RJENIK ZENA

Uredio, preveo i dopunio prema izvorniku Nenad Vertovek

Naslov izvornika: Zen Dictionary Philosophical Library, New York, 1957.

****************************** Rjenik zena zapravo bi trebao biti - "drveno eljezo"...Ovom reenicom moglo bi se zapoeti - i zavriti svako promiljanje o radu i trudu bilo kojeg autora, pa i onog koji se uvaava kao "jedan od boljih poznavatelja". To je naravno, jedna reenica koja bi bila najvie u duhu zena, ili, pak, najmanje "loa prema zenu". A stari dobar udarac tapom, roshija ovdje bi moda izostao radi suosjeanja sa "slabostima poetnika"... ... U nizu uenika, pravaca i zen-pria shvaenih kao koani ili anegdote, Rjenik je ovaj stoga najbolje itati izmeu redaka ili poput svake dobre knjige, otvoriti je na bilo kojoj stranici i pomno proitati. Zapamtiti, pa zaboraviti, ali provesti u djelo. Jer, to bi bila i ona "tajna" poruka zena - nita proitano nije toliko znaajno kao ono to je proivljeno...
Nenad Vertovek *********************************

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU Ako promatramo obalu dok plovimo u amcu, Imamo dojam kako se obala kree. Ako pogledamo blie u amac, Tada znamo kako se ustvari kree samo amac. ivot i smrt su samo poloaj i vremena... Dogen Shobogenzo Rjenik zena zapravo bi trebao biti drveno eljezo... Ovom reenicom moglo bi se zapoeti i zavriti svako promiljanje o radu i trudu bilo kojeg autora, pa i onog koji se uvaava kao jedan od boljih poznavatelja. Naravno, to je jedna reenica koja bi bila najvie u duhu zena, ili, pak, najmanje loa prema zenu. A stari dobar udarac tapom roshija ovdje bi moda izostao radi suosjeanja sa slabostima poetnika... No, budui je strogo pridravanje pravila danas malo poznata injenica za zapadn(jak)i nain razmiljanja prosjenog uenika, bez obzira o kojoj se koli zena radi, tada je i nastojanje E. Wooda, pogodilo barem rub cilja, kako bi promaaj ponekad nazvali u kyudou. Jer, gotovo svi koji su imali susret sa zenom na Zapadu morali su proi gotovo isto istilite, prevladati moda i dilemu poznatu veinom u politici take it or leave it. Valja se sjetiti miljenja kako se zen na Zapadu razvio i uz veliku pomo onih koji su ga

htjeli kritizirati, opovrgnuti, intelektualno dotui, premda je zen za intelekt, recimo tako, gotovo slian poznatoj konstataciji kako je udaljenost (voljenih) za ljubav isto to i vjetar za vatru: gasi malu, a raspiruje veliku... Dakle, uz sve injenice kako je zen bio dobar vjetar za pomalo umorne zapadne umove izmuene vjenim kombinacijama i bezlinim formama, sadraj koji je ponudio bio je dovoljan onima koji su traili uglavnom jedan kriterij: da se ono to ue i o emu razmiljaju moe (kvalitetno) primijeniti i u vlastitom ivotu. Stoga je i zen lien vjerskih, religijskih, politikih ili indoktrinirajuih konotacija i uspio preivjeti mnoga stoljea. Stoga i stoji dijelom ocjena kako je i zen, premda teak podosta stoljea, i tisuljea, filozofija za 21. stoljee. Uz potivanje dvije poinjene greke, zen nije filozofija, a 21. stoljee treba biti shvaeno samo kao jo jedan pokuaj ovjeka da umom, humanistikom etikom i drugaijom svijeu izbjegne strahote poinjene jo u vrijeme kada su rani zen uitelji zapoinjali svoj uzaludan posao. Stoga i Rjenik zena, premda u osnovama potjee jo s prijelaza prve u drugu polovicu prolog stoljea, uz sve mogue dorade i izmjene, jest jedan od najaktualnijih prirunika jedne drukije svijesti i razdoblja, koji upravo iz razloga svih moguih optubi i indoktrinacija, nema nikakve veze s onim to se naziva New Age. Novo razdoblje zena poelo je odmah na poetku, jer je zen pogled na ivot svih koji su ga uili i poduavali, zajedniko duhovno i ljudsko

blago kojem ne treba dodati ni oduzeti nijednu rije. Vrlo precizno, rijei je dovoljno, potrebna je praksa i to praksa ivota. Rjenik zena stogaje kao korisno ogledalo svima koji su na Putu ivota, bez obzira ime se bavili i za koga navijali. Jedini uvjet koji zen postavlja i koji samo zen moe postaviti jest ne bavite se zenom i ne navijajte za njega. Ukoliko je neto ivotno, njemu ne treba misaona reklama niti intelektualno bavljenje. Praktino ogledalo koje drite u ruci stoga vas moe usmjeriti prema raznim povijesnim razdobljima, kolama, uiteljima i njihovim individualnim ili meusobnim nastojanjima. No, cilj kao da je bio samo jedan, kako istinitu ivotnu nit zena prenijeti drugima u prostor i vrijeme bez iskrivljavanja, netolerancije, egoiluzija i svega to je veinu ljudskih misaonih, svjesnih i djelatnih avantura i projekata unazadilo i(li) pretvorilo u oruje kojima se manipulirala i kontrolirala upravo ta ista ljudska svijest. U nizu uenika, pravaca i zen pria shvaenih kao koani ili anegdote, Rjenik je ovaj stoga najbolje itati izmeu redaka ili poput svake dobre knjige, otvoriti je na bilo kojoj stranici i pomno proitati. Zapamtiti, pa zaboraviti, ali provesti u djelo. Jer, to bi bila i ona tajna poruka zena, nita proitano nije toliko znaajno kao ono to je proivljeno... Nenad Vertovek

Kada riba pliva, ona pliva sve dalje, a vodi kraja nema. Kada ptica leti, leti sve dalje a nebesima kraja nema. Od drevnih vremena Ni jedna riba nije isplivala iz vode, Ni jedna ptica nije izletjela iz nebesa. Ovaj ivot stvaraju i riba i ptica, ali i ribu i pticu stvorio je ivot.

Prema tome, postoje i riba i ptica i ivot i svo troje stvorilo je jedno drugo... Dogen; Shobogenzo

A Alaya - Ova rije znai kua, tonije dom, koji je, mjesto gdje se dre sve vrijedne stvari koje koristimo i meu kojima ivimo. Ova rije je takoer dobila znaenje duhovne riznice svih ivotnih potencijala, koja bi za nas trebala predstavljati istinski dom i konano odredite. Ovo shvaanje je naturalistiko, a ne naprosto mistino, jer vidimo da je ivot u prirodi neto sui generis, ni u kom sluaju refleks djelovanja "mrtve tvari". Ta izuzetna odlika ivota u prirodi ne sastoji se toliko u tome da on odgovara na kontakte okoline, koliko u tome da je on svjestan. Kada bi sve sloene funkcije uma bile u stvari samo reakcije (ma koliko sloene), a ivot nita drugo do zbroj ili skup takvih refleksa, tada ne bi postojala nikakva mogunost nastanka svijesti u procesu organskog razvitka ivota. U ovoj primjedbi nema nikakve predrasude za ili protiv istonjakog vjerovanja da u svemu, sve do mineralnih formi u prirodi (i u njima), postoji izvjestan stupanj svijesti i voljnog ivota. Na taj nain alaya je beskonano postojea samopriroda, koja je kao potencijal nazona u svim ivim biima ono to je Budha doivio neposredno (ne putem razmiljanja kakvo je dato u ovoj biljeci o alayi), pri punoj svijesti u vrijeme svog prosvjetljenja. U zenu dre da je to mogue svakome. Amitabha - Doslovno, besmrtno svjetlo. Ponekad

nazivan Amitayus, besmrtan ivot. Takoer Amidha. Avalokiteshvara se naziva "duhovnim sinom" Amitabhe. Manjushri je drugi aspekt boanstva, koji izraava mudrost. Ove forme boanstva su esto prisutne u zen samostanima u vidu slika ili kipova, ali u zenu, za razliku od slijedbenika sekte iste zemlje, od njih ne trae pomo, iako ih pozdravljaju s dunim potovanjem. Anatta - Anata ili anatma doktrina, kojoj je uio Budha i koju odobrava veina budista, ukljuujui tu i zen uitelje, ukratko je poimanje ovjekove prave prirode kao "nesopstva". Ovo se ne smije brkati s izrazom "nesopstvo" koji se koristi u hinduistikim filozofijama. Ono znai da ljudski um ne moe shvatiti pravu ovjekovu prirodu, zbog toga to on poznaje samo objekte, pa ono to ljudi nazivaju svojim "ja" ni u kom pogledu nisu oni sami. Budha je uio da je ak i uz najbolje razumijevanje takvo "ja" samo snop od pet tenji, zvanih skandhe (grane), koje ukljuuju oblik, emocije, opaanje sposobnosti, tenje ili karakterne navike i intelektualnu sposobnost zapaanja, to, opet, obuhvaa i shvaanje sebe kao entiteta meu drugim entitetima. U hinduizmu atman je sopstvo, a anatman je nesopstvo, tj. sve objektivne stvari u svijetu koje su "nesopstvo". Veliki cilj je spoznati to sopstvo, stremiti mu i sluiti ga. Nesopstvo su i ahankara (jatvorac), budhi (vii um) i manas (logiki um), zajedno sa svim tijelima sloenim iz pet elemenata (zemlje, vode,

vatre, zraka i nebeske materije ili etera). Atman, koji je iznad svega toga, je sopstvo, pravi dehin (vlasnik tijela). Iako je Budha govorio da je shvaanje takvog dehina kao nekog entiteta pogreno, ipak je zadrao reinkarnaciju lanog "sopstva", onog sklopa skandha podlonog neprestanoj promjeni, sve dok ga ne smijeni istina - kada e skandhe biti spremne da se razloe (prestati biti vremenite) i kada e samoistina biti na svojstveni joj nain, ili u skladu s vlastitom kakvoom, budistiki pjesnici su dopustili sebi izraze poput "Kapljica rose klizi u blistavo more" i "Svemir postaje ja", ali ak i ovi, i zaista svi, pojmovi koje raa ljudski um, moraju biti pogreni. Oni, meutim, bar pokazuju da je sama ideja jednog permanentnog zasebnog entiteta pogrena i da stoji na putu istine i prosvjetljenja. Isto gledite kao Budha po ovom pitanju imao je i najprosvjeeniji hinduist. To je lijepo izloeno u trinaestoj glavi Bhagavad Gite, gdje Gospod nabraja osam ovjekovih sastavnih dijelova (pet elemenata i ahankara-budhi-manas, gdje su ova tri posljednja obuhvaena modernim terminom "svijest", u njegovom najirem smislu) i kae da svih osam moraju biti prevladani. Budha je reformator koji se borio i protiv uenjakih i protiv svjetovnih zabluda, ukljuujui tu drutvene kaste i religijska vjerovanja. to god bila stvarnost, to se otkriva prilikom "prosvjetljena", temeljiti zenbudist dopustit e sebi samo ideju vlastitog takvog-bia ili takvosti (tathata), kojaje takoer samo jedna praznina

(unjata) u svim zamislivim stvarima ili pojmovima. Uenje o anatti zajedniko je kako mahajana, tako i theravada (hinajana) koli budizma. Angya - Ova rije znai put u svijetlo mjesto pjeice, a odnosi se na novaka koji se eli prikljuiti nekom samostanu. Po obiaju, on nosi irok eir od bambusa protiv kie, bijele platnene nazuvke, slamnate sandale i torbicu sa svojim brijaem, posudicama, knjigama itd. Takav jedan put predivno je opisao Funjo Zensho u svojoj dugakoj pjesmi Pjesma angye, u periodu rane dinastije Sung. Prilikom dolaska u samostan, hodoasnik e predati svoje pismo s preporukom, ukoliko ga ima, a onda e do primanja priekati nekoliko dana u dvoritu. Kada bude primljen, njega e jo neko kratko vrijeme drati na provjeri prije nego to e biti puten u salu za meditiranje. Tamo e se pokloniti oltaru ili kipu i upoznati s bratstvom. Treba uzeti u obzir da je hodoae vrijedno samo po sebi. Duevne i tjelesne tekoe, ukljuujui tu i vremenske nepogode, s kojima se angya suoava i koje prevladava, s jedne strane bude i bodre njegov duh. S druge strane, raznovrsne ljepote u prirodi i stalno susretanje razliitih ljudi i ljudskih djelatnosti, uveliko doprinose njegovoj kulturi. Postoji mogunost da se satori (prosvjetljenje, prim. prev.) dogodi na samom hodoau, a ne za vrijeme boravka kod uitelja zena. Meutim, niti u jednom od ovih sluajeva on ga uope ne smije oekivati.

An-Shih-kao - Prvi zastupnik chlana ili uenja meditacije u Kini, oko 150. god. n.e. Anuttara-samyak-sambodhi - Ovo je iskaz o Budhinom doivljaju prosvjetljenja. Anutara znai da nema nieg iznad njega (konano je); samyak znai ispravno, a sambodhi - savrena spoznaja. Ovo se ne odnosi na najvii iz jednog niza doivljaja, ve na ono to je iznad svih kategorija i relativiteta. To je istina sama, do koje se stie pomou meditacije (dhjana ili zen). Apstrakcije - Jedan primjer zenovskog izbjegavanja apstrakcija je slijedea pria: Kada uitelj zena Tokusan postane prosvijetljen, on kae: "Sve nae razumijevanje filozofskih apstrakcija je poput vlasi kose u svemiru." A kada se pri rjeavanju izvjesnog problema nametnuo pojam tekoe, jedan drugi uitelj primjeti: "To je kao kada komarac pokuava ubosti eljeznog bika." Neki logiar, koji nije bio sljedbenik zena, uvi za ovo, upita: Je li ovo samo nain da se izbjegne zakljuak u jednom silogizmu i uporan zahtjev za odgovarajuim premisama koje su zasnovane na ulima?" Odgovor kako premise ili opaaj i ne zahtijevaju nikakvu misao sadri i tvrdnju da je i sam misao, ali to se negira na osnovu injenice kako se on odnosi samo na in opaanja bez misli. Gornja dva primjera pokazuju da zen sljedbenik nema nikakav prigovor analogiji kada ona slui izraavanju jednog doivljaja, a ne usporedbi.

Ar(a)hat - Termin koji je Budha mnogo upotrebljavao, ali ne i uitelji zena. Znai "spreman" i Budha ga je pripisivao samo nekim svojim sljedbenicima. Osobine arahata bit e jasne ako se osvrnemo na ono to je Budha nazivao "deset okova" (okovi su osobni nedostaci koji koe istinsku ili sutinsku realizaciju). Prvih pet okova su: (1) obmana samoga sebe, koja se sastoji u poimanju sebe kao tijela i duha; (2) sumnja u efikasnost dobrog ivota; (3) podlonost obredima;(4) osjeajne strasti; (5) osjeajne odbojnosti. Lako je uoiti da svim ovim tokama odgovaraju stare, nefilozofske mentalne navike. Kada se ove automatske reakcije prevladaju, sljedbenik Puta je spreman (arhat) za suoavanje sa: (6-7) udnjom za tjelesnim ivotom i netjelesnim ivotom; (8) duhovnim ponosom; (9) poimanjem sebe kao entiteta i (10) nepoznavanjem prirode sutinskog ja. Ovi "okovi" tada bivaju prevladani. Iako u zenu ne usvajaju ovu klasifikaciju, pratei "izravnu metodu" oni defacto djeluju u pravcu prevladavanja posljednih pet "okova". Asanga - vidi pod Mahajana. Asketizam - Praksa zena ne odobrava asketizam, ve prirodnost. To, meutim, ne znai odobravanje grijeha, nego samo zdrav duh u zdravom tijelu. Prirodnost, na primjer, obuhvaa princip "jesti da bi se ivjelo", a ne "ivjeti da bi se jelo". Ona obuhvaa

biranje zadovoljstva i izbjegavanje tjelesnog bola, ali ne i udnju za zadovoljstvima. Ona priznaje prirodnost potrebe za tjelesnim zadovoljstvom radi stimulacije, ali isto tako priznaje prirodnost razumske procjene prirodnosti, budui da razum treba biti gospodar udnje za ulnim zadovoljstvom, treba znati kada podsticati na zadovoljstvo, a kada na ogranienje. Ona takoer priznaje da je, to se tijela tie, zadovoljstvo zdravlja vee od ugodnog uzbuenja prekomjernog grijeha ili od svakog poroka koji nije nuan za dobrobit tjelesnog zdravlja. Posveenicima koji su se povukli iz svakodnevnog ivota radi stjecanja znanja, uenja drugih i meditacije, upravo je zbog toga propisivan celibat. U sluaju sveenika i sveenica smatralo se da je koritenje tjelesnih snaga "radi dobra drugoga" (tj. za stvaranje nove generacije ili potomstva) ne samo neopravdan grijeh ve i nepotreban trud. Kada su oni u pitanju, seksualna apstinencija ne bi trebala izazvati straan emocionalni sukob, zato to bi umno razumijevanje prirodnosti samo po sebi umirilo impulse prolih navika i njihove ostatke, naroito kada najvei smisao ivota jednog pojednica lei u zen meditaciji. Ovo je sasvim u skladu s budizmom uope, kao to je oito u prii o Gauthaminom traganju za istinom, koje ga je na kraju i dovelo do prosvjetljenja. On je u svojoj oblasti posjetio sve velike hatha jogine, ije je metode primijenjivao u tolikoj mjeri da je strano oslabio. Jednog dana, neka ljubazna domaica nae ga

poluonesvijetenog i pone ga uvjeravati da popije mlijeko koje je donijela. Zdrav razum mu je tada otkrio kako i kada je ispravna panja prema tijelu prirodna i korisna, te nedugo poslije toga on postigne, pod drvetom "bo", u Budh-Gaji, prosvjetljenje. U vezi sa ovim dogaajem Edwin Arnold je u svojoj Svjetlosti Azije citirao slijedei stih: "Prenapeta ica se kida i glazba nestaje, Oputena ica toga nema i glazba umire, Ni nisko ni visoko, uglasite nam sitar!" Askripcija - Na sanskritskom adhjasa. Ova rije baca svjetlost na prirodu hinduistike, budistike, a naro ito zen meditacije. Ona takoer pokazuje slinost izmau njih, po metodi i po svrsi, jer u bilo kojem sluaju askripciju u meditaciji treba izbjei. Stvari koju vidi ovjek ne smije pripisivati slinosti s neim to je ranije vidio. Ovo iz dva razloga: (1) askripcija u izvjesnoj mjeri skree panju s objekta, jer kada kaete da lav lii na veliku maku, vi izvjesnu panju poklanjate sjeanju na maku ili make i vae neposredno opaanje lava se u toj mjeri smanjuje ili s cjeline lava prelazi na one njegove dijelove po kojima on podsjea na maku; (2) askripcija u izvjesnom stupnju zadovoljava elju za postizanjem znanja, ovjeka umiruje, ali zato smanjuje njegovu budnost. Slino ovome dogaa se u prirodi: videi neki novi predmet, ivotinja postaje oprezna, ak uplaena, sve dok taj predmet ne prepozna kao takav, ili kao neto to

je slino neemu to ju ranije nikada nije ugrozilo. Nasuprot tome, pravi cilj meditacije je unijeti u svijest sve ono to je ovjek ranije propustio, bilo u pogledu forme ili osobina. Kada se u vjebanju koncentracije savjetuje: "Najprije izaberite neki objekt koncentracije i onda, ne gubei ga iz vida, mislite o svemu drugom to vam padne na pamet", cilj je stalno voljno vraanje na taj objekat, ime se poveava mo - instinktivna mo - vladanja mislima i eljama. Kada hodoasnik zena ide sa svojim pitanjem ili pitanjima od hrama do hrama i od uitelja do uitelja, pa mu uitelj odgovori koanom (vidi), poslije ega on meditira o tom koanu, zatim odlazi drugom uitelju itd., on razvija svoju snagu volje, pomou koje e jednoga dana sprijeiti stare udnje i misli koje mu odvraaju percepciju. Tada e on odjednom - sagledati svoju istinu, i to u cjelini. Ovo nije uenje od uitelja, ve uenje ne gledanja kroz reetke ili zid. Ono je suprotno od filozofije, ali to je "druga pria"... Ashwaghosha - Indijski budist, oko 100. god. n.e., koji je razvio doktrinu o tathati (tathata - takvobie ili takvost), a koja je kasnije postala vrlo istaknuta u zenbudizmu. U svom uvenom djelu Buenje vjere (vidi), Ashvaghosha je preuzeo uenje o alayi (alayavidjnana). Alaya znai dom, pa se svijest mora spoznati u vlastitom domu, ili kao vlastito takvo-bie. Ovo je postalo uenje jogachara kole, koju su u Indiji osnovali Asanga i Vasubandhu. Ashvaghosha je alayu

uinio vrlo metafizikom i pripisao joj vlastito "takvobie". Koristila se i rije bhutatathata, koja se moe prevesti kao "takva-stvarnost" ili" takvo-bie". Ovo je mnoge navelo da alayu shvate kao neki mistian realitet, pa je jogachara kola prozvana idealistikom kolom mahajane (vidi). Meutim, striktni zen uitelji ne bi prihvatili ovaj idealizam, koji tei da takvo-bie istinske budasvijesti pretvori u neku vrstu riznice (alaya) svih ivotnih mogunosti, koje se samo djelomino izraavaju (i stoga sprijeavaju) kao razliiti oblici tijela (kaya), ili u njima. Oni su, izgleda, smatrali da se budasvijest mora traiti ne samo bez misli o bilo kojim takvim stvarima, ve i bez misli o njoj samoj kao metafizikom realitetu. Neki smatraju da je ovakav stav u zenu nastao ne iz indijskog razmiljanja, ve iz prirode kineske svijesti, koja se prije bavi injenikim iskustvom nego razmiljanjem koje obuhvaa uspredbu i rasuivanje. Jedan vedant iz Indije bi to isto shvaanje izrazio rekavi kako je za njih vano da ne padnu u adhjasu (askripciju neeg ranije poznatog) kada se nau pred nekom novom injenicom ili pojmom. Kako razmiljanje obuhvaa usporedbu onoga to se sada vidi s neim to je ranije upoznato, vedantisti i zen sljedbenici podjednako smatraju da ono ne moe odvesti do otkria istinskog ja (atman) ili budasvijesti. Ako je, meutim, ta budasvijest od poetka ve u nama, to smatraju obje kole, onda se moe tvrditi da je to ono u nama (to smo zapravo mi u samoj osnovi, premda ga misao brka s osobnim identitetom) to

potie udnju za njim samim, ili se u nama javlja kao nekakva neodreena duhovna glad (prirodna poput tjelesne gladi). Ona je takoer izvor prirodnog neza dovoljstva svakim drugim postignuem - to jest, izvor onoga to se naziva "boanskim nezadovoljstvom". Ukoliko je Ashvaghosha uio da ovjek uz pomo intuicije treba teiti poistovjeenosti s istinskim principom mahajane, on se s pravom moe nazvati preteom zena. Avalokiteshwara - Ishvara znai Gospod, a avalokita gledano ili vieno. Prema Lotosovoj sutri, koja se u svom 25. poglavlju bavi njegovim mnogim transfor macijama, on je glavni bodhisattva u budistikom panteonu. Na kineskom, on se u mukom obliku naziva Kwanshaiyin, a u enskoj formi Kwanyin (na japanskom Kwanom), na koju se esto aludira izrazom "boginja milosti". Avatanshaka Sutra - Sanskritska sveta knjiga mahajana sekte iz Indije, koja je u huajen koli (na japanskom kegon) postala glavni tekst. Jedan odlomak ovog dijela nosi naslov Gandavjuha (vidi). Glavno uenje ove sutre je ono o zakonitoj prirodi (dharmadhatu) univerzuma, to u modernoj terminologijii znai da su svi predmeti i sve sile potinjene zakonu, naroito zakonu uzronosti, zbog ega su sve stvari koegzistentne i meuzavisne. Ovo implicira da je u svakoj stvari ponaosob prisutan jedan princip. Jedno od njenih uenja koje je imalo mnogo

odziva, bilo je ono o fundamentalnom nepostojanju broja: "Ne postoji niti jedan niti dva." (Vidi pod Broj). U Indiji je ova sutra bila glavna meu svetim knjigama mahajana budizma (vidi) i vrlo cijenjena kod Bodhidharme i njegovih zen sljedbenika. Zen se, naravno, nije zasnivao na ovoj sutri, zato to se on ak niti u svom ranom periodu nije uputao u filozofiju, niti je uope bio ovisan od bilo kakvih shvaanja. Ipak, Avatanshaka sutra je znatno dopri nijela njegovim otkriima.

B Bankei (1622.-1693.) - Pisac zen pjesama koji je koristio jednostavne rijei, prikladne za iru publiku. Basho -Na kineskom Matsu (vidi). Basho Yesei - Na kineskom Pa-chio Hui-ch'ing. uveni pisac zen pjesama. (Vidi pod Haiku.) Bezidejnost - U zenu to znai: ne biti ponesen bilo kakvom posebnom idejom ili stavom. Bodhi - Mudrost u smislu prosvjetljenja. To nije nagomilano znanje, nije postignue, nije ono to se nalazi, ve je realizacija bitne istine. Bodhidharma (470.-543.) - Indijski budist koji je preao u Kinu i tamo formalno osnovao kolu budasvijesti, takoer zvanu 'an, a kasnije u Japanu zen. Kao godina njegovog roenja obino se navodi 520. n.e., meutim, neki dre da se on rodio u periodu Liu Sung, izmeu 420. i 479. godine. Bio je dvadeset osmi u lozi patrijarha zena u Indiji. Prenio je metode zena u Kinu, koja je ve tokom drugog vijeka p.n.e. primila neke druge forme budizma. Car Wuti iz dinastije Lijang, strastveni budist koji je podigao i podravao mnoge samostane i hramove, primio je Bodhidharmu u svojoj prijestolnici Kenko, ili jen K'ang (dananji Nanking), i zamolio ga da definira

glavni princip budizma. Car je bio vrlo zbunjen i nezadovoljan kada je kao odgovor dobio samo: "Ogromna praznina". Bodhidharma se zatim povukao u hram orin (aolin) na planini Wutai, u Honanu, da bi, okrenut ka nekom zidu, meditirao devet godina. Neki kau da je to bilo meditiranje poput zida. Prema Biljekama o prijenosu lampe i uenju njegovog uenika i sljedbenika Huikoa (Eka), Bodhidharma je o ovoj "zidnoj" kontemplaciji govorio na slijedei nain: "Kada vaa svijest slii na uspravni zid, tada moete stupiti na put." Meutim, isto tako se pria da je meditirao devet godina, sjedei s prekrienim nogama u jednoj peini i gledajui u visoku liticu preko puta hrama, ne progovorivi ni rije niti s jednim prolaznikom. Nakon toga on postaje osniva i prvi patrijarh stroge kole 'ana (zena), koja se snano razvijala sve do vremena svog najveeg eksponenta, estog patrijarha Hui-nenga, i koja je krajem dinastije Ming (1368.1644.) postala glavna kola budizma u Kini. Bodhidharmini uenici su vodili vrlo asketski nain ivota. Pokret zena se vrlo brzo irio po itavoj Kini, tako da je u vrijeme dinastije T'ang (618.-906.) postojalo mnogo samostana, koji su bili sredita obrazovanja. Carevi su gajili visoko potovanje prema uiteljima zena, pa su ih esto pozivali na dvor da im tamo dre propovijedi. Tako je to bilo sve do oko 1300. god. n. e. Dok su ostale forme budizma opadale, zen je napredovao jer je, izgleda, vie odgovarao kineskoj svijesti nego druge kole budizma.

U Kini je Bodhidharma nosio ime Pu-ti-ta-mo, dok su ga u Japanu zvali Dharuma. Njegov pokret je dobio naziv lanka kola, zbog toga to su on i njegova kola zasnivali svoje uenje na Lankavatara sutri. Njegova poruka Kinezima rezimirana je u slijedeem stihu: "Naroiti prijenos izvan svetih knjiga; Nikakva zavisnost od rijei i slova; Neposredno ukazivanje na duu ovjekovu; Gledanje u vlastitu prirodu i postignue budastva." Bodhidharmu je neposredno naslijedio Huiko (na kineskom) ili Eka (na japanskom). On je bio prvi patrijarh kineske narodnosti i autor slijedeeg stiha, u kojem je izraeno njegovo razumijevanje zena: "Iz posaenog sjemena Cvijee se raa, Pa ipak, nikakvo sjeme ne postoji, Niti ima cvijea." Bodhidharma je dobio ime u Indiji, od svog uitelja Panjate, koji ga je tako prozvao zbog njegovog velikog poznavanja zakona (dharma ili dhama) ili istine (bodhi), kojoj je uio Budha. Prvobitno je on bio katrija, sin jednog kralja, a kasnije postade arhat (vidi). Bodhisattwas (Bodhisatve) - Oni sljedbenici Budhe koji su doli do toke prosvjetljenja i odluili se ne

povui u nirvanu, ve u inkarnaciji nastaviti s pomaganjem drugim ivim biima dok sva ne budu slobodna. Mnogi budisti iz mahajana kole prije slijede ovaj ideal nego ideal arhata i mnogi, u oekivanju svoje budue slobode, svakodnevno ponavljaju zavjet Bodhisatvi. Termin bodhisatva je sainjen od bodhi (savrena mudrost ili prajna) i satva (umno bie ija djela doprinose harmoniji). Zato on unosi princip karune ili ljubaznosti, ljubavi, koja je, filozofski gledano, doivljaj jedinstva s drugima ili trud da se takvo jedinstvo ostvari. U zenu, meutim, obino ne koriste ovu ideju jer ne smatraju da prajna, bodhi ili realizacija, implicira bilo kakvu misao ili in odricanja nirvane, budui da je ona apsolutno neodrediva. Moglo bi se ak rei kako njihovo stanovite i stremljenje naputaju pojam budunosti, prolosti i sadanjosti, to, uostalom, eksplicitno tvrde uitelji zena Huangpo (Hsiyun) i Obaku. Bodhisatvin zavjet - Unutar soto sekte i meu mnogim mahajanistima esto se ponavlja zavjet da se ostane u samsari (vidi) sve dok sva bia ne budu slobodna. Ovaj zavjet ima cilj da oslobodi aspiranta od udnje da bude slobodan - to nikada nee biti ukoliko ne napusti svjesno odreenje sebe, svoju "samosliku" (imid, prim. prev.), samsariko ja. U ovom smislu je istinito obeanje: "Koji izgubie ivot, nai e drugi, ak vjean." Gubitak tog zasebnog ivota je potpuna

nesebinost, ali se to ne moe izraziti kao "Ja sam nesebian" (vidi pod Soto sekta). U staroj hindu jogi, udnja da se izbjegne ili pobjegne isto je toliko ropska koliko i udnja za posjedovanjem i zadravanjem. Ta kola, dakle, trai naputanje planiranja za sebe (zvano sankalpa), zalaui se za djelovanje u potpunosti motivirano zapovijedima minule karme, ili za ivot u kojem svaki postupak, svaka misao i svaka rije slue tuem dobru. Ovim se ponitava dio spremljene karme koja je uzrok sadanjeg ovjekova ivota "u tijelu" i "u svijetu". Ipak, ovo ne smije biti razlog dobrote; ona mora biti ista. Bokuju Dosho - Na kineskom Muchou. Stariji Rinzajev uenik u vrijeme Obakua, takoer uitelj Umonov. Bombu zen - Obina meditacija sa ili bez filozofske ili religijske svrhe, koja se ponekad primijenjuje samo radi umnog i tjelesnog dobra. Ona koristi duhu kao to tjelesne vjebe koriste tijelu. Bombu zen je ukljuen u termin mushindo (vidi). Broj - Ovaj pojam se ponekad spominje u vezi sa Avantashaka sutrom (vidi) i onim mjestom gdje ona ui kako ne postoji nikakav broj - "niti jedan niti dva". Smisao je u tome da kada jednom u mislima uemo u carstvo koje je iznad, ili s one strane dualiteta, tj. u "budasvijest", mnotvo nestaje, ali isto tako i jedinstvo, ako pod tom rijeju podrazumijevamo

"jednost". Ukratko, nali smo se izvan svake klasifikacije, ukljuujui tu i brojeve. (Vidi takoer pod Jednost) Borba - Zen stremljenje nikada nije jednostavan rast. Ono zahtijeva izuzetno veliki napor koji, meutim, nije usmjeren na konano postignue, ve na zadatak usmjeravanja panje na pravi cilj unato starim impulsima i navikama tijela, osjeanjima i svijesti, koji izazivaju druge udnje, pored one za velikim postignuem. To ne podrazumijeva strogi asketizam, ve samo umjerenost, kako bi se osiguralo mir i zdravlje tijela, osjeanja i uma, ili pak stanje ovjekove svijesne moi, koja mu ne doputa skretanje od svoje namjere, ak i kada je svjestan uznemiravajuih tekoa. U ovo spadaju smetnje koje dolaze od materijalnih stvari, od drugih ljudi vlastite prolosti, a takoer, s obzirom na ovaj cilj, smetnje koje proizlaze iz shvaanja ili miljenja. Pitanja nalik na "to e biti poslije smrti?" ne trebaju se pojavljivati. Ona nemaju nikakvu vanost; ono to je vano je "ovdje i sada" i nain da se ovjek s time suoi. Volja je vana iznad svega, a ne miljenje. Pria se da je izvjesni uitelj zena na pitanje "to je zen?" odgovorio: "Uzavrelo ulje iznad rasplamsale vatre". Budha - ovjek kraljevskog roda koji je ivio u sjevernoj Indiji, vjerojatno oko 560.-480. g. p.n.e. lako nije imao nikakve tekoe, jo kao mladia su ga u tolikoj mjeri pogodile patnje ljudskih stvorenja da je

odluio posjetiti sve mogue jogije i uitelje, ne bi li od njih saznao uzrok i lijek za ljudsku bijedu. Znaajno je da je on osjeao kako za ovaj problem mora postojati nekakvo rjeenje. Meutim, niti jedno ga nije moglo zadovoljiti, dok najzad, sjedei ispod nekog smokvinog drveta (otuda prozvanog bodhi-drvo ili drvo bo) nije doivio potpuno prosvjetljenje i razumijevanje, otkrivi nain ivota koji prekida patnju. Taj nain ivota se zasniva na dobroti i nevinosti i potpuno je u skladu s ljudskim iskustvom i razumom, premda ga takoer prevladava. Nakon prosvjetljenja, Budha je etrdeset devet godina putovao uzdu i poprijeko doline Gangesa, besplatno dajui svoje znanje svima. Budha je uio da je cilj koji je dostigao dostupan svakom tko odlui imati isto srce, ispunjeno ljubavlju prema svim biima i bez ikakve mrnje, i ija je svijest tako posveena istini, da se u njoj eliminira svako udno razmiljanje, oslonac na obrede ili na druge ljude; tako se dostiu granice prosvjetljenja i potom se, putem meditacije, posveuju primanju vieg svjetla, tj. one stvarnosti koja je iznad svih duevnih i tjelesnih procesa. O stanju prosvjeenosti - koje se ak ne smije nazvati stanjem, budui da je to shvaanje obine svijesti - u zenu govore kao o budasvijesti, ili istinskoj samoprirodi, koja e stupiti na mjesto pogrene samoslike koju je kod svih ljudska svijest izgraivala iz dana u dan svojim pogrenim racionalizacijama, budalastim tenjama i tatinom.

Budha priroda - Isto to i samopriroda (vidi). Budhi - Sposobnost koja se ponekad naziva razumijevanje, pomou koje se neka stvar spoznaje u njezinoj cjelini, a ne po nekom dijelu ili svojstvu. Sva intelektualna usporedba jedne stvari s drugim stvarima stoga, kako se smatra, koi ovakvu spoznaju. Poznati primjer je onaj o konopcu koji je leao na putu. U ovoj priici neki seljak, u sumraku naiavi na dio konopca, odskoi u stranu, pomislivi da je to zmija. Meutim, tek paljivo gledanje otkrilo mu je o emu se zapravo radilo. Pomisao na neto drugo, ak i na samoga sebe, mora se, radi neposrednog vienja, ostaviti po strani. ak je i sama elja da se neto spozna - prepreka spoznaji. Cjelina jedne stvari ne spoznaje se iz njezinih dijelova, ve se dijelovi stvarno spoznaju samo u odnosu na cjelinu stvari. Kada uenik sakupi sve injenice o datoj stvari i kada ih sagleda zajedno, u njihovoj meusobnoj povezanosti, ili, ukratko, kada ti podaci za njega postanu integralni, tek tada on shvaa ili zaista zna. injenica je da znaenja proizlaze iz cjeline, a ne iz dijelova. Kada uenik razumije neto to je ranije samo pokuavao razumijeti, tada nastupa znanje koje nije misao. Kada nastupi znanje i prepozna se kao takvo, misao iezava. Spoznavanje i miljenje uope nisu jedno te isto. "arulja" spoznaje srodnija je opaanju nego misli. Neki e bez sumnje, i s pravom, ustvrditi kako ovo neposredno spoznavanje ne ponitava nae obino znanje, ve ga dopunjava. Kao to razvitak intelekta u

obinim poslovima ne koi tjelesnu funkciju, nego joj zapravo pomae, tako i isto vienje pune svijesti, zapravo pomae umu u njegovoj funkciji spoznavanja, a tijelu u njegovom preciznom djelovanju u odnosu na svijet. Budhi trenutak se takoer, opravdano ili neopravdano, poredi s doivljajem zanosa koji moe izazvati neki uzvieni prizor u prirodi. Tada se javlja uzvik: "Prelijepo! Krasno!", a potom ovjek obino kae: "Do sada nisam znao to je ljepota". U trenutku takvog zanosa ak se i "ja" zaboravlja, iako ono nije odsutno. Kasnije, kada netko pokua takvo iskustvo sagledati, opisati ili komentirati, stavljanje te vizije u odnos prema ja ili prema bilo emu drugom, viziju unitava, iako se njen sjaj zauvijek zadrava. Budhi se mora smatrati osjeanjem, isto koliko i spoznavanjem. Prilikom gledanja nekog drugog ovjeka na budhi nain, postojati e ista savrena vizija ili savrena empatija. Budizam i zen - Zen gleda na Budhu kao na svog osnivaa i svoj autoritet. Mjesto zena u budizmu pokazuje njegovo mjesto u povijesti te religije. Od samog poetka, Budhino uenje je iskljuivo teizam i vjerovanje u nebo. Teizam govori o prvom pokretau, makar bezlinom. Budha je to odbacio na osnovu injenice kako sam pojam pokretaa onemoguava realizaciju istine o ovjeku i svijetu zbog toga to podrazumijeva jednu umnu kategoriju. Svaka ideja o nebu kao nekom stalnom mjestu ili stanju, bilo

subjektivnom, bilo objektivnom, takoer je odbaena iz istog razloga. Sve to, meutim, nije nakodilo otkriu bitne istine ili prirode fundamentalne stvarnosti, za koju je Budha tvrdio kako ju je realizirao, te je u stanju pokazati drugima kako da i oni to postignu. S tim ciljem on je prolazio dolinom Ganga preko etrdeset godina, propovijedajui svoje uenje i njegovu primjenu u ivotu. To njegovo uenje nije bilo negativan prijedlog. Ako treba odbaciti spoznate stvari o svijetu i spoznate misli o svijesti, to se ne ini kako ne bi bilo znanja, ve upravo radi boljeg i bogatijeg znanja. Ako se u ovom traganju i otkrivanju odbaci razum, to se ini zbog toga to se otkriva neto to je bolje od razuma, a to se ipak ne protivi razumu i moralnom ivotu. Zen je slijedio Budhu prihvativi ove stavove. On je razliit samo po tome to kao svoj cilj smatra jedno novo vienje pojedinca. Stoga on kao nain ivota predlae stav koji se naziva meditativan (zen) meditativan u cjelokupnom ivotu, a ne samo za vrijeme sjedenja i povuenosti, kada se poklanja panja sadrajima svijesti i djelatnosti uma u odsustvu novih ulnih naleta. Neposredno poslije Budine smrti, skup od 500 uitelja zasjedao je preko est mjeseci i sainio zbirku Budhinih govora koji su bili podijeljeni na dvije grupe - uenja i pravila ponaanja. Ova zbirka je prozvana Theravada - Doktrina starjeina. Naredni skupovi (jedan sto godina kasnije i jedan poslije sto pedeset godina) proirili su zbirku i odbacili pogrena

shvaanja i djelatnosti. Ova Theravada je prihvaena u junoj Indiji, a to je ostala i danas na Sri lanki, u Burmi, Tajlandu i Indoneziji. Meutim, cijelo vrijeme su postojale nezadovoljne grupe koje su ortodoksna uenja tih starijeina smatrale nedovoljno obuhvaenim. Te grupe su se uglavnom javljale u sjevernoj Indiji, zbog ega je najzad dolo do velikog Kamirskog sabora, 70. god. n.e., koji je prozvan etvrtim saborom i koji su june kole zanemarile ili ignorirale. Upravo s ovog, etvrtog sabora je ono, to se kasnije prozvalo mahajana (veliki put) formom budizma, ponijelo svoje najvanije odlike. Ovaj pokret je postao vrlo istaknut kadaje Ashvaghosha oko 100. god. n.e. napisao knjigu Buenje vjere u mahajani. Dva njena glavna uenja su ono o alaya svijesti (vidi) i o "takvosti" ili "takvo-biu" (tathata)(vidi). Upravo iz ove kole pojavio se zen sa svojom doktrinom o univerzalnosti buda-prirode - dakle, o mogunosti njenog postignua "neposrednim prijenosom", bez posredovanja rijei. On je, zato, iznad verbalnih uenja koja, ma kako korisna u svom ogranienenom podruju, ne mogu odvesti do otkria istinskog "doma" (alaya) svijesti koja je "ispranjena" (unja) od svih usporeenja sa stvarima i mislima ulnog i intelektualnog svijeta. Razumije se, ne radi se o "praznini" u bilo kakvom znanstvenom ili filozofskom smislu.

Bushido - Moralni kodeks samuraja (vojnike kaste u feudalnom Japanu, prim, prev.), koji je povezan s disciplinom zena. Dogodilo se da je zen dospio u Japan rano, u periodu Kamakura, upravo kada su se samuraji uvrstili na vlasti. Umjetnosti i vjetine zena (vjetina rukovanja maem, lukom i strijelom itd. - vidi pod Umjetnosti zena) snano su utjecale na ove ljude.

C Tsao Shan - Vidi pod Soto. Tsao Tung sekta -Na japanskom soto. Osnovali su je Pen Tsi od T'sao Shana (Sozan) i Lijang od Tung Shana (Tozan). (Vidi pod Soto.) Cigla, pria o njoj - Jednoga dana upitae Ma-tsua, koji je jo uvijek uenik Huai-djanga, zato toliko sjedi i meditira. Matsu odgovori da to ini da bi postao buda. Uitelj na to pone snano trljati nekakvu ciglu. Ma tsu upita: "Zato trljate tu ciglu?" "Da bih napravio ogledalo", odgovori Huai-djang. "Ali, gospodine," pobuni se Ma-tsu, "ma koliko glaali ciglu, vije neete pretvoriti u ogledalo". "Isto tako", odvrati uitelj, "ma koliko sjedio prekrienih nogu, to te nee pretvoriti u budu." Ovo na prvi pogled lii na odbacivanje zena (meditacije) kao takvog, meutim, u daljnjem razgo voru postaje jasno da Huai-djang govori samo o rutinskoj praksi sjedenja prekrienih nogu, jer kae da se dhjana (mudrost, prim. prev.) ne sastoji u sjedenju ili bilo kojem drugom poloaju, i da buda-svijest nema nikakvo boravite. Ovaj razgovor bio je plodonosan, jer Ma-tsu kasnije postade tvorac metode koana. Chao-chou (778.897.) - Uitelj zena iz rane dinastije Chang, istaknut po svojoj otroumnosti i dubini misli. On je autor koana: "Ako sve stvari treba da se vrate u

jedno, u to se vraa to jedno?" Vrlo mnogo je kudio verbalizam ili puku uporabu rijei. Doivio je starost od gotovo 120 godina. Chih-i (531.-597.) - Takoer poznat kao K'e Fu, ili po svom punom imenu Chih-che Tai-chih. Osniva tjentai (tendaj) kole budizma. Dvostrani filozof, koji je dio vremena posveivao umnom prouavanju, a drugi dio vjebanju samadhija. Meutim, tokom vremena, njegovi sljedbenici su se sasvim priklonili umovanju i suprotstavili zenu. Chih-i je osniva trideset pet samostana. Takoer je skupio dovoljno priloga za petnaest potpunih zbirki budistikih svetih spisa i napisao knjigu o filozofiji i meditaciji, koja se i danas mnogo ita. Bio je veliki naunik, a izvanrednost, ak elegancija Paramarthinog prijevoda Sradhotpada astre (Buenja vjere) na kineski, uveliko se pripisuje njegovoj pomoi u tom radu. Ching-tu -Na japanskom Djodo. Sekta iste zemlje.


ajna ceremonija - Na japanskom a-no-ju. Rije "ceremonija" ovdje nije sasvim prikladna, jer se ne radi o postizanju bilo kakve forme, osim ako se moe rei da je vjetina i forma cijele ceremonije upravo izbjegavanje postignua. Slino tome, zapadanje u meditaciju ne treba smatrati niti uspjehom niti postignuem. Stoga to predstavlja vanjsku formu koja stvara unutarnji mir ili vodi do njega, to je ona ivot lien bavljenja bilo kojom stvari ili stvarima, ajna ceremonija je ili prevladavanje stvari ili oslobaanje od njih. Gosti, oprema i sredina tog dogaaja ne trebaju biti stereotipni i izazivati divljenje, niti predstavljati bilo kakvo postignue ili presti. Uprkos ovim bitnim principima, nastao je velik broj "pravila", obzirom na detalje opreme i postupka, tako da ih je do esnaestog stoljea formulirano preko stotinu. Ipak, sve su to bila uputstva za prirodnost, ma kako to paradoksalno zvualo, to je sasvim razumljivo kad se imaju u vidu neprirodne navike i misli od kojih se gosti namjeravaju osloboditi. Ovaj koristan (tako tipino zen) paradoks dobro izraava jedno od pravila po kojem onaj koji eli ii "putem aja" mora biti vlastiti uitelj. Voda za aj se kuha u metalnom ajniku, iznad vatre koja se loi u jednom posebnom udubljenju u podu. Kljuala voda se sipa u alice u koje se zatim licom dodaje fino usitnjeni zeleni aj. Napitak se mijea

ajnom mjealicom i prua gostu koji ga polagano ispija. Isprva, gosti obino tiho razgovaraju o nekoj umjetnikoj ili filozofskoj temi, potom zaute i sluaju "pjevanje" ajnika, a onda opet pijuckaju svoj aj. ajna prostorija - Zbog raspoloenja koje je u stanju izazvati, ovo arhitektonsko djelo se smatra naroito povezanim sa zenom. Tu je, najprije, njegova skromnost, koja ga izdvaja ak i od jednostavne forme i namjetaja obinog japanskog doma. ajnu prostoriju odlikuju: krov prekriven crijepom, jednostavni zidovi, nepravilna tavanica, grubi duborez, niska vrata, mala kvadratura (oko 9 kvadratnih metara) i tenja da izazove osjeanje spokojstva, udaljenog od uznemiravajuih stvari i misli. Smjetena je neto dalje od kue za stanovanje, koja je obino prepuna mislima o bavljenju stvarima. "ajne stvari" trebaju biti jednostavne, da ne izazivaju misli o bilo kakvom postignuu ili djelatnosti. Puteljak do nje treba voditi kroz dio vrta u kojem je predstavljena jednostavna priroda, a ne nekakav uspjeh ili poloaj. Sve to ne izaziva pospanost, ve zadovoljstvo, a sam ukus aja se ne smatra niti stimulansom niti sedativom. Cjelokupna situacija dovodi ovjeka u "stanje mira", kada se on niim ne bavi, ak se i ne odmara od rada. Za majstore aja se smatralo da su tako dobro uvedeni u duh zena, u harmoniju "neba i zemlje", duha i tijela, da se traio i primijenjivao njihov savjet u svim slikarskim i arhitektonskim umjetnostima.

'an (Ch'an) - Kineska verzija sanskritske rijei dhjana, sa znaenjem "meditacija". S prodorom ovog uenja u Japan, ta rije je izmijenjena u zen. 'an, zen ili uenje o meditaciji, takoer je bilo poznato kao hsin tsung - uenje o svijesti, s tim da "svijest" ovdje nema uobiajeno znaenje, ve se radi o konanoj svijesti, o - budasvijesti. Patanjali, autor Joga sutri, definira meditaciju kao kontinuiran tok misli o nekom predmetu koncentracije. Meutim, u zenu to ne promatraju tako, ona je dugotrajno ili istrajno nastojanje svijesti da postigne neposredan uvid u one njene izvore koji nas nagone u elju za ivotom i da "jo ivimo". To nije puko miljenje, jer se miljenje uvijek, posredno ili neposredno, odnosi na predmetni svijet i na ula, ak i kad se radi o tzv. apstraktnom miljenju. Uitelji 'ana su isprva bili usamljeni ljudi, koji su eljeli ivjeti u skladu sa svime u prirodi i meditirati radi postizanja mira ili spokojstva i radi razvijanja intuicije. Nisu imali hramove, no neki od njih su skupili oko sebe grupe sljedbenika ili uenika. Tokom vremena, u manastirima raznih sekti toliko je poraslo potovanje prema ovim ljudima, da su ih poeli postavljati za svoje starjeine. Kasnije su se pojavili samostani i hramovi C'ana s vlastitim poglavarima. Jo i danas postoje (ili su donedavno postojali) mnogi usamljeni i nezavisni uitelji zena. Odlika asnog naina ivota uvijek je bilo i aktivno bavljenje fizikim radom.

U poetku uitelji nisu poklanjali mnogo panje budistikoj literaturi, sve dok im ona nije, nakon dolaska Kumarajive, Bodhidharme i drugih iz Indije, pruila mnotvo opisnog materijala o meditaciji i njezinim rezultatima. Kult 'ana je dostigao svoj vrhunac u periodima T'ang i Sung, uglavnom meu manje obrazovanim dru tvenim slojevima. Poslije Huinenga (vidi), njegovi uenici su osnovali pet zasebnih kola 'ana.

D Da-ifunshin - Velika istrajnost. Jedan od triju bitnih imbenika zen prakse. Daigidan - Velika sumnja. Drugi od triju bitnih imbenika zen prakse. Upravo je u vezi s ovim reeno kako najprije planine postoje (ili izgleda kako postoje), zatim to nisu planine i, konano, one pono vno postaju planine. Daishinkon - Velika vjera. Trei od triju bitnih imbenika prakse zena. Da bi uenik djelovao s povjerenjem, neophodno je vjerovanje u pretpostavku zena kako svi imaju buda-prirodu. Gledajui oko sebe i videi toliku raznolikost bia, on stie dai-gidan veliku sumnju. Pa ipak, ako gornji stav potie od uitelja zena, njega inspirira velika odlunost (daifunshin) i istrajnost da pronae istinu o sebi. Daijozen. Mahajana zen. Meditacija iji je cilj uvid u ovjekovu vlastitu prirodu i razumijevanja Puta, tj. kensho-godoa (vidi), koji neposredno vodi do satorija. Daitokudji - (Daitokuji) uveni rinzai samostan u Kyotu, bivem glavnom gradu Japana. Daruma - Japansko ime za Bodhidharmu. Djeca - Moe li dijete postii satori, ili prosvjetljenje? O ovome postoje razliita gledita, meutim, veina u

zenu, naroito onih u japanskim samostanima, smatra da svijest najprije treba razviti i da je tek zrelu svijest mogue pomou koana i sl. odvesti na pravi put. Ipak se moraju dopustiti izuzetni sluajevi. Pria o Ivanu Krstitelju, kako je primio Sveti Duh jo dok se nalazio u majinoj utrobi, moda govori o takvom sluaju. Dengyo Daishi - Japanski uenjak koji je pri povratku iz Kine 804. g. n.e. ponovo unio tendai kolu misli. Dharanis - Izreke koje pripadnici raznih sekta ponavljaju prilikom izvjesnih redovnih dogaaja ili u tekim trenucima, da bi zadrali svoj ar ili vjeru. Takva je zen izreka "Gate, gate, paragate...." (vidi). Druge sekte imaju vlastite naroite dharanis, kao to je "Namo omitu fu", izreka sekte iste zemlje, ili "Namo myoho renge kyo", izreka sekte Niiren. Dharma, ili dhama - (dhamma) U 'an i zen filozofiji ovo znai samopriroda, koja je, s obzirom na sve to se moe spoznati ili zamisliti pomou svijesti, jedna praznina. Ova praznina se ne smije shvatiti kao ono to ljudski um naziva prazninom ili praznim prostorom. Kombinacija praznine i samoprirode se moe objasniti tvrdnjom da sutinska ovjekova priroda nema nikakvu slinost s tijelom ili duhom, ni s im to se pomou njih moe spoznati. Meutim, tu je sadrana i pretpostavka da u ovjeku i, zapravo, u svim ivim biima, ova sutinska samopriroda zaista postoji.

Upotrijeba rijei dharma za oznaavanje samoprirode implicira da je ona oslonac i osnova svega, pa i tijela i duha. Rije "dharma" dolazi iz korijena sa znaenjem "podrati" ili "zadrati". Rije "dharma" se takoer upotrebljava za oznaava nje Budhinih uenja. U tom sluaju ona se esto prevodi kao "zakon". U sanskritskim spisima dobila je znaenje "drutvenog zakona", a zatim i "dunosti". Na primjer: "Vrei svoju dunost (dharma), ovjek dostie savrenstvo." Dharma-dhatu - Uenje o zakonu (vidi pod Avatanshaka sutra i Gandavjuha). Ovaj zakon se ne odnosi na puku materijalnu uzronost, ve na stvarnost koja lei s one strane bia i ne-bia. Njegova uzronost nije samo sukcesivna, ve je sveobuhvatna i prodire u sve. Kao to dan nije uzrok noi niti je no uzrok dana, premda oni nepromjenjivo slijede jedan drugome, tako je i konana uzronost krajnje obuhvatna, a ne sukce sivna. U spoju svih stvari svaka je pojedinana stvar uzrok druge i svaka stvar je posljedica svih drugih stvari. Na taj nain zakon je u osnovi svega, kao to je obrtanje Zemlje u osnovi smjene dana i noi. Dharmakaya - Sutinska priroda ili "bitna supstanca" jednog bude. Dijamantska sutra - Na sanskritu Vajrachedika. Dio Prajna paramita sutre. Budistika sveta knjiga na sanskritskom jeziku, koju su sljedbenici i nasljednici

petog i estog patrijarha mnogo upotrebljavali za meditaciju. Na jednoj skuptini od 1250 sveenika (bikua), ustane asni Subhuti i upita Budhu to njegovoj subrai valja initi da bi postigli savrenu mudrost (anutara samyak sambudhi). Ovaj im tada opirno objasni est vrlina (paramita). To su: milosre (dana), nesebinost (ila), strpljenje (kanti), odlunost (virja), meditacija (dhjana) i neposredno saznanje ili mudrost (prajna). Svaka od ovih vrlina je dovedena u vezu sa slobodom od zasebnog sopstva, budui je istinsko sopstvo ili takvost (tathata) svih bia i stvari jedna praznina (unja) u svim zasebnim svojstvima. U podrobnim objanjenjima ovih bitnih stvari u Dijamantskoj sutri ima dosta materijala za zen meditaciju. Konano, Subhuti zapita po kojem e imenu ova sveta knjiga biti poznata, a Buda mu ree da e to biti naziv Vajrachedika prajna paramita. Ova sutra se naziva dijamantskom zbog toga to je dijamant (vajra) postojan i neunitiv. Disclipina, trostruka - ila, dhjana i prajna. ila je dobro vladanje ili vrlina; dhjanaje meditacija, a prajna mudrost. Na tu temu Hui-neng je napisao slijedei stih: "Osloboditi svijest od svake neistoe, je ila sutine svijesti. Osloboditi svijest od svake smetnje, je dhjana sutine svijesti. Ono to se ne uveava, niti se smanjuje, je vajra (dijamant)."

Dijamant je ovdje spomenut kao simbol sutine svijesti. Dobro i zlo - U trima bitnim zahtjevima koje postavlja zen ne nalazimo klasifikaciju ili vrednovanje stvari prema "dobru" i "zlu". Zenu nije svojstven takav proces razlikovanja, ve on razlikuje ono to jest i ono to nije. Jednom rijeju, njemu je bitna "istina". Ovo, meutim, podrazumijeva osloboenost od lanca afektivnog ivota, a to je u skladu s principom kom penzacije u ivotu. Rei da mi cijenimo dobro kao suprotnost zlu, nije u duhu zena. Neki ovjek koji je imao astmu jednom ree svom prijatelju: "Ti ne cijeni zadovoljstvo nesmetanog disanja zato to ga nikada nisi bio lien." Bez sumnje, bolno iskustvo ovog ovjeka usmjerilo je njegovu panju na vrednovanje zadovoljstva lakog daha, ali trebalo je da on do takvog stava doe putem neposrednog opaaja, a ne poto mu je na njega ukazao prst bola. Da nije tako, ovjek bi bio prinuen priznati paradoks da samo "oni koji su bili ubijeni mogu vrednovati ivot". U zenu su prisutna tri zahtjeva - velika vjera, velika sumnja i velika odlunost. To su "dobra", neto to mi "jesmo", a ne neto to imamo. Vjerojatno nema nikakvog prigovora naem povezivanju ovih tri "dobara" s nesumnjivim injenicama da osjeamo, mislimo i hoemo. Dobrota, istina i ljepota - Postavljalo se pitanje da li su one uope zanimljive za zen. Sigurno je da zen ne

tei prosvjetljenju "bjeei od te tri stvari". Naprotiv, veina zenista se slae sa stavom da "svi predmeti, ivi i neivi, izlau dharmu". To, meutim, ne znai da bi oni dopustili stremljenje ka nirvani putem vienja ili stvaranja dobrote, istine ili lijepote. Naprotiv, oni vie vole prirodnost i tathatu (stvar-u-sebi) svake stvari ili bia(bhuta). Prirodnost je povezana sa zdravljem, budui proizlazi iz injeninog prihvaanja organskog razvitka. U modernoj nauci se zna daje jedan organizam onakav kakav jeste zahvaljujui ouvanju boljih adaptivnih osobina putem naslijea i da je suzbijanje takvih osobina zlo ili grijeh prema samom organizmu. Ovdje spomenuta tri ideala, ini se, na slian nain vode rauna o odnosima izmeu organizma i sredine i ulozi svijesti u njima. Ti ideali su mjerilo duevnog zdravlja u osjeajnom, misaonom i djelatnom ivotu. Poto je to tako, meditacija u Indiji se njime vrlo mnogo bavila. Meutim, to nije inila zen meditacija, koja tei dharmi - podrci i osnovi. Sama rije "dharma" potjee od sanskritskog korijena znaenja "podrati", a s obzirom na tri oblasti modernog znanstvenog prouavanja materiju, energiju i zakon - zen bi rekao da je zakon taj koji podrava materiju i energiju. Izuzmite, na primjer, zakon kauzaliteta i - sve pada. Pa ipak, koliko je ope zdravlje poeljno, toliko je u praktinom ivotu, gdje svijest djeluje, neophodno zdravlje svijesti, koje se manifestira u trima vrlinama dobroti, istini i ljepoti. Ako su one paramite, njihov vrhunac je prajna, a iznad svega ona velika prajna koja otkriva buda-svijest i omoguava aspirantu postizanje prosvjetljenja i nirvane.

Dogen - Jedna od najveih linosti u povijesti zena. Roenje u Japanu 1200. godine, a ivio je 53 godine. Najprije je uio zen kod Esaija, u Japanu. Potom je, u 24. godini, otiao u Kinu i postao majstor zazen prakse, koja se primjenjivala u tamonjoj soto koli. Konano, poslije etiri godine, vratio se u Japan, gdje je osnovao soto kolu, najveu zen sektu budizma koja danas ima oko 15.000 hramova i oko sedam milijuna lanova. Radi voenja ove sekte Dogen je zapisao svoje uenje, a njegov najbolji rad je Shobogenzo (Oko istinskog zakona). Njegov stav je jasan iz slijedeeg izvoda: "Paljenje tamjana, klanjanje ispred Budinog lika, molitva njemu, ispovijest grijeha i itanje sutri, sve su to, od samog poetka neijeg sljedbenitva - potpuno nepotrebne stvari. Sve to se trai je osloboditi sebe kako od okova tijela, tako i od okova svijesti, stavljanjem Budhinog peata na sebe. Ako to uinite sjedei u ekstatinoj meditaciji, itav univerzum e se i sam pretvoriti u prosvijetljenost. To je ono to podra zumijevam pod 'Budhinim peatom'." Ovo je jo snanije izraeno u jednom drugom odlomku Sobogenza: "Kakva je korist od radnji kao to su itanje sutri i izgovaranje nembutsua? Kako li je glupo misliti da zasluge proistiu iz pukog micanja jezikom i podizanja glasa! Ako mislite da se u tome sastoji budizam, daleko ste od istine. Neprestano ponavljanje nembutsua je isto toliko beskorisno koliko i danonono kretanje aba u polju." Dogen je povezao zen s politikom ili drutvenim

ivotom Japana, zalaui se za obnovu prijestolnike moi. Domain i gost - Vidi pod Soto. Doshin - Na kineskom Tao-hsin. etvrti kineski patrijarh zena. Dugovi, njih etiri - Roditeljima - za ivot; drugim ivim biima za pomo; dravi za mir; Budhi za prosvijetljenost. Upravo zbog dugova neku uenici polau Bodhisatvin zavjet, tj. odluuju da se nakon postizanja prosvijetljenosti posvete pomaganju drugima. (Vidi takoer pod Karma.)

E Eisai (1141.-1215.) - Japanski sveenik koji je u Japan 1191. godine unio originalnu lin-i kolu zena i uz carevu pomo osnovao samostane u Kyotu i Kamakuri. Donio je u Japan i ajnu ceremoniju, iako je ona od tog vremena donekle izmijenjena. Ekai - Poznat po komentarima uz 48 vanih koana. Etika i vjerovanja - Da li zen negira ili mijenja opa pravila ponaanja i vjerovanja (kao to su inkarnacija i karma) o kojima je uio Budha? Moe se rei da ih prosjeni zenbudist ne mijenja kada se predazenu. On i dalje misli ukoliko ne uspije ostvariti buda-svijest tijekom ovog ivota (koji moe bilo kada biti prekinut ratom, glau, boleu ili kakvom nesreom), kako e negdje drugdje i u nekom drugom tijelu biti ponovo roen i nastaviti svoja stremljenja. I mada vjeruje, kao praktiki svi budisti, u nepostojanje kontinuiteta svoga vlastitog bia (svoga sopstva) pomou kojeg se prepoznaje i identificira, on prihvaa Budhino uenje o kontinuitetu svenja skandha. Taj sveanj skandha nee prestati postojati sve dok ga uobiajena svijest o svojem sopstvu bude spajala. Dok god bude postojala takva pogrena svijest, uvijek e biti tijela, osjeanja, sklonosti ili navika i svijesti, iako stalno modificiranih. To je poput primjera starinske koije: jednoga ljeta ona dobija novu osovinu; drugog ljeta - nove kotae; treeg ljeta - nove sjedalice itd., sve dok se potpuno ne

promijeni, pa ipak ostaje "ista stara koija". S nastu pom zen uvida, iznenada se javlja neto novo. Sada usporedbu iz prie o koiji moemo zamijeniti usporedbom o liinci i leptiru. Da li leptir misli da je ikada bio liinka? Upitajte ovjeka koji vjeruje u inkarnaciju, a takoer i u evoluciju, da li vjeruje da je nekada bio majmun. Ako je sklon razmiljanju, on e vjerovatno rei: 'Ne, "ja" to nisam bio; ali jednom se, iznenada, tako rei spustio dio beskonanog principa ljudske svijesti (neto ega u majmunu nema) i tada je "ja", ono to ja jesam, iznenada roeno iz beskonanog. Tako e biti i kod slijedeeg roenja. Ovo sadanje "ja" se u savrenstvu svoje vjere predaje jednom zauvijek onome to ga je sve vrijeme podsticalo odozgo, iznutra, ili, bolje reeno, iz neeg nepoznatog. Tada e to biti jedno "novo raanje", a ne ponavljanje starog roenja.' Ostala usporedba su ona o djetetu i ovjeku i o nozi i ruci. Dijete ne moe zamisliti to znai biti ovjek. Ako to pokua, "zakvait" e se samo za vanjske oblike odraslog ovjeka, ali o njegovom stanju svijesti nee nita znati. Ono ipak zna da e se neto pojaviti kada za to bude bilo vrijeme. U meuvremenu, razvija svoje sposobnosti, zdravlje i snagu. Noga slui ruci i postie ono to ruka kasnije radi. Ukratko, evolucija napreduje korak po korak, kao kod stepenica, a ne naglo, poput strme ravni ili nagiba.

F Fa-tsang - Osniva kegon kole. Nabrojao je est kontemplacija neophodnih za razumijevanje svete knjige Avatanshake: o spokojstvu fundamentalne svijesti; o svijesti kao izvoru svih stvari; o zadivljujuoj meusobnoj povezanosti svih stvari; o istinskom biu ili takvosti (tathata) svega; o nainu na koji se sve stvari mogu pojavljivati u svijesti bez meusobnog iskljuivanja; i o tome kako bilo koja pojedinana stvar moe biti pokazatelj svih stvari. Fa-jung - Takoer zvan Hojun. Jedan nezavisni uitelj koji je u razdoblju etvrtog patrijarha ivio u planini. Bo je sklon starom ortodoksnom zenu i osnovao je gozusan kolu. kola ipak nije dugo trajala nakon osnivaeve smrti. Fa-yen - sekta zena Hogen zen. Osnovao je Wenai, ope poznat po svom posthumnom nazivu Fayen. Sekta vie ne postoji. Jedno od njenih uenja bilo je da su sve stvari hsin, rije koja ukljuuje i svijest i srce. To znai da svaka forma u svijetu potie iz svijesti, tako da su sve one ne samo predstava svijesti ve i njena manifestacija.

G Gand-avyuha - Dio Avatanaka sutre (oko jedne etvrtine) koji se mnogo upotrebljavao u huayen koli i dio koji razmatra uenje o zakonu (dharmadhatu). Ovo uenje je vrlo cijenila spomenuta kola. Pozadinu ove sutre sainjava pria o hodoasniku koji je, traei prosvjetljenje, obiao pedesetak razliitih uitelja. "Gate, gate" - Prve rijei mantre koju je na kraju svojih tekih duevnih sukoba izgovorio bodhisatva Avalokiteshvara, probivi i posljednji okov svoga "sopstva" ili relativnog identiteta. itava mantra glasi: "Gate, gate, paragate, parasangate, bodhi svaha" i, prema engleskom prijevodu u Godarovoj Budistikoj bibliji, ima slijedee znaenje: "Ode, ode, ode na onu drugu obalu; sretno stigne na tu drugu obalu, o prajnaparamita! Kako lije siuna!" Poslijednja rije, "svaha", upotrebljavala se na kraju mnogih mantri u staroj Indiji. U Gotalatapani upanishadi stoji objanjenje da "svaha" znai "sila pomou koje svijet nastavlja razvoj", tako da je prevoditelj bez sumnje osjeao kako se izraz "Kako li je siuna!" treba shvatiti kao afirmativan iskaz koji izraava prihvaanje te sile i njeno jedinstvo. Smatra se da mantra time dobiva posebnu snagu i nije naprosto preutno prihvaanje spomenute sile. Avalokiteshvarina mantra se javlja na zavretku Mahaprajna-paramita-hridaja sutre. Hridaja znai jezgro ili bit ove sutre, koja je vrlo kratka (samo nekoliko stranica) i koja ini vrlo precizan rezime znaenja prajne i prosvjetljenja.

Gathe - Stihovi od etiri reda, poput onog koji je napisao esti partijarh kao odgovor na zadatak koji je, radi provjere sposobnosti svojih uenika, postavio peti patrijarh, (vidi pod Huineng). Slijedei primjeri klasinih gatha su iz Prijenosa lampe, u prijevodu Lu K'uan Jua. "U duhovnoj bazi lei sjeme to nie kad pada sveproimajua kia. Cvijet mudrosti trenutnog buenja ne moe ne uroditi bodhi plodom." Ovo je ispjevao Huineng prilikom prijenosa dharme svojim uenicima. Jedna druga gatha, isto tako lijepa, znaajna i puna zen duha, glasi ovako: "Sjenke bambusa iste stepenice, ali se ne podie niti zrnce praine. Mjeseina prodire u dubinu ribnjaka, ali u vodi ne ostaje nikakav trag." Gatha iz Indije, koju je dvadeset esti patrijarh prenio svom nasljedniku, glasi: "Istinska priroda (ovjeka) lei na tlu svijesti. Ona nema niti glave niti repa. Razotkriva se da bi udovoljila potrebama ivih bia. U nedostatku bolje rijei zovemo je - mudrost." Zbirka mnogih gatha sainjava jedan od dvanaest odjeljaka mahajana kanona.

Gedo zen - Zen ili meditativne djelatnosti izvan budistikog okvira, kao to su kranski misticizam, hindu raja joga i "mirno sjedenje" Konfucija. Kao proirenje bombu zena, gedo zen se spominje u vezi s neobinim pojavama, kakve su hipnotiziranje vrabaca i hodanje po sabljama bez ikakvih povreda. Obuhvaa ga termin mushinjo. Gijo - Jedan od tri preduvjeta za postizanje satorija. Stanje sumnje ili mentalne napetosti. Ostala dva su: velika vjera i velika istrajnost. Glas tiine - Izraz koji upotrebljavaju neki mahajana budisti za oznaavanje intuicije koja se javlja kod meditanta kada se utia njegova obina svijest. Umjesto misli, u njemu se javlja snana volja koja ga nosi naprijed. Nakon to se ta volja proisti od svake egoistine nadmenosti, ona e, kao neki "glas", usmjeravati meditanta na njegovom putu. Taj daljnji put e osvjetljavati "unutranja svjetlost", a ne ono to se prethodno odvijalo. U Kini se "boanski glas sopstva" oznaava izrazom kwanjin. Go-i - Niz od pet stupnjeva u toku zen meditacije, koji su povezani s parovima suprotnosti kao to su: apsolutno i relativno, praznina i oblik, univerzalno i(li) pojedinano (shih). Poto izabere jedan od ovakvih parova (zvanih sho i hen), uenik nastoji sagledati hen u shou (na primjer, mnotvo u jednom). U drugom koraku on razmatra sho u henu (jedno u mnotvu, jer

ako postoji mnotvo, ono mora biti promatrano kao jedno, a ako postoji jedno, ono mora u sebe ukljuivati mnotvo). Trei korak je uvianje nastanka iz shoa (kako hen proizlazi iz shoa, kako mnotvo nastaje iz jednog). Potom slijedi shi (dolazak) i, najzad, peto: ken-chi-to (ken - i jedno i drugo, chi -u, to- spojeno). Uenik koji je kadar prijei ovih pet koraka, koji ukljuuju mnoge parove suprotnosti, stie vrlo daleko. Ovaj problem je suvie sloen i opiran da bi se o njemu ovdje detaljnije govorilo. Dr D. T. Suzuki ga je u potpunosti opisao u svojoj knjizi Zen budizam i psihoanaliza.

H Haiku - Naroita vrsta japanske pjesme od tri reda i sedamnaest slogova. U prvom redu ima pet slogova, u drugom sedam i u treem redu opet pet slogova. Uivanje u ovakvoj poeziji je u Japanu toliko veliko, da joj je posveeno najmanje pedeset asopisa. Haiku pjesme nisu namijenjene poduci, ve dubokom uivanju u osjeanjima ili saznanju. Evo nekih primjera: "Jutarnji sjaj. A tako danas moe izgledati Moja ivotna pria." "Uvenu bour. Nekoliko opalih latica. Lee jedna preko druge." "Jedan leptir Se u snu popne Na zvono hrama." Ovi primjeri, meutim, nisu sasvim u duhu zena, jer sadre previe misli i pribliavaju se filozofiji. Pravi zen haiku stih bio bi onaj to izaziva pojaani opaaj, tako da, kako Blyth kae:"Haiku nije pjesma; to nije knjievnost; on je jedan pokret rukom, poluotvorena vrata, izbrisano ogledalo. To je nain povratka prirodi ... (ak) naoj buda prirodi." Slijedei Bashovi primjeri su oni zena:

"Stari ribnjak. aba skae u vodu. Plop." "Grana bez lia, Na njoj navorena vrana Ove jesenje veeri." "Promatramo ak i konje, Ovoga snjenoga jutra." Da bi ovjek shvatio originalnu kvalitetu ili efekat ovakve haiku pjesme, mora je ponoviti nekoliko puta, ak mnogo puta, s produbljenim kontaktom. Na taj nain se javlja intuicija, ili, bolje reeno, uvid. To je nalik na sposobnost uenja. Ovo uenje, ili otvorenost svijesti koja je s one strane miljenja, ovaj opaaj svijesti (ne opaanje ula), izazivaju se u izvjesnom stupnju na umjetni nain, pomou forme pjesme. Ona je takva da stvarajednu ili vie ravnotea misli. Zamislite da netko, pri pogledu kroz prozor, umjesto obine reenice "Jutros opet pada kia", kae: "Jutros Opet, Pada kia." To ini razliku, zar ne? R. H. Blyth je o haiku napisao etiri knjige, s informacijama i uputstvima. Jedna od tih knjiga nosi naslov Zen u engleskoj knjievnosti.

Hakuin Ekaku (1685.1768.) - Uitelj zena i osniva modeme rinzai kole zena, iz koje su proizali dananji uitelji rinzai sekte. Ekakuov rad je urodio i osnivanjem inzan kole, preko Inzan Lena, i takuju kole, preko Takuju Kosena. Odigrao je veliku ulogu u oivljavanju i izradi uenja pomou koana. Bio je jedan od nekolicine uitelja zena koji su svoje iskustvo zapisali. Ekaku je autor knjiga Orategama i Pjesme o zazenu. Hekiganshu - Vaan prirunik zena, naroito u kolama rinzaja. Sadri zbirku od stotinu problema zena, s poetinim komentarima i kritikim primjedbama. (Vidi takoer pod Seshin.) Hyakujyo Nehan (720.1'814.) - Uitelj zena, osnovao je prve samostane zena i za njih postavio pravila. Inzistirao je na radu i upravo od njega potie izraz: "Tko ne radi, taj ne jede". Njegova knjiga o pravilima je izgubljena, ali se sveeniki ivot uvijek odvijao u skladu s njima. Smatra se da su ona sasvim dobro predstavljena u jednoj kasnijoj kompilaciji. Hogen Buneki - Na kineskom Fajen. ivio je od 885.958. godine. Vrlo obrazovan uitelj zena, koji je, umjesto udarca tapom i vike rinzai kole, njegovao vrlo blagu metodu pobijanja misli pomou misli. Ova metoda je bila pogodna u sluajevima neshvaanja biti rasprava, koje je Hogen "popravljao" pomou ponavljanja. Naime, ako bi uenik rekao neto to bi pokazalo njegovo nerazumijevanje, uitelj mu se ne bi

suprotstavio, ve bi ponavljao njegov stav sve dok ovaj ne bi uvidio kako grijei. Ovo ponavljanje je bilo jedan blagi ukor, tako rei verbalna packa koja je imala namjeru navesti uenika da se ponovo probudi. U Hogenovoj koli (takoer zvanoj fa-jen), prouavanje Avatanshaka sutre smatralo se isto tako vanim. Takoer i doktrina kegona o est osnovnih i nerazdvojnih injenica koje su predstavljene u trima parovima: (1 i 2) jedinstvo i mnotvo; (3 i 4) isto i razliito (5 i 6) nastajanje i proizlaenje. Ovdje je bilo mnogo materijala za meditaciju. Po principu neodvojivosti, u istom mora postojati i razliito, i vice versa. Honen - Osniva Sekte iste Zemlje u Japanu (vidi). Horin-ji - Hram estog patrijarha Huinenga, u Sokeyu, nedaleko od Kantona u Kini. Nangaku Ejo i Seigen Gjoshi su upravo tu zapoeli irenje pokreta na zapad, odnosno na istok. Hosso - Sekta u Japanu, osnovana 635. godine, nakon to je budizam dobio carsku zatitu (za vrijeme vladavine princa Shotoku Taishiya, 572.-622. g. n.e.). Tada je osnovano ukupno est sekti, od kojih danas postoje samo hosso, kegon i ritsu. Dananje velike sekte su kasnijeg porijekla. U Japanu danas ima oko etrdeset hramova hossa. Ova sekta je slijedila idealistiku kolu koju je u Kini osnovao veliki putnik Hsuantsang.

Hosu - Kratak tap ili tjeralica za muhe (vidi pod Stapovi). Hsi-yun - Huang Po. Na japanskom Obaku. Hsin - Dua ili srce. Hsing Szu - Seigen (vidi). Hsuan Tsang - Na japanskom Genjo (602.-662.). uveni kineski putnik koji se vratio u Kinu 645. godine, poslije sedamnaestogodinjeg puta po Indiji, Sri Lanki i Perziji, za vrijeme kojeg je posjetio sva velika budistika i hinduistika sveuilita. Donio je u Kinu nekoliko Budhinih kipova i veliki broj budistikih tekstova, od kojih su mnoge preveli on i njegovi uenici. Najpoznatiji je kao veliki povjesniar indijskog ivota i misli u sedmom stoljeu. Hsuan Tsang je bio idealista, budui je smatrao kako su sve stvari nastale iz svijesti. Osnovao je wei-shih (djelatnost svijesti) kolu. Poduava kako je svijet stvari jedna projekcija svijesti, a "dodijeljeno" mu je etvrto mjesto u nizu koji zapoinje s nevidljivim. Hsuan-chien - Tokusan (vidi). Hua-yen - Na Japanskom kegon. kola zena koja je vrlo mnogo potivala uenja iz Avatanshaka sutre. Ovaj pokret je osnovao Tushun (557.-640.), ali tek djelovanjem Fatsanga (643.-712.) on se pretvorio u kolu. Ona takoer nosi naziv hayenshan, po

istoimenom uitelju koji je uloio veliki trud da bi je uinio sistematinijom. Ova kola ima deset osnovnih principa, ili "deset tajnih vrata", koja su uporabljena u izlaganju njene filozofije totaliteta. Huatou - Vidi pod Koan, rije. Huang Po - Umro 850. godine. Na japanskom Obaku. Osniva Obaku sekte i autor Uenja o univerzalnoj svijesti. Takoer esti patrijarh, trei u lozi Huinenga i Rinzaiev uitelj. Poznat po svojim grubim pedagokim metodama u kojima ga je Rinzai opo naao. Za ivota su ga takoer zvali T'uan Chi i Hsiyun, dok je u Japanu obino bio poznat pod imenom Obaku. Huang Po je zastupao miljenje kako je Buda morao propovijedati tri toke istine, jer inae ne bi kod veine sluatelja postigao nita. To znai da su postojala elementarna uenja za ire narodne mase (hinayana), mistinija uenja za srednji sloj (mahayana) i stroiji zen za one koji su ga mogli prihvatiti. Treba istai kako je prilikom "predavanja bez rijei", kada je Buda podigao cvijet (vidi pod Zen), iz tadanje velike skupine uenika samo Mahakashyapa bio u stanju shvatiti poruku. Ali treba takoer istai kako u Budinom opisu osmerostruke plemenite staze, koju zastupa theravada kola (ili hinayana), posljednje mjesto zauzima dio "ispravna meditacija", koji u svom vrlo odreenom i neposrednom opisu staze stvara prostor za zen. injenica da se umjesto termina

"meditacija" prvobitno koristila rije samadhi, to samo jo vie naglaava. Meutim, takoer se moe rei da je Budha prilikom propisivanja ovog "ispravnog samadhija" upotrebljavao rije, dok je pravi zen prijenos bez rijei. Huang Po je vrlo inzistirao na nepostojanju bilo kakvog znanja, pojmova. Ovo se, naravno, mora odnositi na sopstvo ili istinsku svijest, jer bi inae ovjek za nekoliko dana umro od gladi. Jedna uobiajena definicija kretena bila je da je to ovjek koji nema dovoljno pameti da posegne za hranom koja pred njim stoji iako je vrlo gladan. Osim toga, Huang Po je vjerovao u karmu, budui je svojim opatima savjetovao istu spoznaju, kako bi zaustavili tok misli i predstava i (time) stvaranje karme, koja je uzrok ponovnom roenju. Ili kako bi barem osigurali da njihov naredni ivot bude onakav kakav ele. On navodi rijei iz jedne sutre: "Bodhisatve se ponovo raaju u formi kakvu god ele." Ovo je u skladu sa staroindijskim shvaanjem sankalpe - ivota za sebe i poetka ivota za druge. Obzirom na injenicu da je Huang Poovo uenje upravo takve vrste, malo se moe sumnjati kako zahtjev za nepostojanjem pojmova znai samo to to je Budha tvrdio - da nikakvi pojmovi ne mogu dovesti do prosvjetljenja ili budasvijesti, niti se na nju mogu primjenjivati. Hui-chiao - Ueni povijesniar i autor budistikih biografija do 519. godine. Od 450 spomenutih linosti, kao praktiare dhjane naveo je samo dvadeset jednu.

Huj-yuan (334.-416.) - Veliki kineski naunik, sljedbenik Tao Ana. Osniva amitabhe ili sekte iste zemlje u Kini. Za razliku od vanjskih religijskih formi, meditacija (dhjana) ima za njega najveu vanost u religijskom ivotu. Huike (487.-593.) - Takoer Jeka, ili Eka, na japanskom. Drugi kineski patrijarh zena. Hui-Neng (638.-713.) - esti i posljednji patrijarh kineske kole zena. Na junjakom dijalektu njegovo ime je bilo Wei Lang, a kasnije, u Japanu, prozvan je Eno. Njegov je uspon opisan na slijedei nain: Dok je jednom kao mladi sakupljao drva od ije se prodaje izdravao, uo je nekog ovjeka iz samostana Tung kako recitira Dijamantsku sutru. Rijei iz ove sutre su ga toliko dirnule, da je krenuo na jednomjeseni put kako bi odao potu starjeini spomenutog samostana. To je bio peti patrijarh Huang Yen. On je ostao u samostanu i dobio zadatak da cijepa drva i melje riu. Patrijarh uvidi Hui Nengovu naroitu sposobnost za satori, ali je toliko brinuo da meu svojim uenicima, kojih je bilo oko tisuu, ne izazove zavist, te je s njime razgovarao samo nasamo i pazio da ga ne istie gotovo punih osam mjeseci. Kad doe vrijeme da peti patrijarh izabere svog duhovnog nasljednika, on pozva opate da napisu gathe (pjesme) i ree im kako e onome ija pjesma bude najbolja pripasti znaci patrijarhovog ina - odora i pehar. Samo Shen Hsiu, najueniji meu uenicima i

najupueniji u predanje svoje religije, napie jedan stih i, poto je bio previe uzbuen da bi ga predao osobno sveeniku u ruke, postavio ga je na zid dvorane za meditaciju i ne potpisavi se. Stih je ovako glasio: "Ovo tijelo je bodhidrvo, Dua - kao blistavo ogledalo; Pazi da uvijek bude isto I ne dozvoli da se na njemu nakupi praina." Sveenik je proita, kae da nije dovoljno dobra i zatrai daljnji trud. Dogodi se da neki djeak proita stih sa zida i pone ga recitirati prolazei kroz prostoriju za riu u kojoj je radio Hui Neng. Djeak mu objasni da je pjesma objeena na zid. Hui Neng uvidi nedostatak njene prosvijetljenosti, pa odlui i sam sastaviti stih. Uz pomo djeaka i nekog sluajnog posjetioca koji je bio pismen, on na zidu ispie slijedee: "Bodhi ne slii na drvo, Blistavo ogledalo nigdje ne sja; Poto od poetka nieg nema, Gdje se moe nakupiti praina?" Vidjevi ovo, sveenik prepozna autorovu prosvijetljenost i, znajui da je Hui Neng u pitanju, pred uenicima je izbrisa sa zida. U toku noi nae zgodu da ga vidi i kao estom sveeniku preda mu odoru i kale, te istovremeno posavjetuje neka odmah ode iz samostana i prenese uenje negdje na jug, jer mu

je inae ivot ugroen. Tako se dogodilo da je Hui Neng postao uitelj u hramu Fahsing, u provinciji Kuang, blizu Kantona, od kojeg je stvorio snaan centar doktrine naglog prosvjetljenja, tvrdei da su meditacija (ting) i uvid (hui) jedno te isto. Smirenost, govorio je on, jest svjetiljka, a uvid je svjetlost; puko nepomino sjedenje, makar i uz mentalno udubljavanje, nije prava dhjana. U meuvremenu, Shen Hsiu nastavi djelovati kao voa na sjeveru i, kako bijae vrlo rjeit i politiki nadaren, dosta je pomogao obnovi dinastije. Kada se car poslije poraza pobunjenika vratio na prijestolje, u znak zahvalnosti za pruenu novanu pomo podie Shen Hsiu hram, u kojem se ovaj proslavio kao uitelj kole postupnog prosvjetljenja. Ova kola je neko vrijeme bila ortodoksna sekta budizma u Kini. Jednoga dana Hui Neng, koji je boravio na jugu, uje kako neki sveenici raspravljaju o zastavi: 1) da li je vjetar uzrok njenog lepranja, ili b) ona zapravo i ne lepra, zato to su i ona i vjetar neive prirode, ili je c) lepranje posljedica svih tih faktora zajedno, ili d) je samo vjetar taj koji se pokree. Tada Huj Neng kae da ne lepra niti vjetar, niti zastava, ve njihova svijest. Nakon ovoga, stekao je mnoge sljedbenike i postao osniva june kole. Jake toke u Hui Nengovom uenju o meditaciji bile su "ne misao", "ne objektivitet" i "ne vezanost". Juna kola naglog prosvjetljenja, koja je bila pod upravom Hui Nenga i koja se nalazila nedaleko od Kantona, izvan svoje neposredne okoline nije

privlaila veliku panju sve dok su Hui Neng i Shen Hsi bili ivi. A onda je jedan Hui Nengov uenik uspjeno prosvjedovao protiv slubenog priznavanja Hsia kao estog patrijarha, navodei kao razlog injenicu kako je Hung Yen izvrio prijenos Hui Nengu i u njemu prepoznao prosvjetljenost, a ne u Shen Hsiu. Rezultat ovog prosvjeda bila je odluka carske komisije da se Hui Neng navodi kao esti patrijarh, a Shen Hsi kao sedmi. Nakon ovoga juna kola postade poznata i iroko rasprostranjena u Kini. Hui Neng nije nikome u naslijee dodijelio in patrijarha, ve je budinsku odoru i pehar ostavio kod svojeg uenika Seigen Gyoshija, s uputstvom da ih smjesti u ulaz hrama Sokei, Hui Nengovog samostana nedaleko od Kantona. Za vrijeme dinastija Tang i Sung, od 8.-13. stoljea, Hui Nengovi slijedbenici su postepeno osnovali pet kola: lin chi, tsato tung, jun men, kuei jang i fa jen. Japanski nazivi ovih kola su rinzai, soto, umon, ikyo i hogen. Od ovih pet kola glavne su bile rinzai i soto. (vidi pod zasebnim nazivima.) Hun-gjen (605.-675.) - Bio je peti sveenik u koli zena koju je osnovao Bodhidharma. Pria se da je kod etvrtog sveenika doao jo kad je bio djeak. Kada ga ovaj upita za ime, on kae: "Fohsing" - budinska svijest. Upravo je on postavio Hui Nenga za svog nasljednika i predao mu Bodhidharmin pehar i odoru, to su bili znaci njegovog ina. Hvala. Kada neki trgovac pokloni 500 jena hramu

Ekakuji u Kamakuri, uitelj zena Seistan jednostavno je rekao: "Uinio si dobro djelo." To je kao kada bi se reklo: "Vrlina je vlastita nagrada." Svaka zahvalnost se moe smatrati nepristojnom, jer implicira da je darovnik mislio na sebe. Slino tome, kada neki staromodan prosjak u Indiji primi dar, on kae: "Santosham" - da je zadovoljan, bez sumnje pretpostavljajui kako je upravo zbog toga i dobio poklon te e i darovatelj biti sretan.

I I-hsuan - Lin-chi. Najapanskom rinzai. I Ching - Postoje bar tri znaenja ili uporabe ove rijei. Ona najprije opisuje jedno nepodnoljivo stanje sumnje i umne napetosti. To je takoer ime starog kineskog hodoasnika i prevoditelja sutri. Najzad, to je i originalan naslov kineske Knjige promjena, proroanskog dijela koje je nastalo u vezi s konfucijanizmom i filozofijom yanga i yina. Kompilacija ovog dijela trajala je dugo, a zavrila se u treem vijeku p.n.e. Ik-yo - Jedna od pet kola zena u Kini, takoer zvana kuei jang, po osnivaima - Kuei Shanu i njegovom ueniku Yang Shanu. Ona je odbacivala shvaanje o povlaenju iz svijeta i naglaavala nadahnue istinskog duha, ime se i sam tjelesni ivot potpuno prosvjetljuje i transformira. Ona razlikuje tjelesnu aktivnost i "istinsko bie", gdje prvo ima funkcionalnu, a drugo sutinsku prirodu. Takoer se upotrebljavao izraz "fundamentalan lik" za onu samoprirodu koja je postojala prije roenja. Ova kola je pridavala vanost povratku od bitne prirode prema funkcionalnom djelovanju, radi pomaganja svijetu. Govori se da je japanski naziv ikyo stvoren od imena dviju planina na kojima su smjetena dva samostana ove kole - Isan na Hunanu i Kyozan na Kjangseu.

Ikyo zen - Na kineskom kuei jang. Sekta zena koja danas vie ne postoji. Naglaavala je znaaj fizikih formi i funkcija u kojima se ispravnim gledanjem moe nai budinska priroda koja postoji u svemu. Ingen (1592.-1673.) - Osniva obaku kole (vidi). Intuicija - Potpuno razvijena spoznaja koja se iz nekog nepoznatog izvora iznenada ulijeva u svijest. Ona je suprotno razumu, koji znanje izvodi iz nekog prethodnog spoznavanja ili opaaja. Ali, izgleda kako se svi slau da intuicija mora biti lana ukoliko kri razumska pravila. Sama tenja za nekom intuicijom je obino njen uzrok, tako da se ona ne smije promatrati kao sluajna pojava. Dobar primjer za ovo je Newtonovo otkrie gravitacije. "Zato jabuke padaju na zemlju?" bilo je zamreno pitanje toga vremena. Newton je odjednom shvatio kako jabuke ne padaju na zemlju, nego se jabuke i zemlja uzajamno privlae. U zenu, meditacija o najbeznaajnijim stvarima moe uroditi najdivnijim intuicijama. Zen nain promatranja dijela savijenog ueta, izguvanog papira ili ruba nekog lista - moe nadahnuti najveu intuiciju razumijevanja ili ljepote. Izreke uitelja zena - Postoji nekoliko velikih zbirki ovih izreka: Prijenos svjetiljke, Pet svjetiljki koje se sreu na izvoru, Prst koji pokazuje mjesec i Carski izbor an izreka, koji je zapravo Mumonkan (vidi). Mnoge od ovih izreka sadrane su u dva toma Lu Kuan Jua, s naslovom Uenje ana i zena.

J Japan, budistike sekte u njemu - Kao pet glavnih sekti u Japanu obino se navode shin, shingon, zen, jodo i nichiren. Mahajanski budizam uveden je u Japan 572. god. n.e. Iako mu se najprije suprotstavila stara religija shinto, ubrzo je stekao carsku podrku, za vrijeme vladavine princa Syotoku Taishija (572.622.). Snano se razvio u razdoblju Nara (710.-784.), imajui tada est sekti, od kojih hosso, kegon i ritsu jo postoje. Potom su nastale tendai i shingon (obje 806. god.), i nichiren (1253. god.). Iako se 1191. god. uzima kao godina uvoenja zena, Dengyo Daishi, koji je osnovao kolu tendai i koji je po carskoj naredbi otiao u Kinu prouavati budizam, donio je injenice o zenu znatno ranije. Jedinstvo/Jednost - Kako nitko ne zna svemir kao "jednu" stvarnost, termin "jedinstvo" je bolji, budui da mi zaista sagledavamo jedinstvo ili nerazluivost, kao i meuzavisnost svih poznatih stvari. ak niti jedno zrnce praine ne moe se izdvojiti i postojati usamljeno. Termin "jedno" moe biti vrlo zavodljiv, jer "jedan" je broj poput svakog drugog broja. Sa stajalita jedne polovine, jedan je dva itd. Dva, itd., takoer su jedinice, kao to su, na primjer, dvije lice jedan par lica. Na taj nain, u broju jedan ne postoji nikakva jedinstvenost - ona je posljedica naeg (varljivog) opaanja "zasebnih objekata". Zato se apsolut ne smije oznaavati bilo kakvim brojevima, ak niti s "jednim". Isto tako se nirvana ne smije oznaavati kao jedno nasuprot pojavnom svijetu kao mnotvu.

Smatra se da su stari kineski uetelji zena - kojima je ve bio poznat princip taoa - sve stvari promatrali kao meusobno povezane, pa se zato ne moe rei kako su neke dobre, a druge loe, niti su neke vie, superiorne, a druge nie. Ovo je sasvim u skladu s modernom znanosti, prema kojoj se moe rei kako je sve to jeste - i gdje jeste - takvo kakvo jeste, i nalazi se tamo gdje se nalazi - zbog svega drugoga i zbog samoga sebe. Ji (ita se i) - Zavretak rijei koji se odnosi na hram, kao npr. u rijei orin-ji. Jiriki - Samoprijegor, koji je osnova zena. Suprotno od tariki. Jodo - Sekta iste zemlje. Joriki - Takoer zenjoriki. Razvijanje nadnaravne moi putem meditacije. Ova rije se isto tako upotrebljava za sposobnost uspjenog prilagoavanja sredini, bez "pocijepane" ili rastrojene svijesti. Ta sposobnost proizlazi iz moi koncentracije ili pune panje i neposrednog reagiranja. Juna kola - Kada je Hui Neng proglaen patrijarhom, peti patrijarh mu je savjetovao neka odmah otputuje, kako mu se netko ne bi osvetio. Osobno ga je ispratio, preveo preko rijeke i tamo se s njime oprostio. Hui Neng je tada krenio na jug. Poslije niza doivljaja on stie u Kanton, gdje mu ponueno poasno zvanje u hramu Fashing, gdje je ostao propovijedati. Kao esti patrijarh naslijedio je odoru patrijarha u 24. godini, bio postavljen u 39., a umro u 76. godini. Njegovo uenje na jugu postalo je poznato pod nazivom juna kola zena.

K Katsu - Nerazumljiva rije ili uzvik. Prvo ju je upotrebljavao Basho Do Ichi, ali je postala poznata tek po Rinzai Gigenu. Ova rije se pokazala kao efikasno sredstvo za postizanje zen iskustva. Uitelj Obaku je upotrijebio ovu rije kada se u Rinzaia javilo prosvjetljenje. Kaye,(tri) - Kaya na sanskritskom znai tijelo ili oblik. Tri budinske forme date su na slijedei nain: Dharmakaya - Samopriroda ili aspekt praznine. Stvarno bie u svojoj istinskoj, neopisivoj i apsolutnoj prirodi. Sambhogakaya - Forma uitka ili razumijevanja, u kojoj prajna stremi navie, na istinsku dharmu, a karuna (samilost) dolje, na svijet ogranienja. Nirmanakaya - Vidljivo ljudsko Budhe u svijetu formi koje stvara svijest. oblije

Budha, mudrac sakya klana (Sakyamuni), koji je ivio oko 500. godine p.n.e. u Indiji, smatrao se sedmim u nizu buda. On je proricao da e se slijedei buda zvati Maitreja. Svi oni su bili nirmanakaye jednog, Svevinjeg i vjenog Adi-Bude.

Kanna zen - Dai Soko je u dvanaestom stoljeu skupio mnoge autentine koane i uveo ih u sistematini sustav prakse zena. Tada je to dobilo naziv kanna zen. U Japanu je danas poznato i prihvaeno oko sedam stotina koana. Kancho - Zvanje sveenika koji u budistikom samostanu ili hramu ima ulogu vrhovnog nadzornika. Bira se meu rinzaima, ali mora biti roshi (uitelj zena). Karma - Doktrina koju je poduavao Budha, a takoer i hinduistike svete knjige. Po toj doktrini, sve ono to ini drugima, drugi e u buduim inkarnacijama initi tebi, a, takoer, imat e ono to bude ostvario radom. Rad obuhvaa i tjelesni i umni rad, a djelovanje ukljuuje misao, govor i djelo. Karma se prenosi iz prolosti u sadanjost, a isto tako iz sadanjosti u budunost, tako da se ovjek raa s karakterom i sposobnostima, s temperamentom i sklonostima koji su rezultat uporabe tih osobina i njihove kultivacije u prolim ivotima. Uvjeti i okolnost njegovog roenja bit e posljedica njegovih postupaka u prolosti, kako prema drugima, tako i prema njemu samom. To vai za izgled, porodicu, bogatstvo itd., koje stjee dolaskom na svijet. Meutim, to e on u tim okolnostima i u ovom ivotu uiniti, ovisi od njega samoga - od njegovog karaktera, volje, istrajnosti, sklonosti i ljubavi, misaone sposobnosti itd. Zateeni uvjeti i okolnosti su

posljedica ovjekovih postupaka iz prolosti, njegovih vrlina i mana, dakle, njegova vlastita zasluga. On ih zato ne smije smatrati kaznom, ve poukom. Na taj nain, ovjek pri roenju dobija "paket" karme, koji se esto naziva "zrela karma". Ali, on iz dana u dan stvara i novu karmu koju, opet, svakim danom plaa. To se naziva tekuom karmom ili karmom u "gotovom novcu". Postoji i takozvana "obustavljena" karma - uskladitena karma iz prolosti, koja eka pogodnu priliku da se ostvari. To se dogaa uslijed toga to neke stvari ne mogu biti isplaene u istom ivotu. Stara doktrina ui kako svako ovjekovo dobro djelo donekle ponitava uskladitenu lou karmu. U zenu, poput ostalih budista, prihvaaju ova gledita. Neki budisti su zastupali gledite kako nije neophodno teiti bilo prosvjetljenju, bilo osloboenju, ve je dovoljno prekinuti stvaranje novih karmi. To, meutim, ne povlai prekid djelovanja, ve ono djelovanje koje e ponititi stare karme. To e se postii budnom panjom da se ne podstaknu one vrste udnji koje stvaraju nove karme. Ovo gledite nije neuobiajeno u Indiji, a ak se nailazi na vjerovanje kako, nakon to postignu osloboenje, mudraci moraju ostati u inkarnaciji sve dok svi vei dugovi karme ne budu isplaeni. Ke-T'eng - Rijei koje doslovno znae "loza i iblje koje se prepliu". Odnose se na prirodu koana, koji su,

tako rei, ometajui problemi i, prema miljenju nekih uitelja zena, ne trebaju se uvoditi u djelatnost zena, budui od njih nemanikakve koristi. Kegon kola - Vidi Huayen Kensho-godo - Neposredno gledanje u vlastitu prirodu i uvianje kako je ona ista kao konana priroda svemira. Ovo vjerovanje su zastupali sljedbenici Rinzaia, ali ga je soto sekta ignorirala. Ono je, meutim, drevni Daijozenov cilj, a njegovo ostvarenje se smatra pravim satorijem. U takvom satoriju postoje stupnjevi, tj. razlike, kako u pogledu jasnoe, tako i u pogledu dubine, no on ipak mora imati utisak cjeline. Kina, budistike sekte u njoj - U Kini se razvilo deset kola budizma. To su: theravada (hinayana) kole abidarmakosha satyasidi vinaya

Ove kole nisu dugo postojale.

Madjamika - Razvio je i potpunio Chi sang (549.-623.) Yogachara - Razvili su je njegov uenik Kueji (632.-682.) Hsuan-cang i

mahayana kole * kola meditacije (an) * kola mistiken - razvio je Subhakarasinha kineske kole * hua-yen * tien-tai * ista zemlja Kina, zen u njoj - Smatra se da je zen postao naroita vrsta kineskog budizma zato to je odgovarao kineskoj svijesti, koja se uvijek vie bavila stvarima kakve one jesu, nego pekulacijom o tome kako su one moda razliite nego to izgledaju, ili kako se mogu uiniti razliitima. U zen meditaciji se ne smatra kako e ta djelatnost iznijeti na svjetlost neto o objektu to ranije nije bilo vieno, ve da se, u kontaktu s njime kao cjelinom, javi neposredno razotkrivanje. To je srodno ulnom iskustvu u kojem je crveno - crveno, a zeleno zeleno, s tom razlikom to je sredite panje ovdje pomaknuto s objekta na subjekt, pa se u ovim okolnostima sagledava i otkriva vlastita "samopriroda". Kao to je crveno - crveno, tako je ja ja, i kao to se crvena boja gubi ako se pomijea s drugim bojama, tako se gubi i uvid u vlastitu prirodu kada je pomute strast i udnja. Budha je bio dovoljno veliki da podjednako shvati principe indijskog pogleda, s njegovom kreativnom logikom (kako spekulativnom, tako i praktinom), kao i kineskog pogleda, s njegovom izravnou i neposrednou. Stoga je mogao prevladati ili

transcendirati predrasudu koja izvjesne ovjekove sposobnosti cijeni i priznaje, a druge ostavlja u mraku (kao to dijete u "matematikom" periodu kolovanja jo nije svjesno povijesnih znanosti). Jedan ovakav sluaj se javio kada je Budha zamolio uenike koji su stajali da mu kau to osjeaju. Uenici su opisivali zemlju, pijesak itd., i bili su iznenaeni kada je Budha uzviknuo: "to! A zar niste osjetili stopalao?" Razvijajui dalje ovaj sistem, uvidjet emo kako u svakom doivljaju trebamo biti sposobni razumjeti svoju bitnu prirodu, ne kao jedan objekat meu drugim objektima, niti kao jedan subjekt meu objektima, ve prirodu onakvu kakva ona jeste. Kao to je crveno crveno i otkriva se kao takvo, bez ikakve usporedbe s bilo ime, tako sam i ja - ja u mojoj vlastitoj samoprirodi. Spomenuta pria u vezi sa stopalima moe se usporediti s priom o cvijetu koji je Mahakashyapu doveo do prosvjetljenja. (Vidi pod Zen.) Kyogen Chickan - Isanov uenik, poznat kao autor koana Slomljeni crijep. Ovaj koan je nastao kada je jednom Kyogen radio s vilama u vrtu. Bio je ve due vrijeme zbunjen temom o prosvjetljenju, kad njegove vile iznenada udarie u nekakav slomljeni crijep, tvorei snaan zvuk. On je odjednom doivio satori. Nikome nije poznato kakva asocijacija je dovela do toga. Zen uitelji bi vjerojatno rekli kako taj novi doivljaj nije posljedica nikakve asocijacije ideja, niti oivljenog prethodnog iskustva, ve prekida tekue ili

uobiajene svjesnosti koja svojim mislima i udnjama zaklanja savreno prirodnu i, u izvjesnom smislu, obinu injenicu o naem vlastitom biu. Ovo je, takoer, u skladu sa shvaanjem prosvjetljenja kao prenatalne "prvobitne smirenosti", koje se javilo u ikyo koli. Povijest zena biljei da je Kyogen, u jednom razgovoru s uiteljem Kyozanom, istupio s razlikovanjem izmeu tathagata zena (na japanskom nyorai) i patrijarhalnog zena (soshi), gdje je satori bio poistovijeen s ovim posljednjim, a tathagata zen opisan kao uenje iz Lankavatara sutre. Kleshe, njih pet -Niz od pet ljudskih nesrea ili izvora nesree, koji je dat u Patanjalijevoj yogi i koji se esto spominje u literaturi zena. To su: (1) neznanje, (2) egoizam, (3) sklonost, (4) odbojnost i (5) posesivnost. U toku njihovog prevazilaenja najprije se naputa posesivnost, zatim odbojnosti, potom sklonosti, poslije njih egoizam i, napokon, neznanje. Koan, njegov karakter - Problem ili vjeba za nadintelektualnu svijest, koju daje uitelj zena i kojaje takve prirode da kri logike postulate. Kad ovjek ima pred sobom koan, to je kao kad da je pred njega stavljeno platno s mnogobrojnim, raznovrsnim i nasumice spojenim znakovima, za koje pita: "to ovo znai?" Kako u prirodi nita nije sluajno, kako se u prirodi sluajevi ne javljaju sluajno, ili kako sluaj nije sluaj, ali nije ni unutar moi razumijevanja

obine ljudske svijesti, rjeenje zadatka se mora postii pomou i intuicije. Svako razmiljanje podsjea na slaganje cigli - ono je dodavanje neega na postojee i u svijesti vieno zdanje spoznavanja. Ako bi vam netko rekao da izgradite tavan ispod podruma, vi ne biste znali kako to uiniti. Ali, ako bi vam to rekao Svevinji graditelj svemira ili va uitelj zena - to bi bilo slino ako u svog uitelja gledate s istinskim zen povjerenjem - vi ete se truditi i u tom trudu biti uporni, sve dok iznenada taj problem ne rijeite. To je prirodni put. Ona primitivna vrsta kod koje se prvi put razvilo oko, vremenom je jedno osjetljivije mjesto na koi pretvorila u vizualni organ pokuavajui vidjeti, iako prije toga nije znala to je vienje, niti je znala to initi. Ono to se nalazilo iza tih pokuaja bila je volja za ivotom, pa i mi isto tako moemo rei kako ivot tee dalje iako je svijest zbunjena koanom. U sluaju uenika zena, taj ivot tee voljno: njegov ivot je njegova volja, a njegova volja je njegovo vjerovanje u zen; zato se on ne predaje. U jednom eksperimentu s majmunom i ogledalom bili su nazoni slijedei elementi: pitomi majmun, ljubimac i vlasnitvo jedne gospoe; dugaak, tanak lanac koji je jednim svojim krajem bio opasan oko majmunovog struka i visoko, pokretno ogledalo. Majmun je bio privezan blizu ogledala, a gospoa ga je sa svojim muem promatrala. Kad je majmun ugledao svoj lik, pokuao ga je dohvatiti, ali bio je sprijeen u

tome, jer se ovaj nekoliko puta, sve bre, gubio nekud iza ogledala. Nanovo frustrirani majmun prie blie ogledalu i obuhvati ga rukom, nastojei dodirnuti "onog drugog majmuna", koji se jo mogao vidjeti na prednjoj strani ogledala. Doivjevi u tome neuspjeh, majmun se uskoro predao, ne pokazujui za tu stvar daljnje zanimanje. Razlika izmeu majmuna i uenika zena je u tome to se ovaj drugi ne predaje. On e otkriti ogledalo, u ovom sluaju neogledalo (vidi pod Ogledalo). Sada je jasno zato ba uitelj mora zadati problem. Taj problem mora potjecati iz dubine uiteljeve svijesti, koja je za uenika nad-svijest, ili ne-um, budui nema prirodu obine svijesti ili je, ak, moda budasvijest. Uitelj zena ne planira i ne smilja koan. On do njega dolazi spontano, jer se u vrijeme izricanja koana nalazi u svojoj buda-prirodi, i koan izvire upravo iz nje. To vrlo slii na seansu kod psihijatra: pacijent mora trenutno odgovoriti na niz pitanja, bez ikakvog razmiljanja i oklijevanja, jer samo takvi odgovori mogu posluiti lijeniku za postavljanje uspjene dijagnoze. Jedina razlika je u tome to pacijentovi odgovori dolaze iz njegove podsvijesti, dok uiteljev koan potie iz njegove nadsvijesti (supersvijesti). To je razlog (koji se esto predvidi) zato se koani zen uitelja neprestalno skupljaju, upotrebljavaju i propisuju u zen samostanima, esto kao jedan odreeni niz ili sustav poduke. Zar iz istog razloga glazbenici ne sviraju iste klasine komade nebrojeno

mnogo puta, na bi li oni i publika bolje upoznali ljepotu skladbe koja je prvobitno bila poznata samo njenom autoru? U jednom sekundarnom smislu, koan je neka vrsta testa ispitivaeve prosvijetljenosti, budui on moe, ali ne mora uvijek, "prenositi" i na neki nain pokazati kako je koan imao stvarno neposredno djelovanje. Koan, njegovi primjeri - Koane su obino postavljali uitelji zena na kraju kratkog dijaloga s uenicima ili sugovornicima, ili su to naprosto bili njihovi odgovori na neko pitanje. Navest emo nekoliko njihovih klasinih primjera: Pitanje: "Tko je Budha?" Odgovor: "Tri mjerice lana." P.: "Kakvo znaenje ima Budhin dolazak sa zapada?" O.: "Kiparisovo drvo u dvoritu." P.: "Ima li pas buda prirodu?" O.: "Nita (wu)." P.: "Kakvog je oblika prostor?" O.: "Tvoj stari uitelj lei pod tvojim nogama." P.: "to je Budha?" O.: "Maka se penje na stup." Ponekad je uitelj taj koji postavlja pitanja. Na primjer: "Tko se to odaziva na ime Budha?" "Kakav je glas jedne ruke?"

"ovjek, drei se zubima, visi iznad ponora. Netko ga pita zato je Bodhidharma doao u Kinu. Ako ne odgovori, past e. Ako odgovori, past e. to treba uiniti?" "Jedan bik izlazi iz ograde na rubu jednog ponora. Prolaze rogovi, glava i kopita. Zato i njegov rep ne moe proi?" Koan, odgovori na njega - Hakuin je razvrstao razliite tipove odgovora na standardne koane, tako da imamo: (l) hosshin, odgovor ponavljanjem uiteljevih rijei, pokreta, postupaka ili, ak, njegove utnje, na nain koji pokazuje njegovo razumijevanje; (2) kikan, odgovor nekim postupkom ili uporabom nekog predmeta koji se nalazi pri ruci; (3) gonsen, odgovor kratkim govorom koji se odnosi na neto konkretno, ali koji je lien bilo kakvih misli i apstrakcija; (4) nento, prividno potpuno nepovezan odgovor kojeg je teko shvatiti; (5) goi, odgovor u vezi s pet relacija i nerelacija apsolutnog i relativnog. Postoje i druge vrste odgovora, koje uglavnom daju napredniji uenici. Koan, razgovor - Na zvuk uiteljevog zvona, uenik koji je na redu ustaje, dva puta udara u zvonce kako bi najavio dolazak, naputa salu za meditaciju i odlazi u uiteljevu sobu. Pri dolasku i odlasku pozdravlja uitelja s tri naklona. Uitelj mu zadaje koan, poslije ega moe uslijediti vrlo buran razgovor. Posjet se zavrava tak kada uitelj udari u zvonce kraj sebe. Kada uenik, nakon razmiljanja o svom koanu,

stekne izvjestan uvid, on u narednom meditativnom razdoblju ponovo odlazi uitelju. U meuvremenu, sadraj njihovog razgovora mora ostati stroga tajna. Koan, rije - Na kineskom se "koan" kae kung-an. Najprije se mnogo upotrebljavao izraz hua-tou, koji znai "svrha" ili "cilj" reenice ili one rijei u jednom pitanju koja odreuje cilj tog pitanja (npr. pitanje "Tko?"). Najviu hua-tou (svrhu) ima rije "wu", koju je, kao svoj odgovor, izrekao Joshu kada ga je netko upitao ima li pas budinsku prirodu. "wu" moe biti iskaz, ali i pitanje (ma koliko nejasno) upueno ueniku. Na primjer: "to je nita (wu)?" "Ono nije nikakvo to." "Pa, to je onda?", i tako tee dalje meditacija o wu, sve dok se u momentu prosvjetljenja ne izgube i pojam pitanja i pojam odgovora. Koani koje uitelji zena upotrebljavaju su mnogobrojni (spominje se 1700 koana) i raznovrsni. Neki uitelji ih svrstavaju u pet ili vie grupa. Mada postoje mnogi koani, mogue je postii satori i rjeenjem jednog jedinog. Rije kung-an se prvobitno odnosila na dokument neke javne transakcije, a u zenu je usvojena kao znaenje predmeta koji je na dnevnom redu neke javne rasprave. Kobo Daishi ili Kuka - Osniva shingon sekte u Japanu. Kufu - Prirodnost tjelesnog djelovanja, koja se javlja

kad svijest doputa potpunu harmoniju tjelesnih koordinacija ne usredotoujui se niti na jedan pojedini dio tijela. (Vidi pod Umjetnosti zena). Ona ne iskljuuje tjelesnu vjebu, budui je ova poeljna radi ispravnog i proporcionalnog razvijanja svih miia i ivaca povezanih za neku datu formu vjetine. Misao na sebe i vlastiti motiv prilikom izvoenja neke akcije esto stoje na putu njenog savrenstva. To vai za vjetinu maevanja, rukovanje lukom i strijelom i, doista, za sve vjetine. To isto tako vai za meditaciju i literarne porive; jedan pisac i predava je jednom rekao kako se esto, za vrijeme svog pisanja ili govora (ili poslije njih), udi i pita da li je to zbilja on sam koji to ini ili koji je to uinio. On je bez sumnje, stvarao svoja najbolja djela kada nije razmiljao o sebi, ali se takoer mora naglasiti da je imao dosta iskustva. Voljno odlaenje u stanje bezlinosti predstavlja dio zena. Razumije se, ono sopstvo koje se ovdje uklanja je slika koju je o sebi izgradila neka linost, a ne ista svijest o sopstvu. (Vidi pod Sopstvo.) Kumarajiva - Indijski budist koji je 401. god. n.e. otiao u Kinu i tamo osnovao kolu srednje doktrine. Preveo je mnoge budistike tekstove na kineski i uz pomo nekih osam stotina uenika, koje je organizirao u prevodilaki ured, za njih nainio komentare i objanjenja. Oko njega su se okupljale tisue uenjaka sa svih strana Kine. Podravao je i razjasnio uenje o praznini. Kundokuho - Japanski nain itanja kineskog pisma.

K'ung - Shunyata ili praznina. Kwac - Na kineskom "hei". Besmislena rije koju je Rinzai esto upotrijebljavao kao uzvik unutar neke reenice ili zasebno. Na primjer: jednom Rinzai upita svog uenika da li udarac tapom ili uzvikivanje rijei "kwac" prenosi i budi vie istine. Kad je uenik odgovorio "Niti jedno niti drugo" i na dalje navaljivanje uzviknuo "Kwac!", Rinzai ga je udario tapom. Po naem miljenju, ovo je uenika bez sumnje naprosto izbacilo iz "kolosjeka" obine svijesti, budui se on oito kretao tim putem. Rinzai je upotrebljavao etiri stupnja snage uzvika. Meutim, naine uzvika on nije opisivao kao stupnjeve, ve: (1) kao Vajrin sveti ma koji sijee lanac misli; (2) kao lava zlatnog krzna koji e uplaiti obmanute; (3) kao zvuk frule ili upljeg tapa, kako bi se duboko provjerilo ispitivaevo razumijevanje i (4) uzvik poput neke vrste treska ili praska, koji izaziva buenje u stvarnost. Uporaba ovakvog naina potie od Basoa. Prema jednoj prii, od ovakvog Basovog zvuka, jedan od njegovih uenika, po imenu Hyakujo, bio je tri dana nagluh. Ponekad je Rinzai pribjegavao nasilju bez uporabe tapa. Jednom, kad ga je neki uenik zapitao za fundamentalni princip budizma, ustao je i opalio ovome pljusku. Neki drugi uenik podsjeti udarenog kako se poslije toga treba pokloniti uitelju. inei to, udareni je uenik iznenada uvidio bitnu istinu. Rinzaiev uenik Rahuko, zabiljeeno je, vie je volio uptrebljavati tap nego dlan.

L Lankavatara sutra - Sveta knjiga koja se nala u Kini ve oko 1. stoljea n.e. Naroito ju je isticao Bodhidharma, zbog toga to je tako snano prezentirala bitne principe zena i prirodu Budhinog prosvjetljenja. Prvi njen prijevod na kineski nainjen je oko 140. godine n.e. Kasnije su se pojavila dva laka prijevoda. Lankavatara sutra ima tu osobitost to predstavlja skup nesistematiziranih zabiljeki, punih rasprava o "sutini svijesti". Meutim, njena popularnost nije potrajala, budui je bila suvie "indijska" za kinesku svijest, koja je prije sklona da bude praktina, nego filozofska, ak i kada je rije o traganju za nevidljivim i nepoznatim. Lao Tsu - Autor uvene Tao Te Ching (Knjige promjena, vidi) i kao takav priznati osniva taoizma. etvrto stoljee se openito uzima za razdoblje njegovog ivota. Prema knjizi Povijesne biljeke (Shih Chi), Lao Tsu je radio kao uvar dokumenata ili arhive drave Chau. Pria se da je kod njega doao Konfucije, veliki uitelj drutvenog poretka i dunosti, da bi s njime porazgovarao o ritualima i zamolio ga za savjet. Lao Tsu mu je rekao da sve te stvari ne doprinose stvarnoj vrijednosti bilo kojeg ovjeka. Kasnije je Konfucije svojim uenicima rekao kako on sam inae razumije prirodu i koristi veine stvari, ali mu je teko razumjeti Lao Tsua isto koliko i

zmaja koji na oblacima i uz pomo vjetra odlazi na nebo. Konano je Lao Tsu odluio napustiti dravu, a slubenik u graninoj postaji zamolio ga je da ipak ne ode prije nego to napie knjigu. Tako je Lao Tsu izdiktirao Tao Te Ching, malu knjigu od svega pet tisua pisanih znakova. Lavlji koan - Poznati koan. Yakusen upita Ungana da li se ikada igrao s lavom. Kad dobije potvrdan odgovor, on upita: "Koliko?" Ungan odgovori:"est." Tada Yakusen kae da se i on igrao s lavom, ali samo jednom. Na to e Ungan: "Jedan je est i est je jedan." Ovo je dobar problem, jer ma koliko ovjek dugo i plodno razmiljao o njemu, na kraju e ipak ostati zbunjen. U svakom objanjenju on bi trebao nai pukotinu. Ali, ako ustraje, javit e se nova svjetlost, ak moda i doivljaj satorija, jer iako njegova svijest doivljava neuspjeh (fundamentalno i zbog same svoje prirode), njegova volja i dalje traje, i u ovjeku e nii neka novina koja e mu otkriti aspekt ivota kojeg ranije nije bio svjestan. Taj novi aspekt prua smirenost i radost. U ovim i drugim priama moe se uvidjeti razumljiva analogija. Iz neadekvatnih osjeta javljaju se emocije; iz neadekvatnih emocija proizlazi mentalitet; iz neadekvatnosti mentaliteta proistiu etiki impulsi; i kae religija - iz neadekvatnosti ljudske ljubavi moe proizai vizija boanske ljubavi. Na taj nain, koan je prirodan, ali moe li ga ovjek praktino primijeniti, to, izgleda, zavisi od ovjekove sposobnosti, a jo vie

od njegove upornosti i istrajnosti. Vrlo esto je neka osoba neprikladna za odreeni koan. Moda je iz tog razloga mnogim ljudima potrebno mnogo koana, kako bi razvili svoju upornost i istrajnost. Inae bi bio dovoljan samo jedan. Lin Chi - Takoer I Hsuan, a na japanskom Rinzai (umro 867. g.). Osniva sekte lin chi ili rinzai. Poznat po tome to je tokom nastave strogo kritizirao, vikao, pa i tukao uenike. Meutim, tumai se, to zasigurno nisu bili njegovi emocionalni izljevi, ve razraene svojevrsne "pedagoke" metode. Lin Chi je imao etverostruki sistem uklanjanja uenikovih vezanosti za subjekte i objekte. Prvi dio tog procesa sastojao se u uklanjanju subjekta i zadravanju objekta; potom se uklanjao objekt, a zadravao subjekt; onda se uklanjao i subjekt i objekt. Da bi ovo ilustrirao, prilikom jednog razgovora s Chih Ijem, izrekao je etiri slijedea stava: (1) "U toplom danu polja su pokrivena cvijeem; bijela kosa malog djeteta oputena je poput svile." Ovdje nema nikakvog subjekta. (2) "Sada kada se kraljevska zapovijed iri zemljom, zapovjednik, osloboen bojnog dima, odlazi na put." Ovdje nema nikakvog objekta. (3) "Usamljenost je potpuna kada su svi vidovi openja presjeeni." Ovdje nema niti subjekta niti objekta. (4) "Dok se kralj penje na svoje skupocjeno prijestolje, stari seljaci pjevaju svoju pjesmu." Ovdje su prisutni u subjekt i objekt. Ova etiri stava preveo je Lu Kuan u svojim an i zen uenjima, u drugoj knjizi. Oni nam pruaju klju za

kinesku svijest i njenu sklonost stvarima i slici prije nego rijeima, tako da ak i kada se upotrebljavaju rijei, sam iskaz je slika. Lin chi, sekta zena - Na japanskom - rinzai. U Kini ju je osnovao I Hsuan, uenik Lin Chija. Logika - Djelatnost zena ne operira logikom, ve opaanjem, od kojeg u krajnjoj liniji i zavisi cjelokupna logika. Na kraju, velika premisa u jednom loginom zakljuku mora biti osnovana na jednom "ako". Jer, kad na primjer kaemo: "Svi ljudi imaju pamet; gospodin Jones je ovjek, dakle, on mora imati pamet", kako mi znamo da svi ljudi imaju pamet? Mi nismo ispitali svakog ovjeka. Zatim: "Sunce izlazi svakog dana; dakle, ono e i sutra izai." Ali, kako netko moe znati da sunce izlazi svakog dana? Niti jedan ovjek nije doivio svaki dan. Moda bi trebalo skromnije rei: "Ako svi ljudi imaju pamet, to je injenica u svima nama poznatim primjerima, onda, budui je Jones takoer ovjek, on mora imati pamet." U zenu, pak, nee prihvatiti takvo nezasnovano znanje, naroito u istraivakoj djelatnosti kakva je tenja za spoznajom samoprirode. Sve mora biti otkriveno neposrednom metodom. Zato je uitelj na pitanje "Gdje je praznina?" odgovorio: "Ona je ista kao kada Perzijanac proba crveni papar." Loyang - Glavni grad na utoj rijeci (Hoang Ho), u sjevernoj Kini. Veliki centar budistikog prouavanja i djelatnosti, u koji su dolazili mnogi sveenici iz

Indije i donosili brojne rukopise. Tako je bilo kada je tamo stigao Bodhidharma, nakon svog neplodnog razgovora s carem.. Budui nije bio dobrodoao zbog isticanja vanosti traganja za budinskom svijesti, Bodhidharma se odande uputio u hram Shorin, na planini Su. Lotosova kola - Vidi pod Tendai i Sadarmapundarika.

M Matsu (umro 788. G.) - Takoer zvan Tao I, Ma Chu i Baso. Veliki napredak zena nakon Hui Nenga uglavnom je zasluga ovog briljantnog uitelja koji je vodio brigu o najmanje osamdeset drugih majstora zena. On je praotac metode pomou koana, koja se razvila u devetom stoljeu. Njegov duhovni nasljednik bio je Nan Chuan, iji je pak uitelj bio Hui Nengov uenik. I prvi osniva enskih manastira, takoer je bio Ma Tsuov uenik. Mahayana budizam - Pokret zena se obino promatra kao dio mahajanskog budizma, koji se pojavio kao reformatorski pokret u vrijeme drugog budistikog sabora, oko 383. p.n.e. Na prvom saboru, koji je odran ubrzo nakon Budhine smrti (oko 483. p.n.e.), napravljena je i prihvaena jedna zbirka svetih knjiga, pri emu je Ananda bio glavni propovjednik uenja (dharma), a Upali glavni memorizator propovijedi o ponaanju, disciplini i sveenikim pravilima (vinaya). Drugi sabor (oko 383. p.n.e.) sazvan je radi uklanjanja nekih nedozvoljenih djelatnosti. Meutim, jedna suparnika grupa od deset tisua lanova, zvana Mahasanghike, istovremeno je odrala svoj sastanak kako bi se suprotstavila ortodoksnim poglavarima ije se uenje prozvalo theravada (doktrina poglavara ). Na treem saboru, koji je odran 240. p.n.e., dodana je trea zbirka svetih knjiga i komentara, uglavnom metafizikog i psiholokog sadraja, tako da su sada postojala tri njihova "koa" (pitaka):

Dharma (zakon ili uenja), Vinaja (ponaanje) i Abidhama. Zbirka do tri koa sadri 65.000 knjiga, od kojih je oko 7.000 do desetog stoljea prevedeno na kineski. U meuvremenu, onaj drugi pokret je ojaao, tako da je oko 70. godine n.e. u potpunosti formirana doktrina mahayane (velikog puta), s komentarima u vezi tri "koa" i drugim dodacima i uz uporabu sanskrtskog jezika umjesto pali jezika, koji se upotrebljavao prije toga. Iz jedne od dviju nastalih struja mahayane razvila se yogachara kola, koju je osnovao Asanga (410.- 500. n.e.) uz pomo svoga brata Vasuhandua. Ova kola je prozvana idealistikom zbog njene doktrine o svijesti (manas), koja je, kao koordinator ula sa svojom podsvjesnom ili nesvjesnom riznicom (alaya), izvor svih stvari i spoznaje. Ona je izvor prirode ili karaktera svih stvari (takvosti, tathata), neka vrsta njihovog noumenona, tako da se odbacuje shvaanje o bilo kakvoj njihovoj stvarnosti. Ovo uenje isto tako odbacuje koncepciju o praznini (shunyatta). Utjecaj mahayana kole osjetio se u Kini kada je u nju doao Paramartha i preveo glavne svete knjige na kineski. Iz tog dijela nastala je shen lun kola, koja se pretvorila u ta hsjang kolu, kada ju je osnovao Hsuan Tsang. Druga glavna kola mahayane, zvana kola srednje doktrine (madhyamika), i koju je osnovao Nagarjuna (100.- 200. n.e.), podravala je shvaanje o praznini. Ona povlai razliku izmeu relativno ili pojavno stvarnog, koji stvara uzronost, i nezavisnog realiteta.

Pri tome je samo praznina zaista stvarna, to jest nezavisno stvarna, to povlai osam negacija ili poricanja - stvaranja, propadanja, unitavanja, trajanja, jedinstva, raznolikosti dolaenja i odlaenja. Izmeu svakog od ovih parova mora postojati sredina bez ekstrema, koja je na taj nain apsolutna sredina. Ona se oznaava kao praznina ili nirvana (nitavilo). Dok praznina isprva izgleda kao negacija krajnosti, kasnije, u dubljoj meditaciji, ona se sagledava kao priroda svega. Spomenute krajnosti i uope sve dharme, "odbijaju" se od nje i prikrivaju istinsku stvarnost. Ovo uenje je u Kinu prenio Kumarajiva, a razvio ga Chi Tsang. Tek nakon Ashvaghoshe (oko 100. god. n.e.) poelo se koristiti ime mahayana. Upravo iz ovih izvora nastala su uenja koja su cijenili rani sljedbenici ana iz Kine. Kineske kole koje su naglaavale znaaj meditacije (dhjana na sanskritskom, 'an na kineskom i zen na japanskom) spojile su svoje ciljeve i shvaanja s ciljevima i shvaanjima taoa. Iz tog spajanja proizalo je znaenje 'ana, i kasnije zena, kao one vrste meditacije koja je naroito usmjerena na tao, na budasvijest ili na budinu prirodu. Mahakashyapa - Jedan od neposrednih Budhinih uenika, koji je od uitelja prvi primio neizgovoreno saznanje, kakvo se predaje i prima samo na zen nain. Mahaprajna paramita sutra - Sveta knjiga koja se vrlo ozbiljno bavi prazninom, formom, osjetom,

percepcijom itd., i koja je vrlo znaajna za zen meditaciju. Puna je onih paradoksa koji vode do slobode od ogranienih shvaanja i na taj nain pomae ueniku da "dostigne drugu obalu". Njen sredinji (hridaya) dio zavrava se trijumfalnim iskazom: "Gate, gate, paragate, parasangate, bodhi, svaha." U Budistikoj bibliji Dwighta Goddarda ovo je slobodno prevedeno na slijedei nain:"Otiao je, otiao, do one druge obale! O, prajnaparamita! Kako li je ona malena!" Rije "gate" odnosi se na nekoga tko je otiao, "para"znai drugi ili preko. Prefiks "san", koji je dodan rijei "gate", oznaava ujedinjenje. Od tuda: Otiao je sjediniti se s onim preko." Bodhi (mudrost ili savreno znanje) uzeto je ovdje kao prajnaparamita. Svaha je rije koja se upotrebljava na kraju nekog prijedloga neto nalik na "Neka tako bude", "Amen" ili "Om". Stizanje "na drugu obalu" je metafora kojom je Budha oznaavao postignue prosvjetljenja ili nirvane. Maya - Staro hinduistiko i, naroito, vedantsko uenje o stvaranju svih pojavnih stvari, kako duhovne, tako i tjelesne prirode, iz neznanja (avija). Ovakvo stvaranje je zapravo proces (1) prikrivanja (avarana) stvarnosti, a potom (2) izgradnje na osnovi tog prikrivanja pomou projekcije (vikshepa). Njen proizvod - cjelokupan svijet tijela i duha - nazvan je "mayom". Rije "maya" se esto prijevodi kao "obmana". Striktno reeno modernom terminologijom, blisko je povezana sa pojmom relativiteta ili relativne istine, koja nikada nije potpuna. (Vidi pod Stvaranje).

Majmun, est - Netko jednom upita Chung Huengena kako valja gledati u vlastitu samoprirodu. Zamislite, ree on, kavez sa est prozora, a u kavezu jednog majmuna. Netko pozove na jedan prozor: "Hej, majmune!" I on odgovori. Netko drugi pozove na drugi prozor, i on opet odgovori. I tako dalje. Mayoi - Stanje sumnje i neizvjesnosti koje je suprotno satoriju. Ponekad se prevodi kao razlikovanje, shvaeno u smislu usporeivanja stvari obzirom na njihove slinosti i razlike, a ne u vedantskom smislu razlikovanja istinskog sopstva od svih pogrenih slika sebe ili shvaanja vlastite linosti. Rije "mayoi" znai i stajati na raskriju i biti obuzet sumnjom (na sanskritu vikalpa) u izbor puta. To je posljedica oslanjanja na "deset tisua stvari" (kineski nain aludiranja na svijet razliitih objekata) prilikom traenja spoznaje. U prijenosu panje s deset tisua stvari na samo ogledalo, inzistira Hui Neng, apsolutno nema nikakvih stupnjeva. Taj prijelaz mora biti nagao. Makyo - Ekstra senzorne percepcije koje se ponekad mogu javiti u ranim stanjima meditacije. Budui su u najboljem sluaju samo rijetke pojave, u zenu ih ne ohrabruju. Meditacija - Iako se zen na Zapadu ponekad opisuje kao "meditativna kola budizma", on u svojoj sadanjoj formi nije striktno budistiki, i zasigurno nije pasivna meditacija, kako se to esto smatra. Uzgred, niti hinduistika meditacija koju propisuju

Patanjalijeve joga sutre nije pasivna. I na Istoku i na Zapadu dosta je takozvane meditacije koja nije nita drugo do koncentracija svijesti na neki pojam ili objekat. Zato je neophodno naglasiti kako je zen meditacija vrlo naporan zadatak svijesti, svejedno ra di li se o privremenoj meditativnoj djelatnosti ili povre-menoj aktivnosti, ili, pak, o stalnoj pratnji svih drugih umnih i fizikih napora. Ove primjedbe se odnose kako na soto, tako i na rinzai kolu zena. kole se meusobno razlikuju po tome to soto tei mirnom promatranju vlastite svijesti, mirnoj refleksiji, ili mirnoi nemisli, dok rinzai zadaje uenikovoj svijesti neki teak problem, obino koan, koji povlai poletan i estok tretman, a ak i zvuni prepad ili udarac koji svjesni proces miljenja mogu izbaciti iz ravnotee. Meutim, refleksija ili meditacija niti u jednom sluaju nije potiskivanje misli ili injeninih spoznaja. To je prije jedan potpuni odgovor na njih, i na taj nain otkrie svjesnih ogranienja koje prati volja za ivotom ili dostizanjem transcendentnog - ne uz pomo misli o njemu, ve stremljenjem prema njemu. Zbog toga se pojavilo shvaanje kako je to zapravo jedan "skok u tmini", ili u tamu. Meditacija, dvije njezine forme - U zen djelatnosti jasno se razlikuju dva meditativna oblika. Jedan se moe nazvati vanjski hod, drugi unutarnji hod. I jedan i drugi su hod navie, utoliko to oba tee pradjni, budinoj svijesti, koja obuhvaa principe nesvijesti, nitavila i takvosti. U cjelini uzevi, unutarnji hod je

omiljena metoda rinzai kole, koje tee ostvarenju vlastite budine svijesti, dok je vanjski hod omiljena metoda sotoa. Ova razlika biti e jasnija ako se spomene drugi dio koana o maki i drvetu. (Vidi pod Koan, primjeri.) U toj prii, na ispitivaevo pitanje "to je Budha?", uitelj odgovara: "Maka se penje na drvo." Sluatelj poeli dalje objanjenje, ali uitelj samo kae: "Idi pitaj drvo." Pouka je da sve ima budinu prirodu i u svemu je treba i traiti. Razumije se, bilo bi potpuno neprikladno zen duhu protumaiti ovaj koan kao nekakvu parabolu, alegoriju ili, ak, odgovor na glupo pitanje. U principu nam sve stvari govore to jesu. Kako sve stvari imaju budinu prirodu, svaka slika u svijesti i svaki predmet u svijetu mogu se uporabiti kako bi se ona pronala. Meu njima su i maka i drvo, koji bi za obinu osobu bili vrlo upeatljivi. Ukoliko meditacija o njima istraje na neprihvaanju osobne slike o njima kao njihove istinske prirode, ne umanjujui upeatljivost u svijesti koju izaziva njihova prepoznatljivost i "obinost". Ona e se sigurno okonati opaajem njihovog istinskog identiteta, pa i budine prirode. Ovdje se oito moe primijeniti i metoda meditacije koji je odredio Patanjali - u kojem najprije postoji koncentracija na neto sve dok ono nije vrlo jasno, a obzirom na kvalitetu, svjesna panja je najvea. Drugo, postoji tok svjesnog naprezanja, a da se ta kvaliteta ne smanjuje, dok kulminacija nastaje kad svjesno vienje te stvari (usporedba; razlike i slinosti) nestaje. Trei dio ovog procesa Patanjali je nazvao samadhi.

Princip mondoa o maki i drvetu lako je vidjeti u mnogim drugim reenicama kojima su uitelji zena usmjeravali meditacije svojih uenika. Nekoliko takvih reenica bile su slijedee: "Bijela krava lei kraj hladnog potoka na otvorenom polju." "uje li ubor planinskog potoka? To je put do zena." Ponekad su pisani poetini stihovi koji su imali ovakav karakter. Doista, moemo rei da poezija uope govori mnogo vie od proze, zbog pauza i zastoja u misli koje stvara. (Vidi takoer pod Zazen i Poezija.) Mir - Smirenost (umirenost) uma koje se postie u zenu nije odraz snage ili odvanosti. Izraziti primjer takvog mira predstavljaju trenuci spaljivanja uvenog japanskog generala u graanskim ratovima, Kaisena Oshoa. Onje ostavio slijedei stih: "Da bi se mirno sjedilo i meditiralo, Nije potrebno mjesto kraj planinskog potoka; Kad svijest u potpunosti bude utrnuta, ak e i vatra hladiti i osvjeavati." Misticizam - Opis zen prosvjetljenja kao neke vrste misticizma u zenu ne bi prihvatili, poto se misticizam obino shvaa kao vizija neke stvarnosti koja je s one strane ulnog svijeta i svijesti. Dodue, neki mistiari smatraju kako se njihova prosvjetljenost ne sastoji u opaanju ili razumijevanju

neega izvan ili s one strane ovoga svijeta, ve u opaanju i razumijevanju njegove istinske prirode; to opaanje i razumijevanje su, razumljivo, potpuno razliiti od njihovih ranijih pogrenih gledita i shvaanja. U takvim sluajevima zen doivljaj bi se mogao nazvati nekom vrstom misticizma. Doivljaj zena treba se javljati prilikom gledanja i otvorenim i zatvorenim oima, a za uitelja zena ovakav bi nain gledanja trebao biti i jedini nain gledanja, uvijek i na svakom mjestu. Takvo gledanje treba se postizati svim ulima, a ne samo ulom vida. Myoshinji - uveni rinzai samostan u Kyotou, bivem glavnom gradu Japana. Mokuho zen - Drugi naziv za mukushu (mirno sjedenje u zazenu), koje rado primijenjuje soto sekta. Mondo - Sistem pitanja i odgovora koji se razlikuje od koana po tome to se odgovor zahtijeva odmah. Ovdje nema onog procesa mune nementalne usredo toenosti, kao kod koana. Zahtijeva se neposredan odgovor, dat bez razmiljanja. Moe se zapaziti kako je ovo jedan drugaiji nain naputanja misaonog procesa uz zadravanje budnosti. Na primjer, neki uitelj zena jednom iprui tap i kae: "Ne nazivajte ovo tapom; ako to uinite, vi tvrdite. Niti poriite da je ovo tap; ako to uinite, vi negirate. Bez afirmacije i negacije, govorite, govorite!" Ako su odgovori originalni, oni mogu biti vrlo bogati novom spoznajom i izazvati psiholoku katarzu.

Mu - Na kineskom - wu (vidi). Izraz negacije. Mudrost i znanje - Rije znanje (djnana) ukljuuje sve vrste spoznaje: o stvarima (objektima), o dui i ivotu (subjektima) i o trascendentalnom, vrhovnom ili boanskom. No, kako se ova rije uglavnom upo trebljava za oznaavanje znanstvenog ili objektivnog saznanja, religije ee upotrebljavaju izraz "mudrost" kad govore o svojim meditacijama. Mudrost, moe se rei, uzima u obzir ivot, pa tako izlazi iz oblasti znanstvene spoznaje i ulazi u polje etike. Stoga, kada se stvari spoznaju i vrednuju obzirom na ivot, esto se upotrebljava rije mudrost (budhi). Zato neki prevode rije "budhi" kao "via inteligencija". Iznad ovoga je "savrena mudrost" ili prajna, koja je u zenu spoznaja budine svijesti (budhasvijesti). Tenja za znanjem podrazumijeva udnju. ovjek se ne trudi neemu stei veu spoznaju, ukoliko nije za to iz nekog razloga zainteresiran. Zainteresiranost za ivot je osnova ljubavi ili morala, kao i spoznaje koja je mudrost. (Vidi takoer pod Prajna.) Mudrost, vertikalna i horizontalna - "Vertikalan" je onaj prodoran uvid koji vodi do spoznaje stvari kakva ona jeste (tathata), i kao takav ide navie, do vieg razumijevanja ili shvaanja. "Horizontalno" spoznavanje neega je ono koje je potpuno, ljudi u svom uenju i razumijevanju dostiu izvjestan nivo, koji zatim proiruju i razvijaju. Nasuprot tome, cilj zen meditacije ipak nije razvoj, ve prodiranje.

Mumonkan - Na kineskom Wu Men Kuan. Zbirka od etrdeset osam kineskih koana koju je napravio Mumon Ekaj, u trinaestom stoljeu. Prijevod ovog izraza glasi: "Prolaz bez vrata." Mushinjo - Izvjesne meditativne djelatnosti koje ne vode do satorija. Naroito bombu zen, gedo zen i shojo zen. Ovaj izraz se takoer koristi za oznaavanje stanja samoizazvanog transa, koji moe trajati satima i danima, ali koji se ne smije poistovjeivati sa satorijem.

N Nagarjuna - uveni indijski budistiki filozof iz madjamika kole. (Vidi pod Mahayana.) Nagla kola - Obrazac rinzai sekte zena, koja smatra kako prosvjetljenje uvijek mora biti naglo, te se do njega ne dolazi postupno. Ona ima u vidu naglost Mahakashyapinog primanja uenja od Budhe. U Japanu postoji 6000 rinzai hramova, a rinzai tekstovi pokrivaju iroko polje kineskih tekstova i prijevoda sa sanskritskog jezika. Rinzai zen se u Kini takoer nazivao lin chi kolom. Ova kola upotrebljava koane. Pokret "nagle kole" uveliko je razvio Shen Hui, neposredni Hui Nengov sljedbenik, nasuprot "postupnoj koli" Shen Hsiua. Nan-Ch'uan - Na japanskom Nansen (748. - 834.). Ma Tsuov sljedbenik, naroito zapaen po svojim izrekama o taou: "Obina svijest je tao." "Tao je iznad spoznavanja i nespoznavanja." "Kada se ovjek trudi dostii tao, on se od njega udaljava." "Kada ovjek dospije do taoa, on e ga vidjeti jasno." Nangaku Ejo - Hui Nengov sljedbenik. Pria se kako ga je prilikom njihovog prvog susreta sveenik upitao odakle dolazi. Njegov odgovor je bio: "Ja dooh s

planine Su." Hui Neng ga onda upita kakve je vrste ta stvar koja je dola, a Nangaku Ejo odgovori kako on uope nije nikakva vrsta stvari. Ovakav odgovor je zaista znaajan i otkriva mnogo. Moe se usporediti s onim to se dogodilo u junoj Indiji, kada je doktor Paul Brunton otiao posjetiti Maharishi Ramanu. Kada Maharishi upita Bruntona zato je doao, ovaj mu kae: "Ja elim znati." Maharishi onda zapita: "to je to "ja" koje eli znati?" Nedjelatnost - Vidi pod Wu-vei. Nembutsu - Iskazivanje potovanja prema Budhi. (Vidi pod Sekta ste Zemlje.) Nesvjesno - U zapadnoj terminologiji ovo nije intuicija, ve proizvod svijesti koji je otiao u neku vrstu "skladita" i koji se pod odgovarajuim okolnostima moe ponovo javiti, ponekad s nagonskom ili upornom snagom. Neki ga nazivaju "palom svijesti", jer se nalazi ispod praga svijesti, iako jo uvijek kao neka vrsta strukture ili mentalne forme. Izraz "podsvjesno" je manje uobiajen od termina "nesvjesno". Meutim, sve to je sasvim razliito od uporabe rijei "nesvjesno" u zen literaturi. Tamo ona znai: "ono to nije svjesno niti jednog objekta, ak niti sebe kao objekta". Nesvjesno se takoer naziva istom svijeu, a o njemu se moe govoriti i kao o "svijesti kao takvoj". No, treba rei kako se prilikom primjene rijei

"takvost" na nesvjesno javlja opasnost od pogrenog shvaanja kako je za svijest objektivna ak i neka apstraktna ideja. Budui je naa svijest obino svijest o samoj svijesti, ona svijest koje smo mi svjesni nije ista, nezagaena svijest. Budui mi, meutim, nismo svjesni nesvjesnog, svijest koja je nesvjesna bilo kakvog objekta svijesti, ak i same sebe kao takve, naziva se nesvjesnom (nesvjesnom bilo ega, ak i samog pojma svijesti). Ovo je donekle srodno dubo kom stanju sna u hinduistikoj filozofiji (sushupti). Takav san je iznad obinog sna. Kada se iz njega probudite, vi kaete: "Spavao sam dobro." Ovo se smatra sjeanjem, iako neodredivim, na jedno nedvojno iskustvo, jer vi ne kaete: "Ja se poslije tog sna osjeam dobro, pa zato zakljuujem kako sam sigurno dobro spavao." Ista ova filozofija govori o turiji, ili etvrtom stanju, koje je bez sumnje ono stanje koje postiu zen vjebai koji su doli do savrene mudrosti, ili prajne. Lako je uvidjeti bliskost izmeu termina nesvjesnost i praznina (wuhsin i unjata). Princip nesvjesnog ili podsvjesnog, koji je operativan u japanskoj poeziji i slikarstvu (vidi pod Umjetnosti zena), centralan je i u zen djelatnosti, kao to to dobro pokazuje vjetina steliarstva. Sama vjetina se zaboravlja, ali spremnost ostaje i ona se osjea u samom inu. Pri tome, postoji jedinstvo spretnosti i osjeaja (ne misli) bia, to djelatnost ini istom. Plod prolosti nalazi se u biu izvritelja, a ne u njegovom pamenju. "Nesvjesno" ili "nemisao" ne sazrijeva brzinom kista slikara u slikarstvu ili brzinom

odapinjanja i putanja strijele u strelirstvu, nego se u onom jedinstvu prole i sadanje djelatnosti nalazi savrenstvo u kojem nema nikakvih dijelova. to je tada novi ovjek nego jedinstvo sve njegove prolosti jedinstvo koje je utjelovljenje neeg veeg od dijelova i koje je, kako u osjeanju bia tako i u djelovanju bia, najbolje onda kada je onaj nedovreni posao koji se naziva pamenjem zavren i mrtav? Dok ide svojim putem, zen uenik je neprestano blii cjelovitosti. Neum (wu-hsin) - Bodhidharma je sa sobom u Kinu donio indijsko gledite kako sav ovaj svijet proizlazi iz uma ili svijesti, iz onoga to moemo nazvati boanskim umom, budui je on iznad svih ogranienja, kao to je sunce iznad oblaka. Njegovi duhovni nasljednici su, sve do petog patrijarha, imali razliita gledita o ovom opem shvaanju, ali su se svi slagali u tome kako meditacija treba dopustiti primanje ovog istog svijetla, bez mrlja ili praine. Zen um treba biti "sjajno ogledalo" koje ne smije "skupljati prainu dok odraava", znai mora biti budan. Doktrina o "neumu" postala je poznata zahvaljujui uvidu i stavu estog patrijarha, HuiNenga, koji je jedno vrijeme bio radniksveenik u samostanu. Meditacija njegovih prethodnika bila je dvostruk proces - promatranje iste svijesti i primanje njezine svjetlosti, dok je Hui Neng inzistirao kako meditacija treba biti isto vienje jer samo takvo vienje daje istinu. Ne radi se o gledanju na stvarnost, ve o gledanju poput same stvarnosti. Jedino se na taj nain moe shvatiti istina ili bit stvari. Zanimljivo je kako je, mnogo stoljea ranije, Patanjali

dao slinu metodu, kada je u svojoj Sutri III, 3 definirao samadhi kao dhjanu u kojoj svijetle objekti sami, lieni (shunya) vlastite forme onoga koji gleda. To je gledanje bez sopstva, bez pristrasnosti, bez nekog stava. Hui Nengov termin za ovo bio je "gledati u istinsku prirodu". Prije njega se upotrebljavao izraz koji podrazumijeva promatranje jednog objekta poput gledatelja sa strane. On je smatrao kako ak i sama svijest o stremljenju prema istoi istinskog uma predstavlja neispravno ogranienje, jer uenik u svojoj meditaciji mora biti potpuno lien svakog oekivanja ili udnje. Ne smije imati nikakvu misao o satoriju, a ak i kada ga ostvari, nee biti u stanju opisati ga bilo kakvim svjesnim kategorijama. Dakle, Hui Neng je zahtijevao shunyatu (prazninu), izbjegavanje svih svojstava, kako bi se u dhjani postiglo istinsko gledanje, neumna svojstva, ili, bolje, neum. Podjednako se protivio svijesti o mirnoi ili pasivnosti. Sve misli o istoi, mirnoi, praznini itd., jesu misli koje sputavaju i vraaju natrag. Ako i postoji neka svijest o gledanju u vlastitu samoprirodu, nju treba prihvatiti bez ikakvih definicija. Od tuda Hui Nengova formula: "Od poetka, niti jedna stvar nije." Neto slino se javlja kod vedantskih filozofa: "Neti, neti" (ne tako, ne tako), koje se upotrebljava prilikom traenja beskonanog, u kojem se mora negirati i sa ma negacija. Meutim, moda je razlika u tome to je kod Hui Nenga vienje sve, a kod vedanta je vieno sve. No, u oba ova sluaja i subjekat i objekt se transcendiraju.

Niao-ka - uveni uitelj zena, koji je prigodom posjete provincijskom guverneru izrecitirao slijedei stih: "Ne initi zlo, Ve uvijek dobro postupati, I sauvati istu duu, To je uenje svih budha." Ovaj uitelj je imao obiaj sjediti na platformi koju je sagradio na jednom drvetu. Guverner primijeti kako je to prilino nesiguran poloaj, ali mu uitelj odgovori da ipak nije toliko opasan kao guvernerov, budui njega stalno ugroavaju strast i duevni napor. Nichiren - Oduevljeni domoljub koji je na osnovama tendai kole mahayanskog budizma formirao svoju sektu, izdvojivi posljednjih etrnaest poglavlja Lotosove sutre kao bitno uenje "originalnog Budhe". U tim poglavljima Budha govori o svom pravom biu, koje se razlikuje od njegove inkarnacije. Nichiren je elio da vlast ukloni ostale sekte, pa ih je optuio vrlo jakim rijeima: "Jodo sekta je pakao, zen je vrag, shingon e izazvati nacionalnu propast, a ritsu je dra vni neprijatelj!" Nidane - Lanac od dvanaest uzroka u toku ivota, o kome je uio Budha i koji je zabiljeen u Mahavagi. On nije zanimljiv zenu, ali predstavlja stav o ivotnom toku koji je ope prihvaen kod svih budista.

Cjelokupan ciklus ljudskog ivota je: 1) neznanje (avidja), koje je buenje itavog procesa; 2) oivljavanje karakternih navika (sanskara ili sankhara) u tri svijeta; 3) prepoznavanje objekata (vidjnana ili vinana); 4) postavljanje imena i formi (namarupa); 5) buenje est ulnih organa (shadajatana); 6) dodir sa stvarima (sparsha ili phasa); 7) osjeanja zadovoljstva i bola koja iz toga proistiu (vedana); 8) udnja da se uiva ili izbjegne (trishna ili tanha); 9) privrenost i aktivnost (upadana); 10) roenje (bhava); 11) tjelesno stanje i uvjeti (djati) i 12) niz starosti (djara): smrt (marana), bol (shoka), jad (paridevana), bol (duhkha) i potitenost i duevna bol (durmanas). O nidanama je naroito govorio Huang Po (Obaku) u svojoj zabiljeci Wan Ling. Zapaa se kako se nidane od 2) do 9) odnose na ivot u uterusu, dakle, na ivot prije dolaska tijela na svijet. Nirmanakaya - "Tjelesna manifestacija" "inkarnacija" Budhe ili nekog od budha. ili

Nirvana - Moda e najbolji uvod za objanjenje ove rijei biti stihovi Edwina Arnolda iz Svijetlosti Azije: "Ako poneki ue kako nirvana znai nestati, Reci im da lau. Ako ue kako nirvana znai ivjeti, Reci im da grijee; ne znajui to, Niti kakva svjetlost izbija iz njihovih slomljenih lampi, Ni beivotno, bezvremeno blaenstvo."

Rije "nirvana" doslovno znai utrnue, kao kad je rije o gaenju plamena svijee. Na taj nain ona ima negativnu formu, koja slijedi iz ispunjenja etiri plemenite istine: 1) injenice patnje; 2) uzroka patnje udnje; 3) prekidanja patnje pobjedom udnje i 4) osmostruke plemenite staze ili naina ivota za prekidanje patnje. Meutim, i o stazi i o njenom cilju "nirvani" govori se kao o neemu to prua mnogo vie radosti nego ivot - neprekidno stvaranje novih patnji pomou osobne udnje. Evo stiha o stazi: "Doi na stazu! Na njoj nema jada kakva je mrnja! Nema boli kakva je strast, niti obmane kakva su ula! Doi na stazu! Daleko odlazi onaj ije stopalo Pogazi jednu omiljenu uvredu. Doi na stazu! Na njoj izviru ljekoviti izvori to gase svaku e! Na njoj cvjeta besmrtno cvijee, Pokrivajui itav put radou! Na njoj se zgru najbri i najslai Trenuci!" A evo i osobne Budhine ispovijesti: "Ja, probueni (budni), to plakae svim suzama svoje brae, ije srce bijae slomljeno jadom itavog svijeta, Smijem se i radujem, jer sloboda postoji! Hej! Vi, to patite! Znajte Kako patnja proizlazi iz vas samih. I nitko drugi vas potiniti ne moe..."

Iz navedenih stihova jasno je kako, iako Budha ne doputa bilo kakav pozitivan opis nirvane, ona nema nikakva svojstva kakva um moe zamisliti - nikakvu usporedbu s bilo ime to se moe zamisliti i predstaviti u materijalnom obliku. On ipak najavljuje jednu pozitivnu i radosnu spoznaju. Zaista, i sam naziv "budha" nastao je iz toga, budui potie iz verbalnog korijena budh (znati). Nirvana nema nikakvih negacija, osim poricanja kako se o njoj moe misliti, ili se moe spoznati pomou ula. Ovo zen sljedbenicima pokazuje glavni cilj dhjane ili meditacije. To su ljudi koji u svoj religijski program na prvo mjesto stavljaju moto "Uini to sada." Oni ne tee zadovoljstvu, ma koliko profinjenom, ma koliko "nebeskom". Samo ukoliko je to "nebo" "taoistino" ili "nirvansko" oni e ga uzeti u obzir. Smatraju kako je nirvana u nama i svuda oko nas, ali nam ostaje nepoznata jer je naa panja potpuno zaokupljena svijeu i ulima. Ona se takoer ne spoznaje bilo kakvim odnosom poput "ja i to" ili "ja i ti". Neki govore kako se ona spoznaje samo nekom vrstom neposrednog opaanja koje je u potpunosti lieno subjekt-objekt odnosa. Je li ostvarenje nirvane isto to i satori, ovisi od definicije satorija. Ako je satori "intuicija", onda nisu isto, budui je intuicija esto svjesnog porijekla i, prema tome, posjeduje i stupnjeve. Ali, ako satori ima porijeklo iz "buda-svijesti", a ne iz ljudske svijesti, onda oni mogu biti isto. Jer, "budasvijest"je ono to je Budha (spo)znao, atoje, pak, i sam "plod" satorija.

Nirvana sutra - Sveta knjiga koja naglaava vanost buda-prirode, koja je ista kao samo-priroda. Nyoi - Precizno izraen tap, napravljen od razliitih materijala, koji nose sveenici zena. Smatra se kako on simbolizira pomijeane sadraje obine, neproiene svijesti i njegov je zadatak podsjeati na njih.

Obaku - Na kineskom Huang Po. Obaku sekta - Sekta koju je osnovao kineski filozor Huang Po (Obaku) u sedamnaestom stoljeu, koja je kasnije bila ukljuena u rinzai sektu. Obaku sekta ima preko pedeset hramova. Obala, druga - Budhin tehniki izraz kojim je oznaavao postizanje prosvjetljenja. U sekti iste zemlje vjeruje se kako drugi mogu izgraditi "most", da bi pomogli pojedincu prijelaz na "drugu obalu" to vjerovanje ne postoji u zenu i theravada koli. Ogledalo - ovjek se s pravom moe nazvati ogledalom Univerzuma, budui se u njegovoj svijesti mogu odraavati sve stvari, ali se Univerzum ne moe nazvati ogledalom ovjeka, budui mu nita to on u njemu vidi ne moe pokazati to on doista jest. Slijedei stihovi se takoer odnose na ovu temu: "Kako bi dokazali da nisu nitavni, Ljudi se okreu vanjskom. Ima li ieg smijenijeg? A zatim se javlja ono oholo zapostavljanje vanjskog..." Ogledalo, gatha - Shen Shu, ueni upravitelj kole petog patrijarha, vrlo jasno je izrazio ovu gathu u strofi koju je ispisao na zidu hrama. Ona glasi:

"Ovo tijelo je bodhi-drvo, Dua - kao blistavo ogledalo; Pazi da uvijek bude isto I ne dopusti da se na njemu nakupi praina." Na ovo je Hui Neng odgovorio sljedeim stihom: "Bodhi ne lii na drvo, Blistavo ogledalo nigdje ne sja; Poto od poetka nema niega, Gdje se moe nakupiti praina?" Zen ispravnost Hui Nengove gathe sastoji se u tome to pokazuje kako je dua (svijest) neto neizrecivo i kako staza nije stvar uenosti. Ona ukazuje kako u zenu postoji samo "iskaz pomou neiskaza" i "uenost pomou neuenosti". (Vidi takoer pod Hui Neng, Ma Tsu, Samopriroda, Neum) Osloboenje - Osloboenje iz kruga raanja i smrti trai se u svim kolama budizma. Meutim, kako je mrnja prema objektima i osobama (dvesha) isto toliko vezujua koliko i ljubav prema njima (raga), budui se u oba sluaja radi o udnji ili ei (trishna ili tanha) tako je i udnja za osloboenjem sama sebi proturjena. U zenu to izbjegavaju jer tei samoprosvjetljenju ili satoriju, zanemarujui kota raanja i smrti, iako se podrazumijeva kako prosvijetljenost automatski ponitava udnje koje su uzrok ponovnog raanja. Na taj nain se proces reinkarnacije zavrava. (Vidi takoer pod Svjetiljka i Svjetlost.)

P Paramartha (499.-569.) - Istaknuti prevodilac budistikih svetih knjiga na kineski, naroito visoko cijenjene Surangama sutre. Paramite - est vrlina: 1) dana (milosre, dareljivost, ljubav); 2) shila (sklad, dobro ponaanje, pridravanje zapovijedi); 3) ksanti (strpljivost, koju nita ne moe uzdrmati); 4) virja (energija, hrabrost, polet); 5) dhjana (kontemplacija, meditacija) i 6) prajna (mudrost; vidi). Vrline od 1) do 5) su vrline svijesti, srca i volje, zrela ili savrena svijest e ih sve imati i tek tada e biti spremna za veliku pustolovinu. Termin ar(a)hat, koji u zenu ne upotrebljavaju esto, znai "spreman, vrijedan ili zasluan", i koristi se za vrlinu koja je iznad svake druge ljudske vrline. Pjesnitvo - Vidi pod Haiku i Umjetnosti zena. Poj in (Poyin) - Hakuin (vidi). Pojmovi - Preporuka, koja se javlja u zenu, za naputanjem svih pojmova, podrazumijeva i naputanje pojma "ne-pojma". Problem ili paradoks ovog razrijeava se kada se konano razumije to je samadhi. Usporedba sa svladavanjem bika - Zabiljeeno u nizu od deset slika koje prikazuju krotitelja (zen

uenika ili meditanta) kako: 1) trai bika; 2) otkriva njegove tragove; 3) opaa ga; 4) hvata ga; 5) uvodi ga u krdo (kroti ga); 6) jae na biku kui; 7) kod kue se odmara, ne mislei na bika; 8) zaboravlja ili transcendira i bika i svoje sopstvo; 9) on je sada ovjek kod svoje prave prirode ili kue i 10) ovjek koji se vratio u svijet s rukama to pruaju blagoslov. Ove slike je divno predstavio suvremeni japanski umjetnik drvotiska Tomi Kichiro Tokoriki u knjizi Krv zena, meso zena, koju je prikupio Paul Reps iz Nyogen Senzakijevih prijevoda. Originalne slike je u dvanaestom stoljeu nacrtao Kakuan, pripadnik rinzai kole. Postoji i stariji niz slika, od uitelja zena Sekyoa, koji prikazuje i promjenu boje bika iz crne u bijelu. Slike najprije pokazuju ovjeka koji juri potpuno crnog bika, zatim ovjeka koji hvata jo uvijek tamnog bika koji se divlje brani; potom vidimo bika, sada s bijelom glavom koji slijedi ovjeka; ovjek zatim vee bika bijelog vrata za drvo; a nakon toga, vidimo kako ga bik slijedi pomalo bijelog trupa; ovjek potom sjedi i svira u frulu, dok bik mirno lei pored njega. ivotinja je gotovo posvuda bijela, osim na repu i sapima; ovjek, zatim, meditira, dok potpuno bijeli bik mirno pije izvorsku vodu; nakon toga, oboje su na nebu. Na pretposljednoj slici ovjek je ponovno u svijetu, ali sada bez bika. Konano, na zadnjoj slici je prikazan samo jedan - prazan krug. Suvremeni prikaz ovih scena ima deset slika, dok ih u prvobilnom, Sekyoovom nizu ima samo est.

Prajna - Bitna mudrost, koja se razlikuje od svijesti o stvarima, sredini, njihovoj koristi i vrijednosti. Poneki prevode rije "prajna" kao "transcendentna mudrost", to znai kako ona prevazilazi spoznaju o stvarima, a takoer i samu svijest. To opet znai kako je prajna spoznaja same svijesti ili svijest kao takva, koja je iznad subjekt-objekt dualiteta, ali nije transcendentna u smislu spoznaje nekog stanja ili svijeta koji se nalazi izvan ili iznad obinog ivota. Pretpostavka o nekom drugom svijetu, s kojim ovjek dolazi u dodir prilikom postizanja prosvjetljenja, protivi se duhu zena. Nazvati takvu svijest "stanjem", znailo bi pripisati joj jednu mentalnu kategoriju i time joj porei njeno nadsvjesno ili "nesvjesno" saznanje. Sinonimi "prajne" u zenu su budasvijest, jer ona imenuje Budhino prosvjetljenje, i praznina - praznina tjelesnih i umnih ogranienja. Prajna je znanje o spoznaji spoznaje (ili istovjetnost subjekta, predikata i objekta). Pretpostavlja se kako ivotinje imaju svijest a to i ne znaju i ne kau sebi: "Ja imam svijest", tako i mnogi ljudi imajuprajnu, ato im nijepoznato. Rije "prajna" je sastavljena iz dva dijela - "pra" i 'djna". "Djna" je sanskritski verbalni korijen koji znai "znati", a "pra" znai "ii naprijed". Na taj nain, vitez u svom oklopu i s punom opremom eka spreman. Zatim imamo sanjnu. Prefiks san oznaava zajednitvo, koje u najmanju ruku sadri bar jedan dualitet, tj. znanje o neemu. Vitez je sada zapoeo boj s nekim neprijateljem. Ova distinkcija izmeu prajne i sanjne zasluuje

prilinu panju. Mnogo zbrke je nastalo uslijed toga to u svom uenju o dvanaest nidana (uzastopnih uzroka) Budha navodi vidjnanu kao treu toku na listi sukcesivnih pojava tokom ivota, koja se pone kad prevodi naprosto kao "sve-jest", umjesto kao "svijest-o", implicirajui time neto vanjsko. Na prvom mjestu spomenute liste uzroka nalazi se neznanje, zatim dolazi oivljavanje ostataka i sklonosti iz prolosti (sanskare), trea je vijna itd. (Vidi pod Nidane). Prajnaje, razumije se, iznad svega to je dato na toj listi. S obzirom na ovo i na sve ostalo, u zenu paze da ne mijeaju prajnu s vijnom ili sanjnom, ili bilo ime drugim. Ako se za trenutak okrenemo hinduistikim svetim knjigama, vidjet emo kako se "prajna" koristi u smislu mudrosti ili uvida onoga koji je cijelo vrijeme svakodnevnog ivota svjestan "gospodara tijela". Ovakva uporaba "prajne" nalazi se u Bhagavad Giti, gdje predstavlja glavnu temu drugog poglavlja. Ona se ponovo javlja u Dhamapadhi, vrlo uvenoj theravada sutri u u kojoj Budha, u poglavlju o Bikuu (sveeniku), u 13. stihu, kae kako bez prajne nema (prave) meditacije, a bez meditacije nema prajne. Ovo je moda najvanija rije u cjelokupnom rjeniku zena. Ona sadri ili implicira prosvijctljcnjc (sambhodi), transcendentalno (para ili nirvana), prazninu (shunyatta), buda-prirodu, sveznanje i sl. ona je u pravom smislu i vrlina (parnmitn). Zato u zenu, kako bi zadrali obinu svijesl (chitta) na svom mjestu, prije prosvjetljenja doputaju sebi oboavanje prajnaparamite, tretirajui s potivanjem svaku knjigu

ili sutru koja se njome bavi. Pri tome oni koriste sve elemente oboavanja, kao to su: oltari, vijenci, tamjan, svjetiljke, zastavice, odore i klanjanje. Tako se snani uinak emocija odrava u skladu s najdubljim razumijevanjem. Prajna-paramita-sutra - Vrlo stara zbirka mahayana svetih knjiga. Kumurajiva i drugi prevoditelji su neke njene dijelove preveli na kineski. Prvo izdanje ove zbirke imalo je osam tisua stihova, ali se smatra kako ih ona ima ukupno preko 125 tisua! U ovom dijelu ima dosta ponavljanja, ali se to obino smatra poeljnim, budui uenici na Istoku vole esto vraanje na isti nain uenja. Ta navika promiljanja ih, naime, esto vodi do novih intuitivnih spoznaja. Dio pod nazivom Vajrachedika (Reza dijamanta), koji se naroito bavi prazninom (shunyatta), prvi put se pojavio u engleskom prijevodu Mullera i Geurmela. Opa svrha cjelokupne zbirke povezana je s glavnim Bodhisatvinim ciljem, zatim se mnogo panje poklanja prajni (estoj vrlini ili paramiti), koja se nipoto ne tretira kao nekakva apstrakcija, ve kao neto to obuhvaa i apsolutno i relativno. Pranidhana - esto nazivana zavjetom, ali je preciznije rei kako se radi o posveenju. Jedna analiza sastavnih dijelova ove rijei pruit e jasnu sliku njenog znaenja: pra, ni i dha odgovaraju rijeima naprijed, ispod i stavljanje. Ova rije se esto upotrebljava u mahajanskom budizmu u vezi sa

zavjetom Bodhisatve i aspiranata bodhisatvinog bratstva kako nee prihvatiti nirvanu, ili barem nee napustiti samsaru sve dok svi ne budu spremni za takvu slobodu. Ishodite ovog zavjeta je karuna, aspekt ljubavi koji se ostvaruje postizanjem jedinstva koje obuhvaa pojam nirvane. Zbog te samilosti, bodhisatva se na vrlo prirodan nain drui s drugima i ne povlai se u samou. tovie, kako je prikazano u Prajnaparamita sutri, to druenje se ne obavlja na nekakav superioran ili pokroviteljski nain, ve se sastoji u potpunom izjednaavanju s drugima. Ako se u tom druenju ne javlja mentalna patnja, to je zbog prajne ili mudrosti koja ga prati, tj. zbog mudro sti koja u samom ivotu vidi vrijednost ivota, i priznaje izuzetnu vanost svih ogranienja. ak i najbeznaajnija ogranienja sadre najvaniju istinu - da je za buenje samospoznaje i najobinija stvar isto toliko vrijedna koliko i ona "najvea". Ako se usporede metode bodhisatve i shravake (sluatelja), koji prouava svete knjige i koji je u potpunosti usmjeren na prajnu, konanu spoznaju pomou koje se sve razumije (kakvo ima jedna od upanishada), uoit emo injenicu kako je mudrost, zapravo, ljubav isto kao i spoznaja. Ljubav i znanje su dva oblika doivljaja jedinstva, jedan osjetilni, a drugi misaoni. Iako svakom od tih oblika odgovara odreeni nain ivota, ispunjenje jednog od njih mora bili i ispunjenje drugog. Dosljedan zen uenik je onaj koji je u slanju biti usmjeren prema istini, ali i istodobno, u izvjesnoj

mjeri, moe shvatiti princip svezadovoljavajueg jedinstva, kako u vanjskim pojedinostima u prirodi, tako i kod onoga to je u stvarnosti jedna vanjska pojedinanost to on naziva svojim "ja". I u jednom i u drugom sluaju radost cilja baca, u izvjesnoj mjeri, svoju svijetlost na Put prema njemu, tako da uenik doivljava stalno zadovoljstvo, a ponekad i blistavi, neoekivani sjaj. Ove dvije staze se neposredno pred ciljem ponekad i spajaju, tako da esto "lo budha" koji trai nirvanu samo za sebe, na kraju ispada lani pobjednik. Praznina - Kada kaemo da je svijest praznina, mi podrazumijevamo kako je ona "ispranjena" od meditacija o objektima, a ne da u njoj nema objekata. U svijesti ima mnogo objekata, koje mi nazivamo sjeanjima na objekte, mislima ili idejama o njima. ovjek ove svjesne predstave ne smije pomijeati sa stvarnim vanjskim objektima, jer to bi bila obmana. "U mentalnom prostoru", kako se ponekad kae, mi uvijek moemo lako baratati tim mentalnim predstavama - moemo ih pomaknuti, urediti u nove oblike, isprobavati njihove nove kombinacije i sagledavati posljedice toga. Mladi par koji se tek vjenao odlazi u trgovinu namjetaja, gdje ih moete uti kako govore: "Kako bi bilo da ovaj leaj stavimo ispod prozora, a onaj ormar na suprotni zid, a...", "Ne, moda bi bilo bolje i ljepe staviti ga u kut sobe, naroito ako zavjese budu blijedo crvene boje..." I tako dalje. Kakav bi to posao bio kada bi se sve te stvari

stvarno morale staviti u sve te poloaje da bi se mogle vidjeti! I ako konano predloeni raspored mora biti isproban prije nego to e biti prihvaen, to je samo zato to svijest jo nije savrena, jaka, stabilna i mirna. U svakom sluaju, svijest je praznina ili prazan prostor u kojem se mogu sagledati, osjetiti, uti, omirisati i, ak, isprobati predmeti koji su lieni svoje objektivnosti. Ako su i sami objekti praznine, to je stoga to svaki od njih, "zauzimajui prostor", "prazni" ostale. Zato se oni s pravom mogu nazvati - prazninama praznina. Svaki od njih je ono to jest stoga to iskljuuje ostale i u toj mjeri je faktiki, iako ne i savreno ili potpuno "djelatnost praznine". "Materija je ono to zauzima prostor." Na taj nain, savrena praznina - koja je fundamentalna - ostavlja svoj peat na cjelokupnoj kreaciji. Razmotrimo onda daljnji korak - pranjenje svijesti. Ova zen praznina e izbjei i realitet svijesti i materijalni realitet. Rijei i misli ne mogu dosei do ovoga, ali svijest i spoznaja mogu. Zato geslo zena koji zna za ovaj uvid, za ovu prajnu, a takoer i poneto o njoj, glasi: "Nastavi, nastavi; pokuaj, pokuaj." Najprije postoji vjera kako takva prajna postoji, zatim nedoumica u pogledu njene sutine i, konano, velika istrajnost. Pranjenje svijesti nije plitko negiranje stvari, jer ak i ne mora biti iskljueno, budui je element obine svijesti. Ueniku se govori da se ne obeshrabri, ve, sagledavi pravi put, pokua nastaviti njim srcem punim vjere. Stara poslovica kae "Zreli plod se nee zadrati na drvetu."

Prijenos svjetiljke - Kompilacija iji puni naslov glasi: Zabiljeke o prijenosu svjetiljke. Ovo djelo je 1004. godine n.e. sastavio Tao Yuan. Predstavlja najraniju povijest zena sauvanu do danas. Izmeu ostalog, u njemu su zabiljeena imena dvadeset osmorice poglavara indijske meditativne kole i gathe (stihovi) koje se recitiraju prilikom prijenosa. Ovo je jedan od dva glavna izvora rane povijesti zena u Kini. Drugi izvor je djelo Biografije visokih sveenika, koje je sakupio Tao Hsuan, godine 645. Prie -Navest emo nekoliko poznatih zen pria u vrlo skraenim verzijama: 1. "Dvojica zen uenika, od kojih je jedan stariji, a drugi mlai, doli su do nekog blatnog gaza, gdje su vidjeli lijepu djevojku koja je ekala na prijelaz. Stariji ju podigne i prenese preko vode. Dok su ili dalje, onaj mlai, uasnut to je njegov suputnik dodirnuo enu, nije prestajao prigovarati. Stariji uenik napokon uzviknu: "to! Zar ti jo uvijek nosi tu djevojku? Ja sam je spustio im smo preli vodu." "Kad uitelju dosadi uporno ponavljanje nekog uenika koji ne moe razumjeti smisao, on mu kae: "Doi blie." uenik se priblii. "Doi blie", ponovi uitelj i uenik se opet priblii. "Kako sada dobro razumije!", primijeti uitelj." 2. "Neki razmetljivi majmun ode na nebo i tamo sretne Budhu. Majmun kae: "Budha je tako malen, a ja mogu skoiti vrlo daleko." "Kad si tako pametan", kae Budha, "skoi s dlana moje ruke." Majmun pomisli

kako e to biti lako, budui mu se inilo da je dlan irok samo nekoliko centimetara. 1 tako on skoi daleko, daleko. Nae se na nekoj velikoj ravni koja se zavravala s pet velikih stupova. Kako bi dokazao da je bio na tom mjestu, majmun u podnoju jednog stupa ostavi svoj znak. Poto se vratio Budhi, poeo je hvaliti se s onim to je napravio. "Ali, pogledaj moju ruku", ree Budha. Na njoj majmun ugleda svoj znak. Nalazio se tek u podnoju jednog od Budhinih prstiju." 3. "Neki djeak je uporno molio uitelja za pomo u postizanju mudrosti, pa mu ovaj najzad zada koan "Kakav je glas jedne ruke?". Djeak ode i sluajno zauje svirku neke geje. Vrati se uitelju i ponovi mu muziku koju je uo. Kad mu je reeno kako to nije glas jedne ruke, djeak ponovo ode, zauje kapanje vode, zatim um vjetra, pa krik sove i tako dalje. Odlazio je i vraao se uitelju desetak puta. Najzad vie nije mogao ni misliti. I gle! On tada otkrije bezglasnost jedne ruke - glas glasa." 4. "ovjek kojeg je jurio tigar skoi na neku stijenu i uhvati se za drvo koje je raslo sa strane. Pogledavi dolje, vidje drugog tigra gdje eka njegov pad. Da nevolja bude vea, spazi i dva mia, jednog bijelog i jednog crnog, kako grizu granu na kojoj je visio. Upravo tada njegov pogled sluajno padne i na grm jagoda to je rastao u blizini. Jednom rukom otkine jagodu i stavi je u usta. "Kako ima dobar okus", pomisli...'

5. "Zen sveenik, po imenu Ryokan, ivio je u nekakvoj kolibi sam i bez ikakvog imetka. Jednog dana, dok je bio vani, u kolibu ue lopov, koji se upravo spremao otii kad se Ryokan iznenada vratio u kolibu. Sam Ryokan rekao mu je tada: "ao mi je to nisi nita naao; molim te, uzmi moju odjeu." Nakon to je lopov otiao s njegovom odjeom, Ryokan, onako nag, sjedne i pone promatrati mjesec. "Naalost", pomisli, "teta to mu nisam mogao pokloniti i ovaj predivni mjesec..." Princ i sluga - Vidi pod Soto. Priroda, uiteljica - "Samo nas priroda sama moe uiti o sebi" - ispravno kae doktrina zena. Samo nam crveno moe rei to je crveno; niti jedan ovjek nije u stanju to nam kazati. Samo nam krava moe rei to je krava. Samo planina moe rei to je planina. Isto tako, samo tvoje ja moe rei to si ti sam. Zato pogledaj u sebe. Ali, kako gledati sebe, kada to nije ulni objekt? Odgovor na ovo pitanje dao je Budha. Kad stopalom dodirne zemlju, treba osjetiti bar dvije stvari: zemlju i stopalo. Kad razmilja o kravi, treba biti svjestan krave i misli o njoj. Ako nisi svjestan misli o kravi isto kao i same krave, kako e znati da misli, a ne gleda? Ako ne razlikuje misao od vienja, ti se nalazi u stanju obmane. Oba pritiska - misli na kravu i krave na misao - postat e vei ako misao nije naprosto sluajno opaanje pojma krave, ve puna i produena panja. Temeljita, puna i produena misaona panja naziva se

meditacijom. Ona je suprotnost odlasku na spavanje. I kao to poveani pritisak misli o samoj ideji krave poveava znanje o kravi, isto tako treba se poveati i znanje o samoj misli. 1 kao to pritisak stopala na zemlju poveava znanje o zemlji i o stopalu, tj. poboljava kontakt u oba smjera, tako se i u meditaciji poboljavaju i kvaliteta predmeta i kvaliteta misli. Sada dolazimo do biti gornjeg pitanja. U ovoj situaciji postoji trei element - "ja". U jednom sluaju postoje ja i misao; u drugom sluaju postoje ja i objekat. Prvi sluaj je meditativan. Moe postojati i neka nova vrsta meditacije, koja bi bila pritisak ja na misao; pritisak omoguava jai kontakt s njima, veu svijest o miljenju. On takoer prua veu svijest o "ja". Dakle, dok se miljenje odvija, morate pokloniti panju tome "ja" kako biste u potpunosti doivjeli "bivstvo ja". Tada ete znati samoprirodu, kao i drugo-prirodu. Ne moete spoznati stopalo ako zanemarite zemlju. Vi ne moete spoznati ja ako zanemarite misao. Ali, ova spoznaja sebe nije spoznaja ula (spoznaja zemlje) i nije spoznaja misli (pojmovna spoznaja). U toku samospoznaje od vaega ja vas ne odvlae nikakve nasrtljive elje za spoznajom ili zemlje ili pojma. Upravo stoga nas kontakt s prirodom u tolikoj mjeri obogauje. ivot ptica u vrtu na neki nain postaje i moj ivot kad spoznam kako je to biti ono to su one. Upravo ovdje je vana zen budnost. Stopalo osjea stopalo tek kada osjea zemlju.

Prirodnost - U zenu esto upotrebljavaju izraze "prirodno" i "u skladu s prirodom". ovjeka i prirodu ne promatraju kao neprijatelje. Tome je zapadnjaki stav kako se "priroda pobjeuje sluanjem", uz napomenu kako rije "pobjeuje" ima donekle neprikladan ton. Sva iva bia se prilagoavaju svojoj okolini. Kako bi znanstvenici rekli: nije tuljan uao u vodu zato to je imao peraje, ve su mu peraje izrasle jer je uao u vodu. Zato se kod tuljana osim peraja nisu razvile i noge? Zato to u prirodi prije dolazi do modificiranja ve postojeih organa, nego do nastanka novih. Slino tome, kod ptica je nastao jedan par krila i jedan par nogu, a ne jedan par krila i etiri noge. Kod ovjeka, koji je ranije ivio na drveu, umjesto sadanjeg para nogu razvile su se dvije ruke. Kada je ovjek siao s drveta, uspravio se kako bi mogao koristiti prednje udove. U poetku, uspravan poloaj je za njegovo tijelo bio daleko od idealnog, meutim, vremenom su se njegova kraljenica i noge prilagodili novom nainu kretanja. ovjek u prirodi "surauje" s prirodnim sirovinama i stvarima tako to ih upoznaje i s njima sklapa "savez". Na primjer, on se "udruuje" sa eljezom, potujui njegovu prirodu kada od njega izrauje noeve i plugove. Isto tako, za ovjeka je mudro da vlastiti organizam prihvati kakav je i kakvog je dobio putem nasljea. ovjek treba raditi, odmarati se i hraniti svoje tijelo "u skladu s prirodom", osim kada mu svijest nalae da zbog neke naroite svrhe napravi blagu adaptivnu promjenu.

Iako sva ova shvaanja proizlaze iz suvremene evolutivne znanosti, pa prema tome nisu bila poznata starim uiteljima zena, ona se ipak slau s njihovim osjeajem odnosa prema prirodi kada su u pitanju ovjekov organizam i svijest. Moderna znanost, meutim, obino ne uzima u obzir zen shvaanje samoprirode, a ako je i prouava kao religijski ili filozofski pojam "due" ili "sopstva", ne promatra je kao dio onog prirodnog svijeta kojem pripadaju ljudsko tijelo i ljudska svijest. S tim se jedan dosljedan zen uitelj ne bi mogao sloiti. U njegovim oima, samopriroda svega u osnovi je ista. On ju tei spoznati i osjea kako je "oslukivanje" i prihvaanje takve prirode bit mudrosti i izvor sree i radosti. Za zen se prirodnost ne sastoji u nekontroliranom ugaanju tjelesnim nagonima. Moraju se uzeti u obzir pravo vrijeme, mjesto, kvantiteta, uestalost itd. U suvremenom ivotu esto dolazi do naruavanja nagonske prirodne ravnotee. Pomou promidbe i pornografske literature kod ovjeka se izazivaju prekomjerne potrebe za hranom i seksom. Stoga maksima: "Budi prirodan" ne znai: "ini ono to ti je u odreenom trenutku drago; sluaj svoje nagone i elje", ve, prije svega: "Budi razuman ovjek i otkrij cjelovitu svoju prirodu - naroito bitnu samoprirodu, koju veina ljudi naprosto ne vidi i zanemaruje." Kada govore o prirodnosti, zen uitelji iza sebe imaju ogromnu budistiku i taoistiku tradiciju, koja obuhvaa izvjesna vjerovanja, moralnu disciplinu i pravila dobrog ponaanja na poslu i u privatnom

ivotu. Oni na ove propise i pravila gledaju kao na neto to je prava ovjekova priroda. Stoga kod njih nema podsticanja na neobuzdano ponaanje niti sugeriranja potreba koje ne pripadaju ovjekovoj prirodi. Progon, veliki - U posljednjem stoljeu dinastije T'ang (618.-907. n.e.), naroito u vrijeme vladavine cara Wu Tsunga (845. god. n.e.), budisti u Kini doivjeli su veliki progon. Spomenuti car je unitio 4600 manastira i primorao etvrt milijuna sljedbenika na povratak obinom ivotu. Dakle, budizam je u Kini u tom razdoblju doivio veliki pad, ali to nije mnogo pogodilo kolu zena. Ona se vrlo brzo oporavila, pa i obnovila sve to joj je u jednom kratkom razdoblju bilo oduzeto. Naprotiv, zen je u razdoblju dinastije Sung, koji je ubrzo uslijedio, dostigao vrhunac svoje popularnosti i procvata. Uporedo s rastom popularnosti i izgradnjom velikog broja velianstvenih zen hramova, zen je dobivao sve vie sljedbenika. Meutim, s porastom kvantitete opala je i kvaliteta ove kole. Ustrajnost kojom se tragalo za buda-svijeu - to je bio iskljuivi cilj zena u njegovom ranijem razdoblju - bitno je smanjena. Takoer se pojavila tendencija mijeanjazena s drugim sektama, to je dovelo do pojave izvjesnih inte lektualistikih "trendova", koji u zenu nisu ba poeljni. Godine 713. umro je veliki Hui Neng. Njegovi sljedbenici su osnovali pet poznatih kola ili kua (na

japanskom goke) zena. Upravo tada je dolo i do izrazitog razdvajanja tathagata zena i patrijarhalnog zena. U kasnijem razvitku zena ova distinkcija je postala dominantna u obliku kana zena, naroito u rinzai koli. Tri od spomenutih pet "kua" zena u Kini nestalo je u razdoblju dinastije Sung. Jedino su se rinzai i soto odrale do danas, pri emu je ova druga kola u poetku bila mnogo manja i slabija od prve. Meutim, u Japanu je soto kola kasnije postala utjecajnija od rinzai kole. Prosvjetljenje - Vidi Satori. Prst koji pokazuje na Mjesec - Budhino upozorenje kako se uenje ili uitelj (prst koji pokazuje) ne smije zamijeniti s Mjesecom (ciljem). Drugim rijeima, ako slijedi nekog zen uitelja, ili bilo kojeg drugog uitelja, vodi rauna o tome da spozna i slijedi samu uiteljevu uenost, a ne samo vanjsku formu ili kayu. Takoer postoji klasino djelo pod naslovom Prst koji pokazuje na Mjesec. Ono sadri mnoge prie o izrekama uitelja zena. (Vidi pod Izreke.) Ptiji put - "Slijediti ptiji put" je zen izraz kojim se preporuuje ivot bez ljubavi prema odreenim objektima ili bez vezivanja za njih. Prema ovom shvaanju, treba ivjeti bez stega, poput ptice koja slobodno leti u zraku. Meutim, ovakav ivot se ne smije zamijeniti s konanim ciljem, budui je samo nain oslobaanja od odreenog oblika vezanosti nain koji e i sam biti prevladan.

R Razum ili priroda - Ovo je vrlo ozbiljan problem u zenu, ali i za sve one koji smatraju kako ljudski rod mora sam "isklesati" svoju budunost. Vjerovatno e uskoro biti ope prihvaen stav kako je svijet u biti dinamian ili, drugim rijeima, kako bit stvari odreuje ono to one ine, a ne samo ono to one jesu. Prema staroindijskom shvaanju, ovaj svijet je svijet djelatnosti. ak je i Budha imao na umu takvo gledite kad je tvrdio kako je ovjek djelatnost - ne jedno kontinuirano sopstvo, ve promjenjiva cjelina. (Vidi pod Anata uenje.) Da bi se ovo razumjelo, mora se napraviti vrlo snana i jasna razlika izmeu integracije i agregacije. U teoriji evolucije primaran uzrok forme i djelovanja je faktor "koherencije", a ne "agregacije". Sama rije "koherencija" takoer zahtijeva razmatranje; ono to se zapaa u evoluciji je inherentna (unutranja) koherencija, a ne pridodana koherencija. U nekom meu gradskom autobusu moe biti pedeset putnika. Ti ljudi predstavljaju jedan jedinstveni agregat, a ne integralno jedinstvo. Nasuprot tome, ivotinjsko tijelo, sa svim pojedinanim dijelovima i organima, predstavlja integralno jedinstvo. Integritet djeluje, dok se agregat samo pokree. Zastava koja lepra na vjetru se pomie, ali ne djeluje. Kako ovjek djeluje? Mi moemo promatrati ljudsku aku i opisivati to ona ini, ali moemo uzeti u obzir i ovjekovo razmiljanje koje je prethodilo djelovanju ili koje je "uneseno" u njega.

Zahvaljujui razumu, ovjek djeluje prema sebi i svojoj okolini tako da se njegov organski integritet potvruje i opstaje. Uporabom razuma dolazi do ja anja njegove moi i dometa. ovjekova djelatnost na taj nain postaje efikasnija i monija obzirom na proces adaptacije sredini ili ovladavanja njome. Ljudska evolucija je dostigla onaj stupanj na kojem je djelatnost adaptacije gotovo iezla (sada ljudsko tijelo gotovo i ne mijenja svoju formu) - a djelatnosti ovladavanja svijetom su postale dominantne. Razum je doao na vlast. Moglo bi se primijetiti kako se razum takoer mora smatrati prirodnim. Svakako! I kako je razum uvijek povezan s akcijom, on se mora smatrati konanim faktorom u prirodi - faktorom koji je na strani zakona i poretka. Meutim, u zenu trae dublju istinu - onu koja lei izvan rada, u biu. Rijei - "Jedna slika vrijedi deset tisuu rijei", kae stara kineska poslovica. To, bez sumnje, otuda to nam je slika odjednom, neposredno data, dok se rijei niu i ponekad gube "u pustinji", a esto niti uz najvei napor "ne nalaze put do mora". Reinkarnacija - Vjerovanje kako sva iva bia, ukljuujui i ovjeka, imaju niz ivota, koji se pre kidaju tek onda kada prestanu zasnivati svoju sreu na bilo kojoj stvari iz svijeta. To se dogaa otkrivanjem buda-prirode. Ovo vjerovanje je zajedniko svim bu distima. Smisao tog vjerovanja je slijedei: ako ovjek ne uspije doi do "druge obale" (prosvjetljenja) u ovoj

inkarnaciji, ve u slijedeoj mu se prua prilika ostvarenja tog cilja. Ponekad se izvorna rije za reinkarnaciju (punarjanman - doslovno: ponovno roenje) prevodi kao prijelaz due u drugo tijelo. To znai da se ovjek moe ponovno roditi kao neka ivotinja, ukoliko je u tolikoj mjeri sklon izvjesnoj ivotinjskoj osobini, te ga njegove elje i postupci (karma) naprosto odnose u uvjete u kojima ona moe biti ostvarena. Popularne prie o pretvaranju ovjeka u svinju, tigra, vuka, grabljivca, ili ak crva, po jednom su miljenju zapravo alegorijske i znae inkarnaciju ovjeka s izrazitim osobinama neke odreene ivotinje, kakvi se ljudi, uostalom, esto sreu. Ipak, u svim sluajevima reinkarnacija se smatra vie poukom, a ne kaznom. Kranska crkva je na koncilu u Aleksandriji, godine 550. n.e., odbacila doktrinu o reinkarnaciji. Dvije treine biskupa glasalo je protiv ove doktrine, dok je jedna treina glasala za nju. Rinzai Gigen (umro 867.) - Takoer poznat kao Lin Chi. Osniva rinzai sekte zena. Rinzaijevo prosvjetljenje - Pria o Rinzaijevom prosvjetljenju ovako glasi: Poto su prole tri godine njegovog boravka u Obaku koli, on prie uitelju i upita ga to je bitna istina Budhinog uenja. Kao odgovor dobio je dvadeset udaraca tapom. Nakon ovoga, Rinzai je od Obakua otiao drugom uitelju Daiguu (Ta Ju), koji mu je rekao kako je Obaku uredno

postupio u cilju njegovog prosvjetljenja. Kako bi Rinzaiju stvari postale jo jasnije, uhvati ga za grlo i viknu mu u lice nekoliko grubih rijei. No, ovoga puta Rinzai odlui prihvatiti "dijalog": sada on odluno udari Daigua u rebra. Tada je doivio prosvjetljenje. Nakon ovoga, Rinzai se vratio Obakuu i ispriao mu to se dogodilo. Meutim, uitelj mu je samo zaprijetio kako e dobiti jo batina, i udario ga jednom u lice, a onda se pone grohotom smijati, izgovarajui be smislen uzvik "katsu". Ako ovakvi postupci imaju cilj odvratiti uenika od sanjarenja ili objanjenja koja su u osnovi samo usporedba (askripcije ili Adhjasa), ili ga preusmjeriti s rijei na neposredan doivljaj, onda je dobro kada uitelj odri ovakvu svoju "lekciju" u pravom trenutku. Ipak, drugi uitelji su vie voljeli blage metode poduavanja, kakvo je, na primjer, poduavanje djeteta od strane njegove majke. Navest emo sluaj djeaka koji je, uz primjetno intelektualno zado voljstvo, promatrao refleksne pokrete paukovih nogu koje je radoznalo vukao. elei pojaati taj uitak, otrao je svojoj majci pokazati joj taj fenomen. "Pogledaj, mama", govorio je ushieno. Ali majka povie: "Ne, nemoj! To pauka boli!" Da li zbog majinog gesta, pokreta ili njezinih rijei, uglavnom, ovaj dogaaj se pokazao korisnim, jer je djeak odjednom shvatio da je i pauk ivo bie. Netko bi dodao: "Poput njega", meutim, te rijei su previe "opisne". Radi se o neposrednom doivljaju koji e imati trajnu vrijednost. Prie o Rinzaijevom psovanju i

udaranju uenika ne trebaju izazvati odbojnost kod paljivih sluatelja predavanja o zenu. One trebaju pomoi u razumijevanju prednosti neposrednog doivljaja buda-svijesti u odnosu na puka razmiljanja o njoj. Rinzairoku - Knjiga koja sadri izreke i pripovijetke Rinzaija, osnivaa rinzai sekte. Ryokan - Pjesnik zena. (Vidi pod Prie.) Roshi - Naziv za uitelje zena. Kada sljedbenik ili uenik zena, bilo sveenik ili svjetovnjak, zavri kolu zena i kod svog uitelja ostavi dojam kako je njegovo razumijevanje ravno uiteljevom, te je doivio pravi satori, ovaj mu moe dodijeliti titulu roshija. To mu daje pravo predavanja o zenu. U rinzai kolama odr ava se sustavna poduka nauke o koanima i samo oni koji prou kroz takvu poduku imaju pravo i pruati instrukcije o koanima. Rupa i arupa - Ova dva pridjeva obino imaju znaenje "s formom", odnosno "bez forme". Meutim, ovdje je nuna ispravka, budui prefiks a nije samo negacija nego je i suprotnost. Tako, ako jnana znai znanje, onda ajnana znai zabluda, a ne samo odsustvo znanja. Stoga, kada se "manas" (misao) ili "budhi" (razu mijevanje) nazivaju arupom, to ne znai kako oni sami po sebi nisu nita, ve opstaju u stanju koje nije stanje

forme - nemaju duinu, irinu, debljinu, nikakav ekstenzitet, ne zauzimaju prostor, pa ipak imaju realitet kao i ona druga kategorija. Staru Europu je muilo pitanje: "Koliko anela moe plesati na vrhu igle?" Odgovor je glasio: "Beskonaan broj anela moe plesati na vrhu igle." Ali, kako moemo to vidjeti? Samo ako se oslobodimo domi nacije svog prostornog impulsa. Kipar koji klee kip uklanjajui neeljne dijelove kamenog bloka ne "stvara formu", ve oslobaa formu koja je u kamenu oduvijek postojala. On je zapravo vezao formu, zatvorio je i odvojio od njezinih "prijateljica" - od svih ostalih formi koje su takoer postojale u tom istom kamenom bloku.

s
Sadharma-pundarika (doslovce Lotos istinskog zakona) - Ova sveta knjiga ima veliku popularnost u Kini i Japanu, naroito unutar sekti tien tai (tendai) i nichiren. Prvi put je prevedena na kineski ve oko 250. godine n.e. Kasniji Kumarajivin prijevod se, zajedno s Chih Ijevim komentarima, upotrebljavao irom Kine i Japana. Pored ostalog, Lotosna sutra ui kako se istina moe iskazati i pomou naina koji se razlikuju od rijei: gestovima, uzvicima i utnjom. Saijo zen - Zadnji stupanj u djelatnosti zazena, na kojem se javlja potpuno odsustvo naprezanja. Ovo stanje podrazumijeva: (1) harikite, spremnost za dostizanje, poput nategnute tetive; (2) nombiri, neuurbanost i oputenost; (3) postojanost poput planine Fuji; (4) potpuno povlaenje od svakog ulnog ometanja. Ono je nastavak mahayanske meditacije ili daijozena, poto je satori u izvjesnoj mjeri bio doivljen. U ovom stanju nema nikakvog cilja ili namjere. Ono je naprosto "sjedenje" u ispravnom raspoloenju (koje se ponekad zove shikan-taza), kako bi se satoriju "dopustilo ispunjenje". Meutim, ono je vrlo razliito od obinog, dokonog sjedenja. Meditacija je sasvim suprotna odlasku na spavanje. Prema indijskom shvaanju, meditacija zapoinje aktom koncentracije u kojem budnost svijesti dostie maksimum snage i bistrine. Ta snaga i bistrina se zatim prenose dalje u

meditaciju. To je zaista naporno, ali je potpuno spojivo s odsustvom tjelesne napregnutosti i smirenosti duha. Samadhi - Djelatnost svijesti koja je usredotoena na neki objekat ili ideju, naroito onda kada se svijest ve u potpunosti "pozabavila" tim objektom ili idejom i zapala u "slijepu ulicu" ili paradoks. Ona se razlikuje od koncentracije po tome to je ova prosto usredotoivanje panje na neku osnovu (predmet ili ideju). Samadhiju prethodi tok misli u vezi s takvom osnovom. U svojim Joga sutrama III, I-II, Patanjali je precizno opisao razliku izmeu koncentracije, meditacije i kontemplacije (samadhi). Sambhogakaya - Uitak, svijest, nadumno "tijelo" ili stanje bude. (Vidi pod Kaye). Samilost - Budha je toliko esto naglaavao samilost, te je mnogi smatraju preduvjetom prosvjetljenja, neim to je zbog otvaranja duhovnih vrata svijetu ivota oko nas isto toliko vano za spoznavanje svijeta, kao to su ula vana za spoznaju materijalnih stvari. Iz nje proizlazi zavjet Bodhisatvi. Ona se takoer nalazi u programu zena, jer zen ne zatvara niti jedna vrata, nego, naprotiv, u svemu otkriva budinu prirodu. Meutim, samilost mora biti istinska, prava. "Zato sam se muio da bih u kupatilu uhvatio ohara i njeno ga izbacio van?" Je li ovo istinska samilost i pravo suosjeanje sa ivim biem?

Samostani - Samostane zena prvi je osnovao Hyakujo. Oni su imali vie karakter kola nego svetita. Tokom devetog i desetog stoljea nisu imali nikakve rituale ili obrede. Meutim, kasnije, kada su stekli veu popularnost i kada su postali ustanove koje podrava javnost, od njih se oekivalo uvoenje starih rituala. (Vidi takoer pod Zendo, Angya, Sesshin itd.) Samostani, hrana u njima - Hrana koja se daje u samostanima zena vrlo je jednostavna. Doruak se sastoji od zobene kae i usitnjenog povra; za ruak se dobija ria, jeam i juha; veera je ista kao doruak. Meutim, ako je uenik pozvan u goste kod nekog domaina, on moe sudjelovati i u raskonoj gozbi. Za vrijeme obroka, koji poinju i zavravaju se odreenim molitvama, obavezna je tiina. Prije nego to e poeti jesti, uenik stavlja na stranu malu porciju hrane, kao neku vrstu rtve. Nakon obroka, on pere svoje male posude u velikoj u koju posluitelj ulijeva vruu vodu, a prljavu vodu sipa u kantu koju nosi naokolo. Kada zavre, svi ustaju i zajedno izlaze. Molitve prije jela ukljuuju Hridaja sutru iz Mahaprajna paramite, izgovaranje Budhinih imena, pet meditacija na temu osobnog ponaanja, karaktera i injenice kako se hrana uzima radi odravanja tijela u njegovom stremljenju ka zen postignuu, radi dobra svih bia. Iako se jela uzimaju tri puta dnevno, samo je podnevni obrok formalan. Doruak se ponekad naziva "stropna kaa", jer se, budui je tekua i bistra, u njoj moe vidjeti odraz stropa. Veernji obrok se naziva

"medicinskim". Strogo je zabranjeno jesti izvan obroka. Jede se u tiini i svi se trude zavriti jelo istovremeno. Ostataka ne smije biti - ak ni kap vode! Svi uenici su vegetarijanci i uzdravaju se od alkohola. Samostani, rad u njima - Svi zen sljedbenici rade, ukljuujui i uitelja. Samostani imaju zemlju na kojoj se obavljaju poljoprivredni radovi i obino dobivaju dovoljno prinosa za svoje izdravanje. Druge potrebne stvari, do kojih se ne moe doi radom na zemlji, nabavljaju se u vidu darova u naturi zen svjetovnjaka. Uenici sami odravaju istou u svojim samostanima, brinu o zemlji i vrtovima, sade povre, reu drva itd. Ujesen esto odlaze s runim kolicima na polja kako bi skupili plodove koji su na njima ostavljeni, jer nisu bili dovoljno dobri za trnicu. Skupljanje hrane od darovnika takoer je jedan od njihovih zadataka. Svakodnevni poslovi na polju i samostanskom domainstvu djeluju kao trening, koji je isto toliko duhovan kao i bilo koji drugi rad ili sluba unutar hrama. Ovo takoer vai i za ene - sveenice, koje ive u odvojenim ili zajednikim hramovima s mukarcima. Sveenice ili uenice imaju obrijane glave i nose istu odjeu kao mukarci. Za sve vae stroga pravila koja ne dozvoljavaju dokoliarstvo ili samoljublje.

Samostani, vjebe tranja u njima - U nekim zen samostanima jo uvijek se izvode vjebe tranja. Poslije jednosatne meditacije, na upraviteljev signal, svi se diu i brzo optravaju salu za meditaciju. Trei jedan za drugim, dre glavu uspravno i gledaju pravo. Na drugi upraviteljev znak svi stanu mirno, sjednu i nastavljaju meditaciju. Ponekad samo mirno etaju u jednostavnoj koloni, s prekrienim rukama na gru dima. Samsara - Krug raanja i umiranja. Oblast "izvan nirvane". "Kota ivota." Samuraj - Pripadnik vojnike klase u Japanu, na koju je zen izvrio veliki utjecaj. (Vidi takoer pod Bushido i Umjetnosti zena.) Sangha - Samostanska skuptina ili bratstvo. Budi stiki sveeniki red. Satsang znai "dobro drutvo" ili "korisno druenje" vie ili manje osoba. Druenja s dobrim. Sanzen - Privatni razgovor izmeu uitelja zena i uenika. U rinzai kolama, u toku tog razgovora mogu se uporabiti koani i mondoi. (Vidi pod Koan, razgovor.) Satori - Prosvjetljenost ili prosvjeenost. U zenu svijest o budinskoj svijesti. Svijest same iste svijesti, kao takve, kojaje liena svake predmetnosti.

Ako se jedan doivljaj moe mentalno ili emocionalno opisati, tada to nije pravi satori, iako se ta rije ponekad upotrebljava za oznaavanje velikog men talnog i emocionalnog nadahnua i preplavljivanja intiuitivne prirode. U zen kolama satori sasvim odreeno znai vienje vlastite biti i prirode te otkrie neega potpuno novoga, to se spoznaje s velikom jasnoom i obasjava itav ivot, ali to se ne moe niti nakoji nain izraziti. Istovremeno treba rei kako neka intuicija moe ukazati na doivljaj satorija, koji je u jednom trenutku unio svoju svijetlost u svijest ali se izgubio u procesu njegovog opaanja. Mudraev satori vri utjecaj na isti ovakav nain, ali se u tom procesu ne gubi. Zen uenik ne eka dolazak satorija, ve ima naroite naine meditacije koji do njega dovode. (Vidi takoer pod Wu-wei i Anutara-samjak-sambodhi.) Seigen Gyoshi - Hui Nengov sljedbenik koji je rairio pokret juno od Horina. Sekito Kisen - Na kineskom Shih Tu. Uenik i sljedbenik Seigena Gyoshija, a ivio je u kolibi koju je sam sagradio. Njegovo uenje o jedinstvu apsolutnog i relativnog, "svjetlosti" i "tame", koje je izloio u dijelu Sandokai, kasnije je imalo za posljedicu "pet nizova" u soto sekti zena (vidi pod Krugovi i Soto). Poslije Sekitove smrti, kola Seigena se podijelila; jedan njen pravac je preko Jakusan Ingena doveo do formiranja soto sekte, dok su iz drugog pravca nastale kole umon i hogen.

Sekta iste zemlje - Na kineskom ching-t'u; na japanskom djodo. Osnivai (u Kini i Japanu) su Hui Yuan i Honen. Prvi je ivio od 334,-416., a drugi od 1133.-1212. godine. Ova, u Japanu najpopularnija budistika forma, nije u potpunosti zen. Razlikuje se to doputa izbavljenje preko drugih, a ne jedino pomou vlastitih pojedinanih zasluga (vidi pod Tariki). U ovoj sekti postoji praksa nembutsua svakodnevnog ponavljanja molitve "Namo amitabha" (na japanskom "Namu-amidha-butsu"), praenog vjerovanjem da e Amidha (Budha) pruiti svima spas. Pripadnici ove sekte smatraju kako je buda priroda nazona u svima i sve je na svijetu uvijek nerazdvojivo povezano. Uz nembutsu izgovaraju se i zavjeti iz teksta s naslovom Sukhavati vyuha. Upravo iz rijei sukhavati, koja znai "imati sreu" i koja se odnosi na nebesko carstvo ili stanje poslije smrti, razvilo se vjerovanje iste zemlje. Spomenuti tekst obeava da e nembutsu omoguiti roenje u nebeskoj zemlji. U "Zapadnom raju blaenstva", kako se jo naziva ova obeana zemlja, Avalokiteshvara ui sljedbenike kako e postii budastvo, pa se cjelokupnost ovog uenja naziva laki put, nasuprot tekom putu zena i drugih kola. U Shanmun-yi-tungu Budha kae kako su neki stanovnici ove sretne oblasti ili zemlje samo privremeni, te e se u buduim roenjima vratiti na zemlju. Drugi su "avaivartya" - njeni stalni itelji. Isti tekst ovu zemlju naziva "svetim boravitem

ar(a)hata", podrazumijevajui se oni ne moraju ponovno roditi na zemlji ukoliko to ne ele. Sukhavati se smatra mjestom ili zemljom zagrobnog ivota, u kojoj se meditacija i poklonstvo odvijaju uspjeno i, zahvaljujui milosti Amidhe, polako vode k prosvjetljenju. U Japanu postoje etiri sekte djodoa, koje se meusobno ne razlikuju mnogo: ortodoksna djodo sekta, s oko etiri "milijuna sljedbenika; shin, s oko trinaest milijuna; yuzunembutsu i dji, koje su mnogo manje i od kojih svaka ima samo po nekoliko tisua pripadnika. Seng-tsan - Na Japanskom Sosan (umro 606. g.). Trei poglavar zena. Glasoviti autor dugake i slavne pjesme Duh koji vjeruje (Hsinhsinming), koju mnogi smatraju prvim jasnim i obuhvatnim radom o zenu u kineskoj literaturi. Pjesma zapoinje rijeima: "Savreni put (tao) nema nikakve tekoe, osim to izbjegava davanje prvenstva", a prvi njen dio se zavrava ovako: "Borba izmeu za i protiv najgora je duevna bolest." Glavna poruka ovog Sengtsanovog djela je kako savreni put odbija priznati bilo kakve sklonosti; ljubav i mrnja su bolesti due, koju umiruje i odmara shvaanje jedinstva svih stvari. Svijest ne treba ometati "deset tisua stvari" (mnogo stvari u svijetu, prim. prev.), pa zato treba izbjei dualizam, ak i onaj subjekta i objekta. Takav dualizam je posljedica neznanja. Tek tada spoznajemo sebe u pravoj biti.

Veliki ili mali, ovakvi ili onakvi - svi su jedno, bez prolosti, sadanjosti ili budunosti. Sengtsanu takoer pripada misao kako se ovjek, kada sagleda jedinstvo svega ("deset tisa stvari"), vraa u praizvor u kome, zapravo, oduvijek boravimo. Sesshin - Naroito duga meditacija, koja traje tjedan dana i koja se obavlja jednom mjeseno, od travnja do kolovoza i od listopada do veljae. Za vrijeme sesshina fiziki rad u samostanu smanjuje se na minimum. Meditacija zapoinje u tri ujutro ljeti, a u etiri ujutro zimi. Ona traje do kasno u no, s pauzama za jelo, vjebe i oputanje. Roshi (uitelj) dri dnevna predavanja i vodi razgovore s uenicima. U svako dnevnoj poduci naroito se koriste dvije knjige: Hekiganshu i Rinzairoku. Takoer se izgovaraju mo litve iz Prajna-paramita-hridaya-sutre. Rije sesshin doslovno znai "spajanje duha s duhom". Za vrijeme sesshina uenici ne izlaze iz manastira, a osim meditacije odravaju ajne ceremonije i koanrazgovore. Koan-razgovor je individualan i tajan. Prije poetka nastave ispred Budhinog lika se postavljaju svjetiljke i cvijee. Uitelj se tri puta poklanja Budhinom kipu, sjeda na visoku stolicu koja se nalazi u dnu dvorane i koja je okrenuta kipu i poinje govor. Kako bi izrazili potovanje prema svetim knjigama, uenici ih uvijaju u platno prije nego to ih stavljaju pored sebe, na pod. Zatim se tri puta izgovara etvorostruki zavjet - zavjet spasenja svih ivih bia, uklanjanje strasti u svijetu, ulazak kroz vrata dharme i ispunjenja puta budastva.

Skandhe - Po Budhinom uenju, skandhe su pet grana ili sastavnih dijelova takozvane ljudske cjeline. One su, zapravo, stalno promjenjive nakupine tjelesnih formi, osjeanja, opaaja, karakternih sklonosti i mentalnih sposobnosti (vidi pod Anata). Ovaj snop od pet grana, koji je podloan neprestanoj promjeni, prenosi se izjedne inkarnacije u drugu. Neki smatraju kako se stanje skandhi naprosto mije nja nagore i nabolje, sve dok jednom ne zapone "otvaranje vrata duha ili svijesti" i, slijedom toga, napor za poboljanjem njihovog poloaja i razu mijevanja istine. Drugi smatraju kako, nezavisno od toga, u obinom ivotu dolazi do njihovog kon stantnog poboljavanja, jer uporaba misli vodi misa onom razvijanju, kao to stalna uporaba ostalih men talnih i moralnih sposobnosti vodi njihovom razvitku. tovie, oni inzistiraju na tome, budui je za djelatnost zena neophodna izvjesna mentalna zrelost koja bi po krenula to pregnue. Zato sasvim mala djeca i vrlo primitivni ljudi ne prakticiraju zen. Smrt - to se tie svjetovnih stvari, veina u zenu dijeli s budistima njihova uobiajena vjerovanja. Kada se radi o smrti, vjeruje se, iako tijelo umire, skandhe nastavljaju ivjeti, ponovo se raaju i podlone su stalnoj izmjeni. Meutim, u zenu o tome piu i misle zaista rijetko, budui su usmjereni na realizaciju budasvijesti ovdje i sada. Oni su takoer usredotoeni na ukidanje afektivne vezanosti u ovom svijetu i ivotu, a ne na graenje nekog boljeg budueg ivota. Ipak, bez

ovog vjerovanja ne bi mogli shvatiti kako e ljudi jednom postii nirvanu ak i ako to ne zaponu, niti nakon mnogih ivota. Sokei - Hui Nengov hram u Obaiju, blizu Kantona. Sopstvo - ovjek je ono to jest i on je jedinstven po prirodi i u prirodi. To vai za sve stvari. Jedan kamen lii na drugi po svom obliku, veliini, boji i sastavu. Ali on je ovdje, a onaj drugi je tamo. Krava u tali nije ista kao krava na polju. Ona se odraava u drugima, drugi se odraavaju u njoj i pri tome svi imaju vlastitu konanu jedinstvenost. ovjek je onakav kakve su njegove reakcije. Ali te reakcije su ono to jesu zbog njegove jedinstvenosti i zbog jedinstvenosti okolnosti. Zato, ti nisi apsolutno ti, niti su okolnosti apsolutno okolnosti. Obzirom na to, svaki pokuaj ovjekovog poistovjeivanja sebe samo s jednim dijelom sebe svojim misaonim, osjeajnim i djelatnim biem nuno vodi pogrenoj spoznaji. Takvo saznanje umanjuje punou ivota i ne doputa odnos cjelovitog sopstva prema njegovoj cjelovitoj okolini. Ipak, ma to inio, i ovakav necjelovit neodnos za ovjeka je prirodan, tako da ne postoji potpuno prirodan odnos cjelovitog ovjeka i cjelovite okoline. Isto tako, uvijek postoji budunost i prolost, kao i ovdje i sada. "Budunost u sadanjosti" je prilagoavanje, a misao je prilagoavanje jednog posebnog ovjekovog dijela na neki poseban dio svijeta. Takva prilagodljivost dio je nae sadanje jedinstvenosti isto kao to su noge i oi. Tako se opet nalazimo na poetku.

Dakle, odgovor na pitanje "to si ti?" glasi: "Ja sam ono to jesam", a na pitanje "to pod tim misli?" treba odgovoriti: "Ono to mislim." Pet centimetara jesu pet centimetara; oni se mogu upotrijebiti u procesu prilagoavanja ovjeka i svijeta. Pet centimetara nisu pet puta jedan centimetar, niti deset puta pola centimetra. Svaki broj je jedinstven. Sve je jedinstveno. Meutim, zen jasno ui kako se ovjekovo istinsko sopstvo nikada ne gubi, ak niti u moru greaka i obmana. Takvo sopstvo se ne stie u trenutku prosvjetljenja, budui je ono oduvijek bilo prisutno u nama. Soto - Tsao-tung na kineskom. Ovu sektu zena osnovao je Tsao Shan sa svojim uiteljem Tung Shanom. Njihova japanska imena su Sozan i Tozan, od ega potie naziv soto. Mnogi smatraju da je Tozan Ryjokai, Rinzaijev suvremenik, apsolutno prvi osniva sotoa. Poslije Sozana i Tozana uenje sotoa kasnije je u Japan prenio Dogen, koji je 1227. osnovao soto sektu u Japanu. Ona se u toj zemlji uveliko razvila, tako da u Zemlji izlazeeg sunca danas ima preko 15.000 soto hramova. Nakon Dogena, popularizaciji sotoa uveliko je pridonio Kei Zan (1268.-1325.). Ova sekta ne upotrebljava koane, ve se pridrava blagih metoda mokusho zena, koji obuhvaa i meditiram" e u sjedeem stavu (zazen, vidi). U soto koli se ui sistem od pet stupnjeva ili pel relacija. To su relacije poput onih izmeu princa i

njegovog sluge ili izmeu domaina i njegovog gosta. Princ ili domain predstavljaju, naime, duhovnu realnost koja je nae istinsko bie i na pravi dom. Nasuprot njima stoje sluga i gost, zavisno i obmanuto tjelesno i duhovno ljudsko bie koje ivi u ovom svijetu. Prvi stupanj zapoinje kad ovjek otkrije ili prihvati stav kako postoji nekakav znaajan duhovni realitet, nikakvo vie i superiornije sopstvo, koje je vrlo razliito od onoga malog, jednog, svakodnevnog sopstva. Ono superiorno sopstvo naziva se princem ili domainom, to je vrlo blisko shvaanju boga kao vladara ili unutranjeg gospodara. To "realno" koje zasjenjuje "prividno" predstavljeno je jednim krugom u kojem veliki tamni dio (nevidljivo ili nepoznato) natkriva manji svijetli (vidljivi) dio: Drugi stupanj zapoinje kad ovjek shvati i prihvati injenicu kako je prinev sluga, odnosno kad prizna duhovno za svog gospodara i izrazi mu dobrodolicu. Na ovom stupnju ovjek otkriva kako je na ovome svijetu samo gost i poinje misliti o ispravnom postupanju prema svojem domainu. Kako bi valjano sluio princu ili domainu, on stavlja na stranu svoje osobne elje i zadovoljstva. Simboliki predstavljeno to izgleda ovako: vii i jai princip - ono to je vano i svijetlo - dominira nad tminom budalastog, grijenog i neobrazovanog ovjeka. Forma dijagrama je ista, ali su boje obrnute: Na ovom drugom stupnju ovjek se opisuje kao "osueno drvo". Zato to njegove ulne i emotivne

potrebe iezavaju i jer, bez sumnje, svjetovni ljudi esto sagledavaju religiozne ba na takav nain. Na treem stupnju "osueno drvo" ponovno cvjeta; ono stvarno, duhovno, tek sada ivi u svijetu. Umjesto starog, negativnog ponaanja koje je "uvenulo" na drugom stupnju, sada se javlja pozitivan duhovni ivot. To se naziva "napredovanje stvarnog". Sluga sada osjea kako je ono vie, stvarno, zapravo on sam, ili, drugim rijeima, kako je ono stvarno unutar njega samoga, a ne izvan ili iznad njega. U odnosu domain gost, gost postaje sve svjesniji domainovog pris ustva, a domainovi interesi postaju njegovi vlastiti. Ovo se slikovito predstavlja kao duh unutar ovjeka, na slijedei nain: Uinak ovakve zen meditacije postaje sve jai: kako sluga ili gost postaju sve ispunjeniji duhom, tako se crna toka neznanja u dijagramu sve vie smanjuje. To prati poveanje wu-weija (vidi), ili odgovor na zapovijed "duha" uz odgovarajui pad svijesti. Njen konaan rezultat treba biti konstantna svijest o stvarnosti, pri emu wu-wei vie nije potiskivanje mentaliteta, ve istiskivanje ovoga kao motivacije i osnove spoznaje. Time se stie do etvrtog stupnja. Sada je krug potpuno svijetao: Gost je sada u svakom pogledu jedno s domainom, a sluga jedno s princem i nikakve druge motivacije nema. U obinom ivotu ovo se pokazuje kada ovjek vie nema nikakve planove za svoje zasebno sopstvo, pa razmilja i djeluje samo onda kada je to neophodno. Potom nastupa peti stupanj, koji se predstavlja potpuno crnim diskom:

Postizanje jedinstva s princem ili domainom sada podrazumijeva jedinstvo sa svima i svaim, ak i s onim prividnim i pogrijenim saznanjima. Konano, upravo je to prividno i bila jedina greka. Kako se u jednoj sekti kae - na etvrtom stupnju "kapljica rose klizi u blistavo more", dok na petom stupnju sam "Univerzum postaje ja". Ovi kruni simboli potiu od Tsao Shana. Drugi suosniva soto sekte - Tung Shan - koristio je due i krae crte, po ugledu na staru Knjigu promjena (I Ching). U toj knjizi dano je pet kombinacija koje odgovaraju ovdje navedenim krugovima. To su: trigrami "sun" i "tui" i heksagrami "ta kuo", "chung fu" i "chung li". Stopalo i zemlja - Vidi pod Priroda, uiteljica. Strah - Ima nekoliko razloga zato se zen uenik malo ili nimalo ne boji. On svoju zatitu i spas ne trai u neemu ili nekome izvan njega samog. Vjeruje kako u sebi nosi sjeme savrenstva i, ako je budist, kako e mu zakon karme pomoi da se to sjeme kad-tad realizira. I kao to vjeruje u sebe, tako on vjeruje i u svemir. Svemir za njega nije kaos, ve zakoniti poredak. Kao to u svijetu nita nije sluajno, tako niti moral i du hovni ivot ovjekov nisu sluajni, ve predstavljaju izraz prirodnih zakona koje treba prihvatiti i ivjeti u skladu s njima. Kako bi ovjek ivio smireno, bez straha, treba upoznati pravu prirodu sebe i svijeta u kojem boravi.

Stvaranje - Zen se ne bavi pitanjima stvaranja ili unitavanja svijeta. Ipak, postoji jedno shvaanje kreacije kao razdvajanja (ne kao produkcije), koje vrlo odgovara zenu. Kreacija je dodavanje: javlja se druga stvar tamo gdje je ranije bila samo jedna. Ali, isto tako moe se rei kako se druga stvar dobila podjelom jedne stvari na dva dijela. U krajnjoj liniji, sve je jedno i nita ne moe biti izuzetak od tog sveopeg jedinstva. Samo-priroda se, prema zen shvaanju, ne moe ostvariti procesom razdvajanja ili negacije. Ovo je u skladu s doktrinom o stvaranju kao mayom, koja je rairena u Indiji. Prvi korak u mayi je "prikrivanje" (avarana), kojim jedno postaje dvojno nastajanjem privremeng entiteta zasebnih dijelova promatra ili subjekt kao subjektivni entitet i ono to se promatra, ili objekat, kao objektivni entitet. To je prvi mentalni akt u ovjekovom ivotu. Naime, ve novoroene pripisuje svoja osjeanja zadovoljstva i bola nekom objektu kojeg smatra zasebnim predmetom ili entitetom. To bi, npr. bile majine grudi, koje su najprije izvor zadovoljstava, a tek kasnije neto to se spoznaje kao izvor zadovoljstva. Tada im se poklanja naroita panja, dok se neugodne stvari izbjegavaju ili ignoriraju. Na taj nain nastaje neznanje ili ogranieno saznanje. Neemu se poklanja panja, dok se druge stvari izostavljaju. Ovakva forma spoznaje naziva se avidya (neznanje ili zabluda). Ono je prikrivanje dijela stvarnosti. Svoje "ja" ovjek vee za tijelo i svijest, koje ipak po nekoj logici naziva "svojim".

Drugi dio kreativnog procesa naziva se "vikshepa" (doslovno: projekcija). To je djelatnost. Ogranieno poimanje se sada pomou djelatnosti utiskuje u okolinu. To je prava kreacija koja, razumije se, moe biti i destrukcija. Pred ovjekom su tako stvari koje je on sam napravio. Meutim, one predstavljaju ogranieno shvaanje, pa se zato nazivaju mayom. One prikrivaju, a ne otkrivaju ivotnu istinu. Ovu doktrinu prihvatio je Budha, ali ne i uitelji u zenu koji, ukoliko su konzistentni i radikalni, ne ele kroz svoju meditaciju sprovoditi bilo kakvu filozofiju ili znanost. Po njima su mnoga Budhina uenja, iako su sasvim istinita, zapravo bila namijenjena "slabijoj brai" koja nisu spremna za meditaciju o biti. Moe se tvrditi kako je Budha upotrebljavao naziv arhat (spreman, vidi) za one sposobne i za zen stremljenja. Stvarnost - O njoj se govori kao o neem nedostinom. Pa ipak, sve stvari imaju nekakav realitet i mogu se spoznati uz pomo prajne. Do pojma realiteta koji ukljuuju u sebe i bie i nebie moe se doi ukoliko se on promatra kao summum genus. Svugdje na razliite naine postoje stvari, ili njihovo odsustvo, ili nita, kakvo je, na primjer, "prisutno odsustvo" ili "nita" Julija Cezara. Postoji i budua odsutnost naih tijela nakon njihove smrti ili unitenja. Takoer se moe govoriti o "prolom odsustvu" ptice dok je jo bila jaje. Tako, u totalitetu stvari postoje njihove prisutnosti i odsustva i, osim toga, nita koje je

prostor. I neto i nita (i stvar i prostor) jesu stvarni; realitet je, dakle, i u jednom i u drugom, iako je svako od ta dva manje od realiteta samog. Subjekt i objekt - Rinzai je dao etiri upute za pro matranje svakog odnosa. Te upute podrazumijevaju jedan uzlazan proces koji nalikuje na proces "gospodara i sluge" soto sekte. (1) Izostavi objekt i meditiraj samo o subjektu. (2) Izostavi subjekt i medi tiraj samo o objektu. (3) Izostavi i subjekt i objekt i meditiraj samo o... (4) Eliminiraj eliminaciju... Mogli bismo nastaviti ove misli i kazati: "Tako pronai stvarnost." Ali, stvarnost bi tada postala samo novi objekt meditacije. Cilj je ostvariti prajnu, meutim, metoda zen medi tacije se sastoji u radu, a ne u postojanju nekog cilja. Tako, u Patanjalijevoj samadhi (kontemplaciji) ne smije biti nikakvog cilja, nikakve elje, zato to jogi unaprijed ne zna to e doivjeti. Isto vai i za satori; to nije nekakav objekt kojem se tei, nije ak niti su bjektivan objekt, ve jedno novo iskustvo. "Novo iskustvo" ne moe biti cilj, jer i sama pomisao na takav doivljaj ponitava njegovu mogunost. Sukhavati - Vidi pod Sekta iste zemlje. Sumiye - Japanski crte tuem. (Vidi pod Umjetnost i Umjetnosti zena.) Surangama sutra - U Kini zvana Leng Yen Ching. Ovu svetu knjigu u Kinu je 517. godine donio veliki indijski sveenik Paramartha i uz pomo Wang Yunga,

biveg dravnog ministra, preveo je na kineski. Posao oko prevoenja trajao je oko dvije godine, meutim, tadanjeg cara vrlo je razljutila injenica to prije toga nije bila traena nikakva dozvola od strane vlasti, pa je Kinez bio kanjen, a Paramartha prisiljen na povratak u Indiju s rukopisom. Nitko ne zna kako je kineski prijevod ove sutre sauvan. Tokom vremena ova je sveta knjiga stekla vrlo veliko potovanje kod kineskih budista i taoista (kakvo je imala kod indijskih mahayana budista), budui u njoj Budha opisuje korake i meditacije koje treba poduzeti za dostignuem velikog prosvjetljenja. Opisuje kako se svijest umiruje pomou iskljuivanja pojmova to neposredno ili posredno dolaze iz ulnog iskustva, prirodu istine koja se spoznaje u samadhiju ili najdubljoj kontemplaciji, kao i transcendentalne moi i vrline koje iz toga proistiu. Konano, ona promatra najviu savrenu mudrost - anutara - samyak sambodhi. Suosjeanje - Zen usredotoenost na prirodu vrlo je bliska starom shvaanju suosjeanja. U Indiji se esto moe uti reenica: "Zaista mi se svia gospodin taj-itaj; vrlo je suosjeajan." Ovdje "suosjeajnost" ne podrazumijeva obzir prema neijoj patnji, ve slinost osjeanja, sposobnost ovjekovog postavljanja u neiji poloaj i sposobnosti da dijeli njegovo miljenje, suosjeanje. Bio jednom u Indiji neki starac, koji je provodio dane sjedei kraj ulaza kue nekog bogataa, primajui od prolaznika milostinju. S vremena na vrijeme vrata bi

se otvorila i kroz nju bi se izvezao bogata ili netko od lanova njegove obitelji u raskonoj koiji, s divnim konjima, vozaem i poslugom. Jednoga dana, ba u takvoj prilici, neki se prolaznik, razmiljajui naglas, obrati starcu: "Sigurno vam je vrlo teko dok tako jadni i nemoni sjedite i gledate kako onaj bogata izlazi u svojoj raskonoj koiji." "Vi suosjeate sa mnom", odgovori starac, "a ja suosjeam s onim bogataem." "to to govorite!", uzviknu "samaritanac". "On je sretan, zar ne?" - glasio je odgovor. "Ja uivam u njegovoj srei. Bio bih tuan kada bi se on nalazio u nevolji." To je bio dobar zen. Sveenici, indijski - Kada je Budha izvrio svoj "prijenos bez rijei" na Mahakashyapu, ovaj je tada postao prvi indijski poglavar onoga to se danas naziva zenom. Kasnije je Mahakashyapa izvrio isti prijenos na svog uenika Anandu, koji je na taj nain postao drugi indijski poglavar. Niz se nastavio do Bodhidharme, koji je bio dvadeset osmi poglavar. Slijedea lista sadri imena od treeg do dvadeset sedmog poglavara: Shanakavasa, Upagupta, Dhritaka, Michhaka, Vasumitra, Budhanandi, Budhamitra, Parshva, Punjajashas, Ashvaghosha, Kapimala, Nagarjuna, Kanadeva, Rahulata, Sanghanandi, Gajashata, Kumarata, Jzyata, Vasubandhu, Manorhita, Haklena, Arjasinha, Basjasita,Punjamitra i Prajnatara. Ova lista je ope prihvaena, a sredio ju je sveenik po imenu K'i-sung (11. st), na osnovu podataka datih u glavnom spisu kojeg je upotrebljavala tyen-lai ili tendai kola.

Sveenici, zena - U Kini je bilo est poglavara: 1) Bodhidharma, 2) Huike, 3) Sengtsan, 4) Taohsin, 5) Hungjen, 6) Shenshyu (prema sjevernoj koli) ili Hui Neng (prema junoj koli). Japanska imena ovih sveenika su: 1) Dharuma, 2) Jeka ili Eka, 3) Sisan, 4) Doshin, 5) Gunin i 6) Jeno ili Eno (tj. za Hui Nenga). Bodhidharma, koji je doao iz Indije, nalazi se na dvadeset osmom mjestu na listi sveenika zena u toj zemlji. Svijest - Postoje dvije vrste svijesti: svijest o neemu i bie same svijesti kao takve, koja spoznaje sebe i u kojoj nema nikakvih objekata ili ogledala (prajna). Ova druga svijest se ponekad oznaava kao "ista svijest" - ona svijest koju imamo ili, preciznije, koja jesmo ak i onda kada je ne zapaamo. itava svijest se naziva i budinom svijeu (buda-svijest). Ova svijest se ne spoznaje pomou miljenja, jo manje pomou strasti ili elja. Svijest, njeno transcendiranje - Zen trai transcendenciju svijesti ili, bolje reeno, da se svijest "odloi na stranu". Spoznaja se ne smije zamijeniti s razmiljanjem. Zen spoznaja na izvjestan nain slii na ulno saznavanje, budui u ovom drugom takoer nema nikakve meditacije ili misaonog procesa. Na primjer, prilikom opaanja crvene boje postoji spoznaja, ali ne i razmiljanje. Na isti nain, kada zen uenik ostavi po strani razmiljanje o neemu, on jo uvijek tei to neto spoznati. Dosegnuta zen spoznaja

se ne moe nikome priopiti ili prenijeti, kao to ovjek koji vidi crvenu boju ne moe prenijeti svoju spoznaju onome tko tu boju nikada nije vidio. Za strogi zen, koji djeluje u smjeru postizanja neposredne spoznaje, sama psihologija spoznaje nije nimalo zanimljiva. Meutim, moe se rei kako je zbog doktrine o jedinstvu sastavnih dijelova put zen spoznaje ipak logian. Na primjer, jedna zaista dobra slika koju je napravio sposoban umjetnik ne sadri niti jedan suvian ili nebitan potez na platnu. Ne postoji nita to bi se moglo izostaviti, niti to bi se toj slici moglo dodati kako bi bila savrena. Kako bi shvatio umjetnikovu ideju, promatra mora "apsorbirati" itavu sliku jednim aktom vienja. Isto vai i za glazbu, a zapravo i sve oblike neposrednog vienja koji su razliiti od miljenja ili zakljuivanja. Kao i od bilo koje informacije koja se priopava rijeima ili pokretima. Svjetiljka i svjetlost - Jedno od Hui Nengovih omi ljenih usporedbi radi ilustracije jedinstva. On je govorio kako je svjetiljka "tijelo" svjetlosti, a svjetlost "uporaba" svjetiljke i isticao kako se dhjana (meditacija) i prajna (mudrost) nalaze u slinom odnosu. Kako bi se ovo razumjelo, treba imati na umu da meditacija nije povlaenje. Ispravka koju unosi dhjana i koja se naziva unjata (praznina), odnosi se na vienje samo-prirode kao praznine svega onoga to se nalazi u drugo-prirodi. Uenje o praznini ne smije se zamijeniti s hinduistikom teorijom maye, budui se

ona ne odnosi na stvaranje formi i ideja (usporedbe formi i njihovih odnosa ili djelatnosti). to se tie dhjane i prajne, Shen Hui, sedmi poglavar, izrazio je uenje Nirvana sutre rekavi: kada dhjana premai dhjanu, dolazi do pogrenih shvaanja. Jedino kada su dhjana i prajna ekvivalentne, dolazi do vienja unutranjosti budine prirode. Ovim se istie kako je dhjana zaista dhjana a prajna zaista prajna samo kada su njih dvije zajedno. Svjetovi, njih tri - Opisani su kao: 1) svijet elje, 2) svijet oblika ili forme i 3) svijet bezoblija. Nalaze se u samsari, ili u oblasti raanja i umiranja, od koje se praznina bitno razlikuje. Ona je neto drugo (para) od svih tih svjetova. Kada se postavi pitanje kako bezoblino (arupa) moe biti unutar samsare, misli se na apstraktan pojam neeg to ne zauzima prostor i to nema nikakav ekstenzitet (rupa ili oblik), pa ipak ima raznovrsnost, odreene sadraje i svrhu. Kreacija se smatra rezultatom ogranienja, a ne proizvoenja neeg. Ako se bezoblino reducira ili ako se neto izdvoji iz apstraktnog, dobija se rupa (oblik ili forma). Primjerice, ljepota uope je bezoblije, dok je izvjesna pojedinana ljepota oblik ili forma. Isto tako, ako se vri izbor izmeu mnogih formi, tada dolazi do predrasuda ili do ogranienosti strastima. Sve, dakle, potie iz potencijalnog, a ne iz niega ili nekakve zamiljene skupine takozvanih atoma. Upravo taj "potencijal" je osnova svega.

Upravo radi tog potencijala zen meditacija zahtijeva potpuno gospodarenje mislima i nagonima, ili stanje slobodne svijesti koju ne ograniavaju misli i nagoni i kojom nita ne gospodari. Zen uenik se ne povlai iz triju svijetova, ali im isto tako ne doputa zaroblja vanje. U modernoj psihologiji se sve vie uvia snaga ili mo apstraktnog u odnosu na konkretno, primjerice: kako razmiljanje o zdravlju ili bolesti utjee na tjelesne funkcije. Svjetski vjetrovi, njih osam - Oni rashlauju strasti dobitka i gubitka, klevete i velianja, pohvale i ismi javanja, tuge i radosti. Shakyamuni - Doslovno - mudrac klana akja. Odnosi se na Budhu. Rije "muni", iako se esto prevodi s "mudrac", znai "utljiv ovjek". Tu se, me utim, ne misli na ovjeka koji ne govori (i koji moe biti daleko od mudraca), ve na onog tko zaista zna ono to se ne moe izrei. Shen-hui. (686.-760.) - Na japanskom Kataku Djine. uveni Hui Nengov sljedbenik. On je snano razvio uenje o naglom prosvjetljenju koje se postie pomou ne-misli. ovjek, kae Shenhui, naroito ne smije misliti o cilju kome tei (o prosvjetljenju ili nirvani), jer takvo razmiljanje potie stara pogrena shvaanja koja spreavaju ostvarenje cilja. Dakle, cilj je van, ali se razmiljanje o njemu mora izostavili. To je slino onom to se esto dogaa u obinom ivotu:

ovjek uzalud razmilja o smislu neega kako bi to neto iznenada shvatio tek onda kada o njemu uope ne misli. Iz tog razloga su hinduistiki uitelji podu avali meditaciji "bez udnje". U protivnom, njihove misli o cilju meditacije bile bi pogrene i prijeile bi put do njega. Poslije Hui Nengove smrti, Shenhui je otiao na sjever kako bi prosvjedovao protiv slubenog navoenja Shenshiuja kao estog poglavara. Njegova inter vencija je bila uspjena, tako da se Hui Nengovo ime ipak brzo nalo na mjestu estog poglavara, a Shenshui se spustio na sedmo mjesto. Godine 753. Shenhui je protjeran zbog svojih previe vatrenih javnih predavanja, meutim, ubrzo mu je vraena milost, poto su vlasti procijenile kako e njegova rijeitost biti korisna prilikom prodaje dozvola za pristup redovnicima. Shen-shiu -Na japanskom - Djinshu. ivio je od 606.706. god. Instruktor redovnika u manastiru Hungdjena, petog kineskog poglavara. Napisao je jednu gathu kako bi postao duhovni nasljednik Hung-djena, meutim, poto je procijenio kako ova gatha ne sadri dovoljno zena, uitelj proglasi Hui Nenga za pobjednika nadmetanja za status poglavara. (Vidi pod Hui Neng.) Otiavi iz spomenutog samostana i grada u kojem se on nalazio, Hui Neng uspio je na jugu osnovati Junu kolu Bodhidharme. Kada ga je carica Wu 700. godine proglasila "uiteljem triju careva", Shenshiu postade vrlo

istaknuta linost. Umro je 706. godine, a na njegov grob su uklesali imena svih poglavara. Njegovo ime, umjesto Hui Nengovog, bilo je tada esto po redu. Shih-tou - Sekito (vidi). Shikantaza - Sjedei stav u djelatnosti saijo zena. Shin - Grana iste zemlje ili djodo sekte. Shingon - Druga najvea sekta budizma u Japanu, iji je glavni osniva bio Kobo Daishi. Ponekad se naziva mistinom kolom. Nije kola zena. Shinto i zen - Tradicija, alegorije i simbolizam, kakve nalazimo u shintou, ukoliko predstavljaju nadahnue za kulturne djelatnosti koje nisu zasnovane na isku stvenom saznanju i ukoliko ih ovjek cijeni ili, ak, oboava, mogu biti riznica njegovih "podsvjesnih" ili "nesvjesnih" potencijala. Duboko u ovjeku javljaju se odgovori na te potencijale kada on na njih ne gleda kao na sredstva osobne koristi. Prema zenu, tek kada suvremeno zapadno drutvo napusti svoju ludu tenju za mate rijalnim blagostanjem i upozna riznicu nepoznatih "dobara", ono e krenuti putem oslobaanja do sada potisnutog i blokiranog podsvjesnog blaga i postizanja jedinstva unutarnjeg i vanjskog u stvarnom ivotu. Upravo iz tog razloga zen u Japanu nailazi na vrlo iv odaziv, jer je instinktivan shinto otvoren preteno za

ono to moemo nazvati utjecajima unutarnjeg. Vjera - koja predstavlja prvi zahtjev zena - je vjera u procvat individualnog ivotnog stabla. Ono nee postati vee, niti e njegova kronja biti bogatija, ali e predstavljati ivotnu novinu koju e ovjekova dua ili njegova samo-priroda primiti srdanom dobrodolicom. Duhu shintoa odgovara injenica kako zen napor ili stremljenje moe aktualizirati univerzalnu ljubav (osjeanje jedinstva). Unutar svojih okvira i meu svojim poklonicima shinto doputa spajanje onog najboljeg to je sadrano unutar budizma i kranstva, pri emu nikad ne gubi svoju autonomiju. Shippe - Nekoliko stopa dugaak bambusov tap koji ponekad nose uitelji zena, bilo kao oznaku svog zvanja, bilo kao sredstvo poduke. Shobogenzo - Djelo koje je napisao Dogen. Shojo zen - Meditacija redovnika sa ri Lanke i ostalih theravada kola, s ciljem izlaska iz kruga raanja i smrti. Shojo zen je obuhvaen pojmom mushinjo, a ponekad oznaava i samoizazivanje transa. Shorinji - Na kineskom: Shaolin. Hram na planini Wu-t'ai, na koju je otiao Bodhidharma, i blizu koje je, nakon neuspjeha da dobije razumijevanje i podrku cara Wua, meditirao u jednoj spilji punih devet godina.

Shravaka - Znaenje ove rijei je "sluatelj". Odnosi se na onog koji udno slua Budhine rijei, ali i ee na dananjeg itatelja svekolike budistike literature. Smatra se kako"sluanju" uvijek slijedi razmiljanje, meditiranje, ak i kontemplacija. Ovaj izraz uglavnom upotrebljavaju u theravadi, dok mahayanisti smatraju ovakvog poklonika potencijalnm bodhisatvom. Shunyata - (doslovno - praznina) - Ova rije se upotrebljava za opis sutinske prirode svih stvari. Ovdje treba poeti od miljenja dijela zapadnih mislilaca kako je "cjelina vie od sume njenih dijelova". Ta cjelina je po svojoj prirodi neto novo, novo po sebi i novo po svom utjecaju na druge stvari. Ta se cjelina takoer ne smije definirati pomou bilo kojeg od njezinih dijelova. U pojmu te cjeline postoji odsustvo pojma bilo kojeg njenog dijela - dijela "forme" ili dijela "kvaliteta". Ova injenica vai kako za najmanje stvari, tako i za one najvee. Ona vai za najvee materijalne strukture, ali i kemijske atome i elektrone, tako da zapravo ne postoje fundamentalne cjeline, ni konani manji dijelovi ove cjeline. Postoji samo beskonana djeljivost i ma kako malena bila jedna cjelina, ona jo uvijek ima dijelove. I ta najmanja cjelina ima svoj karakter ili prirodu koji se ne mogu nai ni u jednom od njenih dijelova. Stoga se cjelina ne moe ni spoznati, definirati, shvatiti, ni priopiti pomou bilo kojeg svojeg dijela. Njena priroda je zato prazna od svih koncepcija koje se odnose na dijelove. Njena priroda je praznina, unjata. Ona je sui generis.

Kada zen kae kako je istinska ovjekova samopriroda unjata, on izraava slino shvaanje. Pri tom se ne kae ba kako je ova samopriroda samo dodatak objektu koji se opaa okom i spoznaje umom. Takav dodatak bi predstavljao samo jo jedan njegov dio. Otkrie svoje istinske prirode ili svoga istinskog sopstva nije, dakle, otkrie jednog novog dijela sebe, koji je ranije bio nepoznat i neprimjeen. To je ono to je zapravo i utjelovljenje ove sloene cjeline dijelova. To je ono to nema dijelova. Ovu samoprirodu ili unjatu u zenu ponekad nazivaju ovjekovom budinom prirodom. "Budha" je mudrac, onaj koji zna - zna to je stvarnost njega samoga i svega onoga to vidi, zna unjatu nesavrenog vienja i spoznavanja (kako je takvo vienje prazno od realiteta) i zna unjatu savrenog vienja i spoznaje (kako je takvo vienje prazno od nesavrenog). Iz tog razloga zena ne priznati "duh" kao treu vrstu stvari, pri emu je tijelo prva, a dua druga vrsta. Upravo stoga nee uvaiti pojmove stvoritelja i kreacije i odbacuje antropomorfne pojmove boanskog uma i boanske forme. Stoga u svom budizmu ne prihvaa stav bjeanja od samsare ili toke raanja i umiranja odbacuje svaku vrstu "neba" ili "iste zemlje", ali prihvaa Budhino uenje o nirvani. (Vidi takoer Tathata.) Stoga je stvarnost prazna od bilo ega ili ni od ega. Iako su i neto i nita stvarni, oni nemaju savreni realitet. Zato je Huang Po rekao praznina je podjednako i jedno I mnogo. Praznina nema osobinu djeljivosti niti ima dijelove. Drugim

rijeima, stvarnost podjednako sadri i neto i nita, koji, uzeti pojedinano, ne predstavljaju realitet koji je summum genus. (Vidi takoer pod Praznina.) Shuvjo - tap koji su upotrebljavali uitelji zena za demonstraciju istine zena. To je i predmet koji treba podsjeati svog vlasnika da ga tek treba spoznati. Spoznavi istinu obinog tapa, njegov nositelj spoznaje i istinu svega i dostie satori. Na jednom skupu redovnika netko je upitao Bokujua kakav bi iskaz mogao prevladati uenja Budhe i poglavara. Bokuju na to kae: "Ja ovo nazivam tapom; a kako vi to nazivate?" Nije bilo niti jednog odgovora, ali Bokuju doda kako je on ipak odgovorio na pitanje... Postoji mnogo pria o tome to su razni uitelji rekli o tapu, ali su uglavnom sve liene oiglednog smisla i logike. Neki smatraju kako su takvi iskazi imali ulogu sredstva za "izbacivanje" uenika iz njihovog uobiajenog naina razmiljanja i njihovo udaljavanje od ranijih shvaanja. Primjerice, jedan je uitelj rekao: "Kada budete znali to je ovaj tap, vae prouavanje zena bit e okonano." Drugi, pak, izjavljuje: "Ako imate tap, ja u vam ga dati, a ako ga nemate, uzet u ga." Trei kae: "Ja ovo nazivam tapom. Kako vi to zovete?" Poto je rekao kako jedan lav otkriva milijune lavova i kako jedno zrno praine otkriva itavu zemlju, etvrti podie svoj tap i upita: "Evo mog tapa; gdje je taj lav?" I tako dalje...


kola srednje doktrine - Vidi pod Mahayana. Stapovi - Uitelji zena su koristili dvije vrste tapova: due (shippe), za oslonac, demonstriranje uenja i udaranje u poduci uenika ili posjetitelja, te krae (hosu), takoer za pokazivanje i ceremonijalne svrhe. Kao znak uiteljevog zvanja ili poloaja, hosu se esto koristio za privlaenje panje sluatelja ili sugovornika. Tako je uitelj Ling Yen, kada mu je bilo postavljeno neko pitanje, najprije podigao svoj tap i tek tada dao odgovor. Drugi primjer: Jednog dana, uitelj Huang Po Hsi Yun popne se na svoje uzvieno sjedite, uzme svoj tap i istjera van sve redovnike. Zatim ih pozva natrag i ree im stihove o Mjesecu. Redovnici su tako bili impresionirani znaajem onoga to im je namjeravao kazati. tap se u izvjesnim sluajevima upotrebljavao s naroitim znaenjem. Tako, kada je uitelj Yen Tou skrivao tap iza svojih lea, znalo se kako se "njegove duhovne funkcije odmaraju". Jedna pria pokazuje kako i pero za brisanje praine moe igrati ulogu uiteljevog hosua. Naime, neki mladi se dugo lomio da li se posvetiti vojnikoj karijeri maevaoca. Na kraju ode nekom uitelju zena ne bi li dobio savjet. Videi da je ovaj prije stvoren za redovnika, uitelj ga izazva na dvoboj uz napomenu kako e morati posta redovnik ukoliko izgubi.

Dogovorili su se da u dvoboju on upotrijebi bambusov tap, a uitelj svoje pero (hosu). Mladi nije uspijevao udariti uitelja niti jednom, dok je uitelj neprestano "brisao" njegovo lice perom. "Hosu" o kojem je ovdje rije bio je napravljen od tapa dugakog oko jedne stope, s alkom na jednom kraju i poduim pramenom konjske ili jakove dlake na drugom. Treba spomenuti kako se u hramovima tokom grupnih meditacija koristio jedan obian tap keisaku (tap za upozoravanje), za dovoenje u red onih koji bi ne pravilno sjedili ili bili pospani. Od opomenutih se oe kivalo da upozorenje prime s dubokim potovanjem i naklonom, te poprave svoje dranje. utnja - Ponekad se uenje zena naprosto prenosi utnjom, umjesto vikom i silom. Mahakasjapa je shvatio Budhino uenje, a da ovaj nije izvogorio niti jednu jedinu rije, a uitelj Basho Yesei je na molbu nekog sveenika da mu objasni ne-dualni realitet odgovorio utnjom. Ovakva utnja ponekad moe biti toliko efektna i impresivna, da se za nju kae kako djeluje poput groma. Meutim, ne smije se zamijeniti s "glasom tiine" koji potjee iz ovjejeg srca, a ne od uitelja. Usput, treba se sjetiti da u Kini i Indiji srce (na sanskritskom hridaja) ne predstavlja samo organ za pumpanje krvi, ve ono to ispunjava grudi i predstavlja boravite lijepih osjeanja. Zabiljeeni su mnogi primjeri odgovora uitelja na postavljena pitanja utnjom, meutim, ponekad se, u cilju postizanja istog efekta, davao odgovor koji nije

imao nikakve veze s onim to je ispitiva elio saznati. Tako je jedan uitelj na pitanje o prirodi sopstva odgovorio da mjesec ne moe sjati kada je oblano. U ovom primjeru moda je i mogue otkriti nekakvu logiku usporedbe, ali postoje mnogi drugi u kojima se takva loginost ne moe nai. Tako, kada je neki redovnik upitao uitelja kako se moe izraziti utnja, ovaj mu ree: "Prole noi, u pono, pokraj svog kreveta izgubih tri novia." Za ovakav odgovor bi se moglo rei da predstavlja spontanu reakciju potisnute svijesti, premda se u njemu moe nazrijeti nekakva aluzija na "prikrivae svjetlosti". Meutim, ovakvo tumaenje bi kod mnogih zen uitelja izazvalo nezadovoljstvo, iako bi oni neke druge sluajeve smatrali efikasnijima. ak i jedna nenamjerna pauza tokom govora ponekad natjera sluatelje na razmiljanje. esto ulo - Ovaj izraz se ne odnosi na zen. Jo davno su ga upotrijebljavali hinduisti kako bi njime oznaili svijest koja prima dojmove i opaaje od svih ula i dovodi ih u logiku vezu. Tako, primjerice, kada promatramo jedan kamen, na temelju ranijih iskustava ula dodira i vida znamo kako je on tvrd i vrst. Suvremena uporaba pojma "esto ulo" odnosi se na sposobnost izvanulnog opaanja, kakvo je, recimo, vidovitost, meutim, izgleda kako zen takve fenomene ipak ne uzima u obzir ozbiljno. Ekstrasenzorna percepcija, kako se oznaavaju vidovitost i njoj sline pojave, ne podrazumijeva

potpuni izlazak izvan okvira pet poznatih ula. Ukoliko se ne radi o primanju dojmova na neki ulni nain, koji se poslije u mozgu samo prevodi u vienje ili sluanje, vidovitost ili neka druga slina pojava se, obzirom na ula, ne moe smatrati neim to bi bilo "ekstra". Dosljedan zen uenik ne posjeduje i ne posveuje pozornost nikakvoj teoriji o tome kako "dolazi" njegov satori.

T T'ang, dinastija (618.-907.) - Ovo razdoblje se naziva zlatnim razdobljem zena, iako su 845. godine budisti u Kini bili surovo proganjani. Jedino je pokret zena bio dovoljno snaan odrati se unato takvom progonu. Nakon dinastije T'ang uslijedilo je pet slabijih dinastija, i tek 960. godine, pojavom dinastije Sung, poinje sjajan razvoj knjievne djelatnosti i osnivanja brojnih knjinica. Tako je bilo sve do 1278. godine. Tao - Opisuje se kao neto to nema niti formu niti imena, to je pokreta svakog kretanja i porijeklo svih tvari. Uz sve to, tao ima izvjesnu vlastitu, originalnu prirodu koja se naziva teh i koja je njegova vrlina. Ta vrlina nema samo suvremen smisao djelovanja u skladu s vlastitom prirodom ili poloajem (kao kada se, primjerice, ovjek ustruava od sputanja na razinu ivotinje koja djeluje prema tjelesnim nagonima, a ne prema intelektalnim i moralnim impulsima) ve se takoer naziva muevnom harmonijom. Stupanj nazonosti teha odreuje muevnost ili snagu svih ljudskih sposobnosti, vitalnost tijela i skladne odnose sa svim biima i stvarima. Tao svojim tehom primorava ovjeka da slijedi pravi put, koji se takoer naziva tao ili Put (u budizmu dhama ili dharma). Rije "tao" oznaava ispravan put kojim se ovjek treba kretati. Takvom se Putu ovjek treba u potpunosti predati i posvetiti, jer tao nema stupnjeve, poput istine i ljubavi. Ljubav je ljubav, ili je

nema. Ako postoji sebinost (antisklad), ma kako profinjena bila, ljubav zapravo ne postoji. Zato se za teh moe rei i kako je poput "svjetlosti to obasjava svakog ovjeka koji dolazi na svijet". Uz pomo ovog gledita moe se objasniti vitalnost ili zdravlje. Naime, ako svijest slua prirodnu zakonitost tijela i ne zagauje je loim mislima, onda takav skla dan odnos omoguava boanskom da u tijelu egzi stira u formi zdravlja ili vitalnosti. Iz ovoga proizlazi kako je osjeanje zdravlja ili doivljaj zdravlja zapravo svijest o onom boanskom, samopostojeem i samoobasjavajuem to egzistira u tijelu. Ukratko, to je svijest o taou ili tehu. Uenje o taou ima dodirnih toaka s uenjem budizma uope, po kojem se treba osloboditi svake udnje. Napustiti osobne porive (kalpana) znai imati tenju prema ivljenju za druge, bez sebinosti i izoliranosti. Drugim rijeima, to znai ivjeti u skladu s taom i tehom. Zato je Lao Tse mogao kazati: "Tao se ne prima nikakvog posla, pa ipak, nita ne ostaje neuinjeno." Uovom stavu nema nikakve negacije niti afirmacije (wu-wei). Budui su tao i wu-wei gotovo identini shvaanjima "budine svijesti", "praznine" (unjata) i "takvosti" (tathata), zen je vrlo prijemiv za taoizam - barem onaj njegov dio koji se ne temelji na obredima i ritualima. Naime, ovi potonji se ni na koji nain ne mogu spojiti s Budhinim uenjem.

Tao-an (umro 385. g.) - Redovnik i uenjak. Ureiva tekstova i komentator, neposredni prethodnik Kumarajive. Naroito se zanimao za primjenu jogauenja indijskog budizma na taoizam. Njegov najzapaeniji uenik bio je Huiyuan. Tao-hsin - Na japanskom Doshin (579.-651.). etvrti poglavar zena. U toku njegovog poglavarstva javile su se dvije struje -jedna koju je predvodio Fajung i koja je ubrzo propala, i druga, koju je predvodio Hung-jen, kasnije peti poglavar. Tao-hsuan - Prikuplja Biografija uitelja zena. Tao-i. Ma tsu - Vidi Tao-yuan - Kompilator Prijenosa svjetiljke. Tao te ching - uvena kineska filozofsko-mistina rasprava koja se pripisuje kineskom mudracu Lao Tseu. Taosheng (360.-434.) - Istaknuti Kumarajivin i Huiyuanov uenik. Smatrao je kako svi ljudi mogu postii osloboenje, budui svi imaju budinu prirodu. Ovo gledite u poetku nije bilo popularno, meutim, kada se saznalo za Mahaparanirvana sutru i vidjelo kako ona ovo podrava, postalo je vrlo cijenjeno. Stav o budinoj prirodi kod svih ljudi prihvaaju sve kole zena, naroito ista zemlja i tien-tai. Tao-sheng je

takoer zastupao doktrinu o naglom prosvjetljenju, koja je u kolama zena u vrijeme dinastije T'ang bila vrlo snana. Odbacivao je staro gledite o ljudskoj "dui" koja je neto razliito i vie od ovjekovog obinog bia, jer je ona zapravo njegova budina priroda. Taoizam - Stara kineska religija koja je u povijesnom zapisu Shih Chija (oko 97. godine p.n.e.) prvi puta dobila naziv tao chi (kola taoa). Uopeno se smatra kako ga je formulirao mudrac Lao Tse, u 4. stoljeu p.n.e. Prema predanju, Lao Tse je jednom carinskom slubeniku izdiktirao knjigu Tao Te Ching (Knjigu promjena) kada je naputao Kinu i krenuo u nepoznatom pravcu. Kasnijim zen budizmom pokret taoizma je vezan njegovim naglaskom na mirnoi, neizvjetaenosti, jednostavnoj prosvjetljenosti, a naroito wu-wei uenjem. Tariki - Uenje o spasenju pomou vjere i milosti, koje ne zavisi iskljuivo od pojedinevog napora. Ono je karakteristino za djodo i djodoshin, koji se sreu u kolama i hramovima sekte iste zemlje. Dosljedan zen ne odobrava ovakvo shvaanje. Suprotno uenje naziva se djiriki. Tathagata - Ime kojim je Budha esto sebe nazivao. Vjerojatno je sastavljeno od rijei "tatha", to znai "na taj nain", i "gata", to se moe prevesti s "otiao".

Ovim nazivom Budha ukazuje na injenicu kako je i sam prevalio put koji opisuje i istie svojim sljedbenicima kako, stoga, dobro zna o emu govori. Tathagata se shvaa na nekoliko razliitih naina. Jedan je: "ovjek koji je na taj nain (tatha) otiao", onaj koji je prevalio put koji objavljuje i ui. Drugo tumaenje ovog naziva jest: "onaj koji je stigao iz takvosti", iz tathate, nakon to je dostigao prosvjetljenost. U Vajrachediki dato je tree tumaenje ovog naziva: "onaj koji je takvost sama". Autor ovog rijenika smatra kako je prvo tumaenje "tathagate" najpreciznije, jer je prvi dio te rijei "tatha" (na taj naRin), a ne "tathata" (takvost); "stii iz takvosti" moralo bi se tada rei tathatagata. Tathata - Doslovno "takvo-nain(stvo)". Obino se prevodi kao "takvost". Rije "tatha" znai "na taj nain". Ona moda dolazi od "jatha", to znai "ba kao", a moe se prevesti "takoer tako" ili "ba tako". Ono "ta" na kraju rijei ima znaenje sufiksa "ness" u engleskom jeziku ili "nost", "vost" ili "stvo" u hrvatskom. Tathata je bitni opis onoga to jedna stvar jest, meutim, taj pojam nije opisan tako to tu stvar ne usporeuje ni s im drugim, ve nas naprosto usmjerava na nju govorei: "To je ono to ona jest." Oznaava injenicu kako neto jest to to jest, te se u potpunosti razlikuje od svega drugog. Naa istinska priroda nije ono to se opaa pomou svijesti. Moemo rei kako se ovjek ne spoznaje temeljem bilo kojeg njegovog dijela i njegova istinska

samopriroda nije nikakav njegov nevidljivi dio. Cjelina nije zbroj dijelova iako ona odreuje vrijednost dijelova. Ona je neto poput utjelovljene funkcionalne moi koja postoji zahvaljujui organskom jedinstvu strukture ili dijelova. Upravo ova "takvost" je ono to u zenu prosvjetljenost ili doivljaj samoprirode uzdie iznad pukog misticizma; to se upravo odnosi na ono to ovjek vidi "zatvorenim oima", pa i bez oiju i svijesti. Neki, zato, tathatu nazivaju "tako-bivstvom" bilo ega, neki opet "takvou" neega, dok je ona za neke naprosto "priroda stvari" ili "samopriroda ovjeka". Takoer se tvrdi kako je praznina, unjata, isto to i takvost,a takvost je isto to i praznina. Stoga jer je takvost bilo ega liena svake druge stvari. Kako sve ima fundamentalnu "takvost" moe se vidjeti pomou ilustracije uzajamnog privlaenja. Recimo, sve stvari od A do Z meusobno utjeu jedna na drugu u skladu s njihovom vlastitom prirodom. Ako na A utjeu i privlae ga stvari od B do Z, tada na B utjee A i C do Z. Dakle, ako na A vri utjecaj 25 drugih stvari, ono takoer utjee na 25 drugih stvari i na taj nain sudjeluje u raspodjeli prirodne energije. Niti jedan um ne moe rei to je to prirodna energija; svijest moe samo vidjeti AZ i njegove meusobne reakcije. Njihovu bitnu energiju ona ne moe vidjeti. Ako se za prvobitnu energiju samo-bia ili samo prirode upotrijebi termin boga, koji je lien svakog antropomorfizma, tada, prema istonjakom shvaanju, ovjek moe spoznati boga samo ako

ukloni prepreke koje njegova svijest stavlja ispred njegovog vienja. Pri istom vienju ovjek prestaje biti ovjek, pa je, dakle, istinita sanskritska izreka da "niti jedan ovjek nikada nije vidio boga". "Takvost" (tathata) spoznaje se pomou prajne ili mudrosti. Takoer i praznina, samopriroda itd. Mudrost treba razlikovati od sandjne, koja pripada svijesti i koja je svjesna objekata ili "drugih". Teh - Vidi pod Tao. Tijelo, vrsto - Mnoge svete knjige govore o vrstim tijelima kao kombinacijama etiri ili pet "elemenata" (zemlje, vode, vatre, zraka i etera - nebeske materije), koje su zato podlone propadanju. Ovo je sasvim prihvatljivo za zen i sve druge sekte. Tendai, kola - U Kini tien-tai. Ovu kolu je osnovao Chihi. Dr D.T. Suzuki je smatra formom zena koja se nezavisno razvila iz Bodhidharmine loze, meutim, sljedbenici ove kole takvo gledite ne prihvaaju jer stavljaju naglasak na filozofiju prije nego na meditativnu djelatnost. Doktrina tendaija govori o trostrukoj istini (tri istine u jednoj). To su: 1) istina kako su sve stvari od praznine, jer su ovisne o kauzalnom toku i stoga ne mogu biti stvar-ipo-sebi; 2) istina kako su sve pojavne egzistencije samo privremeni proizvodi i, stoga, praznina koja nije stvarna ili samo-egzistentna; 3) istina kako sve obuhvaa sve i stoga je sve-jedno. Pri tome osnova svegaje budina priroda.

Zbog ovog posljednjeg gledita kola smatra kako postoji "spasenje za sve", ali se ono ne sastoji u pro izvodnji ni u unitavanju osobina stvari. Ovo uenje se zasniva na Lotos ovoj sutri (Sadharmapundarika), po emu se cijela kola takoer naziva lotosova kola. U Kini je vrlo popularna i esto se kombinira sa sektom iste zemlje. U Japan ju je 804. godine prenio Dengyo Daishi. Theravada - Doslovce - uenje starjeina u budizmu. Forma budizma koja prevladava u Sri Lanki, Burmi, Tajlandu itd. i koju ne odobravaju u zenu iako ga sma traju autentinim Budhinim uenjem. Theravada je, po njihovom miljenju, namijenjena "slabijem bratstvu", koje nije doraslo stremljenjima zena. Theravadist - Onaj koji slijedi uenje i metodiku kole ili sistema budizma koji se zasniva na doktrini starjeina, formuliranoj na prvoj skuptini nakon Budhine smrti. Ova grana budizma se esto naziva junom kolom Indije i danas se uglavnom sree u ri Lanki, Burmi, Tajlandu i Indoneziji. Ponekad se za nju upotrebljava termin hina-yana (manji put), meutim, theravadisti ga ne vole, budui podrazumijeva ne kakvu manju vrijednost u usporedbi s mahayana budizmom koji se naziva sjevernom kolom (Indije) i koji se danas sree u Tibetu, Kini i Japanu. Zen je ponikao iz uenja sjeverne kole, meutim, u tolikoj mjeri je usvojio kinesku osobnost i duh taoa, a kasnije i japansku aktivnu konkretnost, da se moe rei kako predstavlja kolu za sebe.

Tokusan Senkan (782.-865.) - Veliki prouavatelj i potivatelj svetih knjiga, naroito Dijamantske sutre i Prajna-paramite. Sumnjao je u mogunost naglog i neposrednog sagledavanja ovjekove budine prirode, ali slava june kole ga je prisilila da je upozna i sam se uvjeri u vjerodostojnost njenog uenja. Sastao se s uiteljem Ryotan Soshinom (Lung-t'an) i kada ovaj iznenada utrnu svijeu i ostavi ga u potpunom mraku, Tokusan odjednom postie prosvijetljenost. To je na njega ostavilo toliko dubok utisak te je sutradan spalio sve svoje svete knjige. Kasnije je postao poznat po uporabi tapa prilikom dranja poduke svojim sljedbenicima. Naime, kad god se obraao skupini svojih uenika, Tokusan je ivo mahao tapom. Od njega potie prijetnja (ili je to obeanje?): "Ako odgovori i ako ne odgovori na pitanje, dobit e trideset udaraca tapom." Tokusan je smatrao kako se prosvijetljenost moe stei preko obinih stvari, preko potpune praznine (unjata) kako subjektivnog, tako i objektivnog. Autor je vrlo efektnog iskaza koji glasi: "Samo onda kada nema niti jednu stvar u svojoj svijesti i niti jednu svijest u stvarima, ti si slobodan, duhovan, prazan i divan." Postoji zanimljiva pria o Tokusanovom preobraenju u zen. Naime, na putu u goste Soshinu on naie na neku usputnu gostionicu i zamoli za osvjeenje. ena koja ga je posluivala upita to nosi u zaveljaju i on joj odgovori kako su u njemu komentari za Dijamantsku sutru. Tada mu ona, na njegovo veliko

iznenaenje kae kako je u toj sutri proitala da svijest nije mogue postii ni u prolosti, ni u sadanjosti, ni u budunosti, pa zato eli znati koju on to svoju svijest ili duu eli osvjeiti. Unato svom velikom obra zovanju, on je nije mogao odgovoriti, pa nastavi svoj put zbunjen i poljuljane vjere u zen. Zagonetka se sastoji u tome to kineska rije za osvjeenje glasi "tien-hsin", a svijest se kae "hsin". Tozan (10. stoljee) - Na kineskom Tung Shan. Tozan Ryokaj - Vidi pod Soto. T 'uan Chi - Huang Po (vidi). Tung Shan - Vidi pod Soto.

U Umjetnik i slika - Usporedba koja se upotrebljava za opisivanje odnosa vieg ovjekovog bia (njegovog karaktera, volje, ljubavi i svijesti) i njegovog nieg ja, koje sainjavaju tijelo, emotivne i misaone navike i pamenje. "Nie ja" ne moe utjecati na razvijanje "vieg ja", iako mu prua podatke i strukturu po kojoj djeluje. Usavravanje "vieg" ovjekovog bia zavisi od same njegove volje, svijesti i ljubavi. Na taj nain, vie bie je u budizmu umjetnik, dok je nie bie slika. U svakom ivotu ili inkarnaciji karma reprezentira umjetnika i njegovo djelo iz prolosti, a takoer i njegovu vlastitu modifikaciju sebe koju je postigao trudom u prolosti. Umjetnik ui ne zamjenjivati sebe svojom slikom, ili svojim niim ja, na kojem ima zadatak raditi. Zen, ak, ide i korak dalje od ove usporedbe. On pred umjetnika postavlja zadatak djelovanja na svom "viem ja", ak i odbacivanja kao takvog,uz zadau posveivanja potrazi za budinom prirodom ili svijeu koja mu je transcendentna. Umjetnost - Umjetnosti u Japanu su prisvojile forme koje jasno ukazuju na utjecaj zena. Moda je najtipiniji primjer ovog utjecaja hram ljepote koji se nalazi u svakoj boljoj japanskoj kui. Radi se, naime, o slici na svitku (kakemono), koja se stavlja na zid, i cvijetu u jednostavnoj vazi, na stoliu, polici ili stalku. U cijeloj toj maloj izlobi najznaajniji je usamljeni cvijet. U njemu ovjek moe uivati bez napora,

postiui ono ljubavno jedinstvo koje je bit osjeaja za ljepotu. Cijeli buket cvijea je preobilan i na neki nain agresivan, te od ovjeka zahtijeva aktivnost koja iscrpljuje. Kakemono se postupno mijenja. Negdje postoji skrivena zaliha tih slika. Na zid se uvijek stavlja jedan svitak, budui mnotvo slika izaziva rastresenost, i pozornost se ne moe dugo odravati. ivot je stvoren iz kretanja, nije statinost; takoer, kako bi neto privlailo panju, mora za ula predstavljati novinu. Japansko slikarstvo ima na umu kako je slika samo prijedlog, sugestija. Njegov cilj je: minimum reprezentativnosti uz maksimalnu upeatljivost. Upravo to nalazimo u japanskoj umjetnosti: jae i slabije poteze etkicom, proirenja i suavanja, usmjeravanja i ukazivanja, prostornost koja ne zahtijeva nikakve misaone napore. Sve je to slino dekoru od samo jednog cvijeta. Vjetina slikanja tuem (sumije) tei da izazove slian uinak. Materijal potreban za ovu umjetnost priprema se uz najveu panju. Papir je vrlo tanak i brzo upija tu, te umjetnik mora izvoditi poteze jednim pokretom, odluno i spontano, jer kasnijih izmjena nema. Tu predstavlja smjesu ai i ljepila i stavlja se na papir u guim ili rjeim slojevima. etkica je napravaljena od ovje ili jazaveve dlake i moe drati veu koliinu tua. Umjetnik je upotrebljava slobodnim pokretima, drei ruku oslonjenu na neto. Na taj nain odgovarajuim smjerovima, pritiscima, dubinama i sjenama izraava vlastitu inspiraciju.

Vrlo srodna ovome je japanska i kineska kaligrafija. itajui djelo napisano autorovom kaligrafijom, ovjek dobiva utisak i o osjeanjima pisca, a ne samo idejama koje on priopava. Forma i debljina kaligrafskih poteza izaziva isti uinak kojem se tei i u japanskom slikarstvu tuem. Umjetnosti zena - Utjecaj zena na umjetnost sastoji se u zamjeni nemirnog detalja smirenou, to je glavna "djelatnost" u dubokoj meditaciji. Ovo se pojaava prisustvom prostornog motiva. Stavljanje samo nunih poteza na papir ili, kako se esto kae, "ostavljanje praznog prostora kako bi on bio ispunjen u svijesti", ne pokree svijest na razmiljanje (to bi bio nemir), ve je primorava usredotoiti na ono to ona doista zna (to predstavlja mir ili smirenost). Upravo to promatra otkriva kada u svojoj svijesti primjeti uinak zena, ali samo otkrie ovog uinka nije toliko vano koliko uinak sam. Vano je postojanje izvjesnih crta, te da papir nije potpuno prazan. Stoga jer se svijest o prostoru ne ja vlja zbog izostanka objekata, ve pomou njihovog prekidanja ili zaustavljanja (nirodha). Isto je i u poeziji zena (haiku). Nakon zavretka stiha skice "aba skae u baru; plop", ovjek postaje svjestan novog bogatstva tiine ili mira. O tom novom bogatstvu se ne razmilja, jer razmiljanje iskrivljava postignuti uinak. On se naprosto - (spo)zna(je). U oba sluaja - u sumi (slikarstvu) i haiku (poeziji) doivljaj je bogatiji ako je promatra u nekom ranijem

iskustvu doivio njegovo raspoloenje. Kasnije se to raspoloenje moe namjerno izazivati. Iza toga se nalazi neka implicitna "znanost", koja ui vrijednosti kontemplacije u kojoj nema razmiljanja i koja je zapravo samadhi, duboka i bogata meditacija iznad svoje misaone razine. ak i u najobinijoj poeziji pauze izazivaju ponekad takvu usredotoenost, ma kako bila kratka i, ak, neprimjetna. Upravo stoga nas neka ideja izraena u poeziji obogauje daleko vie nego ista u prozi. Takav zen uinak sree se u ureenim vrtovima, kakvi su vrtovi samostana. U njima se moe vidjeti raspored kamenja smjetenih u paljivo izgrabuljan bijeli pijesak. Naem pogledu nije izloen pijesak, ve stanje, kojem se moe dati odreeno znaenje i izvjesna poruka. Meutim, paljivo ureen pijesak ispunjen je mirnoom nae duboke spoznaje - ne milju, ak ni opaanjem. To je upravo suprotno od onoga to se dogaa kad netko pokuava itati znaenja iz izmijeane "prostirke" oblaka, vlanih listia aja ili nereda razbacanih crtea, tragajui za neim ugodnim i nalazei, ili ne, jednu ljepotu za drugom. Ravnomjerno i lijepo pokoena livada, s biljem i cvijeem, moe izazvati uinak slian vrtu sa stijenama i pijeskom. Zen doivljaj se, meutim, nee javiti ukoliko ovjek eta kroz preobilje raslinja i cvijea, iako takva etnja moe biti krajnje ugodna. Duboko zen iskustvo se javlja kada neki pojedinaan predmet, cvijet ili neto drugo, doista zaustavi

ovjekov pogled, privue njegovu potpunu pozornost i zahvati ga svojom ljepotom. Isto vai za tjelesne vjetine. Metoda zena (upaja) u Japanu se razvio u judo. Ono to se u borilakim situacijama javlja zapravo je ista ne-misaonost koju izaziva umjetniki uinak: tijelu je "doputena" njegova vlastita mudrost i ono je potpuno osloboeno svjesnih namjera ili usmjerenosti. Vjebanje juda, padanje, valjanje i sl. jesu zavreci prirodnih aktivnosti, poput vrbovog drveta koje se na vjetru savija, umjesto da se napree i, ak, slomi. Slina ovome je ovjekova reakcija kada mu neto ispadne iz ruke; nesvjesnim i savreno brzim pokretom hvata isputeni predmet i osjea ogromno olakanje i zadovoljstvo. Ovdje se radi o spontanoj mudrosti tijela, koju je vrlo dobro nauilo tokom prirodne prilagodbe. To je neto o emu se ne moe razmiljati, ali u emu se moe uivati kada nas napuste naporne misli. Bez sumnje, predivna vjetina zen streliarstva kyudo postie se u istom stanju i istim odsustvom svijesti o "ja inim ovo". Izbacivanje strijele se obavija sinkronizirano i skladno akom, rukom i okom u jednom fluidnom pokretu u kojem nema odluivanja. U nekim zen umjetnostima ima mnogo formalizma. Na primjer, osobe u noh drami su obuene vrlo sveano i komplicirano, esto zaustavljaju svoje pokrete na neprirodan nain i govore uzbueno i ozbiljno. Te osobe su poput kamenova iz zen vrta, one su ideje jednog poetskog dijela. Priaju priu koja je

tema dramske predstave i pomou neobinog zapoinjanja i zavravanja svojih govora - koji se toliko razlikuje od prozainog ivota - stvaraju u gledaoevoj svijesti iste one zen doivljaje koji se javljaju prilikom kontakta s poezijom i ureenim vrtovima. I ovdje se misao zaustavlja kako bi znanje popunilo jaz, kako bi se naglasak prie doivio na jedan potpuno nov i bogat nain. U ovoj predstavi zvuci - flaute, egrtaljke, bubnjeva, agora, jesu otri i ponavljaju se u takvom nizu izazivanja raspoloenja koja zahtijeva sama pria. Gledateljima je pria unaprijed poznata; moe govoriti o djevojci koja se okrutno ponaa prema svojim proscima. Iako je jednog od njih istinski eljela, ak niti prema njemu nije htjela umanjiti svoju okrutnu gordost. Iako je on dolazio izdaleka, inzistirala je da joj dolazi stotinu noi prije nego to e mu pokloniti svoju ruku. Stote noi prosac umire i drama do kraja slika ostatak eninog ivota, koja starost provodi u ludilu i jadu, slomljena od bola. Takoer se mora spomenuti unutarnja dekoracija japanskih domova. Ve smo spomenuli cvijet i sliku (kakemono) koji, smjeteni na kunom oltaru, stvaraju osjeaje domaeg smirenja. Nije li upravo to ono to ini razliku izmeu kue i doma? Zar sve one drage stvari kojima su okrueni ljudi u svojim domovima na Zapadu ne govore prije o dubokoj spoznaji takvog osjeaja prije nego o nekakvom misaonom traganju? A umjetniko slaganje cvijea, ikebana? Tu je po trebno samo nekoliko cvijetova, moda neka statua ili

minijaturno drvo, koji se stavljaju u jednostavnu vazu ili vrtnu posudu. Takva cjelina treba nas podsjeati na neto. Mora predstavljati jedinstvo i, tako rei, smire nost kakvi se nalaze u prirodi, gdje se spajaju voda, zemlja i nebo, zadravajui u toj zdruenosti neozlijeeni identitet. I tako, kada ujemo "Postani bambus" ili "Postani ptica", trebamo znati kako je to mogue samo bez svjesne namjere i slino kapljici rose koja klizi u nesuvie-blistavo-more. Ummon Bunen (umro 949. god.) - Pria o tome kako je izgubio jednu svoju nogu ovako glasi: Kada Ummon ode u obilazak uitelja zena Doshoa, inae Rinzai sljedbenika, ovaj ga najprije zamoli da se predstavi, a onda ga hitro upita: "Tko si ti? Govori! Govori!" Kada Ummon pokae zbunjenost, uitelj ga bijesno izbaci kroz vrata nazvavi ga nitarijom. Prilikom zatvaranja vrata, jedna od Bunenovih nogu bila je uklijetena i slomljena. Meutim, kasnije je tvrdio kako je prosvjetljenost koju je zadobio nakon tog doivljaja bila vrijedna bola i gubitka noge. Ova pria je uzeta kao ilustracija naina na koji je neophodno neto estoko i neobino radi "upanja" uenika iz rutine neznanja i ignorantskih objanjenja. U samom Ummonovom voenju poduke ovaj nain je kasnije bio prevladavajui. Ummon je postao poznat po svojim odgovorima jednom jedinom rijei. Iako je u velikoj mjeri slijedio Rinzaija, za razliku od njega vie je volio uzvik "Kan!" ili "Kvan!" Umonu

dugujemo poznati izraz: "Nastavi". To je bio njegov odgovor na pitanje: "to je Tao?" Takoer se pria kako je od svojih sljedbenika zahtijevao jasnost i odreenost onoga to Rine. Radi ilustracije, govorio je: "Kada sjedi - sjedi; kada hoda - hodaj." Kasnije, u hramu Ummon po kojem je i dobio ime, zadobio je mnotvo sljedbenika. To je bilo negdje pri kraju dinastije T'ang i za vrijeme pet kratkih dinastija koje su joj uslijedile. Ummon, sekta zena - Takoer zvana sekta yunmen. Danas vie ne postoji. Imala je troja "vrata" ili tri pitanja, pomou kojih je ovjek mogao odrediti sebi pravac prema glavnom cilju - ukidanju ciklusa po novnih raanja. Upaya - doslovno - "metode" ili "sredstva" Zen uglavnom upotrebljava mondoe i koane i dri se pravila: "Bez uporabe svetih knjiga, rituala i zavjeta."

V Vajrachedika sutra - Odjeljak Prajnaparamita sutre. Ovaj se odjeljak u Hui Nengovom razdoblju poeo cijeniti vie od Lankavatara sutre, budui je jednostavniji, vie u skladu s Taom i u velikoj mjeri se bavi pojmom praznine. esto se ova sutra naziva Dijamantskom sutrom (vidi). Vjera - Govori se kako vjera implicira diobu i, samim tim, dualitet, te na taj nain protivi zenu. Nasuprot ovome poznati je stav kako zen zahtijeva veliku vjeru, veliko istraivanje i veliku istrajnost. Razumije se, vjera u zenu nije vjera u smislu oboavanja i oslanjanja na neko drugo bie, ve je vjera u postojanje budine svijesti i u meditaciju kao sredstvo za njeno postizanje. Naprotiv, nisi ti taj koji ostvaruje takvu svijest, ve se ona ostvaruje ili ispunjava u tebi. Vjera je "tanji kraj klina" budine svijesti. Onaje uvijek u nama u izvjesnom stupnju, ali obino ne u dovoljnoj mjeri kako bi odagnala predstavu o ja ili osobnu sliku o sebi koju je stvorio obian um. Vjerojatno je to ono to zapadni teolozi nazivaju naim "boanskim ne zadovoljstvom", pri emu je i ono najbolje o emu moemo misliti jo uvijek nezadovoljavajue. Vidovnjak i vieno - U istom vienju ovog dualiteta nema. Nestanak ovakvog dualiteta je trenutak prosvjetljenja, jer je svako vienje u izvjesnom stupnju sjedinjavanje. Zanimanje za neto pokree na djelatnost i najmanje ivo stvorenje. Kada se interes za

neto javi, nastaje i elja "biti s tim neim" ili elja da se ono "ima". To je, pak, i impuls za jedinstvom i ispunjenjem. Kada je vienje potpuno, nastaje zanos ne-dualiteta samadhija ili satorija, nestaje svako "ja i ti" i javlja se uivanje totalnog ili sjedinjenog bia. Ono vieno je prije apsorbirano u vidovnjaku, nego to je vidovnjak u vienom, tako se bitna svijest (buda-svijest) za drava. Zen tvrdi kako je ovo stvar volje, ukoliko ona doe umjesto elja. To se postie meditacijom o svi jesti, koja vodi do uvianja nepoeljnosti udnje. Nestankom udnji, nestaje i suprotnost. Tada se javlja doivljaj postignua jedinstva onoga koji gleda i onoga gledanog, koji takoer predstavlja doivljaj slobode. Filozofski aspekt ovoga shvaanja je gledite kako je sve superiorno u odnosu na mene i kako sve ima neto to ja nemam. Stoga mirno jedinstvo s tim drugim u velikoj mjeri ispunjava ovjekovo bie. "Ukidanje dualiteta" zato predstavlja "uterus tathagate". Ovo je imao na umu indijski mudrac Shankaracharya kada je u svojoj knjizi Aparokshanobhuti (Neposredan doivljaj) odreivao puni smisao jogistike prakse uzdravanja (jama): "Uzdravanje (jama) je ona ravnotea osjeta koja nastaje iz saznanja kako je sve brahman; ono se stalno treba uvjebavati." U zenu smatraju kako je sve to se pojavljuje vrijedno nae pune panje. Nije potrebno traiti negdje drugdje ono to je vrijedno. Panja znai zaustavljanje

mentalnog toka koji se neprestano odvija, tako rei panino. Ako, recimo, vjerujemo u nae sadanje pijenje aja kao neto beskrajno vrijedno, tada se oslobaamo mentalne grozniavosti. Tada je to doivljaj za sebe, a ne priprema za neko drugo iskustvo. Ovo nije jednostavno oputanje svijesti. To je savrenstvo i punoa svijesti. Ovakva usre dotoenost moe postojati uvijek i u svim naim tje lesnim i duhovnim aktivnostima. Ona nas oekuje, ali ne smijemo uditi za njom. Ona je u odnosu na doivljaj istinski ivot, onaje zen. Vijnana - Svjesno saznanje i opaanje, razliito od prajne ili uvida, koje transcendira ula i obinu svijest. Vlastita priroda, njeno sagledavanje - Na kineskom tsu-hsing. Pretpostavka kako je ovjekova vlastita priroda razliita od svega to svijest moe znati, uzima se kao aksiom. Ona se, dakle, ne moe izraziti nijednim terminom koji svijest poznaje. U suprotnom, ovjek bi sliio na stanovnika doma za umobolne koji je u svakom pogledu bio zdrav, osim u pogledu shvaanja svog identiteta. Pria glasi kako je on sasvim lijepo pokazao izvjesnom posjetitelju cijelu instituciju i objasnio mu njeno funkcioniranje, meutim, kada je posjetilac trebao otii, "domain" zauzme neobian poloaj, stavivi jednu ruku na bok, a drugu podigavi u stranu i ree: "Molim vas, izlijte me ja sam ajnik..." Samo-spoznaja, tovie, ne moe biti uvid, u smislu kako jedna stvar uvia drugu. Kako objanjava

indijski vedantista, u svom djelu Drig-drishja-viveka, vieno ne moe biti vidovnjak. U tom sluaju, nije udno to za svijest o vlastitoj prirodi zen ima paradoksalan izraz - vienje koje nije nikakvo vienje. Razumije se, poznato je kako su novoroenad vrlo svjesna i osjetljiva i prije buenja mentalnih aktivnosti kojima se razlikuju objekti u njihovoj sredini. Ona su svjesna sebe bez ikakve misli i definicije o sebi. Ta spoznaja nas prati tokom cijelog ivota. Okara kterizirati tu spoznaju kao onu jednog objekta znailo bi napraviti greku poznatu pod nazivom adhjasa, a koja se sastoji u pripisivanju stvarima nekih kvaliteta ili osobina ve ranije vienih negdje drugdje. To je ono to svijest ini kada daje definiciju neega pomou slinosti i razlika jednog objekta u odnosu na neto drugo. Takve definicije i greke nastaju kada, primjerice, dijete koje nikada nije vidjelo tigra pita: "to je to tigar?" i kada mu se odgovori:"Tigar je slian velikoj maki itd." Priroda sopstva ne moe biti svrstana ni u jednu kategoriju onoga to je vieno i spoznato. tovie, "gledanje" sopstva jeste negledanje, a njegova spoznaja je ne-spoznaja. Iako mi, u biti, poznamo sebe, loa navika svijesti (adhjasa) onemoguava istu, potpunu i slobodnu spoznaju naeg sopstva, pa ga mi nikada ne "promatramo", a da ga pri tom ne iskrivljavamo i "prljamo". Cilj zena je postii istou samospoznaje. Vjeruje se kako "ja" moe sebe neposredno sagledati. Iako se takvo gledanje naziva intuicijom, u ovom sluaju se ne podrazumijeva kako ona potjee iz nekoga ili neega

drugog. Ovdje se radi o najviem uvidu ili o savrenoj mudrosti (prajna paramita). Od tuda Hui Nengova zamjerka u usporedbi s ogledalom. (Vidi pod Hui Neng i Ogledalo). Vrline ili savrenstva - Paramite (vidi).

W Wan-gwei (698.-759.) - uveni umjetnik koji je na molbu Shen Huija napisao biografski epitaf o Hui Nengu. Shen Hui je bio Hui Nengov uenik koji se borio za dokazivanje statusa svojeg uitelja. Wu - Vidi pod wu-wei i wu-nien. Wu-hsin - Vidi pod wu-nien. Wu-nien - Doslovno "ne-misao". Odnosi se na meditaciju bez misli, ili na meditaciju o ovjekovoj vlastitoj prirodi, na ne-svijest. Ovo se ne smije shvatiti kao impliciranje stanja svijesti koje iskljuuje djelovanje svijesti, osim u dva smisla: potrebna je iskljuenost djelovanja svijesti prilikom naroite meditacije o vlastitoj prirodi. Drugo, onaj koji je shvatio vlastitu istu prirodu sopstva, u stanju je s tom svojom prirodom neposredno spoznavati i samoprirodu drugih ljudi i drugih stvari. Ova spoznaja bitne prirode stvari ne smije biti iskrivljena od strane svijesti, iako ne podrazumijeva iskljuivanje svjesnog razumijevanja svjesno-kvalitativne i djelatne prirode vienih stvari. Ona e svemu tome dodati samo uvid u njihovu bitnu prirodu. Dakle, kao to svijest i tijelo mogu u biu djelovati zajedno u meusobnom jedinstvu, tako i sopstvo ne sprijeava djelatnost tijela i svijesti. Stoga, prema Hui Nengu, wu-nien nije nesvjesnost, ve gledanje i spoznaja stvari pomou

svijesti osloboene vezanosti za te stvari. "Ona pro ima sve, ali se nigdje ne zadrava." Ovo se zove "bezmisaonost" ili "idealnost" (wu-nien). To je prvi od triju Hui Nengovih principa zena, pri emu su ostala dva wu-hsin (bez-oblinost) i wu-chu (nepostojanost). Bodhidharma je upotrebljavao izraz wuhsin u istom znaenju kao wu-nien. Princip wu-niena je povezan s unjatom (prazninom), budui ona odreuje istinsku samo-prirodu obzirom na sve drugo. On je takoer povezan s tathatom (takvost), budui se samopriroda ne moe spoznati uz pomo neeg drugog: Ja sam ono to jesam, ne ono to neto drugo jeste. Wu-wei - Na japanskom mui. Ne-djelatnost ili tonije, ne-djelovanje. Wu je istovjetan satoriju, po tome to kada satori nastupi, u njemu nema nikakvog djelovanja, ak niti misaone djelatnosti koja je aktivnost svijesti. Da li wu-wei vodi satoriju ili uklanja prepreke prema njemu, prati li ga moda? pitanje je na koje se daju razliiti odgovori i miljenja. Kada se kae kako ta rije u kineskom jeziku oznaava satori, to samo znai kako atori ima wu, ili, drugim rijeima, satori se upotrebljava kao pridjevska imenica za doivljaj koji je wu (lien svake forme i djelatnosti). Pri tom se misli na samyak-sambudhi (pravi doivljaj) ili na tao. Wu je po svom porijeklu taoistiki, a ne budistiki termin. Uporaba termina wuwei za odreivanje doivljaja budine prirode ne iskljuuje stav kako mentalna

aktivnost u odnosu na materijalne stvari moe postojati uz satori. Podrazumijeva se samo kako prilikom traenja, otkrivanja i posjedovanja satorija wuwei mora biti prisutan. Ne podrazumijeva se bilo kakva vrsta transa. Obzirom na sve to, bie jednog mudraca sada se sastoji iz tri dijela: satorija, svijesti i tijela, umjesto samo iz dva - svijesti i tijela, to je sluaj kod obinih ljudi. Kada se kae kako je mudrac u trenutku prekidanja svoje samsare doivio oslobaanje, to znai kako je on prevladao tijelo i svijest i sada se nalazi u "nirvani".

Z Zazen - Meditacija u propisnom sjedeem poloaju koja podrazumijeva prekriene noge, uspravno dranje lea, pravilno disanje i poluotvorene oi. Takvo dugotrajno sjedenje ima za cilj postizanje smirenosti. Neki kau kako pri takvom sjedenju stopala trebaju biti okrenuti prema gore, iako na drugaiji nain nego u "lotosovom stavu" Indijaca (padmasana), pri kojem se jedno stopalo smjeta na drugu nogu, izmeu lista i bedra. Mada se gornje primjedbe odnose na nain sjedenja u zen kolama uope, ne treba misliti kako je to jedini i nuan poloaj. Slika uitelja zena moe jasno pokazivati kako ovaj sjedi na nekoj padini s blago povijenim i pred sebe ispruenim nogama. Njegova lea ne moraju pri tom uope biti uspravna, meutim, njegovo lice snano zrai duevnim mirom. Bodhisatve ili lohani esto se prikazuju kako sjede s jednom nogom ispruenom naprijed (kao kod prekrienih nogu) dok drugo stopalo poiva na tlu. Hui Neng, veliki autoritet za ovakve stvari, imao je za ovaj termin vlastito objanjenje. On, naime, istie trenutak kada se u svijesti ne javlja nikakva misao, i to naziva za (sjedenje), dok unutranje promatranje vlastite prirode jeste zen. Zen - Kratica japanskih rijei zenjo i zena, koje su izvedene iz kineske rijei 'an (meditacija). an sa svoje strane potjee od sanskritske rijei dhjana.

Ovaj termin se podjednako upotrebljava za proces meditacije i njegove rezultate u svijesti, odnosno, kako bi neki rekli, za nad-svijest, mislei na ona stanja svijesti u kojima se gubi ljudska slika sopstvenog "ja" ili samo-slika. Kao to se uspomene iz djetinjstva formiraju u odnosu na djeju samo-sliku, koja se polagano razvija i zavrava negdje u etvrtoj godini, isto tako "transcendentalni" doivljaji nad-svijesti, iako postoje u svima nama, mnogim ljudima ostaju nepoznati, budui nemaju nikakav odnos prema sadanjoj samoslici i nisu "svoji". Ako se, dakle, ta sadanja samoslika moe spoznati kao pogrena, u smislu kako ne obuhvaa bitnu samo-prirodu ili, ak, doivljaj svijesti koja se naziva "ja", i ako se meditacija bez te pogrene slike moe nastaviti, tada e konaan rezultat biti spoznaja istinske samo-prirode koju prati radost osloboenosti od zavisnosti. Objanjenje samo-slike ovdje je dato i zato to taj pojam igra vrlo vanu ulogu u suvremenoj psihologiji i psihijatriji i to u obinom ivotu esto predstavlja uzrok nedovoljne ili pogrene samospoznaje. Uporaba ove nepotpunosti u obinom ivotu je jasna. Ona treba usredotoiti mentalnu panju iskljuivo na tjelesni ivot. Postaje dominantna navika koju e zen praktiar namjerno otkloniti povlaei se u naroito meditativno stanje. To stanje e u najboljem sluaju postati konstantno prisutno i bez povlaenja i meditacije. Na taj nain, meditativna praksa je priprema, ba kao to jutarnja gimnastiku ima za cilj ouvati svoje uinke tijekom itavog dana.

Zen je zadobio vrlo odreeno i precizno znaenje vie nije meditacija uope, ve meditacija za naroitu svrhu otkrivanja ili spoznavanja bitne ili istinske samoprirode. Ovakav naroiti sistem meditacije ili misli doao je u Japan u dvanaestom stoljeu, a razvio se u nekoliko razliitih sekti. Postoji pet poznatih kola zena u Japanu (vidi pod Hui Neng), od kojih su dvije strogo zen, budui imaju onu ve objanjenu naroitu svrhu. Te dvije kole su rinzai i soto. Christmas Humphries, osniva Budistikog udruenja u Londonu, opisuje zen kao "apoteozu budizma" i kao "neposredan juri na citadelu istine, bez oslanjanja na pojmove (boga, due ili spasenja) i bez uporabe svetih knjiga, rituala i zavjeta". Zen ne uzima niti jednu svetu knjigu za autoritet. U Kini se zen takoer naziva "hsin-tsung", to znai "uenje o svijesti". Pri tom se, naravno, misli na budinu svijest i njenu prosvjetljenost. Centralna i vrlo bitna svrha zen budizma je usavravanje svijesti i otkrivanje budine svijesti. Zen je na taj nain stremljenje istoj svijesti, svijesti kao takvoj. Tri bitna imbenika uspjenog zena odreuju se kao: 1) daishinkon, velika vjera; 2) daigidan, velika sumnja i 3) daifunshin, velika odlunost, istrajnost koja vodi do kenshogodoa (vidi). Bitna sredstva zena su meditacija, inspiracija i prirodnost. Zen i filozofija - Dr D.T. Suzuki je istaknuo kako je sklonost mnogih u zenu izbjegavanje prouavanja

skolastikog budizma kao "para iznoenih slamnatih sandala" ve u desetom stoljeu dovela do suko bljavanja i razilaenja nekih vanijih predstavnika ovog pokreta. Treba se podsjetiti kako je meditant jo uvijek nesavreni ovjek i njegova sposobnost za meditiranje u velikoj mjeri ovisi od njegovog karaktera i morala. "Sloboda duha" je jedno, a potrebe tijela su drugo. Raspusnost nije prirodna, ve predstavlja bolest ljudske svijesti. Zen, njegovo podrijetlo - Oblik budizma koji u zenu smatraju najhitnijim opisuje se kao ono nastalo iz jednog naroitog dogaaja u Budhinom ivotu. Kada je Budha, sjedei ispod jednog bodhi drveta, dostigao prosvjetljenje, ono najvie u tom postignuu nije se moglo verbalno izraziti, budui nije imalo nikakve toke usporedbe s bilo ime to se moglo spoznati pomou ula i razuma. Dogaaj iz Budhinog ivota koji je privukao naroitu pozornost na vanost bitnog prosvjetljenja i koji je postao uzor za nain gledanja kojim e se to nebesko kraljevstvo osvojiti dogodio se, kako se pria, dok je Budha promatrao neki cvijet koji je drao u rukama. Vidjevi to, njegov uenik Mahakashyapa se osmjehnuo na naroit nain, jer je i sam naglo doivio prosvjetljenje. Takvo prosvjetljenje je kasnije u Kini nazvano wu, a u Japanu satori. Nekoliko kineskih tekstova, ukljuujui i Prijenos svjetiljke, tvrdi kako je Budha kasnije razgovarao s Mahakashyapom, dajui mu slijedee objanjenje:

"Dharmina temeljna dharma nema dharme, Dharma ne-dharme je dharma takoer. Sada kada je dharma ne-dharme prenijeta, Da li je bilo ikada ikakve dharme?" Usput reeno, o ovom Budhinom stihu govori se kao o prvom koanu. Zen ne porie kako je Budhino prosvjetljenje takoer sadravalo jedno novo objanjenje ivota, kako materijalnog, tako i misaonog. To objanjenje dato je u njegovim plemenitim istinama, kojih ima etiri. Meutim, u zenu takoer smatraju kako je to Budhino uenje o tijelu i svijesti ipak inferiorno u odnosu na njegovo uenje o neopisivom prosvjetljenju. Moglo bi se tvrditi kako je novi pogled na ivot, dat u etiri ple menite istine, takoer nastao iz bitne prosvjetljenosti. Zato to sprovoenje ove dame ili dharme (naina propisanog ivota) u najmanju ruku priprema put za ostvarenje zen prosvjetljenosti, uklanjajui prepreke meditacije koje obino unose smetnju u ljudski ivot i svijest. U Budhino vrijeme hinduizam je bio mnotvo zabrana i pravila ponaanja - slino okolnostima u razdoblju rane idovske religije. Veliki broj pravila i zabrana u Indiji je zapravo nazivan zakonom ili dunou (dharama) i kao to je Isus promijenio zakon zamijenivi poslunost ljubavlju i govorei kako e ljubav prema ovjeku i bogu odvesti ocu, tako su i Budhine etiri plemenite istine usmjerene kako bi se ovjek postavio na vlastite noge i oslobodio puke poslunosti. I kao to je Isus govorio kako je sav

njegov ivot i svo njegovo uenje zapravo provoenje volje njegovog oca, tako bi se moglo rei kako je Budhina doktrina o etiri plemenite istine proizala iz bitnog i neizrecivog prosvjetljenja. Razlika izmeu zena i pripadnika drugih budistikih sekti je, dakle, u tome to zen nastoji maksikum svoje pozornosti usmjeriti meditiranju o bitnoj injenici ivota, dok se druge sekte marljivo pridravaju etiri plemenite istine nadajui se kako e samo to jednom dovesti do pojave prosvjetljenosti u njihovoj svijesti. Neki, pak, ine i jedno i drugo... Tri bitna uvjeta za uspjean zen nesumnjivo su postavljena kao: (1) velika vjera (dao-shinkon); (2) velika sumnja (dai-gidan) i (3) velika odlunost i istrajnost (dai-funshin), koja vodi do kensho-godoa. Zen, rije - Zen je skraeni oblik rijei zena i zenjo, koje potjeu od kineskih termina 'an i ana. Ovi izrazi, opet, potjeu od sanskritskog dhjana i njegove forme jhna iz pali jezika (kojim je govorio Budha). Dhjana se prevodi kao meditacija, meutim, u strogim kolama zena u Kini, Japanu i, odnedavno, na Zapadu, zen se shvaa kao transcendiranje misli i prijelaz u stanje koje se na sanskritskom naziva samadhi (kontemplacija). Rije "dhjana" se jo uvijek iroko upotrebljava u Indiji u opem smislu koji obuhvaa sve oblike koncentracije, meditacije i kontemplacije. Strogo znaenje tog termina u meditativnim kolama Kine i Japana proizlazi iz Bodhidharminc definicije.

Zen, tri zahtjeva za - Velika vjera, velika sumnja i velika istrajnost. Drugi od njih nije protivan prvom, jer se odnosi na probleme sopstva i ivota. Trei se moe shvatiti kao hrabrost, ili kao upornost u suoavanju s mnogim neuspjelim pokuajima dostizanja cilja zena. Njemu pomae spoznaja kako satori moe nastupiti iznenada, nakon nekog neoekivanog ulnog opaaja, kakvo je sluanje ptijeg poja i gledanje u bit neega gledanje budine prirode. Zendo - Dvorana za meditaciju. U njoj redovnici meditiraju i spavaju, pri emu svakom od njih pripada prostor jedne prostirke (oko metar puta dva metra). Na tom prostoru redovnik nou spava, pokriven debljim pokrivaem i bez jastuka pod glavom. Dvorana se takoer koristi i za propovijedi i poduku.

Y Yang i Yin - Onako kako su predstavljeni u sistemu taoa, principi yanga i yina, koji se veu za ime Lao Tsea, u zenu se ne poriu. Meutim, cilj zenaje shvatiti jedinstvo koje stoji iza njihovog dualiteta. Ukoliko misao barata njima, ona sumnja u dualitet prividnog para, te na taj nain vodi do smirenosti, koje je opaaj jedinstva, a ne zakljuak kako jedinstvo mora postojati. Da bi se ovo razumijelo, mora se znati da su yang i yin nazivi pozitivnih i negativnih principa u svijetu: ivota i materije, izgradnje i uvanja, mukog i enskog itd. U indijskoj filozofiji i tradiciji ovi principi se promatraju kao bazini dualitet koji stvara misao, tako da je kreacija rezultat fiksirane ili usmjerene misli, svejedno radi li se o stvaranju svijeta od strane boga ili o stvaranju neke male stvari od strane ovjeka. U osnovi, to je bez sumnje isto to i doktrina logosa kod Grka i krana, ako pod logosom podrazumijevamo izgovorenu rije, koja je izreena misao, ak kreativna naredba. Personificirani izrazi ovih principa dati su u starim indijskim tradicionalnim priama (purana) kao bogovi Vishnu i Brahma, bog ivota, odnosno bog stvaranja, koji su isto tako uzroci "vremena" i "prostora" ili, preciznije, procesa i forme (protenosti). U filozofiji yoge ovi pojmovi su predstavljeni u dharani, to jest koncentraciji na bhumi (tlo ili objekat), u dhjani (dhjana - meditacija kao kontinuirani tok misli) i u samadhiju (kontemplacija koja vodi shvaanju istine, koja lei iza dualiteta).

Stari kineski sistem klasifikacije je ovu distinkciju unosio u gotovo sve, kao: bijelo i crno, tvrdo i meko, srea i tuga, parni i neparni brojevi i, ak, ivot i smrt, ljubav i mrnja. itav svijet je promatran kao suprotnost parova. Naravno, tu se radi o suprotnostima, ne o negacijama. Tamo gdje postoji suprotnost, mora postojati i neka istorodnost. Slon, se recimo, ne moe suprotstaviti kvadratnom korijenu broja dva, ali se u pogledu veliine moe suprotstaviti miu. Suprotnost uvijek ukazuje na jedinstvo, kao osnovu svakog para. U sistemu / Chinga (Knjige promjena), lanovi parova suprotnosti se oznaavaju jednom dugom crticom (-) i s dvije krae (--). Yogachara kola - Vidi pod Mahayana. Yun Men - Umon (vidi).