Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira.

prof. Lovre Katie. Uvod U ozuiku god. 1931. poznati benediktinac Germain Morin,t IZ samostana Maredsous u Belgiii, irnao ie nroboravitt nekoliko sati u Bernu. Da prikrat! vrtieme, posao ie u Bernsku bioliotelou i uzeo U ruke manuskript "C<:Jd. 584 - Bibliotheca Bongarsiana«. Kataiog biblioteke datira tai rukopis desetim viiekom," Kako [e rukopis anonirnan, to su i doba postania i autor bili dosada predmet raznoga nagadania, Katalog Ilagenov: Catalogus codicum Bernensium.

Bibliotheca Bongarsiana (Bern 1875) na str. 470 oznacuie oval rukopis: »Tractatus de trina Deitate«, ali nadodaie da una u niemu i drugih dogmatickih pitania, J. R. Siner 'U svom katalogu publiciranom 1760-1772 (vol, HI., str. 430) pnpisuie ga Alkuinu'") D. G. Morin, proucivsi manuskript, uvierio se da su to traktati glasovitoga monaha Gottschafka IZ IX. viieka. Napisao ie zatim svoiu studiiu »Gottschalk retrouve« gdje Ie obielorlanio sadrzai i neke kratke rzvatke, po koiima dokazuie auktorstvo Gottschalkovo.
1

G. Germain

Morin,

kojernu

je sada

70 zodtna.

odllcan

ie pr;jjatelj

d'(}TIFrana Bultca, Ood. 1'922. ,g. Morin blo je pogooine u Zagrebu da saraduie na' {)S,lJIO'V>i' za »Fa-sll eptscopales ecclesiartam iugoslavlcarum«. Ovo [e dlelo Imalo bttl dopuna i popravak »Illyrtcum Sacrume i kako [e Bulle zamlslio, imali su suradivati svt ucenlact hlstorlcart II Jugoslavill. Kad ie DO.. Morin opazto da je uzaiud cekatl 'P'otporu za taka oostrno dielo, ostavlo Je Jugoslavliu te nakon boravka u !nnsbrucku, Milanu J df'ugdje nastanio se Je u Miinch,eoo~ gdlje j-e 1931. izdac znameneto dielo

o sv.

Augustlnu. Pismo Morln-ovo Bullcu: »Le Manuscrit en question est Ie cod. 584 <I'll foods Bongars a bibliotheque de Berne. Le Catalogue le dlt du Xe siU!c]e: c' est une collection anonyme d' opuscules (schedulae. pittacla) sans aucun titre,mais taus d' un meme auteur, le qtsel, d'apres le coateau, ne peut Hre que Gottschalk«. a Dom Germaln Morin: Gottschalk retrouve (_Extrait de la Revue Benedictine d' octobre 1931) str, 304. 1
2

404

Prot

Lovre Katie:

Vee priie toga, plsrnom od l l. svibnia 1931., upozorio ie na svoie otkrice don Franu Bulica, iavliaiuci mu da se u Iednorn traktatu ovosa manuskriota soominie i »Tripernirus, rex Sclavorurn«, a u drugom opet neke sintaktlcne osobine govora u Dalmaciii, Bulic ie zamolio g. Morina da dade Iotografirati odnosne stranice rukopisa, sto Ie ani uCbnio preko g. Waltera, bibliotekara kniiznice u Selestatu (Bas-Phiu), koii ie takoder bio prisutan kada ie g. Morin otkrio rukopis, Fotografiie. donosimo u ovoi studiii. Folii gdie se govorl 0 Trpirniru numeriran ie 51 ri 51 v, a onai 0 zovoru Dalmatinaca 71 r i 71 v. - Don Frano Bulic se propitao niie li i na sliiedecim fo{jjima govor 0 Trpimiru, ali ie dohio niiecan odgovor od g. Waltera. No vrlo je lako da ios negdie u ovome rukopisu bude sto vazno za hrvatsku poviiest, a to naravno, gosp. Morin ni g. Walter nisu modi opazit], ier ne poznaju potanie nase proslosti, Bilo hi stoga potrebno pregledati cio rukopis, ali to ie skopcano s peteskocama. Medutim vee se radi 0 tome da se nrkopts Izda stamporn, Tal ce posao obaviti don Cvrille Lambot, benediktinac i doktor sveucilista u Louvain-u i Strasbourg ..u. On ie vee 1931. bio u Bemu i prepislvao tai rnanuskrrpt ad 300 stranica, Oval Ie benediktinac otkrio jos jedno dielo Gottschalkovo: »Tractatus gramrnaticales«, Nadati se Je da ce i tu biti koie zrnce za nasu povliest." Da ce sve ovo pobuditl senzaciiu u ucenom sviietu, izvan svake ie surnnie, ier do sada niie bio poznat niti iedan ortgtnalni rad Oottschalkov. M·ozemo bib sretnl, SOOce se ovom prigodom cuti i ime hrvatskoga kneza Trpimira. Gottschalk cesto u svonm traktatima navodi uspomene iz svoga z,ivota, pa je nade da ee bib jos gdje govora u niegovirnspisima 0 Hrvatima. Duzo ie cekati dok izide Gottschalkov rukoeis u stampi, pa ie don Frane Bulle povierio rneni, kao talniku »Bihaca«, da rse okoristim dosada iznadenim novim materlialorn i da osviietlim bolie tamno- doba Trpimirovo. U tu svrhu stavio mi ie na raspolaganie i svoiu prepisku s D. G.

Moriltlom.

L (iottschalkova

Iicnost

Priie nego se pozabavimo samim vilestima Gottschalkovirn 0 Trpimiru ,j Dal mac ili, ciienim potrebnim prikazati samu licnost ovoga giasovitog covjeka. Mabillon u predgovoru »Acta sanctorum ordinis S. Benedicti'-< (Sacc. IV, pars Ilpag. XVI) kate: Saepe contingit 'in re litteraria, ut nova et inusitata questione exorta commoveantur studlosorum animi et in varias Iactrones sclndantar, non tam sententiarurn varletate distracti, quam discrimine Yocum, quae litis materiam ferventioribus subministrant. Id maxime advertere licet in negotio re• G. Morin o, c. str. 304. Ptsma Morip.ova Bulicu 11. VIII. 1932. i 8. I. 1932.

(i

Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trplmlra,

400

~.

iigionis, ubisussecta sunt, et merito quidem, ipsa etlarn nova et inaudita vocabula, quae contenuones .in Ecclesia generare soleat«, Ove se riieci mozu osobito primiienit! onoj zestokoi borbi odlicnib duhova IX. viieka a raznim ,teoloskim pi.tanj'ima. U sustini su se valida slagali ti pisci, ali iii novost terrnina, Hi nesporazumak, pa i osobna antipatna, biiahu uzrokom da su vodiU ozorcene borbe i izmienicno se proglasivall hereticima, Pa ipak neki S'U od branitelia tih »heretika« 'Priznati kao ]judi sveta zivota. Protagonista u neklrrrod onih teoloskih kreseva biiase Saksanae Gottschalk," Bio ie sin saskoza grola Berna i vee ie u ranoi mladostfpredan kao »oblatus« u glasoviti samostan fuldu da se uei u skoli l rprivikne strogoi samostanskoi dI'Soiplini,1 Fulda Ie bila zariste benediktinske ucenosti, i samostan ie lezao na obali Istoirnene rlieke, Utemelien le 744 godine od sv. Bonifaciia, vieroviesnrka Niiemaca. U Oottschalkovo doba osoolto je cvao samostan pod ooatom Rabanom Maurom, Discern mnogih bogoslovnih diela i tumacem Sv. Pisma." Slava se skole u Fuldi sirila po Italiii, Francuskoi :1 N1emackoj, pa 51.1 naiodlicniii lludi slali tamo svolu diecu na nauke iii ih prikazivall kao »oblate«."
6
7

Strriem, ,znaci »Slru'ga Bo,ZH«.

F. X. Funk: Storia della Chiesa - traduzdone de! Sac. Dott, Pietro Perclballl, R:Olla 1908. Vol. I. p. 278. R:ohrbacher: Storla uruversale della Chiesa cattolica (tal. nriievod no III. orig. - Torino 1869), - str, 485. s Rabauus Maurus, roden u Mainzu, bio ie neko vrtieme U Toursu ucentk glasovltcga preporoditella znanostl u doba Karla Veltkega - AIkui'lla. Ova] je Raha'llrw i nadienuo ·ime MarufU'S.On ie najoceniii pis.ac IX. viieka medu Nijemcima. Kako Ie bila bogata bibllobeka u fuiid'Skom samostanu, sviedoce nam stihovl samoga Rabana: Dicere Quid possum de magna laude Jihrorum: Quos sub dave tenes Frater amate, tua? Ouldqutd ab arce De~s coell direxit ~n orbem Scrioturae sanctaeeer :pia, verba, virts ; Illic tnventens. quidquid saplentla mundi P,rotuitit in mUOOUltn ,teruporihu$ vanls (Mablllon o. c. pars II. str. 27.), 9 Oblatus le bio dlecakpredan u dlettnistvu u samostan, Tu je uci.o skole i zaledno s ostalom bracom vrsto td'jela poboz.nostl. Obicno Ie bl~ dodllelien k<ojemu samostancu zapomocnika. Za stolom ie poslufi'vao, a hrana mu je u kakvoci lednaka kao i ostalo] braci, (Joannes Mabillon, Acta Sanctorum o. S. B., saec, IV. (800--900. g.) pars I. p. 111. i pars II. praef, LXXIII. hr. 199.}Veneti!s 1735. Nabtls Alexassdr]: Historia ecclestastica opera et studio Ccms1anUni ~oncaglla - cum antmadverstontbus Joannis Mansi - Venents 1771. tom. XII. str. 23.

11

06

============

Prof. Lovre Katie:

==========~=---

o predestinaciii,

Gottschalk, od prirode nadaren, jOs se belie razvio u ovoi sredini, No sarnostanski se zrvot nile svidao niegovoi oporoi cudi, Priie nego ce po]az.iti svecane zaviete, ostavi samostan, a sinoda u :Ma'inzu god. 829 ri)esi ga obaveze da se vrati II samostan." No opat se Rabanus Maurus nile slagao s odlukorn sinode i vide6i u tome popustanie samostanske .discipline, napisa raspravu: »Contra eos, qui repugnant Institutis bea ti Patris Benedicti.« Ma da Je tradiciia samostana u fuldi hila protlvna RabanQvu naziraniu, ier su bas ovi sarnostanci negda zamolili Karla Velikoza, »ut nullus vi rnonachus fieri cogatur«,'! ipak ie Rabanov spis :bio uzrokorn da ie Gottschalk morae ostati u samostanu, samo sto ie zamiienio fuldu Orbais-om (u Soissonskoi diiecezi). U tome samostanu dade se Gottschalk svorn dusorn na nauk i izide na glas kao vrlo ucen monah pa se 'i dopisivao s naiuceniiirn liudima onoza vremena, Osobito se bavio ci:tanjem spisa sv. Augustina, da ie mogao cio dan kazivan naparnet rUeci velikog crkvenog ucitelia. To priznaie i niegov naizesc: protivnik Hinkrnar, nadbiskup u Reimsu, u pisrnu pap! Nikoli 1. »Narn Gothescalcus non cessat totos dies integras non solurn scrloturas .... verurn etiam doctorum catholicorurn sentenhas. " effutire.« " Na nauci sv, Augustina osnovao ie Gottscbalksvoju teoriiu

Pitanie 0 predestinaciii Irna dalii svoi izvor jos '11 borbama s pelaglievcima i polupelaztievclma, Nauka sv. Augustina 0 milosn Bozioi i slobodi coviecioj (De gratia et libero arbitrio, De cor reptione et 'gratia) izazvala ie j to pitanie, Samu nauku 0 predestinecif razlozio je protiv Kasiiana, opata SV. Vrktora u Marsilii, SV. nauciteli u dielirna "De oraedestmatione«: "De dono perseverantia«, Vet tada ie bilo glavno teziste rpitanja u tome da li ie pocetak vierovania dar milosti Bozie, iii ovisi 0 liudskoi volii. Dalii razvoi ovoga pitanja donosi sobom i subtilnu distinkciiu 0 predznanlu Boziem obzlrorn na predestinaciiu, OV() ie teolosko pitanie uskrlsio Gottschalk. Kako dosada -niiesu bile lJ)o:znate autenticne rasprave Go ttsch a lkove , vee sarno otrgnute recenlce iz niih i to kao navodi u polemicrum spisrma nlegovih naizescih protivnika, R,abana Mama i Hinkmara; to se niie mogio suditi ukoliko je Gotschalk zastranio crkvene nauke. Cinje· nica da ga brane lludi sveta zivata i ugledna poloZaia; u Crkvi daie slutiti da nieaovi protivnici nisu bili vazda pravedni prerna

niemu, Hinkmar
10

P1se 0 ruemu papi Ni'koli I.:

W,e!zer und Weltes Kirchenlexloa V S'V. str, 942. Mabillon 0'. c. oars H- Praet, str, LXXI~'1.- br. 199. 12 Baronius: Annales eecestasttct, editlo novtsslmas Augustae Vmdelrcorem 1<740, Tom. X, 67, 'P.
11

Saksonac Gottschalk na

dVOTU

kneza Trpirntra.

407

»Dicit igttur quod arrtiqui Praedestinatlanl etiam dicebant: Quod sicuti Deus quosdam praedestinavit ad vitam aeternam, sic etiam alios ad mortem _aeternam praedestinavit. Quod Deus non vult omnes homines salvos fieri, sed durntaxat eos, Q'Ui salvantur. (Omrrussis) Quod Jesus Christus, Dominus noster et Salvator, non fuit crucifixus, nee mortuus est pro redemptione et salute omnium hominum, sed tantum pro his Qui salvantur.
(Ornmissis).

Et alloquens Deum dicit: Quare manilestum est, nullum eorum Qui sanguine tuae Crucis redemptus est? Non minus pernitiose quam audacter defendit id Quod antiqui Praedestinatiani non dixerunt, Quod Deitas sanctae Trinitatis triplex sit.« Drugi Gottschalkov protivnik, Rabanns, cvako ga god. 846 optuzuie u pismu Eber hardu, grofu iurlanskorn u: »Amo ie dopro _g1asda nekakav nadnmudrac po imenu Gottschalk boravi iJ{:odVas i da uci da ie sudbina coviecia taso 'predestinaciiom odredena da tko hoce da se spast ~ pa nastoiao all oleo toga pravom vierorn i dobrlm dielima kako- hi miIoseu Boziom zadobio zivot viecni lpak ga Bog na neki oaein silom goni u propast, premda ie On zacetnik spasenia, a ne osudenia, I mnoge ie ova kriva nauka dovela do ocala, te kazu: »Sto mt ie potrebno muciti se aka spaseuia svoga i viecnoga .ztvota? Ta ako dobro cinim, a nisam odreden za 2:'IVOt viecni, nista mi ne pornaze, a ako zlo budem cmlo, nista nu ne skodi, ier ce me predestinaclia Bozia ciniti da zadobiiem zivot viecni.« - Zatim opominie grofa da zapriieci sirenie te nauke." Ova le Rahan'lls Maurus Ifisao Iurlanskorne grolu, ier Ie Gottschalk pocec u Italiii, kamo [e krenuo u Rim na hodocasce, naucavatr svoiu nauku, koioi su se pocecri: zapazali zarpravo vee u Orbaisu u Gotschalkovim nropovtledtma i razgovorirua. U HalW biiase on gostorn htrla:nskoga groia Eberharda, inace zeta Liudevita Poboznoga, ali oval 6:-u ie primlo pismo Rabanovo, namah otkaza Gottschalku gostoorirnstvo, On tada (846) krenu u Dalrnaciiu pa odatle II Panoniiu i Norik, odakle se vrati u Niemacku. R:abauus ga niie pus-ti,o na rniru, vee pocetkom oktobra 848 god. sa'kurpi crkveni rpokraiinski saber i U prisutnosti kralia Ludovika u M<ti'nzu csudi Gottschalka i obaviiesti 0 tome niegova nadbiskupa u Reimsu. Gottschalk je Rabanu spoeitavao na saboru krivovierstvo, Sinodalni zakJirucci kazu 0 Gottschalku da »neki Iutaiuci monah, PO imenu Gottschalk, dosavsi iz Italiie 11 Mainz siri nove krive nauke o predestinaciii (gyrovagum monachum, nomine Gothescalc, Qui se asserebat sacerdotem in Remensi parochsa ordin aturn , de Italia
perire,
13

Mob illon: o. c. pars II. praef. XLVII. Natalls A.: o. c. str, 297. Za pismo H<inkmamvo vidi Baronius o. c.

67---8 i Natalts-Poncaglia o. c. 306. H MabiUan; o. c. str. 48·

408

Prof, Lovre Katie:

venisse "Mjoguntium, novas superstitiones et noxiam doctrinarn de praedestinatione Dei introducere)." Gottschalk ie otpremlien 'k svorne metropoliti, nadbislru!fJu Hinkmaru, u Reims, a ovai ga na saboru u Quierzv-u (849) svrze sa svecen.iCike casti, ier se ie zaredio bez znanla svoza ordinariia, biskupa soissonskoga." Bio ie zatvoren u samostansku tamnicu u Ha'lltvillersu kod .Reimsa. Sam svoiom rukom morao je baeitri u ogani spise u koiima ie potkrepliivao svoiu nauku citatima iz Sv. Pisma i svetih otaea. Kako ie Oottschalku bilo zabranieno ista pisati, to se dosada drzalo da ne poston vise nilkakvo niegovo dielo, Sto se znalo 0 niemu i 0 niegovoi nauci, to se znalo iz soisa niegovih protivnika, osobito itiinkmara.18 Ne maze se obiektivno suditi ni 0 covieku nl o nauci po takovim vrelima, pa ie od osobite vaznosti oo nauku 'lpak se nekoii crkveni liudi, i to dobra glasa i nauke, niiesu slagali sa I1inkmawm i Rabanom. Za svoiu obranu Gottschalk Ie napisao dviie ,ispovHedi svoie nauke u tarnnici, gdie SIU s niirn pocel~ 'blaze postupati prema zeiH pape Nl;ikoJe 1. U iednoi hie:
»Ego Goteschalchns credo et conflteor, proitteor et testlllcor ex Deo Patre, per Deum Fuum, in Deo Spiritu San eta, et alfirmo atque approoo coram Deoet Sanctis elus, quod gemina est praedestlnatlo, sive electorum
ad requiem, stve reproborum ad) mortem: Quia slcut Deus Incornmatabllls

ualaz g.

Q.

-Morina.

ante mundi constltuttonem omnes eiectos sues Incommutablliter per gratuitam gratiam suarn 'praedestinavit ad vitam aeternam, slrnlliter omnino ornnes reprobos, qui in die Juoicil .darnnahuntur p r oo t e r i'p S 0 rum m a I a mer 'i t a, ,i.dem ipse tiucommutabills Deus per j'Wstu.m Judicium suum incommutabfhter wa:ed-estina'Vit alii mortem merito semuitemam«,

WaJafrid Strabon, Lu/pus od Ferrieres-a, Rathrammus Korbelski, sv, R:emigij, biskup Iionski i Prudentius biskup u Troves-u ciienili su da ovakova nauka niie rprotivna 'kat04ickoj. -Rabaoos i 'Ii'ink· mar povedose Iiut boi protiv Gottschalka i niegovih branitelia," Druxi sabor u Quierzy-u (853), sazvan od lfinkmara, izlozi svoiu nauku, u koioi utvrdi: krivo ie uciti da je Bog ikoga osudio na viecnu propast Donese .j kanon 0 slobodi volie coviecie i 0 otkuplienju: »Libertatem arbitrii in prime homlne perdidimus, quam per Christum recepimus. Deus omniootens omnes homines sine exceptione wit salvos fieri, Ilcet non ornnes salventsr." Protiv rlmkrnara i niegovih pristasa dize se Remigij, biskup lioUSlki,sazvavsi saber od 14 biskupa u Valence (8SS) Oval saber
15 Zaredio ga le za sedisvakanctie odrekom Ebona, nadblskupa l(cimsu, horepiskop u Reimsu Rigboo. Rohrbacher o. c. 486. 16Morin; Gottschakretrouve StL 303. 11 M,orin 0'. c. str, 303., M-abiUcmo. c. 49.-50. str, 16 Natalls A. o. c. 323.

Saksonac Gottschalk na

dVMU

kneza Trpimira,

4.09

pokudi neke zakliucke onaga u Quierzv-u, Na svrserkuse rasprava zavrsi bez konacne odluke na saboru u Tousv-u {860)~ Rekoh, da su glavni protivnici Gottschaikovi Rabanus :Mamus i l1inkmar. Dok ie Rabanus bio coviek svet, ali ipak vee odpocetka neskton Gottschalku, sto je htio ostaviti samostan, dotle to De rnozemo reel za Hinkmara. On ie nepraveduo progonlo biskupa soissonskoza Rothada, Zatvorio za le u tamnicui niiedo:zvolio da apelira na Rim, Sam papa Nikola J. u govoruo parnici Rothadovoi kaze.da Ie Hinkmar Iagao i falsitfkovaooaptne listove (quaedam addens, plura suptrahens, vel commutans).Dapace mil dovikule papa: »Arguta sapientia tua utinarrr in bono«." Glavna pogreska njihova, osobito R.a,banova, bila ie sto niiesu ispravno opostavili pitanie 0 predestinaciii, da I,j ona oduzirnlie 60vieJku slobodnu volin za dobro i sili Ii ga neodoliivom nuzdom na zlo, drugim riieelma da Ii se Covjelk osuduie svolorn iii Bozjom krivniom. Oni su se cyrsto drialli svoie nauke de je sarno iedna predestinaeiia ~. za spasenie, il(ako ie Gottschalk bio viest pol emtcar , tuikao ih ie nilhovim vlastitim riiecima. U polemici su se pokazali naivrsniiim teolozirna Lupus od Ferriers-a j Ratramnus Korbeiski, i ani su naibistriie obradill ovo tesko 'Pitanje. tNiihoV'i su spisi dokazom kako -u polovict lX. vlieka niie ugasauo ozani znanosti 1.1 Crkvi, U raspru se urniiesao i rScotus Erigena, filozof na dvoru Karla Celavoga, all ga temeliito pobiSe Pruden tius, big/kop Sensa, i lionski dakon Florus. Oval postavi upravo na cistac pttanje: - Aka Gottschalk naucava dvostruku predestlnaciiu obzirom na efekte niene, nemamo ga kuditi, jer se bazlra ua sv. Pismu i sv. ocrma, Ako Ii drz,j da predestinaciia osudenika ukliucuie nuzdu da coviek radi zlo, onda ie ta nauka potpuno protivna katohcko] vieri, ier je vrhunac Iudosti i bezbostva reci da Bog tiera neodoliivo nekoga da hude zao, kad uopce nece zla, Nuzda ie osuda griieha (radi pravednosti Baile), a nesam griieh." I biskup Iionski Amolon brijase osudio Gottschalka, ali niezov nasiiednik ipak mu Ie blaze sudio,pa ie kako vidlesmo, snocitnuo Hinkmaru i saboru u Quierzv-u da nile lspravno mislit] da ie coviek potpuno izgubio slobodnu voliu grilehorn Adarnovim, a zadoNo iu le smrcu Kristovom. ' Noviii pi-sci Mabillon, Natalis Alexander, Rohrbacher, nepriiazni Jnace Gottschalku, prtznaiu dobrotu i svetost liudl koii su ga branin. U opaskama diela A. Natalis tlistoria eceleslastlca stoii, da su cianci sabora u Valence, kof maCe brane Gottschalkovu nauku, bili potvrdeni od ,pape Nikole 1. »ut s. Prudentius testatur apud Hincmarum Bp. 24« (A. Natalis o. c. 339).
111 Idem ,0. c. 338., 345-6. :w Rohrbacher o. c. 493.

410

Prof. Lovre Katie:

belie suditi a niegovim ideiama.

Nego, ipak, Gottschalk rasprava 0 ovako suptilnim

Sada,

kad ie naden

originalan

rad Gottschalkov,

meet ce se

biiase coviek oporan i tvrdokoran. 1 pitaniima niie bila za siru J)nbhk'll koia le iedva vierovanie mala. To rnu soocitava i sama lionska Crkva, rna da priznaie inace ispravnost niegove nauke: "ctsi illius miserabilis Monachi improbatur levitas, irnprobatur temeritas, culpatur importuna Ioquacitas non ideo neganda est divina veritas.,,20a Dobro kate MabiUon: »Znarn da ie bilo pisaca ovoga viieka koii su htieli Gottschalka posvema opravdati, ali, to ie izvan rnoiega predmeta. Da li ie bila zdrava nauka Gottschalkova 0 dvostruko] predestinaclii, ili ne, ovdie ne rasoravliam. Tako i ia. Ova sto napisah sluzisamo tome da uputi citatelia tko ie bio Gottschalk, priiateli nasega kneza Trpimira, i da upozna prilike u kciima ie zuvio, a ne sluzi tome da se rasoravi sarno teo-

losko pltanie.

II. Gottschalk na dvoru kneza Trplmlra,

Za nas je vazno $to Gottschalk govori
'0

naslm

kraievima

spisirna, koie ie g. G. 'Morin prcnasao.

Gottschalkovirn

raspravama

dohivarno savremen dokumenat 0 knezu Trpirniru i donekle 0 prilikama Dalrnaciie i Ilrvatske 11 IX. vrieku, Kod onako oskudnih vrela avo ie prava blagodat za nasu noviiest U IX. viieku. Donosim totograiiie odnosnih foliia 'iz manuskripta Gottschalkova, a evo ovdie i priiepisa, Pismo ie liiepa i vrlo citl]iva karolina, nailiepse, dakle, latinsko pismo sredniega viieka.

Tekst ovih Ioliia glasi:

beato Job ant: Str itrgit caudam swam qu-asi cedrum, QU'ia scthcet quando semnnortui horuinis intu'eiuir Irrnninere iarn transitum, insidiatur et tendtt iUi deceptiouis lilt eum vperimat laqueum.
Nee mlrum. Cum pius illarn nartem etlam corvi, mllvi vultures et aquilae temporibus belli 51 r (dialbolo taliter

secuantur hormmmj, quos praesentiunt vulnerandos et trucldandos atque iugulandos. Sit nichtknninos equi {n aeie Iaeti ex ea parte quam Deo dante debet victoria seuui. Quod .prorslJIs ego 'ipse 'per Gottescalcum filiolurn meum, de, equo nostro probavl. Cum enirn Tr ipemirus, rex Sclavorurn, fret contra: gentem Graecorum (!) et patriciurn eorurn et esset in 'iipS'O confinio fUltu,ri' beI:h villa nostra, dixi H1i, ut iret et QU1eQuid' rest et eius exercitui necessarnrm esset, sicut ornnino deberet, ,impendeTet. Adiuravi tamen terrlbthter emnner Dorntmrm Deurn, ut nee anna surrreret, nee cum exercitu pergeret, sed tamen studlose post eos ecuicans a.ttenderet,
quemnanr zestum equus me noster ageret at Que gereret, Ex oUm) siQ'u~dem certissime sciebarn 'iHi parti hominum venturarn et futuram esse victor-am,
~qa

Natalls=Roncazlla

o.

e.

339 .

Saksonac Gottschalk

na dvoru kneza Trpimira .

411

quorum equi incederent leti (1); mostrar entuue gestu' triumphando 1 aetiti am. Sicque moxcontigit ut equi gestientis gestus elicuft atque protimrsuatefeclt. fo!. 51 v Prefer haec prorsus eel:aJiud, est, 'pelf quod 'istud patenter probari potest, Saepe siquidem periHssirni medici ad tactum venae langueutis Mroti vicinarn mortemdiellU<lJtial1t horninrs languidi. Quid:a(m) namque n(o·s.t)ris temoortbus i'wit Ypoleti rnedicus nomine H<lJd'Oil1U'S, uurrnter alios inlirmos dedit ib! potionelm) cuM'a(m) mulieri. Quae postquarn se convalulssesetftclenter credidit, quadam die pergensInter ceteras vel cum ceteris in pratum cantare voce' clarissima coentt. QU{Jd ubl praedictus medecus audlvit earn ruox ut canttonem haberet finltarn morlturam sine ulla dubitartJione .predlxit, Cerebrum, inq.[1~t,'ipsins vacuum est, et iddrco tam claram vocem habet. Ac per hoc cum klJ quod canit terrninaverit, coufestiuv vitafm) quoque suam terrnrnabit, atutue) moxprot'S'usexJY.rabit. Sicqtue) continno contlgtt, vel ei potius accldit. Qui tamen post in hanc patriam veniens factus est monachus hl crasbacensi coenobio sub abbate Uuarlno. Vivente videlicet A' ... Yno H ... villarurn rllarum praepositc, quae speciaMer suoiacebant abbatis dominto. In quarurn una dum iacerent i nfirmi' duo vassalli abbatis jiraedictl, quadam die ,dixAt abbas eidern medico ut lpsos Infimtos visitare t et quid si'iJ,i SU'[J er 'i His videretur et renuntiaret,

71 r
Sic ergo dicitur Deltas et Dlvlnltas pro Deo, Item homines Dalmatini, perin de idem similiter homines Latini Graecorutm) nlhilhornlnus (!) 'imperio subiecri. regern et imperatoretm) cofmrmun! locutione per totam Dalmatlam longtssimam revera rezlonefm) rege(m), lnouam, et lmperatorem regnum et imperium vocant, Aiunt cairn: »f'uimus ad regnum« et »Stetimus ante impernan« et »Ita nobisdtxit regnurn- et »lta nobis IOQU1I· tum est imperiU'm~. Soonec istud ab illis aestimes absque auctoritatedtci.

s(an)c(t)a ecclrest)a to!o terrarurn orbe cutm) veraciter tutm) saris auctorahiliter laetissime canat de filio D(e}i': In excelso throne vidi sedere vim(rn}, Quem adorat multttudo angelorurn psarentefs) ill lHl'u(m): Ecce cuius irnperrurn nomen est in aeternum. Id est: !',cce cuius nomen imperatori(s) in aeternutm), Similiter Q\loQue debes et illud nosse, Quod: sub nurnero singu'lWl'i generaliter omtne)s electi dicuutur: et sunt re gnum gratis eifectl, sicut probat lllud ape osto )Ii: eu (rn)' tradiderlt regnutrn) D(e)o et patri, Id est, ut a beato dicitur Augustine: Eos QUOS redemlt sanguine suo tradtderlt contemplando patri suo. Porro lruic regno datums est D(omi}n(u)s D(eu.)snoster rex ub], perpetfu)! regnent cum eo regnutm). Tunc videlicet quando dicet lllis ipse rex regurn ; Ventre benedictl patrts mel, perclpite resnutm)! Tarnquam dil:at, ut in s(an}c(t)i Augusttni folio 71 v exnosutt sermone. Qui regnuun), eratts et non regnabatls, venlte. reanatcl NOll mlrerls ltaque sl rex unus regnutm) vocetur jure, cum tot reges omnes electt propterea reges D(e)o donante sunt, quia sub X'PO vern rege semnter) animas eorufrn) rezente corpora. sua regunt, regnu(l1l) vocentur ut S'Ll'llt rite. Embesce, Sidon, ait elJli{m) mare, Sid\}ninte'J";p{re)ta~
Stqutdem

et tavoeabtliter

412

Prof. Lovre

Katie:

tur venatio ut supra dict1li(m~ est Porro venactof l) sell' venator est quisque ·p(rae)dJi·ca'tor, dicente D(omi)'I1'o peTprD'j)hetam: Ecce ego nrltta{m)

venatores meos et venabuntur eos. Per ma-re' verosignitiica.tur

q(ua)m palatm) peccat p(re)hensor. Tunc ilThpletur lstud:

cos, et prlscatores meos, et plscabunttur) vulgus etolebeia 'mU'ltitudo·. Proinde p(rae)dicat,olr, id est venator, et vulgus elus reErubesce. Slon, all eni(m) mare •

.Electi ita veniunt ad Iilium, quomodo ipse dicit: Omne quod dat mlhl pater ad me venit. et eum qui venit ad me non elclam foras. I:t tterutrn): Haec est, mquit, voluntas elm, q'llli: mrsit me, natns, U!t ornne quod ded1t mihi nton) p(er)-d'a(m) ex eo. Horu(mi) SJi quisQua.(m} perit, IalMtU.T D(eu)ls. Sed nerno eorutrn) perit quia, non Iallitur D(eu)s.HoruITIJ s~ qutsquam perit vitio humane vincttur D(eu):>. Sed nemo eorutrn) petit quia. nulla re vincit(ur) D(eu)s. Item i'lll hbro die regula' verae fidei hmtissime tene et nullatenus dubite'S.

Po pocetku 51 r Ioliia ocito Ie da auk tOT dokazuie kako davao vidi da ce coviek doskora umriieti i zato mu olete zamku ne hi Ii ga ulovio Jj upropastio, 1 onda Gottschalk nastavlia: Niie to Cud-no. kad i zivotinje 'predosiecajub'llduce dogadaie, Tako gavrani, iastrebovi, kopci i orlovi sliiede onu stranu ratnika za koiu predosiecaiu da ee biti ranieni, poubiiani ;i zadavlieni, Jednako 4 konii su veseli u boiu na onoi strani koia ce po dam Boziem pobiiediti. To sam, kaze, ia sam vrlo dobro iskusio s nasim .koniem preko moga ucenih (fillolnm) Gottschalka." Kad ie nalme Trpimir~2polazio s voiskarn protiv Grka i n;ibova: namiesnika, a nas dvorac biiase na samoi granici buducega rata, la sam niemu (Gottschalku, uceniku) rekao neka ide i bude 'pri ruci u svakoi potrebi knew I niegovo] voisci, a to mu ie ~ duznost. Ali ga ipak zakleh strasnorn zakletvom, Gospodinom Bogorn, da ne uznnlie oruzia n'iti da iezdi zaiedno sa voiskom, nego jasuci za niima, neka pornniivo pazi kakve ce biti kretnie onega naseg konia. iPo nedavnim nairne dogadaiima (ex olim) posve sigurno sam znao da ce dopasti pobieda onu stranu voiska, koie konii budu veselo stupali i svosm pobiednickim kretniama pokazivali radost. A tako se je doskora idogodHo, kako su izazvale (elicuit) i unapriied otkrile kretnie veselo poigravaiucega konia, Na foliiu 51 v Gottschalk kazuie kako i liiecnid znadu rp-ro~ reel smrt bolesnika pipaiuci im bilo. Talco ie liiecnik, po imenu tIadoinus, slusaiuci piesmu neke zene, koiu ie sam liieeio, prorekao da ce umriieti eim svrsi piesmu, ier joi zvonak glas odaie da joj ie ishlapio mozak, Gottschalk kaze da se ie tako i dogodilo. Oval slucai pokazuie naivnost Gottscha.lkovu U ovakovim pitaniima, sto ie, dabome, odraz stania lijecnicke znanosti niegova doba. NQ ovo ne znaci da Gottschalk niie vierodostoian kad navodi cinienice hlstortiske. Dapace on nam ie u pripoviiedaniu poviiesnih fanik ~tiiliolus ddirn da ie dusevnl slnak, isto sio i Iamulus. dakle U naserrr sl'll.calj'U. I llceniil: i uc-iteo\i imali SUI isto irne: Gottschalk.

!lee-

Saksonac

Gottschalk na

dVOTU

kneza

Trplmira,

4Hr·

muzeiu, ali niie sigurno odnosi li se tai natpis ,bas: na kneza Troi-

kata dobar sviedok, a niegovo nastrano tumacenie dogadaja ne. dira vierodostoinestl cinienica, vee ill i potvr duie, ier Gottschalk. hoce da znanstveno, po svoiu, protumaci stvarni, a ne izrnislieni, fakat i tako tek niegovo umovanie dobiva nekupodlogu, koiu bi izgubilo, kad bi se baziralo na izmtslienim dogadaiima. U ovoi perikopl za nas ie vazan onai pasus koii govori 0 naval-nom ratu Trpimira protiv 'bizantinskih gradova u Dalmaciil .. Dosada nam ie Trpimir poznat po iednorne natpisu u kninskorne mira. Drugi, mnogo vain:i'ji, natpis naden ie u R@n~.cama, te ie u vezi sa Trpimirovom poveliom g. 852. U ovoi Dovelii izdanoi "ill loco, Qui Byaci dicttur« prvi se put spominie hrvatsko dme: »Tirpirnirus dux Chroatorurn, iuvatus munere divino.« Natpis II Rizinicarna glasi: Pro duce Trepirnetro ... preces X P 0 submittati [set Toma Arcidakon na ovai nacin seominie Trpirnira: "Petrus archiepiscopus fult anno domini nongentesimo nonagesirno, tempore Tirpimiri et Muncimiri filii eius, regum«. Ocito Ie da Toma ovdie kontaminira dva splitska nadbiskupa, oba Petra. Jedan ie od niih zivio za Trpimira, a drugi za Mutimira. Ne znaiuci dovesti u vezu poveliu Trpirnirovu d Mutlmirovu, on drzl da Je Petar zivio za Mutimira, koii nam ie zaiarncen godinorn 892 U svoioi povelii i godinom 895 na natpisu \I Uzdoliu kod Knina.2~a Pogreska Tomina

inclinata habejte colla tremelntesl."

u hronologiii omaska ie pisara, Trpimirovo

se ime ins cita u evan-

32 Gottschalkov izraz »rex Ti:(pemi,rus« prevodem »knez T,rpimirff. Du Cange navodi vrse 'P'f1m.je-ra kojima se vldr da reg n u m ire x ,p'[} U ranom sredniem vj,je,k'u' sve d.o X.sfoHeca znatif uooce knezevine i kneza. »Regnum pro ducatn, seu provincia Ducts (in lege Alaman, c. 35 § 31.) Lex Balwar. tit. 2. C. 10 § 1.: 5i quis filius Duds tam sunerbus vel stultus Iuerlt, ut patrem suum desbonestare voluerit , . . vel R. e g n u m eius auferre ab 'e'(h. Decreta Tasstlonls Duds Balwariae apud Canislum et alios: In anno 22. Regn! rellgloslsslmi D u cis Tassllonls gentis Baiwariorum. Annales Fuldenses: ann. 873. mense Junto Hruodultus quldern Nordmarmus de regio cenere, Qui regmnn Carolip:raoo'iset incendiis saepenumero vastaverat, classemduxtt in reznunr HludtlVlci re.ogis'in cornltatuen videllcet Abdagi regis ... (Du Cange: Glossarium ad scrtptores mediae et infimae latinitatts - Veneths 1'789.) ~~ SiSic: Prlrucnlk lzvora hrv, historlie, Zagreb 1914, str. 192-195. Rack[: Documenta mist. Ch1foat.p. 3'. ilhrstr. Zagreb 11&77., str, J-------.5. 'l!4 Bulle F.: Hrvatskl spomenici u knlnskol okokci, Zagreb 1888. Drugo izviesce »Blhaca« Zgb 1896. - Barac-Krzantc: U kolilevci hrv, noviesmce, Zgh 19107. - Bu'lic-Ka'tic: Stoparna hrv, nar, vladara, Zagrebstr. 52 t dalie~fa Marun L.: Rnsevine crkve sv, Luke na Uzdoliu kod Knina (Starobrv. Prosvleta IV. S. I., 3----4. str, 292).

·lj14

Prof. Lowe

Katie:

-deliMaru Stolne cnkve u Akvileii: Domno Triprmerc • .• Petrus filius damno Tripimero." Ma sto se mislilo 0 postanku i sudhint ovoga evandelistara, jpruk je iasno, da je bio negda u koiem sarnostanu Gornie Italiie 1 da su tarno hodocasttli odliclliiji Slaveni, Epi1eton Troimirov »Domno" nokazuie cia Ie svakako izmedu niih nai odlicniii i daie slutiti da ie knez, Ako slcunlmo we dokumente koii govore 0 Trpimiru, ooiedicno ie svaki manikav. Kameni dokument] zaista su prve mice, ali nisu datirani. Zapis na evandelistaru u Akvileii 1JO onome damno vierojatno govori 0 Trpimiru knezu, ali ni to nile ipak posve sigurno, Povelia Trpimirova u vezi 'Sa natpisom u Rizinicama lj sa MutimimvQm poveljom takoder ie historiiski sigurna, autenticna, ali obie su povelie vise outa vprepisivane i do nas su dosle u priiepisu iz XVII viieka, upravo 1662 za nadblskupa Sforze Ponzeni-a. Podatak Tome Arcidakona pogresan ie u hronclogiii. Zaista svi ovi izvori daiu narn nedvoibenu sliku onega vremena ,j dogadaia, kao i bazuda odredirno doba vladania Trpimirova, ali ipak nisu prvoraaredniIzvor za hronologiju. Ovim pasusom u Gottschalka dobivarno $Iiguran ,podatak kad ie vee Trpimir vladao. Gottschalk se zaputio u Rim godine 838 i iste goci+ne bio ie kod Iurlanskoga groia Eberharda. Notlngus, veronski biskup, upozori Rabana Maura na Gottschalka i na niegovo dielovanie i Raba~ nus 846 godine pisa Eberhardu, zetu cara Liudevita Poboznoza, pismo protiv Gottschafka, radi koiega pisma Eberktrd otpusti Gottschafka. Ovo pismo vecina historicara datira godinom 846, dok drugi 847 iii 848 zodinorn." Mislim da ie svakako Gottschalk bio u Dalmaciii oko 846, ier le nadvoru Eberilul'dovu27 ostao -d1Jze vremena, a htielo se takoder vremena dok se niegova nauka prosiri po Italiii i dok R:abanus napise svoie dielo De Praedestinatione da ga pobiie, Potieran iz Furlanske, duze vremena boravi u Dalmaciii, sto dokazuie niegovo poznavanie sintakse govora kod bizantiiskih podanika u gradovima ~ opetkod li'TVata, kako cerno 'kasnije vidieti, Jz Dalmaciie putuie 'U Panoniiu, dolazi i u Bugarsku i prolazi Nerikum pa 1. oktobra 848 nalazi se na saboru u Mainzu, Ovako dugo putovanie i dielovanie niie mogao Gottschalk obaviti kroz Sisic; Prtrucnik str. 125, - Racki: Doc, str. 383. Morin 1(1', c. sir. 309 Wetzer und Weltes KirchenJexikon (Schrors) :pod Oo.t t s c h a J k - Naralts-Roncaglia: Hist. eecl. str, 297 datlra ga oko 841 - MabiJIon o. c. 22. IV. 848. - Nalnovile dielo izvora crkv, sredovlecne povllesti: Carolus- Tarouca: Fontes historlae ecclestasticae medii aevl, Romae 1. str. 824-25. datira Gortschalkov put u Rim 838, a Rabal1()'vo pismo 846. ~1 Natahs-Roncaglia': o. c. str. 2·%.
~5 ~6

Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpirntra. cetini mieseca i desetak dana bio na dvoru eberhardov'U. da ie

ios 22. IV. 848 (po Mabtllonu):

Vrlo je vieroiatno, da ie Gottschalk vee 846 bio na dvoru Trpimirovu i tamo ostao do 848.2fa Dvor je knezev bio u lfrvatskoi, ali u neposrednoi blizini dalrnatinskih gradova (in coniinio iuturi beil~). Nasi 'P'Oviesniicari ;\obicno biljez.e ipocetak Trpimi ro va vladania 845 god in om. Kako se Gottschalk 846--8 nalazi na niegovu. dvoru, to ie zaista Trpimlr -po pribiC'i 845, vee nasluedio svoga oca,
Mislava. Nemamo se Ctlditisto iranaeki izagnanik nalazi utociste na dvoru Trpimirovu, ffrvatski ie knez negda direktno potpadao pod: viast furlanskoga markgrofa, dok rnie furlanska markgrofiia cuklnuta kao kraiina i razdiieliena na cetiri upravna podrucia: Furlansku, Istru, Panoniiu i Karantaniiu. To se je zbilo 828 godine. No Dalrnatinska lirvatska ostala je i dalie 11 uskoi vezi sa Furlanskom, ier je zaiedno s niom i s lstrorn prtpadala kralievini Italiji. Tradiciia od godine 803. kad ie Dalmatinska flrvatska dosla Ipod vrhovnu vlast Iranacku j bila podvrgtrta Iurlanskoi rnarkgrofiii nile. se dala lako rastrgnua," a veza Trpimirova sa Furlanskom nazrileva se i u niegovu posietu Akvileii ill uopce koiern samostanu u

Furlanskoi,
Da le knez bio priiateliski raspolosen prema Gottschalku, vidi se iz pripoviiedania Gottschalkova, kako on preporuca svom uceniku da bude pri ruci knezu 11 svemu sto ie lPotreba. U cemu mu. je rnogao bi1i 'pni ruci? Valida kao posrednik i tumac izmedu kneza
.j

hizanstinske voiske, Dragociena je ova vilest Gottschalkova,

ier obogacuie

nasu

poviiest IX. viieka novim i dosada nepoznatim Iaktorn, da ie, nairne, knez Trpimir pobledonosno ratovao s Bizantom oko 846.--848, go din e. Gottschalk Ie bio, kako vee zabiliezih, na dvoru knezevu ito, u nepesrednoi blizini da.lmatinskihgradova. Drsmi pouzdanc da ie ta»vilIa nostra in conllmo iuturi bema bila blizu SpiHa. Trpimir ie imao svoi curtis u Klisu i u Podstrani, a i. u Biiacima. Klis se imenuie u niegovoi povelii 852. godlne: »Et ut singulis annis de
27a Da se ie Gottschalk nastanto bllzu mora i tu ostao jmne dVije· godine kazuiu' nam (J.V'i stthovi, ,iz nlegoveposlanice nekorn svome ucenrku«,

»Exul ego diuscule

Hoc in mare surn Domine Annos n e rrro e duos f e r e«, (Pho Paschtnt: Le vicende nollttche e religiose del f<I'liulinet secolt IX e X, str. 26, p. 3). '8 Sisic; Povilest Hrvata u vrlleme nar, vladara (Zgb 1925) str,
323 i 325.

-416

Prof. Lowe Katie:

omnibus nascentibus terrae ex curte nostra, quae -Clusan eli citur, -decimae inferantur in mernoratam ecclesiarn ... {{'~ Ne rnogu se ipak oteti sumnii znaci li ono Clusan uoravo Klis, U nliednom drugom dokumentu iz doba hrvatskih narodnih vladara \Klis nile taka nazvan, Da ie upliv Gornie Italiie, a i Longobardiie posebice, bio znatan na Dalmaciiu u pravnom i uopce kultumorn pozledu U ono prvo doba zivota flrvatske, to smo danas na eisttl. U iednoi Ionzobardskoi listini Kealia Aistulfa god. 753. rzdanci An-selmu opatu Sv. Silvestra u Nonantuli blizu Modene cHaiu se ove rHeei: "In civitatibus seu clusis nostris«." Obzirorn na ovo drzim da se i ono Clusan u Trpimitovoi darovnici odnosi na neki zamak, 'grad, a da ie tai bio bas i KHs - to ne niiecem, samo sumniam da ie Klis imao iezicnu Iorrnu Clusa (ak. Clusan, Clusam). Raciije bih 'rekao da ie clusan ij:stO sto i grad u koiem ie knezeva curtis. Da su se te curtes nalazile u gradovima, dokazom Dam ie u istoi Alstuliovoi povelii: »Atque granum ilium quod ann lie colligitur de portatico in curte nostra, quae sita est in civitate nova ... a1 Da Clusan i curtis nile bila sarno g.owodarska zgrada, iasno se vidi j po nazivu Gottscha:lkovu »villa nostra«. i;pak bio ie dakledvorac
~9 30
U

Racki: Doc. str. 4. Mabillon o. c. str. 8. (pars I.).

Ibidem str. 10. Dr. P. Skok u Starohrv. Prosvieti

N. S. II 1~2

str. lQJ-ll'3 uzlrntle ,rije¢ c u rti s U znaceniu »dobro, dornena, selo«. Zaksta, ima rnnozo slucaleva, a to ootvrduiu I citati dra Skoka, gdle curtis ..znacl santo gospcdarske vzgr ade, No, cur tis nema lskiiucivo to znacenie, koj,e joj dale dr Skok. pa se radiie pridruzulem tumacenlu RaEkoga da .curtis znaci »vlastelinskl dvorac« (Skok o, c. 105.) onda kad [e govoro knezevoi ili krallevskoi »curtis«, Osim u tekstu donesenlh dokaza ios Ell spornenuti i primjersto ga donost rio dr. Skok na str. l'I l.: Sed ubi ad 10cJUm qui vocatur Sanctt Martini: curtis pervenerit, pacem cum' iUoI'Um pnnctue \Muisclavo nomine Hrmavik Govor Ie 0 Mis.lavljevu ugovoru mira sa duzdem Trandenlkom. Zar ce se medunarodni uzovort, pa i u ono vrtleme, sklapatl u kakvom hambaru? Na onako izloienoj tock], na .udaru Saracenlma, Mlecanlma i gusarima, zar ce stanovati vladar i primali drugoga vladara da sklope medunarodni usovor- dok Ie ciielo duz· .devo brodovlle pred tim »harnbarom«, setlstem. a dai se i knez ne osieca .stznrntm II svome preblvaltstu? J a. drzlm da ie curtis Sanctl Martini za-mak, utvrden stan knezev, II blizini Splita i na obali morskoi. Napokon j'»cuTiis R.ogova:« bila ie nadomak Bingradu: »et curte in loco con1iigu:o civitatis, quod R.ogovad'idtu'f« (Raoki Doc. str, 52.). I citat koit se nalazt u clanku dra Skoka na str. 108., uzrnemo ]j sa potouno, Iasan ieookaz .da Ie kralieva curtis nesto vtse od prostoga selma. Krall Kresimlr tu razHl{Ulje curtis cum su~'s·pert.inenti~s·od' zernalia 'koje su. irz tu cortis. A vallda zosoodarske zgrade spadalu zaiedno sa- zemllama u iednoi istooj donacift, (Confer. Racki Doc. str, 53). Clusa mote ·zna·citi i tiesnac orski, dapace oj :gradlslki' opkop, iarak, pa i,grad' opkopom utvrden.

Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpi'tnira.

417

vladarev,
spominiu Hrvatski

u koiem onda mozemo i zamisliti one dvoranrke koji se

It

verena, a nile bio kakav nolubarbar, kako ga pnkazuju neki poviesnicari, Mogao le Gottschalk stanovati u Pod stranJi, gdie ie otac Trpimirrov docekao duzda Trandenika ~ sklopio s niim in curte S. MarUini rnir godine 839-840. I ta »curtis Sandi Martini« odaie po svoiem imenu da [e mogla biti kakova »civltas, villa« - knezevi dvort, grad. Ni Biace ne mozemo rnukorn oreci, ier po iskopinama i natpisima tamo nadenim jasno ie da ie hrv. knez i tamo imao svoi dvor, curtis," Sva tTi su miesta u bliz4nJiSplita, U1. Trpimirov rat 5 Bizantom. Gottschalk kaze da ie knez Trpimir rpolaziou boi protiv Grka »cum rex Tirpimirus iret contra gentem Oraecorum et patricium eorurn«. Jasno ie da »gens Graecorum« niiesu drugi nego stanovniol dalrnatinskih gradova koii su !pO ugovoru u Aachenu (81Z) ostali IJ)Od bizantinskorn vlascu, a zalede niihovo 'Pod Iranackom. Patricius je carski namiesnik, koii ie stolovao u Zadru. Patricius nile ntkakva slufba na bi-zantinskom dvoru, vee cast ustanovliena od Konstantlna VeIikoga. Cast je patriciia visa od svih drugjh i od samoga praefectus praetorio - zapoviednika tielesne strafe i dale se dozivotno. Nose ovai naslov pokatkada kralievi i vladar.i tudih naroda. Naslov patrioha se ie redovito davao carskim namiesnlctma u Italiii: u Siciliii i Lonzobardtil." Lako se mogio dogoditi, da ie oval casllii naslov donao dalmatinskoga namiesnrka kad ie bizan1:insko carstvo za Karla Velikoga .izgUbilo za sva vremena lsamc virtualno oravo na Lonzobardiju. Zadar iebio siediste carskoga namiesnika, ali TIe trebamo uzimati da ie Trpimir udarao na sam Zadar Ii nile flam traziti ratno pozoriste bas oko Zadra, Svakako Je ratiste bilo nedaleko Trpimirova dvora, kako sviedoci sam Gottschalk, a za Trpimira i za niegova pretsasnika Mlislava. kao i za nasliednika Mutimira, znamo da djeluju u IbN'zini Splita, Mislav dariva crkvicu sv, Juria u Putaliu Stolnoi Orkvi, uglavljuie mir s Petrom Trandenikom u noliickom Sumartinu. Trpimir gradi samostan lsnod Klisa i u solinskoi R'upQti;nj, potvrduie i. vrostruje darovnieu Mislavlievu poveliorn lzdanom u Biaoima 11 danasniim Kastelima, M:utimir god. 892 izdale povellu u Biacima, Dosada nam niie :poznato da ie Trpimir stolovao u slevernol Dalmaciil, Uostalom niie rpotrebuo da Tnpimi:r udara upravo na
U

Trpimirovoi !p'Ovelji iz g. 852. 'iMutlimiroV'oj ie vladar zaista imao dvor po uzoru zapadnih

iz g. 892. svoiih su-

Karaman Du Cange

Lj,U'bo: Iz IroIlFj.evkehrv. 'proslosti, Zagreb

0-.

1930:., str.

149-155.
aa

c. po-d' rijecju.p a

ri c ius.

418

Proof. Lovre Katie:

Zadar eda hi se reklo kako on polazi u rat protiv bizantinskoga namiesnika, ier kad upada na niezovo nodrucie, contra gentem Graecorum, na dalmabinske gradove, onda ide .j na namiesmka, et parrlclum eo rum. pa na knlignd grad udarao. Drzirn, dakle, da Je ratiste bilo 'U blizini Splita, pa ie rat mozda i planuo radi granica. Bas granice izmedu S!pHta i Klisa bile su toHko puta uzrokom nesuglasica i sve do turskoga doba nisu se uredile. Kakvo znacenie ima ovai rat? Uzrnemo Ii 'U obzir oece stanie u Bizantinskorn carstvu U doba Troimirovo, kao ~ raspolozenie dalmatinskih gradova prema carstvu, mozemo rat kneza Trpimira nazvati navalnirn, Vee godine 820., kad ie ubiien car Leon V, a popeo se na priiestolie Mihailo II. M'ucavae, carstvo Ie stubokom propadalo radi gradanskih ratova j vierskih borba, »Trogodisnii gradanski rat opustosio ie naibolit dio bizantinskoga carstva, rastocio mu ie dotada iOs krepku organizaciiu oslabivsi voisku i mornaricu i omogucivsi Arapima da su zauzeli 826 otok Kretu, a 827 i znatan dio Siciliie ... Ali oslablenie vizantiiske mornarice naiiace se osiecalo .na zapadnoi perife!'iji carstva na JadranskomJ'l/loru, gdie se one varosi i ostrva, sto su ciniJri carsku Dalrnaciiu, uiedared nadose prepusteni samima sebi, pa stoga se u takvtm prrlikama i PQzuri car Mihailo II. da obnovi s carem Ludovikom achenski rnir (824) poboiavsi se zar da osamliene dalmatinske Yaros! i ostrva ne dodu pod rzravuu vlast hrvatskoga kneza. M SHic ovdie tumaci bolie ono sto je Konstantm Porpirozenet kazao u zivotopisu svoga dieda cara Baziliia : Konstantin pnpcviieda da $IU se stanovnici Dalmaciie izrnaklr jspod carske vlastr ios od doha flerakliia, ali poglavito za Mihaila Mucavca. Za ovoga su dalmatinski gradovi postal! samosvoini i nisu se pokoravali nl Bizantmskom caru niti ikome drugome (r.al lta.Jlu1'l:a of: ent jlllXa",l ysyovaatv atnoJ!b:paJ..o.t, pJjTS TW (lamJ.ei 'Ptoualeo» /l-f;'tE NEQIiJ TwA bnoxe!« EVO£. 85 I Theophanus continuatus (lib. IlL c. 28 p, 84 ad. Bonn.I'" iednako nam efta polozai dalmatinskdh gradova za Mihaila Amoriica - Mucavca. On kaze da su U to doba dalmatinski jrradovt otpali od Bizanta i hili posve samosvoint isamostalni sve do Baziliia, Ne mozemo zamisliti da su ovl gradovi hili posve neodvisni od bizantinskoga cara, ier se u takvoi rneodvisnosti ne hi mogti odrzati pred Venecijom i hrvatskim knezom. Prisutnost carskoea stratega tI Zadru, 0 kojoi nam govori Gottschalk, a imamo i drugl
31
8S

'lQV AltoQiov TOV TqaVAI,V,

01

1(~

TllS !JaA/wTiaS

Itdo-rea ()ixVOVVTeS

SiSic: Pov, Hrv. sir. 318--319.

Consranttru Porohvroz, Historia de vita et rebus gestis Basllil imp. c. 52. ed. Bonn. p. 288. (Kod R.ackoga Doc. sir. 33&) MR:acki o, c. sir. 339.

Saksonac Gottschalkna

dvoru kneza Trpi'mira.

419

dokaz da je tada 11 Zadru stolovao strateg, iasno Ham sviedoci da se u dalmatinskirn gradovima ios slusala carska zapoviied, Druga je stvar, [e li uviiek car imao toliko snaxe da i dielotvorno vrsi svoiu vlast. Slabost carstva znali su iskoristiti dalmatinski gradovi i steci Iakticrns sarnostalnost, altprotrv vaniskih nepriiatelia prizl vali ani carsku vlast i moe da ib zastiti. Siai bzantinske 'krune bez sumnie ie zabliiestila aei okolisnlm dusmanima Ii dugo su pustali da se gradovimirrro griju na suncu carske nrilosti, No nemoc carstva niie rnogla viecno ostati sakrita ocima hrvatskh vladara. Oko 846.--848. godine u Bizantu ie vladao, slabi .j pokvareni car Mihailo III. Piianica (842-867). On ie hio lutka It rukarna svoza uiaka Barde. [ f'ranacko carstvo biiase palo s one visine do koie se biiase usoelo za Karla Velikoga, Borbe u karollnskoi porodici ,j niega StI rastocile. Tako se ie spremala pornalo silo-m prilika samostalnost Iirvatske i Veneciie, kole ce se otimati 0- prevlast na Jadranskorn Moru. Vee knezMislav tohlso ie samostalan da godine 839. sklapa sam 1)0 sebi mir sa duzdom Petrom
p

Trandenikorn

11

Nemamo se dalde cuditi sto Trpirnir navaliuie na dalmatinske gradove koie nemocni i bezbrtzui car ne moze da uspiesno brani, Ova navala Trpimirova i nobieda niegova oruzia, kaze nam naibelie cia danak mira (tributum pads), koil su kasniie dalmatinski gradovi placali hrvatskim vladarima za svoie poslede na kopnu,
ima svoi izvor u premoci hrvatskih vladara, a ne u milostt bizan-

Surnartinu.

tinskoga eara, znaci ova Trpimirova pobieda da se ie odavna spremao taj modus vivendi jzmedu firvata i Bi'zama. Ono sto- nam ptirpovijeda Konstantln Porfirogenet 0- otpadn dalmatinskih gradova od Bizanta znaci da su se oni i sami gledali nagoditi sa svohm susiedima, pa ie car M'ihaj!o- ll. kusao 824. godine obnovitl i achenski mir s carern Ludovikorn da zaprUeci tal otpad. Dakle u prvoi polovini IX. viieka tradiciionalna ie politika dalmatinskih gradova da se drze svoga zaleda, a preko niega bi dosli u sklop franackoga carstva. Da ie Tnptmir imao priiatelia u dalmatinskim gradovirna, sviedokom nam ie i niezovooruatebstvo Ikumstvo sa Slplitskim nadbiskupom Petrorn, sto- on ponosom Istice u svcioi povelii, A to. Ie priiatelistvo postoialo i izmedu Trpimirova oca M'islava i $IpLitskoga nadbiskupa, Kako je Mislav prvi od hrvatskih vladara noceo darivati splitsku Crkvu desetinom, a nioi podloznu crkvicu sv, Juria bogatirn posiedom, to izzleda da priie niega niie bilo osobitih veza izmedu tIrvatske i dalmatmskih biskupiia, a IMihaiiovo vladanie nekako bi se f poklapalo sa vladom kneza lMIslava. Za niegova doba eno iMihajlov nasliednik car Teofil {829.----842.}nalazeci se u ratu s Arapima, kusa 839 godine ugovoriti mir i viecno priiatelistvo i liubav izrnedu sebe ;i Iranackoga can i nilhovlh podanika, Annates Bertinianikasu: Quorum lezatio super confirmatione pacti et pacts atcue perpetuae linter utrumque imperatorern eique subdi2

420

Prot, Lovre Katie;

tos amicitiae et caritatis azebat." Sve ie avo znak da su negdie postoiall razlozi za uznemirenost, a nainaravniie da se ovt podanici tin sku obalu, Prllike, dakle, za navalu Trpimirovu bile su vrlo novaline :i odavna spremane nizom poviiesnih dogadaia, Carstvo je u doba Trpimirovo toak bilo toliko iako u Dalmaolii, da ie u Zadru drzalo svoga stratega: voiniekog i civilnog namiesnika 11 iednoi osobi. To nam izriclto kaze Gottschalk, a ZTI3t110 i ime iednog namiesnika. Sacuvao se olovni necat s imenom stratega Briieniia, koil Schlumberger stavlia 11 vriieme oko 840. a Bury ga
datira posliie 842. god lne." imaiu drzati
11 liubavi 11a duaoi

granici

obaiu

carstva

niz

dalma-

iNatipis na strategovom oecatu glasi: K vQle (lo~'{}ee 1"41 u0 6061.tp jJi;;vev( ill') (J( aatAtu(0) una ,),(aeicp) o(r)e( a)7:( er{f) .1aA..ua-rla~ (Gosoodme poruagai svorne slugi Briienliu spatarilu, strategu Dalmaciie). Uz ovai pecat 'Poznat ie 'iz istoga vrernena I pecat carskoga mandatora Dalmaciie sa slicnim natpisom »Gospodine pomagal svome sluzi .... mo, rnandatoru Dalrnaciie«, Ime nam ie nepoznato, ali prisustvo rnandatora, donosioca carskih zapoviiedi vojsci,daje slutiti da su se svremali sudbonosni do.gadajj u Dalmacin, a pecatiovih dvaiu voinickih funkcionera saeuvase nam spomen TIa glavne licnostt onaga doba kad ie Trpimir, prvi ad hrvatskih vladara, kusao silom podvr6i pod svoiu vlast dalrnatinske gradove, Gottschalk nam ios i vise nesto kaze nezolt sama cinienica da ie Trpirnlr ratovao s Bizantom, On nam prrpoviieda da ie Trpimir pobiiedio dalmatinskoga stratega. Sta vise do 110 si ovu nojacati.39a snaga Bizantinskoga carstva, ipak pobjeda Trpirnirova znaci, da le on bio rnocan j iak vladar, pa narn ie sada lako shvatiti i niegovu pobiedu nad bugurskim knezum
Borlsom, biedu za dokaz

Makar i malaksala

kako koni predosieca

kola ce strana

u bitkl nad-

Porfirogenet govort 0 ratu izmedu Borisa i Hrvata, u koiern su tfrvati iunacki odbili Borisa i kaze da nigda Hrva1:i ne biiahu 'lJ'odlozni Bugarima." Konstanun to istice, ier su okolni narodi trpieli mnogo od Bugara, pa i sarno bizantinsko carstvo. NUe niti prvi slucai sto se 0 Trpimiru sacuvalo toliko phrnenlh dokurnenata. Svi ovi dokumenti sviedoce da ie knez Trpimir podigao na dcstornu visinu svoiu knezevtnu i daiu nam pravo na zakliucak da ie lirvatska T rpimirova stupila tl kola evropskih drzava kao gotovo neodvisna vlast, ier knez vodi rat s bizantin-

Hrvatsku.

Nekako izrnedu

Kcnstantin

854.-860.

udaoio ie Boris l1a Dalmatinsku

Sisie: pov. Hrv. str, 326, 3'21 i on, 17, i 19, Schltrmbet ger ; Sig!llographie de l' empire bvzantln, Paris 188-4, str. 205--6, (Pi) SiSitu) - Burv: The Imperial administrative system in the Ninth - censtrv. London 1911. str- 14. n. 21. (po SWell; Pov. Hrv, str, 327,).
37 38
3{1 De admln, imperio C. 31, p. 150-151 Doc. str. 360).

ed. Bonn. (kod Rackoga

Saksonae

Gottschalk

na

dVOTU

kneza Trplmira,

421

na svoiu ruku u doba .kad ie franacko suveren Trpimirov, u min! s Bizantorn, gradova, Da ie ovo bio f ormalni rat s se DO tome sto Trpimir ide protiv savlasti u Dalmaciii (cum iret contra gentem Graecorum et natriciurn eorum). Gottschalk lzricito kaze da Trpirnir ratuie nrotiv naroda grckoga {bizantinskedrzave) i

skim narniesnikom posve carstvo, dakle norninalni g ospodarorn dalmatlnsklh bizantskorn drzavom, vidi VlOga ,pretstavnika carske

niegova namiesnika,
samih podanika,

dakle protiv sluzbenog Bizanta, a ne protiv

mogli su ti podanici po dalrnatinskim

gradovima

Ova fakt'icna, iako ios ne i formalna, neodvisnost hrvatskoga kneza otsiieva j u niegovu naslovu »Trpirnirus dux Ch roato rum, iuvatus rnunere divino«. On

bi·tii naklont knezu Trpimiru.

stavise

ie »PO rnilosti Bozioi« knez kao sto su i vect vladari po toi istoi rniIosti, a ne 'PO volii drugih vlastodrzaca. Niie dakle niregnam Trpimirov kakva podrucna vlast, Mozemo re6i da Iakticna samostalnest Hrvatske pada u isto doba kada se i prvi put sporninie hrvatsko ime, u doba kneza Trpimira. Trpimir samnazivlie svoiu

zemliu reanum, Kako smo vee vidieli, ne znaci u IX. vriie'lm ta riiec kralievstvo, ali ie znacaina za autenticnost povelie Trpimirove. Gottschalk iednako zove Trpimira rex, pa i na drugome miestu dostoianstvo 1 ime hrvatskoga kneza u korelaciii sa irnenom bizantinskoga cam oznaeuie sa regnum prerna imperium. Mislim da se ne mogu uzeti na presto kao interpo.Jaciia piieCi u povelii Trpimirovoi: ac deinde ut in iatam matrem ecclesiam quae est metropolis usque ad ripam Danubli et pene per totum regnum Ohroatorum«. Kasniii interpolator ne b:i znao dovesti u skladxdux Trpimirus« sa »regnum Chroatorum«, [er ,kako da kralievstvu bude na celu prosti knez? Za doba Trpimrrovo to odgovara nacinu obicnog govora, cemu ie dokaz i Gottschalk kad 11azivlie Trohnira rex i sviedoci za naziv regnum kod Hrvata prerna imperium kod Dalmatlnaca, podloznih Bizantu. Nile moi zadatak
~ga Ovako moiemo rekapituli rati Gottschalkovo pripov ij edanie : Konli S11 veselt na onoj s t rani koj a ce pobl] ed lti. Da je tako- j a sam

Iskusio s naslm konlern

]JO

mome istolmenom

ucentku Gottschalku.

Poslao

sain za 'S volskom Trtnmlrovom kad ie ovai polaaio u boi problv Btzanttnaca. da pazi kakve ce bitt kretnie naseza konia. Iako ie on na stranl Trpimirovoi, ipak mil zabranih da se rnilesa u borbu (da maze oblektivniie suditi - on, rnoja). Znao sam slgurno po prvasniem iskustvu da ce pobijediti ona voiska kole konh budu stupali lako vesellm kretniama kao da ttlumftralu. Taka se bas ! dogodilo kako ie pokazao nas konl svoiim veselim kretnjarna. Iz svega ovoga sHjedi neminovno da ie Trpimir pobtiedlo, Ier Gottschalk potvrduie ovorn pobierlom svoiu teorilu 0 predoslecanju zivotinja ~ potvrdude [e vladarriern svoza konia, cemu ie opel sviedok niegov tstoImenl ucenik Go-ttsch al k, a tai le bio Iza votske Trpirnirove - dakle, na knezevol strani i niegov Ie koni bio veseo.

422

Prof. Lovre Katie:

==================

ovdie da raspravliarn 0 vierodostoinostt viiesti u istoi povelii da Ie splitska crkva »rnetropolis«. 0 tome su pisali mnogt nasi historicari, a da nisu ipak pltanie definltrvno riiesili.tQ Za sada se barem dade utvrditi da hi tes:ko kasniii interpolator u doba hrvatskoga kralievstva Interpolirao na onakav nacin navedeni 'pasus,i

zato drzim da ana »regnurn Chroatorum- spada 'l.t originalni tekst Isprave pa 5e slazern 11 tome s Baradaum miSlienjem u »cpiscopus croatensis« (Croatia Sacra Zagreb 1931. Il, 185. Uocimo li Iakticno stanie i polo,hi tfrvatsike za Trpimira, lako cemo razumieti kako se za ovoga kneza iavlia prvi put odredeno narodno ime hrvatsko "dux Chroatorum« miesto neodredenoga i opceg slavenskog pod koiim su irnenom dotada bili poznati flrvati. flrvatska ie zarsta iuridick! ios priznavala vlast franackoga carstva,

splitskim nadbiskupom, koji ie podanik drugoga vladara negoli ga priznaie knez Trpimir, siaian dvor knezev po uzoru zaoadnih vladara i viiecanie s poglavicama narodnim, sve ovo daie pravo na zakliucak da je Trpimir udario ternelie hrvatskoi samostalncsti i
velicini a potomci nas obaviestava su pobrali Gottschalk, plodove
niegova rada.

ali vodenie

rata l1a svoiu

ruku protiv Bizanta,

traktiranie

sa

koiem Petrorn, nadbiskupom splitskim, ali Ie svakako knez Trpimir zacetnik one politike kasniiih hrvatskih kralieva Kresimira Velikoga i Zvonimira, kola je isla za tim da sto llze priveze pruatelistvom flrvatsku s Dalmaciiom I taka dobiie .izlaz na more I dode u dodir sa plodnom zapadnom kulturom. Vee ie dr. Kamman 41 onazio da se ovome kursu politickom ima pripisati velicina Hrvatske i nien napredak za Kresimira Velikog i Zvonirnira." Ovu istu politiku nastavio ie Koloman pa rod Subi6a i Liudevit Veliki. Naprotiv Kacici su udarill protivnim smierorn i upropastili su svoiu vlast te propali, Trpimirov priiateliski odnosai sa splitskim nadbiskuporn zrcali: se i 11 tome sto inn nadbiskup kumuie, valiada sinu Petru koij dohi va ime svoga kuma. I Trpirnir ie bastinio ovai politicki smier od svoga oca Mislava, koii ie prvi ooknezova poceo darivati splitsku crkvu, Priie toga, kako se razabire iz Trpimirove povelie, nadbiskup nije uopce imao posieda, na le nadbiskup Petar kupio neke zemlie zaiedno sa krnetovima u Tugarima i Lazanima . I gradnia samostana u Rizinicama pada malo vremena iza pobiede nad Bizantom. Ako Trplmir izdaie poveliu 4. Ill. 852. godine i dariva: svoga kuma, nadbiskupa splitskog Petra, za pozaimliem novae, koiim je novcern kupio potrebno srebro i zlato za crkvu, to Trpimirovo priiatelievanie

Tesko ie reel Eta sigurno ie li u vezi s ovim ratom,

.w Vidi tome II Baradinol studiji: Episcopus cliroatensls (Croatia Sacra, arkiv za crkv, nov. Jirvala. God. I. Zagreb 1931, sir. 183.) u Karaman: 0 nolltlcl hrv, kralieva sko kola, knl. XU. Zagreb 1931., str. 29. prerna hrv, nar. crkvi (lir>vat-

Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira.

423

.ie znak da [e sarnostan moran biti gotov harem oko 850., a gradio se ie valida zndmu dana, dakIe oko 84.8-850. I nehotice dolazi per associationern idearum na parnet iedan dogadai iz kasniie hrvatske poviiesti. Krall Petar Kresimir dariva u Zadru samostan sv, Grisogona otokom Muunom, »ier ie svemo-

guci Bog rasirio nase kralievstvo na kopnu

rnoru«," a knez Trpi-

.mir gradi samostan u Rizinicama iza pobiede nad bizantinskim strategorn, Naravno, zacetnik ove zamisli 0 gradnii samostana rnogao Ie biti i Gottschalk, kako cemo odmah vidieti, NUe naime rskliuceno da ie knez Trpimir potaknut i od Gottsamostanima za rimskoga doba, to ie seoba naroda sve one samostane unistila, i bas hrvatskl knez Trpimir irna se smatrati osnivacern sredoviecnog samostanskoga zivota u Dalmaclii. Ovai ie cin neprocieniive vaznosti u vierskorn, kultnrnorn i sociialnorn poxledu, Ier su sarnostani biB ognilste svakoga napretka. Knez je, kakovidiesmo, stanovao L1 blizini Solita, na uzmemo Ii da ie boravio u Klisu, to ie razumliivo da ie i svoiu zaduzbinu gradio u Rizinicama, u Solinu, na potoku Rupotini a na granici Klisa, Ka:ko Je osnivanie samostana presuduo i za Crkvu, to ie opet sasvim naravno da ce za knez utemeliitt upravo nadomak Splitu, siedistu nadbiskupovu.

schalka c1a gr adi samostan.

Ma da ie Dalmaciia

u prirnoriu

obilovala

IV. Gottschalkov
l'oznat

utlecal na Trpimira.
ucen i zarjstu

benediktinske

Da se vratimo Gottsehalku! On Ie bio bistra glava, no Italiii, Niemackol i Francuskoi, Odgoien u Puldi,

ucenosti,

mogao

ie Iako zadiviti

Trpirnira

svoiorn

ucenoscu. MGzda ie Gottschalka i uputio na Trpimira Eberhard, kad niie srnio vise drzati »heretikana svome dvoru od straha pred Rabanom Maurorn, koii ie bio dobar nriiateli cara Karla Celavoga. Gottschalk nile bio inertan duh, vee vrlo agtlan, sto dokazuie i niezova zilava otpnrnnst do posliednieg daha proti Rabana Maura i tlinkmara. U Italiiu Ie putovao pod izlikom hodocasca, a zapravo da siri svoiu nauku, Antonius Boucat kaze za Gottschalka da se ie drzao nekirn rnlsiionarorn : "Delude per omnia divagans locaspecie larvata verbum Dei bar bar i s praedicandi«." Istu stvar tvrdi i Domenico Bernino: intrapresa la pellegrl.nazione di Poma, molte provincie scorse sotto it pretesto di predicare I' Evanzelio alle genti.« . Kakogod bilo, priblizenje Trpimirovo Zapadu, uticaiem Gottschalka, iii splitskoga nadbiskupa, izazvalo ie niegovo veliko kulturno dielc: osntvanie bertediktinskoga samostana u Rizinicama.
on

ed.

n.,

43

R,a1::ki;'Doc, 72-73. Antonius Boucat: Theologra patrum

II. pag. 84.

dogrrratica.

Venetiis

li66.,

tern.

424

Prot Lovre Katie:

IWislim, da se vise ne moze odrzati mislienie da su samostanci bili s Istoka, reda svetoga Baziliia, posotovo iza ovuga Gottschalkova podatka koii nam prikazuie Trpimira nepriiateliem. Bizanta, Vee sam naveo dva pisca koia nrikazuiu Gottsehalka aktivnim duhom, pa takvim ga erta i niegov naizesc! protivnik Hinkmar kad kate 0 Gottschalku da kupi oleo sebe ucenike zeIeCi im bit] vodom 11 redovnickorn zivotu. Kad niie mogao to biti 1e g i tim e, ier ie nanustio svoi samostan bez dozvo.Je opata, to ie i protiv pravila redovnickl cinto, »Gotescalcus ... habitu Monaehus, men t e f er in u s, qui e tis imp a tie n s (ommtssis) quatuor sibi elegit Capitula, omnium pene perversitatum illarum foetidas et coenulentas feces in se contineutia, quibus simplicium et devotorum sensus pervertere et mag is t r i sib i nom e nus u r pan d 0, post 'se discipulos trahere illisque Qui ad sua veta auribus prurientes magistros sibi coacervate decertant, vale ret indebite, ouoniarn legitime non poterat, vita relizrosa et catholica doctrina praeesse.«'" Da ie i iz svoga zatvora Gottschalk podrzavao veze sa samostancima j izvan Francuske, Niemacke i Italiie pckaznie narn niezovo pismo ustihovirna upravlieno Ratrarnnu, sarnostancu u Corbais-u : »Denique sunt multi, Domino donante, magi'stri liae regione siti, ingenio locuplete oertti: Unde Palatina plerique morantur in aula. Ad hos, at Que ali 0 s per bar bar aRe g 11 a locates, Cernua his avidus direxi scripta diebus.s" Dakle, pi sao [e nekoiim uciteliirna na carskome dvoru (palatina Aula) i u barbarskirn zernliama. Uzrnemo li U obzir da Oottschalku nikako niiesu Italiia, f'rancuska i Niemacka barbara rezna, a Norik tesko da bi nazvao reg n u m, u Panoniii ne znamo ni za kasniie doba da ie bilo saruostana, to bih nairadiie kazao da se one bar bar are g n a odnosi i na Trpimirovu zerntiu, ako ne bas iskllucivo na niu, Gottschalk nazivlie Trpirnira rex, a za prosvije~enoga rnonaha ondasnia Hrvatska bez velikog broia samostana - a to zuaci bez skola - niie rnogla biti neso barbarska zemlia, Ta i Ivan ,X., papa, g. 924. naztvlie vslavcnski iezik barbarskim." Osim Bugarske, kola i.e tada blla noganska, Gottschalk nile nl bio \I drugim zernliarna nezo II gore spomenutim, I sarnoi povelii Trpirnirovoi, pa i U natpisu na zaduzbini, kao da se vidi neki trag upliva Gottschalkova.
u R.iiinicama
U Domenico Beruino: Historia dj tutte I' hercste, Venezia 1724, tom. II. pag. 50 l. ", fitncmarus: De nraedestinatlone et llbero arbitrlo. (Alex, Natalis: Hist. eccl, str. 296). ,.n A. Natalis: o. c. str, 298. 41 Racki: Doc. str. 100.

Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpirntra,

425

Trpimir u ispravi od 852 g odine kaze razlog koii ga je naveo da podigne samostan: »Construxi monasterium, ibique catervas Iratrum adhibui, Quorum sedulis votis et Irequens oratio nos immunes redderet de neccatis.« Kaze i da le vrJo zabrinut za spas svole duse: »incertus de die novissimo ... sollicitus nirnis animae meae.« Ova nastoianie da ugodi Bogu dobrirn dielima bilo bi po nauci 0 predestinaciii suvisno, sto zarniera Gottschalku i Rabanus Maurus, ali niie vieroiatno da [e Gottschalk naucavao onaka 0 predestinaciii kako nas izviescuiu R.abanus j Hinkmar. Da Je pak Gottschalk propoviiedao potrebu pokore 1 dobrih diela, to priznafe i Arnolon, biskup lionski, koii niie stedio Gottschalka, vee ga kudio: d:piscopos, ad quos scribis, quasi misericorditer adhortaris, ut hoc praedicent populis, lit quia jam praefinitam damrnatinnem evadere non possunt, s a I t em ali qua n t u 1 u m De 0 sup p lie e n t e t hum iii e II t 11 r, 11 t s tat uta s e is vel mod i c U I1l III it i get e t 1a e v i get p o e n a S.,,48 lz ovih rjjeci zakliucuiern da ie Gottschalk zaista propoviiedao pokoru i brigu za dusevno spasenie, a sto Amolon ova dielovanie prikazuie neiogicnim, to ie posliedica niegova rnislienia i predispoziciie prema Gottschalku. Natpis na septumu u zaduzbini Trpimirovoi glasi prema rekonstrukciii Jelicevoi, koiu ie poprimio i Bulic: Pro- d u c e T r ep i mer 0 • • • pre c e ~ XPO sub mit tat i set inc I i 11 a t a h abe tee 0 II a t r e m e n t e ·s."JV Danas nekon sumniaiu da spadaiu skuna svi dielovi ovoga natpisa, ali i po forrnf slova i po debliini kamene grede nema surunie da ie "colla trementes« dio Trpimirova natpisa, Strahopocitanie se iasno ocituie 11 tome izrazu. Nauka 0 predestinaciji, osobito shvacena »P os t p rae vis. a de mer ita" t. j. osudenie radi predvidenih zlih diela, dakako da dieluie nokomicki na krscansku dUS11, pa ne hi bilo eudno, dase

onai strah ispolii u dokumentirna kof su nastali pri podizanlu Trpizaduzbine, a pod upiivom Gottschalkovim. Bacirno li pogled na sve dosada nanizane cinienice, ovakova nam se prikazuie sllka doba kneza Trpimirova : Pollticka moe tIrvatske raste, ier opadaiu dviie velike dr:lave koie bi ie mogle spriieciti u, niezmu napredovaniu, a to su Franacka i Bizantinsko carstvo. Prisutnost geniialnog monaha Gottschalka, kao i priiatelievanie kneievo s nadbiskupom Petrom, porivom ie knew da i kulturno podigne svoiu zernliu, i on uterneliuie
mirove

benediktinski samostan, prvi u Dalmaciji i lfrvatskoi jo~ onda kada ni u dalmatlnskim gradovima niie se na tom poliu nista uradilo iza

propasti zapadno-rlmskog
~8 ~9

carstva. Na ovai se nacin knez Trpirnir

»Stopama hrv. nar. vladara«

A. Natalis: o, c. str. 303. Uteratura D tome u Bulle-Kane: str. 53. op. 8.

426
izdize iznad ostalih

Proof. Lovre nasih vladara

Katie: kao pionir kulture i zacetnik

kasniie politlcke snage hrvatske

ovo doba sviedokorn

drzave, Polet mlade knezevine u uterneliiteli kralievske loze Trpipa praon ie organizator

vom mozemo reel da ie Trpimir

Ie i uma i naprednog duha Trpimirova,

mirovica ne samo po krvi, vee i no duhu, stavise hrvatske drzave,

S imenom Gottschalkovim vezana ie ios iedna teoloska prepirka, kola mu ie opet dala prtgodu da se sieti svoga boravka u

nasim kraievima. I

ovoi prepirct su biliniegovi

protivnici prevec

iestokii i nepravedni prema nlemu, ma da ie on bio u pravu, U himnu I vespera plurimorum marty rum pievala se ie do vremena Gottschalkova posliednia stroia ovako: »Te trina 0 Deltas, unaque poscimus ut culpas abigas, noxia suptrahas, Des pacem populis, lit tibi gloriam, Annorum in seriem, canant.« Hinkmar ie zahranioda se 1I nregovoi nadbiskuniil pieva na tal nactn ova zakliucna strofa i odredio ie da se prvi stih promiieni na ovaj nacin: » Te summa 0 Deltas, unaque poscimus.« Ovako se i danas pieva 11 breviru. Hinkmar ie tvrdio da izraz »trina Deitas« oznacuie ne samo tri Bozanske osobe, nego i tri Bozanske naravi, dakle, tri Boga. Franacki samostanci, cuvari starih tradiciia, a na celu im Patramnua, korbeiskl sarnostanac, opriiese se Hlnkrnarovoi novotartii. Ratramnus napisa i dielce u koiem opravdava starinom posveceni izraz »Trina Deitas.« I Gottschalk ustade na obranu starine s nekoliko clanaka, od koii su dosada samo nekoii bili poznan i to u Hinkmarovim citatima. Tumacirno 1i »Deitas« metaloricki za »Deus«, to »11rill a Dei t a 8" znaci iedan Bog u tri osobe, ali Hinkmar ne pusta ni ovdie svoga protivnika na miru pa u dielu »Collectio ex sacris scripturis et orthodoxorum dictis de una et non trina Deitate etc. (Migne CXIXV 473--618 - po Schrorsu) dokazivao ie da ie Gottschalkovo rnislienie hereticko, ier da Gottschalk naucava da se tri osobe Bozanske trnaiu shvatiti kao tri posebne individualnosti bez obzira na relaciiu izrnedu niih. Tako bi svakaod Presvetih osoba bila u sebi odvoiena supstanciia, posebno bozanstvo. Ratramnus u traktatu "ad Hidegariul11, episcopum meldensern- citatima iz diela sv. Hilarlia i Auzustina uvierliivo dokazuie da ie potpuno ortodoksan izraz »trina et una Deitas« kao sto i »frlnus et unus

Deus.«
glas 0 ovoi prepirci do Gottschalka u tarnnici, opravdavaiuci izraz » Trina Deitas« kao potpuno katolicki i ortodoksan, a svoie protivnike nazva sabeliiancima. Hinkmar mu odgovori u ·djelcu "De non Trilla Deitate« nazivaiuci ga Kad ie dopro

orrnapisa

traktat

Saksonac Gottschalk

na dvoru kneza Trphnira.

427

ariiancem." Pa Ipak ie Gottschalk bio na pravome putul Veliki auktoritet sv. Tome Akvinskoga stoii za izraz Gottschalkov i Ratramnov. U himnu' »Sacris solernniis«, ko]i je spievao sv. Torna zakliucna strofa ovako pocinie : »Te trina Deltas unaque, poscimus: Sic nos tu visita, sicut Te colirnus ... « Dosada ni u ova me pitaniu nismo imali autenticnih djela Gottschalkovih, vee smo znali za njegove misli samo po Iliukmatovim citatima. Bernski rukopis, regbi no ovim odlomcima koiih donosimo Iotograftie, saddi i traktat koiim brant Gottschalk start izraz »Trina Deitas.« On filozoisko-gramatickim dokazima tumac; rijee »Deitas« kao oznaku potpunoza sa vrsenstva supstanciie, Tako pise: »Unde crebro solebam et soleo . . . disputando : Jnfelix homo et miser hornuntio fieri vult perfectus homo, id est humanitas, Et Deus, qui semper est perfectus, non esset Deltas atque divinitasrs'" Ovu tvrdniu da moze rabiti riiec Dei t a siD i v ill ita s za Deus potkrepliuie Gottschalk obicainom sintakticnorn formom gOvora 11 Dalrnaciii. Na fol. 71 v novootkritog rukopisa stoii: - Sic ergo dicitur dietas et divinitas pro Deo. I tern homines Dalmatint perinde similiter homines Latini Graecorurn nihilhominus (!) imperio subiectr regem et irnperatorern communi locutione per totarn DaImatiarn, longissimarn revera regiouern, regern, inquarn, et irnperatorem regnum et imperium vocant. Aiunt enim : »Fuirnus ad regnum- et »Stetimus ante imperium« et »lta nobis dixit rexnum- et "Ita nobis loquutum est imperium.« Potomdonost potvrde iz Sv. pisrna za ispravuost takvog govora. I ovai odlornak Gottschalkova manuskripta od vaznosti ie za nasu historiiu. Vee to sto Gottschalk poznaie obicaini govor ltDalmaciii znakom nam ie da ie duze vremena boravio na knezevu dvoru pa nam se ios vieroiatniiim prikazuie niegovo dielovanie na Trpimira. Gottschalk liiepo razlikuie hrvatsku Dalmaciiu od dalmatinskih gradova koii su podlo-zni Bizantu. Iirvatska je zernlia gdie obitavaiu »hornines Dalmatini«, a korelativno s time Gottschalk spominie »homines Latini Graecorurn nihilhominus imp e rio subiecti.« Naravno, on uzimlie Dalrnaciiu u starortrnskom opsegu, pa mu [e ona »longissima regio,« dok bizantinska Dalrnaciia niie obuhvatala nego primorske gradove i tri otoka, »Longissima regto« Dalmaciia preteznlrn diielom Ie bila u vlasti Trpirnirovoi kao »Dalmatinska Iir~ vatska.« I Vilirn' Tirski u OpiSH puta I krizarske voine kaze za Dalmaciiu: "Est autem Dalmatia Ion g epa t e 11 s regia inter Ilungariam et Adriaticurn mare sita«. -50 $1

Literaeura za' ovo 'pI'tanj.e ista' re kao i za pltanie

G. Morin: Gottschalk retrouve str. 305.

predestinaciti.

428

Prof. Lovre Katie:

f~

Dok, dakle, Hrvate Gottschalk spominie pod imenom homines Dalrnatini kao stanovnike rimske Dalruaciie, Romane u gradovirna zove Latinima. Po ovome le Iasno da su se stanovnici gradova u Dalmaclf zaista zvali vee u IX. viieku Latinirna, time se popravlia SiSi6ev nazor da su se onipoceli tako nazivati tek od XII. viieka." Znacaian ie i naralelizam u zovoru tzrnedu "homines Dalrnatini« "i »Latini.« Za Dalmatince kate da »regern regnum vocant« a za Latine »imperatorern imperium vocant.« Navodi i prirniere za jeane; Fuimus ad regnum i to na prvome miestu, ier su i homines Dalmatini prvi spomenuti, a za druse: »Stetimus ante imper lum«. Opet za Dalmatince donosi: »Ita nobis dixit regnum« - a za Latine: "Ita nobis Ioquutum est imperium«, Po ovome sudim da su mu Dalmatrni Hrvati, ier i on Trpimira zove »rex«, pa su kneza vee i u obicnorn govoru latinskirn jezikorn zvali »rex« - a mozda u narcdnom vee i »kralj«, rna da niie riiee odgovarala znaceniem poimu kralievskoga dostoianstva koie ie 11 kasniia vremena bilo uza nit! vezano. I tako manuskript Gottschalkov naden od gusp, Morina, U tudoi zernlii i oel tudeg uceuiaka, pomaze nam da i ovu siainu tocku hrvatske poviiestl i bolie osviietlirno i [asniie obranimo' istinitost nasega naistariieg diplomatickog dokumenta, kao sto vee prile

iznesoh.
kazu da ie pobiegavsi i Norik, Ove su se stare rirnske pokraiine prostirale no prllicl od Passau-a Dunavom do Beozrada i kako zanvaca erta potegnuta od ovoga grada prerna Dracu, a onda obalorn Jadranskoza mora do riieke Rase u lstri pa odatle krivom crtom na zapad od izvora Drave pa na Passau. Na iugcistocnoi strani ovoga kompleksa nalazila se ie 11 Trpimirovo doba bugarska drzava, Na SV0111e putu dosnio le Gottschalk i do Bugara. Kao sto spominie Dalmaciiu i Dalrnatinske Hrvate u r aspravi o Troistvu Boziern, tako se sporninie i Bugara u traktatu 0 Euharistiii. . U doba naime Gottschalkovo rasplamsala se biiase prepirka medu teolozlrna 0 nacinu kako je Spasiteli prisutan 11 Euilaristiii. Paschasius Radbertus, monah samostana u Korbeii, napisa raspravu »De corpore et sanguine Cbristi.« Tu je tvrdio: l) cia ie u Euharistiii pravo tiielo i krv Kristova, i) da iza posvecenia nestaie posve supstanciie kruha vina, Svipisci koli su se bavill Oottschalkom

iz Itallie prosao kroz Dalrnaciiu,

Panoniiu

52

5isic: Enchjridion str, 402. "" SiSie: Povilest tlrvata str, 275.

Saksonac

Gottschalk

na dvoru

kneza

Trpimira.

429

3) da ie tiielo Kristovo u Euharistijj 0110 isto, koie se porodilo od B1. Di, Mariie.5~ Kao da su sarnostanci IX. viieka hili osobito sklont pravdaniu, pa se odmah iza Pashaziia [avi nekoliko pisaca da reknu svoie misllenie 0 tome pitaniu, Napisase posebne traktate Rabanus Maurus, Ratral11l111Si neki pisac dosada poznat lao »Anonvmus«, I u ovome pitaniu prepirka se vodila vise 0 ruecuna nego o samoi stvari, a to ie i razumliivo u doba kada ne biiahu utvrdent t. zv. termini technici." Da ie to tako, siainirn narn je prirnierom sam Anonvmus, NiegOY spis»Dicta cuiusdarn sapientis de corpore et sanguine Domini adversus Padbertum« dosada se pripisivao Rabanu Mauru i 0 njemu kaze Mabillon da norpuno sadrzaie katolicku nauku, te da bolie nltko ne rnoze izrazfti vieru u realnu Kristovu prisutnost u sv; pricesti." 1 Ivlabillon dokazuie da auktor ovako ortodoksna spisa ne moze drugi nitko biti nezo Rabanus Maurus - dakle, liuti protivnik Gottschalkov, U novonadenom Gottschalkovu manuskriptu u Bernu na str. 130 i dalie nalaze se ista nebitna spocitavania Pashaziiu koia se citaiu i u Anonyma. Ovai se ipak potpuno slaze u bitnosti sa Pashaziiem j tvr di da tko ne vieruie 11 realnuprtsutnost Kristovu u Euharlstiii, tai niie pravi viernik, pa nastavlia : "Quae cum certissima omnino sint, nee ullas hinc Chrlstianus Christo credens arnbigere possit Quod et ipsum esse verum pars etiam gentilium sctt, N a m quo n dam i n t err aWl gar 0 rum qui dam: nob i I i s p 0t e n s q u e p a g a n u s b ib e r e me s u p p l ic it e r p e t i v i t i n i II ius 0 e i a m 0. r e, qui d e v j nos a n g u in e m s u U 111 fecit." Morin u raspravi 0- Bernskom rukonisu dokazuie na terneliu ovoga pasusa i na temelju stilistick"ih osebina Anonyma da nitko drugi jniie tal pisac nego - Gottschalk. Nema nig die spomena da ie Rabanus Mallrus boravio u Bugara, pa se 011 ne bi mogao po.zivati na ona] dogadaj s mocnim Bugarinorn, kOJi za Je zakliniao »Bogom koj] Ie vino u krv svoiu pretvorio«.
M »Licet figura pants et VIm hie sit, ornnino nichil allud quam caro Chri-sti et san;g,u'is post consecrationem credenda 51111t. Unde iusa Veritas ad disctpulos haec tnqutt: Cam mea est pro round! vita. Et, ut mlrabillus loquar, non alias plane, quam quae nata est de Maria et passa in cruce te resurrexit de sepulcro (MwbiHQ!1: Acta Sanct. saec, IV. PMS II str. IX. (Praet.),
M

~6 :;7

Mabillon o. c. Praet, XVH. MabillOl1 o. c. Praef, XVlll. Morin: Gottschalk retrouve str,

310.

430

Prof. Lovre Katie:

Gottschalk ie polazect iz Dalmaciie u Panoniiu lako mogao zaci i medu Bugare, I tako se u Anonvmu susretose dva nepornirIiiva protivnika Rabanus i Gottschalk! neposrednoi granici izmedu Bugara i tlrvata sviedoci nam '~- cinienica da su za Trpimira lirvati ratovali s Buzarima, i 0 cemu ie vee bilo govora U ovoi raspravi, kao i pismo pape Ivana VIII., koiim preporucuie knezu Sedeslavu, oko godine 879., da papinskoga poslanika dade zctrava i nepovriiedena iotpratiti sve do Mihaila Borisa, kneza bugarskoga (ad dilectum Iilium nostrum Michaelem, gloriosum regern eorum), 68 Uz dva dosada poznata evo, dakle, i trecega sviedocanstva u Gottschalka da ie Hrvatska granicila s Bugarskom. SiSie misli da ie ta granica bila »negdie Vrbasu na istok, odnosno na -Savi, to jest u danasnioi sieveroistocnoj Bosni." Bugarl su se krstili oko 864.-5. na su zaista bili pogani! u vriierne boravlienia Guttschalkova u nasirn stranama, Lako da je samozvani rnisiionar k niima zasao da siri krscansku vieru, ali se ie malo zaustavio kod niih, ier ga vet god. 848. nalazimo na saboru u Mainzu gdie ga ie dao R.abanus Maurus osuditi ,kao heretika.

v. Jos

dva pi.tanja.

.los hi preostalo da se riiesi pitanie nije u Gottschalk identican S onirn Martinom, 0 koiem kaze Porfirogenet da ie u vriieme arhonta Trpimira, oca Kresirnirova, dosao iz onega diiela Franacke koii je i z me d u H r vat s k e i V e n e c i j e. On ie bio vrlo pobozan, ali ienosio svietovno ruho. Tvorio ie, kako kazu Hrvati, rnnoga cudesa, Bio ie hrorn i rnorali S11 ga nositi na nosilici, Preporuclo ie Hrvatima da 'cuvaiu ugovor skloplien sa Sv. Stolicom da nece nikoxa napadati." Klaic drzi da ie ovai Martill bio medu lirvatima 11 doba Trpimira, kneza, SiSi6 kao da ga Jdentificira s Madalbertom, paplnim poslanikom i posrednikorn lzmeduItrvata i Bugara i stavlia ga u doba Trpimira Il., kralia. Sakac za dovodt u vezu s nekim legendarnim sv. Martinom u Pudsusedu. Tako i iI'kaicic.Gl Medutim svi ovi pisci samo postavliaiu hipoteze bez blizega dokazivania. Uocimo It pak da Martin cudotvorac .dolazt iz onega Raoki: Documents sir. 7. SiSjC: Povilest Hrvata str, 335. GO Canst, Porphvr. Be adm, imp. c. 31, p. 149-50. ed. Bonn. Pod Rackoga: Documenta str. 39'7'. - Klare: Prilozl hrv. historrii za nar. vl, Zbornik kralla Tornlslava - Zagreb 1925, str, 213. 81 Sis-ic; Pov. Hrv. sir. 433-----4. - Dr. S. Sakac: Ugovor rpape Agatona i Hrvata protl navalnom ratu (Croatia Sacra, Zagreb 1931. I., str, 75. Ttl ie i Tkalclcevo mlslienle navedeno.
68 59

Saksonac Gottschalkna

dvoru kneza Trpimira,

43r

diiela Franacke koia je izmedu Veneciie i rlrvatske, iasno ie da ie to Furianska, odakie ie zaista i do sao Gottschalk. Martin ie pobozan, a teska nauka Gottschalkova 0 predestinaciil lake ie pravila utisak neke riguroznosti, kola je u prlprostoga sviieta, ,kakvi su u one doba bili Iirvati, identicna s poboznoscu, Ta se legenda 0 poboznosti rnogia jos belie razviti tiiekom vremena i uspomenom na ustanovlienle prvnga sarnostana benediktinaca, koie spada u doba boravka Gottschalkova medu rlrvatima. Martin ie -sakat, bez nozu. I ovu pricu stozodisnia tradiciia lako ie razvila iz tielesnoga nedostatka Gottschalkova. On ie bio vrlo zapusten obzirom na vanistinu, Za ciieloz tamnovania ,nije se htio okupati, niti lice ni ruke oprati. Bio je vrlo ruzan dol, jos niie dospio u tarnnicu, a L1 tarnnrci Ie tako se zapustio, da bi gadel1ie pobudio. ako bi se dovelo pred saber." I ana antiteza izmedu svetosti Martinove i niezova svietovnoga odiiela dade se dovesti u sklad, kad se sletirno da Ie Gottschalk bio rnonachus gyravagus, prugnanik, pa ie 11 onoi Iegendarno] antitezl ostala uspornena na to niezovo progonstvo .. Martin 11 Portirogeneta nastupa kao nekakav posrednlk mira u Hrvata, a za Trpimira II. ne Zl1a1110 sigurno da je ratovao, rer narn nedostaiu posverna izvori 0 niernn. Vidieli smo da ie Gottschalk bin TIa dvoru kneza .Trprmtra bas u doba niegova ratovania s bizantinskim namiesnikorn, stavise, knez ie i pobiiedio bizantinsku \,OjSk11. Gottschalk sam pripovileda o nekoi vrsti svoie neutralnosti u tome snoru, ma da Ie naklon knezu kao svome gostopriu.cu, Gotschalk ie zalazio i u bizantinske graaove, kako d- kaznie niegovo poznavanie obicainoa govora Latina po gradovirna. POZl1<1t na oble strane rnogao J'e lako biti onai posrednik koii, no Portlrogenetu, »ovim Hrvatima odredi da do kraia zivota paze na ono naredenie presvetoga pape, a i sam irn izmoli SIiCllU moiirvu kao ~ppa" t. j. da drze pakt sa Sv. stolicorn da nece napadati svoiih susieda. Poteskoca ie u tome sto Portlrosenet izriCito kaze da je Martin zivio za Trpirnira, oca Kresirnirova, dakle za Trpimiru II., kral]a. No i III le mogla carskoga pisca zavesti istoviemost irnena tim vise sto niie znao za kneza Trpimira iz JX. vijeka, pa ie pncu nriopcenu rnu od Hrvata putem koiega svog cinovnika postavlo u doba svoza savrernenika Trpimira, kralia. Inace Porfirogenet niie
".2 lz plsma H:inkmarova Egi!onu: Sed postquam in eamdem mansi'O'nen, intr avit, non solum corpus lavare rrol'u-it, veruminec manus, nee factem- Antea enim, sicut iIIj testantur inter quos conversatus erat, tur-

pissimus, et adnuc Quantum notest in sua turpltudtne manet. Et sctaus. qn<iamaxima nausea in usta Ecdesia cornrnovebitur, sl ad Svnodun» venfre iussus hle,tit, aut de ipsa custodia absolutus exttterit« (Natalts A.-Roncaglia ; Historin eccl. str. 307.)

432

Ptol. Lovre Katie:

nam debar izvor za hronologiiu, Ime samo ne smeta, [er se ie viekovima lako zaboravilo za lirvate neobicno ime Gottschalk, a ost.ilo once poznato ime Martina koie ie upravo tipicno za Franke. Naravno, ova kombinaciia ne ciUi ni ovu hipotezu posve sigumom, ali ipak vierpiatnorn.

*
Jos treba riiesiti pitanie 0 manuskriptu Gottschalkovu. Niun se bavi i Morin u svoioi studiil kakose naime kod sveopceg unistenia Gottschalkovih spisa mogaoovaj manuskript sacuvati? O. Morin drzi da ie ave svoie traktate Gottschalk pisao u tamrtici 11 Ifautvlllets-u. Na Ioliiu 43 v sviedoci sam" Gottschalk: »postquam Iul Carisiaci, et adductus hue veni« da .se iza osude j utamnicenia dao 11a pisanie, U samostanskoi ie tamnici bio u kontaktu s nekirn svoiim sumtslienicirna, od koiih Ie jedan, po imenu Gunthert, samostanac iz Hautviliers-a, potaino donosio pisma utarnniceniku i primao ih nd niega cia ih isporuci anima za! koie su napisana. Ovai Guntbert ponio je i priziv Gottschalkov na papu i potaino pobiezao iz samostana »cum libris et vestimentis et cabailis.e'" Morin rnisli da se na putu Gumbert zaustaviiao no raznim mjestima i tom prigodom da je nastao i ptiiepis Gottschalkovih trakata, a (to Je oval

Bernski rukonis."

s nekoliko riieei :0 knezu i niegovoi zemlii, ali su te riieci zlata vriiedne za -hrvatsku noviiest, ier su prvorazredno sviedocanstvo iz cloba vrlo oskudna historickirn vrelirna, Mis!! tznesene u ovoi studiji pro-budile su se kod oroucavania Gottschalkovih redaka, Kad izide stampom Bernski manuskript i »Tractatus grammaticales« mozda cerno se oboxariti ios koiim poviiesnim Iaktom. Dotle cekaimo!

Gostoprimst

.. Trplmlrovo uzvratio Je Gottschalk vo

"3 Natalis-Poncaglia:
61

o. c. str. 307. Morin o. c. str. 311--312.