MARIE LOUISE FISCHER U SJENI SUMNJE

NASLOV IZVORNIKA Im Schatten des Verdachts

Copyright korpion - Zagreb, 1996. ISBN- 953-6405-03-2

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb UDK 830-31=862 FISCHER, Mane Louise U sjeni sumnje : roman / Mane Louise Fischer ; [prijevod Daniela ivkovi]. - Zagreb : korpion, 1996. - 253 str. ; 21 cm ISBN 953-6405-03-2 960415022

Bilo je kratko prije devet sati jedne nedjeljne veeri, kad je Vivian Wagner, po svojem obiaju i suvie tona, ula u francuski restoran nedaleko Berlinske filharmonije. Ovdje ju je ve oekivao njezin prijatelj Herbert Zink, mladi vladin savjetnik. Ustao je od rezerviranog stola u kutu kako bi joj pomogao svui smei svileni kaput podstavljen krznom. "Nadam se da ne kasnim?" upitala je malo zadihana. "Ne, ti nikad!" odgovorio je smijeei se. Lokal jo nije bio pun, jer se vei posjet gostiju oekivao po zavretku koncerta. Vivianina je pojava poput magneta privukla poglede prisutnih, kad joj je kaput skliznuo s leda kao u djevojice. Zlatnouta haljina, koju su pridravale dvije uske naramenice, naglaavala je njenu bjelinu njezine koe i doputala da se njezine vrste, oble grudi vie nego nasluuju. Njezina je kosa boje oraha bila apartna suprotnost velikim plavim oima. Obrazi su joj se lagano zarumenili od hladnoe noi u veljai. Ravan nos, obla brada i vrsta usta upotpunjavali

su sliku. Da, vrijedilo ju je pogledati, i ona je toga bila svjesna. "Izgleda fantastino!" rekao je, namjetajui joj stolac, a nakon to je kaput predao konobaru. Bio je ponosan na nju, i nije se trudio da to sakrije. "Samo jedna lijepa tvorevina mate", odgovorila je smijeei se. Nabrao je elo, koje se inilo visokim iako je njegova plava kosa bila bujna i gusta. "to to ima znaiti?" "Ne poznaje li onu bajku o 'Pijetlu, kokoi i kokodakanju?'" nejasno mu je odgovorila pitanjem. "Onda u ti je ve jednom prilikom proitati." Znala je da se to nikada nee dogoditi, jer je njezin prijatelj ubrzo zaboravljao usputna obeanja. Zaokupljali su ga drugi problemi. Opet je sjeo. "Trebali bismo se vjenati najkasnije za Uskrs", rekao je vrlo izravno. "Oh!" samo je uzvratila. Konobar je posluio dvije ae ampanjca kao aperitiv. Vivian i Herbert su nazdravili. Njegove su sive oi vrlo ozbiljno gledale u njezine. Oboje su popili po gutljaj. "Ti mi izmie", alio se. "Mislio sam da smo veeras zajedno, kako bismo proslavili moj uspjeh." "Sada kada si uspjela, naem vjenanju vie nita ne stoji na putu." "Ja tako ne mislim", rekla je. "Vivian? Koliko se dugo poznajemo?" Slegnula je svojim glatkim ramenima. "Dvije godine?" "Ve gotovo tri godine!" ispravio ju je. "I ve je gotovo isto toliko vremena prolo, otkako sam te prvi puta zaprosio." Zaigrano je okretala au. "Bilo je to dosta preuranjeno." "Tada moda. Tu si u pravu. Ali u meuvremenu se naa ljubav ipak dokazala." "Jesi li siguran?" "Vivian! to mi ima prigovoriti?"

"Nita", dodala je, "i to zna." "Dakle, onda..." Upala mu je u rije. "Pogledaj, sastajemo se samo nakon posla ili u najboljem sluaju vikendom, i to ne preesto, jer imam toliko posla. Otkud da znamo, hoemo li zaista moi ivjeti zajedno? To je ipak neto posve drugo." "Moe me nazvati malograaninom..." "To mi ni u snu ne bi palo na pamet!" "...ali nerado bih ivio zajedno bez vjenanog lista." "To dobro razumijem!" sloila se, ne dopustivi si da pokae svoje olakanje. "Osim toga, trebali bismo za to prvo potraiti vei stan. Niti tvoj momaki stan a ni moja studentska soba ne bi nam odgovarali, a trenutno sam zaokupljena drugim stvarima." "Budi tako dobra i objasni mi poblie?" zahtijevao je razdraeno i nastavio, ne dajui joj priliku da odgovori: "Prvo ti je bio najvaniji dravni ispit. Dobro, i to je prolo. To sam jo mogao razumjeti. Tada je dola tvoja disertacija. I to sam prihvatio. Ali sada kada si zavreni doktor medicine..." "...moram se potruditi da dobijem dozvolu za rad za zdravstveno osiguranje!" dodala je. "Ali prvo ne iskljuuje drugo! Ja u nai odgovarajui stan..." "Odsada kao i dosada. Ali budui da na tom inzistira, molim. To se ne smije pretvoriti u trajno stanje." Njeno je prela svojom rukom preko njegove na stolu. "Neobino si drag, Herbert." "Jako te volim, Vivian. Nikad ne bih vjerovao, da e me jedna ena tako vui za nos." "To mi nije bila namjera." "Ali ti to ini, i iskreno reeno ne shvaam zato. Izgleda da me smatra mukarinom. Zar ne?" "Ne, Herbert." "Svjestan sam, da se pametnu enu kao to si ti, koja je zavrila studij, ne moe zatvoriti u kuu i kuhinju. Moe se

udati za mene i dalje raditi u svojoj struci. Zato da ne? Od tebe ne oekujem da mi nosi papue ili glaa koulje. Naravno, jednog bih dana htio imati djecu. I ti, zar ne?" "Da, sigurno", potvrdila je slabim glasom. "Ali ako eli, neemo s tim uriti, dok se tvoj posao ne uhoda i ne sredimo se. I ti to smatra potrebnim." "Svakako." "Jesmo li se dogovorili?" "Daj mi vremena, Herbert!" molila je usrdno. "Molim te!" "Za to treba, za ime Boje, jo vremena?" Oborila je pogled i gledala u bijeli stolnjak. "Ti me ne razumije." "Ali, ipak pokuavam, Vivian. ak sam spreman i na svaki kompromis. to bih jo mogao uiniti?" ae su gotovo ispraznili. Konobar je donio na stol bocu bijelog vina - Herbert ju je naruio prije Vivianina dolaska -dao Herbertu da pogleda naljepnicu, elegantno otvorio bocu i nalio mu gutljaj u au za bijelo vino. Herbert je kuao i potvrdio svoje zadovoljstvo. Konobar je prvo napunio Vivianinu a zatim Herbertovu au. inio je to ceremonijalnom elegancijom uobiajenom za restorane vrhunske kvalitete. Obino bi Vivian uivala u tim sitnicama, koje su pokazivale potovanje prema gostima, ali i prema piima i jelima. Ali danas su je inile nervoznom. Nestrpljivo je ekala da ovjek u crnom fraku ode. "Zato i dalje ne ostane tako kao dosada?" upitala je kad su opet ostali sami. "Za mene to nije zadovoljavajue stanje." "Sada u ti moi posvetiti vie vremena, puno vie." "To mi nije dovoljno." "Meni se svia. Lijepo je kada se dvoje odraslih, slobodnih ljudi vole. Da li je brak zaista neto za im vrijedi teiti? Ti si ve jednom bio oenjen. Morao bi znati." "Nije poteno da me na to podsjea - ba u ovom

trenutku." " Sm a t r a m d a j e s t . U p r a v o z a t o t o s a m d o s a d a izbjegavala pitati te o tome." Konobar je posluio raji koktel u kaleima, vrui toast zamotan u ubruse na srebrnom tanjuru i maslac u kolutiima. Ovaj je puta ilo brzo. Vivian nije bila iznenaena, da je Herbert naruio ne pitavi je. No mislio je da se zbog toga mora posebno ispriati. "Nadam se, da se ne ljuti", rekao je upitnim tonom. Odmah ga je shvatila. "Nimalo. Sretna sam, da si mi pritedio muku oko odabira. Lijepo je katkad biti razmaen." Namazala je maslac na komad toasta. "Ali i to je neto to ne bih mogla podnijeti svaki dan." "Bez brige. Neemo si moi priutiti jesti svaki dan tako otmjeno." "Bilo bi i dosadno. Ali ti tono zna, da nisam na to mislila." Na tanku vilicu za ribu nabola je jednog raia u ruiastoj majonezi i stavila u usta. "Izvrsno je", rekla je Vivian. "Dakle, na to se ali?" "Ja? Da se alim?" Nasmijala se, ali nije zvualo posve prirodno. "Ima privienja." On se namrtio. "Ne volim kada si neozbiljna." "Oprosti, dragi! To mi se samo omaklo. Mi medicinari smo takva gruba vrsta." Nakon predjela posluen je odrezak Chateaubriand, iznutra ruiast, izvana hrskav, k tome umak bernaise i artioke. Vivian i Herbert nisu mogli istinski uivati u izvrsnoj veeri. Trudili su se jedno prema drugom biti ljubazni. Ali se osjealo da to ine grevito. Njima je ovladalo loe raspoloenje, koje se nije dalo popraviti. Hvalili su dobru hranu i ukusno trpko vino, kao da su jedno drugo trebali uvjeriti koliko im prija. Vivian nije htjela naruiti desert. "Ali sada bi po elji mogla izabrati." "Mislila sam da sam te uvjerila da mi do toga nije naroito stalo."

"Ipak. Barem pogledaj jelovnik."

"Ne, hvala, Herbert. Znam da ima najbolju namjeru. Ali zaista sam sita." Pri kavi je poeo govoriti o svojem braku. "Zato se raspao, ne znam ni dan danas tono. Moda je to bila ukleta sedma godina, moda smo bili premladi za enidbu, Gina svakako. Ja sam imao dvadeset pet a ona osamnaest godina. U poetku smo bili sretni, iako su nae financijske mogunosti bile skromne. Ali s vremenom je bila sve nemirnija i nezadovoljnija. Umislila sije daje potratila svoju mladost." Vivian je samo sluala i suzdrala se od komentara. "Dakle, jedna posve obina pria. Ali me jako pogodila. Rastava je uvijek poraz. Barem sam tako osjetio. " "Da li si je jo volio?" "Ne znam. Svakako, nisam je htio izgubiti. Ali ona je traila rastavu." Preao je rukom preko ustiju. "Posrijedi je bio drugi mukarac. Ali to sam tek kasnije saznao. Za njega se i udala, niti godinu dana nakon stoje dobila eljenu slobodu." Pokuao se nasmijeiti. "Moji su prijatelji smatrali da bih zbog toga trebao biti sretan. Tako joj barem vie nisam morao plaati. Ali za mene je to bilo sve prije nego ala." Pogladila ga je po ruci. "Jadan Herbert." "Jasno mi je, da sam i sam grijeio", rekao je odluno, "nije moglo biti drugaije. Ali moram li zato biti proklet, da nikad nemam vlastiti dom? Obitelj? Sada mi je etrdeset. Moram li postati stari deko?" "Posve sigurno ne, Herbert. Ti si divan mukarac i silan ovjek." "Udaj se za mene, Vivian!" "Nisam sigurna da sam ena kakvu treba." "Tada me ne voli." "Ipak, Herbert. Volim te. Od sveg srca." "Tada ne bi stavila na kocku da me izgubi." * Bilo je to tako logino, da se Vivian nije mogla sjetiti protuargumenta.

"Ne bi ti smetalo da idem na uglede", rekao je. Zvualo je vie kao pitanje nego kao tvrdnja. "Zaboljelo bi me", priznala je. "Ali ne bi ti bilo nepodnoljivo." "Ah, Herbert", odgovorila je, "ini se da ne sluti, to sve ovjek moe podnijeti u ivotu."

Vivian Wagner nije nipoto stanovala u studentskoj sobi, kao to je tvrdila u razgovoru s Herbertom, ve u jednom vrlo udobnom stanu - dvije sobe, kupaonica i kuhinja. Ali prostorije su bile male, i dvije bi izraene linosti jedna drugoj ovdje sigurno smetale. Kada bi je Herbert katkad posjetio krajem tjedna, kada bi se mazili, spavali i ludovali i u kuhinji neto kuhali, bilo je to, jasno, neto posve drugo. Oboje su imali potrebu da budu zajedno. Vivian je mrzila ulaziti u tamni stan pa je na ulazu iznad ogledala ostavljala upaljenu malu lampu. Bila je svjesna da je sretna stoje opet sama. Teko bi podnijela Herbertovu blizinu. Naravno daje htio s njom doi u stan, ali nakon stoje to odbila - vrlo armantno, ali odreeno - nije vie navaljivao. Pomirio se s tim tako brzo, da je to mogla shvatiti kao uvredu ili kaznu. No osjeala je samo olakanje. Brino je namjestila kaput na vjealicu i objesila je na stijenu za odijela. Nehotice je bacila pogled na ogledalo: ravan nos, vrsta brada, velike plave oi, smea kosa boje oraha. Da, zaista je dobro izgledala - zakljuila je bez imalo tatine. Otila je u kupaonu, pustila da voda tee u kadu, priutila si pjenuav dodatak i skinula se u spavaoj sobi. Krevet, irok, moderan, udoban, bio je ve spremljen za no. Kao da je na nju ekao. Ali njegovo vrijeme jo nije dolo. Vivian je pred ogledalom nad umivaonikom skinula minku i izvadila lee te ih stavila u za to predvienu posudicu.

Sada njezine oi nisu vie bile plave ve sive. Ali to nije nita mijenjalo na stvari. Herbert ju je i takvu poznavao i nije ga smetalo. Ona je ve razmiljala da napusti lee koje je nosila iskljuivo iz kozmetikih razloga. Ali tada se pokazala mala slabovidnost, pa je spojila ugodno s korisnim. Krunim je pokretima nanijela kremu na lice i vrat i stala u kadu. Godila joj je vrua voda. Zatvorila je oi i pokuala se iskljuiti. Ali muilo ju je sjeanje na neuspjelu veer. Herbert nije bio kriv daje veer propala. Sada je morala raunati s ponovnom branom ponudom te je odbiti prije nego to je bila izreena. Njezino ga je dranje moralo razoarati. On je bio vrlo osjetljiv mukarac, i upravo je to na njemu voljela. Shvaala je da svoju osjetljivost nastoji prikriti izrazito muevnim vladanjem. Nije ju smetalo ni kad je pokuavao o njoj odluivati. Mogao je to samo u nevanim prilikama, kao naprimjer veeras pri veeri, ili kad ju je molio da ne odjene ovu ili onu haljinu ili da izbjegava neusiljene ispade. Nije joj bilo teko u tome mu poputati. Ipak je zadrala pravo da odluuje o vanim pitanjima. Tako se nije udala za njega nakon zadnjeg dravnog ispita, kao to je on elio, ve je zapoela raditi kao asistent u bolnici Wilmersdorf, odmah iza Kurfiirstendamma. Nije se preselila k njemu u Charlottenburg nego u Diisseldorfsku ulicu, otkuda je mogla pjeke otii do bolnice. Rijetko bi s njim provodila slobodno vrijeme, ve je umjesto toga pisala disertaciju. Da, ona je od njega oekivala neke stvari. Njezino je dokazivanje bilo logino i razumno te je on to, iako gunajui, prihvaao. Bilo je razumljivo da sada vie ne eli ekati. A to je trebala predvidjeti. Jedino objanjenje, koje je mogao smisliti za njezino ponaanje, bila je nedovoljna ljubav. Ali to nije bilo tono. Ona ga je jako voljela, vie no ijednog mukarca ranije. Ono to ju je odvraalo od slubene veze s njim, bilo je posve neto drugo: on o njoj nije nita znao; zapravo je uope nije poznavao, a toga nije bio uope svjestan. Od nje stvarno nije bilo poteno stoje aludirala na njegov

propali brak. Time je pokuala svaliti krivnju na njega, i to joj je ak i uspjelo. Stvorila je kod njega dojam, da ona sumnja u njegovu sposobnost da ivi u dobrom braku. No za to uistinu nije postojao razlog. Bio je njean i strastven, ljubazan i brian, vjeran i solidan, a imao i smisla za humor. Nije mogla poeljeti boljeg mua. Zbog nje, nje same, nije mogla prihvatiti njegovu ponudu. Vivian je duboko uzdahnula, no morala se onda nasmijati svojem uzdahu, otvorila je oi i ustala, da se istuira hladnom vodom. Pri tome se divila, iako pomalo ironino, svojim vrstim okruglim grudima -prelijepima da bi bile prave. Nakon to se temeljito osuila velikim mekanim frotirskim runikom, kremom je namazala kou od grudi do nonih prstiju i skliznula u pamunu spavaicu dugih rukava. Obukla je tople papue podstavljene janjeim krznom i svileni kimono sa irokim pojasom. Zatim je skupila noeno rublje i stavila ga u kutiju za prljavo rublje u kupaoni. Zlatnoutu svilenu haljinu s tankim naramenicama objesila je na vjealicu i stavila zraiti na kuhinjski balkon. Bila je napolju samo nekoliko sekundi, pa onda pobjegla pred jakom hladnoom u toplinu svoje kuhinje. Kuhinja je, kao i ostale prostorije njezinog stana, bila mala, ali je ipak bilo dovoljno mjesta za etvrtast drveni stol i dva stolca. Za razliku od stola u dnevnoj sobi bio je normalne visine. Ovdje je obino jela sama ili udvoje. Stol je bio pokriven crvenobijelim kockastim stolnjakom. Vivian vie nije bila nimalo umorna. Uzela je malu au i bocu gorke rakije iz viseeg ormara te malo nalila. S punom aom u ruci, razmiljala je da ode u dnevnu sobu. Ali ostala je tamo gdje je bila, i spustila se na jedan od od dva drvena stolca, ija su sjedala bila pletena od rogoza. Svoje je djetinjstvo uglavnom provela u kuhinji. Nakon prerane oeve smrti - kad joj je bilo dvanaest godina - djelila je spavau sobu s majkom. Tako nije imala svoju sobu. U kuhinji je pisala zadae, uivala u itanju i sanjarenju, dok je majka odlazila na

rad u Tvornicu alata "Braa Hammer" kako bi poveala svoju mirovinu. Bilo je to siromano djetinjstvo i Vivian ga ne bi proivjela jo jednom nizato na svijetu. Ali ostala je sklonost prema kuhinji kao utoitu. Gorka joj je rakija dobro inila iako hrana nije bila ba teka. Herbert je predloio da uz kavu popije konjak. Odbila je od straha da ne doe u stanje, kada bi mogle pasti rijei koje se ne mogu povui. Ovdje, posve sama nadomak krevetu, mogla se vladati neusiljeno. Nalila si je jo jednu au, zatvorila bocu i stavila je na njezino mjesto. Na donjem je ormaru, odmah pokraj sudopera, leala hrpa starih novina i asopisa, predvienih za stari papir. Vivian nije eljela, ali nije mogla drugaije. Izvukla je jedan asopis s neobino arenom naslovnom stranicom - prikazivala je namjetenu sliku britanske kraljevske obitelji u Buckinghamskoj palai - odnijela ga na svoje mjesto i sjela. Dugo je buljila u kiastu fotografiju, a daje zapravo nije vidjela. Vivian obino nije kupovala takve naslove utog tiska. Donijela ga je iz jedne bolnike ekaonice, nakon to ga je stojeki prolistala odsutna duhom. Bio je to jedan primjereno istroen primjerak. Zato ga je samo uzela? I zato ga kasnije nije unitila? Zato se sada, u ovom trenutku, nije dala od njega odvojiti i dopustila da nestane u kanti za smee? Nije mogla. Kao pod prisilom otvorila ga je na jednoj odreenoj strani. Tu je bila otisnuta slika jedne ene, jedne poniene mlade ene - govorio je to smeten pogled njezinih kosih oiju - koja je ipak gledala u kameru stisnutih usana, izrazom punim prkosa i snage. Bila je to crnobijela fotografija vrlo otrih obrisa, slika koja je svojedobno prola cijelim njemakim tiskom, da, vjerojatno i svjetskim. Ova i jo neke fotografije. U sudnici izvjestitelji nisu smjeli snimati, ali su inae koristili svaku priliku i proganjali je u stopu. I slike iz djetinjstva stigle su u novine, jedna na kojoj se vidi prvog kolskog dana s tradicionalnom iljatom vreicom,

zatim slika razreda, jedna s proslave mature i jo neke druge. Ali sve su one bile zamjenjive, mogle su prikazivati ovu ili onu djevojicu u pubertetu. No ova je velika crnobijela bez zabune prikazivala Lisu Hammer. Tekst ispod slike je glasio - koliko kratak toliko opak: "Lisa Hammer - hladnokrvni ubojica?" Vivian nije proitala lanak. Objavljen je u seriji "Neobjanjeni kriminalistiki sluajevi" pod naslovom, koji zavodi u bludnju i prokazuje: "Sluaj Lie Hammer". Prikaz, koji bi samo i priblino ocrtao istinu, trebao je nositi naslov "Sluaj Brune Hammera", ali bio je to iskljuivo klevetniki napis. Vivian se nije mogla odvojiti od slike Lie Hammer, promatrala ju je, kako se i njoj samoj inilo, jednom upravo bolesnom oparanou. Tko je bila ta ena? Doimala se neupadjivo, da neprimjetno: strogo unazad poeljana kosa - elo dodue visoko i izraeno - svinut nos, koso utisnuta brada, stas vie mrav nego vitak. Ipak je na odreeni nain privlaila svojom mladou, inteligencijom i snagom kojom je zraila - snagom koju su veina novinara, a pod njihovim utjecajem i velik dio stanovnitva, smatrali zloinakom. "ena koja se nieg ne plai!" bili su komentari. "Krajnje sebino!" - "S vragom u savezu?" Bila je tako rei unaprijed osuena, i protiv tog se nita nije moglo poduzeti. Ve to stoje u svakom izvjetaju o ubojstvu Brune Hammera bila navedena kao "vjerojatna poiniteljica", bilo bi dovoljno da se javnost okrene protiv nje. Ali tko je uistinu bila Lisa Hammer roena Hopf? Opkoljena, u kut stjerana divlja ivotinja? Neopravdano proganjana? Oajna, koja se bori za slobodu? To i jo mnogo vie. No, prije svega bila je ena koja e kasnije postati Vivian Wagner, gospoa doktor Vivian Wagner, ona koja je jednom bila medicinska sestra Lisa Hopf i kasnije supruga Brune

Hammera. Iako Vivian nikada nije mogla posve zaboraviti, to se jednom dogodilo u njezinom rodnom gradu Rodenbergu u Gornjoj Bavarskoj, ipak je to duboko potisnula. Svu je snagu utroila da stvori svoju novu linost i zavri studij medicine. Nije ostajalo vremena za alosne misli, iako su je more esto plaile u snu. Bila je sigurna daje prolost mrtva. Nije ju vie mogla sustii. To ju je nastojanje odvelo tako daleko, da se vie gotovo nije mogla poistovjetiti s onom drugom, koja je neko postojala. Da li je to stvarno bila ona? Kako je to bila? i kako je na nju mogla pasti strana sumnja? Te je noi Vivian postala svjesna, da ne moe nadvladati prolost, tako daje odgurne od sebe, zabrani sebi samoj osvrtati se, odluno je ostavi iza sebe, kao stoje to uvijek dosada inila. Da bi se je rijeila, morala ju je, svladati, jer inae za nju ne bi bilo budunosti. Silom se pokuavala sjetiti svake sitnice. Kako je sve poelo?

Bila je sredina rujna, jedna od noi punog mjeseca kojih se bojala, jer su uznemirivale nju i starog gospodina. Ali kada je nakon ponoi htjela navui zavjese, ustanovila je da je nebo prekriveno oblacima, pa je odustala. Legla je na uzak krevet u sobi koja je, zahvaljujui dvama zidovima punih knjiga, jo uvijek imala karakter knjinice. Ali to je nije smetalo. Kada se probudila, pokazivao je svijetlei brojanik budilice na stolcu pored kreveta pet minuta nakon etiri sata. U staroj kui u Parkallee bilo je posve tiho. Nije troila vrijeme na oslukivanje u tami, ve je odmah navukla svoju bijelu sestrinsku pregau i udobne sandale. Pokrajnja vrata, koja su vodila u veliku sobu okrenutu k vrtu, bila su kao uvijek pritvorena. Tu je bio smjeten Bruno

Hammer, otkako je teko obolio i nije vie mogao ii stepenicama. Za njega je bila ve i velika dobit, to ga je za lijepa vremena mogla u invalidskom stolcu odvesti na terasu. Sada je leao u krevetu, jednom pominom bolnikom krevetu, i spavao. Svjetiljka na nonom ormariu irila je blago, plaviasto svjetlo. Odmah pokraj visjelo je na ici zvono, tako blizu njegovoj ruci, daje gotovo i nije trebao pomaknuti da bi pozvonio. Primijetila je da je neobino miran. Nije se ulo ni njegovo uobiajeno lagano hroptavo disanje. Spava li stvarno? Nadvila se nad njega. "Bruno", pitala je "ne mora li ii?" Bez odgovora. Izraz njegovog lica bio je posve miroljubiv, da, inilo se da na njegovim usnama poigrava neto kao smijeak. Stavila mu je ruku na elo. Bilo je jako hladno. Sada joj je prvi puta palo na pamet daje mogao umrijeti. Vrcima prstiju opipavala mu je bilo. Njegova krv vie nije tekla. Na ogledalu koje je prinijela njegovim ustima nije se pokazao dah. Bruno Hammer, njezin pacijent, njezin suprug i dobrotvor bio je mrtav. Lisa se spustila u udoban stolac, gdje mu je obino pravila drutvo i pokuala se pribrati. Oboje su znali da on nee dugo poivjeti. Ali moglo je potrajati jo nekoliko godina. Nitko nije oekivao da e smrt doi tako naglo, pa ni doktor Krantz, kuni lijenik. Lisa je sjedila omamljena i razmiljala o svojoj vezi s pokojnikom, o njegovoj dobroti, njegovim hirovima, njegovim naglim provalama gnjeva, njegovom humoru koji se katkada znao pretvoriti i u uvredljivu ironiju. Kad je ona jo bila dijete a on zdrav ovjek, potivala ga je i bojala ga se. Velika kola koja je vozio, debele cigare koje je puio, njegova elegancija i nastup, bune sveanosti koje je prireivao jo za ivota svoje supruge, sve se to doimalo, ne samo nje, ve cijelog Rodenberga. Jo kao djevojicu bi je katkad njegova kerka Evelvn

pozvala na slavlja u njegovu kuu. Naroita uslunost, kojom joj se obraao, vie ju je plaila nego veselila. Nikad je nije zaboravljao pitati za uspjeh u koli i pohvaliti je. esto bi joj u ruku gurnuo novanicu. Tijekom posljednje tri godine, otkad ga je poela njegovati i konano postala njegovom enom, bio je sredite njezina ivota i potpuno ga ispunjavao. Sada, sjedei na njegovoj mrtvakoj postelji, nije se ni na trenutak osjeala sretnom zbog slobode dobivene njegovim odlaskom. Naprotiv, njoj se zadaa da se od danas na sutra potpuno preorijentira inila poput brda, koje se jedva moe svladati. Konano se sabrala. Palo joj je napamet, da se u snu ili umirui mogao uprljati. Htjela ga je oprati prije nego to stigne lijenik. Oprezno je skinula pokriva, koji je sizao do njegovih grudi i bio privren ispod ruku. Tek je tada otkrila krvavu mrlju, neposredno iznad njegova srca. Nije bila velika, krv koja je iscurila ve je otekla. S uasom je ustanovila daJBruno Hammer nije ni u kojem sluaju umro prirodnom smru. Ubijen je u snu. Pitanje, tko je to uinio, uope joj nije padalo na pamet. Uasnula ju je injenica da netko moe uiniti tako neto, beskrajno duboko zlo. Kada je svladala prvi strah, jurnula je na telefon i obavijestila hitnu slubu. Kasnije se vie nije sjeala stoje rekla, no bojala se da se izrazila vrlo nejasno. "Bruno Hammer", mucala je, "moj mu! Da, tvorniar. Netko gaje usmrtio noem. Parkstrasse deset." Brzo su stigli, izvidnika kola s plavim svjetlom i sirenom te jedno osobno vozilo. Lisa je jedva stigla urediti kosu. Upalila je napolju i svjetlo i oekivala policiju na otvorenim kunim vratima. "Gdje?" samo su je pitali. Nijemo je pokazala u stranji dio kue. Mukarci u odorama i civilu projurili su pokraj nje, dvojica su nosila sloena nosila, jedan fotografsku opremu. Samo je jedan proelav stariji gospodin s naoalama od

umjetnog materijala ostao stajati uz nju. "Vi ste nazvali?" Lisa je kimnula. "Gdje bismo mogli razgovarati u miru?" "U knjinici." Ila je ispred njega. Vodila ga kroz veliko predsoblje, gdje su sad gorila sva svjetla, i kroz uska poploena vrata u knjinicu. Njezin je krevet jo bio razbacan. Iz dvorine se sobe ulo kljocanje fotoaparata i to zlovoljni, to hrapavi glasovi policajaca. "Ja sam nadinspektor Ellmann iz ovdanje kriminalistike policije", predstavio se elavi gospodin, "preuzet u ovaj sluaj. Da sjednemo?" Lisa se nakaljala. U jednom uglu knjinice stajala su dva udobna konata stolca uz nizak osmerokutan stol od ruina drveta. Lisa je pokazala na njih te su sjeli. Nadinspektor Ellmann nosio je sivi kini kaput, koji nije skinuo iako je kua bila jako zagrijana, ali ga je raskopao. Iz unutarnjeg depa sivog sakoa izvadio je debeli crni blok za biljeke i kemijsku olovku. "Mogu zamisliti da Vas je ova smrt jako pogodila", rekao je, "no ipak Vam moram postaviti nekoliko pitanja." Lisa je vrlo ukoeno sjedila na stolcu, nije se naslonila i sklopila je ruke. "Da, razumijem." "Dakle, pokojnik je Bruno Hammer? Poznati Bruno Hammer?" "Da. On je..."ispravila se, "...on je bio vlasnik i direktor Poduzea 'Braa Hammer'." "Koliko je imao godina?" "Pedeset sedam." Nadinspektor Ellmann otvorio je blok i zapisao. "Vi ste", nastavio je, "medicinska sestra, pretpostavljam." "Da, ja sam ga njegovala." "Vae ime, molim." "Lisa Hammer." "Rodbina?"

"Bilo smo oenjeni." Nehotice je inspektor podignuo jednu obrvu. "Od kada?" "Gotovo dvije godine." "Koliko Vam je godina?" "Dvadeset pet." Zapisao je bez ikakve primjedbe. "Vi ste nali pokojnika?" "Da." "U koliko sati?" "Mora daje bilo sedam ili osam minuta iza etiri." Ellmann je iznenaeno pogledao na svoj sat. "Ali Va je poziv stigao tek iza pet." Pogledao ju je upitno. "Da, znam." "Da li biste bili tako ljubazni i objasnili mi ovu razliku." "Da, naravno. Bilo je ovako: Probudila sam se u etiri sata i pet minuta. Prvo sam pogledala na budilicu, zato znam tono vrijeme." "Probudio Vas je um?" "Ne. Naprotiv. Probudila sam se, jer me mu nije zvao. Obino je oko tri sata trebao posudu." "Aha." "Ustala sam i krenula u pokrajnju sobu. U poetku sam mislila da spava. Ali kasnije sam primijetila da ne die. Ustanovila sam daje mrtav." "Kada je to otprilike bilo?" "Ve nekoliko minuta nakon ulaska u sobu." "I, to ste onda uinili?" "Ja..." Lisa je lomila ruke, "... tugovala sam za njim." "Niste doli na pomisao da pozovete policiju?" "Kako bih? Mislila sam da mu je zakazalo srce. To bi u njegovoj bolesti bilo prirodno. Njegovo je srce bilo jako naeto." "Od ega je bolovao?" "Reumatizam zglobova. U primarno-kroninom obliku." "Ali zato niste pozvali barem lijenika?" "Zato? Pacijent je bio mrtav. Nitko mu vie ne bi mogao

pomoi." "Ipak bi to bila najprirodnija reakcija." "Lijenika izbaciti iz kreveta? Usred noi? Doktor Krantz isto vie nije medu najmlaima." "elite rei daje Va motiv bio obzir?" "I to." "Ali sat kasnije ste odluili ipak..." Lisa si je preduzela ostati mirna, ali je njezina potreba da se brani bila jaa; upala je Ellmannu u rije. "Gospodine inspektore... gospodine nadinspektore! Nazvala sam hitnu, im sam otkrila daje moj mu ubijen." "I to je bilo sat kasnije, nakon to ste ga nali?" "Da." "Kako to?" "Skinula sam pokriva, jer sam ga htjela oprati. Tada sam vidjela krv iznad njegovog srca." "Hm, hm", promrmljao je inspektor. "To mi morate vjerovati! Bio je prije dovde..." pokazala je na sebi, "...pokriven. Ruke su mu leale ispruene lijevo i desno na pokrivau. Tek tada sam mogla vidjeti ranu." "Ranu?" "Pogreno sam se izrazila. Povlaim. Zapravo sam vidjela samo krv na njegovoj pidami, a ne ubod." "Sigurni ste da se radi o ubodu?" "O emu inae? Budui daje iscurilo relativno malo krvi, mogu ak rei, da se, kad je o oruju rije, radilo o vrlo iljatom, vrlo otrom predmetu?" "Igla za pletenje?" Razmiljala je. "Ne. Pletea igla ne bi bila dovoljna otra. Osim toga se njom ne bi moglo dobro rukovati." "Na to ste onda mislili?" "Nisam si time razbijala glavu. Smatram da je zadatak policije da to ustanovi, ili jo prije patologa." N "Je li rana bila svjea?" \ "Kako je mogla biti, kad je od umorstva moralci proi

vie od jednog sata? Ne, krv se ve okorila." "I Vi zaista u kui niste uli nikakav neobian um? Razmislite dobro!" "Ne. Bilo je posve tiho." "Pretpostavljam da imate lagan san." "Ne, nemam. Spavam duboko i vrsto do vremena kada me pacijent treba." Ispravila se: "Trebao me je." "A kada je to bilo?" "U tri sata, kao to rekoh, ali danas sam prespavala. I onda opet u est sati. U dvadeset etiri sata ga posljednji put pogledam." "Dakle, morali ste ustajati nou dva puta. Nije li to bilo vrlo naporno?" "Upola tako teko. Mogla sam prilei popodne." "Ipak, mislim da za takvu njegu danju i nou..." Prekinuo se. "Dobro sam vas razumio?" "Da." "Mislim - zato ste to morali sami raditi? Bilo bi novca da namjestite jednu ili dvije osobe." "Moj mu nije podnosio strane ljude u svojoj blizini." "Dobro sad. Ostavimo to. Tko je jo osim Vas i Vaeg mua ivio u ovoj kui?" "Evelvn, njegova ki, ima jo uvijek ovdje jednu sobu, i Arthur, njegov sin. Ali ni jedan ni drugi ne ive u Rodenbergu." "A inae?" "Nitko. Gospoa Gartner, Gerda Gartner, koja vodi kuanstvo, odlazi u etiri popodne. Posljednji sam obrok prireivala sama." "I to je bilo juer za veeru?" "Tanjur nemasne juhe, toast s malo maslaca i pekmez za dijabetiare. "Imao je i eer?" "To ne. Ali je bio na dijeti, kako bi smanjio kolesterol." "Kada je to pojeo?" "U devetnaest sati."

"I poslije nita vie?" "au vina. Zapravo ni to nije smio piti, ali - trebalo mu se priutiti malo ivotnog veselja." "Da li je to bila vaa osobna odluka? Dati pacijentu alkohol, mislim. Ili Vas je u tom podrao lijenik?" "Doktor Krantz je znao za to." "Dobro, mislim da bi to bilo sve za poetak." Nadinspektor Ellmann uinio je pokret kao da eli pospremiti blok i olovku, ali ipak nije. "Koliko ima kljueva?" "Gospoa Gartner i ja imamo po jedan, druga dva su kod Evelvn i Arthur a." "A to je s onim Vaeg supruga?" "To je taj kojeg ja koristim." "Da li ste esto naputali kuu?" "Ne." "Onda mi, molim, pokaite Va klju!" "Zato?" pitala je zaueno. "No, dobro. Mogao Vam je nestati." Lisa je ustala, izvadila ispod kreveta veliku torbu od platna za jedra, u kojoj je uvala gaice i arape za presvui, rupie, etku, ealj i svakakve osobne sitnice. U postraninom pretincu s patent zatvaraem bio je njezin sveanj kljueva. "Ovdje je!" rekla je i poloila ga na stol pred nadinspektora Ellmanna. "Drugi je klju automobila." Kriminalistiki je slubenik dobro razgledao kljueve, ali ih nije dotaknuo. "Hvala, gospoo Hammer!" Jo je neto rkao u svojoj knjiici, a zatim je pospremio u sako zajedno s kemijskom olovkom. "Znatno ste mi pomogli dalje." "Stvarno?" pitala je nepovjerljivo. "Ipak. Sada si barem mogu predoiti situaciju." Ustao je i krenuo prema vratima u dvorinu sobu. Zastao je neposredno pred vratima i okrenuo se. "Recite, koliko ste zapravo esto vozili auto?" "Tu i tamo."

"Kojom prilikom?" "Kada sam morala ii u ljekarnu." "Inae ne?" "Moda ipak. To sada ne mogu rei sa sigurnou." "Hvala, gospodo Hammer." Lisa se osjeala zbunjena; nije znala to da radi. Vrata su zalupila. Vjerojatno su ve odnijeli pokojnika. Ali iz susjedne su se sobe jo uli muki glasovi, iako nerazumljivi. Bliilo se est sati, prerano da obavijesti Evelvn i Arthura. Za jedan e sat stii gospoda Gartner. Ona je ipak morala najprije saznati. Lisa je odluila otii u kuhinju i skuhati alicu kave. Ba je ustala, kada je netko pokucao. "Da?" rekla je umorno. Uao je nadinspektor Ellmann u pratnji visokog, vitkog mukarca, ija je glatka crna, unatrag zaeljana kosa pokazivala tragove elavosti s obje strane ela. "Odvjetnik Goldberg", predstavljao je nadinspektor, "gospoda Lisa Hammer." "Moja iskrena suut, milostiva gospoo", rekao je odvjetnik i pogledao je tako paljivo svojim tamnim oima, kao da se nada da e moi dokuiti samo dno njezine due. "Hvala", odgovorila je oporo. "Mukarci koji osiguravaju tragove su otili, gospodo Hammer. Sada moete ui." "Hvala", odgovorila je i inilo joj se da govori kao papiga, ali vie nije mogla skupiti snage da bude ljubazna ili da vodi razgovor. Gospoda su se povukla. Otila je u kuhinju i ukljuila stroj za kavu. Kuhinja je bila mala i vrlo moderna, ureena tek nakon to se Bruno Hammer razbolio, nakon smrti njegove prve ene i odlaska djece od kue. Imala je jedan prozor s pogledom na ulicu. Dok se kipua voda cjedila kroz filter, mogla je Lisa preko prednjeg vrta promatrati kriminalistikog slubenika i

odvjetnika, kako jo neko vrijeme zajedno stoje na ploniku i razgovaraju. Tada su se oprostili i udaljavali velikim koracima, vjerojatno prema svojim automobilima, koje pri dolasku nisu mogli parkirati pred samom kuom. Izvidnicki je automobil u meuvremenu nestao.

Gerda Gartner bila je debela ena, okretna uprkos suvine teine. Njezino okruglo lice, gotovo bez bora, ostavljalo je dojam majinstva, kojeg u stvarnosti nije bilo. Njezin je mu umro, djeca su je napustila i ona je ivjela sama. "ovjek se mora snai, kada se probija kroz ivot sam kao ja", bila je jedna od njezinih uzreica koje je stalno ponavljala. Imala je pedeset dvije godine, bojala je rano posijedjelu kosu u plavo i radila kod Hammerovih vie od deset godina. Lisa joj je saopila vijest o smrti tvorniara stoje mogue bilo obzirnije. "Da, bilo je za predvidjeti da nee vie dugo ivjeti", odvratila je nimalo potreseno. "Ipak je zlo", rekla je Lisa. "Za koga, molim? Vi ete se konano ovog rijeiti i dobiti sigurno hrpu novca, a moda je i meni neto ostavio, iako u to ne mogu ba vjerovati. Ipak - mjesto kao ovo mogu uvijek nai." Buno je odloila svoju plastinu torbu na kuhinjski stol. "Situacija ba nije tako jednostavna. Gospodin Hammer nije umro prirodnom smru." "Samo nemojte rei daje poinio samoubojstvo!" "To nije, gospoo Gartner." Domaica je razrogaila oi. "Netko gaje Ubio?" "Probodenje." "Tko?" "Jo se ne zna."

"Za ime boje! Da bar to prije ustanove. Inae emo imati jo mnogo neprilika."

"Nije tako strano, kad se ima istu savjest." "To imam, i te kako. Zato bih ga se htjela rijeiti? Meni nije mogao praviti neprilike, meni ne." "Niti meni, gospoo Gartner. Imao je bolove, bio je razdraljiv, ljutilo ga je to je bespomoan. Ali sam posve sigurna, da me je volio." "Za to je imao i razloga. to bi od njega bilo bez Vas?" "Morat u obavijestiti djecu." "Da uinim umjesto Vas? Rado u uiniti." "Hvala, gospoo Gartner. Jako ste ljubazni. Ali to moram osobno obaviti." "to e sad biti s kuanstvom, sestro... oprostite... gospoo Hammer? Hoemo li ga raspustiti?" "Nemam pojma." "Vi sigurno neete htjeti ovdje ostati stanovati, Evelvn jo manje, a to se tie mladog Arthura..." "Time si jo ne moramo razbijati glavu", upade joj Lisa u rije. "Ali ipak moram znati..." "Shvaam. Ali u ovom trenutku ne preostaje Vam drugo nego priekati, to e odluiti Evelvn i Arthur." "Nikako neu ostati kod Arthura. On je dobar deko ali vjetropir, a to se Eveh/n tie, ona je gora od starog gospodina." Lisa je slegnula ramenima. "Priekajte razvoj dogaaja, gospodo Gartner! Kao to ste ve rekli - ja sigurno neu ostati. to da radim jo ovdje?" "Kada e se otvoriti oporuka?" "Nakon pogreba, mislim." "Niste li ve jako znatieljni?" "Nisam, gospodo Gartner. Molim, ispriajte me. Moram oboje nazvati."

Pola je sata kasnije domaica provirila u bolesniku sobu. "Policija!" viknula je. Lisa je upravo htjela skinuti bolesniki krevet. "Zar opet?" pitala je, vie ljuta nego prestraena. "Dva mukarca", kazala je gospoa Gartner, "imaju nalog za pretres kue." "Dobro, neka pretrauju." "Da ostanem uz Vas?" "Ne znam da lije potrebno. Pitajte ih!" "Hou!" povukla je glavu gospoa Gartner. Lisa ju je ula kroz napola otvorena vrata kako razgovara s mukarcima u predsoblju, ali nije obratila panju na razgovor. Na pomonom su stolu jo stajali lijekovi, koje je bolesnik uzimao. Lisa ih je pospremila u jednu ladicu. Razmiljala je da krevet koji je kao strano tijelo stajao u udobnoj sobi odnese na tavan uz pomo gospoe Gartner, ali je odustala. Evelvn bi to mogla shvatiti kao da ona eli glumiti gazdaricu kue. Teki koraci policajaca i lupanje vrata ili su joj na ivce. Gospoa ju je Gartner pozvala na doruak u mali salon, gdje je na bijelo postavljenom stolu posluila kajganu i slaninu. t Lisa je s blagim gaenjem promatrala utu masnu masu. "Ponite ve jednom!" pourivala ju je domaica. "Ne mogu." "To samo mislite. Morate imati neto u elucu kad navale na Vas." "Ve su me sasluali." "Mislite daje to sve? To je bio tek poetak." "Ne maljajte vraga na zid!" Lisa sije natoila alicu kave, posegnula za svjeom emljom i rastrgala je. "Znam da imate dobru namjeru, gospoo Gartner. Ali molim Vas, sklonite kajganu!" "Da bacim u kantu za smee? Ne, tada u radije sama pojesti." Gospoa je Gartner sjela dp nje T pitala naknadno:

"Smijem li?" Lisa joj je bez rijei dodala no i vilicu. Nikad nije imala dara glumiti gazdaricu. Zato bi sada pokuala, kada e ionako sve uskoro zavriti? Domaica je odmah poela jesti s dobrim tekom. "Znate, to oni trae?" pitala je punih ustiju. "Nemam pojma." "Naravno, oruje kojim je ubijen." "To su Vam rekli?" "Nije uope bilo potrebno. To se razumije samo po sebi." "Nije mi palo na pamet. Zato bi ga poinitelj ovdje ostavio? Bilo bi jednostavnije ponijeti ga i kasnije negdje sakriti." "Sigurnije moda. Ali jednostavnije? Ovisno o tome koliko je dugako i jasno, natopljeno krvlju." Gospoda se Gartner teatralno stresla. "Uh, na to ne smijem ni pomisliti." "Najvanije je da Vam ipak prija!" "Ne budite tako sarkastini, sestro Lisa!" "Gospoo Hammer", ispravila ju je blago Lisa. "to se mene tie. Ali istina je: nema svatko eline ivce poput Vas. To sam oduvijek tvrdila."

Kasnije je Lisa upravo htjela pospremiti knjinicu, kada je netko pokucao na vrata. Podigla je glavu, ali nije nita rekla. Pritvorena vrata u hodnik potpuno su se otvorila i jedan za drugim ula su dva policajca u civilu. "ao nam je, da smo Vas morali smetati", rekao je jedan od njih. "Nadam se da niste uinili prevelik nered!" odvratila je Lisa. "Sve smo vratili na svoje mjesto koliko je bilo mogue." "Sad ste gotovi?"

"Osim ove sobe." "Ovdje sigurno neete nita nai. Tu sam spavala." "Da, znamo", rekao je opet jedan od dvojice, koji je oito preuzeo ulogu govornika. "Jeste li pregledali i podrum?" pitala je Lisa. "Postoji jo jedna velika kuhinja u suterenu. " "Jesmo. Sve osim kanti za smee. One dolaze na red na kraju." "A to je s vrtom?" "Prevelik je za nas dvojicu. Za njega moramo dovesti pojaanje." "Onda krenite!" "Oprostite, ali sada je ova soba na redu." "Ali nije mogue da je poinitelj ovdje sakrio oruje." "Kako dolazite na pomisao da je oruje?" "to onda traite?" "Sve mogue, gospoo Hammer. Vi ste gopoa Hammer, zar ne?" "Da." "Ja sam visoki redarstveni slubenik Helmcke, a to je moj suradnik Meierlein." "Ne mogu tvrditi da bi mi poznanstvo s Vama bilo ugodno." "To niti ne oekujemo, gospoo Hammer, samo nas ne spreavajte u obavljanju nae dunosti." "Ne mogu shvatiti, emu bi to koristilo." "Prepustite to mirno nama." Helmcke je pokazao na torbu od platna za jedra ispod kreveta. "Je li Vaa?" "Da." "Da li biste nam je otvorili?" Lisa se nije namjeravala sagnuti. "Posluite se!" rekla je otro. Meierlein je izvukao torbu ispod kreveta i otvorio zatvara. Helmcke je posegnuo unutra i poredao sve komade

sadraja na osmerokutni stol. "Izgleda kao da ste htjeli pobjei", rekao je. "Nisam." "emu onda sve te stvari?" "Ako se paljivo ogledate, vidjet ete da ovdje nema ni ormara ni komode u koju bih mogla smjestiti moje stvari." "Tvrdite, dakle, da ste takorei ivjeli s kovegom?" "Da." "A gdje su Vam haljine i ostalo?" "One Vam zapravo nisu smjele promaknuti. Vise gore u spavaoj sobi." "A, tako." Lisa je osjeala da taj ovjek jo uvijek nije mogao povezati injenice te je dodala nevoljko: "Tamo sam se obino presvlaila i koristila susjednu kupaonu. Ali katkad nije bilo vremena da odem gore, i za taj sluaj sam imala najnunije stvari u torbi." "Teoretski ste ivjeli gore, a u stvarnosti dolje?" "To ste lijepo rekli." "Ali ovdje nemate radio, a kamoli televizor." "Niste li znali da ima ljudi koji mogu opstati i bez toga?" "Moram priznati da dosada nisam sreo takvog." Lisa je mislila daje sada pametnije popustiti; shvatila je daje nepotrebno izazivala. "Kada sam eljela sluati glazbu ili gledati televiziju, inila sam to u drutvu supruga. U dvorinoj sobi se nalazi gramofon i videorekorder. Zabave nije nedostajalo." "Ali Vi ste se uvijek trebali ravnati prema elji Vaeg supruga." "Tako ide veini ena." Meierlein je u meuvremenu poeo temeljito vaditi knjige iz jednog regala. Uzeo je svaku pojedinu knjigu u ruku i prolistao prije nego to bi je stavio na stol. Lisa je uzela skinutu posteljinu, ugurala je u presvlaku i okrenula se vratima. "Molim Vas, ostavite to ovdje!" rekao je Helmcke.

Sumnjiavo je ukoeni pogled pomaknula od mladog policajca na posteljinu, a onda ju je pustila pasti. "Mogu li jo neto uiniti za Vas?" "Da, gospodo Hammer. Donesite nam ljestve ili ih poaljite po Vaoj domaici." Pogledao je visoke zidove pune knjiga. Lii je projurilo glavom, kako je glupo i nepotrebno traiti posve gore, jer tkogod daje neto skrivao, ne bi mogao stolcem dosegnuti gornje redove. S mukom je preutjela primjedbu i rekla umjesto toga to je mogue ljubaznije: "Bit e uinjeno, gospodine." Zatim je otila. Rekla je samoj sebi, kako nema smisla svaditi se s tim ljudima. Mora e uskoro svriti.

Jo iste je veeri stigla Evelvn iz Miinchena, gdje je ve godinama studirala arheologiju i povijest umjetnosti. Dovezla se u svojem kabrioletu i triput zatrubila. Lisa joj je iznutra otvorila vrata garae. Nosila je crnu vunenu haljinu, koju je u meuvremenu kupila. "Uh, ucviljena udovica!" bile su prve Evelvnine rijei. "I ti e si morati kupiti neto crno." Evelvn je izala iz automobila. Kao uvijek izgledala je sjajno, prekrasne koe, plavih oiju koje zrae i kose boje ita. Prva je u razredu dobila grudi, to ju je uinilo priznatim idealom svih djeaka. Za Lisin se ukus u meuvremenu malo previe udebljala, ali nema sumnje da su mukarci jo uvijek za njom ludovali. "Mislila sam, da je moj sivi kostim dovoljan", rekla je i poravnala kratki kaput. "Ne ovdje u malom gradu!" usprotivila se Lisa. "Crno e ti arobno pristajati." "No, ako ba mora biti, krenut u sutra." Otvorila je

prtljanik. Lisa je stala pokraj, spremna da joj pomogne, ali je onda vidjela daje Evelvn ponijela vrlo malo stvari. "Trajat e najvie tri dana, ili?" zapitala je. "Ovisi kada e dopustiti ukop." "Misli, otvorit e ga?" "Da, sigurno." "Daje tako svrio! Stvarno, ne ide mi u glavu. Priznajem, katkad mije dolazilo da ga ubijem. Ali da se netko nou uulja u kuu i muki ga ubije, to je neto posve drugo. Sumnja li policija na koga? "Na mene, vjerujem." Evelvn se smijala iz sveg grla. "To je upravo smijeno! Ti si jedini ovjek, koji gaje stvarno volio. Inae to sve ne bi mogla podnijeti." Obje su ene u meuvremenu ule u u kuu i stajale su jedna nasuprot druge u predsoblju presvuenom drvom. "to god bilo", rekla je Lisa, "uvjerena sam da e to sami uvidjeti. Budui da nisam nita uinila, ne moe mi se nita dogoditi." Evelvn je nabrala glatko, lijepo zaobljeno elo, ali ga je ispravila, im je postala svjesna svoje mane. "Moda bi si ipak trebali uzeti odvjetnika." "Ma ne. To bi bio baen novac." "Pretpostavljam da e nasljediti bogatstvo." "Obeao mi je u svakom sluaju." "Ali?" "Prije dvije godine pozvao je biljenika. Prije toga smo imali jednu od onih scena...ti zna kako je bio nerazuman kada mu je bilo loe." "Ili kada se iznimno osjeao malo bolje. Da! Ali te nije mogao izbaciti iz oporuke. Konano, bili ste oenjeni. " "Na papiru. A ti ga zna. Bio je izuzetno potkovan u pravnim pitanjima. " "Da. Uvijek je imao spremnu neku smicalicu."

Lisa je smatrala daje bolje o toj temi prekinuti razgovor. "Nee li se sada osvjeiti? U meuvremenu u se pobrinuti za veeru." "Da, obui u neto udobno. Mogle bismo brbljati jo pola noi." Obje ene nisu nikada bile prijateljice - ve Evelvnino bogatstvo i Lisino siromano porijeklo bili su dovoljna prepreka - no ipak su godinama ile u isti razred i poznavale iste mlade ljude. Tako su doista imale dovoljno tema za razgovor. Lisa se raspitala o Evelvninom ivotu u velikom gradu i ula da ima novu ljubav, jednog bogatog pristalog ovjeka, trgovca u uvozu i izvozu, ija je jedina mana bila to je oenjen. Ipak se razgovor vraao uvijek ponovno na Bruna Hammera, njegovu smrt i postupak policije. Taje tema toliko fascinirala Evelvn, da uope nije primijetila da Lisa o tome nerado razgovara. Sjedile su uz bocu vina u malom salonu do kasno u no. Na kraju je Lisa bila ta, koja je pourivala na odlazak. "Oprosti mi, Evelvn", rekla je i zijevala iz petnih ila. "Ovo je za mene bio dugaak dan. Mrtva sam umorna." "Jadna ti! Na to uope nisam mislila." Lisa je ustala. "Ako eli jo neto popiti - ti zna gdje je sve." "Ne, hvala. Idem gore. Iako nemam pojma, kako da zaspim u ovoj kui." Lisa je praznu bocu, ae i posudicu s kolaiima stavila na posluavnik. "Mogu ti dati jednu tabletu." "Onda u radije ponijeti gore bocu viskija. " "Ako misli da je bolje!" Lisa je odnijela posluavnik u kuhinju. Evelvn ju je slijedila. "Ne boji li se?" "ega?" "Sluaj! Prole se noi ubojica uljao kuom. Nije li ti neprijatno? Da netko moe ui u svako doba, a da ne primijeti?" "Nee doi jo jednom."

"Kako moe biti tako sigurna?" "Uinio je, to je htio." "Ti ne vjeruje da se ubojica vraa na mjesto zloina?" "Nemam pojma. Ali morao bi biti zaista glup, da se tako da uhvatiti." "Kakve ti ima ivce!" "Da, ivce kao elinu uad. To mi je danas ve netko rekao."

Sutradan su obje ene sjedile za rukom u takozvanom malom salonu, kad je na vratima zazvonilo i malo kasnije je Arthur Hammer uao u sobu. "Bog, evo me", rekao je za pozdrav. Bio je vitak mladi ovjek od dvadeset dvije godine, uskog, dobro oblikovanog lica i guste kose, koja je tako napadno bila boje ita kao i u njegove sestre. Ali njegove oi nisu bile ni plave ni sjajne, ve sive i mutne. Bio je odjeven nekako nemarno elegantno. "Kako to da dolazi tek sad?" pitala je Evelvn. "Juer smo te oekivale." "Glavno da si tu!" rekla je Lisa i nasmijala mu se dok je ustajala; oduvijek je imala rado tog pomalo stidljivog momka. "Ispriajte me na trenutak. Samo da dogovorim s gospoom Gartner, to da ti priredi za jelo." "Hvala. Nije potrebno. Pojeo sam nekoliko kobasica na kolodvoru. Ve sam rekao Gartnerici." "Onda sjedni k nama!" Lisa je opet sjela i posvetila se jelu; jeli su janjee kotlete sa salatom od krastavaca. "Opet si imao nesreu?" ispitivala je Evelvn. "Ah, nije niti upola tako tragino. U podzemnoj sam garai okrznuo desni blatobran." "to te je onda sprijeilo da doe autom?" "injenica da je bio u radionici, kad je nazvala Lisa." Okrenuo je jedan od stolaca presvuenih svilom s prugastim

uzorkom, sjeo jaimice i namjestio zlovoljan izraz lica. "Ali emu to? Je li to presluavanje?" "Samo jedna vrsta generalne probe. Budi siguran da e te sasluati." "To bi bila ludost. Samo bi totalna budala mogla pretpostaviti da sam doputovao iz Stuttgarta, uuljao se u kuu i ubio oca!" "A kako moe biti siguran da meu policajcima nema glupana?" "I to je istina", rekao je popustljivo. "Zato si uope zvonio? Ti ima klju." "Nemoj da se kotlet ohladi!" upozorila je Lisa. "O tome svemu moete i kasnije razgovarati." Evelvn sije odrezala zalogaj i stavila ga u usta. "Zaista je dobar. Gartnerica zna kuhati." "Drago mi je da nisi izgubila tek", primijetio je Arthur, ne bez zlobe. "I kako bi? Ne oekuje valjda od mene, da glumim duboko oaloenu pokojnikovu rodbinu?" "Jo uvijek bolje nego istranog suca." Ne dajui se smetati pri jelu Evelvn je nastavila: "Dakle - to je s tvojim kljuem?" "Mislio sam da sam ga ponio." Poeo je pretraivati depove. "Ali ga nije bilo, kad sam ga htio upotrijebiti." "Ali ipak mora znati da li si ga ponio ili ne?" "Ne. Ne znam. Za razliku od tebe, mene je cijela pria jako zbunila." "Razmisli malo!" Nastala je duga stanka. "Imao si ga kad si bio ovdje na oev roendan", pokuala mu je pomoi Lisa. "Da, tono. Ali otada ga vie nisam vidio." Sav nesretan je nastavio: "Bilo bi zlo da sam ga izgubio?" "Nisi li ga imao na svojem svenju kljueva?" "Ne. Nisam. Trebao sam ga najvie dva, tri puta godinje. emu bih ga stalno vukao sa sobom?"

"Da ga na primjer ne izgubi." "Kao da se to ne bi moglo svakom dogoditi." "Gdje si ga uvao u Stuttgartu?" "U mojem pisaem stolu. U najgornjoj ladici." Lupio se dlanom o elo. "Sad sam se sjetio! Htio sam ga jutros rano izvaditi, ali nije bio ondje. Dalje na to nisam obraao pozornost. Kada sam stigao ovamo, nisam vie na to mislio." "Jer si bio tako zbunjen, zar ne?" pitala je Evelvn podrugljivo. Arthur je skoio. "Da, i jo jednom da. Na otac je ubijen u vlastitoj kui. To tebi nije razlog za uzbuivanje, ali meni jest! Osjeam se uasno." "Ne vii tako na mene, mali! Ti ima mnogo razloga da mi bude zahvalan." Evelvn je grickala svoju salatu. "A zato, ako smijem pitati?" "Jer mi je uspjelo s tobom razraditi uspjelu verziju o izgubljenom kljuu. Vie ga nije bilo, kad si ga ujutro htio ponijeti. Sve ostalo bih u razgovoru s policijom izostavila." "Zato?" "Jer bi te to opteretilo, Arthure", objasnila je Lisa, "ako nisi imao klju, onda se nisi ni mogao kriomice uvui u kuu." "Dovraga!", utnuo je Arthur stolac na kojem je do maloas sjedio. "Jeste li svi poludjeli?" "Ti si ga, jasno, mogao i naknadno baciti ili izgubiti", rekla je Evelvn mirno. Arthur je izjurio iz sobe. "Bila si prema njemu dosta gruba", ustanovila je Lisa. "Za njegovo dobro. On je takav smetenjak." "Iako okolo govori gluposti - nitko ne moe doi na pomisao da ga ozbiljno osumnjii." "Zato ne? Zna daje otac prema njemu uvijek bio vrlo strog i da mu je oduvijek bilo najvee zadovoljstvo kanjavati ga." "Ja tako ne mislim. Bio je zabrinut za svojeg sina i htio je od njega uiniti potena ovjeka. Bilo bi mu puno drae da ga je mogao hvaliti umjesto da ga kanjava, kao to si se izrazila."

"Sumnjam daje Arthur to tako shvaao." "U svakom je sluaju uvijek pokazivao potovanje." "Potovanje!" Nasmijala se Evelvn. "Poniznost, hoe reci. "Na odreeni se nain brinuo o njemu. Kad je bio kod kue, satima je s njim igrao ah." "I doputao da on pobijedi." "Kao da je to bilo potrebno! Dobro zna da je otac bio neizmjerno nadmoan, i ne samo u ahu." "Ti eli prikazati kao daje to bio jedan lijep odnos otac - sin?" "S jednim pretjerano uspjenim ocem koji je odgovarajue oekivao i od sina, moralo je neizbjeno doi do nesuglasica. To nije nita neobino. Ali Bruno ga je ipak volio i vjerujem daje Arthur to i osjeao." "Kako komino!" smijala se Evelvn. "Nisam uope znala da ima tako romantinu icu!" "Uope ne. Znam o emu govorim, jer sam ipak imala priliku promatrati ih zajedno, dok se ti gotovo vie uope nisi pokazivala kod kue." Evelvn je utjela a zatim promrmljala: "eli li mi to predbaciti?" "Tvoj otac je zbog toga jako patio." "Najradije bi i mene odredio da ga njegujem." "Moe biti. Ali ti stvarno ne bi pala vlas s glave, da si me barem za ljetnih praznika tu i tamo zamijenila." "Budi mi zahvalna, da nisam. Inae ne bi mogla glumiti veliku rtvu." "Zato nisi dola barem u kolovozu na njegov roendan? Ne reci, da si bila u Americi. S malo dobre volje mogla si pomaknuti rokove svojih putovanja." "Samo da me moe kanjavati?" Lisa je suspregla uzdah. "Uostalom svejedno", rekla je, "sada je svreno." "Hvala Bogu!"

"Svakako bi Arthura trebala nagovoriti, da nabavi neto tamno. Najbolje da se odavde odvezete u Traunstein. I ja sam to uinila. Osim ako vam ne smeta da vas sa svih strana zapitkuju o sluaju." "Na to uope nisam mislila." Evelvn je ustala. "Hvala na upozorenju. Nebesa, kako mrzim ovaj malogradski ivot!"

Toga dana jo nije bilo sueno da Evelvn i Arthur kupe crninu. Gospoda Gartner jo nije pokupila sve sa stola, kada se pojavio nadinspektor Ellmann u pratnji jednog mladog suradnika. Obojica su se doimala ljubazno i susretljivo. Lisa im je dala na raspolaganje knjinicu. Bila je u meuvremenu pospremljena. Krevet je bio odnesen na tavan, a na njegovo mjesto postavljen stari teki pisai stol, za kojim je neko kod kue radio Bruno Hammer. Iza stola je stajao stolac s visokim naslonom. U njega se udobno smjestio Ellmann. Njegov se pomonik smjestio na pokrajnji stolac. Jedan od dva konata stolca, koji su stajali za osmerokutnim stolom, tavljenje pred pisai stol za svjedoke. Svi su doli na red, jedan za drugim. Prvo su sasluali Evelvn. Ona je napustila sobu zraei istu sigurnost s kojom je i ula. Sasluanje Arthura trajalo je dulje, a nakon toga se pojavio mrzovoljan i zbunjen, neraspoloen da s ostalima progovori i rije. Odmah je otiao gore u svoju sobu i zakljuao se. Za razliku od njega je gospoa Gartner bila dobre volje i ivahna, kada su je otpustili. Uivala je posve otvoreno i bez sustezanja to iz neposredne blizine moe doivjeti jedan sluaj ubojstva. Na Lisu je, naprotiv, sasluanje ostavilo muan dojam i nastojala ga se rijeiti. "Ne znam, to jo elite od mene!" poela je, sjedei ovdje vrsto stisnutih koljena. "Rekla sam vam sve to sam znala." "Moda vam jo neto padne na pamet." "Sigurno nee."

"Onda u biti zadovoljan, ako moete potpisati vau prvu izjavu. Ovog e je puta moj suradnik stenografirati. Sastavit emo pravi zapisnik, koji ete, molim, sutra potpisati. A i ostali." Nadinspektor Ellmann joj je gurnuo otvorenu kutiju cigareta. "Hvala, ne puim", rekla je ukoeno. "Nadam se da vam nee smetati, ako jednu zapalim." "Ne bi nita znailo kad bih rekla 'ipak bi'." Ellmann je ve poeo vaditi cigaretu; sada je spustio kutiju i cigaretu. "Vi ste gazdarica." "to se mene tie, puite, ako ne moete bez toga!" "Ne moram." "Vjerujem. Molim vas, zaboravite moju glupu primjedbu. Inae nisam takva." Ellmann sije s olakanjem zapalio jednu cigaretu, inilo se Lii. "Ali sad ste...?" zastao je. "okirani, zbunjeni, razdraeni." "Ipak su otada prola vie od dvadeset etiri sata, otkad ste nali pokojnika." "I smatrate da bi to trebalo biti dovoljno da se pomirim s ubojstvom? Ipak mi je bio mu." "To me navodi na pitanje..." Ellmann je skinuo naoale i poeo ih istiti papirnatom maramicom. "... jeste li stvarno imali spolni odnos?" "Moram li na to odgovoriti?" "Zato da ne?" "Zato to nema nikakve veze s tom stvari." Bez naoala, s neto zamagljenim svijetlim pogledom kratkovidnog, Ellmann je djelovao daleko bezopasnije. Alije njegov glas zvuao vrlo energino, dok je objanjavao: "Dopustite da ja to ocijenim." "Ipak o tome ne bih nita rekla." "Bojite se da ete se osramotiti?"

nI

"Ali kako, molim vas? Samo smatram da se to ne tie stranih osoba." "Ali priznajete daje bio ve jako bolestan, kada ste se za njega udali." "Da." "Tako bolestan da nije mogao otii u matini ured pa se obred morao odrati ovdje u kui?" "Ako ste znali, zato onda pitate?" Kriminalistiki je inspektor opet stavio naoale, brino sloio papirnatu maramicu i spremio je. Sasluanje je teklo dalje. Veina pitanja bila je ista kao ona u noi kada se dogodilo umorstvo, i Lisa je na njih odgovarala nestrpljivo i razdraeno, ali bez proturjeja. Kriminalistikog je slubenika posebno zanimala injenica, to je Lisa pozvala policiju tek sat nakon stoje nala le. Lisa mu je pokuala jo jednom objasniti razloge. Kriminalistikom slubeniku to nije bilo jasno. "ao mi je gospodo Hammer, ali to ne mogu tako prihvatiti. Svima je jasno da se, kad se nade toboe mrtvog ovjeka, prvo provjeri udaranje srca. To biste kao medicinska sestra trebali znati! "Ja upravo to nisam uinila! Za mene bolesnik nije bio toboe nego oito mrtav." "To je ipak sastavni dio rutine..." Ellmann je povukao dim cigarete koja se dimila iz posudice i ugasio je. Lisa mu je ustro upala u rije. "Budite ipak iskreni! Kada vas netko pozove k lesu, trudite li se onda oslukivati njegovo srce? Kladim se da ne. Vi znate kad pred vama lei mrtvac ba kao i ja." Ellmann je uzdahnuo. "Dobro, ostavimo to za sada po strani." "Zastoje to uope vano? Umiljate li si da biste uhvatili poinitelja, da sam odmah otkrila ubojstvo?" "Ja sam onaj koji ovdje postavlja pitanja, gospoo Hammer." "Ja sam odavno rekla sve to znam." "A sad neto posve drugo: Je li Va suprug imao neprijatelje?"

Lisa je razmislila. "Vjerujem da je. Poduzee je bilo gotovo propalo kada su ga prije trideset godina preuzeli on i njegov brat Albert. On je poduzee ponovno postavio na noge, i bio je na to ponosan. Sigurno se morao ogoreno boriti, a tako ovjek stie neprijatelje." Lisa se naslonila neto oputenije. "Alije nezamislivo da bi se takmac, kojeg je stjerao u kripac, sada mogao tako osvetiti." "Albert Hammer vie nije iv, zar ne?" "Tono. Bio je neenja i njegov je dio poduzea pripao mojem muu." "Kakav je Bruno Hammer bio kao poslodavac? U tvornici, mislim. Nije li neopravdano davao otkaze?" "Mjere koje su pogoeni smatrali nepravednima? Da, to je posve mogue. I daje netko mogao na njega biti bijesan. Ali sve je to bilo ve dosta davno. Ve pet godina nije bio u stanju otii u poduzee. U poetku nije iao svaki dan, onda sve rjee i konano je posve prestao." "Da li ste to doivjeli?" "Ne. Tada sam jo ila u kolu. Ali esto je o tome govorio. Jako je patio zbog toga." "Da li je odravao privatna poznanstva?" "Vie ne, otkako sam ja dola u kuu." "Vi ste to prekinuli?" "Oito sam se krivo izrazila. Ve kad sam dola u kuu -tada jo kao jedna od tri medicinske sestre - vie nije primao telefonske pozive niti primao goste. Zapravo je malo ljudi pokuavalo s njim odrati vezu." "Tko?" "Prijatelji. Jedna ena." "Ime?" "Ne sjeam se. Moda znaju njegova djeca. Meu njima je bio ljekarnik Holbaum. On je do zadnjeg zvao i raspitivao se o njegovom zdravlju, kada dulje ne bi dola k njemu po lijekove." "Dakle, jedan dobar prijatelj?"

"Imala sam taj dojam. Koliko mi je poznato, on i Bruno su zajedno igrali skat. Gospodin Holbaum vam sigurno moe rei tko je bio trei u igri. Iako ne mogu zamisliti da bi vas to odvelo dalje." "ena koju ste spomenuli - nije li ona mogla biti razoarana to ju je napustio?" "Razoarana moda, ali bijesna ne. On to nije uinio da je povrijedi. To je sa sobom donijela njegova bolest." "Ali ona se je moda mogla nadati nekoj naknadi." "Ne znam nita o tome. Nemam pojma o prirodi njegove veze - da li je to bila ljubavna veza ili prijateljstvo ili su moda postojali enidbeni planovi." "Vai odgovori nisu ba jako opirni." "Kako bi i mogli biti? ivjeli smo potpuno povueno. Osim sa svojom djecom i posve povrno s gospoom Gartner nije odravao nikakve kontakte." "A Vi?" "Mene bi katkada nedjeljom popodne, dok je on spavao, posjeivala moja majka." "Vi ste takorei ivjeli kao zatvorenica. Kako ste to podnosili?" "Ja nikada nisam bila zatvorenica ili neto slino!" Lisa se opet uspravila. "Ja sam se svojom voljom udala za mojeg mua i svojevoljno ga njegovala. Moj je ivot imao smisao. On me je trebao, znao je cijeniti moju brigu i moje drutvo." "Druge ene Vae dobi odlaze na ples, posjeuju zabave, putuju, odgajaju djecu..." "Ne govorite mi nita novo. Ja sam se ve bila odluila za drugaiji ivot, kada sam postala medicinska sestra." "Ali ivot jedne obine medicinske sestre nije tako pun krajnosti. Ona ima odreeno slobodno vrijeme." "I to sam imala. Samo to sam ga provodila sa suprugom." "Ne shvaate li na to smjeram?" "Zato mi ne kaete jednostavno?" "Koliko ste puta poeljeli njegovu smrt?"

"Ako mi time mislite podvaliti da bih nasrnula na mua s bodeom u ruci..." "Ne, nisam mislio. Htio sam samo znati, jeste li kada poeljeli njegovu smrt." "Da", priznala je Lisa. Ellmann je brzo izmijenio pogled sa svojim suradnikom. "Ali to nita ne znai", objasnila je Lisa, "gotovo nema ovjeka, koji u ovoj ili onoj prilici nije blinjem poelio smrt. Budite posve iskreni, gospodine nadinspektore, jeste li to ikada uinili?" Zapalio je novu cigaretu. "O, znam", rekla je Lisa, "vi ovdje postavljate pitanja, ne ja." "Tono." Ellmann je duboko udisao i morao je kaljati. "Ali ostavimo to!" rekao je, kad se oporavio od napadaja kalja. "to se dogodilo nakon odlaska Brune Hammera iz poduzea?" "On nije nikada otiao. De facto je ostao direktor do posljednjeg daha." "Ali u stvarnosti se nije mogao vie brinuti za svoje poduzee." "On je radio, koliko je mogao, s bolesnikog kreveta." "Kako to?" "Njegov je poslovoa morao doi svaki petak popodne i priati mu o poslovanju i svim vanijim dogaajima." "To dosada niste spomenuli." "Ne govorite to tako prijekorno. Nisam se sjetila. Osim toga sam pretpostavila, da Vas zanimaju privatne veze." "Ne, zanima me svatko tko je zalazio u kuu." "To je inio gospodin Weigel - Ludwig Weigel." "Koliko star?" "Oko etrdeset, koliko mogu ocijeniti." "Po Vaem miljenju, to nije bilo privatno poznanstvo?" "Ne, nipoto. Dodue, kad je doao uvijek bi me pitao: 'Kako je danas stari gospodin?' - ali jedva zato to bi brinuo ili

suosjeao. Htio je znati kakve je volje." "Ona je uglavnom bila loa." "Ovisno. Bolesnik je imao i dobre dane." "Da li je meu njima dolazilo do nesuglasica?" "Nisam prisustvovala razgovorima." "Shvatite me, gospoo Hammer! Ja Vam ne podvaljujem, da ste moda prislukivali. Ali ovdje u knjinici morali ste ipak uti, kad je u susjednoj sobi bilo ivlje." "Tada sam koristila priliku da odem gore, okupam se i tako dalje." "Uvijek?" pitao je sumnjiavo kriminalistiki inspektor. "Tako se uhodalo." "Znai li Vam to gospodin Weigel?" "Kako dolazite na to?" "Jer ga titite." "Ne mogu posvjedoiti ono, to se nije dogodilo u mojem prisustvu." "Kako stvari stoje, moralo je medu njima dolaziti do nesporazuma, a i kad ste otili u sobu nemogue je da niste nita primijetili. Vjerojatno ste katkada sili, dok je Weigel jo bio ovdje. Osim toga je za pretpostaviti, daje u Vaem prisustvu stari gospodin dao oduka svojoj ljutnji. Pa, Vi ste bili njegova osoba povjerenja." "Da", priznala je Lisa svladavajui se. "Zato to niste odmah rekli?" "Jer te napetosti nisu bile nita neobino. One su bile razumljiva posljedica situacije. One sigurno nemaju nikakve veze s ubojstvom. U tom pogledu ne bih davala nikakve primjedbe, da Vas ne navedem na krivi trag. Nezamisliv mi je gospodin Weigel s bodeom u ruci." "Postajete vrlo rjeiti, kada se radi o tom gospodinu." "On je simpatian ovjek. I sami ete to ustanoviti, ako ete ga ispitivati." "Oijukanje bez primisli, dakle? Ili vie?" "Ni jedno ni drugo." "Ne kodite si, ako priznate da ste se veselili njegovim

posjetima." "Da i ne." "Biste li nam, molim, objasnili to to znai?" "On je uvijek imao pripremljen neki vic ili malu priu, da me razvedri. To mi se svialo. Inae bi moj mu, kada dogovor nije tekao po njegovoj volji, postajao jako teak." "Po emu se to vidjelo?" "Nis.am mu vie mogla nikako ugoditi." Ellmann se nakaljao. "Dobro, razumijem." Okrenuo se svom pomoniku, koji je marljivo pisao na malom stenografskom stroju. "Jeste li sve uhvatili, Franz?" Mladi se ovjek nasmijao samodopadno. "Pa naravno!" "Mogu li sad ii?" pitala je Lisa. "Da, izvolite, gospoo Hammer. Sutra Vas oekujem u policijskoj upravi."

Dva je dana kasnije tijelo gospodina Hammera dano na ukop, a da obitelj nije saznala rezultat obdukcije. Pogrebu je prisustvovalo pola Rodenberga. Odranje u tri sata poslije podne nakon zadunice. Neke su trgovine bile zatvorene samo zbog tog dogaaja. Stanovnici su navirali, jer je veina neposredno ili posredno ivjela od Tvornice Hammer. No a veinu je jo privlanija bila injenica, da je direktor poduzea bio ubijen. Htjeli su vlastitim oima vidjeti one koji su dolazili u obzir kao poinitelji. Promatrati kako se dre kada se u dubinu sputa teak lijes ukraen mjedenim okovima. Lisa je imala 1 osjeaj da stoji na sramotitu. Iako je djelovala krajnje neupadljivo - nenaminkana, strogo zaeljane kose, u jednostavnom crnom kaputu - inilo joj se da su suosjeajni, zavidni i nepovjerljivi pogledi upueni prije svega njoj. Njezina majka, mrava ena vrlo uspravnog dranja,

osjeala je isto; stavila je neobino njenom kretnjom ruku na Lisina ramena i apnula: "Ne uzimaj si k srcu!" Arthur, koji je kupio ne ba primjereno crno konato odijelo, stajao je oborena pogleda i buljio neprestano u vrhove svojih cipela. ini se da samo Evelvn nije marila za val neprijateljstva. U svojem crnom perzijaner kaputu, s crnim eiriem i koketnim velom na utoj kosi, djelovala je vrlo pristalo. Bila je toga potpuno svjesna. Uvijek ponovno bi njezinim crveno namazanim usnama preletio samodopadni smijeak. upnik je dugo propovijedao. Hvalio je velikodunost pokojnika i njegovu hrabrost u patnji. Obred je trajao beskrajno dugo. Kada je u raku trebalo baciti lopatu zemlje, Lisa je dala prednost svojoj pastorki. Evelvn se malo spotaknula u cipelama visokih peta, no uhvatila je ravnoteu. Svojem je bratu gurnula lopatu u ruku. On je uinio propisanu gestu ne odajui licem bilo kakvo uee. Lisa je morala suspregnuti suze koje su navirale. Osjeala je da joj nije dozvoljeno plakati nad otvorenim grobom; smatralo bi se licemjernim. Stojei pokraj brata i sestre primala je izraze suuti. Izgleda da je pokojnik imao vie prijatelja i poznanika, nego stoje mislila. Nepoznata su se lica redala pred njom. Doktor Krantz ju je povukao u stranu. "Dovoljno je Lisa! Poite sa mnom, brzo!" Stavio joj je ruku pod lakat i vodio je sporednim putevima k izlazu. Lisina ih je majka slijedila, Evelvn i Arthur su malo zaostajali. Lisa se bojala, da e ovaj odlazak djelovati kao bijeg. Ali dopustila je bez opiranja da je doktor Krantz gurne u svoj automobil. Njezina je majka zauzela mjesto na stranjem sjedalu. Evelvn ih je s bratom slijedila vlastitim automobilom. Kada su izali pred vilom u Parkstrasse, primijetili su da policijaci u odorama pretrauju vrt okrenut ulici. "Tono na dan pogreba!" primijetio je doktor Krantz. "Vrlo ukusno!" Pomogao je obim gospoama da izau iz

automobila. Ne osvrnuvi se na mukarce, ili su prema kui. Evelvn je uvela auto u otvorenu garau i zatvorila vrata udarcem. Zbog injenice da Bruno Hammer nije umro prirodnom smru, prireene su karmine za najui krug. Nije bio pozvan nitko osim lijenika, ljekarnika i Ludwiga Weigela. Gospoa Gartner ipak nije mogla a da u dvorinoj sobi ne priredi hladni bife. No, nitko nije bio gladan. Prisutni su bili potiteni. Gospoa Gartner je na srebrenom posluavniku nudila ae s rakijom. "Molim Vas, uzmite! To je ba ono to sad trebate!" Svi su uzeli, ali su izuzev Arthura oklijevali da popiju. Doktor Krantz je podigao au da nazdravi. "Za dragog pokojnika!" Evelvn se nevoljko nasmijala. "Kakvo pristalo nadgrobno slovo!" Kucnuli su se meusobno. "On nije bio bez dobrote", ustrajao je doktor. Lisa se s njim sloila. "Trebalo gaje poznavati prije nego to je obolio." "To svi mi jesmo", primijetila je Evelvn. Razmiljali su i zakljuili daje to istina. Meu njima nije bilo nikoga tko godinama nije poznavao Brunu Hammera. Doktor Otto Krantz, malen i ivahan, rano osijedio i brino iane brade bio je oduvijek njegov kuni lijenik. Ljekarnik Siegrfried Holbaum, visok i snaan, bio mu je prijatelj i brat u igri skata. Ludwig Weigel gaje zadnji upoznao. A i on je radio u poduzeu jo prije nego je direktor obolio. Bio je vitak, visok mukarac, crne kose, pametnih smeih oiju i grkog profila. "Stvarno", razmiljala je Lisa puna nelagode, "ljudski razum kae da samo jedan od nas moe biti poinitelj. Samo mi smo mu bili dovoljno bliski." Zgrozila se. "Otto, vrlo si pametno postupio, to si dame svojim autom doveo kui. Oko crne limuzine se ve sjatilo nekoliko neugodnih tipova", rekao je ljekarnik.
II iL

"Nije se drugo ni moglo oekivati!" rekao je lijenik i pozvao domaicu. "Dajte mi jo jednu rakiju, gospoo Gartner!" ""Da otvorim ampanjac?" "Ne", odluno e Lisa, "molim, ne. Nema razloga za slavlje." Evelvn je skinula svoj crni eiri i stresla ute uvojke. "Ali nema apsolutno nikakvog razloga za jadikovanje. Ni u kojem sluaju, to se mene tie." "Prilino hladnokrvno", primijetio je lijenik, koji ju je poznavao od malih nogu. "Ja nisam nikakva licemjerka!" odvratila je Evelvn i gurnula gospoi Gartner, koja je jo jednom napunila ae, eir i veo u ruke. "A to se tie luksuzne limuzine - zamisao da se u njoj dovezemo smatrala sam od poetka ludom." "Direktor pogrebnog poduzea je tako htio", branila se Lisa, "voza i crna limuzina uraunati su u uslugu." "Mene u to nije mogao uvjeriti. Znala sam zato uzimam vlastiti auto." "Tvoja majka", kazao je doktor Krantz, "ne bi bila sposobna voziti." "Majka!" viknula je Evelvn podrugljivo. "Kao da dobro ne ujem! Majka!" "Ne uzbuuj se, Evelvn", rekla je Lisa tromo, "uskoro e me se rijeiti." "Dakle jo jedan razlog za slavlje!" "Evelvn", opomenuo je ljekarnik, "ena Vaeg oaje za njega uinila nadljudske napore." "A zato? Kad me ve pitate: Njemu je ve godinama bilo mjesto u nekoj bolnici. Naravno da mu to nije odgovaralo, to mi je jasno. Ali tamo bi barem umro prirodnom smru." "Kako moe u to biti tako sigurna?" pitao je doktor Krantz. "No dobro, on je uvijek govorio - to mora najbolje znati, ujak doktor - 'Ako me strpate u bolnicu, odoh ja gore!' - Moda

je mislio i ozbiljno. Uope ne bi dugo ivio - a za nekoga, kako izgleda, ivio je i predugo." "Govori previe!" ukorio ju je doktor Krantz. "Pa netko mora otvoriti usta!" "Ne, Evelvn", rekla je Lisa, "bilo bi bolje da se smiri." "Ti mi ne moe zapovijedati!" napala ju je Evelvn. "Ovo je moja kua - ili e uskoro biti moja. Ja sam pozvala goste." Gospoda Gartner je ula s bocom bijelog vina i pokazala Lii naljepnicu. "A ovo je", rekla je Evelvn, "vino iz podruma mojeg oca. Nisam li u pravu, Arthure? No, reci neto!" Arthur je uporno utio. "Navalite konano!" Evelvn je prila bifeu i stavila si dva komada ruiaste peene zeevine, liicu brusnica i umaka Cumberland na tanjur. Zatim je uzela ubrus i pribor za jelo i spustila se na jedan od stolaca, pletenih od palminih iba. Oklijevajui i bez volje posluili su se i ostali, izuzev Lie i Arthura. Svi su nali mjesto, na kojem su mogli jesti, piti ili samo odmoriti noge. Bolesniki je krevet bio uklonjen i dvorina je soba poprimila svoj prijanji izgled. Ovdje je stajao okrugli stol sa utim stolnjakom, etiri stolca pletena od palminih iba pokrivena arenim j astucima. K tome je gospoa Gartner brino donijela oba konata stolca iz knjinice. Svjetlo jesenskog sunca prodiralo je kroz ute zavjese, koje je gospoda Gartner navukla na staklena vrata i prozore kada su stigli policajci. Ipak, svi su na karminama stalno bili svjesni nazonosti onih mukaraca, pa ak i Evelvn, iako je odluila da si to ne uzima k srcu. "Sve je to", rekao je ljekarnik, "s koje god strane gledano, jedna vrlo alosna stvar." "Da zasviramo!" predloila je Evelvn, odloila tanjur i skoila. "Bez straha, pop i rock naravno ne dolaze u obzir. Ali kako bi bio jazz? Count Basie moda?" Odjurila je do gramofona. U tom je trenutku netko izvana pokucao na jedno od

stakala. Svi su se stresli. "Netko eli ui", ustanovila je Evelvn. Lisa je ustala, povukla zastore sa srednjih vrata i otvorila ih. Kriminalistiki nadinspektor Ellmann prekoraio je prag; u ruci je drao prozirnu plastinu vreicu. "Oprostite, to smetam", rekao je, "ali ovo ovdje..." Malo je podignuo vreicu "...ini mi se dovoljno vanim, da Vam odmah pokaem." Svi su netremice gledali u plastinu vreicu, u kojoj je bio metalni predmet dug oko trideset centimetara. "to je to?" htjela je znati Evelvn. "Nadam se da bi mi jedno od Vas mogao rei." "Nemam pojma!" rekao je odmah Ludvvig Weigel. "U tvornici se tako neto ne koristi." "Kada bih mogao bolje pogledati", rekao je ljekarnik, "moda bih znao - no smije li se izvaditi iz vreice?" "Ne." "Zbog otisaka?" pitala je ustro Evelvn. "Dakle, to je ubojito oruje?" "Lako mogue." Nadinspektor se okrenuo Lii i drao joj vreicu neposredno pred oima. "to mislite o tom predmetu, gospodo Hammer?" "Vrlo je illjat. Gore ima dvije ruke u obliku uice. Mogle bi biti kare." Upitno je pogledala Ellmanna. "Vrtne kare?" "Koristite li ovakve kare?" "Ne. Nemam nita s vrtom." "Znate li, da li se takve kare uvaju negdje u kui? Ili su se uvale?" "Ne. O tome morate pitate gospou Gartner." Na te je rijei ula gospoa Gartner. Oito da je prislukivala, iako je kao izliku koristila da opet natoi. Ponijela je novu bocu vina. "Dobro, da dolazite!" rekao je Ellmann i pokazao joj

vreicu. "Gospoa Hammer smatra da su ovaj predmet vrtne kare." "Ali to nisu!" brzo je objasnila domaica. "Niste li nikada vidjeli vrtne kare? S ovom se stvari ne bi mogla odrezati ni najmanja grana." "To bi mogao biti medicinski instrument!" umijeao se lijenik. "Takve se iljate kare koriste pri operacijama." "Medicinski instrument? Da se ne nasmijem!" Gospoa Gartner je vrlo buno odloila bocu na stol. "Da Vam ja kaem, to je to? kare za papir." "Mogli biste biti u pravu", rekao je kriminalistiki nadinspektor. "I te kako! One koje je imao gospodin Hammer, izgledale su vrlo slino." Toliko se sagnula k vreici da ju je skoro dodirnula vrhom nosa. "Moda upravo tako." "Zanimljivo. A gdje su sada te kare za papir? One pokojnikove, mislim." "Spremila sam ih." "Kada?" "Ne mogu Vam posve tono rei. Bilo je to prije mnogo godina. Tada se gospodin jo dobro osjeao, ali se bolest ve javljala, i slutio je kamo to vodi. 'Ne elim ivjeti kao invalid', ponavljao bi. Morali biste se toga sjeati, gospodine doktore! Bojali smo se, da bi si neto mogao uiniti. Zato ste mu uvijek odbrojili tablete za spavanje i protiv bolova. A i sami ste mi rekli: 'Uklonite kare, gospodo Gartner! Ne mogu vie gledati taj opasan predmet!' - Naime, uvijek su stajale na pisaem stolu pokojnog gospodina." "Istina!" rekao je lijenik. "Sada se sjeam." "A kuda ste pospremili kare?" "Odnijela sam ih u kuhinju, u staru kuhinju u suterenu, koju smo ba tada prestali koristiti. Stavila sam ih u ladicu starog kuhinjskog ormara. Posve straga." "Nisam li Vam rekao, da ih bacite?" pitao je lijenik. "Ali one su jo bile dobre! Osim toga sam mislila, ako bi se gazda jako ljutio, vratila bi ih. Ljutio se je, ali su u kui bili

majstori, i tako nije mogao biti siguran da sam ih ja uzela. Dosta se brzo smirio. Imao je druge brige, a ne da se uznemiruje zbog jednih kara za papir." "Molim Vas, donesite ih!" rekao je kriminalistiki nadinspektor. Domaica ga je zaprepateno pogledala. "to da uinim?" "Donesite kare za papir, gospoo Gartner. Ako je istina ono to ste nam priali, morale bi jo uvijek biti na svojem mjestu." "Boe! Nakon tolikih godina!" viknula je gospoa Gartner, ali je ipak brzo napustila sobu. "Tko je od Vas imao pristup staroj kuhinji?" pitao je kriminalistiki slubenik. "Svatko je imao pristup!" objasnila je spremno Evelvn. Ulaz nije bio zakljuan ili zabarikadiran. Nju se jednostavno vie nije koristilo." "Uope ne?" "Mislim da gospoa Gartner tamo odlae kuanske strojeve koje rijetko ili uope vie ne upotrebljava i za koje nema mjesta u novoj kuhinji, posude za ukuhavanje i slino, Weck-staklenke." "Kada ste zadnji puta bili u staroj kuhinji, gospoice Hammer?" "Uz najbolju volju se ne mogu sjetiti. Moralo je svakako biti davno. Sigurno ne, otkako sam se odselila." "A Vi, gospodine Hammer?" Arthur je utei slegnuo ramenima. "Ti si se jednom zanimao za nju, otprilike godinu dana prije tvoje mature!" podsjetila ga je Evelvn. "Htio si ga preurediti u podrum za zabave. Ali tada od toga nije bilo nita, jer otac nije htio imati galamu u kui." Kriminalistiki se slubenik okrenuo Lii. "A to je s Vama, gospoo Hammer?" "to bi trebalo biti sa mnom?"

"Da li ste ee odlazili u staru kuhinju?" "Samo jednom, vjerujem. S gospoom Gartner. Ona mi je nakon vjenanja pokazala cijelu kuu." "Inae nikad?" "Ne bih se mogla zakleti. A to bih tamo radila?" Domaica je dojurila u dvorinu sobu; njezino je glatko okruglo lice bilo rumeno od uzbuenja. "Nestale su!" viknula jeZaustavila se usred sobe i pogledala sjajnih oiju Lisu da vidi njezinu reakciju. Lisa je odmah shvatila znaenje tog otkria, ali nije ni trepnula. "Govorite o karama za papir?" htio se uvjeriti kriminalistiki nadinspektor. "Nego o emu?" odvratila je gospoa Gartner. "One nisu vie tamo, kuda sam ih stavila." "Jeste li posve sigurni?" "Ali jesam! Nisam pogledala samo u ladicu, u koju sam ih sakrila, ve i u sve ostale. Nestale su!" Sada je Lisa otvorila usta. "To samo potvruje", rekla je, "daje poinitelj imao pristup kui, a to smo ionako znali." Kriminalistiki je nadinspektor drao plastinu vreicu s omraenim karama za papir demonstrativno visoko. "Ali tko je izvan kue mogao znati, da je u staroj kuhinji skriveno prikladno oruje?" "Svatko tko je imao priliku tamo kopati", odgovorila je Lisa i ugrizla se za usnicu, kad je shvatila da se pokuava braniti. Neoekivano joj je u pomo priskoila Evelvn. "Lisa je u pravu! Svatko tko je mogao ui u kuu, mogao je i u staru kuhinju. Ja uope nisam znala da te kare postoje." "Ali upravo ste ih Vi, gospoice Hammer, trebali neko viati na pisaem stolu Vaeg oca." Evelvn je nabrala elo, no ubrzo gaje ispravila. "O tome prvo moram dobro razmisliti. Da, sjeam se. Ali nikad nisam na tu stvar obraala panju. Nije mi ni upalo u oi, daje jednog

A.

dana nestala. Nikad nisam pitala to se s njom dogodilo, zar ne gospodo Gartner?" "Tono, Evelvn. Niste." Kriminalistiki se nadinspektor okrenuo Arthuru. "Mogu Vas zamoliti za miljenje, gospodine Hammer?" Arthur je slegnuo ramenima. "O tome ne mogu nita rei." "Nita?" "Uope nita." "To je jako malo." Na Arthuru se vidjelo da bi se najradije obavio utnjom. Ali pod ispitivakim pogledom kriminalistikog slubenika se svladao i poblie objasnio. "Ne mogu se sjetiti da je otac imao takve kare", tvrdio je, "a niti da ih jednog dana vie nije imao." "ini se da imate napadno slabo pamenje, gospodine Hammer!" Arthur je stisnuo usne i zario ruke duboko u depove. "Niti za nestanak Vaeg kunog kljua niste imali odgovarajue objanjenje", nastavio je kriminalistiki slubenik. "Toga sam se sjetio." "Da?" "Nisam ga imao, ve kad sam se posljednji put vratio u Stuttgart." "Tog ste se prilino kasno sjetili." "Vjerojatno sam ga negdje ostavio..." "U tvojoj sobi svakako ne!" upala je gospoa Gartner. "Nakon tvojeg odlaska temeljito sam je pospremila." "...ili sam ga izgubio ili mi gaje netko ukrao." "Arthur uvijek zametne ili izgubi neke stvari", objasnila je Lisa, "svoju osobnu iskaznicu, vozaku i prometnu dozvolu. To mu je specijalnost." "On je smuenjak", dodala je Evelvn, "to zna svatko od nas."

Kriminalistiki nadinspektor je svakog pojedinog uzeo na nian, prije nego to je otiao. "No, to bi bilo sve za danas", rekao je, "ne bih Vam vie smetao." Evelvn mu je poklonila irok osmijeh. "Neobino obazrivo od Vas, gospodine Ellmann! Vaa uljudnost je zaista zbunjujua." Kriminalistiki se inspektor nije dao zbuniti, ve se nakon kratkog pozdrava povukao istim putem kojim je doao. "A sada gospodo," pozvala je Evelvn, "dajte ampanjac! Otac je mrtav, a policija medu nama trai ubojicu! Pa da to nije razlog za slavlje!" Lisa se ispriala i otila u svoju sobu. Skinula je cipele s visokim petama i crnu haljinu te legla na svoj krevet. Odozdo je ula priguene glasove oaloenih gostiju, koji su postajali sve glasniji i veseliji. Osjeala se vrlo osamljena.

itanje oporuke bilo je predvieno za sutra prije podne u jedanaest sati. Lisa je stigla tono. Pratio ju je Arthur, jo uvijek u crnoj koi. Sama je haljinu osvjeila bijelim ovratnikom, koji joj je davao izgled uenice. Sudski ih je vjebenik odveo u sobu za sastanke, veliki, tamni prostor sa smeim tapetama i zelenim zavjesama. U dnu sobe stajao je teak pisai stol, iza njega jedan irok stolac, a ispred tri ua. U sredini je sjedila gospoa Gartner, bogato ureena, s crnim eirom oblika lonca na plavoj, lijepo poeljanoj kosi. Taj dan je uzela slobodno. Okrenula se onima koji su ulazili i oduevljeno ih pozdravljala. "Konano!" rekla je s neskrivenim nestrpljenjem. Ni Lisa ni Arthur nisu smatrali potrebnim da joj objasne daje upravo jedanaest sati. Samo su ljubazno odzdravili. Gospoa je Gartner pokazala na stolac pokraj sebe i

pozvala Lisu da zauzme mjesto. No Lisa je stresla glavom. "Ne, hvala. Radije ne." Iza ovih je stolaca bio postavljen jo jedan red, oito samo za ovo otvaranje oporuke. Tamo je sjela Lisa, a Arthur je slijedio njezin primjer. Malo je kasnije stigao ljekarnik te sve pozdravivi, odabrao stolac pokraj Lie. "No, kako se danas osjeamo?" pitao je zabrinuto. "Hvala, dobro", odgovorila je Lisa; znala je da s tamnim kolutovima ispod oiju loe izgleda, ali nije eljela suut. Ljekarnika se nije moglo zavarati. "Ako trebate sredstvo za spavanje..." "Ne, hvala!" prekinula ga je Lisa. Osjetila je da je bila gruba pa je dodala ispriavajui se: "Izdrat u ovako." "Da mi je samo znati zato ne dolazi taj biljenik!" prigovorila je gospoa Gartner. "Sigurno eka da se svi skupimo", objasnio je ljekarnik. "Tipino za Evelvn! Zakasnila bi i na vlastito vjenanje." Svi su bili pomalo razoarani kada je unutra puten Ludwig Weigel. Gopoa Gartner je to ak i izrekla. "No, tako neto! Nisam uope znala da ete i Vi neto naslijediti." Malo zbunjeno je protrljao ruke. "Ni ja, gospoo Gartner. Vjerojatno su me ovamo pozvali zahvaljujui mojem poloaju poslovoe u Tvornici Hammer." "No, prepustimo se iznenaenju." Gospoa Gartner je opet lupnula o stolac pokraj nje. "Sjednite!" Ali je oito i Ludvvigu Weigelu bilo neugodno sjesti u prvi red. "Radije stojim", tvrdio je i zauzeo mjesto uz stranji zid. Gospoa se Gartner okrenula ostalima. "No, onda bismo bili svi", rekla je duboko uzdahnuvi: "Osim milostive gospoice, razumije se!" Lisa se pokuavala uvjeriti da ne postoji razlog da bude nervozna. Iako je njezin suprug bio jedan izuzetno teak i

nepredvidiv ovjek, nije mogla vjerovati da bi ju bio u stanju potpuno mimoii u oporuci - a da se to i dogodi, kao medicinska sestra uvijek bi negdje nala mjesto. Moda bi mogla i bez novca, samo stipendijom, zapoeti studij medicine, za im je teila. Ali njezin je nemir rastao unato ovih razumnih razmiljanja. Osjeala je da i ostalima ne ide bolje. ak se vrpoljio i imuni ljekarnik, kojem bi nasljedstvo jedva neto znailo. Domaica se okretala amo tamo na stolcu. Arthur je zadrao pozu, koju je odabrao u poetku - prebaene noge, ruke zakopane u depovima kaputa - ali je Lisa vjerovala da osjea koliko su mu ivci bili napeti. ekanje ih je sve dotuklo. Razgovor nikako nije dolazio sam po sebi. Tek etvrt sata nakon jedanaest banula je Evelvn, vrlo elegantna u plavom kostimu i bijeloj svilenoj bluzi. "Nadam se da ne dolazim...", viknula je, ali je zastala kada je otkrila daje stolac za pisaim stolom jo prazan. "Kako to da jo nema biljenika?" Nikom se nije dalo objanjavati joj. Evelvn je ipak smatrala primjerenim da se ispria. "Nisam mogla nai mjesto za parkiranje." "Krene se jednostavno na vrijeme", prekorila ju je gospoa Gartner. "I jesam, ali..." Evelvn opet nije zavrila reenicu. "Kada e konano poeti predstava?" Ali tada je ve uao biljenik Alfons Hieber, jak ovjek u dobro krojenom crnom odijelu, bijeloj koulji i srebrnosivoj kravati. Dostojanstveno je zauzeo mjesto za pisaim stolom. I Evelvn je brzo sjela, prebacila svoje tanke noge, namjestivi se tako spretno da je do izraaja dolo jedno od njezinih lijepih koljena. Svi su napeto buljili u dokument koji je biljenik poloio pred sebe. Ali nije odmah otvorio, ve je poeo dobro odabranim rijeima iskazivati svoju potresenost, kako je rekao, traginom smru Brune Hammera, i izrazio suut rodbini pokojnika. Tada

je redom pogledao svakog pojedinog i rekao: "Dopustite da pogledam vae osobne isprave!" "Ali mene poznajete!" bunila se Evelvn. "Identifikacija je posve formalan postupak, gospoice Hammer", odgovorio je blago biljenik. Ona je prva skoila, iskopala je svoju osobnu iskaznicu ve stojei kod stola i pokazala je biljeniku. Oko njezinih je punih usta lebdio ironian smijeak. Gospoda Gartner ju je slijedila, ve s osobnom u ruci. Tada je stupio naprijed ljekarnik Holbaum, zatim Lisa i konano Ludwig Weigel, koji je zatim sjeo do Evelvn. Arthur je ustao i hodao traei po depovima. "Nita ne nalazim", objasnio je sleui ramenima. "Mislim, neka ostane pri tome, Arthur!" rekao je milostivo biljenik. Arthur je sjeo s olakanjem. "A sada o oporuci pokojnika!" nastavio je biljenik. "Sastavljena je petnaestog kolovoza ove godine, a potpisana u mojoj nazonosti dvadeset prvog. Potvrujem daje oporuitelj bio pri punom duevnom zdravlju. Dopustite da Vam sada proitam..." "Prijeite na stvar!" rekla je Evelvn poluglasno. No, biljenik je ipak uo i dobacio joj prijekoran pogled. Zatim je konano otvorio dokument i itao: "Moja posljednja elja. Ja Bruno Hammer, nakon temeljitog razmiljanja i pri punom prisustvu mojih duevnih snaga odreujem moju ljubljenu suprugu gospou Elisabeth Hammer, roenu Hopf za glavnu nasljednicu." "Ne!" viknula je Evelvn. "Nemogue!" Gospoa se Gartner okrenula Lii i rekla primjetno: "Ima rijei!" Lisa se osjeala kao da ju je netko omamio udarcem u elo. Ostala je nepomina. "Molim Vas da me ne prekidate!" opomenuo je biljenik. On se nakaljao i nastavio: "Njoj neka pripadne kua i zemljite

u Parkstrasse dvanaest, gdje moj sin Arthur Hammer ima pravo uivanja do svoje enidbe." Evelvn se vie nije mogla svladati. Skoila je: "A to dobivam ja?" "Smirite se , gospoice Hammer, odmah ete saznati!" "Oekujete li da mirno promatram, dok mi se krade moje nasljedstvo?" "Nitko Vam nije nita ukrao!" "Ipak! Znam ja! Ona...ona..." Evelvn se okrenula i pokazala na Lisu. "...ona je protiv mene spletkarila kod mojeg oca! Ona gaje navela na to da potpie takvu idiotsku oporuku..., a kada je to uinio, ubila gaje!" Evelvnine su se plave oi iskrile od uzbuenja. "Zbog ove izjave", objasnio joj je smireno biljenik, "moete biti tueni za klevetu." "Ne moe mi nitko uskratiti da govorim", vikala je Evelvn sva izvan sebe, "ni Vi ni bilo tko drugi!" Ludvvig Weigel je ustao, stavio ruke na njezina ramena i pokuao je gurnuti na njezin stolac. "Bolje da oporuku posluamo do kraja, gospoice Hammer!" "Dovoljno sam sluala!" "Ali mi ostali nismo. Molim Vas, imajte obzira!" Pogledao ju je zaklinjajui. Nevoljko je popustila i sjela. "Ja u pobiti ovu prokletu oporuku. To sad ve znam." Biljenik je ekao, da nastane potpuni mir, da bi nastavio: "Nadalje neka moja ljubljena ena naslijedi pedeset posto mojeg imetka, koji se sastoji od gotovine, zemljita i dionica u mojem poduzeu "Braa Hammer". Mojem sinu Arthuru pripada trideset posto ovih vrijednosti, pri emu vjerujem da e ih razumno upotrijebiti." Arthur je ujno odahnuo. Biljenik je itao dalje: "Mojoj keri Evelvn ostavljam tako njezin nuni dio. Ona me u godinama moje bolesti nedopustivo zanemarila.

Doputam, da sam djelomice kriv za tu oitu sebinost, jer sam je u djetinjstvu previe oboavao. No, to nee ispraviti uvredu koju mi je nanijela svojom nemilosrdnou. Zato odreujem, da se zadovolji s deset posto postojeih vrijednosti imetka." "Deset posto!" ponovila je Evelvn potreseno. "Mislim da sanjam!" "Oporuitelj je razloge, koji su ga naveli da smanji Vae nasljedstvo posve jasno naveo", rekao je biljenik. "Nije mi na kraj pameti da se s tim jednostavno pomirim!" "Jasno da moete pobijati oporuku, gospoice Hammer, ali Vas iz mojeg pravnog iskustva upozoravam, da nemate puno izgleda za uspjeh." Nakon male stanke dodao je: "Ako ne moete pobiti predbacivanja Vaeg gospodina oca." "To ne moe!" ustanovila je gospoda Gartner. "U posljednje se vrijeme uope vie nije pojavljivala, a pisala je samo kad je trebala novac." "Otkud znate to?" puhala je Evelyn ljutito na domaicu. "Zaveite!" Lisa se konano opet sabrala. "Evelyn", rekla je druim glasom, "opuruka, naravno, tako ne moe ostati. Mi emo se prijateljski sloiti." "Prijateljski?" vikala je Evelyn. "To bi ti tako odgovaralo! Dat' u te na sud!" "Ali, Evelvn! Meni uope ne treba kua. to da s tim radim?" "Kada si zgrabila pola poduzea, to ti ide u raun!" "Ja u se svega odrei." "To e morati, htjela ili ne. Bilo bi jo ljepe, da ubojica dobije nasljee svoje rtve!" "Molim, nikakve preuranjene odluke, gospoo Hammer!" upozorio je biljenik. "Posavjetujte se s Vaim odvjetnikom!" Dlanom je udario oporuku, koja je pred njim leala. "To je zadnja, dobro promiljena odluka Vaeg mua. Mislim, da ne bismo smjeli zaboraviti njegovu elju."

"Mora daje bio poremeen, kad je to sastavljao!" tvrdila je Evelvn. "Moda je bio i drogiran. Ona tamo..." S pokretom glave prema Lii "...od nje mogu u meuvremenu tota oekivati." Sad je i Lisa ustala. "To si od tebe ne mogu dopustiti!" "Jo je i bezobrazna?" "Molim te, saberi se. Poslije emo zajedno sjesti u miru..." "Misli da je dovoljno da plati pa da drinAzik za zubima? O tom moe samo sanjati. Dosada sam - blesava kakva jesam - pokuavala obraniti te. Sada je s tim gotovo. Sada u staviti karte na stol." "Molio bih Vas, moje dame, da svoje nesuglasice odgodite za neko drugo vrijeme. Dozvolite da zavrim." "Bez mene!" Evelyn se uputila k vratima. "to se mene tie, moete si glupi komad papira nekud zataknuti, potovani gospodine Hieber!" Izjurila je napolje. Lisa bi je najradije bila slijedila. Ali je shvaala koliko je bilo Evelynino razoaranje i da je bila u takvom stanju da se s njom nije moglo razgovarati. Zato je opet sjela. Biljenikove su rijei samo umorile pokraj nje, a da nije shvaala njihov sadraj. Tek je kasnije saznala da je Ludvvig Weigel nasljedio deset posto imetka poduzea s nalogom da i dalje bude poslovoa, ljekarnik Holbaum vrijedno lovako oruje pokojnika i Gerda Gartner pet tisua maraka.

Nakon stoje biljenik Hieber zavrio ovaj sastanak, nasljednici su jo neko vrijeme neodluno ostali u toj prostoriji. "estitam, gospoo Hammer!" rekao je Ludvvig Weigel odluno. "Nitko ovu sreu nije vie zasluio od Vas!" dodao je ljekarnik.

"To nazivate sreom?" pitala je Lisa s blagim osmjehom. "O tom nisam nita znala!" branila se Lisa. "Blaen onaj koji vjeruje", odgovorila je domaica. "Ne budite drski!" odbio ju je Ludwig Weigel. "Ja i drska!" rasrdila se gospoda Gartner. "Previe sam skromna! Deset godina sam vjerno sluila starom gospodinu, svaki fenig dvaput okrenula, iako sam se lagano mogla obogatiti. Nitko ne bi ni primijetio. I to mi je hvala? Blesavih pet tisua maraka!" "Lijepa svotica, draga gospoo!" predbacio joj je Ludvvig Weigel. "Ali niste radili besplatno." "Za slabu plau, ako Vas ba zanima. Ali sada sam toga sita. Ovim dajem otkaz, da znate, sestro. Od sada moete svoju prljavtinu istiti sami." "Onda Vam elim svako dobro za budunost, gospoo Gartner!" rekla joj je Lisa pomirljivo. "Nedostajat ete nam." "Moete svima rei!" gospoda je Gartner previdjela Lisinu pruenu ruku i osorno se okrenula. "elim Vam dobru zabavu!" Odjurila je kao uvrijeena kneginja. "to je oekivala?" pitao je ljekarnik maui glavom. "Oito vie", rekao je Ludwig Weigel. "Ali na temelju ega?" zapitala je Lisa. "Nitko joj nikad nije nita obeao. Bila je dobro plaena, i nikad joj nisam gledala na prste, ve zbog mira u kui. Uvijek smo se dobro slagale." "Sad u Vama vidi neprijatelja", ustanovio je ljekarnik. "Ne razumijem." "Jer smatra, da Vam nasljedstvo ne pripada, gospoo Hammer!" rekao je Ludvvig Weigel. "to se tie nasljedstva. O tom moramo jo razgovarati!" Arthur koji je dosada utei stajao sa strane, s rukama u depovima, javio se za rije. "Hoe li me odvesti kui, Lisa?" "I s Vama moram razgovarati, Arthure! Morali bismo otii u tvornicu." Ludvvig Weigel je bacio pogled na svoj runi sat. "Ne, imam bolji prijedlog. Ruajmo zajedno!" "Zapravo bih radije...", poela je Lisa.

Ludwig Weigel se nije dao odgovoriti. "Vano je, gospoo Hammer! Htio bih to to prije obaviti." Lisa je pristala oklijevajui. Do nieg joj sada nije bilo manje stalo od poslovnog razgovora. Zajedno su napustili zgradu. Dolje se ljekarnik htio oprostiti. "Poite s nama, gospodine Holbaum!" molila je Lisa. "Ja bih samo smetao." "Ne krijemo od Vas nikakve tajne." Vidjelo se na ljekarniku da bi im se rado bio pridruio. Ali kako Ludvvig Weigel nije bio suglasan, oprostio se od njih. "Ako elite, Lisa, moete mi sve ispriati jedan drugi puta", rekao je. Lisa je gledala za njim, kako odlazi velikm koracima, visok, snaan ovjek, koji je ak i straga djelovao povjerljivo. "Zaista je ljubazan", rekla je, "on je moj jedini prijatelj." "Nije jedini, Lisa", ispravio je Ludvvig Weigel, "i ja sam jo ovdje." Lisa je nehotice pogledala svojeg posinka. Ali Arthur je ostao nijem i izbjegao njezin pogled. Ludvvig Weigel je predloio da odu u "Chez Annabelle", jedini francuski restoran u Rodenbergu, koji je samo naveer bio dobro posjeen. "Tu nas nee smetati", rekao je. Lisa se sloila pa su preli Rathausplatz. Arthur je klipsao za njima. Ludvviga Weigela su poznavali u "Chez Annabelle". Konobar ih je, trudei se, odveo do jednog stola koji se nalazio po strani. Ako je i znao sve o obitelji Hammer i ubojstvu, nije to dao na znanje. No ostali su gosti, preteno poslovni ljudi, znatieljno pratili njihov ulazak i aputali. Lisa je toga bila svjesna i drala se uspravno. Ludvvig Weigel djelovao je armantno i bezbrino, a Arthur je zadrao svoje mrzovoljno i nezainteresirano raspoloenje. Jelovnik je bio vrlo privlaan, ali se Lisa, koja nije osjeala

glad, odluila samo za salatu iz Nie. Ludwig Weigel i Arthur odluili su se za govei odrezak s prilozima. "A k tome emo", rekao je Ludwig Weigel, "popiti au vina, zar ne?" Lisa je odbila. "Dobra namjera", rekla je, "ali za ruak nikad ne pijem." "Danas i nije obian dan", odvratio je, "gutljaj vina Vam, Lisa, moe samo koristiti!" Naruio je bocu suhog bijelog vina. Kad je konobar otiao, opet joj se okrenuo. "Smijem li Vas zvati 'Lisa'. Mnogo emo suraivati." "Radije ne!" otklonila je. Bio je previe samosvjestan, da bi ga ova primjedba uvrijedila, ali se ipak dosta zaudio. "Kako da to protumaim?" "Bolje je da izbjegavamo svaki oblik prisnosti." "Nemate u mene povjerenja?" "Ipak, Ludvvig...", odmah se ispravila: "Gospodin Weigel. Tako je...", traila je prikladne rijei. "... policija mije ionako podvalila da izmeu nas postoji neka veza." "Glupost!" "Da, apsurdno je. Ali jasno, oni trae motiv za ubojstvo." "Idiotski je, sumnjiiti Vas!" rekao je neuobiajenom estinom. "Prije svega, ne samo mene." Lisa je, ne gledajui ga, vilicom vukla pruge po svijetlom stolnjaku. "Odmah trebate uzeti odvjetnika!" "Zato? Tek tada bi izgledalo, da se stvarno osjeam krivom." "Ne moete se sami braniti, Lisa... pardon, gospoo Hammer! Ne moe se vjerovati ni Evelvn ni gospoi Gartner. One su u stanju skupiti protiv Vas sumnjive momente." "Mogue je. Ali mi ipak ne mogu ozbiljno nakoditi, budui da to nisam uinila." "Ve injenica da Vas je direktor odredio za glavnu nasljednicu govori protiv Vas." "Nasljedstvo nikako neu preuzeti. Nisam se htjela

prepirati s biljenikom Hieberom. Ali sam sigurna da postoji mogunost da se odbije." "O tome trebate dobro razmisliti!" Sad gaje pogledala u oi. "To sam ve uinila." utjeli su dok je konobar prilazio stolu i nalijevao vino. Tada se Arthur iznenada obratio Ludvvigu Weigelu. "Ako Lisa odbije nasljedstvo - tko ga onda dobiva?" "Vi, Arthur, pretpostavljam, budui da je Vaoj sestri izriito dodijeljen nuni dio." Pogledao je Lisu. "Vi se ne moete pomiriti s Evelvn odbijanjem nasljedstva. Evelvn ne bi nita od toga imala." "Ali ja neu!" "Razumijem te, Lisa", rekao je Arthur, "ali ti si to ipak zasluila." "Moda bih bila zasluila, da je tvoj otac poivio jo pet godina. S tim je i raunao. Tada bih mu stvarno bila rtvovala cijelu moju mladost. Ali ovako!" Ludvvig Weigel je podigao au. "Prvo, popijmo gutljaj!" Pili su. Arthur je izvadio zguvani paketi i upalja iz depa kaputa i zapalio cigaretu. Htio je ve pospremiti svoj pribor za puenje, kada se sjetio i ponudio Lii. "Hoe li?" Oklijevala je. "Iznimno, da" onda je odluila i uzela jednu cigaretu. Zapalio joj je. "Prije nego to odluite", rekao je Ludvvig Weigel, "trebate prvo znati od ega se sastoji nasljedstvo. Vjerojatno ete se razoarati. Na papiru tvornica vrijedi vie milijuna. Ali doista sumnjam, da bi se mogla prodati." "Zato i bi?" ispustio je Arthur dim kroz nos. "Da bi tvornica nosila, trebalo bi nabaviti elektronske strojeve. Ali za to nedostaje novca. Zato sam direktora uvijek ponovno molio, da u poduzee uzmemo jednog tihog dioniara, da u banci uzmemo veliki kredit ili da se spojimo s nekim minhenskim poduzeem. To je tvrdoglavo odbijao. Bio je to jedan od razloga naih nesuglasica."

"Sada bi to trebalo provesti?" "Svakako. Ako tako nastavimo, moemo se dodue jo nekoliko godina odrati - ako imamo sreu, ali ne trajno." "Tada uinite, molim Vas, to smatrate potrebnim." "Hvala, Arthure", rekao je Ludwig Weigel s oitim olakanjem, "dijelite li to miljenje, gospoo Hammer?" "Moj stav znate." "Lisa, ako stvarno nee preuzeti nasljedstvo, financirao bih tvoj studij medicine. To bi se dalo srediti, gospodine Weigel?" "Bez daljnjeg. Poduzee jo uvijek nosi toliko davi oboje - a i ja - dobro ivimo. Samo se nadam da Evelvn nee uporno traiti da svoj dio dobije isplaen u gotovini. Veu svotu ne mogu poloiti na stol - ne prije nego to se tvornica sanira." Lisa je pogledom prela s jednog mukarca na drugog. Ujutro nije stavila u eludac nita osim alice kave. Sada je vino na prazan eludac izazvalo slabu vrtoglavicu. Ipak joj se odjednom inilo da vidi jasnije. Ako je poduzee zaista tako loe stajalo, tada je direktorova iznenadna smrt poslovoi morala biti izrazito dobrodola. Spremnost kojom bi Arthur preuzeo cijelo nasljedstvo uinila gaje u Lisinim oima iznenada sumnjivim. Dosada nije nikad izlazio na kraj sa skromnim prihodom na treoj godini izobrazbe i dodatkom koji mu je slao otac. Ludwig Weigel bi sigurno bio puno velikoduniji, da Arthur odobri njegovu odluku. "Mislim da ipak moram uzeti odvjetnika", rekla je i ugasila cigaretu. Ludwig Weigel i Arthur su je pogledali, kao da je odjednom postala stranac.

Kada su Lisa i Arthur stigli kui, nisu zatekli Evelvn. Njezinog kabrioleta vie nije bilo u garai a njezina je soba bila prazna.

Za sobom nije ostavila poruku. Lisa se nije zabrinjavala da se Evelvn neto moglo dogoditi, ali ju je njezin nagli odlazak uznemirio. Pokuala je o tome razgovarati s Arthurom. "Gdje bi samo mogla biti?" "Svejedno je", odgovorio je lakonski. "Ali moramo s njom razgovarati." "Ja ne." Lisa si je razbijala glavu. Bilo je gotovo iskljueno da je napustila Rodenberg, prije nego to je zavren istrani postupak. Moglo se dodue od nje oekivati da jednostavno ode, ali nikako ne prije nego to je sredila novane poslove s Ludwigom Weigelom. Bilo bi nevjerojatno da se preselila nekoj prijateljici jer s nijednom u Rodenbergu vie nije tako bliska. Vjerojatnije bi bilo da je u jednom hotelu ili penzionu iznajmila sobu. Lisa nije za njom htjela zvati telefonom, jer bi to bio novi povod za naklapanja. Odluila je nazvati policiju. Tek kasno popodne dobila je kriminalistikog nadinspektora Ellmanna. "Moja pastorka je napustila roditeljsku kuu", ispriala mu je. "Da, znam", odgovorio je hladnokrvno. Lisa je slutila, da je Evelvn - moda ak odmah nakon otvaranja oporuke - otila k njemu da je ocrni. Ali to ga nije mogla pitati. "Sigurno imate njezinu adresu", samo je rekla. "Da." "Molim Vas, dajte mije! Moram s njom razgovarati." "Ne vjerujem da je Evelvn sada stalo do razgovora s Vama." "Ali meni jest." "No dobro, mogli ste je saznati i bez mene. Odsjela je u hotelu 'Rodenberger Hof." Lisa se zahvalila i htjela je spustiti slualicu. "Samo trenutak, gospoo Hammer!" rekao je brzo Ellmann. "Pojavilo se jo nekoliko pitanja. Sutra rano oekujem Vas u mojem uredu. Nadam se da Vam devet sati odgovara."

"Kako god elite." Lisa je rekla jakim glasom. Ali se u sebi tresla. Hoe li tom ludilu ikada biti kraja?

Lisa nije bila navikla da je se osobito uvaava. Samu sebe je uvijek doivljavala neprimjetnom. Kao tinejder je tome htjela doskoiti prejakom minkom, ali je to ve odavno napustila. Zato joj je bilo naroito neugodno, to su se svi pogledi okrenuli k njoj im je ula u predvorje hotela. Neki par koji je bio zadubljen u razgovor, zautio je. Jedan stariji gospodin pustio je da mu padnu novine i piljio u nju. Skupina poslovnih ljudi nastojala je da previe napadno ne gleda prema njoj, ali su poeli aptati. Iako Lisa nije mogla razumijeti to su govorili mukarci, ipak je slutila. 'Nije li to ona?' - 'Ipak, ona je.' - 'Siguran sam!' - 'Je li zaista ubila starog?' - 'Moglo bi se od nje oekivati.' Smrt mua izmijenila je njezin ivot i pretvorila je u metu javne znatielje. Pitala se, da li e opet moi imati normalan, posve privatan ivot, ak i onda kad e sluaj biti razjanjen. Osjeala se jadno. Uprkos tome je uspravnog dranja i podignute glave ila k recepciji. Mladi iza pulta bio je zbunjeniji od nje te je mucao kad je pitala za svoju pastorku. Saznala je da se Evelvn zadrala u baru. Lisa je namjeravala s njom razgovarati u etiri oka. To sada sticajem prilika nije bilo mogue. Na trenutak je pomislila da ode, ali se ipak prisilila da nastavi. U baru je bilo vrlo prigueno svjetlo. Lisa je trebala neko vrijeme da joj se oi na to naue, a i tada nije odmah prepoznala Evelvn. Razlog tome je bio i to to je pretpostavila da e djevojku zatei samu a ne zanesenu oijukanjem s jednim, ne vie tako mladim ovjekom, ali pristalog izgleda. Evelvn je

sjedila je na jednom od visokih stolaca, po svojem obiaju prebaenih nogu, tako da su njezina lijepa koljena dolazila do izraaja. Smijala se guui. Lisa je opet dola u napast da se smjesta okrene i ode. Ali ipak se svladala i ula u bar. "Evelvn", rekla je moleivo. Koliko je god tiho govorila, rije je zvuala kao uzbuna. Obje glave - Evelvnina i njezina sugovornika - okrenule su se k njoj. Mukarac ju je fiksirao s neskrivenom zabavom, Evelvn s hladnom mrnjom. "Ti?" siktala je. "Ti se usuuje?" "Moramo razgovarati", upozorila je Lisa. "Nestani!" ljutito je puhala Evelvn. Sada su dvije ene privukle panju ostalih gostiju. , "Molim te, Evelvn! Ti ipak ne eli skandal." "Gubi se!" Evelvn je okrenula Lii lea. "Otii u tek kad me poslua", objasnila je Lisa odlunim glasom. Mukarac uz Evelvn uzeo je au i siao s visokog stolca. "Mislim daje bolje da dame ostavim same", rekao je cinino se smijui. "Radije potraimo mirnije mjesto!" odredila je Lisa, uzela Evelvninu au i naruila kod konobara: "Za mene isto!" Uputila se k jednom slobodnom stolu. Da je njezina pastorka sada nije slijedila, morala bi odustati. Ali Evelvn je dola za njom. Sjela je do Lie. "Tvoja srea, da ovdje nemam ni s kim dogovor", rekla je, popila gutljaj i zapalila cigaretu. "Radi se o oporuci." "Ti nisi obmanula oca, ti nita o tom nisi znala, da e te odrediti za glavnu nasljednicu, ti uope ne eli novac - bla, bla, bla, moe si pritedjeti svo to trabunjanje!" "Ne, moram ti neto posve drugo objasniti: Kada odbijem nasljedstvo, Arthur dobiva sve. Tako tvrdi Ludwig Weigel, a on valjda zna." "to?" Evelvn je u nju piljila razrogaenih oiju.

"Zato moramo pokuati nai neko drugo rjeenje." "Kakvo?" "To jo ni sama ne znam. O tome moramo zajedno razmisliti, posavjetovati se s dobrim odvjetnikom." "eli me samo zbuniti!" Evelvn je duboko udahnula i otpuhnula oblak dima. "Arthur nikada ne bi sve sam prigrabio." "To je njegovo puno pravo, a i spreman je na to." "Vrag ga odnio!" psovala je Evelvn nimalo damski. "Da, situacija nije nimalo dobra!" sloila se Lisa. "Zato moramo sve osjeaje ostaviti po strani, svi troje sjesti za stol i razumno razgovarati." Konobar joj je donio au, Lisa je srknula i ustanovila da je to din s tonikom. "Evelvn", rekla je zaklinjajui, "mi dodue nikada nismo bile prave prijateljice, ali dosada smo se dobro slagale. Ne smijemo dozvoliti da nas Brunina oporuka rastavi. Uope ne elim poduzee, nisam ga nikada eljela. A ti si valjda ne umilja, da mi je stalo do kue?" Ali Evelvn je vie nije sluala; gledala je pored nje i viknula poluglasno: "Ve je tu!" "Tko?" Evelvn je mahnula prema ulazu u bar. "Peter Milz." Lisa se stresla, kao da ju je netko udario. Peter Milz je priao njihovom stolu, mukarac irokih ramena, krajem tridesetih, kratko oiane plave kose. Njegovo je snano tijelo bilo u tamnom odijelu, koje je oito rijetko nosio; rukavi i nogavice bili su prekratki, a kaput gaje stezao u ramenima. Zbunjeno se smijeei poklonio se pred Evelvn i nespretno naznaio rukoljub. Tek je onda spazio Lisu, a miii njegova lica su se zgrili. "Ne moram vas posebno upoznavati", rekla je Evelvn s pakosnim osmijehom. Lisa i Peter su se pogledali, oboje puni nelagode, koju je svaki drugaije osjeao. Oni su hodali, prije nego to se Lisa

odluila za Brunu Hammera. "Sad ti ide prokleto loe, ili?" pitao je konano Peter. "Ne ba dobro", priznala je Lisa. "Sama si kriva." Lisa je ustala. "Hvala na tvojim rijeima punim suuti. Sposobnost uivljavanja ti je uvijek bila jaa strana." "Ve odlazi?" pitala je Evelvn s glumljenim iznenaenjem. "Nisi gotovo nita popila." "Mislim da Peter moe uzeti moje pie." Okrenula se prema njemu. "To ti nee smetati?" Slegnuo je ramenima.

Kriminalistiki nadinspektor Ellmann primio je Lisu sljedeeg jutra u svojem uredu, koji joj je ve bio poznat. Bila je to soba golih zidova, koje je samo resio jedan kalendar Raiffeiesenbanke, jedan prozor, jedan pisai stol s telefonom, te kompjutor i pepeljara. Uz Ellmanna tu je bio jo jedan mladi slubenik, kojeg nije poznavala i koji joj nije bio predstavljen. Ellmann ju nije pozdravio neljubazno, te je vrsto stisnutih koljena zauzela mjesto njemu nasuprot. Mladi slubenik, koji je ustao kad je ona ula, sjeo je uz krau stranu pisaeg stola. "Da Vam estitam, gospoo Hammer", zapoeo je razgovor kriminalistiki nadinspektor i zapalio cigaretu. Lisa je razumijela da cilja na otvaranje oporuke, i nije vidjela razlog da s njim o tome razgovara. "Hvala", odgovorila je kratko. "Vama nije bilo nikakvo iznenaenje da Vas je pokojnik odredio glavnom nasljednicom?" "Ipak", rekla je Lisa. "Hoete rei, da niste znali?" "Nisam imala pojma." "Iako je biljenik bio dva puta u Vaoj kui?"

"Znam samo za jedan njegov posjet, drugi puta mora da sam bila u gradu." "Ipak." Kriminalistiki je nadinspektor duboko udisao. "Pri tome ste si ipak neto morali misliti." "Ne." Nakon kraeg oklijevanja dodala je: "Prije bih se plaila da bi suprug mogao smanjiti moj dio nasljedstva." "Kako to?" "Prije nego to je doao biljenik - vie ne znam toan datum, ali mora da je bio kraj kolovoza - moj mu nije mi ba bio sklon." "Zato?" "Osjeao se jadno." "I Vas je za to krivio?" "Jasno da je znao, da nisam kriva. Ali osim mene nije bilo nikog na kome bi mogao iskaliti svoju zlovolju." "Nije li ga jako pogodilo, to mu ker nije dola na roendan? Koliko znam, nije ga ni nazvala, nego mu je samo poslala prigodni telegram." "Bio je ljut na nju, da. Ali to je kod njega bilo trajno stanje. Osjeao se naputen od nje. Vjerujem da vie nije ni raunao da e se pojaviti na njegov roendan. To bi ga iznenadilo." "Sigurno Vam je rekao, da joj namjerava ostaviti nuni dio?" "Vrlo esto. Toliko esto, da uope nisam uzimala za ozbiljno." "Niste to smatrali povodom da upozorite gospoicu Hammer?" Ugasio je cigaretu. "Uvijek kad bi nazvala, tjerala sam je da pokae veu brigu za oca." "Ali niste je upozorili da joj prijeti da izgubi svoj dio nasljedstva?" "Nisam. Smatrala sam daje nemogue da bi se moj mu odluio za takvu kaznu. Evelvn mu je uvijek bila najdrae dijete."

"Znai li to da ju je cijenio vie od sina?" "Arthur se nije znao umiljavati kao ona, kad bi bila ovdje. Ali kao to sigurno znate, nije ga posjetila dulje od godine dana." "Smatrate li moguim, da mu je zamjerila enidbu?" "Zato bi?" "To je u pravilu sluaj kad se otac drugi puta eni, i jo k tome odabere enu koja nije starija od vlastite keri." "To je iskljueno. Evelvn dobro zna, da me je oenio, kako bi bio siguran da u ga njegovati do kraja." "Je li to bilo tako jasno?" Ponovno je posegnuo za cigaretama. "Da." "Nije li unato tome mogla imati dojam, da ste je istisnuli iz njegova srca?" Lisa je dosada odgovorila redom na sva pitanja. No sada joj je bilo dosta. "Zato ne pitate Evelvn?" usprotivila se. "To sam uinio." "Ona je tvrdila...?" Lisa je ujno uzdahnula. "To je vrhunac! Bilo bi joj lagano pribliiti se ocu. Trebala se samo odluiti, barem nakratko preuzeti brigu za njega. Dovoljno sam je esto molila. To bi mi naime omoguilo da jednom odem na odmor." "Gospoica Hammer nije medicinska sestra." "To mi ne trebate rei! Ali vjerujem da ima dosta ena, koje njeguju bolesnog mua, svoje dijete ili roditelje uz lijenike upute, a da to ranije nisu uile." "U to ste sigurno uvjerili i Vaeg mua." "Ne, nisam. To bi ga samo uzbudilo. Ja sam se naprotiv uvijek trudila da ga odrim'u dobrom raspoloenju." "Ali ste mu omoguili da to uvidi." "Kako moete tvrditi tako neto?" Lisa je polako postajala bijesna i s-mukom se svladavala. "Uvijek sam je uzimala u zatitu, smiljala sve mogue isprike za njezino ponaanje, i kada to na kraju vie nije bilo posve jednostavno."

"Dakle ipak." Lisa je poskoila. "Sto to ima znaiti?" "Napokon ste se s njim ipak u tome sloili daje ponaanje njegove keri prema njemu bilo sramotno", objasnio je promiljeno kriminalistiki nadinspektor. "Ne! To nije istina! Kako mi moete tako neto podvaliti?" "Bilo bi to samo ljudski." "Moete pitati Arhura! On je bio na Bruninom roendanu. Moe Vam ispriati, kako sam branila Evelvn. Ja sam ga uvjerila, da je njezino putovanje u Ameriku bila neponovljiva prilika, a da e za Boi sigurno doi kui." "Da li Vam je to vjerovao?" "Barem se je dao umiriti." Lisa je uinila korak prema vratima. "Sjednite opet!" pozvao ju je kriminalistiki nadinspektor. "Mi jo nismo gotovi." Lii nije preostalo drugo nego da sjedne; osjeala se iscrpljena. Kriminalistiki inspektor je to primijetio. "elite li au vode?" Uz pokret glavom prema mladom ovjeku do sebe dodao je: "Wagner Vam moe donijeti i alicu kave." "Ne, hvala!" odvratilaje otro Lisa. "Ne namjeravam ovo sasluanje pretvoriti u piknik." Ellmann se nakaljao. "Drimo se onda injenica. injenica je da Vas je pokojnik odredio za glavnu nasljednicu, a svojoj keri ostavio nuni dio." Lisa je stisnula usnice; nije smatrala potrebnim da o tome kae svoje miljenje. "Mi moemo podvaliti, da se odluio na to, prvo, da kazni svoju ker i drugo, da vas nagradi." Obje je toke brojio svojim mesnatim prstima. "Slaemo li se u tome?" "Ja ne znam zato je to uinio, a Vi jo manje!" proturijeila mu je Lisa. "Vi ga niste ni poznavali." "Gospoo Hammer, ranije ste nam ispriali, da Vas je

pokojnik oenio, kako bi bio siguran da ete ga njegovati. Je li barem to tono?" "Da." "enidbom Vam je htio izraziti svoju zahvalnost i odati priznanje. Moe li se tako rei?" "Da, tako nekako." "Tada moemo pretpostaviti, da su ga isti motivi naveli da Vas odredi za glavnu nasljednicu?" "Nije iskljueno", priznala je Lisa. "Odlino!" ustanovio je kriminalistiki nadinspektor Ellmann sa zadovoljstvom. "Tada je potpuno jasno, da Vam je to odmah rekao." "Ali to nije rekao." "Kakvog bi imalo smisla, da ste za taj dokaz njegovog priznanja saznali tek nakon njegove smrti?" "Ne znam." "Nakon smrti nije Vas vie trebao." "Vi ste silno logini, ali u ivotu se ne odvija sve tako logino." "elite li time rei da je pokojnik bio ovjek koji nije logino razmiljao?" "U posluje sigurno logino postupao, jer inae ne bi sve to postigao. Na kraju mu je ipak nedostajao odreen pregled." "Ali privatno?" "Nije. Inae ne bi na meni iskaljivao svoj bijes zbog bolova i svojeg jadnog stanja, iako je predobro znao da za to nisam kriva." "Je li mogue daje prema Vama imao osjeaj krivnje?" "Da, bio mije zahvalan. Ali to smo ve ustanovili." Lisa je postala nestrpljiva. "Ovo nas brbljanje nee nikud odvesti." "Dakle, Vi poriete sada kao i ranije da ste znali za izmjenu oporuke?" "Da." "ao mi je, ali to Vam ne mogu povjerovati." "Tada ne vidim razlog, zato bih dalje morala odgovarati

na Vaa pitanja!" Lisa je opet ustala. "Razgovarat emo tako dugo, dok se ne odluite rei istinu." "Ali upravo to radim cijelo vrijeme! Kakvu ulogu igra injenica jesam znala za oporuku ili ne? Vjerojatno si ne umiljate da sam ga probola, samo da bih dola do nasljedstva?" Kriminalistiki nadinspektor Ellmann nije odgovorio. Trebalo je nekoliko sekundi da shvati znaenje njegove utnje. "Ali valjda ne mislite ozbiljno!" proaputala je. "Vi mislite, da sam ja... moj Boe!" Koljena su joj popustila i sloila se na svoj stolac. "aa vode?" Lisa je stresla glavom. Rado bi bila pila, ali neto se u njoj protivilo, da uzme od ovjeka koji je vjerovao da ona moe uiniti takve strahote. "Wagner", rekao je kriminalistiki nadinspektor svojem pomoniku, "otvorite prozor." Mladi je ovjek slijedio zapovijed i ponovno sjeo. Svjei zrak koji je uao u prostor i ukao papirima na pisaem stolu zaista je Lii dobro inio. "Ja mu nisam bila samo ena. Kao medicinska sestra bila sam odgovorna za njegovo zdravlje. Kako bih mogla poiniti takav zloin?" "To se pitanje postavlja nakon svakog zloina", odvratio je kriminalistiki slubenik hladno. Lisa je grozniavo razmiljala. "Vi mi dakle podvaljujete da sam znala za novu verziju oporuke." "Tako je." Ellmann je zapalio cigaretu. "Ali izmjena oporuke ne tie se samo mene, ve prije svega Evelvn. Ako pretpostavljete da me je o tome obavijestio, zato onda nije i Evelvn? Htio ju je kazniti ili joj se osvetiti, to ste i sami rekli. Od toga bi neto imao samo za ivota." "Ima dovoljno ljudi koje zabavlja zamiljati razoarana lica nasljednika nakon svoje smrti." "Ali i onih ugodno iznenaenih! I to morate priznati!"

Ellmann je nekoliko puta duboko udahnuo. ustrim je pokretom ugasio cigaretu u prepunoj pepeljari. "Ne dirajmo vie u to." Prijetei je dodao: "Zasada." Lisa je odahnula. "Onda, mogu li ii?" "Da. Ali Vas moram upozoriti, da ne smijete napustiti grad." Wagner je ustao i otvorio joj vrata. U njegovim je oima vidjela trag suosjeanja.

Kad je Lisa ula u kuu Hammerovih u Parkstrasse, zapljusnuo ju je miris hrane kroz otvorena vrata kuhinje. Arthur je stajao uz tednjak. "Ugrijao sam si juhu od povra", objasnio je. "Oprosti da nisam kuhala, ali..." "Bila si na policiji. Ve znam." "Bilo je grozno kao nikad ranije. Direktno me je okrivio da sam poinila ubojstvo." "Ne uzimaj si k srcu! Pokuavaju na najrazliitije naine." "I kod tebe?" "asna rije." "Ali ti si bio u Stuttgartu." "To bih prvo morao moi dokazati." Lisa se spustila na stolac. "Ah, Arthure!" Dobacio joj je udan pogled. "Moe sa mnom jesti. Ima za dvoje." Kuna atmosfera i nazonost mladog ovjeka, koji je tako mirno stajao uz tednjak, pomogli su da mora izazvana sasluanjem polako izblijedi. Lisa je rado vjerovala da ju je Ellmann htio zapravo samo zastraiti. Ipak se osjeala slaba i dopustila je da Arthur za njih oboje prostre stol u malom salonu. Postavio je dvije ae na stol i donio bocu vina iz hladnjaka. "Drag si", rekla je sjedajui.

"Pitanje asti. Nas dvoje se sad moramo drati zajedno", odgovorio je cerei se. Ispila je au najednom i osjeala kako joj se boja vraa u obraze. "Uostalom", priao je Arthur, "Gartnerica je bila ovdje. Pokupila je svoje krpe i dala mi svoj klju. Taj problem je dakle rijeen." "Ah, Arthure koliko e ovo jo potrajati?" "I ja bih to htio znati. U Stuttgartu nee biti oduevljeni, da moram ovdje jo ostati. Vjerojatno e mi to vrijeme odbiti od godinjeg odmora." Natoio joj je. Iako je Arthur govorio vie nego inae i oito se trudio da utjei Lisu, ruak je proao u utnji. Nijedno od njih nije bilo raspoloeno da govori o temi, koja im se sama nametala, a nevane stvari im nisu padale na pamet. "to e danas raditi?" pitala je konano Lisa. Slegnuo je ramenima. "A to bi?" Bilo joj je jasno da nije mogao javiti svojim starim prijateljima, ako nije htio biti u sreditu nezdrave znatielje. "Oprosti, molim te! Bilo je to glupo pitanje." On joj je jo pomogao odnijeti stvari sa stola, a zatim je otiao u svoju sobu. Lisa je pregledala sadraj hladnjaka i sastavila popis namirnica, koje e trebati sljedeih dana. A tko da kupi? Lisa se za razliku od Evelvn nije usudila bezbrino kretati gradom. Vjerojatno e morati zamoliti svoju majku da to uini. Tek ju je kasno popodne nala kod kue. Lisa je eznula da osobno ode k majci, dopusti joj da je uz alicu kave i komad domaeg kolaa razmazi i tjei! Ali kako su stajale stvari, mogla je samo na majku prenijeti svoja strahovanja. Nije imalo smisla uznemirivati je. Sto da pone sa samom sobom? Bilo bi potrebno, skupiti pokojnikove stvari i pozvati neku dobrotvornu organizaciju da ih odveze. Lisa je odluila oistiti kuu. Kako gospoda Gartner vie nee doi, morala je preuzeti njezine dunosti. Da svaki

dan sredi jednu od soba, lako bi za etrnaest dana bila gotova. Pri toj predodbi Lisa se zabezeknu. Za etrnaest dana! to e se onda dogoditi? Zar e tada jo uvijek biti u kui? Pa ona je htjela otii, poeti studirati medicinu. Iako je ove godine ve bilo prekasno za upis, htjela je to prije zapoeti barem s pripremama. Otresla se takvih misli. Njezin joj poloaj nije doputao da se bavi budunou. Dok je ivjela u ovoj kui, morala ju je drati u redu. Odluno je otila u svoju sobu, skinula tamnu vunenu haljinu i zamijenila je jednom od njezinih bijelih sestrinskih haljina. Kosu je svezala arenom maramom. Zatim se vratila dolje i raspremila prvo dvorinu sobu, u kojoj su jo uvijek bili tragovi posljednje zabave. Ukljuila je usisava i njime prela sagom. Stresla se kad je u svijetlu otvorenih vrata u vrt spazila taman obris mukarca. Tek je tada prepoznala kriminalistikog nadinspektora Ellmanna. Iskljuila je usisava. "A, to ste vi!" "Uzalud sam zvonio." "Nisam ula." "Da kaem istinu: Pobojao sam se, da ste netragom nestali." "Ne bi stigla daleko." Tada se sjetila neeg drugog. "Ali to bi Vam odgovaralo. Pokuaj bijega bio bi poput priznanja krivnje, zar ne? "Vrlo ste otroumni." Kriminalistiki nadinspektor je uao. Lisa je tek sada primijetila da nije sam. Slijedila ga je jedna mlada ena. Imala je kostim pjeane boje i drala konati koveg za spise u ruci. Ellmann ju je predstavio. "Gospoa inspektor Lautenvies." Slubenica nije bila starija od Lie, ali elegantnija i zgodnija. Imala je velike smee oi, tamnu kovravu kosu i bila vjeto naminkana. Za razliku od nje Lisa se osjeala posve neprimjetnom, i nehotice je skinula rubac.

Ellmann ju je nemilosrdno mjerio. "Vidim, alost je svladana." "Zabluda!" odgovorila je Lisa. "Ali i u sluaju smrti ne moe si ovjek dozvoliti da se sve zaprlja." "Tu ste u pravu", dodao je. "elite sa mnom razgovarati?" Ogledala se po sobi u kojoj je pokustvo bilo pomaknuto. "Ali ovdje nije udobno." Kad joj se to omaknulo. ljutito je nazvala samu sebe glupom guskom: udobno ili neudobno - kao daje to uope vano! "Idemo u knjinicu", predloio je Ellmann. Ciljano je iao prema pravim vratima i otvorio ih, ali tada je ipak gospodi Lautenvies i Lii dao prednost. Zauzeo je stolac s visokim naslonom iza pisaeg stola, kao da se to samo po sebi razumije, a slubenica je sjela za krau stranu stola; Lisa je ostala stajati. Zapalio je cigaretu. Lisa mu je donijela porculansku posudicu, koja je stajala na osmerokutnom stolu. Bilo joj je glupo dvoriti ga, ali smatrala gaje sposobnim da pepeo strese na sag, a ar cigarete ugasi na ploi pisaeg stola. Zahvalio je kimanjem glave. "Budimo kratki!" rekao je i dao znak inspektorici. Ona je uzela koveg za spise, stavila ga na pisai stol i otvorila ga. U prozirnoj plastinoj vreici bio je par tenisica, bijelih s plavim prugama. "Gospodo Hammer", pitao je Ellmann, "pripadaju li Vama ove cipele? Ne trebate odgovoriti na ovo pitanje ako strahujete, da e Vas teretiti. Moda biste se prvo htjeli posavjetovati s Vaim odvjetnikom?" "Ne. Nemam ga." "Dakle - to je s tim cipelama?" "To su najobinije tenisice. Vjerujem da postoje na tisue takvih." "Imate li Vi takav par?" "Da. Ali ne bi ih mogla identificirati. Moje nemaju nikakvu posebnu oznaku. Nije bilo potrebe da ih oznaim." "Za to ste koristili vae cipele?"

"Za etnje po vrtu." Kriminalistiki nadinspektor Ellmann nabrao je elo. "Do sada niste spominjali da Vam je to bio obiaj." "Nitko me o tome nije pitao." "Teko je zamisliti, da ste za to imali vremena." "Smijat ete se, ali sam si ga uzela. Bilo je vano, da budem zdrava. To je uvidio i moj mu. ovjeku treba kretanje." "U jednom ranijem iskazu ste tvrdili, da u vrtu niste imali to raditi." "To je tono. Nisam se morala brinuti za njegovanje, konju, plevljenje korova i slino. To ne znai da nikad nisam bila u vrtu." Sada se umijeala gospoda Lautenvies. "Ne biste radije sjeli, gospoo Hammer?" Okrenuvi se Ellmannu dodala je: "ini se da e ipak dulje potrajati." "to se mene tie", rekao je oito ozlovoljen ovim upadom. Gospoda Lautenvies je to mirno primila. "Hvala", rekla je Lisa, "mogu i stajati." Ellmann je ugasio cigaretu, kako bi odmah upalio sljedeu. "Priajte nam o Vaim etnjama, gospoo Hammer." "U stvari to nisu bile etnje. Prije dugo tranje. Trala sam oko travnate povrine, uvijek naokolo." "Pri tom ste se drali puta?" "Da." "Niste li katkada traili po grmlju?" "Zato bih to radila?" "Da li ste radili - da ili ne? "Ne." "Kako si onda objanjavate, da se na potplatima tenisica nalazi zemlja? Put je posut ljunkom." "Tada to sigurno nisu moje cipele." Ellmann je duboko udahnuo i morao je zakaljati, to ga je malo pomutilo. "Tada nam, molim Vas, recite, gdje su sada

Vae cipele?" "Na terasi." Dramskim je pokretom kriminalistiki inspektor pokazao na cipele u vreici. "Ove ovdje su od tamo!" "To je nemogue!" "Poslali smo ih u laboratorij na ispitivanje. Tamo je otkrivena vrtna zemlja, koja tono odgovara onoj ispod ljenjakovog grma, gdje smo nali ubojito oruje." Lisa je htjela protestirati, ali vie od graktajueg zvuka nije izalo iz njezinog grla. inilo se da se pod pod njezinim nogama njie, soba se oko nje okretala, a onda joj se zacrnilo pred oima. Kad se osvijestila, leala je na sagu. Pod noge su joj stavili hrpu jastuka, gospoa Lautenvies je uala pored nje i drala joj boicu sa soli pod nosom. Njezine su smee oi izgledale zabrinuto. Lii se oteo smijeak. "Ipak sam trebala sjesti! U zadnje vrijeme... ne znam sama, stoje sa mnom." "Nemojte si tako oteavati, gospoo Hammer!" viknula je prijateljski mlada slubenica. "Ja? Meni? Recite to Ellmannu!" "To neete izdrati na dulji rok." "Moram." "Odluite se na priznanje! Vjerujte mi, osjeat ete se beskrajno olakani." Lisa je tek sad shvatila, na to je ova od samog poetka ciljala. "Vi me smatrate krivom!" viknula je preneraena i uspravila se. "Polako, polako", opomenula je Lautenvies, "inae e Vam se vrtiti." "Ja to nisam uinila! Kunem se svim to mi je sveto - ja nisam ubojica!" Sada se kriminalistiki nadinspektor Ellmann pojavio u njezinom vidnom polju, i iako zapravo nije bio visok, odozdo gledan doimao se poput diva. "Rekao sam Vam, Irene", rekao

je, "kod nje se nita ne moe postii milom." Njegove su se ulatane crne cipele toliko pribliile u Lisinom vidnom polju, da ju je postalo strah da bi mogao na nju stati. "Ne!" viknula je i pripila se uz Irene Lautenvies. "Molim, ne!" Mlada ju je slubenica drala zagrljenu. "Samo bez uzbuenja! Nitko Vam nee nauditi. Sada emo pokuati polagano ustati, da?" Kada je ponovno stala na noge, Lisa se nije usudila pustiti kriminalistiku inspektoricu, od straha da e izgubiti ravnoteu. Odvedena je bila do jednog stolca i lagano u njega poloena. Osjeala se jo uvijek omamljenom. Kad ju je gospoa Lautenvies pustila, inilo joj se da je jo vie izgubljena. U Ellmannu sada vie nije vidjela slubenika, ija je zadaa bila razjasniti sluaj umorstva, ve je postao neprijatelj, kojeg se mora bojati. Kriminalistika se inspektorica vratila s aom vode, dala je Lii ruiastu pilulu i rekla: "Popijte to!" Lisa je posluala i edno ispila au. Onda je ovdje sjedila, s rukama u krilu, i pokuavala shvatiti, kako je dolo do toga da se sve protiv nje urotilo. Kriminalistiki inspektori su otili u susjednu sobu i razgovarali apui. Nisu morali toliko priguivati glas, jer Lisa nije pazila na to to govore. Bila je previe zaokupljena samom sobom. Tada se vratila gospoa Lautenvies. "Da li Vam je sad bolje?" Lisa se stresla: "Ne znam. Ipak. Da." "Onda idemo zajedno gore da se presvuete." "Zato?" "Morat ete nas pratiti." "Ja sam uhapena?" "Niste." "Ali onda..." "Jo ne, gospoo Hammer. Molim Vas, doite!"

Lisa je ustala i ila ispred njih u predsoblje. Osjeala se poput mjesearke. Sve joj se inilo nestvarnim. ene su se jedna uz drugu uspinjale stepenicama. Lisa je stala pred svojom spavaom sobom. "Tu je! objasnila je. "Brzo u doi." "Ne, ne! Ja u biti uz Vas." U Lii se probudio trag njezine stare otpornosti. "Bojite se da u skoiti kroz prozor?" Na to pitanje kriminalistika inspektorica nije odgovorila. "Ja sam za Vas odgovorna, gospodo Hammer", rekla je mirno. Slijedila je Lisu u kupaonicu i promatrala kako pere ruke i pazuh. Lisa je preko glave navukla svoju sivu haljinu i poeljala pred ogledalom svoju kosu bez ikakvog sjaja. Oi su joj duboko upale u one duplje, a njezine su blijede usne izgledale kao bez krvi na blijedom licu. "To bi bilo, dakle", rekla je "moja torbica i kaput su dolje." "Trebali biste ponijeti nekoliko stvari za noenje." "Namjeravate me zadrati?" "Mogue je." "Ali to ne moete samo tako uiniti!" "Ipak, gospodo Hammer." Dodala je u drugarskom tonu: "Nadinspektor e zatraiti nalog za uhienje. Po svoj prilici e ga i dobiti. A ako i ne dobije, danas Vas nee pustiti kui." "Zatvorit e me, da me ukroti", rekla je Lisa puna gorine. "Pogledajte stvarno stanje! Lako je mogue, da e sudac traiti da Vas se odmah pusti na slobodu. Ali na Vaem se mjestu ne bih na to oslonila. U svakom je sluaju bolje imati najpotrebnije uz sebe." Slegnula je ramenima. "Ali na Vama je da odluite." Lisa je poela spremati svoju staru platnenu torbu koja je tri godine stajale ispod pomonog kreveta u knjinici. Ilo je brzo. U tom je bila izvjebana. "Mogu li se oprostiti od mojeg pastorka?" zapitala je.

Kriminalistika je slubenica umjesto odgovora znaajno pogledala na svoj sat. "Bit u kratka. Mora barem znati..." "Dobro." Arthur nije odmah otvorio, a kad je konano to uinio, imao je oteene oi i razbaruenu kosu. Oito je spavao u po bijela dana. "Moram na sasluanje", objasnila je Lisa, "vjerojatno se neu vratiti kui." "Uhapena si?" pitao je, bez posebnog iznenaenja. "Jo ne. Javi, molim te, mojoj majci i Ludwigu Weigelu! Na kuhinjskom je stolu popis namirnica koje treba kupiti..." Kriminalistika joj je slubenica upala u rije. "To je dovoljno. Idemo!" "Nemoj si previe uzeti k srcu, Lisa!" rekao je brzo Arthur. "Sve e proi." Jo dok je oblaila kaput, razmiljala je o tim rijeima. inile su joj se neprirodnima. Nije li bilo loginije rei: "Sve e se razjasniti?" Ali onda se otresla tih misli. Arthur nije nikada pomno birao rijei. Bilo bi glupo jednoj usput izreenoj reenici pridavati bilo kakvo znaenje.

Lisu su nastavili sasluavati u policijskom inspektoratu. Na njezino olakanje, nije to vie vodio Ellmann, kojeg je u meuvremenu zamrzila, ma bilo to i u njegovom, njoj predobro poznatom uredu. Sada je Irene Lauterwies sjedila za Ellmannovim pisaim stolom. Pred njom su leali stari zapisnici i postavljala je stara pitanja. Mlada je ena na neki nain bila simpatina Lii, koja je jo jednom uinila sve da ovu uvjeri u svoju nevinost. Ali na ista pitanja mogla je davati samo isti odgovore i postupno je postala svjesna koliko toga govori protiv

nje. No, Irene Lautervvies se ipak odnosila prema njoj objektivno, da, gotovo prijateljski. Dala joj je da se odmori i naruila joj za okrijepu vrui zaslaen aj i sendvie. Oko deset sati zatvorila ja registrator. "Ako je sve istina, kako Vi opisujete..." Ljutito ali umorno upala joj je Lisa u rije: "Nisam rekla nita osim istine!" "...tada ne bih bila rado u Vaoj koi." "A tko bi?" "Htjela sam Vam pomoi." "Tako da me dovedete do toga da priznam, zar ne?" pitala je Lisa iscrpljeno. "Tada biste se puno bolje osjeali." "Moda trenutano. AH kasnije bih se pred samom sobom osjeala kao idiot i slabi, jer sam priznala neto to nisam uinila." "teta", rekla je policijska inspektorica i ustala. Lisa je slijedila njezin primjer. "Mogu li sad ii kui?" "Raunate li jo uvijek s tim?" "Zato ne? Do sada jo nije izreen nalog za uhienje." "Nije. Zato i neete biti odvedeni u zatvor, nego ete prenoiti ovdje u jednoj eliji." "Zajedno s nekoliko pijanih?" preplaila se Lisa. "Sada bih rado, da sam uzela odvjetnika." "Zato ne uzmete jednog?" "Jer nijednog ne poznajem." "Pogledajmo u popis zanimanja. Noas Vas dodue nitko nee moi odavde izvui, ali bi bilo dobro da sutra ujutro imate podrku." Gospoa Lautenvies otvorila je ladicu pisaeg stola, izvadilatanku utu knjigu i poela listati. "Ovdje nemamo ba suvie dobrih branitelja. Bolje bi bilo da pozovete nekog iz Miinchena - sluaj je sam po sebi dovoljno zanimljiv." "elim jednog koji e vjerovati u moju nevinost." "Traite malo previe. Ovdje - doktor Adam." "Poznajete li ga? Kakav je?"

"Vrlo iskusan stari gospodin, kojem nita ljudsko nije strano." "Pogledajte, molim Vas, pod Z." Gospoa Lautenvies je dignula glavu. "Zato?" "Jer onaj s posljednjim slovom ima sigurno najmanje klijenata." Gospoa se Lautenvies nasmijala i pokazala bijele, malo nepravilne zube - Lisa je dosada jo nije ula kako se smije, a za to stvarno i nije bilo povoda. "Vjerojatno ste u pravu. Jako zauzeti." Kaiprstom je klizila niz redove. "Zumbruch P. - ne poznajem. Vjerojatno nema dugo dozvolu. elite li zaista s njim pokuati?" "Da. Ako ga sad uope jo mogu nai." Gospoa je Lautenvies opet sjela i rekla, ve birajui: "Moete ga jo uvijek odbiti, ako vam ne odgovara." Na drugoj se strani netko javio i bez rijei je Lii, koja je jo uvijek stajala, predala slualicu. "Gospodin Zumbruch?" provjerila je Lisa. "Ovdje Lisa Hammer. Okrivljuju me da sam ubila mua, ali zaista to nisam uinila." "itao sam o sluaju." Imao je dubok simpatian glas. "Mnogo toga govori protiv mene. Moete li unato tome pokuati vjerovati mi." "Upravo zbog toga. Da." "Hvala Bogu!" rekla je Lisa od srca. "Gdje ste sad?" "Na policiji." "Dolazim odmah." Gospoa Lautervvies je stresla glavom. "To nee imati smisla", rekla je Lisa, "ali sutra ujutro." "Devet sati", aptala je Lautenvieseva. Kad je Lisa spustila slualicu, osjeala je olakanje. "Hvala, gospoo Lautenvies!" rekla je. "Jako ljubazno od Vas." "Ja nisam Vaa neprijateljica, iako Vas moram smatrati ubojicom. Uvjerena sam da Vas je na taj in natjerao krajnji oaj. Predugo ste bili rtva uasnog tiranina."

Lisa nije provela no, kao to je oekivala, s pijancima, nego sama u jednoj mirnoj eliji. Iako ju se moglo vidjeti s hodnika, svukla je haljinu, da se ne izguva, i obukla pidamu. Nakon to je na zaglavlju rasprostrla jedan od svojih istih frotirnih runika, ispruila se na tvrdom madracu i gotovo odmah zaspala. Sljedeeg jutra odveo ju je jedan mladi policajac u kupaonicu, gdje je mogla presvui donje rublje i osvjeiti se dok je napolju uvao vrata. Kasnije je popila kavu, koji su joj donijeli i prisila se pojesti debeli komad kruha namazan margarinom. Nije mogla dopustiti da joj jo jednom pozli. Soba u koju su je kasnije odveli, bila je vea od ureda, u kojoj su je dosad sasluavali, ali slino opremljena. Ovdje je bio kriminalistiki nadinspektor Ellmann i jedan od njegovih pomonika te odvjetnik Paul Zumbruch, koji joj je odmah priao i stisnuo joj ruku. Ellmann je proitao nalog za uhienje i njegovo obrazloenje. Paul Zumbruch je rekao da mora razgovarati sa svojom klijenticom jo prije nego to je odvedu u zatvor. Ellmann je pogledavi na svoj runi sat rekao: "Dajem Vam pola sata." "To mi nije dovoljno. Dobro znate da ste ve mnogo ranije moju klijenticu mogli navesti na to da potrai pravnu pomo. Tada sam je u njezinim iskazima mogao savjetovati, a ja se upoznati sa sluajem." Ellmann je skinuo svoje plastine naoale i poeo ih paljivo latititi papirnatom maramicom. "Za to nije bilo povoda", tvrdio je. "Ali ipak! Od trenutka kada ste u njoj vidjeli glavnog osumnjienog. Ja u to moda iznijeti pred sudom." Ellmann je opet stavio naoale, sloio papirnatu

maramicu i spremio je. "Onda dobro", rekao je, "razgovarajte s njom. Koliko elite." Naprasito se oprostio. Njegov pomonik odveo je Lisu i njezinog odvjetnika u jednu malenu sobu, u kojoj je bio samo stol s dva stolca. Prozor nije bio opran, ali su areni plakati krasili posivjele zidove. Sjeli su jedno nasuprot drugom. "To ste izvrsno izveli", rekla je Lisa. Paul Zumbruch imao je upeatljivo lice, ravan nos, vrsta usta i pametne, smee oi. Bio je glatko obrijan, a gusta smea kosa jednostavno oiana. "Zato ve mnogo ranije niste potraili odvjetnika?" pitao je"Jer nisam mogla zamisliti, da me se moe osumnjiiti, a kamoli da e me okriviti." "To je bila pogreka." "Bojim se da sam uinila vie od jedne pogreke", priznala je i ispriala cijelu priu. Paljivo je sluao i postavljao samo onda potpitanja, kada je ba bilo neophodno. Dobro joj je inilo to je ispriala nekom tko je imao dobru volju da joj vjeruje. "to mislite o tome?" upitala je, kad je zavrila. "Teko e biti, izvui Vas." "Ne vjerujete mi?" "Naprotiv. Uvjeren sam da govorite istinu. Nitko ne bi mogao davati takve sulude iskaze, a da ne odgovaraju istini." "Kako to mislite?" "Da bi Vam trebalo biti jasno, barem sada naknadno. Sjedili ste jedan sat uz pokojnika prije nego to ste pozvali policiju." "Prije nego to sam ustanovila daje ubijen", ispravila ga je ustro. "Ali to ipak niste trebali policiji stavljati na nos. Teko bi bilo posve tono utvrditi sat ubojstva. I zato ste tako uporno tvrdili, da niste uli nikakav um? Kako moete biti u to tako

sigurni?" "Bila sam." "Time ste sami uvjerili kriminalistu - Ellmann se zove, zar ne? - ili ak potvdili da ste sporne noi samo Vi i Va suprug bili u kui. Prilino je nevjerojatno da ste imah tako vrst san, da biste potpuno preuli ulazak strane osobe." "Ali tako je bilo! Ako mi ne vjerujete..." "Ipak. Vjerujem. Samo tvrdim da ste sami stvorili dokaze koji govore protiv Vas." "Ja sam jednostavno rekla istinu. Nego to sam trebala uiniti?" "Razmisliti, prije nego to ste izjavili! Jo bolje: utiti. prije nego to ste se posavjetovali s odvjetnikom." Ljutito gaje pogledala. "Hvala na dobrom savjetu! klue; puta kada u biti upletena u sluaj ubojstva postupit u tako Nije se nasmijao. "Bojim se da niste mogli loije zapoe i ako ste u takvom tonu razgovarali i s gospodinom Ellmannom "to je u tome krivo?" pitala je kivno. "Draga moja gospodo Hammer, Vi ipak vie niste dijeti' Zar zaista ne znate kako si ovjek stvara neprijatelje, a kake prijatelje?" Na to nije znala odgovor. "Ne znate?" pitao je dalje. "Ne", morala je priznati, "nikada na to nisam pazila. Uvijek sam mislila, ili me se voli ili ne." "Vi ste dakle jo jedna mala djevojica." Smetala ju je njegova nadmonost povezana s pristalim izgledom i ponaanjem, koje joj se inilo milostivim. "Srea, da mi se netko smilovao nauiti me dobrom ponaanju", rekla je"Mi emo zajedno morati ui u arenu, a ja elim uspjeti. Vi niste glupi. U meuvremenu ste ipak shvatli da injenice govore protiv Vas. Razmeete se svojom nevinou. To je dakako razumljivo. Ali to Vam ne doputa da nastupate kao zvijer od koje porotnici mogu tota oekivati."

"Ja sam onakva kakva jesam. Nemam se razloga pretvarati." "I te kakvog. Najveeg koji postoji: Vaa sloboda." Nekoliko je sekundi sjedila posve tiho, vrsto stisnutih koljena, kao obino, i ruku zgrenih u krilu. Onda je rekla pogoeno: "Sve sam dakle uinila pogreno?" "Moe se rei", potvrdio je mirno. "I to da sad radim?" "Vae budalaste i optereujue izjave ne moete naknadno ispraviti. To Vam ne bi nitko vjerovao. Ali moete prihvatiti ulogu jedne drage ene." "ao mije, ali ja nisam glumica." "Ali Vi ste ipak drag ovjek. Godinama ste portvovno Milovali mua i on Vas je visoko cijenio, nije li istina?" Nijemo je kimnula. "Ve da ste to samo smatrali svojom obvezom..." "To je i bila!" Nije se dao prekinuti, "...bio bi to posao vrijedan panje, M > | i bi rijetko koji ovjek uinio. Zato niste ponosni na samu
^he?"

"Sad Vas uope vie ne razumijem." "Pokuavam Vam objasniti da nemate razloga stalno udarati oko sebe. Prema Ellmannu je to bila potpuno pogrena taktika." "Nisam znala da sam trebala taktiku da dokaem svoju nevinost." "Ve opet!" ustanovio je. "Da ste napali kriminalistikog slubenika, mogu jo razumjeti. Ali zato mene? Ne shvaate li, da Vam samo elim pomoi? Da sam jedini, koji Vam moda jo moe pomoi?" "Oprostite", molila je svladavajui se. "Nemojte misliti da me moete povrijediti! Imam puno predebelu kou! Ovdje se ne radi o meni, nego o Vama, gospoo Hammer! Morate nauiti, kako ostaviti dobar dojam, iako vam je to teko."

"To nikada nisam mogla", priznala je. "Vi jo nikada niste bili u takvoj situaciji. Iako je smrtna kazna ukinuta - radi se o ivotu. Ako Vas na dvadeset godina zatvore, Va je ivot uniten." "To je nemogue." "Da Vas se osudi?" "Da. Nemogue je, da se ovdje osudi nekoga tko nije nita skrivio." "Molim Vas, nemojte biti tako naivni! Sami ste se zapleli u mreu razloga za sumnju dajui niz nepromiljenih izjava, koje dodue odgovaraju injenicama. Ove izjave govore protiv Vas. Ni najgori Vam neprijatelj ne bi mogao nauditi toliko, koliko ste Vi sami sebi. Sada se moete spasiti samo tako da se predstavite kakvi zaista jeste: kao iskrena, suvie naivna, draga rtva." "Takvom samu sebe jo nisam vidjela." "Tada e biti krajnje vrijeme, da zaponete s time. Svaki drski odgovor, svaka gruba primjedba, svaki izraz prkosa govorit e na sudu protiv Vas." "Uvijek sam mislila daje najvanije drati se istine." "Niste li jo shvatili daje u Vaem sluaju istina oma, u koju ste se sami uhvatili?" Lisa je utjela. "Da li ste u vezi oporuke govorili iskljuivo istinu? Da li zaista niste nita znali o promjenama u Vau korist?" "Oporuka uope ne igra nikakvu ulogu", rekla je. "Ionako neu prihvatiti nasljedstvo." Iznenadio se. "Znai li to, da ete se odrei nasljedstva?" "Da", potvrdila je. "To bi bilo najgluplje to moete uiniti. Izazvalo bi dojam, da imate neistu savjest." "Ali to da radim s kuom, poduzeem i svim tim?" "O tome moete razmilajti poslije. Ako Vas stvarno oslobodimo i moete preuzeti nasljedstvo. Do kraja procesa je, jasno, na sve stavljena zabrana. to se mene tie, moete

kasnije pokloniti Vojsci Spasa." "Ali to mi ipak ne pripada." "Da. Ve zbog toga, jer je tako odredio oporuitelj. Zato jo jednom moje pitanje: Jeste li znali ita o tome?" "Jasno da nisam." "To uope nije tako jasno. Zato bi Vam mu to preutio?" "Da me ne dovede u napast da ga ubijem." Mladi se odvjetnik jo vie zaudio. "Dobro", dodala je, "za tih nekoliko tisua maraka, koje mije dotada obeao, ne bi se isplatilo. Ali osnovno nasljedstvo ipak ima znatnu vrijednost, ako se i ne moe odmah pretvoriti u gotov novac." "Gospoo Hammer, Vi ste nepopravljivi! Kako samo moete govoriti tako nepromiljeno?" "Ali istina je! Oito je, da mi zato nije rekao." "Ali Vi ste ipak mogli saznati. Trebali ste samo sluati..." "To nisam. Nisam znala nita o izmjeni oporuke i nisam ubila mua. Koliko to jo puta moram rei?" "Kako moete raditi takve pekulacije? Kako moete natuknuti, da bi Va mu oekivao da ga ubijete?" "Bio je jako nepovjerljiv." "Ali je barem u Vas trebao imati povjerenja." "Ne pod svaku cijenu. Tono je daje ovisio o meni. Sama ta injenica gaje ljutila. Uvijek je pazio na lijek koji mu dajem, svakom je lijeku htio znati djelovanje." "Znai li to daje ivio u strahu da ga ne otrujete?" "Da." Paul Zumbruch je odahnuo. "Gospoo Hammer, dobro je da ste danas i ovdje o tome govorili. Kao Va odvjetnik mogu i moram znati i Vae skrivene misli. Ipak usrdno Vas molim za Vae dobro: Nemojte nikome spomenuti ove Vae sumnje. Time biste se doveli u vrlo nepovoljnu situaciju." "To ne razumijem. Nije uope neobino da se bolesnik osjea izruen svojem lijeniku i njegovatelju i zato im ne

vjeruje." "Jeste li i to izjavili na policiji?" Lisa je razmiljala. "Ne", rekla je, "nije bila prilika." "Budite sretni! Mogue je da e istrani sudac nastojati neto slino podvaliti. Ako se to dogodi, poriite. Tvrdite da ste uivali puno povjerenje Vaeg mua, i od toga ne odustajte. Ni u kojem sluaju ne smijete sami izrei takvu pretpostavku." "Ali zato bi mi onda preutio, da me je odredio za glavnu nasljednicu?" "O tome se moe samo nagaati, saznati neemo nikad. Nije Vae da o tome razbijate glavu. Prepustite to drugima. Izmeu Vas i Vaeg mua je postojao odnos punog povjerenja. Shvaate me? Dobro to upamtite i ostanite pri tome, to god Vam kazali ili Vas pitali. Ne dajte da vas dovedu na tanki led. Vi ste ionako na skliskom terenu." "Ne razumijem, kako mi moe nakoditi, ako priznam..." "Molim Vas, gospoo Hammmer, ne priznajte nita, to Vam se ne moe dokazati bez prigovora! Nainili ste ve dovoljno gluposti." "ini se da me smatrate idiotom." "Na neki nain i to. Kada samo mislim na priu o tenisicama. Zato ste samo tvrdili da se na Vaim etnjama niste nikada udaljavali s puta?" "Jer je to istina." "Da ste to barem ostavili lebdjeti u zraku!" "to bih radila u iblju?" "Potpuno bez mate? Mogli ste gledati da li su ljenjaci ve zreli, ubrati struak lia." "Na tu pomisao ne bih nikada dola." "To Vam i nije trebalo pasti na pamet. Bilo bi ve dovoljno, da ste rekli da ste etali i mimo puteva." "Onda dobro. Ako tako mislite. Idui put u tako postupiti." "Samo to ne. Za to je prekasno. Drite se to je mogue tonije Vaih prvih izjava. Nemojte dodati ni povui ni rije.

Hoete li moi?" Slegnula je ramenima. "Nije teko ostati pri istini. Samo da ne moram lagati." "To nitko od Vas ni ne trai. Ali molim Vas da ne odogovarate nepromiljeno i kao iz puke. Razmislite, prije nego to kaete! Nemojte se dodatno opteretiti. Mogue je da e Vam postaviti stupice." "Ve u pripaziti." "Nadajmo se. Mislim da je za danas dosta. Morat emo jo ee razgovarati." Uzdahnuo je bez prizvuka teatralnosti. "Priznajem da mi pri ovom sluaju nije ugodno." "Ne trebate ga preuzeti." "Da, opet ste osorni? Jo uvijek ne shvaate da ovisite o pomoi?" "Ja sam nevina." "Da, znam. Da ste bili imalo krivi ili sukrivi za to, ne bi Vam izjave ispale tako idiotske. Oprostite mi, molim Vas, moju grubost. Ali mene je rijetko neto toliko uzrujalo kao Vae ponaanje." "Barem mi vjerujte." "To ne popravlja stvar. Mogu li inae neto uiniti za Vas? elite li to? Posjetit u Vas im bude mogue." "Moete li mi donijeti nekoliko medicinskih udbenika. Kada sve to preivim, studirat u medicinu." Otvorio je usta kao da neto eli rei, ali je onda preutio primjedbu. "Vrlo uljudno od Vas, gospodine odvjetnice", kazala je Lisa, "da me niste upozorili da sve moe krenuti i naopako. Ali ako se to dogodi, neu znati otkuda da platim Va honorar." Pognula je glavu pod njegovim pogledom. "Oprostite! Nisam htjela biti cinina. Nee se ponoviti. Obeajem Vam."

Lii nije bilo teko prilagoditi se zatvorskom ivotu. Uredan dnevni raspored odgovarao je njezinom smislu za red. Dvokrevetna elija u kojoj je u poetku bili uvana sama, bila je skromno namjetena, ali zato laka za ienje. Mogla je naruiti da joj donesu stolnjak ili vazu, ali nije mislila na to da joj bude udobno. Htjela je stalno imati pred oima injenicu da je taj boravak privremen. Kako za vrijeme odmora nije smjela trati ve samo hodati umjerenim korakom, nadoknaivala je to redovitom tjelovjebom. Njezina ju je majka posjeivala, kad god je bilo mogue. Bila je vrlo zabrinuta i kao da je posljednih mjeseci naglo ostarila. Iako se trudila pokazati nadu, Lisa je naprotiv bila ona, koja ju je morala bodriti i umirivati. "Kako nisam nita uinila, ne moe mi se nita ni dogoditi, majko", ponavljala je. "Ah, moja jadna Lisa! Vjeruje li jo uvijek da pravda vlada na ovome svijetu?" "U naelu ne. Ali pred jednim njemakim sudom sigurno!" Majka joj je obino donosila svjee voe, koje je Lii dobro dolazilo. Inae joj je bila dovoljna uobiajena hrana, iako je kao zatvorenica u istranom postupku mogla i privatno naruivati. Samo kad bi joj ponestalo voa, molila bi jednu od uvarica da joj nabavi. Ove se ene dodue prema njoj nisu ponaale neprijateljski, ali ipak suzdrano. To je Lii i odgovaralo. Jednom je doao i Ludwig Weigel. Objasnio joj je da je do razjanjenja sluaja na nasljedstvo stavljena zabrana, to je ona ionako ve znala. Dobro joj je inilo to je on u optubi njezine osobe vidio teku i aljenja vrijednu zabludu. Tvrdio je da bi radije imao nju kao glavnu nasljednicu od Brunove djece. "Oboje bi iz tvornice samo htjeli izvui, to se izvui moe. Za razliku od njih Vi ste razumna ena, s kojom se moe razgovarati." Priao je da je poeo pregovarati s jednim

minhenskim poduzeem, to mnogo obeaje. "Nastojati u do Vaeg otputanja stvari srediti za potpis. Da li su Vam rekli, koliko e jo trajati?" Ali to nije znala Lisa kao ni on. Njezin ju je odvjetnik posjeivao dva puta tjedno. On joj nije donosio samo medicinske knjige, za koje gaje molila, ve i biografije i zabavne romane. Naroito se veselila radiju na baterije, koji je mogla sluati nakon to ga je jedan za to struan uvar temeljito rastavio, pregledao i opet sloio. Naveer, nakon to su rano ugasili svjetlo, ukljuila bi ga i tiho sluala glazbu. "Kad bismo imali samo jednu naznaku, tko je to mogao uiniti!" rekao je jednom Zumbruch. Motiv su imali i Arthur i Evelvn." "Ali nije bio nijedan od njih. Potpuno iskljueno, kao ni domaica. Ona je dodue alapaa, ali sigurno nije u stanju ubiti." "Morao je biti netko, tko dobro poznaje kuu." "I ima klju." "To s kljuem nije tako odluujue. Pola Rodenberga si je moglo nabaviti kopiju kljua." "Prije", rekla je Lisa zamiljeno, "jo za ivota njegove prve ene Hammerovi su esto imali goste. Kako ste upravo spomenuli pola Rodenberga - svi koji su neto drali do sebe proli su ovom kuom." "Tada se moglo raditi o zakanjeloj osveti." "To mi se ini najvjerojatnije." "Da li je Va mu priao o prolosti?" "Da. Kad mu je bilo donekle dobro. Ali vidio ju je samo u svjetlu svoje marljivosti i velikodunosti. Nesuglasice nije spominjao. Iako ih je morao imati i sa svojom enom. Ja sam je jo poznavala. Ona je bila vrlo elegantna i zahtjevna ena i sigurno nikakav aneo." "Od ega je umrla?" "To nisam nikada tono saznala. Govorkalo se daje bilo samoubojstvo."

"Moda nas to nekud dovede, ali za ime Boje, ja nisam detektiv." "Moda bismo trebali jednog nai!" predloila je Lisa. "U malom gradu kao to je Rodenberg? Gdje svatko svakog poznaje stranac bi odmah upao u oi?" Lisa se morala s njim sloiti. "Moda biste trebali razgovarati s gospodinom Holbaumom, ljekarnikom. On je bio najstariji prijatelj mojeg mua." "To u uiniti!" obeao je Paul Zumbruch. Ali je prilikom sljedeeg posjeta morao priznati da iz tog razgovora nije nita saznao. Siegfried Holbaum je dodue bio spreman na suradnju, ali nije dao korisne podatke. Potvrdilo se da je Bruno Hammer poslije smrti svoje ene - moda ve i ranije - imao vezu s odreenom Isoldom Hurda, jednom uglednom dizajnericom iz Miinchena. Ova je dama bila bijesna i uvrijeena to je nije htio oeniti iz obzira prema svojoj djeci koja su odrastala. Prema rijeima ljekarnika imala je strastvenu ud, bilo je neugodnih scena koje su okonale njihovu vezu. Ali nije dolazila u obzir kao poinitelj, jer je umrla nekoliko godina prije nego to se dogodio zloin. "Jedna nemilosrdno otpravljena ljubavnica koja se uuljava nou, da bi se krvavo osvetila - to bi mi se inilo suvino romantino", rekla je Lisa. "Ipak bismo time mogli izazvati odreenu zabunu", smatrao je odvjetnik. "Meni bi vie bilo stalo do konane jasnoe." "Vi ste tako pametna ena. Zato niste koristili Vau pamet pri davanju izjava?" "To je tema o kojoj smo ve previe puta raspravljali." "Kako napreduje sasluanje?" Lisa je razmiljala. "Zapravo nikako. Doktoru Meerkatzu ne padaju nikakva nova pitanja na pamet, a na stara mogu uvijek davati samo stare odgovore."

Dva puta tjedno odvozili su Lisu u zelenom zatvorskom automobilu s ostalim zatvorenicima iz zatvora u grad. Prvo je sasluanje iekivala sa strahom, ali u meuvremenu ih je poela smatrati ugodnom promjenom. Doktor Meerkatz, istrani sudac, bio je vrlo njegovan mukarac, uske glave, dugih prstiju i naoala sa zlatnim okvirom, jedan miran, iskusan pravnik. Nikad ju nije pokuao stjerati uza zid, zastraiti je ili joj ak prijetiti. Opetovano ponavljane pojedinosti dogaanja u noi ubojstva umanjilo je njihovu strahotu. Iako je Lisa tijekom sasluanja katkada gubila strpljenje, istrani sudac nije nikada. "Da ukratko ponovimo!" predloio je. "U noi ubojstva bili ste u kui sami sa rtvom." "Izuzev ubojice", upala je u rije Lisa. "O kojem nemate nikakvih pokazatelja. Vi njegovu nazonost niste ni uli ni osjeali. Bile su Vam dostupne one kare za papir. Bila je to Vaa kua u kojoj ste ivjeli zajedno s muem. Nitko Vam nee vjerovati da se tamo niste dobro snalazili. Tek jedan sat nakon to ste zatekli pokojnika, obavijestili ste policiju. Imali ste, dakle, dovoljno vremena da navuete tenisice i zakopate kare u najudaljeniji ugao vrta, tako da ih je mogao otkriti samo detektor." Lisa se vie nije mogla suzdravati. "Ali zato bih uinila tako neto glupo? Imala sam dovoljno vremena i prilike, da kare temeljito operem alkoholom i stavim ih na njihovo staro mjesto." "Zato ste postupili tako a ne drugaije, priat ete nam, nadam se, uskoro", odgovorio je hladno. "Koliko Vam jo puta moram rei da to nisam uinila?" "Ne vie esto. Vi iskoritavate moju strpljivost, gospoo Hammer. Nemojte me, molim Vas, vie prekidati, ve posluajte moj prikaz sluaja. Izjavili ste, da spomenute cipele nikad niste nosili u drugim prilikama mimo puteva i Vi ste u

svim kasnijim ispitivanjima ostali pri toj izjavi - ali na potplatima cipela naeni su tragovi zemlje, koji dokazuju, da ste imali posla ba u onom kutu vrta, gdje su naene kare. Sve, ali ba sve, ukazuje na to da ste Vi...", doktor Meerkatz pokazao je svojim tankim kaiprstom u smjeru Lisinih grudi,"... da ste upravo Vi ubojica." Potiteno je slegnula ramenima. "A Vi imate motiv!" nastavio je istrani sudac. "Ako trenutno i zanemarimo pitanje da li ste znali za izmjenu oporuke u Vau korist. Godinama ste podnosili sve napore njege bolesnika, neprekidne zahtjeve bolesnika, njegove izljeve bijesa, njegove pogrde. Te ste noi doli do toke kada niste mogli dalje - ne kao dotada. Vjerujem da e svaki sud imati za to razumijevanja. to na prvi pogled izgleda kao kukaviko, zaplotnjako ubojstvo, bio je in oaja." Pun nade pogledao je Lisu. Shvatila je da joj eli izgraditi zlatan most, ali kako nije mogla stupiti na taj most a smatrala je besmislenim uvjeravati o svojoj nevinosti, pustila gaje da dalje govori i nije nita rekla. "Moglo bi se dodue prigovoriti, da je ste mogli jednostavno napustiti bolesnika i kuu. Nekoliko tisua maraka ste ionako zgrnuli. Ali tada bi rtva koju ste podnijeli za -recimo - mali imetak, za osiguranje Vaeg daljnjeg ivotnog puta, bila uzaludna. Posve je razumljivo, ako ste i sada, nakon svega, uasnuti Vaim postupkom. Zato nita ne kaete?" "Ja Vas sluam, kao to ste zahtijevali." "Zato jednostavno niste skupili Vae stvari i otili? Nitko Vas ne bi mogao zadrati." "Ja sam medicinska sestra, bila sam odgovorna za svojeg pacijenta. Nikad mi nije palo na pamet da uhvatim maglu, a njega da ostavim, potpuno bespomonog kakav je bio." "Jako dobro!" Doktor Meerkatz zapisao je svojom zlatnom ili barem sjajnom pozlaenom kemijskom olovkom jednu biljeku. Pred njim su na masivnom pisaem stolu leali zapisnici sasluanja. "Radije ste ga htjeli rijeiti patnji. To ini

motiv jo jaim." Lisa je duboko udahnula i izdahnula. "Gospodine suce", rekla je, "da sam zaista htjela ubiti mojeg mua, pao bi mi na pamet sigurno jedan drugaiji, domiljeniji nain nego mu zabiti kare u grudi. Jeste li i na to mislili?" Pogledao je u vis. "Naravno. Mogli ste mu dati preveliku dozu nekog lijeka. Ali to je moglo upasti u oi njegovom lijeniku, a to niste htjeli staviti na kocku." Lisa je ve htjela uzvratiti, da bi i u tom sluaju doktor Krantz potvrdio smrt. Ali kako nije htjela opteretiti lijenika, radije je utjela. "Siguran sam", rekao je istrani sudac, "da e steen uvid dravnom tuitelju biti dovoljan da protiv Vas jednostavno podigne optunicu." Odloio je kemijsku olovku. "Ali jasno, tu ce biti isti proces na temelju indicija, to nije ugodno nijednom od sudionika." Pogledao ju je zaklinjajui. "Morate se odluiti pomoi nam." "Za mir Vae due?" "Ne, nego Vae." "Uz sve to, gospodine suce, niste me uraunali u Vae vienje sluaja. Nije Vam uope upalo u oi, da ja to ne bih bila sposobna uiniti ako sve indicije i govore protiv mene. Bilo bi potpuno strano mojbj linosti. " "Dakle, priznajete da indicije govore protiv Vas?" "To se ne moe previdjeti." "Ali Vi se ne sjeate, da ste poinili ubojstvo?" "Kako se mogu sjeati neega to nisam uinila?" "Vae je pitanje pogreno. Niste li ikada uli, da ovjek koji je potpuno izvan sebe poini neto strano svojoj linosti, kako ste lijepo rekli, o tome kasnije nita ne zna, da izgubi pamenje?" "Da, tako sam neto ve proitala. Ali je pamenje posve sauvano." "Ne smatram nemoguim da ste sam tijek ina i postupke koje su slijedili - dakle, gotovo cijeli jedan sat - potisnuli. Ja u

Vas, ako pristanete, uputiti u jednu psihijatrijsku kliniku." "A ako to ne elim?" "Moete odbiti suradnju s lijenicima. Ali tako biste se samo opteretili." Gotovo umilno je dodao: "I Vama bi trebalo biti stalo do toga da saznate istinu, a psihijatrijsko sasluanje prua Vam za to priliku, nadam se."

ne bi bilo manje vano. Da je stvarno uinila cijeli taj niz radnji, morala je biti potpuno luda. Ali to nije bila. Bila je zdrava uma i to e i dokazati u psihijatrijskim pretragama. Kad je mjesec proao i elija pala u mrak, konano je zaspala.

No nakon ovog posljednjeg sasluanja Lisa je loe spavala. Do sada joj je podrka bila svijest da je nevina. Ali doktor Meerkatz je probio taj oklop. Je li mogue da je poinila zloin, a sjeanje na to potisnula? Tada se to moralo dogoditi u satu prije nego to je nala pokojnika. Nemirno se Lisa prevrtala na tvrdom krevetu. Kroz prozor zatvoren reetkama pao jei traak mjeseine na goli zid. Dotada je vjerovala da je spavala duboko i vrsto. Ali bio je pun mjesec, i u vrijeme puberteta bila je tada sklona mjesearenju. Majka joj je o tom priala. Ona sama nije nita znala o nonim dogaanjima. Dodue nije radila nita neobino, ali bi ipak ustala iz kreveta i izala na kuhinjski balkon. Istina je, da ju je ponaanje pacijenta esto znalo do kraja razbjesniti i trebala je upotrijebiti cijelu svoju snagu da ne izgubi vladanje nad samom sobom. Da li ju je njezina podsvijest mogla navesti na tako neto strano? Lii se inilo da upravo vidi kako je podigla kare za papir i zabila ih spavajuem muu u srce. Ali ona te kare uope nije imala pri ruci, ona nije ni znala da postoje. U to je bila potpuno sigurna. Bilo je nezamislivo, da je prvo pretraila kuu da nae ubilaki predmet i zatim ga sakrila u vrtu, a prije toga jo promijenila cipele. Zato uope? Da ne zaprlja kuu? Nita u takvoj situaciji

Za nekoliko dana joj je jedna uvarica rekla da skupi stvari. "Premjestit e Vas na psihijatrijsku kliniku", objasnila je. "Zbog strunog miljenja? Ne moe li se to i ovdje uiniti?" "Vjerojatno ne dovoljno temeljito", bio je kratak odgovor. Lisa je imala dojam, da ta ena ne bi imala nita protiv da ona zauvijek nestane u jednoj takvoj ustanovi. Vonju na kliniku Lisa je provela na stranjem sjedalu policijskog automobila. Voza i policijska slubenica, koja ju je pratila, meusobno su se alili i priali, ne osvrui se na Lisu. Oboje su puno puili. Kada su proli ulaz u kompleks klinike, policijska je slubenica izala i rekla Lii da slijedi njezin primjer. Otkopala je par lisica sa svojeg pojasa. Lisa se branila. "Zar je to potrebno?" Slubenica je izmijenila pogled sa vozaem koji joj je dao znak. "Onda, ne!" rekla je. "Doite!" Uhvatila je Lisu za nadlakticu ne ba njeno i drei vidljivo lisice u drugoj ruci brzo je vukla uz stepenice na prijam. Iza prozoria je sjedio jedan mrav ovjek u bijeloj kuti i s naoalama bez okvira. Nije ni podigao glavu kad su ule. Policijska gaje slubenica pozdravila. "Ovu osobu moram ovdje predati", rekla je. "Lisa Hammer. Iz istranog zatvora." Iz tanke crne torbe za spise izvadila je Lisinu popratnicu i gurnula mu je. Preletio je podatke. Zatim je pritisnuo na jednu tipku.

"Samo trenutak. Odmah e doi glavna sestra." Tada se opet ravnoduno posvetio pisanju. "uri mi se," rekla je policijska slubenica. ovjek iza prozoria nije reagirao. Prolo je otprilike deset minuta, a da se nita nije dogodilo. Lisa se veselila rastuoj nervozi svoje pratilje. Njoj osobno nije smetalo to mora ekati. Tada se pojavila jedna sestra punih grudi u plavoj pamunoj haljini, s kruto krobljenom bijelom pregaom i sestrinskom kapicom na ravnoj, unazad zaeljanoj plavoj kosi. inilo se da klizi po uglaanom linoleumu u svojim ravnim cipelama. "Dobro doli, gospoo Hammer", rekla je i pruila Lii ruku, "ja sam sestra Hilda." Policijskoj se slubenici nije svidio ovaj prijateljski doek. "Ova je osoba osumnjiena za ubojstvo", rekla je, "upuena je na psihijatrijsko promatranje." "Znam, znam!" rekla je glavna sestra nimalo pogoeno. "Jeste li predali popratne papire?" "Jesam." "Tada je u redu." Obratila se Lii. "Idemo, moja draga." Lisa je bila iznenaena, da, gotovo izvan sebe. Slijedila je glavnu sestru kroz hodnike i uz stepenice, koji se po niem nisu razlikovali od unutranjosti obine bolnice. "Mi smo kolegice, zar ne?" pitala je putem glavna sestra. Lisa je potvrdila. "Neki nam ljudi oteavaju ivot", rekla je glavna sestra puna zlosretnih slutnji. Lisa je jedva mogla vjerovati, ali je imala dojam daje ta ena na njezinoj strani. Konano je otvorila vrata jedne velike, lijepo ureene sobe. "Tu smo!" rekla je. "Nadam se da ete se kod nas ugodno osjeati." Lisu je najvie zbunjivalo da na prozorima s pogledom na park nije bilo reetki. Skoro je ostala bez rijei. "Ali ja...", mucala je i nije znala dalje.

"Ovdje ste pacijentica, draga moja, a ne zatvorenik pod istragom." "Da, ali..." "Vi nam neete pobjei. Jasno da su izlazi uvani." "I to da sad radim?" pitala je Lisa i samoj se sebi inila prilino glupo. "Raskomotite se, udobno se smjestite. Vjerujem da ete kod nas ostati barem nekoliko dana. Glavna je sestra otvorila uska vrata sa strane. "Da sam na Vaem mjestu, okupala bih se. Za to jedva da imate priliku u zatvoru." Lisa je promatrala jednostavnu, bijelo poploenu kupaonu kao oazu u pustinji. "To je arobno!" "Vjerovala sam da ete se radovati." "Ma, to znai radovati se? Ja sam presretna." "Uzmite si vremena! Opustite se. Professor Kriiger e vjerojatno tek popodne imati za Vas vremena. Sad je jo na viziti." "Hvala Vam, glavna sestro!" rekla je Lisa od srca. "Lisa, zovite me jednostavno Hilda." "Hvala, Hilda." Glavna joj je sestra poklonila jo jedan smijeak, prije nego to ju je ostavila samu. Lisa je priekala da bude sigurna da se glavna sestra udaljila. Tada je pokuala otvoriti vrata na hodnik. Zaista su bila otkljuana. Izgleda da su nju imali veliko povjerenje. Tako si nije zamiljala boravak u psihijatrijskoj ustanovi. Ali se tada probudilo njezino prirodno nepovjerenje. Iza tog gotovo srdanog doeka, ponuene udobnosti i prividne slobode mora da se skrivala odreena taktika. Htjelo ju se uljuljati u sigurnost, kako bi progovorila. Preduzela si je da bude na oprezu. A onda se sjetila: "Glupost! Pa ja nemam to skrivati!" - Odluila je da za ovo vrijeme provedeno kao bolesnica jednostavno uiva.

Profesor Klaus Kriiger je bio vrlo vitak, stari gospodin, ija je bijela kosa bila upadljiva suprotnost zdravoj smeoj boji njegove koe. Njegove plave, ve malo zamuene oi bile su okruene mnogobrojnim borama. Doekao je Lisu na vratima svoje sobe za primanje i odveo pokraj pisaeg stola do ugla u sobi sa stolcima, gdje ju je zamolio da sjedne. Njegova se bijela kuta jo vie otvorila kad je sjeo. Ispod nje su se pokazali plava majica i sive hlae od flanela. "Onda, da malo porazgovaramo?" zapoeo je razgovor. "Rado", rekla je Lisa; okupala se, oprala kosu, odmorila i osjeala se izuzetno dobro. "Otkrijte mi prvo, molim Vas, kako se zovete!" "Zar ne znate?" pitala je zbunjeno Lisa. Profesor se smijeio. "To je rutinsko pitanje. Naravno da znam, ali elim ustanoviti koliko Vi znate o sebi." "Smatrate li moguim da sam skrenula?" "Tako to sam ve ee doivio." "Ako tako mislite, moram Vas razoarati. Zovem se Lisa Hammer, roena Hopf, u zadnje sam vrijeme ivjela u Rodenbergu, Parkstrasse dvanaest, i trenutno sam u istranom zatvoru... ne, to nije tono, trenutno sam ovdje na klinici." "Jako dobro. Koliko imate godina?" "Dvadeset pet." "I to je jako dobro." "Sto ima dobroga u tome?" "Veina poremeenih bolesnika ne zna svoju dob, ve samo datum roenja." "Onda ja nisam poremeena?" "Da li biste htjeli biti?" "Ne razumijem pitanje." "Dobro razmislite!" "Mislite, da li elim da moj branitelj zagovara moju neuraunljivost?"

"Izvrsno formulirano." "Ne, to ne elim. Ja nisam poinila zloin." "Jeste li posve sigurni?" "Da!" Zatim je dodala iskreno: "Iako sam ve jednom posumnjala." Priala je o svojem mjesearenju u mladosti, te zato si ne moe zamisliti takav lanac radnji. "Vrlo zanimljivo", rekao je profesor, "ali primjeujem da moram biti na oprezu." "Kako to?" "Vi odreujete tijek naeg razgovora. Htio sam s Vama openito porazgovarati. Za poetak, da se upoznamo. To je kod nas uobiajeno." "Da, onda uinimo to." Lisa se nasmijeila. "to dulje emo razgovarati, to bolje. elim to je mogue dulje ostati u mojoj lijepoj sobi s kupaonicom." Profesor je uzvratio smijeak. "To je ispravan stav." Nastavio je razgovor, u kojem se namjerno drao openitih tema. Razgovarao je s njom o vremenu prolog ljeta, o televiziji i zadnjim izborima. Pretvorilo se to u posve oputeno, gotovo zabavno askanje. Ali Lisa je primijetila da eli biti nacistu o njezinom duevnom stanju. Zavrio je nakon jednog dobrog sata. "Nisam luda?" pitala je Lisa. "Ne", priznao je profesor, "Vi ste ak jedna izuzetno razumna ena. Ali to ne znai bezuvjetno da ste potpuno duevno zdravi." "Ne?" "Postoje bolesti, koje se ne pokau na povrini, ve su skrivene u dubini." "Ja elim izvjesnost!" rekla je ustro Lisa. Profesor Kruger se nije nasmijao. "Mi takoer", rekao je-

Sljedeeg su jutra Lisu odveli okulisti na klinici. Bio je na pragu pedesetih, rijetke kose koju je nosio pomno poeljanu da djeluje gue. Prvo je pregledao Lisine oi. Kada je Lisa posve mirno podnijela ovaj bezbolan pregled, ipak je zapitala: "emu to slui?" "Zato Vas zanima?" "Htjela bih studirati medicinu. Zanima me." Odloio je ono zrcalo. "Da su se na onoj pozadini, u podruju papile vidnog ivca pojavile zastojne promjene, upuivale bi na pritisak mozga." "Papila - to je vidni ivac." "Tono. Sad pogledajte kroz ovaj periskop. Rado bih provjerio postoji li ispad vidnog polja. Pritisak na vidni ivac mogao bi izazvati djelomini gubitak osjeta vida." "Vi dakle raunate s tumorom mozga?" pitala je zaueno Lisa. "Naprotiv. Mi elimo sa sigurnou iskljuiti tumor." "Moete li ga iskljuiti?" "to se mene tie, mogu. Ali sad u Vas uputiti specijalisti za uho, grlo, nos. Onda emo vidjeti dalje." Lisa je na sljedei pregled ekala pola sata. Ali to joj nije smetalo. Imala je pri ruci jedan od svojih udbenika. Tada je iz ordinacije izala jedna od stanovnica ove ustanove, jo mlada ena, koju je pratila jedna uvarica. Bila je nakazno debela i cerila se na Lisu. Lii je prvi puta doprlo do svijesti, to bi znailo ostatak ivota i l i godine koje slijede provesti meu poremeenima te se zgrozila. Specijalist je bio stari, mrzovoljan ovjek, koji je govorio glasno da je sve odzvanjalo - moda zato jer je esto radio s ljudima oteena sluha, ali moda i stoga jer sam vie nije dobro uo. Ispitao je Lisinu ravnoteu i ui. Lisa ga nije nita pitala, jer joj je u meuvremenu postalo jasno, da se i ovdje nastoji ustanoviti ili iskljuiti postojanje pritiska na njezin mozak. Popodne kad je opet sjedila nasuprot profesora Krugera,

htjela je ipak znati kako je nastala sumnja na tumor na mozgu. "To bi bilo dobro objanjenje ponaanja koje je potpuno strano linosti. Zasada naalost tumor nije ustanovljen." "Zato naalost?" "Onda ne biste mogli snositi krivnju." "Vi unato svega vjerujete da sam to uinila?" "to znai 'unato svega' i to 'vjerujete'? Ja nita ne vjerujem i ja nemam pravo na osudu. Moj je zadatak samo ustanoviti da li ste duevno zdravi ili ne?" "Dakle, idemo dalje." I ovog su puta vodili posve openit razgovor, koji je dodue postajao sve zahtjevniji. Lisa se morala napregnuti da slijedi profesorove zakljuke i daje ispravne odgovore. Kao i neko u koli, imala je osjeaj daje ogledan uenik. Kad joj je sutradan profesor rekao da e trebati rijeiti nekoliko zadataka, prihvatila je to s oduevljenjem, sigurna da e se dokazati. Tim je vie bila razoarana vrstom tih zadataka. "Sada u Vam proitati jednu reenicu", rekao je, "a Vi ete pokuati, ponavljati za mnom." Lisa je kimnula. Profesor je otvorio knjigu uvezanu u votano platno. "Brzi vlak iz Gornje Italije", itao je, "koji je u deset sati prije podne trebao stii na vicarsku granicu, morao je zbog kvara na grijanju dugo stajati. Putnici su motornim vlakom prevezeni do sljedee stanice." "Ali to je idiotski!" viknula je Lisa. "To Vam se samo ini. Molim Vas ponovite za mnom reenicu - ili da je jo jednom proitam?" "Ne, hvala. Pokuat u." Zaista je uspjela ponoviti reenicu gotovo bez greke. "Ali emu to slui?" "Ispitivanju Vae sposobnosti pamenja onog to ne ovisi o znanju. Uostalom, imam jo nekoliko puno ljepih pria. Pazite!" itao je vrlo polako i jasno: "U vrijeme ruka jednonogi je invalid preao ulicu, neposredno nakon to je kamion s dvije prikolice s velikim bavama proao pokraj njega, i sudario se s

jednom otprilike pedesetgodinjom biciklistkinjom tako nesretno, daje ona pala s bicikla, ali prola bez ozljeda, dok je on slomio drugu nogu." "To je potpuno nelogino!" proturjeila je Lisa. "Kakve veze ima kamion sa sudarom? i kako si moe jednonogi ovjek slomiti drugu nogu?" "Smisao cijele stvari je daje u ove reenice ugurano to vie pojedinosti, esto smisleno nepovezanih i neloginih. To oteava da ih se ponovi." Ovaj je puta Lisa zamolila profesora da jo jednom proita reenicu te je ponovila bez pogreke. Jo su neko vrijeme tako nastavili. Lii se inilo da se s njom postupa kao sa slaboumnom, pa je to i rekla. Profesor se na to nije osvrnuo. "Vae pamenje izgleda da je isto tako u redu kao i Vae logino miljenje", samo je rekao, "stvarno nema pokazatelja mentalnog defekta. Sutra emo zajedno raunati, moe?" "To mi nikad nije bila jaa strana." "Niti moja", prijateljski je priznao. "Trenutno me zaokuplja pitanje, ne bismo li ipak uinili EEG." "Elektroencefalogram?" "Vidi, vidi. Vi se dobro snalazite." "Ja sam medicinska sestra." "Nisam zaboravio, gospoo Hammer. Dosada kod Vas nisu naeni nikakvi pokazatelji oboljenja mozga. Moda bismo mogli preskoiti EEG." "Bilo bi mi milije da ga uinite." Dodala je uz slabi smijeak: "Ne boli."

Lisa je teoretski znala kako funkcionira elektroencefalogram. Nauila je to tijekom kolovanja. Mjere se struje mozga i crtaju krivulje, iz kojih se moe oitati da li mozak normalno radi.

Odstupanja od normalne krivulje ukazuju na oboljenje, u veini sluajeva na stranu i mjesto, gdje se nalazi oteenje. Postupak za nju nije imao nita tajanstveno. Ipak se iznenadila kad su je odveli u prostoriju koja kao daje bila obuena u srebro. Tada se sjetila daje aparatura vrlo osjetljiva. Svaki drugi elektrini aparat u zgradi izazvao bi smetnje. Zato je prostorija bila izolirana aluminijskom folijom. Lijenica, neka doktorica Leukner, koja je doekala Lisu, bila je mlada i ivahna, imala je elegantno saivenu bijelu uniformu, napadno plavu kosu i bila je naminkana. "Krenimo zajedno na trajnu!" viknula je veselo. Lisa ju je pogledala. Bila je zbunjena neslubenim tonom. Lijenica se smijala. "Neki od naih pacijenata to tako zovu. Drugi pak govore o pijunu mozga." "A kako stvarno funcionira ta stvar?" "Ah da, Vi ste medicinska sestra." "Studirala bih medicinu." "U zatvoru?" lijenica se opet nasmijala. "Nemojte mi zamjeriti!" nastavila je. "Katkad mi pobjegne jezik." "To se meni dogodi vrlo esto!" priznala je Lisa. "Biste li mi, molim Vas, objasnili..." "Vrlo jednostavno. Sjednite na ovaj udoban stolac, a ja u Vam staviti na glavu nekoliko elektroda. Mislim da e dvanaest biti dovoljno. Iz njih izlaze ice koje vode u ovu kuglu koja lebdi iznad Vas. U njoj se one skupljaju i odlaze vodovima dalje do aparata." Jo dok je priala, poela je lijenica Lii privrivati elektrode na glavu. "A gdje se vide krivulje?" "Stolom prolazi ugljeni papir, kao na pominoj traci. Na njega se ispisuju krivulje same." "Zanimljivo." "Da, i jest. Kada bi zaista postojala sumnja na tumor -to kod Vas, koliko mi je poznato, nije sluaj - trebalo bi Vas se jo rengenski snimiti." "Ali time se otkrivaju samo promjene na kostima

lubanje." "Prije je bilo tako. Ali sada se moe i tjelesne upljine uiniti vidljivima, tako da se u ilu kucavicu na vratu utrca kontrastno sredstvo." Gospoa doktor Leukner privrstila je elektrode i stala iza aparata da ukljui neke prekidae. "Kontrastno sredstvo protie kroz sve modane ile, i taj se protok rengenski snima. Taj cjelokupni postupak se naziva arteriografija." "Tee li ve traka?" pitala je Lisa. "Upravo poinje." "I kako izgleda?" "Jo ne mogu rei." "Mogu li i ja kasnije pogledati?" "Svakako elite vidjeti to se dogaa u Vaoj glavi?" "Da." "Sama krivulja Vam ne bi nita rekla. Samo strunjak moe s tim neto poeti. Ni ja to neu sama oitati, nego u pozvati profesora Kriigera." "Ta vjena tajnovitost lijenika." Gospoa doktor Leukner se smijala. "Priekajte malo, dok sami postanete lijenica. Ako ikada uspijete. Ali, molim Vas, nemojte me smatrati cininom. Ja Vam to elim od srca."

Na sljedeem je sastanku sa profesorom Krugerom Lisa saznala da je krivulja njezinih modanih struja bila posve normalna. "Uope nisam bila uzbuena", rekla je. "To s tim nema veze. Nervoza katkada izaziva ubrzano lupanje srca i ubrzava krvotok." Pogledao je Lisu paljivo, gotovo saalno. "Ha, to da sada uinimo s vama?" "Htjeli ste mi dati raunski zadatak." "Tono. Iako od toga mnogo ne oekujem." "Zato ne oekujete?"

"Jer sam stekao dojam da ste jedna potpuno psihiki zdrava osoba. Ali neka bude. Pokuajmo." Otiao je za svoj stol i izvadio iz ladice hrpu obrazaca. "Najbolje da sjednete ovdje, nasuprot meni!" Lisa je zauzela mjesto pred pisaim stolom. Profesor joj je pruio jedan od obrazaca, na kojem su bile otisnute kolone jednoznamenkastih brojeva. Preletjela je obrazac. "Ne mogu nai nikakvu sustavnost u redanju." "To ne trebate. Evo, uzmite ovu olovku i zbrajajte po tri broja, podvucite i napiite rezultat. Ja u u meuvremenu gledati na sat." "Ali to moe potrajati cijelu vjenost!" "Ne, najvie jedan sat. Krenite!" Iako se Lii zbrajanje jednostavnih brojeva inilo posve besmislenim, strpljivo se probijala kroz kolone. Profesor je pred sebe poloio depni sat i po isteku svake minute nainio bi plavu kvaicu. Lii nije bilo potrebno vie od ertdeset minuta da bude gotova. "Bravo", rekao je profesor i pogledao papir, "to je rekordno vrijeme." "Znai li to neto?" "Ne toliko tempo, koliko injenica da ste to radili ujednaeno i bez pojava zamaranja." "Nije bilo naporno, nego beskrajno dosadno." "Da, znam. Zato nekim pacijentima ovu zadau dajem kao ispit strpljivosti. Jedno je za mene sigurno: Vaem mozgu nita ne nedostaje. Ako ste poinili ubojstvo, tada je to bilo pri punoj pameti." "To je potpuno iskljueno." "Moramo pokuati doprijeti do dna Vae due." "Rorschachov test i slino?" "Da, i to. Ali neete biti poteeni toga da govorite o samoj sebi." "Ah, za ime Boje. Kada biste znali, kako su me policija

i istrani sudac izgnjeili! Nema niega to ve nisam rekla." "Rado Vam vjerujem. Ali nije bilo usmjereno na pravu adresu. Moda ja mogu s tim vie zapoeti. Moramo poeti s Vaim djetinjstvom, ii daleko unatrag, oiviti Vae najranije doivljaje." "Ako ba mora biti." "Mora." "Ali ipak nema smisla traiti ispriku ili objanjenja za djelo koje nisam uinila!" "Vidjet emo", bilo je sve to je rekao profesor Kriiger kao odgovor na Lisino protestiranje.

Fiziki pregled Lie zavrio je EEG-om. Sada je ujutro s njom sjedio mladi doktor Ringer i davao joj testove, kojima su ispitivani njezina inteligencija, mata i ud. To joj je bilo lagano, inilo joj se ak zabavnim. Naravno daje pri tome varala. Kad joj je na primjer bila pokazana slika, na kojoj se ima dojam da jedna ena eli baciti dijete kroz prozor, rekla je: "Dijete se usudilo doi na prozor. Pred tim je da padne. Majka ga hvata u zadnji as." Doktor Ringer je bio zadovoljan tim odgovorima i marljivo je pravio biljeke. Kada je morala tumaiti raznobojna mazanja, koja su joj se na prvi pogled inili stranima, nala bi uvijek jedno neduno objanjenje. Poslijepodnevni su sastanci kod profesora Kriigera bili naporniji i zamarajui. Lisa nije bila naviknuta govoriti o sebi. Tek nakon smrti svojeg mua dola je uope u priliku da odgovara za svoja djela. Dodue se trudila suraivati, ali je malo toga izalo na vidjelo. Kao dijete jako je voljela svojeg oca kojeg je doivljavala kao osjeajnog i njenog ovjeka. Patila je kad je obolio i prerano umro. Ve tada je odluila odabrati zanimanje kojim

e pomagati onima koji pate. Prema majci, koja je po prirodi bila hladna, a nakon smrti svoga mua kao zamrla, nije imala dobar odnos. Izmeu njih nije bilo napetosti, koje bi izazivale nesuglasice. Ali u svojoj se unutranjosti Lisa bunila protiv priguenog pesimizma svoje majke. Ve kao dijete divila se Bruni Hammeru. Kao djevojka sanjarila je o njemu. Zbog svojeg drutvenog poloaja i bogatstva bio joj je nedostupan. Tek joj je njegova bolest omoguila da mu se priblii. Bila je oduevljena da ga moe njegovati i sretna to mu je bila draa od ostalih njegovateljica. injenica da se odluio oeniti je, dala joj je novi osjeaj vlastite vrijednosti. Meu vrnjacima nije nikada bila naroito obljubljena, a nije se niti trudila da bude. Nije imala dara ni za glazbu ni za port i nikada se nije mogla ponaati neusiljeno. Zbog proivljene patnje osjeala se zrelijom od ostalih i bez prigovora preuzela je ulogu povuene djevojke. Sve je to iskopala iz svojeg sjeanja, opisala pojedinosti i dala primjere, ali nije bila zadovoljna sa samom sobom. Nije bio ni profesor Kriiger. "Kada biste samo mogli vie izbaciti iz sebe, gospoo Hammer!" rekao je jednog dana uzdiui. "inim ono to mogu." "Znam. Ali je premalo. Razbijam si glavu kako da se opustite. Obino se s pacijentima razgovaram oi u oi. Ali u Vaem bi sluaju bilo moda bolje, da koristimo klasian psihijatrijski poloaj." Lisa je odmah razumjela. "Ja na leaju a Vi izvan mojeg vidnog polja? Ne, mislim da mi ni to ne bi koristilo." Profesor Kriiger pogladio je svoju srebrnastu kosu. "Postoji jedna mogunost. Mogao bih Vam dati injekciju." "Serum istine?" "Toga nema. Ali jedan lijek koji otklanja sve zapreke. Natrijev pentanol." "Nikad ula."

"Posve je bezopasan i ne izaziva posljedice - dobro, izuzev jakog umora, kada popusti djelovanje, i prolazne glavobolje." "Zato ve ranije nismo s tim pokuali?" "Izjave dane pod djelovanjem tog lijeka ne priznaju se na sudu. Ja ih, dakle, ne bih mogao koristiti u mojoj strunoj ocjeni." "Uinimo to ipak. I meni bi bilo vano imati o sebi tone podatke." Prije idueg sastanka Lisa je dobila injekciju. Prvo nije osjetila nikakvo djelovanje, a zatim ju je obuzeo osjeaj lakoe. Osjeala se kao u pripitom stanju, ali nije imala smetnje govora. Iz nje je silovito izviralo. Njezine prve, zapravo kasne veze s mukarcima: Bilo joj je osamnaest, kada se prvi puta upustila s jednim mladiem. Bilo je to na razrednom izletu. Nije bila zaljubljena, nego je to uinila jer se tako dogodilo. Iako od toga nije nita oekivala, ipak je za nju to bilo razoaranje. Dola je do zakljuka da ne treba seksualne odnose. Kad joj je bilo dvadeset udvarao joj se jedan mladi. Peter. Bio je etiri godine stariji i elektriar. Vrlo joj se sviao, ali ju je najvie privuklo, da mu je do nje stalo. Veselilo ju je to je izvodi u restoran, kino i na ples. Rado se s njim mazila. Ali sa spolnim je odnosom odugovlaila koliko je god mogla. Na kraju se nala pred izborom, da se rastanu ili da popusti. U krevetu je bio grub, ali mu to nije dala na znanje. Bila je svjesna da ona sama nije mjerilo. On je naprotiv bio jako zadovoljan takvim druenjem. Ali onda joj je upalo u oi da imaju malo zajednikih tema za razgovor. On je smatrao samim po sebi razumljivim da je njezino zvanje samo prijelaz u brak i da e se za njega udati. Dugo gaje ostavila u tom uvjerenju, vjerojatno previe dugo, kao stoje kasnije ustanovila. Iz kukaviluka. Znala je da bi dolo do beskrajnih svaa kad bi rekla svoje miljenje. Nije htjela time opteretiti njihov ionako ve sloen odnos. Kada je zatim djelomino preuzela njegu svojeg kasnijeg

supruga, imala je za Petera sve manje vremena. Bila je zbog toga sretna i nastojala je da veza ne uspije. Ali to joj nije polo za rukom. Peter joj je pravio scene. Bio je ljubomoran na starog gospodina. "Bez razloga?" upao je profesor Kriiger. "Ne", priznala je Lisa, "znaio mi je vie od Petera. Bio je puno jaa linost. Ali to nisam mogla objasniti Peteru, a da ga ne uvrijedim. Prije svega je bila povrijeena njegova tatina, jer sam utekla. Zato sam bila sretna kad me je Bruno htio oeniti. To mije bio povod da raskinem s Peterom. On je mislio da me samo zanima novac mojeg mua." "Ali to nije bio sluaj?" "Nimalo." "Da li Vas je mu seksualno privlaio?" "Nije. Bio je jako bolestan." "Nije dolo do spolnog odnosa?" "Ipak. Koliko i dokle je bilo mogue." "I to ste pritom osjeali?" "Menije bilo lijepo, uiniti mu veselje." "To je jako malo." "Bilo je jako malo." Na kraju sastanka rekla je Lisa: "Sad sam govorila kao vodopad! Da li Vam je pomoglo?" "Jedva. Trebali bi proi mjeseci, da se spozna dubina Vae due." "Krasno! Rado u ostati." "Naalost, nemamo na raspolaganju vie vremena. Morate se vratiti u istrani zatvor." Na Lisinom se licu vidjelo razoaranje, ali nije nita rekla. "Pokuat u Vas zadrati jo preko vikenda." "Puno hvala, gospodine profesore." Lisa je ustala. "Hvala Vam na svemu. Svi ste prema meni bili tako ljubazni." "Za razliku od pravnika i policajaca znamo, da se ljude ne moe dijeliti na dobre i zle. U svakom od nas je neto od oba, i svakom se moe dogoditi, da zlo prevlada."

To je bilo dovoljno jasno. Lisa nije trebala pitati, da li zaista vjeruje daje poinila umorstvo, nakon stoje tako mnogo o njoj saznao. Nije vidjela naina da ga uvjeri u svoju nedunost. Ali to moda i nije bilo vano.

Dvadeset etvrtog studenog dravni je tuitelj podigao optunicu protiv Lie Hammer, roene Hopf, zbog umorstva svojeg mua s predumiljajem. Proces je bio odreen za drugu polovinu sijenja pred porotnim sudom u Traunsteinu. "Zao mi je, gospoo Hammer", rekao je odvjetnik Zumbruch, kada su opet jednom sjedili jedan nasuprot drugom u maloj zatvorskoj sobi za primanje, "ali nije se moglo nita uiniti. Tuitelj smatra indicije dovoljnima." "To sam si i mogla misliti", kazala je Lisa potiteno. ''Zaista sam sve pokuao..." Zumbruch je ostavio reenicu nedoreenom. "Ali to znam, gospodine odvjetnice! Za blagdane vjerojatno neu dobiti dopust, zar ne?" "Kako stvari stoje - sigurno ne." "Nita zato. Bilo bi ionako alosno slavlje, prvi puta bez mojeg mua." "Zar Vam zaista nedostaje?" "Da, naravno. Godinama smo bili zajedno danju i nou." "Ali i sami ste priznali, daje bio izuzetno teak." "Unato tome." Zamiljeno ju je pogledao svojim pametnim, sivim oima. "elio bih imati uza se enu poput Vas, kad jednog dana budem star i nemoan." "Onda oenite medicinsku sestru!" Oboje su se smijali i raspoloenje se razvedrilo. "Svakako imamo dovoljno vremena da dogovorimo nain obrane, kako i to trebam rei", smatrala je Lisa.

"Vi neete uope nita rei", rekao je neoekivano. "Ne?" pitala je zaueno. "Dobro sam razmislio. Jasno da porotnicima nee ba odgovarati, ako iskoristite svoje pravo da uskratite izjavu. Ali bi bilo jo opasnije, da govorite." "Smatrate li me glupom?" "Ne. Ali Vi ste impulzivni. Lako Vam se omakne odgovor, koji bi se mogao tumaiti kao agresivan ili cinian." "Smirit u se." "I to bi porotnici osjetili. Ne, bolje je da samo date podatke o sebi i zavijete se u utnju." "Nadam se da mi barem vjerujete, da u namjestiti pravo lice." "Ni to nee biti posve jednostavno. Ako djelujete previe mirno, smatrat e Vas hladnokrvnom, a ako se uzbudite, moglo bi Vam se pripisati lou savjest." "Za ime Boje! Kad Vas se tako slua, moglo bi se povjerovati da ovjek mora biti glumac kako bi ostavio dobar dojam na optuenikoj klupi." "I nije to tako netono."

Boravak na psihijatrijskoj klinici bio je za Lisu na odreeni nain dobitak. Sada je bila sigurna, da nije poinila umorstvo u napadaju shizofrenije. Kako to pri zdravoj pameti nije uinila, morala je njezina nevinost izai na sudu na vidjelo. U to se uvijek ponovno uvjeravala i uloila svu svoju snagu da ostane mirna. Ipak nije mogla izbjei da je katkada za dugih noi ne uhvati strah, da e biti osuena unato svoje iste savjesti. Ova je predodba bila muna i esto samo to nije skoila sa svojeg leaja da akama lupa o vrata i vie: "Pustite me van! Ja sam nevina!"

Moda bi joj donijelo olakanje, ali to nije uinila jer bi bilo besmisleno. Kratko pred Boi smjetena je jo jedna osoba pod istranim postupkom u Lisinu eliju. Bila je tridesetih godina, djelovala je prijateljski i imala plavo obojenu kosu, koja je izrasla centimetar od korijena i pokazivala prirodnu tamnu boju. Traperice su joj bile iznoene, a i njezin ruiasti pulover mora da je neko bio u boljem stanju. "Ja sam Edith", rekla je odloivi mornarsku torbu na slobodan leaj, "ne treba mi rei tko si. Nadaleko si poznata u cijeloj Njemakoj." Izvjestitelji i snimatelji su vrebali na Lisu kad je naputala kliniku. I sad se stresla kad bi na to pomislila. "Mogu zamisliti", rekla je samo i spustila pogled na udbenik anatomije. "Nadam se da ti ne smetam." Edith je skinula izmice i zamijenila ih papuama. "Ne, zato? Lijepo je imati drutvo, naroito u vrijeme blagdana." "Igra li Gin Rummy?" "Da, svakako. Samo nemam karte." "Ali ja imam!" Edith je pobjedniki izvadila svenji zaprljanih igraih karata iz svoje mornarske torbe. "Hoemo li?" "Ne ba sad. Moda veeras." Lisa se opet udubila u svoje itanje. "Nisi znatieljna." "Tono." "Zar te uope ne zanima zato su me uhvatili?" "Sigurno e mi ispriati", rekla je Lisa, a tada joj je postalo jasno da se dri previe odbojno te je dodala: "Dakle, reci!" "Kraa u trgovini." "ekaj! Zbog takvog neeg se ne ide u zatvor." "Nisu me uhvatili samo jedanput." "Ba glupo od tebe! Ipak - to ne moe biti razlog, da te

stave u istrani zatvor." Edith je slegnula ramenima. "Nemam stalno boravite." Sada se Lisa zainteresirala, a da nije htjela. "Znai li to da spava na ulici?" "Rijetko. Ali dogodi se. Inae: katkad tu, katkad tamo." "Ali to ipak ne moe biti trajno rjeenje." "U pravu si. Zato sam zadovoljna, da su me zatvorili." "Kakve ti ima ivce." "Potjeem, zna, iz graanske obitelji. Nakon mature sam ak zapoela studij ekonomije. Ali tada sam se zaljubila u jednog ludog frajera, koji me vodio na svoja putovanja. U London, Kairo, na Taiwan. Svukud. Jasno da sam napustila studij. Imala sam stvarno lijep ivot. Dok on nije propao. Bio je krijumar oruja. To uope nisam znala." "I onda?" "Krenulo je nizbrdo. Bila sam protjerana - bilo je to u Parizu, gdje je on bio prevaren. Za studij vie nisam imala ivaca. U meuvremenu su mi roditelji umrli, a mojoj se brai nisam htjela obratiti. Ali ipak sam jo imala odjeu i neto nakita. Nije mi bilo teko nai novog deka. Nije ono to misli. Nisam ila na ulicu." "Ali ivjela si od mukaraca?" "Ne ini li to svaka ena? Na ovaj ili onaj nain?" "O tom ne mogu suditi." "Ali je tako. Ima li za puiti?" "Naalost, ne." Edith je ispecala iz svoje torbe jednu zdrobljenu, naetu cigaretu i ponudila je Lii, nakon to je sekundu oklijevala. "Poslui se." Lisa je odmahnula glavom. "Ne, hvala." "Jo bolje." Edith si je zapalila cigaretu upaljaem za jednokratnu uporabu i otpuhivala. Lisa je pogledom traila pepeljaru. Ustala je, otila k umivaoniku, izvadila sapun iz posude i stavila je na stol pred Edith.

"Lijepo od tebe." "Samo nemoj da metem tvoje opuke i pepeo." Edith se nasmijala. "Nisam tako loa. Bez obzira na nezgodu u koju sam sada upala, sa mnom je sve u redu." "Dobro da znam." "Vjerojatno bi najpametnije bilo udati se. Ali nisam ba bila pametna. Nijedan od tipova koje sam kasnije upoznala, koje sam upoznala nakon Ive - Ivo Mirkowitsch je bio spomenuti trgovac orujem - nisu mu bili ni do koljena. Glupo je, ali sam im to davala do znanja. A kasnije - nijedan me nije htio za stalno. Na ulici sam otkad me posljednji izbacio iz stana." "Jako mi te je ao", rekla je iskreno Lisa. "I meni katkad, vjeruj mi." Edith je duboko udahnula i izdahnula. "Ali nema veze? Nekako u ipak dalje." "Sad barem ima malo vremena razmisliti, to da radi u budunosti." Lisa se opet udubila u svoju knjigu. Edith je ispruila ruku i taknula knjigu, tako daje mogla proitati naslov. '"Anatomija ovjeka' - to je na tom tako zanimljivo?" "Kad izaem odavde, htjela bih studirati medicinu." "Tada e biti puno prestara za tako neto." "Zato? Imam dvadeset pet godina." "Kad izae, mislim", rekla je znaajno Edith, povukla jo jedan dim i ugasila cigaretu u posudi za sapun. "Sigurna sam da u u procesu dokazati svoju nevinost." Edith je podigla tamne obrve. "Stvarno?" "Svakako." "A ja sam mislila..." Edith je stala. "Ostavimo to. Priaj mi kako je bilo." "Hou. Iako ba nije tema za kojom sam luda. Ali sada me, molim te, pusti da uim." Dodala je pokazavi glavom prema ormaru: "Moe si uzeti moj krimi." Do dobivanja obroka Edith ju je ostavila na miru. Ali

Lisa se nije uspjela koncentrirati na sadraj. U njoj se javila sumnja da su Edith stavili k njoj u eliju da je uhodi. Moda i nije bila prava zatvorenica pod istragom nego slubenica koja se maskirala u laku enu. To je bio izrazito lo osjeaj. Prolo je neko vrijeme dok je dola do spoznaje, da se ove druge nema zato bojati - svejedno bila ona to za to se izdaje ili ne. Ona nije imala to skrivati. Ipak ju je trebalo umiriti, da se pravosuu indicije koje imaju protiv nje ne ine dovoljnima, pa koriste ovakav podli trik da se ona sama optereti. Spremno i ne ekajui da je Edith opet pita rekla je Edith jo istog dana sve stoje znala o sluaju umorstva i kako je dolo do toga da joj se eli podmetnuti zloin. Edith je, kako se ini, sve posluala s dubokim suosjeanjem. Ali Lisine su se sumnje potvrdile, kad se Edith sljedeih tjedana uvijek ponovno vraala na tu temu. "Ti zna sad moju priu od A do !" rekla je i s naporom sakrila nepovjerenje. "Ne bismo li konano razgovarali o neem drugom?" Edith se povukla. "Dobro. Ako misli", ali je uskoro opet poela na tu temu. Na Badnjak su obje bile sjetno raspoloene. Edith ju je ak probudila usred Badnje noi. "Stoje?" pitala je Lisa pospano. Edith ju je uhvatila za ramena, tresla i zvala njezino ime. "Gori negdje?" "Vikala si u snu!" "Stvarno?" "Mora da si imala nonu moru." Lisa je protrljala oi. "Ne mogu se sjetiti." "Ali bilo je tako. Strano si me prestraila." "ao mi je. Ali sad pusti da dalje spavamo, moe?" Edith ju je uzela u naruje. "Lisa, najbolje bi bilo da mi ispria to te mui. Sama nee s tim izai na kraj." "Jasno da se bojim procesa", priznala je Lisa. "Dokazat e ti krivnju."

"Zato to govori?" Lisa je pokuavala izvui se iz Edithinog zagrljaja. "Jer ti tvoja situacija mora postati jasna. Ne pomae ti, da lae cijelom svijetu. Budi barem prema meni iskrena." "Pusti me!" Sad je Lisa snano odgurnula ovu drugu od sebe. "Luda si!" "Sama sam mnogo toga prola, Lisa, i razumijem te." "Nisi! Jer inae bi me pustila da spavam." "Nita ti ne pomae, da zatvara oi pred istinom." "Ti zna istinu. Ispriala sam ti je vie nego jednom." "Cijelu istinu?" "Nema pola istine. I ostavi me konano na miru!" Lisa se okrenula na stranu i pokazala ovoj drugoj leda. Edith nije poputala, ve je nastavila navaljivati s pitanjima. Ali Lisa vie nije rekla ni rije. Sljedeeg je jutra Lisa pozvala ovu drugu na odgovornost. "Reci, to si namjeravala s noanjim prepadom?" "Htjela sam ti pomoi." "Kako? Budi dobra pa mi objasni." "Lisa ne shvaa li - ako te i oslobode - nijedan ovjek ne moe ivjeti s tako uasnom tajnom." "Znai, nikada mi nisi vjerovala", zakljuila je Lisa. "Pokuala sam", tvrdila je Edith. "To ti ne vjerujem. Naprotiv: Htjela si izmamiti nekakve pojedinosti, s kojima bi me mogla opteretiti. Zato? to sam ti uinila?" "Nita." Edith je oborila pogled. "Jesu li ti obeali nekakve olakice, ako pomogne da me srede?" "Lisa, molim te, ima potpuno krivo." "Onda reci to je tono." "S tako nerazboritim ovjekom, kao to si ti, ne moe se razgovarati." "Onda dobro. Ostavimo to." Lisa se ponovno vratila svojem udbeniku anatomije. Ali umjesto da ui, razbijala sije

glavu, nije li joj se omaknula neka primjedba koja bi je teretila. Ali nije se mogla nieg sjetiti. Edith s njom nije vie razgovarala. To Lii nije smetalo. Ali bilo je krajnje neugodno biti pritvoren sa uhodom. Lisa je odahnula kad su Edith preselili jo istog dana.

Rano ujutro osamnaestog sijenja prevezli su Lisu iz zatvora u sudsku zgradu u Traunsteinu. Bio je leden dan i bilo joj je hladno u njezinom iznoenom zimskom kaputu. Odavno je htjela kupiti novi, ali je stalno odgaala. Kad je izala iz policijskog automobila, krenula je na nju hajka fotografa i snimatelja. Mlada policajka, koja ju je pratila, titila ju je koliko je mogla i brzo je gurnula u zgradu. I na hodniku i stepenitu ekali su novinari. Lisa je pred lice stavila ruke i pustila je daje njezina pratiteljica odvede u eliju. Unato velikom samosvladavanju Lisa je bila na rubu plaa. "Sada morate ostati prisebni!" upozorila ju je slubenica. "Ali to je uasno! Jesam li svaija meta?" "U sudnici se ne smije fotografirati." Lisa se smijala dok su joj se usne tresle. "Slaba utjeha." U eliji je bilo tijesno i zaguljivo. Slubenica je pomogla Lii skinuti kaput. Ispod toga je nosila jednostavnu haljinu plave boje bez sjaja, koju je u njezinoj garderobi odabrao Paul Zumbruch. Smatrao je da kad bi obukla neto crno, moglo bi djelovati kao pretvaranje. "Da nam naruim kavu?" pitala je mlada slubenica. "Sigurno imamo jo vremena za to." "Poinju li bez mene?" "Ne trebate prisustvovati pravnim predradnjama." Slubenica je provirila kroz vrata i zamolila jednog sudskog namjetenika da donese kavu. Neto kasnije je

donesena u dvije plastine ae. Obje su ene sjedile za jednostavnim, pravokutnim stolom jedna nasuprot druge i pile. "Nije ba jaka, ali barem je topla", rekla je slubenica nakon prvog gutljaja. "Nije loija nego u istranom zatvoru." Slubenica je Lii gurnula preko stola kutiju cigareta. Kad se Lisa zahvalila, spremala se da jednu zapali, ali onda je odustala. Vrijeme je s mukom prolazilo. Ve je prolo deset sati, kad su pozvali Lisu. Slubenica ju je kroz jedna sporedna vrata uvela u dvoranu porotnog suda. Lisa je imala oboren pogled, ali je bila svjesna daje velika prostorija prepuna. Vjerojatno je ovdje bilo pola Rodenberga da vidi kako e joj biti sueno. Sudac ju je molio podatke o njezinoj osobi i iz ivotopisa. Bio je neobino mlad za svoj poloaj, barem je tako djelovao, jedva neto preko trideset godina, ovjek okruglog prijateljskog lica i kovrave plave kose. Lisa se prisilila da mu gleda u oi, dok je stojeki govorila o sebi. Govorila je jasnim, katkad drhtavim glasom. U njezinom dotadanjem ivotu nije bilo nieg, ega bi se morala stidjeti. Jednostavnim je rijeima objasnila zato se udala za toliko starijeg, bolesnog Brunu Hammera. "Trebao me je, tako je bilo, a meni je odgovarao osjeaj da me netko stvarno treba." "Ali injenica je da je s Vama loe postupao?" "Ne, to nije. Pobunio se protiv svoje sudbine, protiv svojih boli, svoje bespomonosti. I kad me je grdio, nije zapravo mislio mene. Tako sam svakako razumjela." "Biste li nam sad ispriali to se dogodilo one noi kad je umro?" "Ne, gospodine suce. To ne bih. To sam sve ve rekla previe puta. Koristim svoje pravo, da uskratim izjavu." "Ipak ete razumjeti da bi porotnici rado uli opis dogaaja iz Vaih usta." "Da. Ali je zapravo tako, da o ubojstvu nita ne znam." Sudac je podignuo bezbojne obrve. "Vi govorite o

ubojstvu?" "Da. Kako se drugaije moe nazvati probadanje jednog bespomonog bolesnika na postelji? "Moglo se raditi o ubojstvu u afektu?" "Uope se ne razumijem u pravnike mudrolije. U mojem je oima to bilo ubojstvo." Lisa je sjela. "Nemate nam vie to za rei?" "Ne, gospodine predsjedavajui." Pozvali su kriminalistikog nadinspektora EUmanna. On je oito bio glavni svjedok optube. Dravni tuitelj - to nije bio Goldberg, koji je sasluavao Lisu u noi umorstva, nego jedan stariji sijedi gospodin - izvukao je iz njega pojedinosti, koje su govorile protiv Lie. Lisa je za to vrijeme promatrala porotnike i primijetila je da ih se dojmilo. Kada je dravni tuitelj zavrio sasluanje, ukljuio se odvjetnik Zumbruch. "Optuena je dakle sama priznala, da je obavijestila policiju tek jedan sat nakon to je pronala les?" "Da." "Bi li se to moglo dokazati, da je to preutjela?" "Analizom sadraja eluca moe se vrlo tono ustanoviti ovjekova smrt." "Koliko tono? Na minutu?" "Ne." "Na jedan sat." Ellmann je oklijevao. "Recite ve jednom!" "Na otprilike dva sata!" "I nije li tono da mu je optuena priredila posljednji obrok?" "Tako je svakako izjavila." "Nije li onda bilo mogue, da mu taj obrok da po elji sat ranije ili kasnije, kako bi prikrila stvarni sat smrti?" Umijeao se sudac. "Gospodine odvjetnice, mi se ovdje ne elimo baviti hipotezama nego injenicama!"

"Samo se radi o tome da se dokae, da se optuena svojom izjavom o satu nastupanja smrti posve nepotrebno sama opteretila. Da li je to i objasnila, gospodine svjedoe?" "Tvrdi da nije odmah opazila daje proboden." "Ona je dakle pretpostavila da je umro prirodnom smru?" "Da." "A to je radila taj jedan sat nakon otkrivanja lesa do obavjetavanja policije?" "Nita." "To mi se ini premalo. Mora da je dala neko objanjenje." "Rekla je da nije htjela usred noi izbaciti lijenika iz kreveta." "To je neto to nije uinila. Ali kako je provela taj sat?" "Zakopala je kare za papir u zemlju u stranjem uglu vrta." "I to je jedna hipoteza, za koju nema dokaza. Otisci prstiju nisu naeni na oruju kojim je poinjen zloin, a da to uini ne bi joj trebao jedan sat nego najvie deset minuta. Slaete li se sa mnom u tom pogledu?" "Oblaenje tenisica i zakopavanje kara mora daje ipak trajalo dvadeset minuta." "To bi bilo mogue", priznao je odvjetnik, "ali preostalo je jo etrdeset minuta za koje nema objanjenja." "Mora da se pri tom inu poprskala krvlju i daje uklonila kutu." "Jeste li nali kutu?" "Nisam. Imala je dovoljno vremena, da je zaista dobro sakrije." "Je li pokojnik bio poprskan krvlju?" "Nije. Ali mogla je oprati." "Vi, dakle, za Vae pretpostavke nemate nikakve dokaze." Odvjetnik se obratio porotnicima. "Moje dame i gospodo, oruje kojim je poinjeno umorstvo lei pred Vama.

Pogledajte ga. Radi se jednim neobino otrim, neobino iljatim karama, koje su prodrle direktno u srce, tako da je iscurilo vrlo malo krvi. Mi bismo za potvrdu ove toke trebali pozvati lijenika, sudskog vjetaka." "Zahtjev je odbijen", objasnio je sudac, "ne postoji nikakva sumnja u vrstu rane." "Dakle, zaboravimo krvavu kutu, koje nikada nije bilo! Okrenimo se opet injenicama. Stoje uinila optuena, dok je sjedila pokraj lesa svojeg pokojnog mua? teta, to je ne moemo osobno pitati, ali zabiljeeno je u zapisniku sasluanja. Dakle, gospodine kriminalistiki nadinspektore, nastojte se sjetiti!" Uz vidljivo svladavanje rekao je Ellmann: "Tugovala je." Kako bi ublaio izjavu, dodao je u istom dahu: "Barem je tako tvrdila." Time je zavreno njegovo sasluanje. Lisa je osjeala da je obrana barem ojaala. Gospoda Gerda Gartner bila je sljedei svjedok. Priala je razuzdano i sa uitkom kako je pokojnik loe postupao sa svojom enom i kako je esto vidjela suze u njezinim oima. "Jednostavno, moralo je doi do katastrofe", objasnila je, "ali da se moglo dogoditi tako neto uasno, naravno, nisam predviala." "Da li je optuena znala da postoje kare za papir?" pitao je dravni tuitelj. "Kako da ne bi znala? Ona je bila gazdarica." "Da li Vam se optuena ikada jadala zbog ponaanja svojeg mua?" "Nije. Sve je gutala u sebi. Upravo zato se moralo dogoditi." "Jeste li znali za posjete biljenika?" "Ali svakako. Oba sam ga puta pustila unutra." "Da li ste Vi i optuena o tome razgovarale?" "Nismo." "Ali to je ipak bilo zanimljivo. Bilo je oito, da se radilo

o izmjeni oporuke." "Optuena nije bila sa mnom tako prisna, prilino uobraena, ako razumijete to elim rei. Kakve ve jesu medicinske sestre. Misle da su neto bolje nego mi." U sudnici se zauo smijeh. "Ali Vi ste izjavili, da ste sigurni kako je optuena znala za izmjenu oporuke?" "I jesam. Dakle, to je bilo tako. Pitala sam je da li je zanima to je u oporuci, to je bilo nakon umorstva. Nato je rekla posve hladno: 'Ne.' To samo moe znaiti..." Dravni joj je tuitelj upao u rije. "Nema daljnjih pitanja za svjedokinju." Odvjetnik se Zumbruch nadovezao na zadnju toku sasluanja. 'Ne', odgovorila je optuena na vae pitanje? Ane: 'Ne, poznat mi je sadraj oporuke'?" "Samo tono: 'Ne.' Tada mi je bilo jasno." "Nije ovaj 'Ne' mogao znaiti i: 'Trenutno imam druge brige'?" "Gospodine odvjetnice", upao je u rije sudac, "to je pitanje na koje svjedokinja ne moe odgovoriti." "Htio sam samo pokazati, da ovo kratko nijekanje zapravo ne kae nita." "To smo razumjeli." Odvjetnik Zumbruch se opet okrenuo gospoi Gartner. "Upravo ste rekli: 'Optuena je bila gazdarica'." "To je i bila." "U kojoj se mjeri brinula za domainstvo?" Gospoa Gartner je utila; izgleda da nije razumjela pitanje. "Da li je slagala jelovnik?" pitao je dalje odvjetnik. "To nije bilo potrebno. Ja sam znala to treba kuhati. Ja sa i kupovala." "Da li je nareivala da se operu prozori? Ili da se prae sagovi?" "Da mi je samo dola s neim takvim! Ja sam bila u kui

dulje od nje!" "Ako sam tono razumio, gospoa se Hammer uope nije brinula o kuanstvu. Nije ni morala kad je imala pri ruci tako vjetu strunu osobu." "Radila mu je veeru." "Za to ste Vi sve priredili." Gospoda Gartner je opet utjela; nije se osjeala pitanom. "Je li to tono, gospoo Gartner?" "Da." "Tada ete se sa mnom sloiti, da gospoa Hammer nije toliko imala ulogu gazdarice nego vie medicinske sestre i druice." "Ako to tako gledate. Svakako, u kui nije maknula prstom. Samo toliko da sloi svoj krevet." "Kako onda moete biti tako sigurni da je znala za postojanje kara za papir?" "Jer je njukala." Lisa je pogledala preneraeno enu. "Biste li nam to poblie objasnili!" "Dakle, to je bilo tako. Kad bih ujutro dola, esto je u kui bilo neto izmijenjeno. ak i u sobama u kojima nije imala to traiti. Jastuk ne bi bio na svojem mjestu, pokriva je bio pomaknut. Same takve stvari." "Da li ste razgovarali o tome s Vaom gazdaricom?" "Nisam. Nije bilo vano." "Jeste li je ikad zatekli da izlazi iz kuhinje koja se vie ne koristi?" "Naravno da nisam. Uvijek je njukala nou." "Da li ste ustanovili promjene i u spomenutoj kuhinji koja nije u upotrebi?" Gospoa Gartner je oklijevala. "Da", rekla je nato, "ipak." "Moete li na to prisegnuti?" Veliko okruglo lice gospoe Gartner se zarumenilo i poela je nervozno prevrtati svoju elegantnu torbicu. "Radije

ne", konano je promucala. "Ipak pretpostavljam da ste govorili istinu." "Da. Ipak." "Ali niste posve sigurni, niste li si to s 'njukanjem' samo umislili?" "Ona je lukava. Nikad se nije dala uhvatiti." "To dakle znai, da Vau tvrdnju temeljite samo na jednoj pretpostavki?" "Uvijek sam imala takav osjeaj." "Ono to ovdje trebamo nisu osjeaji nego injenice." "Ne mogu na to prisegnuti." Svjedokinja je bila otputena bez prisege. Lisa je imala osjeaj da je gospodi Gartner uspjelo prikazati je u loem svijetlu. Tada je doao doktor Otto Krantz, vrlo ivahno i vrsta koraka. Na zahtjev dravnog tuitelja prvo je vrlo iscrpno opisao pokojnikovu bolest i to koristei medicinsko nazivlje, koje sigurno polovina porotnika nije ispravno razumjela. Lii je dao najbolju ocjenu. U njegovim je oima bila najvjetija, najstrpljivija i najportvovnija medicinska sestra koju je u svojem dugogodinjem radu upoznao. "Ipak nije smatrala potrebnim, da Vas obavijesti im je nala le", dokazivao je dravni tuitelj. "Zastoje to trebala uiniti? Ja ne mogu oiviti mtvaca, a to je znala." "Nije li odmah trebala posumnjati, da ovakva iznenadna smrt nije isti posao?" "Ni u kojem sluaju. Bolesnikovo je srce bilo teko oteeno slabom prokrvljenou i brojnim lijekovima koje je morao uzimati." "Tako da je smrt mogla nastupiti svakog sata?" "Da", rekao je doktor Krantz ne trepnuvi. "Dopustite da Vas podsjetim da ste na policiji Vaem pacijentu dali jo nekoliko godina ivota?" "Tada sam se krivo izrazio, ili je netono zapisano. U

najboljem sluaju je jo mogao poiviti nekoliko godina, to je tono, ali ne bih se uope udio daje ve mjesecima mrtav." "Vi biste bez daljnjeg ispostavili smrtovnicu?" "Bez obdukcije. Apsolutno." "Godinama ste lijeili pokojnika. Koliko ste ga poznavali?" "Jako dobro. Mogu rei bez pretjerivanja da smo bili prijatelji." "Tada tono znate njegov odnos prema optuenoj." "Ali sigurno. esto mi je govorio daje za njega dar to to je ima uza se. Ona je suosjeajna i inteligentna, a bio je i zahvalan da s njom moe razgovarati. Cijenio je to ga njeguje s potovanjem, a ne kao osobu pod skrbnitvom, samo zato jer je tjelesno slab." "Ipak je s njom loe postupao." "Ni u kojem sluaju. Loe postupao? Ne. On je znao biti dosta grub, i prema meni. Naprasit je bio uvijek." "A kako je ona na to reagirala?" "Kao i ja. Oboje smo znali da imamo posla s jednim teko bolesnim, bolovima izmuenim pacijentom, od kojeg nismo mogli oekivati da odvagne svaku rije." "Kako esto ste posjeivali bolesnika?" "Vizitu sam obavljao u pravilu jednom tjedno, ve prema potrebi." "Tada ne moete Va stav usporeivati s onim optuene." "Nikada nisanTtvrdio da sam medicinska sestra." Ova je izjava izazvala slab smijeh. "Ali znam da se odnos izmeu optuene i pokojnika temeljio na obostranom potovanju. Ona je izuzetno jaka ena, koju se ne moe lako zbuniti. Nikad nisam na njoj primijetio ni najmanji trag nestrpljivosti, nikad se nije alila niti je dala do znanja, da joj je njega preteka. Ona je morala deurati danju i nou. "Da li Vam se to inilo pametnim?" "Ne. Ali kad bih ja samo natuknuo, da bi trebala uzeti

jednu osobu za pomo, poludio je. Zato sam utio." "I prema optuenoj?" "Ne. Ali ona bi samo odgovorila: 'Znate da to ne eli. Ne pravite si brige. Ja u to ve obaviti.' Tako, na taj nain." "Ona ga je, dakle, potpuno izolirala od svijeta?" "Kakva ideja! To je apsurdno. Njegova ga je bolest izolirala, a ne njegovateljica. Daje svoj posao dijelila s jo dvije njegovateljice, bila bi prema njemu u boljem poloaju, jer ju je volio, a druge ne." "Vama nikada nije palo na pamet, da je ta cijela rtva bila smiljena da bi dola do velikog novca? "Poznato mi je da ljudi tota podnose za novac - ali tako neto ipak ne!" "Uvijek je bilo ljudi koji su vrebali batinu." "Sestra Lisa - oprostite, gospoda Hammer - sigurno ne pripada toj kategoriji." Prije nego stoje napustio sudnicu, poklonio je Lii jedan ohrabrujui, gotovo veseo smijeak. Oito nije imao vremena da kao promatra prisustvuje procesu.

Za vrijeme podnevnog odmora Lii i njezinoj pratilji donijeli su termosicu s toplom juhom i jetrenim valjucima. To je organizirao Paul Zumbruch. Lisa nije bila gladna. Alije mlada slubenica - zvala se gospoda Remminger i odnosila se prema Lii jako ljubazno i drugarski - stavila juhu u tanjur i nagovarala je: "Morate jesti, gospodo Hammer! Vi ne elite riskirati da u najnezgodnijem trenutku padnete u nesvijest? To bi moglo govoriti protiv Vas." Lisa se, dakle, prisilila da pojede juhu i popila zatim i alicu kave. Ovog je puta uzela i cigaretu, ne zato jer bi u tom uivala, nego jer je primijetila da gospoa Remminger jedva

eka da zapali. Jedan je sudski namjetenik pustio odvjetnika da ude. Bilo je jako tijesno u maloj, zaguljivoj sobi, i gospoda Remminger se ponudila da za vrijeme njihovog razgovora prieka vani. Lisa i Paul Zumbruch su izmijenili nekoliko rijei o dosadanjem sasluanju i uvjerio ju je da je sve proteklo u redu. "Kao sljedei svjedok biti e pozvan Arthur Hammer." "On me sigurno nee uvaliti." U budnim se sivim oima Paula Zumbrucha pojavio izraz uenja. "Da, bi li on to mogao?" "Naravno da ne. Htjela sam samo rei, da me nee pokuati opteretiti." "Opet jednom Vaa nepromiljena spontanost! Dobro sam znao, zato Vam nisam dopustio da date izjavu." "ao mi je. to je s Evelvn?" "Ponudila se za svjedokinju optube. Ali jedva mogu vjerovati da e je dravni tuitelj sasluati. injenica je da vie od godinu dana prije umorstva nije vidjela ni Vas ni svojeg oca." "Ona e se na mene nabacivati blatom koliko je god mogue." "Ali budui da sud zna da se nije brinula za oca i zbog toga joj je dodijeljen nuni dio, sve bi se to svalilo na nju." Kao stoje odvjetnik predvidio, svjedok popodneva je bio Arthur Hammer. Na Lisino se iznenaenje pojavio u odgovarajuerlvvrlo konzervativnom tamnosivom odijelu sa svjetlosivom kravatom. Dobro je pristajalo njegovoj utoj kosi, ali bez svoje uobiajene, vie nemarne elegancije, doimao se preruen. Nakon to je dao podatke o svojoj osobi, upitao ga je dravni tuitelj: "Kakv je bio Va odnos prema ocu?" "Moj?" pitao je Arthur pomalo budalasto i taknuo svoje grudi. "Da."

"Ja sam ga cijenio. Bio je linost. On je mnogo toga stvorio." "Ba ne zvui kao sinovljeva ljubav." "Pa razumljivo je da ovjek voli svojeg oca", glasio je naivni odgovor. "A kako se otac odnosio prema Vama?" "I on je mene, naravno, volio, ako ba hoete znati. Ja sam bio njegov jedini sin. Uostalom, ja sam ga posjeivao, kad god sam mogao." "Tada nam sigurno moete rei neto o odnosu izmeu pokojnika i optuene?" "On je bio jako sretan to je ima." "Ali postupao je s njom loe." "Bio je nestrpljiv, nagle udi." "I ona je to sve podnosila." "Sto je drugo mogla uiniti?" "Da, pacijent je ipak u velikoj mjeri upuen na svoju njegovateljicu. Da li mu je to davala na znanje?" "Kad sam bio tamo, nije." "Kakav je bio Va odnos prema optuenoj?" "Neutralan." "To nam morate poblie objasniti." "Nisam imao nita protiv nje." "Ali niste je voljeli?" "To je prejako reeno." Lisa se zapanjila i nehotice dobacila upitni pogled svojem odvjetniku. Uvijek je vjerovala daje Arthur ima rado. Morao je ipak primijetiti, da se je uvijek trudila da mu boravak u roditeljskoj kui uini to ugodnijim. "Bilo mi je za nju svejedno", dodao je Arthur. "Vi joj, dakle, niste bili nimalo zahvalni to je preuzela njegu Vaeg oca?" Arthur je slegnuo ramenima. "Zato bi? Da to ona nije inila, otiao bi u bolnicu!" "Dakle, nije bilo nikakvog razloga da se optuena

angaira.' "S njezinog gledita je. Obeao je, da e joj ostaviti hrpu novca! "to je u Vaim oima "hrpa"? "Trebalo je biti dovoljno da joj financira studij medicine." "Jeste li se s tim slagali?" "Mene nije nitko pitao." "Sad Vas pitam: Da li ste to smatrali pametnim i primjerenim rjeenjem?" "Nisam. Njega u bolnici bila bi sveukupno jeftinija." Nakon kratke stanke je dodao: "A ona bi sa stipendijom mogla isto tako studirati, umjesto da se mui." "Da li ste to rekli optuenoj?" "Da. Rekla je da je i ona ve o tom razmiljala. Da ju je katkada bilo strah, da e nakon oeve smrti biti prestara za studij. Ali da ga obzirom na situaciju ne bi mogla ostaviti na cjedilu." Lisa se samo mogla uditi, nije se sjeala daje ikada sa svojim pastorkom vodila takav razgovor. "Obzirom na situaciju?" ponovio je dravni tuitelj. "to elite time rei?" "Glupo se udala za njega." "A zato je to uinila?" "Kristalno je jasno. Htjela je biti sigurna da e zaista dobiti novce, a on ju je htio sprijeiti, da mu otkae ljubav." "Jeste li ikada imali dojam, da je optuena nastojala dobiti vie od obeane svote?" "esto sam se udio, da je prema njemu pretjerano ljubazna. Ali pozadinu sam shvatio tek prilikom otvaranja oporuke." "Hvala. Nema vie pitanja za svjedoka." Dravni si je tuitelj snjenobijelim rupiem obrisao zamiljene kapljice znoja s visokog ela i sjeo. Arthur se okrenuo s vidljivim olakanjem. Odvjetnik Zumbruch je poskoio. "Trenutak, gospodine

Hammer, Vi jo niste gotovi." "to jo elite od mene?" "Samo odgovor na neka pitanja. Tvrdili ste gospodinu tuitelju, da bi Va teko bolestan otac bio jednako dobro ili ak znatno bolje smjeten u nekoj bolnici." "To je tono." "Da li je i Vaa sestra bila tog miljenja?" "Da." "Zato onda nije upuen u bolnicu?" "Otac se tome protivio." "Pokojnik to nije nikako elio?" "Da." "A to je o tom problemu mislio doktor Krantz, njegov lijenik?" "On je, jasno, bio na oevoj strani." "Zato 'jasno'?" "Pa, otac je ipak bio njegov privatni pacijent." Sudnicom se pronio apat. Arthur je shvatio daje otiao predaleko. "Ne elim tvrditi da oca nije pustio iz svojih aka samo zbog pohlepe za novcem." "Stoje onda navodio kao razlog? Mi ga sami moemo u svako vrijeme pitati." "Tvrdio je da bi otac u nekoj bolnici za najkrae vrijeme umro." "To mu niste vjerovali? Ili Vam je bilo svejedno?" "To nismo vjerovali doktoru Krantzu." "Iako ste znali, kakav je ekscentrian pacijent bio Va otac?" "U bolnici bi se ve trebao prilagoditi." "Dozvolite mi, gospodine Hammer, da u to posumnjam! Uostalom, kako ste se razumjeli s ocem?" "To sam ve objasnio gospodinu tuitelju." Odvjetnik je Zumbruch pogledao u svoje zabiljeke. "Rekli ste daje bio nestrpljiv, nagle udi." Podignuo je pogled i pogledao ravno u Arthurove malo oborene oi. "Da li je

oduvijek bio takav ili tek otkako je obolio?" "Ne znam." Arthur je oklijevao, a zatim je dodao: "U njegovoj se bolesti to jo samo pojaalo." "Vi ste, dakle, jo kao dijete patili, recimo, zbog oeve osorne prirode." "To nisam nikada tvrdio." "Tek kad ste odrasli?" Arthur je negodovao. "Stavljate mi neto u usta!" "elite rei da ste u ivotu pokojnika bili velika iznimka? Daje prema Vam bio strpljiv i da se svladavao?" Oito protiv volje rekao je: "Ne." "Kako je, dakle, zaista bilo?" "Moj me je otac volio zapitkivati", priznao je Arthur tihim glasom. "Molim, glasnije, gospodine svjedoe!" viknuo je sudac. "Predbacivao mije nedostatak ambicija." "ivot s njim nije, dakle, bio pravi uitak", ustanovio je odvjetnik, "a ipak ste ga uvijek ponovno posjeivali." "On je, konano, bio moj otac." "elite li time rei da ste financijski ovisili o njemu?" "I to." Lii je postalo jasno, da je Arthur pred sudom ostavio lo dojam, kakav se samo moe zamisliti, i bilo joj ga je ao. Krajikom oka promatrala je publiku. Neki stanovnici Rodenberga su se gurkali i aputali. Izvjestitelji su marljivo biljeili. "A sad o Vaem navodno izgubljenom kljuu kue...", zapoeo je odvjetnik. "Stvarno sam ga izgubio - ili mi je ukraden!" "O tome ste dali malo zbunjujue izjave. Kada ste, zapravo, uoili gubitak?" "Sad se sjeam tono! Kad sam ga kod kue - mislim u mojoj sobi u Stuttgartu - htio izvaditi iz depa i staviti u ladicu." "To je bilo nakon Vaeg posljednjeg posjeta Rodenbergu?"

"Da." "Dakle u kolovozu prole godine?" "Da." "Ali niste smatrali potrebnim da zbog toga nazovete Vau maehu ili da joj piete?" "Ipak nije bilo tako vano." "Vi joj to niste spomenuli ni tijekom kasnijih telefonskih razgovora?" "Tada vie na to nisam mislio." "Vi niste - ili niste bili - svjesni da je klju kue jedan vaan predmet?" "Gotovo ga nikad nisam trebao. Samo kad sam jako kasno dolazio kui. To se nije dogodilo otkad ne stanujem u Rodenbergu." "A stanovnicima Vae roditeljske kue - Vaem ocu, maehi, da ak i domaici bio je to vaniji. Smatrate da je ugodno ivjeti u kui, u koju se neopaeno moe uetati neki stranac?" "Nikad nisam na to pomislio." Odvjetnik je prekinuo sasluavanje. "Hvala, nemam vie pitanja."

K njima dvjema su pustili ui Paula Zumbrucha. Skinuo je svoj plat. "Nema smisla dalje ekati", rekao je, "hajka ne prestaje. Obavimo to." Zajedno su napustili zgradu kroz stranja vrata. Odvjetnik i slubenica titili su Lisu od bljeska fotografskih aparata koliko su mogli. Pri povratku u zatvor rekla je slubenica: "Vai izgledi uope nisu loi, gospodo Hammer." Lisa nije bila raspoloena opet jednom uvjeravati u svoju nevinost. "Hoete li me i sutra pratiti?" upitala je umjesto toga. "Vidjet emo to se da uiniti." "Molim", rekla je usrdno Lisa, koja je posljednjih tjedana imala posla s policajkama svih vrsti. Gospoa Remminger je shvatila to se u Lii zbiva. "Da", rekla je, "ja u to s Vama proi." Te se veeri Lii inilo da joj je njezina zrana zatvorska elija utoite.

Dravni se tuitelj savjetovao sa sucem da li da ArthuF Hammer zaprisegne, ali su onda od toga odustali. Sudac je, nakon stoje bacio pogled na svoj lijepi depni sat koji je paljivo izvadio ispod plata, objavio je daje dokazivanje za danas gotovo te da e se nastaviti sutra ujutro. Svi su u dvorani ustali. Jedan je fotoreporter iskoristio priliku da snimi Lisu. Njezin mu je odvjetnik brzo pristupio, da mu to zabrani. Lisa i gospoda Remminger su u meuvremenu brzo napustile dvoranu. Zadrale su se jo pola sata u eliji u nadi da e novinari otii.

Na Lisino je iznenaenje sljedeeg jutra svjedoio i sudski lijenik. Nije znala tko je to zatraio, da li dravni tuitelj ili Paul Zumbruch. Patolog je bio bucmast ovjek, elave, oito obrijane glave i oiju crnih kao ugljen. ukasta koa je govorila za oteenje jetre. Na pitanje dravnog tuitelja odgovorio je daje le secirao i uz ve spomenuto naao na zglobovima kroninu upalu s razaranjem i iaenjima. Takoer je ustanovio jak otklon u stranu u korijenu prstiju i uznapredovalo oboljenje koronarnih ila. Dravnog je tuitelja vie zanimao uzrok smrti. "Ubod otrim, iljatim predmetom, koji je tono pogodio u lijevu sranu klijetku i uzrokovao trenutnu smrt." "Da bi se postigao takav - recimo jednostavno - pogodak, neophodno je imati medicinska znanja."

"Ne bezuvjetno." Dravni je tuitelj podigao obrve. "Ne?" "Svaki nestrunjak moe iz leksikona saznati gdje se nalazi srce, a to zna i svaki mesar." "Ali nema svatko - recimo - hrabrost, da tako ubode s apsolutnom sigurnou." "Nema", sloio se sudski lijenik. "Treba li snage?" "Ne puno jer je proboden izmeu treeg i etvrtog donjeg rebra." "Bi li tako neto moglo uiniti dijete?" Sudski je lijenik pogladio svoju elavu glavu. "Ne bi." "A ena?" "Da." Tada je na red doao odvjetnik sa svojim pitanjima. "Smatrate li, gospodine doktore, vjerojatnim, da je to uinila ena?" "Ne." "Biste li nam to poblie objasnili?" "Takav in je atipian za enu. Kada se nekoga ele rijetiti, one posiu za suptilnijim sredstvima, na primjer za otrovom. Silu primjenjuju samo onda kada su krajnje razdraene, a tada nepromiljeno udaraju nekim tekim predmetom koji im se ba nade pri ruci. Takvo je barem nae iskustvo." "Hvala, gospodine doktore!" Odvjetnik je sjeo. "Ali ja imam jo nekoliko pitanja za svjedoka", javio se za rije predstavnik optube. "Izvolite", rekao je sudac dignuvi ruku. "Upravo ste tvrdili, da je ciljani ubod u srce atipian za jednu enu?" "Da, to je istina." "Ne postoji li uvijek slavna iznimka koja potvruje pravilo?" "U takvom sluaju ne."

"Kako moete biti u to tako sigurni?" "Oslanjam se na svoje iskustvo. Ja sam sudski lijenik dvadeset pet godina." "I koliko ete jo dugo raditi?" "Jo petnaest godina. Ako mi zdravlje dozvoli." "I sigurni ste da u godinama koje Vam predstoje neete stei neka nova iskustva?" Ovog je puta dravni tuitelj imao publiku na svojoj strani. "Naravno da nisam", pokuavao se braniti patolog, "ali..." Dravni mu je tuitelj upao u rije. "Nema daljnjih pitanja." Sudski lijenik nije zaprisegnuo, jer je to ve uinio prilikom jednog drugog vjetaenja za cijelu godinu. Sljedei je svjedok bio za Lisu veliko iznenaenje, gotovo ok. Bio je to Peter Milz. Stegnut u sveanom crnom odijelu, nastojao je djelovati umiljeno, ali osjetivi da su sve oi uprte u njega, postao je nesiguran. Lisa je svojem odvjetniku dobacila upitan pogled. Ovaj je slegnuo ramenima. Peter Milz je prvo morao dati uobiajene osobne podatke. Tada je dravni tuitelj upitao: "Koliko dobro poznajete optuenu?" "Jako dobro. Hodali smo gotovo tri godine, kako se to kae." "Ako sam Vas dobro razumio, imali ste seksualne odnose." "Da." "I nakon udaje optuene?" "Ne, tada vie ne. Rekla mi je: 'Peter, sad mora biti razuman, inae e mi sve upropastiti.'" "To se odnosilo na njezin brak?" "Na njezin plan, da staroga nasljedi." "Jeste li sigurni da je postojao takav plan?" "Naravno. Pa to je bio razlog zato se za njega udala."

"Razgovarali ste o tome?" "Oboje smo to znali. O tome se nije trebalo govoriti." "Niste li pokuali optuenu odgovoriti od te namjere?" "I te kako! Ali ona je bila potpuno zaluena i nije me htjela sluati." "Ali Vi ste ipak morali imati neki utjecaj na optuenu." "Zbog nae veze? Ne, gospodine tuitelju. U krevetu je bila santa leda, a uvijek je matala o ulasku u visoko drutvo. Ja sam je upozorio. 'Lisa', govorio sam, 'stari moe jo tko zna kako dugo poivjeti. To nee izdrati.' Tada se udno nasmijeila i rekla: 'Ne radi si nikakve brige! Kada e se raditi o sve ili nita - ja sam ona koja ima lijekove.'" "Moete li se na to zakleti?" "Da. Zato da ne?" "Vi ste dakle potpuno sigurni, da je optuena ve pri ulasku u brak imala namjeru, ako zatreba, ubrzati smrt svojeg mua?" "Tono." Dravni je tuitelj uinio znaajnu stanku kako bi se ova tvrdnja usjekla u pamenje porotnika. Onda je upitao: "Da li ste ikada bili u pokojnikovoj kui?" "Vie puta. Posjetio sam optuenu dok je tamo samo radila kao njegovateljica." "Da li ste tamo imali odnose?" "Ne u pravom smislu. Optuena je uvijek nastojala da se to prije izgubim." "Da li ste joj to zamjerali?" "Da. Ipak. Konano, voljela me je. Ona bi se za mene i udala da joj se nije ukazala prilika da se domogne velikih novaca." Nakon to je postavio jo nekoliko pitanja, dravni se tuitelj zadovoljio iskazom svjedoka. Sada je doao na red Lisin odvjetnik. "Izgleda daje Va odnos prema optuenoj u velikoj mjeri bio dvojak, gospodine svjedoe!" zapoeo je sasluanje. "Opisali ste nam je kao jednu

hladnu, astohlepnu, gramzljivu enu. S druge ste je pak strane voljeli i ak joj obeali brak. Gdje je tu logika?" Peter Milz je slegnuo irokim ramenima. "Kako se to ve dogaa. Ljubav je slijepa." Publika se glasno zabavljala. "Kada ste spoznali da optuena - no, recimo - ba mnogo ne vrijedi?" "Nekako sam to slutio od samog poetka. Ali prekipjelo mije kada je otila tako daleko daje stari oeni." "Ipak ste je naposljetku pokuali odvratiti od toga?" "Da." "Zato?" "Jer nisam htio da bude nesretna." "Vrlo plemenito od Vas. Ili niste li ipak bili ljubomorni?" "Na starog...?" Peter je zastao i vidjelo se daje progutao jednu rije bez imalo potovanja "...ovjeka? Pa nisam bio lud." "to se Vaa prijateljica odluila za drugog, mora da je pogodilo Vau tatinu, ba zato jer ste zdravi, mladi i dobro izgledate." "Zbog novca." "Da li zaista samo zbog novca? Nije li starac bio od Vas pametniji, obrazovaniji, naitaniji? Jaa linost?" "Tako neto mije trabunjala", priznao je Peter Milz. "Tako neto je mogla osjeati, ba zato jer joj seks nije bio u prvom planu, kao to ste i sami tvrdili. Odvjetnik je listao svoje biljeke. 'U krevetu santa leda', rekli ste doslovce." "To mogu i potpisati." "Ima jo neto. Vi, gospodine svjedoe ostavljate dojam ovjeka koji ima prijatelje, vjerojatno je lan nekog drutva i obljubljen je meu djevojkama." "To se moe rei." "Vi zapravo niste trebali optuenu, dok ju je, naprotiv, njezin mu jako trebao." "I ja sam je bio trebao." "Zato?"

"Za krevet, naravno. Putene mi se ene ne sviaju. Za raanje djece i kasnije za posao." "Niste li nikada razmiljali da bi joj to moglo biti premalo?" "Svaka ena treba biti sretna kad nae nekog s ozbiljnim namjerama." Ovime je zavrilo sasluavanje svjedoka Milza. Ni on nije zaprisegnuo, jer je bio previe emocionalno upleten, a da bi mogao stvari objektivno ocijeniti. Nakon njega sasluanje jo ljekarnik Holbaum, koji jasno nita nije znao o zloinu, ali je bio nesumnjivo dobar svjedok o Lisinom ponaanju. Njegovom je izjavom zavrio drugi dan procesa.

Treeg se dana na sudu pojavio profesor Klaus Kriiger. Lisa je uoila da on svoju zdravu smeu boju zahvaljuje kvarc-lampi i da nije lien ljudske tatine. U svakom je pogledu izgledao sjajno, snjeno-bijele kose, vitak i visok, odjeven nemarno i skupo u hlae od flanela i kaput od tvida. Zaprisegnuo je prije nego stoje proitao psihijatrijsko^ miljenje sastavljeno na klinici. \ "Ispitanica je duevno i tjelesno potpuno zdrava, iako se ne moe zanemariti odreena napetost, koja je razumljiva za njezin poloaj. Ima vrlo visok kvocijent inteligencije, otvorena je i sposobna da pamti. Ima dobro razvijeno praktino razmiljanje. Sklona je odreenoj agresivnosti, koja se moe objasniti osjeajem manje vrijednosti. Ispod oitovane ali i stvarne osjeajnosti skriva se strogost, dodue ne u veoj mjeri nego to je uobiajeno u tom zvanju. U sluaju osude mora se optuenu smatrati potpuno krivino sposobnom." Dravnog je tuitelja zanimalo koje su pretrage uinjene. Profesor je Kriiger govorio o tome ne skrivajui

zadovoljstvo samim sobom. Rijeima: "Priznat ete, da smo postupili krajnje temeljito", zavrio je svoje predavanje. "Potvrdili ste odreenu agresivnost optuene. Da li je ta agresivnost mogla doi do izraaja u pokuaju ubojstva?" "Tako daleko ne bih htio ii. Jedan spontani in vie bi odgovarao prirodi optuene." "Nama su razliite osobe opisivale da je optuena doputala rtvi daje vrijea i pravi joj neprilike. Nije li moralo doi do toke, kada to vie nije mogla podnositi?" "Daje posegnula za orujem? Dosta nevjerojatno. Bilo bi ve dovoljno, daje verbalno olakala duu - provalom osjeaja u bujici rijei. Nitko je nije mogao prisiliti da podnosi bez rijei." "Nije li se moglo dogoditi, da je esto grdei pacijenta, takorei uzvratila, a da joj to nije donijelo eljeno olakanje?" Odvjetnik Zumbruch je uloio prigovor. "To je potpuno neutemeljena podvala. Nijedan svjedok nije ukazao na to da se optuena branila." Dravni se tuitelj usprotivio. "to ne mora znaiti, da optuena to nije i inila. Starca, mua, bolesnika se ne grdi ba pred svjedocima." "Sve govori protiv toga da je optuena ikada loe postupala s pokojnikom! Podsjeam na izjavu svjedoka Hammera, koji je njezino ponaanje prema njegovom ocu oznaio kao "pretjerano ljubazno", kao i na injenicu da je u oporuci odreena za glavnu nasljednicu!" Umijeao se sudac: "Ali, ali moja gospodo, to nikamo ne vodi. Samo tratite vrijeme gospodina vjetaka. Molim Vas, nastavite ispitivati svjedoka, gospodine tuitelju! Svakako bih predloio da prestanete govoriti o teoriji da je optuena verbalno muila rtvu jo prije ubojstva. Ona se niime ne moe dokazati." Dravni se tuitelj nakaljao. "Pretpostavimo, gospodine profesore, da oruje nije nabavljeno u noi ubojstva - to i niim nije dokazano, optuena ga je mogla nabaviti dosta ranije, mo d a i s je dni m p osv e n eva nim razl og om - dakl e

pretpostavimo, da joj je oruje pri ruci: Bi li mogla spontano zadati smrtonosni udarac?" "Nitko ne moe u potpunosti proniknuti u drugog ovjeka." "Dakle, ne smatrate to iskljuenim?" "Da." apat je proao dvoranom. "Hvala, gospodine profesore", rekao je tuitelj, "to je ono to sam htio znati." Odvjetnik Zumbruch je istupio. "Gospodine profesore, optuena je medicinska sestra te je raspolagala nezanemarivom koliinom lijekova. Daje zaista namjeravala rijeiti se pacijenta, nije li joj bilo jednostavnije ubiti ga prevelikom dozom?" "Nije, jer tome bi prethodilo razumno razmiljanje." "Za koje optuena nije bila sposobna u trenutku ina?" "Da." "To ipak znai, da u trenutku ubojstva nije mogla biti uraunljiva." "Tako je." "U Vaem ste miljenju optuenu proglasili potpuno krivino sposobnom." Profesor Kriiger pogladio je svoju srebrnastu kosu; osjealo se da je na trenutak zbunjen. "Kad sam sastavljao miljenje, nisam bio dovoljno upoznat s injenicama ovog sluaja", priznao je. "Sada, kada ste upoznati sa injenicama, priznajete optuenoj u sluaju osude smanjenu uraunljivost." "Tako je." Sudac je dokazivanje proglasio zavrenim.

napredovao." "Kako to misliste?" "Ve ete vidjeti. Kako stvari stoje, dravni tuitelj nee moi odrati optubu zbog umorstva. Moi e Vas tuiti samo zbog ubojstva." "Nije li to dovoljno loe?" "Samo upola, gospodo Hammer. Ubojstvo pri smanjenoj uraunljivosti donosi najvie deset do dvanaest godina, od koji ete morati odsjediti najvie polovicu." "Stvarno krasni izgledi!"

Za vrijeme podnevne stanke gospoa Remminger je primjetila: "Moete biti zadovoljni svojim odvjetnikom. Znatno je

Popodne je dravni tuitelj odrao zavrnu rije. Stvarno je prestao govoriti o optubi zbog umorstva, ali je optuio Lisu za ubojstvo. Naveo je jo jednom sve to govori u prilog tome da je ona izvrila ubojstvo: vrijeme, koje je prolo, prije nego to je obavijestila policiju, injenica daje u kui bila sama sa rtvom i da je imala pristup k oruju s kojim je izvren zloin, tragovi zemlje na njezinim tenisicama. "Njezin osnovni motiv nije bio da se konano domogne velikog novca, kao to su neki svjedoci podvalili, nego to vie nije mogla podnositi poniavanje umjesto izraza zahvalnosti. Ubola je bez razmiljanja u trenutku smanjene uraunjivosti. Kad je shvatila stoje uinila, bila je poremeena. To objanjava i dugo vrijeme, koje je proteklo, prije nego to je obavijestila policiju. Samo bi nekoliko minuta trebala da oisti kare za papir i vrati ih na njihovo mjesto u naputenoj kuhinji. Ali optuena je bila zbunjena i pogoena vlastitim djelom. Nije bila sposobna da jasno razmilja. Zato se i sama teko opteretila time to je obukla tenisice - to je ista stvar navike - i zabola no u zemlju u stranjem dijelu vrta. Tijekom sasluanja na policiji izjavila je daje sat ranije ustanovila smrt kao i da prije toga nije ula nikakve neobine umove u kui. Time se teko

opteretila to se takoer moe objasniti odgaanjem da obavijesti policiju. Da je bila pri sebi, mogla je ostaviti lane tragove. Ali ona nije bila pri sebi. Prema tome nema nikakvih dokaza za jedan smiljen in. Dogodio se u afektu. To unato tome ostaje gnusan zloin za svaku osudu. Optuena je ubila jednog bespomonog, njoj povjerenog bolesnika. Sto ona nakon toga taji daje to poinila, ne priznaje, ne kaje se, ini njezino djelo jo gorim. Zbog toga se pri uraunavanju olakotnih razloga ne smije biti previe blag. Zahtijevam dvanaest godina zatvora." Dravni je tuitelj sjeo, a na njegovom se licu odraavalo zadovoljstvo samim sobom. Lisino je ve ionako blijedo lice jo vie izgubilo boju. Gospoa Remminger joj je neprimjetno stisnula ruku. "Samo ostanite mirni!" aputala je. Odvjetnik Zumbruch je ustao. "Visoki sude", viknuo je, "moje dame i gospodo, sate sam proveo u razgovoru s optuenom i vjerujte mi: Ona je neduna! Ona je agresivna, to je istina, ona nije njeno, popustljivo djevoje, ali ona nije poinila ubojstvo koje gospodin tuitelj s pravom naziva gnusnim inom za svaku osudu. Ona po svojem karakteru i ustroju svoje linosti ne bi bila sposobna tako neto uiniti. Gospodin tuitelj je ukazao na to, da se ona svojim izjavama nakon dogaaja sama opteretila. On to objanjava smetenou. Ali je li to vjerodostojno? Profesor Kriiger je potvrdio da optuena ima neobino visok kvocijent inteligencije. Ali nijedan nasilnik nakon zloina nikada nije postupio nerazumnije od nje - ako gaje uope poinila. Njezine su tenisice identificirane nekoliko dana kasnije, tek nakon otvaranja oporuke, nakon to je vrlo pribrano podnijela sav teret. Da je ubojica, zato onda nije izjavila: 'Da, ja sam se esto zadravala u vrtu kod grmlja'? Tko bi joj mogao dokazati suprotno? Umjesto toga je uporno ostala pri tvrdnji: 'Ne, uvijek sam se zadravala na ljunkom posutim putevima.' Ta bi izjava bila velika ludost, da je ona bila poinitelj. Ali ona nije bila. Rekla je istinu, nita osim istine, uvjerena da e njezina nevinost doi na vidjelo. U

takav ju je poloaj dovela njezina ista savjest a ne zbunjenost nakon djela. Visoki sude, svi mi znamo - i nijedan svjedok to nije porekao - daje optuena njegovala svojeg mua portvovno i s najveim osobnim zalaganjem, a pri tom rtvu, hirove tekog bolesnika, podnosila strpljivo i s ljubavlju. Zar da namira za to sada bude optuba zbog ubojstva? Zato jer mi, koji smo slabiji od nje, ne moemo zamisliti daje imala snage podnositi svoju teku sudbinu? Optuena je neduna za smrt svojeg mua i pacijenta, to je moje duboko uvjerenje. Tko je onda krivac? Mi ne znamo, ni policija ga nije uhvatila, ona se nije - to se mora rei - dovoljno trudila, da nae pravog krivca, jer joj se optuena, uzdajui se u zatitu koju joj prua ista savjest, upravo ponudila kao osumnjiena. Ona zapravo nije krivac nego rtva jedne spletke. Visoki sude, optuba polazi od toga da je u noi ubojstva ona bila sama u kui sa svojim muem. Ali gdje je dokaz? Nema ga. Kua nikad nije bila uvana, nije bilo alarmnog ureaja - ali postoji jedan izgubljen klju, jedan u Rodenbergu izgubljen klju. Domaica je izjavila, kako joj se ini da nou netko 'njuka' po kui. Priznajem da sam se nasmijao toj izjavi. Optuena me je uvjeravala da nikad nije ulazila u sobe u kojima nije imala to traiti, a otkud bi za to imala vremena i snage nakon jednog gotovo dvadesetsatnog radnog dana? Nadalje je optuena ve pri prvom sasluanju uvjerila da ima vrst san, tako da se u nekoliko sati koji su joj za to preostali mogla potpuno odmoriti. Kako onda moemo iskljuiti, da se ne samo u noi kada se dogodilo ubojstvo, nego i mnogih noi prije toga, neki neznanac nije uljao kuom, upoznavao se sa situacijom, naao kare za papir i skovao plan ubojstva? rtva je bila pod barbituratima, a optuena je imala zdrav, prirodan san - tko je mogao sprijeiti nekog treeg da provali nou? Molim, visoki sude, moje dame i gospodo, nemojte to shvatiti kao nejasnu teoriju, nego kao ono to to stvarno jest: kao injenicu. Budui da optuena nije poinila zloin za koji

se optuuje, mora da je bio netko izvana. Mi ne znamo, tko je to bio i koji su ga razlozi na to naveli - napad je mogao biti usmjeren protiv rtve, ali isto tako i protiv optuene - ali on mora postojati. Moja zadnja rije, visoki sude: Optuena nije krivac. Stoga zahtijevam osloboenje od optube zbog dokazane nevinosti." Sudac se okrenuo dravnom tuitelju: "elite li jo neto rei?" "Da, i to: Upravo sam na to ekao, da nam se servira pria o nepoznatom poinitelju. Ali injenica jest i ostaje: Optuena je bila sama sa rtvom. vrst san amo, vrst san tamo - iskustvo pokazuje, da svaki ovjek osjea kada neki neznanac nou luta po njegovom stanu. Optuenoj je oruje kojim je poinjen zloin bilo dostupno, a ona nije imala samo jedan motiv nego cijeli niz motiva da ubije rtvu. Zemljom zaprljane tenisice su zadnji dokaz njezinog ina. Zato je sama priznala da u normalnim okolnostima njima nikada nije hodala po zemlji, ostaje nerijeeno - bila to naivnost ili prepredenost. Optuenoj je dokazana krivnja i mora biti odgovarajue kanjena. Ostajem pri svojem ionako blagom prijedlogu: dvanaest godina zatvora." Dramatinim je pokretom sloio svoj plat i sjeo. "Optuena", rekao je sudac, "imate posljednju rije. Imate li nam jo neto rei?" Lisa je s upitnim pogledom upuenim svojem odvjetniku oklijevajui ustala. "Ja to nisam bila", rekla je, "ja to zaista nisam bila. Kakav bi imala razlog? Voljela sam svojeg mua, a to me je esto grdio nije me pogaalo. Nisam to shvaala tako osobno. Znala sam da to zapravo ne ide mene, ve da se protivio sudbini. Nema puno smisla proklinjati svoju sudbinu. Ona je potpuno bezosjeajna i ne da se zastraiti. Samo zato me je uzeo na zub. Ali, znala sam da tako ne misli, ve da mi je u dubini svojeg srca zahvalan. Nikada, nikada ga ne bih mogla ubiti. Ja sam nevina." Sudac je raspravu proglasio zakljuenom. "Presuda e

biti izreena sutra." Kad je Lisa naputala sudsku zgradu, ovdje je opet bila hajka izvjestitelja. Ovog puta nisu samo kljocali okidai kamera, bljeskala svijetla lampi, ve su je obasuli i pitanjima. "Nadate li se osloboenju od optube?" - "Kako si zamiljate svoju budunost?" - "Tko Vam je, po Vaem miljenju, postavio ovu stupicu?" Lisa nije odgovorila. Gospoa Remminger i Paul Zumbruch zaklanjali su je koliko su mogli i uvukli je u policijski auto. Jednog se novinara nije moglo sprijeiti da snimi i unutranjost automobila. To je bila fotografija, koja je kasnije obila svjetski tisak. Prikazujui Lisin profil, slabo istaknute brade i vrsto stisnutih usana, djelovala je pomalo prijetei. Paul Zumbruch je otpratio Lisu natrag u zatvor. "Stvari dobro stoje, gospodo Hammer", tvrdio je, "ne brinite!" "To je lako rei", odvratila je. No prije izricanja presude bila je najdulja u njezinom ivotu. Na rastanku joj je gospoda Remminger ponudila sredstvo za spavanje. Lisa je to odbila. Kasnije je poalila. Vjerovala je da e izdrati borbu bez pomoi kemije. Sada joj je bilo jasno da se precijenila. Ali bila joj je mrska pomisao da iza ponoi pozove deurnu slubenicu. Nije htjela sluati primjedbe pune prezira ili saaljenja, a jo manje uti aluzije na svoju savjest. Zato se prisilila da mirno lei i da se opusti, jer joj san nikako nije dolazio na oi. Ipak se idueg jutra osjeala kao pregaena. Bila je svjesna da su joj oko oiju tamni kolutovi i da izgleda kao sablast. Ne sluajui savjet svojeg odvjetnika obukla je crnu haljinu, koju je kupila za pogreb. Bila je tako raspoloena. Tek stoje u pratnji gospoe Remminger zauzela mjesto u maloj eliji u zgradi suda, sudski je namjetenik propustio u eliju nepoznatog mladog ovjeka. "Feuerbach", predstavio se, "Achim Feuerbach. Ja sam

novinar." Spomenuo je naslov nekog asopisa. "ujte", usprotivila se gospoa Remminger, "sada ne moete razgovarati s optuenom!" "Kako da ne." Achim Feuerbach gurnuo joj je pod nos neki slubeni papir. "Imam dozvolu." "Ne elim s Vama razgovarati", rekla je energino Lisa. "To bi bilo od Vas jako glupo!" odvratio je ivahno novinar. "Do sada ste imali protiv sebe cijeli tisak. Vrijeme je da se jednom uje i glas Vama u korist." "A otkuda da znam, da ete pisati o meni pozitivno?" "Pogledajte me samo! Izgledam li kao neovjek?" Achim Feuerbach imao je prijateljsko lice, okruglo kao mjesec, na nosu prevelike naoale s kotanim okvirom koje su mu davale izraz sove, a kosa mu je dopirala do ramena - vjerojatno kao nadoknada za njegovu izrazitu elu. "Ne smatram da ljudi koji zloesto piu moraju izgledati kao zlikovci", rekla je Lisa. Feuerbach se nasmijao. "Dobro reeno. To bi mogle biti i moje rijei. Moram si zapamtiti." Gospoda Remminger je ustala. "Budui da ste zapoeli razgovor, mogu Vas ostaviti same!" "Molim, molim ne!" molila je usrdno Lisa. "Ali mala moja, morate shvatiti da je elija premalena za troje. Ostajem bez zraka." "Ne morate me se bojati, gospodo Hammer!" uvjeravao ju je iskreno novinar. "Naprotiv." Sjeo je na osloboen stolac. "Naruit u Vam kavu", obeala je slubenica i nestala. "Ljubazna ena", ustanovio je Achim Feuerbach. "Istina je", sloila se Lisa. "Ona Vam olakava, ili?" "Da." "Upali ste u gadan sos." Lisa je utjela. "Jasno mi je", nastavio je novinar, "da su nebrojno puta pitali o tijeku dogaaja i ostalom. Time Vas sada ne elim

optereivati. Imam posve drugaiji prijedlog: Prodajte nam Vau priu!" "Ne pomiljam na to! Bit u sretna, kada prestanem biti u sreditu panje cijele javnosti." "To Vam nee poi za rukom ni u kom sluaju." "Jednostavno u nestati." "A ako Vas osude? Morate odsjediti?" "Raunate s tim?" "A Vi ne?" "Ja sam nevina, i ne mogu si zamisliti..." Feuerbach joj je upao u rije. "Upravo to biste naim itateljima trebali ispriati! Imat ete puno vremena, a i dobro e Vam initi da se ispovijedite. Bez straha. Ja u zapisivati!" Sudski slubenik u uniformi donio je dvije papirnate ae s kavom i bez rijei ih stavio na stol. utke se povukao. "Bit ete sretni, ako u Vas esto posjeivati", nastavio je Feuerbach, "jer to u morati, da skupim cijelu priu. Vrijeme prolazi u zatvoru strano sporo. Uivat ete u svakoj promjeni." "Osuda jo nije izreena." Nehotice je Feuerbach pogledao na brojanik svojeg runog sata. "Vie ne moe potrajati dugo. Rekao bih, prije podneva." Opet je pogledao Lisu. "Navedite mi samo jedan jedini pametan razlog, zato ne elite ispuniti vrijeme pisanjem memoara? Tako neto zanima javnost." "Jer elim zaboraviti." "To neete dok ste ivi." "Svakako u pokuati. elim zaboraviti i biti zaboravljena." "Hvale vrijedna nakana. Moda ak i uspijete, ako Vas stvarno oslobode. Ali ako ne?" "Ne moe me se osuditi zbog neega to nisam uinila." "Nemojte biti tako prokleto uporni! Shvaam da se nadate osloboenju od optube. Ali i drugu mogunost trebate imati na umu. Ako Vas osude onda je i nasljedstvo propalo. ime ete onda platiti Vaeg odvjetnika?"

Lisa je zamiljeno srkala kavu. "Da li ste s njim o tom razgovarali?" "Jesam. Naravno. Ne vidim u tome nita loe." "Nije mi o tom nita rekao." "Pa, jasno da nije. Jer nije htio u Vama izazvati nesigurnost. Trebate to dulje vjerovati da e sve dobro svriti." Lisa se jednu sekundu borila s porivom da kavu baci u njegovo ivahno lice poput punog mjeseca. "Zaista ste divni", rekla je zatim, "tako istinski ljubazni i prijateljski naklonjeni ovjeku." "Samo sam nauen stvari gledati realno. To je dio mojeg zanimanja." "Onda ih jako napuhati da postanu senzacija." "I to, ako treba. Ali Va je sluaj sam po sebi senzacija! Ne koristi Vam glavu stavljati u pjeak. Ne moete postati nevidljivi. Zato se ne ponete braniti?" "Polako mi idete na ivce", rekla je Lisa. Novinar se nasmijao. "Iskreno reeno. Ve vidim da emo izvrsno suraivati. Zato se tako pametna ena kao Vi odupire, da si razjasni situaciju? Ako Vas osude - naglasak je na 'ako', jer ne elim povrijediti Vae osjeaje - dakle u sluaju sluaja nai ete se bez novca. Ono malo, to ste stavili na stranu - pretpostavljam da ste to uinili - morat ete reda radi dati Vaem odvjetniku. Kada jednog dana izaete, neete imati ni fenig. U zatvoru se ba ne zarauje previe. Dostaje ba za sitnicu koju se hitno treba. Ali tada ete jo uvijek biti dovoljno mladi da biste eljeli zapoeti novi ivot. A za to treba novca i novca." "Razmislit u." "To zvui ve bolje. Ali zato jo dugo razmiljati? Dobit ete novac takorei poklonjen." Otvorio je svoju pohabanu torbu za spise. "Imam pri ruci ugovor. Trebate samo potpisati." "Ne", rekla je Lisa. "Ali zato ne? Proitajte ga. Radi se prvenstveno o tome da nam date ekskluzivno pravo na Vau priu. Na nita se drugo

ne obvezujete. Niti na to da priate, a nekmoli daje sami piete." "Ne." Odjednom je Lisa izgubila ivce. "Da, ne shvaate li da mi sada nije na kraj pameti da itam ugovor? Jo da po mogunosti pazim na sitno otisnuto?" vikala je. "Kakav ste vi ovjek? Kako mislite o ljudima pisati za ljude, kada nita, ba nita ne znate o ljudima?" Bila je tako glasna daju se ulo na hodnik. Gospoa je Remminger provirila u eliju. "Neto se dogaa?" "Gospodin Feuerbach eli ii!" rekla je Lisa jo uvijek jako uzbuena. Novinar je negodovao. "Ali to uope nije istina, htio sam jo..." "Nestanite!" vikala je Lisa. "Ostavite me samu! S Vama neu imati posla." Feuerbach je ugovor stavio natrag u svoju torbu. "Ali tko je to tako okrutan", govorio je tepajui kako bi prikrio svoj poraz. "Ajde, svrite!" pourivala je gospoa Remminger. "Pretpostavljam, da ste rekli svoju pjesmicu i sad je dosta." Novinar je ustao. "Ne zamjerite, gospodo Hammer", rekao je cerei se, "Vaa je uzbuenje razumljivo obzirom na situaciju. Porazgovarat emo drugi puta." "To moete samo sanjati", odvratila je ljutito Lisa.

Vrijeme je u zaguljivoj, maloj eliji prolazilo muno sporo. Lisa se trudila da se sabere, ali je njezina nervoza rasla iz minute u minutu. Konano je, neto prije dvanaest sati, jedan sudski slubenik najavio da predstoji objava presude. Tek to je Lisa zauzela mjesto, uli su sudac i porotnici u sudnicu. Svi prisutni su ustali. U velikoj je dvorani vladala mrtva tiina. Napetost pomijeana odreenom sveanou mogla se

gotovo osjetiti na koi. Sudac je s komadom papira u ruci, s kojeg ipak nije itao, objavio: "U ime naroda izriemo sljedeu osudu: Optuena je osloboena prigovora da je ubila svojeg mua Brunu Hammera." Dvoranom se pronijelo ujno olakanje. Uzvici negodovanja postali su glasni. Lisa se osjeala omamljeno. "Molim Vas mir!" rekao je sudac. "Ako treba zatrait u da se dvorana isprazni." Kako nitko nije htio propustiti presudu, povici su zanijemili. "Nakon temeljitog i savjesnog razmiljanja", nastavio je sudac, "sud se uvjerio, da je optuena dodue mogla poiniti to djelo. Ona je bez sumnje imala jak motiv da ubije, ali i priliku. Ona bi to bila sposobna uiniti, ali nije bilo mogue nai za to dovoljni dokaz. Prema tome ne moe biti osuena ako se primijeni naelo in dubio pro reo, u neizvjesnosti treba odluiti u korist optuenika. Optuenu se mora odmah osloboditi. Za vrijeme provedeno u istranom zatvoru ima pravo na odtetu. Slijedi pismeno objanjenje presude." Sada se masu vie nije moglo zaustaviti. "I to se zova pravda!" vikali su. "Osloboenje od optube za ubojicu! Treba je doi glave!" - "Male se vjea, a velike se puta!" - "I samo v zato jer ima novac!" U toj vici se izgubio glas dravnog tuitelja, koji je zadrao pravo na reviziju. Gospoa Remminger je majinski zagrlila Lisu. Na izlasku su uli jednog mukarca kako vie: "Ali ako to stvarno nije bila ona?" Drugi su ga nadglasali. Gotovo istovremeno kad i njih dvije u eliju je iz hodnika puten odvjetnik Zumbruch: "Bjemo odavde!" naredio je. "to bre, dok su novinari jo zaokupljeni izvjeivanjem." On, gospoda Remminger i mnotvo policajaca zaklanjali su Lisu od novinara i titili od rasrene mase.

Smjestivi se konano na sigurnom, na stranjem sjedalu njegovog automobila, upitala je zbunjeno: "Zato su svi oni protiv mene?" "Ne brinite, Lisa! Smirit e se oni." "Nita si nisam toliko eljela kao oslobaanje, a sada..." Glas joj se slomio. "ao mi je, ali 'dokazanu nevinost' nije bilo mogue postii." Halabuka nije doprla u Parkstrasse. Stara je kua u dnu vrta djelovala otmjeno i mirno kao uvijek. Paul Zumbruch je je zakoio pred ulazom u garau, izaao i otvorio Lii vrata. "Valjda me sad neete ostaviti samu?" pitala je bojaljivo. "Unutra Vas oekuje majka." "Ipak. Ja..." "Naravno da u ostati s Vama, ako to elite." "Hvala, gospodine odvjetnice! to bih bez Vas bila uinila." Nasmijao joj se umirujue. "Zovite me sad Paul! Slubeni dio nae veze je zavren." "Hvala, Paul", rekla je ve odlazei. Dok je urila prema kui, odvjetnik je ugasio motor i zakljuao automobil. Kuna su se vrata otvorila, jo prije nego to je do njih stigla. "Opet si slobodna?" rekla joj je majka kao pozdrav. "Jedva mogu vjerovati." "Ali to nisam ja uinila, majko! Koliko u ti jo puta morati rei." "Ne radi se o tome. Kad se jednom padne u ruke suda..." "Prestani s tvojim starim proroanstvima!" Lisa je povrno zagrlila majku. "U mojem sluaju ona ne vrijede." "Pripremila sam samo neto hladno za jelo. Da te nisu oslobodili..." Lisa joj je upala u rije. "Mogu si ve misliti! Tada bi nareske opet zamotala i ponijela."

"Stoje na tome loe? Mora se ipak praktino razmiljati." Paul Zumbruch je uao za Lisom i zatvorio vrata. Lisa se okrenula k njemu. "Bi li Vam smetalo da sada brzo skoim u kadu? Poslije emo zajedno jesti." "Sa zadovoljstvom." Lisa se okrenula na pola stepenica. "Arthur i Evelvn nisu ovdje?" Gospoda Hopf je zavrtjela glavom. "To je sada Vaa kua, Lisa", rekao je odvjetnik, "na to ete se morati nauiti." "O, ne! Imam posve drugaije planove." Kasnije su uz kruh, maslac, nareske i alicu jake kave dogovarali vane stvari. Odvjetnik se ponudio da iz zatvora donese Lisine stvari. Htio je u njezino ime predati i zahtjev za odtetu. "I da lije sada zaista slobodna?" pokuavali se gospoa Hopf uvijek ponovno uvjeriti. "Hoe li se dravni tuitelj zadovoljiti presudom?" Niti Lii a niti njezin odvjetnik nisu imali srca objasniti joj kako je dolo do osloboenja od optube. Oboje su smatrali, a da se o tome nisu prethodno dogovorili, da e ona to dovoljno rano saznati. "Dravni tuitelj moe samo onda zatraiti reviziju osude", objasnio je Paul Zumbruch, "ako je u procesu dolo do znaajnih formalnih pogreaka. Ili ako se pojave posve novi dokazi. Ali ne mislim, da e to uiniti. Bit e sretan da je s jednim procesom gotov. Nije mu bilo ugodno oslanjati se na nemarno prikupljene dokaze." "Dijete, sad si dakle slobodna i jo k tome bogata!" "Ah, mama." Telefon je zazvonio. Lisa je molila odvjetnika da se javi. "Neki gospodin Feuerbach eli s Vama razgovarati!" najavio je. Lisa je energino stresla glavom. "Ne!" Jo nekoliko je puta tog popodneva odvjetnik morao neprijazno odbiti novinare. Osim toga je bilo i poziva o ijem

joj sadraju nije nita rekao. "Recite toj svinji od ubojice da se prerano ne veseli. Ve emo joj dati to je ide." Lisa nije ni slutila to se zbiva kad bi odvjetnik brzo i bez rijei spustio slualicu. "Da toliki ljudi odjednom s tobom ele razgovarati", rekla je zaueno majka. "Ti nikad nisi bila naroito omiljena." "Vaa je kerka sad slavna", objasnio je, "I biti e jo neko vrijeme. S tim se morate pomiriti." Novinari su se skupili na ulici, opkolili kuu i zvonili na vrata. Iako se nitko nije pokazao, nisu posustajali do sputanja sumraka. ak su uli i u vrt, tako da je gospoa Hopf bila prisiljena uz pomo Paula Zumbrucha navui sve zavjese. Konano je bilo mirnije i ve su se ponadali da su prebrodili, kada je triput u ritmu zazvonilo na vratima. Nisu se maknuli. Tek nakon uporne zvonjave rekla je Lisa: "To bi mogao biti Ludwig MVeigel." Opreznim pogledom kroz prozor ustanovila je gospoa Hopf da je to stvarno on i brzo ga je pustila u kuu. Jo u kaputu pozdravio je Lisu i srdano joj estitao, a zatim i odvjetniku. "Po vrtu se vrzmaju neke spodobe", rekao je, "znate li to?" "Novinari", rekao je Zumbruch. "Moda i ne. Lisa, trebali biste zatraiti zatitu policije!" "Bojim se", rekao je odvjetnik, "da joj ovdanja policija nee biti ba jako sklona. Presuda je za istrani odjel bila sigurno velika blamaa." "Tada moramo sami neto poduzeti!" odgovorio je odluno Ludwig Weigel. "Doite Zumbruch, rastjerajmo tipove! Vrtna bi se vrata trebala moi zakljuati?" "Da", rekla je Lisa, "idem po klju!" Nala gaje na jednoj polici u kuhinji i donijela u hodnik. "Ali se moe popeti preko ograde od kovanog eljeza. Nije bila namijenjena obrani." "Ima li jo mjesta u garai?" htio je znati Weigel. "Vjerojatno je unutra samo moj auto", odgovorila je Lisa.

"Odlino. Uvest u moj automobil. Vrata se sigurno mogu otvoriti iznutra. Molim Vas, gospodine Zumbruch uinite to umjesto mene. A Vi, Lisa, potraite depnu lampu." Otvorio je svoj koveg sa spisima, kojeg je bio odloio na jedan stolac u predvorju. "Ponio sam jednu za sebe." Lisa ga je pogledala s divljenjem. Imponirali su joj njegova obazrivost i briga. Oduvijek ga je smatrala dobrim trgovcem, ali nikada ne bi oekivala da e u ovakvoj situaciji preuzeti inicijativu. inilo se da on gotovo u tome uiva. Njegove su tamne oi svjetlucale a grki mu se profil isticao vie nego ikad prije. Kad su mukarci zavrili svoju akciju Lisa im se od srca zahvalila. "Svakako u obavijestiti policiju!" rekao je Weigel. "Ovdje niste sigurni ni Vi, Lisa, a ni Vaa majka." Nije se dao odgovoriti, da nazove sljedei policijski okrug. "Ba nisu djelovali susretljivo", rekao je spustivi slualicu. "Ostavljam Vas nerado samu, Lisa", rekao je oklijevajui Paul Zumbruch. "Molim Vas, ostanite jo! Trebali biste mi pomoi pregledati ugovore. Ludwig, Vi ste donijeli ugovore?" Sljedeih pola sata pregledavali su Lisa i Paul Zumbuch ugovore o spajanju poduzea 'Braa Hammer' ijedne solventne minhenske tvornice strojeva a Ludwig Weigel je davao potrebna objanjenja. U meuvremenu je gospoda Hopf kuhala jaja da upotpuni ostatke od ruka za veeru i prostrla stol u malom salonu. Kad je Lisa potpisala, sjeli su tamo zajedno. Nitko nije zapravo bio gladan, ali svima je dobro inilo vino koje je gospoda Hopf donijela iz podruma. "Bojim se, Lisa" prekinuo je Ludwig Weigel raspoloenje koje se tek poelo oputati, "da neete moi ostati ovdje u Rodenbergu." "Niti ne elim. Znate, da odavno namjeravam studirati u Munchenu." "Ali nemojte troiti vrijeme na rasputanje kuanstva i

ostale sline stvari. To emo obaviti ja i odvjetnik. Spremite samo najnunije, otputujte odmah sutra ujutro. Najbolje povedite i majku." "Mene?" uzviknula je gospoa Hopf. "to u ja u Munchenu? Ja sam ipak ovdje u Rodenbergu kod kue." "Vi ste to bili. Nakon svega to se dogodilo, nee Vam ivot ovdje vie biti lijep." "To izgleda kao bijeg!" usprotivila se Lisa. "To i jest bijeg", rekao je ozbiljno Weigel. "Ja sam nevina, osloboena od optube..." Ludwig Weigel poloio je svoju ruku na njezinu. "Molim Vas, Lisa, bez cjepidlaenja! Uinite ono to Vam savjetujem!" "Weigel je naalost u pravu", sloio se Zumbruch. "Ne znam ni kuda da se smjestim", prigovorila je Lisa. "A ja moram raditi da zasluim novce!" rekla je gospoa Hopf. "U mojim godinama neu nai novo mjesto." Ludwig Weigel je otklonio ove argumente jednim znaajnim pokretom ruke. "To su sporedni problemi. Jedna hotelska soba e se ve nai, a raditi vie ne trebate, gospoo Hopf. Vaa e se ker za Vas brinuti." Jo su se neko vrijeme savjetovali. Otvorli su i drugu bocu vina. Gospoda se nisu mogla odluiti da Lisu i njezinu majku ostave same. "Ako nemate nita protiv", rekao je Ludvvig Weigel, "danas u ovdje prenoiti." "To bi mi ak bilo drago", rekla je Lisa, "ima dovoljno kreveta." Ludwig Weigel se usprotivio. "Ne, kampirat u u predvorju." "Onda ostajem i ja", odluio se Paul Zumbruch. Lii se oteo smijeak. "Sad ali obojica pretjerujete." Tek to je to izgovorila, uo se zagluujui prasak dva ili tri puta zaredom. Jednu sekundu sjedilo je njih etvero za stolom kao okamenjeno. Tada je skoila Lisa. "To je bilo u kui!" uzviknula je i

htjela izjuriti iz salona. Ludwig Weigel je bio bri, uhvatio ju je i zadrao. "Vi ostajete gdje ste! Mi emo to srediti!" On i Zumbruch su otili izviati. Lisa i njezina majka sjedile su jedna nasuprot drugoj i prestraeno se gledale s uasom. "To su bile eksplozije", progovorila je konano Lisa. "Tako je zvualo." "Ali ne moemo ovdje ostati sjediti kao hipnotizirani kunii!" uzviknula je Lisa. "Moramo neto poduzeti!" "to tu moe uiniti?" "Pomoi mukarcima." "To oni ne ele." "To nije pravedno! Uope nije pravedno!" "Kada e konano shvatiti, da na svijetu nema pravde?" Prolo je vie od dvadeset minuta dok su se mukarci vratili, obojica zamrljana aom. Paul Zumbruch je na obrazu imao ranu, a obino zaeljana crna kosa Ludwiga Weigela bila je razbaruena. "to je to bilo?" "Sad nema pitanja!" naredio je Ludwig Weigel. "Slijedite me u garau! I Vi, gospoo Hopf! Kreemo autom." Ve se bio okrenuo i napustio mali salon. "Zumbruch moe sve objasniti policiji, u sluaju da se konano pojave." Lisa je progutala svoje primjedbe i urno ga slijedila. Za njima je ila gospoda Hopf. U garai je Weigel prvo otvorio stranja vrata svoje limuzine i pustio da ene udu. Trebao je manje od minute. Tada je sjeo za upravlja, upalio motor i dao gas. U prolasku Lisa je s uasom primijetila daje auto Paula Zumbrucha u plamenu. Nadala se da njezina majka, koja je sjedila na drugoj strani, to nije vidjela. Ludwig Weigel je smanjio brzinu. "Kod prekoraenja brzine", rekao je s gorkom ironijom, "policija bi ve bila na licu mjesta."

Tek sada, kada su daleko za sobom ostavili Parkstrasse, uli su trubu i sirenu vatrogasnih kola. "to se dogodilo?" htjela je znati Lisa. "Baene su bombe, rune granate, moda molotovljevi kokteli, to ja znam. Mora daje svakako sudjelovalo vie osoba. Jedna bomba je doletjela u sobu, ali se zapalila samo zavjesa. U kuhinji je mnogo gore. Pod i tednjak su uniteni." "A Zumbruchov auto?" "Njega se nije moglo spasiti. Eksplodirao je spremnik za gorivo." "Takva podlost!" "Ne uzbuujte se, Lisa! Stradale su samo stvari. Vi i Vaa majka ste neozljeeni. To je najvanije." "Da, mislite da mi je netko htio nauditi?" Ludwig Weigel nije odgovorio na to pitanje. Gospoda Hopf je poela plakati. Lisa ju je uhvatila za ruku i nastojala je smiriti. Ludwig Weigel uveo je auto u podzemnu garau jedne moderne stambene kue. "Naalost moram prvo otii u moj stan", objasnio je, "ovakav se ne mogu nigdje pokazati." Gospoama je pomogao izai iz automobila, i liftom su se odveli na gornji kat. Na hodniku su sreli jednog ovjeka, koji je oito bio pijan i nije prepoznao Lisu. Ludwig Weigel ga je povrno pozdravio, te Lisu i njezinu majku brzo gurnuo u predvorje svojeg apartmana. Zapalio je sva svjetla i odveo ih u jednu iznenaujue veliku dnevnu sobu. Bila je otmjeno i udobno namjetena, sa irokim kauem, udobnim stolcima, niskim stolovima i pravim orijentalnim sagovima. "Naravno, ovdje moete i spavati", rekao je dok se zamiljeno ogledao, "ali bi bilo sigurnije da nestanete jo noas." Iz kunog je bara izvadio bocu viskija, ae i kocke leda; natoio je Lii i gospoi Hopf a da ih nije ni pitao to ele. "I ja bih trebao jedan gutljaj, ali ja jo moram voziti. Smjestite se udobno. Potrajat e samo nekoliko minuta." Ostavio ih je same.

Lisa je sjela na jedan udoban stolac. Njezina je majka sjela na rub kaua. Oi su joj bile crvene a na licu se vidjela zabrinutost. Lisa se osjeala krivom za njezino jadno stanje i nije znala kako da je utjei. S druge se strane i sama osjeala naputenom. eljela si je majku koja bi joj pruila podrku. Viski je poeo djelovati, ugrijao ih je i postupno su se osjeale bolje. Na stolu pred njom stajalaje od srebra iskovana kutija za cigarete. Otvorila ju je, izvadila cigaretu i zapalila je tekim stolnim upaljaem. "Otkada pui?" ubrzo ju je zapitala majka. "Obino ne. Ali priznat e daje ovo iznimna situacija." Tek stoje popuila cigaretu, na vratima se pojavio Ludwig Weigel. U drugom odijelu, istoj bijeloj koulji, glatko zaeljane crne kose doimao se svjee i poduzetno. ene su ustale, a da ih nije morao pozvati da to uine. U prolazu uzeo je sa stalka za kapute u predvorju kaput, i krenuli su natrag u garau. Sada nisu nikoga sreli. Lisa je sjela do njega na prednje sjedalo, i nije ju pokuao u tome sprijeiti. Tek kad su ve napustili podruje grada, pitala gaje Lisa kuda ih vodi. "U Munchen, u jedan hotel, tonije u hotel 'Baverischer Hof. Tamo me poznaju." "Ali mi nemamo ni prtljagu!" "Noas mora biti tako. Sutra tijekom dana donijet u Vam sve to trebate." "inite toliko toga za mene, Ludwig." Nije ju pogledao, ali njegovim je licem preletio smijeak. "Konano, Vi ste sad efica." Nakon nekog vremena je nastavio: "Znam koliko Vam sve to teko pada, Lisa, a Vi to zaista niste zasluili. Imajte stalno pred oima da to ne moe biti trajno stanje. Neete'stalno morati biti u bijegu. To e proi. Ne moe biti gore, samo bolje." "Nisam si tako zamiljala dan mojeg oslobaanja." Na to nije nita odgovorio, i Lii je bilo jasno da je bio spreman na takav napad. Na trenutak je posumnjala daje on

sam inscenirao napad. Ali odmah se posramila takvih misli. Kakve bi koristio imao od toga daje natjera u bijeg? Morao je znati, da se ne ona ne razumije u poslovanje poduzea i da to ne namjerava nauiti, tako da s njezine strane nije trebao oekivati nikakve neprilike. Bilo je od nje podlo da je posumnjala ba u njega, koji se tako zduno za nju zauzimao. "Pokvarenost je zarazna", rekla je jednu od svojih misli. Dobacio joj je kratki pogled sa strane. "Ne bih to tako rekao. Pokvarene misli ima svatko od nas, pokvarene misli i zle elje. Ali provesti ih u stvarnosti, za to treba neto drugo, neto to Vi, Lisa, nemate: zloinaka snaga, nagon, pretjeran egoizam, nestalnost ili glupost." "Izgleda da ste se pozabavili ovim problemom." "Jasno da jesam, Lisa. Jer je to bio Va problem. Nikada nisam pomiljao da ste mogli ubiti Brunu Hammera." "Zato Vas nisu pozvali za svjedoka?" "Jer se Va odvjetnik bojao da u Vas tako vatreno braniti, da bi se od toga mogao stvoriti novi motiv za zloin. Laknulo mu je kad me dravno tuiteljstvo nije nita pitalo." U meuvremenu su ubrzano vozili autocestom kroz no. Gospoa Hopfje na zadnjem sjedalu plaui zaspala. "Vjerujem da biste bili nali pravi ton", primijetila je Lisa. "Pokuao bih, da sam Vam time mogao pomoi. Ali ima i prikrivenih tonova koje se teko moe kontrolirati, a ja sam zbog cijele stvari bio jako ljutit. Uostalom , jo sam uvijek." Lisa je nakratko poloila svoju ruku na njegovu, kojom je drao upravlja. "Hvala, Ludvvig." "Draga je Evelvn htjela pod svaku cijenu svjedoiti. Htjela se ak pojaviti kao sporedni tuitelj. Ali uspio sam je odgovoriti. U sluaju osloboenja od optube trebala bi platiti honorar svojeg odvjetnika, a to nije htjela riskirati. Tako se ograniila na to da protiv Vas pobuni pola grada." "Zar je bila u Rodenbergu?" "To nije htjela propustiti. U ast Vae osude htjela je prirediti veliku proslavu."

"Krasna zamisao!" "Moe se rei." Lii je dobro inilo to je o svojem sluaju razgovarala s ovjekom koji je bio na njezinoj strani. inilo joj se da se polagano udaljuje od tih dogaaja. Kada su se pred njima pojavila prva svijetla Miinchena, vjerovala je da je Rodenberg i prolost konano ostavila za sobom. U velikom je gradu htjela zapoeti nov ivot.

Nakon to je zakljuala vrata svoje dvokrevetne sobe - na savjet Ludwiga Weigela prijavile su se u hotelu kao gospoda Hopf sa kerkom - osjeale su se sigurno. Unato proivljenih dogaaja provele su no mirno i spavale nita ne sanjajui. Sljedeeg im se jutra inilo da je svijet izgubio svoj strah. Lisa je prila k prozoru i vidjela kako debele pahuljice padaju na grad. I to su smatrale dobrim znakom. Jedna za drugom ile su u kupaonu i uredile se koliko je bilo mogue bez kozmetikog pribora. Ipak se Weigel pobrinuo da u kupaoni imaju eljeve, etkice za zube i pastu. Obje su ene osjeale potrebu za alicom kave. Ali kad su se ve odluile sii u dvoranu za doruak, pojavile su se sumnje. Gospoa Hopf ih je prva najavila. "Ne znam, Lisa, da li je to dobro", rekla je. Lisa je dodue mislila isto, ali nije htjela priznati. "Zar da se odsada cijelog ivota skrivam?" pitala je ljutito. "To ne. Samo mislim da bi bilo bolje priekati da doe Weigel ili tvoj odvjetnik." Lisa se pravila kao da poputa samo majci za ljubav, ali joj je ve bilo zlo pri pomisli da ue u dvoranu i izloi se pogledima nepoznatih ljudi. "Dobro", rekla je, "naruit emo doruak u sobu." Nazvala je poslugu. Nekoliko minuta kasnije zakucao je netko na vrata.

Lisa je prila k vatima i pitala oprezno: "Tko je?" "Donosim doruak", rekao je jedan mladi glas. Lisa je otkljuala, otkrinula vrata i ugledala je konobara koji je drao iroki posluavnik. iroko je otvorila vrata, da mu ga uzme - u istom je trenutku konobar bio straga gurnut u stranu, tako grubo da je posrnuo a posluavnik se nagnuo. Slobodnom je rukom samo jo uspio uhvatiti kantu s kavom. alice, tanjuri, kantica s vrhnjem, doza sa eerom i koarica s toastom opasno su se zaljuljali. Lisa je nehotice uzmaknula, jer se pobojala da e je politi kavom. Pokraj konobara je u sobu jurnula jedna mlada ena, visoko namjestila malu kameru i snimila vie puta Lisino bljeskom zbunjeno, zastraeno lice kao i lice njezine preneraene majke. "to Vam pada na pamet?" uzviknula je ozlojeeno Lisa. "Gubite se smjesta!" Novinarka ju je razoruala smjekom. "Ve je gotovo i nije nimalo boljelo", rekla je i spremila kameru u konatu kutiju, koju je nosila na remenu prebaenom preko ramena. "Gdje da prostrem?" pitao je konobar. "Odloite posluavnik!" naredila je Lisa. "Bilo kamo. Moe i na krevet. A onda nestanite. Oboje." Konobar je poloio svoj teret na niski stoli i povukao se, ne ekajui na napojnicu. Novinarka je ostala. Lisa joj je poletno otvorila vrata, kad joj je sinulo da bi vani mogli vrebati ostali novinari. Brzo ih je zatvorila. "To je u redu!" rekla je ivahno novinarka. "Velika je pogreka, gospoo Hammer, svaditi se s tiskom. Znam, loe se s Vama postupalo. Ali meu nama sigurno ima ljudi koji su na Vaoj strani. Sluajno sam ja jedna od njih." Zatvorila je vrata zasunom s takvom razumljivou kao da joj ovaj prostor pripada i skinula krzneni kaput. "Vi dozvoljavate?" pitala je naknadno. "Tu je strano vrue." Lisa se osjeala bespomono pred takvom drskosti. "Kako ste me uope pronali?"

"To stvarno nije bilo neko umijee." Novinarka je dopustila da joj kaput nemarno padne na pod. "Gospoa Hopf i kerka - vrlo naivno prikrivanje. Dragi kolege e sigurno ubrzo stii. No ovaj sam ih puta preduhitrila za duljinu nosa." Bacila se u jedan od stolaca. "Prvo popijte kavu. Imamo puno vremena." Gospoda Hopf je poela s posluavnika skidati sue, dok je Lisa promatrala mladu enu i tek je tada promatrala kao ovjeka. Djelovala je dosta pristalo, morala je priznati, sa sjajnim plavim oima i inae ne ba lijepim uskim licem. Nosila je prevelik, oito rukom pleten pulover, izlizane traperice i izmice visokih peta. "Kakvo Vam je to zanimanje!" rekla je Lisa. "To se i ja katkada pitam", priznala je druga bezbrino, "ali ovjeka veseli, a to je vano. to bi bila demokracija bez tiska?" "Sada s Vama o tome zaista ne bih eljela raspravljati." "to Vam ne mogu zamjeriti. Uostalom, jadna kakva jesam, zaboravila sam Vam se predstaviti. Zovem se Kate Braun, zapravo Kati, ali ja sam to pretvorila u Kate, pie se Kate, a izgovara Kat, bolje zvui, zar ne?" Lisa se spustila na stolac nasuprot nje. "Ako Vam se prezime pie Brown, pristaje svakako." Kate se nasmijala. "Toliko si nisam umislila. Jednostavno Braun kao smee." Gospoa Hopf je natoila kavu i donijela Lii alicu. Tada se sa svojom alicom povukla u jedan od najudaljenijih kuteva velikog prostora, kao da je eljela dokazati koliko malo veze ima s cijelom stvari. Opet je jednom Lisa poeljela imati majku, koja bi stajala uz nju. "Mora da ste obili sve hotele", primijetila je Lisa, jo uvijek iznenaena da je tako brzo otkrivena. "Uope ne!" objasnila je novinarka. "Nakon to sam saznala da Vas je odveo Va poslovoa - on nema niti ladanjsku kuu niti kolibu na jezeru - bilo je jasno da e Vas odvesti u

Miinchen. Bilo je usred noi. Bez prtljage i dokumenata ne bi Vas mogao smjestiti u nekom malom hotelu. Uz to je postojala i opasnost da Vas se odmah prepozna. Zato sam zakljuila da e Vas smjestiti u hotelu gdje i sam obiava prenoiti, kada je poslovno u Miinchenu, a to je 'Baverischer Hof ." "To ste znali?" "Pa jasno. Istraila sam to ve prije poetka procesa. Gospodin je zanimljiva osoba. teta da se nije pojavio kao svjedok. Zato zapravo nije?" "Nemam pojma." Lisa je ispila svoju alicu malim gutljajima; ustala je da ponovno natoi. "Sada mi ispriajte to se dogaalo prole noi!" molila je novinarka. "To sigurno ve znate." "Tono. Saznala sam preko telefonskog pisaeg stroja. Ali elim uti iz Vaih usta, gospoo Hammer!" Lisa je opet sjela. "Nemojte se nekati!" navaljivala je novinarka. "Nemate to izgubiti. Moete samo stei simpatije." "Nije mi stalo do simpatija. Neka me samo konano ostave na miru." "Tu si nadu moete zataknuti. Proi e godine prije nego to trava preraste ovu stvar. Budite realni i pripremite se na to." "Poludjet u ako se ovo nastavi." "Gospoo Hammer - ili smijem li Vas zvati Lisa? Od poetka sam bila na Vaoj strani, Lisa, morate mi to vjerovati. Policija se nije trudila. Upravo Vae suvie nepromiljene, suvie iskrene izjave bile su mi dokaz - i ne samo meni - da Vi to niste mogli poiniti. Tako glupo se ne moe nitko vladati, tko eli neto sakriti. Takoer ne moe nitko biti tako prepreden, da bi se pravio toliko lud. Dokazi sigurno nisu bili dovoljni. Nije Vas se ni smjelo dovesti pred sud." Lisa se poela oputati, a to je i bila namjera novinarke. Kad ju je Kate jo jednom zamolila da opie napad, uinila je

to.

Novinarka je znatieljno sluala ali nije biljeila. "I to mislite, tko je to mogao biti?" Lisa je slegnula ramenima. "Mladi nasilnici. Klate. to ja znam." "To bi moglo biti tono. Ali tko po Vaem miljenju povlai konce?" "Kako ste doli na pomisao da takav postoji?" "Sigurno postoji voa? Zamislite si grupu mladih nasilnika. Uvijek postoji jedan koji vodi. Tko je to mogao biti u ovom sluaju?" "Nikad nisam dolazila u kontakt s takvim krugovima. Osim toga mislim da Vaa pretpostavka nije tona. Oni su se vjerojatno meusobno nahukali." "To bi bilo vjerojatno da su se nabacivali kamenjem. Ali rekli ste da su bacili zapaljive bombe." "Tako mi je priao Weigel. Ja se u to ne razumijem. Svakako je gorjelo." "U slubenim su izvjetajima spominjani molotovljevi kokteli. Njih se ipak mora prvo izraditi." "Znate da me to uope ne zanima. Meni se ini posve moguim, da su to bili politiki radikali, koji su se htjeli osvetiti jednom prividno povlatenom lanu graanskog drutva ili naprotiv, jer sam u njihovim oima tetila ugledu tog drutva. Sto ja znam." "Pomisao da bi iza toga mogao stajati netko iz obitelji nije Vam pala na pamet?" "Arthur? Evelvn? To je upravo smijeno." "Kako moete biti tako sigurni?" "Oboje poznajem dosta dobro. Takav in nasilja ne bi bio u njihovom stilu." "Lisa, otvorite oi! Vi znate da niste ubili Vaeg mua. Ali netko je to uinio, netko iz njegove i Vae blizine." "Evelvn i Arthur sigurno nisu bili, oni nemaju nita niti s napadom."

"Lisa, Lisa, zato uvijek toliko branite te mlade ljude? To je lojalno od Vas, priznajem, ali kad se radi o glavi, ovjek mora misliti na sebe. Zato niste rekli na policiji da oboje nije bilo u dobrom odnosu s ocem? Da oboje nije nikad imalo dovoljno novaca, da su mu dolazili sa svojim zahtjevima i tako ga ljutili?" "To znate?" alica koju je Lisa stavila na tanjuri je zazvonila. "U meuvremenu je to saznao cijeli svijet. Tisak je to naravno otkrio, ali naalost prekasno, kad se policija ve bila zaletjela u svojem krivom miljenju da ste Vi ubojica." "Ne mogu nikoga ocrniti", rekla je prkosno Lisa, "nikad nisam mogla." "To sam si mislila. Ali nemojte si predbacivati. Tko zna bi li policija pomou Vas nala pravog poinitelja. Ne dolazi samo Vaa pastorad u obzir. Lisa, da Vam i nije bilo sueno, Vae bi ime zauvijek ostalo povezano s ovim nerazjanjenim zloinom." Novinarka je ustala. "to da sad uinim? Molim Vas, Kate, dajte mi savjet!" "Promijenite ga!" "Koga?" pitala je zbunjeno. "Vae ime. To se moe. Razgovarajte o tome s Vaim odvjetnikom!" "O to me jo uope nisam razmiljala. Svakako -zahvaljujem Vam, Kate." "Ne naputajte Vau sobu. Kladim se da u predvorju sve vrvi od novinara." Lisa je protestirala. "Dovoljno sam dugo bila zatvorena!" "Vi se moete i suprotstaviti gomili. Napad umjesto obrane. Ako se usuujete." Lisa je utjela, oklijevala. "Morala bih prvo govoriti s mojim odvjetnikom." "Dobro. Ja se sad gubim." Kate Braun je Lii pruila ruku. "Puno sree. I budite oprezni, zakljuajte odmah za mnom."

Lisa ju je otpratila do vrata, koja je Kate samo odkrinula da izae. Lisa ih je odmah zatvorila zasunom. Njima okrenuta leima zastala je u hodniku. 'Drugo ime', mislila je, 'to bi bila mogunost bijega. Ali nee li uvijek biti ljudi, koji e me prepoznati? Ono to trebam je dobro lice.' "Dat u se operirati!" rekla je glasno. Njezina majka je upravo bila pri tom da alice skupi na posluavnik. Toast je ostao netaknut. "Jesi li bolesna?" pitala je bez naroite zabrinutosti. "Nisam. Ali elim postati drugi ovjek." "Ah, Lisa. Kad bi se to moglo! Ti e uvijek ostati onakva kakva jesi." "Vidjet emo."

"To neu izdrati", rekla je Lisina majka. Nitko nije odgovorio. "Mislite li ozbiljno, da mi netko radi o glavi?" pitala je Lisa. "Ne, naravno da ne. Pred Vaa bih vrata samo stavio ovjeka koji e paziti da k Vama ulaze prave sobarice i konobari. Jer hotel ne moete hermetiki zatvoriti. isto rublje, jelo i pie trebate u svakom sluaju." Obrazi Paula Zumbrucha su se lagano zacrvenili, a u njegovim je pametnim, sivim oima bilo vie sjaja no obino. Lisa je to primijetila sa uenjem. "Gotovo vjerujem, da Vas ova stvar zabavlja." Smijao se zbunjeno. "Za mene predstavlja - no recimo -izazov. Jedan neobian izazov." "Jednog ovjeka s voki-tokijem, dakle." "Voki-toki je dobar. Moete ga obavijestiti, ako ste neto naruili." "Za ime Boje!" rekla je Lisa. "I koliko bih ovdje trebalo ostati zatvorena?" "Dok se ne slegne prva praina, i jasno dok za Vas ne naem mjesto u jednoj bolnici." "To neu izdrati", rekla je ponovno gospoa Hopf. Ovog se puta odvjetnik okrenuo k njoj. "Za Vas to sve ne vrijedi, gospoo Hopf. Ja Vas jo danas mogu odvesti odavde stranjim stepenicama." Pogledom je preao s gospoe Hopf na Lisu. "Ako ne elite ostati kod svoje keri i ako Vas ona ne treba." Lisa je priekala sekundu, to e rei njezina majka, ali kada nije nita ula, rekla je brzo: "Ve u se sama snai." Malo je zamjerila svojoj majci da joj ne eli raditi drutvo, ali je istovremeno bila i zadovoljna ovim rjeenjem.

Paul Zumbruch nije bio tako skeptian kao Lisina majka. "Sve e se to dati uiniti", rekao je, "samo e jasno trebati vremena. Prvo trebate tjelohranitelja." Kao to je Kate Braun predvidjela, u predvorju hotela su na njega navalili novinari, morao je napustiti hotel i praviti se da je otiao autom. Tek je u drugom pokuaju uspio neopaen ui u 'Baverischer Hof te je zamolio slugu da ga stranjim stepenicama odvede do Lisine sobe. Hodnik ispred sobe uvao je jedan hotelski detektiv. Slugi je zatim dao klju svojeg automobila i zamolio ga da prtljagu obiju gospoa izvadi iz prtljanika. Sve je to bilo komplicirano i zahtijevalo je vremena. Ipak gaje podsjetilo na pustolovne igre iz djetinjstva. "Jednog tjelohranitelja?" ponovila je Lisa. "Nije li to ipak pretjerano?" "Nimalo. Ne moemo oekivati od uprave hotela da se trajno brine za Vau zatitu. Ako se preselite, ista e se stvar ponoviti u sljedeem hotelu. Valjda ne vjerujete da moete neopaeno nestati u mraku i magli."

Sljedeih je tjedana ivjela i dalje kao u jednom - iako vrlo udobnom - zatvoru. Mogla je uiti, itati, sluati radio, ak gledati televiziju. Posluivali su joj ukusne, male obroke - samo nije mogla napolje. Zato je ponovno uvela svoj stari obiaj da vjeba. Htjela je svakako biti u formi, kad zapone novi ivot. Kako je roena u jednoj minhenskoj bolnici, Paul Zumbruch je zatraio promjenu imena u jednom ovdanjem matinom uredu. Odluila je da se zove Vivian Wagner. Zumbruch je imao primjedbe. Smatrao je ime previe neobinim. Ali ona je ostala uporna. "Zato da ne? Ime Vivian mi se oduvijek svialo, a Richardu Wagneru sam se uvijek divila. Ako si ve mogu izabrati ime, zato onda ne jedno koje mi sto posto pristaje?" Nije odmah popustio. "Morate imati na umu da Vae pravo ime nee potpuno pasti u zaborav. Ako ikada budete imali posla s policijom..." "Ne maljajte vraga na zid!" upala mu je u rije. "...bit ete jedna Elisabeth Hopf alias Vivian Wagner. Ne ini Vam se to malo smijeno?" "Do toga nee doi", tvdila je uvjereno. "Pri upisu na fakultet morat ete navesti Vae pravo ime. Vi ete dobiti novu putovnicu, ali ne moemo dati sve svjedodbe prepisati na drugo ime." "Na to jo nisam mislila", priznala je. "Vai kolege to ne trebaju znati. Ali mi bismo to trebali povjeriti najmanje jednom slubeniku u upravi. Pobrinut u se za to." "Nije potrebno, Paul. Ja idem u Berlin." "Lisa!" rekao je pogoeno. "Ali to je najnovije to ujem!" "Htjela bih otii odavde to je mogue dalje, moete li to razumjeti? Najradije bih otila u inozemstvo, ali moje znanje jezika nije dovoljno za studij tamo." "Nedostajat ete mi, Lisa."

Lagano je pocrvenila. "To godi uti." "Hoete li jo jednom razmisliti? Meni za ljubav?" "Ne, Paul. Bilo bi upadljivo da se sad sastajete s nekom Vivian Wagner, koja je pala s neba." "Zaista sam se nadao da emo sad ee biti zajedno." Zvuao je alosno. Odgovorila mu je odglumljenim veseljem. "Kakva teta! Izgleda da sam konano nala tovatelja..." "Ne rugajte se, Lisa! Jako mi mnogo znaite." "Jasno. Ja sam bila Va prvi veliki sluaj." "Ne samo zato, Lisa. Ne osjeate li..." "Prestanite s tim, Paul. Nitko ne zna moju situaciju tako dobro kao Vi. Jednostavno nisam u mogunosti dozvoliti si sentimentalnost. Previe ste mi vani da bih na odnos stavila na kocku zbog jednog glupog flerta. Vi ete biti jedina spona s mojim starim ivotom. Je li Vam to jasno?" "Ne elite li povjeriti tajnu Ludvvigu Weigelu? Znam da mu je jako stalo do Vas, a i mnogo je uinio za Vas." "Mislim da je u potpunosti sposoban biti vlastiti zagovornik." "Toga sam svjestan. Ne elim ga hvaliti preko mjere, ali..." "Paul, oprostite, to Vas prekidam, ali sad ste budalasti. Jeste li zaboravili, da se dogodilo ubojstvo? i da ubojica jo uvijek slobodno ee?" "Ne mislite li zaista moguim, da je upravo Ludwig Weigel..." Paul Zumbruch nije svoje pitanje izgovorio do kraja. "Zato da ne? Izmeu njega i mojeg mua bilo je znatnih razmimoilaenja. On je to mogao uiniti prije no Evelvn ili Arthur. Nije bio sa rtvom u rodbinskoj vezi, a nije bilo ni prijateljskih odnosa. Ne bih ga eljela okriviti, Paul, shvatite me dobro. Ali elim biti od njega sigurna. Vi, samo Vi morate znati, kako u se u budunosti zvati i izgledati. Vi ete me kod njega zastupati. Vi ete biti posrednik. Ili moda ne elite to uiniti za mene?"

"Naravno, da hou." Odvjetnik je razvukao usta u jedan iskrivljen osmijeh. "Konano u na tome i zaraditi." "Nemojte biti takvi! Ono to od Vas oekujem ne moe se platiti novcem" "Ludvvig Weigel odnosno poduzee je ono koje to mora platiti. Bojim se da mu nee biti drago." "Morat e zagristi u tu kiselu jabuku." "A to e biti, ako mi se neto dogodi? Moramo na sve misliti, Lisa. Uostalom, ja neu ostati u Rodenbergu." "Neete?" pitala je iznenaeno. "Tamo mi je ivot onemoguen kao i Vama. Za stanovnike Rodenberga ja sam bezobziran odvjetnik koji je jednog ubojicu spasio od zasluene kazne." "Oh!" uzdahnula je Lisa. "Oprostite mi, Lisa, nisam Vas htio prestraiti. Sva srea da se svijet ne koristi rodenberkim mjerilima. Dobio sam jako dobru ponudu jedne minhenske kancelarije. To u prihvatiti. Za kolege sam ovjek koji je dobio teak proces zasnovan na indicijama." Opet se nacerio. "estitam, Paul!" rekla je s olakanjem. "Tada sam Vam u konanici ipak donijela sreu."

"To rado vjerujem", rekla je Lisa i dodala u mislima: 'Ako si ubojica, onda si sigurno najvei utljivac na zemlji!' -Glasno je rekla: "Vi imate sekretaricu, koja bi mogla biti znatieljna i saznati, a Vas je, koliko mi je sad poznato, tisak pratio jo prije procesa." "Nisam nita primijetio." "Ali je tako. Samo zahvaljujui tome me je ova Kate Braun mogla tako brzo nai u hotelu 'Baverischer Hof." Iznenaujue brzo je popustio. "U pravu ste, Lisa. Bilo je egoistino od mene, vriti na Vas pritisak. Ali znate, da sam Vam se uvijek jako divio. Pomisao, da u Vas preko noi izgubiti iz vida, me je pogodila." "Ne nestajem zauvijek", objasnila je, "moda se jednog dana pojavim kao feniks iz pepela." "Ali tada neete vie biti ova ista." "Nadajmo se, Ludwig. U slinu situaciju neu vie nikada dospjeti. Vjerujem da sam u takvu situaciju upala zahvaljujui ne samo vanjskim okolnostima nego i samoj sebi." "Vi ste najportvovniji ovjek kojeg sam ikad upoznao." "Moda je i to jedna od mojih pogreaka. Portvovnost moe opteretiti."

Nakon toga je Lisa obavila jo jedan, posljednji razgovor sa svojim poslovoom. Kao to je odvjetnik predvidio, Ludvvigu Weigelu nije bilo nimalo pravo, da nee biti upuen u njezin nov ivot. "Vi dakle u mene nemate povjerenja", ustanovio je zabrinuto i spustio svoju grku glavu na prsa. "To s tim nema veze!" lagala je. "Samo: to manje ljudi zna istinu, to u biti sigurnija." "Ja sam zaista jedan od onih koji znaju uvati tajnu."

Profesor Schonhuber je kritiki promatrao Lisu, uhvatio je njezinu bradu s dva prsta i okretao joj glavu s lijeva na desno i natrag. "Vi ste dakle odluni, da izmijenite Va izgled?" "Moju linost, ako je mogue", odgovorila je Lisa. Napustila je 'Baverischer Hof u ranu zoru, gotovo jo nou, kroz stranji izlaz bez prtljage. Njoj su se te mjere predostronosti unato svih iskustava inile pretjerane, ali njezin je odvjetnik to uporno zahtijevao. Nije iskljuio mogunost, da jo uvijek netko na nju vreba, iako se u meuvremenu hajka novinara povukla. Otkada mu je auto

eksplodirao, vozio je posuena kola. Samo za ovaj bijeg - jer to nije bilo nita drugo - promijenio je model. Lisa dodue jo nije imala svoje nove dokumente, ali ipak ju je na prijamu prijavio kao 'Vivian Wagner, privatni pacijent'. "To ide jedno s drugim", rekao je profesor bezbrino. Bio je ruan mukarac. Lisa se pitala kako to da nije doao na ideju da izmijeni svoj izgled. "Imate li predodbu, kako biste eljeli izgledati?" pitao "U svakom sluaju drugaije - i ljepe." "Meni se inite zgodni. Barem za 'kunu uporabu'." "Ali to mi nije dovoljno." "Zahtjevna ili?" "Imam svoje razloge." "Znam. Va mi je odvjetnik povjerio tajnu. Smeta Vam to?" Lisa ga je pogledala ravno u oi. "Ne, ako to ne sazna cijela bolnica." "Bez brige. To je naa mala tajna i neka tako ostane." "Hvala, gospodine profesore. Inae nema nimalo smisla." "Mnogo ste toga proli, moja draga." "Molim Vas, ne podsjeajte me na to. Sad se radi o mojoj budunosti." "Jako ste odvani." "Da, to sam uvijek bila. Bilo bi lijepo da mi operacijom ne promijenite ud." Smijao se. "To je jedva mogue. Bit ovjeka se ne da promijeniti. Nikako ne sredstvima koja danas imamo na raspolaganju." "Zvui utjeno." Pokazao je Lii da sjedne na stolac u ordinaciji pa je sam sjeo. "Znate, gospoo Wagner, Vi ste za mene izuzetan sluaj." Bilo je to prvi puta da ju je netko oslovio njezinim novim imenom i to ju je duboko dirnulo. "Ali zato? Vi ste sigurno

izvrili stotine plastinih operacija." "I vie", priznao je i prekriio duge noge, "ali se uvijek radilo o ljudima koji nisu bili zadovoljni svojim izgledom ili kojima je neka nesrea nagrdila crte lica. Uvijek se dakle radilo o uzaludnim ili o potrebnim popravcima. Ali Vi u drugaijim okolnostima ne biste nikad doli na ideju da mijenjate izgled. " "Teko." "Vi ste dakle bili zadovoljni svojom pojavom?" "Ne ba. Ali sam bila uvjerena da s njom mogu ivjeti." "Jako razuman stav." "Ali kako stvari stoje, to vie nije mogue, gospodine profesore. Proganjaju me." "Da, ti znatieljni novinari." "I ne samo oni. Bojim se da me i drugi imaju na nianu." "To e proi." "Da. Sigurno. Kao starica imat u vjerojatno mira. Alija ga sada trebam." "Jasno." Lisa je duboko udahnula. "Gospodine profesore, moete li mi pomoi? elite li uope?" "Pa naravno. Sve sam ve dogovorio s Vaim odvjetnikom, koji mi je predoio i dozvolu policije." "Ali zato toliko oklijevate?" "Jer ste mi zanimljiv sluaj? Svatko od nas prieljkuje jednom operirati ovjeka koji stvarno eli promijeniti linost." "Ja nisam zloinac u bijegu, ako na to mislite." "Ali Vi ste osumnjieni za zloin, zar ne?" "Kad biste znali kako sam toga sita." Opet se nasmijao. "Ali Vi znate: ako se jo jednom pokrene proces, Vi ete ipak sudjelovati. Makar Vas ja preobrazio u kraljicu od Sabe." "O tome me ne trebate pouavati." "Jako ste razdraljivi?" "Moda u s novim licem biti drugaija." "Dobro. Smijem li Vam sada rei moje prijedloge?"

"Nita mi nije drae." "Imate kose oi." "Nije mi novo." "Zarezivanjem nabora kapka mogao bih to izmijeniti. Oi e Vam tad biti okrugle i izgledati e vee. Pomou kontaktnih lea moi ete lako promijeniti boju." "Zvui primamljivo." "Mogu izmijeniti Vau bradu, tako da umetnem komad silikonskog implantata, debelog otprilike etiri do osam milimetara. Tako e brada djelovati jae." "Slaem se." "A to emo s nosom? Mislim da moram krenuti od nosnice. Kvricu emo otkloniti i izgladiti." "Kako u onda izgledati?" "U svakom sluaju drugaije. Obeajem da se sami neete prepoznati. Naravno morat ete se i kozmetiki dotjerati. Kontaktne lee, kao to sam ve spomenuo, i drugaija boja kose." "A to je s mojim rukama?" "S njima ne moemo nita uiniti. Ali nitko ne gleda toliko ruke nekog drugog, da bi ga po tome prepoznao uz potpuno izmijenjen izgled." Uzeo je Lisinu desnu ruku i kritiki je promatrao. "Tipina ruka medicinske sestre. Jako kratki nokti. Praktina. Koja hvata. Svakako simpatina." Pogledao je Lisu. "Pustite nokte, oblikujte ih ovalno i lakirajte. Tako ete ostaviti posve drugaiji dojam." "Ali ja elim studirati medicinu." "Dugaki nokti Vam pri tome nee smetati. Pustite mirno da Vam se jedan nokat slomi i boja oguli. Tada vie nita nee podsjeati na vae uredne, kratko odrezane nokte." "Sve e mi biti vrlo neobino", rekla je oklijevajui Lisa. "I te kako!" odgovorio je profesor nimalo dirnuto. "Morat ete iskoiti iz Vae stare koe. Sa minkom i ostalim nemate puno iskustva, nije li tako? Ali morat ete se nauiti i to koristiti. Prvo da prekrijete oiljke. Ako e sve dobro ii, biti

e jedva vidljivi, obeajem Vam. Ali i onda treba minka da biste od sebe uinili novi tip . Pretvorite se u 'fatalnu enu' i napustite izgled nevinog janjeta. "Dosada me nitko nije smatrao nevinim janjetom. Naalost." "Ipak. Va odvjetnik. On je uvjeren da ste bili potpuno neduna rtva sticaja okolnosti." Lisa je lagano pocrvenila. "To je lijepo od njega. S vremenom sam i sama shvatila, da sam se ponijela glupo. Inae mi se to ne bi dogodilo." "Dobro, sad imate Va plan za budunost. Ne budite vie budalasti, nego ivite svjesno. Uinite od sebe najbolje to moete." "Pokuat u." "To nije dovoljno. Vi to trebate htjeti." "Da, ja to i elim."

Kako nitko u bolnici ne bi otkrio Lisin identitet, profesor Schonhuber je osobno uinio potrebne pretrage prije operacije. Bila mu je na tome zahvalna. Na kraju joj je dao injekciju za smirenje i jo je istog popodneva dola pod no. Dobila je potpunu narkozu i spavala sve do sljedeeg jutra. Nehotice je opipala lice; bilo je zamotano u mekanu gazu i bolilo je. Ustala je i primijetila daje vrlo nesigurna na nogama te otila u kupaonu. Na njezino iznenaenje tamo nije bilo ogledala. Tako se othrvala napasti da skine zavoj. Oteturala je natrag u sobu, potraila svoju torbicu i nala je u ormaru. Ustanovila je da je netko uklonio njezino malo ogledalo. Osjeala se kao pod skrbnitvom i to ju je ljutilo. U sobu je ula jedna mlada sestra, izuzetno zgodna, izuzetno plave kose, izuzetno pristala. "Dobro jutro, gospodo Wagner!" pozdravila je. "Ve na nogama? Ali morate se

uvati." Uhvatila ju je oko struka i odvela je paljivo u krevet. "Netko mi je ukrao ogledalo", alila se Lisa. "Zato trebate ogledalo?" "Htjela bih se vidjeti." "Tek kada dozvoli gospodin profesor." "Ne volim kad se sa mnom postupa kao s malim djetetom." Podruje brade boljelo je Lisu pri svakoj rijei, a govor joj je bio nejasan. "Ne kao s malim djetetom, gospodo Wagner", usprotivila se sestra, "kao s pacijenticom, a to i jeste, zar ne?" Lisa je sjela na krevet, a sestra joj je pomogla da digne noge. "Ja nisam bolesna", protivila se Lisa, "I ja to mogu sama." "Svjee ste operirani, gospoo Wagner, i ako neete biti razumni ostat e oiljci. Morate leati posve mirno, ne govoriti i opustiti se." "edna sam." "Odmah u Vam donijeti neto za pie. Zovem se Ida, sestra Ida." Lisa je samo kimnula. Imala je osjeaj da je upala u stranu klopku. Kako je samo mogla tako olako i naivno povjerovati, da e dobiti novo, lijepo lice? Morala je raunati s tim da e je kirurki zahvat nagrditi. "Oiljci", razmiljala je s uasom, "jo i to!" Sestra Ida pojavila se sa alicom oblika kljuna, koja je bila puna bistre juhe, povisila gornji dio kreveta i dala joj piti gutljaj po gutljaj. "Juha nije vrua", objasnila je, "ali to je namjerno. Vrua bi Vam juha mogla koditi. Vi znate, da Vam je brada zarezana iznutra." Pila je oprezno, tako da su samo njezina usna upljina i grlo dolazili u doticaj s juhom. "Radite to jako dobro, gospodo Wagner!" hvalila ju je sestra. "Malo ljudi to poe za rukom od prve. Proi e jo neko vrijeme, prije nego to ete moi vakati." Lii je zloesta primjedba ve bila na jeziku, ali ju je

progutala. Uvidjela je da nema smisla da svoj strah i bijes iskaljuje na mladoj medicinskoj sestri. K tome bi to izazvalo nove boli. Bez rijei je ispraznila alicu. Sestra ju je odloila na stranu. "Jako ste dobri, gospodo Wagner. Sada u Vas malo osvjeiti. Naravno da moete ii na zahod ako morate. Tako bolesni niste. Ali ne smijete nepotrebno hodati. Dakle, iduih emo se dana zadovoljiti s malo pranja, moe?" Otila je u kupaonu, vratila se s posudom tople vode, krpicom za pranje i frotirnim runikom. Oprala je Lii pazuha, ruke i intimni dio. "Tako, sad smo osvjeeni", rekla je na kraju sa zadovoljstvom. Lisa je odluila da se pacijentu nikada ne obraa s "mi". "Da Vam moda malo poeljamo kosu?" dvoumila se sestra. "Radije nemojmo. Moglo bi upati." Ponovno je spustila gornji dio kreveta. "A sad se lijepo opustite. Da Vam ukljuim radio?" Lisa je mahnula glavom. "Ovdje je zvono!" rekla je sestra. "Trebate samo pritisnuti na dugme i ja sam ve tu." Opet ostavljena sama, Lisa je zatvorila bolne kapke. Bila je svjesna da se ponaala kao nerazumno dijete i zbog toga se ljutila na samu sebe. Kako se samo mogla tako vladati? Morala je pretpostaviti da e operacija izazvati boli i povremene smetnje. Kako je ona, kolovana medicinska sestra i budua lijenica, mogla biti tako nestrpljiva i razdraljiva bolesnica. Lisa se sramila i odluila se odsada svladavati svom snagom. Priao je k njezinom krevetu, uzeo joj ruku i tapkao je prijateljski. "Kako ujem, proveli ste mirnu no. To je jako vano. Znam da Vas sad boli. Ali ipak Vas ne bi htio pretrpati lijekovima. Nadam se da razumijete. Jasno, veeras ete dobiti sredstvo za spavanje." Lisa je kimnula. "Sad skinimo zavoje i pogledajmo to smo dobili." Vrlo paljivo je skinuo mekanu gazu s Lisina lica, sagnuo se nad nju i pregledao njezinu kou kao pod povealom. " Lije po ", re ka o je on da, " zaist a ja ko lijep o. Pos ve

zadovoljavajue. Molim Vas otvorite jedanput usta!" Lisa je otvorila usta i lagano joj je povukao donju usnicu prema naprijed, pri emu je Lisa morala suspregnuti uzvik bola. "Jako dobro", rekao je, "odlino." "Mogu li pogledati?" pitala je Lisa. Profesor Schonhuber joj se odozgo nasmijao. "Da, sigurno da to elite, moja draga gospodo Wagner. Mogu to razumijeti. Ali radije priekajmo s tim." "Koliko jo?" "Samo nekoliko dana, niti cijeli tjedan. Tada e se otekline povui. Sestro Karla, budite tako dobri i stavite pacijentici novi zavoj." "Otopina kuhinjske soli?" pitala je sestra. "Ali ne. emu?" Tada se ponovno okrenuo k Lii. "Zavoj u Vaem sluaju slui samo da se ne naribate na posteljini i slinom. Ne trebam Vam ni rei da ruke nemaju to traiti na licu." Lisa je kimnula. "Jo jedno pitanje: puite?" "Ne." "Odlino. Inae bih Vam to morao zabraniti. Razmiljajte o lijepim stvarima, drijemajte, sanjajte. Jeste li kad provodili autogeni trening? Lisa je opet kimnula. "Sada imate prilike to raditi." Tjedan dana kasnije je profesor Schonhuber na jutarnjoj viziti rekao: "Danas popodne Vas oekujem u mojoj ordinaciji, gospodo Wagner. U tri." Lisa se nije usudila nita pitati. Proivjela je teke dane. Dodue je ubrzo smjela ustati i prati se, ali nije mogla itati jer su joj oi napola bile pokrivene zavojem. Tako je provodila vrijeme kolebajui se izmeu nade i oaja i pretjeranog straha. Katkada bi sluala glazbu na radiju. Unato upozorenja profesora Schonhubera nije mogla a da ne opipa svoje lice, pri emu nije dola do nikakvog saznanja. Ipak su bolovi postupno

poputali i govor joj je postao jasniji. Jaki su svrbe, izazvan ranama, ublaili mastima. Kada je potraila profesora Schonhubera, srce kao da joj je htjelo iskoiti. Znala je da e sada pasti odluka, da li je operacija poluila uspjeh ili promaaj. Profesorovim izrazima zadovoljstva nije mogla posve vjerovati. Prirodno je, da je njemu bilo stalo da je ne uznemiri. Primio ju je kao uvijek prijateljski, osjeao je njezinu stranu nestrpljivost i bio je kratak. Kad joj je skinuo zavoj, uhvatio ju je lagano za ramena i okrenuo je daje mogla gledati ravno u veliko, dobro osvijetljeno ogledalo. U nju je ukoeno gledala slika nepoznate ene. "To sam ja?" pitala je potreseno. Profesor se nasmijao. "Da, mislim da smo od Vas nainili novog ovjeka.". Samo je u dubini njezinih sada okruglih sivih oiju, koje su izgledale puno vee, bilo neto to je podsjealo na staru Lisu Hopf, trag njezine snage, nepovjerenja i prkosa. "Teko e mi biti naviknuti se na samu sebe." "Kladim se da ete se dobro zabavljati sa samom sobom ", odgovorio je profesor. Promatrala se pomnije; izuzev dvije tanke crvene crte u naborima oiju nije ostalo tragova operacije. "Nevjerojatno dobro! Ni moja me majka ne bi prepoznala. Da si ipak nabavim kontakne lee?" "Ne bi bilo potrebno. Ali zaokruilo bi sliku. Sestra Ida e Vam rezervirati termin kod optiara kao i kod frizera." Tek se sad Lisa sjetila svoje upave kose bez sjaja. "Nisam mogla prati kosu", ispriala se. "Da, znam, gospodo Wagner. Ipak bi po mojem miljenju trebalo staviti malo boje. Sad ste lijepa ena i morate toga biti svjesni. Ljepota je dar. Mora ga se vrlo njegovati." Lisa je sluala ovaj savjet. Ranije, kada se osjeala neprimjetnom, ako ne i runom, nije polagala nita na svoju vanjtinu. Bio je to oblik samozatite. Sada je kod optiara

izabrala kontaktne lee tople plave boje i dugo se s frizerkom savjetovala o boji kose. S velikom panjom kupila je minku, sjenilo, tu za trepavice i ru. Lisa je operirana je u bolnici "Rechts der Isar". U tom golemom kompleksu bio je okulist i frizerski salon, tako da nije trebala napustiti zgradu da bi to sve obavila. Samo nije bilo trgovina s odjeom. Novu garderobu - a nju je trebala -namjeravala je nabaviti kad napusti bolnicu.

Nazvao je Paul Zumbruch i sav zabrinut se raspitao za njezino zdravlje. "Ja sam sjajno", rekla je. "Hvala Bogu!" rekao je s olakanjem. "Zbog Vas sam si, Lisa, strano predbacivao. Trebao sam Vas odgovoriti od operacije." "Sretna sam da sam se na to odluila." "Mogu li Vas posjetiti?" "Da. Naravno. Zato da ne?" Doao je rano popodne s buketom svijetlocrvenih rua. Ona je sjedila u svilenom haljetku boje ljive - posljednjem roendanskom poklonu svojeg mua na stolcu u svojoj sobi i oekivala ga. Pokucao je, provirio i odmah povukao glavu. Nakon nekog je vremena opet pokucao. "Uite ve jednom!" viknula je. "Ja sam to, Vivian." S oklijevanjem je posluao njezin poziv, te s divljenjem netremice gledao u nju. "alite se sa mnom", rekao je, "priznajte." "Ne, Paul. To sam stvarno ja. Mi se pretvorio u djevojku s plakata." Ustala je, preuzela cvijee i dala mu u znak zahvalnosti lagani poljubac u obraz. "Ne mogu shvatiti." Zadovoljno se smijeila. "Luda stvar, zar ne?" Pozvonila

je sestri. "Nije samo lice - Vi se ponaate drugaije!" "Ljepotu se mora vrlo njegovati", kae profesor Schonhuber. "Da, ima potpuno pravo." "Nauila sam se sa samom sobom postupati kao s lutkom, mojom vlastitom lutkom, koja se moe obojiti i uljepati." "Nikad nisam primijetio da imate plave oi!" Nije bila raspoloena da mu o tom pria, da nosi kontaktne lee, ve se samo tajanstveno nasmijeila. Ula je sestra Ida. Lisa je molila vazu za rue. Mlada je sestra pomirisala rue. "Kako krasno miriu! Veeras ih moramo staviti u kupaonu." Pogledala je od Lie prema Paulu. "elite li alicu kave?" "Zapravo bismo htjeli otii dolje u kafe-bar", rekla je Lisa. "Radije ne", rekao je brzo. "Onda u donijeti kavu." Ona je opet sjela na mali stolac a njemu je pokazala drugi. "to imate protiv kafe-bara?" "Bilo bi lakomisleno da nas vide zajedno." "Ne smijem li i ja jednom biti lakomislena?" pitala je Lisa, ali je sama odmah odgovorila. "Naravno, u pravu ste, Paul. Moj je ulog bio prevelik. Sada ne smijem sama sebi oduzeti dobitak. Stoje s mojim novim dokumentima?" "To jo traje." Lisa je ustala i donijela jednu omotnicu koju je izvadila iz ladice nonog ormaria. "Za svaki sluaj sam ve dala izraditi slike za putovnicu i osobnu iskaznicu." Izvadio ih je i promatrao. "Ja to ne bih smatrao moguim, Lisa!" "Brzo se odviknite da me tako zovete. Ja vie nisam Lisa, ja sam Vivian Wagner." Stavio je omotnicu sa slikama u unutarnji dep svojeg kaputa. "Nee mi biti teko. Meni se ini da stara Lisa zaista

vie ne postoji." "Mislim da to nije veliki gubitak." "Ne govorite tako! Ona je bila inteligentna ena jakog karaktera. Vrlo sam je cijenio." Nagnuo se naprijed. "Lisa..." Ispravio se. "Vivian, razumijem, da sad elite otii u Berlin. Moda je to najpametnije. Ali valjda ne zauvijek?" "Nemam takve dalekosene planove." "Mislim, da bismo se nakon nekog vremena - moda za godinu dana - opet mogli sastati." "Ostat emo u vezi." Sestra ida donijela je veliku bijelu vazu, napunila je u kupaonici s vodom, namjestila rue i stavila ih na noni ormari. Lisa se zahvalila. "Odmah e doi kava", obeala je sestra i opet ih ostavila same. "Htio bih da mi budete ena!" izgovorio je Zumbruch i pritom pocrvenio. Lisa je bila malo ganuta i nije tajila svoje iznenaenje. "Tako neto!" uzviknula je. "A malo prije me niste htjeli odvesti niti u kafe-bar!" "Zbog Vae zatite! Netko me je mogao prepoznati. Kao pacijenticu Vas se lagano moe otkriti. Mogao bi istraiti na kojem odjelu leite - i opet biste bili otkriveni." "To bi se naravno moglo dogoditi", priznala je Lisa. "Lisa... Vivian, mislim ozbiljno s mojom enidbenom ponudom. Ne mogu tvrditi da Vas pretjerano volim, kako bih i mogao jer ste sad za mene ovjek s dva lica - ali znam da nikada neu nai bolju enu od Vas!" "Sigurno ne", odgovorila je smijeei se, "ne bih Vam bila na teret a k tome sam postala i zgodna." "Vivian! Molim Vas, ne ismijavajte me!" "ao mije. Ne mogu drugaije. Kada Vam je sinula ova sjajna ideja?" "Kad ste bili operirani. Tada sam osjetio kako bi mi bilo strano da Vam se neto dogodi."

"Dragi moj Paul, to je bilo prekasno. Da ste mi ponudili brak prije promjene imena i prije plastine operacije, moda bih o tome drugaije razmiljala. Tada oboje uope ne bi bilo potrebno. Uz Vas, s Vaim imenom i mojim starim licem bi to podnijela. Uvjerili bi tisak u moju nevinost. Teko da bi odvjetnik oenio klijenticu, da ima i traak sumnje da je ubila svojeg prvog mua." Zbunjenim je pokretom pogladio svoju tamnu gustu kosu. "Oprostite mi! Na to nisam mislio." "teta. Bio bi to bijeg prema naprijed i vie bi mi leao od sakrivanja." Ula je sestra Ida i na posluavniku donijela dvije alice kave, dozu sa eerom i vrhnje. Lisa se ljubazno zahvalila i priekala da sestra opet ode. "Da li se u meuvremenu ulo u trag onima koji su bacili bombe?" raspitivala se o tome. "Ne. ini se da policija to radi dosta mlitavo." "Tipino." "to e biti s kuom?" "Prvo je dajte osigurati, koliko je mogue. Provizorno. Popravljat se moe i kasnije. U ovom trenutku imam dosta velike izdatke." Lisa je srknula crnu kavu. Paul Zumbruch je uzeo vrhnje i eer i mijeao u svojoj alici. "Nisam Vam trebao doi s ponudom", rekao je kajui se. "Nemojte se zbog toga brinuti, Paul, enidbene su ponude uvijek neto lijepo, ak i kad nisu umjesne." "Sada iz Vas progovara opet cinina Lisa Hopf." "Ona nee tako brzo zautjeti."

Kasnije tog dana je profesor Schonhuber u svojoj ordinaciji jo jednom pregledao Lisinu bradu i nosnu upljinu.

"Kako je mogue, da na bradi nisu ostali nikakvi oiljci?" htjela je znati Lisa. "Priao sam bradi kroz usta do obrazne brazde." "Aha", rekla je iako je latinske nazive samo napola razumjela te ih odluila pronai. "Sve je krasno zaraslo, draga moja gospoo Wagner!" uvjeravao ju je profesor. "Mogu Vas otpustiti mirne savjesti." Lisa je bila tako nespremna na ovu izjavu, da nije znala rei ni rije. "Da, dobro ste me uli", rekao je profesor, "moete ii kui." Lisa se borila u sebi. Profesor je poeo shvaati. "Ili to uope ne elite?" "Znam da ovdje ne mogu ostati zauvijek", rekla je Lisa, "ali bila bih Vam zahvalna ako biste neto mogli uiniti za moj stas. On vie ne pristaje mojem licu." "Kako to? Pa Vi ste mravi i gipki." "Ravna k'o daska." "Ravne grudi u kasnijim godinama nee visjeti." "Svejedno mije za kasnije godine, gospodine profesore. Sada bih htjela biti privlana." "Onda, pogledajmo." Lisa je posluno skinula svileni haljetak i spavaicu. Bila je sretna da ispod toga nosi gaice. Nije bilo ugodno skinuti se pred oima mukarca, pa bio on i lijenik. Kritiki je promatrao njezine grudi. "No, stvarno nije mnogo." "Rekla sam. Moe li se neto uiniti?" "Jesu li ene u Vaoj obitelji imale potekoe s grudima?" "Nisu, koliko ja znam. Moja majka ima sputene grudi. Tvrdi, da je to od dojenja." "Rak u obitelji?" "Zahvat moe izazvati rak?" pitala je zaprepateno Lisa. "Onda radije ostavimo to." "Ne, ne, bez brige. Rak dojke nakon poveavanja nije

uestaliji nego obino." "Zato ste to onda pitali?" "ista rutina. Da zaokruim sliku. Takav zahvat naravno nije posve bezopasan. Nema operacije bez rizika, to sigurno znate." "Jasno. Ali to se moe dogoditi u najgorem sluaju?" "Moe doi do infekcije. No kako je Vae lice lijepo zacijelilo, ne vidim nikakvu opasnost. Ali nije iskljueno da prsa otvrdnu razvijanjem ahura ili se implantat pomakne." "A ako se to dogodi?" "U tom sluaju operaciju treba ponoviti." "Toga se ne bojim!" rekla je odluno Lisa. "Kako e to dalje ii?" "Nabori Vaih grudi su slabo izraeni, no ipak u malo zarezati u taj svaki nabor. Grudne bradavice neu zahvaati, jer kasnije bi moglo doi do oteenja osjeta. Kroz svaki taj zarez umetnuti u iza grudne lijezde po jedan silikonom punjen implantat. To je sve. Vrlo jednostavna pria." "Jako sam sretna da sam Vas to pitala, gospodine profesore." Lisa je posegnula za svojom spavaicom. "Stop. Jo ne. Prvo jo moram izmjeriti Vae grudi." "Zato?" "Mogu nastati asimetrije prije operacije." "Ne zvui dobro." "Ne brinite. I prirodne grudi su rijetko simetrine, kao i cijeli ovjek. Obeajem Vam: Umjetno poveane grudi biti e pravo remekdjelo." I nastale su smione, mlade, izazovne grudi. Tanke brazgotine su izblijedile ve nakon dva tjedna i jedva se primjeivale. Lisa se divila samoj sebi iz dana u dan. Ali onda je ve bilo tako daleko. Morala je svojom voljom ili protiv nje napustiti bolnicu. Nakon dugog razmiljanja odluila se vratiti u 'Baverischer Hof. Tamo je s novim licem i stasom nee prepoznati. Tamo joj nee sve biti posve nepoznato. Ovaj je puta uzela jednu skromnu sobu, koja je

bila jo skromnija nego to je mislila. Zapravo bila je samo soba, dodue s tuem, ali joj nedostatak prostora nije smetao. Ono to ju je uznemirivalo, bila je irina hotelskog predvorja i veliina blagovaonice. Najradije bi kao za svojeg prvog boravka hranu naruivala u sobu. Morala se prisiliti da sie i da se kao normalan ovjek kree meu ljudima. Jo se vie morala svladati da bi izala iz hotela. Nije se bojala da e je netko prepoznati - njezin joj je razum govorio da je to bilo gotovo nemogue - ali se na ulici osjeala toliko nesigurno, da bi najradije nakon prvih koraka pobjegla u kuu. Shvatila je da je predugo bila zatvorena. Jo u vrijeme, kad je njegovala mua, nije izlazila. Samo bi jednom tjedno autom otila u ljekarnu. Ali nikad ne bi mislila da e joj jednog dana biti teko kretati se meu ljudima. Bila je toliko nesigurna da se pri svakom koraku bojala da e se spotai ili ak pasti. Bilo ju je strah da e netko nasrnuti na nju ili oboriti je. Znala je daje njezin strah posve neosnovan i htjela gaje odmah suzbiti. Nakon svega to je prola nije htjela potraiti jo i psihijatra. Tako se prisiljavala da svako jutro nakon doruka napusti hotel i dvadeset minuta ee promenadom. Dvadeset minuta kasnije bjeala je sva oblivena znojem i iscrpljena u svoju sobu. Ipak je stalno ponavljala tu etnju. Borila se svim snagama da ne postane rtva jedne fobije. Postupno je etala u sve veim krugovima i dola do dobro posjeenog Karlsplatza. Kada je nakon tog uspjela doi so Marienplatza, znala je daje prebrodila najgore. Bila je na putu k ozdravljenju. Dan kasnije otila je u kupovinu i nabavila najnunije. Kupila je be-smedi karirani kostim s dodatnom smeom suknjom, jedne hlae koje tome pristaju, dvije bluze, dva pulovera i jedan trenkot. Isprobavanje ju je zabavljalo pri emu se u ogledalu mogla diviti svojem lijepom stasu i osjetiti neizreenu zavist prodavaica. Mogla je kupovati sve vie i vie, ali drala je mjeru, te u trgovini nasuprot nabavila jo samo par salonki s visokom petom, par udobnih cipela za hodanje i

izmice. Sve ostalo si je htjela s vremenom kupiti u Berlinu. U godinama kada je njegovala mua nosila je gotovo samo bijelu kutu i nije nabavila nijedan novi odjevni predmet. Od njega je dobila svileni kuni kaput boje ljive, koji je tek sada dobro pristajao njezinoj crvenkastosmeoj kosi i razliite spavaice koje su se jo uvijek mogle nositi. Kad je dola u hotel strpala je svoju crnu i svijetloplavu haljinu, koje je u zadnje vrijeme ukraavala svilenim maramama, u kantu za smee - ne zato jer su bile iznoene, ve jer ih vie nije mogla smisliti. Dan prije polijetanja sastala se s Paulom Zumbruchom u dvorani hotela 'Konigshof. Tamo je otila pjeke, svjesna da u svojem novom kostimu i bluzi od prirodne svile izgleda arobno. Ipak je osjeala kako je hvata panika, kada je prelazila Karlsplatz. U zraku se osjeao dolazak proljea. Paul Zumbruch ju je ve ekao. Poskoio je kad je ula. Po bljesku u njegovim oima vidjela je koliko mu se svia. Ali suspregnuo se da ita kae i bila mu je zahvalna na toj obazrivosti. Sjeli su za njegov stol. Otvorio je torbu sa spisima i izvadio razliite dokumente, koji su svi bili ispostavljeni u Miinchenu: njezinu novu putovnicu, osobnu iskaznicu, vozaku dozvolu i izmijenjeni rodni list, u kojem je pisalo da se 'dijete Lisa Hopf odsada zove Vivian Wagner. "Na svemu Vam hvala, Paul", rekla je. Htjela je papire spremiti u svoju runu torbu. "Dokumente morate jo potpisati", objasnio je. "Ovdje i sada?" "Svakako u mojem prisustvu. To ste zapravo trebali nainiti pred vlasti." Dodao joj je svoju kemijsku olovku. "Gledajte u meni njezinog predstavnika." "Ali ja to jo nisam vjebala." "Nainite bez vjebe. Samo tako." Uinila je kako je traio i bila je zadovoljna rezultatom. Uzeo joj je putovnicu iz ruke. "Dakle! Izgleda dobro!"

Snizila je glas. "Po rukopisu me se moe u svako doba prepoznati", aputala je. "Sigurno, i po Vaim otiscima prstiju. Ali ne razbijajte si glavu. Ako neete biti upleteni u neki novi kriminalistiki sluaj, nitko se nee truditi, a ako se to ipak dogodi, morate rei istinu." Uzela mu je opet putovnicu i stavila je s oba druga dokumenta u torbu. "Beskrajno umirujue." "to e biti s vaim kolima?" "Pripadaju mojem muu. Prodajte ih! U blioj budunosti neu trebati kola." "A to je s kuom? Kad tad e se morati popraviti." "To preputam Vama. Ne moe se prodati, jer Arthur ima pravo koritenja. Ako naete stanara, moralo bi se uskladititi namjetaj, svakako bolji komadi. Moda bi Arthur ili Evelvn htjeli imati neto od pokustva. Molim Vas, pitajte ih!" Lisaje ustala. "Ostanite jo!" molio je. Posluno je opet sjela. "Vaa avionska karta za Berlin", rekao je i pruio joj preko stola. Zahvalila se i pospremila je. "Od srca bih Vas rado otpratio do zrane luke", izjavio je sa aljenjem. "Znam, Paul. Ali bolje, ostavimo to." "Jeste li se ve oprostili od majke, Vivian?" Primijetila je, daje prvi puta izgovorio njezino novo ime bez napora. "Da", rekla je, "telefonom." "Ona ne zna koliko ste se izmijenili?" "Priala sam joj. Daje imala arku elju da me vidi, bila bih se s njom sastala. Ali, Vi znate, kakva je. Konano je nala stan, a to je trenutno zanima vie od bilo ega." "Razmislite, Vivian, ne biste li nabavili i novu ivotnu priu." "Ne, Paul, to bi mi bilo prenaporno. Koliko poznajem ljude, nee se nitko posebno zanimati za moje podrijetlo. Svi

radije govore o sebi samima." "I ja, Vivian?" "Zapravo ne znam nita o Vama?" "To je normalno izmeu odvjetnika i njegove klijentice. Ali to bismo trebali promijeniti, ne mislite li? Dozvolite da Vas pozovem na ruak?" Oklijevala je, jer se htjela to prije povui u svoju hotelsku sobu. "To je na zadnji dan", navaljivao je, "rezervirao sam za nas stol." "Onda dobro, Paul", rekla je i nasmijala mu se, "budimo jednom neozbiljni." "Tko me prepozna, udit e se da mije uspjelo nai tako lijepu enu." "Ne pretjerujte, Paul! Dobro znate da ste privlaan mukarac. Ili hoete da Vam ja to potvrdim?" "Upravo to." Smijeio se. "Mi rijetko dobivamo komplimente." Lisa se nasmijala. "Vi jadni mukarci!" Zajedno su napustili dvoranu i odveli se gore u restoran. U maloj joj je luksuznoj kabini blizina odvjetnika bila neugodna. Tako ju je njeno gledao, da se bojala da e je zagrliti i poljubiti. Ve je razmiljala kako da se obrani, a da ga ne uvrijedi. Toliko je uinio za nju, a o njemu e na odreeni nain ovisiti i ubudue. Ipak, ili je mogao itati njezine misli ili se nije osjeao gospodarom situacije s kaputom preko jedne ruke a s torbom u drugoj. U svakom sluaju, nije se nita dogodilo. Svoj je kaput predao u garderobi, dok je ona preispitivala svoju pojavu u zidnom ogledalu sa zlatnim okvirom. Pritom se samoj sebi udila. Prije joj tako neto ne bi palo na pamet. Da bi dola do stola uz prozor, koji je dao rezervirati Paul Zumbruch, morala je prijei restoran. Neki od gostiju su digli poglede od svojih tanjura i promatrali je. Ali Lisa se osjeala posve sigurna i hodala je visoko uzdignute glave. Znala je da se moe pokazati u elegantnom ambijentu - crveni sag,

kristalni lusteri, snjenobijeli damast. Jedan ih je natkonobar znalaki vodio i namjestio im stolce. Pred njima se pruao upeatljiv pogled. Na golemom trgu ispred Karlstora tekao je promet. U irokim su se kolonama kretali raznobojni automobili, zaustavljala su ih crvena svjetla, kako bi se, im se upali zeleno na semaforu, dalje valjali jednakom brzinom. U vodoskoku s one strane trga jo nije bilo vode. Ali na rub bazena su uprktis hladnoe sjeli umorni turisti i prouavali planove grada i vodie. Lisa i Paul Zumbruch samo su se kratko zanimali za ovu arenu, ivu sliku. Prouili su jelovnik i odluili se brzo i slono za janjee kotlete s grakom. Uz bocu crvenog vina Paul Zumbruch je poeo priati o sebi. Njegovo je djetinjstvo bilo sretno, ali kad mu je bilo dvanaest godina roditelji su se razveli. Otac, po struci arhitekt, ih je napustio, a majka se jo vie brinula za njega i stariju sestru. Nikada nije imao problema u koli, ali njegova je sestra uvijek u koli bila za nekoliko stupnjeva bolja, to ga je jako ljutilo. Zapravo je htio postati lijenik, ali je samo ona uspjela upisati studij medicine. No ve s dvadeset godina je napustila studij i udala se. Njezin je brak dodue u meuvremenu upao u tekoe, ali je on dobio dvije draesne neakinje. Lisa ga je s mukom paljivo sluala. Njoj se sve to -njegova prva nesretna ljubav iz plesne kole i kasnija, sretnija ljubav iz studentskih dana, koja nije potrajala - inilo posve nevano. Ali to mu nije pokazala. Postavljala je prava potpitanja i gledala ga svojim velikim oima. Odjednom joj je doprlo do svijesti da su svi ti dogaaji njemu bili neobino vani. Ona je bila kriva to to nije mogla shvatiti. Posljednjih je mjeseci toliko bila zaokupljena samom sobom, da je zaboravila brinuti se za druge. 'Moram se promijeniti', mislila je, 'svakako. Moram se prestati smatrati sreditem svijeta.' Nastavio je priati, kad su ve bili poslueni. "Molim Vas, Paul", opomenula ga je blago, "sad prvo

jedite." "Dosaujem Vam?" Oduprla se ispitujuem pogledu njegovih inteligentnih oiju, da nije ni trepnula. "Ne", tvrdila je, "naprotiv. Ali janjetina nije ukusna kad je hladna." "Tu ste potpuno u pravu", priznao je. Kasnije, uz kavu, postavljala mu je poblia pitanja, da bi njemu ali i sebi dokazala, kako ga je paljivo sluala. Zato je propao brak njegovih roditelja. Da li je u ivotu njegove majke postojao drugi mukarac i kakav je sada bio njegov odnos prema ocu. Na kraju ovog razgovora oboje su imali osjeaj da su znatno napredovali. On je vjerovao da je Lii, koju je u meuvremenu dosljedno zvao Vivian, sada blii, a ona se nadala da je nadvladala svoj egocentrian stav.

Odlazak iz hotela "Baverischer Hof" bio je vrlo jednostavan. Jedan je sluga donio iz sobe oba Lisina kovega i smjestio ih u prtljanik taksija, koji je ekao pred hotelom. Lisa je samo morala platiti raun. ivahno je u svojem novom kostimu izala iz hotela, nosei samo svoju runu torbicu i svijetli trenkot preko ruke i ula u taksi. Veselila se putovanju. U zranoj luci Miinchen-Riem bila je situacija posve drugaija. Voza taksija kojem je dala dobru napojnicu, stavio je kovege na plonik pred zgradom. Smjeei se dotaknuo je s dva prsta obod svoje kape, zaelio joj sretan put i odjurio. Nosaa nije bilo. Htjela ne htjela morala je uhvatiti kovege za ruke i odvui ih uz kosinu prema staklenim vratima, koja su se sreom automatski otvorila. Dvorana zrane luke bila je golema. Tu je bilo, kako se Lii inilo, bezbroj altera. Putnici su stajali pred njima u redovima. Odrasli, sami ili u skupinama, s djecom na rukama

ili psima na uzicama probijali su se pokraj njih. Lisu su gurnuli, jedna joj se uzica gotovo ovila oko noge. Bespomono je stajala pokraj svojih kovega, koje je odloila, i osjeala je daje hvata panika za koju je ve vjerovala da ju je nadvladala. Nije bilo nekog mjesta na koje bi pobjegla. Ispred nje se pojavio visok ovjek plave kose. "Mogu li Vam pomoi?" pitao je. Od nervoze nije razumijela pitanje nego se prepala. "Molim Vas", rekla je, "idite!" Mladi se ovjek nije dao otjerati. "Pitao sam Vas, da li Vam ikako mogu pomoi", ponovio je glasno uz naglaenu artikulaciju. Pogledala ga je svojim velikim oima. Jo joj nikad nije neki mukararac svojevoljno ponudio pomo. Shvatila je daje to sastavni dio njezinog novog ivota i zadovoljno se smijeila. "Tako je ve bolje!" pohvalio ju je mladi ovjek. "Upravo ste izgledali kao prestraeni zec." "Nikada nisam letjela", priznala je. "Kuda idete?" "U Berlin." "Ba dobro. I ja idem tamo. S kojom linijom? Pan Am?" "Mislim da da." "Pokaite mi kartu." Izvadila ju je iz unutarnjeg depa svojeg trenkota i pruila mu. "Dvanaest i trideset? Moj let." Smijeio se zadovoljno. "I nek' jo netko kae da u ivotu nema sretnih sluajnosti. Predajmo prvo Vau prtljagu." Dignuo je kovege. "AF je ovaj teak. to imate unutra? Opeke ili telefonske knjige?" "Strunu literaturu." Sigurno je krenuo pred njom k alteru Pan American World Airwaysa, stao pokraj nje u red i stavio kovege na vagu kad su doli na red. Lisa je u meuvremenu pokazala kartu i mogla je proi. "To smo obavili!" ustanovio je zadovoljno, uhvatio je

lagano za nadlakticu i usmjerio je prema ekaoni. "Kako se moe tako krhku osobu kao Vi poslati samu na putovanje?" "Tako se naalost dogodilo", rekla je gotovo se ispriavajui. Zaustavio je korak i pogledao na nju odozgo. "Posvadili ste se s prijateljem? Molim Vas, oprostite mi! To me se uope ne tie. To je samo meni slino. Ja sam Sven Miller." Nasmijeila mu se. "Vivian Wagner!" predstavila se - i tog je trenutka, shvatila je to tek kasnije, konano skoila iz Lisine koe i postala Vivian Wagner.

Ve je svitalo kad se Vivian vratila sa svojeg dugog putovanja u prolost. Zebla je u svojem svilenom kimonu i bila je jako umorna. asopis otvoren na prii 'Lisa Hammer - hladnokrvni ubojica?' jo uvijek je leao pred njom na kuhinjskom stolu. Odluno je ustala, presavinula asopis po sredini i bacila ga u smee. ula je njegovo tropotanje ali je znala da se prolost ne moe tako lagano nadvladati. Ali noas nije mogla vie nita odluiti. Iako je sutradan mogla dulje spavati, bilo je krajnje vrijeme da ode u krevet. Da je nitko ne smeta, iskljuila je zvono na vratima i telefon. Nakon toga je otila jo u kupaonu, ula u spavau sobu, odvezala pojas kimona, skinula ga, bacila preko stolca i skliznula iz papua od janjee koe. Udobno se ispruila u udobnom krevetu i okrenula na stranu. Ali nije se mogla iskljuiti tako brzo kao to je mislila. Glavom su joj proletjela sjeanja na studentske godine provedene ovdje u Berlinu. Bio je to Sven Miller, i sam student na Slobodnom sveuilitu, koji joj je pomogao da se snae. Jasno da su se zaljubili jedno u drugo. Njegova srdana bezbrinost bila je za nju spas s neba i nije dugo trebalo da popusti njegovom udvaranju. Za razliku od Petera Milza bio

je njean, ljubazan i suosjeajan, prvi mukarac kojem je uspjelo da u njoj probudi strast. To gaje ispunjavalo ponosom. Jednom je izjavio: "Znam daje glupost, ali u poetku si mi djelovala kao djevica, moja mala princezo na ledu." Nisu imali puno vremena jedno za drugo, jer oboje su dali prednost studiju. Ali kada su bili zajedno, uivali su u pravom smislu rijei. Kada je Sven poloio posljednji ispit morao se vratiti u svoj rodni grad. Bio je to teak rastanak, tei za nju, priznala je samoj sebi Vivian, nego za njega. Nikada nije niim najavio da e je povesti u svoj novi ivot. Ona bi to naravno morala odbiti, ali bi to rado bila ula. Moda je to slutio pa je htio izbjei da bude odbijen. Samo je rekao: "Ostat emo u vezi." Neko se vrijeme grevito drala tih rijei. Slijedili su telefonski pozivi, pisma su putovala amo tamo dok vie nije mogla zatvarati oi pred spoznajom da je bilo gotovo i da je prolo. Kasnije je shvatila da je to bilo dobro. Za vrijeme poznanstva sa Svenom ivjela je samo za njega i za svoj studij. Kasnije je shvatila da se za nju zanimaju i drugi ljudi te da zasluuju njezinu panju. Nala je prijatelje i prijateljice, jedan krug mladih ljudi, uglavnom studenata, koji su se oko nje okupljali. Uspostavila je kontakte kakve ranije nije imala i za kojima je eznula. Poela se osjeati slobodnom, neoptereenom i puna nade. Takva je bila kad je sluajno na jednoj zabavi upoznala Herberta Zinka, koji joj je bio toliko vaniji od ostalih. On je bio mukarac kojeg je voljela, s kojim je htjela ivjeti, ovjek za kojeg se htjela udati. Moda bi to ve i uinila da je s njim mogla otii pred matiara a da mu se prethodno nije morala ispovjediti. To ipak ne bi bilo mogue. Njezini dokumenti ne bi bili dovoljni za vjenanje, morali bi pokazati svoj rodni list, i tad bi sve propalo. Naravno, ve je razmiljala o tom da sve formalnosti obavi sama, tako da on njezine dokumente uope ne vidi. Ali znala je da tako nee ii. Bila bi to ista prijevara, a na tome nije htjela ni mogla osnovati brak. Ali nije ni smogla hrabrosti da

mu kae istinu. Strah da e izgubiti njegovo povjerenje, da joj vie nee moi vjerovati, moi je voljeti, bio je prejak. to da uini? 'Ne smijem dopustiti da me to izludi', uvjeravala je samu sebe, 've e se nai neko rjeenje. Uvijek postoji neko rjeenje. Sutra u se neeg sjetiti. Sutra.' S tim je mislima konano zaspala.

Ipak joj je ideja kako da rijei svoju situaciju sinula nekoliko dana kasnije i to posve sluajno. Htjela je jednog od svojih profesora pitati za savjet, da li da zapone specijalizaciju ili da jo neko vrijeme stie iskustvo s podruja ope medicine. Zakazala je razgovor, ali kada je ula u ekaonicu ula je da profesor jo nije stigao. Kako je poznavala osoblje bolnice 'Wilmersdorfer Krankenhaus', zamolila ju je prezaposlena tajnica da prieka u radnoj sobi. Vivian nije htjela sjesti kako ne bi morala poskoiti kada profesor ude. Ostala je stajati u otmjeno opremljenoj sobi. Na pisaem je stolu leao najnoviji broj strunog asopisa 'Deutsches Arzteblatt'. Vivian je samoj sebi rekla da nee biti indiskretna ako ga proita, pa je to i uinila. Bilo je dobrih lanaka koje bi bila rado prouila, ali to nije mogla stojeki i za tako kratko vrijeme. Zato je listala dalje do oglasa o zamjenama tijekom godinjih odmora. Jedan joj je oglas odmah upao u oi, iako nije bio upadljiv, samo zato jer je poznavala ime lijenika i mjesto: "Dr. Krantz, prakticirajui lijenik, trai zamjenu, travanj i svibanj." Vivian je osjetila kako joj je krv navrla u glavu. Osjeala se kao naelektrizirana. Nije ni primijetila kada je uao profesor. "Dakle, draga mlada kolegice", rekao je "htjeli ste sa mnom razgovarati?" Pruio joj je toplu mekanu ruku. "Molim Vas, oprostite, gospodine profesore", rekla je

zadovoljnim smjekom, koji je postao njezina druga narav, "moram hitno telefonirati." "Onda obavite to!" odgovorio je oinski blago. "Ovdje me moete nai jo etvrt sata." "Hvala, gospodine profesore", odgovorila je brzo i nestala iz sobe. Jurila je hodnicima i niz stepenice do predvorja, gdje je bila telefonska govornica. Sreom nije bila zauzeta. Vivian nisu trebale telefonske obavijesti jer je pozivni broj Rodenberga znala napamet a broj doktora Krantza znala je i u pola noi. Birala je broj. Prvo se javila tajnica, a zatim doktor Krantz. "Ovdje je doktor Vivian Wagner iz Berlina", rekla je u jednom dahu, "zanima me zamjena za godinji odmor." "Berlin, dosta daleko?" "To mi ne smeta. Ja sam iz Miinchena." "Imate li praktino iskustvo?" "Jasno da imam." "Onda mi poaljite Vae dokumente!" "Hou. Molim Vas, nemojte prekinuti! Jako mije stalo do te zamjene." "Da Vam iskreno kaem: Djelujete malo premlado." "Imam trideset dvije godine." "Uvijek su me zamjenjivali mukarci." "Zato Vaim pacijentima na biste jednom priutili i jednu enu? Znam s ljudima, vjerujte mi!" "Ali sigurno. Vidim da me elite nagovoriti pod svaku cijenu." "Radit u besplatno. Samo za stan i hranu." "Hm, hm. To zvui dobro. Moete mi objasniti zato?" "Stalo mije da doem u junu Njemaku, a ba travanj i svibanj bi mi odgovarali." "Oekujete da ja pristanem? Sad odmah?" "Molim Vas!" Kada je s druge strane ice nastao muk, dodala je: "Ako Vam se moji dokumenti ne svide - ali sigurno hoe, dravni sam ispit poloila s odlinim - moete jo

razmisliti." "Izgleda da ste pravo udo od djeteta." "Naprotiv. Dosta sam kasno poela studirati." Skoro se izlanula da je prije bila medicinska sestra, ali je u zadnji as progutala to objanjenje. Doktor Krantz nije bio glup. Znao je zbrojiti dva i dva. "Nagovoren", rekao je, "pokuat u s Vama, pod uvjetom da ponete zadnji tjedan u oujku. Moram se najprije uvjeriti da li ste prava za moju ordinaciju." "Naravno!" Vivian je skoro kliktala. "Kada da tono doem? Nemam kalendar pri ruci." "Recimo - dvadeset drugoga oujka. To je nedjelja. Imate li auto?" "Ne, ali imam vozaku dozvolu." "Onda ete si morati nabaviti kola. Meni trebaju moja za put na sunani jug." "Nema problema, doktore Krantz. Doi u k Vama automobilom." Vivian je zavrila razgovor nakon nekoliko pozdravnih fraza. Uspjela je. Nije dodue tono znala, to oekuje od boravka u Rodenbergu. To joj je tako iznenada palo na pamet, da nije imala vremena o tome razmiljati. Alije instinktivno osjeala da bi neto mogla pokrenuti vrati li se na mjesto dogaaja.

Naravno da Vivian to nije mogla objasniti svojem prijatelju. Njezinu ideju, da na dva mjeseca preuzme ordinaciju u jednom gornjobavarskom gradiu, smatrao je Herbert Zink suludom, iako se trudila da mu to saopi to opreznije. Prije toga mu je u svojem stanu priredila malu zakusku. Pili su vino i vodili ljubav. Sada su leali na njezinom irokom krevetu, poloila je glavu na njegove grudi a on je lovio jednu cigaretu. "To je najlue, to sam ikada uo!" rekao je i uspravio

se tako da joj je glava pala na jastuk. "Ali uope ne, Herbert! Ja sam ve o tom razgovarala s mojim profesorom i on smatra da je to dobro." Zapalio si je cigaretu; snano je otpuhivao dim kroz nosnice. "Za tvojeg mi je profesora posve svejedno." "To je dobra prilika da ustanovim da li sam sposobna za rad u ordinaciji ope prakse." Stavio si je pepeljaru na grudi. "Zato ne bi bila?" "Teoretski da, priznajem, ali moram to ispitati i u praksi. Tada u znati, da li u na tom ostati ili moda radije specijalizirati." "O tom dosada nije bilo govora. Mislio sam da si konano gotova sa studijem." "I ja. Ali onda sam razmislila. Kao specijalist zarauje se svakako znatno vie i nema opasnosti da ovjeka zovu danju i nou. To bi i za nas bilo puno bolje." Poljubila gaje u rame. "Kad bi se konano odluila udati se za mene, sloio bih se i s tim rastankom." "Ne volim takve tonove!" rekla je i uspravila se. "Niti u braku ti neu priznati pravo da bude moj gospodar." "Oprosti! Ti zna tono to sam mislio." "Sad bih htjela cigaretu!" zatraila je i odmah se ispravila. "Ne, ajdmo u dnevnu sobu popiti jo jednu au vina." Izvukla se iz kreveta, obukla kimono i navukla tople papue. Iz kuhinje je donijela novu bocu vina i iste ae, postavila sve na nizak stol uz kau u praktino ali udobno ureenoj dnevnoj sobi. Upravo je nalila kada je doao Herbert. Nosio je bijeli frotirni ogrta koji mu je sizao do listova, a koji je uvijek visio za njega kod nje. Katkada bi ga i ona obukla iako joj je bio puno prevelik. Njegova gusta plava razbaruena kosa padala mu je na elo, to joj se naroito svialo. "Ah, Herbert", rekla je, "zna da te volim svim srcem." "Samo to se to ba puno ne primijeuje." "Niti sada?" pitala je smijeei se I, dignuvi noge, priljubila se uz kau.

"Sam seks mi nije dovoljan." "Kao da meu nama nema nieg drugog." Popila je gutljaj vina. Zapalio je novu cigaretu i pruio joj je - jedna njena gesta, koja bi ju uvijek ponovno dirnula. "Hvala, dragi!" Povukla je jedan dim. "Gledaj Herbert, ovaj rastanak o kojem stalno govori..." Sjeo je na stolac nasuprot nje. "to je to drugo?" "...razbistrit e nae osjeaje." "Moji su mi potpuno jasni." "Meni moji jo nisu. Znam da te volim, ali meni jednostavno nedostaje odvanosti za udaju. Ako sama samcata provedem dva mjeseca u toj selendri, moi u..." Upao joj je u rije. "Ne priaj mi! Ti i sama samcata! To je smijeno. Ti svugdje ima uspjeha. Tamo vjerojatno nee moi ivjeti od tovatelja." "Ti sanja!" skoro je rekla spontano, ali se jo pravovremeno sjetila koliko je osjetljiv pa je umjesto toga rekla: "Pretjeruje preko svake mjere!" "Ne, Vivian, poznajem tvoj uinak na mukarce." "Herbert, ja tako na to ne gledam, ali neu se s tobom o tome svaati. Svakako zna - ili bi trebao znati - da sam ti stalno vjerna." Zapalio je novu cigaretu i nervozno puio. "Ja ne mislim da bi me u tuini prevarila. Nisi takav tip. Ali ipak bi se moglo dogoditi da nae drugoga." Vivian je protestirala. "To nije iskljueno!" nastavio je uporno. "Ja ti ne podvaljujem, kao to sam ve rekao, da bi me prevarila. Koliko te poznajem, rekla bi mi jasno i glasno da je s nama svreno." Prasnula je u smijeh. "Pomalo poinjem vjerovati, da si lud. Stalno mi govori da se konano trebamo vjenati, a sada kae kako te ne bi iznenadilo, kada bih nala nekog drugog! Dozvoli, ali kakve su to udne ideje? Ako mi tako malo vjeruje, kako uope moe eljeti da ti budem ena? Ako svakog

trenutka rauna s tim da u se pojaviti s nekim drugim, tada e za tebe brak biti igra s vatrom." "Kada se oenimo, osjeat e se ozbiljno vezanom." "Ah, Herbert, to osjeam ve sada." "Zato onda ide u Rodenberg?" "Sigurno ne da naem drugog mukarca." "To ti vjerujem. Ali priznaj da bi se to moglo dogoditi." "Ako tako misli - iako to smatram potpuno apsurdnim - zato onda ba u Bavarskoj? Zato ne ovdje u Berlinu? Kladim se da ovdje ima vie zgodnih mukaraca nego drugdje. Dnevno upoznajem nove, ali nijedan ti nije ni do koljena." Na to nije znao odgovor. Nagnula se, ugasila cigaretu i poloila ruku na njegovo koljeno. "Ali dragi, ne budi tvrdoglav! Priuti mi dva mjeseca malog grada! Trebam ih vie nego to ti mogu objasniti." "Kada bih to samo mogao razumjeti!" "Ne treba. Prihvati tako kako je. Trenutno je naa veza u krizi, priznaj, nije li? Kad se vratim sve e biti drugaije." "Ako se vrati", rekao je znaajno. Namjeravala mu je proturijeiti, ali se sjetila neeg drugog. "Dobro", rekla je, "dogovorimo se. Ako se vratim, vjenat emo se to je najbre mogue." Namrtio se. "A ako ne?" "Zauvijek u nestati iz tvojeg ivota." "To bi mi mogla uiniti?" "Ako ipak zakljuim da se neu udati za tebe, to bi bilo jedino poteno rjeenje." "Toliko si nesigurna?" "Ja sam potpuno sigurna, dragi. Ti si onaj koji mi ne vjeruje i radi velike neprilike zbog jednog kratkog rastanka." Raspravljali su do iznemoglosti, ali je na kraju postigla to je htjela, u to nije ni sumnjala. Da, Herbert joj je ak bio spreman posuditi svoj stari VW. Znala je da to ne ini iz iste susretljivosti, nego jer se posve iracionalno nadao da e je tako vre vezati uza se. Ali to nije rekla, nego mu je samo zahvalila.

Vivian je u najboljem raspoloenju otila iz Berlina. inilo joj se da je na poetku nove pustolovine. Ve dugo nije upravljala automobilom, pa je vozila naroito oprezno. Odgovarala su joj ogranienja brzine na autocesti kroz Istonu Njemaku. Kod mjesta Hof prela je granicu prema Zapadnoj Njemakoj. Od tamo je trebala samo etiri sata do Rodenberga. Kasno popodne pred njom je puknuo poznati joj vidik na Alpe. Nebo je bilo vedro. Bilo je to svijetlo, gotovo prozirno plavetnilo, a na vrhovima planina svjetlucao se bijeli snijeg. Kad je Vivian sila s autoputa i uputila se sporednom cestom u grad, njezino je dobro raspoloenje tako naglo nestalo, daje bila iznenaena. Jo dok je ovdje stanovala, znala je daje Rodenberg malo mjesto, ali sada je to u njoj izazivalo tjeskobu. Sve je jo bilo kao prije sedam godina - barem pri dolasku nije uoila promjenu - bio je tu jo uvijek trg s vijenicom i svojim restoranima, crkve su stajale gdje su i bile, samo su stare kole dobile novu buku. Bilo je dovoljno etaa za sunano nedjeljno popodne, obitelji s djecom, mladii s djevojkama. Kretali su se tako sporo i naizgled besciljno, da se Vivian, nauenoj na ivost Berlina inilo da se sve zbiva pod vremenskom lupom. Svaki je svakog pozdravljao, svatko je, tako joj se inilo, gledao njezin VW s berlinskim brojem. Pravovremeno joj je palo napamet da se ne smije odvesti ravno do kue doktora Krantza, koju je tako dobro poznavala. Dakle, uinila je mirno jedan krug gradom i zaustavila se na benzinskoj crpki. Dala je natoiti benzin, ispitati ulje i pitala za adresu doktora. Mladi ovjek, koji je brzo poeo istiti njezina stakla, objasnio joj je. "Ali danas", dodao je, "ne prima pacijente. Danas je njegov kolega na redu, doktor Sieboldt." "Ne smeta, ja nisam pacijentica."

"Vi idete samo u posjet starom gospodinu, ili?" Radoznalost mladog ovjeka - ta izrazito malograanska znatielja, koja si je uzimala za pravo da sazna sve o mjestu, stanovnicima i posjetiteljima - bila je toliko vidljiva, da je ponukala Vivian da da objanjenje. "Zamjenjivati u doktora Krantza dok je na odmoru", rekla je. Mladi ju je ovjek odmjerio od glave do pete, kako bi onda izgovorio jedan nepovjerljivi 'Vi'. Vivian mu se prijateljski nasmijeila. "Ja sam lijenica." "Uope tako ne izgledate." Ona se za put namjerno obukla udobno i malo namazala. Imala je ravne cipele, suknju od sivog flanela, koja joj je u struku bila nekoliko centimetara preiroka i jedan komotni pulover boje kukuruza. Unato tome je u oima mladog ovjeka itala da mu se svia a to joj je jo uvijek godilo, toliko godina nakon preobrazbe. "Da to shvatim kao kompliment ili kao uvredu?" pitala je, ne bez koketerije. ovjek je bio malo zbunjen. "Zaista Vas nisam htio uvrijediti, gospoice", odgovorio je nakon to je provakao pitanje. "ekajte da me vidite u bijeloj kuti! Moda i Vas neto boli." Vivian mu je dala dobru napojnicu. Ovaj ju je prvi susret u starom Rodenbergu razvedrio.

Kua doktora Krantza nalazila se u jednoj sporednoj ulici koja je vodila od trga. Pokraj nje je bilo jedno neizgraeno zemljite, koje je kupio doktorov otac odmah nakon rata. Ono je trebalo doktoru Otu Krantzu posluiti kao osiguranje za starost, kako je sam volio rei, "u sluaju da sve propadne". Bilo je to jo uvijek idealno parkiralite za pacijente.

Vivian je tamo ostavila svoj VW, promijenila cipele -umjesto ravnih obukla je salonke s visokim peticama - bacila kini kaput preko ruke, stavila runu torbicu pod lakat i izvadila koveg. Zatim je otila do kue doktora Krantza i pozvonila u drugi kat. Nije bilo portafona. Vivian je pretpostavila da kua tijekom dana nije zakljuana. Ordinacija je bila u prizemlju. Dok je ekala, odahnula je. Nastojala je ostati posve mirna, ali srce je osjeala u grlu. Prvi puta e stajati nasuprot ovjeku iz svoje prolosti. Vrata su se konano otvorila. Doktor Otto Krantz pojavio se na pragu. Djelovao je jo nie nego prije, upravo smeurano. Njegova je brada jo uvijek bila briljivo oiana, ali je kosa, prije siva, sada bila snjeno bijela. Zagledao se u nju svojim lukavim oicama, ne progovorivi ni rije. Nije mogla izbjei da pocrveni pod njegovim pogledom. Tako ju je dobro poznavao. Imala je osjeaj daje njezina maska prozirna. "Dobar dan, gospodine doktore!" konano je izgovorila i dodala upitnim tonom: "Pretpostavljam da ste Vi doktor Krantz?" "Shvatili ste." Jo ju je uvijek paljivo promatrao. Odloila je koveg i pruila mu ruku. "Ja sam Vivian Wagner iz Berlina, Vaa zamjena za vrijeme odmora." "Vi?" Bilo je to drugi puta tog dana da joj je postavljeno isto pitanje. Ruka koju joj je pruio bila je suha i bez stiska. Nasmijala mu se zadovoljno. "Da, naravno. Zar me niste oekivali?" Sad je konano nestalo napetosti iz njegova lica. 'Doktor Vivian Wagner iz Berlina!' rekao je smijeei se i jo joj jednom stisnuo ruku, ovaj puta snano. "Morate oprostiti jednoj staroj ludi, ali ja sam Vas posve drugaije zamiljao. Marljive lijenice izgledaju malo drugaije, neto mukije, kako sam dosada mislio. Ali vjerojatno opet zaostajem za najnovijim stanjem stvari. Zato uope stojimo?" Sagnuo se i uzeo njezin koveg.

"Doite! Doite! Moja je ena ve jako nestrpljiva." Uzela mu je koveg iz ruke. "Moju prtljagu", namjerno je objasnila, "radije nosim sama." "Slaem se. Ja sam jedan od onih koji zna cijeniti udobne strane emancipacije ena." Priajui, uspeo se pred njom uz prilino strme drvene stepenice. Tek je na vrhu zastao i rekao: "Zato i ne bi?" Kimnula je, smijeei se. Ulaz u stan bio je otvoren. Doktor Krantz je pustio Vivian da ue. Ona jo nikada nije bila u njegovom stanu i sa zanimanjem je gledala oko sebe, odloila koveg i preko njega poloila kaput. "Dobro", komentirao je, "ostavite sve stajati, draga kolegice. Prvo u Vas upoznati s mojom enom." Helene Krantz primila je Vivian s osmijehom koji je pokazivao iznenaenje. Obje su se ene prije poznavale samo povrno, i prema njoj se Vivian osjeala znatno manje neugodno. Gospoa Krantz je bila za glavu via od svojeg mua, okrugla, imala je ruiastu boju lica i frizuru koja se sastojala od malih - sigurno obojenih - uvojaka. Sjedila je u dnevnoj sobi, koja je bila vrlo udobno namjetena. Za Vivianin je ukus ovdje bilo previe podmetaa i sagova, ali ini se da je runi rad bio jedan od hobija gospoe Krantz. Kada je Vivian ula, bila je zabavljena kakanjem jednog finog rada, koji je tada odloila. "Dobro doli u Rodenberg, gospoo doktor!" rekla je prijateljski. "Otto, tvoji e se pacijenti iznenaditi!" Ustala je. "Iako e nekima sigurno biti neugodno, da ih pregleda ena, i jo k tome tako zgodna. Nalit u nam aj." "Ah, emu aj!" odgovorio je. "Ako to nije dobar razlog za dobru kapljicu, onda se vie ne snalazim na ovom svijetu. I Vi ete s nama popiti aicu konjaka, kolegice?" "Da, rado. Ali zovite me jednostavno Vivian, a to bih molila i Vas, gospodo Krantz." "To je tek razlog da nazdravimo, Helene?" Ali Helene Krantz se uputila k vratima.

"Kamo ide, Helene?" pitao je nestrpljivo. "Prirediti Hildegardinu sobu." Zbunjeno je dodala: "Znate, Vivian, nau zamjenu obino smjestimo u sluinsku sobu. Ali ini mi se da to nije za Vas." "Ali zato nije? Nemojte se zbog mene previe truditi!" "Glupost, Helene!" sloio se s njom doktor Krantz. Ve je otvorio stari ormar od orahovine i upravo htio izvaditi bocu i ae. "Bilo bi mi vanije da se malo osvjeim", rekla je Vivian. "Ali soba nae keri stoji prazna", ustrajala je Helene, "I treba samo nekoliko minuta da je prozraim i pobriem prainu. Krevet je presvuen." "Ne govori toliko, Helene!" opomenuo ju je doktor Krantz. "Ne vidi li, da djevojka mora na WC?" Vivian se nasmijala. Njegova ena je stresla glavom, dobacila mu opominjui pogled i ceremonijalno zamolila Vivian da poe s njom. Soba u koju ju je odvela, bila je na katu vie i ipak je podsjeala na sluinsku sobu. Bila je mala, imala jedan kosi zid i dobivala danje svjetlo kroz prozor na krovu. Bila je izrazito skromno namjetena. Nije bilo nieg osim ormara, kreveta, komode i jednog malog stolca, nije bilo ni stola, za koji jedva da bi se nalo mjesta. Na ulatenom tamnom drvenom podu leao je aren sag sastavljen od krpica a na krevetu je bio rasprostrt kakani pokriva. "Naa gospoda", rekla je gospoa Krantz glasom kao da je morala odbaciti jedan neizreen prigovor, "su uvijek bila vrlo zadovoljna sa smjetajem. Vidi, tu je i utinica za telefon. Morate ga uvijek staviti uz krevet, za sluaj da netko zove nou." Otvorila je uska pokrajnja vrata. "Tu je Vaa kupaona. Hildegardina ga soba nema. To je glavni razlog zato su ovu sobu koristile kolege." Kupaona je imala umivaonik, iznad toga policu i zahod. Nita drugo. Pod je bio od plavog linoleuma, koje je s vremenom postao lomljiv.

"To je dovoljno", rekla je Vivian. "Naravno da moete koristiti i nau kupaonu!" rekla je domaica i dodala: "Tek kad mi odemo." "To bi bilo lijepo." Vivian se odjednom osjeala iscrpljena. "Onda moete useliti i u sobu nae keri. Pokazat u Vam je kasnije." Vivian joj se nasmijeila. "Nije mi vano kako stanujem. Nemojte zbog toga brinuti." "A sada Vas ostavljam samu. Ali molim, pourite se! Inae bi se moglo dogoditi da moj dobri Otto popije koju aicu previe, prije nego to siete. On je naalost tome sklon od ove prie..." Helene Krantz je zastala. "Ali emu da Vas time optereujem. Vidimo se zaas!" "Ipak mi ispriajte!" brzo je molila Vivian. Ali Helenu Krantz se nije moglo zadrati. Iako je morala razumjeti Vivian, povukla se bez rijei. Ipak je njezina naznaka ohrabrila Vivian. Bila je sigurna da e se prije ili kasnije govoriti o temi koja joj lei na srcu.

U srijedu naveer su doktor Krantz i njegova supruga pozvali goste Viviani u ast, nita raskono, samo jednostavno druenje. Helene je nainila sendvie i na stol stavila kolaie, a Otto je iz podruma donio nekoliko boca vina. Svrha je bila da se Vivian upozna s nekim ljudima, kako iduih tjedana ne bi bila potpuno sama. Doli su kolski savjetnik sa suprugom, neoenjeni odvjetnik i ljekarnik Siegfried Holbaum, zbog kojeg je odmah zadrhtalo Viviano srce, a da to nije smijela pokazati. Iako jo uvijek visok i snano graen, u meuvremenu je vidljivo ostario. Nije se drao vie tako ravno kao nekad a i grudi su mu bile upale. Stakla njegovih naoala bila su nekoliko dioptrija deblja,

tako daje sad morao nositi debeli kotani okvir. Vivian je imala vrlo ednu crnu sveanu haljinu i k tome ogrlicu od lijepih slatkovodnih bisera, koju joj je poklonio Herbert. Osjeala je da je svi smatraju zgodnom i djelovala je raspoloeno. Prialo se i pilo, i ugoaj je postajao sve bolji sa svakom ispranjenom aom. Mladi odvjetnik je pokuao udvarati se Vivian, ali je brzo odustao kad je vidio da ona ne pokazuje zanimanje, iako nije bila neljubazna. Nestrpljivo je oekivala da netko od prisutnih spomene sluaj ubojstva ili proces. Ali izgleda da je svima bilo stalo do povrne zabave, kojaje Vivian s vremenom tako umorila daje morala susprezati zijevanje. Sama nije htjela naeti temu, jer je moglo izgledati udno da se ona, navodno potpuno strana, za to zanima. Malo prije pola noi otiao je kolski savjetnik sa svojom enom, a njima se prikljuio mladi odvjetnik. "Ali ti Siegfried", odredio je Otto brzo, jo prije nego stoje ovaj drugi uspio ustati, "ostaje na jo jednoj kapljici." "Zapravo ne bih trebao", odvratio je ljekarnik, "ali iskreno reeno nita me ne vue u krevet." "Jo uvijek spava tako loe?" "Tako neto nam se ipak ne moe dogoditi, Otto. Loe se budim, a to je jo gore." Za vrijeme tog razgovora je Helene ispratila ostale goste. Vivian je paljivo sluala. "Zato ne pokuate s autogenim treningom, gospodine Holbaum?" predloila je. "Moja draga gospoo doktor, nemojte se na to oslanjati, pokuao sam." "I nije Vam pomoglo? Mora da ste radili neto krivo." "Gle, gle!" rekao je smijeei se ljakarnik. "Opet ovdje imamo jedno pile koje hoe biti pametnije od kvoke." "Ja ga sama primijenjujem i pomae mi." "To Vam ak i vjerujem. Ali u Vaem mladom ivotu sigurno nema nita to biste htjeli zaboraviti." "Samo nemojte to rei! I u mojoj se dobi ima prolost." "Ali Vi nemate le u podrumu."

"A Vi da?" "Ne samo ja. Neki ovdje u Rodenbergu." Otto je u meuvremenu iz ormara izvadio bocu konjaka i trbuaste ae. Natoio je i Vivian kao neto posve razumljivo. Vie joj nije prijalo nita estoko. Ali joj se inilo bolje da ustraje, jer je razgovor tek postao zanimljiv. Kod zadnjih rijei ula je Helene. "Opet ste pri toj stranoj temi!" korila ih je. "Ostavite Vivian s tim na miru! Neka ovdje provede lijepo i bezbrino vrijeme. Ne, hvala. Ja sigurno neu vie piti." Poela je spremati. Vivian je pretpostavila da se od nje oekuje pomo, ali se nije pomakla s mjesta ve je pogledala Holbauma svojim velikim oima. "Ovdje postoji tajna?" "Tako to ne bi nazvao. Cijeli svijet zna o tome." Nazdravili su. Otto je zapalio lulu a Sigfried Holbaum uzeo cigaretu. Vivian je ispruila ruku za njegovom srebrnom kutijom, uspomenom iz studentskih dana i rekla: "Iznimno." Ljekarnik ju je odmah ponudio. "Tako, sad idem u krevet", objasnila je Helene predbacujuim glasom, "I gledaj da ne ostane dugo. Otto! Vivian, Vi sigurno neete puiti u krevetu? To je krajnje opasno." "Sigurno neu." Vivian je poskoila i poljubila je u oba obraza. "Hvala Vam na lijepoj veeri, Helene! Ja u ve pripaziti da ne bude prekasno. Otto i ja moramo sutra rano ustati." Helene se povukla donekle smirena. Vivian je opet sjela i povukla dim iz svoje cigarete. "Kao lijenicu, ne plae me leevi." "Radi se o ubojstvu tvorniara Brune Hammera", rekao je neraspoloeno ljekarnik. "Oh, o tome sam svojedobno itala u novinama!" rekla je Vivian kojoj nije bilo stalo da jo jednom uje sve stoje znala. "Tono, to se dogodilo ovdje u Rodenbergu. Ali ve je prolo toliko vremena."

"Nee biti zavreno dok se ne uhvati poinitelj", objasnio je doktor Krantz. "Ali ne razumijem zato Vas obojicu to tako mui. Vi niste nikada bili osumnjieni, zar ne?" "Naravno da nismo", potvrdio je Holbaum, "nijedan od nas nije imao motiv. Bolesni Bruno Hammer predstavljao nam je izvor novca, a mrtav nam nije nita donio - osim jedne lovake puke, stoje to?" "Ali nas mui da nismo mogli dokazati nedunost mlade ene", rekao je doktor, "meni nije uspjelo ni uvjeriti sud da je ona bila posljednji ovjek od kojeg bi se to moglo oekivati." "A ja", rekao je ljekarnik, "nisam se javio obrani niti kao svjedok." "Da li ste imali to rei?" raspitivala se Vivian. "O tijeku zloina ne. Ali mogao sam pomoi Ottu da jasno prikae karakter optuene." "Ah", rekla je Vivian, "jedva vjerujem, da bi to neto pomoglo." "Tada sam samog sebe u to uvjerio. Ali zapravo me je bilo strah." "ega?" pitala je Vivian s uenjem. "Ljudi!" priznao je ljekarnik. "Sramota, zar ne? Bilo me je strah da e me ogovarati, strah da u postati omraen, strah da u izgubiti kupce." "to ti se, naravno, onda ipak dogodilo", dodao je doktor sarkastino. "Stvarno?" pitala je Vivian. "Bilo je zaista tako loe?" "Jo gore. Grad se otada dijelio u dvije skupine. Jedna je uvjerena da je Lisa Hammer ubojica i da je nepravedno putena, a druga smatra da ima dovoljno ostalih sumnjivih osoba od kojih se tako neto moglo oekivati." "Od koga na primjer?" Vivian je ugasila cigaretu i srknula iz svoje ae, da se ne primijeti koliko je to zanima. "Prvo, tu je kerka, Evelvn Hammer." "Ali njoj je dodijeljen nuni dio, ako se dobro sjeam",

primijetila je Vivian. "To je saznala tek nakon oeve smrti!" objasnio je ljekarnik. "Kada ga je ubila - ako je to uinila - bila je jo uvjerena da je bogata nasljednica. Bila je u loim odnosima s ocem, a neobino je hladnokrvna." "Zato nije svjedoila u procesu? To me je jo u ono vrijeme udilo." "Ona bi to jako rado bila uinila. Otto, hoe mi jo natoiti?" Pruio je doktoru svoju praznu au. "ak se htjela pojaviti kao sporedni tuitelj. Ali njezin ju je odvjetnik odgovorio. Sva je kipjela od mrnje, tako da je lako mogla i sebe opteretiti." Doktor je jo jednom nalio prijatelju i sebi te pruio bocu Vivian, ali je ona odmahnula glavom. "teta", rekla je, "moda je stvarno ona to uinila. to je s njom?" "Udala se za Petera Milza." Vivian nije mogla sakriti svoju zbunjenost. "to?" "to Vas na tome toliko udi?" pitao je ljekarnik i pogledao ju ispitivaki kroz svoja jako bruena stakla. Zbunila se. "Ja sam iz tiska stekla dojam da on mora biti relativno primitivan ovjek, a ona za razliku od njega prilino umiljena, kerka iz bogate kue, studentica i tako dalje. Varam li se?" "Naprotiv", primijetio je doktor puei lulu, "imate poseban dar opaanja, Vivian." "Ova enidba je stvarno pobudila panju. Nitko nije oekivao da e se Evelvn ikada vratiti u Rodenberg. Bilo je openito poznato da je imala neostvarive ideje." "Mnogo se nagaalo o djetetu, koje je trebalo biti na putu. Njezino se prvo dijete zaista rodilo nakon sedam mjeseci. Ne mogu ocijeniti da li je to bila istina, jer vie nije bila moja pacijentica." "Po mom miljenju", rekao je ljekarnik i ispio jedan gutljaj s uitkom, "ova se neobina veza moe jednostavno objasniti. Njezino malo nasljee nije bilo dovoljno da neko

vrijeme - recimo do kraja svojeg studija - od toga ivi. A ni tada nije mogla raunati sa stalnim radnim mjestom. Ali novac je ipak bio dovoljan da Peteru Milzu pomogne da se osamostali. Tako je bila zbrinuta." "Neki drugi ozbiljan prosac nije bio na vidiku", dodao je doktor ovom objanjenju, "a Milz nije lo deko." 'Jadna lijepa, gorda Evelvn', mislila je Vivian, 'kakav jad!' - Ali ona to nije izgovorila, nego je umjesto toga zamolila jo jednu au konjaka. "Ludvvig Weigel se u meuvremenu takoer oenio jednom vrlo mladom, pristalom osobom", priao je doktor, "ona je navodno bila dobra partija." Vivian je podigla obrve. "Ludvvig Weigel?" ponovila je, kao da se mora sjetiti kuda da ga smjesti. "Poslovoa Tvornice Hammer." "I njega se sumnjii?" "Zato ne?" pitao je ljekarnik. "Svima je poznato da su izmeu Hammera i njega bile velike nesuglasice, pa makar i samo poslovne." "to to znai 'samo'?" rekao je doktor. "Znam puno ljudi kojima je posao vaniji od ieg drugog. Ako je ubio Hammera, postigao je to je htio: slobodu u upravljanju poduzeem." Vivian je shvatila da su oba stara gospodina uvijek ponovno vodila ovakve razgovore te da su sad uivali da konano imaju sluatelja izvana kojem njihova nagaanja nisu ila na ivce. Nije postavila novo pitanje, jer je bila sigurna da e nastaviti govoriti. "I sin Arthur Hammer je opet u Rodenbergu", nastavio je doktor. "Radi u Tvornici Hammer; dodue ne na vodeoj poziciji. To je Weigel znao sprijeiti, to ga jo dodatno optereuje." Sada je Vivian mislila da bi bilo zgodno da opet neto kae. "Ali nije li mladi Hammer bio glavni nasljednik?" "Da, zajedno sa svojom maehom. Kau daje svoj udio

jeftino prodao Weigelu. On nikad nije znao raspolagati s novcem." Vivan se zaudila, ali nije nita rekla. Ona sama je mogla sjajno ivjeti od zarade tvornice. Kako to da Arthur nije? Ljekarnik je odgovorio na njezino neizreeno pitanje. "To znai da on kocka. Ipak e imati krov nad glavom do kraja ivota. Stanuje u staroj vili." To je Vivian ve saznala od svojeg odvjetnika. Ipak je pitala samo forme radi: "Posve sam?" "Bilo je nekoliko stanara, ali nikada nisu ostali dulje vrijeme. Oito da se nisu mogli sloiti s Arthurom koji ima stanarsko pravo. Neki misle da tamo ima i duhova." Lisa je dovoljno saznala za poetak; protegnula se i slabo zijevnula. "Za ime Boje, kakve prie. Ja nisam mislila da se u Rodenbergu toliko toga dogodilo." "Ali Vi ste svakako eljeli doi u Rodenberg", pitao je blago doktor, "zar ne, Vivian?" Vivian je izdrala njegov pogled ne trepnuvi. "U junonjemaki prostor, Otto, sjeate se. Rodenberg je bio ista sluajnost."

Nakon odlaska iz Miinchena Vivian je dva puta srela svojeg odvjetnika. Paul Zumbruch ju je posjetio u Berlinu. Svaki je puta bila vrsto u nekoj vezi, to gaje razoaralo i ljutilo. Inae su esto razgovarali telefonom, ali samo poslovno. Kada su doktor Krantz i njegova ena otili na odmor, iskoristila je priliku da ga nazove. "Paul", rekla je nakon pozdrava, "pogodi, gdje sam!" "Ne vie u Berlinu?" "Tono." "Jesi li moda u Miinchenu?" pitao je, a u glasu mu se osjeala nada.

"Nije ni tako netono. U Rodenbergu." "Vivian", uzviknuo je uasnut "ti nisi pametna!" "Znala sam da e te to uzrujati. Zato te i nisam prije upozorila." "Moe li mi objasniti kakvog posla ima tamo?" "Zamjenjujem starog dobrog doktora Krantza dok je na odmoru." "I to od toga oekuje?" "Ne znam ni sama tono." Vivian se smijala. "Iako nisam ubojica, zaista me vuklo na mjesto zloina." "Vivian, mora da si poludila!" "Ne, sigurno nisam. Osjeam da se dugo nije diralo u stvari. Netko mora zakotrljati kamen." "I to mora biti ba ti?" "Tko drugi?" Nastala je duga stanka. Onda je rekla: "Kada se moemo vidjeti?" "Moda drugu nedjelju? U Miinchenu? Ovaj vikend imam deurstvo." "S tvojim savjetnikom je dakle gotovo?" "Nije, Paul. Ovdje sam s njegovim kolima. Ali to nam ne bi trebalo smetati da se sastanemo ili?" "Ne, jasno da ne." "Moda bi bilo bolje da te potraim u uredovno vrijeme. Ali ovdje imam dosta posla, kao to moe i pretpostaviti." "Naravno da u nedjelju imam vremena za tebe." "To je ljubazno od tebe. Sastanimo se kao posljednji puta u 'Konigshofu'?" "Sjea se?" "Ali, da Paul. Mislim da e ti jedanaest sati odgovarati? i donesi mi, molim te, jedan najamni ugovor. Htjela bih se useliti u staru vilu." "Vivian, to zaista ne bi trebala." "Zato ne? Konano, kua je moja, a ja sam smjetena u sluinskoj sobi. Trebam kupaonu."

"To sigurno nije pravi razlog." "Nije. Jasno da nije. Jednostavno moram saznati to se tamo dogaa. Zato niti jedan stanar ne ostaje. I kako to da navodno obilaze duhovi." "To je za mene novost!" "Sigurno nije istina. Ali ljudi priaju. Paul, o svemu moemo razgovarati pri naem iduem sastanku. Ve se tome veselim. Dakle do nedjelje za osam dana! i nemoj zaboraviti najamni ugovor."

Vivian se dobro snala u ordinaciji. Doktor Krantz je s njom pregledao cijelu kartoteku pacijenata. Njihov broj nije vie bio velik, bez obzira da li zato to su mu zamjerili zauzimanje za Lisu Hammer ili se u meuvremenu vie oekivalo od mlaih lijenika. Vivian je svakako trebala manje raditi nego u bolnici. Svakome, tko bi doao, mogla je posvetiti dovoljno vremena pa je to i radila. Nije se samo zanimala za simptome bolesti, neko se raspitivala i o uvjetima ivota, brigama i nadama bolesnika. Veini je koristilo to su mogli iskaliti srce. Kako su bili vjerni starom lijeniku, Vivian je mogla pretpostaviti, da su svi, ako su ovdje bili u doba procesa, bili na strani njezinog nekadanjeg ja. Ali nitko nije spomenuo sluaj, a ona sama nije htjela naimati tu temu. Ionako je bila uvjerena da ne bi bilo koristi. Nije mogla pretpostaviti da netko od ovih bezopasnih ljudi zna neto o sluaju, to je promaklo policiji i njezinom odvjetniku. U podne bi neto skuhala u Heleninoj kuhinji, gdje je i sjedila. Popodne bi ila u kune posjete i u kupovinu. Naveer bi posjeivala redom lokale i restorane u Rodenbergu - ne zato to joj u njezinoj sobi ne bi bilo udobno, nego jer je mogla vidjeti poznata lica i udisati atmosferu. Pritom je postala svjesna, da je jako dugo bila odsutna.

Katkada je vjerovala da nekog prepoznaje, ali nikada nije bila posve sigurna. Sedam godina je i bez plastine operacije jako izmijenilo ljude. Vie puta, u razliito vrijeme, prola bi Vivian kolima pokraj vile Hammerovih u Parkstrasse dvanaest. Stara je kua djelovala lagano zaputeno, ali inae nepromijenjeno. Tragovi atentata bili su uklonjeni. Pokuala si je zamisliti kako Arthur ivi sam u zdanju s toliko soba, ali nije mogla. Jednom, kasno naveer, promatrala je kako dolaze i ulaze gosti. Izgleda daje Arthur imao iroki krug prijatelja, i to ju je zaudilo nakon svega to je o njemu ula. Ona to nije mogla razumjeti i s nestrpljenjem je ekala da mu doe na oi s najamnim ugovorom. Za Vivianinog odsustva sagraen je na kraju Rodenberga supermarket. Vivian je tamo otila da razgleda, a ne da neto kupi. Ustanovila je daje nevjerojatno mnogo graana postalo nevjerno svojim starim trgovinama i da se sad ovdje opskrbljuju namirnicama. Bila je subota prije podne i prostrano je parkiralite bilo puno puncato. Vivian je morala neko vrijeme kruiti da nae mjesto. Vrludala je izmeu polica s koaricom od ice, uzela je tako rei kao alibi jednu konzervu graha i konzervu ananasa. Vladala je ivahna guva. Cijele su obitelji dolazile kupovati. Na nju nije nitko obraao panju, ali ona je svakog promatrala. Iako su sve blagajne radile, moralo se stajati u redu. Vivianinu je panju privukla jedna mlada ena, koja je stalno opominjala malog utokosog djeaka, da ne dira slatkie sloene njemu nadohvat. "Ne, Peter", rekla je odluno te dodala otro, "ne!" "Molim te, mama, samo ovaj 'Milky Way'!" "Ne!" Vivian se digla na vrke prstiju da bi preko ramena ovjeka, koji je pred njom stajao, vidjela enu. I ona je imala jednako upadljivu utu kosu. Na blagajni je Vivian dodala konzervama u koari dva

okoladna prutia i pourila se platiti. Pourila se za utokosom enom, kako bi joj vidjela lice. Nije se prevarila, bila je to Evelvn. Evelvn koja je jo uvijek dobro izgledala i u svjetlom gabardenkaputu s crvenim svilenim alom jo uvijek bila relativno elegantno odjevena. Ali cijela je njezina pojava izgubila negdanji sjaj. Nita nije ostalo od mlade djevojke, koja je bila tako sigurna da joj cijeli svijet lei pod nogama. Ve su se vidjele prve jake bore izmeu nosa i usta, uglovi kojih su se spustili. Natrpana kolica, na vrhu kojih je sjedila jo i mala djevojica, bila su teka i s naporom ih je gurala. Brbljanje njezine djece nije joj izmamilo smijeak. "Mogu li Vam pomoi?" ponudila se Vivian. Evelvn je zastala i pogledala je s nepovjerenjem. "Kako dolazite na tu ideju?" Vivian se inilo da ju je Evelvn prepoznala, ali je znala daje to potpuno nemogue. "Samo tako. Mislila sam da bi bilo bolje da netko Vaeg sina uzme za ruku. Ovakvo parkiralite zna biti opasno za djecu." Zaista su se oko njih okretali automobili dolazei i odlazei. "Ako ba mislite", rekla je neljubazno Evelvn. Vivian je uhvatila Petera za ruku. "S djecom se ne moe nikada biti dovoljno oprezan. Uostalom, ja sam Vivian Wagner, zamjena za doktora Krantza." Evelvnin izraz lica postao je jo zlovoljniji. "Va prijatelj?" "To ne. Upoznala sam ga prije kratkog vremena. Prije nego to je otiao na odmor." "Onda dobro", rekla je Evelvn i njezino se lice razvedrilo. "Imate li to protiv starog gospodina?" "Ne, uope ne. Samo to ga smatram luakom i laljivcem." "Oh", uzdahnula je Vivian. Doli su do Evelvninog automobila, jednog vrlo njegovanog automobila srednje klase. Otvorila je prtljanik,

dignula je malu djevojicu iz kolica za kupovinu i stavila je, nakon kratkog razmiljanja Vivian u naruje. "Ako Vam ne smeta", rekla je. "Ipak je dobro, da sam pola s Vama." Brzo i uigrano smjestila je Evelvn stvari u prtljanik. Djeca su i dalje brbljala nimalo zastraena, Peter kao starmali a djevojica jo kao malo dijete. "Zaista Vam zavidim na Vaoj djeci", govorila je iskreno Vivian. "Imam troje!" rekla je Evelvn. "Ima s njima puno posla." "Smijem li ovima ovdje dati komadi okolade?" pitala je Vivian i izvadila prutie iz torbe za kupovinu. Djeca su odmah posegla za njima. "Molim, mama, molim!" vikao je Peter i skakutao s noge na nogu. "Samo ne reci ne!" "Poslije jela!" rekla je odluno Evelvn i sama uzela prutie. "Hvala, gospoo doktor. Moje troje su strani sladokusci." "ao mi je da sam kupila samo dva." "Ja u im ve podijeliti." Evelvn je otvorila stranja vrata. "Hvala, gospoo doktor", rekao je posluno Peter i nasmijeio joj se. Tada se, glavom naprijed uspeo u auto. Evelvn je do njega posjela kerkicu i zalupila vrata. Neodluno je pogledala Vivian. "Doite jedan dan k meni u ordinaciju", rekla je, "mislim da e Vam mala dobiti jaku prehladu ili ima prevelike polipe." "Ah, samo lovite pacijente!" uzviknula je Evelvn, nimalo sarkastino, ve ponosna da je rijeila zagonetku. Vivian se smijala od srca. "Ipak nije tako! Kad je ovjek na zamjeni, onda radi umjereno. Vi i Vaa djeca ste mi se jednostavno svidjeli." "Ako je tako..." S oklijevanjem joj je Evelvn ipak pruila ruku. "Onda jo jednom hvala." Ula je, a Vivian je stala u stranu kako bi Evelvn mogla nesmetano izai automobilom.
. ,* /..

Mali je Peter kleknuo na stranje sjedalo i mahao Vivian. I ona mu je mahnula. Njezina ideja da oslovi Evelvn bila je suluda, ali ipak se nije pokajala. Nikada nije ni na trenutak sumnjala, da bi Evelvn mogla biti upletena u smrt Brune Hammera. Sada je bila sigurna u to. Bilo joj je nezamislivo, da bi netko, tko je muki ubio svojeg oca, bio kasnije u stanju izgraditi normalnu graansku obitelj, a Evelvn i njezina djeca bili su normalni kako se samo zamisliti moe. Iako se neko Evelvn prema njoj odnosila s visoka, Vivian je uvijek bila draga. Sada, u izmijenjenim prilikama, mogla si je ak zamisliti i prijateljstvo sa sazrelom pastorkom. Vivian se u sebi smijala na pomisao, kako bi se zaudila djeca kad bi saznala da je ona njihova baka - dodue samo prienjena, ali ipak.

Za nedjelju popodne rezervirala si je stol u 'Chez Annabelle', francuskom restoranu kod vijenice. Kao to je predvidjela, bilo je dosta gostiju. Meu gostima nije bilo nikoga ispod trideset, jedan, dva para na granici te dobi, ali uglavnom imuni oevi obitelji koji su svojim suprugama mogli pritedjeti kuhanje nedjeljnog ruka. Vivian je bila jedina ena koja je za stolom sjedila sama, ali nije bio najloiji, a titulirali su je s 'gospoo doktor' i prvorazredno posluivali. U stankama izmeu pojedinih jela puila je protiv svoje navike, da bi se neim zanimala. U ovom elegantnom okruenju nije mogla zabiti nos u knjigu, to ionako nije namjeravala, jer je ila za tim da promatra. U tom je pogledu ipak bila razoarana; nije poznavala niti prepoznavala nikoga. Njezina su se sjeanja vratila na njezin posljednji posjet 'Annabelle', nakon spektakularnog itanja oporuke. Nije se

sjeala to je tada jela, a bila je vjerojatno previe uzbuena da bi joj ita prijalo. Ludvvig Weigel ju je tada pozvao i na njegov umjeren, muevan nain mu je uspjelo donekle je smiriti. Vivian je tako intenzivno na njega mislila, daje, kada je stvarno uao u restoran, na trenutak povjerovala da ga je privukla maginom moi. Nasmijeila mu se. Nehotice joj je uzvratio, ali onda se nacerio kao da se uhvatio u neem nedozvoljenom. Ostario je i udebljao se, a njegov je grki profil bio izraeniji nego ikad prije. Vivian se skoro glasno nasmijala, jer je slutila to je pomislio: Neoprostivo je upustiti se u flirt s nepoznatom osobom, osobito kad nije sam nego u pratnji svoje ene! Jer to je morala biti ona, njena, vrlo elegantna osoba, koja se pojavila iza njega i kojoj je sad namjestio stolac. Nije bila tako lijepa kao to je Vivian oekivala. Svojom ju je malom bradom i lijepim uskim oima podsjeala na njezino prijanje ja, na mladu Lisu Hopf. Samo stoje ova zraila neim, to Lisa nije nikada imala: samosvijest razmaenog djeteta i sreu voljene ene. Moglo joj se zavidjeti. Ludvvig Weigel je naruio aperitiv i dugo je trebalo da njegova ena odabere neto iz jelovnika. Bilo je dirljivo promatrati s koliko strpljenja joj je savjetovao i pomagao da sloi jelovnik. Vivian nije mogla shvatiti, kako ga je jednom mogla staviti u krug osumjienih. Mora daje tada bila malo luda. Nezamislivo da bi se ovaj u svemu tako ozbiljan ovjek mogao nou uuljati u kuu i ubosti karama za papir. Nakon to je Ludvvig konobaru predao narudbu, inilo se Vivian, da ga pita o njezinom identitetu. Ona je to shvatila po laganom pokretu glave u njezinom smjeru. Kad je uao, ve je pila kavu. Sada je ugasila cigaretu, platila i ustala. Nije bila iznenaena daje napola ustao kad je prola pokraj njegovog stola i blago se naklonio. Veliki je bio izazov da zastane i zapone razgovor. Bilo je to lako mogue. Ali Vivian se toga odrekla, suzdrano se nasmijeila njemu i

njegovoj eni i napustila restoran. Na ulici je morala duboko udahnuti i izdahnuti - Ludwig Weigel nakon toliko godina! To je bio doivljaj. Odluila se na dulju etnju da prozrai plua nenavikla na nikotin.

Sljedei je tjedan Vivian tumarala gradom pjeke ili u autu i sve joj je vie uspijevalo prepoznati ljude iz svoje prolosti. Ni sama nije znala to od toga oekuje. Teko se moglo oekivati neko otkrie. Ali to ju je veselilo i osjeala se kao Harun-alRashid, onaj kalif iz bajke, koji je obiavao preruen lutati meu svojim podanicima. Pod svojom maskom osjeala se daleko sigurnija. Jedne je veeri doivjela neobian susret. Navratila je u mranu gostionu na kraju grada, u kojoj je bilo jednostavnih ali dobrih jela. Jelovnik je bio pisan rukom i imao samo pet prijedloga ukljuujui juhu i desert. Vivian je naruila pilei lonac, koji je bio odlian, ali gaje mogla pojesti samo pola. Za vrijeme jela se ogledavala, to je mogue bilo manje upadljivo, jer se u toj sredini nije osjeala sigurno. Izgledalo je kao da su gosti uglavnom vozai kamiona i radnici. Svi su pili rakiju i pivo te je Vivian pila isto da im se prilagodi. Osim nje bile su jo samo dvije ene. Obje su bile jako namazane i stalno se prosto hihotale. Vivian je ve htjela platiti i krenuti, kad je uao novi gost, jedna ena. Smravila je, njezini nekad zaobljeni obrazi mlitavo su visjeli - ali bila je to oigledno gospoda Gartner, nekadanja domaica. Vivian je odmah dijagnosticirala da mora biti jako bolesna; pretpostavila je da je rak. Na glavi joj je bio nakoen eir, ukraen cvijeem od tkanine. Oito je bila pripita. Teturala je do anka i naruila rakiju. Gostioniar, nezgrapan ovjek u zelenoj vesti i bijeloj

koulji zasukanih rukava, odbio ju je posluiti. "Vrijeme je za tebe, Gerda, da ode u krevet", nije rekao neljubazno, "zna da ovdje nita nee dobiti." "Ne budi takav, Otto", prosila je, "samo jednu malu!" Pokazala je palcom i kaiprstom veliinu eljene ae. "Molim!" Sada se uplela Vivian. "Dajte joj jednu na moj raun!" Gospoa Gartner joj se okrenula s punom aom u ruci. "Hvala, lijepa gospoo! Rijetko se sretne dobrog ovjeka." "Zato ne sjednete k meni?" "Dobra ideja!" U nadi da e dobiti jo alkohola odteturala je starica do Vivianinog stola i ljosnula na stolac. Vivian je dala znak gostioniaru da donese jo dvije rakije. Kad je donio bocu, molila je jo jedno pivo. "I za Vas?" pitala je enu. "Ne, samo ne. Od toga se samo mokri." Gostioniar je donio pivo i ostavio ih same tresui glavom. Posve nepozvano poela je gospoa Gartner priati svoju cijelu ivotnu priu. Tuila se na nezahvalnost svoje djece, za koje bi sve uinila. "Ali emu to sve", rekla je, "ovjek se mora brinuti za sebe, kada ostane sam na svijetu." Kada je Vivian ula ovu joj dobro poznatu reenicu, nije mogla suspregnuti osmijeh. "to je smijeno?" pitala je gospoda Gartner s iznenadnom nevjericom. "Nita. Ba nita", pourila se osigurati Vivian, "moja dobra znanica je to uvijek govorila." "Da? Konano, vrijedi za svakog." Vivian se pravila kao da e krenuti. "Ako mi jo jednu platite, ispriat u Vam jednu lijepu priu." "A da?" "Priu o ubojstvu." Gospoa Gartner ju je lukavo pogledala. "Vi ste ovdje novi, ne moete nita znati, ali u ovom se gradu dogodilo ubojstvo." "Ubijen je tvorniar Hammer. Ali toliko je vremena

prolo i o tome sam sve proitala/u novinama." "Sve, ne, ne moete sve znati. Alija..." Gospoda Gartner je kaiprstom dotaknula svoje uvele grudi, "...ja, ja sam bila pritom!" Vivian ju je pogledala svojim velikim oima. "Kada se dogodio zloin?" "Rugate mi se? Mislite da sam gledala?" "Onda ne znate vie od policije." ena se igrala sa svojom aom za rakiju, kako bi upozorila Vivian daje prazna. Ali Vivian se pravila da ne vidi, jer je htjela sprijeiti da se ova napije do kraja. "Znam, tko je uinio." izustila je ena izazovno. "I hoete li mi odati?" "Samo ako dobijem jo jednu rakiju." Vivian je mahnula gostioniaru. Oklijevajui je priao stolu. "Ne ini Vam se da je staroj dovoljno?" "Ja u je odvesti kui. Ovdje sam s kolima." "Onda dobro." Natoio je. "Na Vau odgovornost!" "Dakle, to je bio?" pitala je Vivian. "Kako to da Vas to uope zanima?" uzvratila je ena pitanjem. "Jer ste mi rekli da imate neto zanimljivo za ispriati." "To Vas se uope ne tie." "Onda, dobro. Sad u platiti." "Samo jo jednu malu, jednu isto malu!" "Samo ako mi otkrijete tko je ubojica." Gospoa Gartner je neodluno prela pogledom od svoje ae, koju je u jednom potezu ispraznila, na Vivian. "Ne smijem izdati." "Ah, Vi uope ne znate." "Znam. Lieserl od Kretschmeierovih mi je rekla." Vivian je odmah povezala. Kako dugo ve nije mislila na vrlo mladu sluavku kod Kretschmaierovih, koji su stanovali dvije kue dalje u Parkstrasse. U ono doba kad je njegovala

svojeg mua dolazila je u dodir s malo ljudi. Sve prie i naklapanja donosila bi gospoa Gartner. Medu omiljenim priama domaice bila je i ova o 'Lieserl kod Kretschmaierovih', s kojom se jako strogo postupalo. Djevoje je sa esnaest godina dolo sluiti sa sela u grad. Prema dogovoru s njezinim roditeljima smjelo je samo rijetko izlaziti, a i tada samo do deset sati naveer. "Djevojka je sad zatvorenica kao VI, sestro!" govorila bi gospoa Gartner ne bez pakosti. - Tada jedva daje sluala, ali sada je naulila ui. S naporom je prikrivala svoje sve vee uzbuenje. "Ja dodue nemam pojma o emu govorite", rekla je, "ali ponite!" "Lieserl gaje vidjela." "Kada?" Gospoa Gartner je eznutljivo pogledala prema anku. "Recite mi i astim Vas jo jednom rundom!" navaljivala je Vivian. "Pa svejedno je", izmicala je druga. "Zapravo je. Ali hou kraj prie." Nakon dubokog uzdaha stara se ena odluila progovoriti. "Bio je sin", rekla je u jednom dahu, "ali sad hou jo jednu malu." "Iskljueno!" "Vi ste mi obeali." "Daje bio sin, mislim. Auto mu je bio razbijen, nije li? i on je doao tek idui dan vlakom." Gospoa Gartner je stisnutih usana buljila u svoju praznu au. Vivian je mahnula gostioniaru, dala je da jo jednom natoi i platila. Gospoa Gartner je povukla veliki gutljaj. "to ja znam", govorila je i mirkala lukavo svojim od alkohola zamuenim oima, "to je rekao. Ali Lieserl gaje prepoznala. Iao je ravno u kuu. Bila je pono." Sada je Vivian bilo dosta. Sve ostalo je mogla razumjeti. Djevojka je kasno naveer potajno napustila kuu i htjela se

isto tako neviena vratiti. Kada je ugledala ovjeka morala se sakriti u sjeni i stati. Kao ni Arthur, nije htjela biti otkrivena, iako iz jednog daleko bezazlenijeg razloga. Pred policijom je utjela, da se ne oda. Daje dolo do osude, moda bi se odvaila dati izjavu - ali i to je pitanje. "Ne treba mi nitko vjerovati", mrmljala je ena razoarana Vivianinom slabom reakcijom. Vivian je ustala. "Doite, odvest u Vas kui." Gospoa Gartner je nagnula svoj naborani vrat daleko unatrag, kako ispijajui au ne bi ostavila ni kapljicu. "Mogu ii sama", protivila se slabo. Ali kad je ustala, zateturala je, da ju je Vivian morala uhvatiti za lakat i poduprijeti. Paljivo ju je odvela do VW-a, kojeg je parkirala na odreenoj udaljenosti od gostione, ugurala je na prednje sjedalo i zavezala pojasom. "Nitko mi ne vjeruje", mrmljala je stara ena. Vivian je sjela za upravlja. "Kome ste sve to ve ispriali?" "Nikome. Ja sam jedna od onih koji znaju utiti. Samo Arthuru." "Da, jeste?" "Ali on me samo ismijao. Mogao je neto platiti. Bio je uvijek moj ljubimac." Vivian je zakljuila da je ena, nakon toga to je je dola ve pijana u gostionu i svega stoje poslije popila bila zauujue bistra. "Kuda moramo sad?" raspitivala se. "Prvo ravno. Stanujem u jednom od 'novih blokova'." Vivian je krenula. Takozvani 'novi blokovi' bile su kue poput kasarni, izgraene bez imalo duha prije etrdeset godina. Ubrzo su postale ljaga Rodenberga. U meuvremenu su stanovi bili namijenjeni uglavnom izbjeglicama s istoka, a i oni su tu ivjeli dok ne bi nali neto bolje. Vivian nije nikada gajila simpatije za gospou Gartner, ali sada ju je iskreno alila. "Ako Vam smijem dati jedan savjet", rekla je, "trebali biste otii nekom lijeniku."

Gospoa Gartner se pokuala uspraviti kao svijea, ali se opet sruila. "Mislite da sam luda?" "Ne, naprotiv. Duevno ste vrlo bistri. Ali imam utisak da tjelesno niste u dobrom stanju." "Niste u dobrom...", ponovila je gospoa Gartner podrugljivim glasom, ali je odmah zastala. "Bolesna sam." "To je ipak razlog da se ode lijeniku." "Ah, oni! Otvorili su me, ali nije koristilo. Sada pomae jo samo alkohol." "Postoje lijekovi koji ublaavaju bolove. Trebate samo doi k meni u ordinaciju. Zamjenjujem doktora Krantza dok je na odmoru." "Lijenica ste?" Znatieljno je promatrala Vivian. "Pa to nije nita naroito." "Sad moram pomisliti na sestru Lisu. I ona je htjela postati lijenica." Vivian se poela osjeati nelagodno. Stara ena je bila lukava. Od nje se posve moglo oekivati da izvue tone zakljuke. Bila je srea da tog trenutka nije mogla jasno misliti. Doli su do 'novih blokova' i Vivian je vozila polagano uz sive, loe obukane fasade. "Recite mi, gdje da stanem." "Tu naprijed. Kod svjetiljke." Kad je zaustavila auto, Vivian je izala, obila ga sprijeda, otvorila druga vrata, odvezala gospou Gartner i pomogla joj da izae. "Dajte mi Va klju! Pomoi u Vam ui u stan!" Stara se malo protivila, ali je ipak izvadila sveanj kljueva iz dubine depa svojeg kaputa i gurnula ih Vivian u ruku. Vivian ju je vodila dijelom puta koji je bio pokriven ploama izmeu kojih je rastao korov, do kunih vrata, nad kojima je gorilo slabo svjetlo. Iskuala je razliite kljueve da bi nala pravi. Gospoa Gartner joj u tome nije pomagala. Stajala je naslonjena na zid nie, gdje ju je Vivian ostavila. Vivian je upalila svjetlo na stepenicama prije nego ju je uvela. Sreom je stanovala u prizemlju, tako daje trebalo svladati samo nekoliko stepenica. I u stanu je Vivian zapalila svjetlo prije nego to je

pustila da stara ena ude. Vrata su vodila ravno u jednu nepospremljenu dnevnu sobu koja je istovremeno bila spavaonica. Vivian je gospou Gartner ostavila tako kako je bila, u eiru i kaputu, koje nije skidala cijelu veer. Utonula je u naslonja a ona joj je samo nogom skinula cipele. "Ugasite svjetlo!" stenjala je zatvorenih oiju. "Nestanite!" Vivian je poloila sveanj kljueva nasred okruglog stola od mahagonija, koji je doivio i bolja vremena. Nije htjela propustiti da eni zaeli laku no, a onda je uinila to je ova traila. Vani je duboko udisala hladni noni zrak. Neprikriveno dezinfekcijskim sredstvima, u stanu je smrdjelo na starost, bolest i smrt. Smrad koji je tako dobro poznavala. U nedjelju ujutro se Vivian kolima Herberta Zinka odvela u Munchen. Jo je uvijek bila jako uzbuena zbog izjave gospoe Gartner. Najradije bi bila odmah nakon susreta naveer nazvala Paula Zumbrucha, ali ipak nije, jer ga nije htjela tako kasno smetati. Sada je zadovoljno pjevuckala. Rado bi bila sluala radio, ali u autu ga nije bilo. U zraku se osjeao daak proljea. Iako su vrhovi planina jo bili pokriveni snijegom, ve se zelenilo lijevo i desno uz autoput. Vivian je lako prola gradom, opustjelim u nedjelju, zaustavila se pred hotelom "Konigshof", izala iz kola i promijenila cipele. Dala je portiru kljueve kola i zamolila ga da auto odveze u podzemnu garau. Kada je jo zasljepljena proljetnim svjetlom, ula u dvoranu u prizemlju, nije se odmah mogla orijentirati i zastala je na ulazu. Prepoznala je odvjetnika tek kad je stajao pred njom i na njezino joj je iznenaenje srce veselo poskoilo. Zagrlio ju je i poljubio u obraze. Nehotice se priljubila uz njega i osjeala je malu prazninu, kad ju je pustio. Smijeei se, gledali su jedno drugom u oi.

Vivian se ispriala, jer je zakasnila. "Nema ovjeka na kojega bih radije ekao nego na tebe", rekao je ozbiljno. Stavio je ruku pod njezin lakat i odveo ju do stola u uglu, kojeg je zauzeo torbom za spise i kaputom. Stol je bio dosta udaljen od svih drugih mjesta za sjedenje. Vivian je to primijetila. "Odlino", rekla je, "ovdje moemo nesmetano razgovarati." Sjela je i prebacila vitke noge jednu preko druge. Sjeo je preko puta nje i pogledao je s divljenjem. "Sve si ljepa!" Pokazala je kaiprstom na kou ispod oiju. "Prve borie." "to se vie tvoj stari ja stapa s tvojim novim", nastavio je"Zna koliko cijenim komplimente, ali molim te ne sada! Moram ti ispriati neto jako uzbudljivo." Doao je konobar i posluio na srebrnom posluavniku dvije ae sa erijem. Paul Zumbruch je potpisao raun i rekao kad je ovaj otiao: "Dakle, van s tim!" Vivian je priala i cijelo vrijeme pijuckala vrlo suh seri da bi navlaila jezik. Odvjetnik za to vrijeme nije s nje skidao pogleda. "Luda pria!" rekao je pod dojmom kad je zavrila. "Sigurna sam da ena nije izmislila. ak je i priznala, da gaje pokuala ucijeniti. " "No, on joj nije nasjeo." "Naravno da nije. Znao je da ne bi smogla snage da sa svojom priom ode na policiju, a daje to i uinila, pitanje je da li bi nakon ove izjave neto poduzeli. Policija je odavno ovaj sluaj stavila ad acta." Odvjetnik je svoj koveg za spise stavio na koljena, otvorio ga i izvadio jedan spis, da bi ga odmah zatim razderao. "Zato to?" pitala je zbunjeno Vivian.

"To je bio tvoj najamni ugovor. Zna da sam oduvijek smatrao opasnim, da se preseli u kuu k Arthuru. Nakon toga to sad znamo, potpuno je nemogue." Vivian se stresla. "Misli da bi mogao po drugi puta udariti! To bi bilo vie nego lakomisleno." "Ubojica koji se osjea stjeran u kut, lako gubi ivce." Paul Zumbruch je pospremio razderani ugovor u postranini pretinac svojeg koveia, izvadio jedan spis, otvorio ga i trgnuo svojom kemijskom olovkom. "Pokuajmo dakle nai tu Lieserl. Zna li joj prezime?" "Naalost ne." "Nita zato. Kako se zovu ljudi kod kojih je radila?" "Kretschmaier." Vivian je sricala prezime. "On se zove Paul kao ti, a ona, mislim, Inge. On je direktor jedne banke u Rodenbergu. Iz stare je i ugledne obitelji." "Zna li sluajno, kada se Lieserl zaposlila?" "Otprilike godinu dana prije nego se dogodilo ubojstvo. Bila je jako mlada, jo je pohaala strunu kolu." "Da li jo uvijek tamo radi?" "Sigurno ne. Ali gospou Gartner ne bi o tom rado pitala." Paul Zumbruch je pospremio kemijsku i papir. "Ve emo je nai. Postoji prijavni ured." Stavio je koveg sa spisima pokraj sebe na pod. "To bismo trebali povjeriti jednom detektivu." "A kad je naemo? to onda?" Nasmijao joj se. "Korak po korak, Vivian." "Sada, nakon to je prolo dosta vremena, sigurno e priznati daje one noi vidjela Arthura. Vjerojatno e ak i biti sretna, da to nekom moe povjeriti." "Skae sa sebe na drugu, Vivian." Htjela je neto prigovoriti, ali ju je uutkao pokretom ruke. "Moda si u pravu, to to je htjela zatajiti nije bilo vie od mladenakog nestaluka. Pitanje je da li bi bila dobra svjedokinja." "Da li e se opet morati pokrenuti proces?" pitala je

Vivian velikih oiju. "Na to jo nisam mislila." "O tom se mora dobro razmisliti. Zaista e biti rehabilitirana, kada se Arthura pravomono osudi." "Ne znam, da li to zaista elim." Vivian se zamiljeno igrala sa svojom aom za seri. "Hoe li jo jedan?" pitao je paljivo. "Hvala, ne." Sjetno je dodala: "Mislim da bi mi izjava djevojke bila dovoljna." "Kao privatna rehabilitacija?" Nije mogla izdrati ispitivaki pogled njegovih pametnih sivih oiju. "Tako nekako", priznala je. "emu to? Ti nisi kriva, i ti to zna. Oboje to znamo. Ti vie nisi ni Lisa Hopf ni Lisa Hammer. Ti si Vivian Wagner, a na nju ne pada sjena sumnje. Ako ti se ne da podnijeti jo jedan proces - shvaam, ali ti ipak ne mogu obeati da nee biti umijeana - onda se time zadovolji. Odluka je preputena tebi." Lisa je uzdahnula. "Sumnja li tvoj vladin savjetnik u tebe?" ispitivao je Paul. "Hoe li mu dokazati?" "On jo ne zna." Paul se zabezeknuo. "Znai li to da mu jo nisi rekla ni rije? Svih tih godina?" "Nisam mogla", rekla je odjednom dotuena. "Ipak si utvara da ga voli?" "Ali ja ga stvarno volim." "Ne, to si samo umilja. Svaki ovjek ima prirodnu potrebu, da se onome koga voli povjeri. Osim ako ne taji neki zloin - a to kod tebe nije sluaj - ili vodi dvostruki ivot. Ti ni to ne radi." "Ne razumije me, Paul." "Naprotiv: ja sam te progledao. Moe si tisuu puta umisliti, da voli tvojeg vladinog savjetnika. Priznajem, on je pametan, simpatian ovjek. Ali u njega nema ni mrvicu povjerenja." Ispruio je ruku i obuhvatio njezinu. "Ne gledaj

tako alosno, Vivian! Mora biti sretna, da to spoznaje pravovremeno. Svakako, ja sam zbog toga neobino sretan." Podignula je glavu i pogledala mu u oi. "Sretan?" "Jednom si mi predbacila, da te nisam oenio tada, odmah nakon procesa!" rekao je vrlo upeatljivo, ne putajui njezinu ruku. "Sjea li se?" "Nisam!" protivila se. "Iskljueno! Kako bi mi tako neto moglo pasti na pamet?" "Ipak, to si uinila. S pravom si objasnila, da bi si tako pritedjela operaciju i promjenu imena." "Ludost!" "Otada nisam prestao sebi zbog toga predbacivati." "Paul, ti si bio moj branitelj. Nije bila tvoja dunost da mi da i svoje ime." "Ali ja sam te volio, Vivian. Bila si tako nevjerojatno hrabra. Nikad poslije nisam sreo enu poput tebe." Da bi prikrila, koliko ju je njegovo priznanje ganulo, rekla je namjerno drsko: "To su prie!" - Oslobodila je svoju ruku iz njegove. "Ne govori tako, Vivian! I ti si tada prema meni gajila snane osjeaje, jer inae tvoje predbacivanje ne bi imalo smisla. Ti bi se udala za mene, da sam te zaprosio u pravom trenutku." "Naravno da sam za tebe duboko osjeala. Za mene si bio stijena u oluji. Kada sada o tome razmiljam - moda bih tada zaista bila pobjegla u brak. Ali to bi sa sigurnou bila pogreka. Bila sam slaba..." "To nisi bila nikada!" umetnuo je. Nije se dala smesti. "... a ti si bio jak. Nikad ne bismo mogli biti ravnopravni partneri." Namjerno je dodala bez imalo sentimenta i bacila pogled na brojanik svojeg sata: "Prestanimo zabadati nos u prolost. Polako me hvata glad." Ali on oito nije bio spreman prekinuti razgovor. "Ne radi se o prolosti, nego o sadanjosti. Nemogue je da voli svojeg savjetnika, inae ne bi mogla tako od njega sakriti tajnu. Molim te, ne protuslovi mi, nego mi daj da izgovorim do kraja!

I on te zapravo ne voli, ne moe, jer te uope ne poznaje. U tebi nije vidio nita vie od jedne prekrasne, ambiciozne, samosvjesne i bogate studentice, kasnije lijenice. Ali to nisi ti, Vivian, to nije sve to ti jesi. Ti to moe poricati, to se mene tie, ali ti sama zna daje tako. to on zna o tvojem porijeklu? Tvojoj obitelji?" Osjeala se stjerana u kut i to ju je ljutilo. "Nije bilo povoda da o tome razgovaramo!" frktala je. "Za Boi ne? Ne za Uskrs?" "Nije!" "Je li izrazio elju, da ga upozna s roditeljima?" "On nije tako strano staromodan kao ti." "Onda me udi, da se uope eli oeniti. Mogli biste ivjeti nevjenani, kao stoje u dananje vrijeme uobiajeno." "Hoe da ti neto kaem?" gledala ga je ljutito svojim lijepim plavim oima. "Ide mi na ivce svojim glupim pitanjima." Ismijao ju je. "Ba to mije i bila namjera. Meni ne treba odgovoriti, nego samoj sebi, a kako si iskrena, to e i uiniti." Skoila je. Sad je i on ustao, uzeo kaput i kovei i rekao miroljubivo: "Doi, idemo jesti. Ne moe se ovjek svaditi praznog eluca." "Nije mi vie do jela!" tvrdila je ljutito, ali istovremeno joj je glasno krilo u elucu. Tome se morala sama nasmijati, i tako je nestalo meu njima napetosti. "Tako treba, budi miroljubiva!" rekao je. "Obeajem, da ti vie neu postavljati zloesta pitanja." "Izgleda da je to jedna od tvojih loih navika", rekla je zapravo samo zato da njezina rije bude zadnja. On je bio dovoljno pametan, da u to vie ne dira. Tijekom dobrog i dugotrajnog ruka u elegantnom restoranu razgovarali su samo o opim temama, o umjetnosti, politici, portu i o iskustvima s klijentima i pacijentima. Imali su mnogo dodirnih toaka i nijedno od njih nije htjelo zavriti

ovo druenje odmah nakon ruka. Odluili su se za etnju Engleskim vrtom. Vivian je zamolila da joj kola dovedu iz podzemne garae, promijenila je cipele, ula i Paulu iznutra otvorila vrata. Onda je krenula, preko cijelog grada do parkiralita iza Umjetnikog paviljona. Tamo je parkirala auto. Jedno uz drugo etali su parkom brzim koracima. Uivali su u mirisnom zraku daleko od prometa, u pjevu ptica i starom drveu koje se tek poelo zeleniti. Vivian je dozvolila daje dri za ruku. Sunce jo nije imalo pravu snagu, ali bilo je ugodno osjetiti na licu njegove zrake. Doli su do Kineskog tornja i bilo im je ao to se jo nije moglo sjediti u prirodi. Paul se malo oznojio. "Puh! Udara li uvijek ovakav tempo?" "Ali ti zna, da sam oduvijek rado trala..." Prekinula se, svjesna da je nehotice spomenula prolost. "Trebao si kaput ostaviti u autu." Njoj je u laganom konatom kostimu bilo svjee. Paljivo ga je promatrala. Tek je sada na bljetavom svjetlu proljetnog sunca uoila da nije vie bio mlad kao u doba kada ga je upoznala. Crte njegova lica postale su jo markantnije, nos malo vei, puna usta jo vra. Ni smea, pristalo oiana kosa nije bila vie tako gusta. On joj se, za glavu vii od nje, smijeio odozgo. "Inspekcija zadovoljavajua?" "Oh!" uzdahnula je zbunjeno i pocrvenila, jer se osjetila uhvaenom. "Ba glupo, da jo uvijek pocrvenim!" "Zadri tu osobinu to dulje moe!" Krenuli su natrag, sada malo polaganije. "Ti si, naravno, u pravu", priznala je, "trebala sam odavno rei Herbertu." "To se moe nadoknaditi." "To i namjeravam." "Bravo!" "Posjetit e me za Uskrs u Rodenbergu." Pogledala ga je i po beizizraajnosti njegova lica zakljuila da mu ta misao

nije bila ugodna. "to prije to obavim, to bolje." Uhvatila gaje za ruku. "Da nema tebe, vjerojatno bi to odgaala tko zna koliko jo dugo." Uzvratio je stisak njezinih prstiju. "Molim te ne smatraj me uobraenim i arogantnim, ali znam da sam jedini mukarac, koji te moe voljeti. To nije moja zasluga, nego injenica. Ja sam jedini ovjek, koji poznaje Lisu Hammer i doktoricu Vivian Wagner. Time, da mu to ispria, ne moe mu zaista objasniti." "Pokuat u." "Vie ne mogu traiti." Kada su stigli do parkiralita, rekao je: "Bilo bi lijepo, kad bi me sad odvela kui." "Gdje stanuje?" "U Nvmphenburgu." "Ali to bi bio zaobilazni put." Stajali su jedno nasuprot drugom i gledali se u oi. "Mogli bismo jo...", zapoeo je. Nije mu dopustila da kae do kraja. "Ne, radije ne. Kavu smo ve popili, a alkohol ne dolazi u obzir." "Ne zanima te kako ivim?" Smijeei se mahnula je glavom. "Danas ne." "Molim te, Vivian!" Prije nego stoje mogla i oekivati, zagrlio ju je i ljubio pun udnje, a ona, to ju je jo vie iznenadilo, mu je uzvratila jednako strastvenim poljupcem. Dugo je trebalo da smogne snage da se od njega odvoji. "Konano!" izrekao jebez daha. "Ti niti ne sluti, koliko sam za tobom eznuo!" "ao mi je, Paul ", progovorila je s mukom. Njegovo se jo uvijek sretno lice uozbiljilo. "Da si me poljubila?" "Da ne mogu doi k tebi. Oboje znamo, kako bi to svrilo." "Pa to onda! Mi pripadamo jedno drugom. Prestani se zavaravati." "Ja sam zaruena, Paul." "S krivim. Pusti ga da ode."

"Ne, Paul. To ne ide, zna i sam. Bi li mi ikada vie vjerovao, da ga sad prevarim?" "Ti misli na poslije?" "Vie ni sama ne znam to da mislim. Daj mi vremena da doem ksebi!" "Vremena? Sedam godina sam te ekao." "To zvui strano i lijepo. Nadam se da vrijeme nisi samo na to troio." Sagnula se, otvorila kola i izvadila kovei sa spisima. "Hoe mi predbaciti...", poeo je. "Nita. Ba nita. Otkuda mi pravo na to?" Stavila mu je kovei u ruke i poljubila ga jo jednom kratko i njeno u usta. "Javit u ti se, Paul!" Brzo je ula u kola, zatvorila vrata, spustila prozor i nasmijeila mu se. "Dovienja, Paul!" Krenula je. "Nemoj misliti da e me se lako rijeiti!" viknuo je za njom. Mahnula mu je prije nego to je zatvorila prozor. Ona, koja je i inae vozila oprezno, trudila se danas jo vie da se usredotoi na promet, samo da ne pogrijei. Potpuno ju je zbunio izljev njezine strasti. Dosada nije vidjela u Paulu Zumbruchu vie od prijatelja, svojeg najboljeg prijatelja, i nikad joj nije bilo teko drati ga na udaljenosti. Kako se moglo dogoditi da mu poljubac uzvrati s toliko ara? Pa nije on bio taj kojeg je voljela, nego Herbert Zink. Moe li se istovremeno i jednakom jainom voljeti dva mukarca? Dosada je tako neto smatrala nemoguim, ali je sad osjeala da joj se to dogodilo. Ili je jednostavno udjela za seksom? Samo zato jer je nekoliko tjedana ivjela bez Heberta? To nije odgovaralo njezinoj naravi. Ipak je jedno morala priznati: Da je ula u Paulov stan, svrila bi u njegovom krevetu. Bila bi nevjerna Herbertu unato svih zaklinjanja. Ali nije li to ve bila? Nije li ve strastveni poljubac, elja da se partneru bude posve blizu, bio prevara? I ako je tako, ne treba li to reda radi rei Herbertu? Ili bi bilo bolje preutjeti?

To bi joj olakalo situaciju, ali je smatrala da bi prevaru uinilo jo gorom. Svakako se to to se dogodilo nije uklapalo u sliku koju je dosada stvorila o sebi samoj. Smatrala je sebe olienjem pouzdanosti. Ali, evo, to nije bila. Koliko god se veselila Herbertovu posjetu, toliko ga je oekivala sa zebnjom.

Ali kad je Herbert na Veliki etvrtak kasno popodne izaao iz vlaka, veselje to ga opet vidi zagrijalo joj je srce. Djelovao je tako ozbiljno, visok i dobro odjeven, stoje i bio, ali istovremeno mlado s bujnom, utom kosom nad visokim elom. Kad ju je ugledao spustio je koveg i rairio ruke. Poletjela je na njegove grudi i osjeala se kod njega dobro i zatieno. Ipak nije mogla sprijeiti, da joj ba u taj sretan trenutak glavom ne projuri misao na Paula, iako nimalo lijepa. "Prokleti Paul, kako si me mogao tako pokolebati!" Glasno je rekla: "Tako sam sretna da si ovdje!" "Bilo je teko bez tebe", odgovorio je. "Sad ne pretjeruj!" "Mora li me uvijek ismijavati?" pitao je povrijeeno. "Nemoj krivo shvatiti. Zna da rado podcjenjujem osjeaje." "Loa navika." Stupila je korak natrag i pogledala ga. "Molim te, Herbert, ne elimo se svaati." "Nije mi bila namjera." Sagnuo se i podigao svoj koveg - jedan jako plemeniti koveg, runi rad od svinjske koe, koji mu je jednom poklonila. "Onda dobro", rekla je i uhvatila ga pod slobodnu ruku. Dok su ili prema automobilu, koji je parkirala na slobodnom prostoru pred eljeznikom stanicom, priali su o

svaemu. Vivian se pritom osjeala kao ve dugo udata ena i to joj se svialo. Da ga razveseli, dalaje dan ranije oprati njegov VW. Odmah je to primijetio i godilo mu je. Htio je sjesti za upravlja. "Pusti da ja vozim", rekla je, "ovdje se bolje snalazim." Popustio je. "Ako ti je toliko do toga stalo." "Nije. Samo mi se ini razumnije." Ali ipak nije bilo. Postala je svjesna, koliko je nervozna. Loe je mijenjala brzine i motor je kripao. Nije joj ba pomoglo ni to, to je utke pratio svaki njezin pokret. "Uzbuena sam", ispriavala se. "Zato?" "Glupo pitanje!" rekla je sa smjekom, ali je odmah osjetila da taj ton ne voli i dodala: "Jer si konano ovdje! Toliko sam ti se veselila." "Sjeti se da si ti inzistirala da preuzme ovu zamjenu." "To nisam zaboravila." Za vrijeme vonje svratila mu je panju na neke lijepe graevine koje su djelovale gotovo romanski. "Sve mi se ovdje ini malogradski", rekao je. Smijala se. "To i je tako. Nije mi na kraj pameti da ti u tome protuslovim." Kao obino, parkirala je kola na neizgraeno zemljite pokraj kue doktora Krantza, otvorila i odvela Herberta stepenicama do lijenikovog stana. Kad je tada u predvorju odloio kaput i koveg, htio ju je poljubiti, ali mu je pobjegla. "Sad u nam prvo skuhati kavu", najavila je. "Ja uope neu kavu!" rekao je. "Znam to ti hoe, ali to dolazi poslije." Otvorila je vrata dnevne sobe. "Smjesti se udobno!" Dalaje da istaica koja se brine za ordinaciju prozrai i oisti ovu sobu, stavila je u vazu arko ute narcise i lijepo prostrla stol. Unato svemu se Herbert kritiki ogledao. "Kako ovdje moe ivjeti!"

"Ja uope tu ne ivim. Stanujem u sobi ispod krova. Uzak krevet, ali inae udobno." "Znai li to da ove prostorije ne smije koristiti?" "Izriita zabrana ne postoji. Ali sigurno bi se ljutili da razbijemo jednu od finih alica od Meissen porculana." "Ne bi li onda bilo bolje da odemo gore k tebi?" "Nema mjesta za dvoje. Sjedni ve jednom. Prestani se uznemirivati tolikim podmetaima i sagovima. Helene Krantz rado se bavi runim radom." "Zato nisi uklonila te stvari?" "Ve sam pomiljala na to, ali inilo mi se grubo, kao neko obeaenje." Vivian je otila u kuhinju, natoila svjeu vodu u ve prireen stroj za kavu i narezala uskrsni kruh na krike. Mislila je da je lo znak, da je njihov susret zapoeo neskladom. Sebe je krivila za to. Herbert se nadao posve drugaijem doeku te je pokuavao svoje razoaranje ublaiti prigovaranjem. Posve svjesno ga za poetak nije uljuljala u njeno raspoloenje, kao to je obino inila kad je kod njega htjela postii svoj cilj. Morao je biti u stanju jasno misliti, kada mu prizna. Nije joj se inilo potenim da ga dovede u poloaj u kojem bi u neku ruku bio prisiljen priznati ljubav da ne izgubi obraz. Kad je s punim posluavnikom ula u sobu, zauzeo je mjesto u najudobnijem stolcu. Natoila je kavu, posluila Herberta vrhnjem i eerom i ponudila mu uskrsni kola. Zahvalivi se, odbio je. "Ali kad bih mogao dobiti jedan konjak", molio je. "Sad ne. Moram ti rei neto vano, a za to mora biti trijezan." Sjela je pokraj njega. "Postoji drugi mukarac!" zakljuio je odmah. "Stvar nije tako jednostavna. Da li ti je ime Rodenberg neto govorilo jo prije nego to sam preuzela zamjenu?" "Nemam pojma." "Prije mnogo godina je ovdje jedan starac bio proboden

u snu. Pisalo je o tom u tisku." "Ah, da tono! Njegovu su enu optuili za ubojstvo. Ali oprosti. Ja se ne zanimam za takve senzacionalne vijesti." Vivian se osjeala kao da mora preskoiti ogradu, koja je za nju previsoka. Ipak se psihiki sabrala i izustila rijei : "Ta sam ena bila ja." "Jesi li posve pri pameti?" pitao je zabrinuto. "Misli, da li sam duevno zdrava? Ipak, to je sigurno. Nakon toga su me pregledali." "Samovanje u ovoj udnoj kui nije ti dobro inilo. Mora to prije odavde." "Herbert, molim te, ipak pokuaj razumjeti! Istina je to to ti govorim. Ja sam bila Lisa Hammer, roena Hopfr ena kojoj se htjelo naturiti ubojstvo." On jo uvijek nije mogao vjerovati. "Nemogue! To ne moe biti." "To je injenica, Herbert!" "Ne, ne i tisuu puta ne! Ti si Vivian Wagner." "Promijenila sam ime. To je naime mogue." "To jednostavno ne vjerujem. Samo se jo slabo sjeam fotografija, ali ta osoba je izgledala posve drugaije." "Tono, Herbert. Ja nisam samo promijenila ime nego sam se podvrgnula i plastinoj operaciji. Ja sam Lisa Hammer, i ako tako eli, ja sam to jo uvijek." Bio je blijed kao smrt. Vivian je razumjela, da je konano shvatio. Ustala je, donijela au i bocu konjaka - ne onu iz zalihe doktora Krantza, ve jednu koju je nabavila za svaki sluaj. Ruke su mu se tako tresle, daje imao potekoe prinijeti au ustima. "Smije li se ovdje puiti?" prostenjao je. "Jasno da moe. Stari doktor i sam dimi kao lokomotiva." Bolilo ju je gledati s kakvom mukom vadi kutiju iz depa i kako mu je teko izvaditi i zapaliti cigaretu. Tada je uzeo jo jedan gutljaj i u lice mu se vratila boja, no pogled mu je ostao poremeen.

"Trebala si mi to rei", izgovorio je jo uvijek promukao. "Naravno, potpuno si u pravu da sam ti trebala rei, najkasnije kad smo govorili o enidbi. Ali bila sam s tobom tako sretna, da nau vezu nisam htjela opteretiti - jednostavno nisam za to imala snage." Njeno je dodirnula njegovu ruku. "Zar je zaista tako strano?" "Jo pita?" "Ali to nisam bila ja, Herbert, ja nisam ubila mojeg mua. A sada se ini kao da moemo privesti pravog krivca." "Tko - mi?" "Paul Zumbruch i ja. Postoji jedan svjedok, koji je vidio kako ubojica nou ulazi u kuu. Paul je zaduio detektiva da pronae toga svjedoka." "A onda?" "Ako ga se uspije nai - a u to po ljudskoj procjeni ne postoje sumnje - moe se sluaj jo jednom pokrenuti." "S tobom kao svjedokom?" "Vjerojatno." "Tada bi opet bila u sreditu panje. Tada vie ne bi vrijedila ni promjena imena ni plastina operacija." "Ali bi bila dokazana moja nevinost." "To je sve za mene malo previe." Ispraznio je svoju au i pruio joj je. Natoila je. "Da, znam, Herbert. Znam koliko te ovim otkriem optereujem. Kao moju ispriku mogu rei: i to je bio jedan od razloga, zato sam se toga toliko plaila." "I to e biti dalje?" "O tom mora, Herbert, ti odluiti. Ako ne eli da sluaj doe jo jednom na sud, tada emo to ostaviti. Vano je samo da mi vjeruje, da nemam nita s ubojstvom." "Sigurno ne. Ti ne bi nikad ubila." Gledao ju je pronicljivo. "Ali, uostalom, to znam o tebi?" "Ako eli, sve u ti ispriati." "Naravno, volim te jo uvijek i elim da mi bude ena. Ali trenutno sam potpuno zbunjen."

Razgovarali su sve do noi. Postupno je Vivian stekla dojam da je spreman prihvatiti njezinu prolost. Samo ju je smetalo to pije vie nego obino. Znala je da alkohol ne moe rijeiti probleme. Priredila je malu veeru, ali on je ostao na tome da pui i pije. Bez protivljenja je uzeo na znanje, daje u hotelu Park za njega rezervirala sobu. Preutjela je da je za sluaj pozitivnog razvoja dogaaja dala urediti spavau sobu branog para Krantz. Ali situacija je bila takva da joj nije bilo stalo do seksa, a nije ni htjela pokuati razdor meu njima premostiti tjelesnom strau. Kada ga je oko deset sati odvela do hotela, bio je sve prije nego trijezan. "Razoarao sam te", rekao je tekim glasom. "Ne, nimalo!" tvrdila je ona. "Znala sam da e za tebe to biti udarac." "Moram o svemu razmisliti." "Da, uiniti to. Sutra rano doi u po tebe. Oko devet?" Nespretno ju je pokuao poljubiti i ona je dopustila. Ali njegove su usne bile hladne.

Vivian se nije dalo vratiti u prazan stan. Kao esto dosada vozila se nonim ulicama maloga grada. Priznala je daje razoarana, ali je znala da za to nije kriv Herbert nego ona. Sto je mogla oekivati? Da e je zagrliti i uzviknuti: "Svejedno to se prije dogodilo, ti si ena koju ljubim!" - Da, upravo to je oekivala. Sada je spoznala da je takvo uvjerenje bilo posve pogreno. Suoila ga je s jednom stranom svojeg ivota, na koju on nije bio spreman i na koju nije mogao biti spreman. On je bio ovjek graanskih gledanja od glave do pete, i zato ga je ova novost morala okirati. Bez obzira na to, ovo to se dogodilo, bilo je neobino vano za nju, a kroz to i za njega, ukoliko e ostati uz nju.

Trebalo je vremena da Vivian odagna svoju utuenost. Shvatila je da je Herberta samo iskoristila da izbrie Lisu Hammer, kao to joj je posluilo novo ime i novo lice. Veza s njim nije bila drugo do jedna epizoda, jedna sretna epizoda, koja je sad zavrila. Bez obzira na to to e on odluiti, znala je da je gotovo, i nakanila mu je to sutra razjasniti, obazrivo ali odluno. Nehotice je Vivian u meuvremenu stigla do Parkstrasse. Vozila je jo polaganije. Pred kuom broj dvanaest nisu bili parkirani nikakvi automobili, ali je promatrala kako su dvije osobe brzo prele prednji vrt i bile putene u kuu. Arthur Hammer je dakle morao biti kod kue. Vivian je bilo jasno, da sada nije vrijeme za posjete, ali je smatrala da se u svojem poloaju ne mora pridravati uobiajenih pravila. Ve je vie puta pokuala do svojeg pastorka doi telefonom, jednom je kod njega pozvonila popodne, ali uzalud. Sada je uoila priliku da ga vidi. Stvarno su joj se vrata otvorila nakon to je tri puta pozvonila. No nije joj vrata otvorio Arthur nego jedan nepoznat mladi. Bio je jako visok, irokih plea i imao brutalnu privlanost jednog svodnika. Buljio je u nju s nepovjerenjem i htio joj zalupiti vrata pred nosom. No Vivian je bila bra i gurnula nogu naprijed. Zabolilo ju je kad su je vrata pogodila, ali se ipak nisu dala zatvoriti. "Moram razgovarati s gospodinom Hammerom!" kazala je Vivian. "To sada nije mogue." "On je ovdje, nije li?" "On ima goste." "Morat e ih na trenutak ostaviti. Ja sam prijateljica njegove maehe. Moram mu prenijeti poruku." "Tko ste vi?" "Prijateljica Lie Hammer." Na ovjeku se vidjelo da mu je ime poznato, ali mu je

oito bilo teko donijeti odluku. "Njoj pripada kua", dodala je Vivian, "i ona bi se vrlo zaudila da mi se ne doputa ui." "Povucite nogu, pa u pitati." "Radije bih unutra ekala na njega." "elite li riskirati da zgnjeim Vau lijepu nogu?" Uinila je stoje traio. "Vi biste to bili u stanju." Vivian je morala dugo ekati. Ve je gotovo izgubila nadu, kada je ovjek opet otvorio vrata i pustio je unutra. "Kakve Vi imate ivce", primijetio je neljubazno. Vivian je bila iznenaena to je nije odveo u mali salon, nego u kuhinju i rekao joj da prieka. Ogledala se i ustanovila da se tota promijenilo. Sada je tu stajao golem hladnjak. Arthur je uao. Njegov je nastup imao jo neto od nekadanje nemarne elegancije, ali je na neki neodreen nain bio pohaban. Arthur kao da se smanjio, njegova pepeljastosiva koa bila je runa suprotnost njegovoj jo uvijek utoj kosi. Tamni kolutovi ispod oiju govorili su o neprospavanim noima. Vivian mu je pruila ruku; on je nije prihvatio. "Gospodin Hammer?" rekla je upitnim tonom. "alje me Vaa maeha. Imat u neko vrijeme ovdje posla, pa je mislila da bi bilo dobro da Vas potraim." "Zato?" "Mislila je da mogu stanovati u njezinoj kui." Sada je odjednom ivnuo; na njegovim su se obrazima pojavile crvene mrlje. "Iskljueno!" Vivian je primijetila da su zjenice njegovih napola zatvorenih sivih oiju bile vrlo uske. "Ali kua je dovoljno velika", objasnila je. "Nije." "Nema li pet spavaih soba?" "To Vas se ne tie. Ovdje ne mogu podnijeti strane ljude." "Pa to je na samo nekoliko tjedana." "Ne, a sad dosta gluposti. Nestanite prije nego to Vas

dam izbaciti." "Ve idem!" Vivian je krenula k vratima, ali se jo jednom okrenula prije nego to je izala. "Ne znam to e na Vae ponaanje rei Lisa Hammer." Tada se pourila da izae. Kada je opet sjedila u autu, bila je sretna da nije spomenula svoje ime. Ponaanje oba mukarca je bilo prijetee. Mogla se samo nadati, da njezino pojavljivanje nee shvatiti dovoljno ozbiljno, da bi neto protiv nje poduzeli.

Njezina posljednja svaa s Herbertom Zinkom bila je kratka, ali bolna. Nije ju ak pozvao ni na kavu. Sve one lijepe rijei koje je priredila da ga tjei, ostale su neizreene. "Ti si me prevarila", bacio joj je u lice, dok je hodao uz nju preko trga, aka zabijenih duboko u depove. - Ona je priznala. Jo je naglasio. "Lukavo prevarila!" "Tako bi se to moglo nazvati", rekla je miroljubivo. Razumjela je da pokuava spasiti svoju ast, tako da nju osramoti. "Ne mogu ni zamisliti to bi bilo, da sam te zaista oenio i da je stvar izbila na vidjelo!" Lupio se akom o visoko elo. "Kako bi onda tu stajao?" Nije joj se inilo vrijedno truda da mu objasni daje uvijek ona bila ta, koja je odbijala enidbu. "Bio bi to kraj moje karijere!" nastavio je ljutito. "Dobro, onda joj vie nita ne stoji na putu", nije se mogla suzdrati a da ne .primijeti. "Ve uvijek mije smetao tvoj bezobrazan jezik, ali nikad ne bih mislio..." Bilo joj je dosta. "to jesi ili nisi mislio, sada je prilino nevano, ili?" upala mu je u rije. "Ako sam te dobro razumjela, hoe prekinuti. Za to ne treba velikih rijei."

"Daj mi kljueve automobila i isprave!" Zastao je. Dolo je to tako iznenada, da nije znala to da kae. "to me tako gleda? Misli li da previe traim, ako elim da mi vrati moja kola?" "Ne." Otvorila je torbicu i izvadile kljueve i isprave te mu ih dala. "Kad sam ve ovdje", rekao je, "da sam barem pokretan." "To je dobra ideja", sloila se s njim, "onda, dobra zabava!" Rado bi ga bila za rastanak poljubila u obraze ili mu barem pruila ruku. Ali njegovo je odbojno dranje to onemoguavalo. Zato se okrenula na peti i otila.

Pred kuom doktora Krantza stajao je Paul Zumbruch. Vivian se toliko iznenadila da nije mogla vjerovati svojim oima. Bez rijei su jedno drugom pali u zagrljaj i ljubili se. Konano su se odvojili. "Ti?" "Da, ja!" odgovorio je. Tada su postali svjesni da takav razgovor prilino budalast i prasnuli su u smijeh. "Liesel je naena!" rekao je. "Zove se Elisabeth Kastner i ivi u Munchenu. To naravno olakava sluaj, jer minhenska e policija nepristrano prii sluaju." "Ti, juer naveer sam bila kod Arthura. Djeluje propalo. Sigurna sam da uzima drogu. Vjerojatno morfij." "A gdje je tvoj savjetnik?" "Izgubio se!" "alosna zbog toga?" "Ne. Olakana. Bio si potpuno u pravu." "Onda naoj enidbi ne stoji nita na putu." "Ne znam, Paul, da li nakon razoaranja tako brzo..."

"Ipak. Moe. Dovoljno smo dugo ekali. Hou da si mi ena, kada se jo jednom pokrene postupak zbog ubojstva." "To Arthur nee izdrati. U loem je duevnom stanju kakvo se samo moe zamisliti." "I onda? Da ostane nekanjen?" "Mora daje proao paklenske muke." "Saaljevanje ubojice?" "Da, i to." "Ne eli si predbacivati, da ide za osvetom?" "Tono. Ne elim opteretiti svoju savjest." "Dobra curica! Opet ju je poljubio. "Iako je tvoj stav potpuno kriv, jer se radi o tom..." Prekinuo se. "Zato stojimo ovdje bez veze? Nee li me pustiti u kuu? Jo nisam dorukovao." Oklijevalaje samo jo djeli sekunde. Onda je rekla: "Da, doi!" i otvorila vrata. Staromodno namjetena spavaa soba starog lijenikog para bila je sve prije nego romantina, ali za Paula i Vivian to je bilo posve nevano. Cijela strast, koja se meu njima nagomilala, izbila je poput vulkana. Trebalo je beskonano dugo da se vrate u stvarnost. Oboje su bili iscrpljeni i plivali u znoju. Unato tome su se grevito drali i nisu se htjeli odvojiti. Paul je to prekinuo. "Sad sam gladan." Pokrila mu je grudi malim poljupcima. "Idem prvo pod tu, a onda u nam prirediti doruak." "Protuprijedlog: Idemo zajedno pod tu i onda priredimo doruak." "Dobro", rekla je. Ipak im je trebalo jo neko vrijeme, da odlue ustati. Kasnije, kada su uz kavu i uskrsni kola sjedili jedno nasuprot drugom - Vivian u svojem kimonu i vlane kose povezane frotirom, a on u jednom puno prekratkom doktorovom kaputu za kupanje - primijetio je: "Ovdje stanuje zapravo vrlo luksuzno, bez obzira na to da je sve dosta

jednostavno. Ali ipak ima dosta prostora i jako lijepu kupaonu." "U stvari", odgovorila, "nemam ovdje dolje to traiti. Ja stanujem kat vie." "Ah da? Ali sve djeluje tako isto i udobno. Narcise i..." "Ja sam dala urediti stan za eventualan posjet." Dopustio je da mu se ruka s kruhom, koju je upravo htio prinijeti ustima, spusti. "Ti si me oekivala?" "Ne tebe", priznala je, "vladinog savjetnika." "Pogledaj samo! Razlog vie da te vie ne putam s oiju." "Ali sam ga onda ipak otjerala. Reci mi, to bi bio uinio, da je on bio ovdje? S tim si ipak morao raunati." "Borio se za tebe. To je stvarni razlog zbog kojeg sam doao." Nasmijeila mu se. "Tako neto sam oduvijek eljela. Ne sumnjam u to da bi ti pobijedio."

Za posljednje tjedne u Rodenbergu Vivian sije unajmila auto. Ona i Paul posjeivali su se koliko je god bilo mogue. Ipak je bila sretna kad je vrijeme zamjene isteklo. Preselila se k Paulu u Miinchen-Nvmphenburg. Njegov elegantan etverosobni stan bio je dovoljan za malu obitelj. "Bio sam siguran", rekao joj je pri njezinom prvom posjetu, "da e jednog dana doi k meni." "A da nisam", odgovorila je na svoj fakinski nain, koji je podsjeao ne nekadanju Lisu, "naao bi drugu enu." Vivian je uspjela uloviti asistentsko mjesto kod profesora Schonhubera u bolnici 'Rechts der Isar', gdje je htjela zavriti specijalizaciju plastine kirurgije. Prepustila je Paulu da rijei njezin stan u Berlinu. U lipnju su se vjenali u matinom uredu Mandelstrasse. Vjenani kumovi su bili Lisina majka, koja se teko privikavala

na preobrazbu svoje keri, i profesor kojem je mogla zahvaliti svoje novo lice. Na svadbeno su putovanje mogli ii tek u kolovozu, jer je Paul mogao dobiti slobodno tek kad su praznici na sudu. Kako bi izbjegli ljetne vruine, odabrali su vedsku. Letjeli su u Stockholm, tamo su unajmili automobil s kampprikolicom i prokrstarili zemlju jezera i uma. Imali su piknik na pjenuavim vodopadima, a veeri provodili uz pucketanje logorske vatre. Uprkos svega to su proivjeli, osjeali su se mlado i bezbrino. Jednog je jutra Paul sam otiao kolima do oblinjeg mjestanca Orebro da kupi zalihe. Osim s maslacem, jajima, kruhom i konzervama vratio se i s jednim njemakim novinama, tri dana starima. Jedan od krupno otisnutih naslova bio je: "Arthur Hammer priznaje umorstvo." "Daj!" uzviknula je Vivian i istrgnula mu list iz ruke. itala mu je sjedei za stolom za kampiranje: "Sin rodenberkog tvorniara Bruna Hammera, koji je u kui svojeg prije sedam godina ubijenog oca vodio ilegalnu igraonicu - juer smo izvijestili - i koji je prilikom jedne racije uhien, priznao je tijekom policijskog sasluanja da je ubio oca. Prema vlastitoj izjavi, golemi dugovi su bili povod tom stranom inu, za koji je svojedobno bila okrivljena njegova maeha Lisa Hammer. Arthur H. je izjavio da prema toj eni - osloboena je zbog nedostatka dokaza - nema lou savjest, jer je njegom nepotrebno produljivala ivot njegovog oca i tako Arthura onemoguavala da dobije oekivano nasljee." "Dakle ipak!" uzviknuo je Paul. "Konano!" "On to nee izdrati", rekla je Vivian, "samo ekaj, ubit e se." "Moda bi to bilo najbolje to moe uiniti." Okrenula je list i itala dalje: "Prema vlastitoj izjavi se Arthur kolima jednog prijatelja doveo u Rodenberg, parkirao nekoliko stotina metara od roditeljske kue i neopaen uao. Za to je koristio klju kojeg je jo uvijek imao, i kojeg se nakon

djela rijeio. kare za papir su mu dole u ruke ve prilikom prethodnog posjeta i inile su mu se prikladne kao instrument za ubojstvo. Iako se radilo o djelu iz oaja, ipak se mora govoriti o hladnokrvnom, unaprijed smiljenom ubojstvu. Arthur Hammer je poslan u duevnu bolnicu na psihijatrijski pregled." Vivian je dozvolila da joj novine padnu. "Vjerojatno e ga strpati u ludnicu", rekao je Paul. "Misli da uope nee doi do procesa?" "Ipak. Ali kako stvari stoje, odrei e se tvoje izjave. Vivian, zna li, to to za tebe znai? Sad moe pokazati lice cijelom svijetu. Mi se moemo vratiti u Rodenberg." "Stvarno to eli?" "U pravu si. Vjerojatno ne. Ali moe dopustiti da te prepoznaju stari prijatelji. Kako bi bilo da od toga nainimo sveanost." "Da, moda", rekla je s oklijevanjem. "to je s tobom? Zar nisi sretna?" "Ne tako, kako bih trebala biti. Beskrajno mi je ao Arthura. to se mora dogoditi u ovjeku, da u takvom djelu vidi jedini izlaz? Da sam se vie za njega brinula, da sam ga potaknula da mi se povjeri, bilo bi se moda sprijeilo ubojstvo." "Samo si sad nemoj nabiti kompleks krivnje!" protestirao je Paul. "Nakon svega to sam saznao o Bruni Hammeru, veliko je pitanje da li bi svojevoljno dao potrebnu lovu, pa makar ti nala zlatne rijei da ga privoli. Naprotiv, pretpostavljam da bi sina razbatinio na licu mjesta." "Nisam se za Arthura mogla brinuti, kako sam se moda kao maeha trebala", opravdavala se pred samom sobom, "njegov me je otac previe zaokupljao." "Evo, vidi!" Povukao ju je i zagrlio. "Ne pravi takvo alosno lice. Dovoljno si patila zbog djela za koje nisi bila kriva. Ostavi Arthura tamo gdje mu je mjesto. On se zbog tebe nije nimalo zabrinjavao. Mora je konano prola. Ima sve razloge da bude sretna." "U pravu si, Paul", rekla je i privinula se uz njega. Ali

trebali su proi dani da joj se vrati bezbrino raspoloenje. Na povratnom letu u Miinchen - oboje su bili potamnjeh od sunca i divno odmoreni - rekao je: "Vivian, jeli ti ikad doprlo do svijesti, da ova strana pria ima i svoj sretan zavretak?' "Za koga?" "Za nas dvoje. Mi se inae po svoj prilici ne bismo nikada upoznali." Nagnula se prema njemu i poljubila ga u obraz.' To mi je potpuno nezamislivo, Paul. Ali ivot je ipak vrlo neobian."

U SJENI SUMNJE
Izdava KORPION - ZAGREB Babonieva 44 tel./fax 01/410-619

Za izdavaa Ratko Ostoji

Prijevod Daniela ivkovi

Likovna oprema Zdenko Vlaini

Raunalna obrada naslovnice Dario Bajurin

Tisak "Prosvjeta" d.d. Bjelovar

Knjinica Zelina

540006197

7anreb - (90)

.110735