Daniel Quinn Ishmael

-1-

Jedan

1
Kada sam prvi put proitao oglas, zagrcnuo sam se i opsovao i pljunuo i bacio novine na pod. Budui se inilo da ni to nije sasvim dovoljno, podigao sam novine, odmarirao u kuhinju i gurnuo ih u kantu za smee. Dok sam bio tamo, napravio sam si mali doruak i dao si vremena da se smirim. Jeo sam i razmiljao o neemu sasvim drugome. To je dobro. Tada sam iskopao novine iz smea i okrenuo stranicu s osobnim oglasima, samo da se uvjerim da je ta prokleta stvar jo uvijek tamo ba onakva kakve sam je se sjeao. Bila je. UITELJ trai uenika. Mora imati arku elju da spasi svijet. Javiti se osobno. arku elju da spasi svijet! O, to mi se svidjelo. To je zaista bilo krasno. arku zelju da spasi svijet - da, to je sjajno. Do podneva e nesumnjivo dvije stotine budala, glupana, tupoglavaca, tikvana, udaka i probranih bedaka i maloumnih stajati u redu na objavljenoj adresi, spremni predati sva svoja ovosvjetska bogatstva za rijetku pogodnost da bi sjedili do nogu nekome guruu koji na sva usta najavljuje da e sve biti dobro samo ako se svi preobrate i od srca zagrle svoga susjeda. Pitat ete se: zato je ovaj ovjek tako ozlojeen? Tako ogoren? To je poteno pitanje. Zapravo, to sam pitanje i sam sebi postavljao. Odgovor nas odvodi unazad u vrijeme prije dvadesetak godina, kada sam se zanosio saavom zamisli da je ono sto ponajvie elim u ovome svijetu... pronai uitelja. To je tono. Zamiljao sam da elim uitelja - da trebam uitelja. Da mi pokae kako se ini neto to bi se moglo nazvati... spaavanje svijeta. Glupo, ne? Djetinjasto. Naivno. Jednostavno. Nezrelo. Ili samo u osnovi tupo. Kod nekoga tko je tako oigledno normalan u drugim vidovima, to zahtijeva objanjenje. Dogodilo se ovako. Tijekom djeje pobune ezdesetih i sedamdesetih godina, bio sam upravo toliko odrastao da razumijem to su ta djeca eljela - namjeravali su svijet izokrenuti naglavce - i upravo dovoljno mlad da povjerujem kako bi zapravo mogli uspjeti. To je istina. Svakoga jutra kad bih otvorio oi, oekivao sam da je novo doba poelo, da je nebo svjetlije plavo a trava svjetlije zelena. Oekivao sam uti smijeh i vidjeti kako ljudi pleu ulicama, i to ne samo djeca - svi! Neu se ispriavati za svoju bezazlenost; trebate samo posluati pjesme da biste shvatili kako nisam bio osamljen. A onda, jednoga dana kada sam bio usred odrastanja, probudio sam se i shvatio da novo doba nikada nee poeti. Pobuna nije uguena, samo se izrodila u pomodne izjave. Da li sam mogao biti jedina osoba na svijetu koju je to razoaralo? Koju je to zaprepastilo? inilo se da je tako. inilo se da su svi mogli prijei preko toga cininim cerenjem koje je govorilo: "Pa, to ste zapravo i oekivali? Nikada nije bilo niega vie od ovoga sad i nikada nee ni biti. Nitko ne namjerava spasiti svijet, jer nikome nije nimalo stalo do svijeta, bila je to samo hrpa budalaste

-2-

djece koja su puno priala. Naite si posao, zaradite novaca, radite do ezdesete, a tada se preselite na Floridu i umrite." Nisam to mogao tek tako odbaciti, i u svojoj sam nevinosti mislio da tamo negdje mora postojati netko tko posjeduje neku nepoznatu mudrost koja bi mogla raspriti moje razoaranje i zaprepatenje: uitelj. Ali, naravno, nije ga bilo. Nisam elio gurua ili majstora kung fua ili duhovnog upravitelja. Nisam elio postati vjetac niti nauiti zen streliarstvo niti meditirati niti uravnoteiti svoje akre niti razotkriti prethodne inkarnacije. Umjetnosti i tehnike te vrste u svojoj su osnovi sebine; sve su one smiljene da bi korist donijele ueniku - a ne svijetu. Mene je zanimalo neto potpuno drugaije, ali to nisam mogao pronai u utoj tampi niti bilo gdje drugdje. U Hodoau na istok Hermanna Hessea nikada nismo mogli otkriti u emu se sastojala Leova strana sudbina. To je stoga to nam Hesse nije mogao rei ono to sam nije znao. Bio je nalik meni - samo je eznuo da bi negdje na svijetu bio netko nalik Leu, netko s tajnim spoznajama i s mudrou koja bi nadrastala njegovu vlastitu. Naravno, zapravo ne postoje tajne spoznaje; nitko ne zna nita vie od onoga to se moe pronai na polici oblinje knjinice. Ali tada to nisam znao. Pa sam tragao. Kako god to sada zvualo aavo, tragao sam. U usporedbi s tim, smislenija bi bila potraga za Gralom. Ne elim o tome govoriti, suvie se stidim. Tragao sam dok nisam postao mudriji. Prestao sam praviti budalu od sebe, ali u meni je neto umrlo - neto to mi se oduvijek na odreeni nain svialo i emu sam se divio. Na tom je mjestu ostao oiljak - gruba, ali ujedno i bolna toka. A sada, mnogo godina nakon to sam prekinuo svoju potragu, evo neki opsjenar u novinama oglaava za upravo onog istog mladog sanjara kakav sam bio prije petnaest godina. Ali to jo uvijek ne objanjava moj bijes, zar ne? Pokuajte ovako: zaljubljeni ste u nekoga desetljeima - u nekoga tko jedva da je svjestan vaega postojanja. Sve ste uinili, sve ste pokuali da bi ta osoba uvidjela da ste dragocjeni, vrijedni potovanja, i da je vaa ljubav dostojna potovanja. Tada jednoga dana otvorite novine i preletite pogledom osobne oglase, i vidite da je vaa voljena osoba objavila oglas... u kojem trai nekoga dostojnog ljubavi tko bi je volio i kojeg bi ona mogla voljeti. O, znam da nije bas sasvim isto. Zato bih oekivao da e se taj nepoznati uitelj obratiti meni umjesto da oglasom trai uenika? Suprotno tome, da je taj uitelj opsjenar, kao to sam pretpostavljao, zato bih ja elio da mi se obrati? Pustimo to. Nerazuman sam. To se dogaa, to je dozvoljeno.

-3-

2
Naravno, morao sam otii tamo - morao sam samoga sebe uvjeriti da je to samo jo jedna nitarija. Razumijete. Dovoljno e biti tridesetak sekundi, jedan pogled, deset rijei iz njegovih usta. Tada u znati. Tad u moi otii kui i sve to zaboraviti. Kada sam stigao, bio sam iznenaen to sam se naao ispred jako obine poslovne zgrade, u kojoj su radili drugorazredni nadrilijenici, odvjetnici, zubari, putniki agenti, kiropraktiar i jedan ili dva privatna istraitelja. Moda sam oekivao neto s malo vie ugoaja - smei kamen s obloenim zidovima, visoke stropove i prozore s roletama. Traio sam sobu sto i pet, i naao je pozadi, gdje prozor vjerojatno gleda na malu uliicu. Vrata nita nisu odavala. Otvorio sam ih i zakoraio u veliku, praznu sobu. Taj je neuobiajeni prostor bio stvoren ruenjem unutarnjih pregrada, iji su se tragovi jo uvijek mogli zapaziti na golom podu od tvrdoga drveta. To je bio moj prvi dojam: praznina. Drugi bijae njuni; vonjalo je na cirkus - ne, ne na cirkus, nego zvjerinjak: nepogreivo ali ne i neugodno. Ogledao sam se naokolo. Soba nije bila potpuno prazna. Uz zid s lijeve strane stajala je mala polica sa trideset ili etrdeset knjiga, uglavnom povijesnih, pretpovijesnih i antropolokih. Osamljena je prenatrpana stolica stajala na sredini, gledajui prema desnom zidu i djelovala je kao da su je oni koji su se odselili ostavili za sobom. Bez sumnje je bila za gospodara; njegovi e uenici kleati ili uati uz njegovo koljeno na madracima poredanim u polukrug. A gdje su bili ti uenici, za koje sam bio prorekao da e navaliti u stotinama? Nisu li moda doli i odvedeni kao djeca Hamelina? Sloj je praine nedirnut leao na podu i opovrgavao moju zamisao. Bilo je neega udnog u sobi, ali trebalo je jo jednom se ogledati naokolo da bih shvatio to je to. Na zidu suprotno od vrata bila su dva dvokrilna prozora kroz koja je iz uliice dopiralo slabo svjetlo; lijevi zid, zajedniki sa susjednom kancelarijom, bio je prazan. Desni je imao jako velik prozor s debelim staklom, ali to oigledno nije bio prozor prema vanjskome svijetu jer uope nije proputao svjetlost; gledao je u susjednu sobu, nejasniju i od ove u kojoj sam ja bio. Pitao sam se kakav je sveti predmet tamo izloen, siguran od dodira znatieljnih ruku. Da li je to neki balzamirani Yeti ili Bigfoot, sainjen od majeg krzna i papira - maea? Da li je to tijelo nekog pripadnika NLO posade kojeg je sruila Narodna garda prije nego je uspio prenijeti svoju uzvienu poruku sa zvijezda ("Mi smo braa. Budite dobri.")? Budui je iza njega bila tama, staklo prozora bilo je crno; zrcalno. Dok sam mu se pribliavao nisam pokuavao pogledati na drugu stranu; ja sam bio primjerak prouavanja. Kad sam mu pristupio, na trenutak sam nastavio zuriti u svoje vlastite oi, a tada se usredotoio na drugu stranu stakla - i naao se kako gledam u drugi par oiju. Ustuknuo sam zaprepaten. Tada, shvativi to sam vidio, ponovo sam ustuknuo, sada malo uplaen. Stvorenje s druge strane stakla bilo je potpuno odrastao gorila. Potpuno odrastao naravno ne govori nita. Bio je zastraujue ogroman, gromada, kamen Stonehengea. Ve je i sama njegova veliina bila uzbunjujua, iako je nije rabio ni na kakav

-4-

zloudni nain. Naprotiv, napol je sjedio, a napol se zavalio, spokojno, otmjeno grickajui tanku granicu koju je drao u lijevoj ruci kao arobni tapi. Nisam znao to bih rekao. Moi ete prosuditi koliko sam bio uznemiren po ovoj injenici: da mi se inilo kako bih trebao govoriti - ispriati se, objasniti svoju nazonost, opravdati svoj upad, moliti oprotaj od tog stvorenja. Osjeao sam da je nepotovanje zuriti mu u oi, ali bio sam nepomian, nemoan. Na cijelom svijetu nisam mogao gledati ni u to drugo osim u njegovo lice, stranije od bilo kojeg lica u ivotinjskom kraljevstvu poradi svoje slinosti s naim vlastitim, pa ipak na svoj nain plemenitije od bilo kojeg grkog ideala o savrenstvu. Meu nama zapravo nije bilo nikakve prepreke. Okvir stakla raspao bi se kao platno da ga je dotakao. Ali inilo se da nema namjeru dotaknuti ga. Sjedio je i zurio u moje oi i grickao vrh granice i ekao. Ne, nije ekao; jednostavno je bio tamo, bio je tamo prije nego sam stigao i bit e tamo kada odem. Imao sam osjeaj da mu nisam vaniji nego lepravi oblak pastiru koji se odmara na padini breuljka. Kako je nestajalo straha, vratila mi se svjesnost o stanju u kojem sam se nalazio. Rekao sam sam sebi da uitelj oigledno nije ovdje, da nema niega to bi me ovdje zadravalo, da bih trebao ii kui. Ali nije mi se svialo da odem s osjeajem da ba nita nisam postigao. Ogledao sam se naokolo, razmiljajui da ostavim poruku, ako uspijem pronai neto na emu bih mogao pisati (i sa im), ali niega nije bilo. Bez obzira na to, ta potraga, s milju o pisanoj komunikaciji, podsjetila me na neto to sam previdio u prostoriji iza stakla; bio je to znak ili poster koji je visio na zidu iza gorile. Na njemu je pisalo:

Ako ovjeka nestane, ima li nade za gorilu?

Taj me znak zaustavio - ili, bolje reeno, zaustavile su me rijei. Rijei su moje zanimanje; zapazio sam ih i zahtijevao da same sebe objasne, da vie ne budu nejasne. Da li je njima miljeno da nada za gorile lei u izumiranju ljudske vrste, ili u njezinom opstanku? Moglo se proitati na oba naina. To je naravno, bio koan - i miljen da bude neobjanjiv. Stoga mi se razloga zgadio, i iz jo jednoga: stoga to se pokazalo da tog velianstvenog stvora s onu stranu stakla dre u zarobljenitvu samo da bi posluio kao neka vrst ivog prikaza toga koana. Zaista bi morao uiniti neto, ljutito sam rekao samome sebi. Tada sam dodao: Najbolje bi bilo da sjedne i bude miran. Sluao sam odjek tog udnog savjeta kao da je dio glazbe koju nisam mogao dokraja prepoznati. Pogledao sam stolicu i zapitao se: da li bi bilo najbolje sjesti i biti miran? I ako bi, zato? Odgovor je stigao dovoljno brzo: Stoga, ako si miran, bit e sposoban bolje uti. Da, pomislio sam, to je zaista nesumnjivo. Ni iz kakvog svjesnog razloga, podigao sam oi prema mom ivotinjskom sudrugu u drugoj prostoriji. Kao to svi znaju oi govore. Dvojica stranaca jednim jedinim pogledom bez napora mogu otkriti svoja uzajamna zanimanja i privlanosti. Njegove su oi govorile, a ja sam to

-5-

razumio. Noge mi postadoe kao od hladetine, i jedva sam se uspio doepati stolice prije nego sam pao. "Ali kako?" rekao sam, ne usuujui se glasno izgovoriti rijei. "Zar je to vano?" odgovorio je podjednako tiho. "To je tako, i ne mora se rei nita drugo." "Ali ti..." mucao sam. "Ti si..." Otkrio sam da, morajui izgovoriti tu rije, a da nisam pronaao nijednu drugu da bi je zamijenio - da je ne mogu izgovoriti. Nakon nekog vremena je kimnuo, kao da shvaa moju potekou. "Ja sam uitelj." Neko smo se vrijeme gledali u oi i inilo mi se da mi je glava prazna kao naputeni tagalj. Tada on ree: "Da li ti je potrebno neko vrijeme da se pribere?" "Da!" uzviknuo sam, prvi puta govorei glasno. Svoju je ogromnu glavu nakrenuo na jednu stranu i znatieljno se zagledao u mene. "Da li bi ti pomoglo kad bi uo moju priu?" "Zaista bi", rekao sam. "Ali ponajprije - ako eli - molim te reci mi svoje ime." Zagledao se neko vrijeme u mene bez odgovora i (koliko sam mogao tada rei) bezizraajno. Tada je nastavio kao da uope nisam progovorio. "Roen sam negdje u umama ekvatorijalne Zapadne Afrike", rekao je. "Nikada nisam pokuao otkriti tono gdje i ne vidim nikakva razloga da to uinim sada. Da li si moda uo za metode Martina i Ose Johnson?" Zaueno sam podigao pogled. "Martin i Osa Johnson? ak nikada nisam ni uo za njih." "Tridesetih su godina bili uveni sakupljai ivotinja. Njihov je postupak s gorilama bio ovakav: kada bi pronali grupu, ubili bi enke i pokupili svu mladunad u blizini." "Kako uasno", rekao sam bez razmiljanja. Stvorenje je odgovorilo slijeganjem ramena. "Zapravo se ne sjeam tog dogaaja - iako se sjeam jo ranijih vremena. U svakom sluaju, Johnsonovi su me prodali zoolokom vrtu u nekom malom sjeveroistonom gradiu - ne mogu rei kojem, jer tada jo nisam bio svjestan takvih stvari. Tamo sam ivio i rastao nekoliko godina." Zastao je i odsutno poeo grickati granicu, kao da sakuplja misli.

-6-

3
Na takvim mjestima (konano je nastavio), gdje su ivotinje jednostavno zatvorene iza ograde, gotovo su uvijek sklonije razmiljanju nego njihovi roaci u divljini. To je stoga to ak i onaj meu njima koji najmanje razmilja ne moe ne osjetiti da je neto jako krivo s njihovim nainom ivota. Kada kaem da su sklonije razmiljanju, ne mislim rei da dobivaju mo logikog zakljuivanja. Ali tigar kojeg vidite kako divlje koraa svojim kavezom ipak je zaokupljen neim to bi ovjek zasigurno prepoznao kao misao. A ta misao je pitanje: zato? "Zato, zato, zato, zato, zato, zato?" pita se tigar iz sata u sat, iz dana u dan, iz godine u godinu, dok koraa svojom beskrajnom stazom iza reetaka svoga kaveza. On ne moe razmotriti to pitanje niti ga razraditi. Kada biste nekako mogli upitati tog stvora: "to zato?" ne bi vam mogao odgovoriti. Bez obzira na to, to pitanje plamti kao neugasivi plamen u njegovom urnu, nanosei mu prodoran bol koji se ne smanjuje sve dok to stvorenje ne zapadne u posljednji dugotrajan neprirodan san kojeg uvari zoolokog vrta prepoznaju kao neopozivo odbacivanje ivota. A naravno da to pitanje tigar ne postavlja u svom uobiajenom stanitu. "Nije prolo mnogo vremena", nastavio je, "prije nego sam se i sam poeo pitati zato. Budui sam neuroloki daleko napredniji od tigra, mogao sam istraiti to sam mislio tim pitanjem, barem na nekakav osnovni nain. Prisjeao sam se razliitog naina ivota, koji je za one koji su tako ivjeli bio zanimljiv i ugodan. Suprotno tome, ovaj je ivot bio oajno dosadan i nikada ugodan. Tako, propitujui zato, pokuavao sam razrijeiti zato bi ivot trebao biti tako podijeljen, jedan dio zanimljiv i ugodan, a drugi dosadan i neugodan. Nisam sebe zamiljao kao zatvorenika; nije mi palo na pamet da me itko odvaja od toga zanimljivog i ugodnog ivota. Kada nikakav odgovor nije stizao na moje pitanje, poeo sam razmatrati razlike izmeu ta dva razliita naina ivota. Najtemeljnija razlika bila je u tome to sam u Africi bio lan obitelji - vrste obitelji koju ljudi tvoje kulture nisu poznavali tisuama godina. Kada bi gorile bile sposobne za takvo izraavanje, rekle bi ti da je njihova obitelj nalik ruci iji su oni prsti. Oni su potpuno svjesni da su obitelj, ali su jako malo svjesni da su pojedinci. Ovdje u zoolokom vrtu bilo je i drugih gorila - ali nije bilo obitelji. Pet odsjeenih prstiju ne ini ruku. Razmatrao sam nae hranjenje. Ljudska djeca sanjaju o zemlji gdje su planine od sladoleda i drvee medenjaci i kamenje slatkii. Za gorilu Afrika je upravo takva zemlja. Kamo god se okrene, nae neto izvanredno za jelo. Nikada ne pomisli: "O, bolje da se pobrinem za hranu." Hrane ima posvuda i uzima je gotovo nesvjesno, kao to die. Zapravo, o hranjenju se uope ne razmilja kao o zasebnoj djelatnosti. Prije je to slasna glazba koja se uje u pozadini svih djelatnosti tijekom dana. Zapravo, hranjenje je za mene postalo hranjenje tek u zoolokom vrtu, gdje dva puta dnevno u nae kaveze ubacuju ogromne koliine bezukusne hrane. U rjeavanjima takvih malih stvari kao to je ta poeo je moj nutarnji ivot - sasvim neprimjetno. Iako naravno o tome nita nisam znao, Velika je Depresija uzimala svoj danak u svim vidovima amerikog ivota. Zooloki su vrtovi posvuda bili prisiljeni na raunicu, smanjivanje broja ivotinja da bi se odrali i time smanjili trokove. Vjerujem da je mnogo ivotinja jednostavno puteno, jer nije bilo ni trita ni osobne potranje za ivotinjama koje nije bilo niti jednostavno odravati i koje nisu niti posebno osebujne ili dramatine. Naravno, izuzetak su bile velike make i primati.

-7-

Da skratim priu, prodali su me vlasniku putujueg zvjerinjaka koji je trebao ispuniti prazan vagon. Ja sam bio velik i dojmljiv mladi gorila i nesumnjivo sam predstavljao razumno dugotrajno ulaganje. Mogao bi pomisliti da je ivot u jednom kavezu nalik ivotu u drugom, ali nije tako. Na primjer, pomisli samo na dodir s ljudima. U zoolokom smo vrtu svi mi gorile bili svjesni naih ljudskih posjetilaca. Oni su za nas bili neto neobino, vrijedno gledanja, onako kako ptice ili vjeverice oko kue mogu djelovati vrijedne promatranja jednoj ljudskoj obitelji. Bilo je jasno da su ti strani stvorovi ovdje da bi gledali u nas, ali nikada nam nije palo na pamet da su dolazili upravo poradi toga. Meutim, u zvjerinjaku sam jako brzo shvatio tu pojavu. Zapravo, moje je obrazovanje u tome smislu poelo od onoga trenutka kada su me prvi put stavili na ogled. Mala grupa posjetilaca pribliila se mojim kolima i nakon nekoliko trenutaka poeli su mi govoriti. Bio sam zaprepaten. U zoolokom vrtu, posjetioci su govorili jedan drugome nikada nama. "Moda su ti ljudi zbunjeni", rekao sam sam sebi. "Moda su me zamijenili s nekim od njih." Moje su uenje i zbunjenost rasli kako se, jedna za drugom, svaka skupina koja je posjetila moja kola ponaala na isti nain. Jednostavno nisam znao to bih mislio o tome. Te sam noi, a da nisam ni pomislio da to radim, uinio svoj prvi pravi pokuaj da upravim svoje misli prema rjeavanju toga problema. Pitao sam se da li je mogue da je promjena mjesta boravka na neki nain promijenila mene. Nisam se osjeao nimalo promijenjenim, a svakako se nita u mome izgledu nije promijenilo. Pomislio sam da su moda ljudi koji su me toga dana posjetili pripadali drugaijoj vrsti od onih koji su me posjeivali u zoolokom vrtu. Takvo me se zakljuivanje nije dojmilo; te su dvije skupine bile istovjetne u svemu osim u ovome: to je jedna skupina razgovarala meu sobom a druga se obraala meni. ak je i zvuk govora bio isti. Moralo se raditi o neemu drugome. Idue sam se noi ponovo bacio na problem, ovako razmiljajui: ako se u meni nita nije promijenilo i nita se nije promijenilo u njima, tada mora da se promijenilo neto drugo. Ja sam isti i oni su isti, stoga neto drugo nije isto. Promatrajui stvari na taj nain, mogao sam uoiti samo jedan odgovor: u zoolokom je vrtu bilo mnogo gorila; ovdje je bio samo jedan. Osjeao sam snagu te injenice ali nisam mogao zamisliti zato bi se posjetioci ponaali na jedan nain u nazonosti mnogih gorila a sasvim razliito u nazonosti samo jednoga. Iduega sam dana pokuao pokloniti vie pozornosti onome to moji posjetioci govore. Uskoro sam zamijetio da, iako je svaki govor razliit, postoji jedan zvuk koji se uvijek iznova pojavljivao, a inilo se da mu je namjera bila da privue moju pozornost. Naravno da nisam bio sposoban usuditi se pogaati njegovo znaenje; nisam imao nita to bi moglo posluiti kao Rosetta Stone. U kolima nadesno od mene boravila je enka impanze s mladunetom i ve sam bio zamijetio da se posjetioci i njoj obraaju na isti nain na koji su se obraali i meni. Sada sam zamijetio da uvijek iznova rabe razliit zvuk da bi privukli njezinu pozornost. Kod njezinih kola uzvikivali su: "Zsa-Zsa! Zsa-Zsa! Zsa-Zsa!" Kod mojih su kola uzvikivali: "Goliath! Goliath! Goliath!" Malim koracima kakvi su bili ovi, uskoro sam shvatio da su ti zvuci izravno povezani s nama dvoma kao pojedincima. Ti, koji od svoga roenja ima ime i koji vjerojatno misli daje ak i pas ljubimac svjestan da ima ime (to nije tono), ne moe zamisliti kakvu je revoluciju u shvaanju u meni izazvalo dobivanje imena. Ne pretjerujem kad kaem kako sam se u tome trenutku zaista rodio - rodio kao osoba.

-8-

Od shvaanja da imam ime do shvaanja da sve ima ime nije bilo mnogo potrebno. Mogao bi pomisliti da zatvorena ivotinja ima male mogunosti nauiti jezik svojih posjetilaca, ali nije tako. Zvjerinjaci privlae obitelji i uskoro sam otkrio da roditelji neprestano pouavaju svoju djecu umjetnosti jezika: "Gle, Johnny, eno patkice! Moe li rei patkica? P-a-t-k-i-c-a! Zna li to kae patkica? Patkica kae kvak-kvakl" Kroz nekoliko godina mogao sam pratiti veinu razgovora koje sam uo, ali sam otkrio da uz razumijevanje ide i zagonetnost. Do tada sam shvatio da sam ja gorila, a Zsa-Zsa impanza. Isto sam tako znao da su svi stanovnici kola ivotinje. Ali nisam mogao sasvim shvatiti ustrojstvo ivotinje; nai su ljudski posjetioci pravili sasvim jasnu razliku izmeu sebe i ivotinja, ali nisam mogao shvatiti zato? Ako sam shvaao to nas ini ivotinjama (a mislio sam da sam shvatio), nisam mogao shvatiti zato oni nisu ivotinje. Priroda naeg zarobljenitva vie nije bila tajnovita jer sam uo kako je objanjavaju stotinama djece. Sve su ivotinje zvjerinjaka prvotno ivjele u neemu zvanom Divljina, to se irilo diljem cijeloga svijeta (togod 'svijet' mogao biti). Bili smo oteti iz Divljine i dovedeni ovamo, zajedno, na jedno mjesto, stoga to smo se ljudima, iz nekog udnog razloga, inili zanimljivima. Drali su nas u kavezima jer smo bili 'divlji' i 'opasni' - pojmovi koji su me zbunjivali, jer su se oigledno odnosili na osobine koje su u malom postojale u meni. Vjerujem da su roditelji kada bi eljeli djeci pokazati osobito divlju i opasnu ivotinju, pokazivali na mene. Istina je da su isto tako pokazivali i na velike make, ali budui nikada nisam vidio veliku maku izvan kaveza, to me nije prosvijetlilo. U cjelini, ivot u zvjerinjaku bio je napredak u odnosu na ivot u zoolokom vrtu, budui nije bio tako tjeskobno dosadan. Nije mi palo na pamet da prema svojim uvarima osjeam otpor. Iako su imali iri krug kretanja, inili su mi se podjednako vezani za zvjerinjak kao i mi ostali i nisam imao pojma da oni ive jednu potpuno razliitu vrst ivota negdje vani. Jednako bi bilo vjerojatno da mi na um padne Boyleov zakon kao i zamisao da mi je nepravedno oduzeto neko uroeno pravo, kao stoje pravo da ivim kako mi se svia. Proteklo je moda tri ili etiri godine. A onda, jednoga kinoga dana, kada nije bilo posjetilaca, dobio sam neobinu posjetu: usamljen ovjek, koji se doimao drevan i naboran, ali za kojega sam kasnije saznao daje tek u ranim etrdesetima. ak je i njegov pristup bio razliit. Stajao je na ulazu u zvjerinjak, sustavno promatrajui jedna kola za drugima, a onda se uputio ravno prema meni. Zastao je kod ueta udaljen nekih metar i pol, spustio vrak svoga tapa za etnju u blato upravo ispred svojih cipela i usredotoeno se zagledao u moje oi. Ljudski me pogled nikada prije nije zbunio, tako da sam mu spokojno uzvratio pogled. Sjedio sam, a on je stajao nekoliko minuta bez pokreta. Sjeam se da sam za tog ovjeka, koji je tako stoiki podnosio kiicu koja mu se slijevala niz lice i natapala odjeu, osjetio neku neobinu naklonost. Na kraju se uspravio i kimnuo mi, kao da je doao do nekog pomno razmotrenog zakljuka. "Ti nisi Goliath", rekao je. S tim rijeima okrenuo se i odetao istim putem kojim je i doao, dajui ravno preda se.

-9-

4
Kao da me oinuo grom, kao to moete zamisliti. Nisam Goliath? to je to uope moglo znaiti ne biti Goliath? Nije mi palo na um da se zapitam: 'Pa, ako nisam Goliath, tko sam onda ja?' ovjek bi se to zapitao, jer bi znao, kako mu god bilo ime, da je zasigurno netko. Ja to nisam znao. Upravo suprotno, inilo mi se da ako nisam Goliath, tada mora da zapravo nisam nitko. Iako me taj stranac nikada prije toga dana nije vidio, ni trenutka nisam sumnjao da je govorio s nesumnjivim autoritetom. Tisue drugih nazivale su me imenom Goliath - ak i oni koji su me, kao radnici u zvjerinjaku, dobro poznavali - ali to sasvim jasno nije bilo u pitanju, to nije nita vrijedilo. Stranac nije rekao: 'Tvoje ime nije Goliath.' Rekao je: 'Ti nisi Goliath.' To je bila ogromna razlika. Kako sam ja to osjeao (iako to tada nisam mogao izraziti na ovaj nain), moja svjesnost o samome sebi bila je proglaena zabludom. Zapao sam u neko neobino stanje, niti svjestan niti nesvjestan. Jedan mi je uvar donio hranu, ali nisam na njega obratio pozornost. Pala je no, ali nisam spavao. Kia je prestala i sunce se uzdiglo a da ja to nisam primijetio. Uskoro su nahrupile uobiajene skupine posjetilaca, zovui me: "Goliathe! Goliathe!" ali nisam na njih obraao pozornost. Tako je proteklo nekoliko dana. Tada sam jedne veeri, nakon to se zvjerinjak zatvorio, uzeo velik gutljaj iz svoje posude i uskoro zaspao - u vodu su mi bili stavili snano uspavljujue sredstvo. U zoru sam se probudio u nepoznatom kavezu. Isprva, budui je bio tako velik i tako udnovato oblikovan, nisam ak ni shvatio da je kavez. Zapravo, bio je okrugao i otvoren sa svih strana; kako sam kasnije shvatio, sjenica je bila preoblikovana da bi posluila svrsi. Izuzev velike bijele kue u blizini, stajao je osamljen usred privlanog parka za kojeg sam zamiljao da se protee sve do kraja svijeta. Nije mi dugo trebalo prije nego sam smislio objanjenje za ovaj neobian premjetaj: ljudi koji su posjeivali zvjerinjak barem su djelomino dolazili oekujui da e vidjeti gorilu imenom Goliath; otkud im to oekivanje nisam mogao zamisliti, ali zasigurno se inilo da su upravo to oekivali, a kada je vlasnik zvjerinjaka shvatio da ja zapravo nisam Goliath, jedva da me je vie mogao prikazivati kao takvog, tako da nije imao izbora nego me odstraniti. Nisam znao da li bih poradi toga trebao biti alostan ili ne; moj je novi dom bio ugodniji od bilo ega to sam vidio otkad sam napustio Afriku, ali bez dnevnog poticaja mase, uskoro e postati ak jo munije dosadan od zoolokog vrta, gdje sam barem imao drutvo drugih gorila. Jo sam uvijek razmiljao o tome, kad sam, negdje usred jutra, podigao pogled i shvatio da nisam sam. Odmah s druge strane reetki stajao je ovjek, tamno ocrtan naspram suncem obasjane kue u daljini. Oprezno sam mu se pribliio i zaprepastio se kad sam ga prepoznao. Kao da nastavljamo na prethodni susret, nekoliko smo se minuta gledali u oi, ja sjedei na podu kaveza, on naslonjen na svoj tap za etnju. Uvidio sam da, suh i svjee obuen, nije starija osoba kako sam u poetku mislio. Lice mu je bilo izdueno, tamno i koato, oi mu gorjehu neobinom snagom, a na ustima mu se ocrtavao gorak osmjeh. Na kraju je kimnuo, upravo kao i prije, i rekao: "Da, bio sam u pravu. Ti nisi Goliath. Ti si Ishmael."

- 10 -

Ponovo se, kao da je sve na kraju sreeno, okrenuo i otiao. A mene ponovo kao da je oinuo grom - ali ovoga puta osjeaj dubokog olakanja jer me to oslobodilo zaborava. tovie, greka koja me kroz tolike godine navela da ivim kao nesvjesni varalica, napokon je bila ispravljena. Bijah ucijeljen kao osoba - ne ponovo, nego po prvi put. Obuzela me znatielja o mome spasiocu. Nisam ni pomislio povezati ga s mojim premjetajem iz zvjerinjaka u ovaj krasni vrtni paviljon, jer sam tada jo bio nesposoban ak i za najosnovnije greke u zakljuivanju: Post hoc, ergo propter hoc. Za mene je on bio uzvieno bie. Za um otvoren mitologiji, on bijae poetak onoga to se smatra boanskim. Dva se puta nakratko pojavio u mome ivotu - i dva me puta jednostavnom izjavom preobrazio. Pokuao sam otkriti znaenje koje se krilo iza njegovih pojavljivanja, ali naiao sam samo na pitanja. Da li se taj ovjek pojavio u zvjerinjaku traei Goliatha ili mene? Da li je doao jer se nadao da sam ja Goliath ili stoga to je sumnjao da nisam Goliath? Kako me tako brzo pronaao u mome novom smjetaju? Nisam mogao ni slutiti doseg ljudskih obavijesti; ako su svi znali da me mogu pronai u zvjerinjaku (a tako se to meni inilo), da li su isto tako svi znali da me sada mogu pronai ovdje? Usprkos svim tim pitanjima bez odgovora, ostajala je injenica koja me preplavljivala - da me taj tajnovit stvor dva puta potraio da bi mi se obratio kako to jo nitko nije uinio - kao osobi. Bio sam siguran da e, sada kada je napokon rijeio problem moje osobnosti, zauvijek nestati iz moga ivota; to bi jo mogao uraditi? Nema sumnje da si naslutio kako su sva ova nagaanja koja oduzimaju dah bila samo tlapnja. Bez obzira na to, istina (kako sam kasnije saznao) nije bila manje matovita. Moj je dobroinitelj bio imuan idovski trgovac u tome gradu, imenom Walter Sokolow. Onoga dana kada me otkrio u zvjerinjaku, bio je ietao po kii, u nekoj vrsti samoubojstvene sjete koja se na njega spustila nekoliko mjeseci prije toga, kada je saznao kako je izvan svake sumnje da mu je cijelu obitelj progutao nacistiki holokaust. Njegova su ga lutanja odvela do sajmita na rubu grada, i uao je bez ikakve namjere. Veina je atora i vonji bila zatvorena poradi kie, tako da je mjesto djelovalo naputeno, to se dobro slagalo s njegovom potitenosti. Na kraju je stigao do zvjerinjaka, ije su glavne atrakcije bile prikazane nizom kriavih crtea. Jedan od tih, sablasniji od ostalih, prikazivao je gorilu Goliatha kako vitla slomljenim tijelom afrikog domoroca kao orujem. Walter Sokolow, moda mislei daje gorila imenom Goliath prikladan simbol za nacistikog diva koji gazi Davidovu rasu, odluio je da bi bilo zadovoljavajue takvo udovite zadrati iza reetki. Uao je, pribliio se mojim kolima, i gledajui me u oi uskoro shvatio da nisam srodan nacrtanom udovitu gladnom krvi - a zaista nimalo srodan filistinskom muitelju njegove rase. Shvatio je da mu nikakvo zadovoljstvo ne prua vidjeti me iza reetaka. Suprotno tome, u donkihotovskom potezu krivnje i prkosa, odluio me spasiti iz moga kaveza i od mene napraviti stranu zamjenu za obitelj koju nije uspio spasiti iz kaveza Europe. Vlasnik zvjerinjaka pristao je na prodaju; ak je bio zadovoljan to gospodinu Sokolowu moe dopustiti da zaposli uvara koji se u zvjerinjaku brinuo o meni otkad sam stigao. Vlasnik je shvaao stvarnost; budui je ulazak Amerike u rat bio neizbjean, putujue drube kao sto je njegova ili e ostati u svojim zimskim sklonitima ili e jednostavno izumrijeti. Nakon to mi je dopustio da se tijekom jednog dana smjestim u svom novom okoliu, gospodin se Sokolow vratio da bi se poeo upoznavati sa mnom. elio je da mu uvar pokae kako se to radi, od mijeanja moje hrane do ienja kaveza. Pitao ga je misli li da sam opasan. uvar je odgovorio da sam nalik komadu tekog stroja - opasan ne po svojoj naravi, nego samom svojom veliinom i snagom.

- 11 -

Nakon otprilike jednog sata, gospodin ga je Sokolow otpravio, i mi smo u dugoj tiini gledali jedan drugoga kako smo to ve dva puta prije inili. Na kraju - nevoljko, kao da prelazi neku zastraujuu nutarnju prepreku - poeo mi je govoriti, ne onako aljivo kao posjetioci zvjerinjaka nego prije kako se govori vjetru ili valovima koji zapljuskuju obalu, izgovarajui ono to se moralo rei ali to nitko ne smije uti. Dok je priao svoje tuge i samooptuivanja, postepeno je zaboravio potrebu za opreznou. Na kraju prvoga sata naslonio se na moj kavez drei se rukom za reetku. Gledao je u tlo, izgubljen u mislima, a ja sam iskoristio tu mogunost da izrazim svoj suosjeaj, posegao i blago milovao lanke njegove ruke. Odskoio je, zaprepaten i zaplaen, ali moje su ga oi uvjerile da je taj pokret bio bezazlen kao to se i inio. Potaknut tim iskustvom, poeo je sumnjati da posjedujem pravu inteligenciju i nekoliko je jednostavnih ispita bilo dovoljno da ga u to uvjeri. Dokazavi da razumijem njegove rijei, zakljuio je (kako su i drugi uinili kasnije radei s drugim primatima) da bih trebao biti sposoban i sam progovoriti. Ukratko, odluio me nauiti govoriti. Preskoit u bolne i poniavajue mjesece koji su uslijedili. Nijedan od nas nije shvatio da je tekoa nepremostiva, budui da nisam imao osnovne glasovne organe. U nedostatku te spoznaje, obojica smo radili pod dojmom da e se ta vjetina jednoga dana arobno pojaviti samo ako nastavimo. Ali je na kraju doao dan kada nisam mogao dalje i u svojoj tjeskobi to mu nisam sposoban rei to, pomislio sam to, svom umnom snagom koju sam imao. Bio je zapanjen - kao i ja kad sam shvatio da je uo moj misaoni krik. Neu te optereivati svim koracima naega napretka kada smo jednom uspostavili potpunu meusobnu komunikaciju, jer vjerujem da je njih lako zamisliti. Tijekom iduih desetak godina nauio me svemu to je znao o svijetu i svemiru i ljudskoj povijesti, a kada su moja pitanja prerasla njegovo znanje, uili smo jedan uz drugoga. A kada su me moja prouavanja na kraju odnijela s onu stranu njegovih vlastitih zanimanja, radosno je postao moj pomonik u istraivanju, tragajui za knjigama i obavijestima na mjestima koja su naravno bila izvan moga dosega. Kako je novo zanimanje glede moga obrazovanja zaokupilo njegovu pozornost, moj je dobroinitelj uskoro zaboravio muiti sam sebe grinjom savjesti i tako se postepeno poeo oporavljati od svoje sjete. Do ranih ezdesetih bio sam kao kuni gost kome je trebalo jako malo pozornosti domaina, tako da si je gospodin Sokolow poeo dozvoljavati ponovo pojavljivanje u drutvenim krugovima, to je imalo lako predvidljivu posljedicu da se uskoro naao u rukama mlade etrdesetogodinje ene koja nije vidjela zato se od njega ne bi mogla napraviti zadovoljavajua vrst mua. Zapravo, uope nije bio nesklon braku, ali oekujui ga napravio je stranu pogreku: odluio je od svoje ene zatajiti na odnos. Za ta vremena to nije bila neka izuzetna odluka, a ja nisam bio dovoljno iskusan u takvim stvarima da bih je prepoznao kao greku. Preselio sam se u paviljon im je bio preureen da mi prui udobnost u civiliziranim navikama koje sam usvojio. Od samoga poetka, meutim, gospoa me Sokolow gledala kao neobinog i uznemirujueg ljubimca te poela raditi na mom brzom premjetaju ili odlasku. Sreom, moj je dobroinitelj bio navikao da bude po njegovom i jasno joj je dao do znanja da nikakve molbe niti prinude nee promijeniti poloaj kojega je stvorio za mene. Nekoliko mjeseci nakon vjenanja navratio je da bi mi rekao kako e ga njegova ena, kao i Abrahamova Sara, uskoro nadariti djetetom njegovih starijih godina.

- 12 -

"Nita nalik tome nisam oekivao kada sam te nazvao Ishmaelom", rekao mi je. "Ali budi siguran da joj neu dozvoliti da te izbaci iz moje kue kako je Sara izbacila tvoga imenjaka iz Abrahamove." Bez obzira na to, zabavljalo ga je govoriti da bi mu, ako bude djeak, rado dao ime Isaac. Kako se pokazalo, meutim, bila je djevojica, i nadjenuli su joj ime Rachel.

5
Na tome dijelu prie Ishmael je zastao tako dugo, sklopljenih oiju, da sam se poeo pitati nije li zaspao. Ali na kraju je nastavio. "Mudro ili budalasto, moj je dobroinitelj odluio da u ja biti mentor djevojice, a ja sam (mudro ili budalasto), bio oduevljen to imam priliku udovoljiti mu na taj nain. U oevom naruju, Rachel je provela gotovo podjednako mnogo vremena sa mnom kao i sa svojom majkom - to naravno nimalo nije poboljalo moj poloaj kod te osobe. Budui sam joj mogao govoriti jezikom izravnijim od govora, mogao sam je smiriti i zabaviti kada to drugi nisu mogli i meu nama se postepeno stvorila veza koja bi se mogla usporediti s onom koja postoji izmeu istovjetnih blizanaca - izuzev toga to sam ja bio brat, kuni ljubimac, uitelj i dadilja - sve odjednom. Gospoa se Sokolovv radovala danu kada e Rachel krenuti u kolu, jer e je tada nova zanimanja udaljiti od mene. Kada se to nije dogodilo, obnovila je svoje pokuaje da me odstrani, predviajui da e moja nazonost spreavati drutveni rast djeteta. Meutim, njezin je drutveni rast ostao nesmetan, iako je preskoila ne manje nego tri razreda u osnovnoj i jedan u vioj koli; doktorirala je biologiju prije svoga dvadesetoga roendana. Usprkos tome, nakon sto je toliko godina bila osujeivana u onome to se odnosilo na upravljanje njezina vlastita doma, gospoi Sokolow vie nije bio potreban nikakav osobit razlog da me poeli odstraniti. Smru moga dobroinitelja 1985. godine sama je Rachel postala moj zatitnik. Nije se ni postavljala mogunost da ostanem u sjenici. Rabei sredstva koja je upravo za tu svrhu njezin otac osigurao u svojoj oporuci, Rachel me preselila u sklonite koje je bilo unaprijed pripremljeno." Ishmael ponovo na nekoliko minuta utone u tiinu. Tada nastavi: "U godinama koje su uslijedile, nita se nije dogaalo kako je bilo zamiljeno ili kako smo se nadali. Otkrio sam da nisam zadovoljan svojim 'povlaenjem'; nakon to sam cijeli ivotni vijek proveo u sklonitu, sada sam nekako elio napredovati u samo sredite vae kulture i nastavio sam iscrpljivati strpljivost moje nove zatitnice neprestano naporno pokuavajui postii taj cilj. Istovremeno, gospoa Sokolow nije bila zadovoljna da stvari ostavi kakve jesu i uvjerila je sud da napola smanji sredstva koja su bila dodijeljena za odranje moga ivota. Stvari su izale na vidjelo tek 1989. godine. Te sam godine na kraju shvatio da je poduavanje moj neispunjen poziv - i na kraju sam osmislio sustav koji e mi omoguiti da u ovom gradu ivim u podnoljivim uvjetima." Kimnuo mi je da bi mi dao do znanja kako je tu kraj njegove prie - ili barem onoga to mi je namjeravao ispriati.

- 13 -

6
Postoji vrijeme kada imati suvie za rei moe osupnuti kao i kada se nema to rei. Nisam mogao smisliti kako bih prikladno ili pristojno odgovorio na takvu priu. Na kraju sam postavio pitanje koje mi se nije inilo ni vie ni manje beznaajno od desetak drugih koja su mi pala na pamet. "I da li si imao mnogo uenika?" "Imao sam etiri i ni sa jednim nisam uspio." "O. Zato nisi uspio?" Sklopio je oi da bi na trenutak razmislio. "Nisam uspio stoga to sam podcijenio tekou onoga to sam pokuavao poduavati - i stoga to um svojih uenika nisam dovoljno dobro razumijevao." "Shvaam", rekao sam. "A to poduava?" Ishmael izabere svjeu granicu sa hrpe koja je stajala desno od njega, nakratko je pregleda, a onda je pone grickati, smireno se zagledavi u moje oi. Na kraju ree: "Na osnovi moje povijesti, to misli, koji bih predmet mogao najbolje poduavati?" mirnuo sam i rekao da ne znam. "Naravno da zna. Moj je predmet: zarobljenitvo." "Zarobljenitvo." "Tako je." Sjedio sam tako neko vrijeme, onda rekoh: "Pokuavam se dosjetiti kako je to povezano sa spaavanjem svijeta." Ishmael na trenutak razmisli. "Meu ljudima tvoje kulture, tko eli razoriti svijet?" "Tko ga eli razoriti? Koliko ja znam, nitko odreeno ne eli razoriti svijet." "A ipak ga razarate, svaki od vas. Svatko od vas svakoga dana pridonosi razaranju svijeta." "Da, to je istina." "Zato ne prestanete?" Slegnuo sam ramenima. "Iskreno, ne znamo kako bismo." "Vi ste zarobljenici civiliziranog sustava koji vas vie ili manje primorava da nastavljate razarati svijet kako biste ivjeli."

- 14 -

"Da, ini se da je tako." "Tako. Vi ste zarobljenici - i od samog ste svijeta uinili zarobljenika. To je na kocki, zar ne? Vae zarobljenitvo i zarobljenitvo svijeta." "Da, tako je. Samo to nikada o tome nisam razmiljao na taj nain." "A ti si sam za sebe zarobljenik na svoj osoban nain, zar nisi?" "Kako?" Ishmael se nasmije, otkrivajui ogromnu koliinu zubi boje slonovae. Do tada nisam ni znao da se moe nasmijati. Rekao sam: "Imam dojam da sam zarobljenik, ali ne mogu objasniti zato imam taj dojam." "Prije nekoliko godina - mora da si tada bio dijete, tako da se moda ne sjea - mnogi su mladi ljudi u ovoj zemlji imali slian dojam. Uinili su izuzetan i neorganiziran napor da bi izbjegli zarobljenitvo ali na kraju nisu uspjeli, stoga to nisu bili sposobni pronai reetke kaveza. Ako ne moe otkriti to te dri zarobljenog, volja da se izae uskoro postaje zbrkana i nedjelotvorna." "Da, to je osjeaj koji i ja imam." Ishmael kimne. "Ali s druge strane, kako se to odnosi na spaavanje svijeta?" "Svijet kao zarobljenik ovjeanstva nee jo dugo moi preivjeti. Da li je tomu potrebno objanjenje?" "Ne. Barem ne meni." "Mislim da meu vama ima mnogo onih koji bi rado oslobodili svijet iz zarobljenitva." "Slaem se." "to ih spreava u tome?" "Ne znam." "Ovo ih spreava: nisu sposobni otkriti reetke kaveza." "Da", rekao sam. "Shvaam." Onda: "to emo sada uraditi?" Ishmael se ponovo nasmijao. "Budui sam ja tebi ispriao priu koja objanjava kako sam dospio ovamo, moda bi i ti to uinio." "to misli time?" "Mislim, moda bi mi htio ispriati priu koja objanjava kako to da si ti ovdje."

- 15 -

"O", rekoh. "Daj mi samo trenutak." "Moe dobiti trenutaka koliko hoe", ozbiljno je odvratio.

7
"Jednom, na koledu", na kraju sam mu rekao, "napisao sam radnju iz filozofije. Ne sjeam se tono o emu se radilo - neto o epistemologiji. Rekao sam otprilike ovo: Pogodite to? Nacisti na kraju ipak nisu izgubili rat. Pobijedili su i procvjetali. Podvrgnuli su svijet i izbrisali i posljednjeg idova, Cigana, crnca, istonog Indijca i amerikog Indijanca. Tada, kada su s tim zavrili, izbrisali su Ruse i Poljake i ehe i Moravce i Bugare i Srbe i Hrvate sve Slavene. Tada su krenuli na Polineziju i Koreance i Kineze i Japance - sve narode Azije. Za to im je trebalo dugo, dugo vremena, ali kada su zavrili, svi na svijetu bili su stopostotni Arijci, i svi su oni bili jako, jako sretni. Naravno da udbenici koji su koriteni u kolama vie nisu spominjali niti jednu rasu osim arijske niti bilo koji jezik osim njemakog niti bilo koju religiju osim hitlerizma niti bilo koji drugi politiki sustav osim nacionalnog socijalizma. Ne bi bilo smisla. Nekoliko pokoljenja od tada, nitko ne bi mogao u udbenike napisati bilo to drugo, ak i kad bi to eljeli, jer nisu znali ni za to drugo. Ali jednoga dana dva su mlada studenta raspravljali na Sveuilitu Novoga Heidelberga u Tokyju. Obojica bijahu zgodni na uobiajen arijski nain, ali jedan je od njih djelovao pomalo zabrinut i nesretan. To je bio Kurt. Prijatelj mu ree: 'to ne valja, Kurt? Zato si uvijek tako potiten?' Kurt ree: 'Rei u ti, Hans. Ima neto to me brine - i to me duboko brine.' Prijatelj ga upita o emu se radi. 'Radi se o ovome', ree Kurt. 'Ne mogu se otresti aavog osjeaja da ima neka mala stvar o kojoj nam lau.' I tako se zavravala moja radnja." Ishmael zamiljeno kimne. "I to je tvoj predava mislio o tome?" "elio je znati imam li i ja isti aavi osjeaj kao i Kurt. Kada sam rekao da imam, elio je znati to mislim o emu nam lau. Rekao sam: 'Kako bih mogao znati? Nisam u boljem poloaju od Kurta.' Naravno, on je mislio da nisam ozbiljan. Pretpostavljao je daje to samo vjeba iz epistemolgije." "I da li se jo uvijek pita da li su ti lagali?" "Da, ali ne tako oajniki kako sam se tada pitao." "Ne tako oajniki? Zato?" "Stoga to sam otkrio da, praktiki, nema nikakve razlike. Bilo da nam lau ili ne, ipak moramo ustati i ii na posao i plaati raune i sve ostalo."

- 16 -

"Osim ako, naravno, svi ponete sumnjati da vam lau - i da svi pronaete u emu se sastoji ta la." "Kako to misli?" "Kada bi samo ti pronaao u emu je la, tada bi vjerojatno bio u pravu - ne bi bilo nikakve velike razlike. Ali kada biste svi pronali u emu je la, moe se zamisliti da bi to zaista znailo veliku razliku." "Istina." "Tada je to ono emu se moramo nadati." Zaustio sam ga pitati to je time mislio, ali je podigao ilavu, crnu ruku i rekao mi: "Sutra."

8
Te sam veeri krenuo u etnju. etati samo etnje radi neto je to rijetko inim. U svome sam se stanu osjeao neobjanjivo tjeskobno. Bilo mi je potrebno s nekim razgovarati, da me ohrabri. Ili mi je moda bilo potrebno ispovijediti svoj grijeh: opet sam imao neiste misli o spaavanju svijeta. Ili se nije radilo ni o jednome od toga - plaio sam se da sanjam. Zaista, s obzirom na dogaaje toga dana, sasvim je vjerojatno da sam sanjao. U svojim snovima katkad letim i uvijek si govorim: "Na kraju - to se dogaa u stvarnosti, a ne u snu!" U svakom sluaju, bilo mi je potrebno s nekim razgovarati, a bio sam sam. To je moje uobiajeno stanje, po izboru - ili barem tako kaem sam sebi. Puka me poznanstva ne zadovoljavaju, a samo je nekolicina ljudi voljna prihvatiti terete i rizike prijateljstva kako ih ja zamiljam. Ljudi kau da sam mrzovoljan i da ne volim ljude, a ja njima kaem da su vjerojatno u pravu. Raspravljanje bilo koje vrste, glede bilo kojeg predmeta, oduvijek mi je djelovalo kao gubljenje vremena. Iduega sam se jutra probudio i pomislio: "ak i ovako, to bi mogao biti san. U snu se moe spavati, moe se ak i sanjati u snu." Dok sam si pripremao doruak, jeo i umivao se, srce mi je divlje tuklo. inilo se da govori: "Kako se moe pretvarati da nisi uasnut?" Vrijeme je prolazilo. Odvezao sam se u grad. Zgrada je jo uvijek bila tamo. Ured na kraju hodnika u prizemlju jo je uvijek bio tamo i jo uvijek nezakljuan. Kada sam otvorio vrata, Ishmaelov se snaan mesni miris oborio na mene kao udar groma. Teturavim sam nogama otiao do stolice i sjeo. Ishmael me ozbiljno prouavao kroz tamno staklo, kao da se pita jesam li dovoljno snaan da me optereti ozbiljnim razgovorom. Kada se odluio, poeo je bez uvoda bilo koje vrste, a tek sam trebao spoznati da je to njegov uobiajen nain.

- 17 -

Dva

1
"Zaudo", rekao je, "moj je dobroinitelj bio taj koji je probudio moje zanimanje glede predmeta zarobljenitva, a ne moje vlastito stanje. Kako sam moda dao naslutiti u mojoj jueranjoj prii, bio je opsjednut dogaajima koji su se zbivali u nacistikoj Njemakoj." "Da, toliko sam shvatio." "Iz tvoje jueranje prie o Kurtu i Hansu pretpostavljam da prouava ivot i doba njemakog naroda pod Adolfom Hitlerom." "Prouavam? Ne, ne bih iao tako daleko. Proitao sam neke od dobro poznatih knjiga - Speerove memoare, Uspon i pad Treeg Reicha, i tako dalje - i nekoliko radova o Hitleru." "U tom sluaju, siguran sam da razumije to mi je g. Sokolow tako bolno elio pokazati: da nisu samo idovi bili zarobljenici za vrijeme Hitlera. Sveukupni je njemaki narod bio zarobljenik, ukljuujui i njihove vatrene pristae. Neki su prezirali ono to je on radio, neki su se samo vukli dalje najbolje to su mogli, a neki su zaista bili sretni zbog toga - ali svi su oni bili njegovi zarobljenici." "Mislim da razumijem to misli." "to je bilo to to ih je dralo u zarobljenitvu?" "Pa... uas, pretpostavljam." Ishmael odmahne glavom. "Mora da si vidio filmove predratnih skupova, gdje su stotine tisua njih pjevale i klicale kao jedan. Nije to bio strah koji ih je doveo do onih sveanosti jedinstva i moi." "Istina. Tada moram rei da je to bila Hitlerova karizma." "To je svakako imao. Ali karizma samo privlai pozornost ljudi. Kada jednom zaokupi njihovu pozornost, mora im imati to rei. A to je Hitler imao za rei njemakom narodu?" Razmiljao sam o tome nekoliko minuta bez ikakvog stvarnog stava. "Kada se iskljui to sa idovima, mislim da ne bih mogao odgovoriti na to pitanje." "Ono to im je imao za rei bila je pria." "Pria." "Pria po kojoj su mijeane rase, komunisti i idovi arijskoj rasi i posebice narodima Njemake oduzeli pravo mjesto u svijetu, silovali, zarobili ih, pljuvali po njima i gazili ih u prainu. Pria po kojoj e arijska rasa pod vodstvom Adolfa Hitlera rastrgati svoje okove, osvetiti se svojim

- 18 -

tlaiteljima, proistiti ovjeanstvo od oskvrnua i zauzeti svoje pravo mjesto kao gospodarica sviju rasa." "Istina." "Kao to rekoh, u Njemakoj je bilo mnogo onih koji su u toj prii prepoznali gadnu mitologiju. Ali bez obzira na to bili su joj podvrgnuti, jednostavno stoga to je ogromna veina oko njih mislila da to zvui prekrasno i to su bili voljni dati svoje ivote da bi to ostvarili. Shvaa li to mislim?" "Mislim da da. ak ako i nisi osobno bio zarobljen priom, ipak si bio zarobljenik, jer su te ljudi oko tebe uinili zarobljenikom. Bio si kao ivotinja uvuena usred stampeda." "To je tono. ak ako si osobno mislio da je sve to ludilo, morao si igrati svoju ulogu, morao si uzeti svoje mjesto u prii. Jedini nain da to izbjegne bio je bijeg iz Njemake." "Istina." "Razumije li zato ti ovo govorim?" "Mislim da da, ali nisam siguran." "Govorim ti stoga to su ljudi tvoje kulture u prilino slinom stanju. Kao i ljudi u nacistikoj Njemakoj: zarobljenici su prie." Sjedio sam tamo neko vrijeme trepui. "Ne znam ni za kakvu takvu priu", rekao sam na kraju. "Hoe rei da nikada nisi uo za nju?" "Tono." Ishmael kimne. "To je stoga to nema nikakve potrebe uti za nju. Nema je potrebe nazvati imenom ili raspravljati o njoj. Svatko je od vas zna napamet ve do svoje este ili sedme godine. Crni i bijeli, muki i enski, bogati i siromani, krani i idovi, Amerikanci i Rusi, Norveani i Kinezi, svi je ujete. I sluate ju neprestano, jer je svako sredstvo propagande, svako sredstvo obrazovanja neprestano pria. I budui je neprestano ujete, vie je ne sluate. Nema potrebe da je sluate. Uvijek je prisutna kao brujanje u pozadini, tako da nema potrebe uope na nju obraati pozornost Zapravo, otkrit e -barem u poetku - daje teko na nju obraati pozornost. Nalik je brujanju udaljenog motora koji nikada ne prestaje; pretvara se u zvuk kojeg se vie uope ne uje." "To je jako zanimljivo", rekao sam mu. "Ali je isto tako pomalo teko za povjerovati." Ishmaelove se oi blago sklopie u popustljivom osmjehu. "Nije potrebno vjerovanje. Kada jednom spozna tu priu, ut e ju posvuda u svojoj kulturi i zapanjit e se to je ljudi oko tebe ne uju nego je jednostavno upijaju."

- 19 -

2
"Juer si mi rekao da ima dojam da si zarobljenik. Ima taj dojam jer se na tebe vri ogroman pritisak da zauzme svoje mjesto u prii koju tvoja kultura provodi u svijetu - uope bilo koje mjesto. Taj se pritisak vri na sve mogue naine, na svim vrstama razina, ali najosnovniji je ovaj nain: oni koji odbiju zauzeti svoje mjesto ne dobivaju hranu." "Da, tako je." "Nijemac koji se nije mogao prisiliti da zauzme mjesto u Hitlerovoj prii imao je izbor: mogao je napustiti Njemaku. Ti nema takav izbor. Kamo god da ode u svijetu, shvatit e da se provodi ista pria i ako ne zauzme mjesto u njoj nee se moi prehraniti." "Istina." "Majka te Kultura ui da je tako kako bi trebalo biti. Izuzev nekoliko tisua divljaka rasutih ovdje i ondje, svi narodi zemlje sada provode istu priu. To je pria za koju je ovjek roen da je provodi, a odvojiti se od nje znai odrei se same ljudske vrste, znai odlutati u zaborav. Tvoje je mjesto ovdje, sudjelovati u ovoj prii, podmetnuti rame kotau, a za nagradu e biti nahranjen. Nema 'neega drugoga'. Iskoraiti iz te prie znai pasti s ruba svijeta. Nema izlaza osim putem smrti." "Da, ini se daje tako." Ishmael zastane da bi na trenutak razmislio. "Sve je ovo samo predgovor naem radu. Htio sam da to uje jer sam elio da stekne barem nejasnu zamisao o onome u to se ovdje uputa. Kada jednom razazna glas Majke Kulture kako bruji u pozadini, kako uvijek iznova pria svoju priu ljudima tvoje kulture, nikada je vie nee prestati biti svjestan. Kamo god iao do kraja svoga ivota, bit e u iskuenju rei ljudima oko sebe: 'Kako moete sluati takve stvari i ne prepoznati to je to uistinu?' A ako to uini, ljudi e te udno promatrati i pitati o emu dovraga govori. Drugim rijeima, ako poduzme ovo obrazovno putovanje sa mnom, odvojit e se od ljudi koji te okruuju - prijatelja, obitelji, prolih veza i svega." 'To mogu podnijeti", rekao sam mu, i to je bilo sve.

3
"Moja je najiskrenija i nedostina matarija jednom putovati im svijetom kako vi putujete, slobodno i neometano zakoraiti na ulicu i domahnuti taksiju da me odveze u zranu luku, gdje bih odletio do New Yorka ili Londona ili Firence. Velik dio te matarije provedem u ugodnim pripremama za putovanje, u razmiljanju to moram ponijeti u svome prtljagu i to mogu ostaviti za sobom. (Razumije da bih naravno putovao preruen u ovjeka.) Ako suvie ponesem, bit e zamorno vui to od mjesta do mjesta; s druge strane, ako uzmem suvie malo, uvijek u morati prekidati putovanje da bih stvari prikupljao uz put - a to e biti ak jo zamornije." "Istina", rekoh, samo da bih mu ugodio.

- 20 -

"Dananji je dan za to: zajedno emo spakirati torbu za nae putovanje. U ovu u torbu ubaciti neke stvari poradi kojih ne elim stati kasnije i uzeti ih. Te e ti stvari sada znaiti malo ili nita. Pokazat u ti ih samo nakratko a onda ih ubaciti u torbu. Tako e ih prepoznati kada ih kasnije izvadim." "Dobro." "Prvo, neki rjenik. Hajde da odredimo neka imena tako da vie ne moramo govoriti o 'ljudima tvoje kulture' i 'ljudima drugih kultura'. S razliitim sam uenicima rabio razliita imena, ali s tobom u iskuati novi dvojac. Poznat ti je izraz 'Uzmi ili ostavi'. Rabei ih u tome smislu, da li rijei uzimatelji i ostavitelji imaju nekih ozbiljnih konotacija za tebe?" "Nisam siguran da razumijem to misli." "Mislim, ako jednu skupinu nazovem Uzimatelji a drugu Ostavitelji, da li e se initi da jedne oznaavam kao dobre, a druge kao zloeste momke?" "Ne. To mi zvui prilino neutralno." "Dobro. Tako u odsad ljude tvoje kulture nazivati Uzimateljima, a ljude drugih kultura Ostaviteljima." "Hm", malo sam zastao. "To mi stvara problem." "Reci." "Nije mi jasno kako sve ostale ljude svijeta moe zgurati u jednu takvu kategoriju." "Tako se to radi u tvojoj vlastitoj kulturi, osim to vi rabite dvojac jako optereenih pojmova umjesto ovih relativno neutralnih. Sebe nazivate civiliziranim a sve ostale primitivnim. Svi se zajedno slaete sa tim pojmovima; hou rei da ljudi Londona i Pariza i Bagdada i Seoula i Detroita i Buenos Airesa i Toronta svi za to znaju - togod ih drugo razdvajalo - ujedinjeni su time to su civilizirani i razlikuju se od ljudi Kamenoga doba ratrkanih po cijelom svijetu; vi smatrate ili shvaate da su, kakve god bile razlike, ti ljudi Kamenoga doba isto tako sjedinjeni u svojoj primitivnosti." "Da, to je tono." "Da li bi ti bilo ugodnije ako bismo rabili te pojmove, civilizirani i primitivni!" "Da, pretpostavljam da bi, ali samo stoga to sam na to navikao. Slaem se i sa Uzimateljima i Ostaviteljima."

- 21 -

4
"Drugo: karta. Imam je. Ne mora pamtiti put. Drugim rijeima, ne brini ako, na kraju bilo kojega dana, iznenada shvati da se ne moe sjetiti ni rijei koju sam izrekao. To nije vano. Ono to e te promijeniti je samo putovanje. Razumije li to mislim?" "Nisam siguran." Ishmael se na trenutak zamisli. "Dat u ti opu zamisao o tome kamo smo se uputili i tad e razumjeti." "U redu." "Majka Kultura, iji je glas u tvome uhu sve od dana tvoga roenja, daje ti objanjenje kako se dogodilo da su stvari ovakve kakve jesu. Ti ga dobro zna; svatko ga u tvojoj kulturi dobro zna. Ali to ti objanjenje nije bilo dano odjednom. Nitko te nikada nije posjeo i rekao: 'Evo kako se dogodilo da su stvari kakve jesu, poevi prije deset ili petnaest milijardi godina sve do sadanjosti'. Nego ste to objanjenje sakupljali kao mozaik: od milijuna djelia obavijesti koje su vam drugi koji dijele to objanjenje predoili na razliite naine. Prikupili ste ih iz razgovora vaih roditelja oko stola, iz crtanih filmova koje ste gledali na televiziji, iz pouka nedjeljne kole, iz vaih udbenika i od uitelja, iz novosti, filmova, romana, propovijedi, igara, novina i svega ostalog. Da li me prati?" "Mislim da da." "To objanjenje kako su stvari postale ovakve kakve jesu nazono je posvuda u vaoj kulturi. Svi to znaju i svi to prihvaaju bez pitanja." "Dobro." "A kada zavrimo, imat e potpuno novo shvaanje svijeta i svega to se u njemu zbiva. I nimalo nee biti vano sjea li se kako si postigao takvo shvaanje. Putovanje e te samo po sebi promijeniti, tako da ne mora brinuti o pamenju puta kojim emo postii tu promjenu." "Dobro. Sada shvaam to misli."

5
"Tree", ree on, "definicije. To su rijei koje e imati posebno znaenje u ovim naim raspravama. Prva definicija: pria. Pria je scenarij koja u meuodnos dovodi ovjeka, svijet i bogove." "Dobro." "Druga definicija: provoenje. Provoditi priu znai ivjeti tako da se pria pretvori u stvarnost. Drugim rijeima, provoditi priu znai truditi se da ona postane stvarnost. Prepoznaje da je to

- 22 -

ono to su ljudi Njemake radili za Hitlerove vladavine. Pokuavali su ostvariti Tisuugodinji Reich. Pokuavali su ostvariti priu koju im je on priao." "Dobro." "Trea definicija: kultura. Kultura je kada ljudi provode priu." "Ljudi provode priu. A pria je... ?" "Scenarij koji ovjeka, svijet i bogove dovodi u meuodnos." "Dobro. Znai, ti kae da ljudi moje kulture provode svoju vlastitu priu o ovjeku, svijetu i bogovima." "To je tono." "Ali jo uvijek ne znam kakva je ta pria." "Saznat e. Ne mora se toga plaiti. Sve to za sada mora znati je da su dvije potpuno razliite prie ovdje provoene tijekom ovjekovog ivotnog vijeka. Jednu su ovdje poeli provoditi prije nekih dva ili tri milijuna godina ljudi za koje smo se sloili da emo ih nazivati Ostaviteljima, i jo je uvijek danas provode, jednako uspjeno kao i uvijek. Drugu su poeli provoditi prije nekih deset ili dvanaest tisua godina ljudi za koje smo se sloili da emo ih nazivati Uzimatelji, i oigledno je da e zavriti propau." "Ah", rekoh, ni sam ne znajui to da mislim.

6
"Kada bi Majka Kultura podnijela raun ljudske povijesti rabei te pojmove, to bi izgledalo nekako ovako: 'Ostavitelji su bili prvo poglavlje ljudske povijesti - dugo poglavlje bez mnogih dogaaja. Njihovo je poglavlje ljudske povijesti zavrilo prije nekih deset tisua godina roenjem poljoprivrede na Bliskom Istoku. Taj je dogaaj oznaio poetak drugog poglavlja, poglavlja Uzimatelja. Istina je da Ostavitelji jo uvijek ive u svijetu, ali oni su anakronizam, fosili - ljudi koji ive u prolosti, ljudi koji nikako ne shvaaju da je njihovo poglavlje ljudske povijesti zavreno.'" "Dobro." "To je opi oblik ljudske povijesti kako je shvaen u tvojoj kulturi." "Rekao bih da je tako." "Kao to e uvidjeti, ono to ja govorim prilino je razliito od toga. Ostavitelji nisu prvo poglavlje prie u kojoj su Uzimatelji drugo poglavlje." "Moe li to ponoviti?"

- 23 -

"Rei u na drugi nain. Ostavitelji i Uzimatelji su provodili dvije razliite prie, utemeljene na potpuno razliitim i suprotnim pretpostavkama. Time emo se kasnije pozabaviti, tako da to ne mora razumjeti odmah sada." "U redu."

7
Ishmael zamiljeno poee svoju vilicu. S moje strane stakla, nita od toga nisam uo; u mati je zvualo kao da je netko lopatom povukao preko ljunka. "Mislim da je naa torba spakirana. Kao to sam rekao, ne oekujem da e zapamtiti sve to sam danas stavio pred tebe. Kada ode odavde, sve e se vjerojatno samo pretvoriti u jednu veliku zbrku." "Vjerujem ti", rekoh s uvjerenjem. "Ali to je u redu. Ako sutra iz torbe izvuem neto to sam u nju danas stavio, ti e to istoga trenutka prepoznati, a to je jedino vano." "Dobro. Drago mi je to uti." "Ovo e danas biti kratko pouavanje. Samo putovanje poinje sutra. U meuvremenu, ostatak dananjeg dana moe provesti tragajui za priom koju ljudi tvoje kulture provode u svijetu posljednjih deset tisua godina. Sjea li se o emu se radi?" "Radi?" "Radi se o znaenju svijeta, o boanskim namjerama u svijetu i o ljudskoj sudbini." "Pa, mogu ti ispriati prie o tim stvarima, ali nije mi poznata jedna pria." "To je jedna pria koju svi u tvojoj kulturi poznaju i prihvaaju." "Bojim se da mi to ne pomae mnogo." "Moda e ti pomoi ako ti kaem da je to jedna objanjavajua pria, kao 'Kako je slon dobio svoju surlu', ili 'Kako je leopard dobio svoje pjege.'" "Dobro." "I to pretpostavlja da ta vaa pria objanjava?" "Boe, nemam nikakvu zamisao." "To bi trebalo biti jasno iz onoga to sam ti ve rekao. Objanjava kako se dogodilo da su stvari ovakve kakve jesu. Od poetka do sada."

- 24 -

"Shvaam", rekao sam i na neko se vrijeme zagledao kroz prozor. "Siguran sam da nisam svjestan da znam takvu priu. Kao to rekoh, prie da, ali nita nalik jednoj prii." Ishmael je o tome razmiljao minutu ili dvije. "Jedan od uenika koje sam juer spominjao osjeao se obveznim da mi objasni to je to za im ona traga i rekla je: 'Poradi ega nitko nije uzbuen? Sluam kako ljudi u javnoj perionici rublja govore o kraju svijeta, a nisu uzbueniji nego kad usporeuju prake za pranje. Ljudi govore o unitenju ozonskog omotaa i smrti svega ivoga. Govore o razaranju uma, o smrtonosnom zagaivanju koje e nas pratiti tisuama i milijunima godina, o nestanku desetaka ivotnih vrsta svakoga dana, o nestanku samog razvoja vrsta. I doimaju se savreno smirenima.' Rekao sam joj: 'Da li je to ono to ti eli znati - zato se ljudi ne uzbuuju poradi razaranja svijeta?' Neko je vrijeme razmiljala o tome a onda rekla: 'Ne, znam zato se ne uzbuuju. Ne uzbuuju se stoga to vjeruju ono to im je reeno.'" Rekao sam: "Da?" "to je ljudima reeno to ih spreava da postanu uzbueni, to ih odrava relativno smirenima dok sagledavaju razornu tetu koju nanose ovoj planeti?" "Ne znam." "Ispriana im je objanjavajua pria. Dano im je objanjenje o tome kako to da su stvari ovakve kakve su, i to smiruje njihovu uzbunu. To objanjenje prekriva sve, ukljuujui smanjenje ozonskog omotaa, zagaenje oceana, razaranje uma kiama i ak istrebljenje ovjeanstva - i to ih zadovoljava. Ili bi moda bilo tonije rei da ih to smiruje. Podmeu ramena kotau tijekom dana, zaglupljuju se drogama ili televizijom nou i pokuavaju ne misliti suvie istraivaki o svijetu kojeg ostavljaju svojoj djeci da se s njime bore." "Tono." "I samome su tebi dana ista objanjenja o tome kako to da su stvari postale ovakve kao i svakome drugome - ali tebe to oigledno ne zadovoljava. Tu priu slua od djetinjstva, ali nikada je nisi uspio progutati. Ima osjeaj da je neto isputeno, uljepano. Ima osjeaj da su ti o neemu lagali i ako moe, rado bi saznao to je to - i stoga si ovdje u ovoj sobi." "Daj da o tome na trenutak razmislim. Misli li da ta objanjavajua pria sadri lai o kojima sam govorio u svojoj radnji o Kurtu i Hansu?" "Tako je. Upravo tako." "To me uasava. Ne znam ni za kakvu priu. Ni za bilo kakvu jednu priu." "To je jedna, savreno jedinstvena pria. Samo mora mitoloki razmiljati." "to?" "Govorim o mitologiji tvoje kulture, naravno. Mislio sam da je to oigledno." "Meni nije bilo oigledno."

- 25 -

"Bilo koja pria koja objanjava smisao svijeta, namjere bogova i sudbinu ovjeka mora biti mitoloka." "To je moda tako, ali ja nisam svjestan niega ni izdaleka nalik tome. Koliko ja znam, u naoj kulturi nema niega to bi se moglo nazvati mitologijom, osim ako ne govori o grkoj ili norvekoj mitologiji ili neemu takvom." "Govorim o ivuoj mitologiji. Onoj koja nije zapisana ni u jednoj knjizi - nego u umovima ljudi tvoje kulture i provodi se diljem svekolikog svijeta ak i dok mi ovdje sjedimo i govorimo o njoj." "Ponovo ti kaem, koliko ja znam, nema nieg takvog u naoj kulturi." Ishmaelovo se katranasto elo navuklo u bore kad mi je dobacio pogled koji je odavao da se istovremeno i zabavlja ali i da je razdraen. "To je stoga to misli da je mitologija skupina matovitih pria. Grci o svojoj mitologiji nisu tako mislili. Mora da ti je to jasno. Ako bi doao ovjeku Homerove Grke i zapitao ga kakve je matovite prie ispriao svojoj djeci o bogovima i junacima prolosti, on ne bi znao o emu ti to govori. Rekao bi ono to si ti rekao: 'Koliko ja znam, nieg takvog nema u naoj kulturi.' Norveanin bi ti rekao isto." "Dobro. Ali to zapravo ne pomae." "U redu. Hajde da zadatak svedemo na skromniju veliinu. Ta pria, kao i svaka pria, ima poetak, sredinu i kraj. A svaki od tih dijelova pria je sama po sebi. Prije nego se sutra sastanemo, pokuaj pronai poetak prie." "Poetak prie." "Da. Misli... antropoloki." Nasmijao sam se. "to to znai?" "Da si antropolog koji traga za priom koju provode Alawa domoroci Australije, oekivao bi da e uti priu s poetkom, sredinom i krajem." "U redu." "A to bi oekivao kao poetak prie?" "Nemam pojma." "Naravno da ima. Samo se pravi glup." Sjedio sam tamo neko vrijeme pokuavajui otkriti kako da se prestanem praviti glup. "Dobro", rekoh na kraju. "Pretpostavljam da bih oekivao da to bude njihov mit o stvaranju." "Naravno." "Ali ne vidim kako bi mi to moglo pomoi." "Tada u ja to izgovoriti. Ti traga za mitom o stvaranju svoje vlastite kulture."

- 26 -

Zagledao sam se nesretno u njega. "Mi nemamo nikakvog mita o stvaranju", rekoh. "To je zasigurno."

- 27 -

Tri

1
"to je to?" upitao sam kada sam iduega jutra stigao. To se odnosilo na predmet koji je stajao na rukohvatu moje stolice. "Na to lii?" "Na kazetofon." "Upravo to i jest." "Hou rei, emu slui?" "Za snimanje udnih narodnih pria kulture osuene na propast potomstvu, a koje e mi ti ispriati." Nasmijao sam se i sjeo. "Bojim se da do sada jo nisam pronaao nikakve udne narodne prie koje bih ti mogao ispriati." "Moj prijedlog da potrai mit o stvaranju nije urodio plodom?" "Mi nemamo mit o stvaranju", rekoh ponovo. "Osim ako ne govori o onome u Postanku." "Ne budi smijean. Ako bi te uitelj u osmom razredu prozvao da objasni kako je sve ovo zapoelo bi li razredu proitao prvo poglavlje Postanka?" "Naravno da ne bih." "A to bi im onda ispriao?" "Mogao bih im neto ispriati, ali to nikako ne bi bio mit." "Naravno da ga ti ne bi smatrao mitom. Nijedna pria o stvaranju nije mit ljudima koji je priaju. To je samo pria." "Dobro, ali pria o kojoj ja govorim ni u kom sluaju nije mit. Neki su njezini dijelovi jo uvijek u pitanju, pretpostavljam, a pretpostavljam da bi kasnija istraivanja mogla donijeti nekakve promjene, ali to zaista nije mit." "Ukljui kazetofon za snimanje i poni. Tada emo saznati." Prijekorno sam ga pogledao. "Hoe rei da ti zaista eli da ja... uh..." "Da ispria priu, tako je."

- 28 -

"Ne mogu je samo tako izgovoriti. Potrebno mi je neko vrijeme da je sloim." "Imamo mnogo vremena. To je vrpca od devedeset minuta." Uzdahnuo sam, ukljuio kazetofon i sklopio oi.

2
"Sve je poelo jako davno, prije deset ili petnaest milijardi godina", zapoeo sam nekoliko minuta kasnije. "Nisam upoznat koja teorija trenutno prevladava, polagani razvoj ili veliki prasak, ali u svakom sluaju svemir je poeo prije mnogo vremena." Na tom sam mjestu otvorio oi i Ishmaelu dobacio zamiljen pogled. Uzvratio mi je pogled i rekao: "To je to? To je ta pria?" "Ne, samo sam provjeravao." Sklopio sam oi i ponovo poeo. "A tada, ne znam - pretpostavljam prije est ili sedam milijardi godina - roen je na vlastiti Sunev sustav... U sjeanju mi je ostala slika iz neke djeje enciklopedije, slika kapljica koje se izbacuju ili kapljica koje se spajaju... a to su bile planete. Koje su se, tijekom nekoliko iduih milijardi godina, ohladile i stvrdnule... Pa, da vidimo. ivot se pojavio u kemijskoj juhi naih drevnih oceana prije otprilike koliko - pet milijardi godina?" "Tri i pol ili etiri." "U redu. Bakterije, mikroorganizmi razvili su se u vie oblike, sloenije oblike, koji su se razvili u jo sloenije oblike. ivot se postepeno proirio kopnom. Ne znam... mulj na rubovima oceana... vodozemci. Vodozemci su krenuli na kopno, razvili se u gmazove. Gmazovi su se razvili u sisavce. To je bilo kada? Prije milijardu godina?" "Samo prije etvrt milijarde godina." "Dobro. U svakom sluaju, sisavci... ne znam. Mali dlakavci u malim udubinama - pod grmljem, u drveu... Od dlakavaca u drveu razvili su se primati. Tada, ne znam - moda prije deset ili petnaest milijuna godina - jedna grana primata napustila je drvee i..." Ostao sam bez daha. "Ovo nije ispit", ree Ishmael. "iroki e obrisi biti dovoljni - samo pria onakva kako je openito poznata, kako je znaju vozai autobusa i pomonici na ranu i senatori." "Dobro", rekao sam i ponovo sklopio oi. "Dobro. Pa, jedna je stvar vodila drugoj. Vrste su slijedile za vrstama i konano se pojavio ovjek. To je bilo kada? Prije tri milijuna godina?" "To mi se ini prilino sigurno." "Dobro." "Da li je to to?"

- 29 -

"To je pregled." "Pria o stvaranju kako se pria u tvojoj kulturi." "Tono. Prema naem najboljem trenutnom znanju." Ishmael kimne i ree mi da iskljuim kazetofon. Tada se zavali s uzdahom koji je zatutnjao kroz staklo nalik udaljenom vulkanu, prekrii ruke preko sredinjeg dijela trbuha i dobaci mi dug, nedokuiv pogled. "A ti, inteligentna i prilino dobro obrazovana osoba, ti bi me htio uvjeriti da ovo nije mit." "to ima mitskoga u tome?" "Nisam rekao da ima bilo ega mitskoga u tome. Rekao sam da je to mit." Mislim da sam se nervozno nasmijao. "Moda ne znam to ti smatra mitom." "Ne smatram nita to i ti ne smatra. Rije rabim u uobiajenom smislu." 'Tada to nije mit." "Naravno da je mit. Posluaj." Ishmael mi ree da premotam vrpcu i ponovo je pustim. Kada sam je odsluao, sjedio sam izgledajui zamiljeno neko vrijeme, tek radi vanjskog dojma. Tada rekoh: "To nije mit. To moe staviti u neki znanstveni tekst za osmi razred i mislim da ne postoji nijedan kolski odbor bilo gdje koji bi se tome suprotstavio - ostavivi po strani pristae teorije o Bojem stvaranju svijeta." "Potpuno se slaem s tobom. Nisam li rekao da je ta pria dio tvoje kulture? Djeca je primaju putem sredstava javnog obavjetavanja, ukljuujui znanstvene udbenike." "Pa to mi to onda hoe rei? Pokuava li mi rei da to nije injenino izvjee?" "Puna je injenica, naravno, ali njihov je raspored isto mitski." "Ne znam o emu govori." "Oigledno si iskljuio mozak. Majka te Kultura uljuljkala u san." Otro sam ga pogledao. "Tvrdi li da je evolucija mit?" "Ne." "Tvrdi li da se ovjek nije razvio?" "Ne." "Pa to onda?" Ishmael me pogleda s osmjehom. Tada slegne ramenima. Tada podigne obrve.

- 30 -

Zurio sam u njega i mislio: zadirkuje me gorila. Nije pomoglo. "Ponovo posluaj vrpcu", ree mi. Kada je bilo gotovo rekoh: "Dobro, uo sam neto, rije pojaviti se. Rekao sam da se na kraju pojavio ovjek. Da li se o tome radi?" "Ne, nita nalik tome. Ja se ne poigravam rijeima. Iz konteksta je bilo jasno da je rije pojaviti se samo istoznanica za razviti se." A o emu se onda dovraga radi?" "Ti zaista ne razmilja, bojim se. Izrecitirao si priu kako si je uo tisuama puta, a sada slua kako ti Majka Kultura ape u uho: 'Hajde, hajde, djetece, nema nieg o emu bi se trebalo razmiljati, niega o emu bi trebalo brinuti, ne uzbuuj se, ne sluaj tu gadnu ivotinju, to nije mit, nita to ti ja kaem nije mit, pa nema nieg o emu bi trebalo misliti, nieg o emu bi trebalo brinuti, samo sluaj moj glas i snivaj, snivaj, snivaj... '" Neko sam vrijeme grizao usne, a tada rekoh: "To ne pomae." "Dobro", ree on. "Ispriat u ti moju vlastitu priu i moda e to pomoi." Neko je vrijeme grickao lisnati pruti, sklopio oi i zapoeo.

3
Ta se pria (rekao je Ishmael) zbiva prije pola milijarde godina - prije nezamislivo mnogo godina, kada bi ti ovaj planet bio sve ali ne i prepoznatljiv. Ba se nita nije pomicalo na tlu, osim vjetra i praine. Nijedna se vlat trave nije njihala na vjetru, nijedan se cvrak nije glasao, nijedna se ptica nije uzdizala nebu pod oblake. Sve su te stvari bile desetke milijuna godina u budunosti. ak su i mora bila jezovito mirna i tiha, jer su i kraljenjaci bili desetke milijuna godina udaljeni u budunosti. Ali naravno, jedan je antropolog bio pri ruci. Kakva bi to bila vrsta svijeta bez antropologa? Meutim, on je bio jako utuen i razoaran antropolog jer je proao cijelu planetu tragajui za nekim s kim bi mogao napraviti intervju, i svaka je vrpca u njegovom ruksaku bila prazna kao i nebo. Ali jednoga dana dok se potiteno vukao obalom oceana u pliacima u blizini obale ugledao je neto to se inilo daje iv stvor. Nije to bilo nita ime bi se mogao pohvaliti, tek neka vrst elatinaste kapljice, ali to je bilo jedino to je vidio na svim svojim putovanjima, tako da je odgacao tamo gdje je plesala na valovima. Pristojno je pozdravio to bie i pozdrav mu je jednako uzvraen. Uskoro su njih dvoje bili dobri prijatelji. Antropolog je, to je bolje mogao, objasnio da prouava razliite naine ivota i obiaja i molio je svoga novog prijatelja za obavijesti te vrste, to je spremno prihvaeno. "A sada", na kraju je rekao, "elio bih tvojim vlastitim rijeima na vrpcama zabiljeiti neke od pria koje si meu sobom priate." "Prie?" drugi je zapitao.

- 31 -

"Zna, kao to je va mit o stvaranju, ako ga imate." "to je mit o stvaranju?" upitao je stvor. "Pa, zna", odvratio je antropolog, "matovita pria koju priate djeci o poecima svijeta." Pa, na te se rijei stvorenje ogoreno povuklo - barem onoliko koliko to elatinasta kapljica moe - i odgovorilo da njegov narod nema nikakve takve matovite prie. "Dakle nemate nikakav prikaz stvaranja?" "Svakako da imamo prikaz stvaranja", otrese se drugi. "Ali to nikako nije mit." "O, dakako da nije", ree antropolog, na kraju se prisjetivi svojih vjebi. "Bit u ti uasno zahvalan ako ih podijeli sa mnom." "Jako dobro", ree stvorenje. "Ali elim da razumije da smo mi, kao i vi, strogo razuman narod, koji ne prihvaa nita to nije utemeljeno na promatranju, logici i znanstvenim metodama." "Naravno, naravno", sloio se antropolog. Tako da je stvorenje na kraju poelo svoju priu. "Svemir", reklo je, "bijae roen prije mnogo, mnogo vremena, prije moda deset ili petnaest milijardi godina. Na vlastiti Sunev sustav - ova zvijezda, ovaj planet i svi ostali - ini se da su nastali prije neke dvije ili tri milijarde godina. Dugo vremena ovdje nita nije ivjelo. Ali tada, nakon milijardu godina ili tu negdje, pojavio se ivot." "Oprosti", ree antropolog. "Rekao si da se ivot pojavio. Gdje se to dogodilo, prema tvom mitu hou rei, prema vaim znanstvenim proraunima." inilo se da je to pitanje zbunilo stvora i on poprimi boju blijede lavande. "Misli li na kojem odreenom mjestu?" "Ne. Mislim, da li se dogodilo na kopnu ili u moru?" "Kopnu?" upita drugi. "to je kopno?" "O, pa zna", ree on, mahnuvi prema obali, "prostranstvo prljavtine i kamenja koje poinje tamo prijeko." Stvor poprimi jo dublju sjenku lavande i ree: "Ne mogu ni zamisliti o emu brblja. Ona tamo prljavtina i kamenje samo su rub prostrane posude koja sadri more." "O, da", ree antropolog, "shvaam to misli. Sasvim. Nastavi." "Jako dobro", ree drugi. "Mnoge milijune stoljea ivot svijeta bili su tek puki mikroorganizmi koji su nemono plutali u kemijskoj juhi. Ali malo-pomalo, pojavljivali su se sloeniji oblici: jedno-stanini stvorovi, mekuci, alge, koralji, i tako dalje." "Ali na kraju", ree stvor, postavi prilino ruiast od ponosa budui je stigao do vrhunca svoje prie, "ali na kraju se pojavila meduza"

- 32 -

4
Otprilike devedesetak sekundi nita iz mene nije izalo, osim moda valovi zbunjenoga bijesa. Tada rekoh: "To nije poteno." "Kako to misli?" "Ne znam kako to zapravo mislim. Pokuao si neto naglasiti, ali ne znam to je to." "Ne zna?" "Ne, ne znam." "to je meduza mislila kad je rekla: 'Ali konano se pojavila meduza?'" "Mislila je... tome je sve vodilo. To je ono emu su svih deset ili petnaest milijardi godina stvaranja vodile: meduzi." "Slaem se. A zato se tvoj prikaz stvaranja ne zavrava pojavom meduze?" Pretpostavljam da sam se zacerekao. "Stoga to je jo mnogo toga dolo poslije meduze." "Tono. Stvaranje nije zavrilo s meduzom. Jo su trebali doi kraljenjaci i vodozemci i gmazovi i sisavci i naravno, na kraju, ovjek." 'Tono." "I tako se tvoj prikaz stvaranja zavrava sa: 'I na kraju se pojavio ovjek.'" "Da." "A to znai?" "Znai da nakon njega nita vie nije trebalo doi. Znai da je stvaranje dolo svome kraju." 'To je ono emu je sve vodilo." "Da." "Naravno. Svi u tvojoj kulturi to znaju. Vrhunac je dosegnut u ovjeku. ovjek je vrhunac kozmike drame stvaranja." "Da." "Kada se ovjek konano pojavio, stvaranje je dolo svome kraju, jer je bila dosegnuta njegova svrha. Vie nije ostalo niega to bi trebalo stvoriti."

- 33 -

"ini se da je to neizgovorena tvrdnja." "Svakako nije uvijek neizgovorena. Religije tvoje kulture ne ute o tome. ovjek je krajnji proizvod stvaranja. ovjek je stvorenje poradi kojega je sve ostalo stvoreno: ovaj svijet, ovaj Sunev sustav, ova galaksija i sam svemir." "Istina." "Svi u tvojoj kulturi znaju da svijet nije stvoren poradi meduze ili lososa ili iguana ili gorila. Stvoren je za ovjeka." "Tono." Ishmael u mene uperi podrugljiv pogled: "I to nije mitologija?" "Pa... injenice su injenice." "Svakako. injenice su injenice, ak i kada su preodjevene u mitologiju. Ali to s ostatkom? Da li je svekoliki kozmiki proces stvaranja doao svome kraju prije tri milijuna godina, upravo ovdje na ovoj maloj planeti, pojavom ovjeka?" "Ne." "Da li je ak i planetarni proces stvaranja doao kraju prije tri milijuna godina pojavom ovjeka? Da li se evolucija zaustavila kripei gumama samo stoga to je stigao ovjek?" "Ne, naravno da ne." "Pa zato si to onda tako rekao?" "Pretpostavljam da sam to tako rekao, stoga to se tako pria." "Tako se govori meu Uzimateljima. To ni u kom sluaju nije jedini nain na koji se moe ispriati." "Dobro, sada to shvaam. Kako bi ti to ispriao?" Kimnuo je prema svijetu s onu stranu prozora. "Da li bilo gdje u svemiru vidi i najmanji dokaz da je stvaranje dolo kraju roenjem ovjeka? Da li igdje tamo vani vidi i najmanji dokaz da je ovjek vrhunac prema kojemu je stvaranje teilo od svojih poetaka?" "Ne. ak ne mogu ni zamisliti kako bi izgledao takav dokaz." "To bi trebalo biti oigledno. Kada bi astrofiziari mogli izvijestiti da je temeljni stvaralaki proces svemira zaustavljen prije pet milijardi godina, kada se pojavio na Sunev sustav, to bi dalo barem nekakvu podrku tim zamislima." "Da, shvaam to misli." "Ili kada bi biolozi i paleontolozi mogli izvijestiti da je stvaranje vrsta prestalo prije tri milijuna godina i to bi bilo znakovito."

- 34 -

"Da." "Ali zna da se nijedna od ovih stvari nije zaista dogodila. Daleko od toga. Svemir je nastavio kao i prije, planet je nastavio kao i prije. ovjekovo pojavljivanje nije izazvalo veu uzbuenost od pojave meduze." "Sasvim tono." Ishmael pokae prema kazetofonu. "Pa to emo onda s tom priom koju si ispriao?" Ogolio sam zube u skruenom osmjehu. "To je mit. Sasvim nevjerojatno, to je mit."

5
"Juer sam ti rekao da pria koju ljudi tvoje kulture provode govori o smislu svijeta, o boanskim namjerama u svijetu i ljudskoj sudbini." "Da." "I prema ovom prvom dijelu prie, to je smisao svijeta?" Na trenutak sam razmislio o tome. "Ne vidim ba sasvim kako to objanjava smisao svijeta." "Negdje tijekom sredine tvoje prie, pozornost se prenijela sa svemira na ovaj jedan planet. Zato?" "Stoga to je ovaj planet predodreen da bude rodno mjesto ovjeka." "Naravno. Kako si ti to ispriao, roenje ovjeka bio je sredinji dogaaj - zaista sredinji dogaaj - u povijesti samoga svemira. Od roenja ovjeka nadalje, ostatak svemira vie nije zanimljiv, prestao je sudjelovati u drami koja se dalje nastavljala. Za to je dovoljna i sama Zemlja; ona je rodno mjesto i dom ovjeka i to je njezino znaenje. Uzimatelji smatraju svijet nekom vrstom sustava za odranje ljudskog ivota, kao stroj koji je smiljen za proizvodnju i odravanje ljudskoga ivota." "Da, tako je." "U tvome prianju prie, prirodno si izostavio bilo kakav spomen bogova, stoga to to nisi elio mijeati s mitologijom. Budui je sada ustanovljen mitoloki karakter prie, vie ne mora o tome brinuti. Pod pretpostavkom da je iza stvaranja nekakav boanski in, to mi moe rei o bojim namjerama?" "Pa, u osnovi, ono to su u samome poetku imali na umu bio je ovjek. Stvorili su svemir tako da bi se naa galaksija mogla smjestiti u njemu. Stvorili su galaksiju da bi se u njoj mogao smjestiti na Sunev sustav. Stvorili su na Sunev sustav da bi se u njemu mogao smjestiti na planet. Na su planet stvorili da bismo mi mogli ivjeti na njemu. Cijela je stvar napravljena tako da bi ovjek imao komad praine na kojemu moe stajati."

- 35 -

"I tako se to openito podrazumijeva u tvojoj kulturi - barem kod onih koji pretpostavljaju da je svemir izraz boanskih namjera." "Da." "Oigledno, budui je svekoliki svemir stvoren da bi ovjek mogao biti stvoren, mora da je ovjek stvor koji je od ogromne vanosti bogovima. Ali taj dio prie ne daje nikakav nagovjetaj njihovih namjera s njim. Mora da su na umu imali neku posebnu sudbinu za njega, ali to se ovdje ne otkriva." "Istina." "Svaka je pria utemeljena na pretpostavci, svaka je razraivanje pretpostavke. Kao pisac, siguran sam da to zna." "Da." "Ovo e prepoznati: dvoje se djece zaraenih obitelji zaljubIjuje." "Tono. Romeo i Juliet." "Pria koju Uzimatelji provode u svijetu isto tako ima pretpostavku, koja je utjelovljena u onome dijelu prie kojeg si mi danas ispriao. Razmisli moe li je izdvojiti." Sklopio sam oi pretvarajui se da ozbiljno razmiljam, iako sam zapravo znao da nemam izgleda. "Bojim se da je ne vidim." "Pria koju Ostavitelji provode ima potpuno razliitu pretpostavku i na ovom stupnju za tebe bi bilo nemogue otkriti je. Ali trebao bi biti sposoban otkriti pretpostavku svoje vlastite prie. To je jako jednostavna zamisao i najmonija u svekolikoj ljudskoj povijesti. Nije neophodno i ona koja donosi najvie dobra, ali svakako je najmonija. Svekolika vaa povijest, sa svim svojim udesima i propastima djeluje na osnovi te pretpostavke." "Iskreno reeno, ne mogu ak ni zamisliti kamo cilja." "Misli... Gledaj, svijet nije stvoren za meduze, nije li?" "Ne." "Nije stvoren za abe ili gutere ili zeeve." "Ne." "Naravno da nije. Svijet je stvoren za ovjeka." "To je tono." "U tvojoj kulturi svi to znaju, zar ne? ak i ateisti koji se kunu da nema boga znaju da je svijet stvoren za ovjeka."

- 36 -

"Da, rekao bih da je tako." "Dobro. To je pretpostavka tvoje prie: svijet je stvoren poradi ovjeka." "Ne mogu to sasvim shvatiti. Hou rei, ne vidim ba zato je to pretpostavka." "Ljudi tvoje kulture od nje su nainili pretpostavku - uzeli je kao pretpostavku. Oni kau: to ako je svijet stvoren za nas?" "Dobro. Nastavi." "Pomisli na posljedice ako se to uzme kao pretpostavka: Ako je svijet stvoren za vas, to onda!" "Dobro, shvaam to misli. Mislim. Ako je svijet stvoren za nas, tada pripada nama i mi moemo uiniti to god dovraga nam se svidi s njim." "Upravo tako. To se ovdje dogaalo proteklih deset tisua godina: sa svijetom ste inili togod vam se dovraga svidjelo. A naravno da mislite nastaviti initi s njim to god da vam se dovraga svidi, stoga to cijela prokleta stvar pripada vama." "Da", rekoh, i razmislih na tren. "Zapravo, to je prilino zapanjujue. Mislim, to uje pedesetak puta dnevno. Ljudi govore o naem okoliu, naim morima, naem Sunevom sustavu. ak sam uo ljude govoriti o naem ivotu u divljini." "A jo si me juer potpuno siguran uvjeravao da u vaoj kulturi nema niega to bi makar i izdaleka nalikovalo mitologiji." "Istina. Jesam." Ishmael me i dalje brino promatrao. "Nisam bio u pravu", rekoh mu. "to jo eli?" "Zapanjenost", ree on. Kimnuh. "Ja jesam zapanjen, zaista. Samo to ne pokazujem." 'Trebao sam te se doepati kada si imao sedamnaest godina." Slegoh ramenima, sto je znailo kako bih elio da se to dogodilo.

7
"Juer sam ti rekao da ti tvoja pria daje objanjenje o tome kako se dogodilo da su stvari ovakve kakve su." "Tono." "Kakav doprinos tome objanjenju daje ovaj prvi dio prie?" "Misli... kako pridonosi objanjenju da su stvari postale ovakve kakve su upravo sada?"

- 37 -

"Tono." "Bez razmiljanja, ne vidim kako na bilo koji nain pridonosi tome." "Misli. Da li bi stvari postale ovakve kakve jesu da je svijet bio stvoren za meduze?" "Ne, ne bi." "Oigledno ne. Da je svijet bio stvoren za meduze, stvari bi bile potpuno drugaije." "To je tono. Ali nije stvoren za meduze, stvoren je za ovjeka." "A to djelomino objanjava kako se dogodilo da su stvari ovakve kakve jesu." "Tono. To je pomalo podao nain da se sva krivnja prebaci na bogove. Da su svijet stvorili za meduze, tada se nita od ovoga ne bi bilo dogodilo." "Upravo tako", ree Ishmael. "Poeo si shvaati."

8
"Ima li sada osjeaj gdje bi mogao pronai druge dijelove ove prie - sredinu i kraj?" Razmislio sam o tome. "Mislim da bih gledao Novu." "Zato?" "Rekao bih da kad bi Nova radila priu o stvaranju, pria koju sam ja danas ispriao bila bi kratki prikaz. Sve to sada trebam smisliti je kako bi oni napravili ostatak." "Tada je to tvoj novi zadatak. Sutra elim uti sredinji dio prie."

- 38 -

etiri

1
"Dobro", rekoh. "Mislim da sam sasvim zgodno doao do sredine i kraja prie." Ishmael kimne a ja pokrenuh kazetofon. Ono to sam uinio bilo je da krenem od pretpostavke: svijet bijae stvoren za ovjeka. Tada sam se upitao kako bih napisao priu kao raspravu za Novu. Izalo je neto poput ovoga: "Svijet bijae stvoren za ovjeka, ali njemu je bilo potrebno mnogo, mnogo vremena da to shvati. Gotovo je tri milijuna godina ivio kao da je svijet bio stvoren za meduzu. Odnosno, ivio je kao bilo koji drugi stvor, kao da je lav ili vombat*." "to zapravo znai ivjeti kao lav ili vombat?" "Znai... biti na milost i nemilost svijeta. Znai ivjeti a da nema nikakvu vlast nad svojim okoliom." "Shvaam. Nastavi." "Dobro. Pod tim uvjetima ovjek ne moe biti zaista ovjek. Ne moe razviti zaista ljudski nain ivota - nain ivota koji bi bio sasvim odreeno ljudski. Tako, tijekom ranog dijela njegova ivota - zapravo veim dijelom svoga ivota - ovjek je samo brljavio ne stiui nikuda i ne postiui nita. Kako se dogodilo, postojao je kljuni problem kojega je trebalo rijeiti i to mi je uzelo mnogo vremena: to je bio problem. ivei kao lav ili vombat, ovjek nije mogao nikuda stii, stoga to ako si lav ili vombat... Da bi bilo to postigao, ovjek se morao smjestiti na jednome mjestu gdje bi mogao raditi, da tako kaem. Hou rei da je za njega u jednom trenutku postalo nemogue da nastavi ivjeti vani na otvorenom kao lovac skuplja, uvijek u pokretu od mjesta do mjesta u potrazi za hranom. Da bi nadrastao taj stupanj, morao se smjestiti, morao je imati stalnu utvrdu iz koje bi mogao poeti vladati svojim okoliem. Dobro. Zato ne? Hou rei, pa, to ga je zaustavljalo da to uini? Ono to ga je zaustavljalo bila je injenica da ako bi na jednome mjestu ostao vie od nekoliko tjedana, poeo bi gladovati. Kao lovac sakuplja, jednostavno bi mogao oistiti mjesto - ne bi ostalo nita za lov i sakupljanje. Da bi se uspio smjestiti, ovjek je morao neto nauiti. Morao je nauiti kako e upravljati svojim okoliem tako da ne doe do iscrpljivanja zaliha hrane. Morao je tako upravljati da proizvede vie ljudske hrane. Drugim rijeima, morao je postati poljoprivrednik. To je bila prekretnica. Svijet bijae stvoren za ovjeka, ali on nije bio sposoban uzeti ga za sebe sve dok nije rijeio taj problem. A na kraju ga je rijeio prije otprilike deset tisua godina, tamo negdje u Plodnom Polumjesecu. To je bio veliki trenutak - najvei u ljudskoj povijesti sve do
*

vombat je vrst tobolara s Tasmanije prim. prev.

- 39 -

danas. ovjek se na kraju oslobodio svih onih smetnji koje... Ogranienja lovako-sakupljakoga ivota tri su milijuna godina obuzdavala ovjeka. Ta su ogranienja nestala s poljoprivredom i njegov je uspjeh bio meteorski. Naseljavanjem je dolo do podjele poslova. Iz podjele je poslova proizaao uspon tehnologije. Razvojem tehnologije pojavili su se obrti i trgovina. Uz obrte i trgovinu pojavile su se matematika i pismenost, znanost i sve ostalo. Sve je na kraju krenulo svojim putem, a ostatak je, kako kau, povijest. A to je sredina prie."

2
"Jako dojmljivo", ree Ishmael. "Siguran sam da shvaa kako je 'veliki trenutak' kojeg si upravo opisao zapravo bilo roenje tvoje kulture." "Da." "Meutim, trebalo bi istaknuti da je zamisao koju je poljoprivreda rairila diljem svijeta iz jedinstvene toke izvorita iznimno stara. Ipak, Plodni Polumjesec ostaje legendarno mjesto roenja poljoprivrede, barem na Zapadu, a to ima poseban znaaj kojemu emo se kasnije vratiti." "Dobro." "Jueranji je dio prie otkrio znaenje svijeta kako ga shvaaju Uzimatelji: svijet je sustav koji podrava ljudski ivot, stroj smiljen da proizvodi i podrava ljudski ivot." "Tono." "ini se da se dananji dio prie odnosi na sudbinu ovjeka. Oigledno nije bila ovjekova sudba da ivi kao lav ili vombat." "To je tono." "A to je onda ovjekova sudba?" "Hm", rekoh. "Pa. ovjekova je sudbina... postizati, svladavati velike stvari." "Koliko je poznato meu Uzimateljima, ovjekova je sudbina odreenija od toga." "Pa, pretpostavljam da moe rei kako je njegova sudbina izgraditi civilizaciju." "Misli mitoloki." "Bojim se da ne znam kako bih to uinio." "Pokazat u ti. Sluaj." Sluao sam.

- 40 -

3
"Kako smo juer vidjeli, stvaranje nije bilo zavreno kada se pojavila meduza ili kada su se pojavili vodozemci ili kada su se pojavili gmazovi, pa ak ni kada su se pojavili sisavci. Prema tvojoj mitologiji, zavreno je tek kada se pojavio ovjek." 'Tono." "Zato su svijet i svemir bili nepotpuni bez ovjeka? Poradi ega je ovjek bio potreban svijetu i svemiru?" "Ne znam." "Pa, razmisli o tome. Razmisli o svijetu bez ovjeka. Zamisli svijet bez ovjeka." "Dobro", rekoh, i sklopih oi. Nakon nekoliko minuta rekoh mu da zamiljam svijet bez ovjeka. "Kakav je?" "Ne znam. Samo svijet." "Gdje si?" "Kako to misli?" "Odakle gleda na svijet?" "Oh. Odozgo. Iz vanjskog svijeta." "to radi tamo?" "Ne znam." "Zato nisi dolje na povrini?" "Ne znam. Bez ovjeka na njemu... ja sam samo posjetilac, uljez." "Pa, spusti se na povrinu." "Dobro", rekoh, ali uskoro dodah: "To je zanimljivo. Radije ne bih iao tamo dolje." "Poradi ega? to ima tamo dolje?" Nasmijao sam se. "Tamo dolje je dungla." "Shvaam. Hoe rei: 'Priroda, crvenih zubiju i kandi... Zmajevi iz prapoetaka koji se razdiru u glibu.'"

- 41 -

"Upravo tako." "A to bi se dogodilo kada bi siao tamo dolje?" "Bio bih jedan od onih koje zmajevi razdiru u glibu." Oi sam otvorio u pravi tren da ugledam kako Ishmael kima glavom. "I na toj toki poinjemo shvaati gdje se ovjek uklapa u boanski naum. Bogovi nisu naumili da svijet ostane dungla, zar ne?" "Misli u naoj mitologiji? Svakako da ne." "Tako: bez ovjeka svijet bijae nedovren, bio je samo priroda, crvenih zubiju i kandi. Bio je zbrkan, u stanju iskonske anarhije." "To je tono. Upravo je tako." "Pa mu je bilo potrebno to?" "Bio mu je potreban netko tko bi doao i... sve to ispravio. Netko tko bio uveo red." "A kakva je to vrst osobe koja ispravlja stvari? Kakva to vrsta osobe uzima anarhiju u svoje ruke i dovodi je u red?" "Pa... vladar. Kralj." "Naravno. Svijetu je bio potreban vladar. Bio mu je potreban ovjek." "Da." "Tako da nam je sada jasnije o emu se radi u ovoj prii: svijet bijae stvoren za ovjeka, a ovjek bijae stvoren da bi njime vladao." "Da. To je sada sasvim oigledno. Svi to razumiju." "A to je to?" "Molim?" "Da li je to injenica?" "Ne." "Nego to je?" 'To je mitologija", rekoh. "Od koje nema ni traga u tvojoj kulturi." "Tono."

- 42 -

Ishmael me ponovo zlovoljno pogleda kroz staklo. "Gle", rekoh nakon kraeg vremena. "Stvari koje mi pokazuje, stvari koje ini, one su... gotovo s onu stranu vjerovanja. Ja to znam. Ali jednostavno nisam takav da bih iskoio iz stolice udarajui se po elu viui: 'Moj Boe, to je nevjerojatno!'" Zamiljeno je nabrao elo na trenutak prije nego je progovorio: "to onda s tobom nije u redu?" Djelovao mi je tako iskreno zabrinut da sam se morao osmjehnuti. "Sav sam zaleen iznutra", rekoh mu. "Santa leda." Odmahivao je glavom, alei me.

4
"Da se vratimo naem predmetu... Kao to kae, ovjeku je trebalo mnogo, mnogo vremena da bi nabasao na injenicu kako je predodreen za vee stvari od onih koje bi mogao postii ivei kao lav ili vombat. Nekih tri milijuna godina bio je samo djeli anarhije, bio je samo jo jedan stvor koji se valja u glibu." "Tono." "Tek je prije nekih deset tisua godina na kraju shvatio da njegovo mjesto nije u glibu. Morao se izdii iz gliba, uzeti stvari u svoje ruke i ispraviti ih." "Tono." "Ali svijet se nije krotko podvrgnuo ljudskome vladanju, zar ne?" "Nije." "Ne, svijet mu se suprotstavio. to bi ovjek sagradio, vjetar i kia bi razorili. Dungla se borila da povrati polja koja je oistio za svoje usjeve i svoja sela. Ptice bi pozobale sjemenje koje bi posijao. Kukci bi pojeli mladice koje bi uzgojio. Mievi bi izjeli etvu koju je spremao. Vukovi i lisice ukrali bi ivotinje koje je uzgajao i hranio. Planine, rijeke i oceani stajali su na svojim mjestima i nisu mu ga eljeli ustupiti. Potresi, poplave, uragani, meave i pljuskovi nisu nestajali na njegovu zapovijed." "Istina." "Svijet se nije elio krotko podvrgnuti ovjekovoj vladavini, tako da je morao uiniti to?" "Kako to misli?" "Kad kralj doe u grad koji se ne eli pokoriti njegovoj vladavini, to e mu uiniti?" "Morat e ga osvojiti."

- 43 -

"Naravno. Da bi postao vladar svijeta, ovjek ga ponajprije mora osvojiti." "Dobri Boe", rekoh - i umalo skoih iz svoje stolice udarajui se po elu i sve ostalo. "Da?" "To uje pedesetak puta dnevno. Ukljui radio ili televiziju i uje to svakog sata. ovjek osvaja pustinje, ovjek osvaja oceane, ovjek pobjeuje atom, ovjek pobjeuje prirodne sile, ovjek osvaja vanjski svemir." Ishmael se nasmije. "Nisi mi vjerovao kada sam ti rekao daje ta pria proirena diljem tvoje kulture. Sada shvaa na to sam mislio. Mitologija tvoje kulture odzvanja u tvojim uima tako neprestano da joj nitko ne obraa ni najmanje pozornosti. Naravno da ovjek osvaja svemir i atom i pustinje i oceane i prirodne sile. Prema vaoj mitologiji, poradi toga je i roen." "Da. Sada je to sasvim jasno."

5
"Sada su se sloila prva dva dijela prie: svijet bijae stvoren za ovjeka, a ovjek bijae stvoren da bi ga osvojio i vladao njime. A kako drugi dio pridonosi tvome objanjenju kako su stvari postale ovakve kakve jesu?" "Daj da o tome promislim... Ovo je opet neka vrst podloge za okrivljavanje bogova. Oni su stvorili svijet za ovjeka i stvorili su ovjeka da bi ga osvojio i vladao njime - to je on na kraju i uinio. I tako su stvari postale ovakve kakve jesu." "Nastavi tako. Idi malo dublje." Sklopio sam oi i pokuavao nekoliko minuta, ali nita se nije dogodilo. Ishmael kimne prema prozorima. "Sve to - svi vai uspjesi i tragedije, sva vaa uda ili jadi izravno potjeu od... ega?" vakao sam to neko vrijeme, ali i dalje nisam mogao shvatiti na to cilja. "Pokuaj ovako", ree Ishmael. "Stvari ne bi bile ovakve kakve jesu da su bogovi eljeli da ovjek ivi kao lav ili vombat, zar ne?" "Ne bi." "ovjekova je sudbina bila da osvoji i ovlada svijetom. Tako da su stvari postale ovakve kao izravan plod... ega?" "ovjekovog ispunjavanja vlastite sudbine." "Naravno. A on je morao ispuniti svoju sudbinu, zar ne?"

- 44 -

"Da, svakako." "Pa poradi ega se tu onda treba uzbuivati?" "Sasvim istinito, sasvim istinito." "Kako to Uzimatelji shvaaju, sve je ovo jednostavno cijena postajama ljudskim." "Kako to misli?" "Nije bilo mogue postati potpuno ljudskim ivei pored zmajeva u glibu, zar ne?" "Ne." "Da bi postao potpuno ljudski, ovjek se morao istrgnuti iz gliba. A sve je ovo ishod. Kako to Uzimatelji shvaaju, bogovi su ovjeku dali isti izbor kakvog su dali i Ahileju: kratak ivot u slavi ili dug neznatan ivot bez dogaanja. A Uzimatelji su izabrali kratak ivot u slavi." "Da, svakako je tako shvaeno. Ljudi samo slijeu ramenima i kau: 'Pa, to je cijena koja se mora platiti za tekuu vodu i centralno grijanje i ureaje za rashlaivanje i automobile i sve ostalo.'" Upitno sam ga pogledao. "A to ti kae?" "Ja kaem da cijena koju plaate nije cijena postajanja ljudskim. To nije ak ni cijena za posjedovanje stvari koje si upravo spomenuo. Nego je cijena za proirenje prie koja ljudsku vrstu osuuje kao neprijatelje svijeta."

- 45 -

Pet

1
"Sastavili smo poetak i sredinu prie", ree Ishmael na poetku naega iduega dana. "ovjek je konano poeo ispunjavati svoju sudbinu. Poelo je osvajanje svijeta. A kako pria zavrava?" "Pretpostavljam da sam juer trebao nastaviti. Pomalo sam izgubio nit prie." "Moda bi ti pomoglo da odslua kako zavrava drugi dio." "Dobra zamisao." Premotao sam dio vrpce i ukljuio kazetofon: "ovjek se na kraju oslobodio svih onih stvari koje... Ogranienja lovako - sakupljakoga ivota tri su milijuna godina obuzdavala ovjeka. Ta su ogranienja nestala s poljoprivredom i njegov je uspjeh bio meteorski. Naseljavanjem je dolo do podjele poslova. Iz podjele je poslova proizaao uspon tehnologije. Razvojem tehnologije pojavili su se obrti i trgovina. Uz obrte i trgovinu pojavile su se matematika, pismenost i znanost te sve ostalo. Sve je na kraju krenulo svojim putem, a ostatak je, kako kau, povijest." "Tono", rekoh. "Dobro. ovjekova je sudbina bila da osvoji i ovlada svijetom i on je upravo to i uinio - skoro. Nije dokraja uspio i ini se kao da bi to mogla biti njegova greka. Problem je u tome to je ovjekovo osvajanje svijeta samo po sebi unitavalo svijet. I usprkos svoj vladavini koju smo uveli, nismo dovoljno moni da bismo zaustavili unitavanje svijeta - ili da bismo popravili razaranja koja su se ve dogodila. Svoje smo otrove izlijevali u svijet kao da je rupa bez dna - a i dalje nastavljamo izlijevati svoje otrove u svijet. Lakomo smo troili nenadomjestive izvore kao da se nikada nee istroiti - i dalje ih nastavljamo jednako lakomo troiti. Teko je zamisliti kako bi svijet mogao preivjeti jo jedno stoljee takvoga izrabljivanja, ali nitko zapravo nita ne poduzima glede toga. To je problem koji e morati rijeiti naa djeca, ili njihova djeca. Samo nas jedno moe spasiti. Moramo poveati svoje vladanje svijetom. Sva je ta teta nastala tijekom naeg osvajanja svijeta, ali moramo ga nastaviti osvajati sve dok naa vlast ne postane apsolutna. Tada, kad naa vladavina postane potpuna, sve e biti dobro. Imat emo mo fuzije. Nee biti zagaivanja. Moi emo ukljuivati i iskljuivati kiu. Uzgojit emo vagon ita na etvornom centimetru tla. Oceane emo pretvoriti u obradive povrine. Vladat emo vremenom vie nee biti uragana, ni tornada, ni sue, ni mrazeva u krivo doba. Navest emo oblake da svoju vodu ispuste iznad kopna umjesto to je beskorisno isputaju u oceane. Svi e ivotni procesi ove planete biti tamo gdje i pripadaju - gdje su ih bogovi i zamislili - u naim rukama. A mi emo njima upravljati onako kako programer upravlja raunalom. I sada smo upravo tu gdje jesmo. Moramo nastaviti s osvajanjem. A to e ili razoriti svijet ili ga pretvoriti u raj - u raj pod ljudskom vladavinom, kako je i zamiljeno da bude. A ako to uspijemo uiniti - ako na kraju uspijemo sebe uiniti apsolutnim vladarima svijeta - tada nas nita ne moe zaustaviti. Tada prelazimo u doba zvjezdanih putovanja. ovjek kree u

- 46 -

osvajanje i ovladavanje svekolikog svemira. A to moda i jest krajnja ovjekova sudbina: da osvoji i vlada svekolikim svemirom. Jer ovjek je toliko velianstven."

2
Ishmael, na moje zaprepatenje, uze granicu sa svoje hrpice i njome oduevljeno zamahne prema meni pokretom odobravanja. "Ovo je ponovo bilo izvanredno", ree on i lagano odgrize njezin lisnati vrak. "Ali ti naravno shvaa da ako bi taj dio prie bio ispriao prije stotinu godina - ili ak i prije pedeset godina - govorio bi samo o raju koji dolazi. Zamisao da bi ovjekovo ovladavanje svijetom moglo biti bilo to drugo osim dobrotvorno bila bi ti nezamisliva. Prije tridesetak ili etrdesetak godina ljudi tvoje kulture nisu sumnjali da e se stvari odvijati sve bolje i bolje i bolje zauvijek. Na vidiku nije bilo zamislivog kraja." "Da, to je istina." "Meutim, iz te si prie ispustio jedan dio, a potreban nam je da bismo dovrili objanjenje tvoje kulture o tome kako su stvari postale ovakve kakve jesu." "Koji je to dio?" "Mislim da se i sam moe domisliti. Dosad imamo ovoliko: svijet bijae stvoren da bi ga ovjek osvojio i njime ovladao, i bijae zamiljeno da pod ljudskom vladavinom postane raj. Tome sasvim jasno mora slijediti jedno 'ali'. Uvijek je tome slijedilo jedno 'ali'. To je stoga to su Uzimatelji uvijek shvaali da je svijet jako daleko od raja kakav je trebao biti." "Tono. Daj da razmislim...Kako ovo zvui: svijet je stvoren da bi ga ovjek osvojio i ovladao njime, ali njegovo se osvajanje pokazalo vie razorno nego to se moglo pretpostaviti." "Ne slua. Taj je 'ali' bio dio prie mnogo prije nego je vae osvajanje postalo razorno za cijeli planet. To je 'ali' postojalo da bi objasnilo sve greke u vaem raju - ratna stanja i grubost i siromatvo i nepravdu i podmiivanje i nasilje. Danas postoji da bi objasnilo glad i ugnjetavanje i nuklearni razvoj i zagaivanje. Objanjavalo je Drugi svjetski rat i ako ikada bude trebalo, objasnit e i Trei svjetski rat." Prazno sam ga pogledao. "To je ope poznato. Svaki bi uenik treeg razreda to mogao nadopuniti." "Siguran sam da si u pravu, ali jo ne shvaam." "Hajde, razmisli. to je ovdje krenulo naopako? to je ovdje oduvijek ilo naopako? Pod ljudskom vladavinom svijet je trebao postati raj, ali..." "Ali su ljudi zabrljali." "Naravno. A zato su zabrljali?"

- 47 -

"Zato?" "Da li su zabrljali stoga to nisu eljeli raj?" "Ne. Smatra se... da im je bilo sueno da zabrljaju. Svijet su eljeli preobraziti u raj, ali, budui su bili ljudi, bilo im je sueno da zabrljaju." "Ali zato? Zato, budui su bili ljudi, zato im je bilo sueno da zabrljaju?" "Stoga to je s ljudima neto u osnovi pogreno. Neto to u svakom sluaju radi protiv raja. Neto to ljude ini glupima i razornima i pohlepnima i kratkovidnima." "Naravno. To znaju svi u tvojoj kulturi. ovjek je bio stvoren da bi svijet preobrazio u raj, ali je tragino roen s grekom. I tako je njegov raj uvijek unitavan glupou, pohlepom, razaranjima i kratkovidnou." "Tako je."

3
Budui sam imao nekih primisli, uputio sam mu dug nepovjerljiv pogled. "Da li mi eli rei kako je ovo objanjenje pogreno!" Ishmael odmahne glavom. "Nema smisla raspravljati se s mitologijom. Nekada su davno ljudi tvoje kulture vjerovali da je ovjekov dom sredite svemira. ovjek je bio razlogom to je svemir uope i stvoren, tako da je imalo smisla da njegov dom bude glavno sredite svemira. Kopernikovi sljedbenici nisu se raspravljali oko toga. Nisu upirali prstom na ljude i govorili: 'Niste u pravu'. Uprli su prstom u nebo i rekli: 'Pogledajte to se zaista tamo nalazi.'" "Nisam siguran kamo cilja." "Kako su Uzimatelji doli do zakljuka da je u osnovi neto pogreno s ljudima? Kakav su dokaz imali?" "Ne znam." "Mislim da se namjerno pravi glup. Gledali su u dokaz ljudske povijesti." "Istina." "A kada je poela ljudska povijest?" "Pa... prije tri milijuna godina." Ishmael me pogleda s gaenjem. "Ta su tri milijuna godina tek nedavno pridodana ljudskoj povijesti, to ti jako dobro zna. Prije toga, openito se pretpostavljalo da je ljudska povijest poela kada?"

- 48 -

"Pa, prije samo nekoliko tisua godina." "Naravno. Zapravo, meu ljudima tvoje kulture pretpostavljalo se da je svekolika ljudska povijest bila vaa povijest. Nitko ni najmanje nije sumnjao da se ljudski ivot protezao i izvan vaeg kraljevstva." "Tako je." "Pa kad su ljudi tvoje kulture zakljuili da u osnovi neto ne valja s ljudima, kakav su dokaz imali pred oima?" "Dokaz svoje vlastite povijesti." "Upravo tako. Bila je to polovica jednog postotka dokaza, uzeta iz jedne kulture. Nije neki razumni uzorak na kojem bi se mogao temeljiti takav openit zakljuak." "Nije." "S ljudima u osnovi nita nije krivo. Kada postoji pria koja to ozakonjuje ona ih dovodi u sklad sa svijetom i oni e ivjeti u skladu sa svijetom. Ali kada postoji pria koja ozakonjuje da su u neskladu sa svijetom, kako ini vaa pria, oni e i ivjeti u neskladu sa svijetom. Kada se proiri pria po kojoj su gospodari svijeta, oni e se ponaati kao gospodari svijeta. A, kada se proiri pria prema kojoj je svijet neprijatelj kojega treba pobijediti, oni e ga osvajati kao neprijatelja i jednoga e dana neizbjeno njihov neprijatelj leati krvarei nasmrt podno njihovih nogu, kao to se to sada dogaa svijetu."

4
"Prije nekoliko dana", ree Ishmael, "tvoje objanjenje o tome kako su stvari postale ovakve kakve jesu opisao sam kao mozaino. Ono to smo do sada promatrali samo je nacrt mozaika openiti obris slike. Ovdje neemo ispunjavati nacrt. To je neto to lako moe uiniti sam za sebe kada zavrimo." "Dobro." "Meutim, prije nego nastavimo ostaje jedan glavni dio nacrta kojeg moramo ocrtati... Jedna od osobina kulture Uzimatelja koja ponajvie zapanjuje je njezina strastvena i nepokolebljiva ovisnost o prorocima. Utjecaj ljudi kakvi su Mojsije, Gautama Buddha, Konfucije, Isus i Muhamed u povijesti je Uzimatelja jednostavno ogroman. Siguran sam da si toga svjestan." "Da." "Ono to je ini tako zapanjujuom je injenica da meu Ostaviteljima ne postoji apsolutno nita nalik tome - osim ako se ne pojavljuje kao odgovor na neki razoran dodir sa kulturom Uzimatelja, kao u sluajevima Wovoke i Plesa Duhova ili Johna Frumma i Cargo kultova Junog Tihog oceana. Osim tih sluajeva, uope nema tradicije proroka koji bi se uzdizali meu Ostaviteljima

- 49 -

da bi ispravili njihove ivote i da bi im podarili nove skupine zakona ili naela po kojima bi trebali ivjeti." "Na neki sam nejasan nain bio toga svjestan. Pretpostavljam da su svi toga svjesni. Mislim da je to... ne znam." "Nastavi." "Mislim da veina osjea, kvragu, koga briga za te ljude? Hou rei, nije neko veliko iznenaenje to divljaci nemaju proroka. Bog se nije stvarno zainteresirao za ljudsku vrstu sve dok se nisu pojavili oni zgodni bijeli neolitski farmeri." "Da, to si dobro zapazio. Ali ono to upravo sada elim prouiti nije nepostojanje proroka meu Ostaviteljima, nego njihov ogroman utjecaj meu Uzimateljima. Milijuni su bili voljni podrati svog izabranog proroka vlastitim ivotima. Poradi ega su oni tako vani?" "To je prokleto dobro pitanje, ali mislim da ne znam odgovor." "U redu, pokuaj ovo. to su proroci pokuavali ovdje postii? to su to ovdje trebali uraditi?" "Sam si to malo prije rekao. Doli su nas popraviti i rei nam kako bismo trebali ivjeti." "ivotno vana obavijest. Oigledno vrijedna da se poradi nje umre." "Oigledno." "Ali zato? Zato su vam potrebni proroci da bi vam rekli kako biste trebali ivjeti? Zato vam je bilo tko potreban da bi vam rekao kako trebate ivjeti?" "Ah. Dobro, shvaam na to cilja. Proroci su nam potrebni da bi nam rekli kako trebamo ivjeti, stoga to inae to ne bismo znali." "Naravno. Pitanja o tome kako bi ljudi trebali ivjeti meu Uzimateljima uvijek na kraju postanu religijska pitanja - uvijek na kraju postaju dokazi meu prorocima. Na primjer, kada se u ovoj zemlji poeo ozakonjivati pobaaj, u poetku se smatralo daje to potpuno civilno pitanje. Ali kada su se poele javljati i drugaije misli, ljudi su se okrenuli svojim prorocima i to je uskoro dovelo do religijske prepirke, a sa obje se strane kao podrka postrojavalo sveenstvo. Na slian nain, pitanje ozakonjenja droga kakve su heroin i kokain sada se raspravlja u prvenstveno praktinim pojmovima - ali ako to ikada postane ozbiljna mogunost, ljudi odreenih shvaanja nesumnjivo e poeti eljati Sveto Pismo da pronau to njihovi proroci imaju za rei o tome." "Da, to je tako. To je tako automatizirana reakcija da je ljudi uzimaju kao samu po sebi razumljivu." "Tren prije si rekao: 'Propovjednici su nam potrebni da bi nam rekli kako trebamo ivjeti, jer inae ne bismo to znali.' Zato je tako? Zato ne biste znali ivjeti bez svojih proroka?" "To je dobro pitanje. Rekao sam to stoga... Pogledaj taj sluaj pobaaja. Mi moemo raspravljati o tome tisuama godina, ali nikada se nee pojaviti dovoljno snaan dokaz koji bi dovrio prepirku', stoga to svaki dokaz ima svoj protudokaz. Tako da je nemogue znati to bismo trebali uiniti. Stoga trebamo proroke. Proroci znaju."

- 50 -

"Da, mislim da je tako. Ali ostaje pitanje: zato vi ne znate?" "Mislim da to pitanje ostaje stoga to na njega ne mogu odgovoriti." "Znate cijepati atome, znate poslati istraivae na Mjesec, znate spajati gene, ali ne znate kako bi ljudi trebali ivjeti." "To je tono." "Zato je to tako? to na to kae Majka Kultura?" "Ah", rekoh i sklopih oi. A nakon dvije ili tri minute: "Majka Kultura kae da je mogue imati odreeno znanje o stvarima kao to su atomi i svemirska putovanja i geni, ali nema neeg takvog kao to je odreeno znanje o tome kako bi ljudi trebali ivjeti. Ono jednostavno jo nije dostupno, i stoga ga ne moemo imati." "Shvaam. I sada kada si sasluao Majku Kulturu, to ti kae?" "U ovom sluaju, moram rei da se slaem. Odreeno znanje o tome kako bi ljudi trebali ivjeti jednostavno nije oko nas." "Drugim rijeima, najbolje to moete uiniti - budui 'oko nas' nema niega - je pitati za savjet unutranjost svojih glava. To je ono to je uinjeno u raspravi o ozakonjivanju droga. Svaka strana priprema sluaj utemeljen na onome to je razumno i kojim god putem da krene jo uvijek nee znati da li si pravilno postupio." "To je potpuno tono. Stvar nee ni biti u tome da se uini ono to bi se trebalo uiniti, stoga jer nema naina da se to spozna. Radit e se samo o glasovanju." "Prilino si siguran kada se radi o svemu tome. Jednostavno nema nikakvog naina da se dosegne neko odreeno znanje o tome kako bi ljudi trebali ivjeti." "Potpuno tono." "Kako si doao do takvog uvjerenja?" "Ne znam. Odreeno znanje o tome kako ivjeti je... nedostino na bilo koji nain na koji mi dolazimo do odreenih znanja. Kao to rekoh, to znanje jednostavno nije oko nas." "Da li je ikada itko od vas pogledao oko sebe?" Zasmijuljio sam se. "Da li je itko ikada rekao: 'Pa, imamo odreena znanja o svim tim drugim stvarima, zato ne pogledamo moe li se pronai bilo kakvo znanje o tome kako ivjeti?' Da li je itko ikada to uinio?" "Sumnjam."

- 51 -

"Ne ini li ti se to udnim? Uzevi u obzir da je to daleko najvaniji problem kojeg ovjeanstvo mora razrijeiti - kojeg je ikada trebalo razrijeiti - pomislio bi da e mu biti posveena cijela grana znanosti. Umjesto toga, otkrili smo da se nikada niti jedan od vas nije ak niti zapitao postoji li negdje oko nas takvo znanje koje bismo mogli spoznati." "Mi znamo da nije tamo oko nas." "Prije nego ste pogledali, hoe rei." "To je tono." "Nije ba neki znanstveni postupak za tako znanstveni narod." "Istina."

5
"Sada znamo dvije jako vane stvari o ljudima", ree Ishmael, "barem prema mitologiji Uzimatelja. Prvo, kod njih je neto u osnovi pogreno i, drugo, nemaju nikakvih odreenih spoznaja o tome kako bi trebali ivjeti - i nikada ih nee ni imati. ini se da bi izmeu te dvije stvari trebala postojati povezanost." "Da. Kada bi ljudi znali kako treba ivjeti, tada bi bili sposobni nositi se s onim to je pogreno u ljudskoj prirodi. Hou rei, spoznaja o tome kako bi trebalo ivjeti morala bi ukljuivati spoznaju o tome kako ivjeti kao bezgreno bie. Ako je ne bi ukljuivala, tada to ne bi bio pravi McCoy. Shvaa li to mislim?" "Mislim da da. Ukratko, kae da kada bi ljudi znali kako bi trebali ivjeti, tada bi mogli nadvladati tu greku u ovjeku. Kada bi znali kako bi trebali ivjeti, ne bi uvijek neto zabrljavili u svijetu. Moda su te dvije stvari zapravo jedna. Moda je pogreka u ovjeku upravo to: to on ne zna kako bi trebao ivjeti." "Da, u tome ima neega."

6
"Sada smo sakupili sve glavne dijelove objanjenja koje tvoja kultura nudi za to kako su stvari postale ovakve kakve jesu. Svijet je bio predan ovjeku da ga pretvori u raj, ali on je uvijek pravio greke, stoga to u osnovi ima manu. Mogao bi s time neto uiniti kada bi znao kako bi trebao ivjeti, ali on to ne zna - i nikad ni nee znati, jer takvo mu znanje nije dostupno. Tako, koliko god teko ovjek radio da bi svijet pretvorio u raj, vjerojatno e samo nastaviti praviti greke." "Da, ini se da je tako." "Tuna je ta tvoja pria, pria o beznau i uzaludnosti, pria u kojoj se doslovce nita ne moe uiniti. ovjek ima mane, tako da nastavlja kvariti ono to bi trebao biti raj i protiv toga se nita

- 52 -

ne moe poduzeti. I tako ste tu, strmoglavce jurei u propast, a sve to moete je promatrati je kako se pribliava." "Da, ini se da je tako." "Budui osim te jadne prie nemaju nita drugo, nije ni udo da tako mnogo tvojih ivi ovisno o drogama ili alkoholu ili televiziji. Nije ni udo da tako mnogo vas poludi ili poini samoubojstvo." "Istina. Ali ima li jo koja?" "Jo koja to?" "Jo koja pria u kojoj se moe ivjeti." "Da, postoji jo jedna pria u kojoj se moe ivjeti, ali Uzimatelji ine sve to mogu da bi razorili i nju zajedno sa svim ostalim."

7
"Da li si mnogo razgledavao na svojim putovanjima?" Glupavo sam mirnuo prema njemu. "Razgledavao?" "Da li si skretao sa svoga puta da bi pogledao domae zanimljivosti?" "Pretpostavljam da jesam. Katkad." "Siguran sam da si zamijetio kako samo posjetitelji zaista zagledavaju domae zanimljivosti. Poradi svih praktinih razloga, te su zanimljivosti domaim ljudima nevidljive, jednostavno stoga to su im uvijek na oku." "Da, tako je." "To je ono to smo mi dosad radili na naemu putovanju. Lutali smo tvojom kulturalnom domovinom razgledavajui zanimljivosti koje domai nikada ne vide. Posjetitelju s druge planete bit e dojmljive, ak izuzetne, ali ih stanovnici tvoje kulture uzimaju kao neto to se samo po sebi razumije, i ak ih ni ne primjeuju." "To je tono. Trebalo je da mi uhvati glavu rukama, usmjeri je u jednom pravcu i kae: 'Vidi li ono?' A ja bih rekao: 'Vidim li to? Nema se to vidjeti.'" "Velik smo dio dananjega dana proveli promatrajui jedan od vaih najdojmljivijih trenutaka postavku da ne postoji nikakav nain kojim bi se moglo dosei bilo kakvo odreeno znanje o tome kako bi ljudi trebali ivjeti. Majka Kultura nudi da to prihvatite po njezinim vlastitim mjerilima, bez dokaza, budui je to samo po sebi nedokazivo." "Istina."

- 53 -

"A zakljuak koji se moe izvui iz te pretpostavke je... ?" "Stoga nema nikakvoga smisla tragati za takvim spoznajama." "Tono. Prema vaim kartama, svijet misli neuskladiv je s vaom kulturom. On zavrava na granici vae kulture i ako se usudite s onu stranu te granice, jednostavno padnete s ruba svijeta. Shvaa li to hou rei?" "Mislim da da." "Sutra emo skupiti hrabrost i prijei tu granicu. I kao to e vidjeti, neemo pasti s kraja svijeta. Samo emo se nai na novom podruju, na podruju koje nikada nitko iz tvoje kulture nije istraivao, stoga to vae karte kau da ono nije tamo - i zaista ne moe biti tamo."

- 54 -

est

1
"Pa kako se danas osjec'a?" upita Ishmael. "Znoje se dlanovi? Srce lupa tika - tak?" Kroz staklo koje nas je odvajalo zamiljeno sam se zagledao u njega. Ta zaigranost blistavih oiju bila je neto novo i nisam bio siguran da mi se svia. Bio sam u iskuenju da ga podsjetim kako je on gorila, za dragog Boga, ali sam se suzdrao i promrmljao: "Prilino smireno, za sada." "Dobro. Kao i Drugi Ubojica, ti si onaj koga su opaki udarci i podvale svijeta tako razjarili da ne haje to e uiniti da bi napakostio svijetu." "Upravo tako." "Tada ponimo. Suprotstavljamo se zidu na granicama misli u tvojoj kulturi. Juer sam ga nazvao znaajnim postignuem, ali pretpostavljam da nema nikakvih zapreka da i zid bude znaajno postignue. U svakom sluaju, taj je zid postavka koja govori da je odreeno znanje o tome kako bi ljudi trebali ivjeti nedostino. Ja odbijam tu postavku i penjem se preko zida. Nisu nam potrebni proroci da bi nam rekli kako da ivimo; to moemo otkriti i sami za sebe pitajui za savjet ono to je zapravo ondje." Na to se nije imalo to rei, tako da sam samo slegnuo ramenima. "Sumnjiav si, naravno. Prema Uzimateljima, u svemiru se mogu nai sve vrste korisnih obavijesti, ali se nijedna od njih ne odnosi na to kako bi ljudi trebali ivjeti. Prouavajui svemir nauili ste letjeti, cijepati atome, slati poruke zvijezdama brzinom svjetlosti i tako dalje, ali nema nikakvog naina prouavanja svemira kojim bi stekli najtemeljniju i najpotrebniju spoznaju od svih: spoznaju o tome kako biste trebali ivjeti." "To je tono." "Prije stotinu godina budui su zrakoplovci svijeta bili u potpuno istom stanju glede uenja letenja. Shvaa li zato?" "Ne. Ne shvaam kako su zrakoplovci povezani s tim." "Bilo je daleko od vjerojatnog da znanje za kojim su ti budui zrakoplovci tragali uope postoji. Neki su govorili da ne postoji nigdje oko nas pa ga se ne moe ni pronai, tako da ga nema ni smisla traiti. Da li sada uvia slinosti?" "Da, pretpostavljam." "Meutim, ima jo vie slinosti. U to doba, nije postojao ni dio spoznaje o letenju koji bi se mogao smatrati sigurnim. Svatko je imao svoju vlastitu teoriju. Jedan bi rekao: 'Jedino

- 55 -

oponaanjem ptica moemo uspjeti poletjeti; morate imati dva krila koja lepraju.' Drugi bi rekao: 'Glupost. Papirnati zrakoplovi lete bez krila koja lepraju; potreban vam je dvojac vrstih krila i energetsko postrojenje koje bi vas guralo kroz zrak.' I tako dalje. Mogli su braniti svoje omiljene zamisli do mile volje, stoga to nita nije bilo sigurno. Mogli su samo nastaviti metodom pokuaja i pogreke." "Uh huh." "to bi im omoguilo da nastave na neki djelotvorniji nain?" "Pa, kao to kae, oigledno neka spoznaja." "Ali koja odreena spoznaja?" "Gospode... Trebalo im je znanje kako izvesti podizanje. Trebalo im je znanje da zrak ..." "to je to to pokuava opisati?" "Pokuavam opisati to se dogaa kada zrak tee preko krila." "Hoe rei da pokuava opisati to se uvijek dogaa kada zrak tee preko krila?" 'Tono." "Kako se to zove? Tvrdnja koja opisuje to se uvijek dogaa kada se steknu odreeni uvjeti." "Zakon." "Naravno. Rani su zrakoplovci morali nastaviti metodom pokuaja i pogreke, stoga to nisu poznavali zakone aerodinamike -nisu ak ni znali da postoje takvi zakoni." "Dobro, sada shvaam kamo cilja." "Ljudi tvoje kulture u istom su poloaju glede uenja kako bi trebali ivjeti. Moraju nastaviti metodom pokuaja i pogreke, stoga to ne znaju vane zakone - pa ak ne znaju ni da postoje takvi zakoni." "I ja se slaem s njima", rekoh. "Siguran si da se ne mogu otkriti zakoni koji se odnose na to kako bi ljudi trebali ivjeti." "To je tono. Oigledno postoje doneseni zakoni, kao to su zakoni koji zabranjuju uporabu droge, ali njih se moe mijenjati glasovanjem. Zakon aerodinamike ne moe mijenjati glasovanjem - a nema takvih zakona koji bi govorili kako bi ljudi trebali ivjeti." "Razumijem. To vas ui Majka Kultura i u ovom se sluaju ti slae s njom. To je u redu. Ali na kraju si jasno shvatio to ja to ovdje pokuavam: pokazati ti zakon za koji e se sloiti da nije podloan mijenjanju bilo kakvim glasovanjem." "U redu. Moj je um otvoren, ali ne mogu zamisliti nikakav nain na svijetu kojim bi ti to mogao postii."

- 56 -

2
"Kako glasi zakon gravitacije?" upita Ishmael, ponovo me zapanjivi oiglednom promjenom predmeta razgovora. "Zakon gravitacije? Pa, zakon gravitacije kae... da svaki djeli u svemiru privlai svaki drugi djeli, a ta se privlana sila mijenja razdaljinom meu njima." "I gdje je proitan izraz tog zakona?" "Kako to misli?" "Izveden je promatranjem ega?" "Pa... tvari, pretpostavljam. Ponaanja tvari." "Nije izveden pomnim prouavanjem ivota pela." "Ne." "Ako eli shvatiti ponaanje pela, prouava pele, a ne planinsku arhitekturu." "Tako je." "A kad bi imao udnu zamisao da bi moda mogao postojati skup zakona koji bi govorili o tome kako treba ivjeti, gdje bi tragao za njima?" "Ne znam." "Da li bi pogledao u nebesa?" "Ne." "Da li bi prekapao po kraljevstvu subatomskih estica?" "Ne." "Da li bi prouavao ume?" "Ne." "Pokuaj nasumce." "Antropologija?" "Antropologija je podruje prouavanja, kao fizika. Da lije Newton otkrio zakon gravitacije itajui knjigu o fizici? Da li je taj zakon tamo bio napisan?"

- 57 -

"Ne." "Gdje je bio zapisan?" "U tvari. U tvarnom svemiru." "Dakle, ponovo: ako postoji zakon koji se odnosi na ivot, gdje bi ga pronaao?" "Pretpostavljam u ljudskom ponaanju." "Imam za tebe zapanjujue vijesti. ovjek nije sam na ovom planetu. On je dio zajednice, o kojoj potpuno ovisi. Da li si ikada pomislio da bi moglo biti tako?" Bilo je to prvi put to sam ga vidio daje podigao jednu obrvu. "Ne mora biti zajedljiv", rekoh mu. "Koje je ime te zajednice, iji lan nije samo ovjek?" "Zajednica ivota." "Bravo. Da li ti se uope ini vjerojatnim da bi zakon za kojim tragamo mogao biti zapisan u toj zajednici?" "Ne znam." "to kae Majka Kultura?" Sklopio sam oi i na trenutak posluao. "Majka Kultura kae da ako i postoji takav zakon on se ne bi odnosio na nas." "Zato ne?" "Stoga to smo mi uvelike iznad ostatka zajednice." "Shvaam. A moe li se dosjetiti bilo kojih drugih zakona iz kojih ste izuzeti stoga to ste ljudi?" "Kako to misli?" "Mislim da su krave i ohari podloni zakonu gravitacije. Da li ste vi izuzeti?" "Ne." "Da li ste izuzeti iz zakona aerodinamike?" "Ne." "Genetike?" "Ne."

- 58 -

"Termodinamike?" "Ne." "Moe li se dosjetiti uope bilo kojeg zakona iz kojeg su ljudi izuzeti?" "Ne ovako na brzinu." "Reci mi ako se dosjeti. To bi bile prave vijesti!" "Dobro." "Ali u meuvremenu, ako bi postojao zakon koji vlada ponaanjem zajednice ivota openito, ljudi bi iz njega bili izuzeti." "Pa, to kae Majka Kultura." "A to ti kae?" "Ja ne znam. Ne shvaam kako bi zakon kornjaa i leptira mogao biti znaajan za nas. Pretpostavljam da kornjae i leptiri slijede zakon o kojem govori." "Tako je, slijede ga. A glede znaajnosti, zakoni aerodinamike nisu uvijek bili znaajni za vas, zar ne?" "Nisu." "Kada su vam postali znaajni?" "Pa... kada smo poeljeli letjeti." "Kada ste poeljeli letjeli, zakoni koji vladaju letom postali su znaajni." "Da, tako je." "A kada ste na rubu istrebljenja i elite malko due poivjeti, zamislivo je da bi zakoni koji vladaju ivotom mogli postati znaajni." "Da, pretpostavljam da bi mogli."

3
"Kakav je uinak zakona gravitacije? Za to je dobra gravitacija?" "Rekao bih da je gravitacija ono to organizira stvari na makroskopskoj razini. To je ono to stvari dri na okupu - Sunev sustav, galaksiju, svemir."

- 59 -

Ishmael kimne. "A zakon za kojim tragamo je zakon koji ivotnu zajednicu dri na okupu. On organizira stvari na biolokoj razini upravo kao to zakon gravitacije organizira stvari na makroskopskoj razini." "Dobro." Pretpostavljao sam da bi Ishmael mogao naslutiti da mi je neto drugo na pameti, stoga to je priekao da nastavim. "Teko je vjerovati da nai vlastiti biolozi nisu svjesni toga zakona." Bore zabavljenog uenja nabrae plavo-sivu kou njegova lica. "Zamilja li da Majka Kultura ne govori vaim biolozima?" "Ne." "Pa to im onda govori?" "Da ako i postoji takav zakon, on se na nas ne moe primijeniti." "Naravno. Ali to zapravo ne daje odgovor na tvoje pitanje. Vai biolozi zacijelo ne bi bili zapanjeni kad bi uli da ponaanje u prirodnoj zajednici slijedi odreeni uzorak. Mora se prisjetiti da kada je Newton oblikovao zakon gravitacije, nitko nije bio zapanjen. Nije nadljudsko dostignue primijetiti da slobodni predmeti padaju prema sreditu Zemlje. To zna svatko stariji od dvije godine. Newtonovo dostignue nije bilo otkrie pojave gravitacije, nego oblikovanje te pojave kao zakona." "Da, shvaam to misli." "Na isti nain, nita to ovdje otkrije o ivotu u ivotnoj zajednici nee nikoga zapanjiti, svakako ne prirodnjake ili biologe ili one koji prouavaju ponaanje ivotinja. Moje e postignue, ako uspijem, jednostavno biti oblikovanje u zakon." "Dobro. Shvatio sam."

4
"Da li bi rekao da zakon gravitacije govori o letenju?" Razmislio sam malo o tome i rekao: "Ne govori o letenju, ali je svakako znaajan za letenje, onoliko koliko se moe primijeniti na zrana plovila na isti nain na koji se primjenjuje na stijene. U njemu nema razlika izmeu zranih plovila i stijena." "Da. To je dobro reeno. Zakon za kojim ovdje tragamo umnogome je nalik tom zakonu, u odnosu na civilizaciju. Ne govori o civilizacijama, ali se odnosi na civilizacije na isti nain na koji se odnosi na jata ptica i krda jelena. Ne pravi razlike izmeu ljudskih civilizacija i pelinjih konica. Odnosi se na sve vrste bez razlike. To je jedan od razloga to je taj zakon u vaoj kulturi ostao neotkriven. U skladu s mitologijom Uzimatelja, ovjek je po definiciji bioloka iznimka. Od milijun vrsta, samo je jedna zavrni proizvod. Svijet nije stvoren da bi proizvodio abe ili skakavce ili morske pse ili kukce. Stvoren je da proizvodi ovjeka. Stoga ovjek stoji sam, jedinstven i beskonano odvojen od svega ostaloga."

- 60 -

"Istina."

5
Nekoliko je sljedeih minuta Ishmael proveo zurei u toku nekih tridesetak centimetara ispred svoga nosa, pa sam se poeo pitati da li je zaboravio da sam ovdje. Tada on protrese glavom i vrati se k meni. Prvi puta u naemu poznanstvu, odrao mi je neto nalik malom predavanju. "Bogovi su Uzimatelje prevarili na tri prljava naina", poeo je. "Ponajprije, svijet nisu postavili tamo gdje su Uzimatelji mislili da pripada, u sredite svemira. Zaista su mrzili i sam spomen toga, ali navikli su se. ak i kad bi ovjekov dom bio razoren prirodnim silama, oni bi jo uvijek vjerovali da je on sredinji lik u drami stvaranja. Druga je varka bogova bila jo gora. Budui je ovjek bio vrhunac stvaranja, stvorenje poradi kojeg je sve ostalo stvoreno, trebali su imati pristojnosti da ga naprave na nain koji bi odgovarao njegovom dostojanstvu i vanosti - u odvojenom, posebnom inu stvaranja. Umjesto toga smislili su za njega da se razvije iz zajednikog mulja, upravo kao krpelj ili metilj. Uzimatelji su zaista mrzili i sam spomen toga, ali poeli su se prilagoavati. ak i ako se ovjek razvio iz zajednikog mulja, ipak je jo uvijek njegova boanski odreena sudbina da vlada svijetom, pa ak moda i samim svemirom. Ali je posljednja varka bogova bila gora od svih. Iako to Uzimatelji jo ne znaju, bogovi ovjeka nisu izuzeli iz zakona koji vlada ivotima crvi i krpelja i morskih rakova i zeeva i mekuaca i jelena i lavova i meduza. Nisu ga izuzeli iz tog zakona nita vie nego to su ga izuzeli iz zakona gravitacije, a to e Uzimateljima biti od svih najtei udarac. Mogli su se prilagoditi drugim prljavim varkama bogova. Ovoj se varci nije mogue prilagoditi." Sjedio je tako neko vrijeme, breuljak krzna i mesa, pretpostavljam da bi dao vremena svojoj objavi da se slegne. Tada je nastavio. "Svaki zakon ima svoje uinke inae ne bi bio otkriven kao zakon. Uinak zakona za kojim tragamo jako je jednostavan. Vrste koje ive u skladu s tim zakonom ive zauvijek - ukoliko to doputaju uvjeti okolia. To e, nadam se, ovjeanstvo u cjelini primiti kao dobre vijesti, stoga to ako ovjeanstvo ivi u skladu s tim zakonom, tada e i ono ivjeti zauvijek - ili toliko dugo koliko uvjeti dozvoljavaju. Ali naravno da to nije jedini uinak zakona. One vrste koje ne ive u skladu s tim zakonom bit e istrijebljene. Na ljestvici biolokog vremena jako brzo izumiru. A to e biti jako loe vijesti za ljude tvoje kulture - najgore koje su ikada uli." "Nadam se", rekoh, "da ne misli da mi bilo to od ovoga ukazuje kamo da se ogledam za tim zakonom." Ishmael na tren razmisli a tada uze granicu sa hrpice sa svoje desne strane, podigne je da bih je i ja vidio i pusti je da padne na pod. "To je uinak kojega je Newton pokuavao objasniti." Mahnuo je rukom prema vanjskom svijetu. "To je uinak kojega ja pokuavam objasniti. Gledajui taj vanjski svijet, vidi da je pun vrsta koje e, ako to okolini uvjeti dozvole, ivjeti beskonano." "Da, to sam i pretpostavljao. Ali zato tome treba objanjenje?"

- 61 -

Ishmael izabere drugu granicu sa svoje hrpice, podigne je i pusti je da padne na pod. "Zato tome ne treba objanjenje?" "Dobro. Ti znai kae da ta pojava nije posljedica niega. To je uinak zakona. Zakon je jedna operacija." "Upravo tako. Zakon je jedna operacija i moj je zadatak tebi pokazati kako djeluje. U ovom trenutku, najjednostavniji nain da ti pokaem kako djeluje je putem analogije sa zakonima koje ve zna - zakonom gravitacije i zakonom aerodinamike." "Dobro."

6
"Zna da, dok sjedimo ovdje, ni na koji nain ne poriemo zakon gravitacije. Slobodni predmeti padaju prema sreditu Zemlje, a nas podravaju povrine na kojima sjedimo." "Tono." "Zakoni aerodinamike ne pruaju nam nain da poreknemo zakon gravitacije. Siguran sam da to razumije. Jednostavno nam pruaju nain koritenja zraka kao potpore. ovjek koji sjedi u zrakoplovu podloan je zakonu gravitacije upravo isto kao to smo joj podloni i mi koji sjedimo ovdje. Bez obzira na to, ovjek koji sjedi u zrakoplovu oigledno uiva slobodu koja nama nedostaje: slobodu zraka." "Da." "Zakon za kojim tragamo nalik je zakonu gravitacije: ne moe mu se izbjei, ali postoji nain postizanja ekvivalenta letenju - ekvivalent slobode koju prua zrak. Drugim rijeima, mogue je izgraditi civilizaciju koja leti." Neko sam vrijeme zurio u njega, a tada rekoh: "U redu." "Sjea se kako su Uzimatelji pokuavali postii let na pogon. Nisu zapoeli razumijevanjem zakona aerodinamike. Nisu poeli teorijom utemeljenom na istraivanju i brino smiljenim opitima. Jednostavno su sagradili naprave, gurnuli ih sa stijena i nadali se najboljem." "Istina." "Dobro. elio bih do u sitnice slijediti jedan od tih ranih pokuaja. Pretpostavimo da je taj pokuaj uinjen u jednom od onih prekrasnih naprava koje su se pokretale papuicama, sa pokretnim krilima, utemeljenom na pogreno shvaenom ptijem letu." "Dobro." "U poetku leta sve je u redu. Na je budui zrakoplovac odgurnut s ruba litice i udaljuje se na noni pogon, a krila njegovog vozila pokreu se kao luda. On se osjea izvanredno, u zanosu. Doivljava slobodu zraka. Meutim, ono to ne shvaa je da je ta naprava aerodinamiki

- 62 -

nesposobna za let. Jednostavno nije u skladu sa zakonima koji omoguuju let - ali on bi se nasmijao kad bismo mu to rekli. On nikada nije uo za takve zakone, o njima nita ne zna. Pokazao bi nam ona pokretna krila i rekao: 'Vidi? Ba kao ptica!' Bez obzira na to, to god on mislio, on ne leti. On je slobodni predmet koji pada prema sreditu Zemlje. On ne leti, nego slobodno pada. Da li si me dosada uspio slijediti?" "Da." "Sreom - ili, prije bi se reklo na nesreu po naega zrakoplovca - izabrao je jako visoku liticu s koje je pokrenuo svoju napravu. Njegovo je razoaranje daleko u vremenu i prostoru. Evo ga u slobodnom padu, osjea se izvanredno i sam sebi estita na svome uspjehu. Nalik je ovjeku u vicu koji za okladu skae sa prozora devetnaestoga kata. Dok pada pored desetog kata, kae sam sebi: 'Pa, do sada je dobro!' Evo ga kako slobodno pada, doivljavajui zanos onoga to smatra da je letenje. Sa svoje velike visine moe vidjeti kilometrima naokolo, i neto to vidi pokree njegovu znatielju: tlo doline istokanoje napravama nalik njegovoj - nisu slomljene, jednostavno naputene. 'Zato', pita se on, 'te naprave nisu u zraku umjesto na tlu? Kakve bi to budale napustile svoje zrane naprave kada u njima mogu uivati slobodu zraka?' Pa, dobro, hirovi manje nadarenih smrtnika privrenih Zemlji nisu njegova briga. Meutim, pogled u dno doline skrenuo je njegovu pozornost na neto drugo. Kao da ne odrava svoju visinu. Zapravo, ini se da se Zemlja uzdie prema njemu. Pa, ne brine se mnogo o tome. Na kraju, sve do sad njegov je let bio potpuno uspjean i nema razloga poradi kojeg ne bi i dalje bio uspjean. Mora samo malo snanije pokretati papuice, to je sve. Do sada je dobro. Zabavljajui se razmilja o onima koji su predviali da e njegov let nesretno zavriti, slomljenih kostiju i smru. Evo ga ovdje, dug je put preao, a nema ak ni modrice, a kamo li slomljenu kost. Ali tada ponovo pogleda dolje i ono to vidi stvarno ga uznemiruje. Zakon gravitacije stie ga brzinom od otprilike devet stotina metara u sekundi - i ubrzava. Tlo mu se sada zabrinjavajue naglo pribliava. Uznemiren je, ali daleko od oajanja. 'Moja me naprava donijela ovoliko daleko u sigurnosti', kae sam sebi. 'Samo moram nastaviti.' I tako poinje okretati papuice svom svojom snagom. to mu dakako uope ne pomae, stoga to njegova naprava jednostavno nije u skladu sa zakonima aerodi-namike. ak i kada bi u svojim nogama imao snagu tisua ljudi - deset tisua, milijun - ta naprava ne bi mogla letjeti. Ta je naprava osuena - a isto tako i on ako je ne napusti." "Tono. Shvaam to govori, ali ne vidim povezanost s onim o emu mi ovdje govorimo." Ishmael kimne. "Evo povezanosti. Prije deset tisua godina, ljudi tvoje kulture upustili su se u slian let: civilizacijski let. Njihova naprava nije bila napravljena u skladu s uope bilo kojom teorijom. Kao i na zamiljeni zrakoplovac, bili su potpuno nesvjesni da postoji zakon s kojim se moraju uskladiti da bi ostvarili civilizacijski let. Nisu se ak ni pitali o tome. eljeli su slobodu zraka i tako su se otisnuli u prvoj novotariji koja im je dola pod ruku: Grom Uzimatelja. S poetka je sve bilo dobro. Zapravo, bilo je sjajno. Uzimatelji su okretali papuice a krila naprave prekrasno su leprala. Osjeali su se izuzetno, zaneseno. Doivljavali su slobodu zraka: slobodu od svih spona koje veu i ograniavaju ostatak bioloke zajednice. A s tom su slobodom dola uda - sve one stvari koje si neki dan spominjao: urbanizacija, tehnologija, pismenost, matematika, znanost. Njihov let nikada nije mogao doi svome kraju, mogao se samo nastavljati postajui sve uzbudljiviji i uzbudljiviji. Oni nisu mogli znati, nisu ak mogli ni naslutiti da su, kao i na

- 63 -

nesretni zrakoplovac, u zraku, ali ne i da lete. Slobodno su padali, stoga to njihova naprava jednostavno nije bila u skladu sa zakonom koji omoguuje let. Ali njihovo je razoaranje daleko u budunosti i tako oni i dalje okreu papuice i divno se provode. Kao i na zrakoplovac i oni vide neobine prizore tijekom svoga pada. Vide ostatke naprava jako slinih njihovoj vlastitoj - ne razorene, samo naputene - koje su napustile Maye, Hohokami, Anasazi, narodi Hopewellskog kulta, da spomenem samo nekoliko onih koji su pronaeni ovdje u Novome Svijetu. 'Zato', pitaju se oni, 'zato su te naprave na tlu umjesto u zraku? Zato bi bilo koji narod radije ostao vezan za Zemlju kada moe imati slobodu zraka, kao to je mi imamo?' To je s onu stranu razumijevanja, neshvatljiva tajna. A, dobro, neuraunljivosti takvih glupavih ljudi nita ne znae Uzimateljima. Oni i dalje okreu svoje papuice i divno se provode. Oni ne namjeravaju napustiti svoju napravu. Oni zauvijek namjeravaju uivati u slobodi zraka. Ali avaj, zakon ih sustie. Oni ak ni ne znaju da takav zakon postoji, ali to im neznanje ne prua nikakvu zatitu od njegovog djelovanja. Taj zakon ne oprata, kao ni zakon gravitacije i dostie ih upravo na isti nain na koji je zakon gravitacije dostigao naega zrakoplovca: ubrzavajui. Neki su mrzovoljni mislioci devetnaestoga stoljea, kao Robert Wallace i Thomas Robert Malthus, pogledali prema dolje. Prije tisuu godina, ak i prije pet tisua godina, vjerojatno nita ne bi primijetili. Ali uzbunjuje ih ono to sada vide. Kao da se Zemlja obruava na njih - kao da e se sudariti. Poneto razmiljaju i kau: 'Ako ovako nastavimo, u ne tako dalekoj budunosti bit emo u velikoj nevolji.' Ostali Uzimatelji odbacuju njihova predvianja. 'Preli smo sav taj dugaak put i nismo ak dobili ni ogrebotinu. Istina je da se ini kako se tlo uzdie prema nama, ali to samo znai da emo morati malo jae okretati nae papuice. Nema razloga za brigu.' Bez obzira na to, upravo kao to je bilo predvieno, glad uskoro postaje uobiajeni uvjet ivota u mnogim dijelovima gromovite vladavine Uzimatelja - a Uzimatelji moraju okretati papuice ak jo jae i djelotvornije nego prije. Ali zaudo, to snanije i djelotvornije okreu papuice, uvjeti se pogoravaju. Jako udno. Peter Farb to naziva paradoksom: 'Poveanje proizvodnje da bi se nahranilo poveano stanovnitvo vodi jo veem porastu stanovnitva.' 'Ne brinite', kau Uzimatelji. 'Morat emo samo zaposliti neke ljude da okreu papuice prema pouzdanom nainu kontrole raanja. Tada e naa gromovita vladavina letjeti zauvijek.' Ali takvi jednostavni odgovori nisu dovoljni da bi u dananje vrijeme zadovoljili ljude tvoje kulture. Svi gledaju prema dolje i oigledno je da se tlo obruava prema vama - i to se svake godine obruava sve bre. Gromovita vladavina Uzimatelja utjee na osnovne ekoloke i planetarne sustave, a taj je utjecaj svake godine sve snaniji. Svake godine troite osnovne, nenadomjestive izvore - i svake ih godine troite sve pohlepnije. Cijele vrste nestaju kao posljedica vaega nadiranja - i to svake godine ih nestaje sve vei broj. Pesimisti - ili su to moda realisti - gledaju prema dolje i kau: 'Pa, do sudara e moda doi za dvadesetak ili moda za pedesetak godina. Zapravo, mogao bi se dogoditi u bilo koje vrijeme. Ne moemo biti sigurni.' Ali naravno da postoje i optimisti koji kau: 'Moramo imati vjere u nau napravu. Napokon, sigurno nas je dovela ovoliko daleko. Ono to nas eka nije propast, nego samo mala prepreka koju moemo savladati ako svi okreemo svoje papuice samo malo bre. Onda emo se vinuti u slavnu, beskrajnu budunost i gromovita e nas vladavina Uzimatelja uznijeti do zvijezda i osvojit emo i sam svemir.' Ali vaa vas naprava nee spasiti. Sasvim suprotno, upravo vas vaa naprava nosi u propast. Ni kada bi papuice okretalo pet milijardi ljudi - ili deset ili dvadeset milijardi - ona ne bi mogla poletjeti. Od poetka je u slobodnom padu, a i taj e pad uskoro doi do svoga kraja." Napokon sam i sam poelio dodati neto svoje. "Najgori dio toga", rekoh, "je to e preivjeli, ako ih uope bude, odmah poeti raditi sve to iznova, na upravo isti nain."

- 64 -

"Da, bojim se da si u pravu. Metoda pokuaja i pogreke nije lo nain da se naui kako sagraditi zranu letjelicu, ali moe biti razoran nain da se naui kako sagraditi civilizaciju."

- 65 -

Sedam

1
"Evo ti zagonetke za razmatranje", ree Ishmael. "Nalazi se u udaljenoj zemlji i u nepoznatom gradu, odvojen od svih svojih. Odmah te se dojme ljudi koje tu pronalazi. Prijateljski su nastrojeni, vedri, zdravi, napredni, snani, miroljubivi i dobro obrazovani; oni ti priaju da takvo stanje kod njih traje toliko dugo koliko uope pamte. I ti si zadovoljan da se ovdje zaustavi, a jedna te obitelj poziva da ostane s njima. Te noi pri objedu kua njihovu hranu i budui ti je ukusna ali nepoznata, pita ih to je to, a oni kau: 'Oh, to je meso B-eova, naravno. To je sve to jedemo.' To te naravno zanima i upita ih misle li na male kukce koji sakupljaju med. Oni se nasmiju i pokau ti kroz prozor. 'Eno, to su neki B-eovi', kau, pokazujui svoje susjede u iduoj kui. 'Dobri gospode!' uzvikne uasnut, 'ne mislite mi valjda rei da jedete Ijude!' A oni te znatieljno gledaju i kau: 'Mi jedemo B-eove.' 'Odvratno', odgovori. 'Da li su onda oni vai robovi? Da li ih drite zatvorene?' 'Zato bismo ih za ime svijeta drali zatvorene?' pita tvoj domain. 'Da ne pobjegnu, naravno!' Do tad tvoji domaini ve misle da s tvojom glavom nije sve u redu i objanjavaju ti da B-eovi nikada ne bi ni pomislili na bijeg, stoga to njihova vlastita hrana, A-ovi, ive preko puta. Pa, neu te zamarati svim tvojim bijesnim uzvicima i njihovim zbrkanim objanjenjima. Napokon sloi cijelu sablasnu priu. A-ove jedu B-eovi, a B-eove jedu C-eovi, koje zauzvrat jedu A-ovi. Nema hijerarhije meu tim kategorijama hrane. C-eovi ne vladaju B-eovima samo stoga to su Beovi njihova hrana, jer na kraju i oni sami hrana su A-ovima. Sve je to savreno demokratski i prijateljski. Ali naravno da je sve to savreno uasno za tebe i pita ih kako mogu podnijeti ivot u takvom bezakonju. Opet te zbunjeno gledaju. 'Kako to misli, u bezakonju?' pitaju. 'Imamo mi zakon, i svi ga jednako slijedimo. Zbog toga smo prijateljski nastrojeni i vedri i miroljubivi i sve ono ostalo to ti se kod nas toliko svidjelo. Zakon je osnova naeg uspjeha kao naroda i tako je bilo od poetka.' A evo napokon i zagonetke. Kako moe otkriti, a da ih ne pita, kakav je to zakon kojega svi slijede?" Trepnuo sam prema njemu na tren. "Ne mogu ni zamisliti." "Razmisli." "Pa... oigledno je njihov zakon da A-ovi jedu C-eove, a B-eovi jedu A-ove i C-eovi jedu Beove."

- 66 -

Ishmael odmahne glavom. "To su sklonosti po pitanjima hrane. Za to nije potreban zakon." "Tada mi je potrebno neto vie da bih mogao nastaviti. Sve to imam su njihove sklonosti hrani." "Ima jo tri podatka koje moe koristiti. Imaju zakon, svi ga jednako slijede, i stoga to ga jednako slijede, imaju visoko uspjeno drutvo." "Jo je to jako oskudno. Osim ako se ne radi o neemu kao to je... 'Budi hladnokrvan.'" "Ne traim od tebe da pogodi koji je to zakon. Traim od tebe da smisli metodu za otkrivanje tog zakona." Spustio sam se u svojoj stolici, prekriio ruke na trbuhu i zagledao se u strop. Nakon nekoliko minuta sinula mije zamisao. "Postoji li kazna za krenje tog zakona?" "Smrt." "Tada bih priekao na izvrenje." Ishmael se nasmije. "Matovito, ali teko da je metoda. Osim toga, previdio si injenicu da svi bez razlike sluaju taj zakon. Nikada nije bilo izvrenja." Uzdahnuo sam i sklopio oi. Nakon nekoliko minuta rekoh: "Promatranje. Pomno promatranje tijekom dueg razdoblja." 'To je ve nalik neemu. Za im bi tragao?" "Za onim to oni nisu uinili. Za onim to nikada nisu uinili." "Dobro. Ali kako bi odvojio ono to je nevano? Na primjer, mogao bi otkriti da nikada ne spavaju dubei na glavi ili da nikada ne bacaju kamenje na Mjesec. Pojavilo bi se milijun stvari koje nikada nisu uinili, ali njih zakon ne bi neminovno zabranjivao." "Istina. Pa, da vidimo. Imaju zakon, postojano ga slijede i, po njihovom miljenju... ah. Po njihovom miljenju, provoenje toga zakona dalo im je drutvo koje dobro napreduje. Da li bih to trebao uzeti za ozbiljno?" "Svakako. To je dio pretpostavke." "Tada bi to izdvojilo veinu nevanih stvari. injenica to ne spavaju na glavi uope ne bi bila povezana s tim to imaju napredno drutvo. Da vidim. Kao posljedica... ono za im ja zapravo tragam je... pribliio bih se tome s dvije strane. Sjedne bih strane rekao: 'to je to to pokree ovo drutvo?' A s druge bih strane rekao: 'to je to to oni ne ine a to pokree ovo drutvo?'" "Bravo. Sada, budui si to tako sjajno izveo, malo u ti olakati stvari: ipak e doi do izvrenja kazne. Po prvi puta u povijesti, netko je prekrio zakon koji je temelj njihova drutva. Oni su bijesni, uasnuti, zaprepateni. Prekritelja nasijeku na male komadie i njime nahrane pse. To bi ti trebala biti velika pomo u otkrivanju njihova zakona." "Da."

- 67 -

"Ja u preuzeti ulogu tvoga domaina. Upravo smo bili nazoni izvrenju. Moe postavljati pitanja." "Dobro. to je zapravo taj momak uinio?" "Prekrio je zakon." "Da, ali to je odreeno uinio?" Ishmael slegne ramenima. "ivio je u suprotnosti sa zakonom. Uinio je ono to mi nikada ne inimo." Mrko sam ga pogledao. "To nije poteno. Ne odgovara na moja pitanja." "Kaem ti da je itava ta tuna pria javno zabiljeena, mladiu. Njegov je ivotopis, do u sitnice, dostupan u knjinici." Zagunao sam. "Pa kako e iskoristiti taj ivotopis? U njemu se ne kae kako je prekrio zakon. To je samo potpuno izvjee kako je ivio, a mnogo e toga biti nevano." "Dobro, ali to mi daje jo jednu nit vodilju. Sada ih imam tri: to odrava njihovo drutvo tako naprednim, to nikada ne ine, i to je on uinio a oni nikada ne ine."

2
"Jako dobro. To su tono tri niti vodilje koje su ti potrebne da bi doao do zakona za kojim ovdje tragamo. ivotna je zajednica na ovoj planeti dobro djelovala nekih tri milijarde godina - zapravo je djelovala prekrasno. Uzimatelji se uasnuti povlae iz te zajednice, mislei da je to mjesto zbrke gdje ne vladaju zakoni nego divlje, nemilosrdno natjecanje, gdje je svaki stvor uplaen za svoj ivot. Ali one od vaih vrsta koje zapravo ive u toj zajednici ne misle da je tako i one e se boriti do smrti radije nego da se odvoje od nje. "To je zapravo zajednica reda. Zelene su biljke hrana za biljojede, koji su hrana za mesojede, a neki od tih mesojeda hrana su za druge mesojede. A ono to preostaje hrana je za strvinare, koji Zemlji vraaju tvari koje su potrebne zelenim biljkama. To je sustav koji milijardama godina izvanredno djeluje. Snimatelji razumljivo vole snimati krv i bitke, ali bilo koji prirodnjak e ti rei da vrste ni na koji nain nisu u ratu jedna s drugom. Gazela i lav neprijatelji su samo po miljenju Uzimatelja. Lav koji naie na krdo gazela ne ini pokolj nad njima, kao to bi uinio neprijatelj. On ubija jednu, ne da bi zadovoljio svoju mrnju prema gazelama, nego da bi utiao svoju glad i jednom kada je to uinio, gazele mogu savreno zadovoljno nastaviti pasti u drutvu s lavom. Sve se to tako zbiva stoga to postoji zakon kojega cijela zajednica postojano slijedi, a bez toga zakona zajednica bi zaista postala kaotina i veoma bi se brzo raspala i nestala. Svoj vlastiti opstanak ovjek duguje ovome zakonu. Da mu se vrste oko njega nisu pokoravale, on nikada ne

- 68 -

bi ni nastao niti bi preivio. To je zakon koji titi ne samo zajednicu kao cjelinu nego ak i pojedince. Razumije li?" "Razumijem to govori, ali ne mogu zamisliti kakav je to zakon." "Upuujem te na njegove posljedice." "Oh. Dobro." 'To je zakon koji uva mir, zakon koji zajednicu uva da se ne pretvori u urlajui kaos kakvom je Uzimatelji smatraju. To je zakon koji njeguje ivot za sve - za trave, za skakavca koji se hrani travama, ivot za prepelicu koja se hrani skakavcima, ivot za lisicu koja se hrani prepelicama, ivot za vrane koje se hrane mrtvom lisicom. Riba koja je oprezno obilazila obale kontinenata nastala je stoga to su stotine milijuna narataja prije nje slijedile taj zakon, a neke od njih, slijedei taj zakon, postale su vodozemci. A slijedei taj zakon, neki od tih vodozemaca postali su gmazovi. I neki od tih gmazova postali su ptice i sisavci slijedei taj zakon. I neki od sisavaca postali su primati slijedei taj zakon. I jedna je grana primata postala australopitekus slijedei taj zakon. I slijedei taj zakon australopitekus je postao homo habilis. I slijedei taj zakon homo habilis postao je homo erectus. I homo erectus]e, slijedei taj zakon postao homo sapiens. I homo sapiens je postao homo sapiens sapiens slijedei taj zakon. A onda je jednom prije deset tisua godina jedna grana obitelji homo sapiens sapiensa rekla: 'ovjek je izuzet od ovoga zakona. Bogovi nikada nisu namislili da ga taj zakon obvezuje.' I tako su izgradili civilizaciju koja se izruguje tom zakonu gdje god moe i u okviru pet stotina narataja to je samo treptaj oka na ljestvici biolokog vremena - ta je grana obitelji homo sapiens sapiensa uvidjela da je cijeli svijet dovela na rub smrti. A njihovo objanjenje za tu nesreu je... to?" "Ha?" "ovjek je nekih tri milijuna godina bezopasno ivio na ovom planetu, ali u samo pet stotina narataja Uzimatelji su cijelu stvar doveli na rub propasti. I koje je njihovo objanjenje za to?" "Shvaam to eli rei. Njihovo je objanjenje da je kod ljudi neto u osnovi pogreno." "Ne da ste vi Uzimatelji moda inili neto loe, nego radije da je neto u osnovi pogreno s ljudskom prirodom samom po sebi." "Tono." "Kako ti se sada svia to objanjenje?" "Poinjem sumnjati u njega." "Dobro."

- 69 -

3
"U vrijeme kada su Uzimatelji nabasali na Novi Svijet i sve poeli razarati, Ostavitelji su ovdje tragali za odgovorom na ovo pitanje: 'Postoji li nain da ostvarimo naselje koje bi bilo u skladu sa zakonom kojeg slijedimo od poetaka vremena?' Naravno da ne mislim da su svjesno oblikovali ovo pitanje. Nisu bili svjesniji tog zakona nita vie nego to su rani zrakoplovci bili svjesni zakona aerodinamike. Ali ipak su se nosili s time: gradei i naputajui jednu civilizacijsku napravu za drugom, pokuavajui pronai jednu koja bi letjela. Kada se tako radi, to je spor posao. Nastavljajui jednostavno metodom pokuaja i pogreke, moglo im je trebati jo deset tisua godina - ili jo pedeset tisua godina. Oigledno su bili dovoljno mudri da znaju kako nema urbe. Nisu se morali vinuti u zrak. Njima se nije inilo smislenim da se predaju jednoj civilizacijskoj napravi koja bi ih sasvim jasno odvela u propast, kao to su uinili Uzimatelji." Ishmael se tu zaustavi, a kada nije nastavljao, ja rekoh: "to sada?" Obrazi mu se nabrae u osmjehu. "Sada ti odlazi i vratit e se kada si spreman ispriati mi koji je zakon ili skup zakona na djelu u ivotnoj zajednici od poetka." "Nisam siguran da sam za to spreman." "To je ono to smo ovdje radili prolih nekoliko dana, ako ne od samoga poetka: pripremali te." "Ali neu znati odakle da ponem." "Zna. Ima iste tri niti vodilje kao u sluaju A-ova, B-eova i C-eova. Zakonu za kojim traga tri se milijarde godina ivotna zajednica postojano pokoravala." Mahnuo je prema vanjskom svijetu. "A to je kako su stvari postale ovakve kakve jesu. Da se tome zakonu nisu pokoravali od poetaka i nakon toga u svakom narataju, mora bi bila beivotne pustinje, a kopno samo praina koju nosi vjetar. Svi su bezbrojni oblici ivota koje ovdje vidi nastali slijedei taj zakon i slijedei taj zakon, nastao je i ovjek. I samo je jednom u svekolikoj povijesti ove planete bilo koja vrsta pokuala ivjeti u suprotnosti sa tim zakonom - a to nije bila ni sveukupna vrsta, bio je to samo jedan narod, oni koje sam nazvao UzimateIjima. Prije deset tisua godina taj je jedan narod rekao: 'Dosta je. ovjek nije predodreen da se pokorava tom zakonu', i poee ivjeti tako da se izruguju tom zakonu gdje god mogu. Svaku pojedinu stvar koja je tim zakonom zabranjena oni su uveli u svoju civilizaciju kao temeljno naelo. A sada, nakon pet stotina narataja, uskoro e platiti kaznu koju bi platila i bilo koja druga vrsta kada bi ivjela suprotno tome zakonu." Ishmael okrene ruku. "To bi ti trebao biti dovoljan vodi."

4
Vrata se za mnom zatvorie i eto me tu. Nisam se mogao vratiti, a nisam elio ii kui, tako da sam samo stajao tamo. Um mi je bio prazan. Bio sam potiten. Bez ikakve stvarne osnove, ak sam se uspio osjetiti i odbaenim. Kod kue su se stvari gomilale. Zaostajao sam sa poslom, prekoraivi rokove. K tome, sada sam od Ishmaela dobio zadatak koji me nije ispunjavao poletom. Dolo je vrijeme da se marljivo

- 70 -

primim posla i uozbiljim se, tako da sam uinio neto to rijetko inim; izaao sam i popio pie. Bilo mi je potrebno da s nekim razgovaram, a osamljeni pijanci sretni su u tome pogledu - oni uvijek imaju nekoga s kime mogu razgovarati. Dakle: to je u osnovi tih tajanstvenih osjeaja potitenosti i odbaenosti? I zato su izronili upravo ovoga dana? Odgovor: upravo ovoga dana Ishmael me poslao da sam radim. Mogao me potedjeti istrage koju sam trebao poduzeti, ali odluio je drugaije. Stoga: odbaenost, neke vrste. Naravno da je bilo djetinjasto to tako shvatiti, ali nikada nisam tvrdio da sam savren. Meutim, bilo je tu i neto vie, stoga to sam se jo uvijek osjeao potiteno. Drugi mi je burbon u tome pomogao: napredovao sam. To je tono. To je bio izvor mog osjeaja potitenosti. Ishmael je imao nastavni plan. Pa, naravno, zato ga ne bi imao? On je svoj nastavni plan razvijao tijekom godina, radei s jednim uenikom za drugim. To ima smisla. Morate imati zamisao. Ponete ovdje, kreete se do ove toke, tada do one, do te toke, te toke, i te toke, i tada, evo! Jednoga lijepoga dana doete do kraja. Hvala vam na pozornosti, imajte lijep ivot i zatvorite vrata za sobom na odlasku. Koliko sam ja daleko stigao u ovom trenutku? Na pola puta? Na treinu puta? etvrtinu? to god bilo, svaki napredak kojeg sam uinio vodio me korak blie izlasku iz Ishmaelova ivota. Koja je najbolja loa rije koja opisuje ovakav nain prihvaanja zbivanja? Sebinost? Posesivnost? krtost? togod to bilo, priznat u ga i neu traiti isprike. Morao sam se suoiti s tim: nisam elio samo uitelja - elio sam uitelja za cijeli ivot.

- 71 -

Osam

1
Traganje za zakonom uzelo mi je etiri dana. Jedan sam dan proveo govorei sam sebi da to ne mogu uiniti, dva sam dana to inio i jedan sam dan provjeravao uinjeno. Petoga sam dana krenuo natrag. Dok sam ulazio u Ishmaelov ured, u mislima sam uvjebavao to u rei, a to je bilo: "Mislim da shvaam zato si bio uporan da to sam uinim." Podigao sam pogled sa svojih misli i istoga trenutka se izgubio. Zaboravio sam to me ovdje ekalo: prazna prostorija, osamljena stolica, tanka staklena ploa i dva blistava oka iza nje. Glas mi je zadrhtao kada sam pozdravio u prazan zrak. Tada Ishmael uini neto to nikada prije nije uinio. U znak pozdrava podigao je gornju usnu, pruzivi mi priliku da pogledam u red jantarnih zubiju velikih kao laktovi. Otapkao sam do svoje stolice i kao kolarac ekao njegovo kimanje. "Mislim da shvaam zato si bio uporan da to sam uinim", rekoh mu. "Da si ti taj posao napravio za mene i ukazao mi na stvari koje Uzimatelji ine a koje se nikada nisu inile u prirodnoj zajednici, ja bih bio rekao: 'Pa, jasno, to onda, velika stvar.'" Ishmael zaguna. "Dobro. Koliko ja razumijem, etiri su stvari koje Uzimatelji ine, a koje se nikada ne ine u ostatku zajednice, a sve su one temeljne za njihov civilizacijski sustav. Prvo, oni unitavaju svoje suparnike, a to je neto to se u divljini nikada ne dogaa. U divljini ivotinje brane svoja podruja i svoj plijen i napadat e podruja svojih suparnika i zauzeti njihov plijen. Neke vrste ak ukljuuju i suparnike u svoj plijen, ali oni nikada ne love suparnike samo da bi ih ubili, kao to to ine raneri i farmeri s kojotima i lisicama i vranama. Ono to ulove, oni i pojedu." Ishmael kimne. "Meutim, treba istai da e ivotinje isto tako ubiti u samoobrani, ili ak kada se samo osjeaju ugroenima. Na primjer, babun moe napasti leoparda koji ga nije napao. Ono to bih elio istai je da, iako babun trai svoju hranu, nikada nee traiti leoparde." "Nisam siguran da shvaam to hoe rei." "Hou rei da e se u nedostatku hrane babuni organizirati da bi je pronali, ali ako nema leoparda nikada se nee organizirati da bi ga ili traiti. Drugim rijeima, tako je kako ti kae kada ivotinje idu u lov - ak i krajnje nasilne ivotinje kakvi su babuni - to je da bi dole do hrane, a ne da bi unitavale suparnike ili ak ivotinje koje ih love kao plijen." "Da, sada shvaam kamo cilja." "A kako moe biti siguran da se taj zakon postojano provodi? Hou rei, osim injenice to se nikada ne vidi da suparnici unitavaju jedni druge u onome to ti zove divljinom."

- 72 -

"Da se ne provodi postojano, tada, kako ti kae, stvari ne bi postale ovakve. Kada bi se suparnici meusobno lovili samo poradi ubijanja, tada ne bi bilo suparnika. Tada bi na svakoj razini suparnitva jednostavno bila samo jedna vrsta: najjaa." "Nastavi." "Sljedee, Uzimatelji sustavno unitavaju hranu svojih suparnika da bi napravili mjesta za svoju vlastitu. U prirodnoj se zajednici to nikada ne dogaa. Tamo je pravilo: uzmi to ti treba, a ostatak ostavi na miru." Ishmael kimne. "Sljedee, Uzimatelji svojim suparnicima uskrauju pristup hrani. U divljini je pravilo: moe uskratiti svojim suparnicima pristup onome to ti jede, ali ne moe im uskratiti pristup hrani openito. Drugim rijeima, moe rei: 'Ova je gazela moja.' Ali ne moe rei: 'Sve su gazele moje.' Svoj plijen lav brani kao svoj vlastiti, ali ne brani krdo kao da je njegovo vlastito." "Da, to je istina. Ali pretpostavi da si odnjegovao vlastito stado, od samog poetka, da tako kaem. Da li bi takvo stado mogao braniti kao svoje vlastito?" "Ne znam. Pretpostavljam da bi, sve dok ti ne postane naelo da su sva krda na svijetu tvoja vlastita." "A to je s uskraivanjem pristupa suparnicima onome to si uzgojio?" "Ponovo... nae je naelo: nama pripada svaki etvorni metar ove planete, tako da ako je svu ponemo obraivati, tada nai suparnici jednostavno nemaju sree i morat e izumrijeti. Nae je naelo uskratiti suparnicima pristup sveukupnoj hrani na svijetu, a to je neto to ne ini ni jedna druga vrsta." "Pele e ti uskratiti pristup unutranjosti njihove konice na jabukovom drvetu, ali nee ti uskratiti pristup jabukama." "Tono tako." "Dobro. Ali rekao si da postoji i etvrta stvar koju Uzimatelji ine a koja se nikada ne radi u divljini, kako si je ti nazvao." "Da. U divljini, lav ubija gazelu i pojede je. On ne ubija drugu gazelu da bi je sauvao za sutra. Jelen pase travu na kojoj se nalazi. On ne kosi travu i ne uva je za zimu. Ali to su stvari koje Uzimatelji ine." "ini mi se manje siguran u ovome." "Da, i jesam manje siguran. Postoje vrste koje spremaju hranu, kao to su pele, ali veina to ne ini." "U tom sluaju, previdio si oigledno. Svako ivo stvorenje skladiti hranu. Mnogi je jednostavno skladite u svojim tijelima, kao lavovi i jeleni i ljudi. Drugima bi to bilo neprikladno poradi njihove probave i moraju je pohraniti negdje vani."

- 73 -

"Da, shvaam." "Nema zabrane protiv pohranjivanja hrane kao takve. Ne moe ni biti, jer to je ono to pokree cijeli sustav: zelene biljke pohranjuju hranu za biljojede, biljojedi pohranjuju hranu za mesojede i tako dalje." "Istina. Nisam o tome razmiljao na taj nain." "Ima li jo neto to Uzimatelji ine a to se nikada ne radi u ostatku ivotne zajednice?" "Ne, a da bih toga bio svjestan. Ne, a da bi se inilo vanim za ono to pokree zajednicu."

2
"Taj zakon kojega si tako krasno opisao odreuje granice suparnitva u ivotnoj zajednici. Moe se natjecati do krajnjih granica svojih mogunosti, ali ne moe loviti svoje suparnike ili unitavati njihovu hranu ili im uskraivati pristup hrani. Drugim rijeima, moe se natjecati, ali ne moe zametati rat." "Da. Kao to kae, to je zakon za odravanje mira." "A koji je uinak toga zakona? to on provodi?" "Pa... provodi red." "Da, ali meni je sada neto drugo na pameti. to bi se bilo dogodilo da je taj zakon ukinut prije deset milijuna godina? Kako bi onda izgledala zajednica?" "Ponovo moram rei da bi postojao samo jedan oblik ivota na svakoj razini suparnitva. Da su svi suparnici po pitanju trave zametali meusobni rat deset milijuna godina, mislim da bi do sada izronio sveukupni pobjednik. Ili bi moda postojao jedan pobjednik meu kukcima, jedan meu pticama, jedan meu gmazovima i tako dalje. Isto bi se dogodilo na svim razinama." "Dakle zakon provodi to? Koja je razlika izmeu te zajednice i zajednice kakva jest?" "Pretpostavljam da bi se zajednica koju sam upravo opisao sastojala od nekoliko desetaka ili nekoliko stotina razliitih vrsta. Zajednica ovakva kakva je sada sastoji se od mnogo milijuna vrsta." "Dakle zakon provodi to?" "Raznolikost." "Naravno. A koje dobro dolazi od raznolikosti?" "Ne znam. Svakako je... zanimljivija."

- 74 -

"to ne valja sa sveukupnom zajednicom koja se sastoji samo od trave, gazela i lavova? Ili sa sveukupnom zajednicom koja se sastoji samo od rie i ljudi?" Neko sam vrijeme gledao preda se. "Morao bih pomisliti da bi takva zajednica bila ekoloki krhka. Bila bi jako ranjiva. Bilo koja promjena egzistencijalnih uvjeta i sve bi propalo." Ishmael kimne. "Raznolikost je imbenik opstanka za samu zajednicu. Zajednica od stotinu milijuna vrsta moe preivjeti gotovo sve osim potpune planetarne propasti. Unutar tih stotinu milijuna nai e se tisue koje bi mogle preivjeti sveopi pad temperature od dvadeset stupnjeva - to bi bilo razornije nego to zvui. Unutar tih stotinu milijuna bit e tisue koje bi mogle preivjeti sveopi porast temperature od dvadeset stupnjeva. Ali zajednica od stotinu ili tisuu vrsta nema gotovo nikakve mogunosti opstanka." "Istina. A ovdje je na udaru upravo raznolikost. Deseci vrsta nestaju svakoga dana poradi toga to se Uzimatelji natjeu izvan zakona." "Sada kada zna da zakon postoji, da li drugaije promatra ono to se dogaa?" "Da. Vie ne mislim da smo zabrljali. Mi ne razaramo svijet stoga to smo nespretni. Razaramo ga stoga to smo, sasvim doslovno i namjerno, u ratu s njim."

3
"Kao to si objasnio, ivotna bi zajednica bila razorena kada bi se sve vrste izuzele od pravila natjecanja koja nalae ovaj zakon. Ali to bi se dogodilo kada bi se izuzela satno jedna vrsta?" "Misli neka druga osim ovjeka?" "Da. Naravno da bi morala imati jednu gotovo ljudsku lukavost i odlunost. Pretpostavi da si hijena. Zato bi morao dijeliti plijen s onim lijenim, vladarskim lavovima? Dogaa se iznova i iznova da ubije zebru, doe lav, otjera te i poslui se dok ti sjedi u blizini i eka da ode. Da li je to poteno?" "Mislio sam da se dogaa obratno - da lav ubija a hijene mu dosauju." "Lavovi naravno ubijaju za sebe, ali savreno su zadovoljni kada mogu prisvojiti neiji tui plijen." "Dobro." "Dakle, nahranio si se. to e poduzeti?" "Istrijebiti lavove." "A kakva je posljedica toga?" "Pa... nema vie sukoba."

- 75 -

"Od ega su ivjeli lavovi?" "Od gazela. Zebri. Divljai." "Sada su lavovi nestali. Kako to utjee na tebe?" "Shvaam kamo cilja. Ima vie divljai za nas." "A budui ima vie divljai za vas?" Prazno sam ga pogledao. "Dobro. Pretpostavljao sam da zna osnove ekologije. U prirodnoj zajednici, kad god porastu zalihe hrane stanovnika, stanovnitvo raste. Kako to stanovnitvo raste, njegove se zalihe hrane smanjuju, a kad se njegove zalihe hrane smanjuju, smanjuje se i to stanovnitvo. Taj meuodnos izmeu hrane i stanovnitva sve dri u ravnotei." "Znao sam to. Samo nisam mislio." "Pa", ree Ishmael zbunjeno se namrtivi, "misli." Nasmijao sam se. "Dobro. Tako, budui su lavovi nestali, za hijene ima vie hrane, i njihov broj raste. Raste do toke kada divlja postaje rijetka, a onda poinje nestajati." "To bi se dogodilo u uobiajenim okolnostima, ali ti si te okolnosti promijenio. Odluio si da se zakon ogranienog suparnitva ne odnosi na hijene." "Tono. Pa smo ubili sve druge suparnike." "Nemoj da moram iz tebe izvlaiti rije po rije. elim da ti to sam napravi." "Dobro. Daj da vidimo. Kada smo istrijebili sve nae suparnike glede divljai... na broj raste sve dok divlja ne postane rijetka. Vie nema suparnika koje bismo ubijali, tako da moramo poveati broj divljai... Ne mogu zamisliti hijene kako se bave ivotinjskim poljodjelstvom." "Ubio si sve svoje suparnike glede divljai, ali i tvoja divlja isto tako ima svoje suparnike suparnike glede trave. I to su tvoji suparnici. Istrijebi i njih i bit e vie trave za tvoju divlja." "Tono. Vie trave za divlja znai vie divljai, vie divljai znai vie hijena, vie hijena znai... to je ostalo za istrebljivanje?" Ishmael samo podigne svoje obrve na mene. "Nita nije ostalo to bi se moglo istrijebiti." "Misli." Razmiljao sam. "Dobro. Poubijali smo nae izravne i one neizravne suparnike. Sada moemo istrijebiti ono to predstavlja suparnike hrani nae divljai - biljke koje se natjeu s travama za prostor i sunevo svjetlo." "To je tono. Tada e biti vie biljaka za tvoju divlja i vie divljai za tebe."

- 76 -

"Smijeno., to se meu poljodjelcima i uzgajivaima stoke smatra gotovo svetim poslom. Istrijebi sve to ne moe pojesti. Istrijebi sve to jede isto to i ti jede. Istrijebi sve to ne koristi onome to ti jede." "To i jest sveti posao u kulturi Uzimatelja. to vie suparnika uniti, to vie ljudi moe donijeti na svijet, a to se smatra zamalo najsvetijim poslom koji postoji. Kada se jednom izdvoji iz zakona ogranienog suparnitva, sve na svijetu osim tvoje hrane i hrane tvoje hrane postaje neprijatelj kojega treba istrijebiti."

4
"Kao to vidi, to to se jedna vrsta izdvojila iz zakona ima isti krajnji uinak kao da su se izdvojile sve vrste. Na kraju ima zajednicu u kojoj se raznovrsnost neprestano razara da bi se podrao napredak jedne vrste." "Da. Mora se na kraju nai tamo gdje su i Uzimatelji zavrili - neprestano unitavajui svoje suparnike, neprestano poveavajui svoje zalihe hrane i neprestano se pitajui to e uiniti sa pretjeranim porastom stanovnitva. Kako si ti to ono rekao neki dan? Neto o poveanju proizvodnje hrane da bi se nahranilo poveano stanovnitvo." '"Poveanje proizvodnje da bi se prehranilo poveano stanovnitvo vodi jo veem porastu stanovnitva.' To je rekao Peter Farb u ovjeanstvu." "Rekao si daje to paradoks?" "Ne, on je rekao daje to paradoks." "Zato?" Ishmael slegne ramenima. "Siguran sam kako on zna da e svaka vrsta u divljini postojano rasti kako rastu njezine zalihe hrane. Ali, kao to zna, Majka Kultura ui da se takvi zakoni ne odnose na ovjeka."

5
"Imam pitanje", rekoh. "Dok razgovaramo o svemu ovome, neprestano se pitam da li je poljoprivreda sama po sebi suprotna ovome zakonu. Hou rei, ini se suprotna zakonu po definiciji." "Suprotna je - ako je jedina definicija koju ima definicija Uzimatelja. Ali postoje i druge. Poljoprivreda ne mora biti rat usmjeren prema svemu ivotu koji ne podrava tvoj rast." "Pretpostavljam da se moj problem sastoji u ovome. Bioloka je zajednica jedno gospodarstvo, zar ne? Hou rei, ako pone uzimati vie za sebe, tada e neminovno biti manje za nekoga drugoga, za neto drugo. Nije li tako?"

- 77 -

"Da. Ali to dobiva uzimajui vie za sebe? Zato to initi?" "Pa, to je temelj naseljavanja. Ne mogu imati naseljenost ako ne postoji poljoprivreda." "Da li si siguran da je to ono to eli?" "to bih drugo elio?" "eli li rasti sve do toke na kojoj moe preuzeti svijet i obraditi svaki njegov etvorni metar i prisiliti sve ive da budu poljoprivrednici?" "Ne." "To je ono to su Uzimatelji radili - i jo uvijek rade. To podrava njihov poljoprivredni sustav: ne samo naseljenost - rast. Neogranien rast." "U redu. Ali sve to ja elim je naseljavanje." "Tada ne mora ii u rat." "Ali problem time nije rijeen. Ako elim osnovati naselje, moram imati vie nego sam imao prije, a to vie mora doi odnekud." "Da, to je istina i razumijem tvoju tekou. Ponajprije, naselje ni u kom sluaju nije iskljuivo ljudsko postignue. Ovako napamet ne mogu se sjetiti niti jedne vrste koja je potpuni nomad. Uvijek postoji podruje, hranilite, leglo, konica, gnijezdo, konaite, brlog, jazbina, rupa. A meu ivotinjama postoje razliiti stupnjevi naseljavanja, kao i meu ljudima. ak ni lovcisakupljai nisu potpuni nomadi, a postoje meustupnjevi izmeu njih i istih poljoprivrednika. Postoje lovci-sakupljai koji vre pojaano sakupljanje, koji sakupljaju i uskladituju vikove hrane to im omoguuje da se due smjeste na jednome mjestu. Onda postoje polupoljoprivrednici koji malo uzgajaju, a prinos im je velik. I onda postoje gotovo pravi poljoprivrednici koji mnogo uzgajaju i malo sakupe. I tako dalje." "Ali to se ne odnosi na sredinju potekou", rekoh. "To je blizu sredinje potekoe, ali tvoj je vidokrug ogranien vienjem problema na samo jedan nain. Ono to si previdio je ovo: kada se na mjestu dogaaja pojavio homo habilis - kada se ta odreena prilagodba pojavila - neto mu je moralo napraviti mjesta. Ne mislim da je neka druga vrsta morala izumrijeti. Jednostavno mislim da je, svojim prvim ugrizom, homo habilis postao suparnik neemu. I to ne u samo jednoj stvari, nego u njih tisuu - koje su se sve morale u nekom malom postotku smanjiti ako je homo habilis trebao ostati na ivotu. To je injenica za svaku pojedinu vrstu koja je ikada nastala na ovoj planeti." "Dobro. Ali jo uvijek ne shvaam kakve to veze ima s naseljavanjem." "Ne slua. Naseljavanje je bioloka prilagodba koju do nekog stupnja provodi svaka vrsta, ukljuujui i ljudsku. A svaka prilagodba podrava samu sebe u suparnitvu s prilagodbama oko sebe. Ukratko, ljudsko naseljavanje nije suprotno zakonu suparnitva, nego mu je podlono." "Ah. da. Dobro, sada razumijem."

- 78 -

6
"Dakle, to smo ovdje otkrili?" "Otkrili smo da bilo koja vrsta koja sebe izuzme od vladavine suparnitva zavrava razarajui zajednicu da bi podrala svoje vlastito irenje." "Bilo koja vrsta? Ukljuujui ovjeka?" "Da, oigledno. To je zapravo ono to se dogaa." "Znai da shvaa kako ovo - barem ovo - nije neka tajanstvena zloa osobena za ljudsku vrstu. Nije u pitanju neka neodrediva pogreka u ovjeku poradi koje su narodi tvoje kulture postali razaratelji svijeta." "Ne. Ista bi se stvar dogodila s bilo kojom vrstom, barem s onima koje bi bile dovoljno jake da to provedu. Pod uvjetom da svako poveanje zaliha hrane prati porast stanovnitva." "Svako e se stanovnitvo poveati ako postoji poveanje zaliha hrane. To je injenica za bilo koju vrstu, ukljuujui i ovjeka. Uzimatelji to dokazuju deset tisua godina. Deset su tisua godina postojano poveavali proizvodnju hrane da bi prehranili poveano stanovnitvo i kad god su to uinili, stanovnitvo je jo vie poraslo." Sjedio sam neko vrijeme razmiljajui. Tada rekoh: "Majka Kultura se ne slae." "Naravno da ne. Siguran sam da se uporno suprotstavlja. to kae?" "Kae da je u naoj moi da poveamo proizvodnju hrane bez porasta naeg stanovnitva." "U koju svrhu? Zato poveavati proizvodnju hrane?" "Da bi se prehranilo milijune koji gladuju." "A dok ih hranite izvui ete im obeanje da se nee mnoiti?" "Pa... ne, to nije dio nauma." "Pa to e se dogoditi ako nahranite milijune koji gladuju?" "Oni e se mnoiti i nae e stanovnitvo porasti." "Nesumnjivo. To je opit koji se u tvojoj kulturi provodi svake godine ve deset tisua godina, uz potpuno predvidljive rezultate. Poveavanje proizvodnje hrane da bi se prehranilo poveano stanovnitvo ima za posljedicu jo jedan porast stanovnitva. To oigledno mora biti posljedica i predvidjeti bilo to drugo znailo bi se jednostavno uljuljkivati u bioloke i matematike matarije."

- 79 -

"ak i tako..." Jo sam malo razmislio. "Majka Kultura kae da e, ako do toga doe, kontrola raanja rijeiti problem." "Da. Ako ikada bude tako budalast da se upusti u razgovor o tom predmetu s nekim od svojih prijatelja, otkrit e da e ispustiti dubok uzdah olakanja kada se prisjete tog detalja: 'Uh! Spaeni!' Kao alkoholiar koji se kune da e se ostaviti pia prije nego uniti svoj ivot. Sveopa kontrola stanovnitva uvijek je neto to e se dogoditi u budunosti. Kada vas je 1960. godine bilo tri milijarde, kontrola stanovnitva trebala se dogoditi u budunosti. Sada, kada vas ima pet milijardi, to je jo uvijek neto to e se dogoditi u budunosti." "Istina. Bez obzira na to, moglo bi se dogoditi." "Zaista bi moglo - ali ne sve dok irite takvu priu. Sve dok irite tu priu, na glad ete i dalje odgovarati poveanom proizvodnjom hrane. Vidio si oglase za slanje hrane gladnima diljem svijeta?" "Da." "Da li si ikada vidio oglase za slanje sredstava za spreavanje trudnoe?" "Ne." "Nikada. Majka Kultura na sva usta govori o tome. Kada joj kae pretjerani porast stanovnitva, ona odgovara sveopa kontrola stanovnitva, ali kada joj kae glad, ona odgovara poveana proizvodnja hrane. Ali po svemu sudei, poveana proizvodnja hrane neto je to se dogaa svake godine, a sveopa kontrola stanovnitva je neto to se uope nikada ne dogaa." "Istina." "Unutar tvoje kulture kao cjeline zapravo nema nikakvog znaajnog napora prema sveopoj kontroli stanovnitva. Ono to treba istai je da nikada i nee biti takvog napora sve dok irite priu koja kae da su bogovi svijet stvorili za ovjeka. Jer sve dok irite tu priu, Majka e Kultura poticati poveanu proizvodnju hrane danas - i obeavati kontrolu stanovnitva sutra." "Da, razumijem. Ali imam pitanje." "Nastavi." "Znam to Majka Kultura kae o gladi. A to ti kae?" "Ja? Nita ne kaem, osim da tvoja vrsta nije izuzeta iz bioloke stvarnosti koja vlada svim drugim vrstama." "Ali kako se to odnosi na glad?" "Glad nije odreena iskljuivo za ljude. Sve su joj vrste, svugdje na svijetu, podlone. Kada broj lanova neke vrste nadraste njihove izvore hrane, ta se vrsta smanjuje sve dok ponovo ne doe u ravnoteu sa svojim izvorima. Majka Kultura kae da bi ljudi trebali biti izuzeti iz toga procesa, tako da kada se pojavi stanovnitvo koje je prevladalo svoje izvore, ona im izvana dobavlja hranu i time osigurava da e ih u iduem narataju biti ak jo i vie gladnih. Stoga to stanovnitvu

- 80 -

nikada nije dozvoljeno da se smanji do toke na kojoj ga mogu podravati njegovi vlastiti izvori, glad ostaje kronina pratilja njihovih ivota." "Da. Prije nekoliko godina proitao sam u novinama priu o ekologu koji je to isto izjavio na nekom sastanku koji se bavio problemom gladi. ovjee, kako su skoili na njega. Gotovo su ga optuili da je ubojica." "Da, to mogu zamisliti. Njegovi kolege diljem svijeta savreno dobro razumiju to to je rekao, ali suvie su pametni da bi se suprotstavljali Majci Kulturi usred njezine dobrohotnosti. Ako u nekom podruju koje moe prehraniti samo trideset tisua ljudi ima njih etrdeset tisua, nije dobro djelo ako im se izvana donese hrana da bi ih se odralo na etrdeset tisua. To samo jami da e se glad nastaviti." "Istina. Ali svejedno, teko je samo sjediti i pustiti ih da gladuju." "Upravo tako govori onaj koji si zamilja da su ga bogovi odredili za vladara svijeta: 'Neu im dopustiti da gladuju. Neu dopustiti da doe do sue. Neu dopustiti poplave.' Bogovi su oni koji doputaju takve stvari, ne vi." "Dobar zakljuak", rekoh. "ak i tako, imam jo jedno pitanje." Ishmael me kimanjem potakne da nastavim. "Mi u Sjedinjenim Dravama svake godine strano poveavamo proizvodnju hrane, ali rast naega stanovnitva relativno je malen. S druge strane, porast stanovnitva najvii je u zemljama koje imaju slabu poljoprivrednu proizvodnju. ini se da se to suprotstavlja tvome meuodnosu proizvodnje hrane i rasta stanovnitva." On odmahne glavom s blagim prezirom. "Onako kako se promatra ta pojava, moe se rei: 'Svako poveanje proizvodnje hrane da bi se prehranilo poveano stanovnitvo prati ponovni rast stanovnitva.' Nita se ne kae o tome gdje se dogaaju ta poveanja." "Ne razumijem." "Poveanje proizvodnje hrane u Nebraski nee neminovno dovesti do porasta stanovnitva u Nebraski. Moe dovesti do toga negdje u Indiji ili Africi." "Jo uvijek ne razumijem." "Svako poveanje proizvodnje hrane prati porast stanovnitva negdje. Drugim rijeima, netko koristi vikove Nebraske - a kada ih ne bi koristili, poljoprivrednici Nebraske bi istoga trena prestali proizvoditi te vikove." "Istina", rekoh i nekoliko trenutaka provedoh u mislima. "eli li rei da poljoprivrednici Prvoga Svijeta potiu pretjerani porast stanovnitva Treega Svijeta?" "Na kraju", ree on, "tko bi to drugi inio?" Sjedio sam tamo i zurio u njega. "Mora se od problema udaljiti da bi ga mogao sagledati u planetarnoj perspektivi. Sada vas na planetu ima est milijardi i, iako milijuni gladuju, proizvodite dovoljno hrane da biste prehranili i est i pol milijardi. A stoga to proizvodite dovoljno hrane za est i pol milijardi, javlja se bioloka sigurnost da e vas za tri ili etiri godine biti est i pol milijardi. Meutim, do tada (iako

- 81 -

e milijuni jo uvijek gladovati), proizvodit ete dovoljno hrane za sedam milijardi ljudi -to znai da e vas u idue tri ili etiri godine biti sedam milijardi. Ali do tada ete proizvoditi dovoljno hrane za osam milijardi (iako e milijuni jo uvijek gladovati), to ponovo znai da e u idue tri ili etiri godine biti osam milijardi ljudi. Da biste zaustavili taj proces, morate se suoiti sa injenicom da poveanje proizvodnje hrane ne hrani vae gladne, nego samo potie pretjerani rast vaega stanovnitva." "To shvaam. Ali kako da prestanemo poveavati proizvodnju hrane?" "Uinite to na isti nain na koji ete zaustaviti razaranje ozonskog omotaa, na isti nain na koji ete prestati sjei ume. Ako postoji volja, pronai e se nain."

7
"Kao to vidi, pored tvoje sam stolice ostavio knjigu", ree Ishmael. Bila je to Amerika batina - knjiga o Indijancima. "Dok razgovaramo o problemu kontrole stanovnitva, evo ti karte plemenskih podruja koja e te moda prosvijetliti." Nakon to sam je neko vrijeme prouavao, on me upita kako mi izgleda karta. "Nisam shvaao da ih ima tako mnogo. Tako mnogo razliitih naroda." "Nisu svi od njih bili tamo u isto vrijeme, ali veina jest. Ono o emu bih elio da razmisli je to je ograniavalo njihov rast." "Kako bi mi ta karta trebala pomoi?" "elio sam da vidi kako je Sjeverna Amerika bila daleko od praznog kontinenta. Kontrola stanovnitva nije bila luksuz, nego neophodnost." "Dobro." "Ima li kakvih zamisli?" "Misli gledajui kartu? Ne, bojim se da nemam." "Reci mi ovo: to ljudi tvoje kulture uine ako se zamore ivei na prenaseljenom Sjeveroistoku?" "To je lako. Presele se u Arizonu. U New Mexico. Colorado. U iroke otvorene prostore." "A kako se to svia Uzimateljima u irokim otvorenim prostorima?" "Ne svia im se. Na automobile im zalijepe naljepnice na kojima pie: 'Ako volite New Mexico, vratite se tamo odakle ste doli.'"

- 82 -

"Ali oni se ne vraaju." "Ne, jednostavno nastavljaju dolaziti." "Zato Uzimatelji na tim podrujima ne mogu zaustaviti tu bujicu? Zato ne mogu ograniiti rast stanovnitva na Sjeveroistoku?" "Ne znam. Ne vidim kako bi mogli." "Dakle, ono to imate vrelo je rasta koje se u jednome dijelu zemlje prelijeva, a nitko se ne trudi da ga iskljui, stoga to se viak uvijek moe prelijevati u divlja prostranstva Zapada." "To je tono." "Pa ipak svaka od tih drava ima granicu. Zato ih te granice ne zadravaju?" "Stoga to su to samo zamiljene crte." "Upravo tako. Sve to treba uiniti da bi se preobrazio u Arizonca je da prijee tu zamiljenu crtu i naseli se. Ali ono to treba istai je da je na ovoj karti oko svakog od naroda Ostavitelja granica koja ni u kom sluaju nije zamiljena: kulturoloka granica. Ako bi se Navajou uinilo da ivi u guvi, ne bi mogao rei: 'Pa, Hopi imaju dosta divljih prostranstava. Hajdemo tamo k njima i postanimo Hopi.' Tako bi neto njima bilo nezamislivo. Ukratko, Njujorani mogu rijeiti svoje probleme sa stanovnitvom tako to e postati Arizonci, ali Navajo Indijanci nisu mogli rijeiti svoje probleme sa stanovnitvom tako to bi postali Hopi Indijanci. Te kulturoloke granice bile su granice koje nitko nije mogao prijei po svome izboru." "Istina. S druge strane, Navajo Indijanci su mogli prijei prostorne granice Hopi Indijanaca a da ne prijeu njihovu kulturoloku granicu." "Misli da su mogli napasti njihovo podruje. Da, svakako. Ali ono to sam istakao jo uvijek stoji. Ako bi preao na podruje Hopi Indijanaca, oni ti ne bi dali obrazac kojega treba ispuniti, nego bi te ubili. To je bilo jako djelotvorno. To je narodima davalo snaan poticaj da ogranie svoj rast." "Da, tako je." "Ti ljudi nisu ograniavali svoj rast za dobrobit ovjeanstva ili za dobrobit okolia. Oni su ga ograniavali stoga to je to uglavnom bilo jednostavnije nego ii u rat sa susjedima. A naravno da je bilo i takvih koji nisu inili nikakav velik napor da bi ograniili svoj rast, stoga to nisu imali nita protiv rata sa susjedima. Ne mislim rei da je to bilo kraljevstvo mira nekog utopijskog sna. U svijetu gdje nikakav Veliki Brat ne motri na ponaanje svih i ne jami svima prava vlasnitva, dobro je biti poznat po neustraivosti i okrutnosti - a takav glas ne dobiva ako susjedima alje osorne poruke. eli da znaju tono to e im se dogoditi ako ne ogranie svoj rast i ne ostanu na svome vlastitome podruju." "Da, razumijem. Ograniavali su jedni druge." "Ali ne samo podizanjem nepremostivih prostornih granica. I njihove su kulturoloke granice morale biti nepremostive. Viak stanovnika Narraganseta nije se mogao jednostavno spakirati i

- 83 -

iseliti na zapad Chevennima. Narraganseti su morali ostati gdje jesu i ograniiti svoje stanovnitvo." "Da. To je jo jedan sluaj gdje se ini da raznovrsnost djeluje bolje od istovrsnosti."

8
"Prije tjedan dana", ree Ishmael, "kada smo razgovarali o zakonima, rekao si da postoji samo jedan zakon koji se odnosi na to kako bi ljudi trebali ivjeti - zakon kojega glasovanje ne moe promijeniti. to sada misli? Mogu li zakoni koji vladaju suparnitvom u zajednici biti promijenjeni glasovanjem?" "Ne. Ali oni nisu apsolutni, kao zakoni aerodinamike. Oni mogu biti prekreni." "Mogu li zakoni aerodinamike biti prekreni?" "Ne. Ako tvoj zrakoplov nije sagraen u skladu sa zakonom, nee letjeti." "Ali ako ga gurne s litice, ostat e u zraku, zar ne?" "Neko vrijeme." "Isto je tono i za civilizaciju koja nije sagraena u skladu sa zakonom ogranienog suparnitva. Ostaje u zraku neko vrijeme, a onda se sa treskom srui. Nije li to ono sa ime se sada suoavaju ljudi tvoje kulture? Raspad?" "Da." "Postavit u pitanje na drugi nain. Da li si siguran da e svaka vrsta koja, kao stvar naela, sebe izuzme iz zakona o ogranienom suparnitvu zavriti razarajui zajednicu da bi podrala svoje vlastito irenje?" "Da." "Pa to smo onda ovdje otkrili?" "Otkrili smo dio sigurne spoznaje o tome kako bi ljudi trebali ivjeti. Kako bi zapravo morali ivjeti." "Spoznaju za koju si prije tjedan dana rekao da se ne moe dosei." "Da. Ali..." "Da?" "Ne vidim kako... ekaj malo." "Ima vremena."

- 84 -

"Ne vidim kako od toga uiniti izvor spoznaje openito. Hou rei, ne vidim nikakvoga naina da to znanje primijenimo na openit nain, na druge probleme." "Da li ti zakoni aerodinamike pokazuje kako popraviti oteene gene?" "Ne." "Pa za to su onda dobri?" "Dobri su za... omoguuju nam da letimo." "Zakon kojega smo ovdje ocrtali omoguava vrstama da ive - omoguava im da preive, ukljuujui i ljudsku vrstu. Nee ti rei da li bi droge koje mijenjaju raspoloenje trebale biti dozvoljene ili ne. Nee ti rei da li su predbrani spolni odnosi dobri ili loi. Nee ti rei da li je smrtna kazna dobra ili loa. Ali, rei e ti kako mora ivjeti ako eli izbjei unitenju, a to je prvo i najosnovnije znanje koje je svima potrebno." "Istina je. Ali ipak..." "Da?" "Ipak, ljudi ga moje kulture nee prihvatiti." "Hoe rei da ljudi tvoje kulture nee prihvatiti ono to si ovdje nauio." "Tako je." "Hajde da raistimo to hoe, a to nee prihvatiti. Zakon je sam po sebi izvan rasprave. On postoji, jednostavno postoji u ivotnoj zajednici. Ono to e Uzimatelji zanijekati je da se odnosi na ljudsku vrstu." "To je tono." "Jedva da nas to moe iznenaditi. Majka bi Kultura mogla prihvatiti injenicu da dom ovjeanstva nije sredite svemira. Mogla bi prihvatiti injenicu da se ovjek razvio iz obinog blata. Ali nikada nee prihvatiti injenicu da ovjek nije izuzet iz zakona koji odrava mir u ivotnoj zajednici. Kada bi to prihvatila bila bi to njezina smrt." "Pa to to onda znai? Da nema nade?" "Ni u kom sluaju. Svakako da Majka Kultura mora umrijeti ako vi elite preivjeti, a to je neto to ljudi tvoje kulture mogu uiniti. Ona ne postoji izvan vaih umova. Kada je jednom prestanete sluati, prestat e postojati." "Istina. Ali mislim da ljudi nee dozvoliti da se to dogodi." Ishmael slegne ramenima. "Tada e to zakon uiniti umjesto njih. Ako odbiju ivjeti pod vladavinom zakona, jednostavno nee ivjeti. Moglo bi se rei da je to jedno od osnovnih naela zakona: oni koji ugroavaju ravnoteu zajednice odbijajui zakon, automatski sami sebe unitavaju."

- 85 -

"Uzimatelji to nikada nee prihvatiti." "Prihvaanje s time nema nikakve veze. Isto tako moe o ovjeku koji se sprema zakoraiti s ruba litice rei da ne prihvaa posljedice gravitacije. Uzimatelji su u procesu unitavanja samih sebe, a kada to uine, ravnotea zajednice ponovo e se uspostaviti, a teta koju ste vi nainili poet e se popravljati." "Istina." "S druge strane, mislim da nerazumno tmurno gledamo na sve to. Mislim da ima mnogo ljudi koji znaju da je svemu kraj i koji su spremni uti neto novo - koji ele uti neto novo, upravo kao ti." "Nadam se da si u pravu."

9
"Nisam sasvim zadovoljan nainom kojim smo izrazili taj zakon", rekoh. "Ne?" "Kaemo da je to zakon, ali zapravo postoje tri zakona. Ili sam ih barem ja opisao kao tri zakona." "Ta se tri zakona granaju. Ono to ti trai je glavno stablo, a to je neto ovakvo: 'Nijedna vrsta ne smije prisvajati ivot svijeta samo za sebe.'" "Da, to je ono to propisi suparnitva osiguravaju." "To je jedan izraz zakona. Evo jo jednoga: 'Svijet nije stvoren samo za jednu vrstu.'" "Da. to znai da ovjek nije stvoren da bi osvojio i vladao svijetom." "To je suvie velik skok. U mitologiji Uzimatelja, svijetu je potreban vladar stoga to su bogovi od njega nainili zbrku. Ono to su oni stvorili bila je dungla, urlajui kaos, bezvlae. Ali da li je bilo ba tako?" "Ne, sve je bilo u redu. Uzimatelji su ti koji su uveli nered u svijet." "Vladavina toga zakona bila je i sada je dovoljna. Nije bilo potrebno ovjeanstvo da svijetu vrati red." "To je tono."

- 86 -

10
"Ljudi tvoje kulture fanatinom se upornou dre posebnosti ovjeka. Oajniki ele postaviti iroku provaliju izmeu ovjeka i ostatka stvaranja. Ta mitologija ljudske nadmonosti opravdava to god oni poele uiniti sa svijetom, upravo kao to je Hitlerova mitologija arijske nadmonosti opravdavala sve to je on poelio uiniti s Europom. Ali na kraju krajeva ta mitologija dubinski ne zadovoljava. Uzimatelji su duboko osamljeni ljudi. Svijet je za njih neprijateljsko podruje i posvuda u njemu oni ive kao osvajaka vojska, otuena i odvojena svojom izuzetnom posebnou." "To je istina. Ali kamo cilja?" Umjesto da odgovori na moje pitanje, Ishmael ree: "Meu Ostaviteljima su zloin, duevne bolesti, samoubojstvo i ovisnost izuzetno rijetki. to Majka Kultura kae o tome?" "Rekao bih da je to stoga... Majka Kultura kae da je to stoga to su Ostavitelji jednostavno suvie primitivni da bi imali te stvari." "Drugim rijeima, zloin, duevne bolesti, samoubojstvo i ovisnost osobine su napredne kulture." "To je tono. Naravno da to nitko ne kae na taj nain, ali to se podrazumijeva. Te su stvari cijena napretka." "Postoji jedno gotovo suprotno miljenje koje je bilo prilino snano u tvojoj kulturi prije otprilike stotinu godina. Suprotno miljenje o tome zato su te stvari rijetke meu Ostaviteljima." Kratko sam razmislio. "Misli teorija o plemenitom divljaku. Ne mogu rei da je poznajem." "Ali ima neki dojam o njoj." "Da." "To je ono to vlada tvojom kulturom - ne teorija sa svojim detaljima, nego dojam o njoj." "Istina. To je zamisao da su ljudi koji ive u povezanosti s prirodom skloni plemenitosti. To im dolazi od gledanja svih onih sunevih zalazaka i oluja. Ne znam. Ne moe promatrati sunev zalazak, a tada krenuti i potpaliti ator svoga susjeda. ivjeti u povezanosti s prirodom izvanredno je za duevno zdravlje." "Vjerujem da razumije kako ja ne govorim nita nalik tome." "Da. Ali to onda govori?" "Malo smo zavirili u priu koju Uzimatelji ire svijetom ve deset tisua godina. I Ostavitelji ire priu. Ne prianjem nego provoenjem." "to time misli?"

- 87 -

"Ako posjeti razliite narode svoje kulture - ako ode u Kinu i Japan i Rusiju i Englesku i Indiju - svaki e ti narod dati potpuno razliito izvjee o sebi, ali e ipak svi iriti jednu osnovnu priu, a to je pria Uzimatelja." "Dobro." "Isto vrijedi i za Ostavitelje. Bumani iz Afrike, Alawe iz Australije, Kreen-Akrore iz Brazila i Navajo iz Sjedinjenih Drava - svi e ti dati razliito izvjee o sebi, ali e i oni isto tako priati jednu temeljnu priu, a to je pria Ostavitelja." "Shvaam to eli rei. Nije vana pria koju pria, nego nain na koji zapravo ivi." "To je tono. Pria koju Uzimatelji ire ve deset tisua godina nije samo razorna za ovjeanstvo i za svijet, nego je u svojim osnovama nezdrava i nezadovoljavajua. To je megalomanska matarija i njezino irenje Uzimateljima je donijelo kulturu ispunjenu pohlepom, okrutnou, duevnim bolestima, zloinom i ovisnou." "Da, ini se da je tako." "Pria koju Ostavitelji provode posljednjih tri milijuna godina nije pria o osvajanju i vladanju. Njezino im provoenje ne donosi mo. Njezino provoenje donosi im ivote koji su za njih zadovoljavajui i smisleni. U to e se uvjeriti ako ode meu njih. U njima ne vrije nezadovoljstvo i pobuna, oni se ne prepiru neprestano o tome to bi trebalo biti dozvoljeno a to zabranjeno, nikada ne optuuju jedan drugoga da ne ive na pravi nain, ne ive u strahu jedan od drugoga, ne izluuju se stoga to im se ini da su im ivoti prazni i besmisleni, ne moraju se zaglupljivati drogama da bi prebrodili dan, ne izmiljaju novu religiju svakoga tjedna koja e im pruiti neto na to se mogu osloniti, ne tragaju neprestano za neim to bi uinili ili neim u to bi vjerovali a to e dati vrijednost njihovim ivotima. I - ponavljam - to nije stoga to ive u povezanosti s prirodom ili to nemaju vladu ili stoga to su po prirodi plemeniti. To je jednostavno stoga to provode priu koja na ljude dobro djeluje - priu koja je dobro djelovala tri milijuna godina i jo uvijek dobro djeluje tamo gdje je Uzimatelji jo nisu uspjeli zgaziti." "Dobro. To zvui izvanredno. Kada emo prijei na njihovu priu?" "Sutra. Barem emo sutra zapoeti."

- 88 -

Devet

1
Kada sam iduega dana stigao, otkrio sam da se neto novo dogaa: Ishmael vie nije bio s druge strane stakla, bio je na mojoj strani, ispruen na mekim jastucima nekoliko metara od moje stolice. Nisam shvaao kako je ta staklena ploa postala vana za na odnos: da budem poten, u elucu sam osjetio treptaj uzbune. Njegova su me blizina i ogromnost zbunili, ali bez oklijevanja koje bi trajalo due od djelia sekunde, sjeo sam na svoje mjesto i uobiajeno mu kimnuo na pozdrav. On mi je uzvratio pozdrav, ali mislim da sam uoio da me pomno promatra, kao da ga je moja blizina uznemiravala jednako kao to je njegova uznemiravala mene. "Prije nego nastavimo", ree Ishmael nakon nekoliko trenutaka, "elim raistiti krive pojmove." Podigao je komad crtaeg papira s nacrtanim dijagramom.

"Nije osobito teak pregled. Predstavlja irenje prie Ostavitelja", ree on. "Da, vidim." On neto doda na crte i ponovo ga podigne.

"Ovaj ogranak, koji poinje otprilike 8000 godina prije Krista, predstavlja crtu irenja prie Uzimatelja." "Tono." "A koji dogaaj to predstavlja?" upita on, stavivi vrh olovke na toku oznaenu brojem 8000 prije Krista. "Poljoprivrednu revoluciju."

- 89 -

"Da li se taj dogaaj dogodio u nekoj toki vremena ili tijekom nekog vremenskog razdoblja?" "Pretpostavljam da se zbivao tijekom nekog vremenskog razdoblja." "Onda ova toka, 8000 godina prije Krista, predstavlja to?" "Poetak revolucije." "Gdje da oznaim kada je zavrila?" "Ah", rekoh budalasto. "Zaista ne znam. Mora da je trajala barem tisuu godina." "Koji je dogaaj oznaio kraj te revolucije?" "Ponovo, ne znam. Ne znam da bi je oznaio bilo koji odreeni dogaaj." "Nikakvo slavlje uz ampanjac?" "Ne znam." "Misli." Razmiljao sam, i nakon nekog vremena rekoh: "Dobro. udno je da se to ne ui u koli. Sjeam se da su me uili o poljoprivrednoj revoluciji, ali ovoga se ne sjeam." "Nastavi." "Nije zavrila. Samo se irila. iri se sve od prije deset tisua godina. iri se diljem ovoga kontinenta tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljea. Jo se uvijek i danas iri dijelovima Novoga Zelanda i Afrike i June Amerike." "Naravno. Tako da sada shvaa da vaa poljoprivredna revolucija nije neki dogaaj nalik Trojanskome ratu, odvojen u udaljenoj prolosti i bez izravnog znaaja za vae ivote danas. Posao je poeo s neolitskim poljoprivrednicima na Bliskom Istoku i prenosio se s jednog narataja na drugi bez prekida, sve do sadanjeg trenutka. To je temelj vae prostrane civilizacije danas upravo na isti nain kako je bio temelj onog prvog poljoprivrednog naselja." "Da, to razumijem." "To bi ti trebalo pomoi da razumije zato je pria koju priate svojoj djeci o znaenju svijeta, o boanskim namjerama sa svijetom i o sudbini ovjeka, tako duboko znaajna ljudima tvoje kulture. To je proglas revolucije na kojoj se temelji vaa kultura. To je spremite svih vaih revolucionarnih uenja i krajnji izraz vaega revolucionarnoga duha. To objanjava zato je revolucija bila neophodna i zato se mora nastaviti po svaku cijenu, kakva god ona bila." "Da", rekoh. "To je zamisao i pol."

- 90 -

2
"Prije otprilike dvije tisue godina", nastavi Ishmael, "u tvojoj je kulturi dolo do jednog dogaaja izvanredne ironije. Uzimatelji - ili barem njihov jako veliki dio - kao svoju vlastitu usvojio je priu koja im se inila ispunjena znaenjem i tajnovitou. Dola je do njih od Uzimatelja Bliskoga Istoka koji su je pripovijedali svojoj vlastitoj djeci kroz bezbrojne narataje toliko mnogo narataja da je ak i njima samima postala tajanstvena. Zna li zato?" "Zato je postala tajanstvena? Ne." "Postala je tajanstvena stoga to oni koji su je prvi priali - njihovi drevni preci - nisu bili Uzimatelji nego Ostavitelji." Sjedio sam tako neko vrijeme trepui prema njemu. Tada ga upitah da li bi imao neto protiv da mi to ponovi. "Prije dvije tisue godina, Uzimatelji su kao svoju vlastitu usvojili priu koja potjee od Ostavitelja otprije mnogo stoljea." "Dobro. Kakva je ironija u tome?" "Ironija je u tome stoje to pria koju su Ostavitelji nekada priali o podrijetlu Uzimatelja." "Pa?" "Uzimatelji su kao svoju vlastitu usvojili priu Ostavitelja o svome podrijetlu." "Bojim se da jednostavno ne shvaam." "Kakvu bi vrst prie Ostavitelji priali o pojavi Uzimatelja na svijetu?" "Boe, nemam nikakve zamisli." Ishmael virne na mene kao sova. "ini se da si jutros zaboravio uzeti svoju tabletu za mozak. Nema veze, ja u ti ispriati moju priu, a tada e shvatiti." "Dobro." Ishmael pomakne svoju breuljkastu ogromnost u novi poloaj na svojim jastucima, a ja nevoljko sklopih oi, razmiljajui: kada bi sada stranac otvorio vrata i uao, to bi za ime svijeta pomislio'!"

3
"Postoji jedno jako posebno znanje koje mora imati ako namjerava vladati svijetom", ree Ishmael. "Siguran sam da to shvaa."

- 91 -

"Iskreno reeno, nikada o tome nisam razmiljao." "Uzimatelji naravno imaju to znanje - barem oni tako zamiljaju - i poradi toga su jako, jako ponosni. To je najosnovnije od svih znanja i apsolutno je prijeko potrebno onima koji ele vladati svijetom. A to misli, to Uzimatelji otkriju kada odu meu Ostavitelje?" "Ne znam to misli." "Otkriju da Ostavitelji nemaju takvoga znanja. Nije li to udesno?" "Ne znam." "Razmisli o tome. Uzimatelji imaju znanje koje im omoguava da vladaju svijetom, a Ostavitelji ga nemaju. To je ono to su misionari otkrili kada su otili meu Ostavitelje. I sami su bili prilino zapanjeni, stoga to su imali dojam da je to znanje zapravo bjelodano." "ak ne znam ni o kakvom to znanju govori." "O znanju potrebnom da bi se vladalo svijetom." "Dobro, ali kakvo je to odreeno znanje?" "Nauit e iz ove prie. Ono to ja sada istraujem je tko ima to znanje. Rekao sam ti da ga imaju Uzimatelji i to se doima smisleno, zar ne? Uzimatelji su vladari svijeta, nisu li?" "Jesu." "A Ostavitelji ga nemaju, pa i to ima smisla, zar ne?" "Pretpostavljam da je tako." "Sada mi reci ovo: tko bi jo mogao imati to znanje, osim Uzimatelja?" "Nemam pojma." "Razmiljaj mitoloki." "Dobro... trebali bi ga imati bogovi." "Naravno. I o tome govori moja pria: kako su bogovi doli do znanja koje im je bilo potrebno da bi vladali svijetom."

4
Jednoga dana (pone Ishmael), bogovi su razmatrali upravljanje svijetom na uobiajeni nain i jedan od njih ree: "O ovome sam neko vrijeme razmiljao - iroka, ugodna savana. Hajde da u tu

- 92 -

zemlju poaljemo veliku koliinu skakavaca. Tada e u njima udesno planuti iskra ivota, pa i u pticama i guterima koji e se njima hraniti i to e biti jako zgodno." Ostali su neko vrijeme razmiljali o tome, a tada jedan ree: "Svakako je istina da, ako poaljemo skakavce u tu zemlju, iskra e ivota planuti u njima i u stvorenjima koja se njima hrane - ali na raun svih drugih bia koja tamo ive." Ostali ga zapitae to time eli rei i on nastavi. "Svakako bi bio velik zloin svim ostalim stvorovima uskratiti iskru ivota da bi skakavci i ptice i guteri mogli neko vrijeme napredovati. Jer skakavci e ogoljeti zemlju, a jeleni i gazele i koze i zeevi e gladovati i umrijeti. A nestankom divljai, lavovi i vukovi i lisice isto e tako ubrzo izumrijeti. Nee li nas onda proklinjati i nazivati nas zloincima to smo prednost dali skakavcima i pticama i guterima?" Sada su se bogovi poeli ekati po glavi nad tim pitanjem stoga to nikada prije stvari nisu sagledali u tom svjetlu. Ali na kraju jedan od njih ree: "Mislim da to ne predstavlja nikakvu veliku potekou. Jednostavno to neemo napraviti. Neemo poslati veliku koliinu skakavaca u tu zemlju, a stvari e se odvijati kao i prije i nitko nee imati nikakvoga razloga da nas proklinje." Veina je bogova smatrala da to ima smisla, ali jedan se od njih nije sloio. "Svakako bi to bio jednako velik zloin kao i onaj drugi", ree on. "Jer, zar skakavci i ptice i guteri ne ive u naim rukama jednako kao i sve ostalo? Zar da nikada ne doe njihovo vrijeme za procvat, kao to je dolo vrijeme i drugima?" Dok su bogovi raspravljali o tome, izae lisica u lov, i oni rekoe: "Hajde da lisici poaljemo prepelicu." Ali jedva da su izgovorili te rijei, kada jedan od njih ree: "Svakako bi bio zloin dopustiti lisici da ivi na raun prepelice. Prepelica ima svoj ivot kojeg smo joj podarili i ivi u naim rukama. Bilo bi besramno poslati je u ralje lisici!" Tada drugi ree: "Pogledajte ovamo! Prepelica se priuljala skakavcu! Ako prepelicu ne predamo lisici, ona e pojesti skakavca. Zar skakavac nema svoj ivot kojim smo ga mi nadarili i zar ne ivi u naim rukama isto kao i prepelica? Svakako bi bio zloin ne dati prepelicu lisici, tako da skakavac ostane na ivotu." Pa, kao to moe i zamisliti, bogovi su teko gunali nad tom potekoom, i nisu znali to im je initi. I dok su se prepirali oko toga, doe proljee, i otopljeni snijeg sa planina pone bujati u potoke i jedan od njih ree: "Svakako bi bio zloin dopustiti tim vodama da poplave zemlju, jer bezbrojna e stvorenja biti osuena da ih bujice odnesu u smrt." Ali tada drugi ree: "Svakako bi bio zloin ne dozvoliti tim vodama da potope zemlju, jer e jezera i movare isuiti i sva stvorenja koja u njima ive umrijet e." I opet se bogovi naoe u zbrci. Na kraju jedan od njih izree ono to se inilo daje nova zamisao. "Jasno je da e svako djelo koje poduzmemo biti na dobro jednima, a na tetu drugima, pa hajde da uope nita ne poduzimamo. Tada nas nijedno stvorenje koje ivi u naim rukama nee moi nazvati zloincima." "Besmislica", otrese se drugi. "Ako nita ne poduzmemo i to e isto tako biti na dobro jednima, a na tetu drugima, zar ne? Stvorovi koji ive u naim rukama rei e: 'Gle, mi patimo, a bogovi ne ine nita!'" I dok su se bogovi meusobno svaali, skakavci preplavie savanu i skakavci i ptice i guteri slavili su bogove, dok su divlja i mesojedi umirali proklinjui ih. I stoga to bogovi nisu nita poduzeli glede toga, prepelica je preivjela, a lisica je u svoju rupu otila gladna, proklinjui bogove. I stoga to je prepelica preivjela, pojela je skakavca, a skakavac je umro proklinjui

- 93 -

bogove. A stoga to su na kraju bogovi odluili zaustaviti bujice proljetnih voda, jezera i movare presuie i sve tisue stvorova koji su ivjeli u njima umrijee proklinjui ih. I sluajui sve te kletve, bogovi zastenjae. "Od toga smo vrta stvorili mjesto uasa i svi koji ive u njemu mrze nas kao nasilnike i zloince. I u pravu su, jer smo im svojim djelovanjem ili nedjelovanjem poslali jednoga dana dobro, a zlo drugoga, ne znajui to bismo trebali uiniti. Savana koju su skakavci ogoljeli odzvanja kletvama, a mi joj nemamo to odgovoriti. Lisica i skakavac nas proklinju, jer smo dozvolili prepelici da preivi, a ni za njih nemamo odgovora. Sigurno je da svekoliki svijet mora proklinjati dan kada smo ga stvorili, jer mi smo zloinci koji naizmjence alju dobro i zlo, znajui ak i dok to inimo da ne znamo to bi trebalo uiniti." Tako su bogovi tonuli pravo u beznadno oajanje, kada jedan od njih ree: "Recite, nismo li za vrt sainili odreeno drvo iji je plod spoznaja dobra i zla?" "Jesmo", uzviknue ostali. "Hajde da pronaemo to stablo i pojedemo njegov plod i spoznamo kakvo je to znanje." A kada bogovi pronaoe drvo i okusie njegov plod, oi im se otvorie i oni rekoe: "Sada zaista imamo spoznaju koja nam je potrebna da njegujemo vrt a da ne postanemo zloinci i da ne zasluimo prokletstva svih onih koji ive u naim rukama." I dok su tako govorili, izae lav u lov i bogovi rekoe sami sebi: "Danas je na lavu red da ostane gladan, a jelen kojega bi ulovio poivjet e jo koji dan." I tako lav izgubi svoj plijen i dok se gladan vraao u svoj brlog, poeo je proklinjati bogove. Ali oni rekoe: "Budi smiren, jer mi znamo kako vladati svijetom, a danas je tvoj red da ostane gladan." I lav se smiri. I iduega dana lav krene u lov i bogovi mu poslae jelena kojega su dan prije potedjeli. A kada je jelen osjetio lavlje ralje na svome vratu, poeo je proklinjati bogove. Ali oni rekoe: "Budi smiren, jer mi znamo kako vladati svijetom, a danas je tvoj dan za umiranje, upravo kao to je juer bio tvoj dan za ivot." I jelen ostade smiren. Tada bogovi rekoe sami sebi: "Spoznaja dobra i zla svakako je snana, jer nam omoguuje da vladamo svijetom a da ne postanemo zloinci. Da smo juer lava ostavili gladnim bez ovoga znanja, tada bi to zaista bio zloin. A da smo danas jelena poslali u lavlje ralje bez ovoga znanja, tada bi to zaista isto tako bio zloin. Ali s ovim smo znanjem uinili obje ove stvari, jednu oigledno suprotnu drugoj, i nismo poinili nikakav zloin." Dogodilo se da je jedan od bogova bio negdje po nekakvom poslu dok su ostali jeli sa drveta spoznaje i kada se vratio i uo to su bogovi uinili glede lava i jelena, on ree: "inei tako vi ste svakako poinili zloin, bilo u jednom bilo u drugom sluaju, jer su te dvije stvari suprotne i jedno uiniti je pravo, a drugo pogreno. Ako je bilo dobro da lav ostane gladan prvoga dana, tada je bilo loe poslati mu jelena drugoga dana. Ili ako je bilo dobro poslati jelena lavu drugoga dana, tada je bilo zlo ostaviti ga gladnog prvoga dana." Ostali kimnue i rekoe: "Da, tako bismo i mi razmiljali prije nego smo pojeli plod drveta spoznaje." "Kakvo je to znanje?" upita bog po prvi put zapazivi drvo. "Okusi njegov plod", rekoe mu. "Tada e tono znati kakvo je to znanje."

- 94 -

I bog ga okusi i oi mu se otvorie. "Da, vidim", ree. "Ovo je doista pravo znanje za bogove: znanje o tome tko e ivjeti, a tko umrijeti."

5
"Ima li kakvih pitanja?" upita Ishmael. Skoio sam, prenut tim prekidom u pripovijedanju. "Ne. Ovo je oaravajue." Ishmael nastavi.

6
Kada bogovi vidjee da se Adam budi, rekoe sami sebi: "Evo jednog stvora koji nam je toliko nalik da bi gotovo mogao biti jedan od nas. Koliko emo mu dug ivot podariti i kakvu emo mu sudbinu odrediti?" Jedan od njih ree: "On je tako lijep, hajde da mu podarimo ivot koliko je dug ivotni vijek ove planete. Dok je u danima svoga djetinjstva, brinut emo se za njega kao to se brinemo za sve ostale u vrtu, tako da naui slatkou ivljenja u naoj ruci. Ali kada odraste sigurno e poeti shvaati da je sposoban za mnogo vie od ostalih stvorova i pod naom e brigom postati nemiran. Hoemo li ga tada odvesti do drugog stabla u vrtu, do Drveta ivota?" Ali drugi ree: "Odvesti Adama do Drveta ivota dok je jo dijete, prije nego je on sam ak i poeo tragati za njim, znailo bi oduzeti mu velik pothvat kojim bi mogao dosei vanu mudrost i sam sebi dokazati svoju odvanost. Kao to emo mu dok je dijete pruiti brigu koja mu je potrebna, hajde da mu pruimo i potragu koja mu je potrebna u mladosti. Neka potraga za Drvetom ivota ispuni njegovu mladost. Tako e sam za sebe otkriti kako moe ivjeti jednako dugo koliki je i ivotni vijek ove planete." Ostali se sloie s tim naumom, ali jedan ree: "Trebali bismo istai da bi za Adama to mogla biti duga i zbunjujua potraga. Mladost je nestrpljiva i nakon nekoliko tisua godina traganja, mogao bi poeti oajavati. Ako bi se to dogodilo, mogao bi umjesto toga doi u iskuenje i jesti sa Drveta Spoznaje Dobra i Zla." "Glupost", odvratie ostali. "Jako dobro zna da plod toga drveta hrani samo bogove. Ne moe hraniti Adama kao to ga ne moe hraniti ni trava kojom se hrane volovi. Moe ga uzeti u usta i progutati, ali plod e proi kroz njegovo tijelo bez ikakve dobrobiti. Ne misli valjda da bi jedui s toga drveta zaista mogao dosei nae znanje?" "Naravno da ne", odgovori on. "Opasnost nije u tome to bi on mogao postii nae znanje, nego prije u tome to bi mogao zamiljati da ga je dosegao. Kada bi okusio plod toga drveta, mogao bi rei sam sebi: 'Jeo sam sa drveta spoznaje koje pripada bogovima i stoga jednako kao i oni znam kako vladati svijetom. Mogu uiniti sve to elim.'" "To je besmisleno", rekoe ostali bogovi. "Kako bi Adam ikada bio tako glup da si umisli kako posjeduje spoznaju koja mu omoguuje da vlada svijetom i da ini to bismo i mi inili? Nikada nijedan na stvor nee biti gospodarem spoznaje o tome tko e ivjeti a tko umrijeti. To je samo

- 95 -

nae znanje i kad bi Adam rastao u mudrosti sve do samog pomraenja svemira, bilo bi mu podjednako daleko kao to mu je daleko i sada." Ali ti dokazi nisu zbunili drugog boga. "Kada bi Adam jeo s naega drveta", uporno je nastavljao, "ne moe se predvidjeti kako bi se mogao zavaravati. Ne znajui istinu, mogao bi rei sam sebi: 'Dobro je sve ono to ja smatram ispravnim, a loe je sve to ne smatram ispravnim.'" Ali ostali se tome narugae, govorei: "To nije znanje dobra i zla." "Naravno da nije", odvrati on, "ali kako e to Adam znati?" Ostali slegoe ramenima. "Moda bi u djetinjstvu Adam mogao vjerovati da je dovoljno mudar da bi vladao svijetom, ali to ima u tome? Takva e drska ludost proi sa zrelou." "Ah", ree onaj bog, "ali ako ga obuzme ta drska ludost, hoe li Adam preivjeti do zrelosti? Vjerujui da nam je ravan, bio bi sposoban za sve. U svojoj drskosti, mogao bi se ogledati vrtom i rei sam sebi: 'Sve je ovo pogreno. Zato bih morao dijeliti iskru ivota sa svim ovim stvorovima? Pogledaj, lavovi i vukovi i lisice love divlja koju bih ja uzeo za sebe. To je loe. Poubijat u sva ta stvorenja i to e biti dobro. A pogledaj ovamo, zeevi i skakavci i vrapci hrane se plodovima zemlje koje bih ja uzeo za sebe. To je loe. Poubijat u sva ta stvorenja i to e biti dobro. A pogledaj ovamo, bogovi su ograniili moj rast kao to su ograniili rast svega drugoga. To je loe. Ja u rasti bez ogranienja, uzevi svaku iskru ivota koja struji ovim vrtom samo za sebe i to e biti dobro.' Recite mi - ako bi se to dogodilo, koliko bi dugo Adam ivio prije nego bi unitio cijeli svijet?" "Ako bi se to dogodilo", rekoe ostali, "Adam bi u jednome danu unitio svijet, a na kraju toga dana unitio bi samoga sebe." "Upravo tako", ree onaj bog, "osim ako mu ne uspije pobjei s ovoga svijeta. Tada bi unitio svekoliki svemir kao to je unitio svijet. Ali ak i tako neminovno bi zavrio unitavajui samoga sebe, kao to mora zavriti sve to neogranieno raste." "To bi zaista za Adama bio uasan zavretak", ree neki drugi bog. "Ali da li bi mogao doi do istoga kraja ak i kada ne bi kuao s Drveta Spoznaje Dobra i Zla? Ne bi li svojim eznuem za rastom bio u iskuenju da iskru ivota uzme u svoje vlastite ruke ak i ako se ne zavarava da je to dobro?" "Mogao bi", sloie se ostali. "Ali kakva bi bila posljedica? Postao bi zloinac, odmetnik, kradljivac ivota i ubojica stvorenja koja ga okruuju. Kada ne bi ivio u obmani da je ono to ini dobro - i da ga stoga treba uiniti pod svaku cijenu - uskoro bi se zamorio odmetnikim ivotom. Zaista, to se tijekom njegove potrage za Drvetom ivota mora dogoditi. Ali kada bi jeo s drveta naega znanja, tada bi odbacio svoj umor. Rekao bi: 'to znai to sam umoran ivei kao ubojica svega ivota koji me okruuje? Razlikujem dobro i zlo, a ovaj je nain ivota dobar. Stoga moram tako ivjeti, ak iako sam na smrt umoran, ak iako unitavam svijet i ak samoga sebe. Bogovi su u svijet upisali zakon kojega svi moraju slijediti, ali on se ne moe odnositi na mene stoga to sam im ja ravan. Stoga u ivjeti izvan tog zakona i rasti bez ogranienja. Loe je biti ogranien. Ukrast u iskru ivota iz ruku bogova i iskoristiti je za svoj rast i to e biti dobro. Unitit u one vrste koje nee podrati moj rast i to e biti dobro. Otet u vrt iz ruku bogova i iznova ga preurediti da slui samo mome rastu i to e biti dobro. I budui je sve to dobro, moram to uiniti pod svaku cijenu. Moe se dogoditi da u unititi vrt i razoriti ga. Moe se dogoditi da e se moje potomstvo mnoiti diljem Zemlje kao skakavci i ogoliti je, sve dok se ne utope u

- 96 -

svojoj vlastitoj prljavtini i dok ne zamrze i sam pogled na onoga drugoga i dok ne polude. Ipak moraju nastaviti, jer je bezgranini rast dobar, a prihvaanje ogranienja zakona je loe. A ako itko kae: "Hajde da odbacimo teret zloinakog ivota i ponovo ivimo u rukama bogova", ubit u ga, jer ono to kae je zlo. A ako itko kae: "Hajde da okrenemo lea naoj bijedi i tragamo za onim drugim drvetom", i njega u ubiti, jer ono to kae je zlo. A na kraju, kada cijeli vrt podvrgnem svojoj koristi i odbacim sve vrste koje ne podravaju moj rast i kad svaka iskra ivota u svijetu tee kroz moje potomstvo, ja i dalje moram rasti. A ljudima ove zemlje rei u: "Rastite, jer to je dobro", i oni e rasti. A ljudima druge zemlje u rei: "Rastite, jer to je dobro", i oni e rasti. A kada vie ne budu mogli rasti, ljudi ove zemlje napast e ljude one zemlje da bi ih ubili, tako da i dalje mogu rasti. A ako jauci mojih nasljednika ispune svekoliki svijet, rei u im: "Morate podnijeti svoje patnje, jer patite poradi dobra. Pogledajte kako smo ogromni postali! Rabei svoje znanje o dobru i zlu, uinili smo sebe gospodarima svijeta, pa ni bogovi nas ne mogu nadjaati. Iako vai jauci odzvanjaju svijetom, nije li milije ivjeti u svojim vlastitim rukama, negoli u rukama bogova?" Pa kada su bogovi sve to uli, oni uvidjee da, od sveg drvea u vrtu, samo Drvo Spoznaje Dobra i Zla moe unititi Adama. I tako mu rekoe: "Moe jesti sa svakoga drveta u vrtu osim s Drveta Spoznaje Dobra i Zla, jer onoga dana kada kua plod s tog drveta sigurno e umrijeti."

7
Sjedio sam tamo neko vrijeme omamljen, a tada se prisjetih da sam u Ishmaelovoj staroj zbirci knjiga vidio Bibliju. Zapravo, bilo ih je tri. Dohvatio sam ih i nakon nekoliko minuta prouavanja pogledah ga i rekoh: "Nijedna od ovih ne objanjava zato je to drvo zabranjeno Adamu." "Da li si oekivao objanjenje?" "Pa... da." "Uzimatelji zapisuju biljeke, a ova je pria njima uvijek bila nerjeiva zagonetka. Nikada nisu mogli dokuiti poradi ega bi spoznaja dobra i zla trebala biti zabranjena ovjeku. Da li ti shvaa?" "Ne." "Stoga to je to znanje, prema Uzimateljima, najbolje znanje od svih - najvie dobrobiti donosi ovjeku ako ga posjeduje. Ako je tako, zato bi mu ga bogovi zabranili?" "Istina." "Spoznaja dobra i zla u osnovi je znanje u kojemu se vladari svijeta moraju uvjebavati, stoga to je sve to urade dobro za neke, ali zlo za druge. O tome se u vladanju i radi, zar ne?" "Da." "A ovjek je roen da vlada svijetom, nije li?" "Da. Prema mitologiji Uzimatelja."

- 97 -

"Poradi ega bi onda bogovi zadrali upravo to znanje koje je ovjeku potrebno da bi ispunio svoju sudbinu? Sa stajalita Uzimatelja, u tome nema nikakvoga smisla." "Istina." "Do nevolje je dolo prije deset tisua godina, kada su ljudi tvoje kulture rekli: 'Mi smo jednako mudri kao bogovi i jednako dobro kao oni moemo vladati svijetom.' Kada su mo ivota i smrti uzeli u svoje vlastite ruke, njihova je propast bila zapeaena." "Da. Stoga to zapravo nisu mudri kao bogovi." "Bogovi su milijardama godina vladali svijetom i sve je bilo prilino dobro. Nakon samo nekoliko tisua godina ljudske vladavine, svijet je na rubu smrti." "Istina. Ali Uzimatelji ga se nikada nee odrei." Ishmael slegne ramenima. "Tada e umrijeti. Kao to je predvieno. Stvaraoci ove prie znali su o emu govore."

8
"I ti kae da je ova pria napisana sa stajalita Ostavitelja?" "Tono. Da je napisana sa stajalita Uzimatelja, spoznaja dobra i zla ne bi bila zabranjena Adamu, bila bi mu nametnuta. Bogovi bi neprestano ponavljali: 'Hajde, ovjee, ne vidi li da si nita bez ovoga znanja? Prestani odbacivati na dar kao lav ili vombat. Evo, kuaj ovoga ploda i istoga e trenutka shvatiti da si nag - nag kao lav ili vombat: nag prema svijetu, nemoan. Hajde, kuaj ovoga ploda i postani jedan od nas. Tada, sretnie, moe napustiti ovaj vrt i poeti ivjeti u znoju lica svoga, onako kako je ljudima predvieno da ive.' I da su je napisali ljudi tvoga kulturolokoga uvjerenja, taj se dogaaj ne bi zvao Padom, nego Uzdizanjem - ili, kako si ti to prije rekao, Oslobaanjem." "Potpuno istinito... Ali nisam sasvim siguran kako se to uklapa sa svim drugim." "Mi proirujemo tvoje razumijevanje onoga kako su stvari postale ovakve kakve jesu." "Ne shvaam." "Prije kratkog si mi vremena rekao da se Uzimatelji nikada nee odrei svoga nasilja nad svijetom, kako god loe stvari stajale. Kako su postali takvi?" Zurio sam u njega. "Postali su takvi stoga to su oduvijek vjerovali da je ono to oni ine pravilno - i stoga se mora uiniti pod bilo koju cijenu. Oduvijek su vjerovali da, kao bogovi, znaju to je dobro uiniti i to je krivo uiniti, a ono to oni ine je dobro. Shvaa li kako su pokazivali ono to govorim?"

- 98 -

"Morao bih promisliti." "Pokazali su to prisiljavajui sve na svijetu da ine ono to oni ine, da ive kao to oni ive. Svi su morali biti prisiljeni ivjeti kao to ive Uzimatelji, stoga to su Uzimatelji znali pravi nain." "Da, to shvaam." "Mnogi su se narodi Ostavitelja bavili poljoprivredom, ali nikada nisu bili opsjednuti obmanom da je ono to ine pravilno, da se svi u svekolikom svijetu moraju baviti poljoprivredom, da svaki i posljednji kvadratni metar planete mora biti tome posveen. Ljudima oko sebe nisu govorili: 'Vie ne moete ivjeti od lova i sakupljanja. To je pogreno. To je zlo i mi to zabranjujemo. Obraujte svoju zemlju ili emo vas izbrisati.' Ono to su oni rekli bilo je: 'elite biti lovcisakupljai? to se nas tie to je u redu. To je krasno. Mi elimo biti poljoprivrednici. Vi budite lovci-sakupljai, a mi emo biti poljoprivrednici. Ne pretvaramo se da znamo koji je nain pravilan. Samo znamo to se nama vie svia." "Da, shvaam." "A ako bi im dosadilo to to se bave poljoprivredom, ako bi otkrili da im se ne svia kamo ih to vodi u njihovoj odreenoj prilagodbi, bili su sposobni odrei se toga. Nisu sebi govorili: 'Pa, moramo nastaviti ak ako bi nas to i unitilo, stoga to je to pravi nain ivota.' Na primjer, nekada je ivio narod koji je smislio iroku mreu kanala za navodnjavanje da bi obradio pustinje onoga to je sada jugoistona Arizona. Tri su tisue godina odravali te kanale i sagradili prilino naprednu civilizaciju, ali na kraju su mogli rei: 'To je tegoban i nezadovoljavajui nain ivota, pa neka ide k vragu.' Jednostavno su digli ruke od svega i tako potpuno izbacili iz misli ono to su do tada inili da mi ak ne znamo ni kako su se zvali. Jedino ime koje za njih imamo je ime koje su im nadjenuli Pima Indijanci: Hohokami - oni koji su nestali." "Ali za Uzimatelje nee biti tako jednostavno. Bit e teko kao sam vrag da se svega odreknu, stoga to je ono to oni ine dobro, i moraju s tim nastaviti ak ako to znai unitenje svijeta i ljudske vrste s njime." "Da, ini se da je tako." "Odrei se toga znailo bi... to?" "Odrei se toga znailo bi... znailo bi da su cijelo vrijeme bili u krivu. Znailo bi da nikada nisu znali kako vladati svijetom. Znailo bi... prebacivanje svojih tenji na bogove." "Znailo bi ispljunuti plod toga drveta i vratiti vladavinu svijetom nazad bogovima."

9
Ishmael glavom pokae na kup Biblija do mojih nogu. "Prema piscima te prie, ljudi koji su ivjeli izmeu rijeka Tigrisa i Eufrata jeli su sa drveta spoznaje koje je pripadalo bogovima. Gdje su nali takvu zamisao, to misli?" "Kako to misli?"

- 99 -

"to je tvorcima ove prie dalo zamisao da su ljudi koji su ivjeli u Plodnom Polumjesecu jeli sa boanskog drveta spoznaje? Misli li da su to vidjeli vlastitim oima? Misli li da su bili tamo kada je poela vaa poljoprivredna revolucija?" "Pretpostavljam da je to mogue." "Misli. Da su bili tamo i vidjeli to svojim vlastitim oima, tko bi oni morali biti?" "Oh... tono. Morali bi biti ljudi Pada. Bili bi Uzimatelji. "A ako su bili Uzimatelji, priu bi bili ispriali na drugi nain." "Da." "to znai kako tvorci ove prie nisu bili tamo da to vide svojim vlastitim oima. Kako su onda znali to se dogodilo? Kako su znali da su Uzimatelji prisvojili ulogu bogova u svijetu?" "Gospode", rekoh. "Tko su bili tvorci ove prie?" "Pa... idovi?" Ishmael odmahne glavom. "Meu ljudima poznatim kao idovi to je bila ve drevna pria - i to tajanstvena pria. idovi su u povijest stupili kao Uzimatelji - i nisu eljeli nita vie nego da budu kao njihovi susjedi Uzimatelji. Zaista, zato su ih njihovi proroci uvijek grdili." "Istina." "Tako, iako su sauvali priu, vie je nisu potpuno razumijevali. Da bismo pronali ljude koji je razumiju, moramo pronai njezine tvorce. A tko su oni bili?" "Pa... preci idova." "Ali tko su oni bili?" "Bojim se da nemam pojma." Ishmael zaguna. "Gledaj, ne mogu ti zabraniti da kae: 'Nemam pojma', ali zahtijevam da prije nego to izgovori razmisli nekoliko trenutaka." Tako sam proveo nekoliko sekundi, tek da bih bio pristojan, a onda rekoh: "ao mi je. Moje je znanje o drevnoj povijesti beznaajno." "Drevni su preci idova bili Semiti." "Oh." "To si znao, zar nisi?"

- 100 -

"Da, pretpostavljam da jesam. Samo..." "Samo nisi razmiljao." "Tono." Ishmael se pokrene i, da budem savreno iskren, eludac mi se stisnuo kad je njegova polutonska teina prola pored moje stolice. Ako ne znate kako se gorile kreu s mjesta na mjesto na tlu, moete posjetiti zooloki vrt ili posuditi video vrpcu National Geographica; nikakve vam moje rijei to ne mogu doarati. Ishmael je tutnjao ili se gegao ili se odvukao do police s knjigama i vratio se s povijesnim atlasom, kojeg mi je predao otvorenog na karti Europe i Bliskog Istoka 8 500. godine prije Krista. Otrica nalik srpu gotovo je presijecala Arapski poluotok od ostatka. Rijei Poeci poljoprivrede pojanjavale su da otrica srpa zatvara Plodni Polumjesec. Pregrt tokica oznaavao je mjesta gdje je pronaeno rano orue za obraivanje zemlje. "Ova karta, vjerujem, ostavlja krivi dojam", ree Ishmael, "iako to nije uinjeno namjerno. Odaje utisak da se poljoprivredna revolucija dogodila u praznome svijetu. Stoga vie volim svoju vlastitu kartu." Rastvorio je svoj atlas i pokazao mi ga.

- 101 -

"Kao to vidi, ovo pokazuje situaciju pet stotina godina kasnije. Poljoprivredna je revolucija ve dobrano odmakla. Podruje u kojem se odvija obraivanje zemlje oznaeno je ovim crticama." Rabei olovku za pokazivanje, oznaio je podruje izmeu Tigrisa i Eufrata. "Ovo je, naravno, zemlja izmeu rijeka, rodno mjesto Uzimatelja. A to misli to predstavljaju sve ove tokice?" "Narode Ostavitelja?" "Upravo tako. Nisu zamiljene kao izjava o gustoi stanovnitva. Niti imaju namjeru pokazati da su svaki dostupan komadi zemlje nastanjivali neki narodi Ostavitelja. Ono to pokazuju je da je to bilo daleko od nekog praznog svijeta. Vidi li to ti pokazujem?" "Pa, mislim da vidim. Zemlja Pada leala je izmeu Plodnog Polumjeseca, okruena nepoljoprivrednicima." "Da, ali ti isto tako pokazujem da su u to vrijeme, na poetku vae poljoprivredne revolucije, ti rani Uzimatelji, osnivai tvoje kulture, bili nepoznati, odvojeni, nevani. Sljedea karta u tom povijesnom atlasu pokazuje stanje nakon etiri tisue godina. to bi oekivao ugledati na njoj?" "Oekivao bih da su se Uzimatelji proirili." On kimne, pokazujui mi da okrenem stranicu. Tamo je tiskani jajolik oblik, oznaen sa Kulture bakrenoga doba, s Mezopotamijom u sreditu, okruivao cijelu Malu Aziju i sve zemlje prema sjeveru i istoku sve do Kaspijskog mora i Perzijske struje. Jajolik se oblik pruao prema jugu sve do ulaza na Arapski poluotok, koji je bio oznaen crtama koje su se kriale i oznaen sa Semiti. "Sada", ree Ishmael, "imamo neke svjedoke." "Kako to?" "Semiti nisu osobno bili nazoni dogaajima opisanim u treem poglavlju Knjige Postanka." Povukao je mali jajolik oblik u sreditu Plodnog Polumjeseca. "Ti dogaaji, zajedniki poznati kao Pad, odvijali su se ovdje, stotinama kilometara sjeverno od Semita, meu potpuno razliitim ljudima. Vidi li tko su oni bili?" "Prema karti, bili su Kavkaani." "Ali sada, u 4500. godini prije Krista, Semiti su bili svjedoci dogaaju u svom vlastitom dvoritu: irenju Uzimatelja." "Da, vidim." "Za etiritise godina poljoprivredna revolucija koja je poela u zemlji izmeu rijeka proirila se diljem Male Azije na zapad i do planina na sjeveru i istoku. A na jugu se ini da ju je zaustavilo to?" "Semiti, oigledno." "Zato? Zato bi je Semiti zaustavili?" "Ne znam."

- 102 -

"to su bili Semiti? Da li su bili poljoprivrednici?" "Ne. Karta jasno pokazuje da nisu bili dio onoga to se dogaalo kod Uzimatelja. Tako da pretpostavljam da su bili Ostavitelji." "Ostavitelji, da, ali ne vie lovci-sakupljai. Razvili su svoju drugu prilagodbu koja e postati tradicionalna za semitske narode." "Oh. Bili su pastiri." "Naravno. Ovari." Pokazao je na granicu izmeu Bakrenoga doba Uzimatelja i Semita. "Pa to se ovdje dogaalo?" "Ne znam." Ishmael kimne prema Biblijama do mojih nogu. "Proitaj priu o Kainu i Abelu u Postanku i tada e znati." Podigao sam jednu s vrha i potraio etvrto poglavlje. Nekoliko minuta kasnije promrmljah: "Dragi Boe."

10
Kada sam priu proitao u sva tri oblika, pogledah ga i rekoh: "Ono to se dogaalo du granice bilo je to da je Kain ubio Abela. Oni koji su obraivali tlo natapali su svoja polja krvlju semitskih pastira." "Naravno. Ono to se tamo dogaalo bilo je ono to se uvijek dogaalo du granica Uzimateljevih irenja: Ostavitelje su istrebljivali da bi mogli obraivati to vie zemlje." Ishmael podigne svoj atlas i otvori ga na vlastitoj karti toga razdoblja. "Kao to vidi, crtice koje oznaavaju poljoprivrednike preplavile su cijelo podruje - osim podruja koja su nastanjivali Semiti. Ovdje na granici koja odvaja one koji obrauju tlo od semitskih pastira, sukobili su se Kain i Abel." Nekoliko sam trenutaka prouavao kartu, a tada stresoh glavom. "A biblijski znanstvenici to ne razumiju?" "Naravno, ne mogu rei da niti jedan znanstvenik nikada to nije razumio. Ali veina tu priu ita kao da je smjetena u povijesnoj nikada postojeoj zemlji, nalik jednoj od Ezopovih basni. Jedva da bi im palo na pamet da je tumae kao dio semitske ratne promidbe." "Ona to i jest, svakako. Znam da je uvijek bila tajna zato je Bog prihvatio Abela i njegove ponude, a odbio Kaina i njegove. Ovo objanjava zato. Ovom su priom Semiti pripovijedali svojoj djeci: 'Bog je na naoj strani. On voli nas pastire, ali mrzi one strane ljude koji tamo na sjeveru obrauju zemlju.'" "To je tono. Kada bi to itao kao priu koja je ponikla meu precima tvoje vlastite kulture, ona je nerazumljiva. Postaje smislena tek kada shvati da potie od neprijatelja predaka tvoje kulture."

- 103 -

"Da." Sjedio sam tako trepui neko vrijeme, a tada ponovo pogledah Ishmaelovu kartu. "Ako su obraivai tla sa sjevera bili Kavkaani", rekoh, "tada je ovo Kainov znak." I pokazah svoje vlastito svijetlo lice ili lice boje crva. "Moglo bi biti. Oigledno nikada zasigurno neemo znati to su tvorci prie imali na umu." "Ali na ovaj nain to ima smisla", ustrajao sam. "Znak je Kainu utisnut kao upozorenje drugima: 'Ovoga ovjeka ostavite na miru. To je opasan ovjek, koji iznuuje sedmerostruku osvetu.' Svakako je mnogo ljudi diljem svijeta nauilo da se ne vrijedi mijeati sa ljudima bijelih lica." Ishmael slegne ramenima, neuvjeren, ili moda samo nezainteresiran.

11
"Na prethodnoj sam se karti namuio ucrtavajui stotine tokica koje predoavaju narode Ostavitelja koji su ivjeli na Srednjem Istoku kada je poela vaa poljoprivredna revolucija. to misli, to se dogodilo tim ljudima u vremenu izmeu ove dvije karte?" "Morao bih rei da ili su ih Uzimatelji prevladali i pretopili meu svoje, ili su preuzeli poljoprivredu kao oponaanje Uzimatelja."

- 104 -

Ishmael kimne. "Nema sumnje da su mnogi od tih naroda imali svoje vlastite prie o toj revoluciji, svoj vlastiti nain objanjavanja kako su ti ljudi s podruja Plodnoga Polumjeseca postali takvi kakvi su bili, ali samo je jedna od tih pria preivjela - ona koju su Semiti pripovijedali svojoj djeci o Padu Adama i Kainovu ubojstvu svoga brata Abela. Preivjela je stoga to Uzimatelji nikada nisu uspjeli prevladati Semite, a Semiti su odbili preuzeti poljoprivredni nain ivota. ak i njihovi krajnji potomci, Uzimatelji, idovi, koji su sauvali priu ne razumijevajui je potpuno, nisu mogli stvoriti nikakav zanos prema seljakom nainu ivota. A evo kako se dogodilo da, irenjem kranstva i Staroga Zavjeta, Uzimatelji usvoje kao svoju vlastitu priu koju su njihovi neprijatelji jednom pirpovijedali da bi ih odali."

12
"Tako smo ponovo doli do ovoga pitanja: otkuda Semitima ideja da su ljudi Plodnoga Polumjeseca jeli s boanskog drveta spoznaje?" "Ah", rekoh. "Rekao bih da je to bila neka vrst rekonstrukcije. Promatrali su ljude koji su se borili i govorili: 'Moj Boe, kako su postali ovakvi?'" "A kakav je bio njihov odgovor?" "Pa... 'to nije u redu s tim ljudima? to nije u redu s naom braom sa sjevera? Zato nam ine ovako neto? Ponaaju se kao...' Dopusti mi da malo o tome razmislim." "Samo izvoli." "Dobro", rekoh nakon nekoliko trenutaka. "Evo kako je to moglo izgledati Semitima, mislim. 'Ono to se zbiva neto je potpuno novo. To nisu lutajue horde. To nisu ljudi koji povlae granicu i pokazuju nam zube da bi bili sigurni kako mi znamo da su oni tamo. Ovi momci govore... naa braa sa sjevera govore nam da moramo umrijeti. Govore da je Abel morao biti uniten. Govore nam da nam se ne moe dopustiti da ivimo. Eto to je neto novo i mi to ne razumijemo. Zato oni ne mogu ivjeti tamo gore i obraivati zemlju i pustiti nas da ivimo ovdje dolje i dja budemo pastiri? Zato nas moraju ubijati? Gore se moralo dogoditi neto zaista udno to je ove ljude moglo pretvoriti u ubojice. to je to moglo biti? ekaj malo... pogledaj kako ovi ljudi ive. Nitko prije nije ovako ivio. Ne samo da govore kako mi moramo umrijeti. Govore kako sve mora umrijeti. Ne ubijaju samo nas, ubijaju sve. Govore: dobro, lavovi, vi ste mrtvi. S vama smo se obraunali. Vas vie nema. Govore: dobro, vukovi, i s vama smo se obraunali. Ni vas vie nema. Govore... nitko ne jede osim nas. Sva ta hrana pripada nama i nitko ne moe dobiti ni malo bez naeg doputenja. Govore: ivi samo ono to mi elimo da ivi, a to mi elimo da umre, umire. To je to! Ponaaju se kao da su sami bogovi. Ponaaju se kao da jedu s boanskog drveta mudrosti, kao da su jednako mudri kao i bogovi, pa mogu dijeliti ivot i smrt gdje god poele. Da, to je to. To je ono to se moralo dogoditi tamo gore. Ti su ljudi pronali boansko drvo mudrosti i ukrali njegove plodove.

- 105 -

Aha! Tono! To su prokleti ljudi! To se odmah moe vidjeti. Kada su bogovi otkrili to su uinili, rekli su: "Dobro, vi pokvareni ljudi, to je za vas! Vie se neemo brinuti o vama. Izdvojeni ste. Protjeravamo vas iz vrta. Od sada nadalje, umjesto da ivite po naoj milosti, moete svoju hranu otimati od zemlje u znoju svoga lica." I tako su ti prokleti obraivai zemlje doli i poeli nas unitavati i natapati svoja polja naom krvlju.'" Kada sam zavrio, vidio sam kako Ishmael sklapa ruke u nijemom pljesku. Odgovorio sam osmjehom i skromnim naklonom.

13
"Jedan je od najjasnijih pokazatelja da te dvije prie nisu smislili prethodnici tvoje kulture, je injenica da poljoprivreda nije prikazana kao poeljan, slobodan izbor, nego prije kao kletva. Tvorcima tih pria doslovce je bilo nezamislivo da bi itko radije ivio u znoju lica svoga. Tako da njihovo pitanje nije bilo: 'Zato su ti ljudi usvojili tako tegoban nain ivota?' Nego: 'Kakvo su strano zlodjelo poinili ti ljudi da bi zasluili takvu kaznu? to su uinili da su im bogovi uskratili dar koji omoguuje nama ostalima da ivimo bezbrinim ivotom?'" "Da, to je sada oigledno. U povijesti nae vlastite kulture, usvajanje poljoprivrede bila je predigra usponu. U tim priama, poljoprivreda je usud palih."

14
"Imam pitanje", rekoh. "Zato su Kaina opisali kao Adamovog prvoroenca, a Abela kao drugoroenca?" Ishmael kimne. "Znaenje je prije mitoloko nego kronoloko. Hou rei da e taj motiv nai posvuda u narodnim priama: kada ima oca s dva sina, jednim vrijednim a drugim nevrijednim, nevrijedan sin gotovo je uvijek voljeni prvoroenac, dok je vrijedni sin drugoroenac - ime se eli rei, slabiji u prii." "Dobro. Ali zato bi oni o sebi uope mislili kao o Adamovim nasljednicima?" "Ne smije mijeati metaforiko miljenje sa biolokim. Semiti o Adamu nisu razmiljali kao o svome biolokome pretku." "Kako to zna?" Ishmael na trenutak razmisli. "Zna li to adam na hebrejskome znai? Ne moemo saznati ime koje su mu nadjenuli Semiti, ali vjerojatno je imalo isto znaenje." "Znai ovjek." "Naravno. Ljudska vrsta. Vjeruje li da su Semiti mislili kako je ljudska vrsta njihov bioloki predak?"

- 106 -

"Ne, naravno da ne." "Slaem se. Odnosi u prii moraju se razumjeti metaforiki, ne bioloki. Kako su to oni shvaali, Pad je ljudsku vrstu podijelio nadvoje - u zloeste i dobre momke, u obraivae zemlje i pastire, od kojih su prvi nakanili poubijati druge." "Dobro", rekoh.

15
"Ali bojim se da imam jo jedno pitanje." "Nema razloga za ispriavanje. Poradi toga si ovdje." "Dobro. Moje je pitanje, kako se Eva uklapa u sve to?" "Njezino ime znai to?" "Prema zapisima, znai ivot." "A ne ena?" "Ne, sudei prema zapisima." "Tim su imenom tvorci prie jasno izrazili da Adamovo iskuenje nije bio seks ili pouda ili pokornost eni. Adama je privlaio ivot." "Ne shvaam." "Razmisli: stotinu mukaraca i jedna ena ne znae stotinu djece, ali jedan mukarac i stotinu ena znae upravo to." "Pa?" "Istiem da, u smislu poveanja stanovnitva, mukarci i ene imaju znaajno razliite uloge. U tom smislu ni u kom sluaju nisu ravnopravni." "Dobro. Ali jo uvijek ne shvaam." "Pokuavam te staviti u okvir miljenja jednog nepoljoprivrednog naroda, naroda kojemu je kontrola raanja uvijek ozbiljna potekoa. Dozvoli mi da se suhoparno izrazim: skupina pastira koja se sastoji od pedeset mukaraca i jedne ene nije u opasnosti da e doivjeti pretjerani rast stanovnitva, ali skupina koja se sastoji od jednoga mukarca i pedeset ena u velikoj je nevolji. Ljudi kao ljudi, ta skupina od pedeset i jednog pastira za tren oka postat e skupina od stotinu." "Istina. Ali bojim se da jo uvijek ne uviam kako se to odnosi na priu u Postanku."

- 107 -

"Budi strpljiv. Vratimo se tvorcima prie, pastirskom narodu kojega poljoprivrednici sa sjevera tjeraju u pustinju. Zato ih njihova braa sa sjevera tjeraju?" "eljeli su obraivati pastirsku zemlju." "Da, ali zato?" "Ah, shvaam. Poveavali su proizvodnju hrane da bi prehranili poveano stanovnitvo." "Naravno. Sada si spreman za jo malo rekonstruiranja. Vidi da ti obraivai zemlje nemaju smisla za ograniavanje kada se radi o proirenju. Oni ne kontroliraju svoje stanovnitvo; kada u blizini nema dovoljno hrane, oni jednostavno obrauju novu zemlju." "Istina." "Dakle: kome ti ljudi kau da?" "Mm. Da, mislim da shvaam. Kao u staklu, nejasno." "Misli o tome na ovaj nain: Semiti su, kao veina nepoljoprivrednih naroda, morali biti oprezni da ne doe do neravnotee izmeu spolova. To to bi bilo suvie mukaraca ne bi ugrozilo ravnoteu njihovog stanovnitva, ali suvie ena bi to svakako uinilo. To razumije?" "Da." "Ali Semiti su primijetili da njihovoj brai sa sjevera to nije vano. Kad bi se njihovo stanovnitvo izmaklo kontroli, oni se nisu zabrinjavali, samo bi poeli obraivati vie zemlje." "Da, to shvaam." "Ili pokuaj ovako: Adam i Eva proveli su u vrtu tri milijuna godina, ivei od boanskoga dara i njihov je rast bio veoma skroman; u nainu ivota Ostavitelja tako mora biti. Kao i svi Ostavitelji, nisu imali potrebu ispitivati boansku povlasticu odluivanja tko e ivjeti a tko umrijeti. Ali kada je Eva predoila to znanje Adamu, on je rekao: 'Da, vidim; s tim znanjem vie ne moramo ovisiti o milosti bogova. Kada sami budemo odluivali tko e ivjeti a tko e umrijeti, moi emo stvarati milost koja e postojati samo za nas, a to znai da mogu rei da ivotu i rasti neogranieno.' Ono to treba razumjeti je da su rei da ivotu i prihvatiti spoznaju dobra i zla samo razliite strane jednoga ina i tako je ta pria ispripovijedana u Postanku." "Da. Prikriveno je, ali mislim da shvaam. Kada je Adam prihvatio plod toga drveta, pokleknuo je pred iskuenjem neogranienoga ivota - i stoga je osoba koja mu je ponudila taj plod dobila ime ivot." Ishmael kimne. "Kad god dvoje Uzimatelja razgovaraju o tome kako bi bilo prekrasno imati veliku obitelj, oni ponovo provode taj prizor pored Drveta Spoznaje Dobra i Zla. Govore sami sebi: 'Naravno da je nae pravo odmjeravati ivot na ovoj planeti kako nam se svidi. Zato stati kod etvero ili estero djece? Moemo ih imati petnaestero ako elimo. Sve to trebamo uraditi je da preoremo jo nekih stotinu jutara uma - a tko mari ako kao posljedica nestane desetak vrsta ivih bia?'"

- 108 -

16
Jo je uvijek bilo neto to se nije sasvim uklapalo, ali nisam mogao smisliti kako da to izrazim. Ishmael mi je rekao da imam vremena. Nakon to sam se nad tim znojio nekoliko minuta, on ree: "Ne oekuj da e sve to moi izraziti pojmovima naega sadanjega znanja o svijetu. U to su doba Semiti bili potpuno izdvojeni na Arapskome poluotoku, odsjeeni u svim smjerovima, bilo morem, bilo Kainovim ljudima. Koliko su oni znali, oni i njihova braa sa sjevera doslovce su bili cjelokupna ljudska vrsta, jedini ljudi na Zemlji. Oni su svakako na taj nain shvatili priu. Nikako nisu mogli znati da je Adam pojeo plod s boanskoga drveta samo u tom malom kutu svijeta, nikako nisu mogli znati da je Plodni Polumjesec samo jedno od mnogih mjesta gdje se zaela poljoprivreda, nikako nisu mogli znati da posvuda po svijetu jo uvijek ima ljudi koji ive onako kako je Adam ivio prije Pada." "Istina", rekoh. "Pokuavao sam sve to uklopiti u nae spoznaje, ali to se oigledno ne moe."

17
"Mislim da sa sigurnou moemo rei da je pria o Adamovu Padu izdaleka najpoznatija pria u svijetu." "Barem na Zapadu", rekoh. "Oh, isto je tako dobro poznata i na Istoku, budui su je kranski misionari prenijeli u svaki ugao svijeta. Ona posvuda snano privlai Uzimatelje." "Da." "Zato je to tako?" "Pretpostavljam stoga to ukazuje na objanjenje to je ovdje krenulo naopako." "A to je krenulo naopako? Kako ljudi shvaaju tu priu?" "Adam, prvi ovjek, jeo je plod zabranjenoga drveta." "A to bi to trebalo znaiti?" "Iskreno, ne znam. Nikada nisam uo nijedno objanjenje koje bi bilo imalo smisleno." "A spoznaja dobra i zla?" "Ponovo, nikada nisam uo nikakvo objanjenje koje bi imalo bilo kakvoga smisla. Mislim da veina ljudi to razumije kao da su bogovi eljeli iskuati Adamovu poslunost zabranjujui mu neto, a nije bilo posebno vano to je to. A upravo je to Pad i bio - in neposluha."

- 109 -

"Zapravo nema nikakve povezanosti sa spoznajom dobra i zla." "Ne. Ali pretpostavljam da postoje ljudi koji misle da je spoznaja dobra i zla samo simbol... Ne znam tono ega. O Padu razmiljaju kao o padu iz nevinosti." "Nevinosti koja je u ovom kontekstu vjerojatno istoznanica za blaeno neznanje." "Da... Ovako nekako: ovjek je bio nevin dok nije otkrio razliku izmeu dobra i zla. Kada vie nije bio nevin glede toga znanja, postao je propali stvor." "Bojim se da mi to ne znai ba nita." "Ni meni, zapravo." "Ipak, ako je ita s drugoga stajalita, ta pria ipak tono objanjava to je krenulo po zlu, zar ne?" "Da." "Ali ljudi tvoje kulture nikada nisu bili sposobni razumjeti to objanjenje, stoga to su uvijek pretpostavljali da su ga smislili ljudi nalik njima samima - ljudi koji su uzimali zdravo za gotovo da je svijet stvoren za ovjeka, a da je ovjek stvoren da osvoji svijet i ovlada njime, ljudi kojima je najmilije znanje na svijetu znanje o dobru i zlu, ljudi koji obraivanje zemlje smatraju jedinim plemenitim i ljudskim nainom ivota. itajui priu kao da ju je napisao netko s njihovog vlastitog stajalita, nisu imali nikakve mogunosti da je razumiju." "To je tono." "Ali kada je ita na drugi nain, objanjenje je savreno smisleno: ovjek nikada ne moe imati mudrost kojom bogovi vladaju svijetom, a ako pokua prisvojiti tu mudrost, posljedica nee biti prosvjetljenje; bit e smrt." "Da", rekoh. "U to uope ne sumnjam - to je znaenje prie. Adam nije zaetnik nae vrste, on je zaetnik nae kulture." "Poradi toga je vama oduvijek bio tako vaan lik. ak iako ti sama pria nije bila zaista smislena, mogao si se poistovjetiti s Adamom kao njezinim likom. Od poetka njega si prepoznavao kao jednoga od svojih."

- 110 -

Deset

1
U grad je neoekivano stigao moj ujak, oekujui da ga zabavljam. Mislio sam da e ostati jedan dan; ispalo je dva i pol dana. Uhvatio sam se kako mu dobacujem ovakve misli: "Nije li ti vrijeme da krene dalje? Nisi li se ve zaelio svoje kue? Ne bi li radije sam istraivao grad? Da li ti ikada padne na um da bih ja mogao imati drugoga posla?" Nije ih primao. Nekoliko minuta prije nego sam izaao da ga odvedem u zranu luku, primio sam poziv i ultimatum od klijenta: nema vie izgovora, niti jedne rijei - posao obavi sada ili vrati predujam. Rekao sam da u napraviti posao. Odveo sam svoga roaka posjetioca u zranu luku, vratio se i sjeo za raunalo. Nije to tako velik posao, rekoh samomu sebi - nema smisla putovati u drugi dio grada samo da bih Ishmaelu rekao da me nee biti jo dan ili dva. Ali u sri mojih kostiju i u mojoj unutranjosti sve je treperilo od slutnji. Molim se za zube - zar to ne ine svi? Nemam ih vremena etkati. Znate. Budite tamo, kaem im; navratit u do vas prije nego postane suvie kasno. Ali tijekom druge noi izdahnuo je kutnjak koji je bio daleko, daleko pozadi. Iduega sam jutra pronaao zubara koji je pristao da ga izvadi i dostojno pokopa. U stolici, dok mi je davao injekciju za injekcijom i prebirao po svojim instrumentima i provjeravao moj pritisak, zatekao sam se u mislima: "Gledaj, nemam vremena za ovo - samo ga istrgni i pusti me da odem." Ali ispalo je da je on u pravu. O Boe, kakvo je korijenje taj zub imao - a inilo se da je mnogo blii mojoj kraljenici nego usnama. U jednome sam ga trenutku upitao ne bi li bilo jednostavnije da mu se priblii otpozadi. Kada je to bilo gotovo, izronila je druga strana njegove osobnosti. Postao je Zubni Policajac i dobro me je i istinski izribao. Prekoravao me je, tako da sam se osjeao malenim, neodgovornim i nezrelim. Kimao sam i obeavao i kimao i obeavao, mislei: molim vas, policaje, dajte mi jo jednu priliku, pustite me na moju vlastitu jamevinu. Na kraju je to i uinio, ali kada sam stigao kui ruke su mi se tresle, a komadii gaze koji su ispadali iz usta nisu bili lijepi. Dan sam proveo pijui sredstva za smanjenje bolova i antibiotike i nalijevajui se do ludila burbonom. Ujutro sam se vratio poslu, ali onaj treptaj slutnje jo je uvijek pjevao u mojoj sri. "Jo jedan dan", rekoh samome sebi. "Ovo u moi poslati veeras potom, a jedan dan vie nita ne znai." Kockar koji svoje posljedne novce stavi na neparan broj i promatra lopticu kako odluno skae na utor s brojem osamnaest rei e vam kako je znao da gubi onoga trenutka kada je ip napustio njegovu ruku. On je to znao, osjeao. Ali naravno, da je loptica jo jednom poskoila i zaustavila se na devetnaest, vedro bi priznao da su takvi predosjeaji esto pogreni. Moj nije bio.

- 111 -

Jo s poetka hodnika ugledao sam napravu za ienje podova industrijske veliine parkiranu ispred Ishmaelovih napol otvorenih vratiju. Prije nego sam stigao do tamo, izaao je sredovjeni mukarac u sivoj odori i poeo zakljuavati. Doviknuo sam mu da prieka. "to to radite?" upitao sam, poneto priglupo, kada sam mu priao dovoljno blizu. To zapravo nije zasluivalo odgovor, pa mi ga nije ni dao. "Gledajte", rekoh, "znam da to nije moj posao, ali da li biste mi mogli rei to se ovdje dogaa?" Pogledao me kao da sam ohar za kojeg je siguran da ga je prije tjedan dana ubio. Bez obzira na to, napokon je malo otvorio usta i ispustio nekoliko rijei: "Pripremam stan za novoga stanara." "Ah", rekoh. "Ali, ovaj, to se dogodilo prethodnome stanaru?" Nezainteresirano je slegnuo ramenima. "Pretpostavljam da je izbaena. Nije plaala stanarinu." "Plaala!" Na tren sam zaboravio da se Ishmael nije sam brinuo za svoje poslove. Sumnjiavo me pogledao. "Mislio sam da poznajete gospou." "Ne, poznavao sam ovaj... ovoga..." Stajao je tamo i treptao prema meni. "Gledajte", rekoh ponovo, zapinjui, "vjerojatno je unutra poruka za mene, ili neto slino." "Sad vie nieg nema unutra, osim loeg mirisa." "Da li bi vam smetalo kada bih sam pogledao?" Okrenuo se prema vratima i zakljuao ih. "Razgovarajte o tome s upravom, dobro? Imam posla."

2
"Uprava", u osobi recepcionerke, nije mogla smisliti nikakav razlog poradi kojeg bi mi mogao biti omoguen pristup u te prostorije ili bilo to drugo, ukljuujui obavijesti bilo koje vrste, o bilo kojem predmetu, osim onoga to sam ve znao: da stanar nije plaao stanarinu, i stoga su ga izbacili. Pokuao sam je odobrovoljiti s mrvicom istine, ali je natmureno odbila moju natuknicu da je u tim prostorijama nekada stanovao gorila. "Ni jedna takva ivotinja nikada nije drana - niti e ikada biti - u bilo kojim prostorijama koje pripadaju ovoj tvrtki." Rekao sam joj da bi mi barem mogla rei da li je Rachel Sokolow bila zakupac - kakva zla ima u tome? Ona ree: "To nije u pitanju. Da se s pravom zanimate ve biste znali tko je bio zakupac."

- 112 -

To nije bila tipina recepcionerka; ako ikada zatrebam jednu, nadam se da u nai neku slinu njoj.

3
U telefonskoj knjizi bilo je est Sokolowa, ali nijedno nije bila Rachel. Postojala je Grace, s pravom adresom za udovicu bogatoga idovskoga trgovca. Rano iduega jutra uzeo sam automobil i obzirno zaao na tue imanje da se uvjerim da li imaju sjenicu; imali su. Dao sam da mi operu auto, ietkao sam svoje ozbiljne cipele i opraio ramena odijela kojega sam drao za vjenanja i sprovode. Tada, da bih bio siguran kako neu upasti na objed ili aj, ekao sam do dva sata da bih se pojavio. Stil Beaux-Art ne odgovara ukusu sviju, ali meni se sviao kada se ne bi zabunio mislei da je vjenana torta. Palaa Sokolow djelovala je hladno i velianstveno, pa ipak pomalo i hirovito, kao kraljevska obitelj na izletu. Nakon to sam pozvonio, imao sam dovoljno vremena da prouim ulazna vrata, umjetniko djelo za sebe, bronani kip koji je prikazivao napastovanje Europe ili osnivanje Rima ili neku takvu prokletu stvar. Nakon nekog vremena vrata je otvorio ovjek kojega bih izabrao za tajnika drave samo poradi njegovog odijela, izgleda i stava. Nije morao rei: "Da?" ili "Pa?" Zapitao me o mome poslu samo podignuvi obrvu. Rekao sam mu da elim vidjeti gospou Sokolow. Pitao me imam li zakazan sastanak, sasvim dobro znajui da nemam. Znao sam da to nije momak kojega bih mogao odbiti izjavom da se radi o osobnim stvarima mislei kako to nije njegov posao. Odluio sam se malo otvoriti. "Da vam pravo kaem, pokuavam stupiti u dodir s njezinom kerkom." Nemarno me odmjerio. "Vi niste njezin prijatelj", rekao je na kraju. "Ne, iskreno, nisam." "Da jeste, znali biste da je umrla prije gotovo tri mjeseca." Osjeao sam se kao da me polio ledenom vodom. Podigao je drugu obrvu, mislei: "Jo neto?" Odluio sam se jo malo otvoriti. "Da li ste vi bili sa gospodinom Sokolowim?" Namrtio se, dajui mi do znanja kako sumnja u vanost mojih upita. "Razlog poradi kojeg pitam je... mogu li znati vae ime?" I dalje je sumnjao u znaaj mojih upita, ali mije odluio ugoditi. "Moje je ime Partridge." "Pa, gospodine Partridge, razlog poradi kojega pitam je, da li ste poznavali... Ishmaela?"

- 113 -

Oi mu se suzie. "Da budem potpuno iskren prema vama, ne traim Rachel, traim Ishmaela. Shvatio sam da se Rachel manje-vie brinula o njemu nakon to je njezin otac umro." "Kako ste do toga doli?" upitao me, ne odavajui nita. "Gospodine Partridge, ako znate odgovor, vjerojatno ete mi pomoi", rekoh, "a ako ne znate, vjerojatno neete." Bilo je to dobro izvedeno i on je to priznao kimanjem glave. Tada me upita zato traim Ishmaela. "Nema ga na njegovu... uobiajenu mjestu. Oigledno je izbaen." "Mora da ga je netko preselio. Pomogao mu." "Da", rekoh. "Ne mislim da se otputio u Hertz i unajmio automobil." Partridge nije obratio pozornost na moju duhovitost. "Zaista nita ne znam, na alost." "Gospoa Sokolow?" "Da ona neto zna, ja bih to znao prije." Vjerovao sam mu, ali rekoh: "Dajte mi neku polaznu toku." "Ne znam odakle biste mogli poeti, sada. Sad kad je gospoica Sokolow mrtva." Neko sam vrijeme tamo stajao, razmiljajui. "Od ega je umrla?" "Vi je uope niste poznavali?" "Ne." "Tada to zaista nije vaa stvar", ree mi on, bez pakosti, samo ustanovljujui jednostavnu injenicu.

4
Razmiljao sam da unajmim osobnog istraitelja. Tada sam u glavi isprobao vrst razgovora koju bih s njime morao voditi i odluio to preskoiti. Ali stoga to nisam mogao to samo tako ostaviti, telefonirao sam u oblinji zooloki vrt i upitao imaju li gorila koje obitavaju u nizinama. Nisu imali. Rekao sam im da ja imam jednog kojeg bih se elio rijeiti i da li je oni ele, a oni rekoe ne. Pitao sam mogu li mi predloiti nekoga tko bi ga mogao eljeti, ali oni rekoe ne, zapravo ne. Pitao sam ih to bi uinili kada bi se zaista eljeli rijeiti gorile. Rekoe mi da moda postoji

- 114 -

jedan ili dva laboratorija koji bi je uzeli kao primjerak, ali zapazio sam da se nisu zaista usredotoili. Jedno je bilo oigledno: Ishmael je imao prijatelje za koje ja nisam znao - moda prijanje uenike. Jedini nain kojega sam mogao smisliti da bih doao do njih bilo je onako kako je on vjerojatno to uinio - oglasom: ISHMAELOVI PRIJATELJI: jo jedan prijatelj izgubio je vezu. Molim vas nazovite i recite mi gdje je. Oglas je bio pogreka, jer mi je dao izgovor da iskljuim mozak. ekao sam da se pojavi, onda sam ekao da traje tjedan dana, onda sam jo nekoliko dana ekao poziv koji nije doao i na taj su nain protekla dva tjedna tijekom kojih nisam ni prstom makao. Kada sam se na kraju suoio s injenicom da neu dobiti odgovor na moj oglas, morao sam se ogledati za novim smjerom i trebalo mi je otprilike tri minute da ga smislim. Nazvao sam vijenicu i uskoro sam razgovarao s osobom koja bi izdala dozvolu putujuoj drubi kad bi se pojavila i eljela se na tjedan dana naseliti na ispranjeno mjesto. Ima li takva trenutno u gradu? Ne. Da li je bila prologa mjeseca? Da, Karneval Darrvla Hicksa, sa devetnaest vonji, dvadeset i etiri igre i sporednom predstavom, bila je i otila prije nekoliko tjedana ili tako nekako. Bilo to nalik zvjerinjaku? Ne sjeaju se da je takvo to bilo prijavljeno. Moda neka ivotinja ili dvije u sporednoj predstavi? Ne znaju. Mogue. Njihova idua postaja? Nemaju pojma. Nije bilo vano. Nakon desetak poziva otkrio sam daje putujua druina u gradu ezdesetak kilometara prema sjeveru, gdje je ostala tjedan dana i krenula dalje. Pretpostavljajui da e se nastaviti kretati prema sjeveru, odredio sam njezinu iduu postaju i trenutno boravite jednim pozivom. I da, sada su se hvalisali da imaju "Gargantuu, najpoznatijeg svjetskog gorilu" - stvora za kojega sam osobno znao da je mrtav ve otprilike etrdeset godina. Za vas ili za bilo koga s razumno modernom opremom, Karneval Darrvla Hicksa bio bi udaljen devedeset minuta, ali za mene, u Plymouthu koji je proizveden iste godine kao i Dallas, bio je udaljen dva sata. Kada sam tamo stigao, bio je karneval. Znate. Karnevali su kao autobusne postaje: neki vei od ostalih, ali svi su slini. Darrvl Hicks obuhvaao je dva jutra uobiajene

- 115 -

zaputenosti pod krinkom zabave, ispunjen runim ljudima, bukom i mirisom piva, slatkia i kokica. Gacao sam naokolo u potrazi za sporednom predstavom. Imam dojam da su sporedne predstave kako ih se ja sjeam iz djeatva (ili moda iz filmova u djeatvu) gotovo izumrle u suvremenom svijetu karnevala; ako je tako, Darryl Hicks odabrao je ne obraati pozornost na to. Kada sam stigao, izvikiva je najavljivao gutaa vatre, ali nisam ostao gledati. Unutra se mnogo toga moglo vidjeti - uobiajena zbirka udovita, nakaza i hirova prirode, guta stakla, jastui za igle, tetovirana debela ena i sve ostalo, na to nisam obraao pozornost. Ishmael je bio u nejasnom uglu, to je mogue dalje od ulaza, s dva desetogodinjaka u posjeti. "Kladim se da bi ovoga trena mogao pokidati reetke kada bi htio", primijeti jedan. "Da", ree drugi. "Ali on to ne zna." Stajao sam tamo nezadovoljno ga gledajui, a on je sjedio mirno, ne obraajui pozornost bilo emu sve dok djeaci nisu otili. Tijekom iduih nekoliko minuta nastavio sam zuriti u njega, a on se nastavio pretvarati da me nema. Tada sam odustao i rekao: "Reci mi ovo. Zato nisi zatraio pomo? Znam da si mogao. Oni ne izbacuju ljude preko noi." Nije dao ni znaka da me je uo. "Kako emo te dovraga izvui odavde?" Nastavio je gledati kroz mene kao da sam samo zrak. Rekoh: "Gledaj, Ishmaele, ljuti li se na mene ili to?" Napokon me je pogledao, ali to nije bio jako prijateljski pogled. "Nisam te pozvao da bude moj zatitnik", ree on, "pa se ljubazno suzdri od toga." "eli mi rei da gledam svoja posla." "Ukratko, da." Nemono sam se ogledao oko sebe. "Hoe rei da zaista eli ostati ovdje?" Ishmaelove se oi ponovo pretvorie u led. "Dobro, dobro", rekoh mu. "Ali to je sa mnom?" "to s tobom?" "Pa, nismo zavrili, zar ne?" "Ne, nismo zavrili." "Pa to e uiniti? Hou li ja postati peti promaaj, ili to?"

- 116 -

Sjedio je mirkajui zlovoljno prema meni minutu ili dvije. Tada ree: "Nema potrebe da postane peti promaaj. Moemo nastaviti kao i prije." U tome trenutku doetala se petolana obitelj da bi pogledala najpoznatijeg gorilu na svijetu: mama, tata, dvije djevojice i djetece bez svijesti u majinim rukama. "Dakle moemo samo nastaviti kao i prije, zar ne?" rekoh, i to ne apatom. "To ti se ini ostvarivo, zar ne?" Obitelji posjetilaca iznenada sam postao mnogo zanimljiviji od "Gargantue", koji je, na kraju krajeva, samo sjedio tamo i djelovao nujno. Rekoh: "Pa, gdje emo poeti? Sjea li se gdje smo stali?" Znatieljni, posjetioci se okrenue da bi vidjeli kakav e to odgovor izazvati kod Ishmaela. Naravno, kada je stigao, samo sam ga ja mogao uti: "Umukni." "Umukni? Ali mislio sam da emo nastaviti ba kao i prije." Zagunavi, odgegao se u pozadinu kaveza i pruio nam pogled na svoja lea. Nakon otprilike minute posjetioci odluie da zasluujem gadan pogled; dali su mi ga i odetali da pogledaju mumificirano tijelo ovjeka ubijenog u Mojave pustinji negdje krajem Graanskoga rata. "Daj da te odvedem nazad", rekoh. "Ne hvala", odgovorio je, okreui se, ali nije priao nazad prednjem dijelu kaveza. "Koliko god ti to moglo izgledati nevjerojatno, radije bih ivio ovako nego bilo kome na teretu, ak i tebi." "Bilo bi teko samo dok ne bismo smislili neto drugo." "to neto drugo? Izvoditi majstorije u nekoj TV emisiji? Toka u nonom klubu?" "Sluaj. Ako stupim u dodir s ostalima, moda moemo udruiti snage." "O emu to do vraga pria?" "Govorim o ljudima koji su ti pomogli da doe dovde. Nisi to sam uinio, zar ne?" Pogledao me opako iz sjenki. "Nestani", zareao je. "Samo nestani i ostavi me na miru." Posluao sam ga i ostavio ga samoga.

- 117 -

5
To nisam bio planirao - kao niti bilo to drugo, zapravo - tako da nisam znao to uiniti. Prijavio sam se u najjeftinijem motelu kojega sam mogao pronai i izaao na odrezak i nekoliko pia da razmislim o svemu. Do devet sati nisam nimalo napredovao, pa sam se vratio na karneval da vidim to se tamo dogaa. Na neki sam nain imao sreu - dolazilo je hladnije razdoblje i gadna lagana kia veseljake je slala kuama pokisloga raspoloenja. to mislite, zovu li ih jo putujuim zabavljaima? Nisam to upitao jednoga na kog sam naletio dok je sklapao ator sporedne predstave. inilo se da ima oko osamdeset godina i ponudio sam mu deset dolara za prednost koju mi prua ivot u doticaju s prirodom u obliku gorile koji nita vie nije bio Gargantua nego to sam to bio ja. Nije se inilo da razmatra bilo koju od moralnih strana stvari, nego se neskriveno podsmjehnuo veliini mita. Dodao sam jo deset i on ostavi svjetlo u kavezu kada je odepesao. Bilo je nekoliko sklopivih stolica na pozornicama, pa sam dovukao jednu i sjeo. Ishmael me gledao nekoliko minuta, a tada zapita zato nisam otiao. "Upravo si bio zavrio pokazujui mi kako ta pria u Postanku koja poinje Padom Adama i zavrava ubojstvom Abela nije onakva kako je openito razumiju ljudi moje kulture. To je pria o naoj poljoprivrednoj revoluciji kako su je ispriale neke od najranijih rtava te revolucije." "I to misli, to ostaje?" "Ne znam. Moemo sve to zajedno sastaviti za mene. Jo uvijek ne znam kako se sve to slae jedno s drugim." "Da, slaem se. Dopusti mi da malo razmislim."

6
"to je zapravo kultura? "na kraju upita Ishmael. "Onako kako se rije uobiajeno rabi, ne u posebnom smislu kojeg smo joj mi dali za potrebe ovih razgovora." inilo se kao vraje pitanje postaviti ga nekome tko sjedi u karnevalskom atoru, ali dao sam sve od sebe da bih o tome malo razmislio. "Rekao bih da je to zbir svega to ljude ini ljudima." On kimne. "A kako je taj sveukupni zbir nastao?" "Nisam siguran kamo cilja. Nastao je tako to su ljudi ivjeli." "Da, ali i vrapci ive, a oni nemaju kulturu." "Dobro, shvaam to misli. To je nakupljanje. Sveukupni zbir je nakupljanje." "Nisi mi rekao kako nakupljanje nastaje."

- 118 -

"Oh, shvaam. Dobro. Nakupljanje je sveukupni zbir koji se prenosi od jednog narataja drugome. Nastaje... kada vrsta postigne odreenu razinu inteligencije, lanovi jednog narataja poinju predavati obavijesti i tehnike iduem. Idui narataj preuzima to to je sakupljeno, dodaje svoja vlastita otkria i dopune i predaje sve to zajedno iduem." "I to nakupljanje je ono to se zove kultura." "Da, rekao bih da je." "To je sveukupni zbir onoga to se prenosi, naravno, ne samo obavijesti i tehnika. Nego i vjerovanja, pretpostavki, teorija, obiaja, legendi, pjesama, pria, plesova, ala, praznovjerja, predrasuda, ukusa, ponaanja. Svega." "To je tono." "Ali udnovato, razina inteligencije koja je potrebna da bi nakupljanje poelo nije strano visoka. impanze u divljini ve prenose naine pravljenja i rabljenja alata svojim mladima. Vidim da te to iznenauje." "Ne. Pa... pretpostavljam da sam iznenaen to se poziva na impanze." "Umjesto na gorile?" "Tono." Ishmael se namrti. "Da ti kaem istinu, namjerno sam zaobilazio sva terenska istraivanja ivota gorila. To je predmet kojega ne volim istraivati." Kimnuo sam, osjeajui se glupo. "U svakom sluaju, ako su impanze ve poeli nakupljati znanje o tome to za njih dobro djeluje, to misli, kada su ljudi poeli nakupljati znanje o tome to dobro za njih djeluje?" "Moram pretpostaviti da je to poelo kada su i ljudi poeli." "Vai bi se paleoantropolozi sloili. Ljudska je kultura zapoela s ljudskim ivotom, to znai s homo habilisom. Ljudi koji su bili homo habilis svojoj su djeci prenosili sve to su nauili i kako je svaki narataj pridonosio toj malenkosti, stvaralo se sakupljeno znanje. A tko je naslijedio to to je bilo sakupljeno?" "Homo erectus?" "To je tono. A ljudi koji su bili homo erectus prenosili su to nakupljeno znanje s narataja na narataj i svaki je dodavao svoj dio cjelini. A tko su bili njihovi nasljednici?" "Homo sapiensi." "Naravno. A nasljednici homo sapiensa bili su ljudi homo sapiens sapiensi, koji su to sakupljeno znanje prenosili s narataja na narataj i svaki je dodavao svoju malenkost cjelini. A tko je naslijedio to nakupljeno znanje?"

- 119 -

"Morao bih rei da su to bili razliiti narodi Ostavitelja." "A ne Uzimatelji? Zato?" "Zato? Ne znam. Rekao bih da je to stoga... u doba poljoprivredne revolucije oigledno je dolo do potpunog prekida sa prolou. Do potpunog prekida s prolou nije dolo kod razliitih naroda koji su u to doba selili u obje Amerike. Do prekida s prolou nije dolo kod razliitih naroda koji su nastanjivali Novi Zeland ili Australiju ili Polineziju." "to te navodi da to kae?" "Ne znam. To je moj dojam." "Da, ali to je temelj dojma?" "Mislim da je ovo. Ne znam koju su priu provodili ti ljudi, ali vidim da su svi provodili jednu te istu. Jo je ne mogu navesti, ali ona je sasvim jasno ovdje - za razliku od prie koju su provodili ljudi moje kulture. Kad se god susretnemo s onim ljudima, oni uvijek rade uglavnom isto, uvijek ive uglavnom istim nainom ivota - upravo kao to kad god se susretnemo s nama, uvijek radimo uglavnom iste stvari, uvijek ivimo uglavnom istim ivotom." "Ali kakva je povezanost izmeu toga i prijenosa znanja koje je ovjeanstvo sakupilo tijekom prvih tri milijuna godina ljudskoga ivota?" Razmiljao sam o tome nekoliko minuta, tada rekoh: "Evo povezanosti. Ostavitelji jo uvijek prenose to nakupljeno znanje u kojem god obliku doe do njih. Ali mi to ne inimo, jer su prije deset tisua godina osnivai nae kulture rekli: 'Sve je to sranje. To nije nain na koji bi ljudi trebali ivjeti', i rijeili su se toga. Oigledno su se rijeili toga, jer do onoga vremena kada su njihovi potomci stupili u povijest nema ni traga ponaanju i zamislima koje susree posvuda meu narodima Ostavitelja. A onda, isto tako..." "Da?" "To je zanimljivo. To nikada nisam zamijetio... Narodi Ostavitelja uvijek su svjesni da imaju tradiciju koja ide do u jako drevna vremena u prolosti. Mi nemamo takve svjesnosti. Najveim dijelom, mi smo jako 'novi' ljudi. Svaki narataj nekako je nov, potpunije odvojen od prolosti nego onaj koji je doao prije njega." "to Majka Kultura kae o tome?" "Ah", rekoh i sklopih oi. "Majka Kultura kae da tako treba biti. U prolosti nema niega za nas. Prolost je sranje. Prolost je neto to treba ostaviti za sobom, neto od ega treba pobjei." Ishmael kimne. "Dakle, vidi: tako ste zaboravili svoju kulturnu prolost." "Kako to misli?" "Sve dok Darwin i paleontolozi nisu doli i pridodali tri milijuna godina ljudskoga ivota vaoj povijesti, u tvojoj se kulturi pretpostavljalo da su roenje ovjeka i roenje vae kulture istovremeni dogaaji da je to zapravo isti dogaaj. Hou rei da su ljudi tvoje kulture mislili da

- 120 -

se ovjek rodio kao jedan od vas. Pretpostavljalo se da je obraivanje zemlje podjednako uroeno ovjeku kao to je proizvodnja meda uroena pelama." "Da, ini se da je tako." "Kada su se ljudi tvoje kulture susreli sa lovcima - sakupljaima Afrike i Amerike, vjerovalo se da su to narodi koji su se izrodili od prirodnog, poljoprivrednog stanja, ljudi koji su izgubili vjetine s kojima su bili roeni. Uzimatelji nisu imali pojma da gledaju u ono to su i sami bili prije nego su postali poljoprivrednici. to se Uzimatelja ticalo, ono 'prije' nije postojalo. Do stvaranja je dolo prije samo nekoliko tisua godina i ovjek Poljoprivrednik odmah je poeo izvravati svoj zadatak izgradnje civilizacije." "Da, to je tono." "Vidi li kako je do toga dolo?" "Kako je dolo do ega?" "Kako je dolo do potpunog gubitka pamenja vaeg vlastitog pred-revolucionarnog razdoblja tako potpunog da ak niste ni znali da je postojalo." "Ne, ne znam. Osjeam da bih trebao znati, ali ne znam." "Ti si primijetio da Majka Kultura ui da je prolost sranje, neto od ega treba pobjei." "Da." "A ono to ja elim istai je da je to oigledno neto to vas ona ui od samoga poetka." "Da, shvaam. Sada mi se sve poelo slagati. Govorio sam da meu Ostaviteljima uvijek ima osjeaj kako su to ljudi ija se prolost protee unazad sve do praskozorja vremena. Meu Uzimateljima ima osjeaj kako su to ljudi ija se prolost protee do 1963. godine." Ishmael kimne, ali tada ree: "Istovremeno treba istai da je drevnost snano mjerilo vrijednosti meu ljudima tvoje kulture - sve dok je ogranieno na tu funkciju. Na primjer, Englezi ele da sve njihove institucije - i sav prazan sjaj koji ih obavija - budu drevne koliko je to mogue (ak ako to i nisu). Bez obzira na to, oni sami ne ive kao to su ivjeli drevni Britanci i nemaju ni najmanje namjere tako ivjeti. Gotovo se isto moe rei za Japance. Oni cijene vrijednosti i tradicije mudrijih, plemenitijih predaka i oplakuju njihov nestanak, ali nemaju namjere ivjeti kao to su ivjeli ti mudriji, plemenitiji preci. Ukratko, drevni su obiaji zgodni za institucije, obrede i praznike, ali Uzimatelji ih ne ele usvojiti za svoj svagdanji ivot." "Istina."

7
"Ali naravno da Majka Kultura ne ui kako sve iz prolosti treba odbaciti. to je trebalo spasiti? to je zapravo bilo spaeno?"

- 121 -

"Rekao bih da su to obavijesti kako praviti stvari, kako raditi stvari." "Sve to se odnosilo na proizvodnju u svakom je sluaju spaeno. A to je kako su stvari postale ovakve kakve jesu." "Da." "Naravno da su i Ostavitelji sauvali obavijesti o proizvodnji, iako je proizvodnja sama po sebi rijetka osobina njihovih ivota. Meu Ostaviteljima, ljudi nemaju tjedne norme zdjela koje moraju napraviti ili vrhova strijela koje moraju izbrusiti. Nisu opsjednuti poveanjem proizvodnje runih sjekira." "Istina." "Tako, iako uvaju obavijesti o proizvodnji, veina obavijesti koje su sauvali govore o neemu drugome. Kako bi ti opisao tu obavijest?" "Rekao bih da si ti sam dao odgovor na to pitanje prije nekoliko minuta. Rekao bih da je to ono to za njih dobro djeluje." "Za njih? Ne za sve?" "Ne. Ja nisam strunjak za antropologiju, ali dovoljno sam o tome itao da bih znao kako Zuni ne misle da je njihov nain dobar za sve i kako Navajo Indijanci ne misle da je njihov nain dobar za sve. Svatko od njih ima nain koji dobro djeluje za njih." "A o tome to dobro djeluje za njih oni ue svoju djecu." "Da. A mi svoju djecu uimo kako praviti stvari. Kako praviti vie i bolje stvari." "Zato ih ne uite onome to dobro djeluje za ljude?" "Rekao bih da je to stoga to mi ne znamo to dobro djeluje za ljude. Svaki narataj mora smisliti svoj vlastiti prikaz onoga to dobro djeluje za ljude. Moji su roditelji imali svoju verziju, to je bilo prilino beskorisno, a njihovi su roditelji imali svoju, koja je bila prilino beskorisna, a mi radimo na naoj verziji, koja e vjerojatno naoj djeci izgledati prilino beskorisna."

8
"Dozvolio sam da razgovor skrene iz svoga toka", ree mrzovoljno i premjesti se u drugi poloaj, ljuljajui kola na oprugama. "elio sam da shvati kako je svaka kultura Ostavitelja nakupina znanja koje se protee unazad u neprekinutome lancu sve do poetaka ljudskoga ivota. Stoga nije veliko udo da je svaki od njih nain koji dobro djeluje. Svaki je ispitan i oplemenjen tijekom tisua narataja." "Da. Neto mi je palo na pamet."

- 122 -

"Samo reci." "Daj mi minutu. To je vezano s... nedostupnou znanja o tome kako bi ljudi trebali ivjeti." "Ima vremena." "Dobro", rekoh nekoliko minuta kasnije. "Tamo na poetku, kada sam bio rekao da nema tako neeg kao to je sigurno znanje o tome kako bi ljudi trebali ivjeti, mislio sam rei ovo: odreeno znanje je znanje jednog pravog naina. To je ono to mi elimo. To je ono to Uzimatelji ele. Nas ne zanima nain ivota koji dobro djeluje. Mi elimo znati jedini pravi nain. A to je ono to su nam pruili nai proroci. I to je ono to su nam pruili nai zakonodavci. Daj da o tome razmislim... Nakon pet ili osam tisua godina zaborava, Uzimatelji zapravo nisu znali kako ivjeti. Oni su zaista morali okrenuti lea prolosti, stoga se iznenada pojavljuje Hamurabi i svi kau: 'to je ovo?' a Hamurabi kae: 'Ovo su, djeco moja, zakoni!' 'Zakoni? to su zakoni?' A Hamurabi kae: 'Zakoni su stvari koje vam ukazuju na jedini pravi nain ivota.' to to pokuavam rei?" "Nisam siguran." "Moda ovo. Kada si poeo priati o naem kulturolokom zaboravu, mislio sam da govori u prenesenom znaenju. Ili da moda preuveliava da bi istakao ono to eli rei. Jer oigledno ne moe znati to su mislili oni neolitski obraivai zemlje. Ipak, ovo je injenica: nakon nekoliko tisua godina, potomci tih neolitskih obraivaa ekali su se po glavi i govorili: 'Uh, pitam se kako bi ljudi trebali ivjeti.' Ali u tom istom vremenskom razdoblju, Ostavitelji svijeta nisu zaboravili kako ivjeti. Oni su to jo uvijek znali, ali su ljudi moje kulture bili zaboravili, odvojili su se od tradicije koja im je govorila kako ivjeti. Njima je Hamurabi bio potreban da im kae kako treba ivjeti. Njima su bili potrebni Drako i Solon i Mojsije i Isus i Muhamed. A Ostaviteljima nisu trebali, stoga to su oni znali nain - imali su cijelu hrpu naina - koji... ekaj. Mislim da znam." "Samo polako." "Svaki je nain Ostavitelja nastao evolucijom, procesom iskuavanja koji je zapoeo ak i prije nego su ljudi smislili ime za njega. Nitko nije rekao: 'Dobro, hajde da stvorimo odbor koji e napisati skup zakona koje bismo mi trebali slijediti.' Nijedna od ovih kultura nije bila izumljena. Ali to je ono to su nam nai zakonodavci dali - izume. Pronalaske. Ne ono to se iskuavalo tijekom tisua narataja, nego proizvoljne izjave o jednom pravom nainu ivota. Ne moe napraviti pobaaj ako zametak ne prijeti tvom ivotu, ili ako ga nije zaeo silovatelj. Ima mnogo ljudi koji bi voljeli vidjeti da se zakon tako ita. Zato? Stoga to je to jedini pravi nain ivota. Moe se opijati do smrti, ali ako te uhvatimo kako pui marihuanu, to ti, mali, znai zatvor, stoga to je to jedini pravi nain. Nikoga nije briga da li nai zakoni dobro djeluju. O dobrom djelovanju se ne pita... Ponovo, nisam siguran kamo smjeram." Ishmael zaguna. "Ne smjera nikamo odreeno. Istrauje dubok skup zamisli i ne moe oekivati da e za dvadesetak minuta stii do dna." "Istina." "Meutim, postoji neto to sam odluio rei prije nego prijeemo na druge stvari, pa bih to elio napraviti."

- 123 -

"Dobro." "Sada vidi da Uzimatelji i Ostavitelji sakupljaju dvije sasvim razliite vrste znanja." "Da. Uzimatelji sakupljaju znanje o tome to je dobro za stvari. Ostavitelji sakupljaju znanje o tome to je dobro za ljude." "Ali ne za sve ljude. Svaki narod Ostavitelja ima sustav koji za njih dobro djeluje jer se razvio meu njima; prilagoen je podruju u kojemu ive, prilagoen je klimi u kojoj ive, biolokoj zajednici, njihovim osobitim ukusima, onome to vole i njihovoj zamisli svijeta." "Da." "A takva vrst znanja zove se kako?" "Ne znam to misli." "Netko tko zna to dobro djeluje za ljude ima to?" "Pa... mudrost?" "Naravno. Sada, zna da je znanje o onome to dobro djeluje za proizvodnju ono to se cijeni u tvojoj kulturi. Na neki nain, znanje o onome to dobro djeluje za ljude je ono to se cijeni u kulturama Ostavitelja. I svaki put kada Uzimatelji nagaze kulturu Ostavitelja, mudrost koja je bivala krajnje iskuavana sve od roenja ovjeanstva bez povratka nestaje sa svijeta, kao to svaki put kada nagaze neku vrst ivota, oblik ivota koji je bivao krajnje iskuavan sve tamo od roenja ivota nestaje sa svijeta da se nikada vie ne vrati." "Runo", rekoh. "Da", ree Ishmael. "Runo je."

9
Nakon to je nekoliko minuta ekao glavu i lupkao se po uhu, Ishmael odlui da je dosta za tu no. "Umoran sam", objasni on. "I suvie mi je hladno da bih mislio."

- 124 -

Jedanaest

1
Kiica je i dalje sipila, pa kada sam u podne sljedeega dana stigao, u blizini ak nije bilo nikoga koga bih mogao podmititi. U trgovini mornarike robe uzeo sam dva pokrivaa za Ishmaela - i jedan za sebe, da mu pruim moralnu podrku. Prihvatio ih je, osorno se zahvalivi, ali inilo se da je zadovoljan to ih moe uporabiti. Sjedili smo neko vrijeme valjukajui se u svojoj bijedi, a tada on zapone preko volje. "Kratko vrijeme prije moga odlaska - vie se ne sjeam to je izazvalo pitanje - upitao si me kada emo stii do prie koju su provodili Ostavitelji." "Da, tono je." "Zato te zanimala ta pria?" Pitanje me dovelo u nepriliku. "Zato me ne bi zanimala?" "Pitam u emu je stvar, u tvome umu. Zna da je Abel gotovo izumro." "Pa... da." "Pa zato onda znati priu koju je on provodio?" "Ponovo, zato ne?" Ishmael potrese glavom. "Ne namjeravam nastaviti na tim osnovama. injenica to ti ne mogu dati razloge za ne nauiti neto, ne daje mi razloge da te tome i poduim." Bilo je jasno da je u loem raspoloenju. Nisam ga mogao kriviti, ali nisam mogao ni jako suosjeati s njim, budui je sam elio da tako bude. On ree: "Da li je to za tebe samo znatielja?" "Ne, ne bih tako rekao. U poetku si rekao da su ovdje bile provoene dvije prie. Sada znam jednu od njih. ini mi se prirodnim to elim znati i drugu." "Prirodno..." ree on, kao da ba ne voli tu rije. "elio bih da ima neto snanije. Neto to bi mi dalo osjeaj da ja ovdje nisam jedini koji bi trebao upotrebljavati svoj mozak." "Bojim se da ne shvaam kamo cilja." "Znam da ne shvaa, i to me ljuti. Ovdje si postao pasivni sluatelj - iskljui mozak kad sjedne i ukljui ga kada ustane da krene." "Mislim da to nije istina."

- 125 -

"Tada mi reci zato to ne bi bilo samo gubljenje tvoga vremena uti priu koja je sada gotovo izgubljena." "Pa, za mene to nije gubljenje vremena." "To nije dovoljno dobro. injenica da neto nije gubljenje vremena ne navodi me da to i inim." Nemono sam slegnuo ramenima. Stresao je glavom, potpuno ogoren. "Ti zapravo misli da bi bilo besmisleno uti tu priu. To je oigledno." "Meni nije oigledno." "Tada misli da ima smisla?" "Pa... da." "Kakvoga smisla?" "Boe... elim je uti, u tome je smisao." "Ne. Ne nastavljam na tim osnovama. elim nastaviti, ali ne ako u samo zadovoljiti tvoju znatielju. Odlazi i vrati se kada e mi moi dati neki pravi razlog za nastavljanje." "Kako bi zvuao pravi razlog? Daj mi primjer." "Dobro. Zato se muiti da bi uo priu koju su ovdje provodili ljudi tvoje vlastite kulture?" "Stoga to provoenje te prie unitava svijet." "Istina. Ali zato se muiti da bi je uo?" "Stoga to je to oigledno neto to bi trebalo znati." "Tko bi to trebao znati?" "Svi." "Zato? Tome se neprestano vraam. Zato, zato, zato? Zato bi tvoji ljudi trebali znati koju priu provode dok unitavaju svijet?" "Da bi je mogli prestati iriti. Tako da shvate da se ne radi samo o tome da brljaju u onome to ine. Tako da shvate da su ukljueni u megalomanijaku matariju - matariju podjednako ludu kao to je Tisuugodinji Reich." "Stoga tu priu vrijedi znati?" "Da."

- 126 -

"Drago mi je to to ujem. Sada odlazi i vrati se kada e mi moi objasniti zato vrijedi znati onu drugu priu." "Ne moram otii. Mogu ti sada objasniti." "Nastavi." "Ljudi ne mogu tek tako odustati od prie. To je ono to su djeca pokuala napraviti u ezdesetim i sedamdesetim godinama. Pokuali su prestati ivjeti kao Uzimatelji, ali za njih nije bilo nikakvog drugog naina ivota. Nisu uspjeli stoga to ne moe jednostavno prestati biti pria, mora imati drugu priu u kojoj moe ivjeti." Ishmael kimne. "A ako postoji takva pria, ljudi bi trebali uti za nju?" "Da, trebali bi." "Misli li da bi eljeli uti za nju?" "Ne znam. Mislim da ne moe poeti eljeti neto dok ne zna da postoji." "Potpuno tono."

2
"A pretpostavlja li o emu govori ova pria?" "Nemam pojma." "Pretpostavlja li da govori o lovu i sakupljanju?" "Ne znam." "Budi iskren. Nisi li oekivao neku plemenitu odu tajnama Velikoga Lova?" "Nisam svjestan da sam oekivao bilo to nalik tome." "Pa, barem bi trebao znati da ta pria govori o znaenju svijeta, o boanskim namjerama sa svijetom i o sudbini ovjeka." "Da." "Kao to sam ve nekoliko puta rekao, ovjek postaje ovjekom provodei tu priu. Toga bi se trebao sjeati." "Da, sjeam se." "Kako je ovjek postao ovjekom?"

- 127 -

Zakljuio sam da je to zamka i vratio mu je. "Nisam siguran to znai to pitanje", rekoh. "Ili, bolje reeno, nisam siguran kakvu vrstu odgovora eli. Oigledno ne eli da ti kaem kako ovjek postaje ovjekom tijekom svoga razvoja." "To bi samo znailo da je postao ovjekom postajui ovjekom, zar ne?" "Da." "Tako da je pitanje jo uvijek ovdje i eka na svoj odgovor: kako je ovjek postao ovjekom?" "Pretpostavljam da je to jedna od onih jako oiglednih stvari." "Da. Kada bih ti dao odgovor, ti bi rekao: 'Oh. Pa naravno, ali to s tim?'" Slegnuo sam ramenima, poraen. "Morat emo mu se dakle pribliiti sa strane - ali zapamti ga kao pitanje koje eka odgovor." "Dobro."

3
"Prema Majci Kulturi, kakva je vrst dogaaja bila vaa poljoprivredna revolucija?" "Kakva je vrst dogaaja... rekao bih da, prema Majci Kulturi, to je bio tehnoloki dogaaj." "Nema naznaka dubljim ljudskim odjecima, kulturolokim ili religijskim?" "Nema. Prvi su poljoprivrednici bili samo neolitski tehnokrati. Tako se uvijek inilo." "Ali nakon to smo zavirili u tree i etvrto poglavlje Postanka, uvidio si da u tome ima mnogo vie nego to Majka Kultura pouava." "Da." "Da je bilo i ima mnogo vie u tome, naravno, budui revolucija i dalje napreduje. Adam i dalje vae plod toga zabranjenoga drveta i kada god uspijemo pronai Abela i Kain je u blizini, pratei ga s noem u ruci." "To je tono." "Postoji jo jedna naznaka da se revolucija ne zaustavlja na pukoj tehnologiji. Majka Kultura ui da je ljudski ivot, prije revolucije, bio besmislen, glup, prazan i nevrijedan. Predrevolucionarni je ivot bio ruan. Odbojan." "Da." "I ti to vjeruje, zar ne?"

- 128 -

"Da, pretpostavljam da vjerujem." "Svakako veina vas vjeruje u to, moe li se tako rei?" "Da." "Tko bi bile iznimke?" "Ne znam. Pretpostavljam... antropolozi." "Ljudi koji zaista imaju nekakva znanja o tome ivotu." "Da." "Ali Majka Kultura ui da je taj ivot bio neizrecivo jadan." "To je tono." "Moe li zamisliti bilo kakve okolnosti pod kojima bi ti sam zamijenio svoj ivot za tu vrst ivota?" "Ne. Iskreno, ne mogu zamisliti da bi to itko uinio, kada bi imao izbora." "Ostavitelji bi to uinili. Kroz sveukupnu povijest, jedini nain na koji su ih Uzimatelji mogli odvojiti od tog ivota bila je sirova snaga, potpuni pokolj. U veini sluajeva, najjednostavnije im je bilo samo ih istrijebiti." "Istina. Ali Majka Kultura ima neto za rei o tome. Ona kae da Ostavitelji jednostavno nisu znali to proputaju. Nisu razumijevali dobrobiti poljoprivrednoga ivota i stoga su se tako uporno drali lovako-sakupljakoga naina ivota." Ishmael se osmjehne svojim najpodlijim osmjehom. "Meu Indijancima ove zemlje, za koje od njih bi ti rekao da su bili najotriji i najodluniji protivnici Uzimateljima?" "Pa... nizinski Indijanci." "Mislim da bi se veina vas sloila s tim. Ali prije nego su panjolci doveli konje, nizinski Indijanci bili su stoljeima poljoprivrednici. Tek to su konji postali dostupni, odbacili su poljoprivredu i ponovo nastavili sa lovako-sakupljakim nainom ivota." "To nisam znao." "Pa, sada zna. Da li su nizinski Indijanci razumijevali prednosti poljoprivrednoga ivota?" "Pretpostavljam da su morali." "to kae Majka Kultura?" Neko sam vrijeme razmiljao, a onda se nasmijah. "Kae da nisu zaista razumjeli. Da jesu, nikada se ne bi vratili lovu i sakupljanju."

- 129 -

"Jer je to odbojan nain ivota." "Tono." "Moda ve poinje shvaati kako je potpuno djelotvorno uenje Majke Kulture glede ovih pitanja." "Istina. Ali ono to ne shvaam je kamo nas to vodi." "Na putu smo otkria to lei u samom korijenju vaega straha i gaenja prema ivotu Ostavitelja. Na putu smo otkria zato osjeate da morate nastavljati revoluciju, ak ako razara i vas i cijeli svijet. Na putu smo otkria protiv ega se postavila vaa revolucija." "Ah", rekoh. "I kada sve to uinimo, siguran sam da e mi moi rei koju su priu Ostavitelji ovdje provodili tijekom prvih tri milijuna godina ljudskoga ivota i koju jo uvijek provode gdje god su do danas preivjeli."

4
Govorei o opstanku, Ishmael zadrhti i potone u pokrivae s nekom vrstom jecajueg uzdaha. Na trenutak se uinilo da se izgubio u neumornom kapanju kie po platnu ponad naih glava, a tada proisti grlo i nastavi. "Hajde da pokuamo ovako", ree on. "Zato je ta revolucija bila neophodna!" "Bila je neophodna ako je ovjek htio nekuda krenuti." "Hoe rei ako je ovjek elio imati centralno grijanje i sveuilita i operne kue i svemirske brodove." "Tono." Ishmael kimne. "Ta bi vrst odgovora bila prihvatljiva onda kada smo zapoinjali na posao, ali sada elim da zae dublje." "Dobro. Ali ne znam to misli time rei." "Jako dobro zna da za stotine milijuna vas, stvari kao centralno grijanje, sveuilita, operne kue i svemirski brodovi pripadaju udaljenom i nedostinom svijetu. Stotine milijuna vas ivi u uvjetima o kojima veina ljudi u ovoj zemlji moe samo nagaati. ak i u ovoj zemlji, milijuni su beskunici ili ive u prljavtini i oaju u sirotinjskim dijelovima gradova, u zatvorima, u javnim institucijama koje su tek malo bolje od zatvora. Za te ljude, vae povrno opravdanje poljoprivredne revolucije bilo bi potpuno nesmisleno." "Istina."

- 130 -

"Ali iako oni ne uivaju plodove vae revolucije, bi li joj okrenuli lea? Bi li zamijenili svoju bijedu i oaj za onu vrst ivota kojim se ivjelo u predrevolucionarna vremena?" "Ponovo, moram rei da ne bi." "To je i moj dojam. Uzimatelji vjeruju u svoju revoluciju, ak i kada ne uivaju nijednu njezinu dobrobit. Nema nezadovoljnika, nema otpadnika, nema kontrarevolucionara. Svi oni duboko vjeruju, kako god stvari sada loe stajale, da su jo uvijek beskrajno bolje od onoga to je bilo prije." "Da, rekao bih da je tako." "Danas elim da otkrije korijene ovog izuzetnog vjerovanja. Kada to uini, imat e potpuno razliito razumijevanje vae revolucije, kao i ostaviteljskog naina ivota." "Dobro. Ali kako da to uinim?" "Sluajui Majku Kulturu. Cijeloga ti ivota ape u uho, a ono to ti uje ne razlikuje se od onoga to su uli tvoji roditelji i njihovi roditelji, od onoga to ljudi diljem svijeta uju svakoga dana. Drugim rijeima, ja tragam za onim to je pokopano u tvome umu ba kao to je pokopano u umovima svih vas. elim da to danas otkopa. Majka te Kultura nauila da se uasava ivota kakav je postojao prije vae revolucije, a ja elim da otkrije korijenje tog uasa." "Dobro", rekoh. "Istina je da se zamalo uasavamo takvoga ivota, ali nevolja je u tome to mi se to ne ini osobito tajnovitim." "Ne ini ti se? Zato?" "Ne znam. To je ivot koji nikuda ne vodi." "Dosta je takvih povrnih odgovora. Kopaj." S uzdahom, zavukao sam se u svoj pokriva i nastavio kopati. "Ovo je zanimljivo", rekoh nakon nekoliko minuta. "Sjedio sam ovdje razmiljajui o tome kako su ivjeli nai preci i u glavi mi se stvorila sasvim odreena slika, potpuno oblikovana." Ishmael je ekao da nastavim. "Na neki je nain kao san. Ili nona mora. ovjek pue vrhom breuljka u suton. U ovom je svijetu uvijek suton. ovjek je nizak, taman i gol. Tri napol sagnut, traei tragove. U lovu je i oajanje. No pada, a on nema nita za jelo. On tri i tri i tri, kao da obavlja neki monoton posao. To i jest monoton posao, jer e sutra u suton on i dalje trati - ili e ponovo trati. Ali ne tjeraju ga samo glad i oaj. On je i uplaen. Iza njega, na vrhu breuljka, izvan dosega oiju, prate ga njegovi neprijatelji da bi ga raznijeli u komadie - lavovi, vukovi, tigrovi. I tako on mora zauvijek ostati pri tom monotonom poslu, zauvijek jedan korak iza svoga plijena i korak ispred svojih neprijatelja.

- 131 -

Breuljak naravno predstavlja otricu noa opstanka. ovjek ivi na otrici noa opstanka i mora se neprestano boriti da ne padne. Zapravo to je kao da su vrh breuljka i nebo u pokretu umjesto njega. On tri na mjestu, zarobljen, i ne stie nikuda." "Drugim rijeima, lovci - sakupljai ive jako tmurnim ivotom." "Da." "A zasto je tmuran?" "Jer je to borba samo za goli ivot." "Ali zapravo nije ni slino tome. Siguran sam da to zna, u drugom odjeljku svoga uma. Lovcisakupljai nita vie ne ive na otrici opstanka nego vukovi ili lavovi ili vrapci ili zeevi. ovjek je bio dobro prilagoen ivotu na ovome planetu kao i bilo koja druga vrsta i zamisao da je ivio na otrici opstanka jednostavno je bioloki nesmislena. Kao svejed, opseg njegove hrane je ogroman. Tisue e vrsta izgladnjeti prije njega. Njegova inteligencija i okretnost omoguuju mu da udobno ivi u uvjetima koji bi potpuno porazili bilo kojeg drugog mesojeda. Daleko od toga da neprestano i oajniki eprkaju u potrazi za hranom, lovci-sakupljai su meu najbolje ishranjenim ljudima na Zemlji i to uspijevaju sa samo dva ili tri sata onoga to bi ti nazvao radom dnevno - ime pripadaju u ljude koji imaju najvie slobodnoga vremena na Zemlji. U svojoj knjizi o gospodarstvu kamenoga doba, Marshall Sahlins opisuje ih kao 'izvorno bogato drutvo'. I shodno tome, istrebljenje ovjeka gotovo da ne postoji. On jednostavno nije prvi izbor na meniju bilo kojeg mesojeda. Tako da shvaa kako je tvoja prekrasno strana vizija ivota tvojih predaka samo jo jedan dio ludosti Majke Kulture. Ako eli, sve to moe sam sebi potvrditi tijekom jednog popodneva u knjinici." "Dobro", rekoh. "Pa?" "Pa sada kada zna da je to ludost, da li osjea drugaije glede tog ivota? Da li ti sada djeluje manje odbojno?" "Moda manje odbojan. Ali jo uvijek odbojan." "Razmotri ovo. Pretpostavimo da si jedan od beskunika. Bez posla, niemu vjet, isto takva ena, dvoje djece. Nema se kuda okrenuti, nema nade ni budunosti. Ali ja ti mogu dati kutiju s prekidaem. Pritisni prekida i istoga e trenutka biti prenesen unazad u predrevolucionarna vremena. Svi ete moi govoriti tadanji jezik, svi ete imati vjetine koje su tada svi imali. Nikada vie nee morati brinuti o sebi i svojoj obitelji. Uspjet e, bit e dio tog izvorno bogatog drutva." "Dobro." "Pa, da li si pritisnuo prekida?" "Ne znam. Moram posumnjati u to." "Zato? Ovdje ne ostavlja nita izvanredno. Prema ovoj pretpostavci, ovdanji ti je ivot bijedan i teko da e se popraviti. Dakle mora biti da ti se drugi ivot ini ak i gorim. Ne radi se o tome

- 132 -

da se ti ne bi mogao odrei ivota kojeg ima - nego da ne bi mogao podnijeti da prigrli taj drugi ivot." "Da, tono tako." "to ga to ini tako zastraujuim za tebe?" "Ne znam." "ini se da je na tebi Majka Kultura obavila dobar posao." "Da." "Dobro. Pokuajmo ovako. Kad su god Uzimatelji naili na lovce-sakupljae koji su zauzimali prostor kojeg su oni eljeli za sebe, pokuavali su objasniti Ostaviteljima zato bi trebali napustiti svoj nain ivota i postati Uzimatelji. Govorili su: 'Taj va ivot ne samo da je bijedan, nego i pogrean. ovjek nije roen da tako ivi. Nemojte se boriti protiv nas. Pridruite se naoj revoluciji i pomozite nam da ovaj svijet preobrazimo u raj za ovjeka.'" "Tono." "Ti preuzmi tu ulogu - ulogu kulturolokog misionara - a ja u preuzeti ulogu lovca-sakupljaa. Objasni mi zato je ivot, koji je meni i mome narodu zadovoljavajui ve tisuama godina, tmuran i odvratan i odbojan." "Dobri Boe." "Gledaj, ja u poeti... Bwana, kae nam da je ivot kojim mi ivimo jadan i pogrean i sramotan. Kae nam da to nije ivot za kojeg je ovjek roen. To nas zbunjuje, Bwana, jer nam se tisuama godina inilo da je to dobar nain ivota. Ali ako ti, koji jae po zvijezdama i alje svoje rijei po svijetu brzinom misli, ako ti kae da nije, onda mi u svoj svojoj razboritosti moramo sluati to nam ti ima za rei." "Pa... shvaam da se vama ini dobrim. To je stoga to ste neznalice i neobrazovani i glupi." "Upravo tako, Bwana. Mi ekamo da nas ti prosvijetli. Reci nam zato je na ivot jadan i odvratan i sramotan." "Va je ivot jadan i odvratan i sramotan jer ivite kao ivotinje." Ishmael se namrti, zbunjen. "Bwana, ne razumijem. ivimo kao to ive i svi drugi. Od svijeta uzimamo to nam je potrebno i ostalo ostavljamo na miru, ba kako to ine lav i jelen. Zar lav i jelen ive sramotne ivote?" "Ne, ali to je stoga to su oni samo ivotinje. Nije pravo da i ovjek ivi na taj nain." "Ah", ree Ishmael, "to nismo znali. A zato nije dobro ivjeti na taj nain?" "Zato to, ivei na taj nain... ne moete vladati svojim ivotima." Ishmael nakrene glavu. "U kom smislu ne moemo vladati svojim ivotima, Bwana?"

- 133 -

"Ne moete vladati ni najosnovnijom potrebom od svih, vaim zalihama hrane." "Jako me zbunjuje, Bwana. Kada smo gladni, odemo i naemo neto za pojesti. Kakvu veu vlast trebamo?" "Imali biste veu vlast da ste hranu sami zasadili." "Kako to, Bwana? Kome je vano tko sadi hranu?" "Da ste ju sami zasadili, tada biste zasigurno znali da e biti tamo." Ishmael ispusti oduevljen zvuk. "Ti me zaista zapanjuje, Bwana! Mi ve zasigurno znamo da e biti tamo. Cijeli svijet ivota je hrana. Misli li da e se oduljati tijekom noi? Kamo bi otila? Uvijek je ovdje, dan za danom, u svako godinje doba, godinu za godinom. Da nije, mi ne bismo bili ovdje i razgovarali s tobom o tome." "Da, ali da ste ju sami zasadili, mogli biste vladati koliinom te hrane. Mogli biste rei: 'Pa, ove emo godine imati vie kukuruza, ove e godine biti vie graha, ove e godine biti vie jagoda.'" "Bwana, te stvari rastu u obilju bez i najmanjeg naeg truda. Zato bismo se muili da zasadimo ono to ve raste?" "Da, ali... zar vam je nikada ne ponestane? Zar nikada ne poelite kukuruz, a onda shvatite da ga vie nema u divljini?" "Da, pretpostavljam da nam ponestane. Ali nije li isto tako i s vama? Zar nikada ne poelite kukuruz, a onda otkrijete da ga vie nema na vaim poljima?" "Ne, jer ako poelimo kukuruz, moemo otii u trgovinu i kupiti cijelu limenku." "Da, uo sam neto o takvome sustavu. Reci mi neto, Bwana. Limenke kukuruza koje kupi u trgovini - koliko je vas radilo da bi tu limenku stavilo tamo za tebe?" "O, stotine, pretpostavljam. Uzgajivai, eteoci, vozai, istai u tvornici limenki, ljudi koji se brinu o opremi, ljudi koji limenke stavljaju u kutije, vozai koji razvoze kutije, ljudi u trgovini koji ih otvaraju i sve tako." "Oprosti mi, ali govori kao luak, Bwana; napraviti sav taj posao samo da bi bio siguran da se nikada nee razoarati glede kukuruza. Meu mojim narodom, kada elimo kukuruz, jednostavno odemo i uberemo jedan - a ako nema ni jednoga, naemo neto drugo podjednako dobro i stotine ljudi ne moraju raditi da bi ga stavili u nae ruke." "Promaio si ono bitno." "Svakako da jesam, Bwana." Priguio sam uzdah. "Gledaj, u ovome je stvar. Ako ne vladate svojim zalihama hrane preputeni ste na milost i nemilost svijeta. Nije vano to je oduvijek bilo dovoljno. Nije u tome stvar. Ne moete ivjeti preputeni hirovima bogova. To jednostavno nije ljudski nain ivota."

- 134 -

"Zato je to tako, Bwana?" "Pa... gledaj. Jednog dana odete u lov i ulovite jelena. Dobro, to je u redu. To je sjajno. Ali niste mogli vladati time da e jelen biti tamo, zar ne?" "Ne, Bwana." "Dobro. Iduega dana odete u lov i nema jelena kojeg biste mogli uloviti. Zar se to nikada nije dogodilo?" "Svakako da jest, Bwana." "Pa, eto ti. Stoga to ne vladate jelenom, nemate jelena. Pa to tada uinite?" Ishmael slegne ramenima. "Ulovimo nekoliko zeeva." "Upravo tako. Ne biste se morali zadovoljiti zeevima ako ste eljeli jelena." "I poradi toga ivimo sramotnim ivotom, Bwana? Poradi toga bismo trebali odbaciti ivot kojeg volimo i krenuti na posao u jednoj od vaih tvornica? Stoga to jedemo zeeve kad se dogodi da nam se ne preda nikakav jelen?" "Ne. Dopusti mi da zavrim. Ne vladate jelenom - pa ak ni zeevima. Pretpostavimo da jednoga dana odete u lov, a nema ni jelena ni zeeva? to tada radite?" "Tada, Bwana, jedemo neto drugo. Svijet je pun hrane." "Da, ali gledaj. Ako ne vladate nikakvom hranom..." Pokazao sam mu zube. "Gledaj, nema jamstva da e svijet uvijek biti pun hrane, zar ga ima? Zar nikada niste imali suu?" "Svakako da jesmo, Bwana." "Pa, to se tada dogaa?" "Trave usahnu, sve biljke usahnu. Drvee ne donosi ploda. Divljai nestane. Mesojeda nestaje." "A to se dogaa s vama?" "Ako je sua jako velika, tada i mi nestajemo." "Hoe rei da umirete, zar ne?" "Da, Bwana." "Ha! U tome je stvar!" "Sramota je umrijeti, Bwana?" "Ne... znam! Gledaj, u ovome je stvar. Umirete stoga to ivite na milost i nemilost bogova. Umirete stoga to mislite da e se bogovi brinuti o vama. To je sasvim dobro za ivotinje, ali vi biste trebali znati bolje."

- 135 -

"Ne bismo trebali bogovima povjeravati nae ivote?" "Ni u kom sluaju. Sebi biste trebali povjeriti svoje ivote. To je ljudski nain ivota." Ishmael zamiljeno potrese glavom. "To su zaista loe vijesti, Bwana. Sve od vremena izvan sjeanja ivjeli smo u rukama bogova i nama se ini da smo dobro ivjeli. Bogovima smo ostavili sav napor sijanja i obraivanja i ivjeli smo bezbrino i inilo se da u svijetu uvijek ima dovoljno za nas, jer - stani! Mi smo ovdjel" "Da", rekoh mu ozbiljno. "Vi ste ovdje, ali pogledajte se. Nemate nita. Goli ste i beskunici. ivite u nesigurnosti, neudobno, bez mogunosti." "A to je zato to ivimo u rukama bogova?" "Apsolutno. U rukama bogova niste vaniji od lavova ili gutera ili buha. U rukama ovih bogova ovih bogova koji se brinu za lavove i gutere i buhe - vi niste nita posebno. Vi ste jo samo jedna ivotinja koju treba nahraniti. ekaj malo", rekoh, i na nekoliko minuta sklopih oi. "Dobro, ovo je vano. Bogovi ne prave razlike izmeu vas i bilo kojeg drugog stvorenja. Ne, nije ba to. ekaj." Vratio sam se poslu, i ponovo pokuao. "Evo ga: ono to vam bogovi pruaju dovoljno je za va ivot kao ivotinjski - to priznajem. Ali za va ljudski ivot, vi se morate pobrinuti. Bogovi to nee uiniti." Ishmael me zapanjeno pogleda. "Hoe rei da nam je potrebno neto to nam bogovi nee dati, Bwana?" "Da, tako se ini. Oni vam daju ono to vam je potrebno da biste ivjeli kao ivotinje, ali ne i ono to vam je potrebno povrh toga, da biste ivjeli kao ljudi." "Ali kako je to mogue, Bwana? Kako je mogue da su bogovi dovoljno mudri da oblikuju svemir i svijet i ivot na svijetu, ali nedostaje im mudrosti da ljudima daju ono to im je potrebno da budu ljudi?" "Ne znam kako je to mogue, ali tako je. To je injenica. ovjek je ivio u rukama bogova tri milijuna godina i na kraju ta tri milijuna godina nije bio u boljem stanju i nije dalje dospio nego kad je poeo." "Iskreno, Bwana, to su udne vijesti. Kakvi su ti bogovi?" Prezirno sam se nasmijao. "To su, moj prijatelju, nesposobni bogovi. Stoga morate svoje ivote potpuno uzeti iz njihovih ruku. Svoje ivote morate uzeti u svoje vlastite ruke." "A kako da to uinimo, Bvvana?" "Kao to sam rekao, morate poeti saditi svoju vlastitu hranu." "Ali kako e to bilo to promijeniti, Bvvana? Hrana je hrana, bilo da je zasadimo mi ili bogovi." "Upravo je u tome stvar. Bogovi sade samo ono to vam je potrebno. Vi ete saditi vie od onoga to vam je potrebno."

- 136 -

"Poradi ega, Bwana? Kakvo dobro donosi imati vie hrane od onog to nam je potrebno?" "Prokletstvo!" viknuo sam. "Znam!" Ishmael se nasmije i ree: "Pa kakvo dobro donosi imati vie hrane nego to nam je potrebno?" "U tome je cijela prokleta stvar! Kada imate vie hrane nego vam je potrebno, tada bogovi nemaju vlasti nad vama!" "Moemo im pokazati dugi nos." "Upravo tako." "Ali ipak, Bwana, to emo uraditi s tom hranom ako nam nije potrebna?" "Sauvajte ju! Sauvajte ju da biste bogovima pomrsili raune kada odlue da e vas izloiti gladi. Sauvajte ju tako da, kada vam poalju suu, moete reci: 'Ne ja, prokletstvo! Ja neu biti gladan i ti nita tu ne moe uiniti, jer je sada moj ivot u mojim rukama!'"

5
Ishmael kimne, naputajui ulogu lovca-sakupljaa. "Tako su vai ivoti sada u vaim rukama." "Tono tako." "Pa zato se onda toliko brinete?" "Kako to misli?" "Ako su vai ivoti u vaim rukama, tada samo o vama ovisi da li ete nastaviti ivjeti ili ete izumrijeti. Taj izraz to znai, zar ne?" "Da. Ali oigledno postoje jo neke stvari koje nisu u naim rukama. Ne bismo bili sposobni vladati potpunom ekolokom propau ili je preivjeti." "Tako da jo uvijek niste sigurni. Kada ete na kraju biti sigurni?" "Kada sveukupni svijet uzmemo iz ruku bogova." "Kada se sveukupni svijet bude nalazio u vaim vlastitim, sposobnijim rukama." "Tako je. Tada bogovi vie nee imati nikakve vlasti nad nama. Tada bogovi vie nee imati nikakve vlasti nad bilo im. Sva e mo biti u naim rukama, a mi emo na kraju biti slobodni."

- 137 -

6
"Pa", ree Ishmael, "da li napredujemo?" "Mislim da da." "Misli li da smo pronali korijenje vae odbojnosti prema vrsti ivota kojom se ivjelo u predrevolucionarna vremena?" "Da. Krist je dao uvelike najuzaludniji savjet kada je rekao: 'Ne brinite se za sutranji dan. Ne brinite se da li ete imati to za pojesti. Pogledajte ptice nebeske. One niti siju niti anju niti sakupljaju u spremita, ali se Bog savreno brine o njima. Ne mislite li da e isto uiniti i za vas?' U naoj je kulturi prevladavajui odgovor na to pitanje: 'Dovraga, ne!' ak se i najodaniji redovnici brinu za sijanje i etvu i sakupljanje ljetine." "A to je sa Svetim Franjom?" "Sveti se Franjo oslanjao na obilje poljoprivrednika, ne na obilje Boga. ak i najzadrtiji od zadrtih zatvaraju ui kada Isus pone priati o pticama na nebu i ljiljanima u poljima. Oni prokleto dobro znaju da on samo pria, samo dri zgodne govore." "Tako da ti misli kako je to u korijenu vae revolucije. Ti si elio i jo uvijek eli svoj ivot imati u svojim vlastitim rukama." "Da. Potpuno. Za mene, ivjeti na bilo koji drugi nain gotovo je nezamislivo. Mogu samo misliti na to kako lovci-sakupljai ive u stanju krajnje i neprestane tjeskobe glede toga to e im sutranji dan donijeti." "A oni to ipak ne ine. To ti moe rei bilo koji antropolog. Oni su daleko manje opsjednuti tjeskobom od tebe. Nemaju poslove koje bi mogli izgubiti. Nitko im ne moe rei: 'Pokai mi novce ili se ne moe nahraniti, ne moe se obui, ne moe dobiti zaklon.'" "Vjerujem ti. Razumski govorei, vjerujem ti. Ali govorim o svojim osjeajima, o svojim uvjetima. Moji mi uvjeti govore - Majka Kultura mi govori - da ivot u rukama bogova mora biti neprestana nona mora uasa i tjeskobe." "A evo to ti donosi tvoja revolucija: sklanja te izvan dosega te strane none more. Sklanja te izvan dosega bogova." "Da, tako je." "Tako. Imamo za vas dva nova imena. Uzimatelji su oni koji imaju spoznaju dobra i zla, a Ostavitelji su... ?" "Ostavitelji su oni koji ive u rukama bogova."

- 138 -

Dvanaest

1
Kia je prestala negdje oko tri sata i karneval je zijevnuo, protegnuo se i vratio svojim poslovima odvajajui neotesance od njihova novca. Ponovo dokon, visio sam okolo neko vrijeme, dozvolio da mi uzmu nekoliko dolara i na kraju mi je palo na pamet da potraim Ishmaelovog vlasnika. Pokazalo se daje to crnac tvrdih oiju imenom Art Owens, visok oko stotinu i sedamdeset centimetara, a koji je proveo vie vremena podiui terete nego ja za pisaim strojem. Rekao sam mu da bih kupio njegovoga gorilu. "Ma je li tako", ree on, ne podrugljivo, ne kao da ga se to dojmilo, ne zainteresirano, nita. Rekao sam mu da jest i upitao koliko bi kotao. "Uzeo bih tri tisue." "Nisam toliko zainteresiran." "Koliko ste zainteresirani?" Samo znatieljan, ne da ga je ozbiljno zanimalo. "Pa, blie tisui." Podrugnuo se - samo malo, gotovo pristojno. Iz nekog mi je razloga taj momak bio simpatian. Bio je tip koji je svoju diplomu iz Harvarda gurnuo negdje u ladicu, jer nije pronaao nita to bi s njom mogao raditi, a to bi mu se svidjelo. Rekao sam mu: "To je jako, jako stara ivotinja, znate. Johnsonovi su je ovamo dopremili tridesetih godina." To je privuklo njegovu pozornost. Upitao me kako sam doao do takve obavijesti. "Znam ivotinju", kratko sam odgovorio, kao da bih mogao poznavati jo tisue nalik njemu. "Mogao bih ga dati za dvije i pol tisue", rekao je. "Nevolja je u tome to ja nemam dvije i pol tisue." "Vidite, slikar iz New Mexica ve radi na plakatu za mene", ree on. "Platio sam mu dvije tisue unaprijed." "Uh uh. Vjerojatno bih mogao podii do tisuu i pol." "Ne vidim kako bih mogao ii ispod dvije i dvjesto, to je injenica." injenica je bila, da sam ih u tom trenutku pokazao, bio bi oduevljen s dvije tisue. Moda ak i tisuu i osamsto. Rekao sam mu da u razmisliti o tome.

- 139 -

2
Bio je petak uveer, tako da naivine nisu krenuli kui sve do poslije jedanaest, a ostarjeli uvar koji je primao mito nije se pojavio sve do ponoi. Ishmael je zaspao sjedei, jo uvijek umotan u svoje pokrivae, a ja nisam uope oklijevao da ga probudim; elio sam da ponovo procijeni ari neovisnog ivota. Zijevnuo je, dva puta kihnuo, proistio grlo i na meni zaustavio mutan, zao pogled. "Vrati se sutra", zakrijetao je. "Sutra je subota - beznadeno." Nije bio sretan zbog toga, ali je znao da sam u pravu. Pokuao je odloiti neizbjeno marljivo ureujui sebe, svoj kavez i svoje pokrivae. Tada se smjestio i prezrivo me pogledao. "Gdje smo stali?" "Stali smo kod dva nova imena za Uzimatelje i Ostavitelje: oni koji razlikuju dobro i zlo i oni koji ive u rukama bogova." Zagunao je.

3
"to se dogaa ljudima koji ive u rukama bogova?" "Kako to misli?" "Mislim, to se dogaa ljudima koji ive u rukama bogova, a to se ne dogaa onima koji svoje ivote grade na spoznaji dobra i zla?" "Pa, da vidimo", rekoh. "Pretpostavljam da nisi na to mislio, ali to mi je palo na um. Ljudi koji ive u rukama bogova ne postaju vladari svijeta i ne prisiljavaju sve da ive kao i oni, a ljudi koji razlikuju dobro i zlo to ine." "Preokrenuo si pitanje i vratio se na poetak", ree Ishmael. "Pitao sam te to se dogaa ljudima koji ive u rukama bogova a to se ne dogaa onima koji razlikuju izmeu dobra i zla, a ti si mi rekao upravo suprotno: to se ne dogaa ljudima koji ive u rukama bogova a to se dogaa onima koji razlikuju izmeu dobra i zla." "Hoe rei da traga za neim pozitivnim to se dogaa ljudima koji ive u rukama bogova?" "Tono."

- 140 -

"Pa, oni su skloni dozvoliti ljudima oko sebe da ive kako ele ivjeti." "Govori mi o neemu to oni rade, ne o neemu to im se dogaa. Pokuavam tvoju pozornost usmjeriti na posljedice takvog naina ivota." "Oprosti. Bojim se da jednostavno ne znam kamo smjera." "Zna, ali nisi navikao razmiljati o tome na taj nain." "Dobro." "Sjea se pitanja na koje smo poeli odgovarati kada si stigao ovoga popodneva: kako je ovjek postao ovjekom? Jo uvijek traimo odgovor na to pitanje." Zastenjao sam, otvoreno i iskreno. "Zato stenje? "upita Ishmael. "Jer me plae tako openita pitanja. Kako je ovjek postao ovjekom? Ne znam. Jednostavno je postao. Na isti nain na koji su ptice postale pticama i konji konjima." "Upravo tako." "Ne ini mi to", rekoh mu. "Oigledno ne razumije to si upravo rekao." "Vjerojatno ne razumijem." "Pojasnit u ti. Prije nego ste postali homo, bili ste to?" "Australopitekus." "Dobro. A kako je australopitekus postao homo?" "ekanjem." "Molim te. Ovdje si da misli." "Oprosti." "Da li je australopitekus postao homo govorei: 'Mi imamo spoznaju dobra i zla kao i bogovi, tako da nam nije potrebno da ivimo u njihovim rukama kao to to ine zeevi i guteri. Od sad pa nadalje mi emo odluivati tko ivi a tko umire na ovoj planeti, a ne bogovi.'" "Ne." "Da li su mogli postati ljudi govorei tako?" "Ne."

- 141 -

"Zato ne?" "Jer bi tako prestali biti podloni uvjetima pod kojima se evolucija odvijala." "Upravo tako. Sada moe odgovoriti na pitanje: to se dogaa ljudima - stvorenjima openito koji ive u rukama bogova?" "Ah. Da, shvaam. Razvijaju se." "A sada moe odgovoriti na pitanje koje sam ti postavio ovoga jutra: kako je ovjek postao ovjekom?" "ivei u rukama bogova." "ivei kao to ive Bumani u Africi." "Tono." "ivei kao to ive Kreeri-Akrore u Brazilu." "Ponovo tono." "Ne kao to ive stanovnici Chicaga?" "Ne." "Ili Londonci?" "Ne." "Tako da sada zna to se dogaa ljudima koji ive u rukama bogova." "Da. Oni se razvijaju." "Zato se razvijaju?" "Jer su u poloaju da se razvijaju. Jer se tamo odvija evolucija. Praovjek se razvio u ranog ovjeka jer je bio tamo natjeui se sa svima ostalima. Praovjek se razvio u ranog ovjeka jer se nije izdvojio iz suparnitva, jer je uvijek bio na onom mjestu na kojemu se odigravao prirodni odabir." "Hoe rei da je jo bio dio ope zajednice ivota." "Tono." "I stoga se sve to dogodilo zato je australopitekus postao homo habilis i zato je homo habilis postao homo erectus i zato je homo erectus postao homo sapiens i zato je homo sapiens postao homo sapiens sapiens." "Da."

- 142 -

"A to se tada dogodilo?" "Tada su Uzimatelji rekli: 'Dovoljno smo ivjeli u rukama bogova. Nama je dosta prirodnog odabira, hvala lijepo.'" "I to je bilo to." "I to je bilo to." "Sjea se da sam rekao da provoditi priu znai ivjeti tako da je ostvari." "Da." "Prema prii Uzimatelja, stvaranje se zavrilo s ovjekom." "Da. Pa?" "Kako bi ti ivio tako da to ostvari? Kako bi ivio na taj nain da se stvaranje zavri s ovjekom?" "Uh. Shvaam to misli. ivio bi kao to Uzimatelji ive. Mi svakako ivimo na nain koji e dovriti stvaranje. Ako nastavimo, ovjek nee imati nasljednika, ni impanze, ni orangutani, ni gorile nita to je sada ivo nee imati nasljednika. Cijela e stvar zavriti s nama. Da bi ostvarili svoju priu, Uzimatelji moraju sami dovriti stvaranje - i oni to prokleto dobro rade."

4
"Kada smo poinjali i kada sam ti pokuavao pomoi da pronae pretpostavku prie Uzimatelja, rekao sam ti da pria Ostavitelja ima potpuno razliitu pretpostavku." "Da." "Moda si sada spreman oblikovati tu pretpostavku." "Ne znam. U ovome trenutku ak ne mogu misliti ni na pretpostavku Uzimatelja." "Vratit e ti se. Svaka pria kree od pretpostavke." "Da, dobro. Pretpostavka prie Uzimatelja je da svijet pripada ovjeku." Razmiljao sam nekoliko minuta, a onda se nasmijah. "To je gotovo suvie zgodno. Pretpostavka prie Ostavitelja je da ovjek pripada svijetu." "A to znai to?" "Znai... " Nasmijao sam se. "To je zaista suvie." "Nastavi."

- 143 -

"To znai da, sve od poetaka, sve to je ikada ivjelo pripada svijetu i to je ono kako su stvari postale ovakve kakve jesu. Ona jednostanina stvorenja koja su plivala u drevnim oceanima pripadala su svijetu i stoga to su mu pripadala, nastalo je sve stoje uslijedilo. One ribe koje su plivale du obala kontinenata pripadale su svijetu i stoga to su mu pripadale, na kraju su nastali vodozemci. A stoga to su vodozemci pripadali svijetu, na kraju su nastali gmazovi. I stoga to su gmazovi pripadali svijetu, na kraju su nastali sisavci. I stoga to su sisavci pripadali svijetu, na kraju su nastali primati. I stoga to su primati pripadali svijetu, na kraju je nastao australopitekus. I stoga to je australopitekus pripadao svijetu, na kraju je nastao ovjek. I ovjek je pripadao svijetu tri milijuna godina i stoga to je pripadao svijetu, rastao je i razvijao se i postajao inteligentniji i vjetiji, sve dok jednoga dana nije postao tako inteligentan i vjet da smo ga morali nazvati homo sapiens sapiens, to znai da smo to bili mi." "I na taj su nain Ostavitelji ivjeli tri milijuna godina kao da pripadaju svijetu." "Tono tako. I tako smo mi nastali."

5
Ishmael ree: "Znamo to se dogaa kada uzmemo pretpostavku Uzimatelja, da svijet pripada ovjeku." "Da, to donosi propast." "A to se dogaa kada uzme pretpostavku Ostavitelja, da ovjek pripada svijetu?" "Tada se stvaranje nastavlja zauvijek." "Kako to zvui?" "Glasovao bih za to."

6
"Neto mi je palo na pamet", rekao sam. "Da?" "Palo mi je na pamet da je pria koju sam upravo ispriao zapravo pria koju su Ostavitelji provodili na ovome svijetu tri milijuna godina. Pria Uzimatelja glasi: 'Bogovi su svijet stvorili za ovjeka, ali su to loe uradili, pa smo mi morali uzeti stvari u svoje vlastite, sposobnije ruke.' Pria Ostavitelja glasi: 'Bogovi su stvorili ovjeka za svijet, na isti nain na koji su stvorili lososa i vrapce i zeeve za svijet; ini se da je to do sada prilino dobro djelovalo, tako da se moemo opustiti i bogovima prepustiti upravljanje svijetom.'" "To je tono. Ima i drugih naina da se to kae, ba kao to ima i drugih naina da se ispria pria Uzimatelja, ali ovaj je nain jednako dobar kao i bilo koji drugi."

- 144 -

Sjedio sam tako neko vrijeme. "Razmiljam o... znaenju svijeta, boanskim namjerama sa svijetom i sudbini ovjeka prema ovoj prii." "Nastavi." "Znaenje svijeta... mislim da je tree poglavlje Postanka bilo u pravu. To je vrt vrt bogova. Kaem to ak iako ja sam jako sumnjam da su bogovi bilo to imali s time. Samo mi se ini da je to cjelovit i ohrabrujui nain da se o tome razmilja." "Razumijem." "A u vrtu rastu dva stabla, jedno za bogove, a drugo za nas. Ono njihovo je Drvo Spoznaje Dobra i Zla, a ono nae je Drvo ivota. Ali Drvo ivota moemo pronai samo ako ostanemo u vrtu a u vrtu moemo ostati samo ako se drimo podalje od drveta bogova." Ishmael kimne ohrabrujui me. "Boanske namjere... inilo bi se... u evoluciji postoji neka vrsta sklonosti, ne bi li rekao? Ako pone od onih krajnje jednostavnih bia u drevnim morima i uspinje se korak po korak prema svemu to ovdje sada vidimo - i dalje od toga - tada mora primijetiti sklonost prema... sloenosti. I prema samosvijesti i inteligenciji. Slae li se s time?" "Da." "Odnosno, ini se da su sve vrste stvorenja na ovoj planeti na rubu postizanja te samosvijesti i inteligencije. Tako da bogovi nikako nisu skloni samo ljudima. Nikada nije miljeno da bismo mi bili jedini glumci na ovoj pozornici. Oigledno su bogovi namjeravali da ova planeta bude vrt ispunjen stvorenjima koja su samosvjesna i inteligentna." "Tako bi se uinilo. A ako je tako, tada se ini da bi ovjekova sudbina bila jednostavna." "Da. Zapanjujue, ona i jest jednostavna - jer je ovjek prvi od svih njih. On utire putove, on pronalazi staze. Njegova je sudbina biti prvi koji e nauiti stvorove nalik ovjeku da imaju izbor: mogu pokuati osujetiti bogove i izginuti u tom pokuaju - ili mogu stajati po strani i nainiti prostora za sve ostale. Ali u tome ima i vie od toga. Njegova je sudbina da bude otac svima njima - ne mislim izravnim nasljeivanjem. Nego pruanjem prilike svima - kitovima i delfinima i impanzama i rakunima - na neki nain on postaje njihov praotac... udno, to je ak i velianstvenije od sudbine koju su Uzimatelji sanjali." "Kako to?" "Samo razmisli. Za milijardu godina, to god tada postojalo, tko god tada postojao, kae: 'ovjek? O, da, ovjekl Kako je on izvanredan stvor! U njegovoj je moi bilo da uniti svekoliki svijet i da sve nae sudbine zgazi u prainu ali ugledao je svjetlost prije nego je bilo prekasno i povukao se. Povukao se i svima nama pruio priliku. Pokazao je svima nama to je potrebno uraditi ako elimo da svijet zauvijek ostane vrt. ovjek je bio uzor svima nama!'" "Nije ba bijedna sudbina." "Ni u kom sluaju nije bijedna sudbina. A pada mi na pamet da ovo..."

- 145 -

"Da?" "To daje oblik prii. Svijet je jako, jako dobro mjesto. Nije bio zbrka. ovjek ga nije trebao osvajati i vladati njime. Drugim rijeima, svijet ne treba pripadati ovjeku ali potreban mu je ovjek koji e njemu pripadati. Jedan je stvor prvi morao proi kroz ovo, prvi je morao vidjeti da u vrtu postoje dva drveta, jedno koje je dobro za bogove i jedno koje je dobro za sva bia. Jedan je stvor morao pronai put i ako se to dogodi, tada... jednostavno nema granice onome to se ovdje moe dogoditi. Drugim rijeima, ovjek ima svoje mjesto u svijetu, ali to nije mjesto vladara. To je u bojim rukama. ovjekovo je mjesto da bude prvi. ovjekovo je mjesto da bude prvi a da ne bude posljednji. ovjekovo je da smisli kako je to mogue uiniti i da tada napravi mjesta za sve ostale koji su sposobni postati ono to je on postao. I moda, kada doe vrijeme, moda se pokae da je ovjekovo mjesto da bude uitelj svima ostalima koji su sposobni postati ono to je on postao.Ne jedini uitelj, ne krajnji uitelj. Moda samo prvi uitelj, odgojitelj u djejem vrtiu ali ak ni to ne bi bilo suvie malo. A zna li to?" "to?" "Cijelo vrijeme govorim sam sebi: 'Da, sve je to jako zanimljivo, ali kakvog dobra ima u tome? To nee nita promijeniti!'" "A sada?" "To je ono to nam je potrebno. Ne samo zaustaviti stvari. Ne samo manje stvari. Ljudima je potrebno neto pozitivno za to bi radili. Potrebna im je vizija neega to... ne znam. Neto to..." "Mislim da je ono za im traga injenica da je ljudima potrebno neto vie nego da ih se prekorava, neto vie nego da se osjeaju glupima i krivima. Potrebno im je neto vie nego vizija propasti. Potrebna im je vizija svijeta i njih samih koja e ih nadahnjivati." "Da. Upravo tako. Zaustavljanje zagaivanja ne nadahnjuje. Slaganje smea ne nadahnjuje. Smanjivanje fluor-karbonata ne nadahnjuje. Ali ovo... razmiljati o sebi na nov nain, razmiljati o svijetu na nov nain... to..." Odustao sam. Ma kvragu, on je znao to pokuavam rei.

7
"Vjerujem da sada shvaa smisao onoga to sam govorio kada smo zapoeli. Pria koju su ovdje provodili Uzimatelji ni u kom smislu nije drugo poglavlje prie koja je bila ovdje provoena tijekom prvih tri milijuna godina ljudskoga ivota. Pria Ostavitelja ima svoje vlastito drugo poglavlje." "Kakvo je njezino drugo poglavlje?" "Upravo si ga ocrtao, zar ne?" "Nisam siguran."

- 146 -

Ishmael na trenutak razmisli. "Nikada neemo znati emu su bili dorasli Ostavitelji Europe i Azije kada su ljudi tvoje kulture doli i zauvijek ih pregazili. Ali znamo emu su bili dorasli ovdje u Sjevernoj Americi. Tragali su za nainom da osnuju naselje koje bi bilo u skladu s nainom na koji su oduvijek ivjeli, koji ostavlja prostora za ostala iva bia oko njih. Ne mislim da su to uinili iz neke uzvienosti. Jednostavno mislim da im nije palo na pamet da ivot svijeta uzmu u svoje vlastite ruke i da objave rat ostatku ivotne zajednice. Da su na taj nain nastavili jo nekih pet ili deset tisua godina, na ovom se kontinentu moglo pojaviti desetak civilizacija koje bi bile jednako usavrene kao to je sada i tvoja, svaka sa svojim vlastitim vrijednostima i mjerilima. To nije nezamislivo." "Ne, nije. Ili radije, nezamislivo je. Prema mitologiji Uzimatelja, svaka civilizacija bilo gdje u svemiru mora biti civilizacija Uzimatelja, civilizacija u kojoj su ljudi uzeli ivot svijeta u svoje vlastite ruke. To je toliko oigledno da ne treba ni isticati. Do vraga, svaka strana civilizacija u povijesti znanstvene fantastike bila je civilizacija Uzimatelja. Svaka civilizacija s kojom se ikada susreo ameriki Enterprise bila je civilizacija Uzimatelja. To je stoga to se podrazumijeva da bi bilo koje inteligentno bie bilo gdje ustrajalo na tome da preuzme ivot iz ruku bogova, da bi znalo kako njemu pripada svijet, a ne obrnuto." "Istina." "to u mome umu izaziva jedno vano pitanje. to bi zaista znailo na ovom stupnju pripadati svijetu? Oigledno ne misli da samo lovci-sakupljai uistinu pripadaju svijetu." "Drago mi je da to uvia. Iako, ako Bumani iz Afrike ili Kalapalo iz Brazila (ako ih je do sada uope jo neto ostalo) ele nastaviti ivjeti na taj nain iduih deset milijuna godina, ne vidim da bi to bilo neto loe za njih i za svijet." "Istina. Ali to ne odgovara na moje pitanje. Kako civilizirani narodi pripadaju svijetu?" Ishmael strese glavom - to je djelovalo kao mjeavina nestrpljenja i oajanja. "Civiliziranost nema nikakve veze s tim. Kako tarantule mogu pripadati svijetu? Kako morski psi mogu pripadati svijetu?" "Ne razumijem." "Pogledaj oko sebe i vidjet e neka stvorenja koja se ponaaju kao da svijet pripada njima i neka stvorenja koja se ponaaju kao da oni pripadaju svijetu. Moe li ih razlikovati?" "Da." "Stvorenja koja se ponaaju kao da pripadaju svijetu slijede zakon odravanja mira i stoga to slijede taj zakon, stvorenjima oko sebe daju priliku da rastu prema bilo emu to je njima mogue dosei. Tako je nastao ovjek. Stvorenja oko australopitekusa nisu zamiljala da svijet pripada njima, pa su ga pustili da ivi i raste. Kako se civiliziranost u to uklapa? Da li biti civiliziran znai da mora unititi svijet?" "Ne."

- 147 -

"Da li zbog toga to si civiliziran nisi sposoban stvorenjima oko sebe pruiti malo prostora u kojemu bi mogli ivjeti? Da li si zbog toga nesposoban ivjeti a da drugima ne nanosi zlo, kao morski psi i tarantule i zvearke?" "Ne." "Da li si zbog toga nesposoban slijediti zakon kojeg ak i puevi i crvi slijede bez tekoa?" "Ne." "Kao to sam prije nekog vremena istakao, ljudsko naseljavanje nije protiv zakona, nego je podlono zakonu - a isto se odnosi i na civilizaciju. Pa kako zapravo glasi tvoje pitanje?" "Ne znam vie. Oigledno, pripadati svijetu znai... pripadati istome klubu kao i svi ostali. Klub znai ivotnu zajednicu. To znai pripadati klubu i slijediti ista pravila kao i svi drugi." "A ako biti civiliziran znai bilo to, trebalo bi znaiti da ste vi voe kluba, ne samo njegovi zloinci i razaratelji." "Istina", rekoh, a onda sam samo sjedio i treptao nekoliko trenutaka. "Neto to si tren prije rekao. Nikada neemo znati emu su bili dorasli Ostavitelji Europe ili Azije kada su ljudi moje kulture stigli i zgazili ih." "Da?" "Mislim da su neka znanja o tome iskopana posljednjih godina." Ishmael kimne. "Ako se to dogodilo posljednjih godina, moda nisam za to mogao uti." "Arheologinja imenom Riane Eisler pisala je o velikom poljoprivrednom drutvu Ostavitelja koje je u Europi postojalo sve dok ga prije pet ili est tisua godina nisu pregazili Uzimatelji. Osim to ih nije nazivala Ostaviteljima i Uzimateljima, naravno. Ne znam mnogo o tome, ali oigledno je kultura koju su Uzimatelji pregazili bila zasnovana na oboavanju boice." Ishmael kimne. "Jedan je od mojih uenika znao za knjigu o kojoj govori, ali nije mogao objasniti njezino znaenje kako si to ti uinio. Zove se, vjerujem, Kale i otrica."

8
"Vratimo se na predmet nadahnua - ini mi se da ovih dana ima jo jedan izvor nadahnua koji obeaje", ree Ishmael. "Koji je to?" "Svi su moji drugi uenici, kada bi dosegli ovaj stupanj, rekli: 'Da, da, to je izvanredno - ali ljudi se nee odrei svoga vladanja svijetom. To se jednostavno ne moe dogoditi. Nikada. Ni za tisuu godina.' A ja nisam imao nita na to bih mogao ukazati kao na ohrabrujui primjer suprotnoga. Sada imam."

- 148 -

Trebalo mi je otprilike devedeset sekundi da to shvatim. "Pretpostavljam da misli na ono to se dogaa u Sovjetskom Savezu i istonoj Europi proteklih nekoliko godina." "Tono. Prije deset, dvadeset godina, svi koji bi proricali da e marksizam uskoro biti svrgnut s vrha bili su oznaeni kao beznadeni vizionari, posljednje budale." "Da, to je istina." "Ali kada su jednom ljudi iz tih zemalja bili nadahnuti mogunou novoga naina ivota, do ruenja je dolo gotovo preko noi." "Da, shvaam to misli. Prije pet godina ja bih rekao da nikakvo nadahnue ne moe postii to ili ovo." "A sada?" "A sada je to zamislivo. Nevjerojatno kao sam vrag, ali ne nezamislivo."

9
"Ali imam jo jedno pitanje", dodao sam. "Nastavi." "U svome si oglasu rekao: 'arko mora eznuti da spasi svijet.'" "Da?" "to trebam uiniti ako arko elim spasiti svijet?" Ishmael se na jedan dugi trenutak namrti na mene kroz reetke. "eli li program?" "Naravno da elim program." "Onda evo ti programa: pria iz Postanka mora se ukinuti. Prvo, Kain mora prestati ubijati Abela. To je bitno ako elite preivjeti. Ostavitelji su ugroena vrsta i najvanija za svijet - ne stoga to su ljudi nego stoga to samo oni mogu razarateljima svijeta pokazati da ne postoji jedan pravi nain ivota. A onda, naravno, morate ispljunuti plod tog zabranjenoga drveta. Morate se potpuno i zauvijek odrei zamisli da znate tko bi trebao ivjeti, a tko umrijeti na ovoj planeti." "Da, sve to shvaam, ali to je program za ovjeanstvo, to nije program za mene. to ja da radim?" "Ti treba nauiti stotinu drugih ljudi onome to sam ja nauio tebe i svakoga od njih nadahnuti da naui drugih stotinu. Tako se to oduvijek radi." "Da, ali... da li je to dovoljno?"

- 149 -

Ishmael se namrti. "Naravno da nije dovoljno. Ali ako pone bilo gdje drugdje, uope nema nade. Ne moe rei: 'Promijenit emo nain na koji se ljudi odnose prema svijetu, ali neemo promijeniti nain na koji misle o svijetu ili nain na koji misle o boanskim namjerama sa svijetom ili nain na koji razmiljaju o sudbini ovjeka.' Sve dok su ljudi tvoje kulture uvjereni da svijet pripada njima i da je njihova bogom odreena sudbina da ga osvoje i vladaju njime, nastavit e se ponaati onako kako su se ponaali proteklih deset tisua godina. Nastavit e se odnositi prema svijetu kao da je dio ljudskoga vlasnitva i nastavit e ga osvajati kao da im je neprijatelj. Te stvari ne moe promijeniti zakonima. Mora promijeniti umove ljudi. A ne moe samo iskorijeniti ono loe i ostaviti prazninu; ljudima mora pruiti neto to je podjednako smisleno kao ono to su izgubili - neto to je smislenije od poznatog uasa vrhovnog ovjeka, koji je izbrisao sve na ovoj planeti to izravno ili neizravno ne slui njegovim potrebama." Odmahnuo sam glavom. "Kae da netko mora ustati i postati dananjemu svijetu ono to je Sveti Pavao bio Rimskome carstvu." "Da, u osnovi. Da li je to tako zastraujue?" Nasmijao sam se. "Zastraujue nije ni izbliza dovoljno snaan izraz. Rei za to da je zastraujue je kao da za Atlantski ocean kae da je vlaan." "Da li je to zaista toliko nemogue u doba kada se komiar na televiziji moe obratiti veem broju ljudi u deset minuta nego to je to Pavao mogao za vrijeme cijeloga svoga ivota?" "Ja nisam komiar." "Ali si pisac, zar nisi?" "Ne ta vrst pisca." Ishmael slegne ramenima. "Sretnie. Odrijeen si od svih obveza. Sam si sebe odrijeio." "To nisam rekao." "to si oekivao da e od mene nauiti? Zapijevanje? arobnu rije koja e odnijeti sve zlo?" "Ne." "Na kraju, ini se da nisi razliit od onih za koje tvrdi da ih prezire: samo si elio neto za samoga sebe. Neto od ega e se bolje osjeati dok gleda kako se pribliava kraj." "Ne, nije tako. Ti me samo ne poznaje dobro. Uvijek je tako sa mnom ponajprije kaem: 'Ne, ne, nije mogue, potpuno je i krajnje nemogue', a onda krenem i uradim to." Ishmael frkne, jedva umilostivljen. "Znam da e mi ljudi rei: 'Predlaete li da se vratimo lovako-sakupljakom ivotu?'" "To je naravno besmislena zamisao", ree Ishmael. "U nainu ivota Ostavitelja ne radi se o lovu i sakupljanju, nego o doputanju da ostatak zajednice ivi a poljoprivrednici to mogu uiniti jednako kao i lovci-sakupljai." Zastao je i potresao glavom. "Ono to sam se muio da ti

- 150 -

prenesem nova je paradigma ljudske povijesti. ivot Ostavitelja nije zastarjela stvar koja je negdje 'u prolosti'. Tvoj zadatak nije da segne u prolost, nego da krene prema budunosti." "Ali prema emu? Ne moemo samo otii od nae civilizacije onako kako su to uinili Hohokami." "To je svakako istina. Hohokame je ekao drugaiji nain ivota, ali morate biti matoviti ako vam je to dovoljno vrijedno. Ako vam je stalo da preivite." Tmurno se zagledao u mene. "Vi jeste matovit narod, zar niste? Time se ponosite, zar ne?" "Da." "Tada neto izmislite."

10
"Zanemario sam jednu malu stvar", ree Ishmael, a tada ispusti dug, teak, dahtav uzdah, kao da je poalio to si je dozvolio podsjetiti se na to. ekao sam u tiini. "Jedan od mojih uenika bio je bivi zatvorenik. Naoruani pljaka, zapravo. Da li sam ti to rekao?" Rekao sam da nije. "Bojim se da je na zajedniki rad bio korisniji meni nego njemu. Prvenstveno, od njega sam nauio da, suprotno onome to shvati iz filmova o zatvoru, zatvorsko stanovnitvo uope nije jednolina skupina. Kao i u vanjskome svijetu, postoje bogati i siromani, moni i slabi. A relativno govorei, bogati i moni jako dobro ive u zatvoru - ne tako dobro kao vani, naravno, ali mnogo, mnogo bolje od siromanih i slabih. Zapravo, mogu dobiti gotovo sve to poele, u smislu droga, hrane, seksa i usluga." Podigao sam jednu obrvu. "eli znati kako je to povezano sa svim ovim", ree on kimnuvi. "Povezano je sa svime: svijet Uzimatelja jedan je ogroman zatvor i osim aice Ostaviteljskih naroda koji su ratrkani po svijetu, sveukupna ljudska vrsta sada je u tom zatvoru. Tijekom posljednjeg stoljea svakom je preostalom ostaviteljskom narodu u Sjevernoj Americi data mogunost izbora: da ih se istrijebi ili da prihvate zatvaranje. Mnogi su izabrali zatvaranje, ali malo ih se moglo prilagoditi zatvorskom ivotu." "Da, ini se da je tako." Ishmael me pogleda obeshrabrenim, vlanim oima. "Razumljivo je da dobro voen zatvor mora imati i zatvorsku industriju. Siguran sam da shvaa zato je tako."

- 151 -

"Pa... pomae da zatvorenici ostanu zaposleni, pretpostavljam. Odvlai im misli od dosade i uzaludnosti njihovih ivota." "Da. Moe li imenovati vau?" "Nau zatvorsku industriju? Ne ovako napamet. Pretpostavljam da je to oigledno." "Prilino oigledno, rekao bih." Malo sam razmislio o tome. "Unitavanje svijeta." Ishmael kimne. "Pogodio si od prve."

11
"Ima jedna znaajna razlika izmeu stanovnika vaih zatvora za zloince i stanovnika vaeg kulturolokog zatvora: oni prvi razumiju da raspodjela bogatstva i moi unutar zatvora nema nikakve veze s pravdom." Trepnuo sam, a tada ga zamolio da mi objasni. "U vaem kulturolokom zatvoru, koji zatvorenici dijele mo?" "Ah", rekoh. "Muki zatvorenici. Osobito bijeli muki zatvorenici." "Da, to je tono. Ali razumije da su ti bijeli muki zatvorenici zaista zatvorenici, a ne uvari. Usprkos svoj svojoj moi i prednostima usprkos tome to gospodare nad svima drugima u zatvoru nitko od njih nema klju kojim bi mogli otkljuati vrata." "Da, to je istina. Donald Trump moe uiniti mnoge stvari koje ja ne mogu, ali ne moe izai iz zatvora nita vie nego to to ja mogu. Ali kakve to veze ima s pravdom?" "Pravda zahtijeva da i drugi ljudi, ne samo bijeli mukarci, imaju u zatvoru mo." "Da, shvaam. Ali to to govori? Da to nije istina?" "Istina? Naravno da je istina da mukarci i to, kao to ti kae, osobito bijeli mukarci dre konce u rukama unutar zatvora ve tisue godina, moda ak od poetka. Naravno da je istina da je to nepravedno. I naravno da je istina da bi mo i bogatstvo unutar zatvora trebalo jednako preraspodijeliti. Ali treba istai da ono to je kljuno za va opstanak kao vrste nije preraspodjela moi i bogatstva unutar zatvora, nego prije unitenje samog zatvora." "Da, to shvaam. Ali nisam siguran da bi mnogi ljudi shvatili." "Ne?" "Ne. Meu politiki djelatnima, preraspodjela bogatstva i moi je... ne znam kako bih to nazvao a da bude dovoljno snaan izraz. Zamisao ije je vrijeme dolo. Sveti Gral."

- 152 -

"Usprkos tome, bijeg iz zatvora Uzimatelja je opa stvar ispod koje bi se trebalo potpisati sveukupno ovjeanstvo." Potresao sam glavom. "Bojim se da je to stvar za koju se nee potpisati gotovo nitko iz ljudske vrste. Bijeli ili obojeni, mukarci ili ene, ono to ljudi ove kulture ele je imati koliko god mogu bogatstva i moi u zatvoru Uzimatelja. Uope im nije stalo to je to zatvor i nije im stalo to to razara svijet." Ishmael slegne ramenima. "Kao i uvijek, ti si pesimist. Moda si u pravu. Nadam se da nisi." "I ja se tome nadam, vjeruj mi."

12
Iako smo razgovarali samo otprilike sat vremena, Ishmael se inio slab do iscrpljenosti. Pokusno sam spominjao odlazak, ali njemu je oigledno na umu bilo neto drugo, vanije. Na kraju me pogledao i rekao: "Razumije da sam s tobom zavrio." Mislim da bih se otprilike isto tako osjeao da je zabio no u moj eludac. Na trenutak je sklopio oi. "Oprosti mi. Umoran sam i ne izraavam se dobro. Nisam to mislio tako kako je zvualo." Nisam mu mogao odgovoriti, ali sam uspio kimnuti. "Samo sam htio rei da sam zavrio s onim to sam namjeravao uiniti. Kao uitelj, vie ti nita ne mogu dati. ak i tako, bilo bi mi drago da mi bude prijatelj." Ponovo, nisam mogao nego kimnuti. Ishmael slegne ramenima i ogleda se naokolo zamagljenim oima, kao da je na tren zaboravio gdje se nalazi. Tada se povrati i prasne u velianstveno, sono kihanje. "Gledaj", rekoh ustajui, "vratit u se sutra." Uperio je u mene dug, taman pogled; pitao se koga vraga jo oekujem od njega, ali bio je suvie iscrpljen da bi to izgovorio. Poslao me mojim putem gunanjem i oprotajnim kimanjem.

- 153 -

Trinaest

1
Te noi, prije nego sam usnuo u svome motelskom krevetu, dovrio sam svoj plan. Bio je to lo plan i ja sam to znao, ali nisam mogao smisliti nita bolje. Svidjelo se to njemu ili ne (a znao sam da mu se nee svidjeti), morao sam izbaviti Ishmaela iz tog prokletog karnevala. Bio je to lo plan i u jo jednom smislu, to je potpuno ovisio o meni i mojim oskudnim sredstvima. Imao sam samo jednu, i to lou kartu, i ako bih je morao otvoriti, pretpostavljao sam da bi vjerojatno bila dvojka. U devet idueg jutra bio sam u malome gradu otprilike na pola puta kui, vozei se naokolo u nadi da u pronai nekakvo mjesto za doruak, kada se upozorenje 'suvie vrue' ukljui na mojoj ploi s instrumentima, prisilivi me da se zaustavim. Otvorio sam poklopac i provjerio ulje: ulje je u redu. Provjerio sam spremnik s vodom: suh. Nema problema brian putnik, nosio sam dodatnu vodu. Zatvorio sam spremnik, ponovo krenuo, kada je nakon dvije minute upozoravajue svjetlo ponovo zatitralo. Uspio sam stii do benzinske postaje gdje je pisalo 'deurni mehaniar', ali nije bilo nikakvog deurnog mehaniara. ak i tako, momak koji je bio na dunosti znao je trideset puta vie od mene o automobilima i bio voljan malo proeprkati naokolo. "Hlaenje ne radi", rekao mi je nakon otprilike petnaestak sekundi. Pokazao mi je to i objasnio da se inae dogaa samo kada se u gradskoj vonji s neprestanim zaustavljanjem i kretanjem motor pregrijava. "Da li je moda izbacio osigura?" "Moglo bi biti", rekao je. Ali je to iskljuio kada je isprobao novog, koji nije bio nita bolji od staroga. Rekao je: "ekajte", i dohvatio ispitiva, kojim je ispitao zatvara koji je povezivao ventilator s elektrinim sustavom. "Zapalio vam se ventilator", rekao mi je, "tako da se ini da je izgorio." "Gdje mogu nabaviti novoga?" "Nigdje u ovom gradu", rekao mi je. "Ne subotom." Pitao sam ga mogu li stii kui s takvim automobilom. "Mislim da moete", rekao je, "ako se ne morate mnogo voziti kroz grad. Ili ako stanete i dozvolite mu da se ohladi kad god se pone pregrijavati." Vratio sam se i odvezao automobil u garau zastupnikog servisa dobrano prije podneva i ostavio ga tamo, iako su me uvjeravali da se ba nita nee dogoditi prije ponedjeljka ujutro. Imao sam samo jedan zadatak na pameti, a to je bila posjeta jednome od onih malih strojeva za novac, gdje sam nastavio harati sve svoje gotovinske izvore ekove, utede, kreditne kartice. Kada sam stigao u stan, nosio sam dvije tisue i etrdeset dolara - a inae sam bio siromah.

- 154 -

Nisam namjeravao razmiljati o buduim nevoljama, jer su jednostavno bile suvie teke. Kako izvaditi gorilu teku pola tone iz kaveza kojega ne eli napustiti? Kako smjestiti gorilu tekog pola tone na zadnje sjedalo automobila, kad se on ne eli voziti u njemu? Da li bi automobil sa gorilom tekim pola tone na zadnjem sjeditu uope i krenuo? Kao to ovo pokazuje, ja sam momak koji djeluje korak po korak. Improvizirao sam. Ovako ili onako, zgurat u Ishmaela na zadnje sjedite moga automobila, a tada u razmiljati to dalje uiniti. Vjerojatno u ga dovesti u svoj stan a tada ponovo razmiljati to dalje. Prema mome iskustvu, nikada zapravo ne znate kako ete rijeiti problem sve dok se on zaista ne pojavi.

2
U ponedjeljak ujutro nazvali su me u devet da mi kau to je s automobilom. Ventilator je otkazao jer je bio preoptereen; bio je preoptereen jer je cijeli prokleti sustav za hlaenje otkazao. Bilo je potrebno mnogo posla, vrijednog otprilike est stotina dolara. Zastenjao sam i rekao im da nastave. Rekli su da e vjerojatno biti spreman do dva sata, da e nazvati. Rekao sam, preskoite poziv, uzet u automobil kada budem mogao; injenica je da sam se ve odrekao tog automobila. Nisam si mogao priutiti popravke, a prokleta stvar vjerojatno ionako ne bi mogla voziti Ishmaela. Unajmio sam kombi. Nesumnjivo ete se pitati zato dovraga to odmah nisam napravio. Odgovor je, jednostavno se toga nisam sjetio. Ogranien sam, dobro? Navikao sam stvari raditi na odreen nain, a to ne ukljuuje izlete unajmljenim kombijima. Dva sata kasnije zaustavio sam se pored karnevala i rekao: "Prokletstvo." Karneval je otiao. Neto moda predosjeaj nagnao me da izaem i pronjukam naokolo. Mjesto je djelovalo premaleno da bi moglo obuhvatiti devetnaest vonji, dvadeset i etiri igre i sporednu predstavu. Pitao sam se da li bih mogao pronai mjesto na kojem je stajao Ishmaelov kavez bez oznaka koje bi me vodile. Noge su mi zapamtile dovoljno da bi me odnijele u blizinu, a oi su uinile ostalo, jer bilo je vidljivih tragova: ostali su pokrivai koje sam mu kupio, odbaeni u zguvanoj hrpi zajedno s drugim stvarima koje sam prepoznao: nekoliko njegovih knjiga, blok papira za pisanje, na kojem su se jo uvijek vidjele karte i dijagrami koje je nacrtao da bi mi prikazao prie o Kainu i Abelu, Ostaviteljima i Uzimateljima i poster iz njegova ureda, sada smotan i omotan gumicom. Zbunjeno sam ga rairio i izravnavao kad se pojavio starac kojega sam bio podmiivao. Nacerio se i podigao veliku crnu plastinu torbu da mi pokae to ovdje radi: istio je dio od stotina kilograma smea koje je ostalo iza karnevala. Tada, kad je vidio hrpu stvari do mojih nogu, uzgledao je i rekao: "Bila je to upala plua." "to?"

- 155 -

"Dotukla ga je upala plua tvog prijatelja majmuna." Stajao sam tamo zurei u njega, nesposoban shvatiti to mi eli rei. "U subotu naveer doao je veterinar i dao mu injekciju, ali bilo je prekasno. Umro je ovog jutra oko sedam ili osam, pretpostavljam." "Kaete li da je... mrtav?" "Zbilja je mrtav, ortak." A ja, potpuni egoist, jedva sam bio nejasno primijetio da izgleda pomalo izmueno. Ogledao sam se prostranim sivim prostorom, gdje je ovdje-ondje vjetar podigao hrpe papira i katkad ih prevrtao, i osjeao se srodan s time prazan, beskorisan, zadavljen prainom, pusta zemlja. Moj je drevni ortak ekao, oigledno nezainteresiran onim to bi ovaj prijatelj majmuna mogao uiniti ili rei. "to su uinili s njim?" upitao sam. "A?" "to su uinili s tijelom?" "O. Pozvali su vunu slubu, pretpostavljam. Odvezli su ga tamo gdje kremiraju rtve nesrea. Znate." "Da. Hvala." "Nema problema." "Da li je u redu ako uzmem ove stvari?" Iz pogleda kojim me obdario mogao sam shvatiti da sam mu pruio novo mjerilo ljudske ludosti, ali rekao je samo: "Sigurno, zato ne? Samo to baci negdje drugdje." Ostavio sam pokrivae, naravno, ali ostatak je lako stao pod jednu ruku.

3
to uraditi? Na trenutak stati, sputenog pogleda, pored opinske pei u kojoj kremiraju mrtve? Netko drugi to bi drugaije izveo, vjerojatno bolje, otkrivajui vee srce, dublju osjeajnost. A ja, ja sam se odvezao kui. Odvezao se kui, vratio kombi, uzeo svoj automobil, i vratio se u stan. Bio je prazan na nov nain, s novim stupnjem praznine.

- 156 -

Na kraju stola stajao je telefon, povezujui me sa cijelim svijetom ivota i djelatnosti, ali koga bih mogao nazvati? udno, pomislio sam na nekoga, potraio broj i okrenuo ga. Nakon tri zvonjenja, odgovorio je nizak, odluan glas: "Obitavalite gospoe Sokolow." "Da li je to gospodin Partridge?" "Da, to je gospodin Partridge." Rekao sam: "Ovdje ovjek koji vas je posjetio prije dva tjedna, pokuavajui pronai Rachel Sokolow." Partridge je ekao. Rekao sam: "Ishmael je mrtav." Nakon stanke: "Jako mi je ao to uti." "Mogli smo ga spasiti." Partridge je neko vrijeme razmiljao o tome. "Da li ste sigurni da bi nam to dopustio?" Nisam bio siguran, i to sam mu rekao.

4
Tek kada sam Ishmaelov poster elio uokviriti otkrio sam da su poruke na obje strane. Dao sam ga uokviriti tako da su se obje strane vidjele. Poruka na jednoj strani je ona koju je Ishmael bio izloio na zidu svog skrovita:

Ako ovjeka nestane, ima li nade za gorilu?

Poruka na drugoj strani glasila je:

Ako gorile nestane, ima li nade za ovjeka?

- 157 -