin s vama
I s Duhom tvojim.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki.
Slava tebi Gospodine

(Lk 5, 1-11)

U ono vrijeme, dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ
Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje
stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od
tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja.
Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: „Izvezi na pučinu i bacite mreže za
lov.“ Odgovori Šimun: „Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne
ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.“ Učiniše tako te uhvatiše
veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše
drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše
obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: „Idi od
mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ Zbog lovine riba što ih
uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i
Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: „Ne
boj se! Odsada ćeš loviti ljude!“ Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše
sve i pođoše za njim.

Riječ Gospodnja.
Slava tebi, Kriste.