Rudolf Steiner

Teozofija

Rudolf Steiner : Theosophie [1962.] Bestell-Nr. 615 GA 9

RUDOLF STEINER VERLAG DORNACH/SCHWEIZ

...Kao to potpuno ne poznajemo ovjeka ako imamo samo predodbu o njegovoj vanjtini, tako ne poznajemo ni svijet koji nas okruuje ako o njemu znamo samo ono to nam objavljuju fizika osjetila. I kao to nam fotografija postaje razumljivom i punom ivota kad se pribliimo ivoj osobi sa slike kako bismo upoznali njenu duu, tako tjelesni svijet moemo zaista razumijeti ako upoznamo njegovu duevnu i duhovnu osonovu. Zato je preporuivo da se ovdje govori najprije o viim svjetovima, duevnom i duhovnom, a da se tek zatim sa duhovno-znanstvenog stajalita prosuuje o fizikom svijetu... - Rudolf Steiner -

SADRINA Predgovor hrvatskom izdanju Povodom novog izdanja ovog spisa Predgovor devetom izdanju Predgovor estom izdanju Predgovor treem izdanju Uvod ovjekovo bie I. ovjekovo tjelesno bie II. ovjekovo duevno bie III. ovjekovo duhovno bie IV. Tijelo, dua i duh Ponovno utjelovljenje d u h a i sudbina Tri svijeta I. Svijet due II. Dua u duevnom svijetu nakon smrti III. Zemlja duhova IV. Duh u zemlji duhova nakon smrti V. Fiziki svijet i njegova povezanost sa zemljom dua i duhova VI. O oblicima misli i ljudskoj auri Put spoznaje Pojedine primjedbe i d o p u n e 119 128 140 158 3 8 9 10 12 16 22 26 27 28 29 52 75 75 88 99 106

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

Antropozofiju je kao duhovnu znanost suvremenog ovjeanstva objavio i razvio Rudolf Steiner (1861.1925.) na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. Podlogu svojih razmiljanja iznio je u knjizi "Filozofija slobode" (1894.), dakle, prije nego to je javno nastupio s antropozofijom kao duhovnom znanou. U tom je djelu iznio sliku novog slobodnog djelovanja ovjeka. Ta se sloboda sastoji u odnosu prema istinitoj stvar nosti koja se moe spoznati samo pomou slobodnog miljenja s jedne strane, kao i na temelju moralnog djelovanja s druge strane. Pri tome ovjek ne smije biti ovisan o nekim unaprijed propisanim dunostima ili vlastitim sklonostima i predrasudama, nego je njegovo djelovanje utemeljeno na vlastitoj moralnoj intuiciji i ljubavi. Samo ako djeluje na taj nain, njegovo e djelovanje biti u suglasju s njegovim moral nim zasadama. Jer pojedinac mora snagama svog Ja postii slobodu svog djelovanja i svoje volje. Na toj filozofskoj podlozi razvio je Rudolf Steiner antro pozofiju kao duhovnu znanost spoznaje duhovnog svijeta nadograujui je godinama to u svojim knji gama ("Kranstvo kao mistina injenica", "Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?", "Tajna znanost", "Teozofija"), a jo vie u svojim predavanjima koja je tijekom vie od dvadeset godina odrao u raznim zemljama (vicarskoj, Njemakoj, Austriji, ekoj, Nizozemskoj, Norvekoj, vedskoj, Turskoj i dr.), u svemu u preko 6000 javnih nastupa. Odgovoriti saeto na pitanje to je to antropozofija nije ni lako ni jednostavno i teko moe biti sveobuhvatno. Sam je Steiner jednom na to odgovorio za potrebe Oxfordskog rjenika: "Antropozofija je

spoznaja koja stvara ono vie Ja u ovjeku." Jednom je drugom prilikom rekao: "Antropozofija je put spoznaje koji eli ono duhovno u ovjeku dovesti do duhovnoga u kozmosu." Tako bi samo mogli kazati da je antropozofija duhovna znanost koja omoguuje ljudima da spoznaju duhovnu pozadinu svega to ili okruuje. Ona je put spoznaje koji trai dua dananjeg ovjeka. Pri tome taj put spoznaje duhov noga svijeta ovjek mora u sadanje vrijeme proi u punoj svijesti postupnim izgraivanjem i preobliko vanjem svoga Ja. Danas je to mogue jer a r h a n e o Mihael, kao duh vremena usmjerava ljudsko miljenje prema duhovnosti. To znai da e pojedinac na teme lju vlastitog miljenja i logikog zakljuivanja imati mogunost da postupno kroz kolovanje nade pristup dubokim duhovnim spoznajama. isto intelektualno miljenje, vezano uz materiju i koje priznaje samo materijalni svijet moe se Mihaelovim djelovanjem kroz antropozofsko kolovanje preobraziti u duhovno i imaginativno miljenje. Tako s aktivnim djelovanjem ljudskog Ja treba probiti sumrak istog materijalizma i zadobiti uvid u stvarno stanje stvari. Duhovno, imaginativno miljenje nastaje snagom srca, ono je ivo, ono je ljudsko, ono je moralno. Naprotiv, nain miljenja dananje prirodne znanosti apstraktan je hladan i isto amoralan. Prema tome, antropozofija je put spoznaje koji vodi irenju ljudske svijesti u naem vremenu. Takvim nainom imaginativnog mi ljenja antropozofija nastavlja duhovnost prvobitnog, ali i kasnijeg ezoternog kranstva i nastoji razviti svijest o obnovljenom djelovanju Krista, ali ovaj put u eterskom koje e se oitovati u ljudskim duama, u prirodi, u socijalnom ivotu, pa i u onom to obino nazivamo povijesnim zbivanjima. Antropozofija bi

eljela postati duom suvremene civilizacije i nastoji u budunosti n a d a h n u t i svijest nove duhovne Eu rope. Ona gradi svoj put spoznaje na temelju onoga to je u razliitim dijelovima unutar srednjoeuropske kulture ve bilo postignuto. Ona je plod dugog raz vitka i osnova za nove duhovne poticaje koji su svoju klicu imali poetkom 19. stoljea u njemakoj idea listikoj filozofiji i prirodoznanstvenim istraivanjima J. W. Goethea. Pritom ona ne nijee zadivljujua postignua prirodnih znanosti u 19. i 20. stoljeu. Ona ih samo dopunjuje jer smatra da spoznaja inje nica materijalnog svijeta nije ni izdaleka p o t p u n a spoznaja. Materijalni svijet spoznajemo pomou naih os jeta i osjetila koja ima svaki normalno razvijen ovjek. Sasvim je razumljivo da tim organima ne moemo spoznati duhovni svijet. Za spoznaju duhovnog svijeta potrebno je da svatko tko to eli putem odgovarajueg kolovanja stekne potrebne organe koji e mu omo guiti spoznaju duhovnog svijeta, ime stjee tek potpunu spoznaju u antropozofskom smislu. Ponovno bih naglasio da za razliku od uvoenja u duhovne spoznaje u prolosti, nakon misterija na Golgoti spoz naju duhovnog svijeta pojedinac moe stei samo u punoj svijesti svoga Ja. Taj nain potpuno svjesne spoznaje znai prekid sa srednjovjekovnom skolastikom spoznajom koja se temelji na izreci sv. Augustina: "Non intellego ut credam, sed credo ut intellegam."(Ne spoznajem da bih vjerovao, ve vjerujem da bih spoz nao.); kao i s Kantovom filozofijom koja ograniava ljudsku spoznaju na osjetilni svijet, dok nadosjetilni preputa vjeri. Steiner smatra da ljudska spoznaja uz odreeno kolovanje nema ogranienja u spoznava nju osjetilnog, ali i nadosjetilnog svijeta. Meutim,

na cilj ne moe biti samo individualna spoznaja duhovnoga svijeta. Zadatak smo potpuno ispunili tek onda kada nae duhovne spoznaje oblikujemo tako da one b u d u pristupane svakome tko je spo soban logiki misliti i zakljuivati. A upravo tako duhovne spoznaje iznosi ova knjiga. Zagreb, 9. listopada 2000. Prof.dr.Radovan Suboti Predsjednik Antropozofskog drutva "Marija Sofija" Zagreb

POVODOM NOVOG IZDANJA OVOG SPISA

Prije nego to je godine 1918. izilo novo izdanje ovog spisa, podvrgao sam ga ponovnoj brinoj i te meljitoj obradi. Otada je znatno porastao broj spisa koji se suprotstavljaju ovdje prikazanom antropozofskom pogledu. Temeljita obrada 1918. godine donijela je velik broj proirenja i dopuna. Za ovo novo izdanje to nije bilo potrebno. Tko uzme u obzir da sam na najrazliitijim mjestima svojih spisa sam sebi stavio mogue prigovore kako bih im odredio teinu i umanjio snagu, taj uglavnom moe znati to imam rei o tim protuspisima. Ovaj puta nije bilo unutarnjih razloga da se sadraj dopuni na isti nain kao 1918. godine, unato tome to se antropozofski pogled na svijet otada, naroito u posljednje etiri godine, u mojoj dui mnogostrano proirio i to sam ga sada mogao produbiti. To proirenje i produbljenje nije me dovelo dotle da se pokolebam u onome to sam u ovom spisu napisao, nego do uvida da to to sam otada pronaao, opravdava stav da se u ovom temeljnom prikazu nita bitno ne treba mijenjati. Stuttgart, 24. studenog 1922. Rudolf Steiner

PREDGOVOR DEVETOM IZDANJU

Kao i prije izlaska novih izdanja ove knjige, tako sam i ovaj put ponovno obradio njene navode. A ta obrada za ovo novo izdanje donijela je podosta proirenja i dopuna sadraja. Naroito je poglavlje "Ponovno utjelovljenje duha i sudbina" gotovo sasvim preraeno. Nisam smatrao nunim da mijenjam ita od onog to je u prethodnim izdanjima imalo vrijednost duhovnoznanstvenih rezultata. Stoga nije izostavljeno ita bitno to je ranije stajalo u ovoj knjizi. Naprotiv, mnogo je toga nadodano. Na duhovnoznanstvenom podruju stalno se osjea po treba da se ono to je jednom reeno radi vee jasnoe osvijetli s razliitih strana. Ve sam se u predgovoru estog izdanja izjasnio o tome kako se ovjek osjea prinuenim da za stvaranje rijei, za oblikovanje izraza, koristi ono to mu pridolazi iz neprekidnog duevnog iskustva. Tu sam nunost slijedio naro ito kod ovog novog izdanja. Stoga se ba ono moe smatrati "mnogostruko proirenim i nadopunjenim". Berlin, lipnja 1918. Rudolf Steiner

PREDGOVOR ESTOM IZDANJU

Kao i svaki put kad bi nastala potreba za novim izdanjem ove knjige, ponovno sam paljivo obradio njene navode. I ovaj sam put pristupio toj zadai. O ponovnoj obradi mogu rei slino kao i o onoj za tree izdanje. Stoga pred sadraj ove knjige stav ljam "Predgovor treem izdanju". No ovaj sam p u t uloio naroitu briljivost da mnoge pojedinosti ovog prikaza uinim jasnijima nego u prolim izda njima. Znam da bi se jo mnogo toga, vrlo mnogo toga u tom pravcu moralo dogoditi. Samo to je kod prikazivanja duhovnog svijeta, za pronalaenje prave rijei, odgovarajuih izriaja koji trebaju izraziti neku injenicu, neki doivljaj, ovjek ovisan o putu kojim ide dua. Na tim se putovima, kad "doe pravi trenutak", pojavljuje izraz koji ovjek uzalud trai tada kad ga hoe namjerno dokuiti. Mislim da sam na nekim mjestima ovog novog izdanja mogao uiniti vane stvari upravo s obzirom na vane pojedinosti u spoznaji duhovnog svijeta. Neke stvari tek mi se sada ine prikazane kako treba. Smijem izgovoriti da je ova knjiga prola neto od onoga to je moja dua, teei za daljnjom spoznajom duhovnog svijeta, proivljavala nakon njenog prvog pojavljivanja prije deset godina. I p r e m d a se shvaanje svega bitnog u ovom izdanju potpuno podudara s onim u prvom izdanju, ipak e se na mnogim mjestima ove knjige moi vidjeti da je ovo djelo poput neega ivog stajalo p r e d a mnom, emu sam dao ono to vjerujem da sam postigao u deset godina duhovnog istraivanja. Da je ova knjiga trebala biti samo novo izdanje stare, a ne postati sasvim novom, tada bi njena preina ka u skladu s time bila ostala samo u skromnijim

granicama. Osobito sam nastojao da se pojedinim "proirenjima i dopunama" pobrinem za to da odgovor na pojedina pitanja to ih itatelji sebi na nekim mjestima postavljaju, sami nau u knjizi. U burno doba i s potresenom duom piem retke koji trebaju biti tiskani kao predgovor estom izdanju ove knjige. Ovo je izdanje bilo tiskano do 189. stranice kad je u Europi izbio sudbonosni dogaaj to ga sada proivljava ovjeanstvo. ini mi se nemoguim da piui ovaj predgovor ne spomenem ono to u takvo vrijeme nasre na duu. Berlin, 7. rujna 1914. Rudolf Steiner

PREDGOVOR TREEM IZDANJU

Ono to je bilo reeno povodom drugog izdanja ove knjige moe se rei i za tree. I ovaj sam put na pojedinim mjestima unio "dopune i proirenja" koja mi se ine vanima za tonije oblikovanje sadraja. Nigdje mi se nije inilo potrebnim bitno mijenjati ono to je ve sadravalo prvo i drugo izdanje. A ni ono to je ve prilikom prvog izdanja reeno o zadai ovoga spisa i to je dodano u predgovoru drugom izdanju, sada ne iziskuje neke promjene. Stoga neka bude ovdje ponovljen predgovor prvom izdanju, a onda i ono to je dodano predgovoru drugom izdanju. Ova knjiga treba dati opis nekih dijelova nadosjetilnog svijeta. Tko priznaje samo osjetilni svijet smatrat e ovo djelo nestvarnom tvorevinom mate. Ali tko hoe traiti putove koji e ga izvesti iz osjetilnog svijeta, ubrzo e nauiti razumijevati da ljudski ivot zadobiva vrijednost i znaenje samo uvidom u jedan drugi svijet. ovjek se nee kao to se mnogi boje takvim uvidom otuiti od "zbiljskog" ivota jer tim uvidom tek ui u ovom ivotu stajati vrsto i sigurno. Ui spoznavati uzroke ivota, dok se bez njih tapkajui poput slijepca probija kroz posljedice. Osjetilno "zbiljsko" zadobiva znaenje tek spoznajom nadosjetilnog. Zato ovjek ovom spoz najom postaje sposobniji, a ne nesposobniji za ivot. Istinski "praktian" moe postati samo ovjek koji razumije ivot. Pisac ove knjige ne opisuje nita to ne bi mogao posvjedoiti iskustvom, onom vrstom iskustva koju ovjek na ovom podruju moe stei. Treba prikazati samo ono to je ovjek u tom smislu sam doivio.

Ova se knjiga ne moe itati onako kako se i taju knjige u naem vremenu. italac e morati u izvjesnom smislu, razraditi svaku stranicu pa ak i poneku reenicu. To je bila svjesna namjera. Jer samo tako ova knjiga moe itaocu postati ono to mu treba postati. Tko je samo ita, taj je uope i nije proitao. Njene se istine moraju doivjeti. Duhov na znanost ima vrijednost samo u tom smislu. O ovoj se knjizi ne moe suditi sa stajalita uobi ajene znanosti ako gledite nije zadobiveno iz same knjige. Zauzme li kritiar ovo stajalite, vidjet e, na ravno, da ova tumaenja niime ne proturjee istinskoj znanstvenosti. Pisac zna da ni jednom rijeju nije htio doi u proturjeje sa svojom znanstvenom savjesnou. Tko ovdje prikazane istine eli traiti jo nekim drugim putem, nai e ga u mojoj "Filozofiji slobode". Obje ove knjige tee, na dva razliita naina, istom cilju. Za razumijevanje jedne druga nipoto nije po trebna, premda je nekome sigurno korisna. Tko u ovoj knjizi bude traio "krajnje" isti ne, moda e je nezadovoljen odloiti. Trebalo je iz cjelokupnog podruja duhovne znanosti najprije dati temeljne istine. Izvjesno je da ovjek po svojoj prirodi odmah pita za poetak i kraj svijeta, za svrhu postojanja i za bie Boga. Ali tko nema na umu rijei i pojmove za razum nego zbiljske spoznaje za ivot, zna da se u spisu, u kojem se govori o poetcima duhovne spoznaje, ne smije govoriti o stvarima koje pripadaju viim stupnjevima mudrosti. Tek razumijevanjem tog poetka postaje jasno kako treba postavljati via pitanja. U spisu koji se nastavlja na ovaj, naime, u autorovoj "Tajnoj znanosti" nalaze se daljnja pri openja o podrujima koja se ovdje obrauju.

U predgovoru drugom izdanju bila je dodana nadopuna: Onome tko danas prikazuje nadosjetilne injenice morale bi biti jasne dvije stvari. Prva je da nae vrijeme treba njegu nadosjetilnih spoznaja; a druga da danas u duhovnom ivotu postoji mnotvo predodbi i osjeaja zbog kojih takav prikaz mnogima izgleda kao pusto matarenje i sanjarenje. Sadanjosti su potrebne nadosjetilne spoznaje, jer sve ono to ovjek na uobiajen nain saznaje o svijetu i ivotu pobuuje u njemu nebrojeno mnogo pitanja na koja mogu odgovoriti samo nadosjetilne istine. Jer ovjek se ne bi smio zavaravati: ono to moe saznati o temeljima postojanja unutar dananjega duhovnog strujanja, za duu koja dublje osjea, nisu odgovori na velike zagonetke svijeta i ivota nego pitanja o njima. Netko bi privremeno mogao misliti da je u "rezultatima strogo znanstvenih injenica" i u zaklju cima nekog od sadanjih mislilaca pronaao rjeenje zagonetke postojanja. No ide li dua do u one dubine u koje mora ii ako zaista razumije samu sebe, onda joj se ono to joj je isprva izgledalo kao rjeenje ini tek kao poticaj za istinsko pitanje. A odgovor na to pitanje ne treba samo zadovoljiti ljudsku znati elju ve o njemu ovisi unutarnji mir i sklad zaokruenosti ivota. Zadobivanje takvog odgovora ne zadovoljava samo tenju za znanjem nego ini ovjeka sposobnim za rad i doraslim zadacima ivota, dok ga nedostatak rjeenja odgovarajuih pitanja koi duevno, a na kraju i fiziki. Spoznaja nadosjetilnog nije neto to je samo potreba za teoretskim nego je vano i za istinsku ivotnu praksu. Upravo zbog naina dananjeg duhovnog ivljenja spoznaja du ha jest prijeko potrebno podruje spoznaje naeg vremena.

Na drugoj strani vrijedi injenica da danas mnogi najvie odbijaju ono to najvie trebaju. Mo prisile mnogih nazora izgraenih na osnovi "sigurnih znan stvenih iskustava" za neke je tako velika da ne mogu drugaije nego da knjigu kao to je ova smatraju neutemeljenom besmislicom. Onaj tko iznosi nadosjetilne spoznaje moe se p o t p u n o i bez ikakvih iluzija suoiti s takvim stvarima. ovjek e, dodue, lako doi u iskuenje da zahtijeva od nekog takvog izvjestitelja, "besprijekorne" dokaze za ono to iznosi. Samo to ovjek pritom ne misli da se time predaje varci. Jer, ovjek zahtijeva a da ustvari toga nije svjestan, dokaze koje sam hoe priznati ili koje je u stanju priznati, a ne one koji su u samoj stvari. Pisac ovog spisa zna da u njemu nema niega to ne bi mogao priznati svatko tko stoji na tlu prirod nih znanosti dananjice. Zna da se moe udovoljiti svim zahtjevima prirodne znanosti i upravo zbog toga moe nain ovog prikaza nadosjetilnog svijeta pronai utemeljenim u sebi. tovie, onaj pravi prirodoznanstveni nain predoavanja trebao bi se u ovom prikazu osjeati na pravom mjestu. Tko tako misli, njega e se poneka rasprava dojmiti onako kako je naznaeno u duboko istinitim Goetheovim rijeima: "Pogrena se nauka ne moe opovrgnuti jer poiva na uvjerenju da je pogreno istinito." Rasprave su jalove za onoga kome vrijede samo dokazi koji su uvrijeeni u njegovu nainu miljenja. Tko je upoznat s biti dokazivanja, jasno mu je da ljudska dua nalazi istinu na drugim putovima, a ne raspravom. Neka ova knjiga s takvom milju bude predana javnosti u novom izdanju. Rudolf Steiner

UVOD
Kad je Johann Gottlieb Fichte u jesen 1813. godine iznio svoje "uenje" kao zreo plod ivota sasvim posveenog slubi istine, na samom je poetku rekao sljedee: "Ovo uenje pretpostavlja jedno sasvim novo unutarnje osjetilo kojim je dan jedan nov svijet to za obinog ovjeka uope ne postoji." A onda je jednom usporedbom pokazao kako ovo njegovo uenje mora biti neshvatljivo onome tko o njemu hoe suditi na osnovi predodbi obinih osjetila: "Zamislimo svijet ljudi slijepih od roenja kojima su stvari i njihovi odnosi poznati samo osjetilom opipa. Idite meu takve, govorite im o bojama i o drugim odnosima koji postoje samo zbog svjetlosti i to samo za one koji vide. Ili im govorite o niemu, a to je sretniji sluaj, ako vam oni to kau, jer ete na taj nain ubrzo primijetiti greku i prestati govoriti uzalud kad ve niste u stanju da im otvorite oi." - No onaj tko ljudima govori o takvim stvarima na koje Fichte u ovom sluaju misli, uistinu se pre esto nalazi u poloaju koji je slian onome u ko jem se nalazi ovjek to vidi meu slijepima. Ali ovdje se ipak radi o onim stvarima koje se odnose na ovjekovo istinsko bie i najvii cilj. I morao bi zdvajati nad ovjeanstvom tko bi mislio da je po trebno "prekinuti uzaludno govorenje". tovie, ni na trenutak ne bi trebalo posumnjati da je s obzirom na ove stvari, mogue "otvoriti oi" svakome tko za to ima dobru volju. Na temelju te pretpostavke govorili su svi oni koji su u sebi osjetili da se u njima samima razvilo ovo "unutarnje osjetilno orue" kojim su mogli spoznati vanjskim osjetilima skriveno istinsko ovjekovo bie. Zato se od pradavnine uvijek

nanovo govori o takvoj "skrivenoj mudrosti". Tko je od nje neto dokuio osjea to posjedovanje isto tako sigurnim kao to oni koji imaju dobre oi osjeaju sigurnim svoju predodbu o bojama. Njemu za tu "skrivenu mudrost" nije potreban nikakav "dokaz". On zna da za tu mudrost ne treba nikakva dokaza ni onome kome se kao i njemu otvorilo "vie osjetilo". Njemu on moe govoriti kao to putnik moe govoriti o Americi onima koji, dodue, nisu vidjeli Ameriku, ali koji o njoj mogu stvoriti predodbu, jer bi i oni vidjeli sve ono to i onaj koji im govori kad bi im se za to pruila prilika. Ali promatra nadosjetilnog ne treba govoriti samo istraivaima duhovnog svijeta. Svoje rijei treba uputiti svim ljudima. Jer on treba izvjetavati o stvarima koje se tiu svih ljudi; on ak zna da nitko bez odreene spoznaje ovih stvari ne moe biti "ovjek" u pravom smislu rijei. I on govori svim ljudima jer mu je poznato da postoje razliiti stupnjevi razumijevanja za ono to ima rei. On zna da ga mogu razumjeti i oni koji su jo daleko od trenutka kad e im se otvoriti mogunost vlastitoga duhovnog istraivanja. Jer osjeaj i razumijevanje za istinu postoji u svakom ovjeku. I on se najprije obraa upravo tom razumijevanju, koje moe zasvijetliti u svakoj zdravoj dui. On zna i to da se u ovom razumijevanju nalazi snaga koja mora postup no voditi viim stupnjevima spoznaje. Ovaj osjeaj, koji moda na poetku ne vidi ba nita od onoga to mu se govori, sam je arobnjak koji otvara "oko d u h a " . Ovaj se osjeaj budi u tami. Dua ne vidi; ali tim je osjeajem zahvaa mo istine; a zatim e istina malo-pomalo prilaziti dui i otvoriti joj "vie osjetilo". Nekome e za to biti potrebno manje, a

nekome vie vremena; tko ima strpljenja i ustrajnosti postii e taj cilj. Jer premda se svaki od roenja fiziki slijep ovjek ne moe operirati: svako duhovno oko moe se otvoriti; i samo je pitanje vremena kada e se otvoriti. Uenost i znanstveno obrazovanje nisu pred uvjeti za otvaranje ovog "vieg osjetila". Naivnom ovjeku se ono moe isto tako otvoriti kao i visoko obrazovanom. Ono to se u dananje vrijeme esto naziva "iskljuivo" znanou, moe u ovu svrhu esto biti vie zaprekom nego poticajem. Jer ta znanost prema svojoj naravi priznaje "zbiljskim" samo ono to je dostupno obinim osjetilima. I ma kako veli ke bile njene zasluge za spoznaju te zbilje, progla avajui mjerodavnim ono to je njoj potrebno i blagotvorno za sve ljudsko znanje, ona istovremeno stvara mnotvo predrasuda koje zatvaraju pristup viim zbiljama. Ovdje iznesenome esto se prigovara: U krajnjoj liniji ovjekovoj spoznaji zadane su "neprekoraive granice". Nije ih mogue prekoraiti; stoga se mora otkloniti svaka spoznaja koja ne uvaava ove "granice". I smatra se neskromnim onoga koji tvrdi neto o stvarima za koje mnogi nedvojbeno dre da se nalaze s onu stranu granice ljudske moi spoz naje. Kod takvih se prigovora uope ne uzima u obzir da vioj spoznaji mora prethoditi razvoj ov jekovih spoznajnih snaga. to se prije takvog razvoja nalazi s onu stranu granica spoznaje, to se nakon buenja sposobnosti koje drijemaju u svakom ovjeku nalazi potpuno u n u t a r spoznajnog podruja. Pri tome ne smijemo nikako izgubiti iz vida jednu stvar. Moglo bi se rei: emu ljudima govoriti o stvarima za koje nisu probuene njihove spoznajne snage i

koje su njima samima jo nedostupne? Na taj se nain sasvim krivo prosuuje o stvari. Potrebne su odreene sposobnosti da bi se pronale stvari o koji ma se radi: ali ako ih se, poto ih se pronalo, priopi, onda ih moe razumjeti svaki ovjek nepristrane logike i zdravog osjeaja za istinu. U ovoj knjizi nije izneseno nita doli ono to na svakog ovjeka koji puta da u njemu djeluje svestrano i nikak vim predrasudama pomueno miljenje te nezadriv, slobodan osjeaj za istinu, moe ostaviti utisak da se pomou toga na zadovoljavajui nain moe prii rjeavanju zagonetki ljudskog ivota i pojavnosti svijeta. Poimo samo jednom sa stajalita pitanja: Postoji li zadovoljavajue objanjenje ivota ako je istina ono to se ovdje tvrdi? Uvidjet emo da ivot svakog pojedinog ovjeka donosi o tome potvrdu. Da bi netko bio "uitelj" u ovim viim podru jima postojanja nije, dakako, dostatno da se ovjeku jednostavno otvori osjetilo za njih. Potrebna je isto tako i "znanost" tih viih podruja, kao to je potrebna znanost uiteljskom pozivu na podruju obine zbilje. "Vie gledanje" ini ovjeka isto tako malo "znalcem" u podruju duhovnoga, kao to ga zdrava osjetila ine "uenjakom" na podruju osjetilne zbilje. A kako uistinu sva, nia i via duhovna zbilja, ini samo dvije strane jednog te istog temeljnog bia, onda e onaj tko nije upuen u nie spoznaje ostati ponajee takvim i u viim stvarima. Ova injenica izaziva, u onome tko se na osnovi duhovnog poziva osjea potaknut da govori o duhovnim podrujima postojanja, osjeaj bezgranine odgovornosti. Ona mu nalae skromnost i suzdranost. Ali ona ne smije nikoga sprjeavati da se bavi viim istinama, pa ni onoga kome ivot ne daje poticaja da se bavi ostalim

znanostima. Jer ovjek moe ispuniti svoju ljudsku zadau a da uope ne razumije botaniku, zoologiju, matematiku i druge znanosti; no ne moe biti "ovjek" u punom smislu te rijei a da se nije na bilo koji nain pribliio biu i odreenju ovjekovom koje se otkriva putem znanja o nadosjetilnom. Ono najvie prema emu ovjek moe uzdii pogled, on oznaava kao "boansko". I svoje naj vie odreenje mora na bilo koji nain zamiljati povezanim s tim boanskim. I zato, neka se i mudrost koja nadilazi osjetilni svijet, mudrost koja mu otkri va njegovo bie, a time i njegovo odreenje, zove "boanska mudrost" ili teozofija. Promatranju du hovnih procesa u ovjekovu ivotu i u svemiru moe se dati naznaka duhovna znanost. Izdvoje li se iz nje, kao to je uinjeno u ovoj knjizi, naroito oni rezultati koji se odnose na duhovnu jezgru ovjekova bia, onda se za to podruje moe upotrijebiti iz raz "teozofija" jer je taj izraz stoljeima bio tako primjenjivan. Na osnovi ovdje iznesenog stava u ovom spisu bit e dana skica teozofskog pogleda na svijet. Onaj tko ju je napisao ne eli prikazati nita to za nje ga u slinom smislu ne bi bilo injenica, kao to je doivljaj vanjskog svijeta injenica za oi i ui i za obian razum. Ovdje se radi o doivljajima koji postaju svakome pristupani ako se odlui krenuti "putem spoznaje" ocrtanim u posebnom poglavlju ove knjige. ovjek se na pravi nain postavlja prema stvarima nadosjetilnog svijeta ako pretpostavi da zdravo miljenje i osjeanje moe razumjeti sve to od istinske spoznaje moe potei iz viih svjetova i da se, polazei od ovog razumijevanja i postav ljajui time vrst temelj, ini znaajan korak prema

vlastitom zrenju; premda, da bi se to postiglo, po trebno je i neto drugo. Ali ovjek sebi zatvara vrata prema istinskoj vioj spoznaji ako prezre ovaj put i ako samo na drugi nain hoe prodrijeti u vii svijet. Naelo: priznati vie svjetove tek kad smo ih sami vidjeli, zapreka je samom ovom gledanju. Volja da se zdravim miljenjem najprije razumije ono to se kasnije moe gledati, unapreuje ovo gledanje. To je arolija koja stvara znaajne snage due koje vode "zrenju vidioca".

OVJEKOVO BIE
Sljedee Goetheove rijei oznaavaju na lijep nain ishodite jednog od putova na kojem se moe upoznati ovjekovo bie: "im ovjek poinje opaati predmete oko sebe, opaa ih u odnosu na sebe samoga i to s pravom, jer sva njegova sudbina ovisi o tome sviaju li mu se oni ili ne, privlae li ga ili odbijaju, koriste li mu ili tete. Taj sasvim prirodan nain promatranja i rasuivanja stvari ini se toliko lagan koliko je potreban, a ipak je ovjek pritom izloen tisuama zabluda koje ga esto postiduju i zagoravaju mu ivot. Mnogo je tei pothvat onih iji je ivi poriv za spoznajom usmjeren promatranju predmeta pri rode po sebi i u njihovu meusobnom odnosu, jer ako promatraju stvari samo u odnosu prema sebi, brzo gube mjerilo koje im pomae kod spoznaje. Nedostaje im mjerilo svianja i nesvianja, priv lanosti i odbojnosti, korisnosti i tetnosti. Toga se trebaju p o t p u n o odrei te poput ravnodunih, gotovo boanskih bia traiti i istraivati to jest, a ne to godi. Jednog botaniara ne smije dirati ni ljepota ni korisnost biljaka, on treba istraivati njiho vo nastajanje, njihov odnos prema ostalom biljnom carstvu; i kao to sunce sve njih iz zemlje mami i obasjava, tako i on treba istim mirnim pogledom gledati i pregledavati sve njih, a mjerilo spoznaje, podatke za prosuivanje ne treba uzimati iz sebe, nego iz kruga stvari koje promatra." Ova misao to ju je izgovorio Goethe, usmjerava pozornost na tri stvari. Prvo mu kroz vrata njegovih osjetila neprekidno pritjeu obavijesti o predmetima koje on dodiruje, mirie, kua, slua i gleda. Drugo su utisci koje predmeti pobuuju u njemu i koji

se oituju kao njegovo svianje i nesvianje, njegova udnja ili gnuanje, koji uzrokuju da on jedno sma tra simpatinim, drugo antipatinim, jedno korisnim, a drugo tetnim. A tree su spoznaje koje on "gotovo kao boansko bie" stjee o predmetima, razotkriva ju mu se tajne djelovanja i postojanja tih predmeta. Ta se tri podruja jasno razlikuju u ljudskom ivotu. I ovjek opaa da je na trojak nain suivljen sa svijetom. Prvi je nain neto to on ve nalazi, to uzima kao gotovu injenicu. Drugi na in: on ini svijet vlastitim predmetom, neim to za njega ima odreeno znaenje. Trei nain suivljenosti sa svijetom gleda kao cilj kojemu treba neprestano teiti. Zato se svijet prikazuje ovjeku na takav trojak nain? O tome nas moe pouiti sljedee jednostavno razmatranje: Idem livadom posutom cvijeem. Cvijee me pomou mojih oiju obavjetava o svojim bojama. To je injenica koju uzimam kao datost. Radujem se raskoi boja. Time ova injenica postaje moja vlastita stvar. Svojim osjeajima povezujem cvijee s mojim vlastitim postojanjem. Nakon godinu dana ponovno prolazim istom livadom. Tu je drugo cvijee. Ono budi u meni novu radost. U sjeanju se budi moja prologodinja radost. Ona je u meni; predmet koji ju je pobudio, proao je. No cvijee koje sada vidim iste je vrste kao i ono prologodinje; izraslo po istim zakonitostima kao i ono. Ako sam si razjasnio onu vrstu i one zakone, onda u ih ponovno nai u ovogodinjem cvijeu, kao to sam ih prepoznao u prologodinjem. Pa u onda, moda, razmiljati ovako: Minulo je prologodinje cvijee. Radost to mi ju je pruilo ostala je samo u mom sjeanju. Ona je povezana samo s mojim postojanjem. Ali ono

to sam prole godine spoznao o cvijeu i to ove godine ponovno spoznajem, to e ostati dok god raste takvo cvijee. To je neto to se meni otkrilo, ali to ne ovisi o mojem postojanju onako kako ovisi moja radost. Moji osjeaji radosti ostaju u meni; zakonitosti, bit cvijea ostaje izvan mene u svijetu. I tako se ovjek neprekidno trojako povezuje sa stvarima u svijetu. Toj injenici ne treba nita dodavati, treba je prihvatiti onakvom kakva ona jest. Iz nje proizlazi da ovjek u svojem biu ima tri strane. Ovo i nita drugo neka zasada ovdje bude naznaeno trima rijeima: tijelo, dua, duh. Tko s ovim rijeima povezuje bilo kakvo ve unaprijed stvoreno miljenje ili ak hipotezu, nuno e morati krivo razumjeti sljedea izlaganja. Pod tijelom se ovdje misli na ono pomou ega se ovjeku objavljuju stvari njegove okoline, kao u gornjem primjeru cvijee na livadi. Rije dua oznaava ono ime on stvari povezuje sa svojim vlastitim postojanjem, ime osjea svianje i nesvianje, voljkost* i nevoljkost, radost i bol. Pod duhom se razumijeva ono to se u njemu objavljuje kad prema Goetheovim rijeima na stvari gleda "gotovo kao boansko bie". U tom se smislu ovjek sastoji od tijela, due i duha. Svojim se tijelom ovjek moe na trenutak po vezati sa stvarima. Pomou due uva u sebi utiske to ih stvari na njega ine; a duhom mu se objav ljuje ono to stvari same u sebi uvaju. Samo ako ovjeka promatramo s ovih triju strana, moemo se nadati razjanjenju njegova bia. Jer te tri stra ne pokazuju tri razliita oblika njegove srodnosti s ostalim svijetom.
* njem. Lust

Svojim je tijelom ovjek srodan sa stvarima koje njegovim osjetilima nadolaze izvana. Tvari vanjskog svijeta sainjavaju njegovo tijelo; snage vanjskog svijeta djeluju u njemu. I kao to svojim osjetilima p r o m a t r a stvari vanjskog svijeta, tako moe pro matrati i svoje vlastito tjelesno postojanje. Ali je nemogue da na isti nain promatra i duevno posto janje. Sve to u meni postoji u obliku tjelesnih procesa, mogue je i opaati tjelesnim osjetilima. Moje svia nje i nesvianje, moju radost i moju bol tjelesnim osjetilima ne mogu opaati ni ja, a niti to moe netko drugi. Duevnost je podruje nedostupno tjelesnim pogledima. ovjekovo tjelesno postojanje objavljuje se oima svih ljudi; a duevnost on nosi u sebi kao svoj svijet. No pomou duha mu se vanjski svijet objavljuje na jedan vii nain. U njegovoj se nutrini, dodue, otkrivaju tajne vanjskog svijeta; ali u duhu on izlazi iz sebe i puta da stvari govore same o sebi, o onome to nema znaenja za njega, ve za njih. ovjek uzdie pogled k zvjezdanom nebu: div ljenje to ga dua doivljava p r i p a d a njemu; vje ni zakoni zvijezda koje shvaa mislima, duhom, ne pripadaju njemu, nego zvijezdama. I tako je ovjek graanin triju svjetova. Svojim tijelom pripada svijetu to ga opaa tijelom; svojom duom izdgrauje svoj vlastiti svijet; pomou njegova duha objavljuje mu se svijet uzvien u odnosu na oba spomenuta. Oito je da se zbog b i t n e razlike ovih triju svjetova jasnoa o njima i o ovjekovu udjelu u njima moe stei samo trima razliitim nainima razmatranja.

/.

ovjekovo

tjelesno

bie

ovjekovo tijelo upoznajemo tjelesnim osjetilima. I pritom nain promatranja ne moe biti drugi doli onaj kojim upoznajemo druge stvari koje se mogu osjetilno opaati. Kao to se promatraju minerali, biljke, ivotinje, tako se moe promatrati i ovjeka. On je srodan s ta tri oblika postojanja: jednako kao mineral gradi svoje tijelo iz prirodnih tvari; jednako kao biljka raste i razmnoava se; jednako kao ivotinja opaa predmete oko sebe i na osnovi njihovih uti saka stvara u sebi unutarnje doivljaje. Mineralni, biljni i ivotinjski nain postojanja moemo stoga pripisati i ovjeku. Razliitost grae minerala, biljaka i ivotinja odgovara trima oblicima njihova postojanja. Ova graa oblik jest ono to razabiremo osjetilima i to se jedino moe nazvati tijelom. Ali ljudsko tijelo razliito je od ivotinjskog. Ovu razliitost mora svat ko priznati, ma to god mislio o ovjekovoj srodnosti sa ivotinjom. Pa i najradikalniji materijalist koji porie sve duevno ne moe da ne potvrdi sljede u reenicu koju izgovara Carus u svojem djelu "Organon spoznaje prirode i duha": Finija najunutarnjija graa ivanog sustava, a posebno mozga ostaje, dodue, fiziologu i anatomu jo uvijek nerijee nom zagonetkom; ali je potpuno utvrena injenica da koncentriranost ovih tvorevina u ivotinjskom nizu sve vie raste, a u ovjeku, kao ni u jednom drugom biu, dostie najvii stupanj; to je za ovjekov duhovni razvoj od najvee vanosti i smijemo ak rei da je ve to dovoljno objanjenje. Razumije se samo po sebi da tamo gdje se ustrojstvo mozga nije dovoljno razvilo, gdje je mozak malen i nedostatan

kao kod mikrocefala i idiota, ne moe biti govora o pojavi osobitih ideja i o spoznavanju, kao ni o produenju vrste kod ovjeka sa zakrljalim organima za razmnoavanje. Naprotiv, snana i lijepo razvijena graa cijelog ovjeka, naroito mozga, nee, dodue, jo sama nadomjestiti genija, ali e svakako biti prvi najnuniji uvjet za postizanje vie spoznaje." Kao to smo ovjekovu tijelu priznali tri oblika postojanja: mineralni, biljni i ivotinjski, tako mu se mora priznati i etvrti, posebno ljudski. ovjek je svojim mineralnim oblikom postojanja srodan sa svime to je vidljivo, svojim biljnim sa svim biima koja se razmnoavaju i rastu; svojim ivotinjskim sa svim biima koja opaaju svoju okolinu i koja na osnovi vanjskih utisaka imaju unutarnje doivljaje; svojim ljudskim postojanjem ini ve u tjelesnom smislu zasebno carstvo.

//.

ovjekovo

duevno

bie

ovjekovo duevno bie, njegov vlastiti unutarnji svijet, razliit je od njegove tjelesnosti. Ta se vlastitost pokazuje im svratimo pozornost na najjednostav niji osjetilni utisak. Nitko ne moe odmah znati da li netko drugi takav jednostavni osjetilni utisak doiv ljava na isti nain kao i on sam. Poznato je da postoje ljudi koji su slijepi za boje. Oni vide stvari samo u razliitim nijansama sivoga. Drugi su djelomino slijepi za boje. Stoga ne mogu opaati neke nijanse boja. Slika svijeta koju im daje njihovo oko drugaija je nego kod takozvanih normalnih ljudi. Isto vrijedi manje ili vie i za druga osjetila. Iz toga nesumnjivo proizlazi da ve i jednostavni osjetilni utisak pripada

unutarnjem svijetu. Svojim tjelesnim osjetilima opa am crveni stol koji opaa i netko drugi; ali ne mogu opaati utisak crvenoga kod nekog drugog. Prema tome, osjetilni se utisak mora oznaiti kao duevno. Kad si ovjek potpuno razjasni ovu injenicu, unutar nje doivljavanje uskoro vie nee smatrati pukim procesima mozga ili neim slinim. Na osjetilni se utisak najprije nadovezuje osjeaj. Jedan osjet prua ovjeku radost, drugi alost. To su pokreti njegova unutarnjeg, njegova duevnog ivota. U svo jim osjeajima ovjek sebi stvara jedan drugi svijet i dodaje ga onom koji na njega djeluje izvana. Tome pridolazi neto tree: volja. Njome ovjek ponovno djeluje na vanjski svijet. I time u vanjskom svijetu ostavlja otisak svog unutarnjeg bia. Ljudska du a u voljnom djelovanju tee takorei prema van. ovjekova se djela razlikuju od dogaaja u vanjskoj prirodi po tome to nose peat njegova unutarnjeg ivota. Tako se dua spram vanjskog svijeta postavlja kao ovjekova vlastitost. ovjek od vanjskog svi jeta prima poticaje, ali svoj vlastiti svijet oblikuje primjereno tim poticajima. Tjelesnost postaje te meljem duevnosti.

///.

ovjekovo

duhovno

bie

ovjekova duevnost nije odreena samo tijelom. ovjek ne luta bez pravca i cilja od jednog osjetilnog utiska do drugog; ne djeluje ni pod dojmom bilo kojeg podraaja izvana ili podraaja koji dolaze iz procesa njegova tijela. Razmilja o svojim opaajima i o svojim djelima. Razmiljanjem o opaajima stjee spoznaju o stvarima; razmiljanjem o svojim djelima

unosi u svoj ivot povezanost u skladu s umom. Zna da e kao ovjek svoju zadau dostojno ispuniti samo onda ako pusti da ga i u spoznaji i u djelovanju vode ispravne misli. Duevnost se, dakle, suoava s dvojakom nunou. Zakone tijela odreuje prirodna nunost; doputa da je odreuju zakoni koji je vode ispravnom miljenju jer nunost tih zakona slobodno prihvaa. Zakonima izmjene tvari ovjek je potinjen prirodi; zakonima miljenja potinjava se sam. Time ovjek ini sebe pripadnikom jednog reda vieg od onog kojemu pripada svojim tijelom. A ovaj red jest duhovni red. Koliko se tjelesno razlikuje od duev nog, toliko se ovo razlikuje od duhovnog. Dokle se god govori samo o esticama ugljika, vodika ili sumpo ra koje se kreu u tijelu, nema se u vidu dua. Duevni ivot poinje tek tamo gdje se unutar takvih kretanja javlja osjeaj: osjeam slatko, utim radost. Isto se tako malo ima u vidu duh sve dok se promatraju samo duevni doivljaji koji se javljaju u ovjeku kad se potpuno prepusti vanjskom svijetu i svom tjelesnom ivotu. Ovo duevno tek je osnova duhov nog, kao to je tjelesno osnova duevnog. Prirodo slovac se bavi tijelom, istraiva due (psiholog) duom, a istraiva duha duhom. Razjasniti sebi razli ku izmeu tijela, due i duha, osvjetenjem vlastitog sebstva, zahtjev je koji se mora postaviti onome tko si miljenjem hoe razjasniti ovjekovo bie.

IV.

Tijelo,

dua

i duh

ovjek si sebe moe razjasniti jedino ako si razjasni znaenje miljenja unutar svog bia. Mozak je tjelesno orue miljenja. Kao to ovjek moe vidjeti boje

samo dobro graenim okom, tako mu primjereno graeni mozak slui za miljenje. Cijelo je ovjekovo tijelo graeno tako da mu je kruna u organu duha, u mozgu. Graa ovjekova mozga moe se razum jeti samo ako ga se promatra s obzirom na njego vu zadau. Ona se sastoji u tome da bude tjelesna podloga duha koji misli. Kod vodozemaca mozak je u odnosu na lenu modinu jo malen; kod sisa vaca postaje razmjerno vei. Kod ovjeka je s obzirom na ostali dio tijela najvei. Postoje neke predrasude u odnosu na ovdje nave dene napomene o miljenju. Neki su ljudi skloni potcjenjivanju miljenja, a precjenjivanju "toplog osjeajnog ivota", "osjeanja". ak se i kae: ne "trezvenim miljenjem", nego toplinom osjeaja, nepo srednom snagom osjeanja uzdie se ovjek do viih spoznaja. Ljudi koji tako govore boje se da e jasnim miljenjem otupjeti osjeaje. To je zacijelo sluaj kod svakidanjeg miljenja koje se odnosi samo na korisnost stvari. Ali kod misli koje vode u vie re gije postojanja vrijedi obrnuto. Nema osjeaja ni oduevljenja koji bi se mogli usporediti s doiv ljajima ljepote, topline i uzvienosti potaknutima istim, kristalno jasnim mislima koje se odnose na vie svjetove. Nisu najvii oni osjeaji koji nastanu "sami od sebe", nego oni koji su steeni energinim misaonim radom. Ljudsko tijelo ima grau koja odgovara milje nju. Iste tvari i snage koje postoje u mineralnom carstvu, rasporeene su u ljudskom tijelu tako da ine sklop kojim se miljenje moe objaviti. Ta mine ralna graa stvorena u skladu sa svojom zadaom zvat e se u daljnjem razmatranju ovjekovo fiziko tijelo.

Mineralna graa sa sreditem u mozgu nastaje razmnoavanjem i rastom zadobiva svoj izgraeni oblik. Razmnoavanje i rast, ono su to je ovjeku zajedniko s biljkama i ivotinjama. Razmnoavanjem i rastom razlikuje se ivo bie od neiva minerala. ivo nastaje iz ivog pomou klice. U slijedu ivih bia nadovezuje se potomak na pretka. Snage po kojima nastaje mineral usmjerene su na same tvari od kojih je nainjen. Gorski se kristal oblikuje sjedi njavanjem snaga svojstvenih siliciju i kisiku. Snage koje oblikuju hrast moramo posredno traiti u majin skoj i oinskoj klici biljke. A oblik hrasta prilikom razmnoavanja ostaje ouvan od pretka do potomka. Postoje unutarnji, ivom biu uroeni uvjeti. To je bilo primitivno gledanje na prirodu koje je vjero valo da nie ivotinje, ak i ribe, mogu nastati iz mulja. Oblik ivih bia prenosi se naslijeem. Nain na koji se razvija neko ivo bie ovisi o tome iz kojeg je oinskog ili majinskog bia nastalo ili, dru gim rijeima, kojoj vrsti pripada. Tvari od kojih je sastavljeno, neprestano se mijenjaju; vrsta za vri jeme ivota ostaje ista i naslijeem se prenosi na potomke. Vrsta je, dakle, ono to odreuje povezivanje tvari. Tu snagu koja tvori vrstu nazivamo ivotnom snagom. Kao to mineralne snage dolaze do izraaja u kristalima, tako gradivna ivotna snaga dolazi do izraaja u vrstama ili oblicima ivotinjskog i biljnog ivota. Mineralne snage ovjek opaa tjelesnim osjeti lima. A moe opaati samo ono za to ima takva osjetila. Bez oka nema svjetla, bez uha nema opaaja zvuka. Od osjetila koja ima ovjek, najnii organizmi imaju samo neku vrstu osjetila opipa. S obzirom na nain ovjekova opaanja, za njih postoje samo

one mineralne snage koje se mogu prepoznati opipom. Onoliko koliko su kod viih ivotinja razvijena druga osjetila, toliko je za njih bogatija i raznolikija okolina koju opaa i ovjek. Ovisi, dakle, o organima nekog bia da li to to je prisutno u vanjskom svijetu, postoji kao opaaj, kao osjet i za samo to bie. Ono to u zraku postoji kao neki pokret, to u ovjeku postaje osjetom zvuka. Oitovanje ivotne snage ovjek ne opaa obinim osjetilima. On vidi boje biljke, mirie njen miris; ivotna snaga tom pro matranju ostaje skrivena. Kao to slijep od roenja nema pravo poricati boje, tako obina osjetila ne smiju poricati ivotnu snagu. Za onoga tko je slijep od roenja boje e postojati od trenutka kad bude operiran; isto tako za ljude kojima se otvorio odgo varajui organ postoji opaaj raznolikih, ivotnom snagom stvorenih vrsta biljaka i ivotinja, a ne samo individua. Otvaranjem ovog organa ovjeku svie jedan sasvim nov svijet. On sada ne opaa samo boje, mirise ivih bia i slino nego i sam ivot tih ivih bia. U svakoj biljci, u svakoj ivotinji osim fizikog doivljava jo i ivotom ispunjeno duhovno oblije. Da bismo za to imali izraz, nazvat emo ovo duhovno oblije eterskim tijelom ili ivotnim tijelom.* Za istraivaa duhovnog ivota stvar _____________________________________________ * Pisac ove knjige dugo je nakon njena izlaska (usp. asopis "Das Reich" 4. knjiga prvog godita [sijeanj 1917.] ) ono to se ovdje naziva etersko ili ivotno tijelo nazvao i "tijelom oblikotvornih snaga". Na taj ga je naziv navelo miljenje da se ne moe dovoljno uiniti kako bi se izbjegao nesporazum da ovdje spomenuto etersko tijelo ne zamijenimo sa "ivotnom snagom" starije prirodne znanosti. Kada se radi o odbacivanju ove starije predodbe ivotne snage sa stajalita moderne

izgleda ovako: Njemu etersko tijelo nije samo uinak tvari i snaga fizikog tijela, nego samostalno, zbiljsko bie koje navedene fizike tvari i snage tek priziva u ivot. Govori se u skladu s duhovnom znanou kad se kae: isto fiziko tijelo na primjer neki kristal dobiva svoj oblik od fizikih oblikotvornih snaga koje prebivaju u neivom; ivo tijelo ne dobiva svoj oblik od ovih snaga jer se u t r e n u t k u kad ga n a p u s t i ivot i kad biva p r e p u t e n o samo fizikim snagama ono r a s p a d a . ivotno je tijelo bie koje u svakom trenutku ivota uva fiziko tijelo od raspa danja. Da bi se to ivotno tijelo vidjelo, da bi ga se __________________________________________________ prirodne znanosti, onda je pisac u izvjesnom smislu na stra ni protivnika takve snage. Jer njome se htio objasniti spe cifian nain djelovanja anorganskih snaga u organizmu. No to to u organizmu djeluje anorganski, u njemu ne djeluje drugaije nego u podruju anorganskog svijeta. Zakoni anor ganske prirode nisu u organizmu drugaiji od onih u kristalu itd. Ali u organizmu se nalazi neto to nije anorgansko: to je gradivni ivot. Njemu je u osnovi etersko tijelo ili tijelo oblikotvornih snaga. Prihvaanje tog tijela nee ometati opravdanu zadau istraivanja prirode: da se ono to se zapaa u djelovanju snaga u anorganskoj prirodi protegne na svijet organizama. Prava duhovna znanost opravdano porie da je ta djelatnost unutar organizma izmijenjena nekom posebnom ivotnom snagom. Duhovni istraiva govori o eterskom tijelu utoliko to se u organizmu oituje jo neto drugo ega nema u neivom. Unato svemu tome pisac ove knjige ne osjea se potaknutim da naziv "etersko tijelo" zamijeni nazivom "tijelo oblikotvornih snaga", jer je unutar cijelog ovog kontektsta za svakoga tko eli vidjeti iskljuen nesporazum. Do njega moe doi samo ako se taj naziv upo trijebi u izvodu koji ne moe pokazati ovdje spomenute odnose. (Treba se usporediti s onim to je kazano na kraju ove knjige pod naslovom "Pojedine primjedbe i nadopune".)

u drugom biu razabralo, potrebno je probueno duhovno oko. Bez njega se postojanje eterskog tijela moe logiki pretpostaviti; no gledati ga se duhovnim okom moe, kao to se fizikim okom gleda boja. Ne treba se spoticati o izraz "etersko tijelo". "Eter" tu oznaava neto drugo nego hipotetski eter u fizici. Uzima se jednostavno kao oznaka za neto to se tu opisuje. I kao to je ovjekovo fiziko tijelo po svojoj grai slika svoje zadae, tako je to i ovje kovo etersko tijelo. I njega razumijemo samo ako ga promatramo s obzirom na duh koji misli. Svojom orijentiranou na duh koji misli ovjekovo se etersko tijelo razlikuje od eterskog tijela biljaka i ivotinja. Kao to ovjek svojim fizikim tijelom p r i p a d a mineralnom, tako eterskim tijelom pripada ivot nom svijetu. Nakon smrti fiziko se tijelo rastvara u mineralnom, a etersko u ivotnom svijetu. Izrazom "tijelo" oznaeno je ono to nekom biu na bilo koji nain daje "oblik", "formu". Ne treba izraz tijelo mijeati s osjetilnim oblikom tijela. U smislu ovog teksta oznaka "tijelo" moe se upotrebljavati i za ono to se javlja kao duevno i kao duhovno. ivotno tijelo ovjeku je jo neto izvanjsko. S prvim buenjem osjeta nutrina sama odgovara na podraaj vanjskog svijeta. Moemo slijediti ono to se naziva vanjskim svijetom koliko nam dra go: osjet neemo moi nai. Zrake svjetla prodiru u oko i u n u t a r njega prenose se do mrenice. Tu izazivaju kemijske procese (u takozvanom onom purpuru); djelovanje tih podraaja prenosi se preko onog ivca do mozga; tamo nastaju daljnji fiziki procesi. Kad bismo ih mogli promatrati, vidjeli bismo fizike procese kao i drugdje u vanjskom svijetu. Kad bih mogao promatrati ivotno tijelo, razabrao

bih da je fiziki proces mozga ujedno i ivotni proces. Ali osjet plave boje to ga ima primalac svjetlosne zrake ne bih na ovom p u t u nigdje mogao nai. On nastaje u n u t a r due primaoca. Kad bi, dakle, bie ovog primaoca bilo ogranieno na fiziko i etersko tijelo, tada osjeta ne bi bilo. Djelatnost kojom osjet postaje injenicom bitno se razlikuje od djelova nja ivotne snage. Tim djelovanjem ova djelatnost izmamljuje unutarnji doivljaj. Bez te djelatnosti bio bi to isti ivotni proces kakav se opaa i u biljci. Predoimo si ovjeka kako sa svih strana prima utiske. Moramo ga istovremeno zamisliti kao izvor oznaene djelatnosti, kako iz svih smjerova prima ove utiske. Osjeti odgovaraju na sve strane s kojih dolaze utisci. Neka se taj izvor djelatnosti nazove duom osjeta. Ta je dua osjeta isto tako stvarna kao i fiziko tijelo. Kad bi preda mnom stajao ovjek i kad bih ga sebi predoio, zanemarujui njegovu duu osjeta, samo kao fiziko tijelo, to bi bilo isto kao kad bih si od jedne umjenike slike predoio samo platno. Za opaanje due osjeta treba rei neto slino onome to je prije bilo reeno za etersko tijelo. Tje lesni su organi za nju slijepi, pa i onaj organ koji moe opaati ivot kao ivot. Ali onako kako se ovim organima gleda etersko tijelo, tako pomou jednog vieg organa moe unutarnji svijet osjeta postati posebnom vrstom nadosjetilnih opaaja. ovjek ne osjea tada samo utiske fizikog i ivotnog svijeta, nego gleda osjete. Pred ovjekom s takvim organom svijet osjeta drugoga bia stoji kao vanjska zbilja. Treba razlikovati doivljaje vlastitog svijeta osjeta i gledanje svijeta osjeta drugog bia. Gledati u vlastiti svijet osjeta moe, naravno, svaki ovjek, a gledati

svijet osjeta drugog bia moe samo vidoviti s otvo renim "duhovnim okom". Ako ovjek nije vidovit, onda on svijet osjeta poznaje samo kao "unutarnji" svijet, kao vlastite skrivene doivljaje svoje due; otvorenom "duhovnom oku" poinje svijetliti pred vanjskim duhovnim pogledom ono to inae ivi samo "u n u t r i n i " drugog bia. * Kako bi se izbjegli nesporazumi, ovdje treba izriito rei da vidoviti ne doivljava u sebi ono isto to drugo bie u sebi ima kao svoj sadraj svijeta osjeta. Svaki ovjek doivljava osjete s gledita svoje nutrine; vidoviti opaa oitovanje, iskaz svijeta osjeta. Dua osjeta s obzirom na svoje djelovanje ovisi o eterskom tijelu jer iz njega donosi ono to e potak nuti da zasja kao osjet. A kako je etersko tijelo unutar fizikog tijela ivot, tako je dua osjeta posredno ovisna o njemu. Samo ispravnom, dobro graenom oku mogui su odgovarajui osjeti boja. Time tjeles nost djeluje na duu osjeta. Ona je dakle, tijelom odreena i ograniena u svojoj djelatnosti. Ona ivi unutar granica zadanih tjelesnou. Tijelo je izgra eno od mineralnih tvari, oivljeno eterskim tijelom i ono ograniava samu duu osjeta. Tko, dakle, ima gore spomenuti organ "gledanja" due osjeta, on ju spoznaje ogranienu tijelom. Ali granica due osjeta ne p o d u d a r a se s granicom fizikog tijela. Iz ovog se vidi da se ona pokazuje monijom od njega. Ali snaga kojom je granica postavljena potjee od fizikog tijela. Time se izmeu fizikog i eterskog tijela s jedne i due osjeta s druge strane postavlja

jo jedan poseban dio ovjekova bia. To je duevno tijelo ili tijelo osjeta. Moe se takoer rei: dio eterskog tijela je finiji od ostalog i taj finiji dio eterskog tijela ini jedinstvo s duom osjeta, dok grublji dio eterskog tijela ini neku vrstu jedinstva s fizikim tijelom. No kako je reeno, dua osjeta nadilazi gra nice duevnog tijela. Ono to je ovdje nazvano osjetom, samo je jedan dio duevnog bia. (Izraz dua osjeta izabran je zbog jednostavnosti.) Na osjete se nadovezuju osjeaji uitka i neugode, nagoni, instinkti, strasti. Sve to ima isto obiljeje vlastite ivotnosti kao i osjeti te je isto kao i osjeti ovisno o tjelesnosti. * Isto kao i s tijelom dua osjeta stupa u uzajamno djelovanje s miljenjem, s duhom. Najprije se koristi miljenjem. ovjek stvara misli o svojim osjetima. Time sebi razjanjava vanjski svijet. Dijete koje se opeklo razmilja i dolazi do misli: "Vatra pee." Ni svoje nagone, instinkte i strasti ovjek ne slijedi slijepo; razmiljanjem stvara prilike u kojima ih moe zadovoljiti. Ono to se naziva materijalnom kulturom, sasvim se kree u tom pravcu. Ona se sastoji od usluga koje miljenje ini dui osjeta. Tom je cilju usmjereno neizmjerno mnotvo misaonih snaga. Snaga misli jest ona koja je gradila brodove, eljeznice, telegrafe, telefone; i sve to daleko najveim dijelom slui zadovoljenju potreba dua osjeta. Slino kao to ivotvorna snaga proima fiziko tijelo, tako i misaona snaga proima duu osjeta. ivotvorna snaga spaja fiziko tijelo s precima i potomcima i time

ga postavlja u zakonitost koja se ne tie mineralnog svijeta. Isto tako misaona snaga postavlja duu u zakonitost kojoj ona kao puka dua osjeta ne pripa da. Duom osjeta ovjek je srodan sa ivotinjom. I kod ivotinje primjeujemo osjete, nagone, instinkte i strasti. Meutim, ivotinja ih slijedi neposredno. Oni kod ivotinja nisu protkani samostalnim milje njem koje nadilazi neposredan doivljaj. Do izvjesnog stupnja to je sluaj i kod nerazvijenog ovjeka. Stoga je puka dua osjeta razliita od razvijenog vieg dijela due koji u svoju slubu stavlja miljenje. Neka ta dua kojoj slui miljenje bude oznaena kao dua razuma. Moglo bi je se nazvati i duom udi ili ud. Dua razuma proima duu osjeta. Tko ima organ "gledanja" due, vidi stoga duu razuma kao posebno bie u odnosu na puku duu osjeta. * Miljenje uzdie ovjeka nad vlastitu ivotnost. On postie neto to nadilazi njegovu duu. Samo mu je po sebi razumljivo uvjerenje da su zakoni miljenja u skladu s redom svijeta. Zbog tog se sklada smatra udomaenim u tom svijetu. Taj sklad jedna je od kljunih injenica kojom ovjek upoznaje svoje vlastito bie. ovjek u svojoj dui trai istinu; a kroz tu istinu ne govori samo dua nego kroz nju govori svijet. to se miljenjem spoznaje kao istina ima samostalno znaenje za svijet, a ne samo za vlastitu duu. Sa svojim divljenjem zvjezdanom nebu ja ivim u sebi; misli to ih stvaram o stazama nebeskih ti jela imaju za miljenje svakog drugog ovjeka isto

znaenje kao i za moje. Bilo bi besmisleno govoriti o mojem divljenju kad ja sam ne bih postojao; ali nije u istoj mjeri besmisleno govoriti o mojim mislima bez odnosa prema meni. Jer istina koju danas mislim bila je istina i juer, a bit e istina i sutra, prem da se njome bavim samo danas. Raduje li me neka spoznaja, ta radost ima znaenje tako dugo dok u meni ivi; istina spoznaje ima znaenje posve neovisno o ovoj radosti. Za shvaanje istine dua se povezuje s neim to svoju vrijednost nosi u samom sebi. A ta vrijednost ne iezava s duevnim osjetom, kao to s njim nije ni nastala. Stvarna istina niti nastaje niti prolazi: to je od nepobitnog znaaja. Tome ne proturijei da pojedine ljudske "istine" imaju samo prolaznu vrijednost zato to su u odreenom vremenu bile spoznate kao djelomine ili p o t p u n e zablude. Jer ovjek sebi mora rei da istina postoji sama u sebi, iako su njegove misli samo prolazni pojavni oblici vjenih istina. I tko kao Lessing kae da se zadovoljava vjeitom tenjom za istinom budui da puna, ista istina moe postojati samo za Boga, taj ne porie vjeno vrijednu istinu, nego je takvim iskazom upravo potvruje. Jer, samo ono to vjeno znaenje ima u samom sebi, moe pobuditi vjenu tenju za sobom. Kad istina ne bi bila u sebi samostojna, kad bi ona svoju vrijednost i svoje znaenje dobivala od ljudske due osjeta, onda ne bi mogla biti jedini cilj za sve ljude. Teei za njom, priznajemo joj njeno samostojno bie. A kako je s istinom tako je s istinskim dobrom. Dobro u etikom smislu neovisno je o sklonostima i strastima, ukoliko ne dozvoli da one zapovijedaju njemu, nego da ono zapovijeda njima. Svianje i nesvianje, udnja i odbojnost pripadaju ovjekovoj

vlastitoj dui; dunost stoji iznad svianja i nesvianja. Dunost ovjeku moe stajati tako visoko da za nju rtvuje ivot. I ovjek je to vii to je svoja svianja i nesvianja, svoje sklonosti tako oplemenio da one bez prisile i podreivanja same iz sebe slijede spoznatu dunost. Dobro u etikom smislu ima, kao i istina, svoju vjenu vrijednost u sebi i ne zadobiva je duom osjeta. Time to ovjek daje da u njegovoj nutrini zaivi samostojna istina i dobro, izdie se iznad puke due osjeta. U nju sjaji vjeni duh. U njoj se budi svjetlo koje je neprolazno. Dok dua ivi u ovom svjetlu, ima udjela u vjenome. Ona povezuje s njime svoje vlastito postojanje. Istinito i dobro koje dua u sebi nosi, u njoj je besmrtno. Ono to u dui poinje svijetliti kao vjeno neka b u d e oznaeno kao dua svijesti. O svijesti se moe govoriti i kod niih oblika duevnog ivota. Najsvakidanjiji osjet predmet je svijesti. S obzirom na to svijest ima i ivotinja. Pod duom svijesti podrazumijeva se ljudska svijest, dakle, dua u dui. Ovdje se uz duu razuma razlikuje jo i duu svijesti kao posebni dio due. Dua razuma zapletena je jo u osjete, u nagone, uzbuenja i tako dalje. Svaki ovjek zna kako mu je ponajprije istinito ono emu svojim osjetima i tako dalje, daje prednost. Trajna je tek ona istina koja se odvojila od svake primjese takvih simpatija, antipatija, osjeaja i tako dalje. Istina je istina i onda kada joj se svi osobni osjeaji protive. Neka se onaj dio due u kojem ta istina ivi nazove duom svijesti. Tako se u dui kao i u tijelu mogu razlikovati tri dijela: dua osjeta, dua razuma i dua svijesti. I kao to odozdo prema gore tjelesnost djeluje na duu ograniavajui je, tako je odozgo prema dolje

duhovnost proiruje. Jer to se dua vie ispunjava istinitim i dobrim, to prostranije i obuhvatnije biva u njoj ono vjeno. Za onoga tko umije "gledati" duu, sjaj koji zrai iz ovjeka, budui da se to njegovo vjeno proiruje, ista je takva zbilja, kakva je za fiziko oko zbiljska svjetlost koja zrai iz plamena. "Vidiocu" tjelesni ovjek predstavlja samo dio cijelog ovjeka. Tijelo kao najgrublja tvorevina nalazi se usred drugih tijela koja njega, a i sebe meusobno proimaju. Etersko tijelo ispunjava fiziko p o p u t iva oblika; duevno tijelo (astralni lik) sa svih strana nadilazi granice eterskog tijela. A njega pak nadilazi dua osjeta, pa dua razuma koja postaje tim vea to vie prima istinito i dobro. Jer ovo istinito i dobro uzrokuje irenje due razuma. ovjek koji bi ivio samo prema svojim sklonostima, svojim svia njima i nesvianjima, imao bi duu razuma ije bi se granice podudarale s granicama due osjeta. Ovu se tvorevinu, u ijoj je sredini fiziko tijelo kao u nekom oblaku, moe nazvati ovjekovom aurom. To je ono ime "ovjekovo bie" biva obogaeno ako ga se gleda onako kako ga pokuava prikazati ovaj tekst. * Tijekom razvoja u djetinjstvu dolazi u ovjekovu ivotu trenutak u kojem se on prvi put osjea samo stalnim biem u odnosu na itav ostali svijet. To je za ljude istanana osjeaja znaajan doivljaj. Pjesnik Jean Paul pria u svojem ivotopisu: "Nikada neu zaboraviti dogaaj koji jo nikome nisam ispri ao, kada sam prisustvovao roenju svoje samosvijesti.

Znam navesti mjesto i vrijeme. Jednoga prijepodneva, kao vrlo malo dijete stajao sam na kunim vratima i gledao lijevo prema drvarnici, kad me odjednom p o p u t munje s neba pogodio unutarnji opaaj, ja sam Ja, i otada se zadrao svijetlei: tada je moje Ja prvi puta ugledalo sebe i to zauvijek. Ovdje su obmane sjeanja teko zamislive jer se nikakvo tue pripovijedanje nije moglo umijeati i neto dodati dogaaju koji se odigrao u najskrovitijem ovjekovu svetitu, a koji je samom svojom novinom dao trajnost svakidanjim i sporednim okolnostima." Poznato je da mala djeca za sebe kau: "Karlo je dobar", "Marija hoe t o " . Smatra se sasvim primjerenim da o sebi govore kao o drugima zato to jo nisu osvi jestili svoje samostalno bie, zato to svijest o sebstvu u njima jo nije roena. Samosvijeu ovjek oznaava sebe kao samostalno, od svega ostalog odvojeno bie, kao "Ja". U "Ja" ovjek saima sve to doivljava kao tjelesno i kao duevno bie. Tijelo i dua nosioci su "Ja"; ono u njima djeluje. Kao to je sredite fizikog tijela u mozgu, tako je sredite due u "Ja". ovjekovi osjeti pokrenuti su izvana; osjeaji se javljaju kao posljedice vanjskog svijeta; volja se odnosi na vanjski svijet jer se ostvaruje vanjskom djelat nou. "Ja" kao pravo ovjekovo bie ostaje sasvim nevidljivo. Zato Jean Paul tono naziva "Ja"-opaaj "dogaajem koji se zbiva samo u zastrtom ovjekovu svetitu". Jer ovjek je sa svojim "Ja" potpuno sam. I ovo "Ja" jest ovjek sam. To mu daje pravo da to "Ja" smatra svojim istinskim biem. Zato svoje tijelo i svoju duu smije oznaiti kao "ovoje" u n u t a r kojih ivi; moe ih oznaiti kao tjelesne uvjete kojima djeluje. Tijekom svojega razvoja ui ovo orue sve vie upotrebljavati u slubi svog "Ja". Rjeca "Ja",

kako se upotrebljava u njemakom jeziku, ime je koje se razlikuje od svih drugih imena. Tko o naravi ovog imena razmilja na prikladan nain, ujedno mu se otvara pristup spoznaji ovjekova bia u dub ljem smislu. Svako drugo ime mogu svi ljudi na isti nain primijeniti na ono na to se to ime odnosi. Svatko moe stol nazvati "stolom", stolac "stolcem". S imenom "Ja" to nije sluaj. Nitko ga ne moe primi jeniti da oznai nekog drugog; svatko moe samo sebe nazvati "Ja". Ime "Ja" ne moe do moga uha nikada doprijeti izvana kad oznaava mene. Samo iznutra, samo iz sebe same moe dua sebe oznaiti kao "Ja". Kad ovjek, dakle, sebi kae "Ja", poinje u njemu govoriti neto to nema veze ni s jednim od svjetova iz kojih su uzeti dosad spomenuti "ovoji". "Ja" sve vie postaje vladarom tijela i due. To takoer dolazi do izraaja u auri. to je vie Ja vlada rom tijela i due, aura postaje ralanjenija, raznolikija i raznobojnija. "Vidoviti" moe gledati kako Ja djeluje na auru. Samo "Ja" i njemu je nevidljivo: ono je zaista u "zastrtom ovjekovu svetitu". Ali Ja u sebe prima zrake svjetla to poput vjenog svjetla u njemu poinje sjati. I kao to ovjek u svome "Ja" saima doivljaje tijela i due, tako puta da se i misli istine i dobrote slijevaju u "Ja". Osjetilne se pojave ljudskom "Ja" objavljuju s jedne, a duh s druge strane. Tijelo i dua predaju se ljudskom "Ja" kako bi mu sluili; a "Ja" se predaje duhu kako bi ga on ispunio. "Ja" ivi u tijelu i dui; ali d u h ivi u "Ja". A ono to od d u h a ivi u Ja vjeno je. Jer Ja zadobiva bit i znaenje od onoga s im je povezano. Ukoliko ivi u fizikom tijelu, podvrg nuto je mineralnim zakonima, u eterskom zakonima razmnoavanja i rasta, duom osjeta i duom razuma

podvrgnuto je zakonima duevnog svijeta; ukoliko u sebe prima duhovno, podvrgnuto je zakonima duha. Ono to tvore zakoni minerala i zakoni ivota, to nastaje i prolazi, a duh nema nita zajedniko s nastajanjem i propadanjem. * Ja ivi u dui. Pa iako najvii izraz ljudskog "Ja" pripada dui svijesti, treba ipak rei da "Ja" odatle zraei ispunjava itavu duu i posredovanjem due njegovo djelovanje dolazi do izraaja na tijelu. A u "Ja" jest ivui duh. Duh zrai u Ja i ivi u njemu kao u svom "ovoju", isto tako "Ja" ivi u tijelu i dui kao svojim "ovojima". Duh oblikuje Ja iznutra prema van, mineralni svijet izvana prema u n u t r a . Duh koji stvara "Ja" i kao "Ja" ivi neka se zove "duh-sm" jer se pojavljuje kao ovjekovo "Ja" ili "sebstvo". Razliku izmeu "duha-smog" i "due svi jesti" mogue je objasniti na sljedei nain. Dua svijesti dodiruje samostojnu istinu neovisno o svakoj simpatiji i antipatiji; duh-sm u sebi nosi istu istinu, prihvaenu i obuhvaenu ljudskim "Ja"; njime se ona individualizira i unosi u samostalno ovjekovo bie. Time to je vjena istina osamostaljena i pove zana s "Ja" u jedno bie, samo "Ja" dostie vjenost. Duh-sm jest objava duhovnog svijeta u n u t a r Ja, kao to je s druge strane osjetilni opaaj objava fizikog svijeta unutar Ja. U tome to je crveno, zeleno, svjetlo, tamno, tvrdo, meko, toplo, hladno, prepoznaje se objava tjelesnog svijeta; u onome to je istinito i dobro, objava duhovnog svijeta. U istom smislu u kojem se objava tjelesnog zove osjetom,

neka se objava duhovnoga nazove intuicijom. Ve najjednostavnija misao sadri intuiciju, jer se misao ne moe pipati rukama, vidjeti oima: njenu objavu treba posredovanjem Ja primiti iz duha. Kada dva ovjeka, jedan razvijen, drugi nerazvijen, pro matraju biljku, tada u Ja jednoga ivi neto sasvim drugo nego u Ja drugoga. A ipak su osjeti obojice izazvani istim predmetom. Razliitost je u tome to jedan moe stvarati o p r e d m e t u daleko savrenije misli od drugoga. Kad bi se predmeti oitovali samo posredovani osjetima, tada u duhovnom razvoju ne bi bilo napretka. Prirodu osjea i divljak; prirodni se zakoni objavljuju tek miljenju koje je obogaeno intuicijom vie razvijenog ovjeka. Podraaje vanj skog svijeta osjea i dijete kao poticaj volje, moralne zakone, meutim, otkriva tek tijekom razvoja time to ui ivjeti u duhu i razumijevati njegovu objavu. Kao to bez oka ne bi bilo osjeta boja, tako bez vieg miljenja duha-samog ne bi bilo intuicije. I kao to osjet ne stvara biljku na kojoj se pojavljuje boja, isto tako ni intuicija ne stvara duhovno, nego samo o njemu daje vijest. Intuicijama ljudsko Ja, koje zaivljava u dui, ide po poruke odozgo, iz duhovnog svijeta, kao to osjetima ide po poruke fizikog svijeta. I time ono duhovni svijet ini isto tako vlastitim ivotom svoje due, kao to to osjetilima ini s fizikim svijetom. Dua ili Ja koje u njoj poinje svijetliti otvara svo ja vrata na dvije strane: prema tjelesnom i p r e m a duhovnom. Kao to fiziki svijet moe o sebi obavjetavati Ja samo time to iz svojih tvari i snaga izgrauje tijelo u kojem moe ivjeti svjesna dua i u kojem ona posjeduje organe za opaanje tjelesnog izvan

sebe, tako i duhovni svijet svojim duhovnim tvarima i duhovnim snagama gradi duhovno tijelo u kojem Ja moe ivjeti i intuicijama opaati ono duhovno. (Jasno je da su izrazi duhovna tvar, duhovno tijelo po svom smislu proturjeni. Treba ih upotrebljavati samo da usmjere misao na ono to u duhovnome odgovara ovjekovu fizikom tijelu.) Kao to je u n u t a r fizikog svijeta pojedinano ljudsko tijelo izgraeno kao izdvojeno bie, tako je u duhovnom svijetu izgraeno i duhovno tijelo. U duhovnom svijetu postoji za ovjeka isto tako unu tarnje i vanjsko kao i u fizikom svijetu. Kao to ovjek iz fizikog svijeta uzima tvari i prerauje ih u svom fizikom tijelu, tako iz duhovnog svijeta uzima duhovno i ini ga svojim. Duhovno je vjena hrana ovjekova. I kao to je ovjek roen iz fizikog svijeta, tako se rada iz duha po vjenim zakonima istinitoga i dobroga. On je odijeljen od duhovnoga svijeta, koji se nalazi izvan njega, kao to je kao samostalno bie odijeljen od sveukupnoga fizikog svijeta. Neka se ovo samostalno duhovno bie nazove "duhovni ovjek". Istraujemo li ovjekovo fiziko tijelo, nalazimo u njemu iste tvari i snage koje postoje izvan njega u ostalom fizikom svijetu. Tako je i s duhovnim ovjekom. U njemu pulsiraju elementi vanjskoga du hovnog svijeta, u njemu su djelatne snage ostaloga duhovnog svijeta. Kao to je neko bie koje ivi i osjea u fizikoj koi zatvoreno u sebi, tako je i u duhovnom svijetu. Duhovnu kou koja duhovnog ovjeka odjeljuje od jedinstvenoga duhovnog svijeta inei ga, unutar njega, samostalnim duhovnim biem, koje ivi u sebi i intuitivno opaa duhovni sadraj svijeta ovu "duhovnu kou" nazovimo duhovnim

ovojem (auralnim ovojem). Treba samo imati na umu da se ta "duhovna koa" s napredovanjem ovjekova razvoja neprekidno iri, tako da je ovjekova duhovna individualnost (njegov auralni ovoj) sposobna za neogranieno irenje. Unutar ovoga duhovnog ovoja ivi duhovni ov jek. Njega duhovna ivotna snaga izgrauje na isti nain kao to fiziko tijelo izgrauje fizika ivotna snaga. Slino kako se govori o eterskom tijelu, mora se zato, s obzirom na duhovnog ovjeka, govoriti i o eterskom d u h u . Neka se ovaj eterski d u h nazove ivotni duh. ovjekovo duhovno bie ralanjeno je prema tome na tri dijela: na duhovnog ovjeka, ivotni duh i duh-sm. Za "vidioca" duhovnih oblasti ovo je ovjekovo duhovno bie, taj vii pravi duhovni dio aure vidljiva zbilja. On unutar duhovnoga ovoja "gleda" duhovnog ovjeka kao ivotni duh; i "on gleda" kako se ovaj "ivotni duh", uzimajui duhovnu h r a n u iz vanjskoga duhovnog svijeta, neprekidno poveava. Nadalje vidi kako se ovim primanjem duhovni ovoj neprekidno iri, kako duhovni ovjek postaje sve vei i vei. Ako se to "poveavanje" "gleda" prostorno, onda je to dakako tek slika zbilje. Bez obzira na to, ovjekova je dua u predodbi ove slike usmjerena na odgovarajuu duhovnu zbilju. Razlika izmeu ovjekova duhovnog bia i fizikog bia jest ta da posljednje ima ogranienu veliinu, dok ono prvo moe neogranieno rasti. Ono to se prima kao du hovna hrana ima vrijednost vjenosti. ovjekova se aura zato sastoji iz dva dijela koja se meusobno proimaju. Jednome boju i oblik daje ovjekov fiziki bitak, drugome njegov duhovni. Ja je ono to ih dijeli tako da se fiziko na sebi svojstven nain

predaje i izgrauje takvo tijelo koje puta da u njemu zaivi dua; a predaje se i Ja i puta da u njemu zaivi duh koji sa svoje strane proima duu te joj zadaje cilj u duhovnom svijetu. Dua je tijelom zat vorena u fiziko, duhovni ovjek daje joj krila za kretanje u duhovnom svijetu. * Da bi se shvatilo itava ovjeka, treba ga zamisliti sastavljenog od spomenutih dijelova. Tijelo se iz grauje od fizikoga, materijalnog svijeta, tako da je ova grada usklaena prema Ja koje misli. Tijelo je proeto ivotnom snagom i time postaje etersko tijelo ili ivotno tijelo. Kao takvo ono se u osjetilnim organima otvara prema van i postaje duevno tijelo. Njega proima dua osjeta i postaje s njim jedno. Dua osjeta ne prima samo utiske vanjskog svijeta kao osjete; ona ima svoj vlastiti ivot koji se s jedne strane oplouje osjetima, a s druge miljenjem. Tako postaje duom razuma. Ona to moe zato to se prema gore otvara intuicijama, kao to se prema dolje otva ra osjetima. Ona je na taj nain dua svijesti. Ovo joj je mogue jer joj duhovni svijet ugrauje or gan intuicije, kao to joj fiziko tijelo gradi osjetilne organe. Kao to osjetila duevnim tijelom dui pru aju osjete, tako joj duh organima intuicije prua intuicije. Time je duhovni ovjek povezan s duom svijesti u jedinstvu, kao to je fiziko tijelo s duom osjeta povezano u duevnom tijelu. Dua svijesti i duh-sm tvore jedinstvo. U ovom jedinstvu duhovni ovjek ivi kao ivotni duh, kao to etersko tijelo tvori tjelesnu ivotnu osnovu za duevno tijelo. I

kao to se fiziko tijelo zatvara fizikom koom, tako se duhovni ovjek zatvara duhovnim ovojem. Iz toga proizlazi sljedea razdioba itavog ovjeka: A fiziko tijelo B etersko tijelo ili ivotno tijelo C duevno tijelo D dua osjeta E dua razuma F dua svijesti G duh-sm H ivotni d u h I duhovni ovjek Duevno tijelo (C) i dua osjeta (D) ine jedinstvo u zemaljskom ovjeku; isto tako dua svijesti (F) i duh-sm (G). Iz toga proizlazi sedam dijelova zemaljskog ovjeka: 1. fiziko tijelo 2. etersko tijelo ili ivotno tijelo 3. duevno tijelo koje osjea 4. dua razuma 5. duhom ispunjena dua svijeti 6. ivotni d u h 7. duhovni ovjek U dui zabljesne "Ja", prima poticaj iz d u h a i time postaje nosiocem duhovnog ovjeka. Tako ovjek sudjeluje u ova "tri svijeta" (fizikom, duevnom i duhovnom). Fizikim, eterskim i duevnim tijelom ukorijenjen je u fizikom svijetu, a duhom-samim cvjeta ususret ivotnom duhu i duhovnom ovjeku u duhovni svijet. Stablo, meutim, koje je ukorijenjeno na jednoj strani, a na drugoj cvate, jest dua sama. U punom skladu s ovom podjelom ovjeka moe se dati i njezin pojednostavljeni oblik. Iako ljudsko "Ja" bljesne u dui svijesti, ono ipak proima cijelo

duevno bie. Dijelovi ovog duevnog bia nisu uope tako otro odijeljeni kao dijelovi tijela, oni se proimaju u jednom viem smislu. Ako se zatim ima na umu da su dua razuma i dua svijesti dva meu sobno povezana ovoja ljudskog Ja i da je ono njihova jezgra, tada se ovjeka moe podijeliti na: fiziko tijelo, ivotno tijelo, astralno tijelo i Ja. Izrazom astralno tijelo oznaava se ono to su duevno ti jelo i dua osjeta zajedno. Izraz se nalazi u starijoj literaturi i ovdje se slobodno primjenjuje na ono u ovjekovu biu to se nalazi izvan osjetilno-opaajne sfere. Unato tome to Ja u odreenom smislu osna uje duu osjeta, ona je s duevnim tijelom tako usko povezana da je zbog toga opravdan jedan jedini izraz. Ako se Ja prome duhom-samim, onda duh-sm djeluje tako da duevnost prerauje astralno tijelo. U astralnom tijelu djeluju prvenstveno ovje kovi nagoni, poude, strasti ukoliko ih u njemu ima; u njemu djeluju i osjetilni opaaji. Osjetilne opaaje posreduje duevno tijelo kao onaj ovjekov dio koji mu dolazi iz vanjskog svijeta. Nagoni, poude, strasti i tako dalje nastaju u dui osjeta, ukoliko njome ovlada nutrina prije nego se ova nutrina predala duhu-samom. Ako se "Ja" prome duhom-samim, tada dua osnai duhom-samim i astralno tijelo. Ovo se oituje tako da ono to je Ja primilo iz d u h a zatim prosvjetljava nagone, poude i strasti. Svojim udjelom u duhovnom svijetu Ja postaje gospodar u svijetu nagona, pouda i tako dalje. Onoliko koliko ono to postaje, pojavljuje se u astralnom tijelu duh-sam. Time se preobraava samo astralno tijelo. Ono samo tada izgleda kao dvolano bie, dijelom nepreobraeno, a dijelom preobraeno. Stoga se duh-sm u svom oitovanju na ovjeku moe oznaiti kao

preobraeno astralno tijelo. Slino se dogaa u ov jeku kad u svoje Ja primi ivotni duh. Tada se pre obraava ivotno tijelo. Ono se proima ivotnim duhom. ivotni se duh oituje na taj nain to pre obraava ivotno tijelo. Stoga se moe rei i to da je ivotni duh preobraeno ivotno tijelo. Ako Ja primi u sebe duhovnog ovjeka, ono time dobiva veliku snagu za proimanje fizikog tijela. Prirodno je da se ono to je u fizikom tijelu preobraeno ne moe opaati fizikim osjetilima. Upravo ono oduhovljeno u fizikom tijelu postalo je duhovnim ov jekom. Tada to za osjetilno opaanje postoji kao neto osjetilno, a ukoliko je to osjetilno oduhovljeno, mora ga opaati duhovna mo spoznaje. Vanjskim se osjetilima ovo fiziko, koje je proeto duhovnim, pojavljuje samo osjetilno. Na osnovi svega ovoga mogua je i sljedea razdioba ovjekova bia: 1. fiziko tijelo 2. ivotno tijelo 3. astralno tijelo 4. Ja kao jezgra due 5. duh-sm kao preobraeno astralno tijelo 6. ivotni d u h kao preobraeno ivotno tijelo 7. duhovni ovjek kao preobraeno fiziko tijelo.

PONOVNO UTJELOVLJENJE DUHA I SUDBINA

U sredini izmeu tijela i duha ivi dua. Utisci koje joj posreduje tijelo prolazni su. Oni postoje samo tako dugo dok tijelo otvara svoje organe stvarima vanjskog svijeta. Moje oko osjea boju rue samo tako dugo dok je rua pred njim, i dok je ono samo otvoreno. Nuna je prisutnost, kako stvari vanjskog svijeta tako i tjelesnog organa, da bi mogao nasta ti utisak, osjet ili opaaj. Ali ono to sam u d u h u spoznao kao istinu o rui, ne prolazi s njenom prisutnou. I to u svojoj istini uope ne ovisi o meni. Bilo bi istina i da nikad nisam stao pred ruu. Ono to spoznajem duhom, zasnovano je na onom ele mentu duevnog ivota kojim je dua povezana sa sadrajem svijeta, a koji se u njoj oituje neovisno o njenim prolaznim tjelesnim osnovama. Ne radi se o tome je li ono to se objavljuje posvuda neto neprolazno, nego o tome da li se objava za duu zbiva tako da pritom ne dolazi u obzir njena prolazna tjelesna osnova, nego ono to je u njoj neovisno o tom prolaznom. Ono trajno u dui dolazi onim asom u sredite promatranja kad ovjek razabere da ima doivljaje koji nisu ogranieni njenom prolaznou. Ne radi se u prvom redu ni o tome da li ovi doivljaji najprije postaju svjesni pomou prolaznih procesa tjelesne organizacije, nego o tome da oni sadre neto to, dodue, ivi u dui, ali je u svojoj isti ni ipak neovisno o prolaznim procesima opaanja. Dua je postavljena izmeu sadanjosti i trajanja time to ini sredinu izmeu tijela i duha. Ali ona i posreduje izmeu sadanjosti i trajanja. Ona uva sadanjost za sjeanje. Time je otima prolaznosti i

prihvaa u trajnost svoje duhovnosti. Daje i peat trajnosti vremenski prolaznom time to se ne predaje samo prolaznim podraajima, ve iz sebe odreuje stvari utjelovljujui im svoje bie u djelatnostima koje obavlja. Sjeanjem dua uva "juer", djelatnou priprema "sutra". Da bi je imala u svijesti, moja bi dua uvijek iznova morala opaati crvenu boju rue, ako je sjea njem ne bi mogla zadrati. To to ostaje nakon vanj skog utiska, to dua moe zadrati, moe neovisno o vanjskom utisku ponovno postati predodbom. Tim darom dua ini vanjski svijet svojim vlastitim unutarnjim svijetom kako bi ga zatim pamenjem zadrala u sjeanju, te neovisno o primljenim utiscima mogla s njime ivjeti vlastitim ivotom. Tako duevni ivot postaje trajnim djelovanjem prolaznih utisaka vanjskog svijeta. Ali i djelovanje zadobiva trajnost kad je jednom upisano u vanjski svijet. Odreem li granu sa stabla, tada je moja dua izazvala neto to potpuno mijenja tijek dogaaja u vanjskom svijetu. S granom na stablu dogodilo bi se neto sasvim drugo da ja nisam djelo vao. Time sam omoguio niz uinaka kojih bez mojeg postojanja ne bi bilo. Ono to sam uinio danas, postoji i sutra. inom to postaje trajno, kao to su moji utisci od juer pamenjem postali trajni za moju duu. Za ovo postajanje trajnim putem ina u obinoj se svijesti ne stvara predodba na isti nain kao predodba "pamenje", za postajanje trajnim ne kog doivljaja nastalog na osnovi opaaja. Ali zar se ovjekovo "Ja" ne povezuje isto tako s promje nom nastalom u svijetu uslijed njegova ina kao i sa sjeanjem nastalim na osnovi nekog utiska? "Ja"

rasuuje drugaije o novim utiscima, ve prema tome ima li ovo ili ono sjeanje ili ga nema. Ali je i kao "Ja" stupilo sa svijetom u drugaiju vezu, ve prema tome je li izvrilo ovaj ili onaj in ili to nije uinilo. O tome jesam li na drugog ovjeka svojim inom ostavio dojam ili nisam, ovisit e postoji li neto ili ne u odnosu svijeta prema mome "Ja". U svom sam odnosu p r e m a svijetu drugaiji poto sam na svoju okolinu ostavio dojam. To se ne primjeuje tako kao to se primjeuje promjena "Ja" zahvalju jui sjeanju jer proizlazi samo iz toga to se sjea nje odmah pri svom nastanku povezuje s duevnim ivotom koji je ovjek oduvijek osjeao svojim; no vanjsko djelovanje ina odvojenog od duevnog ivota oituje se u posljedicama koje su jo i neto drugo osim onoga to se zadrava u pamenju. Bez obzira na to trebalo bi priznati da nakon nekog izvrenog ina u svijetu postoji neto u to je "Ja" utisnulo karakter. Ako ovo doista promislimo, upitat emo se: Zar ne bi moglo biti da posljedice izvrenog ina kojima je "Ja" utisnulo bit nastoje ponovno prii ljudskom "Ja", kao to utisak sauvan u pamenju ponovno oivi ako za to postoji vanjski poticaj? Uti sak sauvan u pamenju eka takav poticaj. Ne bi li ono to je u vanjskom svijetu s Ja-karakterom sauvano moglo isto tako ekati da izvana prie ljudskoj dui, kao to sjeanje u danoj prilici prilazi dui iznutra? To se ovdje postavlja samo kao pitanje: jer zaista bi moglo biti da se nikad ne ukae prilika u kojoj bi posljedice ina s Ja-karakterom snale ljudsku duu. No da one kao takve postoje i da svojim postojanjem odreuju odnos svijeta prema Ja, to o d m a h izgleda kao mogua predodba ako spome n u t o promislimo. U sljedeim emo razmatranjima

istraiti postoji li u ljudskom ivotu neto to iz ove "mogue" predodbe upuuje na zbilju. * Razmotrimo sada najprije pamenje. Kako ono nas taje? Oito sasvim drugaije nego osjet ili opaaj. Bez oka ne mogu osjetiti "plavo". Ali pomou oka jo nikako nemam sjeanje na "plavo". Da bi mi oko dalo ovaj osjet, pred njim mora biti neka plava stvar. Tjelesnost bi uvijek iznova pustila da utis ci potonu u nita kad se ne bi, time to se aktom opaanja stvara sadanja predodba, istovremeno odigravalo neto u odnosu izmeu vanjskog svijeta i due, to kod ovjeka ima kao posljedicu da na osnovi procesa moe u sebi kasnije imati predod bu o onome to je ranije izvana uvjetovalo njeno stvaranje. (Tko se izvjebao u duevnom promatranju vidjet e da je sasvim pogrean iskaz koji polazi od mnijenja da ovjek danas ima neku predodbu, a sutra se pamenjem ova predodba ponovno javlja nakon to se u meuvremenu u ovjeku negdje bila zadrala. Ne, ova predodba koju sada imam pojava je koja sa "sadanjicom" prolazi. Pri sjeanju se u meni odvija proces koji je posljedica neega to se odigralo u odnosu izmeu vanjskog svijeta i mene, neovisno o izazivanju sadanje predodbe. Sjea njem izazvana predodba nova je, a ne sauvana stara. Sjeanje se sastoji u tome da se ponovno moe predoavati, a ne da pojedina predodba ponovno moe oivjeti. Ono to se ponovno uspostavlja neto je drugo negoli sama predodba. Ova je napome na potrebna stoga jer je na duhovnoznanstvenom

podruju nuno da o izvjesnim stvarima izgradimo tonije predodbe nego u obinom ivotu, pa ak i tonije nego u obinoj znanosti.) Prisjeam se, to znai: doivljavam neto to samo vie nije tu. Povezujem proli doivljaj sa svojim sadanjim i votom. Tako je sa svakim sjeanjem. Pretpostavimo da sreem nekog ovjeka i prepoznajem ga zato to sam ga juer sreo. Bio bi mi sasvim nepoznat kad ne bih sliku koju sam juer opaajem stvorio mo gao povezati sa svojim dananjim utiskom o njemu. Dananju sliku daje mi opaaj, to jest moja osjetilna organizacija. Tko, meutim, ono jueranje uarava u moju duu? To je ono isto bie u meni koje je juer bilo prisutno pri mojem doivljaju i koje je prisutno i pri dananjem. To je bie u p r e t h o d n i m prikazima nazvano duom. Bez ove vjerne uvarice prologa svaki bi vanjski utisak za ovjeka bio uvijek nov. Izvjesno je da dua procesom kojim nastaje sjeanje utiskuje u tijelo neto kao znak. No dua mora to utisnuti, a zatim opaati svoje vlastito utis kivanje kao da opaa neto vanjsko. Tako postaje uvaricom sjeanja. Kao uvarica prologa dua neprekidno skuplja blaga za duh. To to mogu razlikovati ispravno od neispravnog ovisi o tome to sam kao ovjek misa ono bie koje u duhu moe dokuiti istinu. Istina je vjena; ona bi mi se uvijek iznova mogla objavljivati u stvarima, pa i onda kad bih ono to je prolo uvijek iznova gubio iz vida i kad bi mi svaki utisak bio nov. Ali d u h u meni nije ogranien samo na sadanje utiske; dua proiruje njegov vidokrug na prolost. I to mu vie donosi iz prolosti, to bogatijim ga ini. Dua na taj nain prenosi duhu ono to je primila od tijela. Time ovjekov duh nosi u sebi

u svakom t r e n u t k u svog ivota neto dvojako. Kao prvo, vjene zakone istinitog i dobrog; i drugo, sjea nje na doivljaje prolosti. to on ini, izvrava pod utjecajem ovih dvaju initelja. elimo li razumjeti ovjekov duh, moramo o njemu znati dvije stvari: prvo, koliko mu se od onoga vjenog objavilo; i drugo, koliko blaga iz prolosti lei u njemu. Ova blaga nipoto ne ostaju duhu u nepromije njenu obliku. Utisci to ih ovjek zadobiva od doiv ljaja postupno nestaju iz pamenja. Ali ne i njihovi plodovi. ovjek se ne sjea svih doivljaja koje je proivio u djetinjstvu dok je stjecao umijee itanja i pisanja. No ne bi mogao itati i pisati da nije imao te doivljaje i da se njihovi plodovi nisu sauvali u obliku sposobnosti. A to je preobrazba koju d u h izvodi s blagom pamenja. Ono to moe dovesti do slika pojedinanih doivljaja preputa svojoj sud bini, a uzima samo snagu koja moe poveati njegove sposobnosti. Na taj nain sigurno nijedan doivljaj ne prolazi neiskoriten; dua ga uva kao sjeanje, a duh crpi iz njega ono to moe obogatiti njegove sposobnosti i njegov ivotni sadraj. Ljudski d u h raste na osnovi preraenih doivljaja. Iako pro le doivljaje ne moemo nai u duhu sakupljene kao u nekom spremitu, njihov se uinak nalazi u sposobnostima koje je ovjek stekao. * Dosad su duh i dua promatrani samo unutar granica koje se nalaze izmeu roenja i smrti. Pritom se ne moe ostati. Tko bi to elio, sliio bi ovjeku koji bi htio promatrati ljudsko tijelo samo u n u t a r

istih granica. Zasigurno se mnogo toga moe nai unutar tih granica. Ali ljudski se lik nikada ne moe objasniti na osnovi onoga to se nalazi izmeu roenja i smrti. On se moe izgraivati neposredno od samih fizikih tvari i snaga. Porijeklo moe imati samo u njemu jednaku liku, nastalom na osnovi onoga to se dalje prenosilo. Fizike tvari i snage grade tijelo za vrijeme ivota: snagom razmnoavanja proizlazi iz njega drugo tijelo, koje moe imati njegov oblik, dakle, takvo koje moe biti nosiocem istog ivotnog tijela. Svako je ivotno tijelo ponavljanje svojih predaka. Samo se zato ne pojavljuje u bilo kojem obliku, nego u onom koji nasljeuje. Snage koje su omoguile moj ljudski lik bile su u mojim preci ma. Ali i ljudski se duh javlja u odreenom liku (pri emu rije lik podrazumijeva, naravno, neto duhovno). A oblija duha pojedinih ljudi nezamislivo su razliita. Ni dva ovjeka nemaju isto duhovno oblije. Stvari se na tom podruju samo moraju isto tako mirno i trijezno promatrati kao i na fizikom. Ne moe se rei da razliitost ljudi u duhovnom pogledu potjee samo od razliitosti njihove okoline, njihova odgoja i tako dalje. Ne, to ni u kom sluaju nije tako; jer dvoje se ljudi pod istim utjecajima okoline i odgoja i tako dalje, razvijaju na sasvim razliit nain. Stoga treba priznati da su na svoj ivotni put krenuli sa sasvim razliitim osnovama. Ova vana injenica baca svjetlo na ovjekovo bie ako se spozna njen puni domet. Tko svoj pogled hoe usmjeriti samo na materijalnu stranu zbivanja, mogao bi, dodue, rei da indivudalne razlike ljudskih osobnosti potjeu od razlika svojstava materijalnih klica. (A uzimajui u obzir zakone naslijea koje je otkrio Gregor Mendel, a drugi ih dalje razvili,

takvo miljenje moe mnogo rei, to ga prividno opravdava i p r e d znanstvenom prosudbom.) Tko, meutim, tako rasuuje, pokazuje samo da nema uvida u zbiljski odnos ovjeka prema svojim doiv ljajima. Jer ispravno promatranje pokazuje da vanjske okolnosti na razliite osobe razliito djeluju na osnovi neega to se ne moe dovesti u neposrednu vezu s materijalnim razvojem. Zaista tonom istraivau ovoga podruja pokazuje se da se ono to dolazi iz materijalne podloge moe razlikovati od onoga to, dodue, nastaje uzajamnim djelovanjem ov jeka i doivljaja, ali se ostvaruje samo zahvaljujui posredovanju due. Ovdje se dua nalazi u vezi s neim u n u t a r vanjskog svijeta to po svojoj biti ne moe imati nikakve veze s materijalnim osnovama. Na Zemlji se ljudi razlikuju od svojih ivotinj skih sustvorenja svojim fizikim oblikom. Ali unu t a r izvjesnih granica oni su s obzirom na taj oblik meusobno jednaki. Postoji samo jedna ljudska vrsta. Ma koliko bile velike razlike meu rasama, plemenima, narodima i osobama, u fizikom je smislu slinost izmeu ovjeka i ovjeka vea od slinosti izme u ovjeka i bilo koje ivotinjske vrste. Sve to je svojstveno ljudskoj vrsti uvjetovano je nasljeiva njem od predaka na potomke. Ljudski je lik vezan uz naslijee. Kao to lav svoje fiziko oblije nasljeuje od lavljih predaka, tako ga i ovjek nasljeuje od ljudskih predaka. Kao to je oita fizika slinost ljudi, tako se i duhovnom pogledu koji nema predrasuda otkriva razliitost njihovih duhovnih oblika. Postoji oita injenica kojom to dolazi do izraaja. Ona se sastoji u tome to svaki ovjek ima svoju biografiju. Kad bi ovjek bio odreen samo vrstom, biografije ne

bi bilo. Lav, golub, pobuuju zanimanje utoliko to pripadaju vrsti lava, vrsti goluba. Pojedinano bie u svoj njegovoj sri razumjeli smo kad smo opisali vrstu. Ovdje je malo vano radi li se o ocu, sinu ili unuku. Zanimljivo je samo ono to je zajedniko ocu, sinu i unuku. Ali ovjekovo znaenje poinje tek ondje gdje on nije puko bie vrste ili roda, nego pojedinano bie. Uope nisam shvatio bie gospodina Schulzea iz Krhwinkela kad sam opisao njegova sina ili oca. Moram poznavati njegovu vlastitu bio grafiju. Tko razmilja o biti biografije, vidjet e da je u duhovnom smislu svaki ovjek vrsta za sebe. Naravno, tko biografiju shvaa samo kao vanjski zbroj ivotnih dogaaja, taj e tvrditi da na isti nain moe pisati biografiju nekog psa kao i biografiju nekog ovjeka. Tko, meutim, u biografiji opisuje pravu osobitost nekoga ovjeka, shvaa da u njoj ima neto to u ivotinjskom carstvu odgovara opisu cijele vrste. Ne radi se o tome da se to je samo po sebi razumljivo o nekoj ivotinji naroito o pametnoj moe rei neto nalik na biografiju, nego o tome da ovjekova biografija ne odgovara biografiji ivotinje, ve opisu ivotinjske vrste. Uvijek e biti ljudi koji e htjeti pobiti ove navode tako to e kazati da, na primjer, vlasnici menaerija znaju kako se razlikuju pojedine ivotinje iste vrs te. Tko tako rasuuje, samo pokazuje da ne umije razlikovati individualnu razliku od one koja se stjee samo individualnou. Ako se rod ili vrsta mogu razumjeti u fizikom smislu samo kad ih se shvati u njihovoj uvjetovanosti naslijeem, onda se i duhovno bie moe razumjeti samo na osnovi slinog duhovnog naslijea. Svoj fiziki ljudski lik imam zbog svog porijekla od ljudskih

predaka. Odakle mi ono to u mojoj biografiji dolazi do izraaja? Kao fiziki ovjek ponavljam oblik svojih predaka. to ponavljam kao duhovni ovjek? Tko tvrdi: Ono to je ukljueno u moju biografiju ne treba daljnje objanjenje, to treba naprosto prihvatiti, taj bi nadalje morao i tvrditi: Negdje sam vidio humak zemlje na kojem je materija sama od sebe izgradila ivog ovjeka. Kao fiziki ovjek ja potjeem od drugog fizikog ovjeka jer imam isti oblik kao cijela ljudska vrsta. Svojstva vrste, dakle, nasljeivala su se unutar vrste. Kao duhovni ovjek imam svoje vlastito oblije kao to imam i vlastitu biografiju. To oblije, dakle, ne mogu imati ni od koga drugog doli od sebe samoga. A budui da nisam stupio u svijet s neodreenim, ve s odreenim duevnim osnovama, kako je ovim osnovama odreen moj ivotni put, kao to dolazi do izraaja u mojoj biografiji, onda moj rad na sebi nije mogao zapoeti mojim roenjem. Kao duhovni ovjek morao sam postojati prije svoga roenja. U svojim precima sigurno nisam bio jer su oni kao duhovni ljudi razliiti od mene. Moja se biografija ne moe tumaiti na osnovi njihove. tovie, kao duhovno bie moram biti ponavljanje jednog takvog bia iz ije se biografije moe objasniti moja. Drugi sluaj koji bi se najprije mogao zamisliti bio bi da uobliavanje onoga to je sadraj moje biografije zahvaljujem samo duhovnom ivotu prije roenja (odnosno zaea). Ta bi predodba, meutim, bila opravdana samo uz pretpostavku da je ono to na ovjekovu duu djeluje iz fizike okoline istovrsno onome to dua ima samo iz duhovnoga svijeta. Takva pretpostavka zaista proturijei tonom promatranju. Jer ono to iz fizike okoline odreuje ljudsku duu

djeluje kao to u fizikom svijetu kasnije steeno ivotno iskustvo djeluje na iskustvo steeno ranije na isti nain. Za ispravno sagledavanje ovih odnosa moramo prihvatiti pogled da u ivotu ima djelo tvornih utisaka koji na duu djeluju onako kao to se stajanje pred inom to ga tek treba izvesti odnosi spram onoga to je ovjek u fizikom ivotu ve izvodio; samo to se takvi utisci ne nadovezuju na neto to se izvodilo u ovom neposrednom ivotu, nego na svojstva due na koja je mogue utjecati kao i na sposobnosti steene vjebom. Tko u to pro nikne, dolazi do predodbe o ivotima na Zemlji koji su morali prethoditi dananjem. ovjek se mi saono ne moe zaustaviti pred isto duhovnim doiv ljajima koji su se desili prije ovog zemaljskog ivota. Schiller je svoj fiziki lik naslijedio od predaka. Ali kao to ovaj fiziki lik nije izrastao iz zemlje, on nije ni Schillerovo duhovno bie. On mora biti ponavljanje jednog drugog duhovnog bia iz ije se biografije moe objasniti i njegova, kao to se Schillerov fiziki ljudski lik moe objasniti prenoe njem ljudskog naslijea. Kao to je, dakle, fiziki ljudski lik neprekidno ponavljanje, ponovno utjelovljivanje bia ljudske vrste, tako duhovni ovjek mora biti ponovno utjelovljenje istoga duhovnog ovjeka. Jer je kao duhovni ovjek svatko posebna vrsta. Ovome se moe prigovoriti da su to iste misaone konstrukcije te se mogu zahtijevati vanjski dokazi, kao to je uobiajeno u prirodnoj znanosti. Na to treba odvratiti da je ponovno utjelovljenje duhovnog ovjeka ipak proces koji ne pripada podruju vanjskih fizikih injenica, ve onaj koji se sasvim odvija na duhovnom polju. A ovome polju nema, u okviru naih obinih duhovnih snaga, pristupa ni jedna

druga snaga osim miljenja. Tko nema povjerenja u snagu miljenja ne moe si razjasniti vie duhovne injenice. Na onoga ije je duhovno oko otvoreno djeluje slijed gore navedenih misli istom snagom kao to djeluje neko zbivanje koje se odigrava pred njegovim fizikim oima. Tko takozvanom "dokazu" koji je izveden metodom obinih prirodoznanstvenih spoznaja pridaje veu dokaznu snagu nego gornjim navodima o znaenju biografije, u obinom smislu rijei moe biti veliki znanstvenik, ali je vrlo udaljen od putova pravog duhovnog istraivanja. Jedna je od najgorih predrasuda kad se duhovna svojstva nekog ovjeka tumae naslijeem od oca, majke ili drugih predaka. Onome tko podlegne predra sudi da je, na primjer, Goethe bit svoga bia naslijedio od oca i majke, ne moe se nita dokazati jer u njemu lei duboka odbojnost prema promatranju bez predra suda. Sprjeava ga materijalistika sugestija da u pravom svjetlu sagleda povezanost pojava. U takvim su izlaganjima iznesene pretpostavke na osnovi kojih moemo slijediti ljudsko bie i preko granica roenja i smrti. Unutar granica odreenih roenjem i smru ovjek pripada trima svjetovima: tjelesnom, duevnom i duhovnom. Dua ini srednji dio izmeu tijela i duha, time to trei dio tijela, duevno tijelo, proima sposobnou osjeta i time to kao dua svijesti proima prvi dio duha, duh-sam. Time za ivota ima udjela u tijelu, jednako kao i u duhu. Taj udio dolazi do izraaja u cijelom njenom postojanju. Koliko dua osjeta moe razviti svoje sposobnosti, ovisi o organizaciji duevnoga tijela. A o ivotu due svijesti s druge e strane ovisiti koliko se u njoj moe razviti duh-sm. Du a osjeta moi e to bolje razviti odnos s vanjskim

svijetom, to je bolje oblikovano duevno tijelo. A duh-sm postat e to bogatiji, moniji, to mu dua svijesti prinese vie hrane. Ukazano je na to da se za vrijeme ivota preraeni doivljaji i plodovi tih doivljaja prinose kao hrana duhu-samom. Jer se navedeno uzajamno djelovanje due i duha moe zbivati, naravno, samo tamo gdje se dua i duh nalaze jedno u drugome i gdje su proeti jedno drugim, dakle unutar veze "duha-samog s duom svijesti". Promotrimo najprije uzajamno djelovanje duev noga tijela i due osjeta. Duevno je tijelo, dodue, najfinija tvorevina tjelesnosti, ali joj ipak pripada i ovisno je o njoj. Fiziko tijelo, etersko tijelo i duev no tijelo ine u izvjesnom smislu cjelinu. Stoga je i duevno tijelo ukljueno u zakone fizikog naslijea po kojima tijelo prima svoj oblik. A budui da je ono najpokretljiviji, u neku ruku i najnestalniji dio tjelesnosti, mora pokazivati i najpokretljivije i najnestalnije pojavne oblike naslijea. I dok se fiziko tijelo najmanje razlikuje s obzirom na rase, narode, plemena, a etersko tijelo pokazuje, dodue, vea odstupanja kod pojedinih ljudi, ali jo ipak u njemu pretee jednakost, ova je razliitost kod duevnog tijela ve vrlo velika. U njemu dolazi do izraaja ono to se ve osjea kao vanjska osobna ovjekova posebnost. Ono je stoga i nosilac onoga to se od ove osobne posebnosti prenosi od roditelja, pra roditelja i tako dalje, na potomstvo. Dua, kao to je izloeno, ivi, dodue, potpun, vlastiti ivot; ona se sa svojim sklonostima i nesklonostima, sa svojim osjeajima i strastima zatvara pred vanjskim svijetom u samu sebe. No ipak je djelatna kao cjelina i zato ta cjelovitost dolazi do izraaja i u dui osje ta. A budui da dua osjeta proima, u neku ruku

ispunjava duevno tijelo, ono se oblikuje prema pri rodi due i kao nosilac naslijea moe prenositi sklo nosti, strasti i tako dalje, od predaka na potomke. Iz te injenice proizlazi ovo to Goethe kae: "Od oca imam stas i ozbiljnost ivota, od majke imam vedru narav i sklonost matanju". Genijalnost, na ravno, nema ni od jednoga od njih. Na ovaj nain pokazuje nam se to ovjek od svojih duevnih svoj stava prenosi na liniju fizikog naslijea. Tvari i snage fizikog tijela postoje na isti nain i u cijelom okruju vanjske fizike prirode. Od nje ih se nepre stano prima i njoj ih se ponovno vraa. Tijekom nekoliko godina koliina tvari iz koje se sastoji nae fiziko tijelo potpuno se obnavlja. To to ova koliina tvari poprima oblik ljudskog tijela i to se u n u t a r njega uvijek ponovno obnavlja, ovisi o eterskom tijelu koje ju dri na okupu. A oblik tijela nije odreen samo procesima izmeu roenja ili zaea i smrti, nego ovisi o zakonima naslijea, koji nadilaze roenje i smrt. To to se naslijeem mogu prenositi i duevna svojstva, dakle, da tijek fizikog naslijea zadobiva neto duevno, ima uzrok u tome to dua osjeta moe utjecati na duevno tijelo. A kako se odvija uzajamno djelovanje due i duha? Za ivota je duh, na gore naveden nain, pove zan s duom. On je obdaruje sposobnou da ivi u istinitom i dobrom, kako bi time u njenom vlastitom ivotu, u njenim sklonostima, nagonima i strastima doao do izraaja sam duh. Duh-sm donosi ljudskom "Ja" iz svijeta duha vjene zakone istinitoga i dobroga. Oni se posredovanjem due svijesti povezuju s doiv ljajima samoga duevnog ivota. Sami ovi doivljaji prolaze. Ali njihovi plodovi ostaju. To to je s njima bio povezan duh-sm ostavlja na sam duevni ivot

trajan utisak. Ljudski duh pri doivljaju slinom nekom drugom s kojim je ve bio povezan vidi neto poznato i zna se u odnosu na njega drugaije ponaati negoli kad ga doivljava prvi put. Na tom se osniva svako uenje. A plodovi uenja jesu usvojene spo sobnosti. Vjenom se d u h u na ovaj nain upisuju plodovi prolazeeg ivota. Zar ne opaamo te plo dove? Na emu se temelje potencijali koji su gore bili izloeni kao obiljeje duhovnog ovjeka? Ta samo na razliitim sposobnostima to ih ovjek sobom donosi kad zapoinje svoj ivotni put. Ove sposobnosti sline su u izvjesnom smislu onima to ih moemo usvojiti za vrijeme ivota. Pogledajmo genijalnost nekog ovjeka. Za Mozarta se zna da je kao djeak mogao zapamtiti i zapisati dugako glazbeno umjet niko djelo koje je samo jednom uo. Za to je bio sposoban samo zbog toga to je odjednom mogao sagledati cjelinu. Unutar izvjesnih granica ovjek i za ivota proiruje svoju sposobnost sagledavanja, pronicanja u veze da bi tako stekao nove sposobnosti. I Lessing je za sebe rekao da je kritikim darom promatranja stekao neto to je blisko genijalnosti. Ako se ovjek takvim potencijalnim sposobnostima ne misli diviti kao udu, mora ih smatrati plodovima doivljaja to ih je duh-sm dobio putem due. Oni su upisani u duh-sm. A kako nisu bili usaeni u ovom ivotu, bili su usaeni u nekom ranijem. Ljudski je d u h vrsta za sebe. I kako ovjek kao fiziko bie vrste nasljeduje svoja svojstva u n u t a r vrste, tako ini duh u n u t a r svoje vrste, to jest u n u t a r samoga sebe. Ljudski duh ponavljajui samoga sebe u jednom ivotu dolazi s plodovima svojih prolih doivljaja iz prijanjih ivotnih tokova. Time je ovaj ivot ponav ljanje drugih ivota i donosi sa sobom ono to je

duh-sm stekao radom u prolom ivotu. Primi li duh-sm neto to moe postati plodom, na taj nain proima sebe ivotnim duhom. Kao to ivotno tijelo ponavlja oblik od vrste do vrste, tako ivotni duh ponavlja duu od jednog do drugog postojanja. Na osnovi prethodnih razmatranja valjanom po staje predodba koja trai razloge za odreena ivotna dogaanja u opetovanim zemaljskim ivotima. Ova predodba dobiva svoj potpun znaaj samo proma tranjem koje potjee iz duhovnih uvida to se zado bivaju kad ovjek krene putovima spoznaje opisanim na kraju ove knjige. Ovdje se samo htjelo pokazati da ispravno usmjereno obino promatranje vodeno milje njem ve moe dovesti do te predodbe. U poetku takvim e promatranjem ta predodba izgledati na neki nain poput silhuete. I nee se moi potpuno sauvati od prigovora da je to promatranje netono, da nije ispravno vodeno miljenjem. Ali s druge je strane tono da onaj tko takvu predodbu postigne obinim misa onim promatranjem, postaje spremnim za nadosjetilno promatranje. U stanovitom smislu izgrauje neto to se treba imati prije ovog nadosjetilnog promatranja kao to se treba imati oko prije osjetilnog promatranja. Tko kae da se takvom predodbom moe sugerirati nadosjetilno promatranje samo dokazuje da slobodnim miljenjem ne moe shvatiti zbilju i da upravo on time sam sebi namee prigovore.

*
Tako se duevni doivljaji uvaju trajno, ne samo unutar granica roenja i smrti nego i poslije smrti. Ali dua ne upisuje svoje doivljaje samo duhu koji

u njoj poinje sjati, nego inom to upisuje u vanjski svijet, kako je ve bilo prikazano. to je ovjek juer uinio, djeluje jo danas. Usporedba sna i smrti daje sliku povezanosti izmeu uzroka i posljedice. San se esto naziva mlaim bratom smrti. Ujutro ustajem. No prekida moju stalnu djelatnost. Zbog obinih je okolnosti nemogue da ujutro proizvoljno nasta vim svoju djelatnost. Da bi u mom ivotu vladali povezanost i red, moram se nadovezati na svoju jueranju djelatnost. Moja jueranja djela jesu pre duvjet za ona koja mi danas predstoje. Onim to sam juer izvrio, stvorio sam svoju sudbinu za danas. Na neko sam se vrijeme odijelio od svoje djelatnosti; ali ova djelatnost pripada meni i ponovno me privlai nakon to sam se na neko vrijeme od nje bio povukao. Moja prolost ostaje povezana sa mnom, ona ivi dalje u mojoj sadanjosti i pratit e me u moju bu dunost. Kad posljedice mojih jueranjih djela ne bi bile moja dananja sudbina, ja se jutros ne bih morao probuditi, nego bih morao biti nanovo stvoren iz niega. Bilo bi ipak besmisleno kad u normalnim prilikama ne bih uselio u kuu koju sam dao sagraditi. Jednako tako kao to ovjek jutrom nije nanovo stvoren, nije to ni ljudski duh kad zapoinje svoj zemaljski put. Treba si pokuati objasniti to se doga a prilikom stupanja na ovaj ivotni put. Pojavljuje se fiziko tijelo koje svoj oblik dobiva zakonima naslijea. Ovo tijelo postaje nosiocem jednog duha koji ponavlja prijanji ivot u novom obliku. Izmeu tog dvojeg stoji dua koja vodi u sebi zaokruen vlastiti ivot. Slue joj sklonosti i nesklonosti, njene elje i poude; u svoju slubu stavlja miljenje. Ona kao dua osjeta prima utiske iz vanjskog svijeta; prinosi ih duhu kako bi on iz toga crpio plodove

za trajanje. Ona kao da ima ulogu posrednika i njena je zadaa ispunjena kad odigra tu ulogu. Tijelo joj oblikuje utiske; ona ih prerauje u osjete, uva ih u pamenju kao predodbe i predaje ih duhu da bi ih on nosio kroz trajanje. Dua je zapravo ono po emu ovjek pripada svom zemaljskom ivotnom toku. Svojim tijelom p r i p a d a fizikoj ljudskoj vrsti. Po njemu je ovjek lan ove vrste. Svojim duhom ivi u viem svijetu. Dua privremeno povezuje oba svijeta. No fiziki svijet u koji stupa ljudski d u h nije mu nepoznato mjesto. U njega su upisani tragovi njegovih djela. Od tog mu mjesta neto pripada. I ono nosi obiljeje njegova bia. S njime je srodno. Kao to mu je dua neko predavala utiske vanjskog svijeta kako bi mu oni postali trajni, tako ona kao njegov organ od njega dobivene sposobnosti pretvara u djela koja su u svom djelovanju takoer trajna. Time se dua stvarno ulila u ova djela. Dua nastavlja drugi samostalni ivot u uincima ljudskih djela. Ali ovo moe biti poticaj da sagledamo kako u ovaj ivot ulaze sudbinska zbivanja. ovjeka neto "snalazi". Isprva je dakako sklon da to to ga je "snalo" smatra neim to je "sluajno" ulo u njegov ivot. No moe opaziti da je on sam posljedica takvih "sluajnosti". Tko se p r o m a t r a u svojoj etrdesetoj godini i ne eli glede svog duevnog bia ostati kod besmislene, apstraktne predodbe o Ja, moe si rei: Ta ja nisam nita drugo nego ono to sam postao zbog sudbinskih udaraca koji su me do danas "za desili". Zar ne bih bio neto drugo da sam, na primjer, s dvadeset godina imao odreen niz drugih doivljaja, umjesto onih koji su me snali? On tada nee traiti svoje "Ja" samo u svojim razvojnim pobudama koje

dolaze "iznutra", ve u onome to "izvana" zahvaa u njegov ivot i oblikuje ga. U tome to "mu se do gaa" prepoznat e vlastito Ja. Predamo li se takvoj spoznaji otvoreno, potreban je jo samo jedan sljedei korak u istinski intimnom promatranju ivota da bismo u onom to nekoga snalazi zbog odreenih sudbinskih doivljaja vidjeli neto ime je Ja za hvaeno izvana, isto kao to sjeanje djeluje iznutra da bi neki protekli doivljaj ponovno zasjao. ovjek se tako moe osposobiti da u sudbinskom doivljaju opaa kako neko ranije djelo due vodi prema Ja, kao to u sjeanju raniji doivljaj vodi predodbi ako za to postoji vanjski poticaj. Govorili smo ranije o "moguoj" predodbi da posljedice djela mogu ponovno snai ljudsku duu. To je, meutim, potpuno iskljueno za odreene posljedice unutar pojedina noga zemaljskog ivota jer je ovaj zemaljski ivot bio u r e e n za izvrenje toga djela. Doivljaj je u izvravanju. Odreena posljedica jednog ina isto tako ne moe snai duu kao to se ni ovjek ne moe sjetiti doivljaja koji jo proivljava. Ovdje se moe raditi samo o doivljavanju posljedica djela koje "Ja" ne pogaaju s predispozicijama to ih ima u zemaljskom ivotu u kojem izvrava djelo. Pogled se moe usmjeriti samo na posljedice ina iz drugih zemaljskih ivota. im osjetimo da je ono to nekoga prividno "pogaa" kao sudbinski doivljaj povezano s Ja, kao s neim to "iz n u t r i n e " tog Ja samo se be gradi moemo samo misliti da se u takvom sudbinskom doivljaju radi o posljedicama ina iz ranijih zemaljskih ivota. Vidljivo je kako pretpo stavci, paradoksalnoj obinoj svijesti, da su sudbinski doivljaji jednoga ivota na Zemlji povezani s dje lima p r e t h o d n i h zemaljskih ivota, vodi intimno,

miljenjem upravljeno ivotno shvaanje. I opet ova predodba moe dobiti svoj puni sadraj samo nadosjetilnom spoznajom, bez nje ostaje nejasna. Ali opet, zadobivena obinom svijeu, priprema duu da moe zbiljskim nadosjetilnim promatranjem gledati svoju istinu. Samo se jedan dio mojega ina nalazi u vanjskom svijetu, drugi je dio u meni samome. Objasnimo si jednostavnom usporedbom iz prirodne znanosti taj odnos Ja i ina. ivotinje koje su neko bile obdarene vidom, nastanile su se u spiljama kod Kentuckyja i izgubile ga tijekom ivota u njima. Boravkom u tami prestala je djelatnost oiju. U tim se oima vie nije odvijala fizika i kemijska djelatnost kao za vrijeme gledanja. Hrana koja je ranije bila upo trebljavana za ovu djelatnost, pritjee sada drugim organima. Sada te ivotinje mogu ivjeti samo u tim spiljama. Svojim inom, nastanjenjem stvorile su uvjete za svoj kasniji ivot. Nastanjenje je postalo dijelom njihove sudbine. Bie koje je jednom bilo djelatno, povezalo se s posljedicama svojih djela. Tako je i s ovjekovim duhom. Dua mu je izvjesne sposobnosti mogla predati samo tako to je bila dje latna. A ove sposobnosti odgovaraju tim djelima. Iz ina to ga je izvrila dua rada se u njoj snagom ispunjena sklonost za izvrenje drugoga ina, koji je plod onog prethodnog. To dua nosi u sebi kao nunost sve dok se ne izvri drugi in. Moe se ta koer rei da je nekim inom dui upisana nunost da izvri posljedicu toga ina. Svojim je djelima ljudski duh zaista pripremio svoju sudbinu. U novom se ivotu osjea povezan s onim to je uinio u svom prolom ivotu. Moe se postaviti pitanje: Kako je mogue da je ljudski

d u h prilikom svog novog utjelovljenja premjeten u p o t p u n o drugaiji svijet od onoga koji je neko bio napustio? U osnovi tog pitanja uz vanjski je ivot vrsto vezana predodba o sudbinskoj povezanosti. Premjestim li se iz Europe u Ameriku, nai u se u p o t p u n o novoj okolini. A ipak, moj ivot u Americi sasvim ovisi o onom prethodnom u Europi. Ako sam u Europi postao mehaniar, moj e se ivot u Americi odvijati sasvim drugaije nego da sam bio bankovni slubenik. U prvom sluaju u Americi u vjerojatno biti okruen strojevima, u drugom bankovnim ure ajima. U svakom sluaju, moj prijanji ivot uvjetuje moju okolinu; iz cijele okoline privlai one stvari koje su mu srodne. Isto je tako i s duhom-smim. U novom se ivotu nuno okruuje onime s ime je bio srodan u p r e t h o d n o m ivotu. I zato je san dobra usporedba za smrt jer ovjek je za vrijeme sna udaljen od mjesta dogaaja na kome ga eka njegova sudbina. Za vrijeme spavanja zbivanja na ovom mjestu dogaanja teku dalje. Izvjesno vrijeme nemamo nikakva utjecaja na taj tijek. Pa ipak, na ivot u novom danu ovisi o uinku djelatnosti pret hodnog dana. Naa se osobnost uistinu svakoga jutra nanovo utjelovljuje u naem svijetu djelovanja. Sto je nou od nas bilo odvojeno, danju je rasprostr to oko nas. Tako je s djelima ranijih ovjekovih utjelovljenja. Ona su s njim povezana i njegova su sudbina, kao to ivot u tamnim spiljama ostaje po vezan sa ivotinjama koje su nastanjenjem u spilje izgubile vid. Kao to ove ivotinje mogu ivjeti samo u okolini u koju su same dole, tako ovjekov d u h moe ivjeti samo u okolini koju je svojim djelima sam stvorio. Da bih sljedeeg jutra naiao na okolnosti koje sam prethodnog dana sam stvorio, brine se

neposredan tijek dogaaja. Da bih, kad se ponovno utjelovim, naao okolinu koja odgovara posljedicama mojih djela iz prethodnoga ivota, brine se srodnost mog nanovo utjelovljenog duha s okolinom. Po tome je mogue stvoriti predodbu o tome kako dua po staje dijelom ovjekova bia. Fiziko tijelo podvrg nuto je zakonima naslijea. Ljudski se duh, naprotiv, mora uvijek iznova utjelovljivati; a njegov zakon sastoji se u tome da plodove prijanjih ivota prenosi u sljedee. Dua ivi u sadanjosti. Ali ovaj ivot u sadanjosti nije neovisan o prethodnim ivotima. Duh koji se utjelovljuje donosi sa sobom svoju sud binu iz prethodnih utjelovljenja. A ova sudbina odre uje ivot. Koje e utiske dua moi imati, koje e joj elje moi biti zadovoljene, koje e radosti i patnje iz nje izrasti, s kojim e ljudima doi u vezu: ovisi o tome kakva su joj bila djela u prethodnim utjelov ljenjima duha. Ljude s kojima je dua bila povezana u jednom ivotu, morat e ponovno nai u sljedeem, jer djela koja su se zbila meu njima moraju imati svoje posljedice. U istom vremenu kad se utjelovljuje jedna dua, nastojat e se utjeloviti i ostale due koje su s njom povezane. ivot due na taj je nain posljedica sudbine koju je ovjekov duh sam stvorio. Tri stvari uvjetuju ovjekov ivotni tijek u n u t a r ro enja i smrti. I time je trostruko ovisan o imbenicima koji se nalaze s onu s t r a n u roenja i smrti. Tijelo je podvrgnuto zakonu naslijea; dua je podvrgnuta sudbini koju je sama stvorila. Ovu sudbinu to ju je ovjek sam stvorio nazivamo starom rijeju njego vom karmom. A duh podlijee zakonu ponovnog utjelovljenja, ponovljenih zemaljskih ivota. Odnos duha, due i tijela moe se, prema tome, izraziti i ovako: duh je neprolazan; u tjelesnosti vladaju roenje

i smrt prema zakonima fizikog svijeta; duevni ivot koji podlijee sudbini povezuje oboje za vrijeme zemaljskog ivota. Sve daljnje spoznaje ovjekova bia pretpostavljaju poznavanje "triju svjetova" koji ma on pripada. O njima e biti govora u onome to slijedi. Miljenje koje se stavlja suelice pojavama ivota i koje se ne plai da misli koje proizlaze iz iva razmatranja slijedi do u njihove posljednje izdanke, moe samom logikom doi do predodbe o ponov ljenim zemaljskim ivotima i o zakonu sudbine. Koliko je istinito da pred vidiocem s otvorenim "duhovnim okom" proli ivoti stoje kao doivljaj, kao otvorena knjiga, toliko je istinito da istina o svemu tome moe zasjati umu koji je razmatra.*

_____________________________________________ * Usporedi s onim to je reeno na kraju knjige pod "Pojedine primjedbe i nadopune".

TRI SVIJETA /. Svijet due

Razmatranje o ovjeku pokazalo je da je on pripadnik triju svjetova. Tvari i snage koje izgrauju njegovo tijelo uzete su iz svijeta fizike tjelesnosti. Spoznaju ovog svijeta stjee opaanjem svojih vanjskih fizikih osjetila. Tko vjeruje samo tim osjetilima i razvija samo njihovu sposobnost opaanja, ne moe doi do objanjenja ostalih dvaju svjetova, duevnog i duhovnog. Moe li se ovjek uvjeriti u zbilju jedne stvari ili bia, ovisi o tome ima li za to opaajni organ, osjetilo. Lako, naravno, dolazi do nespo razuma ako vie organe opaanja nazovemo duhovnim osjetilima. Jer kad se govori o "osjetilima", s time se nehotice povezuje pomisao na "fiziko". I upravo se fiziki svijet oznaava i "osjetilnim" za razliku od "duhovnog" svijeta. Da bi se izbjegao nesporazum, treba uzeti u obzir da se ovdje o "viim osjetilima" govori samo usporedbama, u prenesenom smislu. Kao to fizika osjetila opaaju fiziko, tako duevna i duhovna opaaju duevno i duhovno. Izraz "osjetilo" upotrebljava se samo u znaenju "organa" opaanja. ovjek ne bi znao za svjetlo i boju kad njegovo oko ne bi bilo osjetljivo na svjetlo; ne bi nita znao o zvuku kad njegovo uho ne bi bilo osjetljivo na zvuk. U tom smislu njemaki filozof Lotze s punim pravom kae: "Bez oka osjetljiva na svjetlo i bez uha osjetljiva na zvuk cijeli bi svijet bio mraan i nijem. U njemu isto tako ne bi bilo svjetla i zvuka, kao to ne bi bilo ni zubobolje bez zubnog ivca osjetljiva na bol." Da bi se ovdje reeno moglo sagledati u pravom

svjetlu, potrebno je samo promisliti kako se niim ivim biima koja imaju samo neku vrstu opipa ili osjetljivosti na itavoj povrini svog tijela, sasvim drugaije objavljuje svijet negoli ovjeku. Za njih svjetlo, boja i zvuk ne mogu postojati u onom smislu u kojem postoje za bia obdarena oima i uima. Titraji zraka uzrokovani puanim hicima mogu i na njih djelovati ako do njih dopru. Potrebno je u h o da bi se ovi titraji zraka dui objavili kao pra sak. A da bi se odreena zbivanja u finoj tvari koju nazivamo eterom objavila kao svjetlo i boja, potrebno je oko. ovjek za neko bie ili stvar zna samo po tome ako jednim svojim organom osjeti njihovo djelovanje. Ovaj ovjekov odnos prema svijetu zbi lje dobro dolazi do izraaja u sljedeem Goetheovu izrijeku: "Mi zapravo uzalud nastojimo izraziti bit neke stvari. Mi opaamo djelovanja, i jedna cjelo vita povijest ovih djelovanja obuhvatila bi u svakom sluaju bit te stvari. Uzalud se trudimo opisivati karakter nekog ovjeka: naprotiv, skupimo njegove postupke i djela i pojavit e nam se slika njegova karaktera. Boje su djela svjetla, djela i trpnje... Boje i svjetlo jesu, dodue, meusobno u krajnje odre enom odnosu, ali ih moramo sagledavati u njihovoj pripadnosti itavoj prirodi jer ona se time sva eli objaviti naroito osjetilu oka. Priroda se jednako otkriva nekom drugom osjetilu... Tako ona govo ri sputajui se k drugim osjetilima, k poznatim, neprepoznatim, nepoznatim osjetilima; i tako govori sama sa sobom i nama u tisuama pojava. Paljivom ovjeku ona nije nikada ni mrtva ni nijema." Bilo bi neispravno kad bismo ove Goetheove rijei htjeli shvatiti tako kao da se njima porie spoznatljivost biti stvari. Goethe ne misli da se treba opaati samo

djelovanje stvari, a da bit ostane iza toga skrivena. On tovie misli da se o takvoj "skrivenoj biti" uope ne treba govoriti. Bit se ne krije iza svoje objave, ona tom objavom upravo dolazi na vidjelo. Ali ta je bit tako mnogostruko bogata da se drugim osjeti lima moe objaviti i u drugim oblicima. Ono to se objavljuje, pripada biti, samo to zbog ogranienosti osjetila to nije itava bit. Ovo Goetheovo gledanje sasvim je u skladu s ovdje iznesenim duhovnoznanstvenim gledanjem. Kao to se u tijelu oko i uho razvijaju kao opaajni organi, kao osjetila za tjelesne procese, tako ovjek moe u sebi izgraditi duevne i duhovne opaajne organe kojima mu se otvara svijet due i duha. Onome tko nema takva via osjetila, ti su svjetovi "mrani i nijemi", kao to je biu bez uha i oka "mraan i nijem" tjelesni svijet. ovjekov je odnos prema tim viim osjetilima, dodue, neto drugaiji nego prema onim tjelesnim. Da bi se ova posljednja u njemu potpuno razvila, redovito se brine dobrostiva majka priroda. Ona nastaju bez njegova sudjelovanja. Na razvijanju svojih viih osjetila ovjek mora raditi sam. Mora izgraditi duu i d u h ako hoe opaati svijet due i duha, kao to je priroda izgradila njegovo tijelo da bi mogao opaati svoju tjelesnu okolinu i u njoj se snalaziti. Takva izgradnja viih organa koju priroda jo sama nije razvila, nije neprirodna; jer u viem smislu sve to ovjek uini pripada prirodi. Samo onaj tko tvrdi da ovjek mora ostati na raz vojnom stupnju na kojem ga je priroda ispustila iz ruku samo on moe izgradnju viih osjetila nazvati neprirodnom. On "porie" znaenje koje je tim organima navedenim iskazom dao Goethe. Ali bi takav ovjek ujedno morao pobijati odmah i svaki

odgoj, jer i odgoj nastavlja djelo prirode. A naroito bi se morao suprotstaviti operaciji ljudi slijepih od roenja. Jer ono to se otprilike dogaa operiranom ovjeku slijepom od roenja dogaa se i onom tko u sebi budi svoja via osjetila onako kako je to opisano u zadnjem dijelu ovog spisa. Svijet mu se pojavljuje s novim svojstvima, zbivanjima i injenicama koje fizika osjetila uope ne otkrivaju. Jasno mu je da tim viim organima zbilji ne dodaje nita samovoljno, ve da bi mu bez njih ostao skriven bitni dio ove zbilje. Duevni i duhovni svijet nisu neto p o r e d ili izvan fizikoga svijeta, oni nisu od njega prostorno odijeljeni. Kao to za operiranog ovjeka slijepog od roenja prijanji mrani svijet poinje sjati svjet lom i bojama, tako duevno i duhovno probuenima stvari objavljuju duevna i duhovna svojstva koja su im se ranije samo tjelesno pojavljivala. Ovaj se svijet, dodue, jo ispunjava zbivanjima i biima koja ostaju p o t p u n o nepoznata onome tko nije du evno i duhovno probuen. (Kasnije e u ovoj knjizi biti govora o izgradnji duevnih i duhovnih osjetila. Ovdje e prvo biti opisani sami ti vii svjetovi. Tko porie ove svjetove ne kae nita drugo nego da jo nije razvio svoje vie organe. Razvoj ov jeanstva nije ni na jednom stupnju zavren; on mora uvijek ii dalje.) esto si nehotice predoavamo "vie organe" previe slinim onim fizikim. Treba si, meutim, razjasniti da su ti organi duhovne ili duevne tvore vine. I zato se ni ne smije oekivati da je ono to se opaa u viim svjetovima samo neka maglovita, razrijeena tvarnost. Sve dok se tako neto oekuje, nemogue je doi do jasne predodbe o tome to je ovdje zapravo miljeno pod "viim svjetovima".

Mnogim ljudima uope ne bi bilo tako teko kao to zaista jest da neto znaju o tim "viim svjetovima" isprva, dodue, samo ono osnovno kad ne bi zamiljali da ono to trebaju opaati ipak mora biti neto fiziki razrijeeno. Budui da tako misle, naj ee uope ne ele priznati ono o emu se zaista radi. Smatraju da je to nestvarno, ne doputaju da se tome prizna ona vrijednost koja bi ih mogla zado voljiti i tako dalje. Izvjesno je: vii stupnjevi duhovnog razvitka teko su dostupni; ali stupanj koji je dovoljan za spoznaju biti duhovnog svijeta a i to je ve mnogo ne bi uope bio toliko teko dostupan kad bismo se prvo htjeli osloboditi predrasude da se duevno i duhovno ipak zamiljaju samo kao razrjeenija fizika tvar. Kao to potpuno ne poznajemo ovjeka ako ima mo samo predodbu o njegovoj fizikoj vanjtini, tako ne poznajemo ni svijet koji nas okruuje ako o njemu znamo samo ono to nam objavljuju fizika osjetila. I kao to nam fotografija postaje razum ljivom i punom ivota kad se pribliimo ivoj osobi sa slike kako bismo upoznali njenu duu, tako tjeles ni svijet moemo zaista razumjeti ako upoznamo njegovu duevnu i duhovnu osnovu. Zato je prepo ruljivo da se ovdje govori najprije o viim svjeto vima, duevnom i duhovnom, a da se tek zatim sa duhovnoznanstvenog stajalita prosuuje o fizikom svijetu. U dananjem kulturnom razdoblju postoje od reene tekoe kad se govori o viim svjetovima. Jer ovo je kulturno razdoblje u prvom redu znaajno po spoznaji i ovladavanju tjelesnim svijetom. Nae su rijei dobile svoj oblik i znaenje s obzirom na ovaj tjelesni svijet. Moramo se, meutim, sluiti ovim

uobiajenim rijeima kako bismo se nadovezali na ono to je poznato. Time se kod ljudi koji imaju povjerenja samo u svoja vanjska osjetila irom otva raju vrata nesporazumu. Neke se stvari prvo mogu izrei i naznaiti samo poredbeno. Ali tako m o r a biti, jer usporedbe su sredstvo koje ovjeka upuuje na te vie svjetove i koje unapreuje njegovo vlasti to uzdizanje k njima. (O ovom uzdizanju biti e govora u jednom od iduih poglavlja gdje se govori o izobrazbi duevnih i duhovnih opaajnih organa. Vie svjetove ovjek najprije treba upoznati pomou usporedbi. Tek tada moe pomiljati na to da sam doe do uvida u njih.) Kao to tvari i snage koje grade i ovladavaju naim elucem, srcem, pluima, mozgom itd. potjeu iz tjelesnog svijeta, tako i naa duevna svojstva, nagoni, poude, osjeaji, strasti, elje, osjeti itd. potje u iz duevnog svijeta. ovjekova je dua dio toga duevnog svijeta, kao to je njegovo tijelo dio fizikoga tjelesnog svijeta. Ako hoemo navesti jednu razliku izmeu tjelesnog i duevnog svijeta, moemo rei da je posljednji u svim svojim stvarima i biima mnogo finiji, pokretljiviji i pogodniji za oblikovanje od prvog. Ipak nam mora biti jasno da ulazei u svijet due stupamo u potpuno novi svijet u odnosu na fiziki. Kad ovdje govorimo o grubljem i finijem, moramo biti svjesni da se tom usporedbom navodi neto to je ipak bitno razliito. Tako je sa svime to se rijeima preuzetim iz fizike tjelesnosti govori o duevnom svijetu. Uzme li se ovo u obzir, moe se rei da se tvorevine i bia duevnog svijeta isto tako sastoje od duevnih tvari i da njima isto tako upravljaju duevne snage, kao to u fizikom svijetu fizikim tvarima upravljaju fizike snage.

Kao to je tjelesnim tvorevinama svojstveno i renje i kretanje u prostoru, tako su podraljivost i nagonska pouda svojstvene duevnim stvarima i biima. Stoga duevni svijet takoer oznaavamo i svijetom pouda i elja ili svijetom "prohtjeva". Ovi su izrazi preuzeti iz ovjekova duevnog svijeta. Zato treba imati na umu da su stvari u onim dijelovima duevnog svijeta koji su izvan ljudske due isto tako razliite od duevnih snaga unutar ljudske due, kao to su razliite fizike tvari i snage tjelesnog vanjskog svijeta od dijelova koji grade fiziko ljudsko tijelo. (Nagon, elja, prohtjev jesu oznake za ono to je tvarno u duevnom svijetu. Neka se to tvarno nazove "astralno". Ako se vie uzmu u obzir snage duevnoga svijeta, moemo govoriti o "biu poude". Ipak ne treba zaboraviti da ovdje ne moe biti tako strogog razlikovanja izmeu "tvari" i "snage" kao u fizikom svijetu. Neki se nagon isto tako moe nazvati "snaga" i "tvar".) Tko prvi put zadobije uvid u duevni svijet zbu njen je razlikama koje duevni svijet pokazuje u odnosu na fiziki. No to se dogaa i pri otvaranju fizikog osjetila koje do tada nije bilo djelatno. I slijepi od roenja nakon operacije mora se nauiti snalaziti u svijetu to ga je ranije poznavao na osnovi opipa. On, na primjer, prvo vidi predmete u svom oku; zatim ih opaa izvan sebe, a ipak mu se najprije pojavljuju tako kao da su naslikani na nekoj povrini. Tek pomalo shvaa dubinu i prostorni razmak meu stvarima i tako dalje. U duevnom svijetu vrijede potpuno drugi zakoni nego u fizikom. Mnoge su duevne tvorevine, dodue, vezane uz tvorevine dru gih svjetova. ovjekova dua vezana je uz ovjekovo fiziko tijelo i uz duh. Zbivanja koja se u njoj mogu

zapaati uvjetovana su, dakle, ujedno tjelesnou i duhovnim svijetom. To treba uzeti u obzir prilikom promatranja duevnog svijeta; i ne smije se smatrati duevnim zakonima ono to potjee od utjecaja nekog drugog svijeta. Kada, na primjer, iz ovjeka potee neka elja, noena je milju, predodbom duha i slijedi njegove zakone. Kao to se mogu ustanoviti zakoni fizikog svijeta, ne uzimajui u obzir ovjekov utjecaj na njegova zbivanja, mogue je neto slino i s duevnim svijetom. Vanu razliku izmeu duevnih i fizikih zbi vanja moemo izraziti time to uzajamno djelovanje prvih oznaavamo kao neto mnogo unutarnjije. U fizikom prostoru vlada zakon "sudara". Ako jedna kugla od bjelokosti u gibanju udari jednu koja miruje, onda se ta druga giba dalje u pravcu koji se moe izraunati iz gibanja i elastinosti prve. U duevnom prostoru uzajamno djelovanje dviju tvorevina prili kom sudara ovisi o njihovim unutarnjim svojstvima. One se meusobno promu, srastu takorei jedna s drugom ako su srodne. Odbijaju se ako su po svom biu suprotne. Za vid, na primjer, u tjelesnom prostoru postoje odreeni zakoni. Udaljeni se predmeti vide perspektivno umanjeni. Pri pogledu na drvored razmak izmeu udaljenijih stabala po zakonu perspektive izgleda manji negoli razmak izmeu bliih. U duevnom se prostoru, naprotiv, vidiocu ukazuje sve blisko i udaljeno u razmacima koji ovise o njihovoj unutarnjoj prirodi. U tome je, naravno, izvor najrazliitijih zabluda za onoga tko ulazi u duevni prostor i hoe se snalaziti pomou pravila koja je donio iz fizikog svijeta. Jedna od prvih stvari koju treba usvojiti za snalaenje u duevnom svijetu jest da se razliite

vrste njegovih tvorevina razlikuju na slian nain, kao to se u fizikom svijetu razlikuju vrsta, teku a i zrana ili plinovita tijela. Radi toga trebamo poznavati obje glavne nadasve vane snage. Mogu se nazvati simpatijom i antipatijom. Nain na koji djeluju glavne snage odreuje vrstu duevnih tvore vina. Simpatijom treba oznaiti snagu kojom jedna duevna tvorevina privlai druge teei da se s njima stopi, pokazujui svoju srodnost s njima. Antipatija je, naprotiv, snaga kojom se duevne tvorevine od bijaju, iskljuuju, kojom istiu svoju osebujnost. U kojoj su mjeri ove osnovne snage prisutne u nekoj duevnoj tvorevini ovisi o njenoj ulozi u duevnom svijetu. Prvo treba razlikovati tri vrste duevnih tvo revina ovisno o djelovanju simpatije i antipatije u njima. A ove vrste meusobno se razlikuju po tome to su simpatija i antipatija u njima u posve odre enim meusobnim odnostima. U svim trima prisutne su obje osnovne snage. Uzmimo najprije tvorevinu prve vrste. Simpatijom koja u njoj vlada ona privlai iz svoje okoline druge tvorevine. Ali osim te simpatije postoji u njoj i antipatija, kojom odbija od sebe ono na to nailazi u svojoj okolini. Izvana takva tvorevina izgleda kao da je ispunjena samo snagom antipatije. To, meutim, nije tako. U njoj su simpatija i antipatija. Samo to posljednja prevladava. Ima nad prvom prevlast. Takve tvorevine igraju u duev nom prostoru sebinu ulogu. Mnogo toga oko sebe odbijaju, a samo malo toga privlae s ljubavlju. Sto ga se duevnim prostorom kreu kao nepromjenjivi oblici. Zbog snage simpatije one u njima izgledaju poudno. Pouda ujedno izgleda nezasitna, kao da je se ne moe zadovoljiti jer prevladavajua antipatija odbija toliko toga to joj dolazi u susret da ne moe

doi ni do kakva zadovoljenja. Ako ovakve duevne tvorevine hoemo usporediti s neim u fizikom svijetu, moemo rei: one odgovaraju vrstim fizikim tijelima. Neka se ova regija duevne tvarnosti nazo ve arom poude. Primjesa ovog ara poude u duama ivotinja i ljudi odreuje ono to nazivamo niim osjetilnim nagonima, njihovim prevladava juim sebinim instinktima. Druga vrsta duevnih tvorevina jesu one kod kojih su obje osnovne snage u ravnotei, u kojima, dakle, simpatija i antipatija djeluju istom jainom. One se pred drugim tvore vinama javljaju u neku ruku neutralno; djeluju na njih kao na neto srodno, a pritom ih niti naroito ne privlae, a niti odbijaju. Kao da izmeu sebe i okoline postavljaju vrstu granicu. Putaju neprestano da na njih djeluju druge tvorevine iz okoline; stoga ih se moe usporediti s tekuim tvarima fizikog svijeta. A u nainu na koji takve tvorevine priv lae druge nema nikakve poude. Djelovanje na koje se ovdje misli postoji, na primjer, kad ovjekova dua osjeti neku boju. Ako imam opaaj crvene boje, tada prvo primam neutralni podraaj iz svoje oko line. Djelovanje due drugaije je tek kad se uz ovaj podraaj pojavi i svianje. Duevne tvorevine koje izazivaju neutralne podraaje nalaze se u takvu meu sobnom odnosu da djeluju na uspostavljanje ravno tee izmeu simpatije i antipatije. Duevnu tvarnost o kojoj se ovdje radi treba shvatiti kao neto tekue, neto to se vrlo lako dade oblikovati. Ona se u duevnom prostoru ne kree sebino kao prva nego tako da posvuda prima utiske te da se stoga doima srodnom s mnotvom onoga to susree. Izraz koji se za nju moe primijeniti mogao bi biti: tekua podraljivost. Trei stupanj duevnih tvorevina

je onaj kad simpatija prevladava nad antipatijom. Antipatija izaziva sebino samouvaavanje; no ono se povlai u pozadinu kad postoji sklonost prema stvarima okoline. Takvu tvorevinu treba zamisliti unutar duevnog prostora. Ona se javlja kao sredite prostora koji ima privlanu snagu i koji se protee na stvari u okolini. Takve tvorevine treba posebno oznaiti kao tvarnost elja. Ta je oznaka ispravna jer snagom postojee antipatije, iako slabije od sim patije, privlaenje ipak djeluje tako da privuene predmete treba unijeti u vlastito podruje tvorevine. Time simpatija zadobiva osnovno obiljeje sebinosti. Ova se tvarnost elja moe usporediti s plinovitim ili zranim tijelima fizikog svijeta. Kao to se plin nastoji iriti na sve strane, tako se tvarnost elja iri u svim pravcima. Vii stupnjevi duevne tvarnosti odlikuju se time da se kod njih jedna od osnovnih snaga, naime antipatija, potpuno povlai i samo se simpatija pokazuje kao stvarno djelatna. Sada sebe samu moe najprije istaknuti unutar dijelova duevne tvorevine. Ovi dije lovi djeluju tako da se meusobno privlae. Snaga simpatije u n u t r i n i neke duevne tvorevine dolazi do izraaja u onome to se zove voljkost. A svako umanjivanje ove simpatije jest nevoljkost. Nevoljkost je samo smanjena voljkost, kao to je hladnoa samo smanjena toplina. Voljkost i nevoljkost jesu ono to ivi u ovjeku kao svijet osjeaja u uem smislu. Osjeanje je tkanje duevnosti u sebi samoj. O nainu kako osjeaji voljkosti i nevoljkosti tkaju u duevnosti ovisi ono to nazivamo duevnom ugodom. Jo vii stupanj doseu one duevne tvorevine ija se simpatija ne ograniava samo na podruje sebstvenog ivota. One se kao etvrti stupanj razlikuju

od triju niih time to kod njih snaga simpatije ne treba nadvladavati suprotnu antipatiju. Tek se pomo u ovih viih vrsta duevne tvarnosti raznovrsnost duevnih tvorevina povezuje u jedan zajedniki du evni svijet. Ako se radi o antipatiji, duevna tvorevina zbog sebstvenog ivota tei za neim drugim kako bi kroz to drugo samu sebe ojaala i obogatila. Kad antipatija uti, to se drugo prihvaa kao objava, kao oitovanje. Slinu ulogu kao svjetlo u fizikom prostoru ima taj vii oblik duevne tvarnosti u du evnom prostoru. On ini da neka duevna tvorevina na stanovit nain usisava postojanje i bie drugih zbog njih samih ili, moglo bi se takoer rei, doputa da one na nju zrae. Tek time to duevna bia crpe iz ovih viih regija, ona se b u d e za istinski duev ni ivot. Njihov prigueni ivot u mraku otvara se prema van, svijetli i zrai u sam duevni prostor; tromo, prigueno tkanje u n u t r i n i koje se djelova njem antipatije eli izdvojiti ako postoje samo tvari niih podruja, zadobiva snagu i ivahnost koja izlazi iz nutrine i izlijeva se strujei prema van. Tekua podraljivost druge regije djeluje samo pri susretu dviju tvorevina. Tada jedna tvorevina svakako uvire u drugu. Ovdje je, meutim, nuan dodir. U viim regijama vlada slobodno zraenje, izlijevanje. (Bit ovog podruja s pravom se naziva "zraenje", jer simpatija koja se razvija djeluje tako da se kao simbol moe upotrijebiti izraz uzet iz djelovanja svjetla.) Kao to u podrumu zakrlja biljka, krljaju duevne tvorevine bez oivljavajueg djelovanja duevnih tvari viih regija. Duevno svjetlo, djelatna duevna snaga i pravi duevni ivot u uem smislu pripa daju tim regijama i odatle govore o sebi, duevnim biima.

Prema tome, treba razlikovati tri donje i tri gornje regije duevnog svijeta; meu njima posreduje etvrta, pa iz toga proizlazi sljedea podjela duevnog svijeta: 1. regija ara pouda 2. regija tekue podraljivosti 3. regija elja 4. regija voljkosti i nevoljkosti 5. regija duevnog svjetla 6. regija djelatne duevne snage 7. regija duevnog ivota Djelovanjem prvih triju regija duevne tvorevine zadobivaju svojstva na osnovi odnosa izmeu sim patije i antipatije; djelovanjem etvrte regije simpatija tka u n u t a r samih duevnih tvorevina; djelovanjem triju najviih snaga simpatije postaje sve slobodnija; duevne tvari ove regije struje duevnim prostorom osvjetljavajui i oivljavajui ga, budei ono to bi se inae samo po sebi unutar sebstvenog postojanja moralo izgubiti. Trebalo bi zapravo biti suvino, ali zbog jasnoe ipak treba naglasiti da ovih sedam odjela duevnog svijeta nisu meusobno rastavljena podruja. Kao to se u fizikom svijetu proimaju vrsto, tekue i plinovito, tako se u duevnom proimaju ar poude, tekua podraljivost i snage svijeta elja. I kao to u fizikom svijetu toplina proima tijela, a svjetlo ih obasjava, tako je i u duevnom s voljkou i nevolj kou i s duevnim svjetlom. A neto se slino dogaa s djelatnom duevnom snagom i sa samim duevnim ivotom.

II. Dua u duevnom svijetu nakon smrti

Dua je spona izmeu ovjekova duha i njegova tijela. Njene snage simpatije i antipatije koje se na osnovi njihova meusobnog odnosa oituju kao: pouda, podraljivost, elja, voljkost i nevoljkost itd. nisu djelatne samo meu pojedinim duevnim tvorevi nama nego se oituju i prema biima drugih svjeto va, fizikog i duhovnog. Dok dua nastanjuje tijelo, sudjeluje na neki nain u svemu to se u njemu dogaa. Ako se fiziki procesi u tijelu odvijaju pravil no, u dui nastaje voljkost i ugoda; ako su poremeeni, nastaju nevoljkost i bol. A dua ima udjela i u djelatnostima duha: jedna je misao ispunjena radou, druga odbojnou; ispravan sud nailazi na odobra vanje due, a neispravan na negodovanje. Da, stupanj razvoja nekog ovjeka ovisi o tome da li nagnua njegove due idu vie u jednom ili u drugom smjeru. Neki je ovjek to savreniji to vie njegova dua osjea simpatiju prema oitovanjima duha, a nesavreniji je to vie njena nagnua nalaze zado voljenja putem tjelesnih procesa. Duh je ovjekovo sredite, tijelo je posrednik kojim duh promatra i spoznaje fiziki svijet i kojim u njemu djeluje. A dua je meu njima posrednica. Ona iz fizikog utiska to ga titraji zraka ine na u h o izmamljuje zvuk, raduje se tom zvuku. Sve to javlja duhu koji na taj nain stjee razumijevanje za fiziki svijet. Misao koja se pojavljuje u d u h u biva putem due preobraena u elju za ostvarenjem i tek na taj nain moe uz pomo tjelesnih instru menata postati djelom. ovjek moe ispuniti svoje odreenje samo ako dopusti duhu da on dade smjer njegovu djelovanju. Dua sama po sebi moe svoje

sklonosti prenijeti jednako tako dobro fizikom kao i duhovnom. Kao to svoja ticala sputa u fiziko, tako ih prua prema duhovnom. Uranjanjem u fizi ki svijet njeno vlastito bie biva proeto i obojeno prirodom fizikog. Budui da duh u fizikom svijetu moe djelovati samo njenim posredovanjem, to je i njemu samom zadano usmjerenje prema fizikom. Njegove tvorevine bivaju snagama due privuene u fiziko. Promotrimo nerazvijenog ovjeka. Nagnua njegove due vezana su uz tjelesne radnje. On osjea samo uitak pri utiscima koje fiziki svijet ini na njegova osjetila. A time je u tu sferu uvuen i njegov duhovni ivot. Njegove misli slue samo zadovo ljenju njegovih fizikih ivotnih potreba. Time to duhovno sebstvo ivi od utjelovljenja do utjelo vljenja, svoj smjer treba sve vie zadobivati iz duha. Njegova spoznaja treba biti odreena duhom vjene istine, a njegovo djelovanje vjenom dobrotom. Smrt promatrana kao injenica fizikog svijeta znai promjenu tjelesnih djelatnosti. Tijelo po svom ustrojstvu smru prestaje biti posrednikom izmeu due i duha. Ono se nadalje u svojoj djelatnosti poka zuje potpuno podlono fizikom svijetu i njegovim zakonima; u njega prelazi da bi se u njemu rastvorilo. Nakon smrti samo se fizikim osjetilima mogu proma trati fiziki procesi tijela. to se zatim dogaa s duom i duhom izmie tim osjetilima. Jer se i za vrijeme ivota dua i duh mogu promatrati samo ako se izvanjski oituju u fizikim procesima. Nakon smrti takvo oito vanje nije vie mogue. Stoga za sudbinu due i duha nakon smrti ne dolazi u obzir promatranje fizikim osjetilima, a ni znanost koja se na njemu temelji. Tu nastupa jedna via spoznaja koja polazi od promatra nja zbivanja u duevnom i duhovnom svijetu.

Kad se d u h odijelio od tijela, jo uvijek ostaje povezan s duom. I kao to ga je za vrijeme fizikog ivota tijelo dralo prikovanim za fiziki svijet, tako ga sada dua vee uz svijet due. Ali u ovom duevnom svijetu ne nalazi se njegovo praiskonsko bie. On ga samo treba povezivati s poljem njegova djelovanja, s fizikim svijetom. Da bi se u novom utjelovljenju pojavio u savrenijem obliku, mora se osnaiti i crpsti snagu iz duhovnog svijeta. No dua ga je bila uplela u fiziki svijet. Vezan je za jedno duevno bie proeto i obojeno prirodom fizikog i time je i sam poprimio taj smjer. Nakon smrti dua vie nije vezana uz tijelo nego samo uz duh. Sada ivi u duevnoj okolini. Stoga na nju mogu djelo vati jo samo snage tog svijeta. Uz taj ivot due u duevnom svijetu u poetku je vezan i duh. Uz njega je vezan tako kao to je za vrijeme fizikog utjelov ljenja vezan uz tijelo. Kada e tijelo umrijeti, odreeno je njegovim zakonima. Openito treba rei: nisu dua i duh oni koji naputaju tijelo, nego ga oni otputaju* kad njegove snage vie ne mogu djelovati u smislu ljudske organizacije. Isti je takav odnos izmeu due i duha. Dua e otpustiti d u h u vii duhovni svijet kad njene snage ne budu vie mogle djelovati u smislu ovjekove duevne organizacije. Duh e se osloboditi u trenutku kad dua prepusti rastvaranju ono to moe doivjeti samo u n u t a r tijela, a zadri samo ono to moe dalje ivjeti s duhom. Ovo zadrano, _____________________________________________ * Primjedba izdavaa: Od 19. (Stuttgart 1922.) do 26. izdanja (Stuttgart 1948.) ovo je mjesto glasilo: ...nego ono otputa njih.... Od 27. izdanja (Stuttgart 1955.) ponovno je uspos tavljen tekst od 1. do 18. izdanja. Nije izvjesno da preinaka 1922. potjee od autora. Stoga se ovdje navode oba izdanja.

to se, dodue, moe doivjeti u tijelu, ali to se kao plod moe upisati u duh, dua povezuje s duhom u isto duhovnom svijetu. Da bi se upoznala sudbi na due nakon smrti, mora se, dakle, promatrati njen proces rastvaranja. Ona je imala zadau da duh usmjeri prema fizikom. U trenutku kad je ispuni la ovu zadau, usmjerava se prema duhovnom. Zbog te prirode njene zadae dua bi zapravo odmah kad od nje otpadne tijelo, kad, dakle, vie ne moe biti spona, morala biti samo duhovno djelatna. A ona bi to i bila kad ne bi zbog novog ivota u tijelu ono vrilo utjecaj na njene sklonosti i kad je ne bi privlailo. Bez ove obojenosti koju je poprimila zbog svoje povezanosti s tjelesnim ona bi odmah nakon gubitka tijela slijedila same zakone duhovno-duevnog svijeta i ne bi razvijala daljnje sklonosti prema osjetilnom. A to bi bio sluaj kad bi ovjek prilikom smrti izgubio svaki interes za zemaljski svijet, kad bi bile zadovoljene sve poude, elje itd. povezane sa ivotom to ga je napustio. No ukoliko to nije tako, ono to je od toga preostalo vee se uz duu. Da ne bismo zapali u zabludu, moramo ovdje paljivo razlikovati ono to ovjeka vee uz svijet tako da se to moe ispraviti i u nekom sljedeem utjelovljenju, od onoga to ga vee uz neko odreeno, dotino posljednje utjelovljenje. Ovo prvo izravnava se zakonom sudbine, karmom: a ovog drugog dua se moe rijeiti samo nakon smrti. Za ljudski d u h nakon smrti nastupa stanovito vrijeme u kojem se dua oslobaa svojih sklonosti prema fizikom postojanju da bi potom slijedila same zakone duhovno-duevnog svijeta i oslobodila duh. Prirodno je da ovo vrijeme traje tim dulje to je dua vie bila vezana uz fiziko. Ono e biti kratko

za ovjeka koji je malo bio vezan uz fiziki ivot, a dugo za onoga iji su interesi potpuno bili vezani uz taj ivot, tako da prilikom smrti u dui ive jo mnoge poude, elje itd. Najlake je stvoriti predodbu o tome kako dua ivi u prvo vrijeme nakon smrti na osnovi sljedeeg razmiljanja. Uzmimo za to pomalo grub primjer: uitke gurmana. Jelo priinjava njegovu nepcu uitak. Uitak, dakako, nije nita tjelesno nego duevno. U dui ivi uitak, a i udnja za njim. Ali je za zadovo ljenje poude potreban odgovarajui tjelesni organ, nepce itd. Nakon smrti dua ne gubi odmah tu pou du, no sada vie nema tjelesni organ kao sredstvo zadovoljenja poude. ovjeku je tako dodue iz drugog razloga koji, meutim, djeluje slino, samo daleko snanije kao kad bi u nekom kraju u kojem nadaleko i nairoko nema vode, trpio goruu e. Tako dua gorue pati zbog izostanka uitka budui da je odloila tjelesni organ kojim je do njega dolazila. Tako je sa svime to dua trai, a to se moe zado voljiti samo tjelesnim organima. Ovo stanje (gorueg pomanjkanja) traje tako dugo dok dua ne naui da vie ne udi za onim to se moe zadovoljiti samo tijelom. A vrijeme provedeno u ovom stanju moe se nazvati mjestom pouda, iako se ovdje ne radi o "mjestu". Kad dua nakon smrti stupi u duevni svijet, biva podvrgnuta njegovim zakonima. Oni na nju djeluju; a o tom djelovanju ovisi kako e biti izbri sana sklonost prema fizikom. Djelovanja moraju biti razliita, ovisno o vrstama duevnih tvari i du evnih snaga u ija je podruja dua sada smjetena. Svaka e vrsta izvriti svoj utjecaj ienja i opleme njivanja. Ovo je zbivanje takvo da je sve antipatino

u dui prevladano snagama simpatije i da ova simpa tija sama dolazi do vrhunca. Jer tim najviim stupnjem simpatije p r e m a cijelom duevnom svijetu dua e se u njemu razliti, postati jedno s njim; time e njena sebinost biti potpuno iscrpljena. Ona prestaje biti samostalno bie sklono fiziko-osjetilnom posto janju: njome se sada oslobaa duh. Stoga se dua proiava u gore opisanim regijama duevnog svijeta sve dok ne ude u podruje savrene simpatije prema opem duevnom svijetu i ne postane jedno s njim. Povezanost d u h a s duom do posljednjeg trenutka proizlazi iz toga to je za ivota duh postao njoj sasvim srodan. Ta je srodnost mnogo vea nego srod nost tijelu. Jer s tijelom je povezan posredno putem due, dakle s duom je povezan neposredno. Ta ona je njegov vlastiti ivot. Stoga duh nije vezan uz tijelo to se raspada, vezan je uz duu koja se p o s t u p n o oslobaa. Zbog neposredne povezanosti d u h a s duom on se moe od nje osjetiti slobodan tek tada kad ona postane jedno s opim duevnim svijetom. Ako je duevni svijet ovjekovo boravite nepo sredno nakon smrti, moe ga se nazvati "mjestom pouda". Razliiti religijski sustavi koji su svijest o ovim odnosima preuzeli u svoja uenja, poznaju to mjesto poude pod imenom "istilite", "proiavajua vatra" i tako dalje. ar pouda, najnia je regija duevnoga svijeta. Nakon smrti ta regija unitava u dui sve najgrublje poude vezane uz najnie, sebine oblike tjelesnog ivota. Jer zbog takvih pouda mogu na duu djelovati snage ove duevne regije. Cilj njihova n a p a d a jesu nezadovoljene poude preostale od fizikog ivota. Simpatija takvih dua usmjerena je samo prema ono me to moe hraniti njihovo sebino bie; a antipatija

koja sve ostalo preplavljuje znatno nadilazi simpatiju. Sad poude zahvaaju fizike uitke koji se u duev nom svijetu ne mogu zadovoljiti. Zbog nemogunosti zadovoljenja, udnja raste unedogled. No ova nemo gunost ujedno mora udnju pomalo i ugasiti. Gorue udnje malo-pomalo jenjavaju; a dua je iskusila da je unitenje udnje jedino sredstvo za spreavanje patnje koja nuno proizlazi iz nje. Za vrijeme fizikog ivota ipak uvijek iznova dolazi do zadovoljenja. Time je bol gorue udnje prikrivena nekom vrstom iluzije. Nakon smrti u "proiavajuoj vatri" ta se bol potpuno razotkriva. Due proivljavaju muku nedostatka. Mrano je stanje u kome se zbog toga nalaze due. Samo je po sebi razumljivo da u ovo stanje mogu zapasti samo oni ljudi ije su poude u fizikom ivotu bile usmjerene prema najgrubljim stvarima. Prirode bez mnogo pouda tim stanjem prolaze neprimjetno zato to njemu nisu nimalo srod ne. Treba rei da su due to dulje izloene aru poude to su za fizikog ivota postajale njemu srodnije; i to im je stoga potrebnije da se u toj vatri proiste. Ovo se ienje ne smije smatrati pat njom u istom smislu kao to se u osjetilnom svijetu sline pojave osjeaju samo kao patnja. Jer dua iza smrti tei svome proienju jer se njena nesavr enost samo tako moe izbrisati. Druga su vrsta zbivanja duevnog svijeta ona, gdje se simpatija i antipatija nalaze u ravnotei. Ako se ljudska dua nakon smrti nae u istom takvom stanju, bit e na neko vrijeme izloena utjecaju tih zbivanja. Ovo je stanje posljedica potpunog stapanja s nebitnim stvarima ivota i uivanja nastalog na temelju prolaznih osjetilnih utisaka. Ljudi ive u tom stanju ako je ono posljedica navedenih duevnih

sklonosti. Tijekom dana preputaju se svakom ni tavnom utjecaju. No kako njihova simpatija nije ni prema emu posebno usmjerena, to ovi utjecaji brzo prolaze. Takvim je ljudima antipatino sve to ne pripada ovom nitavnom carstvu. Doivi li, dakle, dua nakon smrti to stanje, a da pritom ne postoje osjetilno-fiziki uvjeti potrebni za njegovo zadovo ljenje, ono se konano mora ugasiti. Nemogunost zadovoljenja prisutna prije potpunog ugasnua pou da uistinu je vrlo bolna. Ova je patnja kola ko jom se rasplinjuje iluzija to ovjeka obavija tijekom fizikog ivota. Kao tree dolaze u duevnom svijetu u obzir zbivanja u kojima prevladava simpatija odnosno priro da elja. Due osjeaju njihovo djelovanje zahvalju jui svemu onom to nakon smrti poprima ugoaj svojstven eljama. I te elje pomalo umiru zbog nemo gunosti da im se udovolji. Regija voljkosti i nevoljkosti u duevnom svijetu, koja je bila oznaena kao etvrta, zadaje dui naro ita iskuenja. Sve dok ivi u tijelu, ona sudjeluje u svemu to je u vezi s njim. Tkanje voljkosti i nevolj kosti vezano je uz tijelo. Ono uzrokuje osjeaj ugode i zadovoljstva, neugode i nezadovoljstva. Za vrijeme fizikog ivota ovjek osjea svoje tijelo kao svoje sebstvo. Na ovoj se injenici temelji ono to se naziva samosvijest I to su ljudi osjetljiviji to vie njihova samosvijest poprima takvo obiljeje. Nakon smrti nedostaje tijelo kao podloga samosvijesti. Dua koja je zadrala tu svijest osjea se stoga upljom. Spo pada je osjeaj kao da je samu sebe izgubila. To traje sve dok ne spozna da se istinski ovjek ne nalazi u fizikom. Stoga utjecaji ove etvrte regije razaraju iluziju tjelesnog sebstva. Dua ui osjeati

da tjelesnost vie nije neto bitno. Ozdravljuje i pro iava se od sklonosti tjelesnome. Time nadvladava ono to ju je ranije dralo prikovanom uz fiziki svijet i sada moe potpuno razviti snage simpatije to su usmjerene prema van. Ona se takorei odvratila od sebe i spremna je da se djelatno izlije u opi duevni svijet. Treba napomenuti da ovom regijom naroito prolaze samoubojice. Oni naputaju svoje fiziko tijelo na umjetan nain, dok svi osjeaji koji su s njim u vezi ostaju neizmijenjeni. Prilikom prirodne smrti zajedno s propadanjem tijela djelomino odu miru i osjeaji koji su uz njega vezani. Kod samo ubojica se muci zbog iznenadne praznine pridruuju jo i nezadovoljene udnje i elje zbog kojih su sebi oduzeli tijelo. Peti stupanj duevnog svijeta jest regija duevnog svjetla. U njoj veliku vanost ima simpatija p r e m a okolnom svijetu. Njoj su srodne due koje se za fizi kog ivota nisu iscrpljivale u zadovoljavanju niih potreba nego su se radovale i veselile svojoj okolini. Ukoliko je, na primjer, zanesenost prirodom imala osjetimo obiljeje, ovdje podlijee ienju. Ovu vrstu zanesenosti prirodom treba, meutim, dobro razli kovati od onog uzvienog ivota u njoj koji je duhovan i koji trai duh to se oituje u stvarima i zbivanjima prirode. Takav odnos prema prirodi pripada onim stvarima koje razvijaju sam duh i koje u njemu ute meljuju neto trajno. Od ovog odnosa prema prirodi treba, meutim, razlikovati onu radost koja je proi zila iz osjetila. S obzirom na tu radost dua se mora proistiti kao to se mora proistiti i s obzirom na ostale sklonosti koje potjeu samo iz fizikog ivota. Mnogi ljudi vide u stvarima koje slue osjetilnom

blagostanju neku vrstu ideala. O njima se ne moe rei da slue samo svojim sebinim nagonima. Dua im je ipak usmjerena prema osjetilnom svijetu i treba je iscijeliti snagom simpatije koja vlada u petoj regiji duevnog svijeta, a kojoj nedostaju vanjska sred stva zadovoljenja. Dua ovdje pomalo spoznaje da simpatija mora krenuti drugim putovima. Ti se putovi pronalaze zahvaljujui izlijevanju due u duevni prostor. To je izlijevanje uzrokovano simpatijom prema duevnoj okolini. Ovdje se proiavaju one due koje od svoje religiozne djelatnosti trae poveanje osjetilnog blagostanja. Bilo da je njihovo ienje usmjereno na zemaljski, bilo nebeski raj. U "duevnom svijetu" nalaze taj raj; ali samo zato da bi prozreli njegovu bezvrijednost. Sve su to dakako samo pojedini primjeri ienja u ovoj petoj regiji. Takvih bi primjera moglo biti unedogled. U estoj regiji, regiji djelatne duevne snage isti se dio due koji ea za djelatnou i koji nema sebino obiljeje, a ipak svoje motive nalazi u zado voljstvu to ga prua pojedini in. Ljudi s takvim poletom izvana se doimaju kao idealisti, ostavljaju utisak portvovnih osoba. Ipak im je u dubljem smislu do toga da uveaju neki osjetilni osjeaj zadovoljstva. Ovamo spadaju mnoge umjetnike prirode, zatim ljudi predani znanstvenom r a d u zato to im se to svia. Ono to ih vee za fiziki svijet jest vjerovanje da umjetnost i znanost postoje zbog svianja. Sedma regija, regija istinskog duevnog ivo ta oslobaa ovjeka njegovih posljednjih sklonosti osjetilno-fizikom svijetu. Svaka prethodna regija preuzima od due ono to joj je srodno. Sada je duh jo zaokupljen milju da njegova djelatnost treba biti potpuno posveena osjetilnom svijetu. Ima vrlo

nadarenih ljudi koji, meutim, veinom razmiljaju o zbivanjima fizikog svijeta. Takvo se vjerovanje moe nazvati materijalistikim. Treba ga skriti, a to se dogaa u sedmoj regiji. Ovdje due vide da za materijalistiko shvaanje u pravoj zbilji nema osnova. Ovdje se takvo vjerovanje topi kao led na suncu. Sada je duevni svijet upio duu, a d u h je osloboen svih okova. On je uzdie u regije gdje ivi samo u svojoj vlastitoj okolini. Dua je ispu nila svoju p r e t h o d n u zemaljsku zadau, a nakon smrti razrijeilo se ono to je p o p u t okova za d u h od te zadae preostalo. Nakon to je pregorjela sve zemaljsko, dua se vraa svom elementu. Iz ovog se prikaza vidi da su doivljaji u duev nom svijetu, a time i prilike duevnog ivota na kon smrti to blai za duu to se ovjek vie rijeio zemaljske povezanosti s fizikim tijelom i neposredne srodnosti njemu. Ovisno o preduvjetima stvore nim u fizikom ivotu, dua e krae odnosno due pripadati pojedinoj regiji. Gdje osjea srodnost, ostaje sve dok se srodnost ne izgubi. Gdje nema srodnosti, bit e neosjetljiva za mogue utjecaje. Ovdje je tre balo opisati samo osnovna svojstva duevnog svi jeta i prikazati u opim crtama ivot due u njemu. To isto vrijedi i za sljedee prikaze zemlje duhova. Ulaenjem u daljnja obiljeja ovih viih svjetova prekoraile bi se granice to ih ova knjiga mora zadrati. Jer razumljivo govoriti o onom to se mo e usporediti s prostornim odnosima i vremenskim tijekom koji su ovdje p o t p u n o drugaiji, mogue je samo na temelju vrlo opirnog izlaganja. Poneke vane stvari nalaze se u mojoj "Tajnoj znanosti".

///. Zemlja duhova

Prije nego to e se moi promatrati duh na njegovu daljnjem putu treba prvo promotriti samo podruje u koje on ulazi. To je "svijet duha". Taj je svijet tako razliit od fizikog da sve to se o njemu kae izgleda kao fantastika onome tko vjeruje samo fizi kim osjetilima. Ovdje u jo veoj mjeri vrijedi ono to je ve bilo reeno prilikom promatranja "svijeta due": u prikazivanju se treba sluiti usporedbama. Jer na jezik slui uglavnom samo osjetilnoj zbilji i nije ba obilato blagoslovljen izrazima koji bi se neposredno mogli primijeniti na "zemlju duhova". Zato se ovdje naroito umoljava da se neki izriaji shvate tek kao napomene. Sve to je ovdje reeno tako malo slii fizikom svijetu da se samo na ovaj nain moe opisati. Pisac ovog prikaza svjestan je kako zbog nesavrenosti jezinih izraajnih sred stava, prikladnih za fiziki svijet, njegovi navodi mogu zaista malo sliiti iskustvu na tom podruju. Treba ponajprije naglasiti da je taj svijet nastao iz tvari (i rije "tvar" nije dakako uzeta u svom pravom smislu) od koje se sastoji ljudska misao. Ali misao onakva kakva u ovjeku ivi samo je slika, samo je sjena svog istinskog bia. Kao to se sjena nekog p r e d m e t a na zidu odnosi prema zbiljskom predmetu koji stvara sjenu, tako se odnosi misao koja nastaje djelatnou ljudske glave prema biu u "zemlji duhova" koje toj misli odgovara. Ako se probudi ovjekovo duhovno osjetilo, on zaista opaa ovo bie-misli kao to osjetilno oko opaa stol ili stolac. On se kree u okolini bia-misli. Osjetilno oko opaa lava, a osjetilno usmjereno miljenje opaa misao o lavu tek kao sjenu, kao privid. Duhovno

oko vidi u "svijetu duhova" misao o lavu tako stvarno kao to osjetilno oko vidi fizikog lava. Ovdje se ponovno moe navesti usporedba upotrijebljena u vezi sa "svijetom due". Kao to se slijepom od roenja nakon operacije njegova okolina odjednom pojavljuje s novim svojstvima boja i svjetala, tako se onome koji je nauio upotrebljavati svoje duhovno oko uka zuje okolina ispunjena jednim novim svijetom, svije tom ivih misli ili duhovnih bia. U tom se svijetu kao prvo vide duhovne praslike svih stvari i bia koje postoje u fizikom i duevnom svijetu. Zamislimo sliku nekog slikara koja postoji u duhu prije nego to je naslikana. To je usporedba za ono to se podra zumijeva pod izrazom praslika. Ovdje nije bitno da prije slikanja slikar u glavi moda i nema takvu prasliku; da se ona do potpunosti razvija tek malo-pomalo u praktinom radu. U zbiljskom "svijetu d u h a " postoje praslike za sve stvari, a fizika bia i stvari njihova su preslika. Razumljivo je kad netko tko vjeruje samo svojim vanjskim osjetilima porie ovaj svijet prauzora tvrdei da su praslike samo apstrakcije koje razum stvara usporeivanjem osjetilnih stvari. Takav ovjek, naime, ne moe opaati ovaj vii svijet; on poznaje svijet misli samo u njegovoj apstraktnosti. Ne zna da je vidoviti tako blizak s duhovnim biima kao to je on sam blizak sa svojim psom ili makom. Ne zna da je svijet praslika daleko zbiljskiji negoli osjetilno-fiziki. U svakom sluaju, prvi pogled u "zemlju duhova" jo vie smuuje negoli pogled u duevni svijet. Jer praslike po svom istinskom obliju nimalo ne slie svojim osjetilnim preslikama. Ali isto tako ne slie niti svojim sjenama, apstraktnim mislima. U duhov nom se svijetu sve nalazi u neprekidnoj pokretljivoj

djelatnosti, u neprestanom stvaranju. Tamo ne postoji kao u fizikom svijetu mirovanje i prebivanje na istom mjestu. Jer praslike su djelatna bia. Predvode sve ono to nastaje u fizikom i duevnom svijetu. Njihovi se oblici naglo mijenjaju; svaka praslika moe poprimiti bezbroj razliitih oblika. Iz praslika nepre kidno izviru novi oblici; i tek to je jedan nastao, praslika je spremna da iz sebe izame sljedei. Praslike su meusobno manje ili vie srodne. One ne djeluju pojedinano. U svom djelovanju jednoj je potrebna pomo druge. Bezbroj praslika esto djeluje zajedniki kako bi u fizikom ili duevnom svijetu moglo nastati pojedino bie. Osim onog to se u "zemlji duhova" opaa "du hovnim gledanjem" postoji jo neto drugo to treba smatrati doivljajem "duhovnog sluanja". im se, naime, "vidoviti" uspne iz duevnog u duhovni svijet opaene praslike poinju zvuati. To je "zvuanje" sasvim duhovne naravi. Treba si ga predoiti bez ijedne primisli na fiziki zvuk. Promatra se osjea kao da je u moru zvukova. Tim zvuanjem i tim duhovnim odzvanjanjem izraavaju se bia duhovnog svijeta. U njihovu suzvuju, u njihovim harmonijama, ritmovima i melodijama dolaze do izraaja prazakoni njihova postojanja, njihovih meusobnih odnosa i srodnosti. Ono to razum u fizikom svijetu vidi kao zakon, kao ideju, to je "duhovnom uhu" duhovno-glazbeni doivljaj. (Stoga su Pitagorejci takav opaaj duhovnog svijeta nazvali "glazbom sfera". Onome tko ima "duhovno u h o " ova "glazba sfera" ne znai samo neto slikovito i alegorino, ona je njemu dobro poznata duhovna zbilja.) Da bi se dolo do pojma o ovoj "duhovnoj glazbi" potrebno je odstraniti sve predodbe o osjetilnoj glazbi gdje opaaj nastaje

zahvaljujui "fizikom uhu". Ovdje se radi o "du hovnom opaaju", o opaaju, dakle, koji "osjetilnom u h u " nita ne govori. U daljnjem opisivanju "zemlje duhova" radi jednostavnosti o ovoj duhovnoj glazbi nee vie moi biti govora. Treba si samo predoiti da je sve to se opisuje kao "slika", kao neto "svijetlee" ujedno i neto zvuno. Svakoj boji, svakom opaaju svjetla odgovara jedan duhovni zvuk, a sva kom zajednikom djelovanju vie boja odgovara jedna harmonija, jedna melodija i tako dalje. Treba, naime, svakako imati na umu da ni tamo gdje sve zvui ne prestaje opaanje "duhovnim okom". Zvuanje se pridruuje svijetljenju. Tamo gdje e u daljnjem izlaganju biti govora o "praslikama", treba u mislima dodati i "prazvukove". K tomu dolaze i drugi opaaji koji bi se mogli usporediti s "duhovnim okusom" i tako dalje. No ovdje nee o tome biti govora budui da se radi o stvaranju predodbe o "zemlji duhova" na temelju opaaja izuzetih iz cjeline. Potrebno je ponajprije razlikovati razliite vrste praslika. I u "zemlji duhova" treba radi snalaenja razlikovati niz razliitih stupnjeva ili regija. I ovdje kao i u "duevnom svijetu" ne treba zamiljati pojedine regije kao da se nalaze jedna iznad druge, treba ih zamiljati kako se meusobno proimaju i ispunjavaju. Prva regija sadri praslike fizikog svijeta ako ovaj nije obdaren ivotom. Ovdje se nalaze praslike minerala, zatim biljaka; ali samo ako su isto fizike; ako se, dakle, ne uzme u obzir ivot koji se u njima nalazi. Ovdje se isto tako susreu fiziki oblici ivotinja i ljudi. Time nije iscrpljeno sve to se nalazi u ovoj regiji; to e biti ilustrirano s nekoliko primjera. Ova regija ini okosni cu "zemlje duhova". Moe se usporediti s kopnom nae fizike Zemlje. To je kopnena masa "zemlje duhova".

Njezin se odnos prema fiziko-tjelesnom svijetu moe opisati samo usporedbom. Predodbu o tome mogue je dobiti na otprilike sljedei nain: Treba zamisliti neki ogranieni prostor ispunjen najrazliitijim vrsta ma fizikih tijela. Zatim treba u mislima ukloniti ova fizika tijela i umjesto njih zamisliti upljine istog oblika. Meutim, prijanje prazne meuprostore treba zami sliti ispunjene najrazliitijim oblicima koji se prema prijanjim tijelima nalaze u najrazliitijim odnosima. Tako otprilike izgleda najnia regija svijeta praslika. U njoj su u obliku "praznih prostora" sadrana stva ri i bia koja se utjelovljuju u fizikom svijetu. A u meuprostorima odvija se iva djelatnost praslika (i "duhovne glazbe"). Prilikom fizikog utjelovljenja prazni se prostori na odreen nain ispunjavaju fi zikom tvari. Tko bi taj prostor istovremeno gledao fizikim i duhovnim okom, vidio bi fizika tijela, a izmeu njih pokretljivu djelatnost djelatnih praslika. Druga regija "zemlje duhova" sadri praslike ivota. Ali taj ivot ovdje ini jedno savreno jedinstvo. ivot kao tekui element struji svijetom duha poput krvi koja sve proima i oivljava. Moe se usporediti s morem i vodama fizikog svijeta. Njegova je raspodijeljenost, meutim, slinija raspodijeljenosti krvi u ivotinjskom tijelu negoli raspodijeljenosti mora i rijeka. Tekui ivot sainjen od misli tako bi se mogao oznaiti ovaj drugi stupanj "zemlje duhova". U tom se elementu nalaze djelatne prasnage svega onog to se u fizikoj zbilji pojavljuje u obliku ivog bia. Ovdje se vidi da je sav ivot jedno jedinstvo, da je ivot u ovjeku srodan ivotu svih njegovih sustvorenja. Kao treu regiju "zemlje duhova" treba oznaiti praslike svega duevnog. Ovo je mnogo rjei i finiji element negoli onaj prvih dviju regija. Poredbeno

ga se moe oznaiti zranom sferom "zemlje duhova". Sve ono to se dogaa u duama drugih dvaju svje tova, ima ovdje svoj duhovni p a n d a n . Svi osjeti, osjeaji, nagoni, strasti i tako dalje ovdje se ponavljaju u duhovnom obliku. Atmosferske pojave u ovom zranom krugu odgovaraju patnjama i radostima stvorenja drugih svjetova. enja ljudske due ovdje se javlja kao lahor; prolom strasti poput olujnog vjetra. Tko si to moe predoiti, moi e, usmjeri li na to panju, duboko osjetiti uzdahe svakog pojedi nog stvorenja. Ovdje se moe, na primjer, govoriti o olujnom nevremenu uz sijevanje munja i tutnjavu gromova; potrae li se uzroci, dolazi na vidjelo da su takve "duhovne oluje" odraz strasti zemaljskih bitaka. Praslike etvrte regije ne odnose se neposredno na druge svjetove. Oni su u stanovitom smislu bia koja vladaju praslikama triju niih regija i djeluju na njihovo udruivanje. Ta su bia zaokupljena srei vanjem i udruivanjem ovih podreenih praslika. Stoga se iz ove regije iri obuhvatnija djelatnost negoli iz onih niih. Peta, esta i sedma regija bitno se razlikuju od prethodnih. Zato to bia koja se u njima nalaze pruaju praslikama donjih regija poticaje za njihov rad. U njima se nalaze stvaralake snage samih pra slika. Tko se uspije vinuti do tih regija upoznaje "namisli"* ugraene u temelje naeg svijeta. Ovdje su praslike poput ivih zametaka spremne poprimiti _____________________________________________ * Da su rijei poput "namisao" uzete samo kao usporedbe, jasno je na temelju onog to je ve ranije reeno o te koama jezinog izraza. Ovdje se ne misli na ponovno prihvaanje stare "teorije o svrhovitosti".

najraznovrsnije oblike bia-misli. Dovedu li se ti ivi zameci u nie regije, oni poinju bujati da bi se potom oitovali u najraznovrsnijim oblicima. Ideje kojima ljudski duh stvaralaki djeluje u fizikom svijetu odsjaji su, sjena ovih zametaka bia-misli ovog vieg duhovnog svijeta. Promatra s duhov nim uhom koji se iz donjih regija "zemlje duhova" vinuo u ove gornje, primjeuje kako se sve zvuanje pretvara u "duhovni jezik". Poinje razabirati "duhovnu rije" kojom mu sada stvari i bia ne oi tuju svoju prirodu samo glazbom nego i "rijeima". Ona mu govore, kako se to u duhovnoj znanosti kae, svoja "vjena imena". Treba si predoiti da su zameci bia-misli vrlo sloene prirode. Iz elemenata svijeta uzet je samo ovaj zametak, a on obavija samu ivotnu jezgru. Time smo stigli na granicu "triju svjetova", jer jez gra potjee iz jo viih svjetova. Kad je u jednom prethodnom odlomku ovjek bio opisan s obzirom na svoje sastavne dijelove, bila je navedena ova i votna jezgra te "ivotni d u h " i "duhovni ovjek" kao njegovi sastavni dijelovi. Sline ivotne jezgre postoje i za druga bia svijeta. One potjeu iz viih svjetova, a premjetene su u tri navedene regije kako bi u njima izvrile svoje zadae. Ovdje emo pratiti daljnje kretanje ljudskog duha u zemlji du hova u vremenu izmeu dvaju utjelovljenja ili dvi ju inkarnacija. Pritom e jo jednom jasno doi do izraaja odnosi i osebujnosti tog svijeta.

IV. Duh u zemlji duhova nakon smrti

Kad je ljudski duh na svom p u t u izmeu dva utje lovljenja proao "svijetom dua", ulazi u "zemlju duhova" da bi u njoj prebivao sve dok ne dozrije za nov tjelesni ivot: Smisao ovog boravka u "zemlji duhova" mogue je razumjeti samo ako se zadaa ovjekova hodoaa kroz njegovo utjelovljenje umije tumaiti na ispravan nain. Dok je ovjek utjelovljen u fizikom tijelu, djeluje i radi u fizikom svijetu. U njemu djeluje i radi kao duhovno bie. to njegov d u h smisli i razvije, daje peat fizikim oblicima tjelesnih tvari i snaga. Kao glasnik duhovnog svijeta treba tjelesnom svijetu pripojiti duh. Samo time to se utjelovljuje moe djelovati u tjelesnom svijetu. Fiziko tijelo mora prihvatiti kao svoje orue kako bi tjelesnim mogao djelovati na tjelesno, a tjelesno moglo djelovati na njega. No ono to djeluje kroz tu ovjekovu fiziku tjelesnost jest duh. Od njega potjeu namjere i smjernice za djelovanje u fizikom svijetu. No dokle god duh djeluje u fizikom tijelu, ne moe ivjeti u svom istinskom liku. Moe prosijava ti samo kroz koprenu fizikog postojanja. ovjekov misaoni ivot, naime, uistinu pripada duhovnom svijetu; u fizikom je postojanju njegov istinski lik zastrt koprenom. Moe se takoer rei da je misaoni ivot fizikog ovjeka tek odsjaj, tek sjena istinskog duhovnog bia kome ovjekov misaoni ivot pripada. I tako na osnovi fizikog tijela, za vrijeme fizikog ivota ulazi njegov duh u uzajamno djelovanje sa zemaljskim tjelesnim svijetom. Iako se, sve dok ov jekov duh ide iz utjelovljenja u utjelovljenje, jedna od njegovih zadaa sastoji upravo u tome da djeluje na fiziki tjelesni svijet, on je ipak ne bi mogao

ispravno rijeiti kad bi ivio samo tjelesnim ivotom. Jer se namisli i ciljevi zemaljskih zadataka isto tako ne zadaju i dobivaju unutar zemaljskog utjelovljenja, kao to se ni nacrt neke kue ne izrauje na gradilitu gdje rade radnici. Kao to se ovaj nacrt izrauje u uredu arhitekta, tako se namisli i ciljevi zemaljskog r a d a stvaraju u "zemlji duhova". ovjekov d u h mora izmeu dva utjelovljenja uvijek iznova ivjeti u ovoj zemlji kako bi pomou onog to iz nje sobom donosi mogao pristupiti radu u fizikom ivotu. Kao to arhitekt na temelju estetskih i drugih propisa u svojoj radnoj sobi izrauje nacrt kue, a da pritom ne radi s opekom i bukom, tako arhitekt ljudske djelatnosti, d u h ili vie sebstvo mora izgraivati sposobnosti i ciljeve na temelju zakona duhovnog svijeta kako bi ih zatim prenio u zemaljski svijet. Samo ako se ljudski duh uvijek iznova zadrava u svom vlastitom svijetu, moi e pomou fiziko-tjelesnih sredstava u zemaljski svijet unijeti duh. Snage i svojstva fizikog svijeta ovjek upoznaje na fizikoj razini. Dok ovdje radi, skuplja iskustva o zahtjevima to ih fiziki svijet postavlja onome tko u njemu hoe raditi. Time to eli utjeloviti svoje misli i ideje ovdje ujedno upoznaje svojstva materije. Same misli i ideje ne moe isisati iz materije. I tako je zemaljski svijet istovremeno mjesto rada i uenja. to je ovjek nauio, pretvorit e se u "zemlji duhova" u ive sposobnosti duha. Da bi se ovo objasnilo, moe se nastaviti s gore navedenom usporedbom. Arhitekt izrauje nacrt neke kue. Prema nacrtu gradi se kua. Pri tome arhitekt dolazi do najrazliitijih iskus tava. Sva ta iskustva uveavaju njegove sposobnosti. U izradu sljedeeg nacrta ui e sva ta iskustva. Taj sljedei nacrt bit e u odnosu na prvi bogatiji

za sve to se iz prethodnog nauilo. To isto vrijedi za uzastopne ljudske ivote. U vremenu izmeu poje dinih utjelovljenja duh ivi u svom vlastitom svijetu. Potpuno se moe predati zahtjevima duhovnog ivota; osloboen fizike tjelesnosti svestrano se izgrauje unosei u to plodove, iskustva svojih ranijih ivota. Pogled mu je uvijek usmjeren na njegove zemaljske zadae. Ako je Zemlja mjesto njegova djelovanja, neprekidno je prati u njenom, njoj potrebnom raz voju. On radi na sebi kako bi prilikom svakog utje lovljenja u skladu sa stanjem Zemlje njoj uzmogao sluiti. Ovo je dakako samo openita slika ljudskih ivotnih tokova u njihovu uzastopnom slijedu. A zbilja nee nikada biti potpuno, nego samo djelomino u skladu s tom slikom. Okolnosti mogu dovesti do toga da sljedei ivot nekog ovjeka moe biti mnogo nesavreniji od prethodnog. No u n u t a r odreenih granica ovakve se nepravilnosti u slijedu uzastopnih ivota uglavnom ponovno ispravljaju. Oblikovanje duha u "zemlji duhova" dogaa se na temelju ovjekova uivljavanja u razliite regije ove zemlje. Njegov se vlastiti ivot u odgovaraju em redoslijedu stapa s ovim regijama; ovjek privre meno poprima njihova svojstva. One proimaju svojim biem njegovo bie kako bi ono njima osnaeno mo glo djelovati u zemaljskom ivotu. U prvoj regiji "zemlje duhova" ovjek je okruen duhovnim praslikama zemaljskih stvari. Za zemaljskog ivota upoznaje samo sjene ovih praslika, njih moe dokuiti svojim mislima. Ono to se na Zemlji samo misli, u ovoj se regiji doivljava. ovjek se kree meu mislima, a te su misli stvarna bia. to je za zemaljskog ivota opaao svojim osjetilima, to sada na njega djeluje svojim misaonim oblikom. Ali misao ne izgleda kao

sjena koja se skriva iza stvari, nego je iva stvaralaka zbilja. ovjek se nalazi u radionici misli u kojoj zemalj ske stvari zadobivaju svoje oblike. Jer se u "zemlji duha" sve nalazi u ivoj djelatnosti i pokretu. Ovdje je djelatan svijet misli, svijet ivih oblikotvornih, stvaralakih bia. Vidi se kako se uobliavaju doivljaji zemaljskog ivota. Kao to fiziko tijelo doivljava stvarnim osjetilni svijet, tako sada duh doivljava stvarnim duhovne oblikotvorne snage. Meu ovda njim biima-mislima postoji i misao vlastite fizike tjelesnosti. Ta se tjelesnost osjea kao neto daleko. Samo se duhovno bie osjea kao neto sebi pripadno. I onda kada se odloeno fiziko tijelo u sjeanju vie ne opaa kao neto fiziko nego kao bie-misao, dolazi na vidjelo njegova pripadnost vanjskom svijetu. Uimo ga promatrati u njegovoj pripadnosti vanjskom svijetu, smatramo ga jednim dijelom tog vanjskog svijeta. Prema tome, svoju tjelesnost vie ne odvajamo od ostalog vanjskog svijeta, kao neto vrlo srodno vlastitom sebstvu. U itavom se vanjskom svijetu, ukljuivi i vlastita tjelesna utjelovljenja, osjea jedin stvo. Vlastita se utjelovljenja ovdje stapaju u jedinstvo s ostalim svijetom. I tako se ovdje na praslike fiziko-tjelesne stvarnosti gleda kao na cjelinu kojoj i sam ovjek pripada. Stoga ovjek malo-pomalo promatra njem ui upoznavati svoju okolinu, svoje jedinstvo s njome. ovjek naui rei okolini: To to te ovdje okruuje bio si ti sam. A to je jedna od osnovnih misli indijske vedske mudrosti. "Mudrac" ve za vri jeme zemaljskog ivota usvaja ono to drugi doivljava nakon smrti. Usvaja, naime, misao da je on sam sro dan svim stvarima, misao: "To si ti." U zemaljskom ivotu to je ideal kome se misaoni ivot moe predati; u "zemlji duhova" to je neposredna injenica koja

nam na temelju duhovnog iskustva postaje sve jasnija. A ovjek u tom svijetu postaje sve svjesniji da njegovo pravo bie pripada svijetu duhova. On sebe vidi kao duha meu duhovima, sebe vidi pripadnikom praduhova. Osjetit e u samom sebi rije praduhova: "Ja sam p r a d u h . " (Vedska mudrost kae: "ja sam Brahman", to jest ja kao jedan njegov dio pripadam prabiu iz kojega potjeu sva bia.) Vidljivo je da se u "zemlji duhova" neposredno doivljava sve ono to je u zemaljskom ivotu bila sjenovita misao i emu sva mudrost tei. U zemaljskom ivotu moe se misliti samo zato to su misli u duhovnom bitku injenice. Tako, kao da ovjek za vrijeme svog duhovnog postojanja izvana ili s vieg gledita promatra prilike i injenice u kojima se nalazio za vrijeme zemaljskog ivota. To je, dakle, nain kojim ivi u najnioj regiji "zemlje duhova" s obzirom na zemaljske okolnosti koje su neposredno povezane s fizikom tjelesnom stvarnou. ovjek se na Zemlji rada u nekoj obi telji, u nekom narodu; ivi u nekoj odreenoj dravi. Sve ove okolnosti odreuju njegovo zemaljsko posto janje. Zbog okolnosti fizikog svijeta nalazi razne prijatelje. Bavi se razliitim poslovima. Sve to odreuje njegove zemaljske ivotne okolnosti. Sve mu prilazi u obliku ivog bia-misli u vremenu njegova ivota u prvoj regiji "zemlje duhova". On na neki nain sve to jo jednom proivljava. Ali to proivljava s djelatno-duhovnog gledita. Obiteljska ljubav koju je razvijao, prijateljstvo to ga je pruao, zadobivaju ivot i time jaaju njegove sposobnosti. U ljudskom duhu jaa ono to djeluje iz snage obiteljske i prija teljske ljubavi. U tom e pogledu kasnije stupiti u zemaljsko postojanje kao savreniji ovjek. U ovoj

najnioj regiji "zemlje duhova" na neki nain do zrijevaju plodovi svakidanjih zbivanja zemaljskog ivota. A onaj ovjekov dio koji se svojim interesima sasvim poistovjeuje s tim svakidanjim okolnostima, najveim e se dijelom duhovnog ivota izmeu dva utjelovljenja osjeati srodnim ovoj regiji. Ljude s kojima smo zajedno ivjeli u fizikom svijetu pono vno nalazimo u duhovnom svijetu. Jednako kao to od due otpada sve to joj je bilo svojstveno zbog veze s fizikim tijelom, tako se i veza koja je u fizi kom ivotu spajala duu s duom oslobaa uvjeta koji imaju znaenja i utjecaja samo u fizikom svijetu. No iza smrti u duhovnom svijetu nastavlja se sve ono to je dua znaila dui u fizikom ivotu. Prirodno je da rijei koje su primjerene fizikim okolnostima samo netono mogu prenijeti dogaaje duhovnog svijeta. Ako se ovo uzme u obzir, o n d a je ispravno rei: due koje su bile povezane u fizikom ivotu u duhovnom svijetu ponovno se nalaze kako bi na odgovarajui nain nastavile svoj suivot. Druga je regija ona u kojoj zajedniki ivot zemalj skog svijeta struji kao bie-misao, kao tekui ele ment "zemlje duhova". Kad se svijet promatra za vrijeme fizikog utjelovljenja, ivot izgleda kao da je vezan uz pojedinana iva bia. U "zemlji duhova" on je slobodan i poput krvi ivota svu je proima. Sve se ovdje nalazi u ivom jedinstvu. Za vrijeme zemaljskog ivota ovjek vidi samo odsjaj svega toga. A on dolazi do izraaja u svim oblicima ovjekova potovanja prema cjelini, prema jedinstvu i skladu svijeta. Od tog odsjaja potjee religiozni ivot ljudi. ovjek osvjetava da se obuhvatni smisao postojanja ne nalazi u prolaznosti i pojedinanosti. U prolaznosti vidi "usporedbu" i odraz neeg vjenog, vidi skladno

jedinstvo. U dubokom bogotovanju uzdie pogled prema tom jedinstvu posveujui mu religiozne obre de. U "zemlji duhova" ne pojavljuje se odsjaj, nego stvarno bie-misao. Ovdje se ovjek zaista moe sjediniti s onim jedinstvom to ga je na Zemlji tovao. U toj regiji dolaze na vidjelo plodovi religioznog ivota i sve ono to je s tim u vezi. Na temelju du hovnog iskustva ovjek dolazi do spoznaje da svoju pojedinanu sudbinu ne treba odvajati od zajednice kojoj pripada. Ovdje se stvara sposobnost da ovjek sebe spozna kao dio cjeline. Svi religiozni osjeaji, sve to je ve za ivota teilo za istim plemeni tim udoreem, moi e u velikom dijelu duhovnog meuvremena crpsti snagu iz ove regije. ovjek e se ponovno utjeloviti tako da e se u tom pravcu njegove sposobnosti uveati. Dok ovjek u prvoj regiji ivi s duama s kojima je u prethodnom fizikom ivotu bio povezan vezama fizikog svijeta, u drugoj se regiji nalazi u podru ju svih onih dua s kojima se u irem smislu zbog zajednikog tovanja i zajednikog uvjerenja osjeao kao jedno. Treba naglasiti da se duhovni doivljaji p r e t h o d n i h regija nastavljaju i u onima to slijede. I tako se ovjekovim ulaskom u drugu regiju i u one vie ne prekidaju obiteljske, prijateljske i druge veze. A regije "zemlje duhova" nisu razmaknu te poput pojedinih "odjela"; nego se meusobno proimaju i ovjek ne doivljava sebe u nekoj novoj regiji zato to je na bilo koji vanjski nain u nju "uao", nego zato to je razvio unutarnje sposobnosti da opaa to ranije nije opaao. Trea regija "zemlje duhova" sadri praslike duevnog svijeta. Sve to u ovom svijetu ivi, postoji ovdje kao ivo bie-misao. Ovdje se nalaze praslike

pouda, elja, osjeaja itd. Ali u svijetu duhova duevnost nije optereena sebinou. Isto kao to sav ivot u drugoj regiji ini jedinstvo, tako u ovoj treoj ine jedinstvo sve poude i elje, svi prohtjevi i sva odbojnost. Tue se udnje i elje ne razlikuju od vlastitih. Osjeti i osjeaji svih bia zajedniki su svijet koji sve ukljuuje i okruuje kao to vanjska atmosfera okruuje Zemlju. Ta je regija atmosfera "zemlje duhova". Ovdje e donijeti plodove sve ono to je ovjek za zemaljskog ivota sluei zajednitvu u nesebinoj predanosti uinio za svoje blinje. Jer tim je sluenjem, tom predanou ivio u odsjaju tree regije "zemlje duhova". Veliki dobroinitelji ljudskog roda, ljudi puni predanosti, oni koji uvelike slue zajednicama, svoje su sposobnosti razvili u ovoj regiji nakon to su u ranijim ivotima stekli pravo na posebnu bliskost s njome. Vidljivo je da se ove tri opisane regije "zemlje duhova" nalaze u odreenom odnosu prema niim svjetovima, prema fizikom i duevnom svijetu. Jer oni sadre praslike, iva bia-misli koja u ovim svjeto vima ulaze u tjelesno ili duevno postojanje. Tek je etvrta regija "ista zemlja duhova". Ali ni ona to nije u pravom smislu rijei. Od triju niih regija razlikuje se po tome to se u njoj nalaze praslike onih fizikih i duevnih odnosa to ih ovjek nalazi u fizikom i duevnom svijetu prije negoli sam u njih zae. Okolnosti svakidanjeg ivota nadovezuju se na stvari i bia to ih ovjek u svijetu nalazi; prolazne stvari ovog svijeta usmjeravaju njegov po gled prema njihovoj vjenoj praosnovi; a i sva ostala sustvorenja kojima se obraa njegova nesebina pa nja ne postoje zahvaljujui ovjeku. No zahvalju jui njemu u svijetu postoje postignua umjetnosti

i znanosti, tehnike i tako dalje, ukratko sve ono to je ovjek u obliku izvornih djela svoga duha unio u svijet. Bez njegova sudjelovanja u svijetu ne bi o tome postojao fiziki trag. Praslike za ova eminentno ljudska postignua nalaze se u etvrtoj regiji "zemlje duhova". U ovoj etvrtoj regiji dozri jevaju plodovi svega onog to je ovjek za zemalj skog ivota ostvario u smislu znanstvenih rezultata, umjetnikih ideja i oblika, postignua tehnike. Za vrijeme svog boravka u "zemlji duhova" iz ove regije crpe svoje poticaje umjetnici, uenjaci, veliki izu mitelji, ovdje jaaju svoj genij, kako bi prilikom novog utjelovljenja vie mogli pridonijeti razvoju ljudske kulture. Ne treba misliti da je etvrta regija "zemlje duhova" vana samo za izuzetno znaajne ljude. Ona je znaajna za sve ljude. Sve to ovjeka u fizi kom ivotu zaokuplja, a prelazi granice svakidanjeg ivota, svakidanjih elja i htijenja, svoj praizvor ima u ovoj regiji. Kad ovjek ne bi njome prolazio u vremenu izmeu smrti i novog roenja, u sljedeem ivotu ne bi imao interesa koji bi ga izdigli nad uski krug osobnog ivljenja k onome opeljudskom. Ve je reeno da se ni ovu regiju ne moe u pravom smislu nazvati istom "zemljom duhova". Tome je razlog to stanje u kome su ljudi napustili razvoj zemaljske kulture utjee na njihovo duhovno posto janje. U "zemlji duhova" mogu uivati samo one plodove kulture koje su postigli s obzirom na svoju darovitost i na stupanj razvoja naroda, zemlje itd. u kojima su bili roeni. U jo viim regijama "zemlje duhova" ljudski se duh oslobaa svih zemaljskih okova. On se uzdie u "istu zemlju duhova" u kojoj doivljava namisli i ciljeve to ih je sebi zemaljskim ivotom d u h

postavio. Sve to je u svijetu ve ostvareno tek je manje ili vie blijeda slika najuzvienijih ciljeva i namisli. Svaki kristal, svako stablo, svaka ivoti nja i sve to se ostvaruje na polju ljudskog rada i djelovanja tek je slika onoga to namjerava d u h . A ovjek se za vrijeme svog utjelovljenja moe samo nadovezati na ove nesavrene slike savrenih namisli i ciljeva. I tako on sam u n u t a r jednog utjelovljenja moe biti samo slika, odraz onoga to je s njime namislilo carstvo duha. to on kao duh u "zemlji duhova" zaista jest, dolazi stoga na vidjelo tek u vremenu izmeu dva utjelovljenja prilikom njegova uzlaska u petu regiju "zemlje duhova". to on ovdje jest, to je uistinu on sam. To je ono to prilikom razliitih utjelovljenja zadobiva vanjsku opstojnost. U toj se regiji ovjekovo istinsko sebstvo moe svestra no slobodno iivjeti. A to je sebstvo, dakle, ono koje se u svakom utjelovljenju uvijek iznova pojavljuje kao isto. To sebstvo donosi sposobnosti koje su se razvile u donjim regijama "zemlje duhova". Time prenosi plodove p r e t h o d n i h ivota u one sljedee. Ono je nosilac rezultata ranijih utjelovljenja. Sebstvo se, dakle, nalazi u carstvu namisli i ciljeva kad ivi u petoj regiji "zemlje duhova". Kao to arhitekt ui na nesavrenostima to su mu se desile i kao to u svoje nove planove unosi samo ono to je od nesavrenog umio preraditi u savreno, tako sebstvo u petoj regiji iz rezultata svojih prethod nih ivota uklanja ono to je u vezi s nesavrenostima donjih svjetova i oplouje namisli "zemlje duhova" s kojima sada ivi postignuima svojih ranijih ivota. Jasno je da e snaga koju se iz te regije moe crpsti ovisiti o tome je li sebstvo za vrijeme svoje utjelovljenosti postiglo one rezultate koji mogu biti

prihvaeni u svijetu namisli. Sebstvo koje je za vrijeme zemaljskog ivota djelatnim misaonim ivotom ili mudrom, djelatnom ljubavlju nastojalo ostvariti na misli duha u velikoj e mjeri stei pravo na tu regiju. to je potpuno bilo predano svakidanjici i to je ivjelo samo u prolaznosti nije posijalo sjemena koje bi moglo biti od znaenja za namisli vjenog r e d a svijeta. Samo ono malo to je nadilazilo svakidanje interese moe se poput ploda razvijati u ovim gornjim regijama "zemlje duhova". No ne treba misliti da ovdje prvenstveno dolazi u obzir ono to donosi "zemaljsku slavu" ili neto slino. Bitno je, naprotiv, u najuem ivotnom krugu doi do svijesti da svaka pojedinost ima znaenja za vjeni tijek razvoja ivota. Treba se zbliiti s milju da ovjek u ovoj regiji mora prosuivati drugaije negoli u fizikom ivotu. Ako je, na primjer, malo toga stekao to je s r o d n o petoj regiji, razvit e se u njemu poriv za takvim fizikim ivotom da u njegovoj sudbini (karmi) doe do izraaja odgovarajua posljedica tog pomanjkanja. Ono to u sljedeem ivotu gledamo sa stajalita tog ivota izgleda kao teka sudbina i to moda izaziva veliko jadikovanje to u ovoj regiji "zemlje duhova" ovjek smatra neim neophodno potrebnim. Budui da u petoj regiji ovjek ivi u svom sebstvu, ujedno je izuzet od svega to ga je za vrijeme utjelovljenosti okruivalo u niim svjetovima. On je to to je uvijek bio i to e uvijek biti tijekom svojih utjelovljenja. ivi u vladavini namisli koje postoje za ova utjelovljenja te ih ugrauje u vlastito sebstvo. Gleda na vlastitu prolost i osjea da e sve to je u njoj doivio biti prihvaeno u namisli to ih u budunosti mora ostvariti. Poput bljeska javlja se svojevrsno sjeanje na ranije ivote i proroki

uvid u one budue, Vidljivo je da ono to se u ovom tekstu naziva "duh-sm" ivi u toj regiji ako je razvijeno na primjeren nain. Razvija se i priprema kako bi se u novom utjelovljenju mogle izvravati duhovne namisli u zemaljskoj stvarnosti. Kad se "duh-sm" za vrijeme itavog niza borava ka u "zemlji duhova" toliko razvio da se u toj zemlji moe p o t p u n o slobodno kretati, tada e sve vie u njoj traiti svoju pravu domovinu. ivot u d u h u postaje mu tako blizak kao to je zemaljskom ovjeku blizak ivot u fizikoj stvarnosti. Od sada su mu mjerodavna gledita svijeta duhova i on ih manje ili vie svjesno ili nesvjesno usvaja za sljedee zemalj ske ivote. Sebstvo se moe osjeati lanom boanskog ureenja svijeta. Ogranienja i zakoni zemaljskog ivota ne dotiu njegovo najunutarnjije bie. Snage za sve to ini pritjeu mu iz duhovnog svijeta. A duhovni je svijet jedinstvo. Tko u njemu ivi zna kako je vjenost radila na prolosti i moe sa stajalita vjenosti odreivati smjer za budunost. Pogled na prolost proiruje se do savrenstva. ovjek koji je postigao taj stupanj sam sebi postavlja ciljeve koje e ostvariti u jednom od sljedeih utjelovljenja. Iz "svijeta duhova" utjee na svoju budunost kako bi ona protjecala u smislu istine i duha. U razdoblju izmeu dva utjelovljenja ovjek se nalazi u nazonosti svih onih uzvienih bia p r e d ijim se pogledom prostire boanska mudrost jer se za ivota uzdigao do stupnja na kome je moe razumjeti. U estoj regiji "zemlje duhova" ovjek e svu svoju djelatnost usmje riti tako da bude najprimjerenija istinskom biu svije ta. Jer on ne moe traiti to njemu odgovara, nego jedino ono to se treba dogoditi s obzirom na ispravni tijek reda svijeta. Sedma regija "zemlje duhova" vodi

do granice "triju svjetova". ovjek ovdje stoji pred "ivotnim jezgrama" koje su iz viih svjetova premje tene u tri opisana kako bi ovdje izvravale svoju zadau. Kad ovjek prispije na granicu triju svjetova, spoznaje sebe u svojoj vlastitoj ivotnoj jezgri. Iz toga slijedi da zagonetke tih triju svjetova moraju za njega biti rijeene. On sagledava, dakle, itav ivot tih svjetova. U fizikom ivotu, u obinim ivot nim uvjetima ne dolaze do svijesti one sposobnosti due koje joj omoguuju ovdje opisane doivljaje u duhovnom svijetu. One u svojim nesvjesnim dubina ma rade na tjelesnim organima koji izgrauju svijest o fizikom svijetu. Upravo je to razlog zato za ovaj svijet ostaju nezamjetljive. Ni oko ne vidi sebe zato to su u njemu djelatne snage koje ine vidljivima druge stvari. Ako se eli prosuditi u kojoj mjeri jedan ljudski ivot izmeu roenja i smrti moe biti rezultat prethodnih zemaljskih ivota, onda treba imati na umu da jedno gledite koje se nalazi u n u t a r tog istog ivota ne daje mogunost takvog prosuivanja. S takvog bi gledita jedan ovako oblikovan zemaljski ivot mogao, na primjer, izgledati mukotrpan i nesavr en, a promatran s gledita koje se nalazi izvan njega samog pokazao bi se postignuem ranijih ivota. Stupanjem na put spoznaje u onom smislu koji e biti opisan u jednom od sljedeih poglavlja, dua se odvaja od uvjeta tjelesnog ivota. Stoga moe izmeu smrti i novog roenja u slikama opaati svoje doivljaje. Takvo opaanje daje mogunost da se zbivanja u "zemlji duhova" prikau na nain kako su ovdje skicirana. Ovaj se opis moe ispravno shvatiti samo ako se ne izgubi iz vida da se cjelokupno sta nje due u fizikom tijelu razlikuje od stanja istog duhovnog doivljavanja.

V. Fiziki svijet i njegova povezanost sa zemljom dua i duhova

Tvorevine svijeta dua i zemlje duhova ne mogu biti predmetom vanjskoga osjetilnog opaanja. Uz ova dva opisana t r e b a kao trei dodati svijet p r e d m e t a osjetilnog opaanja. I za svog tjelesnog postojanja ovjek istovremeno ivi u ova tri svijeta. Opaa stvari osjetilnog svijeta i na njih djeluje. Tvorevine svijeta dua djeluju na njega svojim snagama simpatije i antipatije, a njegova vlastita dua svojim naklonostima i odbojnostima, svojim eljama i udnjama izaziva talasanje u svijetu dua. No duhovno se bie stvari ogledava u njegovu svijetu misli; on sam kao misaono duhovno bie graanin je svijeta duhova i drug je svemu onome to ivi u tom podruju svijeta. Iz ovog se vidi kako je osjetilni svijet samo jedan dio onoga ime je ovjek okruen. Ovaj se dio donekle samostalno istie u openitoj ovjekovoj okolini zato to ga mogu opaati osjetila koja ne uzimaju u obzir duevnost i duhovnost kao ni njihovu pripadnost tome svijetu. Kao to je komad leda koji pliva na vodi istovjetna tvar s okolnom vodom, ali se zbog odreenih svojstava od nje razlikuje, tako su osjetilne stvari istovjetna tvar s okolnim svijetom dua i duhova, ali se od njega razlikuju zbog odreenih svojstava koja ih ine osjetilno vidljivima. Osjtilne su stvari donekle slikovito reeno zgusnute duhovne i duevne tvorevine koje zbog te gustoe postaju zamjet ljive osjetilima. Kao to je led samo jedan oblik postoja nja vode, tako su osjetilne stvari samo oblik postojanja duevnih i duhovnih bia. Ako se ovo shvati, postaje takoer jasno da kao to voda prelazi u led, tako svijet duha moe prijei u svijet due, a ovaj u osjetilni svijet.

Gledano s takvog stajalita postaje jasno zato ovjek moe razmiljati o osjetilnim stvarima. Jer postoji jedno pitanje to bi ga sebi trebao postaviti svatko tko misli: U kojem se odnosu nalaze ovjekova misao o kamenu i sam taj kamen? To se pitanje jav lja u punoj jasnoi pred duhovnim okom ljudi koji naroito duboko sagledavaju vanjsku prirodu. Oni osjeaju podudarnost ovjekova svijeta misli s graom i ureenjem prirode. Veliki astronom Keppler lijepo govori o tom skladu: "Istina je da u svijetu stoji zapisan boji zov koji poziva ljude da ue astronomiju. Nije, dodue, ispisan rijeima i slogovima, ali dolazi do izraaja u povezanosti ovjekovih osjeta i pojmova s nebeskim tijelima i stanjima." Samo zato to stvari osjetilnog svijeta nisu nita drugo doli zgusnu ta duhovna bia, ovjek koji se svojim mislima k njima uzdie moe svojim miljenjem razumjeti stvari. Osjetilne stvari potjeu iz svijeta duhova i samo su drugaiji oblik duhovnih bia; i kad ovjek o stvarima razmilja, njegova se n u t r i n a odvraa od osjetilnog oblika i usmjerava duhovnim praslikama tih stvari. Mislima razumjeti neku stvar jest proces koji se moe usporediti s onim kad se neko kruto tijelo pomou vatre prevede u tekue kako bi ga zatim kemiar mogao prouavati u tekuem stanju. U razliitim regijama zemlje duhova pokazuju se (usporedi sa str. 99. i dalje) duhovne praslike osjetilnog svijeta. U petoj, estoj i sedmoj regiji te praslike jo postoje kao ivi zameci, u etiri donje regije poprimaju oblik duhovnih tvorevina. Kad ljud ski duh eli miljenjem razumjeti osjetilne stvari, opaa tek sjene tih duhovnih tvorevina. Kako su se ove tvorevine zgusnule do osjetilnog svijeta, pita nje je to si ga postavlja onaj tko tei duhovnom

razumijevanju svoje okoline. Za ovjekovo se osjetilno promatranje ova okolina ponajprije dijeli na etiri meusobno jasno razdvojena stupnja: mineralni, bilj ni, ivotinjski i ljudski. Mineralno se carstvo opaa osjetilima, a poima miljenjem. Prilikom razmiljanja o nekom mineralnom tijelu radi se o neem dvojakom: o osjetilnoj stvari i o misli. S tim u skladu t r e b a si predoiti da je ova osjetilna stvar zgusnuto bie-misao. Jedno mineralno bie djeluje na drugo na izvanjski nain. Ono se s njime sudara, pokree ga, zagrijava ga, osvjetljava, rastvara ga itd. Ovaj izvanjski nain djelovanja moe se izraziti mislima. ovjek razmilja o t o m e kako mineralne stvari izvanjski jedna na drugu zakonito djeluju. Time se njegove pojedinane misli proiruju do misaone slike cjelo kupnog mineralnog svijeta. A ta je misaona slika odsjaj praslike cjelokupna mineralnog osjetilnog svije ta. On se u duhovnom svijetu nalazi kao jedna cjelina. U biljnom carstvu vanjskome djelovanju pridolazi jo i pojava rasta i razmnoavanja. Biljka raste, posta je vea i iz sebe stvara sebi istovjetna bia. Onome to ovjek susree u mineralnom carstvu pridolazi jo i ivot. Ve i sam osvrt na ovu injenicu unosi svjetlo i vodi uvidu. Biljka ima u sebi snagu kojom samoj sebi zadaje ivi oblik, ima snagu da taj oblik proizvede i u drugim istovjetnim biima. A u sredini izmeu bezoblinih mineralnih tvari to nam se pojav ljuju u vidu plinova, tekuina itd. te ivih oblika biljnog svijeta, stoje oblici kristala. U kristalima treba vidjeti prijelaz iz bezoblinog mineralnog svijeta u ivu oblikotvornu sposobnost biljnog carstva. U ovom vanjskom osjetilnom dogaanju u oba carstva, mineralnom i biljnom treba vidjeti osjetilno zgunjavanje isto duhovnog procesa koji se

odvija kad duhovne klice triju gornjih regija zemlje duhova u donjim regijama poprimaju duhovna oblija. U duhovnom svijetu procesu kristalizacije odgovara kao njegova praslika prijelaz bezoblinog duhovnog zametka u oblikotvornu tvorevinu. Zgusne li se ovaj prijelaz tako da ga osjetila mogu zapaziti, t a d a se on u osjetilnom svijetu javlja kao mineralni kristalizacijski proces. No i u biljnom je ivotu p r i s u t n a oblikovana duhovna klica, samo to je ovdje obli kovanom biu ostala sauvana iva sposobnost obliko vanja. Kod kristala duhovna je klica prilikom njegova oblikovanja izgubila sposobnost daljnjeg oblikovanja. Iivjela se u obliku to ga je proizvela. Biljka ima oblik, a k tome i sposobnost oblikovanja. Svojstvo duhovnih klica u gornjim regijama zemlje duhova ostalo je sauvano biljnom ivotu. Biljka je, dakle, oblik kao kristal, a k tome jo i oblikotvorna snaga. Osim lika to su ga bia poprimila u obliku biljke, na njemu radi jo drugi oblik koji nosi peat duhovnih bia iz gornjih regija. Na biljci se, meutim, osjetilno moe opaati samo ono to se iivljuje u gotovu obliku. Oblikotvorna bia koja taj oblik obdaruju ivotnou u biljnom su carstvu prisutna na osjetilno-nezamjetljiv nain. Osjetilno oko vidi mali ljiljan, a nakon nekog vremena vidi kako je ljiljan postao vei. Ovo oko ne vidi oblikotvornu snagu koja je mali ljiljan izgradila u veliki. Ovo bie oblikotvorne snage u biljnom je svijetu osjetilno nevidjiv dio. Duhovne su se klice spustile stepenicu nie kako bi djelovale u svijetu oblika. U duhovnoj se znano sti moe govoriti o elementarnim carstvima. Ako praoblike koji jo nemaju oblik oznaimo kao prvo elementarno carstvo, onda su osjetilno nevidljiva bia-snage koja djeluju kao majstori pripadnici drugog

elementarnog carstva. U ivotinjskom svijetu uz sposobnost rasta i razmnoavanja dolaze jo osjet i nagon. To su oitovanja duevnog svijeta. Bie njima obdareno pripada tom svijetu, od njega prima utiske i utjee na njega. Svaki osjet, svaki nagon koji nasta je u nekom ivotinjskom biu proizlazi iz dubina ivotinjske due. Oblik je trajniji od osjeta i nagona. Moe se rei da kao to se promjenjivi biljni oblik odnosi prema krutom obliku kristala, tako se osjetni ivot odnosi prema trajnom ivom obliku. Biljka se u neku ruku sva predaje oblikotvornoj snazi raz vijajui za svog ivota uvijek nove oblike. Prvo zamee korijenje, zatim lie, zatim cvjetove itd. ivotinja zavrava s jednim u sebi zaokruenim oblikom razvija jui u njemu vrlo promjenjiv osjetni i nagonski ivot. A taj ivot ima svoju opstojnost u duevnom svijetu. Kao to je biljka ono to raste i to se razmnoava, tako je ivotinja ono to osjea i to razvija svoje nagone, koji su za ivotinju ono bezoblino to se razvija u uvijek novim oblicima. Konano, svoja praslikovna zbivanja imaju u najviim regijama zemlje duhova, ali su djelatni u duevnom svijetu. Tako u ivotinjskom svijetu postoje uz bia-snage koja kao osjetilno-nevidljiva upravljaju rastom i razmno avanjem i druga bia koja su u duevnom svijetu sila jo stupanj nie. U ivotinjskom su carstvu kao majstori koji uzrokuju osjete i nagone, bezoblina bia koja se zaodijevaju duevnim ovojima. Ta su bia oni pravi graditelji ivotinjskih oblika. Podruje kome pripadaju u duhovnoj se znanosti moe oznaiti kao tree elementarno carstvo. Uz sposobnosti koje su navedene za biljke i ivotinje, ovjek je obda ren sposobnou da osjete prerauje u predodbe i misli i da svoje nagone ureduje miljenjem. Misao

koja se kod biljke javlja kao oblik, kod ivotinje kao duevna snaga, u ovjeku se javlja kao misao sama u svom vlastitom liku. ivotinja je dua; ovjek je duh. Duhovno je bie silo jo jednu stepenicu nie. Kod ivotinja izgrauje duu. Kod ovjeka je uvrlo u samu tvar. Duh je prisutan unutar ovjekova osjetilnog tijela. A budui da se pojavljuje u osjetilnom ruhu, moe se pojaviti samo kao onaj blijedi odsjaj to ga predstavlja misao o duhovnom biu. Pojavlji vanje duha u ovjeku ovisi o uvjetima fizike organi zacije mozga. Ali je duh zato postao unutarnje ovjekovo bie. Misao je forma to ga bezoblina duhovnost poprima u ovjeku, kao to u biljci po prima oblik, a u ivotinji duu. Time ovjek n e m a izvan sebe elementarno carstvo koje bi ga izgraivalo utoliko to je on misaono bie. Njegovo elementarno carstvo radi u njegovu osjetilnom tijelu. Samo utoliko to je ovjek bie koje ima oblik i osjete, na njemu r a d e istovrsna elementarna bia kao kod biljaka i ivotinja. Meutim, misaoni organizam kod ovjeka p o t p u n o izgrauje nutrina njegova fizikog tijela. U ovjekovu duhovnom organizmu, u njegovu do savrenstva izgraenom ivanom sistemu, u mozgu, oituje se na osjetilno vidljiv nain ono to kao neosjetilno bie-snaga radi u biljkama i ivotinjama. Na temelju toga kod ivotinja se razvija osjeaj same sebe, a kod ovjeka svijest o sebi. U ivotinji se d u h osjea kao dua; jo se ne osvjetava kao duh. U ovjeku duh sebe spoznaje duhom iako to postie fizikim putem milju. U tom se smislu trostruki svijet dijeli na sljedei nain: 1. carstvo praslikovnih bezoblinih bia (prvo elementarno carstvo); 2. car stvo oblikotvornih bia (drugo elementarno carstvo); 3. carstvo duevnih bia (tree elementarno carstvo);

4. carstvo stvorenih oblika (kristalna oblija); 5. carstvo koje prilikom oblikovanja postaje osjetilno zamjetljivo, ali u kojem djeluju oblikotvorna bia (biljno carstvo); 6. carstvo koje u oblicima postaje osjetilno vidljivim, ali u kome jo osim toga dje luju oblikotvorna bia to se duevno iivljavaju (ivotinjsko carstvo); 7. carstvo u kojemu su oblici osjetilno vidljivi, ali u kome jo osim toga djeluju oblikotvorna bia to se duevno iivljavaju i u kome se sam duh u obliku misli izgrauje unutar osjetilnog svijeta (ljudsko carstvo). Iz ovog se vidi kako su osnovni sastavni dijelovi ovjeka koji ivi u tijelu u meusobnoj vezi s du hovnim svijetom. Fiziko tijelo, etersko tijelo, duevno tijelo koje osjea te duu razuma treba sagledavati kao praslike to su se zgusnule u osjetilnom svijetu. ovjekovo fiziko tijelo nastaje time to se ovjekova praslika zgunjava do osjetilne pojavnosti. Stoga se i ovo fiziko tijelo i moe nazvati jednim, do oiglednosti zgusnutim biem prvog elementarnog carstva. Etersko tijelo nastaje time to ovako nastali lik ostaje pokretljiv zahvaljujui biu koje svoju djelatnost protee u osjetilno carstvo, a da ono samo ne postaje osjetilno vidljivo. Da bi se ovo bie potpuno ocrtalo, treba rei da mu je porijeklo u najviim regijama zemlje duhova, a da se zatim u drugoj regiji uobliava u prasliku ivota. Kao takva praslika ivota ono djelu je u osjetilnom svijetu. Na slian nain bie koje izgrauje duevno tijelo ima porijeklo u najviim podrujima zemlje duhova, u njegovoj treoj regiji uobliava se u prasliku duevnog svijeta i kao takvo djeluje u osjetilnom svijetu. A dua razuma nastaje time to se praslika ovjeka kao misaonog bia u etvrtoj regiji zemlje duhova uobliava u misao i

kao takva neposredno djeluje u osjetilnom svijetu u liku misaonog ljudskog bia. Ovako ovjek stoji unutar osjetilnog svijeta; ovako radi duh na njego vu fizikom tijelu, na njegovu eterskom tijelu i na njegovu duevnom tijelu. Tako se ovaj duh pojavljuje u dui razuma. Na tri nia ovjekova dijela rade, dakle, praslike u obliku bia koja mu na o d r e e n nain vanjski stoje suelice; u dui razuma ovjek sam postaje (svjesnim) radnikom na samome sebi. A bia koja rade na njegovu fizikom tijelu ista su ona koja stvaraju mineralnu prirodu. Na njego vu eterskom tijelu rade bia biljnog carstva, a na duevnom tijelu bia ivotinjskog carstva. Ona u tim carstvima ive osjetilno nezamjetljivo, ali u njima razvijaju svoju djelatnost. Tako meusobno surauju razliiti svjetovi. Svi jet u kome ivi ovjek izraz je te suradnje. * Ako se ovako shvati osjetilni svijet, tada se razvija i razumijevanje za bia drugaija od onih koja ive u etiri navedena carstva. Primjer za ovakva bia jest ono to se naziva duhom naroda (nacionalnim duhom). On se ne pojavljuje neposredno na osjetilan nain. Dolazi do izraaja u osjeajima, sklonostima itd., zajednikima pojedinom narodu. Njegovo se bie ne utjelovljuje osjetilno nego kao to ovjek svoje tijelo izgrauje do osjetilne vidljivosti, tako ono gradi svoje od tvari duevnog svijeta. Duevno tijelo duha n a r o d a jest poput oblaka u kome ive dijelovi pojedinog naroda, njegovo se djelovanje po javljuje u duama dotinih ljudi, ali ne potjee iz

samih tih dua. Tko si duh n a r o d a ne predoava ovako ima o njemu tek blijedu predodbu bez bitnosti i ivota, praznu apstrakciju. A neto se slino moe rei i o duhu vremena. Time se duhovni pogled proiruje na raznovrsna nia i via bia koja ive u ovjekovoj okolini, a on ih osjetilno ne zamjeuje. No ljudi koji duhovno opaaju vide takva bia i mogu ih opisati. U bia nie vrste ubraja se sve to vidioci duhovnog svijeta opisuju kao salamandere, silfe, undine i gnome. Nije potrebno rei da ovakvi opisi ne predstavljaju preslike stvarnosti. Kad bi oni to bili, svijet koji podrazumijevaju ne bi bio duhovni nego grubo-osjetilni. Oni su zorno predoena duhovna stvarnost koja se moe prikazati samo usporedbama. Razumljivo je da e netko tko priznaje samo osjetilno promatranje, ovakva bia smatrati izrodom razuz dane mate i praznovjerja. Za osjetilne su oi dakako nevidljiva jer nemaju osjetilno tijelo. Praznovjerje nije u tome to se ta bia smatraju stvarnima, nego u uvjerenju da se ona osjetilno pojavljuju. Ovakva bia sudjeluju u izgradnji svijeta, a do susreta s njima dolazi se im ovjek stupi u vie, tjelesnim osjetilima nedostupne svjetove. Praznovjerni nisu oni koji u ovakvim prikazima vide slike duhovnih stvarnosti nego oni koji vjeruju u osjetilno postojanje tih slika. Praznovjerni su, meutim, i oni koji odbijaju d u h jer smatraju da moraju odbaciti osjetilnu sliku. Postoje i takva bia koja ne silaze do u duev ni svijet, a ovoj im je satkan samo od tvari zemlje duhova. ovjek ih opaa, postaje im drug kad za njih otvori duhovno oko i duhovno uho. Tim otva ranjem postaje razumljivo mnogo toga to je ranije razumijevanju bilo sasvim nedostupno. ovjekova se okolina rasvjetljava; on vidi uzroke posljedica

koje se odigravaju u osjetilnom svijetu. Shvaa ono to bi bez duhovnog oka ili potpuno poricao ili spram ega bi se morao zadovoljiti izrijekom: "Na nebu i na zemlji postoji vie stvari nego to vaa kolska mudrost moe i sanjati." Ljudi istananijeg duhovnog osjeaja postaju nemirni kad oko sebe osjete ili naslute drugaiji svijet od osjetilnog, u n u t a r kojega moraju tapkati kao slijepi meu vidljivim stvarima. Samo jasna spoznaja o tim viim podrujima ivota te ra zumijevanje onoga to se u njima zbiva moe ovjeka zaista uvrstiti i dati mu istinsko odreenje. Uvidom u ono to je osjetilima skriveno ovjek proiruje svoje bie tako da svoj ivot prije tog proirenja osjea kao "sanjanje o svijetu".

VI. O oblicima misli i ljudskoj auri

Reeno je da su tvorevine jednog od triju svjetova za ovjeka stvarnost samo ako ima sposobnosti ili organe za njihovo opaanje. Odreena zbivanja u prostoru ovjek moe opaati kao svjetlosne pojave samo ako ima dobro graeno oko. Koliko se stvarnost otkriva pojedinom biu ovisi o njegovoj primljivosti. ovjek, prema tome, nikada ne smije rei: Stvarnost je samo ono to on moe opaati. Mnogo toga moe biti stvarno, a on to ne opaa jer mu nedostaju organi. Svijet dua i zemlja duhova isto su tako stvarni, u nekom viem smislu ak stvarniji negoli osjetilni svijet. Ni jedno osjetilno oko ne moe, dodue, vidjeti osjeaje i predodbe; ali oni su stvarni. Kao to ovjek pomou svojih vanjskih osjetila ima opaaj tjelesnog svijeta, tako e svojim duhovnim organima opaati osjeaje, nagone, instinkte, misli itd. Isto kao to

se npr. p u t e m osjetilnog oka zbivanja u prostoru vide u obliku boja, tako pomou unutarnjih osjetila navedene duevne i duhovne pojave postaju opaaji koji odgovaraju osjetilnim pojavama boja./Smisao reenog moe potpuno razumjeti, dodue, samo onaj tko je iao putem spoznaje to e biti opisan u sljedeem poglavlju, i na taj nain razvio svoja unu tarnja osjetila. Takvom e ovjeku postati nadosjetilno vidljive duevne pojave okolnog duevnog svijeta kao i duhovne pojave duhovnog podruja. Osjeaji to ih doivljava u drugim biima zrae mu u sus ret poput svjetlosnih pojava; misli kojima poklanja svoju panju preplavljuju duhovni prostor. Neija misao koja se odnosi na drugog ovjeka nije za njega nevidljivo, nego vidljivo zbivanje. Sadraj neke misli ivi kao takav samo u dui ovjeka koji misli; on, meutim, u duhovnom svijetu izaziva posljedice. One su za duhovno oko vidljivo zbivanje. Misao, kao neto zaista realno, struji od jednog ljudskog bia prema drugom. Nain kojim jedna misao djeluje na nekog drugog u duhovnom se svijetu doivljava kao neto vidljivo. Tako je onome ija su duhovna osjetila otvorena, fiziki vidljiv ovjek tek jedan dio njegove cjeline. Taj fiziki ovjek postaje sreditem duhovnih i duevnih strujanja. Tek se moe natuknuti o bogatoj raznolikosti svijeta koji se ovdje otvara pred vidiocem. Ljudska misao koja inae ivi samo u misaonom razumijevanju sugovornika javlja se npr. kao duhovno zamjetljiva boja. Ta boja odgovara obiljeju misli. Misao koja nastaje iz nekog ovje kova osjetilnog nagona drugaije je obojena negoli ona koja je nastala u slubi iste spoznaje, pleme nite ljepote ili vjenog dobra. Misli koje proistjeu iz osjetilnog ivota protkivaju svijet dua crvenim

nijansama.* U lijepoj svijetloutoj boji pojavljuje se misao kojom se mislilac uzdie vioj spoznaji. Misao potekla iz predane ljubavi sjaji krasnom ruiasto-crvenom bojom. A kao to dolazi do izraaja sadraj neke misli, tako dolazi do izraaja u nadosjetilnom obliku i njena vea ili manja odreenost. Precizna misao pojavljuje se u obliku odreenih obri sa; zbrkana se predodba javlja u nejasnu maglo vitu obliku. Tako se ovjekovo duevno i duhovno bie javlja kao nadosjetilni dio itava njegova bia. Duhovnom oku "vidljivi uinci" boja koje sjaje oko djelatnog ovjeka obavijajui ga poput oblaka (jajolika oblika), ljudska su aura. Kod razliitih je ljudi veliina ove aure razliita. No mogue je otprilike zamisliti da itav ovjek izgleda dva puta dui i etiri puta iri nego fiziki ovjek. Aurom struje najrazliitije nijanse boja. To je strujanje vjerna slika ovjekova unutarnjeg ivota. Promjenjive kao taj ivot jesu i pojedine nijanse boja. No stanovita trajna svojstva: nadarenost, navike, karakterne osobine izraavaju se i trajnim nijansama osnovnih boja. Kod ljudi koji su zasada daleko od "puta spozna je" koji e biti opisan u jednom od kasnijih poglavlja, moe doi do nesporazuma s obzirom na bit onog to je ovdje opisano kao "aura". Moglo bi se pomisliti da ono to je ovdje prikazano kao "boja" pred duom stoji tako kao fizika boja pred okom. No takva "du evna boja" ne bi bila nita drugo doli halucinacija. _____________________________________________ * Ovdje navedena razmatranja, dakako, izloena su najveim nesporazumuma. Stoga e se na kraju ovog novog izdanja u vezi s njima pojaviti jo jedan kratak osvrt.

S "halucinacijskim" utiscima duhovna znanost nema ni najmanje veze. U svakom sluaju, njih ovaj prikaz ne uzima u obzir. Do ispravne se predodbe dolazi ako se na umu ima sljedee. U fizikoj boji dua ne doivljava samo osjetilni utisak nego ima i duevni doivljaj. Duevni je doivljaj drugaiji kad dua putem oka opaa utu, a drugaiji kad opaa plavu povrinu. Ovaj se doivljaj moe nazvati "ivljenje u utom" ili "ivljenje u plavom". Dua koja je stupila na put spoznaje s obzirom na aktivne duevne doiv ljaje drugih bia ima jednako "doivljavanje u utom"; s obzirom na duevni ugoaj p u n predanosti ima "doivljavanje u plavom". Nije bitno da "vidjelac" u predodbi neke druge due vidi tako "plavo" kao u fizikom svijetu, nego da ima doivljaj koji mu daje pravo da predodbu nazove "plavo" kao to fiziki ovjek naziva "plavom" npr. neku zavjesu. A nadalje je bitno da je vidjelac svjestan kako je to bestjelesni doivljaj, tako da moe govoriti o vrijed nosti i znaenju duevnog ivota u svijetu koji se ne opaa posredovanjem ljudskog tijela. Pa iako se smisao ovog opisa svakako mora uzeti u obzir, za "vidioca" je ipak samo po sebi razumljivo da govori o "plavom", "utom", "zelenom" itd. u "auri". Aura je s obzirom na razliitost udi i temperamenata pojedinih ljudi vrlo razliita; razliita je i s obzirom na stupanj duhovnog razvoja. Sasvim drugaiju auru ima ovjek koji se potpuno predaje svojim ivotinjskim nagonima negoli onaj koji vie ivi u mislima. Bitno se razlikuje aura jedne reli giozno usmjerene naravi od one koja se iscrpljuje u trivijalnim dnevnim doivljajima. A uz to u auri dolaze do izraaja i sva promjenjiva raspoloenja, sve sklonosti, radosti i boli.

Treba meusobno usporeivati aure raznovrsnih duevnih doivljaja kako bi se nauilo razumijevati znaenje tonova boja. Prvo treba uzeti duevne doiv ljaje koji su snano proeti afektima. Oni se mogu podijeliti na dvije vrste na takve gdje je dua u afekte natjerana prvenstveno ivotinjskom prirodom i takve koji poprimaju profinjeni oblik te na koje se snano moe utjecati razmiljanjem. Kod prve vrste doivljaja na odreenim mjestima aurom struje preteno smei i crvenkasto-uti mlazovi boja svih nijansi. Kod ljudi s profinjenijim afektima pojavljuju se na istim mjestima svjetliji tonovi crveno-ute i zelene boje. Kod rastue inteligencije zeleni tonovi postaju sve ei. Vrlo pa metni ljudi koji su, meutim, sasvim predani zadovo ljavanju svojih ivotinjskih nagona u svojoj auri imaju mnogo zelenog. No ova e zelena uvijek imati jau ili slabiju primjesu smee i crveno-smee boje. Kod neinte ligentnih ljudi velik je dio aure preplavljen smeecrvenim ili ak kao krv crvenim strujanjima. Bitno drugaija negoli u stanjima afekta jest aura mirna, odmjerena, misaona duevnog ugoaja. Smei i crvenkasti tonovi se gube, a pojavljuju se razliite zelene nijanse. Kod napregnuta miljenja aura ima blagotvoran zelen osnovni ton. Tako izgleda ju osobito one naravi o kojima se moe rei da se znaju snai u svim ivotnim situacijama. Plavi se tonovi javljaju kod duevnih ugoaja punih predanosti. to vie ovjek svoje sebstvo stavlja u slubu neke stvari, plave su nijanse tim naglaenije i u tom se pogledu susreu dvije sasvim razliite vrste ljudi. Ima takvih priroda koje nisu navikle razvijati svoju snagu miljenja, pasivne due koje takorei nita ne unose u struju svjetozbivanja doli svoje "dobre naravi". Njihova aura svjetluca lijepom plavom bojom.

Takva je aura i mnogih predanih religioznih priroda. Samilosne due i due koje se u jednom ivotu rado iivljuju u dobroinstvu imaju slinu auru. Ako su takvi ljudi uz to inteligentni, u auri se izmjenjuju zelena i plava strujanja ili samo plava boja poprima zelene nijanse. Osobitost takvih dua, za razliku od onih pasivnih, jest njihova plava boja koja se iz nutrine natapa svijetlim tonovima. Pronalazake prirode koje imaju plodonosne misli imaju auru koja izgleda kao da iz jedne unutranje toke zrae svijetli tonovi boja. To se poglavito dogaa kod osoba koje nazivamo "mud rima" te kod onih koje su ispunjene plodonosnim ideja ma. Sve to ukazuje na duhovnu aktivnost ima oblik zraka koje zrae iznutra prema van; sve to, meutim, potjee iz animalnog ivota ima oblik nepravilnih oblaka koji struje aurom. Ovisno o tome hoe li predodba proizala iz aktivnosti due sluiti vlastitim ivotinjskim nagonima ili idealnim zbiljskim interesima, odgovarajua e aura poprimiti razliita obojenja. Domiljata glava koja sve svoje misli upotrebljava za zadovoljenje svojih osjetilnih strasti, pokazuje tamnoplavo-crvene nijanse; nasuprot tome jesu svijetlocrveno-plavi tonovi kod onoga tko svoje misli samozatajno podreuje stvarnim interesima. ivot u duhu povezan s pleme nitom predanou i portvovnou pokazuje ruiasto-crvene i svijetloljubiaste boje. * Ali traga u bojama aure ne ostavljaju samo osnovni ugoaj due ve i prolazni afekti, ugoaji i drugi duevni doivljaji. Iznenadan prolom estoke srdbe

vidi se kao crvena struja; kad netko iznenadno plane srdbom zbog povrede asti, pojavljuje se tamnozelen oblak. No boje se ne pojavljuju samo u nepravil nim, oblacima slinim formacijama, nego i u jasno omeenim, pravilno oblikovanim figurama. Ako se kod nekog ovjeka uoi nalet straha, taj se strah vidi u auri u uspravnim valovitim prugama plave boje plavo-crvenkastog sjaja. Kod osobe kod koje se vidi da napeto neto iekuje, mogu se uoiti crveno-plave pruge koje iznutra prema van zrakasto protkivaju auru. * Tona duhovna mo opaanja moe primijetiti svaki osjet to ga ovjek prima izvana. Kod osoba koje jako uzbuuje svaki vanjski utisak, u auri se nepres tano rasplamsavaju male plavo-crvenkaste tokice i mrljice. Kod ljudi bez ivahnog osjeanja ove su mrljice naranasto-ute ili lijepe ute boje. Takozvana "rastresenost" nekih osoba oituje se u plaviastim mrljama i njihovim prelaenjem u zelenkaste, pri emu vie ili manje mijenjaju svoje oblike. Razvijenije "duhovno gledanje" unutar " a u r e " koja ovjeka oplakuje i ozrauje razlikuje t r i vrste pojavljivanja. To su, prvo, takve boje koje imaju obiljeje neprozirnosti i tuposti. Ako ove boje uspo redimo s onima to ih vidi nae fiziko oko, one mu se, dodue, ine nestalnima i providnima. No unutar samog osjetilnog svijeta one ine neprozirnim prostor to ga ispunjavaju; one ga ispunjavaju poput magliastih tvorevina. Druga su vrsta one boje koje su gotovo samo svjetlo. One osvjetljavaju prostor

to ga ispunjavaju. On po njima postaje svjetlosnim prostorom. Potpuno razliita od ovih dviju jest trea vrsta boja. One se ljeskaju, zrae i iskre. Ne samo da osvjetljavaju prostor to ga ispunjavaju nego u njemu zrae i proimaju ga sjajem. U ovim bojama postoji neto djelatno, neto u sebi pokretljivo. One druge imaju neto u sebi mirujue, bez sjaja. Ove, naprotiv, kao da se neprekidno stvaraju iz samih sebe. One prve dvije vrste boja kao da ispunjavaju prostor nekom finom tekuinom koja u njemu mirno prebiva; zahvaljujui treoj vrsti prostor se ispunjava nepresunom pokretljivou, ivotom to sam sebe bez prestanka potie. Ove se tri vrste ne nalaze u ljudskoj auri jedna pored druge; nisu meusobno prostorno odijeljene, nego se na najrazliitije naine meusobno proimaju. Na jednom te istom mjestu aure moe se promatrati igra ovih triju vrsta boja, kao to se neko fiziko tijelo, npr. zvono, istovremeno moe vidjeti i uti. Time aura postaje izuzetno sloenom pojavom jer se ustvari radi o trima aurama koje se nalaze jedna u drugoj i koje se meusobno proimaju. Meutim, do jasnoe se moe doi ako se panja uvijek naiz mjence usmjerava na jednu od ovih triju aura. Tada u nadosjetilnom svijetu inimo neto slino onome kao kad u osjetilnom svijetu zatvaramo oi da bismo se potpuno predali utiscima nekog glazbenog djela. "Vidjelac" ima takorei tri vrste organa za ove tri vrste boja. Da bi nesmetano promatrao, moe pojedine organe utiscima otvoriti ili zatvoriti. Kod "vidioca" moe prvo biti razvijena samo jedna vrsta organa za jednu vrstu boja. On moe vidjeti samo ovu jednu auru; ostale dvije ostaju mu nevidljive. Isto tako netko moe opaati prve dvije vrste, a treu ne moe.

 Vii stupanj "dara vidovitosti" sastoji se u tome da ovjek moe promatrati sve tri aure, a u svrhu studija moe izmjenino usmjeravati pozornost na bilo koju od njih. Trostruka je aura nadosjetilno vidljiv izraz ov jekova bia. U njoj dolaze do izraaja tri dijela: tijelo, dua i duh. Prva je aura odraz utjecaja to ga tijelo ini na ovjekovu duu; druga oznaava vlastiti ivot due koji se izdigao nad neposrednu osjetilnost, ali se jo nije posvetio slubi vjenosti; u treoj se ogleda va vladavina vjeitog duha nad prolaznim ovjekom. Kad se opisuju aure kao to je to ovdje sluaj treba naglasiti da ove stvari nije samo teko proma trati nego ih je ponajprije teko opisati. Stoga nitko ne bi trebao u ovakvim prikazima vidjeti neto drugo doli poticaj. Za "vidioca" se obiljeja duevnog ivota oi tuju, dakle, u svojstvima aure. Suoi li se s duevnim ovjekom koji je sasvim predan pojedinim osjetilnim nagonima, poudama i trenutanim vanjskim podra ajima, vidjet e prvu auru u najkriavijim bojama; druga je, nasuprot tome, tek slabo izgraena. U njoj se vide tek oskudne formacije boja; trea je, meutim, jedva naznaena. Tek se tu i tamo vidi poneka svjetlu cava iskrica boje ukazujui na to da i kod takvih duevnih ugoaja u ovjeku ivi klica vjenosti, ali je potisnuta djelovanjem osjetilnosti. to vie ovjek prevladava svoju nagonsku prirodu, to je prvi dio aure manje nametljiv. Tada se sve vie poveava drugi dio aure i svojom blistavom snagom sve vie ispunjava tijelo boja unutar kojeg ivi fiziki ovjek. to se ovjek vie dokae kao "sluga vjenosti", to vie se javlja udesna trea aura kao svjedoanstvo

koliko je ovjek graanin duhovnog svijeta. Jer za hvaljujui ovom dijelu aure u zemaljski svijet zrai boansko sebstvo. Ako ljudi imaju ovu auru, oni su plamen kojim boanstvo osvjetljava ovaj svijet. Ovim dijelom aure pokazuju da ne ive za sebe, nego za vjenu istinu, plemenitu ljepotu i dobrotu; te koliko su od svog uskog sebstva iznudili da se rtvuju na oltaru velikog svjetonastajanja. Tako u auri dolazi do izraaja to je ovjek iz sebe uinio tijekom svojih utjelovljenja. U sva tri dijela aure nalaze se boje najrazliitijih nijansi. Mijenja se, meutim, obiljeje tih nijansi ovisno o stupnju ovjekova razvoja. U prvom dijelu aure moe se vidjeti razvijen nagonski ivot u svim nijansama od crvene do plave. Ovdje su te boje mut ne, nejasne. Nametljive crvene nijanse ukazuju na tjelesne poude i uitke, na neumjerene uitke nepca i eluca. Izgleda da se zelene nijanse nalaze naro ito kod onih niih priroda koje naginju tuposti i ravnodunosti, koji se pohlepno predavaju svakom uitku, ali ipak prezaju pred naporima koji vode zadovoljenju. Tamo gdje strasti estoko vuku nekom cilju kojem steene sposobnosti nisu dorasle, u au ri se javljaju smee-zelene i ukasto-zelene boje. Izvjesni oblici modernog ivota upravo pogoduju stvaranju ovakvih aura. Osobna samosvijest utemeljena na niim sklo nostima, dakle najnii stupanj egoizma, pokazuje se u nejasno-utim do smeim tonovima. Jasno je da ivotinjski nagonski ivot moe poprimiti i ugo dno obiljeje. Postoji jedna prirodom dana portvovnost koja se u velikoj mjeri ve moe nai i u prirodi. U priroenoj se majinoj ljubavi ivotinjski nagon razvio do udesnog savrenstva. Ovi nesebini

prirodni nagoni dolaze do izraaja u svijetlocrvenkastim do ruiasto-crvenim nijansama prve aure. Kukaviki strah, plaljivost prema osjetilnim podra ajima vidi se u auri u smee-plavim ili sivo-plavim bojama. Druga aura pokazuje najrazliitije nijanse boja. Snano razvijen samoosjeaj*, ponos i astoljublje dolaze do izraaja u smeim i naranastim tvore vinama. I znatielja se oituje u crveno-utim mrljama. Svijetlouta boja odraava jasno miljenje i inteli genciju; zelena boja izraz je razumijevanja ivota i svijeta. Djeca koja lako shvaaju imaju mnogo zelene boje u ovom dijelu svoje aure. Izgleda da se dobro pamenje oituje u drugoj auri "zeleno-utom" bojom. Poput rue, crvena boja govori o dobrohotnom biu punom ljubavi; plava je boja znak pobonosti. to se pobonost vie blii religioznom zanosu, to vie plava boja prelazi u ljubiastu. Uzvieno shvaanje ideala te ozbiljnost prema ivotu vidi se u indigoplavoj boji. Osnovne boje tree aure jesu uta, zelena i plava. Svijetlouta boja javlja se kad je miljenje ispunje no uzvienim obuhvatnim idejama koje shvaaju ono pojedinano iz cjeline boanskog reda svijeta. Kada je miljenje intenzivno i kada je sasvim lieno osjetilnih predodbi, ova uta boja zadobiva zlatasti sjaj. Zelena boja izraava ljubav prema svim biima; plava boja oznaava samozatajnu portvovnost u odnosu na sva bia. Ako se ova portvovnost ojaa do snanog htijenja koje se djelatno stavlja u slubu svijeta, plava boja postaje svjetlijom i prelazi u svijetloljubiastu. Ako unato viem razvoju duevnog
_________________________________________________

* njem. Selbstgefuhl

bia jo postoji ponos i astohlepnost, uz ute se javljaju takve nijanse koje prelaze u naranaste. Treba, dodue, spomenuti da se nijanse u ovom dijelu aure znatno razlikuju od onih to ih je ovjek navikao vidjeti u osjetilnom svijetu. Ovdje "vidjelac" susree takvu ljepotu i uzvienost s kojom se u obinom svijetu nite ne moe usporediti. Tko "vienje aure" ne vrednuje kao proirenje i obogaenje iskus tava steenih u fizikom svijetu, ne moe ispravno prosuditi ovaj opis "aure". To proirenje ima svrhom spoznati onaj oblik duevnog ivota koji osim osjetilne ima i duhovnu zbilju. itav ovaj prikaz nema nikakve veze s tumaenjem ovjekovih misli i karaktera na osnovi halucinacijom opaene aure. Ovaj prikaz eli proiriti spoznaju na duhovni svijet i ne eli ima ti ikakve veze sa sumnjivom vjetinom tumaenja ljudskih dua na osnovi njihove aure.

PUT SPOZNAJE
Duhovnoznanstvene spoznaje iznesene u ovoj knjizi moe svaki ovjek stei sam. Izvodi ovog spisa pruaju misaonu sliku viih svjetova. Oni su u izvjesnom smislu prvi korak prema vlastitom shvaanju. Jer ovjek je misaono bie. Svoj put spoznaje moe pro nai samo ako poe od miljenja. Slika viih svjetova to se prima razumom nije za njega neplodna, iako isprva izgleda samo kao pria o viim injenicama u koje jo nema uvida na osnovi vlastitog shvaanja. Jer misli to su mu dane same su po sebi snaga koja dalje djeluje u njegovu svijetu misli. Ta e snaga u njemu biti djelatna; ona e probuditi uspavane sposobnosti. U zabludi je tko misli da je predanost takvoj misaonoj slici suvina. Misao mu je samo neto nebitno, apstraktno. No misao se temelji na ivoj snazi. I kao to je misao ovjeka koji ima spoznaju neposredni izraz onoga to se sagledava u duhu, tako e priopenje tog izraza u onome kome je pri open postati klicom to e uroditi plodom spoznaje. Tko e se teei za viom spoznajom, a omalova avajui misaoni rad obraati drugim ovjekovim snagama, ne uzima u obzir da je upravo miljenje najvea sposobnost to je ovjek ima u osjetilnom svijetu. Tko dakle pita: Kako mogu sam stei vie spoznaje duhovne znanosti? treba mu rei: O tim spoznajama najprije ui iz t u i h priopenja. Ako onaj odvrati: Ja hou sam vidjeti; nita neu znati o tome to su vidjeli drugi, treba mu odgovorit: Prvi stupanj na p u t u vlastitoj spoznaji sastoji se upravo u usvajanju tuih priopenja. Tome se moe rei: Ja sam u tom sluaju prvo prisiljen na slijepo vjerovanje. Kod nekog se priopenja, meutim, ne

radi o vjerovanju ili nevjerovanju, nego samo o ne pristranom poimanju onoga to saznajemo. Kad istin ski duhovni istraiva govori, nikada ne oekuje slijepo vjerovanje. On time uvijek samo misli rei: To sam doivio u duhovnim podrujima ivota i priam o ovim svojim doivljajima. Ali on jo i zna da poimanje tih njegovih doivljaja i proimanje misli tim priama drugome ovjeku predstavljaju ive snage za duhovni razvoj. Vanost ovog moe ispravno sagledati samo onaj tko ima na umu da sve znanje o duevnim i duhov nim svjetovima poiva u dubinama ljudske due. "Putem spoznaje" to se znanje moe dozvati u svijest. "Uvidjeti" se moe ne samo ono to smo sami iz dubina due dozvali u svijest nego je to mogue i kod tuih postignua. ak i onda kad ovjek sam jo nita nije poduzeo da stupi na put spoznaje. Ispravan duhovni uvid budi u dui nepomuenoj predrasudama snagu razumijevanja. Nesvjesno se znanje sukobljava sa duhovnom injenicom koju je netko drugi pronaao. Ovo sukobljavanje nije slijepa vjera, nego ispravno djelovanje zdravoga ljudskog razuma. U ovom zdravom shvaanju trebalo bi vidjeti daleko bolje polazite i za samospoznaju duhovnog svijeta nego u dvojbenom mistinom "poniranju" i sl., gdje se esto oekuje neto bolje negoli ono to priznaje zdravi ljudski razum na osnovi istinskog duhovnog istraivanja. Nije mogue dovoljno jako naglasiti koliko je potrebno da ovjek koji hoe razviti svoje sposobnosti vie spoznaje mora prionuti uz ozbiljan misaoni rad. To naglaavanje mora biti tim jae zato to mnogi ljudi koji hoe postati "vidiocima" upravo omalo vaavaju taj ozbiljni misaoni rad pun odricanja. Oni

kau, miljenje mi uope ne moe pomoi; vaan je "osjet", "osjeaj" i slino. Tome nasuprot treba rei da nitko u viem smislu (to znai istinski) ne moe postati "vidiocem" tko se prije toga nije uveo u misaoni ivot. Odreena lijenost ima kod mnogih ljudi lo utjecaj. Ta im lijenost ne dolazi do svijesti jer se zaodijeva prezirom "apstraktnog miljenja", "dokonog spekuliranja" itd. Miljenje se, meutim, ne shvaa ako ga se zamijeni s dokonim, apstraktnim izvoenjem misaonog slijeda. Ovo "apstraktno mi ljenje" lako moe usmrtiti nadosjetilnu spoznaju; miljenje p u n o ivota moe joj postati osnovom. Bilo bi svakako mnogo lagodnije kad bi se d a r vie vidovitosti mogao stei bez misaonog rada. To bi mnogi htjeli. Ali je za to potrebna unutranja vrstoa, duevna sigurnost, koju moe dati jedino miljenje. Inae nastaje samo povrna igra slika, igra koja smuuje duu, koja nekima, dodue, priinja uitak, ali nema nikakve veze sa stvarnim ulaenjem u vie svjetove. Ako, nadalje, promislimo kako se duhovni doivljaji odvijaju u ovjeku koji zaista ulazi u vii svijet, tada moemo takoer shvatiti da to ima jo i jednu drugu stranu. "Vidjelac" mora raspolagati apsolutnim duevnim zdravljem. Za ovo zdravlje nema bolje njege doli pravog miljenja. Ovo zdravlje moe biti ak ozbiljno ugroeno ako se vjebe za vii stupanj razvoja ne temelje na miljenju. Koliko je istina da ovjek koji zdravo i ispravno misli, darom vidovitosti postaje jo zdraviji i za ivot sposobniji nego bez tog dara, toliko je takoer istina da svaka elja za razvojem popraena bojaznou pred misaonim napo rom, svako sanjarenje na tom podruju, pogoduju neobuzdanom matanju i krivom stavu prema ivotu. Onaj tko hoe razviti viu spoznaju ne treba se bojati

ako se pridrava ovdje navedenih uputa; to je mogue uz ovaj preduvjet. On ima veze samo s ovjekovom duom i njegovim duhom; uz takav preduvjet besmis leno je govoriti o bilo kakvom tetnom utjecaju po tjelesno zdravlje. Neosnovano nevjerovanje svakako je tetno jer u primaocu djeluje kao odbojna snaga. Ono ga sprje ava u primanju oploujuih misli. Preduvjet za otva ranje viih osjetila nije slijepo vjerovanje, nego prihva anje duhovnoznanstvenih misli. Duhovni istraiva prilazi svom ueniku s oekivanjem: nemoj vjerovati nego promisli to ti kaem, uini to sadrajem svoga vlastitog svijeta misli, tada e moje misli u tebi tako djelovati da ih spozna u njihovoj istini. To je stav duhovnog istraivaa. On daje poticaj; snaga vjero vanja u istinitost izvire iz vlastite nutrine onoga koji prima. U tom bi smislu trebalo traiti duhovnoznanstvena shvaanja. Tko se svojim mislima uspijeva u njih udubiti, moe biti siguran da e ga ona prije ili kasnije dovesti do vlastitih shvaanja. Ve u ovome to je reeno navedeno je prvo svojstvo koje u sebi treba razviti onaj tko hoe doi do vlastitog shvaanja viih injenica. To je bezuv jetna, iskrena p r e d a n o s t onome to se objavljuje ljudskim ivotom i vanjskim svijetom. Tko nekoj injenici odmah pristupa prosudbom donesenom na osnovi dosadanjeg ivota, sprjeava mirno i sve strano djelovanje koje bi na njega mogla imati ta injenica. Onaj koji ui mora u svakom t r e n u t k u moi postati praznom posudom u koju se ulijeva strani svijet. Trenuci spoznaje samo su oni u kojima uti svaka prosudba i svaka kritika. Kad npr. sretnemo nekog ovjeka, uope nije vano jesmo li mudriji od njega. I najnerazumnije dijete ima poneto to

moe objaviti i najveem mudracu. A ako on sa svo jom, pa makar kako mudrom prosudbom pristupi djetetu, njegova e mudrost poput mutnog stakla zaustaviti ono to mu dijete ima objaviti.* Za ovu predanost stranome svijetu potrebna je potpuna unu tarnja nesebinost. Ako se ovjek preispita u kojoj mjeri ima tu predanost, doi e u vezi sa samim sobom do iznenaujuih otkria. Tko hoe stupiti na put spoznaje mora vjebati sposobnost da u sva kom trenutku uzmogne izbrisati samoga sebe i sve svoje predrasude. Sve dok sebe iskljuuje, u njega tee ono drugo. Samo visoki stupanj ove nesebine predanosti omoguuje primanje viih duhovnih inje nica koje posvuda okruuju ovjeka. Tu sposobnost moe se u sebi ciljano razviti. Moramo nastojati da se suzdravamo od svakog prosuivanja ljudi u svojoj okolini. U sebi treba izbrisati mjerilo privlanosti i odbojnosti, pameti i gluposti to smo ga navikli primjenjivati; ljude treba bez ovog mjerila naprosto nastojati razumjeti iz njih samih. Najbolje su vjebe kad se uzmu ljudi prema kojima osjeamo odbojnost. Tu odbojnost treba svom silom potisnuti i pustiti da na nas nesmetano djeluje sve to oni rade. Ili ako se nalazimo u okolini koja potie izricanje raznih sudova, potisnimo sud i izloimo se utjecajima bez ikakvih ograda.** Neke stvari i dogaaji vie _______________________________________________ *Upravo se iz ovog navoda vidi da se pod zahtjevom "bez uvjetne predanosti" ne misli na iskljuenje vlastitog prosu ivanja ili na bezuvjetno slijepo vjerovanje. To bi u odnosu na neko dijete bilo besmisleno. ** Ova spontana predanost nema nikakve veze sa "slijepim vjero vanjem". Nije stvar u tome da se u neto slijepo vjeruje nego u tome da se na mjesto ivog utiska ne stavlja "slijepi sud".

nam govore umjesto da mi govorimo o njima. To treba proiriti i na svoj svijet misli. U sebi treba potisnuti ono to stvara pojedine misli, treba ostaviti da misli gradi samo ono to je vani. Ove vjebe vode viem cilju u spoznaji samo ako se izvode naj svetijom ozbiljnou i ustrajnou. Tko potcjenjuje takve vjebe nita ne zna o njihovoj vrijednosti. A tko na tom podruju ima iskustva zna da su predanost i stvarnost istinske stvaralake snage. Kao to se toplina dovedena u parni kotao pretvara u snagu kretanja lokomotive, tako se vjebe samozatajne du hovne predanosti u ovjeku preobraavaju u snagu gledanja duhovnog svijeta. Tom se vjebom ovjek osposobljuje za primanje svega onog to ga okruuje. No za tu je sposobnost potrebno i ispravno vrednovanje. Sve dok je ovjek jo sklon da precijeni sebe na raun svoje okoline, sprjeava sebi pristup vioj spoznaji. Tko se s obzirom na svaku stvar ili dogaaj predaje uitku ili boli to ih oni njemu nanose, optereen je precjenjivanjem samoga sebe. Jer od svog uitka ili svoje boli ne saznaje nita o stvarima, nego tek neto o samome sebi. Osjetim li simpatiju prema nekom ovjeku, tada prvo osjeam samo svoj odnos prema njemu. Ako moj sud, moje ponaanje ovisi samo o uitku, o sim patiji, tada ja u prvi plan stavljam samoga sebe; nameem sebe svijetu. Hou se ukljuiti u svijet kakav jesam, ne prihvaam ga otvoreno te mu ne dam da se oituje u smislu snaga koje u njemu djeluju. Drugim rijeima: strpljiv sam samo prema onome to je meni svojstveno. Na sve ostalo djelujem odbojnom snagom. Sve dok je ovjek opinjen osjetilnim svijetom, on djeluje naroito odbojno prema svim neosjetilnim utjecajima. Uenik mora razviti svojstvo da se prema

stvarima i ljudima ponaa na njima svojstven nain te im omoguiti da svaki od njih doe do izraaja na osnovi svoje vrijednosti i znaenja. Simpatija i antipatija, voljkost i nevoljkost, moraju dobiti posve nove uloge. Nema govora o tome da ih ovjek mora iskorijeniti, da prema simpatiji i antipatiji mora otupjeti. On e, naprotiv, bude li to vie razvio sposobnost da ne reagira na svaku simpatiju i antipatiju, i ne sudi o njima u sebi razviti to istananiju sposobnost osjeanja. Iskusit e da simpatije i antipatije prelaze u viu vrstu uspije li obuzdati onu koja u njemu ve postoji. Skrivena svojstva ima isprva i najantipatinija stvar; ona ih oituje ako ovjek u svom ponaanju ne slijedi svoje sebine osjeaje. Tko se razvio u tom smislu ima u odnosu na druge istan aniji osjeaj jer ne doputa da sam sebe osudi na neosjetljivost. Svaka sklonost, ako joj se ovjek slijepo preda, sprjeava da se okolne stvari vide u pravom svjetlu. Slijedei svoju sklonost, srljamo kroz oko linu umjesto da joj se otvorimo i da osjetimo njenu vrijednost. A kad ovjek ne bude vie imao svoj sebian odgovor, svoje sebino ponaanje u odnosu na svaki uitak i svaku bol, na svaku simpatiju i antipatiju, postat e neovisan o promjenjivim utiscima vanjskog svijeta. Uitak to ga neka stvar prua odmah ini ovjeka ovisnim o njoj. On gubi sebe. ovjek koji se ovisno o promjenjivim utiscima gubi u uitku i boli ne moe ii stazom duhovne spoznaje. Mirnoom treba primati radost i bol. Tada se vie nee u njima gubiti; ali e ih zato poeti razumijevati. Uitak kome se predajem u asu predanosti razara moje posto janje. No uitak moram koristiti samo da bih razvio razumijevanje za stvar koja mi priinja uitak. Ne

treba mi biti do toga da mi stvar priinja uitak: trebam iskusiti uitak, a pomou njega bit stvari. Uitak mi treba biti samo znak da stvar ima svojstvo po kome priinja uitak. Na meni je da spoznam to svojstvo. Dozvolim li da me uitak potpuno osvoji, t a d a se iivljavam ja sam; ako mi je uitak samo prilika da doivim neko svojstvo stvari, taj e doivljaj uiniti moju n u t r i n u bogatijom. Uitak i nelagoda, radost i bol moraju istraivau biti prilika da ui o stvarima. Time istraiva nee otupjeti za uitak i bol, nego e se nad njih izdii kako bi mu oitovali prirodu stvari. Tko se razvija u tom smjeru uvidjet e kakvi su uitelji radost i bol. Suosjeat e sa svakim biem i tako primati objave njegove nutrine. Istraiva ne kae nikada: oh, kako patim, kako se radujem, nego uvijek: kako govori patnja, kako govori radost. On se predaje kako bi na njega djelovali radost i veselje vanjskog svijeta. Na taj se nain u ovjeku razvija potpuno nov stav prema stvarima. Ranije je na pojedine utiske odgovarao pojedinim radnjama samo zato to su ga ti utisci radovali ili su mu bili neugodni. Sada su mu, meutim, radost i nelagoda organi kojima mu stvari govore o svojoj biti. Radost i bol, koji su do sada bili samo osjeaji, u njemu postaju osjetilni organi za opaanje vanjskog svijeta. Kao to samo oko ne djeluje kad neto vidi, nego puta da djeluje ruka, tako radost i bol nita ne ine u duhovnom istraivau ako ih primjenjuje kao sredstvo spoznaje. To to dovodi do ina jest iskustvo steeno uitkom i nelagodom. Ako ovjek s uitkom i nelagodom postupa tako da oni postanu provodni organi, tada e mu oni u dui izgraditi prave organe koji e mu otvoriti duevni svijet. Oko moe samo time sluiti tijelu ako je provodni organ za osjetilne

utiske; uitak i bol razvit e se u duevne oi ako prestanu neto znaiti samo za sebe i ponu vlastitoj dui otkrivati t u u duu. Navedenim svojstvima spoznavalac postie da bez ometajuih utjecaja vlastitih osobina na njega uzmogne djelovati ono to je u okolini bitno. No on se i sam ispravno treba ukljuiti u duhovnu oko linu. Kao misaono bie graanin je duhovnog svijeta. To moe biti na pravi nain ako u spoznavanju duha svoje misli tako usmjeri da budu u skladu s vjenim zakonima istine, sa zakonima svijeta duhova. Jer samo tako ta zemlja moe na njega djelovati i objaviti mu svoje injenice. ovjek ne dolazi do istine ako se samo preputa mislima koje neprestano prolaze njegovom glavom. Jer tada misli poprimaju tijek koji im je nametnut time to nastaju unutar tjelesne prirode. Smuen i bez pravila jest misaoni svijet ovjeka koji se preputa duhovnoj djelatnosti koja je ponajprije uvjetovana tjelesnim mozgom. Neka misao poinje, prekida se i istiskuje ju druga misao. Tko ispitivaki oslukuje razgovor dvoje ljudi, tko sam sebe neprestano promatra stvorit e predodbu o kolebljivosti misli. Sve dok se ovjek posveuje samo zadaama osjetilnog ivota, stvarne e injenice uvijek iznova ispravljati njegov nesreen tijek misli. Ja mogu itekako zbrkano misliti: svakidanjica namee mojim djelima zakone koji odgovaraju stvarnosti. Moja predodba o nekom gradu moe biti krajnje nejasna, ali ako se hou u njemu kretati, moram se prilagoditi postojeim injenicama. Mehaniar moe s ma kako smuenim predodbama doi u svoju radionicu; zakoni njegovih strojeva dovest e ga do ispravnih postupaka. Unutar osjetilnog svijeta injenice neprekidno ispravljaju miljenje. Doem

li do krivog miljenja o nekoj pojavi ili o obliku neke biljke, suoit u se sa stvarnou, a ona e ispraviti moje miljenje. Sasvim je drugaije kad promatram svoj odnos prema viim podujima posto janja. Ona mi se otkrivaju samo ako u njihove svjetove uem sa ve strogo ureenim miljenjem. Miljenje mi mora dati prave i sigurne poticaje jer bez njih neu pronai odgovarajue putove. Jer duhovni zako ni koji ive u tim svjetovima nisu zgusnuti do fiziko-osjetilnog stupnja i ne djeluju na mene navedenom prisilom. Te zakone mogu slijediti samo ako su srodni mojim vlastitim zakonima, a svojstveni su mi kao misaonom biu. Ovdje sam sebi moram biti siguran putokaz. Spoznavalac mora svoje miljenje urediti vrlo strogo. Njegove se misli moraju pomalo sasvim odviknuti od svoje svakodnevne koloteine. U itavom svom tijeku moraju poprimiti unutarnje obiljeje duhovnog svijeta. U tom se smjeru mora moi pro matrati i sobom vladati. Njegove se misli ne smiju svojevoljno nizati jedna za drugom, nego jedino onako kako to odgovara strogom sadraju svijeta misli. Prijelaz od jedne predodbe drugoj mora odgovarati strogim zakonima miljenja. U ovjeku kao misliocu uvijek se moraju odraavati ovi zakoni miljenja. Slijedu svojih predodbi mora zabraniti sve to ne potjee iz ovih zakona. Javi li mu se neka omiljena misao, mora je udaljiti ako se time ometa u r e d a n tijek misli. Mora potisnuti osobne osjeaje koji njego vim mislima ele nametnuti drugaiji smjer. Od onih koji su htjeli biti u njegovoj koli Platon je zahtijevao da najprije prou matematiko kolovanje. A matematika sa svojim strogim zakonima koji se ne ravnaju prema uobiajenom tijeku osjetilnih po java, zaista je dobra priprema za onoga tko trai

spoznaju. Ako u njoj eli napredovati, mora se oslo boditi svake osobne samovolje, svake smetnje. Tko trai spoznaju, za svoju se zadau priprema svjesnim prevladavanjem svake nesvjesne samovolje miljenja. Ui slijediti samo zahtjeve misli. Ovako mora na uiti postupati u svakom miljenju koje treba sluiti duhovnoj spoznaji. Sam ovaj misaoni ivot mora biti odraz neometanog matematikog prosuivanja i zakljuivanja. Ma gdje god bio treba nastojati da uzmogne ovako misliti. Tada u njega uviru zakonitosti duhovnog svijeta koje ne ostavljajui traga prolaze mimo i kroz njega kad njegovo miljenje ima obiljeje svakidanje nesredenosti. Sreeno ga miljenje dovodi sa sigurnih polazita do najskrovitijih istina. Ovakve upute, meutim, ne treba jednostavno shvatiti. Iako matematika disciplinira miljenje, ipak je mogue doi do istog, zdravog i ivog miljenja i bez bavljenja matematikom. Ono to ovjek koji traga za spoznajom nastoji postii za svoje miljenje, mora nastojati postii i za svoju djelatnost. Ona mora, bez ometajuih utjecaja vlastite osobnosti moi slijediti zakone plemenitosti, ljepote i vjene istine. Ovi mu zakoni moraju zadati smjer. Pone li raditi neto to je spoznao kao isprav no, a pri tome nema osjeaj osobnog zadovoljstva, ne smije zbog toga napustiti put kojim je bio krenuo. No ne smije ga nadalje ni slijediti zato to mu to ini veselje ako je ustanovio da ovaj put nije u skladu sa zakonima vjene ljepote i istine. U svakodnevnom je ivotu djelatnost ljudi odreena onime to im prua zadovoljstvo i to njima donosi plodove. Time nameu usmjerenost svoje osobnosti tijeku pojava svijeta. Ne ostvaruju istinu zadanu zakonima duhov nog svijeta, nego zahtjeve svoje samovolje. U smislu

duhovnog svijeta ovjek djeluje tek onda kad se pridrava samo njegovih zakona. Djelatnost koja proizlazi jedino iz osobnog zanimanja, ne donosi snage koje bi bile podloga za spoznaju duha. Tko trai spoznaju ne moe samo pitati: to mi donosi ploda, ime ostvarujem uspjeh? Taj mora znati pitati: to sam spoznao kao dobro? Odricanje od osobne koristi svog djelovanja, odricanje od svake samovolje: to su oni ozbiljni zakoni koje sebi mora moi posta viti. Tada se kree putovima duhovnog svijeta, itavo se njegovo bie proima tim zakonima. Postaje slobo d a n od svake prisile osjetilnog svijeta: njegov se duhovni ovjek izdie iz osjetilnog omotaa. Tako napreduje prema duhovnome, tako sam sebe oduhovljuje. Ne moe se rei: Od koje su mi koristi sve vrste odluke da slijedim samo zakone istine, kad se moda glede te istine varam? Bitna je tenja, bitno je uvjerenje. ak i onaj tko je u zabludi, u tenji za istinom ima snagu koja ga odvraa od krivog p u t a . Ako je u zabludi, ta e ga snaga zahvatiti i odvesti ga putem to vodi ispravnosti. Ve i sama primjedba: mogu se i varati, nevjerovanje je koje ometa. Ona pokazuje da ovjek nema povjerenja u snagu istine. Jer bitno je upravo to da se ovjek ne drzne sebi postavljati ciljeve sa svog sebinog stajalita. On se treba nesebino predati i dopustiti da mu smjer bude zadan duhom. Sebina ovjekova samovolja ne moe postavljati propise istini, istinsko sebstvo mora postati vladarom, ono mora proeti itavo njegovo bie te ga uiniti slikom i prilikom vjenih zakona zemlje duhova. On se mora ispu niti ovim vjenim zakonima kako bi ih zatim zraio u ivot. Tko trai spoznaju, mora moi drati pod strogom paskom i svoju volju. Tako e uza svu

skromnost bez uobraenosti postati glasnikom svijeta istine i ljepote. Time se uzdie do sudionika duhovnog svijeta i postie sve vie i vie stupnjeve razvoja. Jer duhovni se ivot ne moe postii samo promatranjem, treba ga doivjeti. Ako se onaj tko trai spoznaju pridrava opisanih zakona, njegovi e duevni doivljaji koji se odnose na duhovni svijet postupno poprimiti nov oblik. Vie nee ivjeti samo u njima. Oni vie nee imati samo znaenje za njegov vlastiti ivot. Postat e duev ni opaaji viih svjetova. U njegovoj dui osjeaji voljkosti i nevoljkosti, radost i bol izrastaju u organe due, kao to u njegovu tijelu oi i ui ne ive samo za sebe nego samozatajno proputaju kroz sebe vanj ske utiske. Time onaj koji trai spoznaju zadobiva u dui mir i sigurnost koji su potrebni u istraivanju svijeta duha. U velikom veselju nee samo klicati, ono e mu moi biti glasnikom svojstava svijeta koja su mu prije promakla. To e ga veselje ostaviti mirnim; a tim e mu se mirom objaviti bia koja donose veselje. Neka bol vie ga nee sasvim ispuniti samo alou, nego e mu takoer moi rei koja svojstva ima bie to donosi bol. Kao to oko ne eli nita za sebe, nego ovjeku pokazuje put kojim treba ii, tako e radost i bol sigurno voditi duu njenim putem. To je stanje duevne ravnotee koju spoznavalac mora uspostaviti. to se radost i bol manje troe u nemiru koji unose u unutranji ivot spoznavaoca, to vie postaju oima za nadosjetilni svijet. Dokle god ovjek ivi u radosti i patnji ne moe pomou njih spoznavati. Ako naui pomou njih ivjeti, ako iz njih izuzme osjeaj samoga sebe, oni e mu postati opaajnim organima; tada pomou njih vidi, pomou njih spoznaje. Netono je miljenje da spoznavalac

postaje suhoparan, trezven ovjek koji ne zna za radost i patnju. Radost i patnja jesu u njemu, ali se preobraavaju kad istrauje svijet duha; one su postale "oi i ui". Sve dok sa svijetom ivimo u osobnoj pove zanosti, stvari nam otkrivaju samo ono to ih povezuje s naom osobnou. No to je ono prolazno. Povuemo li se od onog to je u nama prolazno i zaivimo svojom samosvijeu, svojim "Ja" u onome to je u nama trajno, tada e nam nai prolazni dijelovi postati posrednicima; to to nam objavljuju jest ono neprolazno, ono vjeno u stvarima. Kod onoga tko spoznaje mora se uspostaviti odnos vjenog u njemu prema vjenom u stvarima. Jo prije nego to poduz me druge vjebe opisane vrste, a isto i za vrijeme njihova izvoenja mora se usredotoiti na ono to je neprolazno. Ako promatram kamen, biljku, ivoti nju ili ovjeka, moram biti svjestan da se u svemu tome izraava neto vjeno. Moram se moi zapitati: to je ono trajno koje ivi u prolaznom kamenu, u prolaznom ovjeku? to e nadivjeti prolaznu osjetilnu pojavu? Ne treba misliti da ovakvo usmjeravanje duha prema vjenom u nama unitava predano pro matranje i smisao za svakidanjicu te da nas otuuje od neposredne stvarnosti. Naprotiv, svaki e nam list, svaki kuki otkriti nebrojene tajne ako na njih nije upravljeno samo nae oko nego ako je p u t e m oka na njih upravljen duh. Svako svjetlucanje, svaka nijansa boje, svaka intonacija, postaju osjetilima ivi i zamjetljivi, nita se ne gubi; pritjecat e samo neo granien nov ivot. A tko okom ne zna p r o m a t r a t i ono najmanje doi e samo do blijedih beskrvnih misli, a ne do duhovnog gledanja. To ovisi o stavu to smo ga u tom smjeru razvili. Koliko emo daleko

doprijeti, ovisi o naim sposobnostima. Na nama je samo da radimo ono to je pravo i da sve ostalo prepustimo razvoju. Isprva nam treba biti dovoljno da svoje miljenje usmjerimo na ono trajno. Ako to inimo, upravo emo time doi do spoznaje onog trajnog. Moramo ekati dok nam ne bude dano. A u odreeno e vrijeme biti dano svakome tko strpljivo eka i radi. ovjek uskoro primjeuje da se uslijed ovih vjebi silno preobrazio. Ui svim stvarima pridavati veu ili manju vanost, ovisno o spoznaji njihova odnosa prema onome trajnom, onom vjenom. Dolazi do drugaijeg vrednovanja i procjenjivanja svijeta negoli ranije. Njegov osjeaj zadobiva drugaiji odnos prema cijelom okolnom svijetu. Prolazno ga vie ne privlai kao prije, nego mu postaje dijelom vjenog i poredbom za nj. A to vjeno koje ivi u svim stvarima on upoznaje i ui voljeti. Postaje mu blisko, kao to mu je ranije bilo blisko ono prolazno. Ni time se ne otuuje od ivota, nego samo ui cijeni ti svaku stvar prema njenom pravom znaenju. Ni ispraznosti ivota nee proi mimo njega bez traga; ali ovjek koji trai duh vie se ne gubi u njima nego spoznaje njihovu ogranienu vrijednost. Vidi ih u pravome svjetlu. Lo je spoznavalac onaj koji bi htio lebdjeti samo u oblacima i time se otuiti od ivota. Pravi e spoznavalac sa svojih v r h u n a c a jasnim uvidom i pravim osjeajem znati postaviti svaku stvar na svoje mjesto. Tako se spoznavaocu otvara mogunost da vie ne slijedi samo nepredvidive utjecaje vanjskoga osjetilnog svijeta koji stalno mijenjaju smjer njegova htijenja. On je spoznajom sagledao vjeno u stva rima. Preobrazbom svog unutarnjeg svijeta stjee sposobnost opaanja tog vjenog bia. Sljedee misli

za spoznavaoca imaju naroitu vanost. Kada djeluje iz sebe, svjestan je da djeluje iz vjenog bia stvari. Jer stvari u njemu izriu svoje bie. On djeluje, dakle, u smislu vjenog reda svijeta ako njegovu djelatnost usmjerava ono vjeno to u njemu ivi. Osjea kako vie nije samo gonjen stvarima; zna da on njih prih vaa prema zakonima koji su u njima samima usaeni i koji su postali zakoni njegova vlastitog bia. Ovo djelovanje iz nutrine moe samo biti ideal kojem se tei. Ostvarenje ovog cilja vrlo je daleko. No spoznavalac mora imati volju da jasno sagleda ovaj put. To je njegova volja za slobodom. Jer sloboda znai djelovati iz sebe. A iz sebe smije djelovati samo onaj tko pobude prima iz onog vjenog. Bie koje to ne ini djeluje iz drugaijih pobuda nego to su one koje su stvarima usaene. Tako neto protivi se redu svijeta. Taj red treba u svemu nadvladati. To znai: na kraju se ne moe dogoditi ono to je bie u svojoj volji sebi zacrtalo. Ono ne moe postati slobodno. Samovolja pojedinog bia samu sebe unitava po sljedicama svojih ina. * Tko na ovaj nain umije djelovati na svoj unutarnji ivot, napreduje stupanj po stupanj u spoznaji duha. Plod njegovih vjebi bit e da e se njegovu duhovnom opaanju otvoriti odreeni uvidi u nadosjetilni svijet. Ui kako treba shvaati istine o tom svijetu; od njih e na osnovi vlastitog iskustva dobiti potvrdu. Kad je postigao ovaj stupanj, susree se s neim to je samo na ovom putu mogue doivjeti. Na nain ije znaenje tek sada moe shvatiti "velike mu duhovne

voditeljske moi ljudskog roda" udjeljuju takozvano posveenje (inicijaciju). On postaje "uenikom mu drosti". to se manje u takvom posveenju misli na vanjske ljudske odnose, to je odgovarajua pre dodba tonija. Ovdje je mogue tek napomenuti to se sada dogaa sa spoznavaocem. On dobiva novu domovinu. Time postaje svjestan stanovnik nadosjetilnog svijeta. Odsada mu iz visina pritjee izvor duhovnog uvida. Od sada mu svjetlo spoznaje ne svijetli vie izvana, ve on sam biva premjeten u izvor tog svjetla. Zagonetke to ih postavlja svijet poprimaju u njemu novo svjetlo. Odsada vie ne razgovara sa stvarima to ih je stvorio duh, ve sa stvaralakim duhom samim. Osobni ivot u trenucima postoji samo kako bi bio svjesna usporedba s onim vjenim. Sumnje u duh to su mu se ranije mogle javljati sada nestaju; jer sumnja je mogua samo kad stvari uzrokuju obmanu o d u h u koji u njima vlada. A budui da "uenik mudrosti" umije razgo varati sa samim duhom, nestaje i svaki krivi oblik kojim je ranije zamiljao duh. Krivi oblik u kojem ovjek zamilja d u h jest praznovjerje. Posveeni je nadrastao praznovjerje jer poznaje istinski oblik duha. Osloboenost od osobnih predrasuda, od sumnje, od praznovjerja, obiljeja su ovjeka koji je na p u t u spoznaje napredovao do uenika. ovjekovo sjedi njavanje s obuhvatnim duhovnim ivotom ne treba mijeati s po njega pogubnim nestajanjem u "sveduhu". Kod ispravnog ovjekova razvoja nema takvog "nestajanja". U odnosu to ga uspostavlja s duhovnim svijetom osobnost ostaje sauvana. Ne dolazi do pre vladavanja osobnosti, nego do njenog usavravanja. elimo li usporedbu za podudarnost pojedinanog duha sa sveduhom, ne moemo uzeti primjer razliitih

krugova koji svi padaju u jedan i u njemu se gube. Moramo uzeti primjer mnogobrojnih krugova, gdje je svaki druge boje. Ovi raznobojni krugovi padaju jedan preko drugoga, ali svaka pojedina boja u toj cjelini i dalje postoji. Ni jedna ne gubi p u n i n u svojih snaga. Ovdje nije potreban daljnji opis "puta". On je dan, koliko je to mogue, u mojoj "Tajnoj znanosti" koja je nastavak ove knjige. Ono to je reeno o p u t u spoznaje zbog po grenog shvaanja moe vrlo lako dovesti do toga da ga se shvati kao preporuku za takve duevne ugoaje koji ovjeka odvraaju od neposrednog ra dosnog i ivog doivljavanja. Suprotno tome treba naglasiti da onaj ugoaj koji osposobljava duu za neposredni doivljaj realnosti duha nije zahtjev koji moe obuhvatiti cijeli ivot. Istraiva duhovnog ivota moe dovesti duu u takvu povuenost od osjetilne stvarnosti koja mu je za istraivanje potrebna ne otuujui se pritom openito od svijeta. S dru ge strane, meutim, treba uvidjeti i to da spoznaja duhovnog svijeta, ne samo ona koja se stjee idui putem duhovne spoznaje nego i ona koja usvaja duhovnoznanstvene istine bespredrasudnim zdra vim ljudskim razumom isto tako vodi viem stupnju morala, istinskoj spoznaji osjetilnog postojanja, si gurnosti ivota i unutarnjem duevnom zadovoljstvu.

POJEDINE PRIMJEDBE I DOPUNE

Na str. 32. Govoriti o "ivotnoj snazi" jo je pred kratko vrijeme bilo obiljeje neznanstvenog miljenja. Sad se ponovno tu i tamo i u znanosti smanjuje nesklonost prema pojmu "ivotna snaga" kako ga se shvaalo u starijim vremenima. Tko poznaje tijek dananjeg znanstvenog razvoja ipak e dosljedniju logiku nai kod onih koji o "ivotnoj snazi" nita ne ele znati. "ivotne snage" nisu ni u kakvoj vezi s onim to se naziva "prirodnim snagama". A tko nee od sadanjih navika miljenja i naina predo avanja napredovati prema viim oblicima miljenja i predoavanja, ne treba govoriti o "ivotnoj snazi". Tek nain miljenja i pretpostavke "duhovne znanosti" omoguuju neproturjean pristup takvim stvarima. I oni mislioci koji su sasvim prirodoznanstveno htjeli utemeljiti svoje postavke, napustili su sada vjerovanje koje je u drugoj polovici 19. stoljea i u objanjava nju pojava ivota priznavalo samo snage djelatne u neivoj prirodi. Knjiga vrlo istaknutog prirodoznanstvenika kao to je Oskar Hertwig, "Postanak organizama. Pobijanje Darwinove teorije sluaja" nadaleko je poznato znanstveno djelo. Pobija se pret postavka po kojoj bi sami fiziki i kemijski zakoni te njihovo uzajamno djelovanje mogli oblikovati ivot. Znaajno je, takoer, da se u takozvanom neovitalizmu javlja shvaanje koje u ivome svijetu opet pretpostavlja posebne djelatne snage, slino kao kod starijih sljedbenika teorije "ivotnih snaga". Nitko, meutim, nee na ovom podruju prevladati mrtve, apstraktne pojmove ako ne moe priznati da se ono to je u ivotu djelotvorno i to nadilazi neorganske snage moe dokuiti samo takvim opaanjem koje

se uzdie do gledanja nadosjetilnog svijeta. Ne radi se o tome da se metoda prirodoznanstvene spoznaje, koja je usmjerena na neorgansko podruje, primijeni i na organsko, nego se radi o stjecanju drugaije vrste spoznaje. Str. 31. Kad se ovdje govori o osjetu "opipa" niih organizama, ta rije ne nosi znaenje to ga imaju uobiajeni opisi "osjeta". ak i s gledita du hovne znanosti moglo bi se prigovoriti opravdanosti tog izraza. Ovdje se pod "osjetom opipa" mnogo vie misli na openito opaanje nekog vanjskog utiska, za razliku od posebnog opaanja koje postoji u vidu, sluhu itd. Od 29. do 51. str. Moda se ini da je ovdje iznesena podjela ovjekova bia proizala iz isto samovoljnog razlikovanja njegovih dijelova u n u t a r jedinstvenoga duevnog ivota. Suprotno tome treba naglasiti da podjela u jedinstvenom duevnom ivotu ima slino znaenje kao i pojavljivanje sedam dugi nih boja prilikom prolaska svjetla kroz prizmu. Ono to izvodi fiziar da bi objasnio svjetlosne pojave prouavajui lom svjetla i sedam duginih boja u njihovu slijedu, to na odgovarajui nain ini du hovni istraiva prilikom prouavanja bia due. Sedmerolana podjela due nije samo plod apstrahirajueg razuma. Isto tako to nisu ni sedam du ginih boja s obzirom na svjetlo. U oba se sluaja razlikovanje temelji na unutranjoj prirodi inje nica. Samo to sedam boja postaje vidljivo na svjetlu zahvaljujui jednoj napravi, a sedam dijelova due zahvaljujui duhu primjerenom promatranju, usmje renom na bie due. Bez spoznaje ove podjele nije mogue dokuiti istinsko bie due. Jer s obzirom na tri dijela: fiziko tijelo, ivotno tijelo, duevno

tijelo, dua pripada prolaznom svijetu; s obzirom na ostala etiri dijela, ukorijenjena je u vjenosti. U "jedinstvenoj dui" prolaznost i vjenost krajnje su povezane. Bez shvaanja te podjele nije mogue upoznati odnos due prema cjelini svijeta. Mogua je jo jedna usporedba. Kemiar rastvara vodu na vodik i kisik. Te se dvije tvari ne mogu zamisliti u "jedinstvenoj vodi". No one imaju svoje vlastito bie. I vodik i kisik stvaraju spojeve s drugim tvarima. Tako se u smrti tri "nia dijela due" povezuju s prolaznim dijelom svijeta; a etiri via s onim vjenim. Tko se nee upustiti u ralanjivanje due, nalik je na kemiara koji ne eli nita znati o tome kako se voda rastvara na vodik i kisik. Str. 38. Duhovnoznanstvene opise treba uzeti vrlo tono. Jer vrijednost imaju samo ako su ideje tono oblikovane. Tko se npr. u reenici: "Oni (osjeti itd.) kod nje (kod ivotinje) nisu protkani samo stalnim miljenjem koje nadilazi neposredan doiv ljaj." ne obazire na rijei "samostalnim miljenjem koje nadilazi neposredan doivljaj", lako bi mogao doi u zabludu kako se ovdje tvrdi da u osjeanju, u instinktima ivotinja ne postoje misli. No istinska duhovna znanost stoji upravo na temeljima takve spoznaje koja kae da je sve unutarnje doivljavanje ivotinja (kao i sav ivot uope) proeto mislima. No misli ivotinje nisu samostalne misli onog "Ja" koje ivi u ivotinji, nego pripadaju grupnom "Ja" koje treba smatrati biem to ivotinjom upravlja izvana. Ovo grupno "Ja" ne postoji kao kod ov jeka u fizikom svijetu, ono djeluje na ivotinju iz duevnog svijeta koji je opisan na str. 75. i dalje. (Tonije o tome nalazi se u mojoj "Tajnoj znanosti".) Kod ovjeka je bitno da misli zadobivaju samostalno

postojanje u njemu, da se ne doivljavaju posredno putem osjeanja nego u dui neposredno kao misli. " Str. 42. Kad se kae da mala djeca govore: "Karlo je dobar." "Marija to hoe.", treba svakako imati na umu da nije toliko vano koliko rano djeca naue upotrebljavati rije "Ja", nego kada s tom rijei ponu povezivati odgovarajuu predodbu. Kad mala djeca uju rije odraslih, upotrebljavat e je nemajui pri tome predodbu o "Ja". No ponajee kasni poe tak upotrebe ove rijei svakako ukazuje na jednu vanu injenicu u razvoju, naime na postupni razvoj predodbe o "Ja" iz jo tamnog Ja-osjeaja. Str. 46. i 47. U mojim knjigama "Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?" i "Tajna znanost" opisa na je bit "intuicije". Moglo bi se lako pomisliti na proturjeje kad se ne bi tono razlikovalo izmeu upotrebe te rijei u obim ovim knjigama i njene upotrebe u ovoj knjizi na 46. stranici. Proturjeja nema kad ovjek ima na umu da se ono to se iz duhovnog svijeta u punoj stvarnosti "intuicijom" otkriva osjetilnoj spoznaji, u svojoj najnioj objavi duhovnom sebstvu oituje tako kako se osjetima oituje vanjsko postojanje fizikog svijeta. Str. 52. i dalje odlomak "O ponovnom utjelov ljenju duha i o sudbini". S obzirom na izlaganja u ovom odlomku treba imati na umu kako je to bio pokuaj da se na temelju misaonog promatranja ljud skog ivota, a bez osvrtanja na duhovnoznanstvene spoznaje koje su iznesene u drugim odlomcima, doe do predodbi o tome koliko ovjekov ivot i njego va sudbina upuuju na postojanje opetovanih ze maljskih ivota. Te e predodbe izgledati dakako vrlo sumnjivo onome tko smatra "vrsto utemelje nima" samo uobiajene predodbe koje se odnose

na pojedini ivot. Ovaj opis eli pokazati da takve uobiajene predodbe ne vode do spoznaje uzroka ovjekova ivotnog tijeka. Stoga treba traiti dru gaije predodbe koje samo prividno proturijee uobiajenima. A te drugaije predodbe ovjek ne trai onda kad naelno odbija primjenu miljenja, kako za zbivanja koja se shvaaju samo duom, tako i za ona koja se odvijaju na fizikom planu. Kad ovjek odbija primjenu miljenja, ne vodi npr. rauna o injenici da se udarac sudbine koji pogaa ljudsko "Ja" osjea srodnim sjeanju na neki srodan upameni doivljaj. Tko, meutim, nastoji shvatiti kako se neki udarac sudbine zaista doivljava, razlikovat e taj doivljaj od onih koji nastaju kad se stajalite uzima iz vanjskog svijeta. Samo je po sebi razumljivo da je time prekinuta svaka iva veza izmeu udarca sudbine i "Ja". S takvog stajalita udarac izgleda kao sluaj ili kao neko vanjsko odreenje. Budui da postoje i takvi udarci sudbine koji prvi put poga aju ljudski ivot, a ije se posljedice vide tek kasnije, raste iskuenje da se to to vai za pojedini sluaj poopi i da se uope ne vodi rauna o drugim mogu nostima. Poinje se voditi r a u n a tek kad ivotna iskustva usmjere predodbe onako kao to se to vidi kod Goetheova prijatelja Knebela koji u jednom pismu pie: "Tonim promatranjem vidi se da u ivotu veine ljudi postoji odreen plan koji kao da im je po sa moj njihovoj prirodi ili okolnostima koje ih vode, unaprijed zacrtan. Ma koliko god bile promjenjive i nestalne prilike njihova ivota, ipak se na kraju itav taj ivot pokazuje kao usklaena cjelina... Tono se uoava ruka odreene sudbine, bilo da je pokre nuta vanjskim okolnostima ili unutranjim pobudama: da, proturjeni se uzroci esto kreu u njenom smjeru.

Ma koliko je god tijek zamren, ipak se uvijek vide uzroci i smjer." Takvom e se miljenju lako suprot staviti oni ljudi koji se nee osvrtati na duevne doivljaje. Pisac ove knjige vjeruje da je u izlaga njima o opetovanim zemaljskim ivotima i sudbini tono ocrtao granice unutar kojih se mogu stvarati predodbe o razlozima to oblikuju ivot. Upozorio je da te predodbe vode vrlo "povrnom" shvaanju i da ovjeka samo mogu misaono pripremiti za ono to se mora duhovnoznanstveno spoznati. Ali je ta misaona priprema unutranji duhovni red due, koji, ako pogreno ne ocijeni svoj domet, ako nee "doka zivati" ve "vjebati" duu, ovjeka ini bespredrasudnim, primljivim za spoznaje koje mu bez te pripreme izgledaju besmislene. Str. 152. to je u ovoj knjizi u poglavlju "Put spoznaje" samo kratko reeno o "duhovnim opaajnim organima", postoji iscrpan prikaz u mojim knjigama "Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?" i "Tajna znanost". Str. 162. Bilo bi netono kad bi se zbog toga u duhovnom svijetu pretpostavljao neprekidni ne m i r zato to u njemu nema "mirovanja i prebivanja na jednom mjestu kako je to u fizikom svijetu". Tamo gdje su "bia koja stvaraju praslike", nema, dodue onoga to bi se moglo nazvati "mirovanjem na jednome mjestu", ima, meutim, mira duhov ne vrste koji se spojio s djelatnom pokretljivosti. Ona se moe usporediti s mirnim zadovoljstvom i blaenstvom d u h a koji se javljaju u djelovanju, a ne u nedjelovanju. Str. 104. do 107. Za moi koje pokreu razvoj svijeta treba upotrijebiti rije "namisli" iako to moe biti povod za iskuenje da se te moi zamisle naprosto

kao ljudske namisli. Ovo se iskuenje moe izbjei samo ako se ovjek kod takvih rijei, koje se ipak moraju uzeti iz ljudskog svijeta, uzdigne do tak vog znaenja gdje je rijeima oduzeto svako usko ogranieno obiljeje, ali zadobivaju ono to im ovjek moe priblino dati u trenucima ivota kad se donekle uzdigne nad samoga sebe. Str. 108. Dodatna izlaganja o "duhovnoj rijei" nalaze se u mojoj "Tajnoj znanosti". Str. 117. Kad se na tom mjestu kae: "...sa staja lita vjenosti odreivati smjer za budunost", onda je to napomena za odreeno stanje ljudske due u odreenom vremenu izmeu smrti i novog roenja. Neki udarac sudbine, koji pogaa ovjeka u ivotu fizikog svijeta, moe izgledati da ima za duevno stanje ovoga ivota neto to se potpuno protivi ovjekovoj volji: u ivotu izmeu smrti i novog ro enja u dui vlada snaga slina volji, koja ovjeka usmjerava prema doivljavanju tog udarca sudbine. Dua u neku ruku vidi da je optereena nesavrenstvom koje potjee od ranijih ivota na Zemlji. To je nesavrenstvo posljedica nekog nelijepog ina ili nelijepe misli. Izmeu smrti i roenja javlja se u dui pobuda slina volji da se nesavrenost ispra vi. Ona razvija u sebi sklonost da se u kasnijem zemaljskom ivotu padne u nesreu kako bi trplje njem postigla izravnanje. Poslije roenja u fizi kom tijelu dua koja je pogoena udarcem sudbine i ne sluti da se u duhovnom ivotu, prije roenja sama usmjerila p r e m a ovom u d a r c u sudbine. Ono to sa gledita zemaljskog ivota izgleda p o t p u no n e h o t i m i n o , u n a d o s j e t i l n o m svijetu d u a je htjela. "ovjek odreuje sebi budunost iz onog vjenog."

Str. 1128. i dalje. Poglavlje ove knjige: "O obli cima miljenja i ljudskoj auri" zacijelo je poglavlje koje najlake daje povoda za nesporazume. Protiv niki osjeaji nalaze upravo u tim izlaganjima naj bolje prilike za svoje zamjerke. Vlada miljenje da iskaze vidovitog ovjeka treba dokazati pokusima, u skladu s prirodoznanstvenim nainom miljenja. Moe se zahtijevati da odreen broj ljudi koji tvrde kako vide duhovnu auru stane pred druge ljude i puste da na njih djeluju njihove aure. Vidioci zatim moraju rei koje misli, osjeaje itd. vide u auri onih koje promatraju. Ako se njihove izjave meusobno podudaraju te ako se ustanovi da su ljudi zaista mislili, osjeali itd. ono to su vidioci naveli tada e se vjerovati u postojanje aure. To je dakako prirodoznanstveni nain miljenja. No treba uzeti u obzir sljedee: rad duhovnog istraivaa na vlasti toj dui daje mu sposobnost duhovnog gledanja, taj je rad upravo usmjeren na stjecanje te sposob nosti. Hoe li on tada u pojedinom sluaju u du hovnom svijetu neto opaati, i to e opaati, to vie ne ovisi o njemu. To mu pritjee poput dara iz duhovnog svijeta. On ga ne moe iznuditi, mora ekati dok mu ne pripadne. Njegova namjera da postigne opaaj nikada ne moe biti uzrokom tog opaaja. A upravo ovu namjeru trai za eksperi ment prirodoznanstveni nain miljenja. No duhov nom se svijetu ne moe zapovijedati. Kad bi dolo do eksperimenta, trebao bi ga izvesti duhovni svijet. U njemu bi jedno bie trebalo imati namjeru da objavi misli jednog ovjeka ili veeg broja ljudi. Te bi vidjeoce zatim "duhovnim poticajem" trebalo skupiti za promatranje. Tada bi se njihove izjave sasvim sigurno meusobno slagale. Kako god sve

ovo prirodoznanstvenom miljenju izgledalo protu rjeno, ipak je to tako. Duhovni se "eksperimenti" ne mogu izvoditi kao oni fiziki. Ako vidjelac primi posjet neke nepoznate osobe, ne moe se odmah "latiti" promatranja njene aure. Auru e gledati ako unutar duhovnog svijeta postoji povod da mu se ona otkrije. S ovo malo rijei treba samo ukazati na pogrenost gore navedenog prigovora. Ono to duhovna znanost mora ispuniti jest to da kae ko jim putem ovjek dolazi do gledanja aure, kojim putem sam moe doi do iskustva o njenom pos tojanju. Onome tko trai spoznaju znanost samo moe odgovoriti: primijeni uvjete za gledanje na svoju vlastitu duu i ti e gledati. Bilo bi, dodue, udobnije kad bi se mogao ispuniti gore navedeni zahtjev prirodoznanstvenog miljenja; ali tko taj zahtjev postav lja, pokazuje da zaista nije upuen u najosnovnije tekovine duhovne znanosti. S opisom ovjekove aure koji je dan u ovoj knjzi ne bi trebalo zadovoljiti potrebu za senzacijom u vezi s nadosjetilnim iskustvima. Ta potreba s obzi rom na duhovni svijet nalazi zadovoljenje samo ako joj se predoi neto poput " d u h a " , a to se ustvari ne razlikuje od osjetilnosti. Ta potreba sa svojim predodbama ugodno ostaje u podruju osjetilno sti. Ono to je na stranici 131. i 132. reeno o po sebnom nainu kojim se treba predoiti boju aure, moglo bi biti dovoljno da se tim opisom izbjegne nesporazum. A onaj koji na tom podruju tei pra vom uvidu, mora znati da ljudska dua nuno gleda duhovnu ne osjetilnu auru kad doivljava ono duhovno i duevno. Bez takvog uvida doivljaj ostaje nesvjestan. Slikovito se gledanje ne bi trebalo zamijeniti sa samim doivljavanjem, ali bi trebalo

biti i jasno da u tom slikovitom gledanju doivljaj ima potpuno prikladan izraz. To nije doivljaj to ga dua koja gleda hotimino stvara, nego onaj koji se u nadosjetilnom opaaju sam stvara. Danas se moe oprostiti prirodoznanstveniku kad govori o jednoj vrsti "ljudske aure", kako to ini prof. dr. Moritz Benedikt u svojoj knjizi "Nauka o raljama i visku". "Postoje, iako u malom broju, ljudi koji su 'prilagoeni mraku'. Relativno vei dio te ma njine vidi u tami mnogo objekata bez boje, a tek ih mali dio vidi u boji... Dvoje mojih klasinih 'mraku prilagoenih' ljudi u tamnoj je komori pregledalo vei broj uenjaka i lijenika... Kod ispitanika nije vie bilo sumnje u ispravnost promatranja i opisa... Oni 'mraku prilagoeni' ljudi koji opaaju boje, vide elo i tjeme u plavoj boji. Desna polovica lica tako er je plava, a lijeva je crvena i... naranasto-uta. Stranja strana pokazuje istu podjelu i iste boje." No duhovnom se istraivau ne oprata tako lako kad govori o " a u r i " . Ovdje neemo zauzeti nika kav stav prema Benediktovim izlaganjima koja spadaju meu najzanimljivija u znanosti o prirodi. Ne treba koristiti ni jeftinu priliku, koju mnogi tako rado koriste, da bi se prirodnom znanou "oprav dala" duhovna znanost. Trebalo bi samo pokazati sluaj gdje jedan prirodoznanstvenik moe doi do takvih tvrdnji koje nisu sasvim razliite od tvrdnji duhovne znanosti. Pri tome, meutim, treba i na glasiti da je aura koja se treba duhovno shvatiti i o kojoj je u ovoj knjizi rije, sasvim neto drugaije od one koja se istrauje fizikim sredstvima i o kojoj se govori kod Benedikta. ovjek se dakako nemalo vara ako misli da se "duhovna aura" moe istra ivati izvanjskim prirodoznanstvenim sredstvima.

Ona je dostupna samo duhovnom gledanju koje je polo putem spoznaje (kako je opisano u posljed njem poglavlju ove knjige). Ali bilo bi krivo shvaeno i nastojanje da se realnost onoga to se duhom treba opaati mora dokazivati na isti nain kao ono to se opaa osjetilno.