li drvene predm ete dnevne uporabe i
»mogli sitesnosti tak veliko tresko kaj
Josip TURKOVIĆ
Narodno likovno
stvaralaštvo
u Podravini
S tarin sk i lju d i srednje Podravine po
svojim izuzetnim stvaralačkim m oguć­
n o stim a i sposobnostim a u etnograf­
skom , folklornom i likovnom sm islu,
d akle po svojoj ku lturi, sp ad aju u ve­
liku porodicu nacionalne i slavenske
k u ltu re, čiji m aterijaln i ostaci u većini
slučajeva vuku svoje po d rijetlo iz pra-
h rv atsk e i praslavenske dom ovine. Ne
živeći zatvoreno, naša k u ltu ra je p rim a­
la u tjeca je različitih k u ltu rn ih sfera (pa-
leobalkanska, m editeranska, alpska,
tu rs k a i dr.) i na taj način bivala obo­
gaćivana.
Držeći se principa: ne dodavati i ne o-
duzim ati n išta onom e što je n aro d stvo­
rio, donosim svoja zapažanja onako ka­
ko sam ih čuo d vidio. Zbog m alog p ro ­
sto ra ovdje će u k ra tk o b iti riječ © na­
činu g rađ en ja i stanovanja starih Pod-
ravaca, rezb aren ju i u k rašav an ju , puč­
koj plastici i o p rip re m a n ju boja, bo­
je n ju d slik an ju na staklu. Donosim d iz­
b o r fotografija sačuvane m aterijalne
b aštin e d ru k o tv o rja, a služio sam se
štu ro m i uopćenom literaiturom , kaziva­
njem starih lju d i i m aterijaln im nalazi­
m a, kojih danas u p rirodnom okolišu i
p rim jen i više i nem a. V aljalo se sjetiti
i d jetin jstv a i n ije b aš ta k o davno kada
se još čulo klo p o tanje trlice, b u b an je
stope i klepet kolovrata u zim skim ve­
čerim a. To je doba slam enih krovova u
našim selim a ii m jestim a, pred en ja, tk a ­
n ja i p ra sta rih običaja. V rijem e kada
su dečki i muževi rezb arijo m u krašava­
162
je m ogla celo večer svetiti a o n d ar se
te k a r mogel ženiti«. I napokon, to je
ono Lijepo doba kada su djevojke u pri-
šk rin k u ladice skrivale licitarsko srce
i pjevale: Lepa m oja ružica rum ena,
de si rasla, de mi cvela bodeš?
Rasla jesem vu krilu
m ajkinom ,
cvela jesem vu dvoru
jookovom,
venola bom vu rokaj dragoga.
U p ro stra n o j nizini P odravlja, posljed­
n ja dva decenija, arh aičn a i rustikalna
sela prelaze u m oderna naselja. M ije­
n ja ju se p o treb e i uopće k u ltu ra stano­
vanja, a to znači i način gradnje nas­
tam be i gospodarskog prostora. Drvo i
ilovaču zam ijenio je beton i cigla. Ne­
kadašnje kuće su lju d i gradili od tesa­
ne hrastove građe s uglom na zasjek
(neki govore o »horvats'kom« ili »nem-
škom voglu«). G rađa je bila prem azana
ilovačom pom iješanom s pljevom kao
vezivom, koju je držao spleit pru ća zabi­
jen na brvenje. G radili su još i na taj
način što su napravili k o n stru k ciju zi­
dova kuće od greda izm eđu kojih se
pleo p leter od leskovoga p ru ć a — prot-
ja na koje se nabacala ilovača m iješana
pljevom . Često se n ab ijala sam a zem lja
bez pletera. Po našim selim a još se na­
laze takve kuće, ali sada već kao ru d i­
m entarni o stak a i svjedočanstvo m inu­
log doba. P osljednji je tre n u ta k da za­
jednica na bilo koji način osigura kon-
zervaciju k a rak terističn ih p rim jera k a
ove k u ltu re ili još bolje fo rm ira »Etno
selo«, kakva p o sto je drugdje, i sačuva
za buduća p o k o ljen ja dio k u ltu re ovoga
kraja. S ta ra n astam b a je bila u davno
doba pokrivena drvenim daščicam a ili
šindrom , a kasnije redovito rženom sla­
m om , a u p riđ rav sk o m k ra ju i trstik o m .
Danas je rije tk o st čovjek koji pokriva
slam om kuće, koji se bavi škofarskim
zanatom . Veličina i ra sp o red p ro sto ra
ovisili su o im ovnom stan ju i b ro ju čla­
nova porodice kojd su prip ad ali gaz­
dinstvu. Poznate su po veličini i pro­
sto rn o sti stare zadružne hiže, u koji­
m a je prebivao (veliki b ro j porodica, tj.
članova zadruge, dok je poslije ra sp a­
Stara seljačka kuća u Đurđevcu. Danas
srušena
da zadruga došlo do u sitn ja v an ja a p re ­
m a tom e ii o siro m ašen ja p rivatnih go­
spodarstava, što se odražava i u skrom ­
nijoj grad iteljskoj k u ltu ri sela. S tarin ­
ske hiže iz toga doba im aju dva ili tri
p ro sto ra povezana gankom (gamjkom).
Glavna p ro sto rija, iža, je ujed n o li najve­
ći p ro sto r, u kojem se odvija glavni dio
životne aktivnosti, boravi veći dio da­
na, a n aro čito zimi, p rip re m a se h ran a
i obavlja kućn a rad in o st. Tu se i spava.
Ona gotovo uvijek gleda p rem a ulici i
im a dva ili tri prozora. Isp u n jen a je na­
m ještajem i p red m etim a dnevne u p o ra ­
be uglavnom izrađenim u sam om do­
m aćinstvu. Uz glavni zid, a ito je opet
onaj do ulice, obično je bila klop, iznad
koje je visjelo zrcalo ili svete slike i
raspelo, a is p re d n je m asivni hrastov
stol oko kojega je bilo još nekoliko sto­
laca ii klopi. Uz p o k ra jn i zid je b ila ta­
kođer n a nasađenim nogam a ladica ih
šk rin ja. Tu je stajalo ru h o ili robeni-
na, a u m alom p retin cu ili p rišk rin jk u
s poklopcem čuvale su se kućne drago­
cjenosti, novac, papiri, cekini, knjižice
i drugo. Ovakve ladice su n erijetk o ku­
povane u M eđim urju i M adžarskoj, te
su neke vrlo lijepo oslikane b iljnim o r­
nam entom uljanim , crvenim , plavim ,
žutim i bijelim bojam a. U uporabi je
bio i drugi tip šk rin je (u Slavoniji ga
zovu kobilaš) s kosim krovom poput
kuće. U krašavane su jednostavnim u k ­
rasom , u križ kosim crtam a. P red aja
govori da su lju d i u doba T uraka uzi­
m ali najdragocjenije, dakle ruho i no­
vac, i u ovakvoj šk rin ji vozili u šum u.
Poklopac je štitio ru h o o d kiše dok ni­
je m inula opasnost. M eđutim , pravo
p o d rijetlo i m igracije ovakvih šk rin ja
ne m ožem o sa sigurnošću u tv rd iti, je r
163
 gotovo identične nalazim o u istočnom
dijelu B alkana, u Slovačkoj, kod B aska
u P irinejim a, u nordijskim zem ljam a,
pa i u Švicarskoj (Dr M. Gavazzi: »Kul­
tu rn a analiza etn o g rafije H rvata«) Ka­
snije su u u p o rab i bid erm ajersk e la­
dice s dva ili tri ladlina. Uz svaki po­
krajini zid su dva ilđ je d a n krevet, što
je ovisilo o b ro jn o sti ukućana, lijepo
o p rem ljen i posteljinom dom aće proiz­
vodnje. D odatni ležajevi su bile ja re ili
k rljače i klupe, koje su prv o b itn o n asa­
đene n a četiri noge, dok su k asnije im a­
le naslon, često rezb aren (sredina XIX
st., ulazak b id erm ajerskog pokućstva).
Peć zidana ilovačom , često je obložena
»pečnjakim a« radi boljeg g rijan ja, a
ložila se iz susjedne sobe. Iznad peči su
visila jed an ili dva droga na kojim a se
u zim sko doba sušilo ruho, plaftaki, ili
gunjevi, a za svečanih zgoda tu je visio
svečani stolnjak. P okraj v ra tiju je ma
lijepo rezbarenom , kasnije tokarenom
o b risač n ja k u visio našiti obrisač u k ra ­
šen b iljn im a ponekad i životinjskim
ornam entom . Na zidu uz peć je izbočina
u zidu banjelk. Tu su sta ja le razne sitni­
ce i kućne p o trep štine, soljenka, lam-
paš, i ostalo. Pod je bio n ab ijen ii lijepo
zaglađen ilovačom pom iješanom s plje­
vom, a kasnije kod im ućnijih i od h ra ­
stovih dasaka. S tro p je drven. Poprečne
grede na koje se zab ijaju prsnice jed n a
prek o druge držao je tram koji se p ro ­
tezao po dužini kuće. Na tra m je u re ­
zivana sig natura, godina grad n je hiže, i-
me vlasnika, v jersk o znam enje, a po­
n ekad i godina popravka ili prom jene
vlasnika.
P rip rem an je h rane je važan dio dnevne
ak tiv n o sti sta rih Podravaca i ono se o-
bavljalo u p ro sto ru u kojem se i živje­
lo, dakle u p red n jo j iži, ali pečenje k ru ­
ha i veći poslovi obavljali su se u k u ­
hinji. To je bila sred išn ja p ro sto rija u
k oju se ulazlilo prek o ganjka, iza čijih
v ra tiju je obično bio ulaz na tavan p re­
ko drvenih stepenica. Tu je bilo ognji­
šte, a kasn ije k ru šn a peć, oko kojega
se nalazio p rib o r, npr. tronožac, kotLić,
lonci, pekva, octen jaki, m aslenjaki te
o stalo p o treb n o zem ljano posuđe, rad
dom aćih ili zagorskih lončara, a nešto
je k upljeno u M adžarskoj, kam o su sta­
ri Podravci u davnini tak o đ er odlazili
n a sajm ove. Tu se nalazio i lajt, obično D etalj s virovske preslice (Snim io V.
izdubeno drvo različitih veličina u ko- K o stju k )

164

Podravske preslice pokazuju pravo bo­
gatstvo narodne u m jetn o sti i m ašte
(Crtež Josipa Fluksija)
jem je stajalo pšenično ili kukuruzno
bražno. Negdje ga zovu am bar, kako
se i sada naziva posebno za čuvanje lje­
tine u d v o rištu sagrađena kućica. Na ta­
van se sprem ao kukuruz, pšenica, hrž,
zob, hajdina, oreji, suve slive, lipov čaj,
prge sira u gajbam a i drugo. U starim
zadrugam a, a k asnije i u bogatijim do­
m aćinstvim a ljetina se sprem ala u am-
bare, za to posebno u dvorištu sagrađe­
ne od drva kućice, često p u ta lijepo u-
krašene (Novigrad Podravski, Hampo-
vica, Bregi), a kukuruz koševe i virjane
(Virje, Đurđevac, Repaš, Torčec). Ovi
su nekada bili od p letera od vrbovog
p ro tja, prošća, kao i plotovi. Obično su
165
ih pokrivali slam om , ikao i n adstrešnicu
za k ru šn e peći, koje su p rije p reseljen ja
u hiže bile građene u dvorištim a n a d r­
venim stupovim a. Hiže s tri p ro sto ra
im ale su još osim iže i kunje ili kuhinje
jo š i kom oru ili ižico. To je u zadnjem
dijelu m anja p ro sto rija, d ako je služila
za spavanje on d a su je nam ještali po­
p u t iže, ali iona je u većini slučajeva biila
sprem ište za imertuče, tj. lagve, čebre,
lajte, korita, šćavnjake, moti'lnice i d ru ­
go. G anjek je p rem a dvorišnoj stran i
bio otvoren i p regrađen plotom od da­
sak a s vratim a. Kroz ganjek se ulazilo
u sve tri p ro sto rije, a itu je bila niša v
drvenim škafom za vodu, vedem jak.
Pređi pređi prelica
d raga m oja ružica,
gde ko las,
gde ko klas,
gde (ko vrapčeva glava,
onda budeš p re lja prava,
da si mi zdrava.
Ove stihove pučkog nepoznatog p jesni­
ka p ro č ita o sam urezane na jedno] od
m nogobrojnih preslica, koje su ostale
kao svjedočanstvo likovno stvaralačke
aktivnosti sta rih Podravaca. U do sada
opisanim uv jetim a znao je, naročito zi­
mi, b u ja ti stvaralački život, čije trago­
ve danas tre b a čuvati je r su svjedoci
m inule k u ltu re. C jelokupno stvaralaš­
tvo, i duhovno i m aterijaln o , veliko je
i opsežno, zahtijeva sistem atsko sređi­
vanje. Dio svog razm išljan ja o rezbar­
stvu u našem k ra ju odvojio sam diveći
se rezbarskom um ijeću j u krašavanju
preslica, a to je bilo v rijem e kada je zu­
jan je kolovrata širilo sentim entalna s je­
ćan ja na »stara zlatna vrem ena«, kada
je svaka hiža im ala i izrađivala sve alate
u vlastitom dom u i kada se tom poslu
često pridavao važan značaj, do obreda,
i kada je čovjek n asto jao u ljep šati sebi
i drugim a život u k ra šu ju ć i m noge pred ­
m ete i alate. U krašavao ih je šaram a,
biljn im i životinjskim ornam entom , a
udubine je često ispunjavao zelenim,
žutim ili crvenim pečatom , okivao rez-
b aren i alat legurom od k o sitra, u drvo
ugrađivao m ala ogledalca i urezivao sti­
hove, im ena svoje odabranice, sestre ili
m ajke, godine ili v jersk a znam enja.
S trp ljiv je bio taj naš čovjek i dobro je
166
iskorištavao svoje slobodno vrijem e, po­
pravljao je kolovrat, m o n tirao snovaču,
vitlo ili nared, a vrlo često je iz dobro o-
dab ran e šljivove, bukove, jasenove ili
koje druge plem enite građe rezbari o
preslicu i u toj vješitini poučavao dje­
čake i m om ke. Preslica i nije slučajno
najčešći p re d m e t likovnog iživljavanja
našeg čovjeka. Ona je bila u isto vrije­
me alat i u k ras, bila je p red m et velike
pažnje djevojaka. Lijepa preslica bila
je stv a r prestiža, o njoj se govorilo,
na njoj se zavidjelo, uz n ju se spo­
m injalo one koji su je napravili, m isli­
lo se na njih; o preslici je i uz nju
pričnano m nogo p riča i pjevano m no­
go pjesam a, i napokon preslica se ču­
vala cijelog života i oporučno u na­
slijeđe ostavljala, š te ta je što mnoga
m ala rem ek-djela nem aju urezano
ime stvaraoca, no ipak se m no­
ga im ena znadu, i svako selo bi
ćmalo svoje talente. Na p reslicam a živi
pravo likovno bogatstvo. Uzmimo sam o
jedan od najčešće ponavljanih elem e­
n ata o rn a m e n ta — nozetu. Ona se na
svakoj preslici p o jav lju je više puta, ne­
gdje i šest p u ta, ali svaki p u t različito
stilizirana, ta k o da usporedbom oko
dvije sto tin e p reslica nisam našao po­
navljanja. K olika je to m aštovitost! Sva­
ko selo je gajilo, da itako kažem , vlastiti
stil. U K lo štru P odravskom i Sesvetam a
izduljene i uske po d sjećaju na elegan­
ciju gotike. Osim što s u rezbarene, če­
sto su crvenom i crnom bojom u k ra ša­
vane. M olvarci su svoje p reslice u k ra ­
sili sitnom o rn am en tik o m na plosna­
tom listu u boljem drvetu. Đ urđevačke
su rađ ene skrom nije, često um anjene,
ali je zato rez često zalijan pečatom ,
držak u k ra šen kositrom dli olovom, a
u m nogo slučajeva s ugrađenim zrca­
lom. Ogledala su im ale djevojke na svo­
jim preslicam a. Kako bi se mogle pogle­
dati, popraviti »frizuru« ne bi li se do­
pale dečkim a koji su često dolazili pod
oblok nalukavat se, koja je dekla naj-
vredneša. V rlo v rijedne 1 bogato u k ra ­
šene preslice gradili su stari Virovci i
često urezivali im ena budućih vlasnica
ili inicijale, godine i datum e, pa čak i
cijele stihove poput gore zabilježenih.
U Delovima, H lebinam a i N ovigradu
P odravskom često se ne obraća mnogo
Dažnje detalju, već k ru p n ijim ukrasim a,
I m noge preslice nađene ovdje liče na
m o d em u sk u lp tu ru . Ženidbam a i ro d ­
binskim vezam a i ovi pred m eti su selili
iz m jesta u m jesto i zato s pouzdanjem
n e m ožem o vući nikakve čvrste stilske
granice, je r osnovni stil i prim jen a je
identičan. U p rekodravskom k ra ju p re ­
slica je šk ra k ljasti štap nasađen na m a­
lu klupicu.
N ekada se vrebao trenutalk, pripovije­
d aju stari, k ada se rezbarila preslica.
Cesto se to radilo kriom ice zaručnici,
djevojci, ženi za im endan, rođendan, za-
rulke v jen čan ja ii si. Nije rijed a k slučaj
da je žensko d ijete za k rstitk e dobilo
preslicu. N ekad je lako ustanoviti za
koju je p rilik u izrađena. N a jednoj p re­
slici je zaljubljeni imomak svojoj oda­
b ranici urezao m noštvo stiliziranih sr­
ca, cvjetova ii viltica, goluba is pism om
u klju n u , a pod m alim ogledalcem n je ­
zino im e »Trezica« i godinu 1897. Mu­
ževi su svojom ženam a često rezbarili
srca iz k ojih ra ste raslin je s ružom ,
zatim je tu obvezna rozeta i m noštvo
uglatih i vijugavih b iljn ih ornam enata,
a često je urezana k ra tic a IH S, koja
svjedoči o religioznosti sta rih P odra­
vaca. R ubovi su nazubljeni ili obrublje­
n i uzdužnim linijam a dvostrukim ili
višestrukim . D osjetljivost, izvedba >i be­
sk ra jn a fan tazija našeg rezbara, n je ­
gov kreativ n i čim i ljep o ta m aterijala Sakralna tem a na »g laii« iz Virja
osiguravaju m u visoko m jesto u našoj
pučkoj k u ltu ri k o ja je tem elj dolaze-
ćoj ku ltu ri. ševa) k o ra za crvenu, k u h an jem šiške
B oja je vrlo zn ačajn a kom ponenta p u ­ (šulja) h ra s ta lužnjaka i dodavanjem
čkog likovnog stvaralaštva, a osim de­ m odre galice dobila se lju b ič asta boja,
korativnog značaja im a i različito sim ­ žu ta b o ja m eda n astala je k u hanjem lu-
boličko značenje. Tako n p r. crvena bo­ kovine, a u procesu dobivanja m o d re
ja znači lju b av i radost, b ijela nevinost boje ra b ila se čak i m okraća (u nekim
i veselje, crn a b o ja je znak tuge, i tako krajevim a po m ogućnosti od nevinih
redom . U nekim krajev im a i kod nekih djevojaka ili djece) ili o pet vode od
n aro d a je posve drugačije, p a n p r. b ije­ brusa. U p rip re m i b iljn ih b o ja spom i­
la b o ja je znak tuge. Neki p ak narodi n ju se: divlja jab u k a, trn (glog), h ra st,
stran e svijeta o d re đ u ju b ojam a, dok ne­ orah, b rijest, jasen, iglice od bora, bu-
nika, zeleni plod oraha, i druge biljke.
ke cijele p o k rajin e im aju nazive (Bje- Dolaskom anilinskih tvornički p rip re m ­
lo ru sija, C rvena i B ijela H rvatska, Cr­ ljenih boja, p o stu p ak b o jen ja tkanine
n a Gora). više nije dug i m uk o trp an , ali b oje mi iz
N ačin dobivanja b iljn ih b o ja je vrlo daleka više nisu p o sto jan e kao u dom a­
ćoj p riprem i.
s ta r i donesen je iz pradom ovine. Ovak­
Još dok se narod nije služio bojam a
ve b o je su p o sto jan e i nakon nekoliko u p ra h u (zidnim) snalazio se kojekako.
sto ljeća zadržavaju svoju vrijednost. Za K ad je treb alo o b o jiti coklin n a kući,
dobivanje b iljn ih b o ja korištene su, ka­ vapnu se dodavala čađa, a ako se želio
ko se spom inje, brestova i johina (jal- dobiti žu tk asto svijetli (svijetli oker)

167
 ton, vapnu se jed n o stavno dodala ilova­
ča. Na različite načine se n aro d dovi­
ja o sastav ljaju ći m noštvo n ijan si n a u-
ličnim fasadam a, tako d a je jed an naš
veliki slik a r (prof. K. Hegedušić) s ču­
đ enjem govorio o atavistički usađenom
o sjećaju za b o ju u podravskog življa.
B ojilo se i o stalo rukotvorje, rezb arija
i preslice (K loštar Podravski, Sesveta),
a neki su na vratim a štaglja (škednja)
slikali konjanike (Vojna k rajin a) ili p ti­
cu (ponajčešće pau n koji se spom inje
u nar. pjesm am a) ili pak k o je druge
sim bole. L ončari su zem ljanim bojam a
u k rašavali lončariju, a licitari »jesti­
vim«. Oba zan ata polako n estaju . O sta­
li su u k rasi i orn am enti kao svjedočan­
stvo njihove aktivnosti, za čije se pod­
rijetlo ne zna pouzdano je r je upravo
o rn am en t najviše selio, doživljavao p ro ­
m jen e i trp io u tjecaje. Cak p o sto je m i­
šljen ja da je seljačka o rn am en tik a n a­
stala im itacijo m gradskog n ačin a u k ra ­
šavanja. Na ovim stran a m a rije tk i puč­
ki sk u lp to ri rezali su u drvu svece ili
reljefe obično sakralnog sad ržaja po­
tak n u ti crkvenom , iz alpskih k ra je v a u-
vezenom plastikom . Po uzoru n a ovo
k ip arstv o bojiili su svoje izrađevine u-
ljenom bojom . Nekoliko takvih radova
je sačuvano, a nalaze se po m alim k a­ M aslenjak iz Sem ovaca (Foto Pevec)
pelicam a, poljskim pilovim a i oltarim a,
kao i u nišam a na zabatim a sta rijih ku­
ća (sv. F u rjan). Različite igračke: po­ predm etom po već obojenoj pisanici.
kazivač v jetra, nazivali su ga »soldat« Tu je bilo prav ih m a jsto rija , a svako
(jer je vježbao tje ra n v jetrom ), »kran- selo je im alo svoje talen te, tak o se spo­
čec na koncu«, plesači n a kolčecim a, fti- m inje B olto K u štrak iz sela M iholjan-
čica k o ja m aše krilim a, pilač, konji, u ca.
nekim m jestim a fašenčić i razne lutke u
svatovskim običajim a i fašenki za fa- Pekari su za N ikolinje pekli vragove od
šenk, i neke igre (beckanje) — predm et tijesta, a licitari su m odlim a u licitarsko
su pučkog likovnog i kreativnog in te re ­ tijesto utiskivali bapčice, k onje, srca i
sa. T akođer u k rašav an je u s k ršn jih ja ja takvu pečenu i ob o jen u ro b u prodavali
koje vuče svoj p o četak u praslavenskoj na p ro šten jim a i sajm ovim a. Jednom
dom ovini, vezan za svetkovinu proljeća sam pod ćićovom licitarskom šatro m
i sunca, a nalazim o ga kod većine sla­ na m olvarskom »proščenju« kupio p ri­
venskih naroda, našao je m jesto i u k r­ ja te lju licitarsko src e n a kojem je pi­
šćanstvu. U ovom k ra ju s u ih uk rašav a­ salo: »Miško gleda s kom ore
li na dva osnovna načina. O topljenim k ak bi Ijubil da more«
bi voskom n acrtali n a čistom ja je tu že­ Inače su takva srca kupovali »dečki de-
ljeni crtež: cv ijet tu lipana, klinčeca, vi- klam «, i one su po sad ržaju mogle za­
tice loze, lišće i o stalo stiliziirano ili iz­ k lju čiti što se nam jerava.
m išljeno bilje. Zatim su ja je kuhali u
Licitari su još u posebnim m alim dvo-
b iljn im , a k asn ije u kupovnim anilin- djelnim kalupim a od voska lijevali sim ­
skim bojam a. V oštani crtež n ije prim io bole, votivne, tj. zavjetne kipiće, glava,
boju. Drugi n ačin je grebenje o štrim ruka, noga, tijelo, kuća, konj, krava,

168
 svinja, pijetao, žaba (koja je sim bolizi­
rala ženske spolne organe), i si., dakle
sve što je m oglo oboljeti, n astra d ati,
u m rijeti, k rep ati i izgorjeti. N arod je to
kupovao p rem a v lastitoj nevolji i na
p ro šten jim a darovao u crkvi moleći da
uh nevolja m ine. Još se i danas po pro­
šten ištim a kod licitara m ogu k u p iti ovi
vrlo zanim ljivi likovni proizvodi. Gle­
dao sam proces proizvodnje votivnih ki­
p ića u radionici m a jsto ra Dolenčića u
Đ urđevcu. N a žalost, u m uzejim a ih ne­
ma.
Važno m jesto u u k rasn o m m aterijalu
na zidovim a sta rih hiža bile su svetačke
slike na staklu. Ovo slikarstvo (glaže,
H interglasm alerei) v jero jatn o lima svo­
je p o d rijetlo u talijanskom srednjovje­
kovnom slik arstv u n a staklu, a ovo opet
svoje uzore jo š iz rim skog doba, za koje
se po isk opinam a znade da je poznava­
lo ovu teh n ik u (Fr. Kiieslinger: »Die
H interglasm alerei, A. Walcher-Molt-
heiin: »Altes K unsthandw erk« Wien,
1927.). U XV i XVI stoljeću se ovaj
način slik an ja n ajv je ro ja tn ije proširio
i n a o stalu E vropu, a naročito u Južnu
N jem ačku i šv ap sk u , gdje je sačuvano
nekoliko odličnih sliika augsburških
m a jsto ra iz X V II st., čije su se slike
prodavale čak u šp an jo lsk o j ,i P ortuga­
lu, v jero jatn o i dalje. Oko polovice
X V III st. počinje m asovna proizvodnja
jeftin ih slika n a staklu, što se proširilo
i u druge krajeve, B avarsku, G ornju Au­
striju , čehoslovačku ii na ju g u Sloveni­
ju , gdje intenzivna proizvodnja tra je do
polovice XIX sit. kao kućna radinost.
Tada se jav lja oleografija, grafičko-re- B iljni ornam ent na obrisaču iz Molvi
p ro d u k tiv n a teh nika, k o ja je m nogo (Foto Pevec)
pripom ogla popularizaciji um jetničkih
djela, ali i širen ju kiča. Od tad a konjuk-
tu ra rukom rađeniih slika n a stak lu i
d istrib u cija p restaje.
Dakle, proizvodnja ovih jeftin ih slika
poprim ila je u alpskim krajevim a ka­
ra k te r kućne rad in o sti, a u proizvodnji
su sudjelovali gotovo svi članovi obite­
lji, čak je što više p o sto jala podjela ra ­
da. N pr. jed n a je osoba na staklu izve­
la crtež sveca ili svetice (posna i brzo
sušeća boja), drugi je na ta j cntež p ri­
slonio već p rije p rip isan u ti u p ap iru
izrezanu m atricu j izrezana m jesta plo- Na p reth o d n o j stranici: L icitarski ka­
šno p refarb ao za to pripravljenom bo- lup m ajstora Dolenčića iz Đurđevca
jo f (m asnom ), a tad a je išla slika u dru- (Foto K o stju k )

170
ge ruke, gdje je doživjela isto s d ru g im
m atricom koja je pokrivala d ru g a m je­
sta i drugom bojom . P osljednji je m o­
gao bitii o n aj koji se nešto više razum io
u slikanje i taj je dovršavao oči, doda­
vao m alo crvene boje licu i si. Na istom
principu rade i inaši dan ašn ji naivci, s
razlikom što slik aju sam i i tako dh sig­
n iraju , osim ako im aju m nogo posla, te
tad a n a potpisanom staklu radi drugi
talen tiran i slik ar oponašajući način sli­
k an ja potpisanog. Jioš je razlika u tom e
što se ne služe m atricam a ili kalupim a:
m asovnim fab riciran jem jednog m oti­
va već ma jed n u podlogu (crtež) naprave
jed n u sliku. Ako je slik ar bez fantazije,
tad a n a jed an ortež napravi više istih
slika. N ekada su slike n a stak lu po na­
šim selim a raznosili p u tu ju ći trgovci,
a n ije isk lju čen o da je koji od njih i
sam o bio pučki slikar. Jedna starica u
Šem ovcu isp rip o vijedala m i je što je
doživjela kad je jed an takav pokućarac
ponudio za zasipaču ku k u ru za sliku na
staklu. Ali n ije im ao sv. M artina (Sve
Maritine je prodao). Sjeo je »vu dvoru
pod jaboko, zvadil je svojo m eštrijo,
pod steklo je del nekakvoga p ap era i za Detalj obrisača iz Molvi
čas n am aljal sv. M artina kak na konju
reže bokcu pol svoje kabanice«. Ova
p riča u p u ću je na zaključak da su se »Stolnička« iz Virja. O rnam ent je stili­
našim bogatim k ra je m p o p u t lončara, zirao prof. F. V. šignjar, a seoske dje­
sitara d re še ta ra vrzm ali i p u tu ju ć i slika­ vo jke su našivavale
ri i prodavači njihovih djela i za živež
nudili svoj ra d i proizvode. S ta rih slika
n a staklu više n em a u selištu, p a ni u
klijetim a, kam o ih je potisnula oleogra-
fija; im a dh sam o u m uzejim a i p riv at­
nim zbirkam a, o stalo su nažalost razbi­
li gradeći nove kuće, pri selidbi, neke su
završile u jam am a i smetdštdma, a n e­
ke su pak raznijeli trgovci.
Jednom sam u p itao pok. K rstu Hege-
dušića kakva je veza izm eđu o-
vog donesenog slik arstv a n a stak lu i n a­
čina slikanja n a stak lu d an ašn jih puč­
kih slikara? Odgovorio je da je veza
d irek tn a a d an ašn je podravsko stakla-
štvo je logični nastavak H interglasm ale-
reia alpske provinijencije. Tada m ladi
Ivan G eneralić (oko 1932—33.) nem ajući
nikakvog slikarskozanatskog znanja, o-
sim golog talen ta, m ogao je vrlo dobro
ra d iti n a stak lu načinom pučkih slik ara,
što je on p rih v atio i usavršio, a kasnije
i drugi. I (tako u v jetn o nazvana naiva,
k o ja je ro đ en a k ad a i čovjek i živjet

171
 će koliko i čovjek, biva obogaćena novo-
vjekom pojavom podravskog pučkog
slikarstva n a stak lu obogaćenog svje­
tovnim i dom aćim tem am a. U sput budd
rečeno ovakvo današnje slikanje na
stak lu se od H lebina raširilo ne sam o
po Podravini već i u druge krajeve na­
še zem lje, čak i u SR BiH i SR Slove­
niju,
Ovo n ekoliko stran ica ra zm išljan ja o
likovnom životu starog i sadašnjeg pod­
ravskog puka d aje nazrijeti kako su te­
žnje za estetsk o likovnim v rijednostim a
i o stv aren jim a p ratile čovjeka i na o-
vim stran a m a i zadirale duboko i neras-
kidivo u njegov m aterijaln i i duhovni
živiot, a o tom e jasn o govori m a te rija l­
na i duhovna b aština naših otaca, koju
kao spom enik k u ltu re dužni sm o čuvati
onim a koji dolaze.
Literatura
stesn o ti — odsjeći
p rišk rin jek — m ali pretinac u ladici
de — gdje
jo čk a — otac
venoti — venuti
brvenje — debele tesane daske na sta­
rim k lijetim a i kućam a
hrž — raž
hiža — kuća
ganjek — hodnik, u starim n astam b a­
m a prolazno m jesto
iža — soba
klop — klupa
ruho, ro benina — ru b lje i tk an je
172
paperi — dokum enti
ladlin — pretin ac n a ladici
posteljina — krevetnina
ja ra — krevet bez visokih stran ica i
m nogo posteljine na koji se prile-
glo po danu
krljača — slično što i ja ra , sam o ima
pleteno dno d kose noge
obrisačnjak — drveni nosač ručnika
obrisač — ručnik
banjek — izbočine u zidu
prsnice — daske na stro p u
tram — u starim kućam a uzdužna greda
koja drži grede n a stro p u
pekva — veliki duboki zem ljani poklo­
pac ispod kojeg se peklo
octen jak — zem ljani sud za držanje
octa
m aslenjak — zem ljani sud za m aslo
la jt — izdubeno drvo u kojem se drža­
la pšenica, kukuruz, brašno; može
bitii načinjen d od dasaka
am b ar — građevina u dvorištu u kojoj
se držala ljetin a
čurke — krvavice
hajdina — heljda
oreji — orasi
sliva — šljiva
v irjan — koš za sp rem an je kukuruza
p ro tje — pruće
prošće — pruće, plot od pru ća
kom ora — zadnja soba u staro j kući
ili posebno u dvorištu u koju se
sprem ao alat, drveno suđe i ost.
ižica — zadnja soba u staro j kući u ko­
joj se stanovalo
m ertuče — drvni sudovi, bačve, kace i
ost.
šćavnjak — drveni sud za napoj
m otilnica — drveni sud u kojem je sta­
jala voda
vedernjak — udubina u hodniku u ko­
joj je sta ja la u škafuv oda
nalukavati se — provirivati
najvredneši — najm arljivijd
šk ra k lja st — ra šlja st
coklin — na vanjskom zidu izbočina pri
dnu
škedenj — štagalj
bapčica, bepčica — lutka
L iteratu ra
1. Ivo T. Franić: S taro narodno boja-
disanje kućnim bojam a, Vjesnik
etnografskog m uzeja u Zagrebu,
1937.
2. Vinko Žganec: H rvatske narodne po­
pijevke iz okoline K oprivnice
3. Dr M irko Kus-Nikolajev: M igracioni
putevj seljačkih slika na staklu
Podravske preslice (Crtež: Josip Fluksi)
4. Dr Pavao K urtek: G ornja hrv atsk a
Podravina, 1966.
5. Dr Ivo Ivančan: N arodni plesovi H r­
vatske, knjiga 2.
6. Dr Milovan Gavazzi: K u ltu rn a an a­
liza etnografije H rvata
7. Zbornik m uzeja grada Koprivnice,
1946.
8. Muzej grada K oprivnice
9. D ragutin Feletar: Podravina, Ko­
privnica 1973.
173