NASLOV ORIGINALA HONORE DE BALZAC

LE PERE GORIOT
S FRANCUSKOG PREVEO DR DU AN MILAÈIÆ
PRIREDIO ODGOVORNI UREDNIK
DR MURIS IDRIZOVIÆ
LIKOVNA OPREMA MUSTAFA IBRULJ
BI i
ONORE DE BALZAK
CICA GORIO
"SVJETLOST"
SARAJEVO
i^imtmmtmmimim
Velikom i slavnom ZOFROA-SENT-ILERU
U znak divljenja njegovim radovima i njegovom geniju
DE BALZAK
Ima veæ èetrdeset godina kako stara gospoða Voker, roðena de Konflan, dr i u Parizu pansio
n za srednji stale u Ulici Nev-Sent-2enevjev, izmeðu Latinskog kvarta i predgraða Sen
Marso. U toj kuæi, koja je bila poznata pod imenom Pansion Voker, primani su i lj
udi i ene, i mladi i stari. Niko, meðutim, nije rðavo govorio o naravima stanara ovog
zavoda koji je bio dostojan svakog po tovanja. Ali ima veæ trideset godina kako se
mlaði svijet ne viða u ovoj kuæi, a, ako bi se u njoj nastanio koji mladiæ, znaèilo bi da
je od svoje porodice primao veoma oskudno izdr avanje. Ipak, 1819. godine, u doba
kada poèinje ova drama, stanovala je tu jedna sirota djevojka. Iako je rijeè drama i
zvikana zbog pretjerane i pogre ne upotrebe u ovo doba tu ne knji evnosti, potrebno je
da se upotrijebi ovdje, ne zato to je ova prièa dramatièna u pravom smislu te rijeèi v
eæ mo da zato to æe poneko, kada bude upoznao ovaj dogaðaj, proliti koju suzu intra muros
i extra. Da li æe ovu prièu razumjeti i svijet van Pariza? U to se mo e
7
posumnjati. Izvjesna svojstva ovog dogaðaja, punog zapa anja i lokalne boje, mogu pr
avilno ocijeniti samo oni koji ive izmeðu bre uljaka Monmartra i uzvi ica Monru a, u onoj
èuvenoj dolini, punoj razvalina sklonih padu i jaraka pocrnjelih od blata; u doli
ni koja obiluje istinskim patnjama, èesto i la nim radostima, a tako je silno uzruja
na da je samo ne to pretjerano mo e trajnije uzbuditi. Pri svem tom, u njoj se ovdje
-ondje ispolje i patnje koje mno tvo poroka i vrlina èine velièanstvenim: pred njima s
ebiènost i koristoljublje popuste i umilostive se; ali sve to podsjeæa na slatki plo
d koji se brzo pojede. Kola civilizacije, slièna kolima idola u D agernatu, jedva ak
o uspore kretanje kad naiðu na neko biæe koje je te e smrviti od ostalih, a koje se is
prijeèilo pred njihovim toèkovima, pregaze ga zaèas i gordo nastave svoj put. Tako æete
postupiti i vi koji dr ite ovu knjigu u gospodskim rukama, uvaliæete se u meku naslo
njaèu govoreæi: Ovo æe me mo da zanimati. Kod budete upoznati sa nesreæama koje je èièa Gor
potajno pre ivio, ruèaæete slatko, baciæete krivicu na pisca zato to vas nije uzbudio, op
tu ujuæi ga da je pjesnik i da pretjeruje. Ali, zapamtite dobro: ova drama nije ni i
zmi ljotina ni roman. Ali is true, ona je toliko istinita da svako mo e uoèiti njene b
itne sastojke, mo da èak i u svom srcu.
Kuæa u kojoj je smje ten ovaj pansion pripada gospoði Voker. Ona se nalazi u donjem di
jelu Ulice Nev-Sent-Zenevjev, na onom mjestu gdje se zemlji te spu ta ka ulici Arbal
et tako strmom i neravnom nizbrdicom da konji tuda rijetko prolaze. To pojaèava ti i
nu koja vlada u ovim ulicama zbijenim izmeðu Val-de--Grasa i Panteona, dva spomeni
ka koji mijenjaju okolnu svjetlost, jer joj daju neke ute tonove i sve zamraèuju ta
mnim sjenkama koje padaju sa njihovih kubeta. Ovdje su ulice suve, po olucima ne
ma ni blata ni vode, a pored zidova raste trava. Tu i najbezbri ni]i èovjek po-
8
staje tu an, kao i svi' prolaznici, tutnjava kola predstavlja pravi dogaðaj, kuæe su s
umorne, a zidovi podsjeæaju na hapsane. Ako bi ovamo zalutao neki Pari anin, on bi s
vuda nai ao samo na pansione i zavode, bijedu i èamotinju, starost koja umire i vese
lu mlade koja silom radi. Nijedan kraj Pariza nije grozniji, nit, recimo slobodno
, manje poznat. Naroèito Ulica Nev-Sent-Ze-nevjev lièi na bronzani okvir koji jedino
i odgovara ovoj prièi za koju treba dobro pripremiti èitaoce sumornim bojama i ozbi
ljnim mislima; isto kao to poslije svake stepenice, kad putnik silazi u katakombe
, svjetlost postaje sve slabija a glas voðin sve manje zvonak. Taèno poreðenje! Ko mo e
presuditi ta je groznije, ljudi okorjela srca ili prazne lubanje?
Prednja strana pansiona okrenuta je malom vrtu, tako da zgrada pod pravim uglom
izlazi na Ulicu Nev--Sent-Zenevjev, gdje izgleda kao presjeèena u svojoj dubini. D
u ove fasade, izmeðu kuæe i vrta, nalazi se jarak ispunjen ljunkom, irok jedan hvat, a
kraj njega aleja posuta pijeskom, po èijim su ivicama postavljene velike plave i b
ijele porcelanske vaze sa zdravcem, lijan-derima i narom. U ovu aleju ulazi se k
roz ira vrata iznad kojih se nalazi tabla sa natpisom: PANSION VOKER, a ispod tog
a: Stan, hrana i ostalo za oba pola, itd. Danju, kroz vrata sa letvama, na kojim
a se nalazi zvonce piskavog glasa, vidi se, na kraju staze, na zidu prema ulici,
hodnik na svodove koji je naslikao, podra avajuæi zeleni mermer, neki slikar iz ovo
g kvarta. U prividnom udubljenju ove slike nalazi se statua boga ljubavi. Posmat
rajuæi ovaj oronuli kip, ljubitelji simbola pomisliæe da on olièava onu pari ku liubav k
oja se lijeèi tu sasvim blizu. Natpis na postolju, gotovo upola izbrisan, pokazuje
da je ovaj ukras postavljen 1777, u odu evljenju koje je izazvao Volterov povrata
k u Pariz:
Ma ko da si, ovo je tvoj gospodar, On je to bio, sad je, i biæe.
9
U prvi sumrak skidaju se vrata od letava i stavljaju se da èana vrata. Vrt, irok onol
iko koliko je fasada duga, ograðen je uliènim zidom i zajednièkim zidom susjedne kuæe, o
brasle u br ljan koji je potpuno skriva i, svojim izgledom, naroèito ivopisnim za Par
iz, privlaèi poglede prolaznika. Svaki od ovih zidova ima osmanluk sa vinovom lozo
m èiji su zakr ljali i pra ljivi plodovi povod èestih strepnji gospoðe Voker i predmet nje
nih razgovora sa stanarima. Du svakog zida prolazi po jedna uzana staza koja vodi
u hladnjak od lipa. Mada je po roðenju plemkinja, rijeè lipa gospoða Voker tvrdoglavo
izgovara Ijipa, iako je njeni gosti upozoravaju na gramatièku nepravilnost. Izmeðu
dvije boène staze nalazi se èetvrtasta aleja, zasaðena arti okom, a ivicama njenim raste
poneka potkresana voæka, kiseljak, liæika i per un. U hladu pod lipama stoji okrugli
zeleni sto sa stolicama. Tu za vrijeme velikih vruæina sjede stanari kojima imovno
stanje dozvoljava da piju kafu, i naslaðuju se na paklenoj ezi. Kuæa ima tri sprata
i mansardu, sazidana je od sitnog kamena i okreèena onom utom bojom koja daje odvra
tan izgled gotovo svim kuæama u Parizu. Svaki sprat ima po pet prozora sa malim ok
nima i aluzinama koje nikad nisu podjednako podignute, kao da su u nekoj svaði. Pre
ma ulici, kuæa ima dva prozora koji su u prizemlju ukra eni gvozdenim ipkama u vidu r
e etke. Iza zgrade nalazi se dvori te iroko oko dvadeset stopa, gdje u slozi ive svinj
e, koko ke i pitomi zeèevi, a u dnu dvori ta uzdi e se upa za drva. Izmeðu ove upe i kuhi
kog prozora visi komarnik, ispod koga otièu pomije iz kuhinje. Prema Ulici Nev-Sen
t-Zenevjev dvori te ima malu'kapiju kroz koju kuvarica izbacuje ðubre i ispira ovu k
aljugu velikom kolièinom vode, izla uæi se pri tome opasnosti od kakve zaraze.
Po prirodi svojoj, prizemlje je bilo namijenjeno za pansion i sastoji se od glav
ne sobe koju osvjetljavaju
10
dva prozora sa ulice i u koju se ulazi kroz staklena vrata. Ovaj salon vezan je
sa trpezarijom koju od kuhinje razdvaja stepeni te èije su stepenice od drveta i obo
jenih, uglaèanih cigala. Ni ta nije tako tu no pogledati kao ovaj salon sa naslonjaèama
i stolicama koje su prevuèene tkaninom od kostreti sa tamnim i svijetlim prugama.
U sredini je okrugli sto sa mermernom ploèom u stilu Sent-An, a na njemu poslu avnik
kakav se danas svuda viða, od bijelog porcelana, sa zlatnim ukrasima upola izbris
anim. Ova soba, sa dosta rðavim podom, oblo ena je drvetom u visini lakata. Ostali d
io zidova prekriven je sjajnom hartijom za tapetiranje sa va nim dogaðajima iz Telem
aka, èije su glavne liènosti izraðene u boji. Slika izmeðu prozora sa gvozdenim ipkama pr
edstavlja gozbu koju je Kalipsa priredila Ulisovom sinu. Ima veæ èetrdeset godina ka
ko mladi stanari zapo-dijevaju ale povodom ove slike, misleæi da æe se uzdiæi iznad svo
g stanja ako se rugaju svom sirotinjskom ruèku. Kamin od kamena, èije uvijek èisto ogn
ji te pokazuje da se u njemu vatra lo i samo sveèanih dana, ukra en je dvjema vazama, ko
je su pune izblijedjelog vje -taèkog cvijeæa, i veoma neukusnim èasovnikom od plavi-èastog
i mermera. Ova glavna soba zaudara vonjem za koji nema imena u ljudskom jeziku a
koji bi trebalo nazvati pansionskim vazduhom. To je zadah ustajalosti, plijesni
i ubajaæenosti; hladan je, vla an je, uvlaèi se u odijelo; to je zadah sobe u kojoj s
e ruèava; bazdi na kuhinju, poslugu i sirotinjski dom. Mo da bi se ovaj zadah mogao
opisati kada bi se prona ao naèin za mjerenje bitnih i gadpih kolièina koje on dobija
od kata-ralnih i sui generis zadaha svakog stanara, bio on mlad ili star. Pa ipa
k, i pored svih ovih grozota, ako biste ovaj salon uporedili sa trpezarijom koja
je do njega, uèinilo bi vam se da je gospodstven i miri ijav kao kakav budoar. Ova
trpezarija, potpuno oblo ena drvetom, bila je nekada obojena, ali se boja vi e ne ra
spo-
11
znaje, jer su preko nje naslagani slojevi prljav tine tako da stvaraju neke neobiène
slike. Na zamazanim ormanima nalaze se krnje i zamagljene boce, salvetski prste
novi od sjajnog metala i gomila tanjira od debelog porcelana iz Turnea, sa plavo
obojenim ivicama. U jednom uglu nalazi se kutija s numerisanim pregradama u koj
oj se èuvaju salvete svakog stanara, koje su ili uprljane jelom ili umrljane vinom
. Ima tu i namje taja koji se ne mo e uni titi, koji je odasvud izbacivan i sada je tu
smje ten kao sto su u bolnici za neizljeèive smje teni otpaci civilizacije. Tu mo ete v
idjeti i barometar sa kaluðerom koji se pojavljuje kad pada ki a, grozne gravure zbo
g kojih èovjek izgubi apetit, sve u lakiranim drvenim okvirima pozlaæenih ivica; zid
ni èa-sovnik od kornjaèine kore sa umecima od bakra; tu je i zelena peæ, zatim lampe,
izum fizièara Argana, u kojima se pra ina mije a s uljem, dugaèak sto prekriven mu emom ko
ja je toliko masna da kakav aljivèina mo e na njoj napisati svoje ime prstom umjesto
pisali-kom, klecave stolice, male i bijedne asure od ukve, koja se stalno odmotav
a a neprestano traje, zatim nekakve grijalice sa polomljenim rupama, sa pokvaren
im ar-kama, u kojima se drvo ugljeni e. Da bi se pokazalo koliko je ovo pokuæanstvo s
taro, izanðalo, trulo, nesigurno, crvotoèno, klecavo, krnje, rashodovano, dotrajalo,
trebalo bi nastaviti ovaj opis koji bi èitaoce mnosfo udaljio od samog predmeta, t
o ne bi oprostili oni koji su nestrpljivi. Crveni pod pun je udubljenja koja su
nastala usljed trljanja i farbanja. Ukratko, ovdje vlada bijeda bez poezije; bij
eda tedljiva, usredsreðena, izvje-itala. Ako na njoj jo nema blata, ima mrlja; ako n
ije pocijepana i u ritama, raspa æe se od trule i.
Prava slika ove sobe dobije se tek onda kada, oko sedam èasova ujutru, maèak gospoðe V
oker uðe prije svoje gazdarice, poène da skaèe po ormanima, nju ka mlijeko u èinijama koje
su pokrivene tanjirima i stane
12
da prede. Odmah zatim pojavi se udovica, sa kapom od tila ispod koje viri vitic
a rðavo namje tene vlasulje, vukuæi svoje iskrivljene papuèe. Njeno staraèko i pu-naèko lic
sa nosom koji lièi na kljun u papagaja; male i bijele ruke, tijelo gojazno kao u
kakvog crkvenjaka, ispale i lelujave grudi, sve je to u skladu s ovom odajom u k
ojoj se ogleda nevolja, gdje se ugnijezdila spekulacija, èiji topli i smrdljivi va
zduh gospoða Voker udi e bez gaðenja. Njeno lice, svje e kao prvi jesenji mraz, njene oèi
okru ene borama, koje se èas smije e kao oèi u igraèice, a èas dobiju gorak i namr
izraz zelena a, ukratko, cijela je njena pojava su ta slika pansiona, kao to je pans
ion vjerno ogledalo njene liènosti. Tamnica se ne mo e zamisliti bez èuvara. Blijeda p
unoæa ove male ene proizvod je ovakvog ivota, kao to je tifus posljedica ku nih isparen
ja. Njena donja suknja od pletene vune, du a od gornje koja je napravljena od neke
stare haljine a iz koje viri vata kroz pocijepane avove tofa, slika je salona, tr
pezarije i vrta; po njoj se mo e pogoditi kakva je kuhinja i naslutiti kakvi su st
anari. Kad je ona tu, slika je potpuna. Gospoða Voker ima oko pedeset godina i
lièi na sve ene koje je zadesila nesreæa. Oèi su joj staklaste, ima èedan izgled kakve po
d-vodaèice koja æe se i posvaðati samo da bi se bolje naplatila; uz to gotova na
sve da bi olak ala svoju sudbinu, spremna da izda Zor a ili Pi egrija1, s
amo ako je jo moguæno izdati Zor a ili Pi egrija. Ipak, ona je u osnovi dobra ena, govor
e njeni stanari koji, slu ajuæi je kako jadikuje i ka lje kao oni, vjeruju da nema ni ta
. Sta je bio gospodin Voker? Ona nikad nije govorila o pokojniku. Kako je izgubi
la svoje imanje? Zadesile su ga nesreæe, odgovarala je ona. Prema njoj se ru no p
okazao i ostavio joj samo oèi da plaèe, ovu kuæu
1 2or Kaðuðal i Pt egri uèestvovali u zavjeri protiv Napoleona.
13
da se od nje izdr ava i pravo da nikoga ne ali, jer je sama, govorila je ona, prepa
tila sve moguæe patnje. Kad bi èula gazdaricu da silazi sitnim koracima, kuva-rica,
debela Silvija, po urila bi da poslu i doruèak onim pansionerima koji stanuju u kuæi.
Oni koji nisu stanovali u pansionu, obièno su bili pretplaæeni samo na ruèak koji je s
tajao trideset franaka mjeseèno. U doba kada poèinje ova prièa, bilo je njih sedmoro k
oji su stanovali u pansionu. Na prvom spratu bila su dva najbolja stana. U lo ijem
je ivjela gospoða Voker, a drugi je pripadao gospoði Kutir, udovici jednog republika
nskog èinovnika. Pored nje je ivjela, kao pored majke, jedna veoma mlada djevojka,
koja se zvala Viktorina Taj fer. One su plaæale za stan i hranu hiljadu osam stoti
na franaka. Na drugom spratu bila su dva stana; u jednom je ivio neki starac zvan
i Poare; u drugom je stanovao neki èovjek koji je imao oko èetrdeset godina; nosio j
e crnu vlasulju, bojio zulufe, izdavao se za biv eg trgovca, a zvao se gospodin Vo
tren. Treæi sprat imao je èetiri sobe, od kojih su dvije bile izdate: jedna nekoj st
aroj djevojci koja se zvala gospoðica Mi ono; druga nekom biv em fabrikantu rezanaca,
makarona i' kroba, koji je pristajao da ga zovu èièa Gorio. Ostale dvije sobe bile su
namijenjene pticama se-licama, onim siroma nim studentima koji, kao èièa Gorio i gosp
oða Mi ono, nisu mogli da plaæaju stan i hranu vi e od èetrdeset pet franaka mjeseèno, ali
jih gospoða Voker nije marila zato to su jeli mnogo hljeba, i uzimala ih je samo ka
d je morala. Sada je u jednoj od ovih dviju soba stanovao neki mladiæ koji je iz o
koline Angulema do ao u Pariz da tu uèi prava. Njegova mnogobrojna porodica izlagala
se najveæoj oskudici samo da bi mogla da mu alje hiljadu i dvesta franaka godi nje.
Zvao se E en de Rastinjak. Bio je od onih mladiæa koje je nevolja navikla na rad, ko
ji jo u ranoj mladosti shvataju nade koje njihovi roditelji pola u u
14
njih i pripremaju sebi lijepu buduænost odmjeravajuæi jo tada znaèaj svojih studija, ko
je prilagoðavaju te njama i potrebama buduæeg dru tva, da bi ga oni prvi iskoristili. Be
z njegovih radoznalih zapa anja i umje nosti da se snaðe u pari kim salonima, ova pripov
ijetka ne bi bila o ivljena istinskim tonovima koji su bili proizvod njegove o troum
nosti i njegove elje da prodre u tajne jednog stra nog stanja koje su bri ljivo prikr
ivali i oni koji su ga stvorili i onaj koji ga je podnosio.
Iznad treæeg sprata bio je tavan za su enje rublja i dvije mansarde u kojima su noæiva
li pokuæar Kristof i kuvarica, debela Silvija. Pored ovih sedam stalnih stanara, g
ospoða Voker je imala svake godine, ali samo na ruèku, po osam studenata prava i med
icine i po dva-tri stanovnika ovog kraja. Za vrijeme ruèka u trpezariji je bilo po
osamnaest osoba, a moglo je stati i dvadesetak; ali ujutru, bilo je samo njih s
edmoro i oni su doruèkovali kao porodica. Svi su silazili u papuèama, pravili povjer
ljive opaske o oblaèenju i izgledu onih koji nisu stanovali u pansionu, preprièavali
sinoæne dogaðaje, govoreæi slobodno kao prisni prijatelji. Ovi su stanari bili maze g
ospoðe Voker koja je svakom od njih odmjeravala usluge i pa nje astronomskom taèno æu, pre
ma sumi koju je plaæao. Ove liènosti, koje su samo pukim sluèajem zajedno okupljene, r
ukovoðene su istim razlogom. Dva stanara sa drugog sprata plaæala su svega po sedamd
eset dva franka mjeseèno. Ova jevtinoæa koja se mo e naæi samo u predgraðu Sen-Marsela, iz
meðu Burbe i Salpetrijera, nagovje tava da su svi ovi stanari, osim gospoðe Kutir, jed
va izlazili na kraj. Zato se alosna slika unutra njosti ove kuæe ogledala na odijelu
njenih pohabanih stanara. Ljudi su nosili redengote neodreðene boje, cipele kakve
se bacaju u otmjenim naseljima, pohabano rublje i sasvim izno eno odijelo. ene su i
male starinske haljine, prefarbane, izblijedjele, stare, iskrpljene èipke, ruka
vice uglaèane usljed duge
15
upotrebe, ogrlice uvijek mrke boje i istegnute alove. Iako su im ovakve bile halj
ine, gotovo svi su imali èvrsta i sna na tijela koja su izdr ala sve ivotne bure, lica
hladna i gruba, izanðala kao lik novca povuèenog iz opticaja. U njihovim uvelim usti
ma bljeskali su zubi gladnica. Na njima su se ocrtavale negda nje ili sada nje drame
; ne drame koje se prikazuju na osvijetljenoj pozornici, izmeðu dekoracija, nego iv
e, nijeme, ledene i svakida nje drame koje potresaju srce.
Stara gospoðica Mi ono nosila je nad svojim umornim oèima neki prljavi tit od zelene sv
ile, okru en mesinganom icom, od kojeg bi se upla io i anðeo sa aljenja. Njen al sa tanki
i opu tenim resama kao da je pokrivao neki kostur, toliko su bili æo kasti oblici koj
e je on skrivao. Kakva li je sila oduzela ovom stvorenju njegov enski oblik? Mora
la je nekada bili lijepa i stasita: da nije to uèinio neki porok, neka alost ili la
komost? Da nije suvi e voljela? Je li bila prodavaèica haljina i nakita ili obièna blu
dnica? Da sada ne ispa ta uspjehe svoje obijesne mladosti, ogrezle u zadovoljstvu,
staro æu od koje bje e prolaznici? Èovjeka hvata jeza od njenog tupog pogleda, dok joj
zgrèeno lice ima prijeteæi izgled. Glas joj je piskav kao u zrikavca kad pred zimu s
tane da cvrèi u bunu. Govorila je da je njegovala nekog starog gospodina koji je bo
lovao od katara u be ici, koga su napustila njegova roðena djeca, jer su vjerovala d
a je ostao bez ièega. Taj starac joj je ostavio hiljadu franaka godi nje do ivotnog pr
ihoda, koji su joj povremeno osporavali njegovi nasljednici i stalno je klevetal
i. Iako su strasti sasvim upropastile njeno lice, ipak je na ko i bilo izvjesnih t
ragova bjeline i finoæe na osnovu èega se mo e pretpostaviti da je njeno tijelo saèuvalo
ne to od svoje ljepote.
Gospodin Poare bio je kao neka ma ina. Kad se otegne, kao kakva siva sjenka nekom
stazom Botanièke ba te, sa starim i mekim kaèketom na glavi, jedva
lb
dr eæi u ruci tap sa okruglom dr kom od -po utjele slonove kosti, sa lepr avim i izblijedj
lim pe evima re-dengota koji je slabo skrivao gotovo prazne pantalone, sa plavim èar
apama na nogama koje su klecale kao u pijanice, sa sivkastim prslukom i èipkom od
grubog i nabranog muslina koja nije potpuno pristajala uz kravatu uvezanu oko nj
egovog izdu enog vrata, mnogi su se pitali da li ova neobièna utvara pripada smjelom
rodu Jafetovih potomaka koji vragolasto oblijeæu oko ena po Italijanskom bulevaru.
Kakav li je to rad mogao tako da ga zbrèka? Koja li se strast ogledala na njegovo
m èvornovitom licu, koje bi izgledalo nevjerovatno kad bi se naslikalo kao karikat
ura? ta je on bio? Mo da èinovnik Ministarstva pravosuða u odsjeku iz kojeg d e-lati alju
raèune za velove koji se stavljaju na glave oceubica, za trinje u korpama u koje p
adaju glave pogubljenih, za uzice za no eve. Mo da je bio i tro arinac na klanici, pod
nadzornik staranja o narodnom zdravlju. Ukratko, izgleda da je taj èovjek bio jeda
n od magaraca na eg velikog dru tvenog mlina, jedan od onih bezazlenih pari kih trudbe
nika koji ne poznaju èak ni svoje varalice, neki sto er oko kog sji se okretale op te
nesreæe i javne gadosti, najzad, jedan od onih ljudi za koje ka emo kad ih ugledamo:
ipak su i ovakvi potrebni. Otmjeni Pariz ne zna ni da postoje ova lica, preblij
edje-la usljed du evnih ili tjelesnih patnji. Ali Pariz je pravi dkean. I kad spus
tite u njega sondu, neæete doznati koliko je dubok. Proðite ga unakrst, opi ite ga. Ip
ak, ma kako bri ljivo to uradili, ma koliko bilo ispitivaèa tog mora i ma koliko oni
bili zainteresovani, uvijek æe se u njima naæi kutaka za koje niko ne zna, nepoznat
ih peæina, cvijeæa, bisera, èudovi ta i nevjerovatnosti koje su zaboravili knji evni ignju
rci. Pansion Voker spada u ta rijetka èudovi ta.
Dva se lica u njemu upadljivo izdvajaju od ostalih stanara i gostiju. Iako je Vi
ktorina Tajfer imala bolesno
2 Cièa Gorio
n
blijedu boju nalik na boju malokrvnih djevojaka, iako je svojom stalnom snu deno æu, s
vojim snebivanjem, sirotinjskim i slabunjavim izgledom, vezana za op te nevolje i
jade koji èine osnov ove slike, ipak njeno lice nije bilo staro, dok su joj pokret
i bili hitri a glas ivahan. Ova mlada nesreænica lièila je na biljku po u-tjelog li æa, ko
a je nedavno presaðena na mjesto gdje ne mo e da uspijeva. Njeno crnpurasto lice, uækas
to-ri-ða kosa i veoma tanak struk ispoljavali su onu ljupkost koju su moderni pjes
nici uoèili na malim kipovima srednjeg vijeka. Njene graoraste oèi izra avale su hri æansk
u blagost i pomirenje sa sudbinom. Kroz jednostavne i jevtine haljine ocrtavao s
e njen mladi stas. U poreðenju sa ostalima, ona je bila lijepa. Da je bila sreæna, b
ila bi zanosna: sreæa je poezija ena, kao to je toaleta njihov ukras. Da je radost k
oja se osjeti na balu ozarila rumenilom njeno blijedo lice; da su slasti otmjeno
g ivota popunile i zarumenile njene veæ malo upale obraze; da je ljubav o ivjela njen
e sjetne oèi, Viktorina bi mogla da se takmièi sa najljep im djevojkama. Njoj je nedos
tajalo ono to preporoðava svaku enu: lijepe haljine i ljubavna pisma. Njena bi povij
est mogla da poslu i za predmet kakve knjige. Njen je otac vjerovao da ima razlog
da je ne prizna za svoju kæer, nije htio da je zadr i kraj sebe, davao joj je samo es
t stotina franaka godi nje, a sa imanjem je udesio tako da je mogao cijelo da pren
ese na sina. Gospoða Kutir, daljna roðaka Vik-torinine majke, koja je kod gospoðe Kuti
r i umrla od oèajanja, starala se o sirotici kao da je bila njeno dijete. Na alost,
sav imetak udovice komesara republikanske vojske bio je samo udovièko izdr avanje i
penzija; i tako je neiskusna i sirota nesreænica mogla ostati na ulici poslije nj
ene smrti. Ova dobra ena vodila je Vik-torinu svake nedjelje u crkvu na slu bu, sva
kih petnaest dana na ispovijest, da bi, za svaki sluèaj, stvorila od nje pobo nu dje
vojku. Imala je pravo. Samo je vjera
18
mogla spasti ovu odgurnutu djevojèicu koja je voljela svog oca i odlazila mu uvije
k o Novoj godini sa opro tajem svoje majke; ali je uvijek nailazila na vrata neumo
ljivo zatvorena. Njen brat, jedini posrednik izmeðu nje i oca, nije do ao ni jedan j
edini put da je obiðe za posljednje èetiri godine, niti joj je slao kakve pomoæi. Ona
je preklinjala boga da otvori oèi njenom ocu, da umilostivi srce njenog brata, i m
olila se za njih ne optu ujuæi ih. Gospoða Kutir i gospoða Voker nisu nalazile dovoljno
pogrdnih rijeèi da bi nazvale pravim imenom ovako neèovjeèno postupanje. Kad su prokli
-njale toga gnusnog milionara, Viktorina je aputala blage rijeèi, sliène gukanju ranj
enog goluba koji i svojim bolnim kricima izra ava ljubav.
E en de Rastinjak imao je pravo ju njaèko lice, bijelu ko u, crnu kosu i plave oèi. Njegov
stas, skromno dr anje i pona anje odavali su sina iz plemiæke porodice u kojoj je'veo
ma lijepo vaspitan. Iako je tedio svoje odijelo i radnim danom nosio odijelo od p
ro le godine, ipak je ponekad mogao da se pojavi obuèen kao otmjeni mladiæi. Svakodnev
no je nosio neki stari redengot, lo prsluk, ru nu crnu i veæ izblijeðjelu ðaèku kravatu ko
u je rðavo vezivao; takve su mu bile i pantalone, a èizme pend etirane.
Votren, èovjek od svojih èetrdeset godina, obojenih zulufa, slu io je kao neki prelaz
izmeðu ove dvije liènosti i ostalih. Pripadao je onim ljudima za koje narod ka e: prav
i delija! Imao je iroka pleæa, sna ne grudi, nabrekle mi iæe, ruke razvijene, èetvrtaste i
oko zglavaka jako obrasle gustim maljama riðe boje. Njegovo lice, izbrazdano prera
nim borama, pokazivalo je znake grubosti koja je bila u opreci sa njegovim ljupk
im ophoðenjem. Njegov dubok glas, u skladu sa priprostom ve-selo æu, nije bio neprijat
an. Bio je uslu an i aljiv. Ako neka brava nije ispravna, on je odmah skiine, oprav
i, podma e, dotjera i opet namjesti, govoreæi: »Razumijem
2»
19 .
se ja u to«. Uostalom, on je o svemu pone to znao, o laðama i morima, o Francuskoj i d
rugim zemljama, o poslovima i ljudima, o dogaðajima i zakonima, o hotelima i hapsa
nama. Ako bi se neko i suvi e jadao, on bi mu odmah pritekao u pomoæ. Nekoliko puta
pozajmljivao je novac gospoði Voker i nekim drugim stanarima; ali niko nije smio n
i pomisliti da mu ne vrati dug, jer je on, i pored dobroæudnog izgleda, ulivao str
ah svojim pronicljivim i odluènim pogledom. Naèin na koji je trcao pljuvaèku odavao je
veoma hladnokrvnog èovjeka koji ne bi ustuknuo ni pred zloèinom samo da se oslobodi
opasnosti. Njegov pogled, slièan pogledu strogog sudi je, kao da je prodirao u su ti
nu svih pitanja, svih savjesti i svih osjeæanja. Imao je obièaj da izlazi poslije do
ruèka, vraæao se na ruèak, zatim nanovo izlazio i provodio cijelo veèe van kuæe; vraæao se
ko ponoæi, otvarajuæi vrata kljuèem koji mu je povjerila gospoða Voker. Samo je on imao
tu povlasticu. Ali bio je u najboljim odnosima sa udovicom koju je nazivao mamic
om grleæi je oko struka; ona, meðutim, nije mnogo cijenila ovo njegovo umiljavanje!
Jadnica je mlislila da je to lako uraditi, meðutim, samo je Votren svojim dugim ru
kama mogao obuhvatiti njenu nezgrapnu tjelesinu. Bio je uobièajio da velikodu no plaæa
petnaest franaka mjeseèno za crnu kafu s rakijom, koju je pio poslije jela. I man
je povr ni ljudi no to su ovi mladiæi koje je zahvatio vrtlog pari kog ivota ili ovi sta
rci ravnodu ni prema' svemu to se njih lièno ne tièe, ne bi olako pre li preko podozrivog
utiska koji je na njih ostavljao Votren. On je ili znao ili nasluæivao poslove sv
ih njih, dok niko nije mogao da dokuèli ta on misli niti èime se bavi. Mada je svoju
prividnu dobroæudnost, svoju stalnu uslu- nost i svoju veselost postavio kao neku pr
eponu izmeðu ostalih i sebe, èesto se otkrivala stra na zagonetka njegova karaktera. Èes
to se na osnovu kakve zajedljive dosjetke, dostojne satirièara Juvenala, kojom j
e volio
20
ria ismije zakone, da osine otmjeni svijet da poka e njegovu nedosljednost, moglo
pretpostaviti da je ozlojeðen fa dru tveni poredak i da se na dnu njegovog zrvota br
i ljivo krije neka tajna.
Mo da je i nesvjesno pa nju gospoðice Tajfer privlaèila snaga èetrdesetogodi njeg Votrena i
ljepota mladog studenta, te su obojica bili predmet njenih potajnih ooeleda i sk
rivenih misli. Ali izgleda da ni jedan ni drugi nisu mislili na nju, liako je sv
akog dana sreæa mogla da izmijeni njeno stanje i da je uèini bogatom udavaèom. Uostalo
m, niko se ovdje nije ni trudio da provjeri da li su nesreæe na koje su se pojedin
i zalili bile la ne ili istinite. Zbog svojih meðusobnih polo aja svi su bili jedni pr
ema drugima i ravnodu ni i nepovjerljivi. Znali su da se uzajamno ne mogu pomagati
, a svi su redom, prièajuæi o svojim nevoljama, iscrpli sa aljenje ostalih. Nalik
na stare supru nike, oni nisu imali vi e ta da ka u jedni drugima. Izmeðu njih su postoj
ali samo odnosi mehanièkog ivota, okretanje ne-podmazanih toèkova. Svi su oni prolazi
li mirno ulicom pored kakvog slijepca i slu ali bez uzbuðenja opis kakve nesreæe, dok
je smrt za njih znaèila kraj svih nevolja. Zato su bili ravnodu ni i pred najstra niji
m samrtnim mukama. Najsreænija meðu ovim neutje nim stvorenjima bila je gospoða Voker, k
oja je bila kao vladarka u ovom sirotinjskom domu. Samo je ona smatrala za vesel
i gaj ovaj mali vrt koji je zbog ti ine i hladnoæe, zbog suhote i vlage, izgledao pr
oslran kao kakva stepa. Samo je za nju imala dra i ova uta i sumorna kuæa koja je zau
darala na bakarnu rðu tezge. Ove æelije pripadale su njoj. Ona je hranila ovo roblje
, osuðeno na stalne nevolje, koje je osjeæalo prema njoj neko strahopo tovanje. Gdje
bi ovi jadnici na drugom mjestu u Parizu na li za iste pare zdravu i obilnu hranu,
i stan koji su mogli sami uèiniti ako ne otmjenim i udobnim, a ono bar èistim i
21
vidjela svojim svraèijim oèima dr avne obveznice, od kojih je divni èièa Gorio mogao imati
godi nje otprilike osam do deset hiljada franaka prihoda. Od tog dana, gospoða Voke
r, roðena de Konflan, koja je stvarno imala èetrdeset osam godina a priznavala svega
trideset devet, poèe ne to da smi lja. Iako je suzni ugao u oèima èièa Gorioa bio izvrnut,
podnaduo i opu ten, zbog èega je morao dosta èesto da bri e oèi, ona je nalazila da je on è
vjek prijatne spolja nosti i na svom mjestu. Uostalom, njegovi mesnati i razvijeni
listovi na nogama nagovje tavali su, kao i njegov dugi èetvrtasti nos, moralne osob
ine koje je, kako izgleda, voljela udovica, a koje su bile u skladu sa bezazleno
glupim i okruglim starèevim licem. Bila je to ivotinja sna nog tjelesnog sastava, sa
jako razvijenim osjeæajnim ivotom. Njegova kosa, koju je svakog jutra puderisao be
rberin Politehnièke kole, bila je razdijeljena u obliku golubijih krila, sa frir-zu
rom koja mu je uljep avala lice. Iako je bio priprost, bio je nagizdan, pu io je do
mile volje, kao èovjek koji je siguran da æe uvijek imati tabakeru punu najboljeg du
vana, te je one veèeri, kad se gospodin Gorio uselio kod nje, gospoða Voker legla i,
kao jarebica u slanini, topila se na vatri elje, koja ju je svu obuzimala, da se
oslobodi mrtvaèkog pokrova Vokerova i da vaskrsne u Goriou. I tako ona za elje da s
e udomi, da proda pansion, da ide pod ruku s ovim otmjenim graðaninom, da postane
ugledna ena u svom kvartu, da po njemu skuplja priloge za sirotinju, da nedjeljom
pravi izlete u Soazi, Soasi, antiji, zatim, da ide u pozori te kad god za eli, i to
u lo u, da vi e ne oèekuje besplatne ulaznice koje je u julu dobijala od svojih stanar
a; sanjala je o sreæi skromnih pari kih porodica. Nikome nije priznavala da ima èetrde
set hiljada franaka koje je u tedjela paru po paru. Ona je zacijelo smatrala da je
u imovnom pogledu vrlo dobra partija. » to se ostalog tièe, sigurno vrijedim koliko èièa!«
mislila je ona u sebi prevræuæi se u kre-
24
vetu da bi samu sebe uvjerila u dra i koje su se svakog jutra debeloj Silviji èinile
uvele. Poèev od ovog dana, za ciglo "tri mjeseca, udovica Voker se koristila berb
eri-nom gospodina Gorioa, pravila manje izdatke na odijelo, pravdajuæi to potrebam
a da svojoj kuæi da izgled pristojnosti, koji prilièi uglednim liènostima. Gledala je
na svaki naèin da izmijeni svoje stanare, trubeæi na sav glas da æe ubuduæe primati samo
naj otmjeniji svijet u svakom pogledu. Ako bi se pojavio neki nepoznat èovjek, on
a bi se hvalila pred njim kako je gospodin Gorio, jedan od najpoznatijih trgovac
a u Parizu, izabrao ba njen pansion. Razdala je oglase sa naslovom: Pansion Voker
. »To je, stajalo je tu, jedan od najstarijih i najuva enijih graðanskih pansiona u La
tinskom kvartu, sa pogledom na Goblensku dolinu koja se vidi sa treæeg sprata i
divnim vrtom sa Alejom lipa.« Ona je zatim govorila o èistom vazduhu i samoæi. Ovaj
oglas domami u pansion gospoðu groficu de l'Ambermenil, enu od svojih trideset est g
odina koja je, kao udovica generala koji je pao na bojnom polju, oèekivala da joj
se sredi penzija. Gospoða Voker poklanjala je sada vi e pa nje hrani, lo ila je u sa
lonu gotovo pola godine, i tako doslovce ispunjavala svoje obeæanje da je morala
da doda od svoje gotovine. Zato je grofica govorila gospoði Voker, oslovljavajuæi je
sa draga prijateljice da æe joj dovesti baronicu de Vomerland i udovicu pukovnika
Pikoazoa, dvije svoje prijateljice kojima je isticao rok u jednom pansionu u Ma
reu, koji je bio skuplji od pansiona Voker. Ove æe gospoðe, uostalom, moæi veoma lijep
o da zrve kad Ministarstvo vojno bude svr ilo njihovu stvar. »Ali, govorila je ona,
tamo se ni ta ne svr ava.«
Obje su udovice odlazile zajedno poslije ruèka u sobu gospoðe Voker i tamo su æaskale,
pile po koju èa icu likera i jele slatki e ostavljene za gazdaricu. Gospoða de l'Amberm
enil slo ila se umnogome sa namjerama gospoðe Voker o èièa Goriou, izvrsnim namjerama ko
je je
25
ona, uostalom, prozrela jo prvog dana; nalazila je da je savr en èovjek.
Ah! draga moja gospoðo, govorila joj je udovica, to je èovjek zdrav kao moje oko, p
otpuno oèuvan, koji eni mo e da pru i jo dosta zadovoljstva.
Grofica hrabro stavi gospoði Voker neke primjedbe o njenim haljinama koje nisu bil
e u skladu s njenim eljama. »Treba da objavite ratno stanje«, govorila je grofica. Po
slije mnogih proraèunavanja, obje udovice odo e zajedno u Pale-Roajal, gde u Galeri
de Boa kupi e e ir sa perjem i jednu kapu. Grofica gotovo silom odvede svoju prijatel
jicu u radnju kod Male anete i tu izabra e jednu haljinu i pojas. Kada sva ova muni
cija bi upotrijebljena, i udovica se naoru a, ona je u svemu lièila na poznatu sliku
na firmi kafane Bef-a-la-mod. Ipak se toliko izmijenila u svoju korist da se os
jeæala obaveznom prema grofici i, mada nije bila izda na, zamoli je da primi na pokl
on jedan e ir od dvadeset franaka. U stvari, ona je raèunala da je zamoli da isku a Gor
ioa i da je pohvali pred njim. Gospoða de l'Ambermenil zauzela se prijateljski za
ovu stvar i priklje tila starog fabrikanta rezanaca kad je uspjela da se sastane s
njim, ali, po to se uvjerila da je stidljiv, da ne ka emo otporan prema njenim poku a
jima da ga osvoji za sebe lièno, oti la je od njega ogorèena zbog njegove grubosti.
Anðele moj, reèe ona svojoj dragoj prijateljici, ni ta neæete uraditi s onim èovjekom! O
je krajnje nepovjerljiv, d imrija, skot, glupak od koga biste imali samo neprijat
nosti.
Izmeðu gospodina Gorioa i gospoðe grofice de l'Ambermenil do lo je i do takvih rijeèi da
grofica nije htjela vi e ni da ga pogleda. Sutradan ona ode, zaboraviv i da plati s
tan i hranu za est mjeseci, a ostavi jednu otrcanu haljinu koja nije vrijedila vi e
od pet franaka. I pored svih upornih traganja, gospoða Voker ne uspje u Parizu i ta
da dozna o grofici de 1'Ambermenil. Ona
26
je èesto govorila o tom alosnom dogaðaju, vajkala se na svoje suvi e veliko povjerenje,
mada je, u stvari, bila nepovjerljivija i od maèke; ali bila je kao mnogi drugi k
oji se pla e i svojih roðaka, a povjeravaju se onome koji prvi naiðe. Èudna ali istini
ta moralna èinjenica, èiji korijen nije te ko pronaæi u ljudskom srcu. Mo da izvjesni ljud
i nemaju ni ta vi e da dobiju od onih s kojima ive; kada im otkriju svoju praznu du u,
onii osjeæaju da ih njihova okolina kri om, o tro i s pravom osuðuje, ali, osjeæaj
uæi nesavladljivu potrebu za laskanjem koje im nedostaje, ili sagorijevajuæi od elje
da se poka u bolji no to su, oni se nadaju da æe na prepad zadobiti po tovanje ili osvo
jiti srce nepoznatih lica, makar ih izgubili jednog dana. Najzad, ima roðenih kori
-stoljubaca koji ne èine nikakva dobra ni prijateljima ni srodnicima ba zato to na t
o imaju prava, meðutim, èineæi usluge nepoznatima, oni zadovoljavaju svoje samoljublje
: ukoliko su im ljudi bli i, utoliko ih manje vole; a to su dalje od njih, sve su
uslu niji prema njima. Gospoða Voker imala je bez sumnje obje ove osobine sitnih,
licemjernih i odvratnih ljudskih priroda. Da sam ja bio ovdje, govorio j
e tada Votren, ta vas nesreæa ne bi zadesila! Ja bih vam kazao ko je ta lakrdija ica
. Poznajem ja dobro te nju ke.
Gospoða Voker, kao i svi ogranièeni umovi, imala je obièaj da ne izlazi iz kruga dogaðaj
a niti da im tra i uzroke. Voljela je da okrivljuje druge zbog svojih sop-stvenih
gre aka. Poslije ovog gubitka ona je povjerovala da je èestiti fabrikant rezanaca kr
iv za njenu nesreæu, i otada je poèela, kako je govorila, da se trijezni na njegovu t
etu. Kada se uvjerila da su uzaludna sva njena nastojanja da ga osvoji i izli ni s
vi izdaci na reprezentaciju, ona je ubrzo prona la i pravi razlog svemu tome. Tada
je uvidjela da njen stanar, kako je sama govorila, zrvi na svoj naèin. Najzad, po
stade joj jasno da je njena slatka nada bila neosnovana i da nikada ni ta
27
neæe izvuæi od tog èovjeka, kako se odluèno izrazila grofica, koja se kako izgleda dobro
razumijevala u tim stvarima. Neminovno, njena mr nja postade jaèa no to je bilo njen
o prijateljstvo. Ona ga nije omrzla zato to ga je voljela, no zato to su propali n
jeni snovi. Ljudsko srce ima granica u ljubavi, ali nema u mr nji. Ali èièa Gorio je b
io njen stanar, i zato je udovica morala da savlaðuje izlive svog uvrijeðenog samolj
ublja, da prikriva uzdahe zbog ovog razoèaranja i da gu i elju za osvetom, kao kaluðer
kad ga uvrijedi iguman. Sitni umovi zadovoljavaju neprestanim malenkostima i svo
ja dobra i rðava osjeæanja. Udovica se poslu i svojom enskom zlobom u iznala enju naèina p
tajnog muèenja svoje rtve. Poèela je ukidanjem dodataka koje je zavela u ishrani. »Nemo
j vi e iznositi ni krastavce ni sardele: to ni ta ne valja!« reèe ona Silviji onog jutra
kad se vratila na svoj stari red. Gospodin Gorio je bio èovjek koji se s malim za
dovoljava, kod njega je skomraèenje, neophodno ljudima koji sami stièu svoju imovinu
, pre lo u naviku. Èorba, kuvano meso, porcija povræa, to je bio i'ostao njegov najmil
iji ruèak. Zato je gospoði Vo-ker bilo te ko da kinji svog stanara kog nije mogla nièim
da naljuti. Oèajna to je nai la na takvog èovjeka, poèe da ga omalova ava i uspje da ga om
znu i njeni stanari koji, radi razonode, poslu i e njenoj osveti. Pri kraju prve god
ine udovica je postala toliko nepovjerljiva da se pitala za to je stanovao kod nje
, plaæajuæi joj tako malo prema svom imovnom stanju, ovaj trgovac koji je imao godi nj
e sedam do osam hiljada livara prihoda, divno srebro i nakite lijepe kao u kakve
bogato plaæene ljubaznice. Prve godine Gorio je gotovo svake nedjelje ruèavao dvapu
t negdje u gradu, pa onda, malo pomalo, samo dvaput mjeseèno. Ovi su izostanci gos
podina Gorioa i li i suvi e u raèun gospoði Voker te je zato postala nezadovoljna zbog n
jegovog sve taènijeg dola enja na ruèak. Ona je ovu promjenu pripisivala i
28
postepenom smanjenju imetka i elji da prkosi svojoj gazdarici. Jedna od najodvra
tnijih navika ovih sitnih du a jeste to to misle da i drugi imaju njihove nedostat
ke. Na svoju nesreæu, krajem druge godine, gospodin Gorio potvrdi glasove koji su
se pronosili o njemu, tra eæi od gospoðe Voker da preðe na drugi sprat i da ubuduæe plaæa z
stan i hranu devet, stotina franaka godi nje. Toliko je morao da tedi da cijele zi
me nije zalo io vatru u svojoj sobi. Udovica Voker zatra i da joj se plaæa unaprijed;
gospodin Gorio odmah pristade, i od tog dana gospoða Voker poèe da ga zove èièa Gorio. S
vi su se upinjali da dokuèe uzroke ovog srozavanja. Ali to nije bilo lako! Kao to j
e rekla la na grofica, èièa Gorio je bio podmukao i æutljiv. Prema logici upljoglavaca, a
oni su svi brbljali zato to prièaju samo ni tarije, oni koji ne govore o svojim pos
lovima bave se rðavim stvarima. I tako ovaj ugledni trgovac postade sada varalica;
ovaj smije ni udvaraè bi progla en za matorog lupe a. Èas su govorili sa Votrenom, koji s
e u ovo vrijeme nastanio u pansionu Voker, da je èièa Gorio igrao na berzi i, prema
dosta soènom izrazu finansijskog jezika, kai ario sa dr avnim obveznicama na kojima je
ranije izgubio sve to je imao. Èas su tvrdili da je pripadao onim manjim kockarima
koji idu svako veèe da bace na kocku i dobiju po deset franaka. Èas je opet bio sma
tran za pijuna glavne policije; ali Votren je tvrdio da za to nije dovoljno prep
reden. Govorilo se da je èièa Gorio tvrdica koji pozajmljuje novac na kratke r
okove i da igra na lutriji. Pripisivali su mu sve i naj-tajanstvenije mane koje
kod ljudi prouzrokuju porok, bestidnost i nemoæ. Ali, pored njegovog rðavog vladanja
i gnusnih poroka, gazdarica nije prema njemu osjeæala toliku odvratnost da bi mu
morala otkazati stan i hranu, jer je uredno plaæao. Osim toga, bio je i koristan,
jer su^svi na njemu ispoljavali svoje dobro ili rðavo raspolo enje bilo alama bilo is
padima. Mi ljenje koje je o
29
njemu imala gospoða Voker bilo je najvjerovatnije i svi su ga usvojili. Ona je gov
orila da je taj dobro saèuvani èovjek, zdrav kao njeno oko, èovjek s kojim bi se moglo
jo prijatno po ivjeti, u stvari razvratnik èudnih sklonosti. Evo na èemu je udovica Vo
ker zasnivala svoje klevete. Nekoliko mjeseci poslije bjekstva kobne grofice koj
a je umjela da ivi pola godine na njen raèun, jednog jutra, dok jo nije ustala, èula j
e na stepeni tu u tanje svilene haljine i sitne korake neke mlade i lake ene koja ulet
je kod Gorioa kroz vrata koja se oprezno otvori e. Odmah zatim doðe k njoj debela Si
lvija da joj ka e kako se neka djevojka, suvi e lijepa da bi mogla biti po tena, obuèena
kao kakva boginja, u èistim svilenim cipelama, neprimjetno privukla do kuhinje i
pitala za stan gospodina Gorioa. Gospoða Voker i njena kuva-rica odo e na prislu kuju
i uspje e da èuju po koju nje nu rijeè izgovorenu za vrijeme ove podu e posje
te. Kad je gospodin Gorio ispraæao svoju ensku, debela Silvija brzo zgrabi korpu,
kao da æe na pijacu, i poðe za ljubavnim parom.
Gospoðo, reèe ona svojoj gazdarici po povratku, ipak mora biti da je gospodin Gorio ða
volski bogat èovjek kad mo e ovako da ih izdr ava. Zamislite samo, na uglu Ulice Estra
pad, èekala su divna kola u koja je u la ona enska.
Za vrijeme ruèka, gospoða Voker ode da navuèe zavjesu da Goriou ne bi dosaðivalo sunce k
oje mu je udaralo u oèi.
Vi ste ljubimac ljepotica, gospodine Gorio, sunce vas tra i, reèe ona ciljajuæi na ju
tro nju posjetu. Ali bar imate ukusa, ba je vrlo lijepa.
To je bila moja kæi, odgovori on sa izvjesnim ponosom, ali svi su to shvatili kao
uobra enost starca koji èuva svoj ugled.
Poslije mjesec dana, gospodin Gorio primi i drugu posjetu. Njegova kæi koja je prv
i put bila odjevena u
30
prijepodnevnu haljinu, sad je do la poslije ruèka, obuèena kao za izlazak u dru tvo. Oni
koji su razgovarali u salonu vidjeli su da je lijepa i plava, vitka stasa, ljup
ka i suvi e otmjena da bi mogla biti kæi jednog èièa-
-Gorioa.
Ovaj ima dvije! reèe debela Silvija koja je nije
prepoznala.
Poslije nekoliko dana doðe njegova druga kæi, visoka, stasita, smeða, crne kose i ivog
pogleda, i potra i gospodina Gorioa.
Evo i treæe! reèe Silvija.
Ova druga kæi, koja je prvi put posjetila oca prije podne, doðe poslije nekoliko dan
a uveèe, u balskoj haljini i u kolima.
Ovo je èetvrta! graknu e gospoða Voker i debela Silvija, koje nisu zapazile nikakvu s
liènost izmeðu ove otmjene gospoðe i one ene koja je prvi put do la prije podne, jednosta
vno odjevena.
Gorio je tada jo plaæao hiljadu i dvjesta franaka za stan i hranu, i gospoða Voker je
smatrala da je sasvim prirodno to jedan bogat èovjek ima èetiri ili pet Ijubaznica,
a uz to da je i veoma vje t èovjek kad ih predstavlja kao svoje kæerke. Ona se nije ni
malo ljutila to ih je pozivao u pansion Voker. Ali, po to su joj ove posjete obja nja
vale ravnodu nost njenog stanara prema njoj, ona poèetkom druge godine dozvoli sebi
da ga zove matori maèak. Najzad, kad je njen stanar poèeo da plaæa po devet stotina fr
anaka godi nje, vidjev i jednu od tih gospoða kako dolazi ona ga drsko zapita to on nam
jerava da napravi od njene kuæe. Èièa Gorio odgovori da je to njegova starija kæi.
Pa vi kao da imate trideset i est kæeri? reèe jetko gospoða Voker.
Samo dvije, odgovori stanar blago kao propali èovjek koga je bijeda uèinila sasvim
pokornim.
31
Krajem treæe godine èièa Gorio smanji svoje izdatke, preseliv i se na treæi sprat i plaæaju
trdeset pet franaka mjeseèno za stan i hranu. Odreèe se i duvana, otpusti berberina
i presta da se puderi e. Kad se prvi put pojavi nenapuderisan, njegova gazdari
ca uzviknu od èuda kad vidje kako mu je kosa sivo prljava i zelenkasta. Njegovo l
ice, usljed patnje èiji uzrok niko nije znao, bivalo je neprimjetno, iz dana u dan
, sve tu nije i izgledalo oèajnije ma od kog drugog lica za stolom. Nije vi e bilo nik
akve sumnje, èièa Gorio je bio stari razvratnik èije je oèi spasao samo iskusan l
jekar od kodljivog djejstva lijekova koje su iziskivale njegove razne bolesti.
Kosa mu je bila tako gadne boje zato to je ivio raskala nim ivotom i to je uzimao kod
jive ljekarije koje su mu pomagale da nastavi takav ivot. Njegovo tjelesno i
du evno stanje davalo je povoda za takva lupetanja. Kad mu se rublje pocijepalo, o
n kupi prosto pamuèno platno da njime zamijeni svoje divne ko ulje. Njegovi dijamant
i, zlatna tabakera, lanac, nakiti, nestajali su jedno za drugim. Nije vi e oblaèio
kaput otvorenoplave boje i skupa odijela, nego je sada nosio, i zimi i ljeti, re
dengot od proste kestenaste èoje, prsluk od kozje dlake, sive' pantalone od ajaka.
Bivao je sve mr aviji; listovi na nogama splasnu e; puno lice zadovoljnog æifte posta
zbrèkano; èelo mu se nabra, a vilice ispado e tako da èetvrte godine stanovanja u Ulici
Nev-Sent-2enevjev nije vi e lièio na samog sebe. Dobri fabrikant rezanaca, k
oji je imao ezdeset dvije godine i izgledao kao da nema ni èetrdeset, krupni i deb
eli æifta, krepak a priprost, èija je raskala na pojava uveseljavala prolaznike, koji
je imao neèeg mladalaèkog u osmijehu, sada je lièio na izlapjelog, nemoænog i blijedog s
tarca od sedamdeset godina. Njegove plave i ive oèi potamnje e, usahnu e, a iz njihovih
pocrvenje-lih ivica kao da je tekla krv. Jedni su se grozili kad ga vide, a dru
gi su ga sa aljevali. Mladi studenti medici-
32
ne, primijetiv i da mu se donja usna spustila i odmje-riv i vrh ugla na licu, izjavi e
, poslije mnogih egaèenja kojima se on nije odupirao, da je poblesavio. Jedne veèeri,
kad mu je gospoða Voker kazala podrugljivo: »Va e vas kæeri ne obilaze vi e?« dovodeæi u s
ju njegovo oèinstvo, èièa Gorio se tr e kao da ga je gazdarica opekla usijanim gvo ðem.
Dolaze ponekad, odgovori on uzbuðenim glasom.
A, a, jo ih viðate! povika e studenti. ivio èièa Gorio!
Ali starac nije èuo ale na raèun svog odgovora jer je ponovo utonuo u misli; meðutim po
vr ni posma-traèi shvatili su to kao staraèku otupjelost koja je nastala usljed njegov
e maloumnosti. Da su ga dobro poznavali, mo da bi se jaèe zainteresovali za problem
njegovog tjelesnog i du evnog stanja, ali ni ta nije bilo te e od toga. Iako je bilo l
ako doznati da li je Gorio zaista bio fabrikant rezanaca i koliko je bilo njegov
o bogatstvo, stariji ljudi koje je zanimala njegova sudbina nisu izlazili iz svo
g kvarta i ivjeli su u pansionu kao koljke na stijeni. Ostali, èim bi izi li iz Ulice
Nev--Sent-Zenevjev, ponijeti orkanom pari kog ivota, zaboravili bi jadnog starca ko
me su se podsmijevali. Za one ogranièene duhove, kao i za ove bezbri ne mladiæe, èovjek
tako bijedan i tako blesav, kao èièa Gorio, nije mogao biti ni bogat ni sposoban. to
se tièe ena koje je nazivao svojim kæerima, svi su se saglasili sa gospoðom Voker, koja
je govorila sa neumitnom logikom starih ena, naviklih da sve izmi ljaju brbljajuæi n
a veèernjim sjedeljkama: Kad bi èièa Gorio imao tako bogate kæerke kao to izgledaju sve o
e gospoðe koje su ga posjeæivale, on ne bi stanovao kod mene, na treæem spratu, za èetrd
eset pet franaka mjeseèno, niti bi se odijevao kao kakav bijednik." Ni ta nije oprav
dalo ove zakljuèke. I tako, krajem novembrn 1819, kad se odigrala ova drama, svako
je u pansionu imao jasno odreðeno mi ljenje
3 Cièa Gorio
33
o bijednom starcu. On nikad nije imao ni ene ni kæeri; raskala ni ivot stvorio je od n
jega pu a meku ca u ljudskom obliku, iz klase pu eva sa kuæicom kao kaèket, govorio je jed
an èinovnik muzeja i stalni gost na ruèku. Uz Gorioa, Poare je bio pravi orao i d entl
ment. Poare je govorio, razmi ljao, odgovarao; u stvari, i kad je govorio, razmi lja
o ili odgovarao, on nije ni ta kazivao, jer je navikao da drugim rijeèima ponovi ono
to su drugi rekli; ali on je uèestvovao u razgovoru, bio je iv i izgledao osjetljiv
; dok je èièa Gorio, opet prema rijeèima èinovnika iz muzeja, stalno bio na taèki mr -njenj
.
E en de Rastinjak bio je u onom dru tvenom raspolo enju koje je svojstveno sposobnijim
mladiæima ili onima koji se u te kim prilikama odjednom poka u ljudi od velike vrijed
nosti. Tokom prve godine svog boravka u Parizu, nije imao mnogo da radi za ispit
e te je imao vremena da u iva u nasladama èulnog Pariza. Studenti nikad nemaju suvi e
vremena ako hoæe da idu u sva pozori ta, da uðu u sve tajne Pariza, da upoznaju lijepo
pona anje, da nauèe jezik i da se naviknu na naroèita pari ka zadovoljstva; da obiðu i do
bra i rðava mjesta, da idu na predavanja koja ih zanimaju i da razgledaju bogatstv
a muzeja. Student se tada odu evljava i trièarijama koje mu izgledaju vrlo krupne. P
ronaðe èovjeka koga naroèito cijeni, na primjer, kakvog profesora iz Ko-le de Frans, ko
ga plaæaju da bude na visini svojih slu alaca. Ude ava se zbog ena sa prvih galerija Ko
miène opere. U tom postepenom upoznavanju, on postaje sve zreliji, poveæava se njego
vo ivotno iskustvo i poèinje da shvata naslage ljudskih slojeva koje saèinjavaju dru tv
o. Ako se u poèetku samo divio kolima koja su jednog lijepog sunèanog dana projurila
Jelisej-skim poljima, ubrzo æe za eljeti da ih ima. Kad je, poslije prvih ispita na
filozofskom i pravnom fakultetu, po ao da provede raspust kod svojih roditelja, E e
n je, i
34
neprimjetno, bio pro ao kroz te pripreme za ivot. Nestalo je njegovih djeèaèkih sanjari
ja i palanaèkih shvatanja. Njegova izmijenjena sposobnost rasuðivanja i njegovo pret
jerano slavoljublje otvori e mu oèi usred roditeljskog doma, u krilu porodice. Njego
vi roditelji, dva brata, dvije sestre i jedna tetka, èija se imovina sastojala od
pomoæi koju je primala sa nekoliko strana, ivjeli su na malom dobru Rastinjakovih.
Ovo imanje donosilo je godi nje Oko tri hiljade franaka prihoda, ali samo onda kad
vinograd dobro rodi. Meðutim, trebalo je E enu slati hiljadu i dvije stotine franak
a svake godine. Kada je uvidio ovu stalnu oskudicu koju su od njega hrabro krili
, i nehotice stao da uporeðuje svoje sestre, koje su mu u djetinjstvu izgledale ta
ko lijepe, sa Pari ankama, koje su olièavale obrazac idealne ljepote, kada je uoèio sv
u neizvjesnost buduænosti ove velike porodice koja je u njega polagala sve svoje n
ade, i primijetio tednju na svakoj sitnici; kada je zapazio da porodica pije komi
-njak, i jo mnoge druge stvari koje nije potrebno navoditi, onda E en silno za elje d
a se istakne i da uspije po svaku cijenu. Kao to se de ava kod svijetlih karaktera,
on je htio sve to da postigne samo svojom liènom zaslugom. Ali bio je izrazito ju n
jaèkog duha; na djelu, njegove odluke naiðo e na ona kolebanja koja obuzimaju mladiæe ka
d se naðu na morskoj puèini, ne znajuæi ni na koju æe stranu ni pod kojim uglom da razap
nu jedra. Ako je u poèetku mislio da se sav posveti radu, uskoro potom, primoran o
skudicom da se obrati nekome za pomoæ, on zapazi koliko ene imaju uticaja na dru tven
i ivot i zato odluèi iznenada da uðe u svijet, ne bi li u njemu stekao koju za titnicu:
a zar da ih ne osvoji duhoviti i strasni mladiæ koji je uz to bio otmjen i obdare
n nekom razdra ljivom ljepotom koja se enama naroèito sviða? Ove su ga misli spopadale
usred polja, za vrijeme etnji koje je nekada veselo pravio sa svojim sestrama koj
e su primjeæivale da se mnogo promijenio.
3»
35
Njegova tetka, gospoða de Marsijak, koja je nekada odlazila u dvor, imala je pozna
nstva u najvi im plemiækim redovima. U uspomenama kojima ga je njegova tetka tako èest
o uspavljivala, èastoljubivi mladiæ odjednom otkri moguænosti za uspjehe u dru tvu, koji
su isto toliko znaèajni koliko i uspjesi na pravnom fakultetu. Zato je poèe ispitiv
ati o rodbinskim vezama koje bi se jo mogle obnoviti. Po to je pregledala rodoslovn
u tablicu, starica naðe da æe meðu sebiènim i bogatim roðacima koji bi mogli biti od koris
ti njenom neæaku, gospoða de Bozean biti najpredusretljivija. Ona po starinski napis
a toj mladoj eni pismo i predade ga E e-nu, rekav i mu da æe, ako naiðe na dobar prijem k
od vikontese, pomoæu nje upoznati i ostale njene roðake. Nekoliko dana po svom dolas
ku, Rastinjak posla pismo svoje tetke gospoði de Bozean. Vikontesa mu odgovori poz
ivom na sutra nji bal.
Tako je uglavnom izgledao ovaj graðanski pansion krajem novembra 1819. Nekoliko da
na docnije, poslije bala kod gospoðe de Bozean, E en se vrati kuæi oko dva èasa poslije
ponoæi. Da bi nadoknadio izgubljeno vrijeme, smjeli student se zaricao za vrijeme
igranja da æe raditi do zore. Mislio je da prvi put presjedi noæ u ovom tihom kraju,
jer je sjaj otmjenog svijeta pobudio u njemu neku la nu volju za radom. Nije veèera
o kod gospoðe Voker. Stanari su zato vjerovali da æe se tek u sva-nuæe vratiti sa bala
, kao to se ponekad vraæao sa studentskih zabava u Pradu i balova u Odeonu, sa iskr
ivljenim cipelama i ukaljanim svilenim èarapama. Prije no to je navukao rezu na vra
ta, Kristof ih je otvorio da bi pogledao napolje. Ba tada naiðe Rastinjak koji je m
ogao neèujno da uðe u svoju sobu po to je Kristof, iduæi za njim, pravio u asnu buku. E en
e presvuèe, obu papuèe, dohvati neki stari redengot, potpali treset, i poèe se brzo sp
remati za rad, ali zbog lupe Kristofo-vih cokulentina niko ne èu njegove tihe prip
reme. Prije
36
no to æe se zadubiti u svoje pravnièke knjige, E en ostade zami ljen nekoliko trenutaka.
Uvjerio se da je gospoða vikontesa de Bozean jedna od kraljica mode u Parizu i da
njena kuæa va i za najprijatniju kuæu u predgraðu Sen-Zermen. Ona je bila, uostalom, i p
o svom imenu i po svom bogatstvu, jedna od najveæih plemiæki. Zahvaljujuæi svojoj tetk
i de Marsijak, siroma ni student lijepo je primljen u ovoj kuæi, mada nije bio svjes
tan znaèaja ove blagonaklonosti. Pristup u ove pozlaæene salone smatran je kao neka
povelja o visokom plemstvu. U av i u ovo dru tvo, u koje je bilo najte e uæi, on je samim
tim stekao pravo da ide svuda. Opsjednut ovim sjajnim skupom, E en se, poslije prv
ih rijeèi koje je izmijenjao sa vikontesom, zadovolji time to je u mno tvu pari kih bo an
stava koja su se tiskala u ovom otmjenom dru tvu, izabrao jednu od onih ena koje mo
ra da zavoli svaki mladiæ. Grofica Anastazija de Resto, visoka i lijepo razvijena,
smatrana je za enu koja ima najljep i stas u Parizu. Zamislite samo krupne crne oèi,
divne ruke, lijepo izvajane noge, ive pokrete, enu koju je markiz de Ronkerol naz
vao konjem najèistije pasmine. Ova svojstva nisu i la na tetu drugih; tijelo joj je b
ilo zaobljeno, a ipak nije bila debela. Izrazi konj najèistije pasmine, rasna ena,
bijahu poèeli da zamjenjuju nebeske anðele, maglovite slike iz Osianovih pjesama i c
ijelu onu starinsku ljubavnu mitologiju koju je dendizam potisnuo. Ali za Rastin
jaka gospoða Anastazija de Resto bija e ena o kojoj je sanjao. Dvaput se zapisao na n
jenoj lepezi u listu njenih igraèa, i tako je mogao da razgovara s njom u prvoj ig
ri.
Gdje bih mogao da se sastajem s vama, gospoðo? zapita je on iznenada s onom
strasnom estinom koja se toliko sviðala enama.
~ Pa> u Bulonjskoj umi, u aljivom pozori tu, u mojoj kuæi, svuda, odgovori ona. I odva n
i ju njak uèini sve da se pribli i ovoj divnoj grofici ukoliko se jedan
37
mladiæ mo e pribli iti nekoj eni igrajuæi dvaput s njom. Kad je rekao da je roðak gospoðe
Bozean, ova ga je ena, koja mu se uèini velika gospoða, pozvala da je posjeti. Sudeæi p
o njenom posljednjem osmjehu, Rasti-njak povjerova da je neophodno potrebno da j
e posjeti. Sreæom se upoznao s jednim èovjekom koji se nije rugao njegovom neznanju,
a to je bio nedostatak koji su tada poznati razmetljivci smatrali za neoprostiv
grijeh, uobra eni razmetljivci, kao to su Molenkur, Ronkerol, Mak-sim de Traj, de
Marse, A ida-Pento, Vandenes, povezani sa najotmjenijim enama, kao to su ledi Brando
n, vojvotkinja de Lan e, grofica de Kergarue, gospoða de Serizi, vojvotkinja de Kari
ljano, grofica Fero, gospoða de Lanti, markiza d'Eglemon, gospoða Firmiani, mar-kiza
de Listomer i markiza d'Espar, vojvotkinja de Mo-frinjez i Granlijeove. Sreæom, d
akle, neiskusni student naiðe na markiza de Monrivo, ljubavnika vojvotkinje de Lan e
, generala bezazlenog kao dijete, koji mu reèe da grofica de Resto stanuje u Ulici
Helder. Biti mlad, biti eljan svijeta, èeznuti za enom i vidjeti kako mu se otvaraj
u vrata dviju kuæa! Moæi odlaziti u predgraðe Sen-Zermen kod vikontese de Bozean i u os
e-d'Anten kod grofice de Resto! Zaviriti u sve pari ke salone i vjerovati da je to
liko lijep mladiæ da æe naæi neku za-, titnicu! Osjeæati u sebi toliko samopouzdanja da s
mije bez bojazni koraèati po zategnutom u etu, po kome treba iæi sigurno kao kakav isk
usni pelivan, i naæi u dra esnoj eni najbolji oslonac! Sa takvim mislima i pred tom en
om koja mu se prikazivala tu, kraj vatre od treseti, kao kakvo bo anstvo, izmeðu graða
nskog zakonika i bijede, ko ne bi kao E en mislio o buduænosti i uljep avao je uspjesi
ma? On se toliko opio svojom buduæom sreæom da je vjerovao da je pored gospoðe de Rest
o, kad neki bolni uzdah, naru avajuæi noæni mir, odjeknu u srcu mladog studenta, kao j
auk kakvog sa-mrtnika. On polako otvori vrata, i kad iziðe u hodnik,
38
primijeti svijetlu prugu ispod vrata èièa Gorioa. E en se upla i da nije pozlilo njegovo
m susjedu, primaèe se klju-èaonici, pogleda unutra i spazi starca kako ne to radi. Ali
njegov mu se posao uèini toliko zloèinaèki da je smatrao za svoju du nost prema dru tvu d
a dobro pripazi ta to noæu potajno radi taj samozvani fabrikant rezanaca. Èièa Gorio, k
oji je, bez sumnje, za preèage izvrnutog stola prièvrstio jedan poslu avnik i èiniju od
pozlaæenog srebra, obavijao je oko tih bogato izvajanih predmeta neko u e i stezao g
a tako jako, kao da je uvijajuæi te predmete, namjeravao da od njih napravi poluge
. »Doðavola! Kakav je ovo èovjek! pomisli Rasti-njak kad vidje ilave mi ice ovoga starca
koji je pomoæu ovog u eta neèujno gnjeèio pozlaæeno srebro kao da je od tijesta. Da li je
ovo lopov ili lopovski jatak koji se pravi da je budala, nemoæan, i ivi kao pravi p
rosjak, samo da bi to sigurnije obavljao svoj posao?« reèe u sebi E en i uspravi se za
trenutak. Zatim ponovo pogleda kroz kljuèaonicu. Èièa Gorio, koji je odvio konopac, uz
e izgnjeèeno srebro, metnu ga na sto preko pokrivaèa koji je razastro i poèe ga valjat
i kako bi zaoblio polugu. Sve je to uradio nevjerovatno lako. Pa on je jak kao po
ljski kralj Avgust«, pomisli E en kad je poluga postala gotovo sasvim obla. Èièa Gorio b
olno pogleda svoje djelo, suze mu grunu e iz oèiju, ugasi vo -tanicu koja mu je svijet
lila dok je savijao ovo pozlaæeno srebro, i E en èu kad èièa le e u postelju uzdah-nuv i. »
e«, pomisli student.
Siroto dijete! reèe glasno èièa Gorio.
Poslije ovih rijeèi, Rastinjak zakljuèi da je bolje da ni ta ne govori o ovom dogaðaju i
da ne osuðuje olako svog susjeda. Ba kad je htio da uðe u svoju sobu, èu neki neobièan u
to je morao dolaziti od ljudi koji se neèujno penju uz stepenice. E en oslu nu. Zaista
se æulo kako naizmjenièno di u dva èovjeka. Iako nije èuo ni kripu vrata ni ljudske korak
, on odjednom primijeti
39
slabu svjetlost na drugom spratu, u sobi gospodina Vo-trena. Ovoliko tajni u jedn
om skromnom pansionu!" pomisli on. Siðe niz stepenice, oslu nu i do njegovih u iju dop
re zvuk zlata. Ubrzo potom ugasi se svjetlost, disanje dva èovjeka èulo se i dalje,
ali bez kripe vrata. Zatim, ukoliko su ona dva èovjeka sve ni e silazila, um je bivao
sve slabiji.
 Ko je to? viknu gospoða Voker otvarajuæi prozor na svojoj sobi.
Ja se vraæam, mamice Voker, odgovori Votren svojim sna nim glasom.
»Èudnovato! Kristof je navukao reze«, reèe u sebi E en ulazeæi u svoju sobu. U Parizu, èovj
treba da ne spava pa da sazna ta se de ava oko njega. Po to su ga ovi sitni dogaðaji ud
aljili od njegovih razmi ljanja o slavi i ljubavi, on poèe da radi, ali sumnje koje
su nastale u njemu o èièa-Goriou, i jo vi e pomisao na gospoðu de Resto, koja mu se s vre
mena na vrijeme ukazivala kao vjesnik sjajne buduænosti, smetahu mu; zato le e i zas
pa kao zaklan. Od deset noæi koje mladiæi odrede za rad, oni sedam noæi prospavaju. Noæu
mogu da rade samo oni koji imaju vi e od dvadeset godina.
Sutradan izjutra Pariz je bio pokriven onom gustom maglom koja ga tako obavije t
minom da ni najtaèniji ljudi ne znaju koje je vrijeme. Propu taju se poslovni sastan
ci. Svako misli da je osam sati kad izbije podne. Bilo je veæ devet i po èasova, a g
ospoða Voker jo nije ustala. Kristof i debela Silvija, koji isto tako bijahu zakasn
ili, pili su sada spokojno bijelu kafu s pavlakom sa mlijeka koje je bilo namije
njeno stanarima, a koje je Silvija poslije toga dugo kuvala te gospoða Voker nije
mogla da primijeti to njeno lukavstvo.
Silvija, reèe Kristof, umaèuæi prvu kri ku hljeba, gospodin Votren, koji je ipak dobar è
vjek, opet se noæas sastajao sa dvije osobe. Ako to gospoði ne bi bilo pravo, ne tre
ba joj ni ta govoriti.
40
Je li vam to dao?
Dao mi je pet franaka za ovaj mjesec, kao da je htio da ka e: »Èuti«.
Osim njega i gospoðe Kutir, koji nisu cicije, ostali bi nam uzeli lijevom rukom
ono to su nam desnom dali o Novoj godini, reèe Silvija.
A ta nam i daju! upade Kristof, po jedan bijedan petofranak. Evo veæ dvije godine k
ako èièa Gorio sam èisti svoje cipele. Ona d imrija Poare i ne upotrebljava mast za obuæu
i prije bi je pojeo no to bi njome nama-zao svoje dotrajale cipele. Onaj slabunja
vi student daje mi samo po dva franka. To nije dovoljno ni za èetke, a uz to, on p
rodaje i svoja stara odijela. Pravi svinjac!
E, dodade Silvija srèuæi kafu, mi imamo jo ponajbolja mjesta u ovom kvartu: lijepo s
e ivi. Nego, Kristofe, sjetih se èièa Votrena, je li vam kogod govorio ta o njemu?
Jeste. Sreo sam prije neki dan na ulici jednog gospodina koji mi reèe: Ne stanuje
li kod vas jedan debeli gospodin sa zulufima koje boji? Ja mu odgovorih: »Ne, gos
podine, on ih ne boji. Jedan takav veseljak kao to je on, nema vremena za to.« To s
am saop tio gospodinu Votrenu koji mi je na to odgovorio: »Dobro si uradio, mladiæu mo
j! Odgovaraj uvijek tako. Ni ta nije tako neprijatno kao odavanje na ih slabosti. Zb
og toga se mogu pokvariti i brakovi.«
A mene su na pijaci salijetali ne bi li me naveli da ka em da li sam ga vidjela k
ad presvlaèi ko ulju. Tako ta! Gle, reèe ona zastav i, na Val-de-Grasu izbija deset èasova
manje èetvrt, a niko se ne mièe.
Pa oni su svi izi li! Gospoða Kutir i njena djevojèica oti le su jo u osam sati u crkvu
Sent Etjen da se pomole bogu. Èièa Gorio je izi ao s nekim zamo-tuljkom. Student æe se v
ratiti tek poslije èasova, u deset »?i^- ^idio sam ih kako odlaze kad sam èistio stepe
ni te; cièa Gorio me je udario onim to je nosio, neèim to je
41
bilo tvrdo kao gvo ðe. Ama ta li to radi taj èièica. Svi ga okreæu kao èigru, ali on je ip
stan èovjek i vrijedi vi e od svih njih. Nije mnogo dare ljiv; ali one gospoðe, kod koji
h me alje ponekad, daju bogate napojnice i divno se nose.
Je 1' to one koje naziva svojim kæerima? Ima ih cijelo tuce.
Ja sam i ao samo kod one dvije koje su ovdje dolazile.
Èuje se gospoða; sad æe biti vike: treba da odem do nje. Vi, Kristofe, pripazite na m
lijeko, zbog maèke.
Silvija ode svojoj gazdarici.
Kako to, Silvija, veæ je deset sati manje èetvrt, a vi ste me ostavili da spavam ka
o zaklana. To se jo nikada nije dogodilo.
Magla je kriva, ne vidi se prst pred okom.
A doruèak?
E, va i stanari kao da su se povampirili; svi su se razi li jo sabajle.
Govori pravilno, Silvija, nastavi gospoða Voker: treba reæi u zoru.
E, gospoðo, kazaæu onako kako vi elite. Ali, ma kako bilo, vi mo ete doruèkovati u dese
 èasova. Mi o-neta i Poare kao da nisu ivi. Samo su oni ostali u kuæi i spavaju kao kla
de, to, u stvari, i jesu.
Ali, Silvija, ti ih sparuje kao da su ...
Kao da su ta? odgovori Silvija i zasmija se blesavo. Oni su kao stvoreni jedno z
a drugo.
Èudi me jedno, Silvija: kako je Votren u ao noæas po to je Kristof prije njegovog povra
tka stavio rezu na vrata?
Naprotiv, gospoðo. On je èuo kad je gospodin Votren dolazio i si ao je da mu otvori v
rata. A evo ta ste vi pomislili...
42
Dodaj mi reklu, i po uri sa doruèkom. Spremi sa krompirom ono parèe ovèetine to je preo
talo, i iznesi nekoliko kuvanih kru aka, od onih najjevtinijih.
Uskoro potom, gospoða Voker siðe u trpezariju u èasu kad je njen maèak apom oborio tanjir
kojim je bila pokrivena zdjela sa mlijekom i brzo poèeo da loèe.
Mac! viknu ona. Maèak pobje e, pa se zatim povrati i stade se umiljavati uz njene
skute. Tako, tako, ulaguj se sada, matora Ijen tino! reèe mu ona. Silvija! Silvija!
Ta ta je, gospoðo?
Pogledajte ta je maèak popio.
Kriva je ona ivotinja Kristof, kome sam rekla da postavi sto. Gdje li je samo? A
li ne brinite, gospoðo; to æemo usuti èièa Goriou u kafu- Sipaæu i vode, on to neæe ni prim
etiti. On ni na ta ne obraæa pa nju, èak ni na ono to jede.
Ama kuda li je oti la ta zamlata? reèe gospoða Voker stavljajuæi tanjire.
A ko bi to znao? Odlunjao je nekuda da se zabavlja s kojekim.
Suvi e sam spavala, reèe gospoða Voker.
Ali zato je gospoða svje a kao ru a...
U tom trenutku zazvoni zvonce i Votren uðe u salon pjevajuæi svojim punim glasom:
Dugo sam skitao po svijetu, Gdje se sve nisam viðao...
O, o, dobar dan, tetka Voker, reèe on spaziv i gazdaricu, koju ljubazno obgrli.
Dosta, dosta.
Ka ite, bezobraznièe! nastavi on. Ka ite slobodno. Ta hoæete li veæ jednom reæi? Eto, po
vam da postavite. Je 1' te da sam ljubazan?
Udvarati se crnki i plavu i, Voljeti, uzdisati...
43
Maloprije sam vidio ne to èudnovato... nasumce.
ta? zapita udovica.
Èièa Gorio je u osam i po èasova bio u Dofinovoj ulici, kod zlatara koji kupuje stare
stone pribore i irite. Prodao mu je dosta dobro jedan pozlaæen sud koji je vje to sa
vio, kao da se samo time bavio.
Zbilja?
Da. Vraæao sam se kuæi poslije ispraæaja jednog prijatelja koji po tanskim kolima odlaz
i u inostranstvo; bio sam radoznao i saèekao sam èièa Gorioa da vidim ta æe uraditi. Vrat
io se u na kvart, u Ulicu de Gre i tu je u ao u kuæu èuvenog zelena a Gopseka, smjelog ne
valjalca koji je kadar da pravi domine od kostiju svog oca; to je pravi Èivutin, A
rapin, Grk, Cincarin, èovjek koga niko ne mo e da pokrade po to u banci èuva svoj novac.
¦ Pa ta radi taj èièa Gorio?
On ni ta ne radi, reèe Votren, no samo pravi tetu. To vam je glupak toliko blesav da
se upropa æuje zbog kæeri koje ...
Evo ga! reèe Silvija.
Kristofe, povika èièa Gorio, poði sa mnom. Kri-stof ode za èièa-Gorioom i ubrzo se vrati
Kuda æe ? zapita gospoða Voker svog slugu.
Da ne to poslu am gospodina Gorioa.
Sta ti je to? reèe Votren i istr e iz Kristofovih ruku pismo na kome je proèitao: Gos
poði grofici Anastaziji de Resto. Kuda si po ao? nastavi on vraæajuæi pismo Kristofu.
U Helderovu ulicu. Nareðeno mi je da pismo predam lièno gospoði grofici.
ta li je to u njemu? reèe Votren gledajuæi pismo prema svjetlosti; da nije neka novèa
nica? Nije! Zatim otvori malo kovertu. Isplaæena mjenica, uzviknu. Trista mu gromo
va! Ba je pa ljiv na èièica. Idi, materi nevaljalèe, nastavi Votren, pa ga zgrabi s
ojim
44
irokim rukama i okrenu ikao kakav naprstak, dobiæe dobru napojnicu.
Sto je bio postavljen. Silvija je kuvala mlijeko. Gospoða Voker podlagala peæ. Votre
n joj je pomagao i stalno pjevu io:
Dugo sam skitao po svijetu, Gdje se sve nisam viðao ...
Kad je sve bilo spremno, uðe i gospoða Kutir sa gospoðicom Tajfer.
Otkuda vi tako rano, draga moja? obrati se gospoða Voker gospoði Kutir.
I la sam na ispovijest i prièe æe u crkvu Sent--Etjen-di Mon, jer treba da idemo kod gos
odina Taj-fera. Sirotica, drhti kao prut, nastavi gospoða Kutir; zatim sjede uz peæ
i primaèe vatri svoje cipele koje poèe e da se pu e.
De, ogrijte se i vi, Viktorina, reèe gospoða Voker.
Lijepo je to, gospoðice, to se molite dobrom bogu da odobrovolji va eg oca, reèe Votre
n i primaèe stolicu sirotici. Ali to nije dovoljno. Vama je potreban prijatelj koj
i bi sve skresao u oèi toj rði, tom divljaku, koji ima, kako se govori, tri miliona,
a vama ne da miraz. U dana nja vremena miraz je potreban lijepim djevojkama.
Siroto dijete, reèe gospoða Voker. Va stra ni otac, du ice moja, neæe dobro proæi.
Na ove rijeèi, Viktorini zasuzi e oèi, i udovica umuk-nu na znak gospoðe Kutir.
Samo kad bismo mogli da ga vidimo, da poraz-govaram s njim i da mu predam poslj
ednje pismo njegove ene, nastavi gospoða Kutir. Ne usuðujem se da ga po aljem po tom; on
poznaje moj rukopis...
O, nevine, nesreæne i proganjane ene! uzviknu Votren, upadajuæi u rijeè, eto dokle ste
do le? Kroz koji dan umije aæu se i ja u ovu stvar, i sve æe iæi kako valja.
45
O, gospodine! reèe Viktorina baciv i plaèan i vatren pogled na Votrena koga to ne tr
onu, ako biste nekako uspjeli da doðete do mog oca, recite mu slobodno da su mi nj
egova ljubav i èast moje majke dra i od svih bogatstava ovog svijeta. Ako vam poðe za
rukom da ubla ite njegovu strogost, pomoliæu se bogu za vas. Budite uvjereni u zahva
lnosti...
Dugo sam skitao po svijetu, zapjeva Votren podrugljivim glasom.
Ba tada uðo e èièa Gorio, gospoðica Mi ono i Poare, koje je mo da domamio miris zapr ke ko
premala Silvija za preostalu ovèetinu. U trenutku kada su svih sedmoro posjedali z
a sto i pozdravljali se, izbi deset èasova, a na ulici se zaèu e studentovi koraci...
Hvala bogu, gospodine E ene, reèe Silvija, danas æete doruèkovati u dru tvu.
Student pozdravi stanare i sjede do èièa Gorioa.
Desilo mi se ne to sasvim neobièno, reèe on, napuni tanjir ovèetinom i odsijeèe komad hl
eba koji je gospoða Voker uvijek odmjeravala okom.
Ne to neobièno! reèe Poare.
A to se vi i èuðavate, matori? reèe Votren Po-areu. Gospodin je kao stvoren za to.
Gospoðica Tajfer pogleda stidljivo mladog studenta ispod oka.
Ka ite nam ta vam se to desilo, reèe gospoða Voker.
Juèe sam bio na balu kod svoje roðake vikontese de Bozean, koja ima divnu kuæu, sobe
sve u èistoj svili. Priredila nam je divnu svetkovinu na kojoj sam se proveo kao c
ar...
Iæ, prekinu ga Votren.
Gospodine, ustro upade E en, ta ste htjeli da ka ete?
Dodao sam jedno iæ, jer se cariæi mnogo ljep e zabavljaju nego carevi.
46
Tako je: vi e bih volio da budem bezbri na ptica cariæ nego car, zato to ... reèe Poare
koji je uvijek ponavljao ono to drugi ka u.
Dakle, nastavi student prekinuv i ga, igrao sam sa najljep om enom na balu, sa jedno
m zanosnom groficom i najdra esnijim stvorom koga sam ikad vidio. U kosi je imala
breskvine cvjetove a za strukom divnu kitu prirodnog miri ljavog cvijeæa; ali, treba
je vidjeti, jer je nemoguæe opisati enu opijenu igrom. I zamislite, jutros sam, ok
o devet èasova, sreo tu bo anstvenu groficu kako ide pje ke Ulicom de Gre. Srce mi je
zakucalo, pomislio sam ...
Da je po la ovamo, reèe Votren i osinu ga pronicljivim pogledom. Ona je, bez sumnje
, i la onom ze-lena u èièa-Gopseku. Ako ikad uðete u srce koje Pari anke, u njemu æete naæi
zelena a pa onda ljubavnika. Va a grofica zove se Anastazija Resto i stanuje u Held
erovoj ulici.
Pri pomenu ovog imena, student pogleda pravo u Votrena. Èièa Gorio naglo podi e glavu
i obojicu pogleda nekim svijetlim i nespokojnim pogledom koji iznenadi sve stana
re.
 Kristof je zadocnio, i ona je oti la tamo, uzviknu bolno Gorio.
Pogodio sam, do anu Votren gospoði Voker. Gorio je jeo mehanièki i ne znajuæi ta jede.
ikad
nije izgledao tako glup i tako zami ljen kao u tom trenutku.
Do vraga! Ko vam je, gospodine Votrene, mogao kazati njeno ime? zapita E en.
Gle! Gle! odgovori Votren. Kad èièa Gorio zna kako se zove, za to ne bih znao i ja?
Gospodin Gorio, uzviknu student.
ta! reèe nesreæni starac. Bila je dakle vrlo lijepa sinoæ?
Ko?
47
Gospoða de Resto.
Pogledajte starog d imriju kako su mu se u a-grile oèi, reèe gospoða Voker Votrenu.
Da je on ne izdr ava? reèe tiho gospoðica Mi- ono studentu.
Jeste, jeste, bila je suvi e lijepa, nastavi E en, koga je èièa Gorio eljno gledao. Da
ije bilo gospoðe de Bozean, moja bo anstvena grofica bila bi kraljica bala; mladiæi su
samo u nju gledali, ja sam se dvanaesti po redu upisao u spisak njenih igraèa, st
alno je bila zauzeta. Druge su ene prosto bjesnile od jeda. Ako je iko juèe bio sreæa
n, to je sigurno bila ona. Imao je pravo onaj koji je kazao da nema nièeg ljep eg od
laðe sa razvijenim jedrima, od konja u galopu i od ene kad igra.
Juèe je blistala na prijemu kod neke vojvotkinje, reèe Votren; jutros je na dnu, ko
d nekog zelena a: eto takve su Pari anke. Ako njihovi mu evi ne mogu da zadovolje njih
ovu neobuzdanu rasko , one se prodaju. Ako ne znaju da se prodaju, one æe rasporiti
i utrobu svoje roðene majke da u njoj potra e ne to èime bi blistale. One su za sve spos
obne. To je poznata stvar!
Èièa-Gorioovo lice, koje je sijalo kao sunce vedrog dana dok je govorio student, zam
raèi se posle Votre-nove svirepe opaske.
Dakle, reèe gospoða Voker, ta vam se to dogodilo? Jeste li razgovarali s njom? Jeste
li je pitali hoæe li da uèi prava?
Ona mene nije vidjela, reèe E en. Ali zar nije neobièno ako u devet sati ujutru sretn
emo u Ulici de Gre jednu od najljep ih ena u Parizu, enu koja se vjerovatno vratila
sa bala u dva èasa poslije ponoæi? Tako ne to mo e da se dogodi samo u Parizu.
Nije nego! Dogaðaju se mnogo èudnije stvari, uzviknu Votren.
48
Gospoðica Tajfer rasijano je slu ala ovaj razgovor jer je mislila samo na poku aj za k
oji se spremala. Gospoða Kutir dade joj znak da ide da se obuèe. Kad one iziðo e, iziðe i è
Gorio.
Evo, jeste li ga vidjeli? reèe gospoða Voker Votrenu i ostalim stanarima. Sad je ja
sno da se upropastio zbog tih ena.
Niko me ne mo e uvjeriti da lijepa grofica de Resto ivi sa èièa Goriom, uzviknu studen
t.
Pa niko vas i ne uvjerava, upade Votren. Vi ste jo suvi e mladi da biste mogli dob
ro poznavati Pariz, docnije æete doznati da u njemu ima ljudi sa strastima, kako t
o mi ka emo... (Na te rijeèi, gospoðica Mi ono pogleda sa mnogo razumijevanja Votrena. R
ekli biste pukovski konj koji je èuo zvuk trube.) A, a, reèe Votren, zastav i da bi je
osmotrio prodornim pogledom, da i mi nismo imali malih strasti? (Stara djevojka
obori oèi kao koluðerica pred nagim kipovima.) Dakle, nastavi on, ti ljudi uvrte se
bi u glavu neku misao i ona ih nikako ne napu ta. Oni piju vodu samo sa jednog izv
ora, i to èesto ustajalu; da se nje napiju, oni su u stanju da prodaju svoje ene, s
voju djecu; prodaæe i svoju du u ðavolu. Za neke je' taj izvor kocka, berza, zbirka sl
ika ili insekata, muzika; za druge, to je ena koja umije da im pravi slatki e. Ponu
dite takvim ljudima sve ene na svijetu, oni æe vam se podsmijevati, jer ele samo onu
koja zadovoljava njihovu strast. Èesto ih ta ena nimalo ne voli, zlostavlja ih, pr
eskupo im prodaje pomalo zadovoljstva; pa ipak, oni ostaju uporni i zalo iæe i poslj
ednji pokrivaè samo da bi joj dali i posljednju paru. I èièa Gorio je takav èovjek. Grof
ica ga iskori æava zato to je æutljiv, eto, takav je taj otmjeni svijet! Jadni starac m
isli samo na nju. Izvan svoje strasti, kao to ste vidjeli, on je obièna ivotinja. Al
i ako samo povedete razgovor o njoj, lice æe mu zasijati kao dragi kamen. Nije te ko
pogoditi tu tajnu. On je
4 Cièa Gorio
49
jutros nosio juveliru pozlaæenu srebrnariju, i ja sam ga vidio kad je ulazio kod èièa-
Gopseka, u Ulici de Gre. Slu ajte dalje! Kad se vratio, poslao je grofici de Resto
onog a avog Kristofa koji nam je pokazao adresu pisma u kom je bila isplaæena mjenic
a. Jasno je da je stvar bila vrlo hitna, po to je i grofica bila kod starog zelena a
. Cièa Gorio je bio ljubazan i platio je za nju. Ne treba mnogo misliti pa da se v
idi u èemu je stvar. To vam dokazuje, ðaèe uèenjaèe, da je va a grofica dok se smijala, dok
je igrala, majmunisala, mahala svojim cvjetovima i podizala svoju haljinu, bila
u velikom kripcu, kako se to ka e, misleæi na protesto-vane mjenice, bilo svoje, bilo
svojih ljubavnika.
¦ Vi ste probudili u meni veliku radoznalost. Sutra æu otiæi gospoði de Resto, uzviknu E e
.
Da reèe Poare, treba iæi sutra gospoði de Resto.
Mo da æete tamo naæi i èièa-Gorioa koji æe doæi da naplati svoju uslu nost.
Pa to znaèi da je va Pariz prava kaljuga, reèe E en s odvratno æu.
I to kakva kaljuga, nastavi Votren. Oni koji se u njoj ukaljaju vozeæi se kolima,
to su po teni ljudi, a oni koji se ukaljaju iduæi pje ice, to su lopovi. Ako vam se d
esi nesreæa da ukradete neku sitnicu, pokazuju vas na trgu pred Palatom pravosuða ka
o kakvo èudovi te. Ali ako ukradete milion, onda æe vas u salonima smatrati za po tenog èo
vjeka. I vi plaæate trideset mi-liona franaka andarmeriju i sudstvo da odr avaju taka
v moral. Divota!
Sta, uzviknu gospoða Voker, èièa Gorio je pretopio onaj pozlaæeni pribor za doruèak?
Jesu li na poklopcu bile dvije grlice? reèe E en.
Jesu.
Mnogo je volio te stvari, plakao je kad je savijao pehar i poslu avnik. To sam sl
uèajno vidio, reèe E en.
50
__ Volio ih je kao i svoj ivot, odgovori udovica.
Vidite li koliko je stra an taj starac, reèe Votren. Ta ena umije da mu podiðe.
Student ode u svoju sobu. Votren iziðe. Malo doc-nije, gospoða Kutir i Viktorina sje
do e u kola koja im je Silvija na la. Poare ponudi ruku gospoðici Mi ono i oni odo e da se
pro etaju po Botanièkoj ba ti, gdje su ostali èitava dva sata.
Eto, sad su gotovo vjenèani, reèe debela Silvija. ' Danas su prvi put izi li zajedno.
Oboje su tako suvi
da æe izbijati varnice kao iz kamena, samo ako se sudare.
Te ko alu gospoðice Mi ono, reèe gospoða Voker smijuæi se, planuæe kao trud.
Kad se u èetiri sata poslije podne vratio u svoj stan, Gorio je, prema svjetlosti
dviju lampi koje su se pu ile, vidio kako Viktorina uplakanih oèiju prièa gospoði Voker-
o neuspjeloj posjeti koju je jutros napravila gospodinu Tajferu. Tajfer, kome je
dodijao dolazak njegove kæerke i stare ene, odluèi da ih primi i da se objasni s nji
ma.
- Draga gospoðo, prièala je gospoða Kutir gospoði Voker, zamislite samo, nije Viktorinu p
onudio ni da sjedne, i ona je za sve vrijeme stajala. Meni je rekao, sasvim hlad
no, bez srd be, da se ne muèimo i da mu ne dolazimo vi e; da gospoðica, nije rekao: njeg
ova kæi, gubi u njegovim oèima to mu dosaðuje (jedanput godi nje, èudovi te jedno!); da on
ema nièemu da se nada po to se njena majka udala bez miraza; jednom rijeèju, sve same
surovosti zbog kojih je nesreænica briznula u plaè. Zatim je pala ocu pred noge i hr
abro mu rekla da toliko navaljuje samo zbog svoje majke, da æe se njemu pokoravati
bez rijeèi, ali ga preklinje da proèita zavje tanje nesreæne pokojnice; uzela je pismo
i pru ila ga svom ocu i stala da govori najljep e i najdirljivije rijeèi koje postoje,
ne znam samo gdje ih je
51
na la, kao da ju je sam bog uèio, jer je siroto dijete tako lijepo govorilo da sam p
lakala kao luda dok sam je slu ala. A znate li ta je za to vrijeme radio taj grozni
èovjek? Sjekao je nokte, a potom dohvatio pismo nakva- eno suzama sirote gospoðe Tajf
er i bacio ga na kamin rekav i: »Dobro!« Htio je da podigne svoju kæerku koja ga je uhva
tila za ruke da ih poljubi, ali on ih tr e natrag. Zar to nije zloèinstvo? A onaj kl
ipan, njegov sin, nije se ni pozdravio sa sestrom kad je u ao.
Pa to su èudovi ta! reèe èièa Gorio.
Poslije toga, reèe gospoða i ne obraæajuæi pa nju na starèev uzvik, po to se pokloni e i
zbog hitnih poslova, odo e i otac i sin. Eto, tako se svr ila na a posjeta. Ali je ba
r vidio svoju kæer. Ne znam samo kako mo e da se odrièe svog djeteta kad potpuno lièi na
njega.
Pansioneri su dolazili jedan po jedan, pitali se za zdravlje i razgovarali o oni
m koje tarijama koje kod nekih pari kih stale a saèinjavaju onaj aljivi duh èiji je bitni
astojak besmislica, dok mu glavna vrijednost le i u pokretu i izgovoru. Taj posebn
i govor stalno se mijenja, a ala koja je njegov glavni izvor ne traje ni mjesec d
ana. Kakav politièki dogaðaj, kakvo suðenje, neka ulièna pjesma, dosjetka nekog glumca,
sve to odr ava ovu duhovitost koja se sastoji poglavito u tome to ljudi uzmu neku m
isao ili neku rijeè i hitro je dobacuju jedni drugima. Kako je nedavno pronaðena dio
-rama1, koja je davala jaèu optièku iluziju nego panorama, to su se u nekim slikarsk
im ateljeima egaèili rijeèima koje se svr avaju na rama. Tu vrstu ale donio je u pansion
Voker jedan mladi slikar koji se tu hranio.
1 Diorama neka vrsta pozori ta sa slikama, u kome je gledalac do ivljavao èudne
iluzije, izazvane razlièitim
osvjetljavanjem.
52
Dakle, gospodrama Poare, reèe èinovnik muzeja, kako je va e zdravljerama? Zatim, i ne
saèekav i odgovor, obrati se gospoði Kutir i Viktorini: Gospoðe, vi ste ne to neraspolo en
.
Hoæemo li danas ruèati? uzvilknu Oras Bjan on, student medicine i Rastinjakov drug, el
udac mi je si ao usque od talones.
Danas je stra no hladnorama! Reèe Votren. Pomaknite se, èièa Gorio, zar ne vidite da st
e nogom zaklonili vrata od peæi!
Slavni gospodine Votrene, reèe Bjan on, za to ka ete hladnorama. To je pogre no, treba
eæi hlado-rama.
Ne, reèe èinovnik muzeja, dobro je hladnorama, shodno pravilu: hladno mi je na noga
ma.
A, a!
Evo i njegove preuzvi enosti markiza de Rasti-njaka, doktora pravo-krivde, uzvikn
u Bjan on i zagrli ga tako sna no kao da æe ga udaviti. Ej, vi ostali, ovamo!
Gospoðica Mi ono uðe tiho, pozdravi goste ne izu-stiv i ni jedne rijeèi, i sjede pored tri
ju ena.
Uvijek me spopadne neka jeza kad god vidim ovog starog slijepog mi a, do anu Bjan on
Votrenu pokazujuæi gospoðicu Mi ono. Ja se bavim Galovom2 fre-nologijom i zapazio sam
na njoj Judine osobine.
Gospodin je poznavao Judu? reèe Votren.
A ko se nije sreo s njim! odgovori Bjan on. Na èasnu rijeè ova bijela usjedjelica lièi
na one dugaèke crve koji izdube èitavu gredu.
Tako je, mladiæu, reèe Votren èe ljajuæi svoje zulufe.
A rumena, po ivjela je koliko i ru a, Samo jedno jutro.
2 Fransoa ozef Gal (1758 1828) smatrao je da se po obliku glave i lubanje mogu otkr
iti karakteristiène razlike pojedinaca.
53
A, a, evo slavne èorborame, reèe Poare ugledav i Kkistofa koji je pa ljivo nosio èorbu.
Oprostite, gospodine, to je èorba od kupusa. Sva mlade prsnu u smijeh.
Propade, Poare!
Poorrrre, propade!
Zabilje ite dva poena mamici Voker, reèe Votren.
Je M ko obratio pa nju na jutro nju maglu? reèe èinovnik.
Stra na i nezapamæena magla, reèe Bjan on, sumorna, tu na, zelena i sipljiva, prava Gori
magla.
Goriorama, reèe slikar, jer se ni ta nije vidjelo.
Ej, milorde Gorio, o vama se govori!
Sjedeæi u dnu stola, kraj vrata kroz koja se donosilo jelo, èièa Gorio podi e glavu i, p
o staroj trgovaèkoj navici, koje se jo nije sasvim oslobodio, pomirisa komad hljeba
koji je bio ispod salveta.
ta je to sad, kao da vam se ne sviða hljeb, do-viknu mu gospoða Voker jetko i tako g
lasno da niko nije èuo zveket ka ika, lupu tanjira i razgovor za stolom.
Naprotiv, gospoðo, odgovori Gorio, on je od najboljeg bra na.
Po èemu vi to poznajete? zapita ga E en.
 Po bjelini i ukusu.
Po mirisu, po to ga miri ete, reèe gospoða Voker. Postali ste tako tedljivi da æete na
ju krajeva pronaæi naèin da se hranite udi uæi kuhinjski vazðuh.
Odmah patentirajte taj pronalazak, dobaci èinovnik iz muzeja, obogatiæete se.
Ostavite ga, reèe slikar, on to radi da bi nas uvjerio da je bio fabrikant rezan
aca.
Va je nos dakle pravi majstor, ponovo reèe èinovnik iz muzeja.
Maj ta? reèe Bjan on.
Majkoviæ.
Maj-mun.
Maj-orica.
Maj-onez.
Maj-èica.
Maj-èetina.
Maj-curina
Maj-norama.
Tih osam odgovora, izbaèenih sa svih strana trpezarije brzinom jedinaène paljbe, iza
zvale utoliko jaèi smijeh to je jadni èièa Gorio gledao u goste nekako glupo, kao èovjek
koji se upinje da razumije rijeèi nekog stranog jezika.
Maj? reèe on Votrenu koji je bio pored njega.
Eto ti maj, starino moja! reèe Votren, pljesnu èièa-Gorioa po glavi i nabi mu e ir na o
Jadni starac, zaprepa æen ovim prepadom, osta nekoliko trenutaka kao skamenjen. Kris
tof odnese njegov tanjir, misleæi da je pojeo èorbu, i tako, kada Gorio podi e e ir i doh
vati ka iku, udari njome o sto. Svi prisutni prsnu e u smijeh.
Gospodine, reèe èièa, vi pravite neukusne ale, i ako ponovite takve ispade ...
Pa ta æe biti, ciko? reèe Votren prekinuv i ga.
Platiæete to preskupo jednog dana. ..
U paklu, je 1' te? reèe slikar. U onom mraènom kutu gdje su nevaljala djeca.
ta je to s vama, gospoðice, reèe Votren Vikto-rini, vi ni ta ne jedete? Je li tata ope
t bio uporan?
U asan, reèe gospoða Kutir.
Treba ga opametiti, reèe Votren.
Ali, reèe Rastinjak, koji je sjedio pored Bjan ona, gospoðica bi mogla da povede bar
spor radi izdr avanja, po to ni ta ne jede. Gle, gle, kako èièa Gorio posmatra gospoðicu Vi
torinu.
55
Starac je zaboravio da jede, gledajuæi sirotu djevojku, na èijem se licu ispoljavao
Minski bol, bol nepriznatog djeteta koje voli svog oca.
Dragi moj, reèe E en tihim glasom, mi smo se svi prevarili u èièa-Goriou. Nije on ni bl
esavko ni èovjek bez osjeæanja. Primijeni ti na njega tvoj Galov sistem, pa mi onda
ka i ta misli o njemu. Vidio sam ga noæas kako savija poslu avnik od pozlaæenog srebra, k
o da je od voska. U tom trenutku lice mu je bilo ozareno neobiènim osjeæanjima. Njeg
ov mi ivot izgleda toliko tajanstven da zaslu uje da se ispita. Tako je, Bjan one, ne
moj se smijati, ja se ne alim.
Sla em se, reèe Bjan on, on je zanimljiv sluèaj za ljekare, ako hoæe, seciraæu ga.
Ne, nego mu ispitaj glavu.
Dobro, ali njegova glupost mo e biti zarazna. Sutradan, Rastinjak se obuèe veoma ot
mjeno i oko
tri èasa po podne ode gospoði de Resto, zanoseæi se usput onim lakomislenim nadama koj
e divnim uzbuðenjima uljep avaju ivot mladiæa: za njih tada ne postoje ni smetnje ni op
asnosti, u svemu vide uspjeh, ma tom uljep avaju ivot, postaju nesreæni ili alosni zbog
neostvarenih planova koji su postojali samo u njihovim neobuzdanim eljama; da nis
u neznalice i stidljivi, dru tveni ivot bio bi nemoguæan. E en je pazio na svaki svoj k
orak da se ne bi uprljao, ali je uz put smi ljao ta æe sve kazati gospoði de Resto, o tri
o svoju duhovitost, izmi ljao brze odgovore za razgovor koji je zami ljao, tra io duho
vite dosjetke po uzoru na Tajerana, pretpostavljajuæi da æe mu se ukazati zgodna pri
lika za izjavu na kojoj je zasnivao svoju buduænost. Ali student se iskalja i mora
o je da zastane u Pale-Roajalu da mu oèiste èizme i pantalone. »Da sam bogat, pomisli
on mijenjajuæi petofranak koji je ponio za svaki sluèaj, odvezao bih se kolima i mis
lio bih na miru.« Naposljetku sti e u Halderovu ulicu i zatra i da ga prijave grofici
56
de Resto. Sa uzdr anim bijesom èovjeka koji je uvjeren da æe uspjeti jednog dana, on i
zdr a prezrive poglede posluge koja ga je vidjela kada je pje ice prelazio dvori te, a
nije èula dolazak kola pred kapiju. Taj ga je pogled utoliko vi e zaboleo to je post
ao svjestan svog ni eg polo aja èim je stupio u to dvori te, gdje je udarao kopitom o ze
mlju jedan divan konj, upregnut u lijepa i rasko na kola po kojima se vidjelo da n
jihov sopstvenik ivi rasipnièkim ivotom i da poznaje sva pari ka u ivanja. Odmah postade
neraspolo en. Mozak mu presta da radi i izgleda e kao neki glupak. Èekajuæi odgovor gro
fice kojoj ode jedan sluga da ga prijavi, E en je stajao na jednoj nozi pred prozo
rom u predsoblju i mehanièki gledao u dvori te. Vrijeme mu je sporo prolazilo, i on
bi oti ao da nije bio obdaren onom ju njaèkom uporno æu koja èuda stvara kad èovjek samo ne
aumi.
Gospodine, reèe sluga, gospoða je u budoaru i, veoma zauzeta, nije mi ni ta odgovoril
a; ali, ako bi gospodin htio da preðe u salon, tamo veæ ima nekoga.
Diveæi se strahovitoj sposobnosti tih ljudi koji, jednom rijeèju umiju da optu e ili o
sude svoje gospodare, Rastinjak smjelo otvori vrata na koja je sluga izi ao, da bi
pokazao tim drskim lakejima kako poznaje kuæu; i tako nasumce upade u neku sobu g
dje su bile lampe, ormani sa posuðem, grijalica ubrusa za kupanje; iz nje se izlaz
ilo u nekakav mraèan hodnik i sporedne stepenice. Prigu en smijeh koji se èuo u predso
blju sasvim ga zbuni.
Gospodine, salon je ovdje, reèe mu sluga klanjajuæi se duboko, to je lièilo na novo is
mijavanje.
E en se tako naglo okrenu da se spotaèe o neku kadu, ali sreæom zadr a e ir da mu ne padne
u vodu. U tom trenutku otvori e se vrata u dnu dugaèkog hodnika koji je osvjetljaval
a neka mala lampa, i Rastinjak èu u isto vrijeme glas gospoðe de Resto, glas èièa-Gorioa
57
i odjek jednog poljupca. On tada uðe u trpezariju, preðe preko nje, poðe za slugom, uðe
u prvi salon, i tu stade kraj prozora èim vidje da je okrenut dvori tu. Htio je da s
e uvjeri da li je ovaj èièa Gorio zaista onaj èièa Gorio koga je poznavao. I dok mu je s
rce sna no kucalo, on se sjeæao stra nih Votrenovih rijeèi. Sluga je èekao E ena na ulazu u
salon, kad odjednom iz njega iziðe neki otmjen mladiæ koji reèe nestrpljivo: »Ja odoh, M
o-rise. Ka ite gospoði grofici da sam je èekao vi e od pola sata.« Ovaj neuljudan mladiæ, k
ji je svakako imao prava da bude takav, pjevu eæi neku italijansku pjesmicu, uputi s
e prozoru kod kog je zastao E en, prvo, da vidi kakav je taj èovjek tamo, a drugo, d
a pogleda u dvori te.
Bolje bi bilo da gospodin grof prièeka jo malo, gospoða je gotova, reèe Mori i ode u p
edsoblje.
U tom trenutku èièa Gorio, koji je izi ao na sporedna vrata, zasta kod kapije. Starac
se spremao da otvori svoj ki obran, ne primjeæujuæi da je kapija irom otvorena kako bi
mogao da uðe jedan mladiæ sa odlièjem, koji je tjerao dvokolice. èièa Gorio jedva uspje da
ustukne da ga kola ne pregaze. Konj se upla i od ki obrana, odskoèi malo u stranu i p
ojuri ka trijemu. Mladiæ se osvrnu Ijutito, pogleda èièa-Gorioa, i prije no to iziðe, poz
dravi ga odajuæi mu ono po tovanje koje mimo svoje volje ukazujemo zelena ima od kojih
zavisimo, ili ljudima rðavog glasa, zbog èega se docnije stidimo. Cièa Gorio mu odgov
ori prijateljskim i dobroæudnim pozdravom. Sve se ovo odigralo za tren oka. E en je
bio suvi e zami ljen, nije ni primijetio da nije sam, kad odjednom èu grofièin glas.
ta, Maksime, vi odlazite? reèe ona prijekorno i pomalo jetko.
Grofica nije ni primijetila da su kola u la. Rastinjak se naglo okrenu i vidje gro
ficu u divnoj sobnoj haljini od bijelog ka mira sa ru ièastim pojasom. Bila je nemarno
oèe ljana kao sve Pari anke prije podne; bila je nami-
58
risana, bez sumnje okupana, a njena ljepota, nekako prefinjena, bila je jo èulnija;
oèi su joj bile vla ne. Mladiæi umiju sve da zapaze: njihova se du a utapa u zraèenje ens
e ljepote, kao to biljka udi e iz vazduha svoje hranljive sastojke. Zato E en osjeti
mekotu i svje inu njenih ruku, iako ih nije ni dodirnuo. On je ispod ka mira vidio n
jene jedre grudi koje su se ponekad nazirale kroz poluotvorenu haljinu i privlaèil
e njegov pogled. Grofici nije bio potreban ste njak, sam je pojas isticao njen vit
ki stas; njen vrat kao da je bio stvoren za milovanje, a njene noge bile su divn
e u papuèama. Kad Maksim dohvati njenu ruku da je poljubi, E en tek tada primijeti M
aksima a grofica E ena.
 Gle! Vi ste ovdje, gospodine de Rastinjak, milo mi je to vas vidim, reèe ona glasom
kome se mora pokoriti svaki razuman èovjek.
Maksim je tako znaèajno gledao èas u E ena èas u groficu da je nagovje tavao nezvanom gost
u da treba da se èisti. »A, draga moja, nadam se da æe ovog uto-kljunoa izbaciti napolje
!« To su jasno i razgovjetno kazivali pogledi drskog i oholog mladiæa kojeg je grofi
ca Anastazija nazvala Maksimom i èije je lice ispitivala onim pokornim pogledom ko
ji nesvjesno odaje tajne svake ene. Rastinjaka obuze silna mr nja prema tom mladiæu.
Prvo zbog toga to uvidje kako je grozna njegova kosa prema divnoj, plavoj i lijep
o nakudravljenoj Maksimovoj kosi. Zatim, Maksim je imao lijepe i èiste èizme dok su
njegove, pored sve pa nje, bile prilièno ukaljane. Najzad, Maksimu je redengot staja
o kao saliven i davao mu izgled lijepe ene, dok je E en u dva i po èasa "po podne bio
u fraku. Posmatrajuæi ovog kico a, vitkog i visokog, sjajnih oèiju i blijeda lica, ko
ji je bio u stanju da upropasti i samohrano siroèe, pronicljivi mladiæ iz arante osje
ti ta znaèi biti otmjeno odjeven. I ne saèekav i E enov odgovor, gospoða de Resto zamaèe u
ugi salon, slièna leptiru, u haljini èiji
59
su se skuti lepr ali pri povijanju i razvijanju. Maksim ode za njom. E en, sav bijes
an, poðe za njima. I tako se svi troje naðo e zajedno kraj kamina, u velikom salonu. S
tudent je dobro znao da æe biti na smetnji tom odvratnom Maksimu; ali je htio da p
rkosi tom kico u, makar se i zamjerio gospoði de Resto. Odjednom, sjetiv i se da je vi
dio tog mladiæa na balu gospoðe de Bozean, on pogodi ta Maksim znaèi za gospoðu de Resto;
i, s onom mladiækom smjelo æu koja èini velike gluposti ili posti e velike uspjehe, on se
zareèe: «Evo mog suparnika, moram ga pobijediti.« Nerazborit mladiæ! On nije znao da Ma
ksim de Traj dopu ta da ga uvrijede, ali da prvi puca i ubija svog protivnika. E en
je bio dobar strijelac, ali jo nije imao dvadeset pogodaka sa dvadeset dva metka.
Mladi grof sjede u naslonjaèu kraj vatre, dohvati ma ice i poèe da d ara po kaminu tako
plaho-vito i tako zlovoljno da se lijepo Anastazijino lice odjednom sneveseli.
Ona se okrenu E enu i pogleda ga onim hladnim upitnim pogledom koji je rjeèito govor
io: Za to ne odlazite? Ali tako, da lijepo vaspitani ljudi mogu odmah da odgovore
onim reèenicama koje bi trebalo zvati izlaznim reèenicama.
E en napravi ljubazno lice i reèe: Gospoðo, po urio sam da vas posjetim zbog ...
Ali odjednom naglo uæuta, jer se otvori e vrata i uðe onaj gospodin koji je do ao kolima
. On je bio golo-glav, ne pozdravi se sa groficom, zagleda bri ljivo E ena, pru i ruku
Maksimu i reèe mu veoma prijateljskim tonom: Dobar dan", to neobièno iznenadi E ena. Ml
adi palanèani ne znaju kako je prijatno ivjeti utroje.
Gospodin de Resto, reèe grofica studentu, pokazujuæi na svog mu a.
E en se duboko pokloni.
Gospodin de Rastinjak, nastavi ona predstavljajuæi E ena grofu de Resto. On je, pr
eko Marsijakovih,
60
roðak vikontese de Bozean na èijem sam posljednjem balu imala zadovoljstvo da se upo
znam s njim.
Rijeèi roðak gospode vikontese de Bozean preko Marsijakovih, koje je grofica izgovor
ila gotovo deklamujuæi, puna one gordosti koju osjeæa svaka domaæica kad hoæe da poka e da
kod nje dolazi samo otmjeni svijet, èarobno su djelovale. Grof nije vi e bio hladan
i zvanièan, veæ pozdravi studenta.
Milo mi je, gospodine, reèe on to mi se dala prilika da se upoznam s vama.
I sam grof Maksim de Traj pogleda uznemireno E ena i odmah promijeni svoje izazivaèk
o dr anje. Ova nagla promjena koja nasta pri pomenu jednog imena, otvori oèi i povra
ti duh mladoh ju njaka. Visoko pari ko dru tvo nije vi e imalo tajni za njega. Pansion V
oker i èièa Gorio bili su sada daleko od njegovih misli.
Ja sam mislio da je porodica Marsijaka izumrla? reèe grof de Resto E enu.
Jeste, gospodine, odgovori on. Moj djeda, vitez de Rastinjak, o enio se nasljedni
com porodice de Mar-sijak. On je imao samo jednu kæer kojom se o enio mar al de Klaren
bo, djeda po majci gospoðe de Bozean. Mi smo mlaða grana i utoliko siroma nija to je mo
j djeda, vice-admiral, izgubio sve to je imao slu eæi kralja. Revolucionarna vlada ni
je priznala na a potra ivanja pri likvidiranju Indijskog dru tva.
Je li gospodin va djeda, prije 1789, komandovao brodom Osvetnik?
Jeste.
On je onda poznavao mog djeda koji je koman-dovao Varvikom.
Maksim sle e lako ramenima gledajuæi u gospoðu de Resto, kao da je htio da joj ka e: »Mi s
mo propali ako ova dvojica budu razgovarali o mornarici.« Anastazija razumjede pog
lede gospodina de Traja. Ona se nasmije i, kako to samo ene znaju, i reèe: Hodit
e,
61
I
Maksime, imam ne to da vas pitam. Gospodo, mi vas ostavljamo da zajedno plovite na
Varviku i na Osvetniku.« Ona ustade i izazivaèki pozva Maksima koji poðe s njom u bud
oar. Ovaj morganatski par, kako to lijepo ka u Nijemci a za ta mi nemamo odgovarajuæe
g izraza u francuskom jeziku, tek je stigao do vrata a grof prekide razgovor s E e
nom.
Anastazija ostanite, draga moja, povika on ljutite, vi dobro znate da ...
Odmah æu se vratiti, odmah, prekide ga ona; samo da ne to ka em Maksimu.
Doista, ona se ubrzo vrati. ene koje moraju da paze na narav svojih mu eva da bi mo
gle da rade ta hoæe, znaju dokle smiju da idu a da ne izgube njihovo dragocjeno pov
jerenje. One im nikad ne protivrjeèe kad su u pitanju obiène stvari. Tako je grofica
prema tonu grofova glasa uvidjela da je opasno ostati u budoaru. Za ovu neprija
tnost imala je da zahvali E enu. Zato ga sa neskrivenim negodovanjem pokaza Maksim
u, koji krajnje zajedljivo reèe i grofu, i njegovoj eni i E enu: Slu ajte, vi imate pos
la, ne elim da vam smetam; zbogom. I ode.
Ta ostanite, Maksime! povika grof.
Doðite na veèeru, reèe grofica koja ponovo ostavi E ena i grofa i ode sa Maksimom u prv
i salon gdje su èekali da gospodin de Resto otprati E ena.
Rastinjak je slu ao kako se èas zakikoæu, èas razgovaraju, pa zaæute; ali pakosni student
nastavi da pravi dosjetke sa gospodinom de Resto, laskao mu je ili ga uvlaèio u no
ve razgovore samo da bi ponovo vidio groficu i doznao u kakvim je odnosima sa èièa-G
orioom. Ova ena, oèevidno zaljubljena u Maksima, koja dr i mu a pod papuèom, a tajno odr a
a veze sa starim fabrikantom rezanaca, izgledala mu je veoma zagonetna. Htio je
da prozre u tu tajanstvenost, nadajuæi se da æe tako moæi da zagospodari tom Pari ankom.
62
Anastazija! pozva grof ponovo svoju enu.
Mora se, jadni Maksime, reèe ona mladiæu. Do-viðenja, veèeras...
Nadam se, Nazi, apnu joj on, da æemo se osloboditi onog mladiæa èije oèi uvijek zasijaj
kao eravice kad god se va a haljina otvori. Izjaviæe vam ljubav, obrukaæe vas i moraæu d
a ga ubijem.
Jeste li poludjeli, Maksime? reèe ona. Zar ti studenti nisu veoma pogodni da se n
a njih baci sumnja ljubomornog mu a, i da se tako prikrije pravi ljubavnik? Udesiæu
ja da ga Resto omrzne.
Maksim prsnu u smijeh i iziðe; grofica ga isprati i stade uz prozor da ga posmatra
kako puca bièem i tjera konja da poigrava. Vratila se tek onda kad su zatvorili k
apiju.
Znate li, draga moja, reèe joj grof kad se ponovo pojavila, imanje na kom ivi gosp
odinova porodica nije daleko od Verteja, na aran ti. Gospodinov i moj djeda bili
su poznanici.
Milo mi je to smo stari poznanici, reèe grofica rasijano.
Vi e nego to mislite, reèe E en tihim glasom.
Kako! reèe ona ivo.
Evo kako, reèe student. Vidio sam maloèas da je iz va e kuæe izi ao jedan gospodin s koj
m stanujem u istom pansionu, soba do sobe, èièa Gorio.
Pri pomenu tog imena ukra enog rijeèju èièa, grof koji je d arao po kaminu, baci ma ice u v
tru, kao da se opekao, i ustade.
Gospodine, mogli biste kazati gospodin Gorio! viknu on.
Grofica prvo problijedje kad vidje mu a tako razdra-zenog, pa onda pocrvenje i zbu
ni se; najzad odgovori usiljeno prirodnim glasom, sa izvje taèenom veselo æu na licu: »Nik
oga na svijetu ne volim vi e od njega...«
63
Tu zastade, pogleda u klavir kao da se neèega prisjetila i reèe: Volite li muziku, g
ospodine?
Mnogo, odgovori E en, sav crven i zbunjen pretpostavkom da je uèinio neku veliku gl
upost.
 Pjevate li? zapita ga ona, priðe klaviru i preletje preko svih dirki od najni eg ut
do najvi eg fa. Rrra!
Ne, gospoðo.
Grof de Resto hodao je po sobi uzdu i poprijeko.
teta, ko umije da pjeva, mo e imati mnogo uspjeha, reèe grofica i zapjeva: Sa-aro, s
a-ro, sa-a-a-ro, non du-bi-ta-re.
Izgovoriv i ime èièa Gorioa, E en je napravio jak utisak, ali sasvim suprotan utisku koj
i su izazvale rijeèi: roðak gospoðe de Bozean. On se nalazio u polo aju èovjeka koji je, z
ahvaljujuæi naroèitom povjerenju, mogao da razgleda zbirku nekog ljubitelja starina,
pa je nepa njom iz punog ormana izvajanih figura, oborio tri--èetiri slabo nalijepl
jene glave. Za elio je da propadne u zemlju. Lice gospoðe de Resto bilo je hladno a
ravnodu ne oèi izbjegavale su poglede nesreænog studenta.
Gospoðo, reèe on, vi imate da razgovarate sa gospodinom de Resto, i zato vas molim
da primite uvjerenje o mom po tovanju, i da mi dopustite ...
Kad god budete do li, prekide ga naglo grofica, prièiniæete i gospodinu de Resto i me
ni najveæe zadovoljstvo, budite uvjereni u to.
E en se pokloni duboko i grofici i grofu pa iziðe, a grof ga, i pored njegovog opira
nja, isprati do predsoblja.
Kad god bude do ao ovaj gospodin, reèe grof Morisu, ka ite mu da nismo kod kuæe, ni gos
poða ni ja.
Kad E en iziðe primijeti da pada ki a. Eto reèe on u sebi, napravio sam glupost kojoj ne
znam ni uzroka ni znaèaja, a sad æu jo upropastiti odijelo i e ir. Bolje bi bilo da sam
ostao kod kuæe i bubao za ispit, spremajuæi se za dobrog sudiju. Mogu li odlaziti u
dru tvo
64
kad je za to potrebno imati kola, èiste èizme, neophodnu opremu, zlatan lanac, danju
rukavice od bijele jelenske ko e koje staju po est franaka par, a uveèe ute rukavice!
A, matori ugursuze, èièa Gorio!
Kad je izi ao na ulicu, naidoðe neka iznajmljena kola koja su se vraæala sa svadbe. Koèi
ja je jedva èekao da kri om zaradi ne to za sebe i vidjev i E ena u fraku, s bijelim prslu
om, utim rukavicama i sjajnim èizmama a bez ki obrana, upita ga znakom hoæe li da ga po
veze. E en je bio obuzet onim prigu enim bijesom koji gura mlade ljude sve dublje u
ponor u koji su upali, kao da æe tamo naæi neki sreæan izlaz. On glavom dade znak da p
ristaje na koèija evu ponudu i uðe u kola, iako je imao samo dvadeset dva sua. Nekolik
o pomorand inih cvjetova i zlatnih konèiæa pokazivali su da su se u njima vozili mlade
nci.
Kuda æe gospodin? upita koèija , koji je veæ skinuo bijele rukavice.
Vala, pomisli E en, kad sam veæ ovako zabasao, onda da bar ne to uæarim! Tjerajte u pal
atu de Bozean, odgovori on glasno.
U koju? zapita koèija .
Ovo pitanje zbuni E ena. Ovaj novajlija u otmjenosti nije znao da postoje dvije pa
late de Bozean, a nije znao ni koliko ima roðaka koji ne pomi ljaju na njega.
Vikonta de Bozean, ulica ...
Grenel, dodade koèija klimnuv i glavom i pre-kinuv i ga. Znate, imate i palatu grofa i
markiza de Bozean, u Ulici Sen-Dominik, dodade on, podi uæi papuèu na kolima.
Znam, odgovori E en odsjeèno. Danas mi se svak ruga! reèe on i baci e ir na prednje sje
i te. Skupo æu sve ovo platiti. Ali æu bar kao pravi gospodin posjetiti svoju tobo nju r
oðaku. A onaj stari zlikovac, èièa Gorio, veæ me ko ta najmanje deset franaka. Ali æu bar i
prièati gospoði de Bozean ta mi se sve desilo, mo da æu
5 Cièa Gorio
65
je nasmijati. Ona je vjerovatno upoznata sa tajnom zloèinaèkih veza izmeðu onog matoro
g pacova bez repa i one lijepe ene. Bolje je da zadobijem naklonost svoje roðake ne
go da se nosim s onom pokvarenom enom koja mi izgleda veoma skupa. Kad je ime ove
lijepe vikontese tako moæno, koliko tek vrijedi ona sama? Okrenimo se onima ka vr
hu. Kad se veæ napada ne to na nebu, onda treba gaðati pravo u boga!
Te su rijeèi samo kratak izvod mnogih i mnogih misli koje su se vrzmale po njegovo
j glavi. Gledajuæi kako pada ki a, on se malo smiri i osjeti spokojnim. Tje io se da æe
bar korisno potro iti posljednji novac koji ima pri sebi, jer æe saèuvati frak, èizme i e
r. Zato se nasmijao kad je koèija doviknuo: Otvorite vrata, molim vas! Vratar u crv
enoj i zlatom optoèenoj livreji otvori vrata palate, i Rastinjak je sa zadovoljstv
om gledao kako njegova kola prolaze ispod trijema, zaokreæu u dvori te i zaustavljaj
u se pred ulazom. Koèija u dugaèkom plavom kaputu priðe kolima i spusti kolski stepenik
. Izlazeæi iz kola, E en èu prigu en smijeh koji je dolazio iz hodnika sa stubovima. Slu
ge su se veæ podsmijevale ovim prostim svatovskim kolima. Njihov smijeh zaèu se ba on
da kad je student uporeðivao svoja kola sa jednim od najljep ih koèija koje postoje u
Parizu, u koje su bila upregnuta dva nemirna konja s ru ama iza u iju, koji su grizl
i ðem, a koje je koèija , na-pudrovan i sa lijepom maramom oko vrata, kratko dr ao na uz
di, kao da su htjeli da se otmu. U ose-d'Anten, u dvori tu gospoðe de Resto vidio je
lake dvokolice èovjeka od dvadeset est godina. U predgraðu Sen-Zermen zatekao je rask
o velikog plemiæa, ekipa koji je vrijedio vi e od trideset hiljada franaka.
Ko li je tu? zapita se E en shvativ i, istina malo dockan, da u Parizu ima veoma mal
o slobodnih ena i da skupo staje njihovo osvajanje. Doðavola! Vjerovatno i moja roðak
a ima svog Maksima.
66
Te ko o alo æen, on se pope uz stepenice. Cim se pojavi, otvori e se staklena vrata; pred
njim se pojavi e sluge uozbiljene kao magarci kad ih timare. Onaj bal na kom je i
on bio prisutan, prireðen je u velikim prostorijama za sveèanosti, u prizemlju palat
e de Bozean. Po to nije imao vremena da posjeti svoju roðaku izmeðu poziva i bala, on
nije ni poznavao stan gospoðe de Bozean! pru ala mu se prilika da prvi put vidi èuda o
ne elegancije koja odaje du u i navike jedne otmjene ene. Ovo je bilo utoliko zanim
ljivije za posmatranje to je mogao da pravi poreðenja sa salonom gospoðe de Resto. Ve
kontesa je primala u èetiri i po èasa. Da je E en do ao pet minuta ranije, ne bi ga prim
ila. E ena, koji nije imao pojma o raznim pari kim obièajima, od-vedo e gospoði de Bozean
preko velikih bijelih stepenica punih cvijeæa, sa pozlaæenom ogradom i crvenim æilimi-
ma. On ni ta jo nije znao o njoj, iako je spadala u ene o kojima se svake veèeri prepr
ièavaju prièe po pari kim salonima.
Vikontesa je veæ tri godine bila u prisnim vezama sa markizom d'A ida-Pento, koji je
spadao u najpoznatije i najbogatije portugalske plemiæe. To je bila jedna od onih
bezazlenih veza koje imaju u sebi tolik« dra i za one koji je odr avaju, tako da ne p
odnose nikog drugog. Zato je i vikont de Bozean, htio-ne htio, po tovao pred svije
tom ovu morganatsku vezu. Svi oni koji su prvih dana ovog prijateljstva dolazili
kod vikontese u dva èasa po podne zaticali su marlkiza d'A ida-Pento. Gospoða de Boze
an nije mogla da odbija posjete, jer bi to bilo vrlo nepristojno, ali je ipak hl
adno primala svoje goste, pa ljivo zagledala are na tavanu, tako da je svakom bilo
jasno koliko joj smeta. Kad se razglasilo po Parizu da su gospoði de Bozean neprij
atne popodnevne posjete, niko joj vi e nije dolazio. Ona je odlazila u Veselo pozo
ri te ili u Operu sa gospodinom de Bo-zeanom i gospodinom d'A ida-Pentom. Ali gospod
in de
i
67
Bozean, kao lijepo vaspitan èovjek, uvijek je ostavljao svoju enu i Portugalca same
u lo i. Gospodin d'A ida je mislio da se eni jednom od gospoðica de Ro fid. U visokim dr
u tvenim krugovima svako je, osim gospoðe de Bozean, znao za tu vezu. Neke njene pri
jateljice bijahu joj kao nagovijestile ne to; ali ona se na to smijala, vjerujuæi da
one to èine iz zavisti, eleæi da pomute njenu sreæu. Meðutim trebalo je objaviti vjeridb
u. Iako je do ao da obavijesti vikontesu o ovome braku, lijepi Portugalac jo nije s
mio da izusti ni jednu jedinu rijeè o tome. Za to? Zato to, bez sumnje, ni ta nije te e n
ego saop titi eni takav ultimatum. Ima ljudi koji se bolje osjeæaju u dvoboju, pred èov
jekom koji im mo e svakog èasa probosti srce maèem, nego pred enom koja poslije dvoèasovn
og jadikovanja pada u nesvjest i tra i soli za udisanje da bi se osvje ila. Dakle, g
ospodin d'A- ida-Pento sjedio je kao na trnju i mislio da poðe, govoreæi u sebi da æe go
spoða de Bozean doznati ovu vijest; on æe joj pisati; biæe mu lak e da ovo ljubavno ubis
tvo izvr i pismeno nego usmeno. Kad sluga prijavi gospodina E ena de Rastinjaka, mar
kiz d'A ida-Pento za-drhta od radosti. Zapamtite dobro da zaljubljena ena ima vi e sm
isla za sumnjièenja no sposobnosti da unese promjene u svoja zadovoljstva. Kad nek
o hoæe da je napusti, ona br e shvati smisao nekog pokreta no to Virgilijev parip osj
eti ona maju na tijela glasnika ljubavi. Zato i gospoða de Bozean primijeti ovaj neh
otièan trzaj, koji je bio lak, ali bezazleno stra an. E en nije znao da u Parizu nikom
e ne treba uæi u kuæu dok se prethodno, od kuænih prijatelja, ne sazna sve o mu u, o eni
i djeci, da se ne bi uèinila neka od onih gluposti za koje Poljaci tako ivopisno ka u
: Upregnite pet volova u kola! svakako zato da biste se izvukli iz nezgode u koj
u ste zapali. Takve neprilike jo nemaju imena u Francuskoj zacijelo zato to se mis
li da su one u njoj nemoguæe uslijed jako rasprostranjenog ogova-
68
ranja. Po to je dobro nasio kod gospoðe de Resto, koja mu nije ostavila ni toliko vr
emena da se izvuèe iz kripca, samo je E en bio u stanju da nastavi sa svojim eprtljanj
ima, oti av i u posjetu gospoði de Bozean. Ali ako je tamo i suvi e mnogo smetao gospoði d
e Resto i gospodinu de Traju, ovdje je spa avao gospodina d'A ida.
Zbogom, reèe Portugalac ureèi vratima, dok je E en ulazio u jedan mali i lijepi salon,
siv i ru ièast, u kome je rasko bila uslovljena elegancijom.
Ali da se vidimo veèeras, reèe gospoða de Bozean, okrenu glavu i pogleda u markiza. Z
ar neæemo u pozori te?
Ne mogu, reèe on i dohvati kvaku na vratima. Gospoða de Bozean ustade, pozva g
a k sebi ne
osvræuæi se na E ena koji je, stojeæi zasjenjen pred bljeskom divotnog bogatstva, povjer
ovao u istinitost arapskih prièa i nije znao gdje da se skloni ispred ove ene koja
ga ne primjeæuje. Vikontesa podi e ka iprst desne ruke i njime pozva markiza preda se.
U njenom pokretu bilo je i plahovitog despotizma i silne strasti, te markiz pus
ti kvaku i vrati se. E en ga je zavidljivo gledao.
To je onaj èovjek èija kola èekaju dolje! Treba dakle imati bijesne konje, sluge u liv
rejama, i more zlata da bi se zadobio pogled jedne Pari anke. Demon rasko i ujede ga
za srce, obuze ga groznica dobiti, a elja za zlatom osu i mu grlo. Imao je sto tri
deset franaka za tri mjeseca. Njegov otac, majka, braæa, sestre, tetka, nisu tro ili
, svi zajedno, ni dvjesta franaka mjeseèno. Ovo brzo poreðenje izmeðu njegovog sada njeg
polo aja i cilja koji je trebalo da postigne samo poveæa njegovo zaprepa æenje.
A za to, reèe vikontesa smijuæi se, ne mo ete da doðete u Italijansko pozori te?
Imam posla. Pozvan sam na veèeru kod engleskog ambasadora.
9
Ostavite sve to.
Kad èovjek samo poène da la e, on je onda primoran da upada iz la i u la . Gospodin d'A ida
reèe tada smijuæi se: Vi to zahtijevate?
Zacijelo?
Eto, to sam elio da mi ka ete, odgovori on i pogleda je onim nje nim pogledom koji b
i umirio svaku drugu enu. Zatim, dohvati vikontesinu ruku, poljubi je i ode.
E en zagladi rukom kosu i spremi se za pozdrav, vjerujuæi da æe se sad gospoða de Bozean
sjetiti i njega; ali, ona odjednom pojuri, uðe u galeriju, pritrèa prozoru i stade
gledati gospodina d'A ida kako ulazi u kola; ona pa ljivo oslu nu i èu kako sluga ponavl
ja ko-èija u: »Kod gospodina de Ro fida«.
Ove rijeèi i naèin na koji se gospodin d'A ida zavali u kola djelovali su kao udar gro
ma na ovu enu, i ona se vrati obuzeta najcrnjim slutnjama. Za visoke dru tvene krug
ove to su najstra nije nesreæe. Vikontesa uðe u spavaæu sobu, sjede za sto i uze hartiju
za pisma.
»Po to veèerate kod Ro fidovih, a ne u engleskoj ambasadi, napisa ona, morate se objasni
ti sa mnom. Ja vas èekam«.
Kad je ispravila nekoliko slova koja je usljed grèevitog drhtanja ruke rðavo napisal
a, ona se potpisa sa K, to je trebalo da znaèi Kler de Burgonj, i zazvoni.
Zaèe, reèe sluzi koji odmah uðe, otiðite u sedam i po èasova kod gospodina de Ro fida i
ra ite mar-kiza d'A idu. Ako je gospodin markiz tamo, predajte mu ovo pismo, i ne èeka
jte odgovor; ako ne bude tamo, vratite pismo.
Gospoðu vikontesu èeka neko u salonu.
Zbilja, reèe ona i uðe unutra.
E enu je veæ bilo jako neugodno; najzad ukaza se vikontesa koja mu reèe glasom koji ga
silno uzbudi: Oprostite, gospodine, morala sam da napi em jedno
70
pismo, a sada vam stojim na raspolaganju.« Nije znala ta govori, jer evo ta je misli
la: »A, on hoæe da se o eni gospoðicom de Ro fid. No, je li on slobodan? Taj brak ima da s
e pokvari jo noæas, ili ja... Ali o tome se sutra neæe vi e ni govoriti«.
Roðako ... odgovori E en.
Kako? uzviknu vikontesa i osinu ga drskim pogledom od kog se student sledi.
E en je razumio to njeno: kako. Za ova tri sata on je toliko stvari nauèio da je pos
tao obazriv.
Gospoðo, popravi se on i poorvenje. Tu zastade, pa onda nastavi: Oprostite mi; me
ni je potrebno toliko pomoæi da mi malo srodstva ne bi ni ta naudilo.
Gospoða de Bozean se nasmije i, ali alosno: ona je veæ osjeæala nesreæu koja se bli ila.
Kad biste znali u kakvom se polo aju nalazi moja porodica, nastavi on, vi biste
pristali da budete jedna od onih vila iz bajki koje u ivaju u otklanjanju te koæa svoj
ih tiæenika.
Dakle, roðaèe, reèe ona smijuæi se, èime vam mogu pomoæi?
A zar ja to znam? Ali biti s vama i u najdaljem srodstvu vrijedi koliko èitavo bo
gatstvo. Zbunili ste me, ne znam ni ta sam vam kazao. Vi ste jedina osoba koju po
znajem u Parizu. Htio sam da vas zamolim da me prisvojite kao kakvo siroèe koje bi
se uhvatilo za va skut i koje bi bilo u stanju da za vas da i svoj ivot.
Da li biste ubili nekoga zbog mene? ; Ubio bih i dvojicu, reèe E en.
Dijete! Da, vi ste pravo dijete, reèe ona zaustavljajuæi suze. Vi biste mogli iskre
no voljeti!
Ah! uzdahnu on klimnuv i glavom. Vikontesa se ivo zainteresova za studenta
zbog
njegovog odgovora. Ju njak je pravio svoj prvi raèun. Izmeðu plavog budoarr gospoðe de
Resto i ru ièastog
71
salona gospoðe de Bozean, on je svr io tri godine onog Pari kog prava o kome se ne gov
ori, mada se iz njega sastoji veliko dru tveno pravo koje, ako se dobro nauèi i prim
ijeni, daleko vodi.
A, sjetio sam se, reèe E en. Ja sam na va em balu upoznao gospoðu de Resto i bio sam da
nas prije podne kod nje.
Morali ste joj biti na smetnji, reèe gospoða de Bozean smije eæi se.
Da, ja sam neznalica koja æe cio svijet izazvati protiv sebe, ako mi vi ne pomogn
ete. Mislim da je veoma te ko naæi u Parizu mladu, lijepu, bogatu i elegantnu enu koj
a je slobodna, a meni je potrebna takva ena koja bi me upoznala sa onim to vi ene u
mijete tako lijepo da objasnite: sa ivotom. Svuda æu naiæi na nekog gospodina de Traj
a. Do ao sam, dakle, k vama da mi objasnite jednu zagonetku i da vas zamolim da mi
ka ete kakvu sam to glupost uradio.. Govorio sam o nekom èièi...
Gospoða vojvotkinja de Lan e, reèe Zak prekidajuæi studenta, kome to ne bi pravo.
Ako elite da uspijete u ivotu, reèe vojvotkinja tihim glasomj prije svega ne smijet
e biti tako plahoviti.
O! Dobar dan, draga moja, nastavi ona iduæi u susret vojvotkinji, stisnu joj ruke
srdaèno i umiljato kao da joj je roðena sestra, a vojvotkinja joj to uzvrati sa naj
veæom ljubazno æu.
»Evo dvije dobre prijateljice! pomisli Rastinjak. Sad æu imati dvije za titnice. Ove d
vije ene moraju imati iste osobine, te æe se obje bez sumnje zauzeti za mene.«
Èemu imam da zahvalim to si do la, draga moja Antoaneta? reèe gospoða de Bozean.
Vidjela sam gospodina d'A ida-Pento kad je ulazio kod gospodina de Ro fida pa sam p
omislila da ste sami.
72
Gospoða de Bozean osta hladna i ne pocrvenje, njen se pogled ne promijeni, a njeno
èelo kao da se razve-dravalo dok je vojvotkinja izgovarala ove kobne rijeèi.
Da sam znala da ste zauzeti... dodade vojvotkinja okrenuv i se E enu.
Gospodin de Rastinjak, moj roðaik, reèe vikon-tesa. ta je sa generalom de Monrivo? r
eèe ona. Juèe mi je Serizi rekao da se nigdje ne pojavljuje. Je li bio danas kod vas
?
Po to se govorilo da je vojvotkinju napustio gospodin de Monrivo, u kog je ona bil
a smrtno zaljubljena, ovo je pitanje acnu posred srca, i ona odgovori pocrve-njev i
: Juèe je bio u Jeliseju.
Na slu bi, reèe gospoða de Bozean.
Klaro, vi zacijelo znate da æe se sutra objaviti vjeridba gospodina d'A ida-Pento i
gospoðice de Ro fid? nastavi vojvotkinja sijevajuæi pakosno oèima.
Udar je bio isuvi e jak, vikontesa preblijedje i odgovori smijuæi se: To je vijest k
ojom se zanimaju glupaèi. Za to bi gospodin d'A ida dao jedno od najpoznatijih portuga
lskih imena gospoðici de Ro fid? Ro fidovi su skora nji plemiæi.
 Ali æe Berta, kako se govori, imati dvije stotine hiljada li var a prihoda.
Gospodin d'A ida je i suvi e bogat da bi se time rukovodio.
Draga moja, gospoðica de Ro fid je dra esna.
A!
Najzad, on je danas tamo na veèeri, sve je ureðeno. Iznenaðena sam koliko ste vi malo
obavije teni o tome.
Dahle, kalkvu ste to ludoriju uèinili, gospodine? reèe gospoða de Bozean. Ovaj siroti
deèko pravi je novajlija u dru tvu te pojma nema o èemu mi govorimo. Budite dobri pre
ma njemu, a na razgovor osta-
73
vimo za sutra. Vidite, sutra æe sve biti zvanièno objavljeno, i onda æete moæi sa sigurn
o æu govoriti o tome. Vojvotkinja odmjeri E ena od glave do pete onim drskim pogledom
koji èovjeka smrvi, i stavi mu na znanje da je niko i ni ta. -
Gospoðo, ja sam nehotice stra no uvrijedio gospoðu de Resto. Nehotice, eto, u tome je
moja krivica, reèe student koji se veæ sna ao i shvatio zajedljiva i potajna peckanja
u ljubaznim rijeèima ovih dviju ena. Vi se i dalje viðate s onima koji vam svjesno n
anose bol, a mo da i strahujete od njih, dok onoga koji nesvjesno nanosi uvrede sm
atraju za glupaka i smetenjaka koji ne umije nièim da se koristi, a svako ga prezi
re.
Gospoða de Bozean pogleda studenta onim pogledom velikih du a u kome je bilo i zahva
lnosti i dostojanstva. Taj pogled bio je melem za ranu koju je studentovu srcu z
adala vojvotkinja svojim izvr iteljsko--procjenjivaèkim pogledom, kojim je odmjerila
njegovu vrijednost.
Zamislite da sam uspio da zadobijem blagonaklonost grofa de Resto, jer, reèe on i
pogleda vojvotkinju istovremeno i ponizno i zajedljivo, moram vam priznati, gos
poðo, ja sam zasada samo gre ni student, sam samcit, puki siromah ...
Ne govorite tako, gospodine de Rastinjak. ene nikad ne vole ono to niko ne voli.
E, reèe E en, meni je tek dvadeset dvije godine, i èovjek mora da podnosi nezgode koj
e idu sa godinama. Uostalom, ja se ispovijedam; a nemoguæe je kleknuti u ljep u ispo
vjedaonicu: u ovoj se èine grijesi koji se priznaju u onoj drugoj.
Zbog njihove neukusnosti, vojvotkinja hladno primi i osudi ove jeretièke rijeèi, i r
eèe vikontesi:
Gospodin je do ao...
Gospoða de Bozean poèe slatko da se smije i svom roðaku i vojvotkinji.
74
Do ao je, draga moja, i tra i vaspitaèicu dobra ukusa.
Gospoðo vojvotkinjo, nastavi Rastinjak, zar nije prirodno to elimo da upoznamo tajn
e onoga to nas oèarava? (Sad sigurno govorim, pomisli on, kao kakav brica.)
Mislim da je gospoða de Resto uèenica gospodina de Traja, reèe vojvotkinja.
Gospoðo, ja o tome nisam imao ni pojma, nastavi student. Zato sam i upao tako glu
po meðu njih. Najzad, mu me je lijepo primio, ena bi me podnosila neko vrijeme, ali
mi odjednom pade na um da im ka em kako poznajem jednog èovjeka kog sam vidio da izl
azi na tajne stepenice i koji je u dnu hodnika poljubio groficu.
Ko je to bio? zapita e obje ene.
Neki starac koji ivi sa dva zlatnika mjeseèno kao i ja, ubogi student, na kraju pr
edgraða Sen-Marso, pravi bijednik, kome se svako podsmijeva a koga zovemo èièa Gorio.
Pa vi ste pravo dijete, uzviknu vikontesa. Gospoða de Resto se kao djevojka pre iva
la Gorio.
Kæi nekog fabrikanta rezanaca, nastavi vojvotkinja, beznaèajna ena koja je predstavl
jena dvoru istog dana kad i kæi nekakvog poslastièara. Zar se ne sjeæate, Klaro? Kralj
je poèeo da se smije i rekao je na latinskom ne to duhovito o bra nu. Ljudi... kako o
no bija e? Ljudi...
Eiusdem farinae, reèe E en.
Tako je, reèe vojvotkinja.
A, to je njen otac, nastavi student u asnut.
Dabome; èièa je imao dvije kæeri koje ludo voli, iaiko se obje gotovo odrièu njega.
Nije li druga udata, reèe vikontesa gledajuæi u gospoðu de Lan e, za nekog barona de Ni
sen ana? Da se ne zove Delfina? Je li to ona plavu a koja ima lo u
u Operi, a odlazi i u Veselo pozori te, i glasno se smije da bi privukla pa nju na s
ebe?
Vojvotkinja se nasmije i i reèe: Pa ja vam se divim, draga moja. to vas toliko zanima
ju ti ljudi? Trebalo je biti ludo zaljubljen, kao to je bio Resto, pa se o eniti br
a narevom kæerkom, gospoðicom Anastazijom. Ali neæe se mnogo uvajditi. Ona je pala u ruk
e gospodinu de Traju, koji æe je upropastiti.
One su se odrekle svog oca? ponovi E en.
Da, da, odrekle su se svog oca. Nekakvog oca, nastavi vikontesa, dobrog oca koj
i je, kako se prièa, dao svakoj u miraz po pet ili est stotina hiljada franaka da i
h usreæi lijepom udajom, a za sebe zadr ao samo osam do deset hiljada Hvara prihoda,
vjerujuæi da æe njegove kæeri ostati njegove kæeri, misleæi da je sebi stvorio kod njih d
va izvora za izdr avanje, dvije kuæe gdje æe ga obo avati i njegovati. Poslije dvije god
ine zetovi su ga otjerali iz svojih domova kao posljednjeg bijednika ...
Iz E enovih oèiju kanu nekoliko suza. Nedavno se okrijepio èistim i svetim porodiènim os
jeæanjima, jo je vjerovao u svoje mladalaèke snove i ovo mu je bio prvi dan na boji tu
pari ke civilizacije. Istina uzbuðenja djeluju tako sna no da ove tri osobe zaæuta e za tr
enutak gledajuæi se nijemo.
E, bo e moj! reèe gospoða de Lan e, ovo je zaista stra no, a dogaða se svakog dana pred
m oèima. Ima li tome kakvog uzroka? Recite mi, draga moja, jeste li se ikad zapita
li ta je to zet? Zet je èovjek za koga odgajamo, vi ili ja, milo malo stvorenje za
koje nas vezuje hiljadu veza, koje æe sedamnaest godina biti radost porodice, njen
a najèistija du a, kako bi rekao Lamartin, i najzad postati njena napast. Kad nam ta
j èovjek uzme kæer, on æe prvo dograbiti svoju ljubav kao sjekiru da njome iz srca i d
u e toga anðela iskorijeni sva osjeæanja koja su je vezivala za njenu po-
76
rodicu. Do juèe je na a kæi bila sve za nas, mi smo bili sve za nju; sutradan, ona pos
taje na neprijatelj. Zar ne gledamo tu tragediju svakog dana? Ovdje je snaha kraj
nje neobazriva prema svekru koji je sve rtvovao za svog sina. Tamo opet zet izbac
uje ta tu iz kuæe. èujem kako se ljudi pitaju èega danas ima dramatiènog u dru tvu. Eto, ze
ova drama je stra na, ne raèunajuæi na e brakove koji su postali vrlo glupi. Znam vrlo d
obro ta se dogodilo tom starom fabrikantu rezanaca. Mislim da se sjeæam da je taj F
orio ...
Gorio, gospoðo.
Da, taj Morio bio je za vrijeme revolucije predsjednik jednog odbora; bio je po
sveæen u tajnu one poznate gladi i poèeo je da se bogati prodajuæi u to vrijeme bra no d
eset puta skuplje no to ga je kupovao. A nabavio ga je koliko je htio. Upravnik d
obara moje babe uzeo je od njega silne pare za bra no. Taj Gorio dijelio je dobit,
bez sumnje, kao svi takvi ljudi, sa odborom narodnog spasa. Sjeæam se da je uprav
nik govorio mojoj babi da mo e biti sasvim spokojna u Granviljeu, jer je njeno ito
najbolja preporuka za nju. Dakle, taj Lorio koji je d elatima prodavao ito, imao je
jednu jedinu strast. Ka u da obo ava svoje kæeri. Stariju je uvalio u kuæu de Resto, a
mlaðu udao za barona de Nisen ana, bogatog bankara koji se izdaje za roajalistu. Raz
umljivo je da se za vrijeme Carstva zetovi nisu snebivali da primaju u kuæu ovoga
starca iz Devedeset i treæe; to je jo nekako i lo pod Bonapartom. Ali kad su se povra
titi Burbonci, starac je poèeo da smeta gospodinu de Resto, a jo vi e bankaru. Kæeri, k
oje su mo da jo uvijek voljele svog oca, htjele su da zadovolje i njega i svoje mu ev
e, i da vuci budu siti i sve ovce na broju; i tako su primale Gorioa kad su bile
same, izmi ljajuæi nje ne izgovore. »Tata, doðite, biæe nam prijatnije jer æemo biti sami!
. J' mislim, draga moja, da istinita osjeæanja imajuæi-... : razum: srce ovog jadn
ika iz De-
77
vedeset treæe bilo je ranjeno. Vidio je da se njegove kæeri stide njega i da on smet
a svojim zetovima, ako one vole svoje mu eve. Trebalo je, dakle, da se rtvuje. I on
se rtvovao, jer je bio otac: sam se prognao. Kad je vidio da su mu kæeri zadovoljn
e, povjerovao je da je dobro uradio. Sauèesnici tog malog zloèina bili su i otac i kæe
ri. To svuda vidimo. Zar taj èièa Dorio ne bi bio masna mrlja u salonu svojih kæeri? O
n bi se u njemu snebivao i bilo bi mu dosadno. To to se dogodilo tome ocu mo e se d
ogoditi i najljep oj eni sa èovjekom koga mnogo voli: ako mu dosadi svojom ljubavlju,
on ode i izbjegava je, slu eæi se kojekakvim niskostima. Tako biva sa svim osjeæanjim
a. Na e je srce riznica, ako ga odjednom ispraznite, onda ste propali. Kao to ne op
ra tamo èovjeku koji je ostao bez prebijene pare, tako isto ne opra tamo ni osjeæanju ko
je se u cijelosti ispolji. Taj otac dao je sve. Davao je punih dvadeset godina,
i svoju nje nost, i svoju ljubav; dao je sve svoje bogatstvo za jedan dan. Kad su
njegove kæeri dobro iscijedile limun, koru su bacile na ulicu.
Svijet je gadan, reèe vikontesa cupkajuæi svoj al oborenih oèiju, jer je bijehu u srce
pogodile rijeèi koje je gospoða de Lan e njoj namijenila prièajuæi ovu prièu.
Gadan! Ne, odgovori vojvotkinja; uvijek je on takav bio. Ja vam o njemu ovako
govorim zato to hoæu da vam poka em da ga dobro poznajem. I ja sam va eg mi ljenja, reèe o
a ste uæi ruku vikontesi. Svijet je kaljuga, gledajmo da ostanemo na visini. Tada us
tade, poljubi u èelo gospoðu de Bozean govoreæi: Ala ste sada lijepi, draga moja. Jo ni
kad nisam vidjela tako lijepu boju lica. Zatim jedva primjetno klimnu glavom pog
ledav i u roðaka i iziðe.
Èièa Gorio je velièanstven! Reèe E en sjetiv i se da ga je vidio kako noæu savija svoje
od pozlaæenog srebra.
78
i
Gospoða de Bozean bija e toliko zami ljena da nije èula njegove rijeèi. I tako proðe nekoli
o trenutaka u æutanju, a siromah student, zgranut i postiðen, ne usudi se ni da ode,
ni da ostane, ni da progovori.
Svijet je gadan i zloban, reèe najzad vikontesa. Èim nam se dogodi neka nesreæa, odma
h se naðe neki prijatelj koji dotrèi da nam je saop ti i da nam rije po srcu no em, hval
eæi nam njegovu dr ku. Veæ me ujedaju, veæ mi se podsmijevaju! Ali ne dam se ja. Ona gor
do ispravi glavu kao otmjena ena, a to je i bila, i iz njenih ponosnih oèiju sijevn
u e munje. Gle, reèe spa-ziv i E ena, vi ste jo tu!
Jo , reèe on alosno.
Dakle, gospodine de Rastinjak, postupajte s ljudima onako kako zaslu uju. elite da
uspijete; ja æu vam pomoæi. Uvidjeæete koliko je duboka enska pokvarenost, izmjeriæete v
elièinu bijedne ljudske sujete. Iako sam pa ljivo èitala tu knjigu o svijetu, ipak ima
stranica koje su mi ostale nepoznate. Sad znam sve. Ukoliko hladnije budete raèun
ali, utoliko æete bolje uspjeti. Ako hoæete da vas se svijet boji, udri te bez milos
ti. I ljude i ene smatrajte za po tanske konje koje æete na svakoj stanici ostavljati
da crknu, pa æete ostvariti sve svoje elje. Zapamtite da neæete biti niko i ni ta ako
ne budete imali enu koja æe se zauzimati za vas. Ona treba da bude mlada, bogata i
otmjena. Ali krijte kao blago svako istinito osjeæanje; ne dajte ni da ga naslute,
jer æete propasti. Neæete vi e biti d elat, veæ æete posta/ti rtva. Ako ikoga zavolite, è
e dobro svoju tajnu! Nemojte je odati dok dobro ne provjerite kome æete otvoriti s
voje srce. Da biste unaprijed saèuvali tu ljubav koja jo ne postoji, nauèite se da bu
dete nepovjerljivi prema svijetu. Èujte me, Miguele... (Ona ne primijeti da se pre
varila u imenu.) Postoji ne to jo strasnije od ovog kæerinskog napu tanja oca, èiju smrt
le obje njegove kæeri. To je suparni tvo izmeðu dvije sestre. Resto je plemiæ, njegova
79
ena je primljena u dru tvo, predstavljena je i dvoru; ali njena sestra, njena bogat
a sestra, lijepa gospoða Delfina de Nisen an, ena jednog bankara, presvisnu od alosti
i zavisti jer je ostala daleko iza svoje sestre; sestru vi e ne smatra sestrom; te
se dvije ene odrièu jedna druge, kao to se odrièu i svog oca. I zato bi gospoða de Nise
n an polokala sve blato izmeðu ulica Sen-Lazar i Grenel samo da uðe u moj salon. Ona j
e povjerovala da æe pomoæu de Marseja doæi do svog cilja, postala je njegova robinja i
prosto mu dosadi. Ali de Marsej slabo mari za nju. Ako mi je predstavite, vi æete
postati njeno mezimèe, i ona æe vas obo avati. Volite je poslije, ako mo ete, ako ne, v
i je iskoristite. Pozvaæu je jedanput, dvaput, prilikom kakve velike sveèanosti, kad
bude mnogo svijeta; ali je nikad neæu primiti danju. Pozdraviæu se s njom, i to je
sve. Zatvorili su vam grofièina vrata zato to ste pomenuli èièa-Gorioa. Jeste, dragi mo
j, mo ete otiæi dvadeset puta gospoði de Resto, uvijek æe vam reæi da nije kod kuæe. Njena
u vam vrata zauvijek zatvorena. Lijepo, neka vas onda èièa Gorio odvede u kuæu gospoðe D
elfine de Nisen an. Lijepa gospoða de Nisen an biæe za vas znamenje. A vi budite èovjek ko
ga ona izdvaja, i ene æe ludovati za vama. Njene suparnice, njene prijateljice, nje
ne najbolje prijateljice gledaæe da vas preotmu. Ima ena koje vole èovjeka koga je iz
abrala neka druga ena, kao to ima jadnih malograðanki koje misle da æe steæi i na e pona
e ako stave na glavu e ire kakve mi nosimo. Vi æete uspjeti. U Parizu, uspjeh je sve,
to vam je kljuè moæi. Ako ene naðu da imate duha i dara, ljudi æe u to povjerovati, ako
ih vi ne razuvjerite. Tada æete moæi sve to za elite, svuda æete imati pristupa. Tada æete
saznati da je svijet skup prevarenih i varalica. Nemojte biti ni s jednima ni s
drugima. Ja vam dajem svoje ime kao vodilo za ulazak u taj lavirint. Nemojte ga
osramotiti i vratite mi ga èisto, reèe ona, povi malo
80
vrat i pogleda studenta kao kakva kraljica. A sad, idite, ostavite me. I mi ene m
oramo da bijemo bitke sa svojim neprijateljima.
Ako vam zatreba pouzdan èovjek da potpali minu? prekide je E en.
Onda? reèe ona.
On se udari u prsa, odgovori smije kom na smije ak svoje roðake i ode. Bilo je pet sat
i. E en je bio gladan te se bojao da ne zadocni na veèeru. Ova bojazan probudi u nje
mu zadovoljstvo koje se osjeæa od brze vo nje po Parizu. Ovo èisto mehanièko u ivanje nije
mu smetalo da se sav preda mislima koje su ga spopale. Kad èovjek njegovih godina
osjeti da je prezren, on se ljuti, bjesni, prijeti pesnicima cijelom svijetu, h
oæe da se sveti i posumnja u samog sebe. Rastinjaka su sada muèile ove rijeèi: Vi ste s
ebi zatvorili grofièina vrata. »Otiæi æu! pomisli on, ako gospoða de Bozean bude imala pra
vo, pa ako mi je tamo zabranjen pristup... ja... Gospoða de Resto naæi æe me u svim sa
lonima u koje odlazi. Nauèiæu da se maèujem, da gaðam iz pi tolja i ubiæu njenog Maksima!«
vac! doviknu mu savjest, gdje æe njega naæi?« Odjednom dreèeæe bogatstvo grofice de Resto
asija pred njegovim oèima. Tu je vidjeo rasko u kojoj je morala u ivati jedna gospoðica
Gorio, pozlate, skupocjene stvari koje padaju u oèi, neukusnu rasko skorojeviæa, ras
ipanje ljubavnice koju izdr ava ljubavnik. Ta èarobna slika odjednom i èeze pred velièanst
venim dvorcem de Bozean. Njegova ma ta, prenijeta u otmjene krugove pari kog dru tva,
probudi u njemu mnogo rðavih misli ireæi djelokrug njegova duha i njegove svijesti. S
vijet mu se ukaza onakav kakav je: zakoni i moral nisu postojali za bogata e, a u
bogatstvu vide ultima ratio mundi. »Votren ima pravo, bogatstvo je vrlina!« pomisli
on.
Kad je stigao u Ulicu Nev-Sent- enevjev, brzo se pope u svoju sobu, zatim se vrati
, dade deset franaka
6 Cièa Gorio
01
nimiiinifMiiiii 11 miiittllMiiHIii
koèija u i najzad uðe u onu odvratnu trpezariju gdje zateèe osamnaest gostiju kako slatk
o jedu, kao ivotinje za jaslama. On se zgadi na prizor ove bijede i na izgled ove
dvorane. Prelaz je bio i suvi e nagao, suprotnost i suvi e velika, zbog èega i njegov
o samoljublje poraste preko svake mjere. Na jednoj strani, svje e i lijepe slike n
ajotmjenijeg dru tva, mlada i iva lica okru ena divotama umjetnosti i rasko i, strasne
glave pune poezije; na drugoj strani, jezive slike uokvirene prljav- tinom, i lica
kojima su strasti oduzele svaku dra . On se sjeti pouka koje mu je dala gospoða de
Bozean, obuzeta gnjevom napu tene ene. Sjeti se njenih zavodljivih ponuda. Bijeda i
h je sada obja njavala. Rastinjak izabra dva puta koji naporedo vode bogatstvu: na
uku i ljubav, pomoæu kojih æe postati uèen doktor i svjetski èovjek. Jo je bio pravo dije
te! Ta se dva puta nikad ne sastaju.
Ne to ste suvi e turobni, gospodine marki e, reèe mu Votren, i pogleda ga onim pogledom
kojim je, kako izgleda, prodirao u najskrivenije tajne ljudskog srca.
Nisam raspolo en da podnosim ale onih koji me nazivaju gospodinom markizom, odgovo
ri on. U Parizu treba imati sto hiljada Hvara prihoda pa biti pravi mar-kiz, a k
ad neko ivi u pansionu Voker, taj ba nije ljubimac sreæe.
Votren pogleda Rastinjaka i oèinski i prezrivo, kao da je htio da ka e: »Balavce jedan
! S tobom bih ja zaèas bio gotov!« Zatim odgovori: Zato ste rðavo raspolo eni to mo da n
e imali uspjeha kod lijepe grofice de Resto.
Zatvorila mi je vrata zato to sam joj rekao da njen otac jede za na im stolom, uz
viknu Rastinjak.
Svi se gosti pogleda e. Èièa Gorio obori oèi i okrenu se u stranu da ih obri e.
Natrunili ste mi duvana u oko, reèe on svome susjedu.
82
__ Ko odsad bude jedio èièa-Gorioa, sa mnom ce
imati posla, odgovori E en i pogleda susjeda biv eg fa-brikanta rezanaca; on vrijedi
vi e od svih nas. Gospoðe se izuzimaju, reèe on i okrenu se gospoðici Tajfer.
Ova reèenica uèini kraj svemu, jer ju je E en izgovorio takvim glasom da su svi za sto
lom zaæutali. Samo mu Votren odgovori podrugljivo: Ako mislite da uzmete u za titu èièa-
Gorioa i da postanete njegov odgovorni urednik, treba da umijete dobro da rukuje
te maèem i dobro da gaðate iz pi tolja.
To æu nauèiti, reèe E en.
Znaèi, stupili ste danas u borbu?
Mo da, odgovori Rastinjak. Ali ja ne moram nikome da pola em raèune o svom radu, kao t
o se ne trudim da saznam ta drugi rade noæu.
Votren pogleda poprijeko Rastinjaka.
' Mladiæu, ko hoæe da gleda pozori te sa lutkama, treba da uðe u baraku a ne da gleda spo
lja, kroz rupe. Dosta je bilo razgovora, dodade on videæi da se E en ljuti. Objasniæem
o se nasamo kad budete htjeli.
Veèera proðe u sumornom i nategnutom raspolo enju. Cièa Gorio, obuzet dubokim bolom, koj
i mu je student zadao svojim rijeèima, nije shvatio da se prema njemu promijenilo
raspolo enje, i da ga je uzeo u za titu jedan mladiæ kadar da uèini kraj dosada njim ispad
ima.
Gospodin Gorio je, dakle, otac jedne grofice? reèe gospoða Voker tihim glasom.
I jedne baronice, odgovori joj Rastinjak.
Samo to i mo e biti, reèe Bjan on Rastinjaku, ja sam mu ispitao glavu: ima samo jednu
èvorugu, èvorugu oèinstva, on æe biti vjeèiti otac.
E en je bio i suvi e ozbiljan te se ne nasmija na Bjan onovu alu. Htio je da se koristi
savjetima gospoðe de Bozean i pitao se gdje bi i kako do ao do para. Sneveseli se k
ad vidje kako se pred njegovim oèima
6*
83
prostiru svjetske ravnice istovremeno i puste i rodne. Kad je veèera bila zavr ena,
on ostade sam u trpezariji.
Vi ste, dakle, vidjeli moju kæer? reèe mu Gorio uzbuðenim glasom.
E en se tr e iz svojih misli, dohvati starèevu ruku, pogleda ga nje no i reèe mu: Vi ste
obar i po ten èovjek. Razgovaraæemo docnije o va im kæerkama. Zatim ustade i, ne saslu av i
orioa, ode u svoju sobu, gdje napisa majci ovo pismo:
»Draga majko, a!ko mo e , pru i mi i treæu sisu. Mogao bih brzo da se obogatim. Potrebno m
i je hiljadu i dvjesta franaka, i moram ih imati na svaki naèin. Nemoj govoriti oc
u o mom tra enju, on æe se mo da usprotiviti; meðutim, ako ne dobijem taj novac, pa æu u oè
nje te bih mogao izvr iti samoubistvo. Ja æu ti objasniti svoje pobude èim se budemo s
astali, inaèe bi trebalo da ti napi em èitavu knjigu pa da ti bude jasno u kakvom se p
olo aju nalazim. Nisam se kockao, dobra moja majko, nikome ni ta ne dugujem; ali ako
eli da mi spasi ivot koji si mi dala, onda treba da mi naðe ovu svotu. Najzad, poèeo
da odlazim kod vikontese de Bozean, koja me je uzela pod svoje okrilje. Ja mora
m da idem u dru tvo, a nemam para ni za èiste rukavice. Kadar sam da se hranim suvim
hljebom, da pijem samo vodu, ako ustreba i gladovaæu; ali ne mogu biti bez onoga t
o je ovdje neophodno za uspjeh. Ili æu postiæi svoj cilj, ili æu ostati u blatu. Ja zn
am kakve sve nade pola ete u mene i elim to prije da ih ostvarim. Dobra moja majko,
prodaj koji stari nakit, ja æu ti uskoro nabaviti drugi. Dobro poznajem stanje na e
porodice i umjeæu da cijenim va e rtve, a ti budi uvjerena da ih ne tra im uzalud, inaèe
bih bio pravo èudovi te. Moju molbu shvati samo kao prijeku potrebu. Cijela na a buduæno
st zavisi on ovog novca pomoæu koga treba da stupim u borbu; jer, ivot u Parizu nij
e ni ta drugo do neprekidna borba. Ako morate da prodate
84
i tetkine èipke pa da skupite tra enu sumu, onda joj reci da æu joj poslati jo ljep e«. It
.
Potom i sestrama napisa po jedno pismo i zatra i njihove u teðevine, a da bi im izmami
o novac te da niko u porodici ne dozna za rtvu koju æe one sigurno sa zadovoljstvom
podnijeti radi njega, on ih dirnu u najosjetljiviju icu govoreæi im o èasti, jer je
ona svetinja za mlada biæa. Kad je zavr io ovo pismo, on i nehotice zadrhta: uzrujav
ao se, trzao se. Slavoljubivi mladiæ poznavao je èistu plemenitost tih du a koje tavor
e svoje dane u samoæi; znao je èime æe o alostiti a èime obradovati svoje sestre; znao je
i s kakvom æe rado æu one kri om, u vrtu, razgovarati o svom dragom bratu. On ih je veæ gl
edao kaiko tajno prebrojavaju svoje malo blago i kako se dovijaju da mu ga po alju
incognito vr eæi svoju prvu prevaru da bi uèinile veliko djelo. »Sestrinsko srce je èisto
kao dragi kamen, ono je izvor nje nosti!« pomisli on. Postidio se zbog ovih pisama.
Kako æe biti silne njihove elje, a kako èista njihova molitva! S kakvim æe se zadovolj
stvom one rtvovati? ta æe sve prepatiti njegova majka ako ne bude mogla da po alje cij
elu sumu! Ta plemenita osjeæanja i te strahovite rtve treba da mu poslu e kao ljestvi
ce da dospije do Delfine de Nisen an. Nekoliko suza, posljednja zrna tamjana baèena
na porodièni oltar, kanu e iz njegovih oèiju. Sav oèajan i uznemiren stade hodati po sob
i. Vidjev i ga u taikvom stanju, èièa Gorio uðe kroz od krinuta vrata i reèe: ta vam je,
odine?
A, dragi susjede, ja sam jo onakav sin i brat kakav ste vi otac. Vi s pravom stra
hujete za groficu Anastaziju, ona je u rukama nekakvog Maksima de Traja, i on æe j
e upropastiti.
Èièa Gorio iziðe i promrmlja nekoliko nerazumljivih rijeèi. Sutradan Rastinjak ode na po t
u da preda svoja pisma. Kolebao se sve do poslednjeg trenutka, ali ih ipak baci
u sanduèe govoreæi: »Uspjeæu!« Tako se
85
tom sudbonosnom rijeèju, koja vi e upropa æuje ljude nego to ih spa ava, zarièu kockari i
ike vojskovoðe. Poslije nekoliko dana E en ode gospoði de Resto, ali ga tamo ne primi e.
Triput je odlazio, ali uvijek uzalud, iako se prijavljivao u vrijeme kad grof M
aksim de Traj nije bio tamo. Vikontesa je bila u pravu. Student nije vi e uèio. I ao j
e na èasove samo da bude prisutan prozivci, a zatim je bje ao iz kole. Mislio je i ra
dio onako kako radi veæina studenata. Odlagao je uèenje do ispita; odluèio je da plati
upisninu za drugu i treæu godinu, pa onda, u posljednjem trenutku, sve da nauèi ozb
iljno i na du ak. Tako je imao petnaest mjeseci slobodnog vremena da plovi po pari k
om okeanu, da iskori æava ene ili da lovi bogatstvo. U toku te nedjelje dvaput je bio
kod gospoðe de Bozean, kod koje je dolazio onda kad je markiz d'A ida odlazio. Ta èuv
ena i najpoetiè-nija ena u predgraðu Sen-Zermen, osta jo nekoliko dana pobjednica i us
pje da se odlo i vjenèanje gospoðice de Ro fid sa markizom ð'A ida-Pento. Ali ti posljednji
dani koji su bili najstrasniji zbog bojazni da æe se ugasiti sreæa, samo ubrza e katas
trofu. Markiz d'A ida, zajedno sa Ro fidovima, smatrao je i tu svaðu i to izmirenje ka
o sreænu okolnost: oni su se nadali da æe se gospoða de Bozean na kraju krajeva pomiri
ti s tim brakom i da æe se odreæi ljubavnih sastanaka radi buduænosti koja se predviða u
ivotu svakog èovjeka. I pored najsveèanijih obeæanja koja je ponavljao svakog dana, go
spodin d'A ida se pretvarao, a vikontesi je godilo to laganje. »Umjesto da otmjeno s
koèi kroz prozor, ona dopu ta da je kotrljaju niz stepenice«, govorila je vojvotkinja
de Lan e, njena najbolja prijateljica. Ipak ta posljednja nada potraj a dosta dugo
, te zadr a groficu u Parizu. Ona ne zaboravi svog mladog roðaka, prema kome je osjeæa
la neku sujevernu naklonost. E en se pokazao prema njoj i odan i pa ljiv u trenutku
kad ene ne vide nigdje oko sebe ni sa aljenja ni prave utjehe.
86
Ako im u tom trenutku neki èovjek ka e koju lijepu rijeè, on to èini iz raèuna.
eleæi da potpuno upozna sve prilike prije no to stupi u kuæu de Nisen an, Rastinjak je h
tio da dozna ne to i o ranijem ivotu èièa-Gorioa, te prikupi pouzdana obavje tenja koja s
e mogu svesti na ovo:
an- oa en Gorio bio je prije revolucije obièan radnik u fabrici rezanaca, umje an, tedlji
i dosta predu-zimljiv, te je otkupio radnju svoga gazde koji je sluèajno nastrada
o u prvoj pobuni 1789. On se tada nastanio u Zisjen ulici, blizu itne pijace, pok
azao se promuæuran te se primi predsjedni tva odbora u svom kraju, da bi svojoj trgo
vini osigurao pomoæ najuticaj-nijih liènosti tog opasnog doba. Taj mudri postupak po
stavi temelj njegovom bogatstvu koje se zaèe u doba oskudice, namje tene ili stvarne
, kad ito u Parizu dosti e ogromnu cijenu. Narod se gu io pred pekarnicama dok su nek
i mirno kupovali tijesta kod bakala. Te godine, graðanin Gorio steèe kapital koji mu
docnije pomo e da vodi trgovinu sa preimuæstvima koja daje velika kolièina gotovog no
vca; i njemu se desilo ono to se de ava svim ljudima prosjeène pameti. Spasla ga je n
jegova osrednjost. Uostalom, kako se za njegovo bogatsvo doznalo tek kada vi e nij
e bilo opasno biti bogat, to nije izazivao nièiju zavist. Izgledalo je da trgovina
itom iscrpljuje sve njegove umne sposobnosti. Kad je u pitanju p enica, bra no ili k
akvo drugo ito, kad treba odrediti njihovu kakvoæu i porijeklo, paziti na njihovo èuv
anje, predvidjeti cijene, proreci dobru ili rðavu etvu, kupovati ito po jevtinoj cij
eni u Siciliji ili Ukrajini, tada èièa Gorio nije mao takmaca. Kad bi ga èovjek gledao
kako obavlja svoje poslove, kako obja njava zakone o izvozu i uvozu ita, kako shva
ta njihov duh i otkriva njihove nedostatke, pomislio bi da ima sposobnosti i za
ministra. Strpljiv, vrijedan, odluèan, istrajan, brz u poslovanju, umio je dobro d
a vidi, taèno predvidi
87
i preduhitriti, da sve procijeni i sve dr i u tajnosti; bio je pravi diplomata po
svojim zamislima koje je vojnièki izvr avao. Izvan svoje struke, kad nije bio u svom
skromnom i mraènom duæanu, na èijem je pragu stajao kad nije imao posla, naslonjen na
dovratak, on je bio glup i prost radnik, nesposoban da i ta razumije, za koga nis
u postojala duhovna u ivanja, èovjek koji je spavao u pozori tu, jedan od onih pari kih
Dolibana1 koji su èuveni samo po svojoj gluposti. Takvi su ljudi gotovo svi jednak
i. Gotovo svi imaju po jedno uzvi eno osjeæanje u sebi. Dva neogranièena osjeæanja ispun
javala su i srce fabrikanta rezanaca, vladajuæi cijelim njegovim biæem, kao to je trg
ovina itom zaposlila sve njegove umne sposobnosti. Osjeæao je neko pobo no divljenje
prema svojoj eni, jedinici nekog bogatog zakupca poljskih dobara iz Brija, i voli
o ju je iznad svega. On se divio njenoj prirodi koja je bila istovremeno i slaba
i jaka, osjetljiva i lijepa, koja se jako razlikovala od njegove. Ako postoji n
eko uroðeno osjeæanje u ljudskom srcu, to je gordost koju èovjek osjeæa kad u svakom tre
nutku titi jedno slabo biæe. Dodajte tome ljubav, tu ivu zahvalnost svih iskrenih du a
prema izvoru njihovih zadovoljstava, i onda æete razumjeti mnoge nastranosti. Pos
lije sedam godina nepomuæene sreæe, Gorio je, na svoju nesreæu, izgubio enu ba onda kad
je ona poèela da utièe na njega i van osjeæajnog ivota. Da je ostala iva, mo da bi izmije
ila njegovu mrtvu prirodu i razvila u njemu smisao za ivot. Ovako, roditeljska lj
ubav razvi se kod Gorioa do bezumlja. Poslije enine smrti, on svu svoju ljubav pr
enese na dvije kæeri s kojima je u prvo vrijeme bio sasvim zadovoljan. Iako su mu
trgovci i zakupci poljskih dobara nudili velike miraze uz svoje kæeri, on je elio d
a ostane udovac. Njegov
1 G. d'Oliban primjer roditeljske plemenitosti, liènost iz jedne komedije koja se
u to vrijeme prikazivala u Parizu.
88
tast, jedini èovjek kog je volio, tvrdio je pouzdano da se Gorio zakleo da æe ostati
vjeran svojoj pokojnoj eni. Poslovni ljudi, nesposobni da shvate njegovu uzvi enu
ludoriju, egaèili su se s njim i izdijevali mu smije ne nadimke. Prvog koji mu je pri
piæu dao takvo ime udario je fabrikant rezanaca tako sna no pesnicom u leða da je gla
vaèke izletio na Oblen ulicu. Nepromi ljena predanost, pla ljiva i nje na ljubav èièa Gorio
prema njegovim kæerima bila je tako poznata da mu je jednom neki njegov takmac re
kao kako su Delfinu pregazila kola, ne bi li ga na taj naèin uklonio sa tr i ta i osta
o sam da odreðuje cijene itu. Fabrikant rezanaca problijedje kao krpa i odmah ode s
a pijace. Odbolovao je nekoliko dana od uzbuðenja koje ga je obuzelo na tu la nu vij
est. Tom èovjeku nije zadao krvnièki udarac pesnicom u leða, ali ga je najurio sa tr i ta,
prinudiv i ga na bankrotstvo u jednoj te koj prilici. Razumije se da je vaspitanje
njegovih kæeri bilo naopako. Kako je godi nje imao vi e od ezdeset hiljada franaka prih
oda, a za sebe tro io hiljadu i dvije stotine franaka, èièa Gorio je bio sreæan to mo e da
zadovoljava elje svojih kæeri: imale su najbolje uèitelje za sve, to spada u dobro vas
pitanje; imale su dru benicu; na njihovu sreæu, ona je imala i duha i ukusa; jahale
su, imale su svoja kola i ivjele kao milosnice kakvog starog bogata a; mogle su zat
ra iti i ne to najskuplje, otac bi im odmah ispunio elju; kao nagradu za sve svoje po
klone, on je tra io samo malo nje nosti. Gorio je smatrao svoje kæeri za anðele i stavlj
ao ih je iznad sebe, siromah èovjek! Volio je i zlo koje mu je od njih dolazilo. K
ad su stigle za udaju, mogle su same da biraju mu eve po svojoj volji: svaka je no
sila u miraz polovinu oèevog imanja. Zbog njene ljepote, Anastaziji se udvarao gro
f de Resto. Ona je imala sklonosti za gospodstvo, i to je navede da ostavi rodit
eljsku kuæu i da se vine u visoke dru tvene krugove. Delfina je voljela novac i udal
a se za Nisen-
89
ana, bankara njemaèkog porijekla koji postade baron za vrijeme Carstva. Gorio i dal
je ostade fabrikant rezanaca. Kæerkama i zetovima nije se sviðao to se bavi trgovinom
, iako se u tom sastojao cio njegov ivot. Po to su pet godina navaljivali na njega,
on pristade da ostavi trgovinu, uze glavnicu i zaradu iz posljednjih godina: to
je bio kapital koji je, prema' mi ljenju gospoðe Voker, kod koje se nastanio, mogao
donositi godi nje osam do deset hiljada livara prihoda. On se zavuèe u ovaj pansion
iz oèajanja kad vidje da njegove kæeri, na zahtijev svojih mu eva, neæe ni da ga uzmu k
sebi ni da ga javno primaju.
To je sve to je o èièa-Goriou znao neki Mire, koji je kupio njegovu radnju. I tako se
 obistini e nagaðanja vojvotkinje de Lan e. Ovdje se zavr ava uvod u ovu mraènu, ali stra n
pari ku tragediju.
Krajem prve nedjelje decembra, Rastinjak primi dva pisma, jedno od majke, a drug
o od starije sestre. Kad je vidio ove poznate rukopise, srce mu zaigra od radost
i i zadrhta od straha. Ti listiæi imali su da odluèe da li æe se njegove nade ostvarit
i ili sahraniti. Pla io se pomi ljajuæi na te ko stanje svojih roditelja, ali je znao r
suvi e dobro koliko ga oni vole, pa- se pobojao da im je uzeo i posljednji franak.
Pismo njegove majke glasilo je ovako:
Milo moje dijete, aljem ti ono to si mi tra io. Upotrijebi korisno taj navac; drugi p
ut, kad bi bio u pitanju i tvoj ivot, ne bih mogla da ti po aljem toliko mnogo para
bez znanja tvoga oca, a to bi pokvarilo slogu u na oj kuæi. Da bismo mogli to da ur
adimo, morali "bismo da zadu imo na e imanje. Ne mogu da donosim sud o planovima koj
e ne poznajem; ali zar su oni takvi da ne smije ni meni da ih povjeri ? Za to nije
potrebno pisati èitave knjige, majkama je dovoljna samo jedna rijeè, i ona bi me osl
obodila strepnji i neizvjesnosti. Ne mogu da ti ne ka em da je tvoje pismo ost
avilo na
90
mene bolan utisak. Mili moj sine, ta te je to primoralo da me ovako upla i ? Morao si
mnogo prepatiti dok si mi pisao, jer je i meni bilo veoma te ko kad sam *itala tv
oje pismo. Kojim si to putem po ao? Treba li tvoj ivot, tvoja sreæa da se sastoje u t
ome da se izdaje za ono to nisi, da ide u dru tvo u kome se ne mo e kretati bez izdatak
koje ne mo e da podnese , a da i ne govorimo o gubitku vremena koje ti je tako drago
cjeno za uèenje? Dobri moj E ene, vjeruj majci kad ti ka e da krivudavi putevi ne vode
nièem velikom. Strpljenje i mirenje sa sudbinom treba da budu vrline mladiæa koji s
u u tvom polo aju. Ja te ne grdim, ne bih eljela da ti prisjedne na poklon. Ovo ti g
ovorim kao majka koja ima povjerenja u tebe ali je istovremeno i oprezna. Ti zna
kakve su tvoje obaveze, a ja poznajem svu èistotu tvog srca i plemenitost tvojih n
amjera. Zato ti i ka em bez bojazni: idi, èedo moje, samo naprijed! Ja strepim zato t
o sam majka; ali æe svaki tvoj korak pratiti na e tople elje i na i blagoslovi. Budi op
rezan, drago moje dijete. Budi pametan kao zreo èovjek; u tvojim je rukama sudbina
pet ivota koji su ti dragi. Da, ti si sve na e blago, a tvoja je sreæa i na a. Svi se
molimo bogu da ti pritekne u pomoæ. Tvoja tetka Mar-sijak pokazala se u ovoj prili
ci nevjerovatno dobra: razumjela je i ono to si mi pisao o svojim rukavicama. Ona
naroèito voli najstariju djecu, rekla je veselo. Treba da voli svoju tetku, E ene mo
j, a ta je ona uradila za tebe, kazaæu ti tek onda kad bude ostvario svoje planove,
ali bolje je da ti o tome ne govorim. Vi, djeca, ne znate ta to znaèi rtvovati svoje
uspomene. Ali ta mi ne bismo radi vas rtvovali? Rekla mi je da ti poruèim da te lju
bi u èelo i da ti eli svaku sreæu. Ta dobra i divna ena pisala bi ti da joj prsti nisu
ukoèeni usljed kostobolje. Otac ti je dobro. etva 1819. godine ispala je preko na eg
oèekivanja. Zbogom, drago dijete, ne pi em ti ni ta o sestrama: Lora ti sama pi e. Njoj
91
sam prepustila da æereta s tobom o dogaðajima u na oj porodici. Neka ti bog pomogne da
uspije ! O, treba da uspije , E ene moj, ti si mi nanio bol koji ne bih mogla jo jedno
m podnijeti. Osjetila sam ta je sirotinja kad sam po eljela bogatstvo da bih ga dal
a svom djetetu. A sada, zbogom. Pi i nam, i primi majèin poljubac." Kad je E en proèitao
ovo pismo, sav je bio uplakan i tada se sjeti èièa-Gorioa kako savija i prodaje svo
je srebro da bi isplatio mjenicu svoje kæeri. To je isto uradila i tvoja mati sa sv
ojim nakitom! pomisli on. Tvoja je tetka zacijelo plakala kad je prodavala svoje
najdra e svetinje. S kakvim pravom ti proklinje Anastaziju? Iz sebiènosti i radi svo
je buduænosti, ti si uradio ono isto to je ona uèinila za svog ljubavnika! Ko sad vi e
vrijedi od vas dvoje?" Student osjeti neku stra nu vatru. Pomi ljao je da se odrekne
i svijeta i tog novca. On osjeti u du i ono plemenito i èisto kajanje o kome ljudi
rijetko vode raèuna kad sude drugima; takvim pokajnicima anðeli nebeski èesto opra taju
kazne koje im je izrekla zemaljska pravda. Rastinjak otvori pismo svoje sestre k
oje mu svojom Ijupko æu i bezazleno æu osvje i srce
Tvoje nam je pismo, dragi brate, stiglo ba u pravi èas. Agata i ja nismo nikako mogl
e da se slo imo na ta da utro imo svoju u teðevinu. Ti si postupio kao onaj sluga panskog
kralja kad je oborio satove svoga gospodara, ti si nas slo io. Zaista, mi smo se s
talno pre-pirale, ne znajuæi koju elju da ispunimo prije svih ostalih: nismo se sje
tile, moj dragi E ene, da mo emo upotrijebiti novac tako da zadovoljimo sve na e elje.
Agata je skakala od radosti. Jednom rijeèju, bile smo cijelog dana kao dvije lude,
na takav naèin (kako bi rekla na a tetka) da nam je' majka podviknula: Ama ta vam je
danas, gospoðice?" Mislim da bismo bile jo
92
zadovoljnije da nas je majka malo pokarala. Koliko tek u iva ena kad pati zbog onog
a koga voli! Samo sam ja bila zami ljena, tu na pored sve svoje radosti. Sigurno æu bi
ti rðava domaæica, jer sam prava raspikuæa. Kupila sam dva pojasa, jedno divno ilo da b
u im rupice na ste njacima, sve same ludorije, te sam imala manje novaca nego ova de
bela Agata, koja je tedljiva j gomila talire kao kakav d imrija. Ona je imala dvjes
ta franaka! A ja sam, jadni moj prijatelju, imala samo pedeset talira. Sada sam
dobro ka njena, htjela bih da bacim u bunar svoj pojas, uvijek æe mi biti muèno da ga
nosim. Ja sam te pokrala. Agata je bila divna. Rekla mi je: Da mu po aljemo nas dvi
je trista pedeset franaka!" Ali, eto, nisam mogla da ti ne isprièam kako su se stv
ari odigrale. Zna li ta smo uradile da bismo postupile po tvojoj naredbi? Uzele sm
o na slavni novac, oti le u etnju, pa kad smo se dohvatile glavnog druma, odjurile s
mo u Rifek i prosto dale novac gospodinu Grebenu, zakupcu po te! Kad smo se vraæale,
bile smo lake kao laste. Da li je tome uzrok na a sreæa?" reèe mi Agata. Razgovarale s
mo mnogo i mnogo, ali to vam neæu ponavljati, gospodine Pari anine, jer suvi e mnogo g
ovorimo o vama. O, dragi brate, mi te silno volimo, i time je sve reèeno. to se tièe
tajne, po tetkinim rijeèima, djevojèice kao to smo mi sposobne su za sve, èak i da æute.
Majka je sa tetkom potajno i la u Angu-lem i niko ni ta nije doznao zbog èega su tamo
bile. Prije polaska dugo su se savjetovale, ali ni mi, ni gospodin baron, nismo
prisustvovali tim razgovorima. Velikim mislima zauzeti su duhovi u dr avi Rastinja
ka. Haljina od muslina sa cvjetiæima koju vezu infantkinje za njeno velièanstvo kral
jicu, napreduje u najveæoj tajnosti. Ima samo jo dvije pole da se urade. Rije eno je
da se prema Verteju ne podi e zid, nego obièna ograda. Seljaci æe izgubiti ne to voæa i vi
nove loze, ali æe gosti imati lijep izgled. Ako su prirodnom nasljedniku potrebne
mara-
93
mièe, izvje tavamo ga da je udovica de Marsijak, pre-turajuæi po svojim krinjama i sand
ucima, nazvanim Pompeja i Herkulanum, prona la komad divnog holand-skog platna za
koje nije ni znala; kneginja Agata i Lora stavljaju mu na raspolaganje svoj kona
c, iglu i ruke koje su jo uvijek suvi e crvene. Dva mlada kneza, don Anri i don Gab
riel zadr ali su ru nu naviku da se kljukaju pekmezom od gro ða, da zadrikuju svoje sest
re, da ni ta ne uèe, da vade mladunèe iz ptièjih gnijezda, da galame i sijeku za tapove m
ladice ive, iako je to zakonom zabranjeno. Papin nuncije, kog inaèe zovu gospodin
popa, prijeti da æe ih anatemisati ako i dalje ne budu htjeli da uèe i nastave da pr
ave pucaljke od zove. Zbogom, dragi brate; nikad nijedno pismo nije. ponijelo ov
oliko elja za tvoju sreæu, ni ovoliko zadovoljne ljubavi. Kad se budemo vidjeli, im
aæe mnogo da nam prièa ! Meni æe , kao starijoj sve kazati. Tetka nam je nagovijestila kao
da ima uspjeha u dru tvu.
Pominje se neka gospa, a æuti se o ostalom
Pred nama, razumije se! Slu aj, E ene, mi bismo mogle proæi bez maramica i, ako hoæe , mo e
o ti sa iti ko ulje. Odgovori mi odmah o ovome. Ako su ti hitno potrebne lijepe i do
bro sa ivene ko ulje, mi æemo se odmah dati na posao; ako pak u Parizu ima krojeva za
koje mi ne znamo, ti nam po alji model, naroèito za man etne. Zbogom, zbogom! Ljubim t
e u lijevu sljepooènicu, na ta samo ja imam prava. Ovaj drugi list pisma ostavljam
Agati, koja mi je obeæala da neæe èitati ovo to sam ja napisala. Ali, radi svake sigurn
osti, ostaæu pored nje dok bude pisala. Tvoja sestra koja te voli.
Lora de Rastinjak"
O! da, da, reèe E en u sebi, bogatstvo po to-poto! Ovolika odanost ne mo e se nagraditi n
ikakvim blagom.
94
Htio bih da ih odjednom usreæim. Hiljadu i pet stotina franaka! reèe on u sebi posli
je kratkog æutanja. Svaki zlatnik mora da donese dobiti! Lora je u pravu. Sto mu g
romova! Pa ja imam samo ko ulje od grubog platna. Radi tuðe sreæe, mlade djevojke post
aju lukave kao kakav lupe . Bezazlena za sebe a obazriva kad sam ja u pitanju, ona
je kao nebeski anðeo koji pra ta zemaljske grijehe iako ih ne razumije."
Sad je cio svijet bio njegov! Veæ je pozvao krojaèa, razgovarao s njim i zadobio nje
govo povjerenje. Kad je vidio gospodina de Traja, Rastinjak je shvatio ulogu kro
jaèa u ivotu mladih ljudi. Na alost nema sredine izmeðu ovih krajnosti. Krojaè je ili kr
vnik ili prijatelj iz raèuna. E enov je krojaè bio èovjek koji je pravilno shvatio svoj
posao i sebe smatrao za neku sponu izmeðu sada njosti i buduænosti mladih ljudi. I zat
o je zahvalni Rastinjak usreæio ovog èovjeka jednom svojom duhovito æu kojom se docnije
jako odlikovao. Znam, rekao je on, dvoje pantalona iz njegove radnje koje su dov
ele do enidbe od dvadeset hiljada livara prihoda.
Imati hiljadu i pet stotina franalca i odijela koliko hoæe? U tom trenutku siroti
ju njak nije vi e sumnjao ni u ta, te siðe na doruèak s onim pouzdanjem koje osjeæa svaki
ladiæ kad ima ne to novaca. Èim student osjeti novac u d epu, on zamisli u sebi neki stu
b na koji se naslanja. On tada sigurnije koraèa, ima vi e samopouzdanja, pogled mu j
e smio, prav, pokreti hitri; dan ranije bio je ponizan i pla ljiv, gotov da primi
batine; danas bi nasrnuo i na predsjednika vlade. U njemu se de avaju neobiène stvar
i: sve bi htio i misli da sve mo e, ni sam ne zna ta eli, veseo je, plemenit, srdaèan.
Dojuèera nje poletarce odjednom razmahne krilima. Student bez novca grabi i najmanj
e zadovoljstvo kao pas kad krade kost izla uæi se mnogim opasnostima, slomi je, usis
a sr i odjuri nekud; ali mladiæ koji zvecka u d epu sa nekoliko prolaznih zlatnika, p
olako se na-
95
slaðuje, u iva kao da je u raju i ne zna vi e ta znaèi rijeè bijeda! Tada je cio Pariz nje
ov. To je doba kad je sve svijetlo, kada sve blista i plamti! Doba radosne snage
od koje niko nema koristi, ni èovjek, ni ena! Doba dugova i velikog straha koji um
no ava sva zadovoljstva! Ko nije ivio na lijevoj obali Sene, izmeðu Ulice Sen-2ak i U
lice Sen-Per, taj nimalo ne poznaje ljudski ivot! Ah, kad bi samo Pari anke znale, s
ve bi ih ovamo dovela ljubav!" govorio je u sebi Rastinjak gutajuæi jevtine kru ke,
koje je iznijela gospoða Voker. U tom èasu zaèu se zvonce na ulici i u trpezariju uðe pi
smono a. On zatra i gospodina E ena de Rastinjaka kome pru i dvije kese i knjigu da potp
i e. Votren ga tada osinu prodornim pogledom.
Imaæete èime da platite èasove iz maèevanja i gaðanja, reèe mu on.
Prispjele su galije, reèe gospoða Voker gledajuæi u kese.
Gospoðica Mi ono nije smjela da pogleda u novac bojeæi se da ne oda svoju lakomost.
Imate dobru majku, reèe gospoða Kutir.
Gospodin ima dobru majku, ponovi Poare.
Da, mama je dala i svoju posljednju crkavicu, reèe Votren. Sad mo ete tjerati kera,
iæi u dru tva, loviti miraz i igrati sa groficama koje nose breskvine cvjetove u ko
si. Ali poslu ajte me, mladiæu, nauèite da gaðate.
Votren napravi pokret kao kad èovjek ni ani na svog protivnika. Rastinjak htjede da èa
sti pismono u, ali ne naðe ni ta u d epu. Votren izvadi iz d epa franak i baci ga raznosaèu
Imamo u vas mnogo povjerenja, nastavi "on gledajuæi studenta.
Rastinjak je morao da mu zahvali iako nije mario za tog èovjeka jo od onog dana kad
su izmijenjali nekoliko o trih rijeèi, poslije njegovog povratka od gospoðe
96
de Bozean. Za tih osam dana, E en i Votren su æutali i posmatrati jedan drugog. Stud
ent se uzalud pitao otkuda to. Misli se, bez sumnje, prenose u istoj razmjeri u
kojoj se stvaraju i idu tamo kuda ih mozak alje, po matematièkom zakonu koji upravl
ja topovskim zrnom kad iziðe iz cijevi. Djejstva su razlièita. Ima slabih priroda u
koje se misli zariju i upropaste ih, dok ima i jakih priroda, lubanja sa bronzan
im oklopom o koje se tuðe volje spljeskaju i padaju kao tane kad udari u zid; a im
a i meku aca u kojima tuðe misli izumiru, kao to ðule ne eksplodira u mekoj zemlji anca.
Rastinjak je bio zapaljive prirode. Bio je i suvi e mlad te je zato primao tuðe mis
li, tuða osjeæanja, koja i nesvjesno djeluju na nas svojim neobiènim pojavama. Bio je
veoma o trouman posmatraè du e. Njegova dvojna èula bila su tajanstvena, daleko su dopir
ala, imala su onu gipkost i hitrinu kojoj se divimo kod vi ih ljudi i megdand ija ko
ji umeju da uoèe nedostatak na svakom oklopu. Uostalom, za posljednjih mjesec dana
, kod E ena se razvilo isto toliko dobrih osobina koliko i mana. Dru tveni ivot i udnj
a da ostvari sve veæe elje, stvorili su u njemu te mane. Meðu njegovim dobrim osobina
ma bila je i ona ju njaèka bujnost koja nasræe na te koæu da je savlada, i koja ljude s on
e strane Loare nikad ne ostavlja ni u kakvoj neizvjesnosti; to je odlika koju sj
evernjaci nazivaju manom: ona je, po njihovom mi ljenju, bila izvor Miraove sreæe, a
li i uzrok njegove smrti. Iz toga bi trebalo zakljuèiti da ju njak postaje savr en i p
osti e najveæe uspjehe kad spoji sjevernjaèku podlost sa ju njaèkom smjelo æu. Zato Rastinj
nije mogao du e ostati u ovakvim odnosima sa Votrenom; morao je da dozna da li mu
je prijatelj ili neprijatelj. Ponekad mu se èinilo da ovaj neobièan èovjek prozire nje
gove misli i èita u njegovoj du i, dok je sam bio tako zatvoren da je lièio na tajanst
venu i nepomiènu sfingu koja sve
7 Cièa Gorio
97
zna, sve vidi, a ni ta ne govori. Sada, kad je imao pun d ep para, E en se uzjoguni.
Budite ljubazni i prièekajte me, reèe on Votrenu koji se spremao da iziðe, po to je pop
io kafu.
Za to? odgovori èetrdesetogodi njak, stavi na glavu e ir iroka oboda i uze gvozdeni t
jim je èesto vitlao kao da je htio da poka e da se ne boji ni èetiri lopova.
Hoæu da vam se odu im, reèe Rastinjak, odrije i brzo jednu kesu i izbroja gospoði Voker
to èetrdeset franaka. Èist raèun, duga ljubav, reèe on udovici. Sad smo izmireni do nove
godine. Promijenite mi ovih pet franaka.
Duga ljubav, èist raèun, ponovi Poare gledajuæi u Votrena.
Evo vam franak, reèe Rastinjak i dade ga sfingi sa vlasuljom na glavi.
Izgleda kao da se bojite da budete moj du nik? uzviknu Votren poniruæi svojim prodo
rnim pogledom u du u mladog èovjeka na koga se nasmije i onim podrugljivim i zajedljiv
im osmijehom zbog koga se E en zamalo nije naljutio toliko puta.
Pa... naravno, odgovori student koji je dr ao u ruci obje kese i ustao da bi po ao
u svoju sobu.
Votren iziðe na vrata koja su vodila u salon a student se spremao da se udalji na
ona koja su vodila na stepeni te.
Znate li, gospodine marfu e de Rastinjakorama, da nije mnogo uètivo ono to ste mi re
kli, reèe mu Votren, zalupi vratima od salona i uputi se pravo studentu koji ga je
hladno gledao.
Rastinjak zatvori vrata na trpezariji, povede sa sobom Votrena na trijem izmeðu tr
pezarije i kuhinje, odakle su vodila u vrt jedna vrata nad kojima je bila gvozde
na re etka. Tu zastade i reèe pred Silvijom koja
98
banu iz kujne: Gospodine Votrene, ja nisam markiz i ne zovem se Rastinjakorama.
__Sad æe da se potuku, reèe ravnodu no gospoðica
Mi ono.
Da se potpuku! ponovi Poare.
Nikako, odgovori gospoða Voker milujuæi gomilu talira.
Eno odo e pod lipe, povika gospoðica Viktorina i ustade da pogleda u vrt. Ipak, sir
omah mladiæ ima
pravo.,
Hajdemo gore, dijete moje, reèe gospoða Kutir,
to se nas ne tièe.
Kad gospoða Kutir i Viktorina poðo e, sreto e se na vratima sa debelom Silvijom koja im
preprijeèi put.
ta li je to bilo? reèe ona. Gospodin Votren je rekao gospodinu E enu:. Da se objasnimo
". Zatim ga je uhvatio pod ruku, i eno ih gdje idu po ba ti.
Ba tada se pojavi Votren. Mamice Voker, reèe on smije eæi se, nemojte se pla iti, hoæu d
sprobam svoje pi tolje, tamo pod lipama.
Ah! gospodine, reèe Viktorina i sklopi ruke, za to hoæete da ubijete gospodina E ena?
Votren ustuknu dva koraka unazad i pogleda Vik-torinu. Jo jedna prièa, uzviknu on t
ako podrugljivo da jadna devojka pocrvenje. Krasan je to mladiæ, zar ne? nastavi o
n. Sad mi ne to pade na um. Usreæiæu ja vas oboje, ljepotice moja.
Gospoða Kutir dohvati za ruku siroticu i povede je govoreæi joj na uvo: Zaboga, Vikt
orina, ta vam je danas?
Ne dozvoljavam da se puca u mojoj kuæi, reèe gospoða Voker. U ovo doba, da popla ite ci
o kom iluk, i da dovedete policiju?
Malo lak e, gospoðo Voker, idemo na streli te, odgovori Votren. Zatim ode do Rastinja
ka i uze ga prijateljski ispod ruke: Kad bih vam dokazao da na
7«
99
rastojanju od trideset pet koraka mogu pet puta uzastopce da pogodim posred mete
, da li bi vas to obeshrabrilo? Izgleda mi da ste prijeki i da mo ete glupo izgubi
ti ivot.
Vi uzmièete, reèe E en.
Nemojte me ljutiti, odgovori Votren. Danas nije hladno, hajde da sjednemo tamo,
reèe on pokazujuæi dvije zelene stolice. Tamo nas niko neæe èuti. Imam ne to da razgovara
m s vama. Vi ste dobar ii krasan mladiæ kome ne elim zla. Ja vas volim, ne bio La i..
. (sto mu gromova!) ne bio Votren, ako nije tako. Ja æu vam reæi za to vas volim. A sa
da vam ka em da vas poznajem kao da ste moj roðeni sin, a to æu vam odmah i dokazati.
Ostavite tu te 'kese, nastavi on pokazujuæi mu okrugli sto.
Rastinjak spusti svoj novac na sto i sjede obuzet naj ivljom radoznalo æu koju kod nje
ga izazva nagli preokret u pona anju tog èovjeka koji mu je prvo priprijetio da æe ga
ubiti, a sada se izdaje za "njegovog za titnika.
Vi biste sigurno htjeli da znate ko sam ja, ta sam dosad radio i ta sada radim, n
astavi Votren. Vi ste suvi e radoznali, momèe. Samo se ne uzrujavajte. Èuæete vi jo mnogo
to ta! Imao sam nesreæa u ivotu. Saslu ajte me prvo pa æete mi poslije odgovarati. Evo v
m u tri rijeèi mog ranijeg ivota. Ko sam ja? Votren. ta radim? Sve to- mi se sviða. Haj
demo dalje. Hoæete li da upoznate moju narav? Dobar sam prema onima koji mi èine dob
ra ili su mi bliski srcu. Oni mogu da rade sa mnom ta hoæe, mogu me ritati nogama,
i ja im neæu reæi: Pazi! Ali, sto mu muka! Te ko onima koji me sjeæaju ili koji mi se ne
sviðaju. A nije zgoreg i da znate da je meni ubiti èovjeka, ovolicno! reèe on i trcnu
pljuvaèku. Samo, ja gledam da ga odmah ubijem ako je to neophodno. Ja sam vam, kak
o vi to ka ete, umjetnik. Vjerovali ili ne, ali ja sam proèitao Zapise Benve-
100
nuta Èelinija, i to na italijanskom jeziku! Nauèio sam od tog smjelog veseljaka da s
e ugledam na proviðenje koje nas nemilostivo tamani, i da volim sve to je lijepo, m
a gde se nalazilo. A zar nije divno biti sam protiv svih i jo imati sreæe? Ja sam d
osta razmi ljao o sada njem dru tvenom rasulu. Dvoboj je, momèe, djeèja igra, ludorija. Ka
d od dvojice ivih ljudi jedan mora da pogine, onda se samo budala mo e prepustiti s
reæi i sluèaju. Dvoboj? Igra krajcarica. Eto, to je dvoboj. Ja mogu na trideset i pe
t koraka odstojanja da pogodim pet puta uzastopce usred mete, uvijek u isto mjes
to. Kad je neko obdaren tom sposobno æu, onda doze biti siguran da æe ubiti protivnika
. A, eto, ja sam na odstojanju od dvadeset koraka pucao na jednog èovjeka i proma io
ga. Taj obje enjak, meðutim, nikad nije uzeo pi tolj u ruke. Eto, reèe taj neobièni èovjek
pa raskopèa prsluk i pokaza svoje rutave grudi obrasle kao medvjeða leða nekom riðom dl
akom koja je izazivala odvratnost i zadavala strah, eto taj me je utokljunac oprl
jio, dodade on i metnu Rastinjakov prst na jedan o iljak. Ali tada sam jo bio dijet
e va eg uzrasta, imao sam dvadeset i jednu godinu. Jo sam vjerovao u pone to, u ensku
ljubav, i mnoge gluposti u koje æete se i vi zapetljati. Mogli smo se potuæi, zar ne
? Mogli ste mi i ubiti. Da sam ne to meðu pokojnicima, gdje biste onda vi bili? Mora
li biste pobjeæi nekud, otiæi u Svajcarsku i ivjeti na oèev raèun, a ni on sam nije mnogo
imuæan. Hoæu da vas upoznam sa polo ajem u kom se nalazite; ali to æu uraditi kao èojvek
(koji je ispitivao stvari ovog svijeta i uvidjeo da svako ima da se opredijeli i
li za glupu pokornost ili za pobunu. Ja se nièemu ne pokoravam, je li to jasno? Zn
ate li vi koliko vama treba za ivot koji ste zapoèeli? Jedan milion, i to to prije,
inaèe, kakvi smo, mogli bismo otiæi bogu na istinu. Taj milion æu vam ja dati. On zast
ade malo i osmotri E ena. No,
101
no, sad ljubaznije gledate va eg èika-Votrena. Kad èuste tu rijeè, vi postadoste kao mla
da djevojka kojoj ka u: Doviðenja veèeras", i koja se ude ava oblizujuæi se kao maèka kad
e mlijeko. U dobri èas. Dakle, da pregledamo sada na e raèune, mladiæu. Kod kuæe imamo tat
u, mamu, staramajku, dvije sestre (od osamnaest i sedamnaest godina), dva mala b
rata (od petnaest i deset godina). Eto, takvo je stanje tamo.. Staramajka vaspi-
tava va e sestre. Braæa uèe sa popom latinski jezik. Porodica èe æe jede ka u od kestena ne
bijeli hljeb; tata èuva svoje odijelo, mama jedva napravi po jednu haljinu zimi i
ljeti, a sestre se dovijaju kako znaju. Ja znam sve, bio sam na Jugu. Ako vam alj
u hiljadu i dvjesta franaka godi nje, i ako onaj komad zemlje donosi samo tri hilj
ade franaka, onda tako stoji stvar u va oj porodici. Imamo kuvaricu i slugu, treba
paziti na ugled pred svijetom, jer tata je baron. to se nas tièe, mi smo slavoljub
ivi, u srodstvu smo sa Bozeanovima, a idemo pje ke, elimo bogatstvo, a nemamo ni pr
ebijene pare, jedemo buækuri e gospoðe Voker, a pri eljkujemo bogate ruèkove u predgraðu Se
- ermen, spavamo na slamnjaèi, a elimo dvorac! Ja ne osuðujem va e prohtjeve. Ne mo e svak
 biti slavoljubiv, srce moje. Pitajte ene kakve ljude najvi e vole, odgovoriæe vam: s
lavoljubive. Slavoljubivi ljudi imaju jaèa krsta, vi e gvo ða u krvi, srce im je toplije
nego u drugih ljudi. A ena je najsreænija i najljep a onda kad je jaka, te zato najv
i e voli èovjeka ogromne snage, makar se izlagala opasnosti da i nju smo di. Nabrojao
sam va e elje da bih vam postavio pitanje koje se sastoji u ovome. Gladni smo kao v
uk, zubi su nam mljeèni sjekutiæi, kako æemo onda napuniti trbuh? Imamo pred sobom prv
o zakonik; to nije nimalo zanimljivo i ne uèi nas nièemu; ali se mora. Lijepo. Posta
jemo advokat, a docnije predsjednik kakvog kriviènog suda, i sa jednim R na leðima al
jemo na te ku robiju nesreænike koji vrijede vi e nego
102
mi, da bismo uvjerili bogata e da mogu mirno spavati. To nije zabavno, a treba i d
osta vremena. Prvo, treba èekati dvije godine u Parizu, gledati a ne pipnuti tolik
o eljenih stvari. Èovjek se zamori kad stalno ne to eli, a nikad se ne zadovolji. Da s
te neki blijedi meku ac, ne biste imali nièega da se bojite; ali mi imamo vrelu krv
i toliko prohtjeva da smo u stanju da pravimo po dvadeset budala tina dnevno. Vi æet
e podleæi tom muèenju, naju asnijem koje smo vidjeli u paklu dobrog boga. Pretpostavim
o da ste umjereni, da pijete samo mlijeko i da pi ete alopojke; po to ste plemeniti,
trebaæe vam, poslije svakojakih muka i nevolja, da postanete prvo zamjenik dr avnog
tu ioca u kakvoj zabaèenoj palanci, gdje æe vam vlada baciti, kao kasapskom psu, hilja
du franaka godi nje. Laj na lopove, brani bogata e, osuðuj na smrt dobre ljude! Hvala
lijepo! Ako nemate prijatelja, skapa-æete u va em palanaèkom sudu. Kad budete imali tr
ideset godina, postaæete sudija sa hiljadu dvjesta franaka godi nje, ako dotada ne n
apustite slu bu. Kad navr ite èetrdeset godina, o eniæete se æerkom nekog mlinara, koja æe
ti oko est hiljada talira prihoda. Hvala. Ako imate prijatelja, biæete u tridesetoj
godini dr avni tu ilac sa hiljadu talira plate i o eniæete se æerkom predsjednika op tine.
Ako uèinite koju od onih sitnih politièkih niskosti, ako proèitate, na primjer, na gla
saèkom listiæu Vilel umesto Maniel (to se slikuje i umiruje savjest), biæete u èetrdeset
oj godini vrhovni dr avni tu ilac, a mo ete postati i narodni poslanik. Ne zaboravite,
drago moje dijete, da nam savjest neæe biti uvek èista, da æemo èitavih dvadeset godina
èamiti i skrivati bijedu i da æe nam sestre ostati usidjelice. Osim toga, imajte na
umu da u Francuskoj ima samo dvadeset vrhovnih dr avnih tu ilaca i dvadeset hiljada
kandidata za svako mjesto i da meðu njima ima i takvih koji bi za jednu grupu pro
dali i svoju porodicu. Ako vam se to ne dopada, da vidimo ne to drugo. Da li baron
de Rastinjak
103
eli da bude advokat? Divota. Treba se muèiti deset godina, tro iti hiljadu franaka mj
eseèno, steæi biblioteku, kancelariju, odlaziti u svijet, biti skutono a zastupnika da
bi se dobila koja parnica, puziti pred sudijama. Ako biste u tome uspjeli, ja v
as ne bih odvraæao; ali, naðite mi u Parizu pet odvokata koji u pedesetoj godini zar
aðuju vi e od pedeset hiljada franaka godi nje? E, ja bih vi e volio da budem gusar nego
da se poni avana. Uostalom, gdje da naðem novac? Sve to nije tako ru ièasto. Imamo izla
za u eninom mirazu. Hoæete li da se enite? Ako to uradite, objesiæete sebi kamen o vra
t; ako se o enite iz raèuna, ta æe biti s na im osjeæanjem èasti i dostojanstva! Onda je n
olje da se jo danas pobunite protiv dru tvenog ureðenja. Ni ta ne bi marilo to biste kao
zmija puzili pred kakvom enom, bili sluga njenoj majci i èinili podlosti na koje b
i se zgadila i sama krmaèa. Pi! Kad biste bar bili sreæni. Ali s takvom enom biæete i s
uvi e nesreæni. Zato je bolje ratovati s ljudima nego se boriti sa svojom enom. Eto,
mladiæu, to vam je raskrsnica ivota pa birajte. Vi ste veæ izabrali: oti li ste kod na eg
roðaka de Bezeana, i tamo ste okusili rasko . Oti li ste kod gospoðe de Resto, i tamo s
te omirisali Pari anku. Tog dana vi ste se vratili kuæi sa odlukom koju sam proèitao n
a va em licu: Uspjeti! Uspjeti po to-poto. Vrlo dobro! rekao sam u sebi, ovo mi se m
omèe sviða. Bio vam je potreban novac. Gdje da se naðe? Vi ste opljaèkali sestre. Sva br
aæa manje-vi e pljaèkaju svoje sestre. Ovih hiljadu i pet stotina franaka, otetih ko z
na kako, u zemlji u kojoj ima vi e kestena nego talira, nestaæe za tren oka. A ta æete
poslije? Radiæete? Rad shvaæen onako kako ga vi sada shvatate donosi u stare dane lj
udima kao to je Poare stan kod mamice Voker. Pitanjem brzog bogaæenja bavi se u ovo
m trenutku pedeset hiljada mladiæa koji su u va em polo aju. Vi ste jedna jedinica u t
om broju. Cijenite samo koliko æe vas to truda stati i kako
104
æe biti ogorèena ta borba. Poklaæete se kao uti mravi po to nema pedeset hiljada dobrih m
jesta. Znate li èime ljudi krèe sebi put? Bljeskom genija ili umje nom pokva-reno æu. U lj
udske mase treba ili ulijetati kao topovsko ðule, ili se uvuæi kao kuga. Po tenjem se
ni ta ne posti e. Ljudi se pokoravaju sna nom geniju, mrze ga, klevetaju ga, jer on uz
ima za sebe; ali ako istraje, pokoravaju mu se, jednom rijeèju, obo avaju ga kleèeæi pre
d njim, kad nisu mogli da ga okaljaju. Pokvarenost je op ta pojava, talenti su izu
zeci. Zato je pokvarenost oru je osrednjih sposobnosti kojih ima u izobilju i na k
oje svuda nailazimo. Vidjeæete ene èiji mu evi primaju godi nje svega est hiljada franaka
a tro e samo na haljine vi e od deset hiljada franaka. Vidjeæete èinovnike sa platom od
hiljadu dvjesta franaka godi nje kako kupuju imanja. Vidjeæete ene kako se odaju blu
du samo da bi se provozale kolima sina nekog velika a kojima je, na trkali tu u Lon an
u, dopu teno da projuri i glavnom stazom. Vidjeli ste kako je ona bijedna glupaèina,
èièa Gorio, morao da plati mjenicu svoje kæeri, iako njen mu ima pedeset hiljada livar
a prihoda. Ja vas èikam da kroèite dvaput po Parizu a da ne naiðete na paklene spletke
. Kladio bih se u svoj ivot da æete upasti u klopku prve bogate, lijepe i mlade ene
koja vam se dopadne. Sve njih muèe zakoni, sve ratuju sa mu evima povodom svega i sv
aèega. Nikad ne bi bilo kraja mome nabrajanju ako bih vam stao redati ta sve one èine
radi ljubavnika, radi kojekakvih dronjaka, radi djece, radi kuæe ili iz sujete, i
to rijetko kad iz èasnih pobuda, budite uvereni. Zato je po ten èovjek op ti neprijatel
j. A ta je po ten èovjek, ta vi mislite? U Parizu za po tenog èovjeka smatra se onaj koji
ti i ne pristaje da dijeli sa drugima ono to ima. Ne govorim vam o onoj bijednoj
raji koja svuda radi bez ikakve nagrade, koju bih nazvao bratstvom bo jaka. Doista
, tu je olièenje glupe vrline, ali tu je i bijeda. Ja zami ljam kakvo æe biti lice tih
105
èestitih ljudi ako se bog ru no na ali i doðe na stra ni sud. Ko eli brzo da stekne bogats
vo, treba da je veæ bogat ili da se pravi da je bogat. Da se èovjek bogati, treba da
igra na veliko! inaèe se bijedno ivi, i onda sluga sam ponizan! Ako se u sto zanim
anja koja biste mogli izabrati naðe deset ljudi koji brzo uspiju, svijet ih nazove
lopovima. Sad sami izvedite zakljuèak. Takav vam je ivot. Nije to nimalo ljep e od k
ujne, zaudara kao ona, i ko hoæe dobro da jede i pije, mora da uprlja ruke; nauèite
samo da ih poslije lepo operete: u tome je sav moral na eg doba. Ja .vam s pravom
ovako govorim o svijetu, jer ga poznajem. Mislite li da" ga osuðujem? Ni najmanje.
Uvijek je on takav bio. Moralisti ga neæe nikad izmijeniti. Èovjek je nesavr en. Pone
kad je vi e ili manje licemjeran, i glupaèi onda ka u da se dobro ili rðavo vlada. Ja ne
optu ujem bogata e radi svjetine: èovjek je svuda isti, na vrhu, na dnu i u sredini.
Na svaki milion te vi e stoke naðe se desetak zadrtih ljudi koji sebe stavljaju izna
d svega, èak i iznad zakona; ja sam jedan od njih. Vi, ako ste vi i èovjek, idite prav
o i uzdignute gave. Ai morate se boriti protiv zavisti, klevete, osrednjosti, pr
otiv cijelog svijeta. Napoleon je nai ao na jednog ministra vojnog koji se zvao Ob
ri i koji ga zamalo nije poslao u zatoèen je. Ispitajte sebe! Poku ajte da li mo ete u
stajati svakog dana sve jaèe volje. Pod tom pretpostavkom predlo iæu vam ne to to niko ne
bi odbio. Èujte me dobro. Vidite, ja sam naumio da odem na neko veliko imanje od
sto hiljada jutara, na primjer, na jugu Sjedinjenih Amerièkih Dr ava, i da tamo ivim
patrijarhalnim ivotom. Hoæu da imam svoje planta e i svoje robove, da zaradim koji mi
lion prodajuæi goveda, duvan, drva, i da ivim kao neki vladar po svojoj volji, ivoto
m o kom se ni pojma nema ovdje gdje se svijet zgurio u jazbinama od maltera. Ja
sam veliki pjesnik, samo ne pi em svoje pjesme. One se sastoje iz djela i osjeæanja.
Sada imam svega pedeset hiljada fra-
106
naka, za koje mogu kupiti jedva èetrdeset crnaca. Potrebno mi je dvjesta hiljada f
ranaka; jer bih htio da imam dvjesta crnaca kako bih mogao zadovoljno ivjeti patr
ijarhalnim ivotom. Vidite, crnci su vam kao djeca s kojom mo ete raditi to
god hoæete, ne pola uæi nikome raèuna za to. S tim crnim kapitalom, za'deset godina imaæu
tri do èetiri miliona. Ako uspijem, niko me neæe zapitati: Ko si ti?" Ja æu biti gospo
din Èetiri-Miliona, graðanin Sjedinjenih Dr ava. Imaæu pedeset godina, jo neæu biti istro
i zabavljaèu se na svoj naèin. Ukratko, ako vam naðem mira d iku sa milion franaka, hoæete
li mi dati dvjesta hiljada? Dvadeset odsto za uèinjenu uslugu, zar je to mnogo? Vi
æete se postarati da vas zavoli va a enica. Kad se budete vjenèali, osjetiæete neko nesp
okojstvo, pokajaæete se i biæete alosni èitavih petnaest dana. Jedne noæi vi æete prvo ma
o glumiti, pa æete potom, ljubeæi je, osloviti svoju enu sa: Srce moje!" i reæi jo
j da ste du ni dvjesta hiljada franaka. Tako rade svakog dana i najotmjeniji mladi
 ljudi. Mlada ena ne odbija novèanu pomoæ onome koji je osvojio njeno srce. Mislite
li da æete time ne to izgubiti u njenim oèima? Ne. Vi æete naæi naèina da zaradite
tih dvjesta hiljada franaka na nekom poslu. Sa va im novcem i va im umom, vi æete se
obogatiti do mile volje. Ergo, za est mjeseci vi æete usreæiti sebe, svoju milu enu,
èièa-Votrena i svoju porodicu, koja zimi duva u prste, jer nema ogrjeva. Neka vas n
e èudi ni moj prijedlog ni moja molba! Na svakih ezdeset dobrih brakova u Parizu, èet
rdeset sedam zakljuèuju se na slièan naèin. Bilje nièka komora prinudila je gospodina...
ta treba da radim? reèe lakomo Rastinjak prekidajuæi Votrena.
Gotovo ni ta, odgovori ovaj èovjek uz neki radostan pokret slièan prigu enoj radosti ri
bara kad osjeti ribu na udici. Èujte me dobro! Srce sirote i nesreæne djevojke jeste
sunðer edan ljubavi, suvi sunðer koji
107
raste èim na njega kane koja kap osjeæanja. Udvarati se mladoj djevojci koja ivi u sa
moæi, u oèajanju i sirotinji i ne sluteæi da jednog dana mo e postati bogata, to je isto
kao da èovjek ima adute u ruci pri igri piketa, da zna brojeve sreæaka koje æe dobiti
i da igra na berzi poznajuæi pravo stanje stvari. Vi na rovitom zemlji tu podi ete ne
razoriv brak. Ako neoèekivano naslijedi mi-lione, ona æe vam ih baciti pred noge, ka
o da su to kamièci. Uzmi, dragi moj! Uzmi, Adolfe! Alfrede! Uzmi, E ene!" reæi æe ona ako
su oni umjeli da se rtvuju za nju. A mi se rtvujemo, po mom mi ljenju, kad prodamo
kakav stari kaput da bismo kod Plavog sata mogli zajedno da veèeramo, a poslije da
idemo u pozori te; ili kad zalo imo svoj èasovnik da bismo joj kupili al. Ne govorim v
am o ljubavnom krabanju ili o drugim budala tinama do kojih je toliko stalo enama, k
ao na primjer, da pismo poprskate kapljicama vode mjesto suzama, kad ste daleko
od nje: izgleda mi da savr eno poznajete govor srca. Pariz vam je kao neka amer
ièka uma u kojoj ivi dvadeset divljih plemena, Ilinoi, Ironi i drugi, ive od prinosa
raznih dru tvenih lovova; vi ste lovac na milione. Da biste ih ulovili, vi se slu i
te zamkama, eretlucima, pi taljkama za vabljenje. Ima vi e vrsta lova. Jedni
love miraz; drugi love kad bankrotiraju; neki pecaju savjesti, a neki pro
daju svoje ulagaèe vezanih ruku i nogu. Onoga koji se vrajæa iz lova sa punom torbom
pozdravljaju, slave, primaju u dobra dru tva. Odajmo pravdu ovom gostoljub
ivom mjestu, najljuba-znijem gradu na svijetu. Ako oholo plemstvo svih evropski
h prijestonica neæe ni da èuje za nekog neèasnog milionara, Pariz ga prima ob
jeruèke, juri na njegove sveèanosti i na ruèkove koje on prireðuje i nazdravlja njegovo
j neèasnosti.
Ali gdje æemo naæi djevojku? Teèe E en.
Ona je tu, pred nama.
Gospoðica Viktorina?
108
Ona glavom!
A, kako to?
Ona vas veæ sada voli, va a mala baronica de Rastinjak!
Ona je puka sirotica, nastavi E en zaèuðeno.
A, tu smo. Samo jo dvije rijeèi, reèe Votren i sve æe vam biti jasno. Cièa Tajfer je st
ra hulja; za njega se misli da je za vrijeme Revolucije ubio jednog svog prijate
lja. To vam je zadrt èovjek koji misli svojom glavom. On je bankar, glavni ortak b
anke Frederik Tajfer i kompanija. On ima sina jedinca i htio bi da mu ostavi sve
to ima, a Viktorini ni ta. Ja ne volim takve nepravde. Ja sam kao Don-Kihot, volim
da branim slabije od jaèih. Ako se bogu prohtije da mu uzme sina, Tajfer æe vratiti
kæer k sebi, jer æe za eljeli da ima nasljednika. Ta je glupost u ljudskoj prirodi, a
on ne mo e vi e imati djece, to znam. Viktorina je blaga i mila, ona æe brzo osvojiti
svog oca i vrtjeæe ga kao èigru, ne bièem, veæ svojim osjeæanjima. Ona æe mnogo polagati n
va u ljubav, neæe vas zaboraviti, i vi æete se o eniti njome. Ja æu biti Proviðenje, i nas
ojaæu da se ispuni bo ja volja. Imam jednog prijatelja koga sam zadu io; on je bio puk
ovnik u Loarskoj vojsci, a sada je ba rasporeðen u kraljevu gardu. On me slu a i post
ao je krajnji roajalist: taj ne spada u one glupake kojima je mnogo stalo do svo
jih ubjeðenja. Hoæu da vam dam jo jedan savjet, anðele moj: ne polazite mnogo ni na svo
je mi ljenje ni na svoju rijeè. Kad vam ih zatra e, prodajte ih. Èovjek koji se hvali da
nikad ne mijenja svoje mi ljenje obvezuje se da æe uvijek iæi pravim putem. To je glu
pak 'koji vijeruje u nepogre ivost. Ne postoje naèela, postoje samo dogaðaji; nema ni
zakona, ima samo okolnosti: vi i èovjek prima dogaðaje i okolnosti da njima upravlja.
Kad bi postojali stalni zakoni i utvrðena naèela, narodi ih ne bi mijenjali kao to mi
mijenjamo ko ulje. Pojedinac ne mora da bude pametniji
109
od cijelog naroda. Èovjek koji je najmanje zadu io Francusku danas je najvi e cijenjen
zato to je uvijek sve vidio u crvenoj boji; njega bi trebalo metnuti u muzej, meðu
ma ine, s natpisom: La Fajet; a knez koga svi grde, koji toliko prezire svijet, d
a neæe da mu pljuje u lice sve one zakletve koje on tra i od njega, sprijeèio je, na B
eèkom kongresu, diobu Francuske: toga bi èovjeka trebalo slaviti, a bacaju se blatom
na njega. O, poznajem ja ivot, u ao sam u tajne mnogih ljudi! Dosta o tome. Ja æu im
ati jedno stalno mi ljenje onog dana kad budem sreo tri èovjeka koji se sla u u primje
ni nekog naèela, ali æu imati dugo da poèetkam! U sudovima ne mo ete naæi ni tri sudi je k
oji imaju isto mi ljenje o nekom zakonskom paragrafu. No da se vratim na svog prij
atelja. Taj bi ponovo razapeo Isusa Hrista kad bih mu ja to rekao. Na jednu rijeè
njegovog èièa--Votrena, on æe se posvaðati s tim nevaljalcem koji ni ta ne alje svojoj sir
toj sestri, i... Tu Votren ustade, zauze stav i naglo izbaci gornji dio tijela n
aprijed, kao kakav uèitelj maèevanja kad napada protivnika. A sada, putuj na onaj sv
ijet! dodade on.
U asno! reèe E en. Vi se samo alite, gospodine
Votrene?
De, de, umirite se, nastavi Votren. Nemojte biti dijete! Ali ako vam se to sviða,
ljutite se, praskajte! Recite da sam ja nevaljalac, zlikovac, lupe , razbojnik, a
li me nemojte nazivati ni varalicom, ni uhodom! Hajde, ka ite sve to mislite! Ja va
m pra tam, to je tako prirodno u va im godinama! I ja sam bio takav! Samo razmislite
. Vi æete jednog dana uraditi i ne to gore. Poèeæete da se udvarate nekoj lijepoj eni i p
rimièete novac od nje. Vi ste na to i mislili! reèe Votren; jer, kako æete uspjeti, ak
o budete raèunali i na va u ljubav? Vrlina se, gragi moj ðaèe, ne dijeli: ona postoji il
i ne postoji. Govore nam o ispa tanju grijeha. Lijep vam je taj poredak kad je dov
oljno da se èovjek samo pokaje
110
pa da mu se oprosti zloèin! Zavesti neku enu da biste do li na neki polo aj u dru tvu, st
voriti razdor meðu djecom u porodici, najzad sve one gadosti koje se èine tajno ili
javno radi zadovoljstva ili iz liènog raèuna, zar su to djela vjere, nade i milosrða?
Za to se ka njava sa dva mjeseca zatvora neki kico koji je za jednu noæ oteo nekom djet
etu polovinu njegova imanja, a na robiju, pod ote avajuæim okolnostima, neki bijedni
k koji je ukrao hiljadu franaka? Eto, takvi su va i zakoni. Nema ni jednog paragra
fa koji ne dovodi do besmislice. Ima ubistava u kojima se krv ne proliva nego da
je; ubica otvori vrata kalauzom: i jedno i drugo de ava se noæu! Izmeðu onoga to vam ja
predla em i onoga to æete vi uraditi jednog dana, samo je razlika u krvi. Vi vjeruje
te da postoji ne to stalno na ovom svijetu! Prezrite ljude i trudite se da se izvl
aèite kroz pukotine zakona. Tajna velikih bogatstava èije se porijeklo ne zna smatra
se zaboravljenim zloèinom zato to je propisno izvr en.
Dosta, gospodine, neæu vi e da vas slu am, uèi-niæete da posumnjam i u samog sebe. Ja se
za sada upravljam samo prema svojim osjeæanjima.
Kako hoæete, ljepotane moj, reèe Votren. Mislio sam da ste iskusniji, neæu vam ni ta vi
govoriti. Ipak, èujte moju posljednju rijeè. Tada pogleda studenta pravo u oèi, i reèe:
Vi ste saznali moju tajnu.
Mladiæ koji neæe njome da se koristi umjeæe i da je zaboravi.
To ste lijepo kazali, i to me raduje. Drugi, vidite, da je na va em mjestu, bio b
i manje savjestan. Sjeæajte se onoga to sam voljan da uèinim za vas. Ostavljam vam pe
tnaest dana. Tu nema pogaðanja.
Ala je neumoljiv ovaj èovjek!" pomisli Rastinjak gledajuæi Vatrena kako mirno odlazi
sa tapom ispod pazuha. On mi je grubo kazao ono to mi je gospoða de Bozean rekla uvij
eno. Razdirao mi je srce èeliènim kand ama. Za to elim da odem kod gospoðe de Nisen-
111
an? Odmah je pogodio moje misli. Ukratko, taj mi je razbojnik vi e kazao o vrlini n
o ljudi i knjige. Ako je vrlina neprikosnovena, jesam li onda pokrao svoje sestr
e?" reèe on baciv i kesu na sto. Potom sjede i sav utonu u misli. Ostati dosljedan vr
lini, to je uzvi eno muèeni tvo. Koje ta! Svako vjeruje u vrlinu; ali ko je pun vrline?
Narodi obo avaju slobodu; ali koji je narod slobodan na zemlji? Moja je mladost jo èi
sta kao vedro nebo: ko hoæe da postane velik ili bogat èovjek, treba da se pomiri s
tim da mora lagati, povijati se, puziti i uspravljati se, laskati, pretvarati se
? Ko pristane na to, zar ne znaèi da je pristao da bude sluga onih koji su lagali,
povijali se, puzili? Prvo im treba biti sluga, pa onda postati njihov sauèesnik.
O, ne. Ja æu raditi plemenito, kao svetac; radiæu danju i noæu da . steèem bogatstvo sam
o svojim radom. To æe bogatstvo vrlo sporo iæi, ali æu zato spavati mirne savjesti. Po
smatrati svoj ivot i naæi da je èist kao krin, zar to nije najljep e na svijetu? Ja i iv
ot, mi smo kao mladiæ i njegova vjerenica. Votren mi je pokazao ta biva poslije des
et godina braènog ivota. Doðavola! Ni ta ne razumijem. Neæu ni o èemu da mislim, srce je s
guran voð."
E ena tr e iz sanjarija glas debele Silvije koja mu javi da je do ao krojaè. E en iziðe pre
njega dr eæi u ruci svoje dvije kese s novcem i ne osjeti zbog toga nikakvu neprija
tnost. Kad je isprobao frak, on obuèe novo ulièno odijelo, koje ga potpuno izmijeni.
Sad ne izostajem nimalo iza gospodina de Traja, pomisli on. Najzad i ja lièim na p
lemiæa!"
Gospodine, reèe èièa Gorio uzlazeæi kod E ena, viste me pitali da li znam u koje kuæe od
i gospoða de Nisen an?
Jesam.
Dakle, ona æe iduæeg ponedjeljka biti na balu kod mar ala Kariljano. Ako uspijete da
odete tamo, ka-
112
zaèete mi jesu li se moje kæeri prijatno zabavljale, kako su bile odjevene i s
ve ostalo.
Kako ste to doznali, moj dobri èièa Gorio? reèe E en i ponudi mu da sjedne kraj vatre.
To mi je rekla njena sobarica. Od Tereze i Kon-stanse saznajem sve ta one rade,
nastavi on radosno. èièa je lièio na mladog ljubavnika koji je sreæan kad pronaðe neko luk
avstvo pomoæu koga dolazi u vezu sa svojom draganom, a ona o tome ni pojma nema. E
, vi æete ih vidjeti! reèe on izra avajuæi bezazleno svoju bolnu zavist.
Ne znam, odgovori E en. Otiæi æu do gospoðe de Bozean da je pitam mo e li da me upozna s
mar- alkom. E en je osjeæao neko unutra nje zadovoljstvo to æe se pojaviti kod vikontese
nako obuèen kako æe se odsad stalno nositi. Ono to moralisti nazivaju bezdanima ljuds
kog srca, to su iskljuèivo varljive misli, nagonski pokreti liènog raèuna. Ti pokreti
o kojima se toliko deklamuje, te nagle promjene, sve se to radi iz raèuna, u koris
t na ih u ivanja. Kad se lijepo obukao, Rastinjak zaboravi svoju èasnu odluku. Mladost
ne smije da se pogleda u ogledalu savjesti kad naginje nepravdi, dok se zrelo d
oba veæ ogledalo u njemu: u tome je sva razlika izmeðu njih. Posljednjih dana, susje
di, E en i èièa Gorio, postado e dobri prijatelji. Njihovo tajno prijateljstvo zasnivalo
se na onim istim psiholo kim razlozima koji su izazvali suprotna osjeæanja izmeðu Vot
rena i studenta. Smjeli filozof koji bi htio da utvrdi dejstva na ih osjeæanja u spo
ljnom svijetu naæi æe, bez sumnje, vi e dokaza o njihovom stvarnom postojanju u odnosi
ma koje ona ostvaruje izmeðu nas i ivotinja. Koji je to èovjek koji æe br e prozreti neèij
karakter no to æe pas osjetiti da li ga neka nepoznata osoba voli ili ne voli? Kuk
asti atomi, izraz koji je veæ u ao u poslovicu i koji svako upotrebljava, jeste jedn
a od onih èinjenica koje ostaju u govoru da porièu filozofske glu-
8 Cièa Gorio
113
posti kojima se bave oni koji rado pretresaju ostatke prvobitnih rijeèi. Èovjek osjeæa
kad ga neko voli. Osjeæanje se u sve utiskuje i probija se kroz prostore. Pismo j
e du a, ono je tako vjeran odjek glasa koji govori da ga osjeæajni umovi smatraju za
najveæe blago ljubavi. Èièa Gorio sa svojim samoniklim osjeæanjem koje ga je uzdizalo d
o pseæeg prirodnog nagona, osjetio je studentovo sa aljenje, njegovu beskrajnu dobro
tu i njegovu mladalaèku naklonost. Ipak, meðu njima jo nije bilo meðusobnog povjeravanj
a. Kad je izrazio elju da se upozna sa gospoðom de Nisen an, E en nije mislio da ga sta
rac uvede u njenu kuæu, ali se nadao da æe moæi da se koristi onim to bude saznao od nj
ega. Èièa Gorio mu je govorio o svojim kæerima samo onda kad je E en o njima javno prièao
poslije svojih posjeta. Dragi moj gospodine, reèe mu on sutradan, kako ste mogli p
omisliti da se gospoða de Resto naljutila na vas zato to ste izgovorili moje- ime?
Moje me kæeri mnogo vole. Ja sam sreæan otac. Samo, moji su se zetovi rðavo pokazali p
rema meni. Ja nisam htio da moje mile kæeri pate zbog nesuglasica koje sam imao s
njihovim mu evima, i vi e sam volio da se s njima viðam tajno. Ta mi tajanstvenost prièi
njava beskrajne radosti koje ne shvataju oni oèevi koji mogu da se sastaju sa svoj
om djecom kad god hoæe. Ja to ne mogu, razumijete li? I tako, kad je lijepo vrijem
e, iziðem na Jelisejska polja, po to se prvo obavijestim od sobarica hoæe li moje kæeri
izlaziti. Èekam ih da proðu, srce mi jaèe zakuca kad naiðe njihova kola, ja im se divim
i u ivam u njihovim lijepim haljinama, a one se uzgred nasmije e na mene i pozlate m
i prirodu kao da je na nju pao zraèak toplog sunca. Ja ih tu saèekam dok se vrate. I
opet ih vidim, porumenjele na svje em vazduhu. Èujem kako svijet govori oko mene: A
la je lijepa ona ena! To mi razveseli srce. To je moja krv! Volim konje koji ih v
oze, i za elim da budem psetance koje dr e na krilu. Ja ivim
114
od njihovih zadovoljstava. Svak voli na svoj naèin; ovako voleæi, ja nikom ne èinim zl
a. Za to svijet vodi raèuna o meni? Ja sam sreæan na svoj naèin. Je li to protiv zakona t
o idem uveèe da vidim svoje kæeri kad izlaze iz svojih kuæa i odlaze na bal? Silno se
o alostim kad zadocnim i kad mi ka u: Gospoða je izi la. Jednom sam èekao Naziju koju nisa
m vidio èitava dva dana do tri èasa izjutra. Umalo to nisam lipsao od zadovoljstva! M
olim vas, govorite o meni samo da ka ete ikoliko su moje kæeri dobre. One bi me obas
ipale svakojakim poklonima, ali im ja ne dam i ka em im: Prièuvajte svoj novac! ta æe me
ni? Meni ni ta ne treba". I zaista, dragi moj gospodine, ta sam ja? Bijedna le ina èija
je du a uvijek tamo gdje se nalaze moje kæeri. Kad budete upoznali gospoðu de Nisen an,
kazaæete mi koja vam se od njih dvije vi e sviða, reèe èièa poslije kratkog æu-tanja, vidj
da se E en sprema da ide u Tiljerijski vrt da se tamo pro eta i saèeka vrijeme za odla
zak kod gospoðe de Bozean.
Ova je etnja bila kobna za studenta, jer on pade u oèi nekim enama. Bio je lijep, sa
svim mlad i veoma ukusno odjeven. Primijetv i da mu se dive, on presta da misli na
sestre i tetku koje je opljaèkao, a zaboravi i svoju odvratnost prema nepo tenju. V
idio je kako iznad njegove glave proletje onaj demon koji mnogo lièi na anðela, onaj
sotona arenih krila, koji sije rubine, baca zlatne strijele na palate, obliva ene
rumenilom, obasjava bljeskom prijestolja koja su u poèetku bila tako skromna; èuo j
e boga one varljive sujete èiji la ni sjaj smatramo za znamenje moæi. Votrenove rijeèi,
ma koliko bezoène, bijahu se arile u njegovo srce kao to se u sjeæanje nevine djevojke
urezuje odvratni lik stare podvodaèice koja joj je rekla: Zlata i ljubavi u izobil
ju!" Poslije du e etnje E en se oiko pet sati prijavi kod gospoðe de Bozean koja ga por
azi svojim dr anjem. Dotada je vikontesa bila prema njemu puna one ugla-
8«
115
ðene ljubaznosti i ljupkosti koja se stièe plemiækim vaspitanjem, a koja je savr ena tek
onda kad dolazi od srca.
Kad je u ao, gospoða de Bozean doèeka ga hladno i reèe mu kratko: Gospodine de Rastinjak
, nemoguæe mi je da ostanem s vama, bar u ovom trenutku. Imam posla...
Za posmatraèa, a Rastinjak je to brzo postao, ova reèenica, pokret, pogled i naglasa
k bili su slika karaktera i navika cijelog jednog stale a. On osjeti gvozdenu pesn
icu ispod meke rukavice, samo ivost ispod lijepog pona anja, drvo ispod laka. Najzad
, èuo je ono ja kralj, koje poèinje pod perjanicom prijestolja, a zavr ava se pod èelenk
om najmanjeg plemiæa. E en se lako zaveo i na njenu rijeè povijerovao u ensku plemenito
st. Kao svi nesreæni ljudi, on je iskreno potpisao onaj divni ugovor koji obavezuj
e dobrotvora prema du niku, a èiji prvi èlan predviða potpunu jednakost ugovoraèa. Dobroèin
tvo koje spaja dva biæa u jedno jedino jeste neka nebeska strast, neshvatljiva i r
ijetka kao prava ljubav. Oboje su rasko plemenitih du a. Rastinjak je elio da bude n
a balu vojvotkinje de Kariljano, zato i preðe preko ovog ispada.
Gospoðo, reèe on uzbuðenim glasom, da nije u pitanju ne to va no, ne bih vam dosaðivao;
ite ljubazni i dozvolite mi da doðem docnije, prièekaæu.
Dobro, onda doðite da ruèate sa mnom, reèe ona malo zbunjena zbog svoga surovog ispad
a; jer ona je zaista bila dobra i velika ena.
Iako je bio ganut ovom naglom promjenom, E en pomisli odlazeæi: Puzi i podnosi sve. K
akve li moraju biti druge ene, kad najbolja meðu njima odjednom zaboravi na svoje o
beæanje i odgurne te kao staru cipelu? Dakle, svako za sebe? Istina je da njena kuæa
nije duæan i da grije im to joj se obraæam za pomoæ. Treba biti topovsko ðule, kako reèe
ren." Ove bolne
116
misli ubrzo i èezo e pred pomi lju na zadovoljstvo koje æe mu prièiniti ruèak ikod vikontes
I tako su se, kao po nekom zlom udesu, i najsitniji dogaðaji njegova ivota udru ili i
 gurali ga pozivu u kome æe, prema rijeèima stra ne sfinge iz pansiona Voker, mo
rati da ubija da njega ne ubiju, da vara da njega ne prevare; moraæe da se odrekn
e i savjesti i saosjeæanja, da navuèe masku, da se nemilostivo titra sa ljudima, i d
a, kao u Lakedemoniji, tajno dograbi bogatstvo i zaslu i lovorike. Kad se vratio
vikontesi, ona ga doèeka umiljato, kao i ranije. Oboje uðo e u trpezariju gdje je viko
nt èekao svoju enu; tu je blistala ona rasko koja je, kao to svak zna, pod Restauraci
jom, dostigla svoj vrhunac. Gospodin de Bozean, kao mnogi ljudi èija su osjeæanja ot
upjela za svako u ivanje, nalazio je zadovoljstvo samo jo u dobrom jelu i piæu; bio j
e oblaporan kao Luj XVIII i vojvoda d'Ekar. Na njegovom stolu bila je rasko i u p
osudu i u jelu. E en, koji je sada prvi put ruèao u kuæi nasljednog bogatstva, jo n
ikad ne bija e vidio ovako ne to. Nisu vi e bile u modi veèere kojima su se zavr avali bal
ovi u doba Grastva, kad je vojnicima bilo potrebno da se okrijepe za borbe
koje su ih oèekivale i u zemlji i van nje. E en je dosad bio samo na balovima. Pouzd
anje kojim se docnije odlikovao, i koje je bilo poèelo da hvata korijena, spasio g
a je te nije ostao prenera eni tikvan. Ali kad je vidio ovo divno izraðeno srebro i
bezbroj drugih prefinjenosti jedne gospodske trpeze, i sa divljenjem posmatrao
kako se slu i za stolom, èovjeku ive ma te nije bilo te ko da ovaj otmjeni ivot ne pretpo
tavi oskudnom ivotu za koji se jutros bio izjasnio. Za èasak on se prenese misli
ma u svoj pansion i toliko se zgrozi da se zareèe da æe se iseliti u januaru, koliko
da bi se smjestio u neki bolji stan, toliko da se skloni od Votrena, èija je te ka
ruka pri-tlsla njegovo rame. Kad bi razuman èovjek mislio na sve oblike istinske i
li prikrivene pokvarenosti u Parizu,
117
on bi se morao zapitati s kakvim pravom dr ava otvara u njemu kole i u njima okuplj
a mlade , kako to da se u njemu jo po tuju lijepe ene i kako zlatnici po mjenjaèkim izlo
zima ne i èeznu na èaroban naèin iz èanèiæa. Ali ako se pomisli da mladiæi vr e malo zloèin
estupa, onda èovjek mora da ima mnogo po tovanja prema ovim strpljivim Tantalima koj
i se bore protiv samih sebe i gotovo uvijek odnose pobjedu! Kad bi siroma nog stud
enta dobro naslikali u borbi sa Parizom, on bi ispao najdramatièniji prikaz modern
e civilizacije. Gospoða de Bozean uzalud je pogledom davala znak E enu da govori, on
nije htio ni ta da ka e pred vilkontom.
Hoæete li sa mnom veèeras u Italijansko pozori te? zapita vikontesa svog mu a.
Vi znate koliko bi mi to zadovoljstva prièinilo, odgovori on podrugljivo, ali tak
o ljubazno da student nasjede; ali moram da se naðem sa jednom osobom u pozori tu Va
rijete.
Sa svojom Ijubaznicom", pomisli ona.
Zar veèeras neæe biti s vama d'A ida? upita vikont.
Neæe, odgovori ona ljutito.
Lijepo, ako neko mora da ide s vama, eto vam gospodina de Rastinjaka.
Vikontesa pogleda E ena smije eæi se.
To bi bilo veoma opasno za vas, reèe ona.
Francuz voli opasnost, jer u njoj nalazi slavu, rekao je gospoðin de Satobrijan,
odgovori Rastinjak i pokloni se.
On sjede u laka kola pored gospoðe de Bozean, i poslije nekoliko trenutaka stigo e u
pozori te koje je tada bilo na glasu. A kad uðe u lo u s lica, i vidje da su svi pogl
edi upravljeni na njega i na vikontesu, koja je bila u divnoj haljini, on pomisl
i da sanja. Èarolije su se redale za èarolijama.
118
Htjeli ste ne to da mi ka ete, reèe gospoða de Bozean. A, pogledajte, eno gospoðe de Nis
n an u treæoj lo i od na e, a na suprotnoj strani njena sestra i gospodin de Traj.
Govoreæi ove rijeèi, vikontesa je gledala u lo u gospoðice de Ro fid, pa kad vidje da u nj
oj nema gospodina d'A ide, lice joj èudesno sinu.
Divna je, reèe E en, po to je pogledao gospoðu de Nisen an.
Ima bijele trepavice.
Jeste, ali njen vitki stas!
Ima debele ruke.
Lijepe oèi!
Ima duguljasto lice.
Ali dugaèko lice je otmjeno.
Sreæa njena to bar u tome ima otmjenosti. Pogledajte samo kako uzima i ostavlja sv
oj dogled! Iz svakog njenog pokreta izbija Gorio, reèe vikontesa na veliko E enovo i
znenaðenje.
Gospoða de Bozean posmatrala je dogledom pozo-ri nu dvoranu i pravila se kao da ne o
braæa pa nju na gospoðu de Nisen an; meðutim, ona je motrila svaki njen pokret. Dru tvo je
ilo veoma otmjeno. Delfini de Nisen an bilo je osobito milo to mladi, lijepi i eleg
antni roðak gospoðe de Bozean gleda samo u nju.
Ako budete i dalje piljili u nju, obrukaæete se, gospodine de Rastinjak. Takvim n
asrtanjem na svijet nikad neæete uspjeti.
Draga roðako, reèe E en, vi ste me dosad lijepo titili; ako hoæete da dovr ite svoje di
o, ja vas molim da mi uèinite samo jednu uslugu, koja æe vas stati malo
muke, a mene æe usreæiti. Ja sam zaljubljen.
Veæ?
Da.
I to u onu enu?
119
A zar bih uspio kod neke druge? reèe on i pogleda pronicljivo u svoju roðaku. Gospoða
vojvotkinja de Kariljano u prijateljstvu je sa vojvotkinjom de Beri, nastavi on
poslije kratkog zastoja; vi je sigurno viðate; budite dobri, upoznajte me s njom
i odvedite me na bal koji ona daje u ponedjeljak. Tamo æu naæi gospoðu de Nisen an i zap
oèeæu svoju prvu èarku.
Vrlo rado, reèe ona. Ako vam se ona veæ dopada, va a ljubav odlièno stoji. Eno de Marse
a u lo i kneginje Galation. Gospoða de Nisen an hoæe da pre-svisne od muke. To je najpov
oljniji trenutak da se priðe eni, naroèito eni jednog bankara. Sve te gospe iz Ulice os
e d'Anten vole da se svete.
ta biste vi radili da ste u njenom polo aju?
Ja bih patila i æutala.
U taj mah markiz d-A ida uðe u lo u gospoðe de Bozean.
Rðavo sam svr io svoje poslove samo da bih do ao da vas vidim, reèe on, i o tome vas iz
vje tavam da ne bi izgledalo 'kao da je to neka rtva.
Vikontesino lice zablista i pokaza E enu ta je prava ljubav koju ne treba mije ati sa
licemjernim pari kim kaæiperstvom. On se divio svojoj roðaci pa umuknu, uzdahnu i ust
upi svoje mjesto gospodinu d'A ida. Kako je plemenita i uzvi ena ena koja ovako voli!
reèe on u sebi. A ovaj èovjek da je iznevjeri radi kakve lutke! Zar neko mo e nju izne
vjeriti?" Obuze ga djetinjski bijes. Htio je da padne pred noge gospoðe de Bozean,
po elio je neku demonsku moæ da bi mogao da je odnese u svom srcu, kao ono kad orao
ugrabi u polju bijelo jarence i odnese ga u svoje gnjezdo. Osjeæao se uni en to u ov
om hramu ljepote i on nema svoju sliku, svoju milosnicu. »Imati milosnicu i neki v
eliki polo aj, reèe on u sebi, to je znak moæi!« I on pogleda gospoðu de Nisen an kao to u
jeðeni èovjek gleda svog protivnika.
120
Vikontesa se okrenu da mu migom toplo zahvali na pa nji. Prvi èin je bio zavr en.
__ Poznajete li se toliko sa gospoðom de Nisen an
da bi ste joj mogli predstaviti gospodina de Rastinjaka? reèe ona markizu d'A ida.
__Biæe joj veoma milo da se upozna sa gospodinom,
reèe markiz.
Lijepi Portugalac ustade, uze pod ruku studenta i za tren oka bijahu pored gospoðe
ne Nisen an.
Gospoðo baronice, reèe markiz, èast mi je predstaviti vam viteza E ena de Rastinjaka, r
oðaka vikon-tese de Bozean. Vi ste napravili na njega neobièno sna an utisak, pa sam h
tio da upotpunim njegovu sreæu pribli iv i ga njegovom idolu.
U ovim je rijeèima bilo i podsmijeha i grubosti, ali, ako su lijepo kazane, one se
uvijek dopadaju enama. Gospoða de Nisen an nasmije i se i ponudi E enu mjesto svoga mu a
oji je izi ao.
Ne smijem da vam predlo im da ostanete kod mene, gospodine, reèe mu ona. Kad neko i
ma tu sreæu da je pored gospoðe de Bozean, on kod nje i ostaje
Ali, reèe joj E en tiho, meni se èini, gospoðo, da bi mojoj roðaci bilo milo kad bih ost
o pored vas. Prije dolaska gospodina markiza, govorili smo o vama i o va oj otmjen
oj pojavi, reèe on glasno.
Gospodin d'A ida se ukloni.
Doista, gospodine, reèe baronica ostajete kod mene? Onda æemo se bolje upoznati; g
ospoða de Resto jako me je zainteresovala za vas.
Ona je, dakle, veoma licemjerna; zabranila mi je da joj dolazim u kuæu.
Kako to?
Gospoðo, kazaæu vam pravi razlog; ali molim vas da mi ne zamjerite to vam povjeravam
tu tajnu. Ja sam susjed gospodina va eg oca. Nisam znao da je gospoða de Resto njeg
ova kæi. Ispao sam nesmotren te
121
sam govorio o njemu sasvim bezazleno i naljutio gospoðu va u sestru i njenog mu a. Ne
mo ete zamisliti kako su gospoða vojvotkinja de Lan e i moja roðaka osudile to kæerinsko o
tpadni tvo. Ja sam im isprièao cio dogaðaj, i one su se smijale kao lude. Tada mi je g
ospoða de Bozean, uporeðujuæi vas i va u sestru, govorila vrlo pohvalno o vama i rekla k
oliko ste vi bili dobri prema mome susjedu, gospodinu Goriou. A kako ga ne biste
voljeli? On vas tako silno voli da sam ljubomoran na njega. Jutros smo razgovar
ali o vama puna dva sata. Zatim, jo pod svje im utiskom onoga to mi je va otac isprièa
o o vama, rekao sam svojoj roðaci, za vrijeme veèere, da ne mo ete biti toliko lijepi
koliko ste dobri. eleæi svakako da mi bude na ruci, gospoða de Bozean me je dovela ov
amo rekav i mi ljupko da æu vas ovdje vidjeti.
ta, gospodine, reèe bankareva ena, vi ste me veæ zadu ili? Jo malo pa æemo postati -s
prijatelji.
Iako prijateljstvo prema vama nije nimalo obièno osjeæanje, reèe Rastinjak, ne elim ni
kako da budem va prijatelj.
Ove otrcanje gluposti, naroèito propisane za poèetnike, uvijek se sviðaju enama i izgle
daju bijedne samo onda kad se èitaju bez osjeæanja. Pokret, naglasak i pogled mladog
èovjeka daje im neizmjerne vrijednosti. Rastinjak se jako dopade gospoði de Nisen an.
Po to nije mogla da odgovori na pitanja koja je student bez ustezanja postavio, o
na, kao sve ene u takvom polo aju, skrenu razgovor.
Jeste, moja sestra grije i to tako postupa s tim jadnim ocem, koji je za nas doista
bio bog. Ja sam popustila gospodinu de Nisen anu tek onda kad mi je izrièno naredio
da se mogu viðati s ocem samo prije podne. Ali sam zbog toga dugo bila nesreæna i p
lakala. To nasilje, uz druge grubosti u braku, izazvalo je najvi e nesuglasica u m
om porodiènom ivotu. Ja sam za-
122
cijelo u oèima svijeta najsreænija ena u Parizu, a u stvari sam najnesreænija. Pomisliæet
e da je ludo to vam tako govorim. Ali vi poznajete mog oca, i zato vas ne smatram
za stranca.
Nikad neæete sresti èovjeka, reèe joj E en, koji bi tako silno elio da bude va . ta tra
a ena? Sreæu, odgovori on glasom koji prodire u du u. Lijepo, ako se sreæa jedne ene sas
toji u tome da bude voljena, obo avana, da ima druga kome mo e povjeriti svoje e
lje, svoje prohtjeve, svoje jade, svoje radosti; kome bi mogla razgolititi cijel
u svoju du u, s njenim ljupkim manama i lijepim osobinama, bez bojazni da æe je izd
ati; onda, vjerujte mi, tako odano i uvijek plemenito srce mo e se naæi samo kod mla
dog èovjeka punog iluzija, koji bi dao i svoj ivot na jedan va mig, koji jo ne poznaj
e svijet i ne eli da ga upozna zato to ste vi postali za njega cio svijet. Vi æete s
e mo da nasmijati mojoj prostodu nosti, ali, vidite, ja sam do ao iz zabaèene unutra njost
i, sasvim neuk, dosad sam poznavao samo plemenite du e; mislio sam da ivim bez l
jubavi. Ali sam se upoznao sa svojom roðakom koja me je silno zavoljela;
pored nje sam naslutio sva blaga ljubavi; ja sam sada Kerubin, ljubavnik sv
ih ena, dok ne naiðem da onu kojoj æu se sav predati. Èim sam vas vidio, kad sam u ao, o
sjetio sam kao da me neka struja nosi vama. Veæ sam toliko mislio o vama! Ali nisa
m ni sanjao da ste tako lijepi. Gospoða de Bozean mi je rekla da vas toliko ne gl
edam. Ona ne zna koliko je primamljivo gledati va e lijepe rumene usne, va e bijelo
lice i va e tako blage oèi. Eto, i ja govorim ludosti, ali pustite me da ih iska em.
Ni ta enama nije milije od ovih slatkih rijeèi. Njih slu aju i najsmirenije bogomolj'ke
, èak i kad ne misle da odgovaraju na njih. Po to je tako poèeo, Rastinjak razveze svo
jim umilnim tihim glasom, a gospoða de Nisen an bodrila je E ena svojim osmjesima i s
vremena
123
na vrijeme pogledala de Mar9ea koji je stalno bio u lo i kneginje Galation. Rastin
jak ostade pored gospoðe de Nisen an sve dok njen mu ne doðe da je otprati kuæi.
Gospoðo, reèe joj E en, biæu slobodan da vas posjetim prije bala vojvotkinje de Karilj
ano.
Bo do vaz kospoða bozifa, reèe debeli Alza anin èije je okruglo lice odavalo opasno luka
stvo, pudite ufjereni ta æede piti lijepo brimljeni.
»Poèetak je bio dobar, jer se nije naljutila kad sam joj rekao: »Hoæete li me voljeti?« »De
je metnut ðo-gatu u usta, sada uzja i i potjeraj«, pomisli E en iduæi da se pozdravi sa g
ospoðom de Bozean koja se spremala da poðe sa d'A idom. Siromah student nije primijeti
o da je baronica bila rasijana i da je oèekivala od de Marsea jedno od onih sudbon
osnih pisama koja razdiru du u. Presreæan zbog svog prividnog uspjeha, E en isprati vi
-kontesu do predvorja gdje se èekaju kola.
Va se roðak ne mo e poznati, reèe Portugalac vikontesi smijuæi se kad je E en oti ao. T
e progurati kroz ivot. Ljigav je kao jegulja i daleko æe otiæi. Samo ste mu vi mogli
izabrati enu u trenutku kad je treba tje iti.
Ali, reèe gospoða de Bozean, treba .znati da li ona jo voli onoga koji je ostavlja.
Student se vrati pe ke iz Italijanskog pozori ta u Ulicu Nev-Sent- enevjev, praveæi najl
jep e planove. On je zapazio da ga je gospoða de Resto pa ljivo posma-trala i u vikont
esinoj lo i i u lo i gospoðe de Nise an, pa je pomislio da mu ubuduæe grofièina vrata neæe
i zatvorena. I tako je, raèunajuæi da æe se dopasti i mar alki, sada imao èetiri uticajna
poznanstva u najvi em pari kom dru tvu. Ne razmi ljajuæi mnogo o sredstvima, on je unaprij
ed osjeæao da se u zamr enoj igri ljudskih raèuna mora uhvatiti za nekoga koji bi ga i
zbacio na povr inu, a on se osjeæao dovoljno jak da se tu uèvrsti. »Ako me gospoða de Nise
n an zavoli,
124
nauèiæu je kako æe zavladati svojim mu em. On se bavi krupnim poslovima pa æe mi pomoæi da
e brzo obogatim.« On to sebi nije govorio sasvim otvoreno, jer jo nije bio dovoljno
iskusan da ocijeni i prouèi neku situaciju; njegove u misli plovile po svemiru u
obliku lakih oblaka, i mada nisu bile onako surove kao Votrenove, ipak, kad bi i
h savjest ispitala ne bi ispale ba najèistije. I tako, popu tajuæi iz dana u dan, ljudi
postaju labavog morala koji je obilje je dana njeg dru tva u kom se rijeðe nego ikad do
sad nalaze oni neumoljivi èistunci, ljudi jake volje koji ne èine nikakve ustupke ne
po tenju, kojima bi i najmanje skretanje sa pravog puta izgledalo zloèin: to su oni
divni uzori po tenja koje olièavaju dva remek-djela, Molijerov Alcest i nedavno D eni
Dinz i njen otac u romanu Valtera Skota. Mo da bi bilo isto tako lijepo, uzbudljiv
o i sasvim suprotno djelo koje bi prikazalo sva ona krivudanja savjesti slavolju
bivog èovjeka koji poku ava da se miri sa nevaljalstvom da bi ostvario svoj cilj ali
gleda da saèuva izgled po tenog èovjeka. Kad je prispio do svog pansiona, Rastinjak j
e veæ bio zaljubljen u gospoðu ne Nisen an koja mu se uèinila vitka i tanana kao lasta.
On se sjeæao zanosnih slasti njenih oèiju, njene nje ne i meke ko e ispod koje mu se èinil
o kao da vidi kako krv teèe, njenog opojnog glasa i njene plave kose; mo da je hodan
je, ubrzavajuæi njegov krvotok, pojaèavalo njegov zanos. Student jako zakuca na vrat
a èièa-Gorioa.
Susjede, reèe on, vidio sam gospoðu Delfinu.
Gdje?
U Italijanskom pozori tu.
Je li se lijepo zabavljala? Ta uðite. I starac, koji je ustao u ko ulji, otvori vra
ta i odmah ponovo le e.
Prièajte mi o njoj, zamoli on.
E en, koji je sada prvi put bio kod èièa-Gorioa, nije mogao da sakrije svoje zaprepa æenje
kad je vidio ovaj æumez u kom je ivio otac i uporedio ga sa ras-
125
ko nom haljinom njegove kæeri. Na prozoru nije bilo zavjesa; tapeti od hartije koji
ma je soba bila oblo ena, bili su, usljed vlage, na nekoliko mjesta odlijepljeni i
skupljeni, te se vidio èaðav zid. Starac je le ao u rðavoj postelji, imao je samo je
dan tanak pokrivaè i preko njega, na nogama, neku vrstu perine, ispunjenu pamukom
, a sa ivenu od komadiæa starih haljina gospoðe Voker. Pod je bio vla an i
pun pra ine. Prema prozoru stajao je neki stari orman od ru inog drveta, sa ispup-èeno
m predajom stranom, sa bakarnim dr kama u obliku vinove loze sa li æem i c
vijetom; jedan stari drveni umivaonik, sa lavorom, bokalom i priborom za brijanj
e. U jednom uglu bile su cipele; pored kreveta noæni stoèiæ bez vrata i bez mermerne p
loèe; kraj kamina u kom nije bilo ni traga od vatre, stajao je èetvrtast sto od orah
ovine èija je preèaga poslu ila èièa-Goriou da savije ono srebrno posuðe. Ru an pisaæi sto
ome je bio starèev e ir, jedna pocijepana slamna naslonjaèa i dvije stolice dopunjaval
i su ovaj bijedni namje taj. Iznad postelje, namjesto zavjese, visio je neki dronj
ak sa crvenim i bijelim kockama. I najsiroma niji nosaè imao je, zacijelo, negdje na
tavanu sobu sa boljim namje tajem no to je bio stan èièa-Gorioa kod gospoðe Voker.
Kad èovjek pogleda ovu sobu, obuzme ga jeza i stegne mu se srce, jer je lièila na
naj alosniju æeliju kakve hapsane. Sreæom, Gorio nije zapazio nikakvu promjenu na E eno
vom licu kad je spustio svijeæu na noæni sto. Starac se okrenu njemu i osta pokriven
do glave.
Dakle, koju vi e volite, gospoðu de Resto ili gospoðu de Nisen an?
Meni se vi e sviða gospoða Delfina, odgovori student, jer vas ona vi e voli.
Kad èu te tople rijeèi, starac izvuèe ruku ispod pokrivaèa i sti te E enovu.
Hvala, hvala, odgovori starac uzbuðeno. A ta vam je rekla o meni?
126
Student ponovi baronièine rijeèi uljep avajuæi ih, a starac ga je slu ao kao da je to bio
bo ji glas.
__ Milo moje dijete! Jeste, ona me mnogo voli. Ali
ne vjerujte u ono to vam je rekla o Anastaziji. Vidje-æete, one zavide jedna drugoj
, a to dokazuje da se vole. Mene jako voli i gospoða de Resto. Ja to znam. Otac po
stupa sa svojom djecom kao bog s nama, on vidi to je na dnu srca, i sudi prema na
mjerama. One su obadvije veoma mile. O, da su mi samo zetovi dobri, bio bih pres
reæan. Ali na zemlji nema potpune sreæe. Da sam ne to mogao ivjeti kod njih, meni bi bi
lo dosta da samo slu am njihov glas, da znam da su tu, da ih gledam kako odlaze i
dolaze, i srce bi mi igralo od radosti. A jesu li bile lijepo odjevene?
Jesu, reèe E en. Ali, gospodine Gorio, kako mo ete ivjeti u ovakvom æumezu kod tako bog
to udomljenih kæeri?
A ta meni treba bolje? reèe on kao bezbri no. Ja vam to ne mogu objasniti, ne umijem
da ka em ni dvije unakrst. Sve je tu, dodade on udariv i se rukom po srcu. Moj ivot
je u mojim kæerima. Ako se one provode, ako su sreæne, lijepo odjevene, ako idu po æil
i-mima, ta mari kako sam ja obuèen i u kakvoj sobi spavam? Meni nije hladno kad je
njima toplo, niti mi je dosadno kad se one smiju. Ja sam alostan samo kad one tug
uju. Kad postanete otac, kad reknete sebi, slu ajuæi kako cvrkuæu va a djeèica: »Ovo je moj
krv!« Kad osjetite da su ta mala stvorenja vezana za svaku kap va e prvi, i to najl
jep e, jer djeca su cvjetovi na e krvi! vi æete osjetiti da ste vezani za njihov ivot i
da se i vi kreæete kad one hodaju. Svuda èujem samo njihov glas. Njihov tu an pogled
ledi mi krv. Jednog dana uvidjeæete da se èovjek vi e raduje njihovoj sreæi nego svojoj.
Ja to ne umijem da vam objasnim: na a Se»'Ta^ost sastoJi iz tih unutra njih zbivanja.
Jednom rijeèju, ja imam tri ivota. Hoæete li da vam ka em ne to
227
èudno? Vidite, ja sam shvatio boga tek onda kad sam postao otac. On je svuda i na
svakom mjestu, jer je on sve stvorio. Evo, gospodine, tako je i s mojim kæerima. S
amo, ja vi e volim svoje 'kæeri nego to bog voli svijet, zato to svijet nije tako lije
p kao bog, i to su moje kæeri ljep e od mene. Moja je du a toliko ispunjena rjima da sa
m- osjeæao da æete ih vidjeti veèeras. O, bo e moj, èovjeku koji bi usreæio moju Delfinu sr
m silno voljenih ena, ja bio èistio obuæu i bio sluga. Doznao sam od njene sobarice d
a je onaj gospodin de Marse pravo pseto. Prosto mi doðe da mu zavrnem iju. Ko ne bi
volio tako lijepu i stasitu enu, èiji glas lièi na slavujevu pjesmu! Gdje su joj bil
e oèi kad se udala za onog debelog alza kog krmka? Njih je obadvije trebalo udati za
lijepe i ljupke mladiæe. Ali uradile su onako kako su same htjele.
U tom trenutku èièa Gorio bija e uzvi en. Nikad ga E en nije vidio tako ozarena vatrom nje
gove roditeljske ljubavi. Treba ovdje ukazati na moæ na ih osjeæanja. Ma koliko gruba
bila neka osoba, èim je obuzme neko istinito i sna no osjeæanje, ona iri neki naroèiti fl
uid koji mijenja zgled lica, o ivi pokrete i uljep a glas. Èle-sto i najgluplje biæe, po
d uticajem strasti, dosti e najvi i izraz, ako ne u govoru a ono u mislima, i daje u
tisak kao da je u nekom èudnom nadahnuæu. U tom trenutku, u glasu i pokretu ovog sta
rca bilo je one èudesne moæi kojom veliki glumac osvaja publiku. Ali zar na a lijepa o
sjeæanja nisu poezija volje?
Onda vam, mo da, neæe biti ao ako vam ka em, reèe E en, da æe bez sumnje raskinuti sa d
seom. On ju je ostavio radi kneginje Galation. A ja sam se veèeras zaljubio u gosp
oðu Delfinu.
 Zbilja! reèe èièa Gorio.
Da. I ja sam se njoj svidio. Govorili smo o ljubavi cio sat, a prekosutra, u su
botu, idem da je posjetim.
128
__ O, kako bih vas volio, dragi gospodine, kad
biste joj se dopali! Vi ste dobri, i vi je ne biste muèili. Ali ako biste je iznev
jerili, ja bih vas zaklao. ena samo jednom voli, znate li vi to? O, bo e moj! Ali j
a lupetam koje ta, gospodine E ene. Vama je ovdje hladno. Bo e moj! Vi ste, dakle, gov
orili s njom, ta mi je poruèila?
Ni ta, reèe u sebi E en. Kazala mi je, odgovori on glasno, da vam alje vreli poljubac.
Zbogom, susjede, spavajte mirno, sanjajte lijepe snove; moji su ostvareni tom n
jenom porukom. Neka bog usli i svaku va u elju! Vi ste bili veèeras za mene kao dobri a
nðeo, donijeli ste mi dah moje kæeri.
Siromah èovjek, pomisli E en lije uæi u postelju; i kamen bi se rasplakao. Njegova je kæ
mislila na njega koliko i na lanjski snijeg.
Poslije ovog razgovora èièa Gorio je smatrao svog susjeda za neoèekivanog prijatelja k
ome je mogao povjeriti svoje tajne. Izmeðu njih se uspostavi e veze koje su jedino i
mogle postojati izmeðu ovog starca i nekog drugog èovjeka. Strasti se nikad ne vara
ju u svojim raèunima. Èièa Gorio je smatrao da æe biti bli i svojoj kæeri Delfini i da æe g
na bolje doèekivati, ako baro-nica zavoli E ena. Uostalom, on je E enu povjerio jedan
njen bol. Gospoða ne Nisen an, kojoj je on po hiljadu puta na dan elio sreæu, nije jo po
znavala ljubavne slasti. Zaista, E en je bio, kako je to starac govorio, jedan od
najmilijih ljudi koje je ikad sreo i njemu se èinilo da bi joj on pru io sva ona zad
ovoljstva kojih je bila li ena. Stoga je starac iz dana u dan sve vi e volio svog su
sjeda; bez tog prijateljstva bilo bi bez sumnje nemoguæe saznati kraj ove pripovij
etke.
Sutradan, za doruèkom, svi su stanari bili iznenaðeni tolikom starèevom promjenom prem
a E enu, do koga je sjeo, i u pogledu, i u govoru, na licu, koje je inaèe lièilo na ma
sku od gipsa. Votren, koji je sada prvi put vidio studenta poslije onog njihovog
sastanka,
8 Cièa Gorio
129
kao da je htio da zaviri u njegovu du u. Sjeæajuæi se planova ovog èovjeka, E en, koji je
sinoæ prije no to je zaspao, odmjeravao prostrano polje koje se irilo pred njegovim
oèima, mislio je i na miraz gospoðice Tajfer, i nije mogao da se uzdr i a da ne pogled
a Viktorinu onako kako najèasniji mladiæ gleda bogatu nasljednicu. Sluèajno, njihovi s
e pogledi sreto e. U svom novom odijelu, E en se jako dopade sirotoj djevojci. Njen
pogled pokaza Rastinjaku da ona prema njemu gaji one nejasne elje koje obuzimaju
svaku djevojku i koje ih vezuju za prvog dopadljivog èovjeka. Jedan glas mu dovikn
u: »Osam stotina hiljada franaka!« Ali on se odjednom sjeti svega onoga to se sinoæ des
ilo, pa pomisli da je njegova naruèena ljubav prema gospoði de Ni-sen an bila odgovor
na njegove neobiène rðave misli. - Sinoæ se u Italijanskom pozori tu davao Seviljski ber
berin od Rosinija. Jo nikad nisam èuo tako divnu muziku, reèe on. Bo e moj, blago onima
koji imaju lo u u Italijanskom pozori tu.
Èièa Gorio je slu ao svaku rijeè, kao to pas motri na svaki pokret svog gospodara.
Vi, ljudi, ivite kao bubreg u loju, reèe gospoða Voker, radite ta hoæete.
Kako ste se vratili? upita Votren.
Pje ke, odgovori E en.
Ja ne volim poluu ivanja, reèe Votren demon; ja bih volio da idem u pozori te svojim
kolima, u svoju lo u, i da se ne vraæam pje ice. Sve ili ni ta! To je moje naèelo.
Dobro naèelo, prihvati gospoða Voker.
Mo da æete iæi da obiðete gospoðu de Nisen an, reèe E en tiho Goriou. Sigurno æe vas doè
ih ruku; ona æe eljeti da se to podrobnije obavijesti o meni. Cuo sam da silno eli da
uðe u kuæu moje roðake gospoðe vikontese de Bozean. Nemojte zaboraviti
130
da joj ka ete da je ja suvi e volim i da æu gledati da joj pribavim to zadovoljstvo.
Odmah potom Rastinjak ode na Pravni fakultet; htio je da ostane to manje u ovoj o
dvratnoj kuæi. Lutao je gotovo cijelog dana u onom groznièavom stanju koje spopada m
ladiæe koji se zanose suvi e lijepim nadama. Ba kada je, povodom Votrenovih mudrovanj
a, razmi ljao o dru tvenom ivotu, susrete se u Luksembur kom vrtu sa svojim prijateljem
 Bjan onom.
to si se tako uozbiljio? reèe mu medicinar i uze ga pod ruku da se pro eta s njim is
pred dvorca.
Muèe me rðave misli.
Kakve? Misli se lijeèe.
Kako?
Treba im podleæi.
Ti se smije , a ne zna o èemu je rijeè. Jesi li èitao Rusoa?
Jesam.
Sjeæa li se onoga mjesta gde on pita svog èitaoca ta bi uradio kad bi mogao da se obo
gati na taj naèin to bi imao da ubije, u Kini, jednog starog mandarina, i to samo s
vojom voljom, ne mièuæi se iz Pariza.
Sjeæam se.
Dakle?
E, sad je na redu moj trideset treæi mandarin.
Ne ali se. Nego, kad bi te neko ubijedio da se to mo e uraditi i da je dovoljno sa
mo da klimne glavom bi li ti to uèinio?
Je li mator taj mandarin? Ali, svejedno, mlad ili star, oduzet ili zdrav, vjere
mi... Ipak, ne bih.
Ti si po ten mladiæ, Bjan ore. Ali kad bi bio ludo zaljubljen u neku enu, i kad bi njo
j trebalo novaca, mnogo novaca za haljine, za kola, za sve njene prohtjeve?
131
Oduzima mi razum, a hoæe da razmi ljam.
Eto, Bjan one, ja sam lud, izlijeèi me. Imam dvije sestre, dva divna i èedna anðela koj
ima elim sreæu. Gdje da im naðem dvjesta hiljada franaka za miraz od danas za pet god
ina? Vidi , ima prilika kad je bolje sve staviti na kocku nego traæiti svoje dane u i
votarenju.
Pa ti postavlja pitanje koje svako postavlja u poèetku svog ivota i misli maèem da ra
drije i Gordi-jev èvor. To je mogao da uradi Aleksandar; ali drugima ne gine robija.
Ja se zadovoljavam skromnim ivotom u nekoj palanci, gdje æu naprosto naslijediti mj
esto svog oca. Èovjek mo e sasvim da zadovolji svoje potrebe i u naju em krugu, kao i
u naj irem. Napoleon nije ruèao dvaput dnevno i nije mogao imati vi e ljubavnica nego
kakav medicinar kad je zaposlen kao ljekarski pomoænik u Kapucinskoj bolnici. Na a j
e sreæa, dragi moj, uvijek u cjelom na em biæu; stajala ona godi nje èitav milion ili sto
zlatnika, unutra nje osjeæanje je isto. Ja sam za to da Kinez ostane iv.
Hvala, uèinio si mi dobro, Bjan one! Uvijek æemo biti prijatelji.
Slu aj, nastavi medicinar, maloèas, izlazeæi sa Kivijevog èasa u Botanièkoj ba ti, spaz
sam gospoðicu Mi ono i Poarea kako na jednoj klupi razgovaraju s jednim gospodinom k
oga sam vidio prilikom lanjskih nemira blizu Skup tine. Sve mi se èini da je to neki
policajac preru en u po tenog rentijera. Treba motriti na taj par: kazaæu ti docnije
za to. A sada, zbogom, moram biti na prozivci u èetiri sata.
Kad se E en vratio u pansion zatekao je tamo èièa Gorioa koji ga je èekao.
Evo, imate pismo od nje, reèe starac. Sta ka ete, divan rukopis!
132
E en otvori pismo i proèita:
»Gospodine, otac mi je rekao da volite italijansku muziku. Bila bih sreæna ako biste
mi uèinili zadovoljstvo da primite jedno mjesto u mojoj lo i. U subotu pjevaju Fodo
rova i Pelegrini, i zato sam uvjerena da mi neæete odbiti poziv. Gospodin de Nisen a
n se pridru uje mom pozivu i moli vas da nam budete gost i na ruèku, bez ustruèavanja.
Ako pristanete, biæe veoma zadovoljan jer æete ga osloboditi braènog kuluka te neæe mor
ati da me prati. Nemojte mi odgovoriti, nego doðite, i primite moj pozdrav.
»D. de N.«
Da vidim, reèe starac, kad E en proèita pismo. Iæi æete, dabome? dodade on po to je pomi
ao pismo. Ala lijepo miri e! Ovo je ona dr ala u ruci.
»Ne nameæu se ene tako bezobzirno ljudima, pomisli student. Ona misli da se poslu i mno
me da bi povratila de Marsea. Ovako se radi samo za inat.«
ta je sad, reèe èièa Gorio, o èemu mislite? E enu nije bilo poznato ono ludilo sujete k
je
tada bilo spopalo izvjesne ene, i nije znao da je ena jednog bankara gotova na sve
rtve samo da dobije pristup u koju kuæu predgraða Sen-Zermen. U to doba najvi e su bil
e na glasu one ene koje su primane u kraljevom Malom dvoru, u predgraðu Sen-Zermen,
meðu kojima su zauzele prvo mjesto gospoða de Bozean, njena prijateljica vojvotkinj
a de Lan e i vojvotkinja de Mofrinjez. Samo Rastinjak nije znao koliko ene iz Sose
d'Anten ude da prodru u najvi e dru tvo u kom blistaju svijezde njihovog pola. Ali nj
egovo ga nepovjerenje dobro poslu i, postade hladnokrvan i dobi alosnu moæ da postavl
ja uslove umjesto da ih prima.
Da, iæi æu, odgovori on.
133
I tako on iz radoznalosti ode gospoði de Nisen an; meðutim, da ga je ona prezrela, mo da
bi ga njoj odvela ljubavna strast. Ipak, on je s izvjesnim nestrpljenjem oèekivao
sutra nji dan i èas polaska. Za jednog mladog èovjeka, u njegovom prvom tajnom ljubak
anju mo da ima isto taliko dra i koliko i u prvoj ljubavi. Uvjerenje da æe uspjeti iza
ziva kod ljudi mnoga bla enstva koja oni ne priznaju, a koja siènjavaju svu dra pojed
inih ena. elja se raða isto toliko iz te koæa koliko iz lakih pobjeda. Nema sumnje, sve
ljudske strasti nastaju iz jednog od ova dva uzroka koji dijele ljubavno carstvo
, i od njih ive. Mo da je ova podjela posljedica va nog pitanja ljudskih temperamenat
a, koja, ma ta se govorilo, gospodari 'dru tvom. Ako melanholièni temperamenti osjeæaju
potrebu za kaæiperstvom, nervozni ili sangvinièni ljudi klonu ako otpor dugo potraj
e. Drugim rijeèima, elegija je isto toliko limfatièna koliko je diti-ramb uèan. Oblaèeæi s
, E en je u ivao u svim tim sitnim zadovoljstvima o kojima mladiæi ne smiju da govore
iz bojazni da ih ko ne ismije, ali koja gode samoljublju. On je dotjerivao svoju
kosu, kao da æe se pogled kakve lijepe ene uplesti u njegove crne uvojke. Èinio je d
jetinjarije kakve èini mlada djevojka kad se sprema za bal. S u ivanjem je posmatrao
svoj tanki struk, ispravljajuæi bore na fraku. »Sigurno ima i gorih od mene«, pomisli
on. Zatim siðe u trenutku kad su svi gosti bili za stolom. Glupi povici koje izaz
va njegovo otmjeno odijelo samo ga razveseli e. Graðanski pansioni odlikuju se divlj
enjem lijepoj no nji. Niko u njima ne obuèe novo odijelo a da mu svako ne ka e po koju
rijeè.
¦ Kt, kt, kt, zacokta Bjan on jezikom o nepce, kao da tjera konja.
Pravi vojvoda i per! reèe gospoða Voker.
Gospodin misli da osvaja svijet? primijeti gospo-, ðica Mi ono.
134
Kukuriku! viknu slikar.
Pozdravite va u gospoðu suprugu, reèe èinovnik muzeja.
Gospodin je o enjen? upita Poare.
I to jo kakvom enom, enom koja ide po vodi, lice joj ne blijedi, cijena od dvadese
t pet do èetrdeset; kockaste are po posljednjoj modi, lako se pere, lijepo se nosi,
pola konac, pola vuna, lijeèi zubobolju i druge bolesti koje priznaje Kraljevska
medicinska akademija! Izvrsno za djecu! Jo bolje protiv glavobolje, punoæe i bolest
i jednjaka, oèiju i u iju, povika Votren sa smije nom rjeèito æu i naglaskom kakvog arlata
Sta staje to neviðeno èudo, zapitaæete me, gospodo? Dva sua! Ni ta. To je ostatak sprav
a djeèje igre veliki Mogol, koju su voljeli da gledaju svi evropski vladari, èak i v
eeeeeeliki vojvoda badenski! Uðite pravo na biletar-nicu. Muzika naprijed! Bruuum,
la, la, trin, bum, bum! Gospodine sa klarinetom, pogre no svira , nastavi on promuk
lim glasom, rebnuæu ja tebe.
Bo e moj, to je ovaj èovjek prijatan, reèe gospoða Voker gospoði Kutir, nikad mi ne bi
o dosadno s njim.
Usred smijeha i ale koje izazva Votrenov smije ni govor, E en primjeti boja ljivi pogle
d gospoðice Tajfer koja se na e ka gospoði Kutir i apnu joj nekoliko rijeèi na uvo.
Do la su kola, reèe Silvija.
Gdje li æe ruèati? zapita Bjan on.
Kod gospoðe baronice de Nisen an.
Kæeri gospodina Gorioa, odgovori student.
Svi pogleda e biv eg fabrikanta rezanaca, koji je sa zavi æu posmatrao E ena.
Rastinjak doðe u Ulicu Sen-Lazar, u jednu od onih lakih kuæa, a sa tankim stubovima,
malim trijemom, za koje se ka e u Parizu da su ljupke, u pravu bankarsku kuæu, punu
skupih ukrasa vje taèkog kamena, sa stepe-
135
ni tem u mozaiku od mermera. On zateèe gospoðu de Nisen an u malom salonu na èijim su zido
vima bila naslikana djela talijanskih majstora, sa ukrasima koji su lièili na kafa
nske. Baronica je bila tu na. Njeni napori da sakrije svoje neraspolo enje samo poveæa e
E e-novu radoznalost, utoliko vi e to u njima nije bilo nièeg la nog. On se nadao da æe s
ojim prisustvom razveseliti jednu enu, a zatekao ju je u oèajanju. To razoèaranje zag
olica njegovo samoljublje.
Ja imam malo prava da ulazim u va e tajne, gospoðo, reèe on po to ju je prvo zadirkivao
zbog njene zabrinutosti; ali, ako vam smetam, budite iskreni i recite mi slobod
no.
Ostanite, reèe ona, ako odete, ostaæu sama. Nisen an ruèa u gradu, a ne elim da budem s
ma, jer mi je potrebno da se razonodim.
Ali ta vam je?
To bih rekla svakom drugom prije nego vama, uzviknu ona.
Onda elim da znam. Mora biti da sam i ja umije an u va u tajnu.
Mo da! Ali ne, nastavi ona, to su domaæe zaðe-vice koje treba kriti u dnu srca. Zar v
am nisam to rekla prekjuèe? Ja nisam sreæna. Najte i su zlatni lanci.
Kad ena ka e mladiæu da je nesreæna, ako je taj mladiæ duhovit, lijepo odjeven, ako je be
sposlen a ima u d epu hiljadu i pet stotina franaka, onda on mora pomisliti ono to
je pomislio E en i postati uobra en.
ta biste vi jo eljeli? odgovori on. Lijepi ste, mladi, voljeni, bogati.
Da ne govorimo o meni, reèe ona odmahnuv i bolno glavom. Ruèaæemo zajedno, sami, i otiæi
da slu amo najljep u muziku. Kako vam se dopadam? nastavi ona ustajuæi i pokazujuæi svoj
u haljinu od bijelog ka mira sa divnim persijskim arama. .
136
Htio bih da budete samo moja, reèe E en. Vi ste dra esni.
Jadna bi vam bila ta svojina, reèe ona smije eæi se gorko. Iako vas ovdje ni ta ne pods
jeæa na nesreæu, ipak, pored svega toga, ja sam oèajna. Od alosti ne mogu da spavam i p
oru njeæu.
O, to je nemoguæe, reèe student. Ali htio bih da znam kakvi su to jadi ikoje odana
ljubav ne bi izlijeèila?
Ah! kada bih vam kazala zbog èega sam nesreæna, vi biste pobjegli od mene. Vi mi se
zasada udvarate zato to to rade svi ljudi; ali ako biste me istinski zavoljeli,
postali biste veoma nesreæni. Vidite da treba da æutim. Molim vas, nastavi ona, govo
rimo o drugim stvarima. Hodite da vidite moje sobe.
Nemojte, ostanimo ovdje, odgovori E en, sjede na kanabe kraj vatre, pored gospoðe ne
Nisen an, i smjelo je uhvati za ruku.
Ona se nije branila i èak nasloni svoju ruku na njegovu jednim od onih pokreta koj
i odaju silna uzbuðenja.
Slu ajte, reèe joj Rastinjak; povjerite mi svoje jade, ako ih imate. Hoæu da vam doka e
m da vas volim samo radi vas same. Ili æete govoriti i povjeriti mi svoje patnje,
kako bih moga'o da ih otklonim, makar morao ubiti est ljudi, ili æu otiæi i nikad se
vi e neæu vratiti.
Kad je tako, uzviknu ona, u oèajanju lupnuv i se po èelu, onda æu odmah da vas oprobam.
»Da, pomisli ona, ostaje mi samo jo to.« Zatim zazvoni.
Jesu li upregnuta gospodinova kola? zapita svog sobara.
Jesu gospoðo.
Ja æu ih uzeti. Njemu æete dati moja kola i moje konje. Ruèaæemo tek u sedam sati.
137
Dakle, hajdemo, reèe ona E enu, kome se uèini kao da sanja kad se naðe u kolima gospodi
na de Ni-sen ana, pored ove ene.
U Pale-Roajal, blizu Francuskog pozori ta, reèe ona koèija u.
Uz put je bila veoma uzbuðena, nije htjela da odgovara na E enova bezbrojna pitanja,
i on nije znao ta da misli o njenom zagonetnom, odluènom i glupom otporu.
»Zaèas mi izmakne«, pomisli on.
Kad su kola stigla, baronica jednim pogledom uæut-ka razjarenog studenta.
Vi me istinski volite? reèe ona.
Da, odgovori on prikrivajuæi svoje nespokojstvo.
Neæete imati rðavo mi ljenje o meni, ma ta zatra ila od vas?
Neæu.
Jeste li voljni da mi se pokoravate?
Slijepo.
Jeste li se kadgod kockali? reèe ona uzdrhtalim glasom.
 Nikada.
Ah! Sad mi je lak e. Poslu iæe vas sreæa. Evo vam moje kese, reèe ona. Uzmite. U njoj im
sto franaka. To je sve to ima ova tako sreæna ena. Uðite u jednu kockarnicu, ne znam
gdje su one, ali znam da ih ima u Pale-Roajalu. Stavite sto franaka na rulet pa
ili izgubite sve, ili mi donesite est hiljada franaka. Kad se vratite, kazaæu vam z
a to sam ovako alosna.
Neka me ðavo nosi, ako imam pojma o ovome to treba da uradim, ali poslu aæu vas, reèe o
s rado æu koju je izazvala ova pomisao: »Ona se kompromituje sa mnom te neæe moæi ni ta da
mi odrekne.«
E en uze lijepu kesu i po to sazna od jednog pro-davca gotovih odijela gdje se nalaz
i najbli a kockarnica, otrèa u broj devet. Pope se i dade svoj e ir; zatim
138
uðe i zapita gdje je rulet. Na zaprepa æenje redovnih posjetilaca, slu itelj ga odvede p
red jedan dugaèak sto. E en, za kojim poðo e svi prisutni, zapita bez stida i srama gdje
treba staviti novac.
__Ako metnete jedan zlatnik na jedan od ovih trideset i est brojeva, i ako on iziðe
dobiæete trideset i est zlatnika, reèe mu jedan dostojanstven i sijed starac.
E en baci sto franaka na dvadeset jedan, broj svojih godina. Svi povika e zaèuðeno prije
no to je on imao vremene da se snaðe. Dobio je i ne znajuæi.
Uzmite svoj novac, reèe mu onaj stari gospodin, tako se ne dobij a dvaput uzastop
ce.
E en uze jednu lopaticu koju mu pru i stari gospodin, privuèe sebi tri hiljade i est st
otina franaka pa, opet onako nasumce, stavi cijelu tu svotu na crvenu. Posmatraèi
ga zavidljlvo gledahu, zato to ponovo igra. Toèak se okrenu, on opet dobi, a bankar
mu baci jo tri hiljade i est stotina franaka.
Sad imate sedam hiljada i dvije stotine franaka, apnu mu onaj stari gospodin. Ak
o hoæete da me poslu ate, idite, crvena je veæ dobila osam puta. Ako ste milostivi, vi
æete nagraditi ovaj prijateljski savjet i pomoæi biv eg Napoleonovog prefekta koji je
u krajnjoj bijedi.
Rastinjak, zbunjen, ostavi deset zlatnika sijedom èovjeku, i siðe sa sedam hiljada f
ranaka, nemajuæi ni sada pojma o igri, ali prenera en svojom sreæom.
A sada, kuda æemo? reèe on i pokaza sedam hiljada franaka gospoði de Nisen an, kad su v
rata na kolima bila zatvorena.
Delfina ga zagrli kao mahnita i estoko poljubi, ali bez strasti. Vi ste me spasli!
" Suze radosti poteko e niz njeno lice. Sad æu vam sve reæi, dragi prijatelju. Vi æete b
iti moj prijatelj, je 1' te? Vi me vidite bogatu, u izobilju, ne oskudijevam ni
u èemu ili bar tako izgleda! Ali znajte da mi gospodin de Nisen an ne daje ni pet
139
para: on plaæa sve kuæevne izdatke, kola, pozori te; za haljine mi daje malo i namjern
o me dovodi u prikrivenu bijedu. Ja sam i suvi e ponosita i neæu da ga molim. Pa ja
bih bila posljednja ena na svijetu, kad bih kupovala njegov novac po onu cijenu p
o koju bi on htio da mi ga proda! Kako sam dopustila da ostanem bez ièega ja, koja
sam donijela u miraz sedam stotina hiljada franaka? Iz ponosa i prezrenja. Mi s
mo tako mlade i bezazlene kad stupamo u braèni ivot! Rijeèi kojima je trebalo tra iti n
ovac od mog mu a pekle su mi usta; zato se nisam ni usuðivala, te sam tro ila svoju u teðe
vinu i novac koji mi je davao moj jadni otac; poslije sam se i zadu ila. Za mene j
e brak naju asnije razoèaranje, o tome ne mogu da vam govorim: dosta vam je to vam ka e
m da bih prije skoèila kroz prozor nego to bih pristala da ivim sa Nisen anom u istoj
sobi. Za mene je bilo pravo muèenje kad sam morala da mu priznam dugove koje sam k
ao mlada ena napravila za nakite i druge sitnice (moj jadni otac bio nas je navik
ao da nam ispunjava svaku elju); ali sam najzad imala hrabrosti da mu to ka em. Zar
nisam imala svoj miraz? Nisen an se naljutio i rekao mi je, uz druge u asne stvari,
da æu ga upropastiti! Tada sam za eljela da pro-padnem u zemlju. Po to je moj miraz b
io kod njega, platio je; ali pod uslovom da mi od tada daje za moje liène izdatke
jednu odreðenu sumu; pristala sam, da bih bila mirna. Poslije toga htjela sam da o
dgovorim na samoljublje èoveka koga vi poznajete, reèe ona. On me je iznevjerio, ali
moram da odam priznanje plemenitosti njegova karaktera. Ipak, on me je nedostoj
no napustio! Nikada èovjek ne treba da ostavlja enu kojoj je u krajnjoj nevolji bac
io gomilu zlata! Treba uvijek da je voli. Vi, sa èistom i plemenitom du om mladiæa od
dvadeset i jedne godine, zapitaæete me kako ena mo e da primi novac od mu karca. Bo e moj
, zar nije prirodno da sve dijelimo s onim koji nas je usreæio? Kad se ne-
140
Me-
kome sve da, ko bi brinuo zbog jednog djeliæa svega toga? Novac vrijedi tek onda k
ad nestane osjeæanja. Zar se ne ve emo za cio ivot? Koja od nas predviða neslogu dok vj
eruje da je voljena? Vi nam se zaklinjete na vjeènu ljubav, pa kako bismo onda ima
li razlièite interese? Vi ne znate koliko sam danas prepatila kad je Nisen an odluèno
odbio da mi da est hiljada franaka, on koji ih svakog mjeseca daje svojoj ljubazn
ici, nekoj djevojci iz Opere! Htjela sam da se ubijem. Kroz glavu su mi se vrzle
najluðe misli. Bilo je trenutaka kad sam zavidjela kakvoj slu avci, svojoj sobarici
. Da se obratim ocu, ludorija! Nas dvije, Anastazija i ja, upropastile smo ga. O
n bi, nesreænik, samo kad bi mogao, i sebe prodao za est hiljada franaka. Samo bih
ga uzalud dovela do oèajanja. Vi ste mi spasli èast i ivot. Bila sam izvan sebe od alo
sti. Ah! gospodine, morala sam da vas upoznam s ovim, jer sam postupila s vama k
ao prava luda. Kad ste se rastali sa mnom i kad sam vas izgubila iz vida, htjela
sam da pobjegnem pje ice.. . ni sama ne znam kuda. Eto ... tako ivi polovina ena u
Parizu, u spolja njoj rasko i, a sa te kim brigama u du i. Ja poznajem dosta njih koje s
u jo nesreænije od mene. Ima ena koje moraju da uzimaju la ne raèune od svojih snabdjevaè
. Druge su primorane da potkradaju mu eve: prvi vjeruju da se alovi od sto zlatnika
mogu kupiti za pet stotina franaka, a drugi misle da al od pet stotina franaka v
rijedi sto zlatnika. Ima i takvih nesreænica èija djeca poste, samo da bi one do le do
haljine. Ja ne znam za te odvratne la i. Ovo mi je posljednja gorka pilula. Ako i
ma ena koje se prodaju svojim mu evima da bi ih mogle dr ati pod papuèom, ja sam bar sl
obodna! Kad bih htjela, Nisen an bi me obasuo zlatom, ali ja vi e volim da plaèem na g
rudima èovjeka koga cijenim. Ah! Vereèas gospodine de Marse neæe imati pravo da me gle
da kao enu koju je kupio. Ona pokri lice lukama da joj E en ne bi vidio suze,
141
ali on joj skloni ruke da bi je gledao, jer je, tako uplakana, bila zanosna. Zar
nije grozno mije ati novac sa osjeæanjima? Vi neæete moæi da me volite.
Ta mje avina plemenitih osjeæanja, koja èine enu velikom, i krivica, na koje ih prisilj
ava sada nje dru tveno ureðenje, uzbudi E ena koji je govorio blage i utje ne rijeèi, diveæ
e toj ljepoj eni, koja je bila tako bezazleno nesmotrena u svom bolu.
Obeæajte mi da se ovim neæete nikad poslu iti protiv mene.
O, gospodo, ja sam nesposoban za tako ne to. Ona mu dohvati ruku i pritisnu je na
svoje srce,
sa mnogo zahvalnosti i milo te. Zahvaljujuæi vama, ja sam ponovo postala slobodna i
radosna. ivjela sam pod gvozdenom stegom. Sad elim da ivim skromno i da ni ta ne tro im
. Ja æu vam se svidjeti i takva, zar ne? Zadr ite ovo, reèe ona i uze samo est hiljadar
ki. U stvari, ja vama dugujem hiljadu talira, jer sam smatrala da igramo na pola
. E en se branio kao neko djevojèe. Ipak uze novac kad mu baronica reèe: Sma-traæu vas z
a neprijatelja, ako ne postanete moj sauèe-snik. Neka se naðe, ako sluèajno izgubimo u
igri, reèe on.
Eto, toga sam se ba i bojala, povika ona i po-blijedje. Ako vam je stalo do mene
, zakunite mi se, reèe ona, da nikad vi e neæete uæi u kockarnicu. Bo e moj, zar ja da vas
iskvarim! Pa ja bih presvisla od bola.
Bili su stigli. Suprotnost izmeðu ove bijede i ovog bogatstva zbuni studenta u èijim
su u ima ponovo odjekivale Votrenove stra ne rijeèi...
Sjedite tu, reèe baronica kad uðe u svoju sobu, pokazujuæi mu kanabe kraj vatre, treb
a da napi em jedno veoma muèno pismo! Posavjetujte me.
Nemojte pisati, reèe joj E en, stavite novèanice u kovertu, napi ite adresu i po aljite
h po sobarici.
142
__ Vi ste srce, reèe ona. Ah! Eto, gospodine, ta
znaèi biti lijepo vaspitan. Vidi se da ste pravi Bozean, reèe ona smije eæi se.
__ Divna je to ena, pomisli E en osjeæajuæi sve
jaèu ljubav. Zatim stade razgledati ovu sobu u kojoj je vladala sladostrasna rasko
bogate bludnice.
__Sviða li vam se ovdje? reèe ona i pozva sobaricu
zvoncetom.
Tereza, odnesite ovo i predajte lièno gospodinu de Marseu. Ako ga ne naðete, vratit
e mi pismo.
Tereza pogleda vragolasto E ena pa iziðe. Trpeza je bila postavljena. Rastinjak ponu
di ruku gospoði de Nisen an koja ga odvede u prekrasnu trpezariju sa onom istom rask
o i kojoj se divio kod svoje roðake.
Vi æete ruèavati sa mnom svakog dana kad Ita-lijansko pozori te daje predstave i prat
iæete me.
Navikao bih se na tako prijatan ivot samo kad bi potrajao, ali ja sam siroma ni st
udent koji tek ima da prokrèi sebi put u ivot.
Prokrèiæe se, reèe ona smijuæi se. Vidite, sve se ipak lijepo svr ava: ja nisam oèekival
a æu biti ovako sreæna.
enama je u prirodi da nemoguænosti dokazuju moguænostima i da èinjenice pobijaju predos
jeæanjima. Kad je gospoða de Nisen an u la sa Rastinjakom u svoju lo u u Veselom pozori tu,
ona je izgledala zadovoljna i bila tako lijepa da je izazvala ona sitna ogovaran
ja od kojih ene ne mogu da se odbrane i zbog kojih se èesto vjeruje u èiste izmi ljotin
e. Ko poznaje Pariz, taj nimalo ne vjeruje u ono to se u njemu govori, i ne govor
i ni ta o onome to se u njemu zbiva. E en uze baronièinu ruku, i tako su razgovarali on
im slabijim ili jaèim stiskanjem kojim su jedno drugom saop tavali osjeæanja koja je u
njima budila muzika. To je veèe za njih bilo puno zanosa. Zajedno su izi li, i gosp
oða de Nisen an otprati E ena do Novog mosta, uskraæujuæi
143
mu cijelim putem poljubac kojim ga je tako strasno poljubila u Pale-Roajalu. E en
joj zamjeri zbog te nedosljednosti.
Onda sam vas poljubila iz zahvalnosti za neoèekivanu odanost; a sada bi moj polju
bac znaèio obeæanje.
I vi neæete ni ta da mi obeæate, nezahvalnice! On se naljuti. Kad je uèinio jedan od on
ih nestrpljivih pokreta koji ushiæuju ljubavnika, ona mu pru i ruku da je poljubi, i
on je uze sa nekom nespretnom Ijupko- æu koja je oèara.
U ponedjeljak, na balu, reèe ona.
Iduæi pje ice, po divnoj mjeseèini, E en utonu u ozbiljne misli. Bio je istovremeno i sr
eæan i nezadovoljan: sreæan zbog jednog dogaðaja koji æe mu najzad, kako izgleda, dovest
i u naruèje jednu od najljep ih i najelegantnijih ena u Parizu, koju je silno elio; ne
zadovoljan zato to su mu propali planovi o bogatstvu, i on tek tada osjeti svu st
varnost neizvjesnih misli kojima se zanosio prije dva dana. Neuspjeh nam uvijek
pokazuje svu silinu na ih elja. to je vi e u ivao u pari kom ivotu, E en je sve manje ht
ostane nepoznat i siromah. Gu vao je u d epu svoju hiljadarku zavaravajuæi se raznim
razlozima samo da je zadr i za sebe. Naposljetku sti e u Ulicu Nev-Sent-2enevjev, i
kada je bio na vrhu stepenica, spazi svjetlost u sobi èièa-Gorioa koji je ostavio ot
vorena vrata i zapaljenu svjetiljku, da student ne bi zaboravio da mu ispripovij
eda njegovu æerku, kako je on govorio. E en mu ni ta ne sakri.
Ali, uzviknu èièa Gorio oèajan i surevnjiv, one misle da sam propao: imam ja jo hiljad
u i tri stotine Hvara dohotka! Bo e moj, za to jadnica nije do la ovamo! Prodao bih sv
oje obveznice, uzeli bismo od glavnice, a ostalo bih pretvorio u do ivotnu rentu.
A za to me, vi, dragi susjede, niste obavijestili o njenoj nevolji? Kako ste imali
srca da stavite na kocku njenih kukavnih sto franaka? Pa to je da èovjek presvisn
e od alosti. Eto,
144
ta su zetovi! O, da su samo ovdje, zavrnuo bih ja njima iju. Bo e moj, i ona je plak
ala, ona?
Polo iv i glavu na moj prsluk, reèe E en.
O, dajte mi ga, reèe èièa Gorio. ta! Na njega su kanule suze moje kæeri, moje drage Del
ine, koja nikada nije zaplakala dok je bila mala! Ja æu vama kupiti drugi, nemojte
ga nositi, ostavite ga meni. Po braènom ugovoru, ona raspola e prihodom od svog mir
aza. A, otiæi æu ja, jo koliko sutra, do advokata Der-vila. Tra iæu da se njen novac ulo i
na drugo mjesto. Poznajem ja zakone, stari sam ja kurjak, neæu dozvoliti da mi pod
vale.
Evo vam, ciko, hiljadu franaka koje je htjela da mi pokloni od na e dobiti. Èuvajte
ih za nju, u prsluku. Gorio pogleda E ena, pru i ruku da uhvati njegovu na koju mu k
anu jedna suza.
Vi æete uspjeti u ivotu, reèe mu starac. Vidite, bog je pravedan. Ja znam ta je po ten
e i mogu vas uvjeriti da ima malo takvih ljudi kao to ste vi. Hoæete li i vi da bud
ete moje drago dijete? Idite i spavajte. Vi mo ete spavati, jer jo niste otac. Dozn
ao sam da je ona plakala i patila dok sam ja ovdje bezbri no jeo kao. kakav blesav
ko; i to ja koji bih prodao Oca, Sina i Svetoga Duha da njima dvjema u tedim po je
dnu suzu!
Vjere mi, pomisli E en lije uæi u postelju, mislim da æu biti po ten èovjek cijelog ivot
ek osjeæa zadovoljstvo kad se povinuje glasu svoje savjesti.
Mo da samo oni koji vjeruju u boga rade u tajnosti pravo, a E en je vjerovao u boga.
Sutradan, kad je bilo vrijeme za bal, Rastinjak ode gospoði de Bozean koja ga odv
ede i predstavi vojvotkinji de Kariljano. Mar a-lova ena primi ga najljubaznije, a
kod nje se ponovo naðe i sa gospoðom de Nisen an. Delfina se bila tako udesila da. se
dopadne svima kako bi se vi e dopala E enu, èiji je pogled nestrpljivo oèekivala, misleæi
da
10 Cièa Gorio
1jlr
se to ne primjeæuje. Za onoga koji umije da prozre uzbuðenja jedne ene, ovakav trenut
ak ima mnogo dra i. Ko nije èesto u ivao u tome da ne iska e odmah svoje mi ljenje, da umi
ljato prikriva svoje zadovoljstvo, da tra i priznanja u nespokojstvu koje izaziva,
da se naslaðuje bojaznima koje se mogu odagnati jednim osmijehom? Za vrijeme ovog
bala, student je odjednom ocijenio znaèaj svog polo aja i uvjerio se da veæ znaèi ne to u
dru tvu samim tim to ga je gospoða de Bozean priznala za svog roðaka. Toliko se istica
o osvajanjem gospoðe de Nisen an, koje su mu veæ pripisivali, da su ga svi mladiæi sa za
vi æu gledali; primjetiv i to, on osjeti prva zadovoljstva uobra enosti. Prelazeæi iz salo
na u salon, kroz gomile svijeta, èuo je kako hvale njegovu sreæu. ene su mu proricale
najveæe uspjehe. Delfina, bojeæi se da ga ne izgubi, obeæa mu sada poljubac koji mu j
e preksinoæ tako uporno uskraæivala. Te veèeri Rastinjak dobi nekoliko poziva. Njegova
ga roðaka upozna sa nekoliko ena koje su va ile kao otmjene, a njihove kuæe kao prijat
ne; bio je, dakle, u ao u najvi e i najotmjenije pari ko dru tvo. To je veèe imalo za njeg
a dra i sjajnog poèetka, i on ga se sjeæao i u dubokoj starosti, kao to se djevojka sjeæa
bala kad je imala velikih uspjeha. Sutradan, kad je o doruèku pred svima prièao èièa-Go
riou o svojim uspjesima, Votren poèe vra ki da se smije i.
I vi mislite, uzviknu taj svirepi logièar, da mladiæ koji je u modi mo e stanovati u U
lici Nev-tSent-Zenevjev, u pansionu Voker koji jamaèno zaslu uje svako po tovanje, ali
nije u modi. U njemu ima svega i svaèega, on se ponosi to u njemu stanuje jedan Ra
stinjak; ali, ipak, on je u Ulici Nev-Sent-Zenevjev, u njemu nema rasko i, jer je èi
sto patrijarhalorama. Mladi moj prijatelju, nastavi Votren oèinski podrugljivo, ak
o hoæete da budete ugledan èovjek u Parizu, potrebna su vam tri konja i lake dvokoli
ce za prije podne, i zatvorena kola za veèe, svega devet hiljada franaka samo za p
od-
246
voz. Ne biste bili dostojni svoje sudbine ako biste tro ili samo tri hiljade frana
ka kod krojaèa, est stotina franaka kod prodavca mirisa, sto talira kod obuæara, sto
talira kod e ird ije. Pralja æe vas stajati hiljadu franaka. Mladiæi koji se oblaèe po mod
, moraju obraæati naroèitu pa nju na rublje: na to se kod njih èesto najvi e pazi. Ljubav
i crkva zahtijevaju lijepe zastore na svojim oltarima. Dosad smo imali èetrnaest h
iljada franaka. Da vam ne govorim o onome to æete gubiti na kocki, u opkladama i po
klonima; za d eparac, vam treba bar dvije hiljade franaka. Ja sam ivio takvim ivotom
i znam koliko staje. Dodajte tim najpreèim potrebama trista zlatnika za hranu, i
hiljadu franaka za stan. Eto, dijete moje, to iznosi dvadeset i pet hiljada fran
aka godi nje, ili zapadamo u krajnju bijedu, podsmi-jevaju nam se, li eni smo buduænos
ti, uspjeha i ljubavnica! Zaboravio sam da pomenem sobara i gruma. Zar æe vam Kris
tof nositi ljubavna pisma? Mislite li da ih pi ete na hartiji na kojoj sad pi ete? T
o bi bilo samoub-stvo. Vjerujte iskusnom starcu, nastavi on pojaèanim basom, ili s
e povucite u kakav sobièak na tavanu, posvetite se radu, ili poðite drugim putem.-
I Votren namignu gledajuæi gospoðicu Tajfer, da podsjeti studenta na zavodljiva razl
aganja koja je usadio u njegovu du u i da bi ga pridobio za svoje ru ne planove. Ras
tinjak se neko vrijeme sasvim predao u ivanjima. Veèeravao je gotovo stalno sa gospo o
m de Nisen an i s njom odlazio u dru tva. Vraæao se kuæi u tri ili èetiri sata izjutra, us
tajao je u podne, oblaèio se i odlazio po Delfinu da se pro etaju zajedno po Bulonj-
skoj umi kad god je bilo lijepo vrijeme, i tako uludo traæio svoje vrijeme, upijao
sve pouke, sve èarolije rasko i sa udnjom kojom krunica urminog cvijeta usisava cvjet
ni prah oploðavanja. Kockao se na veliko, nekad je mnogo dobij ao, nekad mnogo gub
io, i tako se navikao na razuzdan ivot pari kih mladiæa. Od svojih prvih dobita-
io»
147
ka poslao je majci i sestrama hiljadu i pet stotina franaka zajedno sa lijepim p
oklonima. Iako je izjavio da misli da se seli iz pansiona Voker, on je jo bio u n
jemu i posljednjih dana januara, i nije znao kako da se izvuèe odatle. Gotovo svi
mladiæi podlije u jednom zakonu koji na prvi pogled izgleda neobja njiv, ali koji se t
umaèi njihovom mlado æu i strasnom udnjom za u ivanjima. Bili oni bogati ili siroma ni, ni
ad nemaju novca za najpreèe votne potrebe, a uvijek imaju za svoje æudi. Izda ni u svem
u to se dobija na veresiju, oni su veoma tedljivi kad ne to treba odmah platiti, kao
da se svete zbog onog to nemaju rasipajuæi ono to mogu imati. Prostije reèeno, studen
ti vi e brinu o e iru nego o odijelu. Zbog velike zarade krojaè lako daje odijelo na èeka
nje, dok je e ird ija, zbog niske cijene e ira, naj-nepristupaèniji povjerilac. Ako kakav
mladiæ, sjedeæi na balkonu u pozori tu, svojim izvanrednim prslucima privlaèi doglede li
jepih ena, ko zna da li ima èarape; muku muèi i sa prodavcem èarapa. U takvom je polo aju
bio i Rastinjak. On nikad nije imao para kad je trebalo platiti gospoði Voker, do
k je uvijek nalazio novca da zadovolji svoju sujetu; njegova je kesa bila promje
nljive sreæe u ratu sa najobiènijim isplatama. Da bi mogao da napusti ovaj smrdljivi
i prljavi pansion u kom se povremeno osjeæao uni enim, trebalo je da isplati gazdar
icu i da kupi namje taj za svoj otmjeni stan. A to je bilo stalno nemoguæno. Da bi d
o ao do novca koji mu je bio potreban za kockanje, Rastinjak je umio da kupuje kod
juvelira zlatne satove i lance koje je, kad dobije na kocki, skupo plaæao, a koje
je nosio u zalo ni zavod kod tog sumornog i æutljivog prijatelja mlade i, ali zato ni
je imao ni dovitljivosti ni smjelosti kad je trebalo platiti stan i hranu ili ku
piti one sitnice koje su neophodne za otmjeni ivot. Obiène nevolje i dugovi, naprav
ljeni radi zadovoljenja potreba, nisu mu ulijevali nikakvu misao kako da se razd
u i. Kao veæina onih ko-
148
ii su ivjeli tim neurednim ivotom, on je èekao posljednji trenutak da izmiri ona pot
ra ivanja koja su sveta u oèima ostalih graðana, kao to je radio Mirabo koji je plaæao sv
oj hljeb tek onda kad mu se podnese neod-lo na mjenica. U to vrijeme, Rastinjak je
bio izgubio svoj novac i jo se zadu io. Poèeo je uviðati da ne mo e vi e ovako ivjeti be
talnih prihoda. Ali, stenjuæi pod te kim teretom svog neizvjesnog polo aja, on nije im
ao snage da se odrekne pretjeranih u ivanja ovakvog ivota i htio je da ga po to-poto
nastavi. Sreæa s kojom je raèunao u sticanju bogatstva bivala je sve neosnovanija, a
stvarne prepreke sve veæe. Upoznav i se sa domaæim tajnama gospodina i gospoðe de Nisen a
n, on je uvidio da se ljubav mo e pretvoriti u oruðe bogatstva, samo ako se baci obr
az pod noge, i ako se odreknemo svih plemenitih misli koje su razrje enje grijehov
a mladosti. Taj spol ja sjajan ivot, ali nagrizan kajanjem, i èija su prolazna zado
voljstva skupo okajana stalnim strep-njama, bija e mu se osladio, i on se zaglibio
u tu kaljugu kao onaj La Brijerov rasijanko; ali, kao rasijanko, bio je ukaljao
samo odijelo.
Dakle, ubili smo mandarina? reèe mu jednog dana Bjan on napu tajuæi trpezu.
Nismo jo , odgovori on, ali je na izdisaju. Medicinar shvati ove rijeèi kao alu, iak
o to nije
bila ala. E en koji je prvi put poslije du eg vremena veèerao u pansionu, bio je zami lje
n. Umjesto da iziðe poslije zavr enog objeda, on ostade u trpezariji sjedeæi pored gos
poðice Tajfer, koju je s vremena na vrijeme znaèajno pogledao. Neki su ukuæani jo bili
za stolom i jeli orahe, neki su etali nastavljajuæi zapoèete razgovore. Kao gotovo sv
ake veèeri, svako je odlazio kad je htio, prema tome da li ga je vi e ili manje zani
mao razgovor, ili prema stepenu nelagodnosti koju je kod njega izazivalo varenje
. Zimi se rijetko de avalo da se trpezarija potpuno isprazni prije osam sati, kad
su èetiri
149
ene ostajale same i æaskale do mile volje, po to su zbog svog pola obièno æutale u ovom m
u kom dru tvu. Votrenu pade u oèi E enova velika zabrinutost, te zato ostade u trpezarij
i, iako se isprva pravio kao da æe odmah iziæi. Ali on se stalno zaklanjao da ga E en
ne vidi, te je ovaj povjerovao da je oti ao. Zatim, umjesto da ode s onima koji su
posljednji po li, on se navlas zadr a u salonu. Bio je prodro u studentovu du u i pre
dosjetio je da je do ao sudbonosni trenutak. Rastinjak je zaista bio u bezizlaznom
polo aju u kome su se nalazili mnogi mladiæi. Bilo ljubavlju, bilo kaæiperstvom, gosp
oða de Nisen an provela je Rastinjaka kroz sve muke jedne istinske ljubavne strasti
upotrebljavajuæi lukavstva kojima se slu e ene u Parizu. Po to se u oèima svijeta izlo ila
neprilici privlaèeæi sebi roðaka gospoðe de Bozean, ona se dvoumila da li da mu stvarno
dade prava koja je- samo prividno imao. Cio mjesec dana, ona je tako dra ila njego
va èula da mu je ugrozila i srce. Ako je u poèetku njihove veze student vjerovao da
je on stvarni gospodar, gospoða de Nisen an izvojeva nadmoænost time to je u E enu pokren
ula sva osjeæanja, i dobra i rðava, kojih je mnogo kod pari kih mladiæa. Da li je to ura
dila iz raèuna? Ne; ene su uvijek iskrene, èak i onda kad su najlicemjernije, jer se
povode za nekim prirodnim osjeæanjem. Po to je dopustila da ovaj mladiæ tako naglo i t
ako silno ovlada njome, i po to je ispoljila prema njemu suvi e ljubavi, Delfina je
sada, mo da podstaknuta osjeæanjem dostojanstva, ili htjela da mu uskrati dotada nje u
stupke, ili da u iva u njihovom odlaganju. Kod Pari anke je sasvim prirodno da se ne
podaje ni onda kad strast ovlada njome, ona i tada hoæe da isproba srce onoga kom
e povjerava svoju buduænost! Gospoða de Nisen an bila je veæ jednom do ivjela stra no razoè
nje, jer ju je iznevjerio jedan mladi sebiènjak. Ona je s pravom mogla da bude nep
ovjerljiva. Mo da je opazila da je E en, koji zbog brzog uspjeha
150
postade uobra en, ne po tuje dovoljno zbog neobiènosti njihovog polo aja. Ona je svakako
eljela da joj se divi èovjek njegovih godina, da se poka e velika u njegovim oèima,
po to je tako dugo bila mala u oèima onoga koji ju je napustio. Ona ni
je htjela da E en povjeruje da se ona mo e lako dobiti, ba zato to je znao da je pripa
dala de Marseu.' ^naposljetku, po to je do ivjela da je ponizi jedno pravo èudov
i te, jedan mladi razvratnik, ona je sada osjeæala toliko miline u etnji kroz cvjet
ne predjele Ij-ubavd, da je za nju bilo pravo u ivanje diviti se svim njenim poja
vama, dugo oslu kivati njena treperenja i osjeæati milovanja njenog èistog povjetarca.
Iskrena ljubav ispa tala je zbog neiskrene. Na alost, ta æe se besmislica èesto de ava
ti sve dok ljudi ne saznaju koliko cvjetova pokosi prvo nevjerstvo u du i
mlade ene. Ali ma kakvi bili njeni razlozi, Delfina se igrala sa Rastinjakom i u i
vala je u toj igri sigurno zato to je znala da je on voli i da ona mo e uèini
ti da jadi njenog dragana prestanu èim se njoj prohtije. Iz samoljublja, E en nije
htio da se njegova prva bitka zavr i porazom, te je i dalje navaljivao kao lovac k
oji eli po to-poto da ubije jarebicu za svoju prvu lovaèku slavu Svetog Ibera. Njegov
a bojazan, uvrijeðeno èasto-ljublje, oèajanje, opravdano ili neopravdano, ve
zivali su ga sve jaèe za ovu enu. Cio je Pariz mislio da je gospoða de Nisen an njegova
milosnica, a ona mu, meðutim, nije pripadala ni ta vi e nego onog prvog dana kad ju j
e vidio. On nije znao da su enske koketerije ponekad korisnije od ljubavnih
naslada, i pravio je glupe ispade. Ako je ono vrijeme kad se ena brani o
d ljubavi obeæavalo Rastinjaku prve plodove, ipak su mu ti plodovi izgledali i sku
pi, i zeleni, i nakiseli i prijatni. Ponekad, kad bi ostao bez ijednog novèiæa i
izgubio vjeru u buduænost, pomi ljao je, i protiv svoje volje, na Votrenov prij
edlog o enidbii sa gospoðicom Tajfer koja bi ga mogla obogatiti. Sada je bio u takv
oj bijedi
151
da je gotovo nehotice upao u zamku stra ne sfinge èiji su ga pogledi èesto opèinjavali K
ad Poare i gospoðica Mi ono odo e u svoje sobe, Rastinjak, misleæi da je sam izmeðu gospoðe
Voker i gospoðe Kutir, koja je plela vunene narukvice drijemajuæi kraj peæi, pogleda t
ako nje no gospoðicu Tajfer da ona obori oèi.
Vi kao da ste ne to zabrinuti, gospodine E ene! reèe mu Viktorina poslije kratkog æutan
ja.
A ko nema briga! odgovori Rastinjak. Kad bismo mi mladiæi bili uvjereni da smo vo
ljeni s odano æu koja bi nas nagradila za rtve koje smo voljni da podnesemo, mo da nika
d ne bismo imali briga.
Gospoðica Tajfer, umjesto svakog odgovora, pogleda ga tako da se njen pogled nije
mogao dvojako razumjeti.
Vi, gospoðice, mislite da ste danas sigurni u svoje srce; ali da li biste mogli
jemèiti da æe tako uvijek biti? .
Preko usana sirote djevojke preðe osmijeh kao zrak koji izbija iz njene du e, i tako
obasja njeno lice da se E en upla i to je izazvao tako estok izliv osjeæanja.
 ta! Kad biste sutra postali bogati i sreæni, kada bi vas iznenadilo neko bogatstvo
, biste li i tada voljeli sirotog mladiæa koji vam se sviðao dok ste bili u bijedi?
Ona ljupko klimnu glavom.
Jednog veoma nesreænog mladiæa! Ona opet klimnu glavom.
ta govorite koje ta? uzviiknu gospoða Voker.
Ostavite nas, odgovori E en, mi se razumijemo.
Onda znaèi da su se vjerili gospodin vitez E en de Rastinjak i gospoðica Viktorina Ta
jfer? reèe Votren svojim krupnim glasom i pojavi se iznenada na vratima trpezarije
.
Ah! to ste me upla ili, reko e istovremeno gospoða Kutir i gospoða Voker.
152
__ Mogao sam i gore izabrati, smijuæi se odgovori
E en, kome je Votrenov glas prièinio tako svirepo uzbuðenje kakvo nikad nije do ivio?
__ Manite se neukusnih ala, gospodo, reèe gospoða
Kutir. Hajdemo, kæeri moja.
Gospoða Voker poðe za svojim stanarkama da kod njih posjedi, kako ne bi tro ila osvjet
ljenje i ogrev. E en ostade sam sa Votrenom.
__ Znao sam da æe tako biti, reèe mu Votren sasvim hladno. Ali, slu ajte, i ja umijem
da budem nje an. Nemojte zasada ni ta odluèivati, po to ste u izuzetnom raspolo enju. Imat
e dugova. Ja ne bih elio da vas meni dovede strast ili oèajanje, nego razum. Mo da va
m treba koja hiljada talira. Evo, hoæete li?
Ovaj demon izvuèe iz d epa novèanik, i izvadi iz njega tri hiljadarke koje prinese stu
dentovim oèima. E en je bio u nepodno ljivom polo aju. Dugovao je markizu d'A ida i grdiu
de Traju sto zlatnika koje je na rijeè izgubio pri kockanju. Nije imao da ih vrati
te nije smio te veèeri da ode gospoði de Resto, gdje su ga oèekivali na jednoj od oni
h prisnih sjedeljki na kojima se jedu kolaèi, pije èaj, ali gdje se mo e na vistu izgu
biti est hiljada franaka.
Gospodine, reèe mu E en savlaðujuæi s te kom mukom drhtavicu koja ga spopade, poslije on
ga to ste mi povjerili, vi æete razumjeti da ne mogu primiti nikakve obaveze prema
vama.
Ba vam hvala. O alostili biste me da ste drukèije odgovorili, nastavi Votren. Vi ste
divan mladiæ, delikatan, ponosan kao lav, a mio kao djevojka. Vi baste bili dobar
plijen za sotonu. Takve mladiæe ja volim. Jo samo nekoliko opaski o visokoj politi
ci pa æete Imati pravu sliku o svijetu. Kada odglumi nekoliko beznaèajnih prizora vr
line, vi i èovjek zadovolji sebe i budale. Uskoro æete biti na . O, kad biste samo htjel
i da budete moj uèenik, sve biste postigli. Svaka bi vam se elja
153
odmah ispunila, ma ta po eljeli: poèasti, bogatstvo, ene. Svijet bi vam postao izvor n
ajljep ih u ivanja. Vi biste bili na a maza, na mezimac, a mi bismo se sa zadovoljstvom
potamanili radi vas. Bila bi uklonjena svaka prepreka. Ako se jo dvoumite, znaèi d
a me smatrate za zlikovca? Ali èujte, èovjek koji je imao isto toliko . po tenja kolik
o vi zami ljate da imate sada, gospodin de Tiren, svr avao je svoje sitne poslove pr
eko razbojnika, ne smatrajuæi da se time bruka. Ne elite da imate obaveza prema men
i, je li tako? Ne mari ni ta, nastavi Votren osmijehnuv i se. Uzmite ovu hartiju i n
api ite tu, poprijeko, reèe vadeæi jednu taksenu marku: Primio tri hiljade i pet stoti
na franaka s tim da ih vrati za godinu dana. Stavite datum! Interes je toliko ve
lik da se ne morate ustezati; mo ete me nazvati zelena em i smatrati da mi ne duguje
te nikakvu zahvalnost. Dopu tam vam da me prezirete danas, jer sam uvjeren da æete m
e zavoljeti docnije. U meni æete naæi onih dubokih ponora, onih sna nih osjeæanja koja g
lupaèi nazivaju porocima; ali nikad u va im oèima neæu ispasti ni kukavica, ni nezahvaln
ik. Najzad, ja nisam ni pion, ni laufer, nego top, mali moj.
Pa kakav ste vi to èovjek? povika E en. Vi ste stvoreni da me muèite,
Koje ta, ja sam dobrièina koji hoæe sebe da ukalja da bi vas do smrti saèuvao od blata.
i se pitate otkuda tolika odanost? E, to æu vam jednog dana ap-nuti na uvo. Ja sam
vas najprije iznenadio kad sam vam pokazao nalièje ivota i dr avne uprave, ali taj æe p
rvi strah proæi kao strah regruta na bojnom polju, i vi æete se naviknuti da ljude s
matrate za vojnike gotove da ginu za one koji se sami progla uju za kraljeve. Vrem
ena su se mnogo promijenila. Nekada se govorilo junaku: »Evo sto talira, ubij mi t
oga gospodina«, i onda se mirno veèeralo, po to bi nekog èovjeka progutala pomrèina zbog j
ednog da ili ne. A danas, ja vam tra im
154
samo da klimnete glavom pa da vam dam veliko bogatstvo. To ne bi bila nikakva sr
amota, a vi se dvoumite. ivimo u doba slabiæa.
E en potplisa mjenicu i uze novèanice.
__ A. sada, da razgovaramo kao pametni ljudi, nastavi Votren. Za nekoliko mjesec
i ja æu otiæi u Ameriku da sadim duvan. Poslaæu vam cigare u znak prijateljstva. Ako s
e obogatim, pomagaèu vam. Ako ne budem imao djece ( to je vjerovatno jer ne mislim d
a se ovdje presaðujem izdankom), onda æu vam ostaviti svoje imanje. Zar to nije prij
ateljstvo? Ali ja vas volim. Meni je u krvi da se rtvujem za druge. To sam veæ èinio.
Vidite li, momèe, ja ivim u vi oj sferi od ostalih ljudi. Ja djela'smatram za sredst
va i pred sobom vidim samo cilj. ta je za mene èovjek? Eto, to, reèe on i lupi noktom
palca o zub. Èovjek je ili sve ili ni ta. On je manje nego ni ta kad se zove Poare: m
o e se zgaziti kao stje-nica, nema nikakve vrijednosti i smrdi. Ali, ako na vas lièi
, onda je on bog: to vi e nije ma ina pokrivena ko om, nego pozornica najljep ih uzburka
nih osjeæanja, a ja ivim samo od osjeæanja. Zar osjeæanje nije cio svijet u jednoj misl
i? Pogledajte èièa-Gorioa: za njega su njegove dvije kæeri cijela vasiona, one su njeg
ova veza sa svijetom. Eto, za mene, koji sam temeljno prouèio ivot, postoji samo je
dno istinito osjeæanje, prijateljstvo izmeðu dva èovjeka. Pjer i Zafje, to je moja str
ast. Znam napamet komad Spa eni Mleci. Jeste li vidjeli mnogo hrabrih ljudi koji o
dmah poðu na posao, bez rijeèi i moralnih pridika, kad im drug ka e: »Hajde da zakopamo
jednoga?« E, ja sam i to èinio. Ja to ne bih svakom kazao. Ali vi ste vi i èovjek, vama
mogu sve reæi, jer æete sve razumjeti. Vi neæete dugo gacati po blatu po kom gamli u bog
alji koji nas okru uju. Dakle, toliko, i taèka. Vi æete se o eniti. Tjerajmo do kraja! J
a sam neumoljiv i ne popu tam.
155
Votren iziðe da olak a studentu, ne eleæi da èuje njegov odreèni odgovor. Kao da je poznav
o tajnu onih slabih otpora, onih borbi kojima se ljudi razmeæu u sebi i koji im sl
u e da pred sobom pravdaju svoja rðava djela.
»Neka radi ta hoæe, ali ja se neæu o eniti gospoðicom Tajfer«, pomisli E en.
Po to je izdr ao unutra nju groznicu koju izaziva pomisao o sporazumu sa èovjekom kog se
u asavao, ali koji je u njegovim oèima bivao sve veæi zbog bezoènosti svojih misli i sm
jelosti u ugnjetavanju dru tva, Rastinjak se obuèe, posla po kola i ode gospoði de Res
to. U posljednje vrijeme, ta je ena obraæala mnogo veæu pa nju na mladiæa koji je sve vi e
uspijevao u otmjenom dru tvu, i èiji æe uticaj jednog dana svakako biti opasan. On vra
ti dug gospodi de Traju i d'A idi, igrao je vista neko vrijeme i povratio sve to je
izgubio. Sujevjeran kao gotovo svi ljudi koji jo nisu ostvarili svoj cilj i obièno
vjeruju u sudbinu, on je svoju sreæu smatrao za bo ju nagradu zbog istrajnostii na
putu vrline. Ujutru rano zapita Votrena da li jo èuva kod sebe njegovu mjenicu. Kad
mu odgovori da je kod njega, on mu vrati tri hiljade franaka sa velikim zadovol
jstvom.
Sve ide kao podmazano, reèe mu Votren.
Ali ja nisam va sauèesnik, reèe E en.
Znam, znam, odgovori Votren prekidajuæi ga. Jo pravite djetinjarije. Zaustavljate
se pred sitnicama.
Poslije dva dana, Poare i gospoðica Mi ono sjedjeli su na klupi, u jednoj zabaèenoj st
azi Botanièke ba te, sunèali su se i razgovarali s onim gospodinom koji je medicinaru
s pravom izgledao sumnjiv.
Gospoðice, govorio je gospodin Gondiro, ja ne vidim za to se jo uste ete. Njegova pre
uzvi enost gospodin ministar policije cijele kraljevine...
156
A! Njegova preuzvi enost gospodin ministar policije cijele kraljevine ... ponovi
Poare.
Da, njegova preuzvi enost vodi tu stvar, reèe Gondiro.
Kome se ne bi uèinilo nevjerovatno da æe Poare, nekada nji èinovnik, bez sumnje èestit èovj
k, iako ogranièen, i dalje slu ati tobo njeg rentijera iz ulice Bifon, po to je izgovori
o rijeè policija, i tako odao agenta iz Jerusalimske ulice, preru enog u po tenog èovjek
a? Meðutim ni ta nije bilo prirodnije. .Svako æe bolje razumjeti ovu naroèitu vrstu veli
kog plemena zvekana kojoj je pripadao Poare, poslije jedne opaske koju su zabilj
e ili neki posmatraèi, ali koja jo n'ije objavljena. To pleme piskarala ivi, pritije nje
no bud etom izmeðu prvog ste-pena irine, sa platom od hiljadu i dvjesta franaka, to mu
 doðe kao slu bovanje na Grenlandu, i treæeg ste-pena, gdje je plata malo toplija, od
tri do est hiljada franaka, u umjerenom pojasu gdje uspijeva i napreduje nagrada,
i pored te kog obðjelavanja. Naroèita odlika koja najbolje pokazuje ogranièenost tih ni i
h ljudi jeste neka vrsta nehotiènog, nesvjesnog i nagonskog po tovanja prema glave ini
svakog ministarstva koga èinovnici poznaju samo po neèitkom potpisu i pod imenom nj
egova preuzvi enost gospodin ministar, èetiri rijeèi koje znaèe isto toliko koliko i II
Bondo Cani iz komiène opere Bagdadski kalif, a koje u oèima toga poni enog svijeta pre
dstavljaju svemoæ protiv koje nema albe. Kao papa za hri æane, tako je i gospodin minis
tar nepogre iv u svojoj slu bi u oèima èinovnika; sjaj koji rasipa oko sebe prelazi na n
jegova djela, na njegove rijeèi, na rijeèi koje se izgovaraju u njegovo ime; on sve
pokriva svojim bljeskom kojim ozakonjuje i svoje naredbe; njegov naziv preuzvi eno
st, koji potvrðuje èistotu njegovih namjera i neoporecivost njegove volje, slu i mu ka
o isprava za najneprihvatljivije misli. Ono to ti jadnici ne bi nikad uèinili za se
be, hitno izvr uju èim je izgovorena rijeè
257
njegova preuzvi enost. U kancelarijama vlada slijepa poslu nost kao u vojsci: sistem
koji gu i svijet, uni tava èovjeka, i kao to se zavrtanj uglavi u maticu, tako se i èovj
ek vremenom prilagodi dr avnoj upravi. I tako je gospodin Gondiro koji je, kako iz
gleda, dobro poznavao ljude, vidio odmah u Poareu jednog od tih kancelarijskih g
lupaka pa je zato i izbacio èudotvornu rijeè njegova preuzvi enost, ba kad je trebalo,
izlazeæi na èistinu, obmanuti Poarea, koga je smatrao za ljubavnika gospoðice Mi ono, ka
o to je nju smatrao za Poareovu ljubaznicu.
Po to njegova preuzvi enost lièno, njegova preuzvi enost gospodin... E, to je sasvim dr
uga stvar, reèe Poare.
Èuli ste ta ka e gospodin kome vjerujete, kako izgleda, nastavi rentijer, obraæajuæi se
gospoðici Mi ono. Dakle, sada je njegova preuzvi enost potpuno uvjerena da je tobo nji V
otren, sa stanom u pansionu Voker, u stvari odbjegli robija iz Tulona, gdje je po
znat pod imenom La i-Smrt.
A, La i-Smrt! reèe Poare, blago njemu ako je zaslu io to ime.
Jeste, odgovori agent. On je dobio taj nadimak zato to je uvijek umio da saèuva ivo
t i u svojim najopasnijim podvizima. To je opasan èovjek, izuzetnih osobina. I sam
o njegovo priznanje krivice donjelo mu je kod robija a veliku èast.
To znaèi da je on èastan èovjek, reèe Poare.
Na svoj naèin. Primio je na sebe tuð zloèin, falsifikat jednog divnog mladiæa kojeg je
mnogo volio. To je bio neki Italijan, koji se rado kockao, i poslije svog prestu
pa stupio u vojsku, gdje se, uostalom, odlièno pokazao.
Ali ako je njegova preuzvi enost ministar policije siguran da je Votren zaista La i
-Smrt, ta æu mu ja? reèe gospoðica Mi ono.
158
__ Da, reèe Poare, ako je ministar, kao to smo
imali èast da nam ka ete, stvarno uvjeren...
__ Ne mo e se reæi da je ba uvjeren, ali postoji
sumnja. Da vam objasnim u èemu je stvar. 2ak Kolen, zvani La i-Smrt, u iva puno povjer
enje tri robija nice koje su ga izabrale za svog agenta i bankara. On mnogo dobija
baveæi se tim poslom za koji je potreban èovjek naroèitih odlika.
A, a, razumijete li igru rijeèi, gospoðice? reèe Poare. Gospodin ga naziva èovjekom naro
ih odlika zato to je odlikovan robija kim igom.
La ni Votren, nastavi agent, prima novac od gospode robija a, daje ga pod interes, èu
va ga, i stavlja na raspolaganje bjeguncima, ili njihovim porodicama, ako tako n
aznaèe u zavje tanju, ili njihovim ljubaznica-ma, ako mu tako poruèe.
Njihovim ljubaznicama! Htjeli ste da ka ete njihovim enama, primijeti Poare.
Ne, gospodine. Robija obièno ima samo nezakonite ene ili, kako mi ka emo, nalo nice.
- Oni, dakle, svi ive nevjenèano?
Razumije se.
E, reèe Poare, gospodin ministar ne treba da trpi takve strahote. Po to vi imate èast
da viðate njegovu preuzvi enost, onda bi trebalo vi, koji ste, kako mi izgleda, èovje
koljubac, da ga obavijestite o nemoralnom vladanju tih ljudi !koji daju rðav primj
er ostalom svijetu.
Ali, gospodine, vlada ih ne alje na robiju zato da ih istakne za obrazac svih vr
lina.
 To je istina. Ali, dopustite, gospodine...
Ta pustite gospodina da govori, mili moj, reèe gospoðica Mi ono.
Vi razumijete, gospoðice, nastavi Gondiro. Vlada bi imala velike koristi kad bi o
duzela robija ku blagajnu koja je, kako se govori, pozama na. La i-Smrt
159
ubira ogromne sume skrivajuæi ne samo novac svojih drugova nego i novac koji prima
od Dru tva deset hiljada ...
Deset hiljada lopova! povika Poare prepla en.
Ne, Dru tvo deset hiljada to vam je udru enje velikih lopova, ljudi koji rade na ve
liko, i ne upu taju se u posao ako se ne mo e zaraditi deset hiljada franaka. Ovo je
dru tvo sastavljeno od onih na ih najistaknutijih ljudi koje vode pravo pred porotn
i sud. Oni znaju zakonik i nikad se ne boje smrtne kazne, kad ih ukebaju. Kolen
je njihov povjerenik, njihov savjetnik. Pomoæu tih ogromnih sredstava, on je uspio
da stvori svoju policiju, vrlo razgranate i veoma tajanstvene veze. Iako smo ga
veæ èitavu godinu dana okru ili uhodama, jo ni ta nismo saznali. Njegov novac i njegove
sposobnosti stalno poma u porok, slu e stvaranju kapitala za zloèine i izdr avanju èitave
vojske nevaljalaca koji stalno ratuju sa dru tvom. Ako bismo uhvatili La i-Smrt i od
uzeli mu novac, presjekli bismo zlo u korijenu. Zato je to dr avni posao od veliko
g politièkog znaèaja, koji æe donijeti èasti onima koji doprinesu njegovom sreænom ishodu.
Vi sami, gospodine, mogli biste se vratiti u upravnu slu bu, postati sekretar pol
icijskog komesara, a to su du nosti zbog kojih ne biste izgubili pravo na penziju.
Pa za to onda La i-Smrt ne pobjegne sa novcem? reèe gospoðica Mi ono.
O, ma kud po ao, reèe agent, pratiæe ga èovjek kome je stavljeno u du nost da ga ubije a
o pokrade robija ku blagajnu. A zatim, kasa se ne krade tako lako kao gospoðica iz d
obre kuæe. Uostalom, Kolen nikad tako ne to ne bi uèinio, jer bi to smatrao za sramotu
.
Gospodine, reèe Poare, imate pravo, on bi se sasvim osramotio.
160
Ipak ne vidimo za to ga vi jednostavno ne uhvatite, reèe gospoðica Mi ono.
Sad æu vam odgovoriti, gospoðice... Ali, apnu joj na uvo, ne dajte va em gospodinu da
me prekida, inaèe nikad neæemo biti gotovi. Mora biti da je èièica grdno bogat kad ga ta
ko slu ate. La i-Smrt je do ao ovamo preru en u mirnog i po tenog pari kog graðanina, nasta
se u skromnom pansionu; lukav je on, taj se neæe uhvatiti na prepad. Dakle, gospo
din Votren je ugledan èovjek koji se bavi va nim poslovima.
Naravno", pomisli Poare.
Ministar ne eli da izazove protiv sebe èar iju i javno mnjenje, ako bismo pogrije ili
i uhapsili kakvog pravog Votrena. Upravnik grada strahuje za svoj polo aj, ima mno
go neprijatelja. Ako se prevarimo, oni koji pri eljkuju njegovo mjesto iskoristiæe t
u priliku da ga smijene. Ovdje treba postupiti kao sa Konjijarom, la nim grofom de
Sent-Elen; da je to bio pravi grof de Sent-Elen, obrukali bismo se. Zato treba
provjeriti.
Da, ali zato vam je potrebna neka lijepa ena, reèe naglo gospoðica Mi ono.
La i-Smrt bje i od ena, reèe agent. Da vam otkrijem njegovu tajnu: on ne voli ene.
Kako bih mogla ja to provjeriti, ako bih, recimo, uradila tako ne to za dvije hil
jade franaka?
Ni ta lak e, reèe nepoznati. Ja æu vam dati jednu boèicu sa teèno æu koja izaziva krvoli
potpuno bezopasno, ali nalik na kaplju. Ta se teènost mo e sipati i u vino i kafu.
Odmah prenesite na postelju èovjeka o kome je rijeè i svucite ga da vidite da li je
jo iv. Èim budete sami, pljesnite ga rukom po ramenu, i pazite da li æe se na ko i pojav
iti kakva slova.
Pa to nije ni ta, reèe Poare.
Dakle, pristajete li? upita Gondiro staru djevojku.
11 Cièa Gorio
161
Ali, dragi moj gospodine, reèe gospoðica Mi ono, ako se ne pojave nikakva slova, hoæu E
ja dobiti dvije
hiljade franaka.
Ne.
A koliko æete mi onda dati?
Pet stotina franaka.
 Izvr iti tako ne to za tako malu nagradu. Savjest æe se podjednako uzbuniti u oba sluèa
ja, moraæu da je umirujem, gospodine.
Uvjeravam vas da je gospoðica veoma savjesna, a uz to i vrlo ljubazna i pametna.
Znate ta, nastavi gospoðica Mi ono, dajte vi meni tri hiljade franaka ako to zaista
bude La i-Smrt, a ako bude obièan graðanin, onda vam ne tra im ni ta.
Dobro, reèe Gondiro, ali pod uslovom da se to svr i sutra.
Jo ne, dragi gospodine, moram da se posavje-tujem sa svojim ispovjednikom.
Ala ste vi prepredeni! reèe agent ustajuæi. Onda, doviðenja sutra. Ako budete imali n
e to hitno da mi javite, doðite u malu Ulicu Sent-An, u dnu dvori ta Sent- apel. Na vrat
ima pod svodom zatra ite gospodina Gondiroa.
Bjan on koji se vraæao sa Kivijevog èasa, èu kad su pomenuli neobièno ime La i-Smrt, i ono:
dobro, koje izgovori èuveni ef javne bezbjednosti.
¦ Za to ne pristanete? reèe Poare gospoðici Mi ono; imali biste tri sotine franaka do
otne rente.
Za to? reèe ona. Zato to treba razmisliti. Ako je gospodin Votren zaista La i-Smrt, mo
a bi bilo bolje da se sporazumijemo s njim. Meðutim, ako bismo ga ucijenili, on bi
vidio ta mu se sprema i kidnuo bi d abe. Tad bismo tek nasjeli.
I kad bi osjetio ta mu se sprema, nastavi Poare, zar nam onaj gospodin nije reka
o da je pod prismotrom? Ali vi biste izgubili sve.
162
__ Uostalom, pomisli gospoðica Mi ono, ja nimalo ne
volim tog èovjeka. On mi govori samo neprijatnosti.
__Bolje je da pristanete, nastavi Poare. Kao to
je rekao onaj gospodin, koji mi izgleda krasan èovjek, ne samo po spolja njosti, ako
biste oslobodili dru tvo jednog zloèina, ma koliko bio èastan, vi biste samo izvr ili s
voju graðansku du nost. Rðave se navike ne iskorjenjuju lako. Ako mu se prohtije da na
s sve pobije? Do ðavola! Onda bismo mi bili krivi za ta ubistva, pored toga to bism
o prvi stradali.
Gospoðica Mi ono bila je suvi e zami ljena te nije ni slu ala rijeèi koje su izlazile iz Po
reovih usta kao kapi vode iz rðavo zavrnute slavine. Kad god bi ovaj starac poèeo da
govori, ako ga gospoðica Mi ono ne prekine, on bi stalno govorio kao kakva navijena
ma ina. On zapoène da govori o jednom predmetu, pa uzgred preðe na neki sasvim drugi,
ne dovr iv i ni ta. Kad su stigli u pansion Voker, on se u prièanju zapetlja i tako nav
ede razgovor na svoje svjedoèenje u korist optu enog na raspravi nekog Raguloa i nek
e gospoðe Moren. Kad su ulazili, gospoðica Mi ono spazi E ena i gospoðicu Tajfer koji su b
ili toliko udubljeni u neki veoma zanimljiv razgovor da nisu ni primijetili da s
u oni pro li kroz trpezariju.
Moralo se time svr iti, reèe gospoðica Mi ono Poareu. Za ovih posljednjih osam dana nis
u mogli da se nagledaju.
Da, odgovori on. Zato je bila osuðena.
Ko?
Gospoða Moren.
Ja vam govorim o gospoðici Viktorini, reèe gospoðica Mi ono ulazeæi nehotièno u Poareovu
bu, a vi mi govorite o gospoði Moren. Ko vam je ta ena?
A ta je skrivila gospoðica Viktorina? zapita Poare.
163
Kriva je to voli gospodina E ena de Rastinjaka i upu ta se, bezazlena sirotica, ne zn
ajuæi kuda æe je to odvesti.
Toga dana je baronica de Nisen an dovela E ena do oèajanja. U du i, on se potpuno predao
Votrenu, ne ispitujuæi ni razloge prijateljstva koje je prema njemu pokazao neobièn
i èovjek, ni buduænost takve veze. Trebalo je da se dogodi neko èudo pa da se izvuèe iz
provalije u koju je prije jednog èasa zapao jednom nogom, kad je sa gospoðicom Tajfe
r izmijenio najslaða obeæanja. Viktorini se èinilo kao da slu a glas anðela, bila je presr
eæna, pansion Voker izgleda e joj ukra en najfan-tastiènijim bojama, kao dvorci na pozor
i nim dekoracijama: voljela je i bila je voljena, ili je bar vjerovala u to! A koj
a to ena ne bi povjerovala kao i ona, gledajuæi Rastinjaka i slu ajuæi ga cio sat, skri
vena od radoznalih pogleda ukuæana? Boreæi se sa svojom savje æu, znajuæi da èini zlo, i to
hotimièno, tje eæi se da æe iskupiti taj mali grijeh time to æe usreæiti jednu enu, on je
ao jo ljep i u svom oèajanju, obasjan paklenom vatrom koja je buktala u njegovu srcu.
Na njegovu sreæu, to se èudo i dogodi: Votren uðe veselo i vidje ta se zbiva u du ama ov
o dvoje mladih koje je on sjedinio planovima svog paklenog uma; ali on im odmah
pokvari svu radost kad zapjeva svojim krupnim i podrugljivim glasom:
Divna je moja Fan eta U svojoj prirodnosti...
Viktorina pobje e sa onoliko sreæe koliko je dotle imala nesreæe u ivotu. Sirotica! Sti
sak ruke, dodirivanje obraza Rastinjakovom kosom, rijeè izgovorena tako blizu njen
og uva da je osjetila toplinu studentovih usana, drhtava ruka oko njenog stasa,
poljubac u vrat, bili su, zbog blizine debele Silvije koja je svakog èasa mogla up
asti u ovu blistavu trpezariju, dokazi ljubavi, vatre-
164
niji, siln'iji, dra i od najljep ih uvjeravanja o ljubavi u najpoznatijim ljubavnim
prièama. Ti sitni ustupci, kako su lijepo govorili na i stari, izgledali su pravi zl
oèini u oèima pobo ne djevojke, koja se ispovijedala svakih petnaest dana! Za ovaj sat
ona je prosula vi e du evnog blaga nego to bi dala docnije, bogata i sreæna, predajuæi s
e i du om i tijelom.
Sve je u redu, reèe Votren E enu. Potukla su se na a dva gospodièiæa. Sve je i lo kako v
a. Stvar shvatanja. Na je golub uvrijedio mog sokola. Sutra, u ancu u Klinjankuru.
U osam i po sati, dok bude ovdje mirno umakala u kafu kri ke hljeba namazane masl
om, gospoðica Tajfer nasl'ijediæe i oèevu ljubav i oèevo imanje. Zar to nije smije no? Mla
di Tajfer, vrlo je vje t u maèevanju, uobra ava da mu niko ni ta ne mo e; ali poteæi æe mu
kad dobije udarac koji sam ja izmislio: podigne se maè i pravo u èelo. Pokazaæu vam t
aj udarac, zlu ne trebalo.
Rastinjak je slu ao zgranut i nije znao ta da odgovori. U tom trenutku uðo e èièa Gorio, B
an on i jo neki ukuæani.
Sad vas volim, reèe mu Votren. Vi znate ta radite. Vrlo dobro, sokole moj! Vi æete v
ladati svijetom; vi ste jaki i hrabri; ja vas po tujem.
Htio je da ga uhvati za ruku, ali je Rastinjak naglo tr e i sru i se na stolicu sav
preblijedio; èinilo mu se da vidi lokvu krvi pred sobom.
Ah! Jo je ostala koja vrlina, reèe Votren tiho. Doznao sam da èika d'Oliban ima tri
m'iliona. Miraz æe vas uèiniti èistim i bijelim, kao nevjestina haljina, i u va im oèima.
Rastinjak se vi e nije dvoumio. Odluèi da jo iste veèeri ode i obavijesti gospodu Tajfe
r, oca i sina. Ba tada, po to je Votren oti ao, èièa Gorio mu apnu na uvo: Ne to ste tu
jete moje! Hoæu da vas razve-
165
selim. Poðite sa mnom. I stari fabrikant rezanaca pripali svoju svijeæu na jednoj la
mpi.
Da uðemo u va u sobu, reèe starac koji je uzeo od Silvije kljuè od studentove sobe. A v
i ste povjerovali jutros da vas ona ne voli! nastavi on. Ona vas je silom otjera
la i vi ste oti li ljuti i oèajni. Zvekane jedan! Ona je mene èekala. Razumijete li? T
rebalo je da odemo da uredimo prekrasan stan u koji æete se preseliti najdalje za
tri dana. Nemojte me odati. Ona bi htjela da vas iznenadi; ali ja ne mogu vi e da
krijem tu tajnu od vas. Nastaniæete se u Ulici d'Artoa, dva koraka od Ulice Sen-La
zar. Imaæete stan kao neki knez. Uzeli smo namje taj kao za nevjestu. Posvr avali smo
mnoge stvari za ovih mjesec dana, bez va eg znanja. Moj se advokat dao na posao, i
moja æe kæi primati trideset i est hiljada franaka godi nje prihoda od svog miraza, a
ja æu tra iti da se njenih osam stotina hiljada franaka ulo e u dobra nepokretna imanj
a.
E en je æutao i etao skr tenih ruku po svojoj bijednoj i zapu tenoj sobi. Èièa Gorio uluèi
iku kad mu je student okrenuo leða i metnu na kamin kutiju od crvenog safira, na k
ojoj je bio utisnut zlatni grb Ra-stinjaka.
Drago moje dijete, reèe jadni starac, sav sam se bio predao tom poslu. Ali, vidit
e, bilo je u svemu tome i moje sebiènosti, jer ja imam raèuna da se vi iselite odavd
e. Vi me neæete odbiti ako vam ne to zatra im?
ta hoæete?
Na petom spratu postoji jedna sobica iznad va eg stana kome i pripada, gdje æu ja s
tanovati, je li tako? Ja starim, suvi e sam daleko od svojih kæeri. Ja vam neæu smetat
i. Samo, biæu tu. Vi æete mi svake veèeri govoriti o njoj. To vam neæe biti neprijatno,
recite? Kad se vraæate, èuæu vas, i kad budem legao, i govorlæu sebi: sad dolazi od moje
drage Delfine. Bio je s njom na balu, ona je sreæna s njim. Ako se razbolim, biæe
166
mi kao melem na srcu kad vas slu am da dolazite, da se kreæete, da odlazite. Sve æe me
 to podsjeæati na moju kæer! Imaæu samo da skoknem do Jelisejsklh polja, kuda prolaze
svakog dana, i uvijek æu ih vidjeti, meðutim sada ponekad i zadocnim. A zatim, ona æe
mo da dolaziti k vama. Slu ajuæi, gledaæu je u njenoj jutarnjoj svilenoj haljini kako se
umiljato kreæe kao maèkica. Ona je za ovaj mjesec dana ponovo postala ono to je neka
d bila, vesela i nagizdana djevojka. Njena se du a oporavlja, i vama ima da zahval
i za svoju sreæu. Uèinio bih za vas i ono to je nemoguæno. Maloèas mi je rekla, kad smo s
e vraæali: Tata, ja sam veoma sreæna!" Kad me one zvanièno oslovljavaju sa oèe, srce mi s
e ledi; ali kad mi ka u tata, èini mi se kao da ih jo gledam kao male, i tada mi o ive
sve negda nje uspomene. Tada su samo moje. Starac ubrisa oèi, jer je plakao. Odavno
nisam èuo takve rijeèi, odavno nisam i ao s njom pod ruku. Da, ima punih deset godina
kako ne idem pored svojih kæeri. A tako sam sreæan kad dodirujem njenu haljinu, kad
idem pored nje, kad osjeæam njen dah! Ukratko, jutros sam vodio Delfinu svuda, po
svim trgovinama, i odveo je kuæi. O, zadr ite me kraj vas. Ponekad æe vam zatrebati ne
ko da vas poslu a, i ja æu biti tu. Kad bi samo onaj debeli alza ki glupak umro, kad b
i se njegova kostobolja sjetila da preðe i na grudi, kako bi moja sirota kæi bila sr
eæna! Vi biste bili moj zet, njen zakoniti mu . Ona je tako nesreæna to nije osjetila z
adovoljstva ovoga svijeta, i ja joj zato sve pra tam. Dobri bog mora biti na stran
i oèeva koji vole svoju djecu. Ona vas suvi e voli, reèe on, ma uæi glavom, po to je malo p
tao. Uz put je razgovarala sa mnom o vama: Je li, oèe, to je krasan èovjek, dobra src
a! Govori li on meni?" ta mi sve nije naprièala, od Ulice d'Artoa do prolaza Panora
me! Otvorila mi je svoje srce. Cijelo to prijepodne osjeæao sam se mlad i lak. Rek
ao sam joj da ste mi dali onu hiljadarku. Ljubljena
267
moja, to ju je tronulo do suza. A ta vam je to na kaminu? reèe najzad èièa Gorio koji p
oèe da gubi strpljenje gledajuæi Rastinjaka nepomiènog.
E en sav prenera en posmatra e svog susjeda. Onaj dvoboj koji je, kako je Votren objav
io, imao da bude sutra, bio je u silnoj suprotnosti sa ostvarenjem njegovih najm
ilijih nada, te ga je zato spopala prava mora. Okrenu se kaminu, spazi na njemu èe
tvrtastu kutijicu, otvori je i naðe u njoj list hartije kojim je bio pokriven sat
marke Brege. Na hartiji su bile ispisane rijeèi: elim da neprestano mislite na mene,
jer...
Delfina
Posljednja se rijeè bez sumnje ticala neke njihove svaðe, i tronu E ena. Iznutra, na z
latnom poklopcu, bio je izraðen njegov grb u emalju. Bio je ushiæen, i satom za koji
m je odavno udio, i lancem, i kljuèiæem, i oblikom i izradom. Èièa Gorio je bio presreæan.
On je svakako obeæao svojoj kæeri da æe joj do sitnica opisati iznenaðenje koje bi njen
poklon prièinio E enu, jer je i on uèestvovao u tom bezazlenom uzbuðenju i izgledao sav
sreæan. Zavolio je Rastinjaka i zbog svoje kæeri i zbog njega samog.
Otiðite veèeras do nje, ona vas oèekuje. Onaj debeli i glupi Alza anin biæe na veèeri ko
voje igraèice. A, a, bio je veoma zbunjen kad mu je moj advokat sve skresao u oèi. I
jo govore kako obo ava moju kæer? Ako je samo dirne, ubiæu ga. I sama pomisao da je mo
ja Delfina... (on uzdahnu) navela b'i me da uèinim zloèin; ali to ne bi bilo ubistvo
èovjeka, jer on je teleæa glava na svinjskom tijelu. Vi æete me primiti kod sebe, zar
ne?
Hoæu, dobri èièa Gorio, vi dobro znate da vas ja volim.
168
__ Vidim ja to, vi se ne stidite mene! Dajte da
vas zagrlim. I zagrli ga. Vi æete je usreæiti, obeæajte mi to. Vi æete otiæi veèeras, je li
__ Razumije se! A sad moram da iziðem zbog hitnih
poslova.
Mogu li vam ja to pomoæi?
Pa da vidite, mo ete! Kad ja budem po ao gospoði de Nisen an, otiðite do gospodina Tajfe
a oca i upitajte ga kad se mo emo sastati veèeras zbog jedne stvari od najveæeg znaèaja.
Da se vi zaista ne udvarate njegovoj kæeri, kao to govore oni glupaèi dolje? reèe èièa
io promijeniv i se u licu. Sto mu gromova! Vi jo ne znate kakav je Gorioov udarac.
Ako nas prevarite, tu æe pesnica imati posla. Ali to nije moguæno!
Za'klinjem vam se da volim samo jednu enu na svijetu, reèe student, i to sam tek m
aloèas uvidio.
Kakva sreæa! uzviknu èièa Gorio.
Ali, nastavi student, Tajfer sin ide sutra na dvoboj, i èuo sam da æe poginuti.
 A ta se to vas tièe? reèe Gorio.
Pa treba mu reæi da ne pusti sina da ode... uzviknu E en^
U tom trenutku prekide ga Votren koji je pjevao na pragu svoje sobe:
O Rièarde, kralju moj! Napu ta te cio svijet...
Brum! brum! brum! brum! brum!
Dugo sam skitao po svijetu, Gdje se sve nisam viðao...
Tra, la, la, la, la.
169
Gospodo, povika Kristof, èorba vas èeka, svi su za stolom.
Slu aj, reèe Votren, hodi da uzme jednu bocu mog bordoa.
Dopada li vam se sat, reèe èièa Gorio. Ona ima ukusa, a!
Votren, èièa Gorio i Rastinjak siðo e zajedno i, po to su zadocnjeli, posjeda e jedan do dr
gog. Za vrijeme ruèka, E en je bio veoma hladan prema Votrenu, mada taj èovjek, tako l
jubazan u oèima gospoðe Voker, nikad nije bio tako duhovit. Dosjetke su letjele kao
varnice, i raspolo io je sve goste. Njegovo samopouzdanje i njegova hladnokrvnost
zaprepasti e E ena.
ta vam se to dogodilo danas te ste tako veseli? reèe mu gospoða Voker.
Ja sam uvijek veseo kad svr im neki dobar posao
Posao? reèe E en.
Razumije se. Isporuèio sam jedan dio robe na kojoj æu lijepo zaraditi. Gospoðice Mi ono
, reèe on primijetiv i da ga stara djevojka pa ljivo posmatra, da nemam na licu neku c
rtu koja vam se ne sviða te me gledate tako prodorno i tako ispitivaèki? Recite samo
! Promijeniæu je vama za ljubav.
Poare, neæemo se zbog toga posvaðati, a? reèe on gledajuæi ispod oka starog èinovnika.
Trista mu muka! Treba vas naslikati kao Her-kula lakrdija a, reèe mladi slikar Votr
enu.
Pristajem, samo ako gospoðica Mi ono hoæe da sjedi kao model za Veneru groblja Per-La e
z, odgovori Votren.
A Poare? reèe Bjan on.
O, Poare æe poslu iti kao model za Poarea. On æe biti bog gradina! povika Votren. On
vodi porijeklo od kru ke...
Gnjile! nastavi Bjan on. Vi æete onda biti izmeðu kru ke i sira.
170
Sve su to budala tine, reèe gospoða Voker, i vi biste bolje uradili da nam date malo
tog va eg bordoa. Vidim grliæ boce. To æe nam saèuvati veselost, a biæe dobro i za stomak.
Gospodo, reèe Votren, gospoða predsjednica poziva vas na red. Gospoða Kutir i gospoðica
Viktorina neæe se ljutiti zbog va ih ala, ali po tujte nevinost èièa-Gorioa. Nudim vam je
nu bocoramu bordoa kojoj Lafitova marka daje dvostruku vrijednost, budi reèeno, be
z politièkih aluzija. Slu aj ti, Kinezu, reèe on gledajuæi Kristofa koji se ne pomaèe. Ova
mo, Kristofe! ta, zar ne -èuje da te zovem? Kinezu, daj piæa!
Evo, gospodine, reèe Kristof i pru i mu bocu. Po to je napunio E enovu i èièa-Gorioovu è
u
i sebi nekoliko kapi, koje oproba dok su njegovi susjedi pili, i odjednom iskriv
i lice.
Do ðavola! Do ðavola! Miri e na zapu aè. Uzmi ovu bocu za sebe, Kristofe, i donesi nam d
uge; desno, zna ? Nas je esnaest, donesi osam boca.
Po to ste se Vi bacili u tro ak sa vinom, reèe slikar, ja plaæam jednu centu kestenja.
O! O!
Buuuh!
Prrr!
Uzvici su pr tali kao varnice rakete.
Onda, mamice Voker, dajte dvije boce ampanjca, doviknu Votren.
ta je to sad! Za to ne tra ite i kuæu? Dvije boce ampanjca! Pa to staje dvanaest frana
a! Ja tu ni ta ne zaraðujem. Ali ako gospodin E en pristaje da plati, donijeæu liker od
ribizla.
Opet njen liker od ribizla koji èisti kao ricinus, reèe medicinar tihim glasom.
Umukni, Bjan one, povika Rastinjak, povraæa mi se kad èujem ricinus... Dajte, ampanjca
, ja plaæam, dodade student.
171
Slivija, reèe gospoða Voker, dajte biskvita i kolaèiæa.
 Va i su kolaèiæi suvi e krupni, reèe Votren, i bajati su. A biskvita donesite.
Za tren oka poèe e da sipaju bordo, gosti se zagri-ja e i razveseli e. Orio se divlji sm
ijeh uz podr avanja raznih ivotinjskih glasova. Èinovnik muzeja poku a da mauèe kao zalju
bljeni maèak, a odmah za njim osam glasova zaurla e istovremeno: O trim no eve! Mi -jak
a za ptièice! Medenjaci, gospoðe, medenjaci! Krpim lonce i erpenje! U èamac, u èamac
vi za ene, za haljine! Staro kupujem! Slatke tre nje! Pobjedu je dobio Bjan on kad je
svojim unjkavim glasom doviknuo: Opravljam ki obrane! Zaèas se stvori pravi urnebes
, svi su govorili bez ikakve veze i smisla, sve je lièilo na neku operu kojom je d
irigovao Votren, Motreæi na E ena i èièa-Gorioa koji izgledahu pijani. Zavaljeni u stoli
ce, obojica su ozbiljno posmatrali ovaj neobièni nered i pijuckali pomalo; obojica
su mislili na poslove koji su ih èekali te veèeri, a ipak nisu mogli da ustanu. Vot
ren koji je pratio promjene na njihovom licu, pogledajuæi ih ispod oka, uluèi trenut
ak kad im oèi uzdrhta e kao da su htjele da se sklope, te se nagnu Rastinjaku i apnu
mu: Derane moj, nismo dovoljno lukavi da se borimo s na im èièom Votrenom, a on vas su
vi e voli da bi vas pustio da pravite ludorije. Kad ne to naumim, samo me bog mo e spr
ijeèiti da to ne uradim. A, htjeli smo da obavijestimo èièu Tajfera i da grdno pogrije i
mo! Peæ je zagrijana, tijesto umije eno, hljeb je na lopati; sutra, kad zagrizemo, p
rstace mrvice u vis; pa zar da se ne metne u peæ? ... Ne, ne, sve æe se ispeæi! Ako se
budemo malo pokajali, i to æe proæi. Kad mi budemo prilegli, pukovnik, grof Fran esin
i izdjejstvova-æe vam vrhom svog maèa nasljedstvo Mi ela Tajfera. Kad naslijedi svog b
rata, Viktorina æe imati petnaest hiljada
172
franaka prihoda. Ja sam se veæ obavijestio, i znam da majèino nasljedstvo iznosi vi e
od trista hiljada...
E en je saslu ao te rijeèi ali nije znao ta da odgovori: osjeæao je da mu se jezik slijep
io za nepce, i da ga savlaðuje neodoljiv san; sto i goste vidio je kao kroz neku s
vijetlu maglu. Uskoro se magla sti a, i stanari stado e da se razilaze jedan po jeda
n. Zatim, kad ostado e samo gospoða Voker, gospoða Kutir, gospoðica Viktorina, Votren i èiè
Gorio, Rastinjak spazi, kao kroz san kako gospoða Voker puni boce preostalim vino
m.
Mladost ludost! govorila je udovica. To su bile posljednje rijeèi koje je E en èuo.
Samo je gospodin Votren mogao da priredi takvu alu, reèe Silvija. Eno Kristofa, sp
ava kao top.
Zbogom, mamice, reèe Votren. Idem u pozori te da gledam gospodina Martija u Divljem
brijegu, komandu koji je napisan prema romanu Usamljenik. Ako hoæete, pove æu i vas i
gospoðe.
Hvala, reèe gospoða Kutir.
Kako to, draga moja! uzviknu gospoða Voker, neæete da gledate komad koji je napisan
prema Usamljeniku, djelu Atale de atobrijan, koji smo èitale ljetos pod ljipama sa
toliko u ivanja i koje je tako dirljivo da smo plakale kao Elodijeve Magdalene. N
ajzad, djelo koje mo e biti vrlo pouèno za va u gospoðicu.
Nama je zabranjeno da idemo u pozori te, odgovori Viktorina.
Ovi su gotovi, reèe Votren praveæi smije ne pokrete sa E enovom i èièa Gorioovom glavom.
Namjestiv i studentovu glavu na stolicu da bi mogao ugodno spavati, on ga toplo po
ljubi u èelo, pjevajuæi:
Spavaj, ljubavi moja! Uvijek æu te èuvati ja.
173
Bojim se da nije bolestan, reèe Viktorina.
Onda ostanite da ga njegujete, reèe Votren. To je, apnu joj on, va a du nost poslu ne
. Ovaj mladiæ vas obo ava, i vi æete postati njegova enica, to vam prorièem. Najzad, reèe
n glasno, bili su po tovani u cijelom kraju, sreæno su ivjeli i imali mnogo djece. Et
o tako se svr avaju svi ljubavni romani. Dakle, mamice, reèe on, okrenu se gospoði Vok
er obgrliv i je oko pasa, metnite e ir, obucite onu lijepu haljinu sa cvjetiæima, stavi
te grofovski pojas. Kola æu vam ja naæi.
I ode pjevajuæi:
Sunce, sunce, jarko sunce, Na kom duleci sazrijevaju .. .
Bo e moj! Vidite, gospoðo Kutir, s tim èovjekom svuda bih bila sreæna.. Evo i èièa Gorio
udesio, reèe ona okrenuv i se fabrikantu rezanaca. Taj matori d im-rija nikad se ne s
jeti da me nekud izvede. Bo e moj, pa on æe pasti! Ne prilièi èovjeku njegovih godina da
izgubi pamet! Ali i sami znate da ne mo emo izgubiti ono to nemamo. Silvija, odve
dite ga u njegovu sobu.
Silvija uze starca ispod ruke, odvede ga i baci na krevet onako obuèenog, kao neku
stvar.
Jadni mladiæ, reèe gospoða Kutir, sklanjajuæi kosu sa E enovih oèiju, prava djevojka, ni
navikao na terevenke.
Trideset i jednu godinu dr im ovaj pansion, reèe gospoða Voker, pro lo mi je kroz ruke,
kako se to ka e, mnogo mladih ljudi; ali slobodno mogu reæi, ni jedan nije bio tako
mio i tako otmjen kao gospodin E en. Kako je samo lijep kad spava! Naslonite mu g
lavu na va e rame, gospoðo Kutir. Gle! Pade mu glava na rame gospoðice Viktorine. Bog èu
va djecu. Umalo nije razbio glavu o ruèicu stolice. Ba bi bili divan par.
174
Prestanite jednom, podviknu joj gospoða Kutir, vi govorite takve stvari...
Nije nego! reèe gospoða Voker; pa on ni ta ne èuje. Silvija, doði da mi pomogne da se o
. Hoæu da metnem dugaèak ste njak.
ta, gospoðo, dugaèak ste njak poslije ruèka, neæu da budem va ubica. To bi vas moglo s
vota.
Svejedno, moram da budem dostojna gospodina Vatrena.
Znaèi da mnogo volite svoje nasljednike?
Hajde, Silvija. bez prepiranja, reèe udovica odlazeæi.
U njenim godinama! reèe kuvarica pokazujuæi svoju gazdaricu Viktor ini.
Gospoða Kutir i njena tiæenica, na èijem je ramenu spavao E en, ostado e same u trpezariji
Kristofovo hrkanje odjekivalo je u ti ini koja je vladala u kuæi, te je E enov mirni
san jo vi e padao u oèi; on je spavao ljupko kao dijete. Sreæna to je bila u moguænosti d
uèini jedno od onih dobrih djela u koja se slivaju sva osjeæanja jedne ene, i to je b
ez grijeha mogla da osjeæa kako srce mladog èovjeka kuca na njenom, Viktorina je ima
la na licu neèeg materinskog i za titnièkog, zbog èega je bila ponosna. Kroz rojeve misl
i koje su se raðale u njenoj du i, probijalo se i neko naroèito osjeæanje miline koje je
izazivao dodir njihovih toplih, èednih i mladalaèkih tijela.
Srce mojej reèe gospoða Kutir ste uæi joj ruku. Stara gospoða se divila ovom èednom i mu
m
licu koje je ozarila sreæa. Viktorina je lièila na naivne srednjovjekovne slike na k
ojima je umjetnik zanemario sve uzgrednosti i saèuvao svu svoju umjetnost da bi po
stigao uækasti ton lica koje je tako naslikano, kao da se na njemu ogleda nebo sa s
vojim zlatnim bojama.
A popio je samo dvije èa e, majko, reèe Viktorina, provlaèeæi prste kroz E enovu kosu.
175
Da je neki razvratnik, kæeri moja, on bi podnio vino kao svi ostali. Njemu ovo pi
janstvo samo ide u prilog.
Èula se tutnjava kola na ulici. a
Majko, reèe djevojka, evo gospodina Votrena. I Uzmite gospodina E en
a. Ne bih tjela da me taj èovjek ,: vidi u ovom polo aju; on izgovara rijeèi k
oje kaljaju i du u, a njegovi pogledi vrijeðaju enu kao da joj svlaèe haljinu.
¦
Ne, reèe gospoða Kutir, ti se vara ! Gospodin Votren je po ten èovjek, pomalo nalik na p
kojnog gospodina Kutira, prijek, ali dobar, plemenit namæor.
U tom trenutku Votren uðe polako i pogleda sliku ovih dvoje mladih koje kao da mil
ova e svjetlost lampe. Evo, reèe on, prekrstiv i ruke da je ovo vid jeo Bernarden de S
en-Pjer, pisac Pavla i Virginije, napisao bi nekoliko divnih stranica. Lijepa je
mladost gospoðo Kutir. Spavaj, siroto dijete, reèe on posmatrajuæi E ena, sreæa ponekad d
olazi i kad spavamo. Gospoðo, nastavi on obraæajuæi se udovici, ovaj me mladiæ zato priv
laèi i uzbuðuje to znam da se ljepota njegove du e sla e sa ljepotom njegova lica. Pogled
ajte, kao da heruvim poèiva na ramenu anðela! Taj zaslu uje da bude voljen! Da sam ena,
volio bih da umrem (koje ta), da ivim za njega. Gledajuæi ih ovako, gospoðo, apnu on ud
ovici na uvo, moram da povjerujem da ih je bog stvorio jedno za drugo. Proviðenje
ima tajanstvenih moæi i dokuèi ta se skriva u na im srcima, uzviknu glasno. Gledajuæi vas
, djeco moja, tako sjedinjene èedno æu i svim plemenitim osjeæanjima, ja vjerujem da vas
niko vi e ne mo e rastaviti. Bog je pravedan. Ali, reèe on djevojci, èini mi se da sam
zapazio na va oj ruci pruge koje oznaèuju sreæu. Dajte mi va u aku, gospoðice Viktorina; j
umijem da gledam u dlan i mnogima sam predskazao sreæu. Ta ne bojte se. O, ta to
 vidim? Dajem vam
276
po tenu rijeè, vi æete uskoro postati jedna od najbogatijih nasljednica u Parizu i usr
eæiæete onoga koji vas voli. Otac vas zove k sebi. Udaæete se za mladog i lijepog plem
iæa koji vas obo ava.
U tom trenutku te ki koraci nakinðurene udovice prekido e Votrenova proricanja.
_ Evo mamice Voker, lijepa je kao upisana i utegnuta kao argarepa. Da se nismo su
vi e stegli? reèe on i opipa gornji deo ste njaka; bogami, jesmo, mamice. Ako zaplaèemo,
puæi æemo, ali ja æu pokupiti dijelove bri ljivo æu nekog antikvara.
Ovaj ume da govori uètivo kao pravi Francuz! apnu udovica na uvo gospoði Kutir.
Zbogom, djeco, nastavi Votren okrenuv i se E e-nu i Viktorini. Da ste blagosloveni,
reèe on i sklopi ruke iznad njihovih glava. Vjerujte mi, gospoðice, elje po tenog èovjek
a znaèe ne to, one donose sreæu, jer ih bog usli ava.
Zbogom, draga moja, reèe gospoða Voker svojoj stanarki. ta mislite, dodade ona tiho,
da li gospodin Votren ne to namjerava sa mnom?
The! The!
Ah! Draga majko, reèe Viktorina uzdi uæi i gledajuæi svoje dlanove, kad njih dvije osta
do e same, kad bi ovaj dobri gospodin Votren govorio istinu!
Pa zato je potrebna samo jedna stvar, odgovori stara gospoða, da onaj tvoj bezdu ni
brat padne s konja.
Ah! Majko!
Bo e moj, mo da je grijeh po eljeti zlo svom neprijatelju, nastavi udovica. Dobro, ja
æu ispa tati zbog toga. Ali, stvarno, rado bih mu odnijela cvijeæe na grob. Nevaljala
c, ne smije da se zauzme za svoju majku èije je nasljeðe prigrabio raznim ujdurmama
na tvoju tetu. Lijepo je imanje imala moja roðaka. Na tvoju nesreæu, njen miraz nije
ni spomenut u braènom ugovoru.
12 Cièa Gorio
177
Te ko bih podnosila sreæu koju bi neko platio ivotom, reèe Viktorina. I, ako je potreb
no da se usreæim smræu svog brata, onda vi e volim da ostanem ovdje cijelog ivota.
Bo e moj, kako bi rekao dobri gospodin Votren, koji je, kao to vidi , veoma pobo an, n
astavi gospoða Kutir, obradovala sam se kad sam uvidjela da nije nevjernik kao ost
ali ljudi koji govore o bogu s manje po tovanja nego i sam ðavo. Zaista, ko mo e znati
kuda nas vodi proviðenje?
Uz Silvijinu pomoæ, dvije ene prenije e najzad E e-na u njegovu sobu, polo i e ga na poste
ju a kuvarica ga svuèe da bi mu bilo udobnije. Pred polazak, kad je njena za titnica
okrenula leða, Viktorina poljubi E ena u èelo sa bezazlenom rado æu koju joj prièini ova z
branjena kraða. Zatim se vrati u svoju sobu, sabra u jednu misao sve radosti toga
dana, napravi sliku koju je dugo gledala i zaspa kao najsreænije stvorenje u Pariz
u. Votrena je upropastilo veselje na kom je dao E enu i èièa-Goriou vina koje uspavlju
je. Bjan on polupijan, zaboravi da pita gospoðicu Mi ono o La i-Smrti. Da je izgovorio t
o ime, on bi jamaèno opomenuo Votrena ili, da ga nazovemo njegovim pravim imenom, a
ka Kolena, èuvenog robija a. Zbog nadimka perla- eska Venera, gospoðica Mi ono se odluèi da
izda robija a ba onda kad je, vjerujuæi u Kolenovu izda nost, razmi ljala da li bi bilo b
olje da ga obavijesti i da mu pomogne pri bjekstvu u toku noæi. Ona iziðe sa Poareom
da potra i slavnog efa javne bezbjeðnosti, u maloj Ulici Sent-An, vjerujuæi da ima pos
la s nekim vi im èinovnikom koji se zove Gondiro. Upravnik policije primi je veoma l
jubaz.no. Zatim, po to su sve uredili, gospoðica Mi ono zatra i napitak kojim je trebalo
da se poslu i da bi provjerila ig. Prema velikom zadovoljstvu koje ispolji veliki èo
vjek iz male Ulice Sent-An, dok je tra io staklence u jednoj fioci svog pisaæeg
stola, gospoðica
178
Mi ono zakljuèi da je to hap enje va nije od hvatanja nekog obiènog odbjeglog robija a. Pos
ije silnog lupanja glavom, ona povjerova da se policija nada da æe na osnovu proka
zivanja samih robija a, uspjeti na vrijeme da se doèepa ogromnih suma. Kad je to sao
p tila ovom liscu, on se nasmije i i poku a da razuvjeri staru djevojku.
Varate se, odgovori on. Kolen je najopasnija sorbona koja se ikad pojavila meðu l
opovima. To je sve. Lupe i to dobro znaju, on je njihov barjaktar, njihov za titnik,
jednom rijeèju njihov Bonaparta; oni ga svi vole. Taj nitkov neæe nikad ostaviti sv
oju tintaru na Grevskom trgu.
Po to ga gospoðica Mi ono nije razumjela, Gondiro joj objasni ta znaèe dvije atrovaèke ri
koje je upotrijebio. Sorbona i tintara su dvije izrazite rijeèi u jeziku lopova',
koji su prvi osjetili potrebu da ljudsku glavu cijene sa dva razlièita gledi ta. Sor
bona je glava ivog èovjeka, njegov savjetnik i njegova misao. Tintara je prezriva r
ijeè koja pokazuje koliko malo vrijedi odsije-èena glava.
Kolen nas vara, nastavi on. Kad naiðemo na takve nesalomljive ljude, prekaljene k
ao to su Englezi, mi imamo prava da ih ubijemo ako se prilikom hap enja budu ma i n
ajmanje odupirali. Mi raèunamo da æemo sutra ujutru ubiti Kolena na djelu. Na taj naèi
n izbjegava se suðenje i u tede se tro kovi oko èuvanja i ishrane, a dru tvo se oslobaða je
nog zlikovca. Sudski postupak, roèi ta, danguba svjedocima, izvr enje presude, sve ono
to treba po zakonu da nas oslobidi tih neva-ljalaca staje vi e od hiljadu talira k
oje æete vi dobiti. A u tedi se i u vremenu. Jednim sna nim udarcem bajoneta u trbuh L
a i-Smrti sprijeèiæemo stotinu zloèina, i spasti od kvarenja jo pedeset ljudi sklonih pre
stupu. Tako radi dobra policija. Pravi èovjekoljupci takve postupke smatraju za ob
ièna spreèavanja zloèina.
Pa oni èine dobra svojoj zemlji, reèe Poare.
12«
179
Eto, odgovori ef, veèeras i vi govorite pametno. Jeste, mi slu imo svojoj domovini.
Zato je svijet prema nama veoma nepravedan. Mi èinimo dru tvu velike usluge koje nik
o ne zna. Najzad, pametan èovjek ne smije da zna za predrasude, a hri æanin mora da se
miri sa nesreæama koje dobro povlaèi kad nije uèinjeno prema usvojenim pojmovima. Par
iz je Pariz, vidite! Ta rijeè obja njava moj ivot. Èast mi je pozdraviti vas, gospoðice.
Sutra æu sa svojim ljudima biti u Kraljevom vrtu, Po taljite Kristofa u Ulicu Bifon,
kod gospodina Gondiroa, u kuæu u kojoj sam ja bio. Gospodine, sluga sam ponizan.
Ako vas neko bilo kad pokrade, stojim vam na raspolaganju da vam pronaðem ukradenu
stvar.
Eto, reèe Poare, jo ima glupaka koji se upla e i same rijeèi policija. Onaj gospodin j
e veoma ljubazan, a ono to tra i od vas prosto je kao pasulj.
Sutra nji dan imao je da bude jedan od najneobiè-nijih dana u istoriji pansiona Voke
r. Sve dotle, najupadljiviji dogaðaj tog mirnog ivota bio je meteorska pojava la ne g
rofice de l'Ambermenil. Ali se to nije bilo ni ta u poreðenju sa dogaðajem ovog znaèajno
g dana koji æe gospoða Voker stalno pominjati u razgovoru. Prije svega, Gorio i E en d
e Rastinjak spavali su do jedanaest èasova. Gospoða Voker vratila se u ponoæ iz Veselo
g pozori ta, i ostala je u postelji sve do deset i po sati. Zato to je i Kristof, k
oji je bio dokusurio Votrenovo vino, dugo spavao, u kuæi je stao sav posao. Poare
i gospoðica Mi ono nisu se ljutili to doruèak nije bio gotov. Viktorina i gospoða Kutir d
ockan ustado e. Votren iziðe prije osam sati i vrati se ba onda kad je poèeo doruèak. Nik
o ni ta ne prigovori kada su, oko jedanaest i èetvrt, Silvija i Kristof kucali na sv
a vrata, objavljujuæi da je doruèak na stolu. Onda kad Silvija i pokuæar nisu bili u t
rpezariji, gospoðica Mi ono koja je prva si la, usu onu teènost u Votrenovu srebrnu èa u u
ojoj se pavlaka za njegovu kafu gri-
180
jala u toploj vodi, sa ostalim èa ama. Stara djevojka raèunala je s tim pri ostvarenju
svog smjelog poduhvata. Jedva se okupi e svih sedam ukuæana. U trenutku kada je E en,
prote uæi ruke, posljednji silazio, pristupi mu jedan èovjek i predade pismo od gospoðe
de Nisen an. Pismo je glasilo:
Prema vama, prijatelju, ne osjeæam ni la nu sujetu ni srd bu. Èekala sam vas do dva sata
poslije ponoæi. Èekati onog koga volimo! Ko je do ivio to muèenje, taj ne stavlja drugog
a na takve muke. Vidim da sada prvi put volite. ta se to desilo? Uznemirena sam.
Da se nisam bojala da æu odati tajnu svog srca, do la bih da vidim kakva vas je to s
reæa ili nesreæa zadesila. Ali izgubila bih svaki ugled da sam izi la u to vrijeme, bi
lo pje ice bilo kolima. Osjetila sam svu nesreæu to sam ena. Umirite me i objasnite mi
za to niste do li, poslije onoga to vam je rekao moj otac. Ja æu se naljutiti, ali æu va
m oprostiti. Da niste bolesni? Za to stanujete tako daleko? Molim vas, napi ite mi s
amo nekoliko rijeèi. Do skorog viðenja? Ako ste zauzeti, ka ite mi samo: doletjeæu, ili:
patim. Ali da ste bolesni, otac bi mi to javio! ta se dakle dogodilo? ..."
Da, ta se dogodilo? uzviknu E en i pojuri u trpezariju gu vajuæi pismo koje nije proèit
o do kraja. Koliko je sati?
Jedanaest i po, reèe Votren sladeæi svoju kafu. Odbjegli robija pogleda E ena onim hla
dnim i opèi-
njavajuæim pogledom koji je svojstven samo izvjesnim ljudima sa osobitim magnetski
m moæima i koji, kako ka u, umiruje i najpomamnije luðake u ludnicama. E en sav uzdrhta.
Na ulici se zaèu tutnjava fijakera i sluga gospodina Tajfera, koga odmah poznade
gospoða Kutir, rupi meðu njih sav uznemiren.
Gospoðice, uzviknu on, zove vas gospodin va otac. Dogodila se velika nesreæa.
Gospodin Frederik
281
tukao se u dvoboju i ranjen je maèem u èelo, a ljekari ne vjeruju vi e da æe ga spasti;
jedva æete imati vremena da se oprostite s njim; ne poznaje vi e nikoga.
Siromah mladiæ! povika Votren. Kako èovjek mo e da se svaða kad ima krasnih trideset hi
ljada li-vara prihoda? Zaista, ova mlade ne umije da se pona a.
Gospodine! doviknu mu E en.
No, ta je, veliki derane? reèe Votren i nastavi mirno da pije ka u. Gospoðica Mi ono je
budno motrila na Votrena te je ne uzbudi neobièni dogaðaj koji zaprepasti sve prisut
ne. Zar u Parizu nema svakog dana dvoboja?
I ja idem s vama, Viktorina, reèe gospoða Kutir.
I obje ene odjuri e gologlave i bez ala. Pred polazak, Viktorina, suznih oèiju, baci n
a E ena pogled koji mu je govorio: Nisam vjerovala da æu plakati zbog na e sreæe!
E, vi ste, dakle, prorok, gospodine Votren? reèe gospoða Voker.
Ja sam sve, reèe Zak Kolen.
Èudnovato, nastavi gospoða Voker i odr a cio beznaèajni govor o tom dogaðaju. Smrt nas n
pita kad nas uzima. Mladiæi èesto umiru prije staraca. Sreæne li smo mi ene to ne idemo
na dvoboj; ali mi imamo drugih nevolja koje nemaju ljudi. Mi raðamo djecu i mater
inski bolovi dugo traju! Ala je sreæna Viktorina! Sada otac mora da je usvoji.
Eto, reèe Votren gledajuæi E ena, juèe je bila bez para, a danas ima milione.
Vi ste, gospodine E ene, batlija, uzviknu gospoða Voker.
Na te rijeèi, èièa Gorio pogleda studenta i spazi mu u ruci zgu vano pismo.
Niste ga proèitali do kraja! ta to znaèi? Da niste i vi kao ostali? upita ga on.
182
Gospoðo, ja se nikad neæu o eniti gospoðicom Viktorinom, odgovori E en gospoði Voker s t
im gnu anjem i odvratno æu da iznenadi sve prisutne.
Èièa Gorio dohvati studentovu ruku i sti te je. Rado bi je i poljubio.
O, o, reèe Votren. Italijani lijepo ka u: col tempo!
Ja èekam odgovor, reèe Rastinjak glasnik gospoðe de Nisen an.
Recite da æu doæi.
Èovjek ode. E en je bio tako razjaren da nije mogao biti obazriv. ta da se radi! govo
rio je glasno samom sebi. Nema nikakvih dokaza!
Votren se samo smije io. U tom trenutku, napitak poèe da djejstvuje. Ipak, robija je
jo bio toliko sna an da je mogao da ustane, potom pogleda Rastinjaka i reèe mu duboki
m glasom: Mladiæu, sreæa nam dolazi u spavanju.
Zatim pade kao svijeæa.
Ima pravde, reèe E en.
ta se to desi sirotom i dragom gospodinu Vo-trenu?
Kaplja! uzviknu gospoðica Mi ono.
Silvija, brzo po ljekara, reèe udovica. Ah, gospodine Rastinjak, otrèite i zovnite
gospodina Bjan ona; mo da Silvija neæe naæi na eg ljekara, gospodina Gren-prela.
Rastinjak, sreæan to mu se ukaza prilika da izmakne iz ove stra ne jazbine, pobje e trèeæi
Kristofe, otrèi u apoteku i tra i neki lijek protiv kaplje.
Kristof iziðe.
Hajde, èièa Gorio, pomozite nam da ga prenesemo gore, u njegovu sobu.
Oni dokopa e Votrena, odneso e ga uz stepenice i polo i e na krevet.
183
Ja vam ne mogu ni ta pomoæi, idem da obiðem svoju kæer, reèe èièa Gorio.
Idi, stari sebiènjaèe! uzviknu gospoða Voker, dabogda crkao kao pas.
Pogledajte imate li etera, reèe gospoðica Mi ono gospoði Voker koja uz pomoæ Poarea rask
pèa Votrena.
Gospoða Voker siðe u svoj stan, a gospoðica Mi ono osta sama kao pobednica na bojnom pol
ju.
Hajde, svucite mu ko ulju i okrenite ga brzoi Pomozite mi, da bar ne gledam njego
vu nagotu, reèe ona Poareu. Ukrutili ste tu kao kip.
Kad su okrenuli Votrena, gospoðica Mi ono udari sna no bolesnika po ramenu i dva kobna
slova zabije-lje e se usred crvenog mjesta.
Eto, kako ste lako zaradili tri hiljade franaka, uzviknu Poare dr eæi uspravno Votr
ena dok mu je gospoðica Mi ono oblaèila ko ulju. Uh, ala je te ak! nastavi on pola uæi ga
ostelju.
Æutite. Da nema ovdje kakve kase? reèe ivo stara djevojka i stade gram ljivo ispitivat
i svaku stvarèicu u sobi. Kad bismo mogli otvoriti ovaj pisaæi sto, pod nekim izgovo
rom? nastavi ona.
To mo da ne bi valjalo, odgovori Poare.
Za to? upita ona. Ukraden novac, po to je bio svaèiji, nije vi e nièiji. Samo nemamo kad
Èujem Vo-kerovicu.
Evo etera, reèe gospoða Voker. Danas imam puno neobiènih dogaðaja. Bo e, pa ovaj èovjek
e bolestan, bijel je kao snijeg.
Kao snijeg? povika Poare.
Srce mu pravilno kuca, reèe udovica stavljajuæi mu ruku na grudi.
Pravilno? reèe Poare zaèuðen.
Ni ta mu nije.
Mislite? upita Poare.
184
__ Nego ta! Kao da je zaspao. Silvija je oti la po
Ijekara. Pogledajte, gospoðice Mi ono, udi e etar. Pa to je bio grè. Puls mu je dobar. S
na an je kao bik. Pogledajte samo, gospoðice Mi ono, kako je rutav po stomaku; ivjeæe taj
sto godina! Vlasulja mu dobro stoji. Gle, pa ona je zalijepljena, on ima la nu ko
su, jamaèno zato to je rið. Ka u da su riði ili sasvim dobri ili sasvim rðavi! On je valjd
dobar?
Dobar da se objesi, reèe Poare.
Mislite o vrat kakve lijepe ene, uzviknu ivo gospoðica Mi ono. Idite, gospodine Poare
. Bolesnike ene njeguju. Mo ete slobodno iziæi u etnju, dodade ona. Gospoða Vdker i ja l
ijepo æemo paziti dragog gospodina Votrena.
Poare ode polako i bez gunðanja, kao pas kad ga gospodar ritne nogom. Rastinjak je
izi ao da se malo osvje i, jer se gu io. On je sinoæ htio da sprijeèi taj zloèin koji je i
vr en u odreðeni èas. ta se dogodilo? ta da radi? Drhtao je pri pomisli da je sauèesnik u
njemu. Jo ga je pla ila Votrenova hladnokrvnost.
Ako Votren umre ne progovoriv i, pomisli Rastinjak.
I ao je stazama Luksembur kog vrta, kao da ga je gonila hajka pasa, i èinilo mu se kao
da èuje njihov lave .
Je li, doviknu mu Bjan on, jesi li èitao Pilota? Pilot je bio radikalski list koji
je ureðivao gospodin
Tiso i koji je nekoliko sati poslije jutarnjih novina tampao za unutra njost naroèito
izdanje sa dnevnim vijestima, koje su stizale po okruzima dvadeset èetiri èasa pre
vijesti ostalih listova.
U njemu je razgla eno, reèe ljekarski pomoænik bolnice Ko en, da se Taj fer sin tukao u
dvoboju sa grofom Fran esini, iz stare garde, koji mu je duboko zario maè u èelo. I s
ad je Viktorina jedna od najbo-
185
gatijih udavaèa u Parizu. Ih! Da je ko to znao? I smrt je kocka! Je li istina da s
e dopada Viktorini?
Æuti, Bjan one, nikad se njome neæu o eniti. Ja volim jednu divnu enu, ona mene voli, j
...
Ti to govori kao da hoæe silom da bude vjeran. Poka i mi enu radi koje bi vrijedjelo
ovati bogatstvo gazde Tajfera.
Danas su se svi zavjerili protiv mene? uzviknu Rastinjak.
ta ti je? Jesi li lud? Daj mi ruku, reèe Bjan on, da ti opipam puls. Ti ima groznicu.
Po uri kuæi, reèe mu Rastinjak, onaj razbojnik Votren pao je maloèas kao mrtav.
O, reèe Bjan on, rastajuæi se sa Rastinjakom, ti potvrðuje neke moje sumnje koje æu sad
rovjeriti.
Ova etnja studenta prava ispala je i duga i znaèajna, jer je on u neku ruku presli ao
svoju savjest. Èe ao se po glavi, ispitivao sebe, dvoumio se, ali je iz te surove i
stra ne borbe njegovo po tenje izi lo prekaljeno. On se sjeti svega to mu je sinoæ povje
rio èièa Gorio, sjeti se i stana koji je za njega uzet blizu Delfine, u Ulici d'Arto
a; uze ponovo njeno pismo, proèita ga nanovo i poljubi. Samo me ovakva ljubav mo e s
pasti, pomisli on. ta sve nije prepatilo srce onog jadnog starca. On ne g
ovori ni ta o svojim jadima, ali ko ih ne bi pogodio! Zato æu se ja starati o njemu
kao o svom ocu, prièinjavajuæi mu sve moguæe radosti. Ako me voli, ona æe mi èesto dolazit
i da provede dan kraj njega. Ona visoka grofica de Resto prava je bestidnica
, ona bi od svog oca naèinila slugu. Mila Delfina! Ona je bolja prema starcu, i d
ostojna je ljubavi. Znaèi, veèaras æu biti sreæan! On izvadi sat i stade mu se diviti. S
ve mi je ispalo kako sam htio! Oni koji se vole vjeènom ljubavlju, mogu da se poma u
, zato treba da primim ovo. Uostalom, ja æu sigurno uspjeti i moæi æu sve da vratim st
ostruko. U na oj ljubavi nema nièega ni gre-
186
nog ni sramnog. Koliko ima po tenih ljudi koji tako ive! Mi nikoga ne varamo; a la po
ni ava èovjeka. Zar se ne odrièe svog dostojanstva onaj koji la e? Ona se odavno odvojil
a od mu a. Uostalom, kazaæu ja tom Alza aninu da mi ustupi enu koju nije u stanju da us
reæi.
Dugo je trajala Rastinjakova borba. Iako su pobjedu izvojevale mladalaèke vrline,
oko èetiri i po sata, u sumrak, neka neodoljiva radoznalost stade ga vuæi u pansion
Voker, koji je mislio da napusti zauvijek. Htio je da sazna je li Votren umro. P
o to mu je dao sredstvo za povraæanje, Bjan on posla u bolnicu ono to je Votren izbljuv
ao, da se hemijski ispita. Videæi da gospoðica Mi ono navaljuje da se to baci, njegova
se sumnja pojaèa. Uostalom, Votren se brzo oporavio te je Bjan on povjerovao da je
postojala neka zavjera protiv aljivèine koji je uveseljavao pansion. Dakle, kad se
Rastinjak vratio, Votren je stajao kraj peæi u trpezariji. Okupljeni ranije nego o
bièno zbog vijesti o dvoboju Tajfera sina, ukuæani su eljeli da saznaju pojedinosti t
og dogaðaja i njegov utjecaj na Viktorininu sudbinu. Svi su bili tu, osim èièa-Gorioa,
i prijateljski razgovarali o tom neobiènom dogaðaju. Kad E en uðe, njegove se oèi sre-to e
sa Votrenovim hladnim pogledom koji prodre tako duboko u njegove misli, te se sa
v naje i.
Dakle, drago dijete, reèe mu odbjegli robija , neæu ja skoro na onaj svijet. Ja sam,
kako ka u ove gospoðe, junaèki izdr ao navalu krvi od koje bi i vo uginuo.
Mo ete slobodno reæi i bik, uzviknu udovica Voker.
Da vam nije krivo to sam ostao iv? reèe Votren na uvo Rastinjaku, misleæi da pogaða nj
govu misao. Taj je morao biti ðavolski jak!
Vjere mi, reèe Bjan on, gospoðica Mi ono prek-juèe je govorila o nekom gospodinu koga su
prozvali La i-Smrt; to bi vam ime sasvim prilièilo.
187
Ova rijeè pogodi Votrena kao grom iz vedra neba: on poblijede i posrnu, a njegov m
agnetski pogled pade kao suèani zrak na gospoðicu Mi ono kojoj se odsjeko e noge, te klo
nu na stolicu. Poare osjeti opasnost u kojoj se na la gospoðica Mi ono i brzo stade
izmeðu nje i Votrena, jer je robija evo lice postalo u asno pokazujuæi njegovu pravu p
rirodu. Nemajuæi pojma o ovom dogaðaju, ukuæani se zgranu e. U tom èasu zaèu e se koraci ne
ljudi, a na ulici odjeknu e udarci pu aka koje su vojnici spu tali na kaldrmu. U tren
utku kad je Kolen nesvjesno potra io neki izlaz kroz prozor i vrata, pojavi e se èetir
i èovjeka na vratima salona. Prvi je bio ef javne bezbjednosti, a ostali gradski po
licajci.
U ime zakona i kralja, reèe jedan policajac èije se rijeèi izgubi e u Zagoru koji izazva
zaprepa æenje.
Uskoro u trpezariji zavlada ti ina, ukuæani se raz-mako e da naprave prolaz policajcim
a koji su zavukli desnu ruku u d ep i dr ali zapete pi tolje. Dva an-darma koji su i li
za policajcima zauze e vrata od salona, a druga dvojica pojavi e se na
vratima kod stepenica. Koraci vojnika i lupa njihovih pu aka odjekivahu na ljunko
vitoj kaldrmi pred kuæom. Zato La i-Smrt izgubi svaku nadu za bjekstvo. Svi upre e pog
lede u njega. Sef mu priðe, udari ga tako jako po glavi da mu odletje vlasulja, te
se Kolenova glava pokaza u svoj svojoj strahoti. Pod crvenom i kratkom kosom ko
ja je olièavala u asnu snagu pomije anu sa lukavstvom, njegova glava, i njegovo lice,
u skladu sa tijelom, bili su obasjani, kao nekom paklenom vatrom. Svako je sada
poznao cijelog Votrena, njegovu pro lost, sada njost, buduænost, bezobzirne poglede n
a sve, samovolju, ugled koji mu je davala bezoènost i njegovih misli i njegovih
postupaka, i najzad njegova tjelesna snaga stvorena za sve. Krv mu pojuri u lice
, a oèi mu zasvijetli e kao u divlje maèke. On se ustrmi na samog sebe tako zvjerski,
tako silovito, i riknu tako sna no da svi ukuæani uzvik-
188
nu e prestravljeni. Na taj lavovski skok, iskoristiv i op tu viku, policajci povadi e sv
oje pi tolje. Kolen shvati opasnost u kojoj se nalazi kad zablista e orozi na oru ju,
i odjednom pokaza najveæu ljudsku moæ. To je bio stra an i velièanstven prizor. Njegovo
je lice dobilo takav izraz da se moglo uporediti samo sa kaza-nom punim maglovit
e pare koja bi mogla podiæi i planinu a koju za tren oka rasturi kap hladne vode.
Kap vode koja uti a njegov bijes bila je misao koja mu je sinula kao munja. Poèe da
se smije i i pogleda svoju vlasulju.
Nisi danas najuètiviji, reèe on efu javne bezbjednosti. Zatim pru i ruke andarmima koj
ma glavom dade znak da priðu. Gospodo andarmi, stavite mi lisice ili okove. Pozivam
se na prisutne kao svjedoke da se nisam protivio. Trepezarijom se zaori agor div
ljenja koji izaziva brzina kojom lava i vatra izbi e iz ovog ljudskog vulkana i po
novo uðo e u njega. Umukao si, gospodine obijaèu, nastavi robija gledajuæi slavnog efa
ne bezbjednosti.
Svucite se, reèe mu prezrivo èovjek iz male Ulice Sent-An.
Za to? reèe Kolen, ovde ima gospoða. Ja ni ta ne odrièem i predajem se.
Zastade malo i pogleda sve prisutne kao govornik kad hoæe da iznenadi svoje slu aoce
.
Pi ite, èièa La apel, reèe on obraæajuæi se jednom sijedom starèiæu koji je sjeo za sto,
rethodno izvadio iz torbe zapisnik o hap enju. Priznajem da sam 2ak Kolen, zvani L
a i-Smrt, osuðen na dvadeset godina robije u okovima; i sad sam dokazao da sam zaslu i
o svoj nadimak. Da sam samo mrdnuo rukom, reèe on ukuæanima, ova tri pijuna prolila b
i moju krv u kuæi mamice Voker. I ti nevaljalci spremaju neke zasjede.
189
Gospoði Voker pozli kad èu ove rijeèi. Bo e moj! prosto èovjek da poludi; sinoæ sam bila
jim u Veselom pozori tu, reèe ona Silviji.
Ne uzrujavajte se, mamice, nastavi Kolen. Zar je to nesreæa to ste sinoæ bili u mojoj
lo i u Veselom pozori tu, uzviknu on. Jeste li vi bolji od nas? Mi imamo manje ljag
e na ramenu nego vi u srcu, vi, bolesni udovi trulog dru tva: i najbolji meðu vama n
e bi mi se odupro. Njegove se oèi zaustavi e na Rastinjaku, na koga se ljupko nasmij
e i, to je bilo u velikoj suprotnosti sa grubim izrazom njegova lica. Na a pogodba va i
i dalje, ako je samo priznajete, anðele moj! Znate?
I on zapjeva:
Divna je moja Fan eta U svojoj prirodnosti.
Ne brinite vi, nastavi on, umijesto ja da se naplatim. I suvi e strahuju od mene d
a bi me pokrali!
Robija sa svojim obièajima i svojim jezikom, sa naglim prelazima sa smije nog na u asn
o, njena stra na velièina, prisnost i gadost, pokaza se odjednom u ovim rijeèima i ovo
m èovjeku, koji nije vi e bio obièan èovjek nego predstavnik cijelog jednog naroda izrod
a, ljudi surovih i dosljednih, grubih i poslu nih. Zaèas Kolen postade paklena poema
svih ljudskih osjeæanja osim kajanja. Njegov je pogled bio kao pogled prognanog a
nðela koji bi htio vjeèito da ratuje. Rastinjak obori oèi primajuæi to gre no srodstvo kao
ispa tanje za svoje rðave misli.
Ko me je izdao? reèe Kolen i preðe pogledom preko prisutnih. I, zaustaviv i se na gosp
oðici Mi ono: Ti si me izdala, matora gaduro, reèe on, ti si mi priredila onu navalu k
rvi, radoznalice! Samo da ka em dvije rijeèi, i ode ti glava za osam dana. Opra tam ti
, jer sam hri æanin. Uostalom, nisi me ti prodala. Pa ko je
190
onda? A, vi vr ite pretres gore, uzviknu on kad èu kako mu policajci otvaraju orm
ane i uzimaju stvari. Prazno je gnijezdo, odletjele su ptice jo juèe. Ni ta neæete do
znati. Ovdje su moje novèane knjige, reèe on i udari se rukom po èelu. Sad znam ko me
je prodao. To mo e biti samo onaj nitkov Svileni Konac. Je li tako, tamnièaru? reèe o
n efu policije. To se potpuno sla e sa èuvanjem novca koji je bio kod mene. Ali sada
tamo nema nièega, pijunèiæi moji. to se tièe Svilenog Konca, on æe za petnaest dana otiæi
naj svijet, makar ga èuvala sva va a policija. A ta ste dali ovoj Mi oneti? reèe on po
icajcima. Hiljadu talira! Ja vi e vrijedim, buðava Ninono, dronjava Pompadu
ro, perla eska Venere Da si me obavijestila, dobila bi est hiljada franaka. Nis
i se sjetila, stara prodavaèice ljudskog mesa, inaèe bi mi sve kazala. Da, ja bi
h ti dao est hiljada franaka samo da izbjegnem ovaj neprijatni put koji æe me stati
prilièno novaca, govorio je on dok su mu stavljali lisice na ruke. Ovi æe ljudi u iva
ti da moju stvar odugovlaèe u beskonaènost samo da bi me gnjavili. Kad bi me
odmah poslali na robiju, ja bih se uskoro dao na svoj posao, i pored onih to pro
daju zjala na keju d'Orfevr. Tamo bi se svi utrkivali da omoguæe bjekstvo s
vom generalu, dobrom La i-Smrti! Ima li ikog meðu vama za koga bi deset hiljada ljud
i uèinilo sve to zatra ite od njih? zaipta on ponosno. Ima ovdje i neèeg dobrog, reèe on
i udari se rukom po srcu; ja nisam nikad nikoga izdao! Eto, gaduro, pogledaj ih
, reèe on obraæajuæi se staroj djevojci. Oni mene gledaju sa strahom, a tebe sa gaðen
jem. Uzmi svoj udio. Ovdje zaæuta gledajuæi ukuæane. Ali ta je vama! Zar niste
nikad vidjeli robija a? Robija Kolenova kova koji je manja kukavica od ostalih l
judi, i koji se buni protiv velikih obmana dru tvenog ugovora, kao to ka e an-2ak, èiji
sam ja uèenik, i to s ponosom. Najzad, ja sam sam
191
protiv vlade sa svim njenim sudovima, andarmima, bud etima, i ja ih izigravam.
Do ðavola! reèe slikar, ala je divan za slikanje.
Ka i mi, slugo gospodina d elata, upravitelju Udovice (ime puno stra ne poezije, koji
m robija i nazivaju giljotinu), dodade on okrenuv i se efu javne bez-bjednosti, budi
dobar i reci mi je li me izdao Svileni Konac. Ne bih volio da strada zbog nekog
drugog, a ne bi bilo ni pravo.
U tom trenutku, policajci koji su sve pregledali i popisali u njegovu stanu, uðo e i
reko e ne to tihim glasom svom voði. Zapisnik je bio gotov.
Gospodo reèe Kolen, obraæajuæi se ukuæanima, sad æe me odvesti. Vi ste svi bili veoma lj
bazni prema meni za vrijeme mog boravka u ovoj kuæi, i ja æu vam ostati zahvalan. A
sada zbogom. Dopustite mi da vam po aljem provansalskih smokava. Poðe pa zastade i p
ogleda Rastinjaka. Zbogom, E ene, reèe mu blagim i tu nim glasom koji je odudarao od n
jegovog osornog tona. Ako ne bude pri novcu, ja sam ti ostavio odanog prijatelja.
Iako je imao lisice na rukama, on zauze stav, lupi nogom i viknu: Jedan, dva! Z
atim poðe naprijed. U sluèaju nevolje, obrati se tamo. I èovjek i novac stoje ti na ra
spolaganju.
Ovaj neobièni èovjek kazao je svoje posljednje rijeèi sa toliko sprdnje da ih je, osim
njega, razumio samo Rastinjak. Kad su iz kuæe izi li andarmi, vojnici i policajci, S
ilvija, koja je siræetom trljala slijepe oèi svoje gazdarice, pogleda zgranute ukuæane
.
Ipak, to je bio èovjek, reèe ona.
Ove rijeèi naru i e raspolo enje koje je kod svakog izazivala navala raznovrsnih osjeæanja
koja je pobudio ovaj prizor. Ukuæani se najprije zgleda e meðusobno, a zatim svi odje
dnom zagleda e gospoðicu Mi ono, tanku i suvu, koja se, kao kakva mumija, zgurila kraj
peæi,
192
oborenih oèiju, kao da se bojala da sjenka njenog tita na kapi nije dovoljno jaka d
a sakrije izraz njenih oèiju. Sada je odjednom svima bilo jasno za to im je to lice
bilo odavno odvratno. Jednodu ni i potmuli agor pokaza op te gnu anje. Gospoðica Mi ono os
eti to, ali se ne ukloni. Bjan on se prvi na e svom susjedu.
Ja idem odavde ako ova djevojka bude i dalje ruèavala s nama, reèe poluglasno.
Za tren oka svi, sem Poarea, usvoji e prijedlog studenta medicine koji, po op tem pr
istanku, priðe starcu.
Vi ste prisni prijatelj gospoðice Mi ono, reèe mu on, zato razgovarajte s njom i ubij
edite je da odmah treba da ide odavde.
Odmah? ponovi Poare zaèuðen.
Zatim priðe staroj djevojci i apnu joj nekoliko rijeèi na uvo.
Ali ja sam platila za mjesec dana, i hranim se za svoj novac kao svi ostali, reèe
ona i prostrijeli ukuæane svojim pakosnim pogledom.
Ako je samo to, mi æemo izmeðu sebe skupiti novac i vratiti vam to je va e, reèe Rastin
ak.
Gospodin brani Kolena, odgovori ona i pogleda studenta ispitivaèki i opako, ali n
ije te ko pogoditi za to.
Na te rijeèi E en skoèi da udavi staru djevojku, jer mu je njen pogled, èiju je podlost
razumio, sve objasnio.
Ta ostavite je, povika e pansioneri. Rastinjak skrsti ruke i zaæuta.
 Da svr imo sa izdajicom, reèe slikar gospoði Voker. Gospoðo, ako ne izbacite Mi onovu, s
i æemo napustiti va u èatrlju i razglasiæemo da u njoj ive samo pijuni i robija i. U prot
om sluèaju, neæemo ni ta govoriti o ovom to se desilo, jer se to, na kraju krajeva, mo e
dogoditi u najboljem dru tvu sve dok se robija i ne budu igosali na èelu i dok im se ne
zabrani da se preru avaju u prariske graðane i da zbijaju tako glupe ale kakve zbija
ju svi oni bez razlike.
13 Cièa Gorio
1.93
Ove rijeèi, kao nekim èudom, osvijesti e gospoðu Voker, i ona se ispravi, prekrsti ruke,
razrogaèi svoje svijetle oèi u kojima nije bilo ni jedne suze.
Ali, dragi gospodine, vi hoæete da upropastite moju kuæu? Eto gospodin Votren , . .
O, bo e moj, reèe ona i sama zastade, navikla sam da ga zovem njegovim pristojnim i
menom! Eto, nastavi ona, njegov je stan prazan, vi hoæete da mi ostanu jo dva za iz
davanje u ovo doba kad niko ne tra i stan.
Gospodo, uzmimo e ire, i hajdemo na ruèak kod Flikotea, na Sorbonskom trgu, reèe Bjan o
.
Gospoða Voker izraèuna jednim pogledom ta je za nju bolje i priðe gospoðici Mi ono.
Ljepojko moja draga, vi valjda ne elite da mi upropastite kuæu? Vi vidite nepomirl
jivost ove gospode; prenoæite jo noæas u svojoj sobi.
Nikako, nikako, povika e ukuæani, neka odmah ide.
Pa ta sirotica nije ni ruèala, reèe Poare alosno.
Neka ruèa gdje zna, viknu nekoliko glasova.
Napolje, pijunka!
Napolje, pijuni!
Gospodo, reèe Poare koji postade hrabar kao zaljubljeni ovan, imajte obzira prema
slabom polu.
pijuni nemaju pol, reèe slikar.
Slavna je to polorama!
Napolj erama!
Gospodo, to je nepristojno. Treba biti uètiv i kad se neko izbacuje napolje. Mi s
mo platiti i ostajemo, reèe Poare, stavi 'kaèket na glavu i sjede na stolicu pored g
ospoðice Mi ono koju je gospoda Voker ne to savjetovala.
Nevaljalèe, reèe mu slikar podrugljivo, neva-Ijalèe jedan!
¦ Ako vi ne odete, idemo mi, reèe Bjan on. I pansioneri onako skupa poðo e ka salonu.
294
Gospoðice, ta biste vi htjeli uzviknu gospoða Voker. Ja sam propala. Ne mo ete ostati,
oni æe vas silom izbaciti.
Gospoðica Mi ono ustade.
Otiæi æl! Neæe otiæi! Atiæi æe! Neæe otiæi! Ove rijeèi i neprijateljski razgovor k
i o njoj, primora e gospoðicu Mi ono da ode, poslije nagodbe sa gazdaricom.
Idem gospoði Bino, reèe ona prijeteæi.
Idite, gospoðice, kud god hoæete, reèe gospoða Voker, koja se stra no uvrijedi to je iz
ala pansion s kojim se ona takmièi i koji joj je, prema tome, bio mrzak. Idite tam
o pa æete piti vino od koga æe vam zubi trnuti i jesti jela preostala u tuðim kujnama.
Ukuæani stado e u dva reda u najveæoj ti ini. Poare pogleda tako nje no gospoðicu Mi ono, i
de tako bezazleno neodluèan, ne znajuæi da li da poðe za njom ili da ostane, da ukuæani,
zadovoljni zbog odlaska gospoðice Mi ono, stado e da se smiju zgledajuæi se.
Ua! Ua! Ua! Poare, doviknu mu slikar. Hej! Ði! Ði!
Èinovnik muzeja zapjeva smije no poèetak poznate romanse:
Polazeæi za Siriju, Mlad i lijep Dinoa ...
Ta idite, presvisnuæete od alosti, trahit sua quemque voluptas, reèe Bjan on.
Svak ide sa svojom draganom, slobodan prevod Vergilijevog stiha, reèe nastavnik.
Gospoðica Mi ono pogleda Poarea, poðe da ga uhvati pod ruku; ne mogav i da odoli tom poz
ivu, on pru i ruku usidjelici. Zaori se pljeska i svi prsnu e u smijeh. ivio Poare! S
tari Poare! Apolon Poare! Mars Poare! Junak Poare! .
13*
195
U tom trenutku uðe jedan èovjek i predade pismo gospoði Voker, koja pade na stolicu èim
ga proèita.
Grom je udario u kuæu, jo samo da izgori. Tajferov sin umro je u tri sata. Lijepo
sam ka njena to sam eljela dobra njima dvjema na tetu jadnog mladiæa. Gospoða Kutir i go
poðica Viktorina tra e svoje stvari po to æe stanovati kod njenog oca. Gospodin Tajfer d
ozvolio je svojoj kæeri da zadr i udovicu Kutir kao dru benicu. Èetiri stana prazna, pet
stanara manje. Ona sjede i samo to se ne zaplaka. Nesreæa je u la u moju kuæu, uzviknu
ona.
Na ulici se zaèu tutnjava kola koja su se zaustavljala.
Opet neki tuðinac, reèe Silvija.
U trpezariju upade Gorio blistava i rumena lica, kao da se preporodio.
Pa to je smak svijeta, reko e ukuæani. Gorio u kolima!
Starac ode pravo E enu, koji je stajao zami ljen u jednom uglu, i uhvati ga za ruku.
Hodite, reèe mu radosno.
Zar vi ne znate ta se dogodilo? reèe mu E en. Votren je bio robija koga su maloèas uha
sili, a Tajferov sin je umro.
A ta se to nas tièe? odgovori èièa Gorio. Ja æu danas ruèati sa svojom kæerkom u va em
razumijete li? Ona vas èeka, hajdete!
On tako estoko povuèe Rastinjaka za ruku, da ga silom povede, kao da otima draganu.
Da ruèamo, povika slikar. Svako uze stolicu i sjede za sto.
Ba nas je danas potjerao baksuz, reèe Silvija; eto, zagorio mi je pasulj s ovèetinom
. Utoliko gore, poje æe ga i zagorjelog.
Gospoða Voker ne progovori ni jedne rijeèi videæi za stolom deset osoba mjesto osamnae
st; ali svi su se
196
trudili da je utje e i razvesele. Prvo su govorili o Vo-trenu i o dogaðajima, toga d
ana, pa su zatim skrenuli razgovor i prièali o dvobojima, o robiji, o pravosuðu, o z
akonima koje treba izmijeniti, o tamnicama. Zatim se sasvim udalji e od 2aka Kolen
a, od Viktorine i od njenog brata. Iako ih je bilo samo deset, grajili su kao da
ih je bilo dvadeset, te je izgledalo da ih ima vi e nego obièno; u tome je bila sva
razlika izmeðu dana njeg i juèera njeg dana. Preovlada obièna bezbri nost ovog sebiènog sv
ta koji æe jo koliko sutra naæi zabave u drugim pari kim dogaðajima; èak se i gospoða Voke
miri pod utiskom Silvijinih rijeèi.
Cio ovai dan bio je kao neka opsjena za E ena, koji, i pored èvrstog karaktera i pri
sebnosti, nije umio da sredi svoje misli kad sjede u kola pored èièa-Gorioa èije su ri
jeèi odavale neobiènu radost i odjekivale u njegovim u ima, poslije toliko uzbuðenja, ka
o rijeèi koje slu amo u snu.
To je jutros svr eno. Ruèaæemo svi troje zajedno, zajedno, razumijete li? Evo èetiri go
dine kako nisam ruèao s mojom Delfinom, mojom malom Delfinom. Sad æe biti moja cijel
a jedno veèe. Mi smo jo jutros do li u va stan. Radio sam bez kaputa, kao nadnièar. Poma
gao sam da se unese namje taj. A, a, vi znate kako je ona mila za stolom, nudiæe me:
Uzmite, tatice, od ovoga, ovo je dobro." A ja onda ne mogu da jedem. O, odavno n
isam bio bezbri an s njom kao to æemo sad biti!
Pa to se danas svijet prevrnuo? reèe mu E en.
Prevrnuo? reèe èièa Gorio. Nikad svijet nije bio ovako lijep. Na ulici viðam samo vesel
a lica, ljude koji se rukuju i ljube; ljude tako sreæne kao da æe svi ruèati sa svojim
kæerima i èastiti se jelima koja je ona preda mnom poruèila u Engleskoj kafani. Ali ta
tu prièam! Pored nje bi i pelen bio sladak kao med.
197
Èini mi se da se vraæam u ivot, reèe E en.
Ta po urite, koèija u, povika èièa Gorio otvoriv i prednje staklo. Vozite br e, daæu vam
anaka napojnice ako stignemo za deset minuta. Kad èu to obeæanje, koèija pojuri kroz Pa
riz brzo kao munja.
Ovaj koèija mili, reèe èièa Gorio.
Ali kuda me vi to vodite? upita ga Rastinjak.
U va stan, reèe èièa Gorio.
Kola se zaustavi e u Ulici d'Artoa. Starac prvi iziðe i baci koèija u deset franaka, kao
rasipni udovac koji u svom velikom zadovoljstvu ne vodi raèuna ni o èemu.
Hajdemo gore, reèe on Rastinjaku, provodeæi ga kroz dvori te i vodeæi ga do vrata jedno
g stana na treæem spratu, na zadnjoj strani jedne nove i lijepe kuæe. Èièa Gorio nije im
ao potrebe da zvoni. Tereza, sobarica gospoðe de Nisen an, otvori im vrata. E en uðe u d
ivan momaèki stan koji se sastojao od predsoblja, malog salona, spavaæe sobe i sobe
za rad, s pogledom na vrt. U malom salonu, koji bi se mogao uporediti sa najljep i
m i najljupkijim salonima, on, prema svjetlosti svijeæa, spazi Delfinu, koja ustad
e sa malog kanabea kraj vatre, stavi na kamin zaklon koji je titio od vatre, i reèe
mu glasom punim nje nosti: Trebalo je, dakle, da vas zovem, gospodine, koji ni ta n
e razumijete.
Tereza iziðe. Student zagrli Delfinu, stegnu je sna no i zaplaka od radosti. Ta posl
jednja suprotnost izmeðu onoga to se maloèas dogodilo i ovoga to je sad vidio, istog d
ana, kada su tolika uzbuðenja zamorila i njegovo srce i njegovu glavu, izazva u Ra
stinjaka ivèani napad.
Znao sam da te voli, reèe tiho èièa Gorio svojoj kæeri dok je E en, sav klonuo i zanijem
o, sjedio na ka-nabeu, ne znajuæi ta se to s njim zbiva.
Hodite da vidite, reèe mu gospoða de Nisen an, uhvati ga za ruku i odvede u jednu sob
u koja ga svojim æilimima, namje tajem i svim ostalim sitnicama podsjeti na umanjenu
Delfininu sobu.
298
- Nema postelje, reèe Rastinjak.
Tako je, gospodine, reèe ona, pocrvenje i stisnu mu ruku.
E en je pogleda i uvid je, iako je bio mlad, koliko ima istinske stidljivosti u s
rcu ene koja voli.
Vi ste od onih ljudi koje treba uvijek obo avati, apnu mu ona na uvo. Jeste, to sm
ijem da vam ka em, jer mi se tako dobro razumijemo: ukoliko je ljubav iskrenija i
strasnija, utoliko vi e treba da bude skrivena, tajna. Ne treba da odamo na u tajnu
nikome.
Ja valjda ne spadam u te, progunða èièa Gorio.
Pa vi znate dobro da se to ne odnosi na vas...
A, to sam htio! Vi se neæete osvrtati na mene, je li tako? Ja æu odlaziti i dolazit
i, kao dobri duh koji je svuda, za koga znamo da je tu iako ga ne vidimo. Je li,
Delfina, Nineta, Dedela, zar nisam bio u pravu kad sam ti govorio: ,,U Ulici d'
Artoa ima jedan lijep stan, treba da ga namjestimo za njega!" Ti nisi htjela. Et
o, ja sam tvorac tvoje radosti kao to sam i tebe stvorio. Oèevi treba uvijek da daj
u pa da budu sreæni. Uvijek davati, to znaèi biti otac.
Kako? reèe E en.
Tako, nije htjela, bojala se ogovaranja, kao da svijet vrijedi koliko sreæa! A sv
e ene ele da urade ono to ona radi...
Èièa Gorio je govorio sam, jer je gospoða de Nisen an odvela Rastinjaka u sobu za rad u
kojoj odjeknu poljubac iako je bio dosta slab. I ova je soba bila ukusna kao cio
stan, u kom ni ta nije nedostajalo.
Jesmo li pogodili va e elje? reèe ona vraæajuæi se u salon da sjedne za sto.
Jeste, reèe on, jo kako. Na alost, ja i suvi e osjeæam da ne zaslu ujem ovoliku rasko
varenje ovako divnih snova i svu poeziju mladog i otmjenog ivota; ali to ne mogu
primiti od vas, ja sam odveæ siroma an da bih...
.199
A, a, vi mi se veæ protivite, reèe ona tobo e va no, pa podsmje ljivo i ljupko napuæi us
kao ene kad hoæe da se podsmijehnu nekoj sumnji da bi je bolje razbile.
E en je sebe veoma ozbiljno ispitivao tokom dana, a Votrenovo hap enje koje mu pokaz
a svu dubinu provalije u koju se zamalo nije strmoglavio, silno ojaèa njegova plem
enita osjeæanja i njegovu obazrivost te ne popusti pred ovim laskavim pobijanjem n
jegovih blagorodnih misli. Obuze ga duboka alost.
ta! reèe gospoða de Nisen an, vi biste odbili? Znate li ta znaèi takvo odbijanje? Znaè
sumnjate u buduænost, da ne smijete da se sprijateljite sa mnom. Da se ne bojite d
a æete iznevjeriti moju ljubav? Ako me volite, ako ja... vas volim, za to se pla ite t
ako neznatnih obaveza? Kad biste znali koliko sam u ivala namje tajuæi ovaj momaèki stan
, vi se ne biste kolebali, veæ biste me molili za opro taj. Imala sam va eg novca, kor
isno sam ga utro ila, i to je sve. Vi mislite da ste veliki, a u stvari ste mali.
Vi tra ite mnogo vi e... A, reèe ona primijetiv i E enov strasni pogled, i vi se libite zb
og sitnica. Ako me nimalo ne volite, e, onda nemojte primiti. Moja sudbina zavis
i od jedne rijeèi. Govorite! Ali, oèe, ricite mu ne to pametno, dodade ona okrenuv i se
ocu, poslije malog zastoja. Misli li on da sam ja u pitanju èasti manje osjetljiva
nego on!
Èièa Gorio je imao na licu neki ukoèeni osmijeh kao istoènjaèki pu aèi opijuma, dok je slu
u slatku prepirku.
 Dijete, vi ulazite u ivot, nastavi ona dohvativ i E enovu ruku, nailazite na preprek
u koju ne mogu otkloniti mnogi ljudi, jedna enska ruka uklanja je, a vi uzmièete. A
li vi æete uspjeti, obogatiæete se, uspjeh je ispisan na va em lijepom èelu. Zar onda neæe
te moæi da mi vratite ono to vam pozajmljujem danas? Zar nekada ene nisu davale vite
zima titove, maèeve, lje-
200
move, pancir-ko ulje, konje, da bi mogli da se bore u njihovo ime na vite kim utakmi
cama? Èujte, E ene, ja vam nudim dana nje oru je, potrebno svakom ko hoæe ne to da postigne
Ako ta va a soba pod krovom lièi na tatinu, onda je lijepa! Hoæemo li ruèati danas? Hoæet
e li da me o alostite? Ta odgovarajte, reèe mu ona drmusajuæi mu ruku. Zaboga, tata, n
agovori ga, inaèe odoh i nikad ga vi e neæu vidjeti.
Sad æu vas ja primorati, reèe èièa Gorio povra-tiv i se iz prvog zanosa. Dragi moj gospo
ine E ene, vi æete morati da uzajmite novac kod zelena a, je li tako?
Moraæu, reèe on.
Dobro, dr im vas za rijeè, nastavi starac vadeæi otrcani ko ni novèanik. Ja sam postao z
lena , platio sam sve raèune, evo ih. Vi za sve ovo ne dugujete ni pet para. To ne i
znosi mnogo, najvi e pet hiljada franaka. Ja vam ih dajem na zajam. Mene neæete odbi
ti, ja nisam ena. Napisaæete mi priznanicu na parèetu hartije, a dug æete mi vratiti do
cnije.
E en i Delfina pogleda e se sa èuðenjem a u oèima im zaigra e suze. Rastinjak stisnu ruku
tarcu.
Nego ta! Zar vi niste moja djeca? reèe Gorio.
Ali, jadni moj oèe, reèe gospoða de Nisen an, kako ste to uradili?
A, tu smo! odgovori on. Kad sam te nagovorio da ga smjesti blizu sebe, i kad sam
te vidio da kupuje stvari kao za nevjestu, ja sam pomislio: Zapetljaæe se!" Advokat
misli da æe parnica s tvojim mu em za povraæaj tvog miraza trajati du e od est mjeseci.
Lijepo. Ja sam prodao rentu od hiljadu i trista pedeset Hvara; sa petnaest hilja
da franaka obezbjedio sam sebi do ivotni prihod od hiljadu i dvjesta franaka, a sa
ostalim novcem isplatio sam va e prodavce, djeco moja. Ja imam gore sobu za pedes
et talira godi nje, i mogu ivjeti kao kakav knez sa dva franka dnevno; èak æe mi i pret
jecati.
201
Ja ni ta na sebi ne kvarim, odijelo mi gotovo nije ni potrebno. Evo petnaest dana
kako se smje kam govoreæi: Ala æe biti sreæni!" A zar niste sreæni?
O, tata, tata! reèe gospoða de Nisen an i skoèi ocu u krilo. Ona ga je obasipala poljup
cima, milovala mu obraze svojom plavom kosom, i lila suze na njegovo staro lice
koje je blistalo od radosti. Dragi oèe, vi ste pravi otac! Ne, nema na svijetu dva
takva oca. E en vas je i dosada mnogo volio, ta æe tek sada biti!
Ali, djeco moja, reèe èièa Gorio koji punih deset godina nije pritisnuo na grudi svoj
u kæer, zaboga. Delfina, presvisnuæu od radosti! Srce æe mi prepuæi. Èujte, gospodine E ene
ni ta mi niste du ni. I starac ste e svoju kæerku tako surovo i tako pomamno, da ona ja
uknu: Jao, boli me! Boli te, reèe on sav blijed. On je pogleda s izrazom nekog natèo
vjeèanskog bola. Da bi se dobila vjerna slika lica ovog Hrista oèinstva, trebalo bi
tra iti poreðenja na slikama velikih slikara koji su prikazivali patnje koje je radi
ljudi podnio Spasitelj svijeta. Èièa Gorio poljubi sasvim polako pojas koji su njeg
ovi prsti bili stegli suvi e jako. Ne, ne, nisam te povrijedio, nastavi on i osmij
ehnu se; ti si meni zadala bol svojim uzvikom. Sve je ovo plaæeno skuplje, apnu on
svojoj kæeri na uvo koje poljubi pa ljivo; morao sam da ga sla em, inaèe bi se naljutio.
E en je bio zgranut neiscrpnom odano æu tog èovjeka i posmatrao ga je s izrazom bezazlen
og i iskrenog divljenja.
Ja æu zaslu iti sve to, uzviknu on.
O moj E ene, kako je lijepo to to ste rekli! I gospoða de Nisen an poljubi studenta u è
lo.
On se zbog tebe odrekao gospoðice Tajfer i njenih miliona, reèe èièa Gorio. Jest, mala
vas je voljela; a sad, kad joj je brat umro, postala je velika bogata ica.
* O, za to to govorite? uzviknu Rastinjak.
202
E ene, apnu mu Delfina na uvo, samo mi je ne to ao veèeras. Ah! Ja æu vas voljeti i mn
i uvijek.
Ovo je najljep i dan u mom ivotu otkako ste se vas dvije udale, uzviknu èièa Gorio. Ne
ka me sad bog muèi koliko hoæe, samo neka to ne bude zbog vas, ja æu reæi u sebi: ,,u fe
bruaru ove godine, bio sam sreæniji u jednom trenutku nego to ljudi mogu biti cijel
og svog ivota". Pogledaj me, Fifina, reèe svojoj kæeri. Zar nije zanosna? Recite mi d
a li ste vidjeli mnogo ena ovako rumenih i sa ovakvom jamicom na obrazu? Niste, j
e li? Vidite, ta ljepotica je moja roðena kæi. Sada, kad je vi usreæite, biæe jo mnogo lj
ep a. Ja mogu otiæi i u pakao, susjede, reèe on, a, ako je vama potreban moj dio raja,
ja vam ga ustupam. Da ruèamo, da ruèamo, nastavi on i ne znajuæi vi e ta govori, sve je
na e.
Jadni otac!
Kad bi samo znala, dijete moje, kako je lako mene usreæiti! reèe on ustajuæi, uhvati
je za glavu i poljubi meðu vitice; obiði me ponekad, ja æu biti gore, skokni samo. Obeæa
j mi to!
Hoæu, dragi oèe.
Reci opet.
Hoæu, dobri moj oèe.
Æuti, kad bi mene slu ala, trebalo bi da mi to ponovi stotinu puta. Da ruèamo.
Cijelo je to veèe proteklo u djetinjarijama, svi su se podjednako ludirali. Legao
je pred noge svoje kæeri da ih poljubi; gledao je dugo u njene oèi; glavom je dodiri
vao njenu haljinu; jednom rijeèju, èinio je ludosti kao sasvim mlad i sasvim nje an lj
ubavnik.
Vidite li? reèe Delfina E enu, kad je otac s nama, moramo samo s njim da se zabavlj
amo. To æe nam ponekad jako smetati.
E en, koji je u vi e mahova osjetio ljubomoru prema starcu, nije osudio ove rijeèi u k
ojima se skrivao osnov najveæe nezahvalnosti.
203
A kad æe stan biti gotov? reèe E en gledajuæi po sobi. Znaèi treba da se rastanemo veèer
Da, ali sutra æete doæi da ruèate sa mnom, reèe ona lukavo. Sutra idemo u Italijansko p
ozori te.
Ja æu uzeti mjesto u parteru, reèe èièa Gorio. Bila je ponoæ. Gospoðu de Nisen an èekala
a.
Èièa Gorio je student vrati e se u pansion Voker razgovarajuæi o Delfini sa sve veæim
ushiæenjem koje je izazivalo zanimljivu borbu u izrazima izmeðu ove dvije silo
vite strasti. E en je morao osjetiti da je oèeva ljubav, koja nije bila oskrnaljena
nikakvim liènim interesom, prevazilazila njegovu i svojom postojano æu i svojom
velièinom. Idol je bio uvijek èist i lijep za oca, a njegova je ljubav stalno rasla.
Zatekli su gospoðu Voker samu pored peæi, izmeðu Silvije i Kristofa. Stara gazda
rica sjedjela je tu kao rimski general Marije na razvalinama Kartagine. Oèekivala
je posljednja dva pansionera koji su joj ostali, jadikujuæi sa Silvijom. One
divne tugo-vanke koje je lord Bajron pripisao Tasu zaostaju daleko iza dubokog
i iskrenog jadikovanja gospoðe Voker.
Ujutru treba da skuva samo tri olje kafe, Silvija. Kuæa mi je opustjela, pa da mi ne
prepukne srce! ta æe mi ivot bez pansionera? Ba ni ta. Eto, kuæa mi je ostala bez ljudi
a bez njih nema ivota. ta sam zgrije ila bogu da me ovako svirepo kazni? Spremila s
am pasulja i krompira za dvadeset osoba. Policija u mojoj kuæi! Moramo da jedemo s
amo krompir! Otpu-stiæu Kristofa!
Savojac, koji je spavao, tr e se iza sna i reèe:
Gospoðo?
Siromah! Biæe najuren kao pseto, reèe Silvija.
Mrtva sezona, svak se smjestio. Gdje æu naæi pan-sionere? Izludjeæu! A ona vje tica Mi o
o odvede mi Poarea! Kako li ga obrlati te trèi za njom kao pseto?
E, reèe Silvija vrteæi glavom, te usidjelice znaju neke marifetluke.
204
Siromah gospodin Votren! Proglasi e ga za robija a, nastavi udovica. Eto, Silvija,
to mi nikako ne ide u glavu, jo ne vjerujem. Takav veseljak kao to je on, koji je
samo za kafu tro io petnaest franaka mjeseèno i uredno plaæao.
I bio dare ljiv! reèe Kristof.
To je neka zabuna, reèe Silvija.
Ne, ne, sam je priznao, nastavi gospoða Voker. I to se sve dogodilo u mojoj kuæi, u
kraju gdje ni maèka ne preðe ulicu! Du e mi, sve mi se èini da sanjam. Vidi , vidjeli smo
kako odrubi e glavu Luju XVI, vidjeli smo kako je car pao, sve je to bilo moguæno;
ali da ovakva nesreæa snaðe jedan graðanski pansion! Mo emo biti bez kralja, ali uvijek
moramo jesti; i kad jedna èasna ena, roðena de Konflan, tako dobro hrani svoje goste,
osim ako nije nastao smak svijeta... Jest, ovo je smak svijeta.
I jo kad pomislim da æe gospoðica Mi ono, koja je za sve ovo kriva, imati, kako se gov
ori, hiljadu talira rente! uzviknu Silvija.
Ne pominji mi tu nevaljalicu! reèe gospoða Voker. I jo da ode Bindovici! Ali ona je
sposobna za sve; ona je morala èiniti strahote, ubijala je i krala u svoje vrijeme
. Nju je trebalo poslati na robiju mjesto onog siromaha ...
U tom trenutku E en i èièa Gorio zazvoni e.
Ah! Idu moja dva vjerna gosta, reèe udovica uzdi uæi.
Dva vjerna stanara, koji su gotovo zaboravili nesreæe to su zadesile graðanski pansio
n, odmah izjavi e gazdarici da se sele u ose d'Anten.
Ah! Silvija, to mi je bila posljednja nada! Vi ste me dotukli, gospodo. Sad st
e me pogodili u eludac. Ne to me èupa u stomaku. Danas mi je skraæen ivot -za deset go
dina. Poludjeæu, na èasnu rijeè! ta æu sa
20.5
tolikim zasuljem? E, kad ostajem sama, Kristofe, ti idi sutra. Zbogom, g
ospodo, laku noæ.
ta joj je? upita E en Silviju.
Pitate! Evo, svi se razbjego e poslije onoga to se jutros dogodilo. Zbog toga je en
ula. Eno plaèe. Neka malo slini, dobro æe joj èiniti. Sad prvi put plaèe otkako slu im kod
nje.
Sutradan se gospoða Voker, kako je sama rekla, urazumila. Ako je izgledala ucvilje
na kao ena koja je izgubila sve svoje stanare, i poremetila svoj ivot, bila je inaèe
sasvim prisebna i pokazala ta je to pravi i duboki bol, bol koji izazivaju okrnj
eni interesi i naru ene navike. Zacijelo, ni pogled kojim se ljubavnik pra ta sa mje
stom u kom je ivjela njegova dragana, napu tajuæi ga zauvijek, nije alosniji od pogled
a kojim je gospoða Voker gledala svoj prazan sto. E en ju je utje io govoreæi da æe Bjan on
koji uskoro izlazi iz bolnice, doæi na njegovo mjesto; da je èinovnik muzeja èesto pr
i eljkivao stan gospoðe Kutir, i da æe za nekoliko dana opet imati isto onoliko gostij
u koliko i prije.
Neka vas bog usli i, dragi gospodine, ali ovdje se ugnijezdila nesreæa. Neæe proæi ni d
eset dana, pa æe se i smrt uvuæi ovamo, vidjeæete, reèe mu ona i tu no pogleda po trpezari
ji. Koga H æe umoriti?
Treba se seliti odavde, reèe tiho E en èièa--Goriou.
Gospoðo, reèe Silvija dotrèav i sva uznemirena, evo tri dana kako nisam vidjela na eg ma
.
E, ako je i moj maèak crkao, ako nas je ostavio, onda ja...
Jadna udovica ne dovr i reèenicu, sklopi ruke i zavali se u naslonjaèu skrhana tim str
a nim predska-zanjem.
Oko podne, kad se raznosi po ta u okolini Panteona, E en primi jedno pismo u elegant
nom omotu, sa grbom porodice de Bozean. U njemu je bio poziv upuæen gospo-
206
dinu i gospoði de Nisen an za veliki bal kod vikontese koji je bio objavljen jo prije
mjesec dana. Uz poziv bilo je i pisamce za E ena:
Mislila sam, gospodine, da æete sa zadovoljstvom izraziti moju elju gospoði de Nisen an.
aljem vam poziv koji ste od mene tra ili, i biæe mi veoma milo da se upoznam sa sest
rom gospoðe de Resto. Dovedite mi, dakle, tu lijepu gospoðu i gledajte da ne zauzme
svu va u ljubav, jer je vi i meni dugujete, i to mnogo, zbog ljubavi koju ja gajim
prema vama.
Vikontesa de Bozean
Ali, reèe E en u sebi èitajuæi nanovo ovo pismo, gospoða de Bozean javlja mi dosta jasno d
a ne mari barona de Nisen ana. On odmah ode Delfini, sreæan to æe joj prièiniti radost za
koju æe sigurno biti nagraðen. Gospoða de Nisen an bila je u kupatilu. Rastinjak je èekao
u budoaru, nestrpljiv kao svaki strastan mladiæ koji jedva èeka da zagrli draganu z
a kojom je dvije godine èeznuo. Takva se uzbuðenja ne do ivljavaju dvaput u ivotu mladiæa
. Prva prava ena koja pridobije nekog èovjeka, to jest ena koju je upoznao u svoj ra
sko i pari kog dru tva, nikad nema suparnice. Ljubav u Parizu nimalo ne lièi na druge lj
ubavi. U njemu se ni ljudi ni ene ne obmanjuju kitnjastim iskazivanjem otrcanih m
isli koje svako iz uljudnosti kazuje o svojim tobo e nesebiènim naklonostima. U tom
gradu, ena ne treba da zadovolji samo srce i èula; ona je svjesna da mora da zadovo
lji bezbroj sujeta od kojih se sastoji ivot. Tu je ljubav u najveæoj mjeri hvalisav
a, bezoèna, rasipna, varljiva i ohola. Kad su sve ene na dvoru Luja XIV zavidjele g
ospoðici La Valijer na zanosu strasti u kojoj je taj veliki vladar zaboravio da je
svaka njegova narukvica stajala hiljadu talira te ih je po-
207
cijepao da bi vojvodi de Vermandoa1 olak ao stupanje na pozornicu svijeta, ta se on
da mo e tra iti od ostalih ljudi? Budite mladi, bogati, imajte visoku titulu, ak
o mo ete, budite i ne to vi e; to vi e tamjana sagorite pred idolom, on æe vam biti sve na
lonjeniji, ako samo imate idola. Ljubav je vjera, i njeni obredi moraju biti sku
plji od obreda ma koje vjere; ona brzo prohuji kao oluja, koja sve opusto i pred s
obom. Rasko u osjeæanjima, to je poezija siromaha; bez tog bogatstva ta bi ljubav bi
la za njih? Ako ima izuzetaka od tih strogih propisa pari kog zakonika, oni se nal
aze u samoæi, kod onih koji nisu zara eni dru tvenim doktrinama, koji kraj
izvora bistre vode to stalno otièe, ive u debeiom hladu, sreæni to èuju govor beskrajn
sti koja je i u njima i svuda oko njih, i strpljivo èekaju èas kad æe se vinuti nebu,
sa aljevajuæi one koji ive ovozemaljskim ivotom. Ali Rastinjak, kao veæina mladiæa koji
naprijed u ivaju u velièini, htio je da se pojavi sasvim spreman na popri tu svijeta;
njega je veæ obuzela borbena groznica, mo da je sebe smatrao za pobjednika, a
li nije znao ni kako æe to postiæi, ni èemu ima da slu i sve to. U nedostatku èi
ste i svete ljubavi koja ispunjava ivot, ova eð za vla æu mo e postati ne to divno;
voljno je odreæi se svakog liènog interesa i posvetiti se velièini svoje zemlje. Ali
student jo nije bio u stanju da posmatra tok ivota i da ga ocjenjuje. On se jo
nije oslobodio dra i svje ih i slatkih misli koje kao li æe obavijaju mladost djec
e odrasle u unutra njosti. Stalno se ustezao da se upusti u vrtlog pari kog ivota. I
pored radoznalosti, jo je u njemu bilo skrivenih elja za sreænim ivotom u kakvom vlas
telinskom zamku. Ali sinoæ je nestalo i tih posljednjih obzira kad je vidio svoj s
tan. U ivajuæi u materijalnim
1 Vojvoda de Vermandoa vanbraèni sin Luja XIV i Lujze de la Valijer.
208
dobrima bogatstva, kao to je odavno u ivao moralna preimuæstva visokog porijekla, osl
obodilo se svog palan-èanstva i polako se u ivio u polo aj sa kog mu se ukazivala lije
pa buduænost. I tako, dok je oèekivao Delfinu, sjedeæi ugodnou u lijepom budoaru, koji
je unekoliko bio i njegov, zapazio je veliku razliku izmeðu sebe i Rastinjaka koj
i je lani do ao u Pariz, pa se pitao, gledajuæi ga kroz moralni dogled, da li u tom
trenutku lièi na samog sebe.
Gospoða je u svojoj sobi, reèe mu Tereza, na to on uzdrhta.
On zateèe Delfinu ispru enu na kanabeu, kraj vatre, svje u i odmornu. Ovako ispru ena na
mekom mu-slinu, lièila je na one lijepe indijske biljke èiji je plod skriven u cvij
etu.
Dakle, do li ste, reèe ona uzbuðeno.
Pogodite ta vam donosim, reèe E en sjedajuæi pored nje, zatim joj dohvati ruku da je p
oljubi.
Gospoða de Nisen an podskoèi od radosti kad proèita pozivnicu. Ona pogleda E ena suznim oèi
a i obisnu mu se o vrat da ga privuèe k sebi u zanosu zadovoljene sujete.
Vama (tebi, apnu mu ona na uvo; ali Tereza je u mojoj oblaèionici, budimo obazrivi
!), vama imam da zahvalim za ovu sreæu? Da, ovo je za mene sreæa. A kad mi od vas do
lazi, onda je to vi e nego zadovoljenje samoljublja. Niko nije htio da me uvede u
taj svijet. Mo da vam sada izgledam mala, lakomislena, neozbiljna kao Pari anka; ali
znajte, prijatelju, da sam voljna da rtvujem sve za vas, i da elim vi e nego ikad d
a uðem u dru tvo predgraða Sen-Zermen zato to ste vi u njemu.
Ne èini li vam se, reèe E en, da je gospoða de Bozean htjela da nagovijesti da ne eli d
joj na bal doðe baron de Nisen an!
14 Èièa Gorio
209
Razumije se, reèe baronica vraæajuæi pismo E e-nu. Te se- ene majstori neuljudnosti. Ali
svejedno, otiæi æu. Moja æe sestra sigurno biti tamo, znam da sprema divnu haljinu. E en
e, nastavi ona tihim glasom, ona ide na taj bal da razbije stra na podozrenja. Vi
ne znate ta se prièa o njoj! Nisen an je jutros bio kod mene i rekao mi da se juèe u kl
ubu govorilo o tome bez ustezanja. Od èega zavisi, bo e moj, enska i porodièna èast! Zbog
 moje jadne sestre i ja sam se osjetila napadnuta i uvrijeðena. Kako se govori, go
spodin de Traj potpisao je mjenice na nekih sto hiljada franaka, ka u da je gotovo
svima istekao rok, i da su zbog toga htjeli da ga tu e. U oèajanju, moja sestra je
prodala svoje dijamante nekom zelena u, one lijepe dijamante koje ste mogli vidjet
i na njoj, a koji su ranije pripadali majci gospodina de Resto. Za ova dva poslj
ednja dana samo se o tome govori. Sad razumijem za to Anastazija pravi tako skupoc
jenu haljinu i za to eli da skrene na sebe pa nju svih gostiju gospoðe de Bozean, kad s
e pojavi u punom svom sjaju i sa svojim dijamantima. Ali ja neæu da zaostanem za n
jom. Ona je uvijeg gledala da me ponizi, nikad nije bila dobra prema meni; iako
sam joj èinila tolike usluge i uvijek joj davala novaca kad je bila u oskudici. Al
i manimo se svijeta, danas hoæu da budem sasvim sreæna.
Rastinjak je ostao do jednog sata poslije ponoæi kod gospoðe de Nisen an, koja ga je o
basipala poljupcima punim radosti, i rekla dosta alosno: Ja sam toliko pla ljiva i
sujevjerna, nazovite kako hoæete moje slutnje, da se bojim da me zbog ove sreæe ne s
naðe neka stra na nesreæa.
Vi ste dijete, reèe E en.
Eto, ja sam dijete veèeras, reèe ona smijuæi se. E en se vrati u pansion Voker èvrsto ri
e en da ga sutra napusti; uz put se predavao onim slatkim sanja-
rijama kojima se zanose svi mladiæi kad na usnama jo osjeæaju poljupce sreæe.
__Dakle? reèe mu èièa Gorio kad Rastinjak proðe
pored njegovih vrata.
Sutra æu vam sve isprièati, reèe E en.
Sve, je 1' tako? povika starac. A sad le ite. Sutra poèinje na sreæni ivot.
Sutradan su Gorio i Rastinjak oèekivali samo da doðe nosaè pa da napuste graðanski pansi
on, kad oko podne tutnjava kola, koja se zaustavi e ba pred kuæom gospoðe Voker, odjekn
u Ulicom Nev-Sent- enevjev. Gospoða de Nisen an iziðe iz kola i zapita da li je njen ota
c jo u pansionu. Kad joj Silvija reèe da je tu, ona se brzo pope uza stepenice. Gor
io nije znao da je E en bio u svojoj sobi, jer ga je o doruèku zamolio da odnese i n
jegove stvari, rekav i mu da æe se u èetiri sata sastati u Ulici d'Artoa. Meðutim, dok j
e starac tra io nosaèe, E en je otrèao do kole radi prozivke i vratio se neopa en da se ob
aèuna sa gospoðom Voker, jer nije htio da to prepusti èièa-Goriou, koji bi, u svojoj zas
lijepljenosti, sigurno platio i za njega. Gazdarica je bila izi la. E en se pope u s
voju sobu da vidi da nije to zaboravio i mnogo se obradova to je to uradio kad u f
ioci svog stola naðe nepopunjenu mjenicu, to ju je potpisao Votrenu, koji ju je nem
arno bacio tu onoga dana kad mu je dug vraæen. Po to nije bilo vatre, on htjede da j
e iscijepa u paramparèad ali, poznav i Delfinin glas, on se pritaji, zastade i oslu nu
, misleæi da ona ne mo e ni ta kriti od njega. Ali, veæ poslije prvih rijeèi, razgovor izm
eðu oca i kæeri uèini mu se i suvi e zanimljiv te je i dalje slu ao.
Ah! Oèe moj, reèe ona, hvala bogu to ste na vrijeme tra ili od mog mu a raèun o mom mir
, inaèe bih bila sasvim upropa æena. Smijem li da govorim?
Govori, u kuæi nema nikoga, reèe èièa Gorio uzbuðenim glasom.
210
14*
211
Ali ta vam je, oèe? nastavi gospoða de Ni-se an.
Kao da si me lupila maljem po glavi, odgovori starac. Neka ti bog oprosti, dije
te moje! Ti ne zna koliko te ja volim; kad bi znala, ne bi mi tako ne to kazala izn
enada, naroèito ako nije ni ta va no. ta se to dogodilo tako stra no te si do la ovamo kad
zna da æemo kroz koji trenutak biti u Ulici d'Artoa?
E, oèe moj, ko mo e savladati prvo uzbuðenje kad naiðe nesreæa? Ja sam kao luda! Na adv
t upoznao nas je malo ranije sa nesreæom koja æe se, bez sumnje, objelodaniti docnij
e. Va e veliko trgovaèko iskustvo biæe nam potrebno i zato sam dotrèala da od vas tra im s
pasa kao kad se davljenik hvata za slamku. Kada je gospodin Dervil vidio da Nise
n an izvrdava na sve moguæe naèine, on mu je zaprijetio parnicom i rekao da æe lako dobi
ti odobrenje predsjednika suda. Nisen an je jutros bio kod mene i pitao me da li el
im da upropastim i sebe i njega. Ja sam mu odgovorila da nemam pojma o svemu tom
e, da sam imala miraz, da treba sama da raspola em njime, i da se sve to to je u ve
zi s tim sporom tièe mog advokata, po to se ja nimalo ne razumijem u tim stvarima. J
este li me nauèili da mu tako ka em?
Dobro, odgovori èièa Gorio.
 Zatim, nastavi Delfina, on me je obavijestio o svojim poslovima. Ulo io je sav no
vac, i svoj i moj, u preduzeæa koja su tek poèela da rade i zbog kojih je morao da p
o talje velike sume u inostranstvo. Ako ga natjeram da mi vrati miraz, moraæe da obu
stavi plaæanje; meðutim, ako prièekam godinu dana, on mi daje èasnu rijeè da æe mi udvostru
i miraz kupovanjem nepokretnih dobara i da æu poslije toga raspolagati cjelokupnim
imanjem. Dragi oèe, bio je iskren, upla io me. Molio me je da mu oprostim zbog njeg
ova pona anja, dao mi je punu slobodu i dozvolio mi da ivim kako
212
hoæu, pod uslovom da ostane neogranièeni gospodar u voðenju poslova pod mojim imenom.
Da bi me uvjerio u svoju iskrenost, obeæao mi je da æe zvati Dervila kad god budem z
a eljela, da pregleda jesu li tapije propisno sastavljene. Najzad, predao mi se na
milost i nemilost. Tra io je zatim da jo dvije godine upravlja kuæom i preklinjao me
da se ne zadu ujem. Uvjeravao me je da sve to mo e uèiniti jeste da se potrudi da svij
et ne primijeti da je u oskudici, da je raskinuo sa svojom igraèicom i da æe morati
da se podvrgne najveæoj tednji, ali tako da to ne padne u oèi, kako bi mogao ostvarit
i svoje planove i saèuvati svoj kredit. Ja sam ga tada napala, posumnjala sam u sv
e to da bih ga izvela iz strpljenja i doznala jo vi e. Tada mi je pokazao novèane knj
ige, najzad je zaplakao. Nikad nisam vidjela èovjeka u takvom stanju. Sasvim je iz
gubio glavu, govorio je da æe se ubiti, buncao je. Bilo mi ga je ao.
I ti vjeruje u te lagarije, uzviknu èièa Gorio. To je glumac! Imao sam ja posla sa Ni
jemcima: oni su gotovo svi iskreni i bezazleni; ali, ako se ispod iskrenosti i d
obrodu nosti skrivaju nevaljalci i varalice, onda im nema ravnih. Tvoj mu te la e. On
je u kripcu i pretvara se. Hoæe da se skrije pod tvojim imenom. Htio bi da iskoris
ti tu okolnost i da se obezbijedi od nesreæa koje bi ga mogle zadesiti. On je luka
v i ne-valjao; rðav je to èovjek. Ne, ne, neæu ja otiæi na onaj svijet ostavljajuæi svoje
kæeri bez igdje ièega. Jo se ja pomalo razumijem u poslovanju. Ka e da je ulo io novac u
preduzeæe; dobro, on mora za to imati hartije od vrijednosti, priznanica, mjenica!
Neka ih poka e i neka se namiri s tobom. Mi æemo izabrati ono to je najbolje, mo emo i
izgubiti i dobiti, imaæemo pismenih dokaza na ime Delfine Gorio, ene barona de Nis
en an, sa odvojenim imanjem. Misli li on da smo mi budale? Misli li on da ja mogu
izdr ati ma i dva dana znajuæi
213
da si ostala bez imanja, bez hljeba? Ja to ne bih podnio ni jedan dan, ni jednu
noæ, ni dva sata! To ne bih mogao pre ivjeti. Zar ja radio èetrdeset godina i nosio vr
eæe na leðima, preznojavao se, li avao se cijelog svog ivota zbog vas, anðeli moji, zbog
kojih mi je bio lak svaki rad i svaki teret; a danas, da mi ode u vjetar i novac
i ivot! Presvisnuo bih od bijesa. Tako mi svega to je najsvetlije na zemlji i na
nebu, izve æemo tu stvar na èistinu, pregledaæemo knjige, kasu preduzeæa! Dok se ne uvjeri
m da je tvoj novac tu, netaknut, neæu ni zaspati, ni leæi, ni jesti. Hvala bogu, va a
su imanja odvojena; zastupaæe te advokat Dervil, koji je sreæom po ten èovjek. Vala, saèuv
aæe svoj milionèiæ i pedeset hiljada Hvara rente sve do kraja ivota, ili æu uzbuniti cio
ariz! Obratiæu se i Skup tini i Gornjem domu, ako nas sud ne za titi. Pomisao da si sp
okojna i sreæna u pogledu novca ubla avala je sve moje jade i alosti. Novac je ivot. N
ovac je sve! ta trabunja taj debeli alza ki trupac? Delfina, ne popu taj ni za dlaku
toj ugojenoj ivotinji koja te je zarobila i unesreæila. Ako si mu potrebna, pritegn
uæemo ga da ne vrda. Bo e moj, glava mi gori, ne to me peèe u lubanji. Moja Delfina u bi
jedi! O, Fifina moja, ti! Sto mu muka! Gdje su mi rukavice? Hajdemo, poðimo, hoæu sv
e da razgledam, knjige, poslove, kasu, prepisku, i to odmah. Smiriæu se tek onda k
ad se uvjerim da ti novac nije u opasnosti, kad ga vidim svojim oèima.
Dragi oèe, budite obazrivi. Ako ispoljite i najmanje elje za osvetom u ovoj stvari,
ili, ako se poka ete suvi e neprijateljski raspolo eni, ja sam propala. On vas poznaj
e, i mislio je, sasvim prirodno, da ste me vi nagovorili da se pobrinem za svoj
miraz; ali, kunem vam se, on je u njegovim rukama i rije io je da ga ne ispusti. U
stanju je da pobjegne sa svim novcem, i da nas ostavi na cjedilu, zlikovac jeda
n! On dobro zna da ja neæu htjeti da sramotim svoje ime tu eæi ga sudu.
214
Istovremeno je i zak i slab. Ja sam o svemu dobro promislila. Ako
ga sasvim priklje timo, propala sam.
Pa on je pravi lupe ?
Jeste, oèe, reèe ona, pade na stolicu i zaplaka. Nisam ranije htjela da vam to priz
nam da ne biste tugovali to ste me udali za takvog èovjeka. Narav i savjest, du a i t
ijelo, sve je kod njega u skladu. To je stra no: ja ga i mrzim i prezirem. Da, ja
vi e ne mogu da cijenim toga podlog Nisen ana poslije svega to mi je rekao. Èovjek koji
je u stanju da se upusti u trgovaèke poslove o kojima mi je govorio, nema nimalo
po tenja, i ja se bojim ba zato to sam mu potpuno prozrela du u. On mi je otvoreno pre
dlo io da budem slobodna, iako mi je mu , a znate li ta to znaèi? Ako bih, u sluèaju nesr
eæe, pristala da budem oruðe u njegovim rukama, jednom rijeèju, ako bih mu dopustila d
a radi pod mojim imenom.
Ali tu su zakoni! Za takve zetove postoji giljotina, uzviknu èièa Gorio; kad ne bi
bilo d elata, ja bih mu sam odrubio glavu.
Ne, oèe moj, za njega nema zakona. Evo ta mi je ukratko rekao, samo bez onih njego
vih uvijanja: Ili je sve izgubljeno, nemate ni prebijene pare, propali ste, jer j
a neæu uzeti za sukrivca nikog drugog nego vas; ili æete me pustiti da uspje no okonèam
svoje poslove." Je li to jasno? Jo raèuna na mene. Vjeruje u moje ensko po tenje; zna
da neæu prisvojiti njegovo imanje i da æu se zadovoljiti svojim. Moram da stupim u t
u neèasnu i lopovsku zajednicu da ne bih ostala bez igdje ièega. Kupuje moju savjest
dajuæi mi slobodu da budem E enova ena. Ja tebi dopu tam da grije i , a ti mene pusti da
m zloèine upropa æujuæi sirotinju!" Zar i ovo nije dovoljno jasno? Znate li ta on razumij
eva pod poslovima? On kupuje na svoje ime prazne placeve i na njima drugi ljudi
zidaju kuæe. Oni zakljuèuju pogodbe za zidanje sa preduzimaèima koje ispla-
215
æu ju dugoroènim mjenicama, i za malu nagradu prenose kuæe na mog mu a, koji tako postaj
e njihov sopstvenik, a oni se, padanjem pod steèaj, izvuku od obaveza prema prevar
enim preduzimaèima. Ime banke de Nisen an poslu ilo mu je da obmane jadne graðevinare. J
a sam sve to doznala. Doznala sam i to da je Nisen an poslao znatne sume u Amsterd
am, London, Napulj i Beè da bi, ako zatreba, dokazao svoje ogromne izdatke. Kako b
ismo se dokopali tog novca?
E en zaèu te ak udar koljena èièa-Gorioa koji je bez sumnje pao na pod u svojoj sobi.
Bo e moj, ta sam ti zgrije io? Moja je kæi u rukama tog bijednika; on æe tra iti od nje
e to mu se prohtije. Oprosti, kæeri moja! povika starac.
Da, mo da ste i vi krivi za moju propast, reèe Delfina. Mi ni ta ne mislimo kad se ud
ajemo. Zar mi poznajemo svijet, poslove, ljude, obièaje? Oèevi treba da misle za nas
. Dragi oèe, ja vam ni ta ne zamjeram, oprostite mi ove rijeèi. Ovdje sam ja za sve kr
iva. Ne plaèite, tata, reèe ona ljubeæi oca u èelo.
Nemoj ni ti plakati, moja mala Delfina. Daj da ti poljupcima obri em oèi. Ne brini,
razmrsiæu ja te zapetlj ancije tvog mu a.
Nemojte, prepustite to meni; ja umijem s njim. On me voli i ja æu se poslu iti svoj
im utjecajem da ga privolim da odmah ulo i jedan dio mog novca u nepokretna imanja
. Mo da æu ga nagovoriti da pod mojim imenom prekupi Nisen an, u Alzasu, on na to pola e
. Samo doðite sutra radi pregleda njegovih knjiga i poslova. Gospodin Dervil nema
pojma o trgovaèkim stvarima. Ne, nemojte dolaziti sutra. Neæu da se jedim. Prekosutr
a je bal gospoðe de Bozean, treba da se postaram da budem lijepa i odmorna, da se
moj dragi E en mo e ponositi sa mnom. Hajdemo da vidimo njegovu sobu.
U tom trenutku zaustavi e se neka kola u Ulici Nev-Sent- enevjev, a na, stepenicama
se èu glas go-
216
spoðe de Resto koja zapita Silviju: Je li tu moj otac? Ta sreæna okolnost spase E ena,
koji je veæ pomi ljao da legne i da se napravi kao da spava.
__ Oèe, jeste li èuli to o Anastaziji? reèe Delfina
poznav i glas svoje sestre. Izgleda da ni u njenoj kuæi nije sve u redu.
__ ta ka e ! reèe èièa Gorio: to bi me dotuklo.
Moja jadna glava ne bi mogla da izdr i i tu nesreæu.
Dobar dan, oèe, reèe grofica i uðe. A, ti si tu,
Delfina!
Gospoði de Resto kao da nije -bilo prijatno to je tu zatekla sestru.
Dobar dan, Nazi, reèe baronica. Da ti ne izgleda neobièno to sam ovdje? Ja se svakog
dana viðam s ocem.
Otkad?
Da dolazi , znala bi.
Ne ljuti me, Delfina, reèe grofica alosnim glasom. Ja sam vrlo nesreæna, propala sam
, jadni moj oèe! Sad sam sasvim propala!
ta ti je, Nazi? povika èièa Gorio. Reci nam sve, dijete moje. Ona je poblijedjela. D
elfina, pomozi joj, budi dobra prema njoj, pa æu te jo vi e voljeti, ako je to moguæe!
Sirota moja Nazi, reèe gospoða de Nisen an i posadi je na stolicu. Govori. Samo æemo te
nas dvoje uvijek toliko voljeti da ti sve oprostimo. Vidi , porodièna je ljubav naj
postojanija. Ona joj prinese miri ljavu so i grofica doðe k sebi.
Ovo ne mogu pre ivjeti, reèe èièa Gorio. Hodite, nastavi on podstièuæi vatru, primaknite
obje. Meni je hladno. ta ti se dogodilo, Nazi? Govori brzo, ne muèi me ...
Moj mu sve zna, reèe jadna ena. Zamislite, oèe, prije izvjesnog vremena, sjeæate li se
one Maksimove
217
mjenice? Dakle, to nije bila prva. Ja sam veæ mnogo mjenica isplatila. Poèetkom janu
ara, gospodin de Traj izgledao mi je vrlo alostan. Nije mi ni ta govorio; ali dovol
jna je i najmanja sitnica pa da pogodimo ta misle oni koje volimo: a ima predosjeæa
nja. Najzad, postao je ljubazniji i nje niji nego nkad ranije, i bila sam sve sreæni
ja. Jadni Maksim! On se tada u mislima pra tao sa mnom, kako mi je docnije rekao;
htio je da se ubije. Ali ja sam mu toliko dosaðivala, toliko ga preklinjala, dva s
ata sam kleèala pred njim! Onda mi je rekao da je du an sto hiljada franaka! O, tata
, sto hiljada franaka! Bila sam kao luda. Vi niste imali toliku svotu, ja sam veæ
sve profuækala ...
Ne, reèe otac, ja ih ne bih mogao stvoriti na drugi naèin osim da ih ukradem. Ali i
to bih uèinio, Nazi! Idem.
Te su rijeèi izgovorene tako alosno, nalik na samrtnièki hropac i pokazivale izdisaj
nemoæne oèinske ljubavi, te su obje sestre umukle. Da li je ko toliko sebièan da ga ne
bi uzbudio ovaj oèajnièki krik koji je, kao kamen baèen u bezdan, pokazivao dubinu oèaj
anja?
Oèe, ja sam na la tih sto hiljada franaka otu-ðiv i ono to nije moje, reèe grofica briz
u plaè.
Delfina se uzbudi i zaplaka prisloniv i glavu na grudi svoje sestre.
Dakle, sve je isitina! reèe joj ona.
Anastazija obori glavu, gospoða de Nisen an obuhvati je oko pasa, poljubi je nje no, p
ritisnu je na grudi i reèe joj:
Ja æu te uvijek voljeti, bez osude.
Anðeli moji, reèe Gorio slabim glasom, za to se izmiriste tek u nesreæi?
Da bih spasla Maksimov ivot, da bih spasla svoju sreæu, nastavi grofica ohrabrena
ovom toplom i uzbudljivom ljubavlju, ja sam odnijela onom zelena u
218
koga vi poznajete, onom u asnom èovjeku kog ni ta ne mo e tronuti, onom gospodinu Gopsek
u, porodiène dijamante do kojih je mnogo stalo gospodinu de Resto, zatim njegove,
moje, i sve sam ih prodala. Prodala! Razumijete li? On je bio spa en! Ali ja sam p
ropala. Resto je sve doznao.
Od koga? Ka'ko? Da ga ubijem! povika èièa Gorio.
Juèe me je pozvao u svoju sobu. Oti la sam... Anastazija, rekao mi je glasom... (dov
oljan je bio njegov glas, sve sam pogodila), gdje su vam dijamanti?" Kod mene". Ni
su, odgovori mi gledajuæi me, eno ih na mom ormanu". I pokaza mi kutiju koju je po
krio maramicom. Vi znate odakle su donijeti?" rekao mi je. Ja sam pala pred njim
na koljenja... plakala sam, pitala sam ga kojom smræu eli da umrem.
To si kazala! uzviknu èièa Gorio. Tako mi svetog imena bo jeg, onaj koji bi za moga iv
ota uèinio kakvo zlo nekoj od vas, neka zna da æu ga peæi na tihoj vatri! Da, rastrgnuæu
ga kao ...
Èièa Gorio zaæuta, rijeèi su mu zastajale u grlu.
Najzad, draga moja, tra io je od mene ne to gore i od smrti. Neka bog ne da ni jedn
oj eni da èuje ono to sam ja èula!
Ubiæu toga èovjeka, reèe èièa Gorio mirno. Ali on ima samo jedan ivot, a duguje mi dva.
kle, ta? dodade gledajuæi Anastaziju.
Dakle, nastavi grofica, æutao je neko vrijeme a zatim me pogledao i rekao: Anastaz
ija, ja æu preæi æutke preko svega, ostaæemo zajedno jer imamo djece. Ne mislim da ubije
m gospodina de Traja, mogao bih proma iti, a ako bih htio da ga uklonim na drugi n
aèin, mogao bih doæi u sukob sa zakonima. Ako bih ga ubio u va em zagrljaju, osramotio
bih djecu. Ali, da ne bismo
219
stradali, ni va a djeca, ni njihov otac, ni ja, postavljam vam dva uslova. Odgovor
ite: Je li koje od djece moje?" Odgovorila sam da jeste. Koje?" zapita je on. Erne
st, na prevenac". Dobro, rekao je. A sada zakunite mi se da æete mi se pokoriti u je
dnoj stvari". Ja sam se zaklela. Odobriæete prodaju va eg imetka kad vam budem zatra io
".
Nikako, povika èièa Gorio. Nikad. E, gospodine de Resto, vi ne umijete da usreæite sv
oju enu, ona tra i sreæu tamo gdje je ima, a vi je ka njavate zbog svoje glupe nemoæi?...
Ali tu sam ja, stoj! Sre æemo se mi na putu. Nazi, budi spokojna. A, njemu je stalo
do nasljednika! Dobro, dobro. Dokopaæu se ja njegovog sina koji je, sto mu gromov
a, moj unuk. Valjda æu pronaæi tog derana? Smjestiæu ga u svom selu, staraæu se o njemu,
budi spokojna. Primoraæu ono èudovi te da popusti kad mu ka em: Da se obraèunamo nas dvoj
ica! Ako eli da ima sina, vrati mojoj kæeri njeno imanje i ostavi je neka ivi kako hoæe
Oèe moj!
Da, ja sam tvoj otac! Ah, ja sam pravi otac! Neka taj plemiæki nitkov ne zlostavl
ja moje kæeri. Sto mu gromova! Ni sam ne znam ta se sve krije u meni. U mojim ilama
teèe tigrovdka krv, pro dro bih ta dva èovjeka. O, djeco moja! Zar je takav va ivot? Pa
ja to ne mogu pre ivjeti. ta æe biti s vama kad mene vi e ne bude? Oèevi treba da ive kol
ko i njihova djeca. Bo e moj, kako je rðavo ureðen tvoj svijet! Ka u da i ti ima sina. Ne
treba da dopusti da patimo u na oj djeci. Anðeli moji mali, pa vas samo jadi dogone
ovamo. Vi mi pokazujete samo svoje suze. Dakle, vi me volite, vidim ja to. Hodit
e, hodite, da se izjadate na mom srcu, ono je veliko, mo e sve da primi. Uzalud æete
ga cijepati, svaki njegov djeliæ postaæe oèinsko srce. Htio bih da snosim sve va e nevo
lje, da patim umjesto vas. Ah! Kad ste bile male, bile ste sreæne...
220
Samo smo tada lijepo pro ivjele, reèe Delfina. Gdje je ono vrijeme kad smo se kliza
le niz d akove u velikoj itnici?
Oèe moj, to nije sve, anu Anastazija na uvo Goriou koji se tr e. Dijamanti nisu prod
ani za sto hiljada franaka. Maksima gone. Treba da platimo samo jo dvanaest hilja
ga franaka. Obeæao mi je da æe se opametiti i da se vi e neæe kockati. Ja imam na ovom s
vijetu jo samo njegovu ljubav koju sam preskupo platila, i zato æu umrijeti ako je
izgubim. Njoj sam rtvovala imanje, èast, spokojstvo, djecu. Uèinite da ga bar ne uhap
se, da se ne osramoti, da ostane u dru tvu u kom æe umjeti da stvori sebi polo aj. Sad
nije u pitanju samo njegova sreæa, mi imamo djecu koja bi ostala bez igdje ièega. A
ko ga zatvore, sve je propalo.
Nemam novca, Nazi. Ni ta, ni ta vi e, ni ta vi e. Ovo je smak svijeta. Svijet æe sigurno
opasti. Idite i najprije sebe spa avajte! A, imam jo srebrne prstenove za ubruse, s
toni pribor za est osoba, prvi koji sam stekao u svom ivotu. I vi e ni ta osim hiljadu
dvjesta franaka do ivotne rente ...
A ta ste uradili sa hartijama od vrijednosti?
Prodao sam ih i zadr ao za svoje potrebe samo taj mali prihod. Trebalo mi je dvan
aest hiljada franaka da udesim stan za Fifinu.
U tvojoj kuæi, Delfina? reèe gospoða de Resto svojoj sestri.
Svejedno gdje, nastavi èièa Gorio, dvanaest hiljada franaka je utro eno.
Pogaðam, reèe grofica. Za gospodina de Rasti-njaka. O, jadna moja Delfina, prekini
to. Vidi kako sam ja pro la.
Draga moja, gospodin de Rastinjak je mladiæ koji nije u stanju da upropasti svoju
draganu.
Hvala, Delfina. U ovoj nevolji nadala sam se èemu boljem od tebe, ali ti me nikad
nisi voljela.
221
Voli te, Nazi, voli te, uzviknu èièa Gorio, maloèas mi je to rekla. Razgovarali smo
o tebi i ona me je uvjeravala da si ti lijepa a da je ona samo Ijepu kasta!
Ona! ponovi grofica, ona je ljepa, ali je njena ljepota hladna.
Neka je i tako, reèe Delfina, pocrvenjev i, a kako si se ti pona ala prema meni? Ti s
i se odrekla mene, uèinila si da mi uskrate pristup u sve kuæe u koje sam eljela da o
dlazim; jednom rijeèju, nisi propustila ni jednu priliku da mi ne napakosti . Je
sam li ja dolazila kao ti da izvlaèim od jadnog oca hiljadu po hiljadu franaka, da
mu izmamim sve to je imao i da ga dovedem do stanja u kome se sada nalazi? Eto
ta si uradila, sestro moja. Ja sam viðala oca kad god sam mogla, nisam ga i
zbacila napolje i nisam dolazila da mu li em ruke kad mi je bio potreban. Èak nisam
znala da je izdao onih dvanaest hiljada franaka za mene. Vidi , ja znam ta je
red. Uostalom, i kad mi je tata davao poklone, ja ih nikad nisam tra ila.
Bila si sreænija nego ja: gospodin de Marse bio je bogat, ti to zna . Ti si uvijek
bila cicija. Zbogom, nemam ni sestre, ni...
Æuti, Nazi! uzviknu Gorio.
Samo takva sestra mo e da preprièava ono u ta ni svijet vi e ne vjeruje, ti si èudovi t
reèe joj Delfina.
Djeco moja, djeco moja, umuknite ili æu se ubiti pred vama.
Opra tam ti, Nazi, nastavi gospoða de Nisen an,
ti si nesreæna. Ali, ja sam bolja od tebe. Da mi ka e
tako ne to ba onda kad sam bila gotova na sve samo *
da tebi pomognem, èak i da uðem u sobu svog mu a,
to ne bih uèinila hi za sebe ni za... To i prilièi tebi
koja si mi nanijela toliko zla za ovih devet godna.
Djeco moja, djeco moja, poljubite se! reèe otac. Vi ste dva anðela.
222
Ne, pustite me, viknu grofica koju je Gorio uhvatio za ruku i istr e se iz oèeva za
grljaja. Moj bi mu imao prema meni vi e sa aljenja nego ona. Svako bi rekao da je ona
olièenje svih vrlina!
Ipak vi e volim neka svijet misli da sam du na gospodinu de Marseu nego da priznam
da me gospodin de Traj staje preko dvjesta hiljada franaka, odgovori gospoða de Ni
sen an.
Delfina! ciknu grofica i poðe prema njoj.
Ja tebi govorim istinu, a ti mene kleveta , odgovori hladno baronica.
Delfina, ti si...
Èièa Gorio priskoèi, zadr a groficu i stavi joj ruku na usta da ne bi govorila.
Bo e moj! Oèe, ta ste to dodirivali rukom od jutros? reèe mu Anastazija.
U pravu si, pogrije io sam, reèe jadni otac bri uæi ruke o pantalone. Ali nisam znao da
æete doæi, selim se.
Bio je sreæan to je dobio prijekor koji je skrenuo na njega gnjev njegovih kæeri.
Ah, nastavi on sjedajuæi, vi mi kidate srce! Ja umirem, djeco moja! Izgorje mi gl
ava. Budite dobre i volite jedna drugu! Umrijeæu zbog vas. Delfina, Nazi, obadvije
ste bile u pravu, obadvije ste pogrije ile. Slu aj, Dedel, nastavi on gledajuæi baron
icu oèima punim suza, njoj treba dvanaest hiljada franaka, da ih potra imo. Ne gleda
jte se tako. On kleknu pred Delfinu. Moli je za opro taj, meni za ljubav, apnu joj
na uvo; ona je nesreænija nego ti.
Jadna moja Nazi, reèe Delfina, upla ena divljim i izbezumljenim izgledom koji je bo
l izazivao na licu njenog oca, pogrije ila sam, poljubi me...
Ah, sad mi je lak e! viknu èièa Gorio. Ali gdje da naðem dvanaest hiljada franaka? Kad
bih se ponudio da nekoga zamijenim u vojsci?
223
Ah, oèe moj! uzviknu e obje kæeri opkoliv i ga, ne, ne.
Bog æe vas nagraditi za tu misao, na ivot ne bi bio dovoljan za to! Je li tako, Naz
i? nastavi Delfina.
A zatim, jadni oèe, to bi bila sitnica, primijeti grofica.
Pa zar se ni ta ne mo e uèiniti svojom krvlju? viknu oèajni starac. Predaæu se onome ko
e spasi, Nazi! Ja æu za njega i èovjeka ubiti. Uradiæu kao Votren, otiæi æu na robiju! Ja.
.. On uæuta kao gromom pogoðen. Ni ta vi e nemam! reèe èupajuæi kosu. Kad bih znao gdje b
gao ne to ukrasti, ali je i to te ko naæi. A trebalo bi i ljudi i vremena pa da se opl
jaèka Francuska banka. Dakle, moram da umrem, ostaje mi samo da umrem. Da, nisam v
i e ni za ta, nisam vi e otac! Ne. Ona mi tra i, treba joj, a ja, bijednik, nemam ni ta!
A! Osigurava sebi do ivotne rente, matori zlikovce, a ima kæeri! Zar i ih vi e ne voli ?
rkni, crkni kao pseto, jer si pseto! Da, gori sam i od psa, pas ne bi tako uradi
o! O, glava moja, izgore!
Ali, tata, povika e obje mlade ene koje ga opko-li e da bi ga sprijeèile da ne udari g
lavom o zid, budite razumni.
On zajeca. E en, upla en, uze mjenicu koju je potpisao Votrenu, na kojoj je bila tak
sena marka i za veæu sumu; popravi cifru i napravi propisnu mjenicu na dvanaest hi
ljada franaka na Gorioovo ime. Zatim uðe u sobu.
 Evo vam cijela suma, gospoðo, reèe on pru ajuæi hartiju. Spavao sam, va me razgovor pro
udio i tako sam doznao koliko dugujem gospodinu Goriou. Evo mjenice koju mo ete un
ovèiti, ja æu je isplatiti kad ustreba.
Grofica je stojala nepomièna i dr ala u ruci mjenicu.
Delfina, reèe ona blijeda i drhteæi od gnjeva, jaro-sti i bijesa, sve sam ti oprost
ila, bog mi je svjedok; ali
224
ovo! Kako, gospodin je bio tu, ti si to znala! Ti si spala tako nisko da mi se s
veti pu tajuæi me da pred njim otkrijem svoje tajne, svoj ivot, ivot svoje djece, svoj
sram, svoju èast! Odlazi, ti mi vi e nisi ni ta, mrzim te, nema zla koje ti ne bih uèini
la ...
Od gnjeva nije mogla vi e da govori, grlo joj se osu i.
Pa to je moj sin, na e dijete, tvoj brat, tvoj spasilac, vikriu èièa Gorio. Ta zagrli
ga, Nazi! Evo, ja ga grlim, nastavi on i stegnu E ena kao lud. O, dijete moje, ja
æu tebi biti ne to vi e nego otac, biæu ti porodica. Htio bih da budem bog i i da ti va
sionu bacim pred noge. Ali, poljubi ga, Nazi! Ovo nije èovjek, ovo je anðeo, pravi a
nðeo.
Ostavi je, oèe, ona je sad luda, reèe Delfina.
Luda! Luda! A kakva si ti? zapita gospoða de Resto.
Djeco moja, umrijeæu ako tako nastavite, viknu starac i pade na postelju kao da g
a je pogodilo pu èano zrno. One me ubi e! pomisli on u sebi.
Grofica pogleda E ena koji je stojao nepomièan, pora en u asom ovog prizora.
Gospodine? reèe mu ona pitajuæi ga pokretom, glasom i pogledom, ne obraæajuæi pa nju na
ca kome Delfina brzo raskopèa prsluk.
Gospoðo, platiæu i æutaæu, odgovori on ne saèekav i pitanje.
Ti si ubila na eg oca, Nazi! reèe Delfina pokazujuæi onesvije æenog starca sestri, koja
obje e.
Sve joj pra tam, reèe starac otvoriv i oèi. Njen je polo aj u asan i poremetio bi i jaèu
u. Tje i Na-ziju, budi nje na prema njoj, obeæaj to svom jadnom ocu koji umire, molio
je on Delfinu ste uæi joj ruku.
Ali ta je vama? reèe ona prestravljena.
15 Cièa Gorio
225
Ni ta, ni ta, odgovori otac, proæi æe to. Ne to mi ste e glavu, neka glavobolja. Jadna N
, kakva je buduænost èeka!
U tom trenutku grofica uðe i pade na koljena pred ocem:
Oprosti! viknu ona.
Eto, reèe èièa Gorio, to me jo vi e boli.
Gospodine, reèe grofica Rastinjaku sa oèima punim suza, bol me je naèinio nepravednom
. Hoæete li da mi budete brat? nastavi ona pru ajuæi mu ruku.
Nazi, reèe joj Delfina, zagrliv i je, mala moja Nazi, zaboravimo sve.
Ne, reèe ona, zapamtiæu ovo!
Anðeli moji, vi mi skidate zastor sa oèiju, va glas me vraæa u ivot. Poljubite se opet
Dakle, Nazi, hoæe li te spasti ta mjenica?
Nadam se. Je li, tata, hoæete li i vi da je potpi ete?
Ba sam glup, kad sam i to mogao da zaboravim! Ali bilo mi je pozlilo, Nazi, nemo
j se ljutiti. Javi mi kad se bude smirila. Ne, ja æu doæi. Ali ne, neæu doæi, ne mogu vi e
da gledam tvog mu a, odmah bih ga ubio. Kad se bude otuðivalo tvoje imanje, onda æu doæi
. Po uri, dijete moje, i postaraj se da se Maksim opameti.
E en je bio zaprepa æen.
Ova sirota Anastazija uvijek je bila plahovita, reèe gospoða de Nisen an, ali ima dob
ro srce.
Ona se vratila zbog potpisa, apnu E en Delfini na uvo.
Mislite?
Volio bih kad bih drukèije mislio, èuvajte se nje, odgovori on di uæi oèi kao da je htio
da povjeri bogu misli koje nije smio iskazati.
Da, ona je uvijek bila pomalo glumica i varala mog jadnog oca.
226
Kako vam je, dobri èièa Gorio? zapita Rastinjak starca.
Spava mi se, odgovori on.
E en pomo e Goriou da legne u postelju. Zatim, kad je starac zaspao dr eæi Delfininu ruk
u, njegova kæi ode.
Vidjeæemo se veèeras u Italijanskom pozori tu, reèe ona E enu, i tada æete mi reæi ikako
e. Sutra æete se preseliti, gospodine. Da vidimo va u sobu. Ala je grozna! reèe ona ka
d je u la unutra. Pa ona je jo gora nego soba mog oca. E ene, ti si se lijepo pokazao
. Ja bih vas jo vi e voljela kad bi to bilo moguæe; ali, dijete moje, ako mislite da
steknete imanje, ne treba tako da bacate kroz prozor dvanaest hiljada franaka. G
rof de Traj je kockar. Moja sestra neæe to da uvidi. On bi potra io tih dvanaest hil
jada franaka tamo gdje umije da izgubi ili da dobije èitava brda zlata.
Èièa Gorio bolno uzdahnu, te se oni vrati e u njegovu sobu. Zatekli su ga kao da spava
; ali kad su se ljubavnici primakli, èuli su ove rijeèi: One nisu sreæne!" Bilo da je o
vo rekao u snu ili na javi, bol kojim su izreèene ove rijeèi silno je potresao njego
vu kæer te priðe bijednoj postelji na kojoj je le ao njen otac i poljubi ga u èelo. On o
tvori oèi govoreæi: To je Delfina.
Dakle, kako ti je? upita ona.
Dobro, reèe on. Ne brini, sad æu iziæi. Idite, idite, djeco moja, i budite sreæni.
E en otprati Delfinu do kuæe; ali zabrinut zbog stanja u kom je ostavio Gorioa, nije
htio da ruèa s njom i vrati se u pansion Voker. Zatekao je èièa-Gorioa na nogama ba ka
d se spremao da sjedne za sto. Bjan on je bio tako sjeo da mo e lijepo posmatrati li
ce fabrikanta rezanaca. Kad ga je vidio kako uzima hljeb i miri e ga da vidi od ka
kvog je bra na umije en, student opazi da je on to uèinio sasvim nesvjesno, i napravi
jeziv pokret.
15«
227
Doði ovamo, ljekarski pomoænice Ko enove bolnice, reèe E en.
Bjan on se rado premjesti jer se na taj naèin pribli io starom pansioneru.
Sta mu je? upita Rastinjak.
Ako se samo ne varam, on je svr io svoje! Moralo mu se dogoditi ne to neobièno, izgle
da mi da æe ga udariti kaplja. Iako mu je donji dio lica dosta miran, gornje crte
skupljaju se ka èelu i protiv njegove volje, pogledaj! A oèi su mu takve da nagovje ta
vaju navalu krvi u mozak. Zar ne izgleda kao da su pune nekog sitnog praha? Sutr
a ujutru znaæe vi e.
Mo e li se izlijeèiti?
Ne mo e. Mo da æe moæi da mu se produ i ivot jo za koji dan ako se uspije da se izazov
kcija ka udovima, ka nogama. Ali ako ovi znaci ne prestanu do sutra uveèe, onda je
jadni starac izgubljen. Zna li ta je izazvalo bolest? Morao je imati neki jak pot
res koji ga je slomio.
Jeste, reèe Rastinjak, sjetiv i se udarca koji su kæerke zadale ocu. Delfina bar voli
oca", pomisli E en.
Uveèe, u Italijanskom pozori tu, Rastinjak je o ovome obazrivo obavijestio gospoðu de
Nisen an da je ne bi suvi e upla io.
Ne bojte se, odgovori ona poslije prvih E enovih rijeèi, moj otac je jak. Samo, jut
ros smo ga malo potresle. U pitanju su na a imanja, pomislite kolika je to nesreæa.
Ne bih mogla da ivim vi e da me na a ljubav nije uèinila neosjetljivom za ono to bih ran
ije smatrala za samrtne muke. Za mene danas postoji samo jedna bojazan, samo jed
na nesreæa, da ne izgubim ljubav koja mi je omiljela ivot. Sve je ostalo za mene be
z va nosti, i ja ni ta vi e ne volim na ovom svijetu. Vi ste za mene sve. Volim da bud
em bogata samo zato da se vama vi e dopadnem. Ja sam, na svoju sramotu, vi e ljubavn
ica nego kæi. Za to? Ne znam. Sav je moj ivot u vama.
228
Otac mi je dao srce, ali vi ste ga nauèili da kuca. Neka me cio svijet osuðuje, ne m
ari ni ta, ako mi vi, koji nemate prava da se ljutite na mene, pra tate zloèine koje s
am uèinila pod utjecajem jednog neodoljivog osjeæanja. Smatrate li me za rðavu kæer? O,
ne mora se voljeti tako dobar otac kao to je na . Jesam li mogla sprijeèiti da najzad
ne uvidi prirodne posljedice na ih alosnih brakova? Za to ih nije sprijeèio? Zar nije
bio du an da misli za nas? Danas, to znam, on pati isto toliko koliko i mi; ali ta
mi tu mo emo? Da ga tje imo! Ne bismo ga nimalo umirile. Vi e ga je boljelo na e pomiren
je sa sudbinom nego to bi patio da smo ga prekorijevale ili da smo mu se alile. Im
a prilika u ivotu kad je sve samo bol i jad.
E en zanijemje, tronut ovim bezazlenim iskazivanjem jednog istinitog osjeæanja. Pari a
nke su èesto neiskrene, suvi e sujetne, samovoljne, kaæiperke, hladne, ali kad istinsk
i vole, one vole strasnije nego druge ene; njih i najmanji poroci èine velikim i di
vnim. Zatim, E en se divio dubini i o troumnosti s kojom ena sudi o najprirodnijim os
jeæanjima, kad je kakva velika strast odvoji od njih i dr i na rastojanju. E enovo æutan
je nije se dopadalo gospoði de Nisen an.
Na ta mislite? upita ga ona.
Slu am ono to ste mi rekli. Dosad sam mislio da ja vas vi e volim nego vi mene.
Ona se nasmije i i prikri zadovoljstvo koje je osjetila, da bi razgovor ostao u gr
anicama pristojnosti. Jo nikada nije èula izjavu mladalaèke i iskrene ljubavi. Da je
rekao jo koju rijeè, ona se vi e ne bi mogla uzdr ati.
E ene, reèe ona promijeniv i razgovor, vi kao da ne znate to se dogaða? Sutra æe cio Pa
biti kod gospoðe de Bozean. Ro fidovi i markiz d'A ida sporazumjeli su se da ni ta ne o
bjavljuju; ali kralj sutra potpisuje braèni ugovor, a va a jadna roðaka jo ni ta
229
ne zna. Ona ne mo e da otka e bal, a markiz joj neæe doæi. Samo se o tome govori.
I svijet se smije jednoj gadosti i u iva u njoj! Vi ne znate da æe gospoða de Bozean
presvisnuti zbog toga?
Neæe, reèe Delfina smije eæi se, vi ne poznajete te ene. Cio æe Pariz doæi u njenu kuæu
biti tamo! Meðutim, za tu sreæu vama imam da zahvalim.
Ali, reèe Rastinjak, da to nije neka od onih besmislenih vijesti koje se toliko 4
-aznose po Parizu?
Sutra æemo doznati istinu.
E en se nije vratio u pansion Voker. Nije mogao da se nau iva u svom novom stanu. Si
noæ je morao da se rastane sa Delfinom u jedan sat poslije ponoæi, sad je opet Delfi
na njega napustila oko dva èasa da bi se vratila kuæi. Sutradan je spavao dosta dugo
, i saèekao oko podne gospoðu de Nisen an koja je do la da doruè-kuje s njim. Mladiæi su to
iko eljni ovih zadovoljstava da je on gotovo zaboravio èièa-Gorioa. Dugo je u ivao navi
kavajuæi se na svaku ovu lijepu stvar koja je njemu pripadala. Gospoða de Nisen an bil
a je pored njega i svemu davala jo veæu vrijednost. Ipak, oko èetiri sata, ljubavnici
se sjeti e èièa-Gorioa, pomisliv i na sreæu kojoj se on nadao kad se bude nastanio u ovoj
kuæi. E en reèe da treba odmah prenijeti starca ako mora da boluje, rasta se sa Delfi
nom i odjuri u pansion Voker. Za stolom nisu bili ni èièa Gorio ni Bjan on.
Dakle, reèe mu slikar, èièa Gorio je gotov. Bjan on je gore pored njega. Starac se vidi
o sa svojom æerkom, groficom de Restorama. Poslije toga htio je da iziðe i bolest se
pogor ala. Dru tvo æe ostati bez jednog od svojih najljep ih ukrasa.
Rastinjak pojuri stepenicama.
E, gospodine E ene!
Gospodine E ene, gospoða vas zove, viknu Sil-vija.
230
Gospodine, reèe mu udovica, gospodin Gorio i vi trebalo je da iziðete petnaestog fe
bruara. Presjedjeli ste tri dana, danas je osamnaesti; treba da mi se plati za v
as i za njega jo za jedan mjesec, ali ako vi jemèite za èièa-Gorioa, va a mi je rijeè dovo
jna.
Za to? Zar nemate povjerenja?
Povjerenja! Ako starac izgubi prisebnost i umre, njegove kæeri neæe mi dati ni preb
ijene pare, a sva njegova starudija ne vrijedi ni deset franaka. Jutros je odnio
posljednje no eve, ka ike i vilju ke, ne znam za to. Obukao se kao mladiæ. Bo e mi oprosti
èini mi se da se bio narumenio, izgledao je mlaði.
Ja odgovaram za sve, reèe E en i zadrhta od u asa i pomisli na nesreæu.
On se pope u sobu èièa-Gorioa. Starac je le ao na krevetu a Bjan on je bio pored njega.
Dobar dan, oèe, reèe mu E en.
Starac se blago nasmije i, okrenu k njemu svoje staklaste oèi i upita ga:
Kako je ona?
Dobro. A vi?
Nisam rðavo.
Ne zamaraj ga, reèe Bjon on i odvede E ena u jedan ugao.
Dakle? upita ga Rastinjak.
Samo ga neko èudo mo e spasti. Krv je udarila u glavu, metnuo sam mu slaèicu; sreæom on
a djeluje i on osjeæa njeno djejstvo.
Mo emo li ga prenijeti?
 Nikako. Treba ga ostaviti tu i po tedjeti ga svakog tjelesnog kretanja i svakog u
zbuðenja ...
Dobri moj Bojan one, reèe E en, mi æemo ga zajednièki njegovati.
Ja sam veæ zvao efa moje bolnice.
Pa ta je rekao?
231
Izjasniæe se sutra uveèe. Obeæao mi je da æe doæi kad zavr i dnevni posao. Na nesreæu, j
starac uèinio je jutros nesmotrenost o kojoj neæe da govori. Tvrdoglav je kao mazga.
Kad mu govorim, pravi se kao da ne èuje, i spava da mi ne bi odgovarao; a kad otv
ori oèi, samo jeèi. Jutros se izgubio i i ao pje ice po Parizu, niko ne zna kuda. Odnio
je sobom sve to je imao od vrijednosti, radi neke proklete trgovine, i pre-morio
se. Dolazila je jedna njegova kæi.
Grofica? reèe E en. Visoka crnka, iva oka, stasita, lijepih nogu, vitka stasa?
Da.
Ostavi me zaèas nasamo s njim, reèe Rastinjak. Da ga ja ispitam, meni æe sve reæi.
Ja idem da ruèam za to vrijeme. Samo gledaj da ga ne uzbuðuje suvi e; ima jo neke nade
Ne brini.
One æe se sutra lijepo zabavljati, reèe èièa Gorio E enu kad su ostali sami. Idu na veli
i bal.
ta ste vi to jutros radili, tata, te ste veèeras toliko bolesni da morate ostati u
postelji?
Ni ta.
Je li Anastazija dolazila? upita Rastinjak.
Jeste, odgovori èièa Gorio.
Onda nemojte ni ta kriti. Sta vam je jo tra ila?
Ah! nastavi on pribirajuæi snagu da bi mogao govoriti, bila je veoma nesreæna, dije
te moje. Nazi nema ni pare, poslije onog sluèaja sa dijamantima. Naruèila je za onaj
bal haljinu protkanu zlatom, koja æe joj divno stajati. Njena krojaèica, neka besti
dnica, nije htjela da joj vjeruje, te je njena sobarica platila hiljadu franaka
a konto haljine. Sirota Nazi, dotle da doðe! To mi je paralo srce. Ali kad je soba
rica vidjela da grof vi e ni ta ne vjeruje Naziji, upla ila se da joj ne propadne nova
c i dogovorila se sa krojaèkom da ova ne predaje haljinu dok joj se ne vrati
hiljadu franaka.
232
Bal je sutra, haljina je gotova, Nazi oèajava. Htjela je da pozajmi i zalo i moj pri
bor za ruèavanje. Njenom je mu u stalo da ona ide na ovaj bal i da cijelom Parizu po
ka e dijamante koje je, kako se prièa, prodala. Mo e li ona da ka e tome èudovi tu: . Du na
hiljadu franaka, platite ih?" Ne. Ja sam to razumio. Njena sestra Delfina otiæi æe n
a bal u divnoj haljini. Anastazija ne smije da zaostane za svojom mlaðom sestrom.
Sva je bila uplakana, jadna moja kæi! Tako sam bio poni en to juèe nisam imao dvanaest
hiljada franaka da bih dao ostatak svog bijednog ivota da iskupim tu krivicu. Vid
ite li, ja sam dosad sve podnio, ali zbog ove posljednje nesta ice novca srce mi j
e prepuklo. O, o, brzo sam se odluèio, obukao sam novo odijelo, dotjerao se; proda
o sam sitni pribor i prstenove za est sotina franaka, zatim sam ha godinu dana za
lo io moju do ivotnu rentu za èetiri stotine franaka koje mi je èièa Gopsek odmah isplatio
. ta mari! Je æu hljeba! Kad sam mogao u mladosti, mogu i sada. Ali æe bar moja Nazi li
jepo provesti jedno veèe. Biæe nagizdana. Imam hiljadarku tu pod uzglavljem. Toplije
mi je kad imam pod glavom ono to æe prièiniti zadovoljstvo jadnoj Naziji. Sad æe moæi da
najuri onu nevaljalicu Viktoriju. Je li ko vidio da sluge ne vjeruju svojim gos
podarima! Sutra æe mi biti dobro. Nazi æe doæi u deset sati. Neæu da one misle da sam bo
lestan, ne bi oti le na bal, ostale bi da me njeguju. Nazi æe me poljubiti sutra kao
svoje dijete; izli-jeèiæe me njeno milovanje. Najzad, zar ne bih potro io hiljadu fra
naka za lijekove? Vi e volim da ih dam mojoj Naji koja me lijeèi od svega. Bar æu je u
tje iti u njenoj nevolji. Iskupiæu krivicu to sam obezbjedio sebi do ivotnu rentu. Ona
je na dnu provalije a ja nemam vi e snage da je spasim. Opet æu se vratiti trgovini.
Otiæi æu u Odesu da kupujem ito. Tamo je triput jevtinije nego ovdje. Ako je zabranj
en uvoz ita u zrnu, èestiti ljudi koji propisuju zakone nisu se sjetili da zabrane
233-
uvoz itnih preraðevina. E, e... To sam ja jutros prokljuvio! Na krobu se mo e lijepo z
araditi.
 On je lud", pomisli E en gledajuæi starca. Umirite se, nemojte govoriti...
Kad se Bjan on vratio, E en siðe da jede.
Zatim su naizmjence èuvali bolesnika cijele noæi. Za to vrijeme, jedan je èitao medici
nske knjige, a drugi pisao pisma majci i sestrama. Znaci koji se sutradan pojavi e
na bolesniku bili su, prema Bjan onovom mi ljenju, povoljni; ali su zahtijevali sta
lnu njegu koju su mu mogla ukazati samo dva studenta. Pri opisu te njege ne bi s
e nimalo naudilo srame ljivoj frazeologiji toga doba. Poslije pijavica na islablje
no starèevo tijelo stavljali su tople obloge, zatim su mu parili noge, i èitav niz m
edicinskih postupaka za koje je uostalom trebalo snage i odanosti dva mladiæa. Gos
poða de Resto nije do la nego je poslala slugu da uzme novac.
Mislio sam da æe sama doæi. Ali ni ta ne mari, samo bi se uznemirila, reèe otac, i kao d
a je bio sreæan zbog te okolnosti.
U sedam sati uveèe, Tereza donese pismo od Delfine.
ta je s vama, prijatelju moj? Tek to ste me zavoljeli, a vi kao da ste me veæ zanemar
ili? Vi ste mi u onim iskrenim ispovijestima pokazali toliko lijepu du u da ona mo
ra ostati uvijek vjerna osjeæajuæi svu raznolikost osjeæanja. Kao to ste rekli slu ajuæi m
litvu iz Mojsija: Za jedne, ova je arija sva u jednom tonu, za druge ona je najvi e
to se u muzici mo e postiæi!" Ne zaboravite da vas veèeras oèekujem da bismo po li na bal
gospoðe de Bozean. Sad se zna da je jutros u dvoru potpisan braèni ugovor gospodina
d'A ida, a jadna vikontesa doznala je to tek u dva sata. Kao to svjetina preplavi G
revski trg kad nekom sijeku glavu, tako æe se danas cio Pariz okupiti kod nje. Zar
nije grozno otiæi i gledati da li ta ena krije svoj bol, i
234
hoæe li umjeti lijepo da umre? Ja sigurno ne bih i la, prijatelju moj, da sam ranije
bila kod nje; ali ona bez sumnje neæe vi e primati, te bi sav moj trud bio uzaludan
. Ja se nalazim u sasvim drugom polo aju od ostalog svijeta. Uostalom, ja i zbog v
as idem tamo. Èekam vas. Ako za dva sata ne budete kraj mene, ne znam da li æu vam o
prostiti to izdajstvo."
Rastinjak dohvati pero i ovako odgovori: Oèekujem ljekara da vidim hoæe li va otac ost
ati u ivotu. On je na samrti. Doæi æu da vam saop tim odluku, ali se bojim da vam ne do
nesem smrtnu presudu. Vidjeæete hoæete li moæi da odete na bal. aljem vam mnogo nje nih p
ozdrava."
Ljekar doðe u osam i po èasova i naðe da je stanje rðavo, ali da smrt ne mora odmah da n
astupi. Izjavio je da æe starcu bivati èas bolje èas gore, i da æe od toga zavisiti njeg
ov ivot i razum.
Bolje bi bilo da brzo umre, zavr i ljekar. E en povjeri èièa-Gorioa Bjan onu i odnese go
poði
de Nisen an alosnu vijest koja je u njegovom duhu, jo pro etom porodiènim du nostima, mor
la odstraniti svaku radost.
Recite joj neka se ona samo zabavlja, doviknu mu èièa Gorio koji se pravio kao da s
pava, ali se uspravi kad je Rastinjak izlazio.
Mladiæ se pojavi kod Delfine sav oèajan i za teèe je oèe ljanu i obuvenu; samo je imala da
obuèe balsku haljinu. Ali, kao oni potezi kièice kojima slikari dovr avaju svoje slik
e, krajnje dotjerivanje iziskivalo je vi e vremena nego sam osnov slike.
ta, niste se obukli? reèe ona.
Ali, gospoðo, va otac ...
Opet moj otac, uzviknu ona prekidajuæi ga. Vi me valjda neæete uèiti mojim du nostima p
rema ocu. Odavno ja poznajem svog oca. Ni rijeèi, E ene. Saslu- aæu vas tek kad se budet
e obukli. Tereza je sve pripre-
235
mila u va em stanu; moja su (kola spremna, uzmite ih: vratite se. Razgovaraæemo o mo
m ocu iduæi na bal. Treba da poðemo ranije; ako zapadnemo u povorku kola, neæemo stiæi p
rije jedanaest sati.
Gospoðo!
Idite, ni rijeèi vi e, reèe ona i otrèa u svoj budoar da uzme ogrlicu.
Ta idite, gospodine E ene, naljutiæete gospoðu, reèe Tereza gurajuæi mladiæa koji je bio
prepa æen ovim otmjenim oceubistvom.
On ode da se obuèe obuzet naju asnijim i najcrnjim mislima. Svijet mu je lièio na okea
n blata u koje se èovjek zaglibi do gu e, ako samo nogu zamoèi u njega. U njemu se vr e
samo sitni zloèini! pomisli on. Votren je veæi. On je vidio tri glavna izraza dru tva:
 Pokornost, Borbu i Pobunu; Porodicu, Svijet i Votrena. I nije znao za ta da se o
predijeli. Pokornost je bila dosadna, Pobuna nemoguæna, a Borba neizvjesna. I tad
se sjeti svoje porodice, èistih uzbuðenja onog mirnog ivota, dana koje je proveo meðu b
iæima koja su ga voljela. Prilagoðavajuæi se prirodnim zakonima domaæeg ivota, ta mila st
vorenja nalazila su u njemu potpunu i tajnu sreæu, bez potresa. Ali, i pored tih d
obrih misli, on nije osjeæao u sebi hrabrosti da se pred Delfinom ispovijedi i da
je u ime ljubavi vrati vrlini. Njegovo novo vaspi-tanje veæ je urodilo plodovima.
Sad je volio kao pravi sebiènjak. Svojom umje no æu, uspio je da upozna prirodu Delfinin
a srca. Predosjeæao je da je ona u stanju da preðe i preko tijela svog oca i ode na
bal, a nije imao ni snage da igra ulogu mudraca, ni hrabrosti da joj se zamjeri,
ni vrline da je napusti. Nikad mi ne bi oprostila ako bih je ubijedio da sam u o
voj prilici ja u pravu", pomisli on. Zatim je stao obja njavati rijeèi Ijekara; tje io
se da èièa Gorio nije tako opasno bolestan kao to je on mislio; jednom rijeèju, prikup
i puno razloga da opravda Delfinu. Ona nije znala u kakvom se
236
stanju nalazi njen otac. Starac bi je sam poslao na bal da je do la da ga obiðe. Èesto
dru tveni zakon, neumitan u svojim propisima, osuðuje tamo gdje je prividni zloèin op
ravdan mnogobrojnim izmjenama koje u porodicama stvaraju razlike u karakterima,
interesima i stanju. E en je htio da prevari samog sebe, bio je gotov da svojoj dr
agani rtvuje svoju savjest. Od prije dva dana sve se izmijenilo u njegovu ivotu. en
a ga je poremetila, potisnula porodicu i sve prigrabila. Rastinjak i Delfina sre
li su se u pogodnom trenutku, kad su mogli jedno drugom da pru e najveæa u ivanja. Nji
hova dobro pripremljena strast poveæavala se onim to ubija strast, u ivanjem. Kad mu
se ona podala, E en je zapazio da je dotle samo udio za njom, a da ju je zavolio te
k sutradan: ljubav je mo da u stvari samo zahvalnost za zadovoljstvo. Bila ona bes
tidna ili divna, E en je obo avao tu enu i zbog slasti koje je on njoj pru io i zbog sv
ih naslada koje je od nje dobio; a i Delfina je voljela Rastinjaka onoliko kolik
o bi Tantal volio anðela koji bi do ao da ga nahrani i napoji.
Sad mi ka ite kako je ocu? reèe mu gospoða de Nisen an kad se vratio obuèen za bal.
Sasvim rðavo, odgovori on; ako hoæete da mi date dokaza va e ljubavi, odjurimo zaèas da
ga obiðemo.
Hoæu, reèe ona, ali poslije bala. Dragi moj E ene, budi dobar, nemoj me karati, poðimo.
Oti li su. E en je æutao neko vrijeme.
ta vam je? reèe ona.
Èujem hropac va eg oca, odgovori on ljutito. I tada poèe da prièa toplom mladiækom rjeèi
svireposti koju je gospoða de Resto uèinila iz sujete, o smrtnoj opasnosti koju je
prouzrokovalo posljednje oèevo po rtvovanje, o cijeni kojom æe biti plaæena Ana-stazijin
a rasko na haljina. Delfina je plakala.
237
Biæu ru na, pomisli ona. Suze joj usahnu e. Otiæi æu da èuvam oca, neæu ga vi e ostavlja
tavi ona.
A, sad te volim, uzviknu Rastinjak.
Fenjeri pet stotina kola osvjetljavali su prilaze pa-lati de Bozean. Sa svake st
rane osvijetljenih vrata stajao je po jedan andarm. Otmjeni svijet pristizao je u
velikom broju, svi su urili da vide tu plemkinju u èasu njenog pada, te su prostor
ije u prizemlju veæ bile pune kad su se pojavili gospoða de Nisen an i Rastinjak. Od o
nog dana kad je cio dvor navalio kod sestre od strica Luja XIV, kad ju je kralj
odvojio od dragana, ni jedna ljubavna nesreæa nije bila bujnija od nesreæe gospoðe de
Bozean. U toj prilici, posljednja kæi èuvenog burgonjskog doma pokazala se veæa od svo
g bola, i do posljednjeg èasa vladala svijetom od kog je primila sujetu samo zato
da poslu i pobjedi njene strasti. Najljep e Pari anke unosile su ivost u salone i svoji
m haljinama i svojim osmijesima. Najotmjeniji ljudi sa dvora, ambasadori, minist
ri, razni slavni ljudi, pretrpani krstovima Legije èasti, ordenjem, raznobojnim le
ntama, tiskali su se oko vikontese. Orkestar je svirao pod pozlaæenim svodovima ov
e palate, koja je bila pusta za njenu kraljicu. Gospoða de Bozean stajala je ispre
d prvog salona i doèekivala svoje tobo nje prijatelje. U bijeloj haljini, bez ikakvo
g nakita u prosto spletenoj kosi, ona je izgledala mirna, i nije odavala ni bol,
ni ponos, ni usiljenu veselost. Niko nije mogao da zaviri u njenu du u. Lièila je n
a Niobu od mermera. U njenu osmijehu koji je upuæivala prisnim prijateljima bilo j
e i podsmijeha; ali svi su nalazili da se nije promijenila, i ona se u tolikoj m
jeri pokazala onakva kakva je bila kad je plivala u sreæi, da su joj se divili naj
neosjetljiviji, kao to su mlade Rimljanke pljeskale gladijatoru koji se smije io i
onda kad je izdisao. Dru tvo kao da se nagizdalo za rastanak sa svojom kraljicom.
238
Bojala sam se da neæete doæi, reèe ona Rasti-njaku.
Gospoðo, odgovori on uzbuðeno, shvativ i to kao neki prijekor, do ao sam da ostanem pos
ljednji.
Dobro, reèe ona i uze ga za ruku. Vi ste ovdje mo da jedini kome se mogu povjeriti.
Prijatelju moj, volite samo onu enu koju mo ete uvijek voljeti. Nemojte ni jednu o
staviti.
Ona uze Rastinjaka pod ruku i odvede ga do kana-bea u salonu za kartanje.
Idite markizu, reèe mu ona. Odve æe vas moj lakej Zak i predaæe vam pismo za njega. Tra
m da mi vrati moja pisma. Mislim da æe vam predati svu moju prepisku. Ako dobijete
moja pisma, popnite se u moju sobu. Biæu izvije tena kad se vratite.
Ustade i poðe u susret vojvotkinji de Lan e, svojoj najboljoj prijateljici, koja je
takoðe do la. Rastinjak ode, potra i markiza d'A ida u palati Ro fidovih, gdje je trebalo
da provede veèe, i gdje ga je i zatekao. Markiz ga odvede svojoj kuæi, predade stude
ntu jednu kutiju i reèe mu: Sva su tu. On kao da je htio ne to da ka e E enu, bilo da ga
pita o balu i o vikontesi, bilo da mu prizna da je veæ sada oèajan to se eni, kao to j
e i bio docnije; ali u njemu se odjednom probudi ponos i alosna hrabrost da sakri
je svoja najplemenitija osjeæanja. Nemojte joj ni ta govoriti o meni, dragi moj E ene.
On usrdno i bolno sti te E enovu ruku i dade mu znak da ide. E en se vrati u palatu B
ozean, i tamo ga odvedo e u vikontesinu sobu gdje je sve bilo spremljeno za odlaza
k. Sjede kraj vatre, pogleda kutiju od kedrova drveta i obuze ga duboka sjeta. O
n je gospoðu de Bozean smatrao za neku boginju iz Ilijade.
Ah, prijatelju! reèe vikontesa kad uðe i stavi ruku na Rastinjakovo rame.
239
On spazi da njegova roðaka plaèe, uzdignutih oèiju, jedna ruka joj je drhtala, a drugu
je podigla. Ona dohvati kutiju, stavi je u vatru i gleda e kako gori.
Oni igraju! Svi su do li taèno u odreðeno vrijeme, samo je smrt zadocnjela. Pst, prija
telju, reèe ona i stavi prst na usta Rastinjaku koji je htio ne to da ka e. Ja nikad v
i e neæu vidjeti ni Pariz ni ovaj svijet. U pet sati ujutru polazim da se sakrijem n
egdje u Normandiji. Jo od tri sata popodne morala sam da se spremam za put, da po
tpisujem naredbe, da se pozabavim poslovima, te nisam mogla nikog poslati kod ..
. Ona zastade. Bilo je jasno da se nalazi kod... Ona opet uæuta, skrhana bolom. U
takvim trenucima sve je patnja, a neke se rijeèi ne mogu ni izgovoriti. Najzad, na
stavi ona, raèunala sam veèeras na vas za tu posljednju uslugu. Htjela bih da vam da
m neku zalogu svog prijateljstva. Misliæu èesto na vas, vi ste mi se uèinili dobar i p
lemenit, bezazlen i iskren usred ovog svijeta gdje su te osobine tako rjetke. eli
m da ponekad mislite na mene. Evo, reèe ona osvrnuv i se oko sebe, evo kutije u kojo
j sam dr ala rukavice. Kad god sam ih uzimala prije no to poðem na bal ili u pozori te,
osjeæala sam da sam lijepa, jer sam bila sreæna; otvarala sam je samo da u nju osta
vim kakvu lijepu misao: u njoj ima mnogo èega od mene, tu je cijela jedna gospoða de
Bozean koja ne postoji vi e; primite je. Ja æu se po-starati da je odnesu va oj kuæi, u
Ulicu d'Artoa. Gospoða de Nisen an divno izgleda veèeras, volite je mnogo. Ako se ne
vidimo vi e, prijatelju, budite uvjereni da æu se moliti za vas jer ste bili dobri p
rema meni. Da siðemo, neæu da im dam povoda da misle da plaèem. Preda mnom je èitava vjeèn
ost, biæu tamo sama, i niko mi neæe tra iti raèuna o mojim suzama. Da pogledam jo jednom
ovu sobu. Ona zastade. Zatim, po to je za trenutak pokrila oèi rukama, obrisa ih, um
i
240
ih svje om vodom, i uze studenta pod ruku. Sad, naprijed! reèe ona.
Rastinjak jo nikad nije osjetio tako silno uzbuðenje kao sada pred ovim tako plemen
ito uzdr avanim bolom. Kad su si li meðu goste, E en proðe kroz sve salone sa gospoðom de B
zean; to je bila posljednja i nje na pa nja ove ljupke ene.
Uskoro je spazio dvije sestre, gospoðu de Resto i gospoðu de Nisen an. Grofica je bila
divna sa svim svojim upadljivim dijamantima koji su je, bez sumnje, pekli; ona
ih je posljednji put nosila. Iako je bila veoma sujetna i silno zaljubljena, ona
je s mukom podnosila poglede svog mu a.
Taj prizor jo vi e o alosti Rastinjaka. Dijamanti dviju kæeri podsjeti e ga na bijednu po
stelju na kojoj le i èièa Gorio. Njegov tu an pogled prevari vikontesu, i ona izvuèe svoju
ruiku.
Idite, neæu da vas li avam jednog zadovoljstva, reèe ona.
Delfina uskoro pozva E ena, sreæna zbog svog uspjeha i eljna da obaspe studenta svim
poèastima koje je pobrala u ovom dru tvu koje ju je, nadala se, najzad primilo.
Kako vam izgleda Nazi? reèe mu ona.
Ona je, reèe Rastinjak, unovèila èak i smrt svog oca.
Oko èetiri sata ujutru, svijet poèe da se razilazi. Uskoro i muzika presta. U veliko
m salonu ostado e samo vojvotkinja de Lan e i Rastinjak. Vikontesa, misleæi da æe tamo z
ateæi samo studenta, uðe, po to se oprosti sa gospodinom de Bozean koji ode da spava p
onavljajuæi joj: Grije ite, draga moja, to se u tim godinama povlaèite u samoæu. Ostanite
s nama.
Kad spazi vojvotkinju, gospoðe de Bozean nije mogla da se uzdr i nego uzviknu.
16 Cièa Gorio
241
Pogodila sam, Klara, reèe gospoða de Lan e. Vi zauvijek odlazite odavde; ali neæete ot
iæi dok me ne saslu ate i dok se ne objasnimo. Ona uze svoju prijateljicu za ruk
u, odvede je u obli nji salon, i tu, gledajuæi je suznim oèima, zagrli je i poljubi u
oba obraza. Neæu da se tako hladno rastanemo, draga moja, to bi me mnogo muèilo. Mo et
e da raèunate na mene kao na samu sebe. Vi ste se veèeras pokazali kao v
elika ena, ja sam se osjetila dostojna vas i hoæu to da vam doka em. Ja sam bila nepr
avedna prema vama, nisam uvijek bila .dobra, oprostite mi, draga moja; porièem sve
ono to vas je moglo uvrijediti, htjela bih da povuèem natrag svoje rijeèi. Na e du e sje
dinio je isti bol i ja ne znam koja æe od nas dvije biti nesreænija. Gospodin de Mon
rivo nije bio ovdje veèeras, razumijete li? Ko vas je vidio na ovom balu, Klara, n
ikad vas neæe zaboraviti. Poku aæu posljednji put. Ako ne uspijem, otiæi æu u neki manas
tir! A kuda æete vi?
U Normandiju, u Kursel, da volim i da se molim bogu dok me ne pozove s ovog svi
jeta.
Hodite, gospodine de Rastinjak, reèe vikontesa uzbuðenim glasom, sjetiv i se da mladiæ è
ka. Student kleknu, uze ruku svoje roðake i poljubi je. Antoa-neta, zbogom! nastav
i gospoða de Bozean, budite sreæni. A vi, vi ste sreæni, vi ste mladi, vi jo mo ete da vj
erujete u pone to, reèe ona studentu. Na rastanku s ovim svijetom, imaæu kao neki sreæni
samrtnik, pobo nih, iskrenih uzbuðenja oko sebe!
Rastinjak ode oko pet èasova, kad je gospoða de Bozean sjela u putnièka kola i pozdrav
ila se s njim posljednji put, uplakanih oèiju. Tad mu je bilo jasno da zakoni srca
va e i za liènosti iz najvi ih krugova i da ni one ne ive bez jada, kako tvrde narodne
ulizice. E en se vrati pje ice u pansion Voker po vla nom i hladnom vremenu. Dovr avalo
se njegovo vaspitanje.
242
Neæemo spasti jadnog èièa-Gorioa, reèe Bjan on kad Rastinjak uðe u sobu svog susjeda.
Prijatelju, reèe mu E en po to je pogledao uspavanog starca, idi, produ i svoj skromni
vot ogranièenih elja. Ja sam, meðutim, u paklu, i u njemu moram ostati. Vjeruj u sva
zla koja èuje o svijetu! Nema Ju-venala koji bi mogao opisati njegove grozote prikr
ivene zlatom i dragim kamenjem.
Sutradan, oko dva sata poslije podne, Bjan on koji je morao da iziðe, probudi Rastin
jaka i zamoli ga da pripazi na èièa-Gorioa èije se stanje tog jutra jako pogor alo.
Starac neæe ivjeti ni dva dana, mo da ni est sati, reèe medicinar, ali mi ipaik moramo
da se borimo s bole æu. Trebaæe nam skupih lijekova. Mi æemo biti njegovi bolnièari; ali,
ja nemam ni pare. Pretresao sam njegove d epove, premetao sam po njegovim ormanima
: ali nigdje ni ta. Pitao sam ga kad je bio pri svijesti, i odgovorio mi je da nem
a ni prebijene pare. Koliko ti ima ?
Ostalo mi je dvadeset franaka, odgovori Rastinjak, ali idem da se kockam, dobiæu.
A ako izgubi ?
Obratiæu se njegovim zetovima i kæerkama.
A ako ti ne dadnu? nastavi Bjan on. Nije sad novac najpreèi; treba starca oblo iti vr
elom slaèicom od nogu do. polovine butina. Ako se bude drao, biæe lijeka. Ti zna kako
se to radi. Uostalom, Kristof æe ti pomoæi. Ja æu svratiti kod apotekara da jemèim za s
ve lijekove koje budemo uzeli. teta to nesreænika ne smijemo prenijeti u na u bolnicu,
tamo bi mu bilo bolje. Hodi ovamo i nemoj ga ostavljati dok se ja ne vratim.
Oba mladiæa uðo e u sobu u kojoj je le ao bolesnik. E en se upla i kad vidje koliko se prom
jenilo njegovo zgrèeno, blijedo i sasvim iznureno lice.
Kako je, tata? reèe on naginjuæi se nad njim.
16«
243
Gorio podi e ka E enu svoje tamne oèi i zagleda se u njega veoma pa ljivo, ali ga ne poz
nade. Student nije mogao da izdr i taj prizor i zaplaka.
Bjan one, zar ne bi trebalo metnuti zavjese na prozore?
Ne, atmosferske prilike nemaju vi e utjecaja na njega. Bilo bi veoma dobro kad bi
mu bilo toplo ili hladno. Ipak, treba nam vatre za tej i ostalo. Ja æu ti poslati
nekoliko cjepanica koje æe nam poslu iti dok ne nabavimo drva. Juèe i noæas izgorio sam
tvoja drva i svu èièinu treset. Bilo je vla no, voda se cijedila sa zidova. Jedva sam
isu io sobu. Kristof ju je poèistio, jer je prava tala. Okadio sam je venjom, suvi e j
e zaudarala.
Bo e moj! reèe Rastinjak, a njegove kæeri?
Slu aj, ako zatra i da pije, daæe mu ovo, reèe Ijekarski pomoænik pokazujuæi Rastinjaku
ki bijeli bokal. Ako bude jeèao, i ako mu trbuh bude vruæ i tvrd, neka ti pomogne Kr
istof i daj mu... zna . Ako sluèajno bude u zanosu, ako bi mnogo govorio ili stao da
bunca, pusti ga. To neæe biti rðav znak. Ali po alji Kristofa u Ko enovu bolnicu. Na Ije
kar, moj drug ili ja, doæi æemo da mu metnemo lapis. Jutros, dok si ti spavao, dugo
smo se savjetovali sa jednim uèenikom doktora Gala i sa efovima op tinslke i na e bolni
ce. Ta su gospoda zapazila neke zanimljive simptome, i mi æemo pratiti razvoj bole
sti da bismo objasnili neka dosta va na nauèna pitanja. Jedan od te gospode misli da
bi krvni pritisak, ako bi se vr io na jednom organu jaèe nego na drugom, mogao da i
zazove naroèite pojave. Zato ga slu aj pa ljivo ako bude govorio, da bi utvrdili koju
vrstu misli izra avaju njegove rijeèi: pamæenje, pronicljivost, rasuðivanje; misli li na
stvarnost ili na osjeæanja; raèuna li, vraæa li se pro losti; najzad, gledaj da nam pod
nese taèan izvje taj. Moguæe je da navala bude odjednom svuda, i onda æe umrijeti u nesvj
esnom
244
stanju kao to je sada. Sve je veoma èudno u takvim bolestima! Ako se bomba rasprsne
ovdje, reèe Bjan on pokazujuæi bolesnikov potiljak, onda nastupaju sasvim neobiène poja
ve: mozak ponovo proradi i smrt dolazi sporije. Krv mo e da skrene od mozga i da u
dari putem èiji se tok saznaje tek seciranjem. U bolnici neizljeèivih nalazi se jeda
n blesav starac kod koga se krv izlila u kièmu; on ima strahovite bolove, ali ivi.
Jesu li se lijepo provele? reèe Èièa Gorio poznav i E ena.
On misli samo na svoje kæeri, reèe Bjan on. Noæas mi je rekao vi e od sto puta: One igr
! Ona je dobila haljinu!" Zvao ih je poimence. Rasplakao me je, doðavola, svojim d
ozivanjem: Delfina, moja mala Delfina! Nazi!" Na èasnu rijeè, nastavi medicinar, to j
e bilo da èovjek bri ne u plaè.
Delfina je ovdje, je 1' te, reèe starac. Znao sam ja to. Njegove oèi postado e veoma i
ve gledajuæi zidove i vrata.
Idem da ka em Silviji da spremi slaèicu, povika Bjan on, sad je povoljan trenutak.
Rastinjak ostade sam pored starca; sjedeæi na postelji, posmatrao je njegovu glavu
koju je bilo stra no i jezivo pogledati.
Gospoða de Bozean bje i, ovaj umire, reèe on. Plemenite du e ne mogu dugo ostati u ovom
svijetu. A kako bi se uzvi ena osjeæanja i slagala sa bijednim, sitnim i povr nim dru t
vom?
Slike sveèanosti na kojoj je on bio o ivje e u njegovu sjeæanju kao upadljiva suprotnost
ovog samrtnièkog odra. Bjan on se pojavi iznenada.
\- Slu aj, E ene, sad sam se vidio sa efom na e bolnice, i do ao sam trèeæi. Ako mu se pov
i razum, ako bude govorio, polo i ga na dugaèku slaèicu, uvij ga njome od potiljka do
ispod krsta, i zovi nas.
Dragi Bjan one, reèe E en.
245
O, u pitanju je jedan nauèni sluèaj, reèe medicinar ustro kao svaki novajlija.
Znaèi, reèe E en, samo æu ja iz ljubavi njegovati ovog jadnog starca.
Da si me jutros vidio, ne bi tako govorio, nastavi Bjan on ne uvrijediv i se. Ljeka
ri sa praksom vide samo bolest, a ja jo vidim i bolesnika, dragi moj mladiæu.
On ode i ostavi E ena samog kod starca, bojeæi se da kriza ne nastupi uskoro.
 A, to ste vi, moje drago dijete! reèe èièa Gorio poznav i E ena.
Je li vam bolje? zapita student hvatajuæi ga za ruku.
Jeste, glava mi je bila stegnuta kao u menge-lama, ali sada popu ta. Jeste li vidje
li moje kæeri? One æe odmah doæi, dojuriæe èim èuju da sam bolestan, one su me tako pazile
ad sam bio u Zisjen ulici! Bo e moj! Htio bih da mi soba bude èista kad doðu. Nelr mla
diæ ml je izgorio svu treset.
Ide Kristof, reèe mu E en i nosi vam drva koja vam alje taj mladiæ.
Dobro, ali kako æu platiti drva? Nemam ni pare, dijete moje. Sve sam dao, sve. Sa
d treba da ivim od milostinje. Je li bar bila lijepa zlatotkana haljina? (Ah! Bol
i me!) Hvala, Kristofe, bog æe vas nagraditi, mladiæu; ja nemam vi e ni ta.
Ja æu dobro platiti, i tebi i Silviji, apnu E en momku na uvo.
Moje kæeri su vam rekle da æe doæi, je 1' tako, Kristofe? Otiði jo jednom do njih, daæu
pet franaka. Reci im da se ne osjeæam dobro, da bih elio da ih zagrlim, da ih vidi
m jo jednom prije nego to umrem. Ka i im to, ali pazi da ih ne upla i mnogo.
Kristof ode na Rastinjakov znak.
246
One æe doæi, nastavi starac. Poznajem ja njih. Ako umrem, silno æu o alostiti onu sirotu
Delfinu! A i Naziju. Neæu da umrem da ih ne bih alostio. Ako umrem, dobri moj E ene,
neæu ih vi e viðati. Meni æe biti veoma dosadno na onom svijetu. Otac je u paklu kad je
bez djece, a ja se veæ spremam za to otkako su se one udale. Dok sam bio u Zisjen
ulici, bio sam u raju. Recite mi, ako odem u raj, hoæu li moæi dolaziti na zemlju k
ao duh, da ih vidim? Slu ao sam da tako govore. Je li to istina? Èini mi se kao da i
h sad gledam u Zisjen ulici. Ujutru su mi dolazile i govorile: Dobro jutro, tata!
" Ja sam ih uzimao na krilo, zadirkivao ih, alio se s njima. One su me nje no milov
ale. Doruèko-vali smo svakog jutra zajedno, ruèavali smo, jednom rijeèju, bio sam otac
i radovao sam se svojoj djeci. Kad su bile u Zisjen ulici, nisu ni o èemu mislile
, nisu ni ta znale, i mnogo su me voljele. Bo e moj! Za to nisu ostale uvijek male? (O
h! Boli me, sijeva me u glavi.) Ah! Oprostite, djeco moja! Stra no me boli; to mor
aju biti veliki bolovi, jer vi ste me nauèile da se naviknem na bol. Bo e moj! Da mi
je samo da im dr im ruke, ne bih osjeæao nikakve bolove. Mislite li da æe one doæi? Kri
stof je tako glup! Trebalo je sam da odem. On æe ih vidjeti. Ali vi ste juèe bili na
balu. Recite vi kako su izgledale? One nisu imale ni pojma o mojoj bolesti, je
1' tako? Inaèe, ne bi igrale, sirotice male! O, neæu vi e da budem bolestan! Ja sam im
jo prijeko potreban. Njihova su imanja bila u opasnosti. A od kakvih samo mu eva z
avise! Izlijeèite me, izlijeèite me! (Oh! Ala me boli! Ah, ah, ah!) Vidite, treba da
me izlijeèite jer njima treba novca, a ja znam gde æu ga zaraditi. Otiæi æu u Odesu da
pravim rezance. Ja sam lisac, zaradiæu milione. (Oh! Suvi e me boli!)
Gorio umuiknu za trenutak, kao da je htio da prikupi svu svoju snagu da bi podni
o bol.
247
Da su one tu, ne bih se alio, reèe on. A za to da se alim?'
Bolovi se malo smiri e, i to potraj a podu e. Kristof se vrati. Rastinjak, koji je m
islio da èièa Gorio spava, pusti momka da mu glasno isprièa ta- je uradio.
Gospodine, reèe on, prvo sam oti ao kod gospoðe grofice, s kojom nisam mogao da govor
im, jer je bila u velikom poslu sa svojim mu em. Kako sam ja navaljivao, pojavio s
e sam gospodin de Resto i rekao mi ovako: Gospodin Gorio umire? Pa to je najpamet
nije to mo e da uèini. Gospoða de Resto mora da ostane da posvr avamo neke va ne poslove;
oæi æe kad budemo gotovi." Taj gospodin bio je vrlo ljut. Kad sam htio da izaðem, gosp
oða uðe u predsoblje kroz jedna vrata koja nisam primijetio i reèe mi: Kristofe, reci m
om ocu da se raspravljam s mu em i da ne mogu doæi; u pitanju je ivot ili smrt moje d
jece; ali èim sve bude okonèano, doæi æu." Sa gospoðom baronicom bilo je drukèije! Niti sam
je vidio, niti sam razgovarao s njom. ,,A, rekla mi je sobarica, gospoða se vratil
a sa bala u pet i èetvrt, i sad spava; izgrðiæe me ako je probudim prije dvanaest sati
. Kad bude zazvonila, ja æu joj ikazati da je njenom ocu gore. Uvijek ima vremena
da joj se saop ti rðava vijest." Uzalud sam molio. Jest, hoæe ! Tra io sam da govorim sa b
aronom, ali on je bio izi ao.
Ni jedna njegova kæi neæe doæi! uzviknu Rastinjak. Pisaæu i jednoj i drugoj.
Ni jedna, odgovori starac i uspravi se u postelji. Imaju posla, spavaju, neæe doæi.
Znao sam ja to. Tek na samrti doznajemo ta su to djeca. A, prijatelju, nemojte s
e eniti, nemojte imati djece! Vi njima dajete ivot, ona vas tjeraju u grob. Vi nji
h uvodite u svijet, ona vas tjeraju iz njega. Ne, one neæe doæi! Znam ja to veæ deset
godina. Pomi ljao sam na to ponekad, ali nisam smjeo da vjerujem.
248
Dvije suze okvasi e njegova dva oka, ali ne poteko e.
A da sam bogat, da sam saèuvao svoje imanje, da im ga nisam dao, one bi bile tu, o
basipale bi me svojim poljupcima, stanovao bih u nekoj lijepoj kuæi, imao bih lije
pe sobe, sluge i vatre; one bi bile uplakane, sa svojim mu evima, sa svojom djecom
. Imao bih sve to. A ovako, ni ta. Novac sve daje, èak i kæeri. O, gdje li je moj nova
c? Da sam imao blaga da im ostavim, one bi me previjale i njegovale; ja bih njih
slu ao i gledao. A, drago moje dijete, moje jedino dijete, vi e volim to sam napu ten
i jadan! Kad bijednika vole, onda je on bar uverjen da ga vole. Ne, volio bih da
sam bogat, onda bih njih vidio. Ali, ko zna? Obje imaju kameno srce. Ja sam ih
suvi e volio, zato one mene ne vole. Otac treba uvijek da bude bogat, da dr i svoju
djecu na uzdi kao podmukle konje. A ja sam kleèao pred njima. Bijednice! Lijepo su
krunisale svoje desetogodi nje pona anje prema meni. Da znate kako su bile nje ne i p
a ljive prema meni u prvo vrijeme poslije udaje! (O, stra no boli!) Dao sam i jednoj
i drugoj skoro po osam sotina hiljada franaka, zato nisu smjele da budu tako gr
ube prema meni, a njihovi mu evi jo manje. Doèekivale su me sa: Dobri moj oèe, mili moj
oèe." Za mene je uvijek bilo postavljeno kod njih. Ruèa-vao sam i s njihovim mu evima
koji su mi ukazivali po tovanje. Izgledalo je da imam jo imanja. Za to? Ni ta nisam gov
orio o svojim poslovima, èovjek koji daje po osam stotina hiljada franaka svojim kæe
rima zaslu uje da ga paze. I bili su prema meni i nje ni i pa ljivi, ali to je bilo zb
og mog novca. Ne valja svijet. Ja sam s tim naèisto. Vodili su me kolima u pozori te
, i uveèe sam ostajao kod njih do mile volje. Zatim, govorile su da su moje kæeri, p
riznavale su me za oca. Jo sam ja o trouman, sve sam zapazio. Sve je to bilo zbog m
og novca i srce mi se kidalo. Vidio sam ja da hoæe samo da mi zama u oèi; ali zlu nije
bilo lijeka. Nisam se
249
kod njih osjeæao tako ugodno kao za na im stolom ovdje. Nisam umio da razgovaram s n
jima. A kad bi neko upitao tiho moje zetove: Ko je onaj gospodin? To je èièa parajli
ja, bogat je. A, tako! odgovarali su i posmatrali me s po tovanjem koje se ukazuje
novcu. Ali, ako sam im ponekad i smetao, ja sam skupo plaæao svoje mane! Uostalom
, ko je savr en? (Glava mi se pretvorila u ranu!) Sad se borim sa samrtnim mukama,
dragi gospodine E ene. Ali to nije ni ta u poreðenju sa bolom koji mi je prièinila Anas
tazija kad mi je prvi put pogledom stavila na znanje da sam rekao nekakvu glupos
t koja je poni ava: kad me je pogledala kao da mi je zabola no u srce. Htio sam da
saznam ta sam pogrije io, a saznao sam da sam suvi an na zemlji. Oti ao sam sutradan De
lfini da se utje im, ali, eto, i tamo sam napravio neku glupost i naljutio je. Bio
sam kao lud. Èitavih osam dana nisam znao ta da radim. Nisam smio da im odem jer s
am se bojao njihovih prijekora. I tako su me kæerke izbacile iz svojih domova. O,
bo e moj, kad zna kakve sam muke i patnje podnosio; kad si izbrojao udarce no a koje
sam dobio za ono vrijeme za koje sam ostario, promijenio se, atro se, posijedjeo,
za to me sada muèi ? Dosta sam iskajao grijehe to sam suvi e volio svoje kæeri. Dobro su
e osvetile mojoj ljubavi, muèile su me kao krvnici. Ali eto, oèevi su vrlo glupi! Ja
sam ih mnogo volio i vratio im se kao kockar kartama. Moje su kæeri bile moj poro
k, moje ljubavnice, sve to sam imao. I jednoj i drugoj trebalo je pone to, poneki n
akit; to su mi saop tavale njihove sobarice, i ja sam davao da bi me lijepo primal
e! Ali su mi ipak odr ale nekoliko pri-dika o mom pona anju u dru tvu. Ubrzo su poèele d
a me se stide. Tako je to kad se lijepo vaspitavaju djeca. U mojim godinama, meðut
im, ja nisam mogao iæi u kolu. (U asno me boli, bo e moj! Ljekara! Ljekara! Kad bi mi
otvorio lubanju, manje bih patio.) Kæeri moje,
250
kæeri moje, Anastazija, Delfina! Hoæu da ih vidim. Po aljite policiju po njih, dovedit
e ih silom! Pravda je na mojoj strani, i priroda, i zakon, sve. Ja protestujem.
Domovina æe propasti ako oèeve budu prezirali. To je jasno. Dru tvo i svijet zavise od
oèinstva, sve æe propasti ako djeca ne vole svog oca. O, da ih vidim, da ih èujem, sv
ejedno ta æe mi reæi, samo da èujem njihov glas, naroèito Delfinin, to æe mi ubla iti bolo
Ali im recite, kad budu ovdje, da me ne gledaju onako hladno po svom obièaju. A,
dobri prijatelju, gospodine E ene, vi ne znate ta to znaèi kad topli pogled odjednom
postane leden. Od onog dana otkad me njihove oèi nisu vi e obasjavale, ja znam samo
za vjeèitu zimu; imao sam samo da patim, i patio sam! ivio sam da me poni avaju i vri
jeðaju. Ja ih silno volim i zato sam podnosio sve uvrede zbog ponekog jadnog i sra
motnog zadovoljstva koje su mi prodavale. Zar otac potajno da viða svoje kæeri! Ja s
am njima dao cio svoj ivot, a one neæe danas da rtvuju radi mene ni jedan sat. edan s
am, gladan sam, srce mi èezne, one neæe doæi da mi olak aju samrtne muke, jer ja osjeæam d
a umirem. Ali zar one ne znaju ta znaèi gaziti po lesu svog oca! Ima boga na nebu,
on æe sam osvetiti nas oèeve. O, one æe doæi! Hodite, ljubljene moje, hodite da poljubit
e posljednji put svog oca, on æe se pomoliti bogu za vas, reæi æe mu da ste bile dobre
kæeri, on æe vas braniti. Na kraju krajeva, vi niste krive. One su nevine, prijatel
ju! Recite cijelom svijetu, neka ih niko ne osuðuje zbog mene. Ja sam za sve kriv,
ja sam ih nauèio da me vrijeðaju. Ja sam to volio. To se nikoga ne tièe, ni na zemlji
, ni na nebu. Bog bi bio nepravedan kad bi ih kaznio zbog mene. Ja nisam umio da
podesim svoje pona anje, uèinio sam glupost kad sam se odrekao svojih prava. Ja bih
se ponizio zbog njih! ta æete! I najbolju narav, i najbolju du u pokvarila bi oèinska
dobrota. Ja sam bijednik, ja sam pravedno ka njen. Ja
251
sam kriv to su mi kæerke raspu tene, ja sam ih razmazio. One sada tra e zadovoljstva ka
o to su nekada tra ile bombone. Ja sam im uvijek dozvoljavao da zadovolje svoje dje
vojaèke prohtjeve. Kad im je bilo petnaest godina, imale su kola! Sve im je èinjeno.
Ja sam jedini krivac, ali krivac iz ljubavi. Njihov glas mi je otvarao srce. Èuje
m ih, dolaze. A, da, one æe doæi. Zakon nala e da djeca prisustvuju oèevoj smrti, a zako
n je na mojoj strani. Neæe biti skupo. Ja æu platiti kola. Pi ite im da imam milion da
im ostavim! Èasna rijeè. Otiæi æu u Odesu da pravim makarone. Znam kako se prave. Zarad
iæu milione. Niko na to nije mislio. A neæe se kvariti prilikom prenosa kao ito ili b
ra no. E, e, na krobu se mogu dobiti milioni! Neæete slagati, ka ite im milioni, pa ako
doðu makar iz gramzivosti, vi e volim da me varaju, vidjeæu ih. Hoæu moje kæeri! Ja sam i
h stvorio! One su moje! reèe on i uspravi se u postelji, pokazujuæi E enu glavu sa bij
elom razbaru enom kosom koja je prijetila.
Umirite se, reèe mu E en, dobri moj èièa Gorio, ja æu im pisati èim se Bjan on vrati; ot
njih ako ne doðu.
Ako ne doðu? ponovi starac jecajuæi. Ali ja æu umrijeti, umrijeæu od bijesa, od bijesa!
Obuzima me bjesnilo! U ovom trenutku vidim cio svoj ivot. Ja sam prevaren! One m
e ne vole, nisu me nikad ni voljele! To je jasno. Kad nisu do le, neæe ni doæi. to du e b
udu oklijevale, te e æe se odluèiti da mi prirede tu radost. Poznajem ja njih. One nik
ad nisu umjele da pogode kad sam alostan, kad patim, kad mi ne to treba, pa neæe ni s
ada pogoditi da umirem. One ne znaju ni koliko ih volim. Da, vidim ja to, toliko
su navikle da im i du u svoju dajem te ne cijene ono to èinim za njih. Da su za eljele
da mi izvade oèi, ja bih im rekao: Izvadite ih!" Suvi e sam glup. One misle da su sv
i oèevi kao njihov. Treba uvijek da se dr imo na cijeni. Osvetiæe me
252
njihova dijeca. U njihovom je interesu da doðu. Recite im da æe i one ovako izdahnut
i. One èine sva zloèinstva u jednom jedinom. Idite i ka ite im da æe ubiti oca ako ne doðu
. Ali one su izvr ile dosta zloèina i bez toga. Viknite im kao ja: Ej, Nazi! Ej, Delf
ina! Doðite ocu koji je bio tako dobar prema vama, a .jada pati!" Ni ta, niko. Zar d
a lip em kao pseto? Eto, kako su me nagradile, napustile su me. To su bestidnice,
zlikovci, ja ih prezirem i proklinjem; ustajaæu i noæu iz groba da ih ponovo prokune
m, jer najzad, prijatelju, zar nisam u pravu? One se pona aju ne mo e biti gore! Ali
ta ja to govorim? Zar mi niste rekli da je Delfina tu? Ona je bolja. A vi, E ene,
vi ste moj sin! Volite je i budite joj otac. Ona druga je veoma nesreæna. A njihov
a imanja! A, bo e moj! Ja izdi em, stra no me boli! Odsijecite mi glavu, ostavite mi s
amo srce.
Kristofe, idite i zovite Bjan ona, uzvilknu E en, upla en starèevim jadikovanjem i jauc
ima, a meni dovedite kola.
Idem po va e kæeri, dobri moj èièa Gorio, i do-ve æu ih.
Silom, silom! Pozovite vojsku, policiju, sve, sve! reèe on gledajuæi E ena posljednji
m pogledom u kom je jo bilo svijesti. Ka ite vladi, dr avnom tu iocu, da mi ih dovedu,
ja to zahtijevam!
Pa vi ste ih prokleli.
Ko to ka e? odgovori starac prenera en. Vi znate da ih ja volim, da ih obo avam! Ozdr
aviæu ako ih vidim... Idite, dobri moj susjede, drago moje dijete, idite, vi ste d
obri; htio bih da vam zahvalim, ali nemam ta da vam dam osim blagoslova jednog sa
mrtnika. A, htio bih da vidim bar Delfinu, da joj ka em da vam se ona odu i mjesto m
ene. Ako ona druga ne mo e, dovedite mi nju. Recite joj da je neæete vi e voljeti ako
ne bude htjela da doðe. Ona vas toliko voli da æe doæi.
253
Dajte mi da pijem, izgorje mi utroba! Metnite mi ne to na glavu. Osjeæam da bi me sp
asla ruka mojih kæeri... Bo e moj. Ko æe im povratiti imanja ako ja umrem? Zbog njih æu
otiæi u Odesu da pravim rezance.
Popite ovo! reèe E en podi uæi samrtnika, i prihvati ga lijevom rukom dok je u desnoj d
r ao solju punu teja.
¦ Vi sigurno volite svoje roditelje, reèe starac ste uæi slabaèkom rukom E enovu ruku. Zna
li vi da æu umrijeti, a neæu vidjeti svoje kæeri? Bio sam uvijek edan, a nikad nisam pi
o; eto kako sam ivio posljednjih deset godina .. . Moji su zetovi ubili moje kæeri.
Da, ja sam ostao bez kæeri poslije njihove udaje. Oèevi, tra ite od Skup tine da donese
zakon o braku! Najzad, nemojte udavati kæeri ako ih volite. Zet je zlikovac koji
sve iskvari kod jedne djevojke, sve ukalja. Neka se ukine brak! On nam otima kæeri
, i mi umiremo daleko od njih. Donesite zakon o umiranju oèeva. To je stra no. Osvet
a! To im moji zetovi ne daju da doðu. Ubijte ih! Smrt Restou, smrt Alza aninu, oni s
u moje ubice! Smrt ili moje kæeri! A, svr eno je, umrijeæu bez njih! One! Nazi, Fi
fina, ta hodite! Va tata odlazi...
Dobri moj èièa Gorio, sti ajte se, budite mirni, ne uzrujavajte se, ne mislite.
Ne vidjeti ih, to su samrtne muke!
Vidjeæete ih.
¦ Zaista! uzviknu starac sav izgubljen. O, da ih vidim! Da ih vidim i da im èujem gla
s. Umrijeæu sreæan. Eto, ne tra im vi e da ivim, nije mi se vi e ni ivjelo, zlopatio sam
sve vi e. Ali samo da ih vidim, da dodirnem njihove haljine, ah, samo njihove halj
ine, to je malo, ali tek da osjetim ne to njihovo! Dajte mi njihovu kosu ... osu
...
Pade nièice na uzglavlje kao da je maljem udaren. Ruke je pokretao po pokrivaèu kao
da je tra io kosu svojih kæeri.
254
Blagosiljam ih, reèe on napre uæi se, blagosiljam. Odjednom se skljoka. Ba tada uðe Bja
n.
Sreo sam Kristofa, reèe on, odmah æe ti dovesti kola. Zatim pogleda bolesnika i pod
i e mu silom oène kapke. Dva studenta primjeti e da mu je jedno oko tamno i bez ivosti.
Neæe vi e doæi k sebi, reèe Bjan on, ne vjerujem. Dohvati mu bilo, opipa ga i spusti ruk
starcu na srce.
Na nesreæu i puls i srce rade; ali s obzirom na stanje u kom se nalazi, bolje bi
bilo da umre!
¦ Tako je, reèe Rastinjak.
ta je tebi? Poblijedio si kao krpa.
Prijatelju, slu ao sam jauke i jadikovanja. Ima boga! O, da, ima boga, stvorio je
on neki bolji svijet, inaèe ivot na zemlji ne bi imao nikakvog smisla. Da sve ovo
nije tako alosno, ja bih se zaplakao, ali ovako sam oguglao.
Slu aj, trebaæe nam vazdan kojeèega; gdje æemo naæi novca?
Rastinjak izvadi svoj sat.
Evo, zalo i ga odmah. Ne mislim da se zadr avam uz put, da ne izgubim ni jedan minu
t vremena, a moram i da saèekam Kristofa. Nemam ni pare, a trebaæe da platim koèija u ka
d se vratim.
Rastinjak strèa niza stepenice i ode gospoði de Re-sto, u Helderovu ulicu. Uz put, n
jegova ma ta, potresena stra nim prizorom koji se odigrao pred njim, jo vi e razjari nj
egov gnjev. Kad je u ao u predsoblje i zatra io gospoðu de Resto, odgovori e mu da ne pr
ima nikoga.
Ali, reèe on lakeju, poslao me je njen otac koji je na samrti.
Gospodine, nama je gospodin grof strogo naredio.
255
Ako je tu gospodin de Resto, recite mu u kakvom se stanju nalazi njegov tast i
obavijestite ga da je potrebno da ovog èasa govorim s njim.
E en je dugo èekao.
Mo da umire ovog trenutka, pomisli on. Lakej ga uvede u prvi salon gdje ga gospod
in de
Resto doèeka stojeæi kraj kamina u kom nije bilo vatre i ne ponudi ga da sjedne.
Gospodine grofe, reèe mu Rastinjak, gospodin va tast umire u ovom trenutku u jedno
m bijednom æu-mezu, bez pare, bez drva; on je na izdisaju i eli da vidi svoje kæeri..
.
Gospodine, odgovori mu hladno grof de Resto, mogli ste zapaziti da ne marim mno
go gospodina Gorioa. On je iskvario gospoðu de Resto, unesreæio mene i naru io moj dom
aæi mir. Meni je sasvim svejedno da li æe on umrijeti ili ivjeti. Eto, tako ja mislim
o njemu. Svijet me mo e osuðivati, ja prezirem tuðe mi ljenje. Sada imam va nijih poslova
nego da vodim raèuna o tome ta æe o meni misliti glupaèi i beznaèajni ljudi. to se tièe
poðe de Resto, ona nije u stanju da iziðe. Uostalom, ja je ne pu tam odavde. Recite nj
enom ocu da æe doæi da ga obiðe èim bude ispunila svoje du nosti prema meni i mom djetetu.
Ako voli svog oca, mo e biti slobodna poslije nekoliko trenutaka ...
Gospodine grofe, nije moje da sudim o va em dr anju, vi ste gospodar svoje ene; ali
mislim da mogu raèunati na va e po tenje? Obeæajte mi samo da æete joj reæi da æe njen otac
danas umrijeti i da ju je veæ prokleo to nije kraj njega!
Recite joj to vi sami, odgovori gospodin de Resto zaèuðen gnjevom koji se ispoljio
u E enovom glasu.
Grof odvede Rastinjaka u salon u kom je grofica obièno provodila vrijeme: bila je
uplakana i zavaljena u naslonjaèu kao ena koja eli da umre. On se sa ali na nju. Prije
no to se okrenula Rastinjaku, ona pogleda
256
svog mu a boja ljivim pogledom koji je pokazivao da je njena snaga sasvim malaksala
uslijed du evnog i tjelesnog ugnjetavanja. Grof odmahnu glavom, te se ona oslobodi
i poèe govoriti.
Gospodine, sve sam èula. Recite mom ocu da bi mi oprostio kad bi znao u kakvom se
polo aju nalazim. Nisam se nadala ovom muèenju, ono prevazilazi moje moæi, gospodine,
ali æu ipak izdr ati do kraja, reèe ona svom mu u. Ja sam mati. Recite mom ocu da nema t
a da mi zamjeri, iako izgleda da ima za to razloga, doviknu ona oèajno studentu.
E en pozdravi supruge, prozrev i u kakvom je opasnom stanju ova ena, i ode zaprepa æen. D
r anje gospodina de Resto pokazalo mu je da je svako njegovo posredovanje uzaludno
, i bilo mu je jasno da Anastazija nije vi e slobodna. On odjuri do gospoðe de Nisen a
n i zateèe je u postelji.
Nije mi dobro, jadni moj prijatelju, reèe mu ona. Nazebla sam kad sam se vraæala sa
bala, bojim se da nemam zapaljenje pluæa i sad oèekujem ljekara ...
Da ste i na samrti, reèe E en prekidajuæi je, trebalo bi da otpuzite do va eg oca. On v
as zove! Kad biste mogli èuti njegov najslabiji jauk, ozdravili biste.
E ene, moj otac jamaèno nije toliko bolestan koliko vi ka ete; ali ja bih bila vrlo n
esreæna ako bih se vama zamjerila, i poslu aæu vas. Znam da bi on pre-svisno od alosti
kad bi moja bolest postala opasna po ivot usljed ovog izlaska. Dakle, doæi æu odmah p
oslije ljekarskog pregleda. A gdje vam je sat, reèe ona vide-æi da nema lanca. E en po
crvenje. E ene, E ene, ako ste ga veæ prodali, izgubili... O, to bi bilo vrlo ru no.
Student se nagnu nad postelju i pro aputa Delfini: elite li da znate? Onda èujte! Va o
tac nema za ta da kupi pokrov u koji æe ga uviti veèeras. Zalo io sam va sat, jer nisam
imao ni pare.
17 Cica Gorio
257
Delfina odmah skoèi iz postelje, otrèa do svog pisaæeg stola, uze iz njega kesu i pru i
je Rastinjaku. Zatim zazvoni i povika: Idem, idem, E ene. Ostavite me da se obuèem;
ta bila bih pravo èudovi te! Idite vi, ja æu stiæi prije vas! Tereza, zovnu ona svoju
sobaricu, recite gospodinu de Nisen anu da odmah doðe. E en, sreæan to mo e javiti sa
rtniku da æe mu jedna kæi doæi, sti e gotovo radostan u Ulicu Nev- Sent-Zenevjev. Zavuèe r
uku u kesu da odmah plati koèija u. U kesi te mlade, tako bogate i tako otmjene ene,
bilo je sedamdeset franaka. Kad se popeo gore, zatekao je Bjan ona kako pridr ava èièa-G
orioa koga je operisao bolnièki hirurg, u prisustvu ljekara. Pekli su mu leða lapiso
m. To je bio posljednji lijek za koji zna nauka, ali lijek bez pomoæi.
Osjeæate li togod? zapita Ijekar. Èièa Gorio, spaziv i studenta, odgovori:
One dolaze, je 1' te?
Mo e se jo i izvuæi, reèe hirurg, govori.
Jeste, odgovori E en, Delfina æe sad doæi.
 Da, reèe Bjan on, govorio je o svojim kæerima, za kojima vapije kao èovjek nabijen na k
olac za malo vode.
Stanite, reèe Ijekar hirurgu, nema mu vi e pomoæi, ne mo emo ga spasti.
Bjan on i hirurg vrati e samrtnika u neèistu postelju.
Ipak, trebalo bi ga presvuæi, reèe Ijekar. Iako nema nikakve nade, èovjek je. Ja æu opet
navratiti Bjan one, reèe studentu. Ako bude jaukao, stavite mu opijuma na dijafragm
u.
Hirurg i Ijekar odo e.
Samo hrabro, E ene, sinko moj! reèe Bjan on Rastinjaku kad su ostali sami. Treba mu ob
uæi bijelu ko ulju i promijeniti posteljno rublje. Reci Silviji da donese èar ave i da n
am pomogne.
258
E en siðe i zateèe gospoðu Voker gdje postavlja sa Silvijom. Poslije prvih rijeèi koje joj
je Rastinjak rekao, udovica mu priðe sa kiselo-slatkim izrazom na licu, kao pla lji
va prodavaèica koja ne bi htjela ni da izgubi svoj novac, ni da naljuti svog kupca
.
Dragi moj gospodine E ene, odgovori ona, vi znate isto tako kao i ja da
èièa Gorio nema vi e ni prebijene pare. Ako bih dala èar ave za èovjeka koji tek to nij
zdahnuo, upropastili bi se, a jedan se i onako mora rtvovati za pokrov. Vi mi veæ
dugujete sto èetrdeset i èetiri franka, jo neke sitnice, svijeæu koju æe vam dati Silv
ija, sve æe to iznijeti bar dvije stotine franaka koje jedna sirota udovica, ka
o to sam ja, nije u stanju da izgubi. Budite pravedni, gospodine E ene, ja sam in
aèe dosta izgubila za ovih pet dana otkako se nesreæa okomila na moju kuæu. D
ala bih deset talira da je taj starac oti ao prije nekoliko dana, kao to ste govo
rili. To utièe na moje ukuæane. Ja bih ga za bagatelu prenijela u bolnicu. Najzad, s
tavite se u moj polo aj. Moj pansion prije svega, jer od njega ivim. E en se brzo pop
e u sobu èièa-Gorioa.
Bjan one, a novac od sata?
Tu je na stolu, ostalo mi je jo trista ezdeset i nekoliko franaka. Od onoga to sam
dobio isplatio sam sva na a dugovanja. Zalo nica je ispod novca.
Evo, gospoðo, naplatite se, reèe Rastinjak koji sletje niza stepenice. Gospodin Gor
io neæe jo dugo ostati kod vas, a ja...
Da, iziæi æe odavde, ali mrtav, jadnik, reèe ona i izbroja dvije stotine franaka, i v
esela i tu na.
Da svr imo, reèe Rastinjak.
Silvija, donesite èar ave i idite gore da pomognete gospoði.
Neæete zaboraviti Silviju, do anu gospoða Voker E enu, veæ dvije noæi ne spava.
17»
259
Èim E en okrenu leða. starica potrèa kuvarici. Uzmi prevrnute èar ave iz sobe broj sedam.
oni su dobri za mrtvaca, apnu joj.
E en se popeo uz nekoliko stepenica i nije èuo rijeèi stare gazdarice.
Hajde, reèe mu Bjan on, da mu obuèemo ko ulju. Dr i ga pravo.
E en stade kod uzglavlja i podi e samrtnika kome Bjan on skide ko ulju. Starac stavi ruk
u na grudi kao da je htio da ne to pritisne i poèe jaukati alosno i nerazgovjet.no, k
ao ivotinje kad izra avaju neki veliki bol.
O! o! reèe Bjan on, tra i veri icu od kose i medaljon koji smo mu skinuli maloèas, kad s
o ga gorjeli lapisom. Siromah èovjek! treba mu to vratiti. Tu je na kaminu.
E en uze veri icu ispletenu od plavo-pepeljaste kose. To je bez sumnje bila kosa gos
poðe Gorio. Na jednoj strani medaljona bilo je ispisano: Anastazija, a na drugoj:
Delfina. To je bila slika njegova srca koja mu je uvijek bila na srcu. Uvojci ko
se bili su bez sumnje odsjeèeni jo u ranom djetinjstvu dviju djevojèica, jer su bili
veoma meki. Kad medaljon dodirnu starèeve grudi, on duboko uzdahnu izra avajuæi neko j
ezivo zadovoljstvo. To je bio posljednji odjek njegove osjeæajnosti koja kao da se
povlaèila u nepoznato sredi te iz kog potièu i kuda se vraæaju na e naklonosti. Njegovo z
grèeno lice dobi izraz neke boleæive radosti. Ova neobièno osjeæajna snaga koja je nad ivj
ela misao silno je potresla oba studenta i oni proli e tople suze na samrtnika koj
i jeknu od silnog zadovoljstva.
Nazi! Fifina! reèe on.
Jo je iv, reèe Bjan on.
 ta æe mu ivot? upita Silvija.
Da pati, odgovori Rastinjak.
260 '
*'
Po to je svom drugu dao znak da se ugleda na njega, Bjan on kleknu i poduhvati boles
nika ispod koljena, a Rastinjak uèini to isto s druge strane postelje i podvuèe mu r
uke ispod leða. Silvija je bila tu i èekala da izvuèe èar ave kad podignu samrtnika i da i
h zamijeni onima koje je donijela. Cièa Gorio, zacijelo prevaren onim suzama, prik
upi svu svoju snagu, ispru i ruke i dodirnu sa obe strane postelje glave dva stude
nta, zgrabi ih silno za kosu i jedva izusti: Ah! Anðeli moji! Sa ove dvije dirljiv
e rijeèi odletje i njegova du a.
Jadnik! reèe Silvija dirnuta ovim posljednjim uzvikom koji je izra avao jedno uzvi en
o osjeæanje koje je najgroznija i najnesmi ljenija obmana ushitila posljednji put.
Posljednji uzdah ovog oca morao je biti uzdah radosti. On je bio izraz cijelog n
jegovog ivota, jer se i tada prevario. Èièa-Gorioa ponovo pobo no polo i e na postelju. Od
tog trenutka na njegovom licu bolno se odra avala borba izmeðu ivota i smrti u tijelu
koje nije vi e imalo svijesti o ljudskom zadovoljstvu ili bolu. Smrt je bila samo
pitanje vremena.
Ostaæe ovako nekoliko sati i niko neæe primijetiti kad je umro; neæe biti ni hropca.
Mozak je potpuno zahvaæen.
U tom trenutku, na stepenicama se zaèu e koraci zadihane ene.
Zakasnila je, reèe Rastinjak.
To nije bila Delfina, nego Tereza, njena sobarica.
Gospodine E ene, reèe ona, gospodin i gospoða ljuto su se zavadili zbog novca koji je
jadna gospoða tra ila za svog oca. Ona se onesvijestila, do ao je ljekar, morao je da
joj pusti krv, ona je vikala: Moj otac umire, hoæu da vidim tatu!" alosno je bilo s
lu ati njen vrisak.
262
Dosta, Tereza. Sad je dockan i kad bi do la. Gospodin Gorio izgubio je svijest.
Jadni gospodin, tako je bolestan! reèe Tereza.
Ja vam vi e nisam potrebna, moram da gledam ruèak, sad je èetiri i po sata, reèe Silvij
a koja se, na vrh stepenica, zamalo ne sudari sa gospoðom de Resto.
Grofica je izgledala ozbiljna i stra na. Ona pogleda samrtnièku postelju, koju je sl
abo posvjetljavala jedna svijeæa, i bri nu u plaè kad spazi lice svog oca na kom su se
pokazivali posljednji trzaji ivota. Bjan on se skloni iz uviðavnosti.
Nisam pobjegla na vrjeme, reèe grofica Rasti-njaku.
U znak odobravanja, student klimnu glavom veoma tu no. Gospoða de Resto uze oèevu ruku
i poljubi je.
Oèe, oprosti mi! Govorili ste da bi vas moj glas dozvao iz groba. O ivite onda za èas
ak da blagoslovite va u kæerku pokajnicu. Èujte me. To je stra no! Samo me vi mo ete blago
sloviti na ovom svijetu. Svi me mrze, samo me vi volite. Omrznuæe me i moja djeca.
Povedite me sa sobom, ja æu vas voljeti i njegovati. Ne èuje vi e, ja sam luda. Ona p
ade na koljena i gleda e, kao izvan sebe, ovaj bijedni le . Moja je nesreæa potpuna, r
eèe ona gledajuæi E ena. Gospodin de Traj je oti ao i ostavio grdne dugove, a doznala sa
m i da me je varao. Mu mi nikad neæe oprostiti, a sav moj imetak nalazi' se u njego
vim rukama. Nièemu se vi e ne nadam. Avaj! Radi kog sam iznevjerila jedino biæe (ona p
okaza svog oca) koje me je obo avalo! Ja sam bestidnica, nisam umjela da ga cijeni
m, odbila sam ga od sebe i zadavala mu silne muke!
On je to znao, reèe Rastinjak.
U tom trenutku èièa Gorio otvori oèi, ali to je bila posljedica grèa. Taj pokret koji je
dao nade grofici, bio je isto tako stra an kao i samrtnikovo oko.
262
Da li bi me èuo? uzviknu grofica. Ne, reèe u sebi i sjede kraj njega.
Po to je gospoða Resto izjavila da eli da èuva svog oca, E en siðe da se malo zalo i. Ukuæ
u se veæ okupili.
Dakle, reèe mu slikar, èini mi se da æemo gore imati smrtoramu?
arle, reèe mu E en, mislim da biste mogli da se egaèite s neèim manje alosnim.
Zar se ovdje ne mo emo vi e smijati? nastavi slikar. Sta mari kad Bjan on ka e da je èiè
zgubio svijest?
I tako æe umrijeti kao to je i ivio, reèe èinovnik muzeja.
 Otac je umro! vrisnu grofica.
Na taj stra ni vrisak, Silvija, Rastinjak i Bjan on odo e gore i zateko e gospoðu de Resto
onesvije æenu. Kad su je osvijestili, odnije e je u kola koja su je èekala. E en je preda
de Terezi i naredi joj da je vodi gospoði de Nisen an.
Svr eno je s njim, reèe Bjan on silazeæi.
Izvolite, gospodo, reèe gospoða Voker, ohladiæe se èorba.
Dva studenta sjedo e jedan do drugog.
ta treba sad raditi? reèe E en Bjan onu.
Ja sam mu sklopio oèi i lijepo ga namjestio. Kad op tinski ljekar utvrdi smrt koju æe
mo prijaviti, uvi-æemo ga u pokrov i sahraniti. ta bi drugo?
Neæe vi e mirisati hljeb ovako, reèe neko za stolom, podra avajuæi starca.
Zaboga, gospodo, reèe nastavnik, ostavite jednom tog èièa-Gorioa, dosta je bilo govor
a o njemu, evo cio sat kako se samo o njemu prièa. Na divni Pariz ima to preimuæstvo
to èovjek mo e u njemu da se
263
rodi, da ivi i da umre a da niko za to i ne zna. Koristimo se blagodetima civiliz
acije. Danas je umrlo njih ezdeset, hoæete li da oplakujemo sve pari ke grobove? Ako
je èièa Gorio odapeo, tim bolje po njega! Ako ga toliko volite, idite pa ga èuvajte, a
nas ostavite da jedemo na miru.
Tako je, reèe udovica, za njega je bolje to je umro! Èini mi se da je jadnik imao dos
ta nevolja u ivotu.
To je bio jedini posmrtni govor ovom biæu koje je za E ena olièavalo oèinstvo. Petna
est ukuæana poèe e da razgovaraju kao obièno. Kad su E en i Bjan on prestali da jedu, zveke
vilju aka i ka ika, smijeh i razgovor, razni izgledi tih alapljivih i ravnodu nih lic
a, njihova bezbri nost, sve ih to sledi od u asa. Oni iziðo e da potra e sve tenika koji æe
ovesti noæ kraj pokojnika i èitati molitve. Trebalo je da odaju starcu posljednju po t
u sa ono malo para to su imali. Oko devet èasova uveèe polo i e starca na odar, izmeðu dvi
e svijeæe, u praznoj sobi, i jedan sve tenik doðe i sjede pored njega. Prije no to je l
egao, Rastinjak zapita sve tenika koliko æe stati opijelo i sprovod, pa onda napisa
nekoliko rijeèi baronu de Nisen anu i grofu de Resto moleæi ih da po alju svoje lj
ude koji æe izmiriti sve izdatke oko sahrane. On im posla Kristofa, zatim le e
i zaspa mrtav umoran. Sutradan ujutru Bjan on i Rastinjak morali su sami otiæi
da prijave starèevu smrt koju Ijekar utvrdi oko podne. Dva sata poslije toga, po to
zetovi nisu poslali novac niti je ko do ao u njihovo ime, Rastinjak je morao
da plati sve teniku. Kako je Silvija tra ila deset franaka da starca uvije i u ije u p
okrov, E en i Bjan on izraèuna e da æe s mukom moæi da podmire sve tro kove ako im pokojni
i roðaci ne priteknu u pomoæ. Medicinar primi na sebe da sam stavi le u jedan bijedni
mrtvaèki kovèeg koji je jevtino kupio u svojoj bolnici. Da se osvetimo onim
nevaljalcima, reèe on
264
E enu. Idi zakupi jednu parcelu za pet godina na Per-la eskom groblju, i poruèi opijel
o i pogreb treæeg reda. Ako zetovi i kæeri ne budu htjeli da ti vrate novac koji si
dao, naredi da se ureze na grobu: Ovdje poèiva gospodin Gorio, otac grofice de Rest
o i baronice de Nisen an, sahranjen o tro ku dva studenta."
E en je poslu ao svog prijatelja tek po to je uzaludno i ao prvo gospodinu i gospoði de Ni
sen an a zatim gospodinu i gospoði de Resto. Dopirao je samo do vrata. Vratari su im
ali stroga nareðenja.
Gospodin i gospoða, govorili su oni, ne primaju nikoga; njima je umro otac pa su u
velikoj alosti.
E en je bio dovoljno upoznao pari ki svijet te nije htio da navaljuje. On osjeti sil
an bol kad vidje da ne mo e doæi do Delfine.
Prodajte neki nakit, napisa joj on kod vratara, da bi va otac bio pristojno ispraæen
do njegove vjeène kuæe."
On zapeèati pismo i zamoli baronovog vratara da ga preda Terezi za njenu gospoðu; al
i vratar ga pre-dade baronu de Nisen anu koji ga baci u vatru. Po to je sve pripremi
o, E en se, oko tri èasa, vrati u graðanski pansion i zaplaka se kad pri ulazu spazi
mrtvaèki kovèeg, jedva pokriven crnom èojom, stavljen na dvije stolice u ovoj
pustoj ulici. Jedna ru na kro-pionica, koju jo niko ne bija e dotakao, bila je zamo-èena
u kalajisani bakarni sud, pun svete vodice. Èak ni na vratima nije bilo crne èoje.
To je bila sirotinjska smrt, bez sjaja, bez pratnje, bez prijatelja i roðak
a. Bjan on je morao da ostane u bolnici te pismom javi Rastinjaku ta je uradio u
crkvi. Dostavio mu je da bi opijelo bilo preskupo, da moraju da se zadovo
lje jev-tinijom veèernjom slu bom i da je poslao Kristofa s pi-samcetom u pogrebno p
reduzeæe. Ba kad je Rastinjak
265
dovr avao èitanje Bjan onovih vrljotina, on spazi u rukama gospoðe Voker medaljon sa zlat
nim ivicama u kom je bila kosa dviju kæeri.
Kako ste smjeli to da uzmete? reèe joj on.
Pa valjda ne mislite s ovim da ga sahranite? odgovori Silvija. To je od zlata.
Nego ta! odgovori E en ljutito. Neka bar odnese sobom jedinu stvar koja mo e da zami
jeni njegove kæeri.
Kad stigo e mrtvaèka kola, E en naredi da se digne kovèeg, otkova poklopac i s pobo no æu s
ti na starèeve grudi sliku iz doba kad su Delfina i Anastazija bile mlade, nevine
i èiste, i kad nisu mudrovale, kako je starac rekao u samrtnièkim mukama. Za kolima,
koja su nosila jadnika u crkvu Sent-Etjen di Mon, koja je najbli a Ulici Nev-Sent
-Zenevjev, i li su samo Rastinjak i Kristof, sa dva momka pogrebnog preduzeæa. Kad s
u tamo stigli, unije e kovèeg u nisku i mraènu kapelu. E en je uzalud tra io oèima oko crkv
ce kæeri èièa Gorioa ili njihove mu eve. On je bio sam sa Kristof om koji je mislio da t
reba da oda posljednju poèast èovjeku koji mu je dao nekoliko dobrih napojnica. Èekajuæi
dva sve tenika, pojca i crkvenjaka, Rastinjak sti te ruku Kristof u, ali nije mogao
da progovori ni jednu jedinu rijeè.
Da, gospodine E ene, reèe Kristof, bio je to dobar i po ten èovjek, uvjek pa ljiv u razg
voru, nikom nije naudio niti kome uèinio zla.
Sve tenik, pojac i crkvenjak doðo e i obavi e sve to se moglo za sedamdeset franaka u dob
a kad crkva nije toliko bogata da se besplatno moli bogu. Sve te-nici otpjeva e jeda
n psalm, Libera, de Projundis. Slu ba je trajala dvadeset minuta. Do la su samo jedn
a kola za jednog sve tenika i pojca, i oni prista e da prime E ena i Kristof a.
.
266
Po to nema pratnje, reèe sve tenik, mo emo iæi br e, da ne bismo zadocnjeli, veæ je pet i
ova. Ali ba onda kad su smjestili kovèeg u mrtvaèka kola, doðo e dvoja kola s grbovima gr
ofa de Resto i barona de Nisen an, ali prazna i otprati e mrtvaèki sanduk do groblja P
er-La ez. U est sati spusti e tijelo èièa-Gorioa u raku oko koje su bile sluge njegovih kæ
ri koji se izgubi e sa sve tenikom èim je odslu ena kratka molitva koju je platio studen
t. Dva grobara baci e nekoliko lopata zemje da pokriju kovèeg, pa se onda uspravi e, i
jedan zatra i napojnicu od Rastinja-ka. E en potra i u d epu ali ne naðe ni ta i morao je
a uzajmi franak od Kristofa. Poslije ovog dogaðaja koji je sam po sebi neznatan, E e
na obuze silna tuga. Dan je bio na izmaku, neki vla ni sumrak dra io je ivce. On se z
agleda u grob i sahrani u njemu svoju posljednju suzu koju je izazvalo sveto uzb
uðenje jednog èistog srca, suzu koja odleti na nebo èim pade na zemlju. On prekrsti ru
ke i zagleda se u oblake. Kristof ode kad ga vidje takvog.
Rastinjak, ostav i sam, poðe nekoliko koraka ka uzvi ici na groblju i spazi Pariz koji
se iskrivudano prote e obalama Sene i koji je veæ poèeo da se osvjetljava. Njegove se
oèi zaustavi e gotovo po udno na prostoru izmeðu Vandomskog stuba i Invalidskog doma, t
amo gdje ivi onaj otmjeni svijet u koji je htio da uðe. I on baci na tu umnu ko nicu p
ogled koji je, kako izgleda, unaprijed sisao med iz nje, i izusti ove znamenite
rijeèi: ,,A sad je na nas dvoje red!"
I, prvi korak njegova izazivanja kojima je prijetio dru tvu, bio je odlazak na ruèak
kod gospoðe de Nisen an.
a e, septembra 1834.
267
\
-^
¦..'¦ ¦¦ -
Onore de Balzak CIÈA GORIO
Izdavaè:
SOUR »SVJETLOST«, izdavaèka radna organizacija,
OOUR Tzdavaèka djelatnost, Sarajevo
Za izdavaèa: GAVRILO GRAHOVAC
Tehnièki urednik: L.TUBOMIR PILJA
Korektor: EFKO HRUSTANOVIÆ
tampa: SOUR »SVJETLOST« OOUR tamparija »Trebinje«
u Trebinju
Za tampariju: MIRALEM KOÆO
tampano u 10.000 primjeraka 1987. ISBN 86-01-01038-5