Alexander Sutherland Neill Skola Summer Hill

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo
1 / 162
kola Summerhill
A. S. Neill roen je 1883. u Forfaru u kotskoj, gdje je proveo mladost kao uiteljski egrt u koli svojeg oca. S dvadeset pet godina, nakon stoje u raznim kolama radio kao pomoni uitelj, upisao se na Edinburko sveuilite gdje je stekao titulu magistra engleskog jezika. Godine 1915., dok je radio kao privremeni ravnatelj jedne kole u kotskoj, Neill je objavio svoju prvu knjigu: A Dominie`s Log (Uiteljev dnevnik), a tek je u trideset osmoj godini zapoeo svoje pravo ivotno djelo, utemeljivi s jo nekolicinom suradnika meunarodnu kolu u mjestu Hellerau u predgrau Dresdena, kasnije premjetenu u Sonntagsberg u Austriji. Nakon povratka u Englesku nastavio je taj projekt u kui na brijegu kod Lyme Regisa zvanom Summerhill (Ljetni brijeg). To je ime zadrao i kada se kola preselila u Leiston u Suffolku. Neill je poduavao o irokom rasponu tema i za ivota je, usporedno s upravljanjem svojim voljenim Summerhillom, objavio dvadeset jednu knjigu. kola mu se proslavila diljem svijeta po pionirskom promicanju djeje slobode i samoupravljanja, a Neill se prouo po svojoj radikalnoj ivotnoj filozofiji. Na njega nisu utjecali prosvjetni strunjaci, nego psiholozi poput Freuda, Stekela, Reicha i Homera Lanea. Izbor iz Neillovih knjiga pod naslovom Summerhill, A Radial Approach to Child Rearing (Summerhill, Radikalni pristup podizanju djece, 1960.), koji je priredio njegov ameriki izdava Harold Hart, prodan je u milijunima primjeraka diljem svijeta, A. S. Neill umro je 1973, godine. Zoe Readhead, Neillova kerka, danas je ravnateljica kole Summerhill sa suprugom Tonyjem i etvero djece ivi na velikom imanju u blizini kole. Njezina majka Ena, koja je upravljala kolom dvanaest godina nakon Neillove smrti, jo uvijek ivi na kolskom imanju. Zoe je kvalificirani instruktor jahanja i, pored obavljanja ravnateljskih dunosti, djecu u koli ui jahati. Albert Lamb, prireiva ovog izdanja, sudjelovao je u invaziji amerikih aka na Summerhill 1961. Nakon to je dvadeset dvije godine bio odvojen od kole, vratio se u Englesku kako bi pomogao u radu s djecom. Albert je radio kao karikaturist i glazbenik, a ima i etvero djece. Sada putuje tamo-amo izmeu Summerhilla i svojeg doma u Cotswoldsu, gdje ivi s drugom enom Popsy i pokerkom.
Prireivaev predgovor
Knjiga kola Summerhilla sadri A. S. Neillov osvrt na pedeset godina upravljanja njegovom pionirskom samoupravnom slobodnom kolom Summerhill. Niti izvadaka iz veine od dvadeset knjiga koje je objavio, a i drugoga materijala, spleli smo u pripovjedni oblik kako bismo stvorili dojam njegove zadnje rijei na temu koja mu je bila najmilija. Sluamo ga, dakle, u osamdeset osmoj godini ivota, 1971. godine, kako nam kazuje pripovijest o svojoj poznatoj koli. U drugom dijelu ove knjige Neill prelazi na svoju vlastitu priu i opisuje brojne promjene kojima je svjedoio tijekom ivota. Ideja za ovu knjigu prvi mi se put javila prolog proljea, nakon telefonskog razgovora iz Summerhilla s jednom enom iz Amerike koja je bila zabrinuta jer je knjiga Summerhill tamo rasprodana. Srednje kole diljem Amerike poele su izostavljati razgovor o Summerhillu iz nastavnih planova zbog toga to se do knjige vie nije moglo doi. Sljedeeg sam dana o tome razgovarao s Neillovom kerkom Zoe i sloili smo se kako bi za ponovno tiskanje knjige o Neillu valjalo prirediti posve novo izdanje. Odluili smo da se za vrijeme ljetnog tromjeseja u prvom redu posvetim prireivanju nove knjige, na osnovi
2 / 162
Neillovih zapisa. Neillu se nikad nije svialo prvo izdanje Summerhill, jer je njegov ameriki izdava (i prireiva) Haroid Hart uvrstio Neillova zastarjela freudovska objanjenja djeje psihologije iz dvadesetih i tridesetih godina i iskrivio Neillov nain pisanja kako bi ga prilagodio amerikom tritu; osim toga Hart je, osim u usputnim referencama, iz knjige "izbrisao" Neillova prijatelja i mentora Wilhelma Reicha jer je smatrao daje Reich "neprobavljiv" za Ameriku ezdesetih godina.
Imali smo i vlastitih razloga vjerovati kako bi Neilla bolje predstavilo sasvim novo izdanje njegova djela. Knjiga Summerhill nije prikazala na primjeren nain kolu koju smo poznavali i voljeli. U Summerhill sam prvi put doao 1961. kao sudionik invazije amerikih aka, koja je uslijedila nakon objavljivanja te knjige. Tada je kola imala za sobom ve etrdeset godina rada. Doivio sam grubo otrenjenje kada sam uvidio daje tamo sve vrlo razliito od onoga to pie u knjizi. Vei dio opisa kole bio je preuzet iz knjige That Dreadful School, objavljene sredinom tridesetih. Neill je ve bio ostario i nije vie bio dobrostivi lik oko kojeg se sve vrtjelo. Konkretnije reeno, suivot u "slobodi" bio je tei nego to sam zamiljao, a samoupravljanje je u koli bilo ivom pojavom puno vie nego to sam pretpostavljao. Kada sam se napokon sasvim sabrao, shvatio sam da mi se stvarnost svia vie od knjige. Prireujui ovo djelo, pokuao sam ograniiti Neillov opis rada kole na stvari kojima sam osobno svjedoio ili koje opisuje kao svojstvene odreenom vremenu ili trenutku. Dio "slobode" kole sastojao se u tome to su mnoge stvari u razliitim vremenima bile razliito organizirane. itatelji bi trebali obratiti pozornost da su mnogi nazori samoupravljanja u Summerhillu otvoreni za promjene u skladu s promjenama u drutvu. Kada sam se, nakon osamnaest godina bez ijednog posjeta, vratio kako bih radio u koli, iznenaen sam ustvrdio da se mnogim elementima kolskog ivota upravlja na potpuno jednak nain kao i kada sam bio djeak. Tek sam kasnije otkrio da su tijekom godina neki nazori samoupravljanja u koli voeni bitno drugaije i da je kola tek nedavno napravila puni krug. Kod kole je najvanije to to pokuava stvoriti odgovarajuu strukturu kako bi se prilagodila djetetu. Tjedan dana nakon zavretka ljetnog tromjeseja kola ugouje godinju konferenciju Zaklade prijatelja Summerhilla. Zakladu je osnovala skupina prijatelja kole, roditelja i bivih aka, ubrzo nakon to je Zoe preuzela ravnateljsku dunost. Rije je o dobrotvornoj organizaciji koja pomae prikupiti sredstva za kolu i promie summerhillske ideje diljem svijeta. elio bih zahvaliti lanovima Zaklade i tajniku Freeru Speckleyu na savjetima i potpori za vrijeme pripremanja ove knjige. Uzgred, ako se elite ukljuiti u Zakladu prijatelja Sum-merhilla, piite im ovamo u kolu. Ovog ljeta naslov konferencije bio je "Samoupravljanje kod kue i u koli". Polovica od dvjesto pedeset nazonih dola je iz Njemake. ini se da bi Istona Europa mogla biti sljedei dio svijeta koji e se zainteresirati za demokratsko obrazovanje. Dok sam boravio u Sjedinjenim Dravama, pokazao sam ovu knjigu nekim ljudima povezanim sa odreenom prosvjetnom zakladom, a koji se posebno bave problematikom slobodnih kola. Imali su mnogo obzirnih prijedloga oko izmjena u knjizi. Neke od njihovih kritika bile su lokalne prirode i ticale se samo SAD-a; na primjer, predlagali su da izbacim odlomak o fluoridaciji i cijelo poglavlje o Reichu (budui da je Reich tamo tako kontroverzna tema). Ti su ljudi imali veze s odreenom dnevnom kolom (u izvorniku: day school - kole kakve su kod nas uobiajene, u kojima se provodi samo dio dana na nastavi (op. prev.)) i eljeli su izostaviti argumente u korist internatskog ustroja u poglavlju "Druge kole", jer Amerikanci nemaju tu tradiciju niti vjeruju u internate za mladu djecu. Njihova je najotrija
kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo 3 / 162
kritika bila osjeaj da bi se Neillov nain izraavanja u devedesetima mogao protumaiti kao seksistiki. Nakon to sam o tome dobro razmislio, odluio sam ne unijeti te promjene. Neill je uvijek podravao tuu slobodu izraavanja i mislim da bismo mu trebali uzvratiti na isti nain. U zadnjih dvadeset godina svijet je, s punim pravom, od pisaca poeo oekivati briljivo izbjegavanje i najmanjih naznaka predrasude. Neill je bio ovjek svog vremena, ali koliko se god njegov nain izraavanja inio neobaveznim prema dananjim mjerilima, nipoto nije imao namjeru pokazivati predrasude, i ta bi ga optuba okirala. vrsto je vjerovao u svaije samoodreenje. Neill je itav ivot pokuavao prenijeti svoju poruku svijetu i nadam se da e danas, trideset godina nakon objavljivanja knjige Summerhill, svijet pokazati dovoljnu irinu kako bi ga smjestio u njegovo vrijeme i zavolio ga unato njegovim omakama i ogranienjima. Neillova je poruka o prirodi i znaenju djetinjstva jo uvijek jedinstvena, a njegov demokratski radni model i dalje je potkrjepljuje ivim dokazima. Albert Lamb Studeni 1990.
Prireivaev uvod: Neill i Summerhill

Alexander Sutherland Neill imao je trideset sedam godina kada je 1921. pokrenuo svoju kolu Summerhill. U to je vrijeme, svojim ranim knjigama o obrazovanju, u Engleskoj ve bio stekao poprilinu reputaciju radikalnog prosvjetnog teoretiara. Neill je odrastao u jednom kotskom selu, a otac mu je bio mjesni uitelj. Za razliku od sedmero brae i sestara, nisu ga smatrali vrijednim slanja u srednju kolu, pa su ga s etrnaest godina poslali u slubu. Nekoliko godina kasnije prebacio se na poduavanje u koli, a s dvadeset pet je nastavio svoje formalno obrazovanje kao student na Edinburghskom sveuilitu. Poeo je pisati o obrazovanju, a svoju je prvu knjigu, A Dominie 's Log, napisao kao mladi diplomant, dok je radio kao privremeni ravnatelj kole u jednom kotskom selu. Kada sam ga ja upoznao, ve je bio ostario. Prohujali su bili dani kada se znao pridruiti nekom mladom nestaku u bacanju kamenja kroz prozore staklenika. Neillov krepki stari lik imao je izrazito umirujue djelovanje, ali je do samog kraja ostavljao dojam pritajeno prepredenog kota. U njemu su se mijeale plahost i blaga nestrpljivost na nain koji se ne moe razabrati iz njegovih spisa. Ali prema nama klincima uvijek je bio vrlo pristupaan. U njemu nije bilo nimalo ponosa zrele dobi, tako uobiajenog u snanih odraslih osoba. Uspijevao je zraiti velikim osobnim autoritetom, a istodobno biti neautoritarnom pojavom. inilo se da se pod stare dane osjeao jako dobro, ali mislim da ga starost ba i nije zabavljala. No zato je jako uivao u svojoj kasno procvaloj slavi, premda mu je donijela i dosta potekoa u obliku gomila pisama i autobusa punih posjetilaca. Summerhill se prvi put prouo tridesetih godina u Velikoj Britaniji, i Neill je neko vrijeme bio vrlo traen govornik. U tom je razdoblju izvrio dubok utjecaj na mnoge britanske uitelje i roditelje. Kasnije je Summerhill bio poznatiji izvan zemlje i imao je najvei uinak na kole i roditelje iz drugih dijelova svijeta. Neillova knjiga Summerhill ezdesetih je godina u Americi prodana u nakladi od dva milijuna primjeraka, a bila je uspjena i u Velikoj Britaniji. Tijekom sedamdesetih u Njemakoj je prijevod te knjige prodan u vise od milijun primjeraka. Nedavno, u osamdesetim godinama, knjige o Summerhillu bile su vrlo itane u Japanu. Uinak koji je kola imala na moderno obrazovanje uvijek je bio posve nesrazmjeran broju djece koja su pohaala kolu; za itave njezine povijesti kroz Summerhill je prolo oko
est stotina aka. Mislim da je Neillov rad imao najdublji uinak na roditelje i njihov stav prema vlastitoj djeci. Neill se meu prosvjetnim pionirima izdvajao po tome to je bio vie zaokupljen "psihologijom" nego "obrazovanjem". Stvorio je najstariju samoupravnu kolu na svijetu koja nudi neobvezatne sate. U ranom, je razdoblju Neill primao brojnu neprilagoenu djecu, ali je tridesetih godina promijenio teite kole i pokuavao uzimati uglavnom djecu bez psiholokih problema. U to je vrijeme Neill poeo smatrati Summerhill terapeutskom kolom za normalnu djecu. Cilj je bio iskoristiti djetinjstvo i mladenatvo za stvaranje emocionalne potpunosti i osobne snage. Neill je drao da e, kada ta potpunost bude postignuta, djeca sama po sebi biti motivirana nauiti ono to im je akademski potrebno. Za taj je rast bila kljuna sloboda za igru, koja se u ozraju odobravanja i ljubavi pruala djeci dok god su za igrom osjeala potrebu. Djeca su uivala slobodu, ali ne i samovolju: mogla su initi to su htjela pod uvjetom da to nikome ne smeta. Neillova supruga Ena, koja je s njim godinama dijelila teret, preuzela je kolu nakon njegove smrti 1973. i dvanaest je godina sama vodila. Neillova kerka Zoe Readhead (itaj: "redhed"), koja je odrasla kao ak kole, postala je ravnateljicom 1985. iva stvarnost Summerhilla doima se tako monom i ispravnom da iznenauje koliko je malo interesa svijet pokazao za ono to se tamo zaista zbiva. Godina 1991. obiljeit e sedamdeseti roendan najslavnije napredne kole na svijetu, a ipak nikad nije napravljena sustavna studija njezinog konkretnog naina rada, uinka na ake i moguih posljedica za teoriju i praksu obrazovanja u irem, svjetskom kontekstu. Kao primjer za ovo posljednje, navedimo injenicu da mladi klinci u Summerhillu skoro uvijek revno pohaaju sate. I stariji se klinci doimaju vrlo zainteresiranima za ono to ue i esto rade s veim veseljem nego adolescenti u drugim kolama. Meutim, klinci izmeu desete i dvanaeste godine u Summerhillu provode vrlo malo vremena na satima. ini se da ba u toj dobi osjeaju veliku potrebu izmaknuti se pritisku oekivanja odraslih. Kada bi razumjeli zato ta djeca ine takav izbor, prosvjetni bi djelatnici mogli osmisliti kole koje bi radile zajedno s djejom naravi umjesto da se bore protiv nje. U Summerhillu je drutveni nadzor uvijek vrila itava zajednica preko sjednica, i taj je nadzor uvijek bio otriji nego to rije "sloboda" na izgled podrazumijeva. Djeca vole pravila i sama ih sebi smiljaju u velikom broju. Kroz itavu povijest kole uvijek je na snazi bilo na stotine "zakona". Svakog tjedna u tromjeseju u posljednjih ezdeset godina summerhillski klinci nakon subotnje veere "zasjedaju" kako bi donijeli i promijenili zakone koji ureuju svaki nazor njihova zajednikog ivota. Na tim se opim sjednicama dogovara o objavama zajednici, rjeavaju pitanja od openitog interesa i predlau novi zakoni. Premda sjednice nisu obvezatne, svatko im moe prisustvovati i dati svoj glas, bilo dijete ili lan osoblja. Svakog tjedna zajednica bira novu osobu (u Summerhillu uvijek zvanu predsjednik ili predsjednica) koja e voditi sjednicu sljedeeg tjedna. Tajnik, koji vodi evidenciju o poslovima, prijedlozima i novim zakonima, esto je na tom poloaju vie tjedana u nizu. Ope sjednice zapoinju izvjeem tribunala (objasnit u to u iduem odlomku). Potom predsjednik proziva one koji su se stavili na dnevni red. Svaka se stavka rjeava odvojeno, a sam predsjednik ne moe govoriti o nekoj temi ako netko ne zauzme njegovo mjesto. Predsjednik nema pravo glasa, ali u velikoj mjeri upravlja sjednicom. Ako netko ometa sjednicu, moe mu odrediti kaznu ili ga udaljiti. Predsjednikov je posao izabrati kome e dati rije izmeu podignutih ruku, primati prijedloge i zakljuiti svaka temu glasanjem. Petkom u dva poslije podne imamo tribunal. Rije je o odreenu obliku suda gdje svatko moe iznijeti svoj osobni sluaj ako osjea da mu je na bilo koji nain nanesena nepravda. Nakon to saslua pojedinane pritube, zajednica moe odluiti o primjerenim
5 / 162
kaznama. Pored redovnih tribunala i opih sjednica, mogu se sazvati i izvanredne sjednice. U tu svrhu morate otii k tajniku i trenutanom predsjedniku i uvjeriti ih u nunost neposrednog djelovanja zajednice. Izvanredne se sjednice odvijaju na isti nain kao i tribunalske parnice, samo to kola ima slobodu govoriti openitije i donositi nove zakone. Summerhillske sjednice kombiniraju formalizam i fleksibilnost na nain koji djeca instiktivno razumiju i u koji vjeruju. Svaki novi narataj klinaca u Summerhillu brzo naui sve istananosti svojeg samoupravljanja. Opa sjednica i tribunal zauzimaju vrlo mali dio vremena svakog tjedna, ali se njihova "prisutnost" neprestano "osjea" u cijeloj koli. Broj sporova koji se doista iznesu na sjednici malen je u usporedbi s tim koliko su razgovori o mijenjanju zakona ili "tuenju nekoga" uestali preko tjedna. Zoe sudjeluje na sjednicama posve drugaije nego to je to inio njezin otac. Neillovi prijedlozi na sjednicama veinom su bili namjerno luckasti i nisu prolazili na glasanju. Smatrao je vanim da, kao ravnatelj i terapeut, ostane neutralnim u osobnim stvarima; imao je duboku sposobnost ne donositi sudove. Htio je samo ostati u pozadini i navesti klince da sami upravljaju svojom kolom. Zoe se, pak, ponaa vie kao jedan od starijih klinaca. Ona kae to ima kao i ostatak zajednice i glasa za svoja uvjerenja. Hitri pokret njezine ruke kada eli neto rei ponekad me prebaci skoro trideset godina unatrag, u vrijeme kada smo oboje bili tinejderi. Zoe je cijeloga ivota bila povezana sa Summerhillom, i to ju je pretvorilo u neku vrstu prirodnog demokrata u toj djejoj zajednici. Ima pouzdan osjeaj kako ovlastiti summerhillske klince da preuzmu brigu nad svojom vlastitom kolom. Pored sjednica, kola sama sobom upravlja i preko odbora koji se biraju opim glasanjem ili od strane pukih pravobranitelja. esto na poetku svakog tromjeseja treba oformiti nekoliko odbora ili ih popuniti novim lanovima. Tada se osim lanova redovnih odbora, poput odbora za vrijeme za spavanje, knjinikog ili drutvenog odbora, glasanjem biraju i puki pravobranitelji. Svakog su tjedna na dunosti tri pravobranitelja, koji pomau kada u svau ili raspru treba umijeati i treu stranu. Ponekad uspiju izgladiti razmiricu na licu mjesta, ali su ee svjedoci ili zastupnici kada se spor iznese na sjednici. ak se i osoblje esto slui pravobraniteljima jer ne ele da ih se smatra autoritetima koji odreuju zakon. Poloaj pravobranitelja unutar kole pokazuje kako se kola tijekom godina razvijala. Stariji su se klinci uvijek trudili rjeavati sporove mlaih, ali slubeni je vritelj te uloge postavljen tek sredinom ezdesetih. Tada sam imao sedamnaest godina, a ostatak kole bio je vrlo mlad. Koliko se sjeam, Enin sin Peter Wood prvi je itao o tome kako se u vedskoj za rjeavanje sporova izmeu pojedinaca i lokalnih vlasti koriste puki pravobranitelji. O tome smo razgovarali na sjednici i netko je predloio da i mi imenujemo nekoga. Ta je dunost do kraja tromjeseja pripala meni. Ideja se inila prirodnom za Summerhill - mali su mi se klinci neprestano gomilali pred vratima s meusobnim pritubama. Summerhill je tako jedinstvena zajednica da je ono to se tamo zbiva vjerojatno mogue opisati na mnogo naina. Neillov je opis samo jedan od njih. Danne Goodsman, koja je dok sam ja bio tamo bila jedan od malih klinaca, pisala je o koli s antropolokog stajalita. Ona je smatrala da su veliki klinci istinski "starjeine" drutvene strukture. Prema njezinim rijeima: velike klince moemo smatrati uvarima kulture kole, i vidimo da biti velikim klincem znai imati ulogu koja se povezuje s viim statusom, To ima vrlo zanimljiv uinak na drutvenu strukturu kole, to konkretno znai da se djeca ne povjeravaju brizi odraslih, nego druge djece. Vaan nazor kole svakako je raspon starosne dobi i interesa zastupljenih u zajednici manjoj od stotinu ljudi, po veliini nalik na tradicionalnu iru obitelj. Zoeina majka Ena nedavno je proslavila osamdeseti roendan i najstariji je lan zajednice. aka se "populacija"
6 / 162
rastee od sedamnaest pa sve do pet godina starosti. Summerhillska struktura istodobno ukljuuje i demokratske oblike samoupravljanja i hijerarhijski ustroj drutvenih oekivanja prema starosnoj dobi. Ta pluralistika raznolikost dobi, spolova i interesa pomae da kola ne postane "tiranijom zajednice" nad pojedincem, kako ju je jednom nazvala Margaret Mead. Sa svoje strane, Summerhill bih rado nazvao demokracijom po uzoru na Atenu. Slobodnim je graanima nadreen sredinji lik ravnateljice. Probleme koji se u biti ne tiu djece ili bi ih opteretili prevelikom odgovornou rjeavaju iskljuivo Zoe i osoblje kole. Primjerice, djeca nemaju zadnju rije u pogledu zapoljavanja novog osoblja i otputanja djece. Slobodne graane potpomae neka vrsta skrivene potpore nalik "klasi robova" u staroj Ateni. Mnogi se problemi koji bi mogli podijeliti zajednicu, ne iznose na dnevni red zbog toga to se hrana priprema, podovi iste i odjea pere a da djeca o tome uope ne moraju brinuti. U tome je vana razlika izmeu Summerhilla i nekih drugih slobodnih kola i djelomino objanjenje zato je naa djeja zajednica toliko jaka. Naoj se djeci povjerava velika odgovornost za vlastite ivote, ali su i zbrinuta na takav nain da mogu uivati u svom djetinjstvu neometana drutvenim brigama koje su izvan njihova dosega. Mnoge stvari koje se u drugim kolama danas ue kao dio nastavnog programa, u Summerhillu se rjeavaju usporedno s odvijanjem svakodnevnog ivota. Djecu koja ive u nekoj vrsti proirene obitelji sastavljene od pripadnika razliitih rasa, ne treba uiti rasnoj trpeljivosti; isto bi se moglo rei i za potivanje enskih prava. kolom zapravo upravljaju najstarija djeca. Kada u koli brojano prevladaju starije djevojice, one - budui da vrlo brzo sazrijevaju - obino preuzimaju vodeu ulogu u upravljanju kolom. Tako je i bez uitelja nauena jo jedna lekcija. Tek to smo odluili da se prihvatim prireivanja nove verzije knjige Summerhill, Inspektorat Njezina Velianstva obavijestio nas je kako nam ele poslati tim nadglednika koji bi se smjestio kod nas na dosad najdue vrijeme u povijesti kole. U prolosti su kolu takvi posjeti stajali puno besanih noi, a na posljetku i dosta novaca, jer je valjalo popraviti i obnoviti stare objekte. Nadglednici su doli na isteku prvog tjedna ljetnog tromjeseja. Ubrzo nakon to su otili, Zoe je napisala ove rijei: "Petodnevni posjet nadglednika Njezinog Velianstva nalik je posjetu dalje, pretjerano nametljive i pomalo istunske roakinje koja ti kopa po kui, zaviruje u penicu, gura nos u hladnjak i prekapa po ladici s donjim rubljem. To nije nita drugo doli nametanje." Njihovo je usmeno izvjee odisalo prijateljskim tonom i potovanjem (moda Summerhill konano postaje nekom vrstom stare, otmjene britanske institucije), ali su ostavili dojam kako e kolu drati na oku. Birokracija bi u budunosti mogla postati izvorom raznih ogranienja. Nakon to su nadglednici otili, ljetno se tromjeseje vratilo uobiajenom toku. Veliki su klinci u prvoj polovici tromjeseja polagali maturalne ispite, a zatim se kola opustila, utonuvi u svoju udobnu ljetnu rutinu koja ponajvie nalikuje ivotu u vrlo slobodnim amerikim ljetnim kampovima. Gomila klinaca koji vani tre (ili se vozikaju na skejtbordima) i puno plivanja u bazenu. Kao i uvijek, odbor za kraj tromjeseja zatvorio je veliko predvorje cijeli zadnji tjedan zbog priprema za veliku zavrnu zabavu. Zidovi predvorja prekriveni su crtaim papirom i oslikani golemim zidnim dekoracijama, a posvuda su povjeane arene trake i baloni. Glumci su se zabili u kazalite kako bi pripremili predstavu za kraj tromjeseja (prikladnog naslova: "Dolaze nadglednici"). Posljednje subote u tromjeseju, nakon predstave, svi su se sjatili na otvaranje predvorja, ime je zapoela tradicionalna zabava na kraju tromjeseja. kolski rock and rall blues band odsvirao je dugaak program, a u pono su klinci koji su naputali kolu, stali u sredinu, dok su ih svi oni koji ostaju, okruili i pjevali pjesmu "Auld Lang Syne". Iako Summerhill prua tradicionalno akademsko obrazovanje i ponosi se akademskim dostignuima svojih aka, stvarne su dobrobiti njegova obrazovnog programa jo dublje. Mnoga djeca u Summerhill donose emocionalne probleme, a naputaju ga zdrava i snana.
7 / 162
Trenutano je vie od treine djece u koli iz Japana, a poveliki ih je broj iz drugih zemalja, ali ona su sva "Summerhillci". Toplina, optimizam, nezavisnost i samopouzdanje zarazne su kvalitete u ovoj koli. Struktura kole istodobno prua klincima nezavisnost i navodi ih na prihvaanje vlastite odgovornosti prema drugima, ba kao stoje sluaj i u najboljim obiteljima. Mnoge se dobrobiti summerhillskog obrazovanja pokazuju tek kasnije u ivotu. Taj je "nevidljivi" nazor kole jedna od stvari koje je najtee objasniti posjetiocima ili novim lanovima osoblja. Neill je i sam "kasno procvao", i Summerhill je u neku ruku najbolje mogue okruenje za takve "biljke". Kada ste oboruani sretnim djetinjstvom, budunost vam je praktiki osigurana. Mi u koli vjerujemo da, u ovom vremenu brzih tehnolokih promjena, Summerhill ima formulu koja bi mogla pridonijeti stvaranju mukaraca i ena kakvi e nam u budunosti biti potrebni.
8 / 162
Prvi dio
Uvod
U pogledu bitnih stvari Summerhill je i danas (1971.) isti kakav je bio 1921., kada je utemeljen. Samoupravljanje za ake i osoblje, sloboda pohaanja ili izostajanja sa satova, sloboda za igru danima, tjednima pa, ako je potrebno, i godinama, sloboda od bilo kakve indoktrinacije, bilo vjerske, moralne ili politike, sloboda od ukalupljivanja karaktera. U drugim kolama ima jako mnogo poduzetnih i dobrih uitelja, i trebalo bi im odati poast za njihov domiljat rad u tom sputavajuem okruju - njihove kole esto nalikuju vojarnama. Ali tvrdim da mi oni nemaju to dati, jer se zapravo ne kreemo istim putem; usporednim pravcima, moda, ali se ne susreemo, jer oni rade u kolama, a ja u samoupravnoj zajednici. Dodue, i u drugim kolama vidim znake napretka. Neke su moderne osnovne kole sjajne. Vidio sam jednu u Leicesteru koja je bila ista suprotnost osnovnim kolama od prije etrdeset godina. Sretna lica, amor prirodnog razgovora, svako dijete zabavljeno svojim poslom. Sljedei je korak primjena takvih slobodnih metoda u modernim srednjim kolama, to je unutar ispitnog sustava skoro nemogu zadatak. Summerhill je pokazao svijetu kako kola moe ukinuti strah od uitelja i, jo dublje, strah od ivota. Summerhillsko osoblje ne dri do svog dostojanstva niti oekuje pokornost zato to su odrasli. Jedina drutvena povlastica uitelja u Summerhillu je sloboda od zakona koji odreuju vrijeme za spavanje. Jedu istu hranu kao i kolska zajednica. Oslovljava ih se imenom, a rijetko dobivaju nadimke; ako ih i dobiju, oni su znak naklonosti i jednakosti. Na uitelj prirodnih znanosti George Corkhill trideset je godina bio George, Corks ili Corkie, i svaki ga je ak volio. Ponor koji razdvaja uenike od uitelja potpuno je nepotreban. Taj su ponor stvorili odrasli, a ne djeca. Uitelji ele biti mali bogovi zatieni dostojanstvom. Boje se kako e njihov autoritet nestati i kako e im se uionice pretvoriti u ludnicu ako se budu ponaali ljudski. Boje se ukinuti strah. Bezbrojna se djeca boje svojih uitelja. Taj strah stvara stega. Pitajte bilo kojeg vojnika boji li se svog zapovjednika; mislim da bi svaki iskreni vojnik odgovorio potvrdno. U meni je postupno raslo uvjerenje kako je najvea reforma koja je potrebna naim kolama, ukidanje tog jaza izmeu starih i mladih, jaza koji trajno odrava paternalizam ili skrbniki odnos. Takav diktatorski autoritet djetetu usauje osjeaj inferiornosti koji traje itav ivot; kao odrasla osoba ono samo zamjenjuje autoritet uitelja autoritetom efa. Vojska je moda nuna, ali nitko (osim nekog glupog konzervativca) nee tvrditi kako je vojniki ivot uzor po kojem treba ivjeti. A ipak su nam kole poput vojarni ili jo i gore od toga. Vojnici se barem puno kreu, dok dijete najvei dio vremena ulja stranjicu u dobi kada itav ljudski instinkt nagoni na kretanje. U ovoj knjizi objanjavam zato sadanje vlasti na ovakav nain pokuavaju oduzeti djeci ivotnu snagu, ali najvei dio uitelja ne razumije to se krije iza njihove discipline i "ukalupljivanja karaktera", a veina i ne eli znati. Stega je najlaki nain. POZOR! NA MJESTU ODMOR! Te zapovijedi odjekuju vojarnama i uionicama.
9 / 162
U SAD-u aci se boje slabih ocjena - idiotskih ocjena koje nemaju nikakve vanosti ili pada na ispitima; u nekim zemljama djeca jo strahuju od tapa ili remena ili, pak, prijezira i ismijavanja od strane uitelja. Pritom je tragino da je strah prisutan i kod uitelja - strah da e o njima misliti u ljudskim okvirima, da e ih prozreti nevjerojatna djeja intuicija. Ja to znam. Desetogodinje poduavanje po dravnim kolama rasprilo je sve moje iluzije o uiteljima. I ja sam svojedobno bio dostojanstven, nepristupaan i strog. Poduavao sam u sklopu sustava koji je ovisio o "tawseu", kako smo u kotskoj zvali remen. Moj ga je otac koristio, i ja sam slijedio njegov primjer i ne razmiljajui je li to u redu ili nije - sve do dana kada sam i sam, kao ravnatelj, nalupao djeaka remenom zbog bezobrazluka. Javila mi se nova, iznenadna misao. Stoto inim? Taj je djeak malen, a ja sam velik. Zato udaram manjeg od sebe? Bacio sam svoj tawse u vatru i nikad vie nisam udario dijete. Djeakov me bezobrazluk spustio na njegovu razinu; to je naruilo moje dostojanstvo, moj status najvieg autoriteta. Obratio mi se kao da smo jednaki, a to je bita neoprostiva uvreda. Ali danas, ezdeset godina kasnije, tisue su uitelja jo uvijek takvi kakav sam ja bio onda. Moda zvuim arogantno, ali jednostavno je iva istina da uitelji uglavnom odbijaju biti ljudi od krvi i mesa. Jo juer jedan mi je mladi uitelj rekao da mu je njegov ravnatelj priprijetio otkazom zbog toga to ga je neki djeak oslovio imenom. "to e biti s disciplinom ako budete doputali takvu familijarnost?" pitao ga je. "to bi se dogodilo ronom vojniku kada bi bojnika oslovio imenom?" Zato mi djeca alju na stotine pisama? Pa ne zbog lijepih oiju - nego zato to ih ideja Summerhilla dodiruje duboko u nutrini, njihovu enju za slobodom, mrnju prema autoritetu kod kue i u koli, elju da budu u kontaktu sa starijima. U Summerhillu nema generacijskog jaza. Kada bi ga bilo, djeca ne bi odbila polovicu mojih prijedloga prigodom glasanja na naim generalnim sastancima. Kada bi ga bilo, dvanaestogodinja djevojica ne bi mogla rei uitelju kako su mu sati dosadni. U istom u dahu pridodati da i uitelj moe rei klincu kako je nepodnoljiv gnjavator. Sloboda "radi" u oba smjera. Obrazovanje bi trebalo stvarati djecu koja su istodobno individualci i lanovi zajednice, a samoupravljanje nedvojbeno ima taj uinak. U uobiajenim je kolama poslunost vrlina, i to u tolikoj mjeri da su kasnije u ivotu rijetki u stanju bilo emu prigovoriti. Tisue studenata koji se obuavaju za uitelje, puni su zanosa zbog predstojeeg zvanja. Godinu dana nakon izlaska s fakulteta, sjede po zbornicama i misle da se obrazovanje sastoji od predmeta i stege, istinabog, ne usude se proturjeiti sustavu kako ih ne bi bacili na ulicu, ali poneki to ine, pa makar samo u mislima. Teko je razbiti kalup u koji su vas itav ivot gurali. Nitko ne moe zanijekati daje drutvo bolesno; pored toga, neosporno je i da se ono ne eli rijeiti svoje bolesti. Drutvo se bori protiv svakog humanog napora za poboljanjem. Borilo se protiv enskog prava glasa i ukidanja smrtne kazne; borilo se protiv reforme naih okrutnih zakona u vezi s razvodom i homoseksualcima. Na neki nain, na je zadatak kao uitelja boriti se protiv psihologije mase, ovje psihologije gdje je svaka ivotinja umotana u isto ruho i glasa se istim bee, bee... s izuzetkom crnih ovaca i onih koji prigovaraju, preispituju. Nae kole imaju svoje pastire... koji nisu uvijek blagi. A nai su ovji dai odjeveni u svoje pristale uniforme. Na podruju psihologije nema velikih znalaca. Unutarnje snage ljudskog ivota jo su nam uglavnom skrivene. Otkako joj je Freudov genij udahnuo ivot, psihologija je dospjela daleko; ali jo je uvijek nova znanost, koja na kartu ucrtava obris nepoznatog kontinenta. Za pedeset e se godina psiholozi vrlo vjerojatno sa smijekom prisjeati naeg dananjeg neznanja.
10 / 162
Otkad sam se ostavio obrazovanja i prihvatio djeje psihologije, imao sam posla s najrazliitijom djecom - mladim palikuama, kradljivcima, lacima, djecom koja mokre u krevet i koja su prijeke naravi. Godine intenzivnog rada na obuavanju djece uvjerile su me kako o snagama koje motiviraju ivot, znam razmjerno malo. Meutim, uvjeren sam da roditelji koji su imali posla samo s vlastitom djecom, znaju puno manje od mene. Usuujem se obraati i uiteljima i roditeljima upravo stoga to vjerujem kako je teko dijete skoro uvijek takvo zbog pogrenog postupanja i kod kue i u koli. to spada u djelokrug psihologije? Predloio bih rije lijeenje. Ali kakvo lijeenje? Ne elim biti izlijeen od svoje navike da biram naranastu i crnu boju, ni od puenja ili sklonosti pivu. Nijedan uitelj nema pravo lijeiti dijete od poriva za udaranjem u bubanj. Jedino lijeenje koje treba provoditi jest lijeenje nesree. Jedna od stvari koje su se u meni tijekom godina promijenile, moj je stav prema psihologiji. Dok mi je kola bila u Njemakoj, a potom u Austriji (od 1921. do 1924.), nalazio sam se usred psihoanalitikog pokreta koji je u to vrijeme bio nov. Poput mnogih drugih mladih budala, mislio sam daje Utopija na vidiku. Osvijestiti nesvjesno i svijet e se otarasiti svojih mrnji, zloina i ratova; dakle, odgovor je bio u psihoanalizi. Kada sam se vratio u Englesku, u kuu zvanu Summerhill u Lyme Regisu, imao sam samo pet aka. Za tri godine bilo ih je dvadeset sedam. Veinom su to bila problematina djeca, koju su mi roditelji i kole slali iz oaja. Kradljivci, unitavai, nasilnici oba spola. Mislio sam da sam ih "izlijeio" analizom, ali sam otkrio da su bila izlijeena i djeca koja su odbijala pohaati moje analitike seanse. Morao sam zakljuiti da je djelotvorno sredstvo bila sloboda, a ne analiza. Sreom, jer analiza nije lijek za bolest ovjeanstva. Ne tvrdim da je terapija pogrena, ali znam kako je pogreno da uitelj bude terapeut. Terapeut mora biti neutralan, ostati po strani; na opim sam sjednicama znao upitati: "Tko je, dovraga, posudio moj odvija i nije ga vratio?" Willie je bio taj, i za njega je glas koji prigovara bio glas njegova oca, pa me poistovjetio s policajcem i na sljedeoj se analitikoj seansi zatvorio poput koljke. Teko dijete je nesretno dijete. Ono ratuje sa samim sobom i, zbog toga, sa svijetom koji ga okruuje. Teka odrasla osoba spada u isti ko. Sretni ljudi nikad ne ometaju sjednice, zagovaraju rat ili linuju crnce. Sretne ene ne piju krv svojim supruzima ili djeci. Sretan ovjek nije nikada poinio umorstvo ili krau. Sretan poslodavac nikada ne zastrauje svoje namjetenike. Svi zloini, mrnje i ratovi mogu se svesti na nesreu. Ova knjiga pokuava pokazati kako se nesrea pojavljuje, kako unitava ljudske ivote, i kako je mogue podii djecu na nain da se veliki dio te nesree nikada ne pojavi. Povrh toga, ova je knjiga pria o mjestu - koli Summerhill - gdje se lijei djeja nesrea i gdje se, to je jo vanije, djeca odgajaju u srei.
Okvirna predodba o Summerhillu

Ovo je pria o modernoj koli - Summerhillu. Summerhill je utemeljen 1921. godine. kola je smjetena u gradiu Leistonu u Suffolku, oko sto ezdeset kilometara od Londona. Rei u nekoliko rijei o summerhillskim acima. Djeca koja dolaze u kolu, imaju izmeu pet i dvanaest godina, i uglavnom ostaju do esnaeste. U dobrim vremenima uglavnom imamo oko trideset pet djeaka i trideset djevojica, od ega velik broj iz stranih zemalja.
Djeca su smjetena prema dobnim skupinama, a svaka skupina ima kuepazitelja. Srednja djeca spavaju u kamenoj zgradi, a starija u montanim kuama. acima nitko ne pregledava sobe i ne posprema za njima. Ostavljamo ih na miru. Nitko im ne govori to da obuku; nose to god hoe kad god hoe. Novine su Summerhill nazvale "raspojasanom kolom", podrazumijevajui kako je rije o skupu divljih primitivaca koji ne potuju nikakav zakon ni pravila ponaanja. Stoga, ini se, moram napisati priu o Summerhillu najpotenije to mogu. Pristran sam, i to je prirodno; ali pokuat u pokazati i dobre i loe strane Summerhilla. Dobre e strane biti vrednote zdrave, slobodne djece iji ivoti nisu ukaljani strahom i mrnjom. kola koja aktivnu djecu tjera da sjede u klupama i ue uglavnom beskorisne predmete, oito je loa. Dobra je samo za one koji vjeruju u takve kole, za nekreativne graane koji ele imati pokornu, nekreativnu djecu, koja e se uklopiti u civilizaciju ije je mjerilo uspjeha novac. Summerhill je krenuo kao eksperimentalna kola. Vie nije takva; sada je pokazna kola, jer pokazuje da sloboda djeluje. Kada smo moja prva ena i ja pokrenuli kolu, slijedili smo jednu glavnu ideju: prilagoditi kolu djetetu - umjesto prilagoavanja djeteta koli. Godinama sam poduavao u uobiajenim kolama i taj mi je put bio dobro poznat. Znao sam da je pogrean, i to zbog toga to se zasnivao na predodbi odraslih o tome to bi dijete trebalo biti i kako bi trebalo uiti. Drugi put potjee iz vremena kada je psihologija jo bila nepoznata znanost. Odluili smo, dakle, napraviti kolu u kojoj emo djeci pruiti slobodu da budu ono to jesu. Da bismo to postigli, morali smo se potpuno odrei stege, usmjeravanja, sugestija, moralnog poduavanja i vjerske poduke. Nazivali su nas odvanima, ali za to nije bila potrebna hrabrost. Bilo je potrebno samo ono to smo i imali - potpuno uvjerenje kako je dijete dobro, a ne zlo bie. Kroz pedeset godina, u tom se uvjerenju u djeju dobrotu nikada nismo pokolebali; prije bih mogao rei daje postalo konanom vjerom. Miljenja sam da je dijete po naravi mudro i realistino. Ako ga prepustimo samome sebi, bez ikakvih sugestija od strane odraslih, razvit e se u skladu sa svojim sposobnostima. Logino je zakljuiti kako e u Summerhillu oni koji imaju priroenu sposobnost da postanu uenjaci, to i postati; a oni koji su dobri samo za ienje ulica, istit e ulice. Ali dosada nismo iznjedrili nijednog istaa ulica. A to ne piem iz snobizma, jer bih vie volio da kola od ovjeka napravi sretnog istaa ulica nego neurotinog uenjaka. Kakav je, dakle, Summerhill? Pa, kao prvo, sati nisu obavezni. Djeca ih mogu pohaati ili izostajati - ako ele, i godinama. Dodue, imamo raspored sati - ali samo za uitelje. Nastava je usklaena s djejom dobi, ali ponekad i s njihovim interesima. Nemamo neke nove metode poduavanja, jer smatramo da ono samo po sebi i nije jako vano. Posve je nevano poduava li kola dijeljenje velikih brojeva na neki poseban nain, jer je i dijeljenje velikih brojeva nevano, osim za one koji to ele nauiti. A dijete koje eli nauiti dijeliti velike brojeve, nauit e to ma kako ga poduavali. Djeca koja dou u Summerhill u predkolskoj dobi, pohaaju nastavu od poetka boravka; ali aci iz drugih kola zaklinju se da nikad vie nee ii ni na kakve odvratne sate. Igraju se, voze bicikle i motaju se posvuda, ali sate strogo izbjegavaju. To ponekad traje mjesecima ih godinama. Vrijeme oporavka razmjerno je mrnji koju im je usadila njihova zadnja kola. Znakovit je primjer djevojice iz enskog samostana, koja je besposliarila tri godine. U prosjeku je vrijeme oporavka od odbojnosti prema nastavi puno krae. Ljudi kojima je takva ideja slobode strana, pitat e se kakva je to luda kua gdje se djeca, ako ele, igraju po cijeli dan. Mnogi odrasli kau: "Da su mene poslali u takvu kolu, nikad ne bih nita napravio." Drugi, pak, kau: "Takva e se djeca osjeati teko hendikepirana kada se budu morala natjecati s djecom koju su tjerali uiti."
12 / 162
Prisjeam se Jacka, koji je odavde otiao sa sedamnaest godina i zaposlio se u tvornici strojeva. Jednom prigodom, poslovoa ga je pozvao u ured. "Ti si momak iz Summerhilla", rekao je. "Ba me zanima to sada, kada se kree meu momcima iz starih kola, misli o takvom obrazovanju. Kada bi morao ponovo birati, bi li iao u Eton ili u Summerhill?" "O, u Summerhill, naravno", odgovorio je Jack. "Ali to to oni nude ega nema u starim kolama?" Jack se zamislio. "Nemam pojma," rekao je polako, "mislim da ulijevaju osjeaj potpunog samopouzdanja." "Da", rekao je poslovoa suho. "Primijetio sam to kad si uao u sobu." "O, Boe", nasmijao se Jack. "ao mi je ako sam ostavio takav dojam." "Svidjelo mi se", rekao je poslovoa. "Ljudi koje pozovem u ured, veinom se mekolje i izgledaju kao da im je neugodno. A ti si se, kada si uao, drao kao da smo jednaki." Ta pria pokazuje kako je uenje samo po sebi manje vano od osobnosti i karaktera. Jack je pao na prijamnim ispitima za studij jer je mrzio uenje iz knjiga. Ali u ivotu nije bio nimalo hendikepiran time to nije itao Lambove Eseje ili to nije znao govoriti francuski. Danas je uspjean strojarski tehniar. No svejedno se u Summerhillu puno ui. Moda se skupina naih dvanaestogodinjaka i ne bi mogla natjecati s razredom iste dobi u rukopisu, slovkanju ili razlomcima, ali na ispitu koji bi zahtijevao originalnost, nai bi ih malci potukli do nogu. U naoj koli nema razrednih ispita, ali ja ponekad iz zabave zadam neki test. U jednom su se takvom ispitu pojavila ova pitanja: Gdje se nalaze: Madrid, etvrtkov otok, juer, ljubav, demokracija, mrnja, moj depni odvija (na alost na to pitanje nisam dobio konkretan odgovor)? Navedi znaenja sljedeih rijei (broj pokazuje koliko ih se trai za svaku rije): hand (3) (...samo su dva djeteta pogodila tree - standardna mjera za konja); brass (4) (...mjed, drskost, visoki asnici u vojsci, dio orkestra). Prevedi hamletovski "biti-ili-ne-biti" govor na summerhillijanski. Ta pitanja oigledno nisu pisana ozbiljno, i djeca u njima jako uivaju. U cjelini gledano, novopridolice nikad ne dostignu razinu odgovora aka koji su se udomaili u koli. Ne zato to su manje pametni, ve prije zbog toga to su toliko navikli na rad u koloteini ozbiljnosti da ih svaki neozbiljni "tih" zbunjuje. To je razigrana strana naeg poduavanja. Ali na svim se satima i puno radi. Ako iz nekog razloga uitelj ne moe odrati sat prema rasporedu, djeca su obino vrlo razoarana. Davida, devetogodinjaka, morali smo izdvojiti zbog hripavca. Gorko je plakao. "Propustit u Rogerov sat zemljopisa", bunio se. David je bio u koli takorei od roenja i imao je sasvim odreene i konane predodbe o nunosti dobivanja odgovarajue poduke. Danas je profesor matematike na londonskom sveuilitu. Prije nekoliko godina netko je na opoj sjednici (na kojima cijela kola glasa o svim kolskim pravilima, pri emu svaki ak i svaki lan osoblja imaju po jedan glas) predloio da se odreenog krivca kazni zabranom pohaanja nastave cijeli tjedan. Druga su se djeca usprotivila smatrajui kaznu preotrom. Moje osoblje i ja gajimo duboku mrnju prema bilo kakvim ispitima. Za nas su prijemni ispiti za fakultete prokletstvo. Meutim, ne moemo odbiti poduavati djecu predmetima koji se zahtijevaju. Oito je da se moramo pokoravati ispitima dok god su na snazi. Stoga je summerhillsko osoblje uvijek kvalificirano za poduavanje u skladu s vaeim mjerilima. Na te ispite ne ele izai sva djeca; to ine samo ona koja idu dalje na fakultet. Uglavnom se za ispite poinju ozbiljno spremati s trinaest godina, i sav posao naprave za oko
13 / 162
tri godine. Naravno, ne poloe uvijek iz prvog pokuaja, ali vanije od toga je da pokuavaju ponovo. Opisat u vam tipian dan u Summerhillu. Dorukujemo od osam i petnaest do petnaest do devet. Osoblje i aci nose svoj doruak od prozora za posluivanje hrane pokraj kuhinjskih vrata do blagovaonice. Kreveti bi trebali biti spremljeni do pola deset, kada poinje nastava. Na poetku svakog tromjeseja utvruje se raspored sati. Tako, na primjer, Derek u laboratoriju ponedjeljkom ima prvi razred, utorkom drugi itd. Ja imam slian raspored za engleski i matematiku,' a Maurice za zemljopis i povijest. Mlaa djeca (od est do deset godina) obino ostaju sa svojim uiteljem vei dio jutra, ali idu i u drvodjeljsku radionicu ili atelje. Nijednog aka ne tjeramo pohaati nastavu. Ali ako Jimmy doe na engleski u ponedjeljak i onda se ne pojavi do petka ili sljedeeg tjedna, ostali s punim pravom prigovaraju to usporava rad i mogu ga iskljuiti jer im smeta u napretku. Nastava traje do jedan, ali djeca predkolske dobi i mlai aci ruaju u pola jedan. kola se mora prehranjivati u dvije smjene, pa osoblje i stariji aci sjedaju za stol u jedan i petnaest. Poslije podne su svi potpuno slobodni. Zaista ne znam to svi tada rade. Ja radim u vrtu ili svom uredu i rijetko se sreem s klincima. Vidim mlae kako se igraju gangstera. Neki se stariji klinci bave motorima ili sluaju glazbu, ili crtaju i slikaju. Kada je vrijeme lijepo, stariji igraju igre. Neki prtljaju po radionici, popravljaju svoje bicikle ili izrauju amce i revolvere. aj se posluuje u etiri, a nakon toga opet poinje nastava. Za mlade kola zavrava u pola est, kada veeraju. Osoblje i stariji aci veeraju u est i petnaest. U sedam poinju razne aktivnosti. Mlada djeca vole da im se ita. Srednja skupina voli raditi u ateljeu - slikati, rezbariti linoleum, raditi s koom ili plesti koare. U lonarskoj se radionici obino marljivo radi; u stvari, ini se daje to omiljeno boravite i ujutro i na veer. Stolarska i metalska radionica pune su svake veeri. Za runi rad nema rasporeda. Djeca izrauju to ele. A skoro uvijek ele napraviti neku igraku - revolver, puku, amac ili djejeg zmaja. Ne zanimaju ih sloeni naini spajanja tipa "lastin rep"; ak ni starijim djeacima obino nije stalo do teih stolarskih zahvata. Moj hobi, oblikovanje mjedi kovanjem, skoro nikoga nije zainteresirao, jer se u izradi mjedene posude ne moe biti jako matovit. Ako vam je sretan dan, mogli biste i ne vidjeti djeake summerhillske gangstere. Sigurno su se zabili u udaljene kutke snujui junake pothvate. Ali vidjet ete djevojice; one su ili u kui ili oko nje. Atelje ete esto zatei pun djevojica koje slikaju. Zabavljaju se ivanjem, izradom svijetlih stvari od tkanina i drugim kreativnim aktivnostima. Summerhill je vjerojatno najsretnija kola na svijetu. Kod nas nema zajedljivog podrugivanja, a enja za domom se rijetko javlja. I tuce su vrlo rijetke - imamo prepirke, naravno, ali rijetko sam viao prave tunjave kakve smo mi imali kao djeaci. Rijetko ujem djeji pla, jer kada su djeca slobodna, imaju potrebu iskazati puno manje mrnje od djece koju se ugnjetava. Mrnja raa mrnju, a ljubav raa ljubav. Ljubav znai prihvaanje djeteta, a to je osnovno u svakoj koli. Ne moete biti na strani djeteta ako ga kanjavate i viete na njega. Summerhill je kola u kojoj dijete zna daje prihvaeno. Nismo ni mi bez ljudskih mana, da se razumijemo. Jednog sam proljea tjednima sadio krumpire, i kada sam u ljeto otkrio osam iupanih biljaka, digao sam veliku galamu. Ali izmeu moje galame i galame autoritativne osobe postoji razlika. Ja sam galamio zbog krumpira, a autoritativna bi osoba u to uvukla pitanje morala - to je lijepo, a to runo initi. Ja nisam rekao kako je runo krasti moje krumpire; nisam od toga napravio pitanje dobra i zla
14 / 162
- nego pitanje mojih krumpira. Bili su to moji krumpiri i trebali su ih ostaviti na miru. Nadam se da sam jasno pokazao u emu je razlika. Rei u to drugaije. Djeca mene ne smatraju autoritetom kojeg se treba bojati. Ja sam im jednak, i galama koju diem zbog svojih krumpira za njih nije nita vanija od one koju bi djeca digla zbog probuene gume na biciklu. Kada ste jednaki s djetetom, moete na njega galamiti bez ikakve opasnosti. Sada e netko rei: "Pria bez veze. Tu ne moe biti jednakosti. Neill je glavni; on je vei i mudriji." To je uistinu tako; ja jesam glavni, i kad bi se kua zapalila, djeca bi dotrala k meni. Znaju da sam vei i upueniji u te stvari, ali to nije uope vano kada ih sretnem na njihovu vlastitu terenu - na "krumpirskom polju", da se tako izrazim. Kada mi je Billy, petogodinjak, rekao da odem s njegove roendanske zabave jer nisam bio pozvan, smjesta sam otiao, bez oklijevanja - ba kao to i Billy izlazi iz moje sobe kada mi nije do njegovog drutva. Nije lako opisati taj odnos izmeu uitelja i djeteta, ali svaki posjetilac Summerhilla zna na to mislim kada kaem daje odnos idealan. To se openito vidi u stavu prema osoblju. lanovi osoblja za djecu su Harry, Ulla i Daphne. Ja sam Neill, a kuharica Esther. U Summerhillu su svi ravnopravni. Nitko ne smije hodati po mom glasoviru, a ja ne smijem posuditi djeakov bicikl bez njegova doputenja. Na opim kolskim sjednicama glas estogodinjeg djeteta vrijedi koliko i moj. Ali u praksi su, naravno, najvaniji glasovi odraslih, rei e sveznalica. Nije li tako da estogodinje dijete eka da vidi kako e ti glasati prije nego digne ruku? Volio bih da je bar ponekad tako, jer mi rue previe prijedloga. Teko je utjecati na slobodnu djecu; najbolja stvar koja se djetetu moe dogoditi je izostanak straha. Kod nas se djeca ne boje osoblja. Prema jednom od kolskih pravila, u hodnicima na katu poslije deset naveer mora biti mir. Jedne noi, iza jedanaest, rasplamsala se borba jastucima, pa sam se digao od stola za kojim sam pisao kako bih prosvjedovao zbog buke. Kada sam se popeo gore, ulo se uurbano tapkanje nogu i hodnik se ispraznio i utihnuo. Odjednom sam uo razoarani glas: "Tja, to je samo Neill", i zabava se smjesta nastavila. Kada sam im objasnio kako dolje pokuavam pisati knjigu, pokazali su razumijevanje i odmah pristali prekinuti s bukom. Bili su se razbjeali jer su mislili da im je za petama njihov nadzornik poveerja (dijete njihovih godina). Naglaavam vanost tog nedostatka straha od odraslih. Devetogodinje dijete e doi i rei mi kako je razbilo prozor loptom. Uinit e to jer se ne boji da e pobuditi bijes ili moralno zgraanje. Moda e morati platiti za prozor, ali se ne mora bojati prodika ili kazne. Kada ne znaju za strah, djeca lake uspostavljaju kontakt sa strancima. Engleska je suzdranost u biti zapravo strah; i zato su najbogatiji ljudi najsuzdraniji. Moje osoblje i ja vrlo srno ponosni na injenicu da su summerhillska djeca tako iznimno prijazna spram posjetitelja i stranaca. Najee pitanje koje mi posjetitelji postavljaju glasi: "Nee li se dijete jednom okrenuti i okriviti kolu zato to ga nije tjerala uiti aritmetiku ili glazbu?" Moj je odgovor: Mladi Freddy Beethoven i Tommy Einstein nee se dati odvratiti od svojih sfera zanimanja. Funkcija djeteta jest ivjeti svoj ivot - a ne ivot koji njegovi zabrinuti roditelji misle da bi trebalo ivjeti, niti ivot koji bi bio u skladu s namjerama odgojitelja koji misli da zna to je najbolje. Sve to uplitanje i usmjeravanje od strane odraslih samo proizvodi narataj robota. Djecu ne moete tjerati da ue glazbu ili bilo to drugo, a da ih u odreenoj mjeri ne pretvorite u odrasle osobe liene volje. Time ih uobliavate u pristalice statusa quo - to odgovara drutvu kojem su potrebni posluni ljudi da sjede za turobnim pultovima, stoje po duanima i mehaniki hvataju prigradski vlak u pola devet; kratko reeno, drutvu koje se vjea o uboga ramena malog ovjeka - nasmrt isprepadanog konformista.
15 / 162
kolske sjednice
Summerhill je samoupravna kola demokratskog oblika. Sve to je povezano sa ivotom drutva, ili skupine, ukljuujui kazne za drutvene prijestupe, rjeava se glasanjem na opim sjednicama subotom na veer. Svaki lan uiteljskog osoblja (ukljuujui i kuepazitelje) i svako dijete, bez obzira na dob, ima jedan glas. Moj je glas od iste vanosti kao i glas sedmo godinjaka. Netko bi se mogao nasmijeiti i rei: "Ali tvoj glas vrijedi vie, nije li tako?" Pa, da vidimo. Jednom sam, u vrijeme kada je u koli bilo doputeno puenje, na sjednici ustao i predloio da se djeci mlaoj od esnaest godina puenje zabrani. Naravno, pitanje djejeg puenja je kontroverzno i o tome ovdje neu raspravljati. Na posljetku se to uglavnom rijei samo od sebe. U to doba, za Drugoga svjetskog rata, racionirana opskrba slatkiima prilino je oteala troenje deparca. Kako su gotovo jedina stvar koju se moglo kupiti bile cigarete, djeca su poela vie puiti, a posebno mlai djeaci i djevojice. Bio sam zabrinut zbog toga, moda i previe kad se sjetim daje barem svaki drugi bivi ak koji je puio s deset godina bio nepua. Obrazloio sam svoj prijedlog: cigarete su droga, otrovne su, i djeca zapravo nemaju pravu elju za njima, nego veinom pokuavaju izgledati odraslo. Zatim je iznesena hrpa protuargumenata, pa smo glasali. Izgubio sam velikom veinom glasova. Vrijedno je zabiljeiti to se dalje zbilo. Nakon to je moj prijedlog odbijen, neki je esnaestogodinji djeak predloio da se puenje zabrani djeci mlaoj od dvanaest godina. Njegov je prijedlog prihvaen. Meutim, na sljedeoj je tjednoj sjednici neki dvanaestogodinji djeak predloio ukidanje novog pravila o puenju, rekavi: "Svi sjedimo po "rupama" (zahodima) i puimo skriveki poput klinaca u strogim kolama, a po menije to suprotno itavoj ideji Summerhilla." Njegove su rijei popraeno klicanjem i na toj je sjednici pravilo ukinuto. Nadam se da sam jasno pokazao kako moj glas nije uvijek vaniji od glasa nekog djeteta. Jednom sam otro govorio o krenju pravila o poveerju, to rezultira bukom i pospancima koji tupo bauljaju sljedeeg jutra. Predloio sam kanjavanje krivaca oduzimanjem cijelog deparca za svaki prijestup. Neki je etrnaestogodinji djeak predloio da svatko tko ostane budan poslije poveerja bude nagraen - peni po satu. Dobio sam poneki glas, ali on je pobrao veliku veinu. Nagradu nisam trebao plaati ja, nego su je vadili iz zajednike kase u koju se prikupljaju silne kazne. Pritom je sasvim svejedno je li to upalilo ili nije; vano je da djeca stalno okuavaju razliite naine i sredstva kako bi zajednicu odrala na okupu, odrala je drutvenom. U summerhillskom samoupravljanju nema birokracije. Na svakoj opoj sjednici imamo drugog predsjednika, a posao tajnika je dobrovoljan. Naa demokracija donosi zakone - i to dobre. Na primjer, zabranjeno je kupati se u moru bez nadzora spasilaca, koji su uvijek lanovi osoblja. Zabranjeno je verati se po krovovima. Mora se potivati poveerje ili slijedi automatska kazna. O tome hoe li se nastava odrati u etvrtak ili petak prije nekog praznika, glasa se na opim sjednicama. Uspjenost sjednice u velikoj mjeri ovisi o tome je li predsjednik slaba ili jaka osoba, jer nije lako odrati red meu ezdeset petero ivahne, krepke djece. Predsjednik je ovlaten kazniti bune graane. Ako je predsjednik slab, kazne su puno uestalije nego to je potrebno. Naravno, osoblje sudjeluje u raspravama. Ja takoer, premda ima situacija kada moram ostati neutralan. Konkretno, sjeam se sjednice na kojoj se neki malac optuen za prijestup izvukao na osnovi savrenog alibija, premda mi je u etiri oka priznao kako je poinio taj prijestup. U takvom sluaju uvijek moram biti na strani pojedinca.
Kada je rije o glasanju ili iznoenju vlastitih prijedloga, i ja, naravno, sudjelujem kao i svi drugi. Evo tipinog primjera. Jednom sam pokrenuo pitanje igranja nogometa u predvorju. Predvorje je tono ispod mog ureda i objasnio sam da mi buka smeta dok radim. Predloio sam da se "dvoranski" nogomet zabrani. Podrale su me neke djevojice, poneki stariji djeak i veina osoblja. Ali prijedlog nije proao, to znai da sam i dalje morao trpjeti buno trkaranje ispod svog ureda. Konano sam, nakon puno javnog raspravljanja na nekoliko sjednica, uspio dobiti veinu glasova za ukidanje nogometa u predvorju. A tako manjina u naoj kolskoj demokraciji uglavnom i postie svoja prava; uporno ih zahtijeva. To vrijedi za malu djecu koliko i za odrasle. S druge strane, postoje aspekti kole koje reim samoupravljanja ne obuhvaa. Na je cilj nita ne nametati djetetu, ali u stvarnoj je praksi sloboda ograniena. O tome tko e kuhati i to e se kuhati, ne odluuje se opim glasanjem. Novo osoblje zapoljavamo bez slubenog savjetovanja s djecom. Moja supruga Ena planira ureenje soba, sastavlja jelovnik, alje i plaa raune, a ja zapoljavam uitelje i traim da odu ako smatram da nam ne odgovaraju. Ja vodim brigu o protupoarnim ljestvama, a Ena o zdravstvenim pravilima. Mi kupujemo i popravljamo namjetaj; mi odluujemo koje udbenike treba kupiti. Nijedan od tih faktora ne potpada pod samoupravljanje. A aci to i ne ele. Za njih samoupravljanje znai rjeavanje situacija koje se javljaju u njihovom zajednikom ivotu; na sjednicama mogu rei to ele i glasati kako ele, i nikad ne ekaju da vide kako e glasati osoblje. Istina, lan osoblja esto e progurati svoj prijedlog, ali o prijedlogu se sudi prema njegovoj vrijednosti. Nikad ne traimo od djece da odluuju o stvarima koje nadilaze njihovu sposobnost shvaanja. Neki je uitelj komunist iz Londona opisao nau demokraciju kao anarhizam, ali ne znam to je time mislio, a pitam se zna li i sam. Ako anarhizam doslovno znai bezakonje, Summerhill sa svojim samoupravljanjem nema nikakve veze s tim. S druge strane, ako anarhija znai biti protiv zakona koje donose autoriteti, ja sam anarhist. Pretpostavljam da je htio rei kako se igramo demokracije, i kako ja, kapitalist (koji je odve esto na gubitku), upravljam kolom, a djeci i osoblju pruam samo privid koji nazivam demokracijom. Druge su se kole okuale u potpunom ivotu u zajednici, gdje osoblje odluuje o politici kole - zapoljavanju novih lanova, kupovanju namjetaja itd. Ali nikad nisam uo za kolu u kojoj djeca na sjednicama biraju osoblje ili odluuju treba li kupiti nove krpe za kuhinju. Kakvu bi ulogu u samoupravljanju trebali imati odrasli? Ne bi trebali voditi, nego imati dara za stajanje vie ili manje po strani. Kada je dijete optueno za krenje nekog pravila, drim se naela da nikad ne glasam ni za kaznu ni protiv nje. Funkcija summerhillskog samoupravljanja nije samo donoenje zakona, nego i raspravljanje o drutvenim nazorima zajednice. Na poetku svakog tromjeseja glasamo o pravilima u vezi s poveerjem. Na spavanje se ide prema starosnoj dobi. Zatim treba izabrati sportske i kazaline odbore, nadzornike poveerja i nadzornike koji e izvijestiti o bilo kakvom neprilinom ponaanju izvan granica kolskog imanja. Najuzbudljivija tema na dnevnom redu uvijek je hrana. Vise sam puta oivio dosadnu sjednicu prijedlogom o ukidanju repeta. I najmanji znak kuhinjskog protekcionatva to se tie hrane izaziva unu reakciju. Ali kada kuhinja pokrene pitanje rasipanja hrane, to na sjednici ne pobuuje veliki interes. Stav djece prema hrani u biti je osoban i egocentrian. Na opim se sjednicama izbjegavaju bilo kakve akademske rasprave. Djeca su izrazito praktina i teorija im je dosadna. Vole konkretnost, a ne apstrakciju. Jednom sam iznio prijedlog da se psovanje zabrani zakonom, i naveo svoj razlog. Vodio sam enu s malim sinom, moda buduim akom, u obilazak kole. Iznenada je na katu odjeknuo vrlo soan pridjev. Majka je na brzinu pokupila sina i otila. "Zato bih ja gubio novac zbog toga to neki
17 / 162
glavonja psuje pred roditeljem mogueg aka?" pitao sam na sjednici. "To nema nikakve veze s moralom; rije je samo o financijama. Vi opsujete, i ja izgubim aka." Odgovorio je neki etrnaestogodinji djeak. "Neill pria gluposti", rekao je. "Ako je ta ena bila okirana, oito nije vjerovala u Sumnicrhill. I da je upisala sina, odvela bi ga odavde im bi prvi put doao kui i rekao kvragu ili sranje." Svi su se sloili s njim, i moj je prijedlog odbijen. Ope se sjednice esto moraju hvatati u kotac s problemom zlostavljanja. Naa je zajednica prilino stroga prema nasilnicima; a napominjem i da je na oglasnoj ploi podvueno odgovarajue pravilo kolske uprave: "Svaki sluaj zlostavljanja bit e strogo kanjen." Ali u Summerhillu zlostavljanje ne cvate tako bujno kao u strogim kolama, i to iz oiglednog razloga. Pod disciplinom odraslih dijete se moe ispunit i mrnjom. Kako ne moe nekanjeno iskazati svoju mrnju prema odraslima, iivljava se na manjoj i slabijoj djeci. Ali u Summerhillu je to rijetka pojava. Vrlo se esto optuba zbog zlostavljanja, kada ispitamo stvar, svede na to daje Jenny nazvala Peggy luakinjom. Kako se vode ope sjednice? Na poetku svakog tromjeseja bira se predsjednik za samo jednu sjednicu. Na kraju tjedna, za vrijeme tribunala, zajednica glasa za njegovog nasljednika. Taj postupak koristimo cijelo tromjeseje. Tko god ima neku albu, optubu, sugestiju, ili eli predloiti novi zakon, jednostavno to iznese. Evo tipinog primjera: Jim je uzeo pedale s Jaekovog bicikla jer je njegov bicikl u loem stanju, a elio je poi s jo nekolicinom djeaka na izlet preko vikenda. Nakon temeljitog razmatranja sluaja, na sjednici je odlueno: Jim mora vratiti pedale i ne smije ii na izlet. Predsjednik pita; "Ima li primjedaba?" Jim ustaje i vie da i te kako ima! (Samo to se nije izrazio tako blagim rijeima.) "To nije fer!" vie. "Nisam imao pojma da Jack ikada koristi tu svoju starudiju od bicikla koja se danima povlaila po grmlju. Nemam nita protiv toga da mu vratim pedale, ali mislim da je kazna nepravedna. Mislim da nije u redu da me skinete s izleta." Uslijedila je iva rasprava. Kroz razgovor se pokazalo kako Jim obino dobiva deparac od kue svakog tjedna, ali ve est tjedana nije nita stiglo, i sada nema ni novia. Sjednica glasa za ukidanje kazne i ona se, prema pravilima, i ukida. Ali to emo s Jimom? Na kraju je odlueno da se prikupe prilozi za popravak limova bicikla. Njegovi kolski drugovi daju svoj doprinos za kupnju novih pedala i Jim sretno odlazi na svoj izlet. Krivci uglavnom prihvaaju presudu izglasanu na sjednici. Ali ako je presuda neprihvatljiva, optueni se moe aliti. U tom sluaju, predsjednik e jo jednom iznijeti problem na samom kraju sjednice. Kod takve albe, problem se razmatra jo pozornije, i obino se prvobitna presuda ublai zbog nezadovoljstva optuenog. Djeca uviaju da, ako optueni osjea kako je nepravedno osuen, postoji velika mogunost da je tako i bilo. Usput budi reeno, nedavno mi je neka srdita ena pisala pitajui zato uvijek piem u mukom rodu i optuujui me da sam zatucani patrijarh koji ene smatra niim biima. Moj je odgovor da bi bilo previe sloeno i udno stalno pisati u oba roda... recimo: "optueni ili optuena mogu se aliti na njegovu ili njezinu presudu". Kada kaem "optueni", mislim na djecu oba spola. U Summerhillu krivci nikada ne pokazuju znakove prkosa ili mrnje prema autoritetu svoje zajednice. Uvijek me iznenauje pokornost naih aka kada budu kanjeni. Jednom su na opoj sjednici etvorica najstarijih djeaka optuena zbog krenja zakona - prodavali su razne stvari iz svojih ormara. To smo zabranili zakonom zbog toga to nije fer prema roditelj ima koji kupuju odjeu, a ni prema koli, jer kada djeca dou kui bez nekog odjevnog predmeta, roditelji krive kolu zbog nemarnosti. Njih etvorica kanjena su dvodnevnom zabranom izlaska i lijeganjem u osam svake veeri. Prihvatili su kaznu bez
18 / 162
prigovora. U ponedjeljak naveer, kada su svi otili u grad u kino, zatekao sam Dicka. jednog od prijestupnika, u krevetu kako ita. "Ba si papak", rekao sam. "Svi su otili u kino. Zato i dalje lei?" "Ne pravi se duhovit", odgovorio je. Demokracija je daleko od savrenstva, s tim se slaem. Vladavina veine nije ba zadovoljavajue rjeenje, ali ne vidim nijedno drugo, osim diktature. Godinama me iznenauje to naa kolska manjina prihvaa presudu veine; ako je netko i odbije prihvatiti, obino je to neki petnaestogodinji momak koji je tek doao i ne moe shvatiti zato bi se trebao pokoriti "onome to izglasa hrpa klinadije". Postoji argument kako je demokracija nepravedna jer kanjava manjinu. Pretpostavimo da dvanaestogodinjaci izglasaju kako je njihovo poveerje u deset, a dvoje djece te dobi vole ii spavati u devet. Naravno, alit e se da ih drugi bude kada lijeu u deset. Idealno bi rjeenje bile odvojene sobe, koje naa kola nema. Ovdje ne moemo primijeniti komunistiku metodu uvjeravanja manjine da je u krivu i da mora usvojiti stajalite veine; kod nas nema partijske linije s kojom se treba uskladiti. Openito gledano, manjina ne osjea veliki otpor spram glasa veine, a kada i osjea, jednostavno ga mora "progutati". Kod nas je opasno oruje zabranjeno zakonom, to ukljuuje i zranice. Nekolicina djeaka koji ele donijeti svoje zranice, mrze taj zakon, ali ga uglavnom potuju. ini se da su djeca, kao manjina, popustljivija od odraslih. Mislim da je dokaz vrijednosti samoupravljanja odlunost aka da ga ouvaju. Vrlo burno reagiraju na bilo kakvu sugestiju ukidanja, pa ak i ograniavanja njegovih ovlasti. Dvaput sam predloio ukidanje samoupravljanja, ali vie se to ne bih usudio uiniti. Neki se zakoni esto kre, poput zakona o poveerju, ali siguran sam kako bi se vie zakona krilo kada bi ih ja donosio, jer bi se onda javila prirodna pobuna protiv oca. Dobro je poznato da "zakon proizvodi zloin". U cjelini gledano, zakoni se u Summerhillu potuju u znatnoj mjeri; djelomino, a moda i uglavnom, zbog toga to su djeca tako obzirna jedna prema drugima. Pedeset se godina udim smislu za pravednost koji iskazuju. Djeak je optuen za zlostavljanje i strogo ukoren na sjednici. Na sljedeoj sjednici iznosi neku beznaajnu optubu protiv rtve. Djeca odmah primjeuju kako je rije o optubi iz osvete, pa mu to i kau. Netko je napisao daje nae samoupravljanje varka, daje lano, jer pravila zapravo odreuje osoblje, a pretvara se da to ine dai dizanjem ruku. To je puka objeda, to zna svaki bivi ili sadanji ak. Kao to sam puno puta rekao, djeca e glasati za neki zakon na temelju njegovih dobrih strana, bez obzira na to tko ga je predloio. Vie sam puta predlagao da se glasna glazba puta samo na veer i uvijek bi me nadglasali. Netko iz osoblja pokrenut e pitanje bacanja dobre hrane... godinama srao imali mali duan tik uz kolsko imanje, i djeca bi se esto natrpala slatkiima pa ne bi pojela ruak. Osoblje bi, recimo, moglo predloiti da svatko tko ne pojede ruak, idui dan ostane bez njega. Taj prijedlog nikad nije prihvaen. Uporno sam predlagao da se novac koji se alje acima tijekom tromjeseja, prikuplja i dijeli na jednake dijelove. To nikad ne proe na glasanju; sva djeca koja od kue dobivaju najmanji deparac glasaju protiv. Bit e dovoljno; mislim da sam jasno pokazao kako naa demokracija nije varka.
Samoupravljanje
19 / 162
Naa internatska kola ima jednu znaajnu prednost nad dnevnim kolama: moemo imati samoupravljanje zajednice gdje djeca donose svoje vlastite zakone. U dnevnim se kolama nema ime upravljati jer se kola svodi na nastavu. Na summerhillskim se opim sjednicama nastava skoro nikad ne spominje; veinom se bavimo temama koje nemaju veze s uionicom... krenje pravila o poveerju, zlostavljanje, uporaba tueg bicikla, razbacivanje hrane ili galama u vrijeme tiine. Smatram taj ivot u zajednici beskrajno vanijim za obrazovanje djeteta od svih udbenika na svijetu. S demokracijom ne bi trebalo ekati do glasake dobi, do dvadeset prve godine - a tada to i nije demokracija; demokracija ne znai biti jedan od tisua ljudi koji upisuju svoj glas za nekog kandidata. U Summerhillu se svi moemo okupili u jednoj dvorani, i moemo govoriti i glasati na nekoj vrsti gradske skuptine. Naa je demokracija, rekao bih, i pravednija od politike, jer su djeca prilino obzirna jedna prema drugima i nemaju nikakvih prikrivenih interesa. Osim toga, naa je demokracija stvarnija jer se zakoni donose na otvorenim sjednicama i ne pojavljuje se problem izabranih zastupnika koje nije mogue nadzirati. Summerhillski su dai zapanjujue privreni svojoj vlastitoj demokraciji. U njoj nema straha ni ogorenosti. Primjerice, sjeam se djeaka koji je morao izdrati izvanrednu sjednicu zbog nekog nedrutvenog ina, da bi na kraju bio osuen. esto netom osuena djeaka biramo za predsjednika sljedee ope sjednice. Djeji smisao za pravdu uvijek me oara. A i njihove me administrativne sposobnosti uvijek iznova zaude. U pogledu obrazovanja, samoupravljanje je od neprocjenjive vrijednosti. Odreene vrste prijestupa povlae automatske kazne. Ako uzmete tui bicikl bez pitanja, automatski slijedi globa od est penija. Psovanje u gradu (dok unutar kolskog imanja moete psovali koliko hoete), runo ponaanje u kinu, veranje na krovove, razbacivanje hrane po blagovaonici - to su neki od prijestupa za koje slijedi automatska kazna. Kazne su skoro uvijek novane: daje tjedni deparac ili ne ide u kino. esto se uje primjedba kako djeci ne treba dati da sude jer prestrogo kanjavaju. Smatram da nije tako. Naprotiv, djeca su vrlo blaga. U Summerhillu nikad nije donesena stroga presuda. A kazne su bez iznimke na neki nain povezane s prijestupom. Tri male djevojice ometale su san drugoj djeci. Kazna: tri sljedee veeri moraju u krevet sat prije svih. Dvojica djeaka optuena za gaanje drugih djeaka grudama zemlje. Kazna: moraju dovoziti zemlju da bi pomogli poravnati teren za hokej. Predsjednik esto kae: "Stvar je previe blesava da bismo o njoj razgovarali", i odlui kako ne treba nita poduzeti. esto netko predloi da se okanimo neke teme. Kada smo sudili naem tajniku zbog uzimanja Gingerinog bicikla bez pitanja, on i dva lana osoblja koji su ga takoer vozili, morali su gurati jedan drugog na tom biciklu deset krugova oko tratine pred zgradom. etvorica maliana popela su se uz ljestve koje su donijeli radnici koji su doli sagraditi novu radionicu. Za kaznu su se morali pentrati uz njih gore-dolje deset minuta bez odmora. Na sjednicama djeca nikad ne pitaju odrasle za savjet. Zapravo, mogu se sjetiti samo jedne iznimke. Tri su djevojice opljakale kuhinjske zalihe. Na sjednici su kanjene oduzimanjem deparca. Te su noi ponovile pothvat, pa im je sjednica zabranila kino. Nakon to su ponovo "oistile" smonicu, sjednica nije znala to uiniti. Predsjednik se posavjetovao sa mnom. "Nagradi ih s po dva penija", predloio sam. "to? Ali, ovjee, ako to napravimo, cijela e kola harati po smonici." "Nee", rekao sam. "Pokuaj." Pokuao je. Dvije su djevojice odbile uzeti novac, a sve tri su izjavite kako vie nikad nee pljakati kuhinjske zalihe.
20 / 162
I nisu - otprilike dva mjeseca. Snobovsko je prenemaganje rijetka pojava na sjednicama. Zajednica se mrgodi na najmanji znak takva ponaanja. Neki jedanaestogodinji djeak, veliki ekshibicionist, esto je ustajao i privlaio pozornost na sebe dugim, uvijenim, oigledno posve nevanim primjedbama. Ustvari, pokuavao je privui pozornost, ali bi ga djeca na sjednici smjesta uutkala povicima. Mladi imaju istanan osjeaj za neiskrenost. Vjerujem da smo u Summerhillu dokazali kako samoupravljanje djeluje. Zapravo, kolu koja nema samoupravljanje ne bi trebalo zvati naprednom, nego kompromisnom kolom. Ne moete imati slobodu ako se djeca ne osjeaju potpuno slobodnima upravljati svojim vlastitim drutvenim ivotom. Gdje postoji ef, nema stvarne slobode. To ak vie vrijedi za dobrohotnog, nego za strogog efa. Dijete koje ima duha, moe se pobuniti protiv grubog efa, ali mekani ef samo uini dijete jalovo mekanim i nesigurnim u svoje stvarne osjeaje. U koli je mogue dobro samoupravljanje jedino kada je prisutan odreeni broj starijih aka koji vole miran ivot i bore se protiv ravnodunosti ili protivljenja gangsterske dobi. Ti stariji mladi ljudi esto budu nadglasani, ali upravo oni stvarno ele samoupravljanje i u njega vjeruju. S druge strane, djeca do, recimo, dvanaest godina sama za sebe nee provoditi dobro samoupravljanje jer jo nisu dola do drutvene dobi. A ipak u Summerhillu sedmogodinjaci rijetko proputaju ope sjednice, a i djeca predkolske dobi glasaju i esto dre dobre govore. Jednog proljea zaista nismo imali sree. Neki stariji aci zajedniarskog duha poloili su O levels ispite (u Engleskoj i Walesu O (ordmary) levels se polau sa esnaest godina, nakon ega ak moe prekinuti kolovanje ili polagati A levels (s osamnaest), i kasnije upisati neki fakultet (op. prev.)) i napustili kolu, tako da nam je ostalo vrlo malo starijih. Golema je veina aka bila gangsterske dobi i, premda su u govorima bili drutveno nastrojeni, bili su premladi da bi dobro upravljali zajednicom. Donosili su hrpe zakona, a onda su ih zaboravljali i krili. Ba se poklopilo da su malobrojni preostali stariji aci bili individualistike naravi i uglavnom su ivjeli svoje ivote u vlastitim skupinama, tako da se u borbi protiv krenja kolskih pravila osoblje previe isticalo. Stoga sam se na posljetku osjetio primoranim otro napasti starije ake na opoj sjednici. Nisam ih optuio za protudrutvenost, nego za nedrutvenost, jer su krili pravila o poveerju ostajui budni do kasno u no i nisu se uope zanimali za protudrutvene postupke mlaih aka. Poteno govorei, mlau djecu upravljanje ne zanima ba previe. Kada bismo ih ostavili samu, pitam se bi li ikad oformila nekakvu upravu. Njihove se vrijednosti razlikuju od naih, ba kao i nain ponaanja. Komunisti govore o meuklasnom ratu unutar drutva. Nisam prouavao taj problem, pa ne mogu nita rei o tome. Ali znam da u slobodnoj koli postoji takav rat, premda zapravo rat nije prava rije; tu nema mrnje, ni organizirane agresije protiv, recimo, osoblja ili starijih aka. To bismo prije mogli nazvati stalno prisutnom razlikom u interesima. Krajem ovog tjedna bit e Guy Fawkesov dan, a buka vatrometa, koja je ve zapoela, jako me umara i gnjavi. Ali mala djeca osjeaju blaenstvo kad god odjekne prasak. Jedan od najveih problema cjelokupnog obrazovanja jest jaz koji razdvaja mladost od zrelije dobi. Ve pedeset godina ivim okruen djejom galamom. U pravilu je nisam svjestan; mogli bismo povui analogiju sa ivotom u kovanici - ovjek se navikne na stalno udaranje ekia. Ljudi koji ive uz prometne ceste, postanu nesvjesni buke automobila. Razlika je jedino u tome to su udarci ekia ili buka automobila manje-vie stalni zvukovi, dok se djeja galama stalno mijenja i prodorna je. To vam zbilja moe ii na ivce. Moram priznati i to da sam, kada sam se prije mnogo godina pokupio iz glavne zgrade i nastanio u ljetnikovcu, jako uivao u veernjem miru. Moram trpjeti galamu koju die vie od ezdesetero djece, dok prosjeni roditelj ima posla samo s dvoje ili troje; ali, na kraju
21 / 162
krajeva, to mi je posao. A ak i kad radite u uredu ili duanu, na veer vas moe ivcirali galama vae djece. Da bi djeca mogla ivjeti u skladu sa svojom unutarnjom prirodom, odrasli se u odreenoj mjeri moraju rtvovati. Valjano samoupravljanje iziskuje odreeni broj aka koji su odrasli u takvom sustavu. Kada primimo petnaestogodinje djeake i djevojice, ili jo starije, oni ne doprinose samoupravljanju; u njima je previe potiskivanja koje imaju potrebu "ispucati", i ne poimaju slobodu na nesvjesnoj razini poput adolescenata koji su u koli proveli sedam ili osam godina. To znai da se u naoj upravi ponekad osjea prevelik utjecaj osoblja. Ako netko razbaca hranu po cijeloj blagovaonici, stariji e ak to iznijeti na sjednici, pod uvjetom da je starosjedilac, ali kada smo u jednom razdoblju imali priljev tinejdera koji nisu imali razvijen drutveni osjeaj o pitanju razbacivanja hrane, temu bi pokrenuo neki lan osoblja. Svi osjeamo da to nije dobro, ali je u tim okolnostima bilo neizbjeno. Stroga disciplina je najlaki nain da odrasli postignu mir i tiinu. Bilo tko moe biti vojniki strog. Ne znam koja je idealna metoda za postizanje mirnog ivota, ali ga nai summerhillski pokuaji i neuspjesi odraslima sasvim sigurno ne pruaju. S druge strane, ni djeci ne omoguuju previe buan ivot. Moda je najbolje mjerilo srea. Po tom kriteriju, Summerhill je u svojem samoupravljanju pronaao sjajan kompromis. U Summerhillu postoji jedan vjeni problem koji je nemogue rijeiti; mogli bismo ga nazvati sukobom pojedinca i zajednice. Kada banda djevojuraka predvoena problematinom djevojicom gnjavi ljude ili ih polijeva vodom, kri zakone o poveerju i neprestan je izvor neprilika, i osoblje i aci su ogoreni. Na opoj se sjednici okomljuju na Jean, vou bande, osuujui otrim rijeima njezinu samovoljnu zloupotrebu slobode. Neka mi je posjetiteljica, psiholog, rekla: "Sve je to pogreno. Na licu te djevojice ita se nesrea; nikad je nitko nije volio, a kada je tako otvoreno kritizirate, osjea se manje voljenom nego ikad. Potrebna joj je ljubav, a ne suprotstavljanje." "Draga gospoo," odgovorio sam, "ve smo je pokuali promijeniti pruanjem ljubavi. Mjesecima smo prema njoj izraavali privrenost i trpeljivost, a ona nije reagirala. tovie, smatrala nas je glupanima, lakim metama za svoju agresiju. Ne moemo rtvovati cijelu zajednicu zbog jednog pojedinca." Nisam u stanju dati potpun odgovor. Znam da e Jean s petnaest godina biti drutvena djevojka, a ne voda bande. Uzdajem se u javno mnijenje. Nijedno dijete nee godinama trpjeti nenaklonost i kritike. A to se tie osude na opoj sjednici, jednostavno ne moete rtvovati svu ostalu djecu zbog jednog djeteta koje je problematino. Jednom smo imali djeaka koji je prije dolaska u Summerhill imao nesretan ivot. Bio je nasilni grubijan, destruktivan i pun mrnje. Drugi su mladi aci patili i jadikovali. Zajednica ih je morala nekako zatititi; a pritom se morala okrenuti protiv nasilnika. Nismo mogli dopustiti da se pogreke dvoje roditelja svale na ostalu djecu, kojoj su roditelji pruili ljubav i panju. U vrlo rijetkim sam prilikama morao otpustiti neko dijete jer se zbog njega kola za ostale pretvorila u pakao. Kaem to sa aljenjem i maglovitim osjeajem neuspjeha, ali nisam vidio drugog rjeenja. Zajednica se moe zatititi i na druge naine. U prvim danima kole, radionica je djeci uvijek bila otvorena, pa je, kao rezultat toga, svaki komad alata bio zametnut ili oteen. Devetogodinje bi dijete precizno dlijeto koristilo kao odvija, ili bi uzelo klijeta za icu kako bi popravilo svoj bicikl i ostavilo ih vani na stazi. Stoga sam odluio napraviti svoju vlastitu, privatnu radionicu i odijeliti je od glavne prostorije pregradom i zakljuanim vratima. Ali savjest me stalno pekla; osjeao sam da se ponaam sebino i protudrutveno. Na posljetku sam sruio pregradu, i za est mjeseci u dijelu koji je bio moj privatni kutak, nije preostao nijedan ispravni komad alata. Neki je djeak potroio sve iane spojnice kako bi napravio rascjepke za svoj motor. Drugi je, pak,
22 / 162
pokuao prebaciti moj tokarski stroj u brzinu za rezanje vijaka dok je ovaj bio ukljuen. Fino obraene ekie za rad s mjedi i srebrom djeca su rabila za razbijanje cigala. Komadi alata su nepovratno nestajali. A to je najgore od svega, posve je nestao interes za zanate. Stariji su dai govorili: "Sto emo u radionici? Alat vie uope ne valja." Bila je to iva istina. Na blanjama su otrice bile nazubljene, a pilama su svi zubi bili "otpali". Na opoj sam sjednici predloio da se moja radionica ponovo zakljua. Prijedlog je prihvaen. Ali kada sam vodio posjetitelje u obilazak, bilo me sram to sam svaki put morao otkljuavati vrata radionice. to? Sloboda, a zakljuana vrata? To doista nije bilo lijepo za vidjeti, pa sam za kolu odluio napraviti posebnu radionicu, koja bi stalno bila otvorena. Opremio sam je svime stoje bilo potrebno - klupom, kripcem, pilama, dlijetima, blanjama, ekiima, klijetima, crtaim trokutima itd. Jednog dana, etiri mjeseca kasnije, vodio sam skupinu posjetitelja u obilazak kole. Kada sam otkljuao svoju radionicu, netko je dobacio: "Ovo ba ne nalikuje na slobodu, zar ne?" "Pa, znate to," rekao sam urno, "djeca imaju, svoju radionicu, koja je otvorena po cijeli dan. Doite, pokazat u vam je." Unutra nije bilo nieg osim klupe. ak je i kripac nestao. Nikad nisam saznao u kojim su zabitim kutcima naih dvanaest jutara imanja zavrili svi ti ekii i dlijeta. Situacija s radionicom i dalje je zabrinjavala osoblje. Mene je to zabrinjavalo ponajvie, jer jako drim do alata. Zakljuio sam kako je pogreka bila u tome to je alat bio zajedniki, svakom na raspolaganju. "A ako tu ubacimo element posesivnosti," rekao sam samome sebi, "ako svako dijete koje stvarno eli raditi s alatom, bude imalo svoj pribor, stanje e se promijeniti." Iznio sam to na sjednici, i zamisao je dobro primljena. Sljedeeg su tromjeseja neki stariji aci od kue donijeli vlastite pribore s alatom. Odravali su ih u izvrsnom stanju i koristili puno opreznije nego prije. Vjerojatno je najvei izvor neprilika irok raspon starosne dobi u Summerhillu. Jer vrlo mladi djeaci i djevojice alatu zasigurno ne pridaju skoro nikakvu vanost. Danas na uitelj drvodjeljstva zakljuava radionicu. Sa svoje strane, irokogrudno doputam nekolicini starijih aka da koriste moju radionicu kad ele. Oni to ne zloupotrebljavaju, jer su dovoljno zreli i osjeaju svjesnu potrebu za primjerenim odravanjem alata kako bi mogli bolje raditi. Osim toga, sada razumiju i razliku izmeu slobode i samovolje. A ipak se u Summerhillu u zadnje vrijeme vrata sve ee zakljuavaju. Jedne veeri, na opoj sjednici, pokrenuo sam razgovor o toj temi. "Ne svia mi se to", rekao sam. "Jutros sam vodio posjetitelje u obilazak i morao sam otkljuati radionicu, laboratorij, lonarsku prostoriju i kazalite. Predlaem da sve javne prostorije budu otvorene cijelog dana." Digla se bura neslaganja. "Laboratorij mora biti zakljuan zbog otrova", rekla su neka djeca. "A kako je lonarska radionica odmah uz laboratorij, i nju treba zakljuavati." "Ne damo da radionica bude otvorena. Sjetite se samo to se zadnji put dogodilo s alatom!" govorili su drugi. "Pa dobro," branio sam se, "ali moemo bar kazalite ostavili otvorenim. Ta nitko nee odnijeti pozornicu." Dramaturzi, glumci, glumice, direktor pozornice, majstor za rasvjetu - svi su skoili kao jedan. Ovaj posljednji je rekao: "Ovo jutro ste ga ostavili otvorenim, i poslijepodne je neki idiot upalio sva svjetla i ostavio ih da gore - tri kilovata, po est penija kilovat!" Netko drugi je rekao: "Mala djeca uzimaju kostime i oblae ih." Ishod je bio ovaj: moj prijedlog da se vrata ne zakljuavaju, dobio je dva glasa - moj vlastiti i glas jedne sedmogodinje djevojice. A kasnije sam saznao da je mislila kako jo uvijek glasamo o prethodnoj temi - treba li sedmogodinjacima dopustiti odlazak u kino. Djeca su iz vlastitog iskustva nauila kako privatno vlasnitvo treba potovati.
23 / 162
Jesam li tijekom svih tih godina morao mijenjati svoje stavove u pogledu samoupravljanja? U cjelini gledano, nisam. Bez njega mije Summerhill nezamisliv. Samoupravljanje je uvijek bilo popularno. Njime se diimo pred posjetiteljima. Ali i to ima slabih strana, kao onda kada mi je etrnaestogodinja djevojka na sjednici apnula: "Htjela sam rei neto o tome kako se zahodi zatopavaju kada djevojke u njih bacaju uloke, ali kako u pred tolikim posjetiteljima." Savjetovao sam joj da posjetitelje poalje kvragu i iznese problem, to je i uinila. Praktino politiko obrazovanje za djecu je od nemjerljive koristi. U Summerhillu bi se aci borili "do posljednjeg ovjeka" za svoje pravo na samoupravljanje. Po mom miljenju, jedna opa sjednica vrijedi vie od cjelotjednog nastavnog programa. Sjednica je sjajna pozornica za uvjebavanje javnih govora, i djeca uglavnom govore dobro i slobodno. uo sam mnogo razboritih govora djece koja nisu znala ni itati ni pisati. Na kraju krajeva, samoupravljanje je toliko vano upravo zbog toga to slobodnoj djeci proiruje vidike. Njihovi se zakoni bave bitnim stvarima, a ne prividima. Zakoni koji se tiu ponaanja u gradu, svojevrsni su kompromis s manje slobodnom civilizacijom. Vanjski svijet vodi brigu o triarijama i tako rasipa svoju dragocjenu energiju. Kao da je u ivotu bitno jeste li fino dotjerani ili psujete. Nai aci u svojem samoupravljanju izraavaju zdrave stavove spram vanjskog svijeta. Psovanje je doputeno na kolskom imanju, ali ne i u lokalnom kinu ili kafiima. Kada ide u grad, mora izgledati uredno i isto. Mora potovati zakon i imati dvije ispravne konice na svom biciklu. Kod znakova za zaustavljanje mora stati. Kompromise inimo uglavnom u malim stvarima, dijelom i zato to se znamo ponaati. Jedan od naih uitelja, gorljivi ljeviar, odbijao je ustati kada bi u kinu putali himnu. Djeca su ga ukorila na opoj sjednici... a on je nastavio po svome. Kada uine bilo to ime vanjskim kritiarima kole daju povoda za neprijateljstvo, djeca su vrlo uznemirena. Distanciranjem od izvanjskih, nitavnih ivotnih nazora, u Summerhillu moe nastati i zapravo je prisutan duh zajednice koji je ispred svog vremena. Istinabog, krunicu nacrtanu na ploi na e ak nazvati krugom, ali tako bi je nazvao svatko osim neke proklete cjepidlake. Sjeam se kako se jednom, u prvim danima kole, nitko nije htio kandidirati za nae razne odbore. Iskoristio sam prigodu i izvjesio obavijest: "U odsustvu uprave, sveano se proglaavam diktatorom. Heil Neill!" Ubrzo je poelo gunanje. Tog poslijepodneva, Vivien, estogodinji djeak, doao je k meni i rekao mi: "Neill, razbio sam prozor u dvorani." Mirno sam mu dao znak da se udalji. "Ne gnjavi me takvim sitnicama", rekao sam, i on je otiao. Ubrzo se vratio i rekao mi kako je razbio dva prozora. Sada sam ve bio radoznao, pa sam ga upitao u emu je fora. "Ne volim diktatore", rekao je, "i ne volim kada nema klope." (Kasnije sam saznao da se pokret za ruenje diktature pokuao iskaliti na kuharu, koji je na brzinu zakljuao kuhinju i otiao kui.) "Ta dobro", rekao sam. "A to namjerava uiniti u vezi s tim pitanjem?" "Nastavit u razbijati prozore", tvrdoglavo je odvratio. "Samo izvoli", rekao sam, a on je izvolio. Kada se vratio, izvijestio me kako je razbio sedamnaest prozora. "Ali, molim, da se zna," ozbiljno je izjavio, "ja u platiti tetu." "A kako, molim te lijepo?" "Odvojit u od deparca. Koliko bi mi trebalo vremena da sve platim?" Brzo sam izraunao. "Pa, oko deset godina", rekao sam. Na trenutak se smrknuo, a onda mu se lice razvedrilo. "ovjee," uskliknuo je, "pa uope ne moram platiti!"
24 / 162
"A to emo s pravilom o privatnom vlasnitvu?" upitao sam. "Prozori su moje privatno vlasnitvo." "Znam, ali vie ne vrijedi nikakvo pravilo o privatnom vlasnitvu. Pravila odreuje uprava, a uprave nema." Neto ga je (vjerojatno moj izraz lica) ipak potaknulo da doda: "Ali svejedno u platiti tetu." Nije bilo potrebno. Ubrzo nakon toga ispriao sam cijelu priu na predavanju koje sam odrao u Londonu; kada sam zavrio, neki mi je mladi priao i pruio novac "za prozore koje je taj mali vrag porazbijao". Dvije godine kasnije, Vivien je jo uvijek svima priao o svojim prozorima i ovjeku koji ih je platio. "Mora da je bio totalni kreten, jer me nikadu ivotu nije vidio."
Igra i samoregulacija
Summerhill bismo mogli definirati kao kolu u kojoj je najvanija igra. Doista ne znam zato se djeca i maii igraju. Mislim da je to pitanje energije. Ima puno teorija o igri, a openito je prihvaena ona koja tvrdi da se mladi igraju kako bi uvjebali aktivnosti koje ih ekaju kasnije u ivotu. Kada, dakle, mai natjerava klupko vune, priprema se za lov na mieve. Ta teorija polazi od pretpostavke daje mai stvoren u neku svrhu ili, pak, da postoji boanska mo koja oblikuje ponaanje ivotinje kako bi neka boanska svrha kasnije bila ispunjena. Ako odbacimo obje pretpostavke, moramo jednostavno prihvatiti da se maii ili tenad igraju jer su tako graeni. A to se tie djece, energija im je. ini se, uglavnom priroena, usaena u tijelo. Djetinjstvo nije odraslo, nego razigrano doba, i djeci nikad nije dosta igranja. Summerhillska je teorija da e dijete, kada se do mile volje naigra, prionuti na posao i suoiti se s tekoama, i tvrdim kako nau teoriju potkrjepljuje injenica da su nai bivi dai sposobni dobro obavljati i poslove koji iziskuju puno neugodnog rada. Kada kaem igra, ne mislim na sportske terene i organizirane igre, nego na igru u smislu matarenja. Za organizirane su igre potrebne vjetina, nadmetanje i timski rad, ali za djeje igre uglavnom nije potrebna nikakva vjetina, vrlo malo nadmetanja i skoro nikakav timski rad. Mala se djeca igraju gangstera, pucaju iz pitolja ili vitlaju maevima. Djeca su se igrala bandi puno prije ere filmova. Prie i filmovi utjeu na neke vrste igara, ali temelji su usaeni u srca djece svih rasa. U Summerhillu se estogodinjaci po cijeli dan igraju na krilima mate. Za malo su dijete zbilja i mata vrlo usko povezane. Kada se desetogodinji djeak preruio u sablast, maliani su razdragano zavritali; znali su da je to Tommy; vidjeli su ga dok se pokrivao plahtom. Ali kada je krenuo prema njima, svi su slono zavriskali od straha. Mala djeca ive u svijetu mate i unose matu u sve to rade. Djeaci izmeu osme i etrnaeste godine igraju se gangstera ili Indijanaca, i stalno nekog ubijaju ili lete nebom u svojim drvenim avionima. I male djevojice prolaze kroz gangstersku fazu, ali se to kod njih vie oituje na osobnoj razini, a ne preko pitolja i maeva. Maryna se banda sukobljava s Nellienom bandom, pa nastaje svaa i padaju teke rijei. Djeake se suparnike bande samo igraju neprijatelja, i zato je s malim djeacima lake izai na kraj nego s malim djevojicama. Nikada nisam uspio otkriti gdje je granica izmeu mate i stvarnosti, jer se one kod male djece meusobno proimaju. Kada dijete nosi lutki ruak na sitnom tanjuru, vjeruje li u tom trenutku doista da je lutka iva? Doivljava li dijete drvenog konja kao stvarnog konja?
Kada djeak uzvikne: "Ruke uvis!" i opali iz pitolja, misli li on (ili osjea) kako u ruci dri pravi pitolj? Rekao bih da djeca doista zamiljaju kako su njihove igrake stvarne, i da se sputaju na zemlju samo onda kada se utrpa neka beutna odrasla osoba i podsjeti ih da mataju. Drim da djeaci i djevojice nedvojbeno imaju razliite predodbe o igri. Djeaci se igraju puno vie od djevojica. Djevojice se, izgleda, ponekad umjesto igre prepuste matarenju, ali djeaci to rijetko ine. Djeaci se uglavnom ne igraju s djevojicama. Igraju se gangstera ili "lovice"; grade kolibe od granja; kopaju rupe i rovove i rade sve to mala djeca i inae rade. Djevojice rijetko organiziraju bilo kakve igre. Slobodna djeca ne znaju za drevnu igru doktora ili uitelja, jer ne osjeaju potrebu za oponaanjem autoriteta. Mlae se djevojice igraju s lutkama, ali starije, ini se, najvie zabavlja kontakt s ljudima, a ne stvarima. esto smo imali mjeovite nogometne ekipe. Kartanje, ah i stolni tenis obino igraju i djevojice i djeaci. Igre u dvorani, koje vodi neki lan osoblja ili stariji ak, uvijek su mjeovite, kao i mnoge igre na otvorenom, poput "lanca probijanca". Ljeti je omiljena zabava za sve dobi plivanje u naem bazenu. Za mlau djecu imamo plitki bazen za gacanje, pjeanik, klackalice i ljuljake. Kad god je vani toplo, pjeanik je pun umrljane djece; maliani se stalno ale da vea djeca dolaze i koriste njihov pjeanik. ini se da emo morati napraviti jedan i za stanje. Era valjanja u pijesku i blatu traje due nego to smo mislili. Kod nas nema umjetnog vjebanja, a smatram da nam i nije potrebno. Djeca se dovoljno kreu igrajui svoje igre, plivajui, pleui i vozei bicikle. Pitam se bi li slobodna djeca ila na sate tjelesnog odgoja. esto nas pitaju potiemo li u Summerhillu igranje. Pa, zapravo nita ne potiemo. Drago nam je kada se djeca igraju uzbudljivih, matovitih igara. Ako ele, mogu i organizirati igre, ali moda nemaju toliko elje okupljati se u ekipe i pobjeivati kao organizirana djeca, jer na naim kolskim satima i u igrama nema nadmetanja. Naravno, kada igraju tenis, igraju na pobjedu, ali poraz im ne pada teko. Kolege golfai vjerojatno e se sloiti sa mnom kako je vee zadovoljstvo u sjajnom pogotku nego u ukupnoj pobjedi. Smatram da postoji razlika izmeu sportova i igre kao takve. Nogomet, hokej, ragbi i bejzbol za mene nisu prave igre; nedostaje im matovitosti. Slobodna djeca obino zapostavljaju momadske igre u korist igara mate, da ih tako nazovem. Nae momadske igre u velikoj mjeri ovise o dobi aka. Od djece izmeu pet i sedamnaest godina nije lako sastaviti nogometnu ekipu za utakmicu protiv lokalne klasine gimnazije, jer da bismo od ezdeset i petero djeaka i djevojica izabrali jedanaest, na gol bismo morali staviti sedmogodinjaka. Prije nekih trideset godina imali smo vei broj momaka i djevojaka koji su zajedno s mlaim lanovima osoblja igrali hokej; ponekad protiv kola, ali uglavnom protiv mjesnih momadi diljem Suffolka. Pretpostavljam da je glavni motiv za poticanje timskih igara elja za kultiviranjem timskog duha ili, u nekim sluajevima, sublimacijom seksualnosti (no sa zadovoljstvom u ustvrditi kako potonji uinak redovito izostaje). U Summerhillu momadski duh proizlazi iz samoupravljanja u ivotu u zajednici. Kau da su sportske igre dobre za djeje zdravije. Vjerojatno je tako, ali esto sam imao ake koji u deset godina nisu sudjelovali ni u jednoj takvoj igri, a s etrdeset pet ne izgledaju nita bolesnije od drugih. Meutim, veina ih je puno plivala ili vozila bicikl. Moda knjige za djecu ne spadaju u poglavlje o igri, ali moram negdje i o njima neto rei. Poput mnogih roditelja, nekoliko sam godina morao itati prie za laku no i, ma koliko volio svoju ker, moram priznati da su mi ta veernja itanja teko padala. Jedna me grozna pria, koju je moja ker Zoe najvie voljela, izluivala do besvijesti: morao sam je itati pedeset puta. Sreom, mali broj tih knjiga izravno istie neku moralnu pouku. Neizravno to
26 / 162
ine mnoge. U mnogim su djejim knjigama djeca savreno dobra i ista. Ilustracije prikazuju njihova aneoska lica, krasno ponaanje i predanu poslunost. Od toga mije zlo. Koliko bismo trebali cenzurirati djeju lektiru? Mislim da obino preuveliavamo utjecaj krvolonih pria na djecu. Ona veinom mogu uivati i u najokrutnijim bajkama. Nedjeljom naveer, kada svojim acima priam pustolovne prie u kojima ih u posljednjem trenutku netko spaava iz ljudoderskog kotla, ona klicu od radosti. Odlasci u kino i itanje knjiga spadaju u razliite kategorije. Ono to proitate, nije toliko zastraujue kao ono to vidite ili ujete. Neki filmovi djecu prestrae, i ovjek nikad ne zna kada e se na platnu pojaviti neto zastraujue. Sjeam se maliana koji su se preplaili krokodila ili gusara u Petru Panu. Prije nekoliko godina otiao sam pogledati predstavu Petar Pan, i ba me zanimalo koliko je zastarjela. Da bi spasila ivot Tinkera Bella, mlada je publika morala uzviknuti "Da!" na pitanje vjeruje li u vile. To "Da!" je bilo dosta slabano, i vidio sam kako blagonakloni roditelji odluno gurkaju svoje potomstvo kako bi ga potaknuli da bar neto uzvikne. Petar Pan je predstava za odrasle; djeca ele odrasli, a za izgubljenom zemljom djetinjstva u pravilu eznu njihovi neutaeni roditelji. Nedavno smo gledali film o ovjeku koji je prodao duu avlu. Djeca su se jednoglasno sloila kako je avao jako nalikovao meni. Djeaci koje su uili daje seksualni grijeh grijeh protiv Duha Svetog uvijek u meni vide avla. A kada im kaem kako u tijelu nema nieg grjenog, smatraju me vragom koji ih iskuava. Za neurotinu djecu ja sam i bog i vrag. Prije mnogo godina neki se djearac ak latio ekia kako bi avlu stao na kraj. Ne znate vi koliko je pomaganje neurotiarima opasan posao. Sjeam se da me, kao dijete, jako plaila biblijska pria o djeci koju su pojeli medvjedi, a svejedno nitko ne zagovara cenzuru Biblije. U vrijeme moje mladosti mnoga su djeca itala Bibliju traei "nepristojne" odlomke. Kao mali djeak, sve sam ih znao napamet, i poglavlje i stih. ini se daje djeji um ii od uma odrasle osobe. Djeak moe proitati Toma Jonesa i posve previdjeti "nepristojne" odlomke. Ako dijete oslobodimo neznanja u vezi sa seksom, ni jedna knjiga vise nee biti "opasna". Izriito sam protiv cenzuriranja knjiga za bilo koju dob. Jednom je nova uenica, etrnaestogodinjakinja, iz mog ormara s knjigama uzela A Young Girl's Diary. Vidio sam je kako ita i smijulji se. Nakon est mjeseci proitala je knjigu po drugi put i rekla mi da je prilino dosadna. Ono to je u neznanju smatrala "paprenim" tivom, znanje je pretvorilo u sasvim obian tekst. Otkako je Freud otkrio pozitivnu seksualnost kod male djece, naini njezina oitovanja nisu dovoljno istraeni. Dodue, postoje knjige o seksualnosti ali, koliko ja znam, jo nitko nije napisao knjigu o samoreguliranoj djeci. Izraz samoregulacija prvi put sam uo od svog prijatelja Wilhelma Reicha. Ako ga i nije sam izmislio, zasigurno ga je najbolje razumio i najvie je koristio odgovarajuu metodu. Homer Lane je govorio o samoodreenju, a dragi su, pak, opisivali samoupravljanje; sve se to razlikuje od samoregulacije, jer se vie odnosi na djecu koja sama sobom upravljaju u okviru zajednice, nego na samoodreenje pojedinog djeteta. Samoregulacija podrazumijeva vjera u ljudsku prirodu, vjeru da istoni grijeh ne postoji niti je ikada postojao. Samoregulacija oznaava pravo djeteca na ivot u slobodi, bez vanjskog autoriteta. To znai da djetece jede kada je gladno, stjee higijenske navike tek kada to poeli, na njega se ne vie niti ga se lupa po stranjici i neprestano mu se pruaju ljubav i zatita. Naravno, samoregulacija je, kao i svaka teoretska zamisao, opasna ako se ne udrui sa zdravim razumom. Kada je netko zaduen za brigu o maloj djeci, samo e budala dopustiti da spavae sobe nemaju reetke na prozorima ili da kamin u djejoj sobi ne bude ograen. Ali koliko
27 / 162
samo esto mladi, gorljivi pristae samoregulacijc posjeuju kolu i iuavaju se nad naim ograniavanjem slobode kada vide da otrove u laboratoriju drimo pod kljuem ili da zabranjujemo igranje na protupoarnim ljestvama. Cjelokupni je slobodarski pokret izloen pogrdama i prijeziru zbog toga to toliki zagovaratelji slobode imaju glavu u oblacima. Samoregulacija upuuje na ponaanje koje izvire iz vlastitog bia, a ne zbog neke vanjske prinude. Da biste samoregulirali dijete, ne trebate biti posebno obrazovani ili kultivirani. Pada mi na um Mary, danas ve vrlo stara ena. Ona ivi u jednom selu u kotskoj. Mary je bila udesno mirna i spokojna; nikad se nije uzrujavala oko sitnica, nikad nije bjesnila; instinktivno je podravala svoje djeake i djevojice, a oni su znali da je na njihovoj strani ma to uinili. Bila je prava majka; udobna, topla kvoka okruena svojim piliima; imala je priroen dar za pruanje ljubavi u kojoj nije bilo posesivnosti. Moram priznati da smo, kao mali djeaci, iskoritavali Maryinu naklonost navaljujui na "repete". Bila je to, dakle, jednostavna ena, koja nikad nije ula ni za samoregulaciju ni za psihologiju. A ipak je, prije skoro sedamdeset godina, ovu prvu provodila u praksi. esto sam viao seljanke poput Mary, koje su se prema svojim obiteljima odnosile slijedei vlastite osjeaje, a ne neka utvrena pravila o podizanju djece. Dodue, te su ene imale bolje uvjete od londonskih majki. Djeca su mnogo vremena provodila vani, a u kui nije bilo skupih ureaja koje bi trebalo zatititi od djeje radoznalosti. Djeca zapravo uope ne bi trebala boraviti u kuhinji ili dnevnom boravku. Trebala bi imati svoj vlastiti prostor koji bi, pretpostavljam, trebao sagraditi seoski kova. Seoski je dom vjerojatno idealan za samoregulaciju. Ali moramo se suoiti s injenicama, a jedna od njih je da takav prostor jednostavno nemamo. No ako majka odrava zbiljski kontakt sa svoj im potomstvom i ako je se ono ne boji, moe sasvim jasno rei "ne" bez ikakvih negativnih posljedica. Roditelji najprije moraju regulirati sami sebe. Odbacite sve konvencionalne predodbe o istoi, neurednosti, djejoj galami, psovanju, seksualnoj igri, nesvjesnom unitavanju igraaka... zdravo bi dijete zapravo mnoge igrake trebalo svjesno unititi. Od svih igraaka koje je imala, mojoj se kerki Zoe neto due sviala samo jedna: Anka Popianka, "samomokrea" lutka koju sam joj kupio kada je imala godinu i pol. Dosjetka s mokrenjem nije ju nimalo zainteresirala; moda zato stoje bila rije o istunskom "lanjaku", jer su "rupicu za pi-pi" stavili na lutkina kria. Jednog jutra, kada je ve imala etiri i pol godine, Zoe je napokon izjavila: "Dosta mije Anke Popianke. Hou je nekome dati." Jednom je nas bivi ak poklonio Zoe krasnu lutku koja hoda i govori. Bila je to oigledno skupa igraka. Negdje u isto vrijeme neki je novi ak darovao Zoe malog, jeftinog zeku. S velikom se skupom lutkom igrala pola sata, a s malim se jeftinim zekom zabavljala tjednima. U stvari, svake ga je veeri nosila sa sobom u krevet. Prije nekoliko godina starijoj sam djeci dao da ispune upitnik: "Kada se najvie naljuti na svojeg mlaeg brata ili sestru?" Skoro svi su dali isti odgovor: "Kad mi potrga igraku." Djetetu nikad ne bi trebalo pokazati kako igraka radi. Dapae, djetetu ni na koji nain ne bi trebalo pomagati - dok ne bude moglo, ili ako zaista ne moe samo rijeiti problem: Nemojte davati svojoj djeci sve to trae. Moda dok ovo govorim, nisam ba objektivan, jer nam je otac koji mi duguje poveliku svotu, upravo poslao svog sina skupa s novim "super-trkaim" biciklom, a to mi se ba ne svia. Openito govorei, djeca danas dobivaju i previe stvari, toliko da poklone vie nimalo ne cijene... Sino sam se, bjeei od kie, spotaknuo o "super" bicikl. Kada je Zoe bila mala, zacrtao sam si pravilo da joj ne donesem poklon ba svaki put kada odem u London, pa slijedom toga nije nita ni oekivala. S druge strane, nemojte biti krti prema svojoj djeci; vi ste jedini na koga se ona mogu osloniti.
28 / 162
Roditelji koji pretjeruju s poklonima, obino svoju djecu ne vole dovoljno, pa to moraju nadoknaditi izvanjskim znacima roditeljske ljubavi i obasipaju djecu mnotvom skupih poklona. Jedan od likova Barrieve drame Dear Brutus kae svojoj ljubavnici kako svaki put kada je dobra prema njemu, on svojoj eni kupi bundu. Kao i obino, skrenuo sam s teme. Kau da mi je to jedna od najarmantnijih crta. Pisac koji se dri teme je dosadan, a preesto i tup. Vratimo se igri. Ako prihvatimo postavku daje djetinjstvo razigrano doba, upitajmo se kako mi odrasli, openito gledano, reagiramo na tu injenicu? Ignoriramo je. Potpuno je zaboravljamo - jer igru smatramo gubljenjem vremena. I zato gradimo velike gradske kole s puno prostorija i skupom opremom za poduavanje; ali u velikoj veini sluajeva instinktu za igru ostavljamo tek mali (betonski) prostor. Djeca vole glazbu i blato; topu po stubama, viu poput divljaka i uope nisu svjesna namjetaja. Kada igraju "lovice", pregazit e i najdragocjeniju vazu ako im se nae na putu, a da je i ne primijete. Ima neeg u tvrdnji da su sva zla civilizacije prouzroena time to se nijedno dijete nije do mile volje naigralo. Drugim rijeima, svakoje dijete gurnuto u kalup "odraslosti" mnogo prije nego stoje doseglo odgovarajuu dob i zrelost. Odrasli imaju posve samovoljan stav spram igre. Mi stariji djetetu odreujemo satnicu: uenje od devet do dvanaest, pa sat stanke za ruak, pa opet nastava do tri. Kada biste slobodnom djetetu predloili da napravi satnicu, skoro bi sigurno najvei dio vremena namijenilo igri, a tek mali dio dana nastavi. U pozadini netrpeljivosti koju odrasli osjeaju prema igri, zapravo je strah. Stotinama sam puta uo tjeskobno pitanje: "Ali ako se moj mali bude igrao po cijeli dan, kako e ita nauiti, kako e poloiti ispite?" Malo tko je spreman prihvatiti moj odgovor: "Ako se vae dijele naigra do mile volje, moi e poloiti prijemne ispite za fakultet nakon dvije godine intenzivnog uenja, umjesto da provede uobiajenih pet, est ili sedam godina u nekoj koli koja igru kao vaan inilac u ivotu posve zanemaruje." Ali uvijek moram dodati i ovo: ''Ako, naravno, uope bude htjelo poloiti te ispite." Va bi sin mogao htjeti postati baletan ili strojarski tehniar, a vaa ker modni kreator ili stolar. Da, roditelji uskrauju djetetu pravo na igru iz straha za njegovu budunost. Meutim, problem je jo sloeniji. U pozadini neodobravanja igre krije se maglovita moralna predodba, sugestija kako biti dijete i nije tako dobra stvar. To najjasnije pokazuje tipino predbacivanje mladim odraslim osobama: "Ne budi dijete." Roditelji koji su zaboravili porive iz vlastitog djetinjstva i koji se vie ne znaju ni igrati ni matati, nisu dobri roditelji. Kada dijete izgubi sposobnost za igru, ono je fiziki mrtvo i opasno za svako dijete koje s njim doe u dodir. Vrlo je zanimljivo, ali i iznimno teko, procijeniti tetu koju su pretrpjela djeca kojima nije bilo doputeno igrati se koliko su htjela. U Summerhillu se neka djeca igraju po cijeli dan, osobito za sunanog vremena; a dok se igraju, uglavnom su i vrlo buna. U veini se kola galama, ba kao i igra, obuzdava. Jedan od naih bivih aka, koji se upisao na kotsko sveuilite, rekao mi je: "Studenti diu stranu galamu u predavaonicama, i to stvarno zna biti zamorno, jer smo mi u Summerhillu proli tu fazu kada smo imali deset godina." Sjeam se odlomka iz sjajnog romana The House with the Green Shulters kada studenti edinburkog sveuilita nogama "sviraju" "Tijelo Johna Browna", prekidajui i zadirkujui slabog predavaa. Galama i igra su nerazdvojni suputnici, ali najbolje je kada se "drue" izmeu sedme i etrnaeste godine ivota.
29 / 162
Rad i iskrenost
Nekad smo u Summerhillu imali zakon prema kojem su svako dijete starije od dvanaest godina i svaki lan osoblja morali svaki tjedan odraditi dva sata rada na kolskom imanju. Plaa je bila simbolina: est penija na sat. Globa za one koji nisu radili iznosila je iling, i nekolicina je bila zadovoljna takvim rjeenjem, ukljuujui i uitelje. A od onih koji su radili, veina je stalno gledala na sat. Rad nije sadravao komponentu igre i zato je svima bio dosadan. Zakon je ponovo stavljen na dnevni red i djeca su ga skoro jednoglasno ukinula. Kada smo doli u Leiston, u prvo nanije vrijeme u Summerhillu bila potrebna ambulanta. Odluili smo je sami sagraditi - pravu zgradu od cigle i cementa. I premda nitko od nas nije imao nikakvog zidarskog iskustva, bacili smo se na posao. Nekoliko aka pomoglo je kod kopanja temelja i sruilo neke stare zidove kako bi doli do cigala. Ali djeca su zahtijevala plau. Odbili smo njihov zahtjev, pa su na posljetku ambulantu sagradili uitelji i posjetitelji. Posao je za djecu jednostavno bio previe dosadan, a potreba za ljeilitem za njihove je mlade umove bila previe maglovita. U tome nisu imala nikakvog vlastitog interesa. Ali neto kasnije, kada su poeljela imati spremite za bicikle, sagradila su ga sama, bez ikakve pomoi osoblja. Piem o djeci kakva stvarno jesu, a ne kakva mi odrasli mislimo da bi trebala biti. Njihov osjeaj za zajednicu - osjeaj drutvene odgovornosti - u potpunosti se razvije tek u osamnaestoj godini ili jo kasnije. Djeca su zaokupljena stvarima od neposrednog interesa i za njih budunost ne postoji. Nikada u ivotu nisam vidio lijeno dijete. Ono to se naziva lijenou, zapravo je ili nedostatak interesa ili zdravstveni problem. Zdravo dijele ne moe biti besposleno: ono po cijeli dan mora neto raditi. Poznavao um vrlo zdravog momka kojega su smatrali lijenim. Matematika ga nije zanimala, ali ju je prema nastavnom programu morao uiti. Naravno, on za tim nije osjeao nikakvu elju, pa je njegov uitelj mislio kako je lijen. Nedavno sam proitao da parovi koji na veernjim izlascima otpleu svaki ples jedva ili uope ne osjeaju umor, jer uivaju tijekom cijele veeri - naravno, ako se noge sloe s tim. Tako je i s djetetom. Djeak kojega smatraju lijenim, esto e na nekoj nogometnoj utakmici pretrati kilometre. Od djece koja su dola u Summerhill prije svoje dvanaeste godine, nijedno nije bilo lijeno. Po mom miljenju, ljenina je ili psihiki bolestan ili ga uope ne zanimaju stvari koje odrasli misle da bi trebao raditi. Iz strogih su nam kola u Summerhill poslali mnoge "lijene" djeake. Takvi djeaci ostaju "lijeni" dosta dugo; tonije sve dok se ne oporave od dotadanjeg obrazovanja. Pred njih ne postavljam zadatke koji su im mrski, jer za to nisu spremni. Poput vas i mene, kasnije e morati raditi mnoge stvari koje im nee biti po volji; ali ako mu damo slobodu da sada proivi svoje razdoblje igre, kasnije e se moi suoiti s bilo kakvim tekoama. Uostalom, ako je vaa ivotna filozofija valjana, posao koji e vas zapasti i nije najvanija stvar na svijetu. Jedan od naih bivih aka postao je autobusni kondukter i bilo mu je jako teko kada je morao otii s posla zbog loeg zdravija. Govorio je kako je uivao u kontaktu s tolikim brojem ljudi. Drugi je, pak, bivi ak postao zidar i uiva u svom poslu. Neki nai bivi aci postali su zemljoradnici; istinabog, sami su svoji gazde, ali na svojim imanjima rade mnoge teke poslove. Stalno nam pristiu vrlo povoljna izvjea o revnosti kojom nai bivi aci obavljaju odgovorne poslove, razlog je ovaj: ti su djeaci i djevojice u Summerhillu iivjeli svoje egocentrino razdoblje matanja. Kao mlade odrasle osobe, sposobni su suoiti se sa ivotnom realnosti bez podsvjesne enje za djetinjom igrom.
30 / 162
Premda su u stanju satima podmazivati motore, prati automobile ili sklapati radioureaje, te iste djeake ne mogu nikako pridobiti da mi pomognu saditi krumpire ili plijeviti luk. Dugo mi je trebalo da shvatim tu pojavu. Istinu sam prvi put naslutio dok sam prekopavao bratov vrt u kotskoj. Pritom ba i nisam uivao, i odjednom sam shvatio kako je problem u tome to radim u vrtu koji mi ne znai nita. A djeacima, pak, moj vrt ne znai nita, dok im njihovi bicikli i radioureaji znae jako puno. Istinski se altruizam primie sporim koracima i u sebi uvijek nosi faktor sebinosti. Mala djeca i tinejderi imaju posve razliite stavove o radu. Summerhillski maliani od tri do osam godina starosti radit e kao mravi na mijeanju cementa, prevaanju pijeska ili ienju cigala; i to bez ikakve pomisli na nagradu. Oni se poistovjeuju s odraslima i njihov je rad nalik mati koja se ostvaruje u zbiljiMeutim, od osme ili devete pa do osamnaeste ili dvadesete godine u njima jednostavno nema elje za obavljanjem dosadnog fizikog rada. Tako je kod veine, premda, naravno, ima i pojedinaca koji predano rade od ranog djetinjstva pa do kraja radnog vijeka. injenica je dami odrasli jako esto iskoritavamo djecu. "Marion, trkni do pote i ubaci mi ovo pismo." Svako dijete mrzi kada ga iskoritavaju. Prosjeno dijete maglovito poima da ga roditelji hrane i odijevaju, a da ono pritom ne mora uloiti nikakav napor. Osjea da je takva skrb njegovo prirodno pravo, ali s druge strane uvia kako se od njega oekuje i kako ima obvezu obavljati mnotvo tegobnih zadataka i mrskih kunih poslova koje i sami roditelji izbjegavaju. U seoskoj sam koli za lijepog vremena izvodio ake u vrt gdje smo svi neto kopali i sadili, i mislio sam da djeca vole vrtlarstvo. Nisam razumio daje za njih rad u vrtu ugodno olakanje nakon sjedenja i buljenja u plou. U Summerhillu imam veliki vrt, i u vrijeme upanja korova bi mi skupina malih djeaka i djevojica bila od velike pomoi. Lako bih im mogao narediti da mi pomognu. Ali ta djeca od osam, devet ili deset godina nisu razvila vlastito poimanje nunosti upanja korova, i to ih uope ne zanima. Jednom sam priao skupini maliana; "Hoe li mi koji od vas pomoi u upanju korova?" pitao sam. Svi su odbili. Pitao sam ih zato nee. Ovako su odgovorili: "To je iva dosada!" "Samo neka raste." "Nemani vremena, rjeavam krialjku." "Mrzim vrtlarstvo." I meni je upanje korova dosadno. I ja se volim prihvatiti krialjke. Moram biti fer prema tim djeacima - zato bi ih bilo briga za upanje korova? Radi se o mom vrtu. U meni se javlja ponos kada graak nikne iz zemlje, i time se smanjuju moji trokovi za povre. Ukratko, vrt ima veze s mojim vlastitim interesima. Ne mogu djecu silom zainteresirati kada u njima samima interesa u biti nema. Mogao bih ih jedino unajmiti i plaati po satu rada. Onda bi nam polazite bilo isto: mene bi zanimao vrt, a njih dodatna zarada. Maud, etrnaestogodinja djevojka, esto mi pomae u vrtu, premda tvrdi kako mrzi vrtlarstvo. Ali zato ne mrzi mene. upa korov jer eli biti sa mnom. To trenutano zadovoljava njezin vlastiti interes. Kada mi Derrick, koji takoer mrzi upanje korova, dragovoljno ponudi pomo, znam kako e me ponovo traiti moj depni noi za kojim ezne. U cijeloj ga stvari samo to zanima. Nagrada bi uglavnom trebala biti subjektivna: vlastito zadovoljstvo obavljenim radom. ovjeku padaju na um razni neugodni poslovi: kopanje ugljena, navijanje matice br. 50 na vijak br. 51, kopanje kanala, zbrajanje hrpa brojeva. Svijet je pun poslova koji sami po sebi ne pobuuju interes niti pruaju zadovoljstvo. ini se da i kole prilagoavamo toj ivotnoj dosadi. Tjerajui studente da se zaokupljaju predmetima koji ih uope ne zanimaju, zapravo ih pripremamo za poslove u kojima nee uivati.
31 / 162
Ljudi mi stalno govore: "Ali kako e se vaa slobodna djeca prilagoditi mukotrpnom, jednolinom radu koji ih u ivotu eka?" Moja je elja da ta slobodna djeca budu predvodnici u njegovu ukidanju. Jo mi neto lei na srcu: tjeranje djece da obavljaju nae poslove. Ako elimo da dijete radi za nas, morali bismo mu platiti u skladu s njegovim sposobnostima. Nijedno mi dijete ne eli nositi cigle samo zato to sam odluio popraviti srueni zid. Ali ako ponudim tri penija po takama, neki bi mi djeak mogao dragovoljno pomoi jer sam pobudio njegov vlastiti interes. Meutim, ne svia mi se pomisao da djetetov tjedni deparac ovisi o izvravanju nekih kunih poslova. Roditelji bi trebali davati ne traei nita za uzvrat. itao sam o koli u Americi koju su sagradili sami uenici. Nekad sam mislio da je to idealno rjeenje. Bio sam u krivu. Ako su djeca sama sagradila svoju kolu, moete se kladiti da je sa strane stajao neki autoritativni gospodin veselog i dobroudnog dranja i poticao djecu krepkim povicima. Kada takvog autoriteta nema, djeca jednostavno ne grade kole. Moje je miljenje da bi razborita civilizacija trebala osloboditi djecu obveze rada barem do osamnaeste godine. Veina bi djeaka i djevojica do tada ve puno toga napravila, ali bi im takav rad bio poput igre, a s roditeljskog bi stajalita bio ekonomski beskoristan. Pomisao na golemi rad koji studenti moraju obaviti pripremajui se za ispite baca me u depresiju. uo sam da je u Budimpeti prije Drugoga svjetskog rata skoro 50 posto studenata doivljavalo psihiki ili fiziki slom nakon polaganja prijemnih ispita. Izraelski uitelji priali su mi o tamonjim udesnim zajednicama. kola je, kau, dio zajednice ija je osnovna potreba naporan rad. Jedan mi je uitelj rekao kako desetogodinja djeca plau ako im - za kaznu - zabrane prekopavanje vrta. Kada bi moje desetogodinje dijete plakalo zato to mu zabranjujem da kopa krumpire, pomislio bih kako je mentalno zaostalo. Djetinjstvo je razigrano doba; svaka zajednica koja zanemaruje tu istinu, ne odgaja djecu kako valja. Smatram da izraelska metoda rtvuje mladost za volju ekonomskih potreba. Moda je to nuno; ali taj se sustav ne bih usudio nazvati idealom ivota u zajednici. Moramo dopustiti djeci da budu sebina, ne siliti ih na davanje i pruiti im slobodu da slijede vlastite djetinje interese dok god djetinjstvo traje. Kada doe do sukoba izmeu djetetovih pojedinanih i drutvenih interesa, pojedinani bi interesi trebali doi na prvo mjesto. Cjelokupna se ideja Summerhilla svodi na putanje na slobodu: doputanje djetetu da iivi svoje prirodne interese. kola bi od djejeg ivota trebala napraviti igru. Time ne mislim da bi dijete trebalo drati pod staklenim zvonom. Uklanjanje svih tekoa kobno je za djeji karakter. Ali sam ih ivot nudi u tolikoj mjeri da su umjetno stvorene tekoe s kojima suoavamo djecu posve nepotrebne. Vjerujem kako je autoritativno nametanje bilo ega pogreno. Dijete nikad ne bi trebalo neto raditi dok se u njemu ne razvije miljenje - njegovo vlastito miljenje - da to i treba raditi. Vanjska je prinuda prokletstvo ovjeanstva, bilo daje ini Papa, drava, uitelj ili roditelj. Sve je to faizam. Veini je ljudi prijeko potreban nekakav bog; kako bi i moglo biti drugaije kada u domovima vladaju drveni bogovi oba spola, bogovi koji zahtijevaju savrenu istinu i moralno ponaanje? Biti slobodan znai raditi to eli ne zadirui u slobodu drugih. Iz toga proizlazi samodisciplina. Doista je iznenaujue da, kraj milijuna ljudi koji su odgojeni u mrnji i strahu od seksa, opa neuroza nije jo izraenija. Po meni je to dokaz kako je ljudska priroda obdarena uroenom sposobnou konanog nadvladavanja svih zala koja joj se nanose. Polako se kreemo k slobodi, u seksualnom i svakom drugom smislu. Kada sam bio djeak, ene su se kupale u arapama i dugini haljinama, a danas slobodno pokazuju noge i tijela. Djeca svakim naratajem dobivaju sve vie slobode. Danas e samo poneki luak umoiti bebin palac u ljutu papriku kako bi ga prestala cuclati. Rijetke su zemlje gdje u kolama jo uvijek tuku djecu.
32 / 162
U ljudima ima puno iskrene ljubavi, i vrsto sam uvjeren da e novi narataji, koje nisu iskvarili u djetinjstvu, ivjeti u miru i slozi - ako, naravno, dananji "mrzitelji" ne unite svijet prije nego to novi narataji stignu preuzeti kormilo. Bitka je neravnopravna, jer "mrzitelji" nadziru obrazovanje, vjeru, zakone, vojske i otune zatvore. Tek nekolicina prosvjetnih djelatnika nastoji omoguiti slobodan rast onoga to je dobro u svakom djetetu. Golemu veinu djece modeliraju ljudi protuivotnih stavova pomou svojeg mrskog sustava kanjavanja. U nekim se enskim samostanima djevojke jo uvijek moraju pokrivati dok se kupaju kako ne bi mogle vidjeti vlastita tijela. Djeacima roditelji ili uitelji tu i tamo jo uvijek govore kako je masturbacija grijeh koji vodi u ludilo. Skoro svaki put kada odem u mjesto ili veliki grad. vidim kako se neko trogodinje dijete spotakne i padne, a potom se iznutra smrznem kada ga majka zbog toga mlati po stranjici. Kada putujem vlakom, esto ujem majke kako govore ovakve stvari: "Willie, ako jo jednom izae u hodnik, kondukter e te uhititi." Veinu djece odgajaju na spletu lai i ignorantskih zabrana. U tijeku je trka izmeu ljudi koji vjeruju u mrtvilo i ljudi koji vjeruju u ivot. Sjeam se kada je neka majka izvela u vrt svog trogodinjeg sina. Bio je besprijekorno odjeven. Kada se poeo igrati sa zemljom, malo je zamrljao odjeu. Mamica je istrala, pljusnula ga i uvela unutra, a kasnije ga je opet poslala van, uplakanog, u istoj odjei. U roku od deset minuta ponovo se zamrljao, i cijela se pria jo jednom ponovila. Htio sam rei toj eni kako e je sin mrziti cijeli ivot; kako e, to je jo gore, mrziti sam ivot. No shvatio sam da ne bih mogao doprijeti do nje ma to rekao. ovjekova je tragedija to se njegov karakter moe modelirati, ba kao i psei. S makama nije lako. Kod psa moete izazvati grinju savjesti, ali ne i kod make. A ipak mnogi ljudi vie vole pse, jer njihova poslunost i laskavo mahanje repom pruaju oigledniji dokaz gospodareve nadmoi i dostojanstva. Uvrijeena je pretpostavka kako se dobre navike koje nam nisu utuvili u ranome djetinjstvu, u nama vie ne mogu razviti kasnije u ivotu. Na toj smo pretpostavci odgojeni i slijepo je prihvaamo, i to iz jednostavnog razloga to je jo nitko nije doveo u pitanje. Pa evo, ja je poriem. Djetetu je sloboda nuno potrebna, jer samo u slobodi moe rasti na vlastiti, prirodan nain - onako kako treba rasti. U novim acima koji nam dolaze iz drugih kola, jasno se vide rezultati prisile i sputavanja. U njima je nagomilana neiskrenost, popraena lanom pristojnou i izvjetaenim ponaanjem. Njihova je reakcija na slobodu brza i zamorna. Prvih tjedan ili dva otvaraju vrata uiteljima, oslovljavaju me s "gospodine" i pucaju od istoe. Gledaju me s "potovanjem" u kojem je lako prepoznati strah. Nakon nekoliko tjedana slobode pokazuju svoje pravo lice. Postaju drski, neodgojeni i prljavi. ine sve ono to su im ranije zabranjivali: psuju, pue, razbijaju stvari. A sve to vrijeme oi i glas im odiu pristojnou i neiskrenou. Da bi se oslobodili neiskrenosti, potrebno im je najmanje est mjeseci. Nakon toga gube i poslunost spram onoga to su smatrali autoritetom. U roku od godinu dana u njima e procvasti prirodni, zdravi klinci koji kau ono to misle bez usplahirenosti ili mrnje. Ako djetetu sloboda bude pruena dok je dovoljno mlado, nee morati proi kroz tu fazu neiskrenosti i glume. U Summerhillu najvie upada u oi upravo apsolutna iskrenost meu acima. Problem iskrenosti u ivotu i prema ivotu od goleme je vanosti. Zapravo, nita nije vanije od toga. Ako ste iskreni, sve e vam se drugo pridodati. U glumi, primjerice, svatko uvia vrijednost iskrenosti. Od politiara koje smo izabrali, oekujemo da budu iskreni (koliki je samo optimizam ovjeanstva), kao i od sudaca i odvjetnika, uitelja i lijenika. A ipak djecu odgajamo tako da se ne usuuju biti iskrena. Mi smo poeli ostavljati djecu na mira kako bismo utvrdili kakva su. To je jedini nain kako postupati s djecom. Ako ele pridonijeti djejem znanju i, to je jo vanije, djejoj
33 / 162
srei, pionirske e kole ubudue morati slijediti taj put. Otkrie da se dijete raa kao iskreno stvorenje, vjerojatno je najvee do kojeg smo u Summerhillu ikada doli.
Problematina djeca
Mnogi psiholozi vjeruju kako se dijete ne rada ni dobro ni loe, nego u sebi sadri sklonost k oba nasuprotna pola. Sa svoje strane, vjerujem da u djetetu nema ni zloinakog instinkta ni bilo kakve prirodne sklonosti zlu. U djetetu se zloinstvo javlja kao izopaeni oblik ljubavi. Jednom se neki moj ak, devetogodinjak, igrao i sve vrijeme za sebe tiho pjevuio: "Tra-la-la, elim ubit' mamu." inio je to potpuno nesvjesno, jer je istodobno izraivao amac i to je zaokupljalo sav njegov svjesni interes. Stvar je u tome to njegova majka ivi svoj ivot i rijetko ga via. Ne voli ga, a on to nesvjesno zna. Ali taj djeak (inae izrazito draesno dijete) ne nosi zloinake misli u sebi od roenja. Ne, rije je o staroj prii: ako ne mogu doi do ljubavi, mogu do mrnje. U korijenu svakog sluaja djejeg zloinstva nalazi se nedostatak ljubavi. Zloin je oevidno nain izraavanja mrnje. Prouavanje djejeg zloinstva svodi se na prouavanje uzroka pojave mrnje u djetetu. Stvar je u povredi ega. Ne moemo pobjei od injenice daje dijete u prvome redu egoist. Nitko dragi nije vaan. Kada je ego zadovoljen, pokazuje se ono to nazivamo dobrotom; kada je, pak, izgladnio, javlja se zloinstvo. Zloinac se sveti drutvu zbog toga to nije cijenilo njegov ego pruajui mu ljubav. Mladi gangsteri diljem svijeta tragaju za sreom, i usudio bih se ustvrditi kako je temelj ni uzrok njihove protudrutvenosti injenica da su u koli i kod kue bili nesretni. Sreu koju su trebali proivjeti u djetinjstvu, odmijenila je patvorena srea razbijanja, kraa i premlaivanja ljudi. Ono stoje trebalo biti radost, zbog frustracije se pretvorilo u mrnju. Uvjeren sam da je pravi lijek za maloljetnu delinkvenciju pruanje sree u ranoj dobi, i krajnje je vrijeme da se svi ti dobri ljudi koji pokuavaju izai na kraj s mladenakim zloinstvom, usredotoe na poetak, na pogreno polazite puno straha i kanjavanja i, iznad svega, nedostatka ljubavi u djetinjstvu. A to nije teorija, jer smo u prvim danima u Summerhillu imali velik broj problematine djece i skoro su sva otila u svijet kao ispravni ljudi. Razlog je jednostavan; pruili smo im ljubav, i sloboda ih je usreila. Mrnja i kazne nikada nisu nita izlijeile; samo ljubav ima iscjeliteljsku mo- Homer Lane je to dokazao prije pedeset godina. Summerhill nikad nije bio kola za "crne ovce", ali smo na poetku dobivali ake izbaene iz uobiajenih kola. Prije trideset pet godina imali smo znatan broj kradljivaca, laaca i unitavaa. Od onih koji su kod nas proveli barem tri godine, znam samo za jednog koji je zavrio u zatvoru. Za vrijeme rata su ga osudili zbog trgovanja vercanim benzinom. Na alost, njegova je garaa od kole bila udaljena skoro tri stotine kilometara: dobro bi mi bio doao u onoj nestaici. U to sam vrijeme, dakle, imao puno problematine djece. O tome sam ve pisao, ali nije zgorega ponoviti: mislio sam kako sam ih izlijeio analizom, ali ozdravili su i oni koji su odbijali prisustvovati seansama, pa sam zakljuio kako ih nije izlijeila psihologija, nego sloboda da budu ono to jesu. Kada bi se ljudi raali sa zloinakim instinktom, domovi srednje klase dali bi isti broj zloinaca kao i siromani domovi. Ali dobrostojei ljudi imaju vie prigoda za izraavanje svojeg ega. Zadovoljstva koja se mogu kupiti novcem, profinjeno okruenje, kultura, ponos zbog podrijetla - sve to pothranjuje ego. U siromanih je ljudi ego izgladnio. Djeak je roen u siromanoj etvrti. U njegovu domu nema kulture, knjiga, ni ozbiljnog razgovora. Roditelji su mu neuki, pa ga mlate i viu na njega: pohaa kolu gdje
34 / 162
stroga disciplina i dosadni predmeti sputavaju njegovu pravu prirodu. Njegov je prostor za igru ulica, predodbe o seksu pornografske i prijave, a na televiziji vidi ljude koji plivaju u novcu, automobilima i svim vrstama raskoi. Kao adolescent pridruuje se bandi iji je cilj na brzinu se obogatiti, i to pod svaku cijenu. Kako izlijeiti djeaka s takvim zaleem? Homer Lane je jednom za svagda dokazao kako sloboda moe izlijeiti problematino dijete, ali malo je ljudi poput njega. Umro je prije vie od etrdeset godina, a ipak ne znam ni zajedno slubeno tijelo koje se bavi delinkventima, a koje se okoristilo njegovim iskustvom. Jo uvijek se ustrajava na lijeenju autoritetom, a preesto i strahom. Jedini, strani ishod jest stalni porast zloinstva u mladih. Kako ih nikad nisam imao prilike vidjeti, ne mogu donijeti objektivan sud o maloljetnikim popravnim domovima i kolama. Neki bi mogli biti vrlo dobri, ali sudei prema onom to se o tome moe proitati, njihove metode djecu pretvaraju u varalice: nametnuta disciplina, naporan rad, bespogovorna poslunost, nedostatak slobodnog vremena. Kazne ne mogu izlijeiti ono to je bolesno u pojedincu ili drutvu. Lane je pokupio "opake" momke i djevojke s londonskih sudova - protudrutvene, krute mlade osobe koje su se diile svojom reputacijom nasilnika, kradljivaca i gangstera. Ti su "nepopravljivi sluajevi" zatim doli u njegovo popravilite zvano Mali Commonwealth, zajednicu koju je krasilo samoupravljanje i odobravanje puno ljubavi. Pravi lijek za te maloljetne delinkvente bila je ljubav - autoritet koji je stao na stranu djeteta. Postupno su se pretvarali u potene, ispravne graane, i mnoge sam od njih smatrao svojim prijateljima. Lane je imao genijalan dar za razumijevanje i postupanje s delinkventnom djecom. Uspjeno ih je lijeio jer je neprestano zraio ljubavlju i razumijevanjem. U svakom je delinkventnom inu traio skriveni motiv, jer je bio uvjeren kako se iza svakog zloina krije elja koja je izvorno bila dobra. Otkrio je da nema nikakve koristi od prianja s djecom i da se broje samo djela. Drao je da djetetu treba dopustiti iivljavanje svojih udnji kako bi se oslobodilo drutveno neprihvatljivih karakternih crta. Kada je Jabez, jedan od njegovih tienika, izrazio arku elju porazbijati alice i tanjure na kuhinjskom stolu, Lane mu je pruio eljezni ara i rekao: "Samo naprijed." Jabez je utaio elju, a ve sutradan priao je Laneu i ponudio se za neki odgovorniji i bolje plaen posao od onog koji je dotad obavljao. Lane gaje upitao zato to eli. "Hou platit za one alice i tanjure", odgovorio je Jabez. Lane je to ovako objasnio: in lomljenja alica naprasno je rasprio niz Jabezovih unutarnjih konica i sukoba. Prvi ga je put u ivotu neki autoritet ohrabio u elji da neto razbije i rijei se bijesa, i to je na njega moralo imati blagotvoran emocionalni utjecaj. Delinkventi u Malom Commonwealthu Homera Lanea bili su redom iz najgorih gradskih etvrti, ali nisam uo da se ijedan vratio gangsterskom ivotu. Laneovu metodu nazivam metodom ljubavi, a metodu otrog kanjavanja delinkvenata metodom mrnje. Kako mrnja nikada nikoga ni od ega nije izlijeila, moj je zakljuak da metoda nemilosrdnog kanjavanja ni najmanje ne moe pomoi mladoj osobi kod uklapanja u drutvo. Ali isto tako dobro znam da bih, da sam sudac i da moram rijeiti problem nekog neukrotivog, prkosnog delinkventa, vjerojatno i sam bio u nedoumici to uiniti. Jer danas u Engleskoj, koliko znam, ne postoji popravilite poput Malog Commonwealtha gdje bih ga mogao poslati. Po mom miljenju, to je sramota. Lane je umro 1925., a nai autoriteti i strunjaci od tog izvanrednog ovjeka nisu nita nauili. Dodue, posljednjih su godina nai vrli socijalni radnici koji nadziru maloljetne prijestupnike pokazali iskrenu elju za razumijevanjem tih mladih ljudi. I psihijatri su, unato unom neprijeteljstvu od strane priznate struke, uloili veliki napor kako bi poduili javnost da delinkvencija nije zlo, nego odreeni oblik bolesti kojoj treba pristupiti sa suosjeanjem i razumijevanjem. ini se da e na vagi pretegnuli ljubav, a ne mrnja; razumijevanje, a ne
35 / 162
zadrto moralno zgraanje. Proces promijene je spor, ali i mala promjena donekle suzbija zarazu, a s vremenom e se proces jamano ubrzati. Koliko znam, nikada nije dokazano kako je ovjeka mogue uiniti dobrim pomou nasilja, okrutnosti ili mrnje. U svojoj sam dugoj karijeri imao posla s velikim brojem problematine djece, od kojih su mnoga bila delinkventi. Vidio sam kako su takva djeca nesretna i puna mrnje, osjeaja inferiornosti i emocionalne zbunjenosti. Prema meni su se drala nabusito i bez potovanja jer sam uitelj, zamjena za oca, neprijatelj. Bio sam meta njihove napete mrnje i sumnjiavosti, i nauio sam ivjeti s tim. Ali ovdje u Summerhillu ti su potencijalni delinkventi upravljali sami sobom u samoupravnoj zajednici; mogli su slobodno uiti i slobodno se igrati. Prije nego je psihologija otkrila vanost nesvjesnoga, dijete je smatrano razumnim biem koje ima sposobnost htjeti initi dobro ili zlo. Pretpostavljalo se kako je djeji um "prazan komad papira" na koji je neki savjestan uitelj jednostavno trebao ispisati tekst. Danas nam je jasno da u djetetu nema nieg statinog; ono je cijelo u dinamikim porivima, i svoje elje nastoji izraziti djelima. Po naravi je zaokupljeno samim sobom, i uvijek nastoji okuati svoju sposobnost, svoju mo. Ako je tono da u svemu ima seksa, onda je u svemu prisutan i nagon za moi. Kada je djetetova elja osujeena, ono mrzi. Kada bih trogodinjem djeaku oduzeo igraku, on bi me, da moe, na licu mjesta ubio. Jednom sam sjedio s Billyjem, zavaljen u svoju crnonaranastu lealjku. Billy me, naravno, dri zamjenom za oca. "Ispriaj mi neku priu", rekao je. "Ispriaj ti meni", odgovorih. Ne, ustrajao je, ne moe on meni priati priu; ja je moram ispriati njemu. "Ispriat emo priu zajedno", rekao sam. "Kada ja zastanem, ti uskoi, moe? Fino. Bio jednom..." Billy je pogledao u moju prugastu lealjku. "Tigar", rekao je, a ja sam znao daje prugasta ivotinja moja malenkost. "... koji se sakrio uz cestu u blizini kole. Jednog dana, cestom je hodao djeak po imenu..." "Donald", ree Billy. Donald je njegov kompa. "Odjednom, tigar je iskoio i..." "Pojeo ga", Billy e spremno. "Tada je Derrick rekao: 'Pokazat u ja tom tigru koji mi je prodro brata.' Zgrabio je svoj revolver i krenuo niz cestu. Uto je tigar iskoio i..." "Pojeo ga", ree Billy razdragano. "A onda se razbjesnio Neill. 'Ne moe to tako. Taj e mi tigar pojesti cijelu kolu', rekao je, zgrabio svoja dva revolvera i izaao na cestu. A tigar je iskoio i..." "Pojeo ga, naravno." "Ali tada je Billy rekao da tako dalje ne ide. Zgrabio je svoja dva revolvera, ma, no i strojnicu i krenuo niz cestu. Uto je tigar iskoio i..." "Billy gaje ubio", ree Billy skromno. "Sjajno!" uzviknuo sam. "Billy je ubio tigra. Dovukao ga je do vrata, uao i sazvao izvanrednu sjednicu. Jedan od lanova osoblja je rekao: 'Budui da je Neilla pojeo tigar, potreban nam je novi ravnatelj. Predlaem da to bude ..." Billy je spustio pogled i nije rekao ni rijei. "Predlaem da to bude ..." "Dobro zna da su izabrali mene", rekao je zlovoljno. "I tako je Billy postao ravnateljem kole Summerhill. I, to misli, koja je bila prva stvar koju je uinio?"
36 / 162
"Otiao je u tvoju sobu i uzeo tvoj tokarski i pisai stroj", odgovorio je bez traka oklijevanja i smetenosti. Billy je bio tipian sluaj nagona za moi. Njegova su se matanja vrtjela oko toga. uo sam kada je drugim djeacima priao lovake prie o broju zrakoplova kojima moe upravljati u isto vrijeme. Ego je zain u svakoj juhi. Osujeena je elja zaetak matanja. Svako dijete eli biti veliko; sve oko njega govori mu daje malo. Dijete nadvladava svoju okolinu bijegom; navlai krila i u mati proivljava svoje snove. Ambicija da se postane vlakovoa motivirana je nagonom za moi; jedna je od najzornijih ilustracija moi upravljanje vlakom koji juri velikom brzinom. Djeca vole Petra Pana, ali ne zato to ne raste i ne stari, nego zato to moe letjeti i to je jai od gusara. Odrasli ga vole zato to ele biti djeca, bez odgovornosti i probijanja kroz ivot. Ali zapravo nitko ne eli ostati djetetom. udnja za moi tjera djecu naprijed. Mlade osobe koje nazivaju delinkventima pokuavaju izraziti mo koja je bila potisnuta. Ustanovio sam da protudrutveno dijete (primjerice voa bande koja se "bavi" razbijanjem prozora), kada mu se prui sloboda, u pravilu postaje vatreni pristaa reda i zakona. U prvim godinama kole, dola nam je djevojica po imenu Ansi. U svojoj je koli bila voa prijestupnika, pa su je morali izbaciti. Dvije noi po njezinu dolasku u Summerhill poela se rjekati sa mnom, sve kroz igru. Uskoro se, meutim, vie nije igrala. Dugo me udarala i grizla, neprestano ponavljajui kako e me natjerati da se razbjesnim. Ali nisam se dao i stalno sam se smijeio, to je iziskivalo golem napor. Na posljetku je jedan od uitelja sjeo za glasovir i zasvirao neku njenu melodiju, pa se Ansi umirila. Njezin je napad bio djelomino seksualan, ali sa stajalita moi ja sam, kao ravnatelj, zastupao red i zakon. Ansi je odjednom bila zbunjena ivotom. Otkrila je da u Summerhillu nema zakona koje donose odrasli, a koje bi mogla kriti, i osjeala se poput ribe na suhom. Pokuala je unijeti razdor meu druge ake, ali joj je to polo za rukom samo s najmlaima. Pokuavala je iznova pronai mo na koju je bila navikla - mo predvodnika bande u borbi protiv autoriteta. Zapravo je bila veliki pristaa reda i zakona, ali su na tom podruju vladali odrasli, i tu nije imala gdje izraziti svoju mo. Sljedei najbolji izbor bio je pobuna protiv reda i zakona, pa je krenula tim putem. Tjedan dana nakon njezina dolaska, imali smo opu sjednicu. Ansi je cijelo vrijeme stajala i svemu se rugala. "Glasat u za zakone," govorila je, "ali samo zato da bih se dobro zabavila dok ih budem krila." Njezina je kuepaziteljica ustala i rekla: "Ansi nam daje do znanja da ne eli zakone kojih e se svi pridravati. Predlaem da onda sve zakone ukinemo. Neka vlada kaos." "Hura!" uzviknula je Ansi i povela ake iz prostorije. To joj nije bilo teko jer su svi jo bili mali, ispod dobi kada se razvija drutveni osjeaj. Odvela ih je u radionicu, gdje su se svi naoruali pilama. Objavili su kako namjeravaju prepiliti sve voke. Ja sam, kao i obino, otiao prekopavati vrt. Deset minuta kasnije, Ansi je dola k meni. "to da uinimo kako bismo prekinuli kaos i opet vratili zakone?" upitala je blagim glasom. "Ne mogu ti dati nikakav savjet", odgovorio sam. "Moemo li sazvati novu opu sjednicu?" upitala je. "Naravno da moete, samo to ja neu doi. Odluili smo da bude kaos." Ansi je otila, a ja sam nastavio kopati. Ubrzo se vratila i rekla: "Mi klinci smo se sastali i glasali za to da se odri opa sjednica u punom sastavu. Hoe li doi?" "U punom sastavu? Da, doi u", rekao sam. Na sjednici je bila ozbiljna i na miru smo donijeli zakone. Ukupna teta za razdoblja kaosa: jedna prepiljena motka za suenje vea.
37 / 162
Ansi je godinama uivala u suprotstavljanju autoritetu na elu svoje bande. Potiui pobunu, zapravo je postizala neto to je i sama mrzila. Mrzila je kaos. U njezinoj se nutrini krio graanin koji se dri zakona. Ali Ansi je gajila veliku udnju za moi. Bila je sretna samo onda kada je upravljala drugima. Bunei se protiv svog uitelja, pokuavala se napraviti vanijom od njega. Mrzila je zakone, jer je mrzila mo koja ih je donosila. Prema mom iskustvu, takve je sluajeve nagona za moi puno tee lijeiti od seksualnih sluajeva. Razmjerno je lako utvrditi koji su dogaaji i poduke djetetu usadili nemirnu savjest u vezi seksa, ali ui u trag tisuama dogaaja i poduka koje su od djeteta napravile sadistinu osobu gladnu moi, uistinu je teko. Djetetova udnja za odrastanjem elja je za moi. Sama e veliina odraslih djetetu uliti osjeaj inferiornosti. Zato bi odrasli smjeli ostajati budni do kasno u no? Zato imaju sve najbolje stvari - pisae strojeve, automobile, dobar alat, satove? Moji aci djeaci oboavaju sapunati lica kada me vide kako se brijem. I poriv za puenjem u prvom je redu elja za odrastanjem. Openito govorei, elja za moi najvie je osujeena u jedinaca, pa stoga kole upravo s njima najtee izlaze na kraj. Jednom sam pogrijeio dopustivi da neki djeak doe u kolu deset dana prije ostalih aka. Druio se s osobljem, sjedio u zbornici, imao vlastitu sobu za spavanje, i sve ga je to inilo jako sretnim. Ali kada su dola ostala djeca, postao je jako protudrutven. Dok je bio sam, pomagao je pri izradi i popravljanju mnogih stvari, a kada su stigli ostali, poeo je razbijati i unitavati. Bio mu je povrijeen ponos. Iznenada je morao prestati biti odrastao; morao je dijeliti sobu s jo etiri djeaka i ii rano u krevet. Njegov me uni protest uvrstio u odluci da vie nikad ne pruim prigodu nekom djetetu za poistovjeivanje s odraslima. U djetetu se samo osujeena mo izokree u zlo. Ljudska su bia dobra i ele initi dobro; ele voljeti i biti voljena. Mrnja i pobuna nisu nita drugo do osujeena ljubav i mo. Jednom sam novom aku, djeaku koji se ponaao protudrutveno, rekao sljedee: "Izvodi sve te blesave trikove samo zato da bih te kaznio, jer su te itav ivot kanjavali. Ali gubi vrijeme. Neu te kazniti ma to uinio." Nakon toga se okanio destruktivnosti, jer je njegova mrzovolja izgubila smisao. Prije mnogo godina, kada sam jo bio razmjerno mlad, neki nam je djearac doao iz kole gdje je terorizirao sve ivo nabacujui se stvarima, pa ak i prijetei da e nekoga ubiti. Isto je pokuao i sa mnom. Ubrzo sam zakljuio da koristi svoju naprasitost kako bi uznemirio ljude i tako privukao pozornost. Jednog dana, uao sam u igraonicu i zatekao svu djecu skutrenu najednom kraju prostorije. Na drugom je stajao mali vrag s ekiem u ruci. Prijetio je da e mlatnuti svakoga tko mu se pokua pribliiti. "Prestani, mali", rekao sam otro. "Ne bojimo te se." Bacio je eki i jurnuo prema meni. Grizao me i udarao. Tiho sam mu rekao: "Kad god me udari ili ugrize ja u ti uzvratiti", to sam i inio. Vrlo je brzo odustao od borbe i istrao iz prostorije. Time ga nisam kaznio, nego sam mu dao nunu lekciju: morao je nauiti da ne moe povrjeivati druge radi vlastitog zadovoljenja. Slaem se da nije sasvim lako odrediti to jest, a to nije kazna. Jednom je neki djeak posudio moju pilu. Sutradan sam je naao vani na kii. Rekao sam mu da mu pilu vie neu posuditi, i to nije bila kazna, jer je s kaznom uvijek povezano pitanje morala. Ostaviti pilu na kii nije dobro za pilu, ali to nije nemoralan in. Vano je da dijete naui kako ne moe posuditi tui alat i upropastiti ga, ili nanijeti tetu tuoj imovini ili drugoj osobi. Jer djetetu samo kodi ako mu stalno putamo na volju ili mu doputamo da ini to eli nautrb drugih. Time emo ga razmaziti, a razmaeno je dijete lo graanin. Jednom smo u Summerhillu imali dvanaestogodinjeg djeaka kojega su zbog protudrutvenog ponaanja izbacili iz niza kola. Kod nas je taj isti djeak postao sretan,
38 / 162
kreativan i drutven. Autoritet popravnog doma bio bi ga dokrajio. Ako sloboda moe spasiti vrlo problematino dijete, koliko bi tek mogla pomoi milijunima takozvane "normalne" djece koju autoriteti izopauju raznim oblicima prisile? Voljeti znai biti na strani drugoga. Ljubav je odobravanje. Znam da djeca sporo ue kako je sloboda posve razliita stvar od samovolje. Ali ona mogu savladati i uistinu savlauju tu lekciju. Kada se svedu rauni, sloboda djeluje - i to skoro bez ijedne iznimke.
Jo poneka rije o problematinoj djeci

Prve godine u Leistonu spadaju u razdoblje koje nazivam problematinim. Nisam mogao nai dovoljno obinih aka da bih kolu odrao na ivotu, pa sam poeo primati svakovrsne problematine sluajeve... kradljivce, lace, unitavae, mrzovoljne klipane. Problematino je razdoblje bilo vrlo zanimljivo, ali je zahtijevalo i veliku rtvu. Doavi iz kotske, gdje tedljivost skoro granii sa krtosti (ako povjerujete vicevima), jako me smetalo to mi stalno nestaju knjige, odjea ili satovi. U zadnje me vrijeme, od ranih ezdesetih, financijsko stanje opet natjeralo na primanje problematine djece, to ini se nimalo ne svia. Ne elim lijeiti. Jako mi je krivo to se moram grbiti s "problemima". Radost otkria u velikoj se mjeri izgubila; danas skoro do u tanine mogu predvidjeti kako e takvo dijete reagirati: puno e psovati, nee se prati tjednima, bit e bezobrazno, obijat e zajednike kasice-prasice, a moda i prodavati alat iz radionice. iva dosada, kao kada vam dvaput za redom priaju istu priu. A dosadno je i zato to mi esto dou kada je ve prekasno. Nekada sam imao uspjeha nagraujui lupee zbog krae, ali sumnjam da bi to danas upalilo. Mladi su danas svjesniji i manje naivni. Dobro je barem to to djeca kada su slobodna, skoro uope ne lau. Naeg je seoskog policajca, koji je jednom navratio, jako zaudilo kada je neki djeak uao u moj ured i rekao: "Bok, Neill, razbio sam prozor u predvorju." Djeca uglavnom lau kako bi se zatitila, a u domu gdje vlada strah, la naprosto cvjeta. Ukinite strah, i laganje e prestati. Meu mojim acima skoro da nikad nije bilo okorjelih ili kroninih laaca. Dok su jo novi u Summerhillu, ponekad lau jer se boje rei istinu. Ali kada otkriju kako u koli nema odraslog efa, uviaju da od lai nema nikakve koristi. Ne tvrdim da laganje potpuno nestaje. Djeak e rei da je razbio prozor, ali e preutjeti kako je poharao hladnjak ili ukrao komad alata. Bilo bi presmiono oekivati da laganja uope ne bude. U slobodi djeca i dalje "lau iz mate". Roditelji tu simpatinu muhu isuvie esto pretvaraju u slona. Kada mi je mali Jimmy priao i rekao da mu je tata poslao pravi pravcati Rolls--Bentley, odgovorio sam: "Znam. Vidio sam ga pred ulazom. Prekrasan auto." "Ma daj", rekao je. "Kao da ne zna da sam se samo alio." Moglo bi zvuati paradoksalno i nelogino, ali ja razlikujem laganje i nepotenje. Netko moe biti poten, a uz to i laac - odnosno poten u vezi s velikim stvarima u ivotu, iako ponekad nepoten u vezi sitnica. Tako, primjerice, dobrim dijelom laemo kako ne bismo povrijedili druge. Istinoljubivost bi postala manom kada bi me tjerala da nekome ovako odgovorim na pismo: "Dragi gospodine, vae je pismo bilo toliko dugo i dosadno da se nisam mogao prisiliti proitati ga do kraja", ili kada bi me nagnala da nekom nazoviglazbcniku kaem: "Hvala vam to ste svirali, ali totalno ste izmrcvarili tu pjesmu." Odrasli uglavnom lau iz altruizma, ali u djece su lai uvijek lokalne i osobne. Najbolji nain da od djeteta napravite laca, jest inzistirati da uvijek govori samo istinu i "nita osim istine".
Tijekom svih ovih godina, jedna od najupornijih kritika upuenih Summerhillu jest ta da djeca psuju. Istina je, psuju - ako je izgovaranje staroengleskih rijei psovanje. A istina je i da novi aci u pravilu pretjeruju s psovanjem. Prije nekoliko godina jednu su trinaestogodinju djevojku, koja nam je dola iz enskog samostana, stalno prozivali na opim sjednicama zbog toga to je, kad god se ila kupati na javnu plau i bila okruena strancima, glasno uzvikivala: "Kukin sine!" kako bi privukla pozornost. Neki joj je djeak rekao: "Ti si obina, glupava guska. Psuje da bi se napravila vana pred ljudima i tvrdi kako si ponosna to je Summerhill slobodna kola. Ali ustvari radi suprotno - zbog tebe ljudi krivo gledaju na kolu." Objasnio sam joj da zapravo mrzi kolu, i zato joj pokuava nanijeti zlo. "Ali ja ne mrzim Summerhill". viknula je. "Ovdje je fantastino." "Da," rekao sam, "ovdje je doista fantastino, kako kae, ali ti nisi tu, nego jo uvijek ivi u svom samostanu, i sa sobom si donijela svu svoju mrnju prema njemu i prema opaticama. Zapravo ne pokuava nanijeti zlo Summerhillu, nego samostanu." Ali ona je nastavila izvikivati svoj "specijalitet" sve dok Summerhill za nju nije postao stvarao mjesto, a ne samo simbol. Nakon toga vie nije psovala. Postoje tri vrste psovki: na temu seksa, vjere ili izmeta. Razlika izmeu Summerhilla i drugih kola u tome je to kod nas djeca psuju otvoreno, a kod drugih poskriveki. Nae mlae ake ivo zanima staroengleska rije za feces, i vrlo je esto koriste. Djeca vole anglosaksonske rijei. Vie su me puta pitala zato pred ljudima nije pristojno rei "govno", a nikome ne smetaju rijei "feces" ili "izmet". Stvarno nemam pojma. Djeca prihvaaju psovanje kao prirodan nain izraavanja. Odrasli ga, pak, osuuju jer je njihov osjeaj za nepristojno izraeniji nego u djece. Kada bi roditelj odgojio dijete u uvjerenju kako je nos prljav i zao organ, ono bi vjerojatno potajno za sebe aptalo: "nos, nos". Kod psovanja, kao i kod mnogih drugih stvari, zakon proizvodi zloin. Kod kue zakon izraen oevim strogim zabranama iskrivljuje djetetov ego i time ga pretvara u lou osobu. Tlaenje potie prkos, a prkos posve prirodno udi za osvetom. Osveta je u pozadini mnogih zloina. Da bismo ukinuli zloin, moramo ukinuti stvari koje u djeci pobuuju elju za osvetom. Moramo im pruiti ljubav i potovanje. Treba razlikovati dvije vrste krae: kada krade normalno dijete i kada to ini neurotino dijete. Prirodno, normalno dijete u pravilu krade, i to iz jednostavnog razloga to eli zadovoljiti svoj poriv za stjecanjem; ili, pak, sa svojim prijateljima uiva u pustolovini. Ono jo nije nauilo razlikovati '"moje" i "tvoje". Mnoga se djeca u Summerhillu do odreene dobi uputaju u tu vrstu krade, a mi im pruamo slobodu da proive tu fazu. kolsko potkradanje uglavnom je rairena pojava. Ope potkradanje upuuje na injenicu da u svemu tome vanu ulogu igra pustolovina; i ne samo to, nego i epirenje, poduzetnost i predvodniki duh. Usamljeni su kradljivci rijetka pojava, i uvijek je rije o prepredenim djeacima aneoskog izraza lica... nedvojbeno je tono kako malog lopova po izrazu lica nije mogue prepoznati. Meutim, vidio sam mnogo djece koja su s trinaest godina krala, da bi kasnije postala poteni graani. ini se da djeci zapravo treba puno vie vremena za odrastanje nego to se openito misli. Pod odrastanjem mislim na postajanje drutvenim biem. U Summerhillu ne smijem ostaviti hladnjak ili kasu s novcem otkljuane. Na naem se tribunalu djeca meusobno optuuju zbog obijanja ormaria. I jedan je kradljivac dovoljan da zajednica pone razmiljati o kljuevima i lokotima. Druga vrsta krae - kronino, nagonsko potkradanje - dokaz je neuroze u djeteta. Openito govorei, lopovluk neurotinog djeteta znak je nedostatka ljubavi. Motiv je nesvjestan. U velikoj veini sluajeva okorjeli maloljetni kradljivci osjeaju se nevoljenima. Njihovo je potkradanje simbolini pokuaj stjecanja neeg dragocjenog. togod ukrali,
40 / 162
nesvjesno ele ukrasti ljubav. Toj vrsti krae moemo stati na kraj samo ako uspijemo neposredno pruiti ljubav takvom djetetu. elio bih do kraja uvjeriti roditelje kronino nepotene djece kako prvo moraju ispitati sami sebe, i pokuati ustanoviti koji je njihov postupak naveo dijete da postane takvo. Jednom su mi, u prvim godinama kole, poslali nekog djeaka jer je bio okorjeli lopov. Kada je izaao iz vlaka, pruio mi je kartu koju mu je njegov otac u Londonu dobio u pola cijene tako to je slagao za djeakove godine. Prije nekoliko godina, poslali su mi momka koji je bio pravi lupe, i koji je krao na vrlo domiljat nain. Tjedan dana nakon njegova dolaska, primio sam telefonski poziv iz Liverpoola. "Ovdje gospodin X (poznata osoba u Engleskoj). Imam neaka u vaoj koli. Pisao mi je pitajui moe li na nekoliko dana doi k meni u Liverpool, pa me zanima slaete li se s tim?" "Nema problema," odgovorio sam, "ali djeak nema novaca. Tko e mu platiti kartu? Bilo bi najbolje da nazovete njegove roditelje." Sljedeeg poslijepodneva nazvala me djeakova majka i rekla kako ju je zvao ujak Dick. to se nje i njezina supruga tie, Arthur moe slobodno ii u Liverpool. Pitali su koliko kota karta i rekli su im dvadeset osam ilinga. Da li bih bio ljubazan i dao Arthuru dvije funte i deset penija? Oba je poziva obavio sam Arthur iz oblinje govornice. Savreno je oponaao ujakov i majin glas, i uspio me prevariti. Kada sam shvatio da me nasamario, ve sam mu bio dao novac. Popriao sam o tome sa svojom suprugom. Sloili smo se kako bi bila pogreka traiti novac natrag, jer su tako s njim godinama postupali. Predloila je da ga nagradimo, i ja sam se sloio. Kasno te veeri, otiao sam u njegovu sobu. "Danas ti je sretan dan", rekao sam veselo. "Da zna da je", odgovorio je. "Da, da, ali ak je i sretniji nego to misli", rekao sam. "Kako to?" "Upravo me ponovo nazvala tvoja majka", rekoh, "i rekla daje pogrijeila oko cijene za kartu - nije dvadeset i osam, nego trideset i osam ilinga, pa me zamolila da ti dam jo deseticu." Nehajno sam bacio novanicu na njegov krevet i otiao prije nego stoje uspio bilo to odgovoriti. Idueg jutra otputovao je u Liverpool, ostavivi pismo da mi ga urue tek kada vlak krene. Zapoinjalo je ovim rijeima: "Dragi Neille, bolji si glumac od mene." Nakon toga me tjednima zapitkivao zato sam mu dao tih deset ilinga. U prolosti, kada sam imao puno vie posla s okorjelim delinkventima, stalno sam ih nagraivao za krau. Ali tek bi nakon nekoliko godina, kada bi bila izlijeena, ta djeca postala iole svjesna da im je moje odobravanje pomoglo. Da sam bio dovoljno bogat, mislim da bih bio otvorio dvije kole - jednu za prirodnu, normalnu djecu, i drugu, na odreenoj udaljenosti, koja bi bila neka vrsta pripremne kole za one koji moraju iivjeti puno mrnje i protudrutvenih navika. Mijeanje obiju vrsta klinaca, kao to je sluaj u Summerhillu, ima odreenih prednosti: normalna djeca postaju tolerantnija i sofisticiranija. Ali, s druge strane, problematina djeca esto sputavaju ostale, a posebno najmlae. Kada bi maliani moda htjeli ii na nastavu ili izraditi brod ili se baviti neim kreativnim, neki e ih na (recimo, trinaestogodinji) "gangster" navesti da kradu, razbijaju ili se dosauju ne znajui to e sa sobom. Kod lijeenja slobodom nema preica; problematinom je djetetu potrebno jako dugo vremena za oporavak. Uvjeren sam da se nai karakteri formiraju vrlo rano u ivotu i da, premda na njih moe utjecati okolina ili nekakva terapija, u njima ima elemenata koji su neizmjenjivi. U sebi samome mogu otkriti tragove kalvinizma, iracionalne strahove koji potjeu iz prvih godina mog ivota.
41 / 162
Iskreno reeno, u ovom trenutku nae samoupravljanje ne valja nita. Djelomino zbog toga to su svi stariji djeaci novopridolice i jo nisu srasli sa Summerhillom, a dijelom i zato to imamo previe starih aka koji su problematini; previe su egocentrini i uznemireni da bi bili dobri graani. Skoro svaki tjedan imamo posebne rasprave o nedostatku zajedniarskog duha. Poneki e ak uprijeti prstom u moju poodmaklu dob: "Neill je prestar, ne razumije nas i samo guna zbog toga to ne potujemo zakone." To bi donekle moglo biti tono. Moda je iznenadna popularnost Summerhilla bila preveliki ok za ovjeka mojih godina. Pretpostavljam da sam se nakon pedeset godina rada s problematinom djecom uistinu zaelio odmoriti od njih. Zato li sam, jao, svojoj knjizi nadjenuo naslov Problematino dijete? To je neodoljivo privuklo nekoliko stotina roditelja koji nisu znali to uiniti sa svojim nepodnoljivim potomstvom. Prokletstvo je kole zapravo bilo to to nikada nije dobila prigodu pokazati svoj uinak na neproblematine ake. Uvijek smo imali odreen broj protudrutvenih klipana koji su ometali slobodu druge djece. Dodue, to je imalo i dobrih strana. Stalno ophoenje s problematinom djecom ostalima je usadilo obzirnost i razumijevanje koje moda nikada ne bi stekli da su ili u normalnu kolu. Kada desetogodinjak sjedi u poroti i sudi nekom prijestupniku, to je u Summerhillu uobiajena pojava, nedvojbeno stjee dragocjeno iskustvo koje ne moe dobiti ni u kojem drugom kolskom sustavu. esto sam pisao i govorio o summerhillskim uspjesima. Sada u rei nekoliko rijei i o naim neuspjesima. Mislim da smo odve doslovno slijedili nit vodilju Homera Lanea: "Biti na strani djeteta." Drali smo djecu koju je trebalo poslati u drugaiji tip kole puno prije nego su otili odavde. Najgori primjer su nasilnici. Bilo je djeaka koji su godinama zlostavljali ostale i zastraivali malu djecu; stalno su bili osuivani na sjednicama, ali se zbog toga nisu nimalo promijenili. Dugo smo drali problematinu djevojku koja je u drugim djevojkama poticala mrnju i bezobzirnost. Nije se radilo samo o tome to smo bili na strani djeteta; esto smo pokuavali izai u susret roditeljima. "to emo s njim ako nam ga sad poaljete kui? Nijedna kola u zemlji nee primiti etrnaestogodinjeg djeaka koji ne zna itati." Ili: "Upravo se selimo i nikako nam ne odgovara da nam ga sada vratite." Cijelo smo vrijeme znali da nam ni roditelji ni djeca nee biti zahvalni; naprotiv, drali smo vjerojatnijim kako e se okrenuti protiv nas i optuiti nas zbog neuspjeha. Sjeam se dvoje bivih aka koji su zauzeli taj stav: "Da sam barem iao u potenu kolu gdje bi me bili nauili uiti...". Trebali smo uvesti strogo pravilo: ako i nakon tri tromjeseja nastavi sa zlostavljanjem, bacamo te van. Mislim da za uvoenje takvog pravila jo uvijek nije kasno. Jedna od pogreaka koje smo stalno ponavljali jest dranje djece koja su zbog doma u kojem nema ljubavi, imala male anse za napredak. Bilo je teko izbaciti takvu djecu, jer su se, premda su im praznici bili pravi pakao i puni mrnje, ovdje u koli za vrijeme tromjeseja zapravo osjeala kao kod kue. esto je hendikep doma bez ljubavi bio kombiniran s manjkom "sivih stanica". I u tim smo sluajevima trebali neto uiniti. Djeca s niim kvocijentom inteligencije nemaju petlje ili interesa pohaati sate ako ih na to nitko ne prisiljava. Stoga zaostaju; a kasnije, kada osjete maglovitu elju za uenjem, srame se ii na nastavu jer ne znaju itati. I ona e vrlo vjerojatno zbog svojeg nedostatnog obrazovanja kasnije optuiti kolu. Pored toga, ne mogu ni istinski shvatiti smisao samoupravljanja ili ivota u zajednici. Sloboda ima najbolji uinak na one koji u sebi istodobno imaju dovoljno slobodnih emocija i slobodne inteligencije kako bije mogli "probaviti". Sljedeu pogreku, koju smo inili godinama, uistinu nismo mogli izbjei: vie sam puta napisao kako bih, da sam bogat, uzimao samo djecu do sedam godina starosti; kako nikad nisam bio bogat, odve sam esto morao primati ake koji su bili prestari za slobodu. Svako dijete koje uronite u slobodu, na neki nain postaje problematino, a prosjeni momci i
42 / 162
djevojke, trinaestogodinjaci ili jo stariji, bez iznimke e proi kroz protudrutvenu fazu, razbacivat e i unitavati stvari, ljenariti bez i najmanje inicijative da neto rade, a mnogi imaju roditeljski ili uiteljski kompleks, pa se prema lanovima osoblja ophode s mrnjom. Najvei se dio toga svaljuje na Enu, jer je ona "majka" koja posluuje hranu, te obraa pozornost i buni se protiv protudrutvenog ponaanja, poput razbacivanja hrane po blagovaonici. Meni je namijenjena obilna porcija mrnje starijih djeaka koji se boje svojih oeva ili, ponekad, iji ih oevi tuku. Moram priznati da me totalno zbunjuje zato takvi oevi alju svoje sinove u Summerhill. Tim su kasnijim pridolicama potrebne godine da shvate o emu se kod nas zapravo radi. Ve sam trojicu starijih djeaka morao poslati natrag u Ameriku. Rekao sam njihovim roditeljima da momci od kole nemaju nikakve koristi, da su vie nedrutveni nego protudrutveni i da u koli samo jedu i spavaju, a ostatak vremena provode u gradu, esto ostajui do kasno u no sa svojim tamonjim prijateljima. Usput budi reeno, kada neki ak mora traiti drutvo u gradu, obino je problem u osjeaju inferiornosti... "U koli sam nitko i nita, ali sam zato u gradu velika faca", rei e i "dokazati se" troenjem nekoliko dolara. Objavljivanje knjige Summerhill u SAD-u donijelo nam je veliki priljev tamonjih aka, od kojih je veina bila sasvim u redu; ali kvaka je u tome to amerikog aka ne moete pozvati na razgovor prije nego to ga primite. Veina naih starijih momaka i djevojaka, iz zemlje i iz inozemstva, napustit e nas ovog lipnja, a Ena i ja smo vrlo skloni ideji da odbijemo sve kandidate tinejderske dobi, kako bismo imali kolu punu djece koja e odrastati u slobodi. Trenutano imamo malu skupinu od devet do jedanaest godina u kojoj su sama bistra i uviavna djeca. Za koju e godinu ona stvoriti vrlo vrst temelj za samoupravljanje. Ve sada su vrlo drutvena. Jo jedna pogreka, ili tonije neuspjeh kole bio je taj to nismo uspjeli ukinuti strah. S osobljem nam je to polo za rukom. Osim nekoliko iznimaka u prolosti, lanovi osoblja nisu pobuivali strah u aka. Ali s acima smo pretrpjeli neuspjeh. Jedan je sadist u stanju unesreiti i isprepadati desetero mlae djece. U takvim je posebnim sluajevima uvijek vrlo teko donijeti odluku. Posve mi je jasno kako je uzrok veine sluajeva "mrziteljskog" ponaanja injenica da djetetu u prvim godinama ivota nije prueno dovoljno ljubavi, a jasno mije i da nikakav kolski tretman ne moe ponititi posljedice takvog poetka niti bitno utjecati na situaciju kada majka, pomajka ili otac pune dijete mrnjom za vrijeme praznika. Zaista ne znam to druge internatske kole ine s nevoljenom djecom. Neke ih, kako ujem, jednostavno bacaju van, moda i s preporukom: "Probajte ih dati u Summerhill." Doao sam do faze kada bih i sam rado izbacivao, ali nikad nevoljenu djecu koja samo kradu, nego djecu punu mrnje i agresivnosti. Dugo sam propovijedao kako nije u redu rtvovati desetero maliana zbog jednog nasilnika, ali sam, kao prava kukavica, u praksi inio drugaije. Danas bih rado okrenuo novi list, a ako me vidite da oklijevam, razlog je jednostavan: ne znam kamo bih te "crne ovce" mogao poslati.
Privatni sati
U prvom razdoblju moj glavni posao nije bilo poduavanje, nego davanje "privatnih sati". Veini je djece bila potrebna psiholoka panja, ali uvijek je bilo onih koji su tek bili doli iz drugih kola; privatni su sati trebali ubrzati njihovu prilagodbu na slobodu. Bili su to neformalni razgovori kraj ognjita. Sjedio sam s lulom u ustima, a i dijete je smjelo zapaliti ako je htjelo. esto bih cigaretom "probio led". Jednom sam pozvao na kratak razgovor etrnaestogodinjeg djeaka koji je tek bio doao u Summerhill iz tipine javne kole. Primijetio sam da su mu prsti uti od nikotina, pa
43 / 162
sam izvadio svoju kutiju i ponudio ga cigaretama. "Hvala, gospodine, ali ne puim", promrsio je. "Ma uzmi jednu, prokleti laljive", rekao sam uz osmijeh, i djeak se posluio. Tako sam ubio dvije muhe jednim udarcem. Za tog su djeaka ravnatelji bili strogi, moralni autoriteti koje je trebalo nasamariti kad god se ukae prigoda. Nudei mu cigaretu, pokazao sam mu da nemam nita protiv toga da pui. Nazivajui ga prokletim lacem, pokazao sam mu kako sam ga voljan susresti na njegovom "terenu". Istodobno sam napao njegov kompleks autoriteta, pokazavi mu da i ravnatelj moe opsovati s lakoom i razdraganou. ao mi je to nisam mogao snimiti njegov izraz lica za vrijeme tog prvog razgovora. Iz prethodne su ga kole izbacili zbog krae. "Ti si neki mali muljator, kako ujem", rekao sam. "Reci mi, kako najvie voli izvozati kontrolora karata u vlaku?" "Nisam to nikada probao, gospodine." "Ma daj", rekao sam. "To ti ne valja. Mora koji put probati. Ja znam stotinu naina." Rekao sam mu nekoliko, a on se zabuljio u mene. U kakvu je ovo ludnicu upao. Ravnatelj kole objanjava mu kako biti vjetiji varalica. Mnogo godina kasnije rekao mi je da je taj razgovor bio najvei ok u njegovu ivotu. Kakvoj su djeci bili potrebni privatni sati? Na to u pitanje najbolje odgovoriti pomou nekoliko primjera. Uiteljica za predkolsku dob po imenu Lucy dolazi k meni i kae mi kako se Peggy doima vrlo nesretnom i protudrutvenom. Ja odgovaram: "Pa dobro, reci joj da doe na privatni sat", i Peggy dolazi u moj dnevni boravak. "Neu privatni sat", kae mi sjedajui. "To mi je bezvezno." "Posve si u pravu", sloim se. "To je isto gubljenje vremena. Najbolje je da ga otkaemo." Peggy razmilja. "Pa," kae oklijevajui, "zapravo nemam nita protiv jednog jako kratkog privatnog sata." U meuvremenu se ve udobno smjestila na mojem koljenu. Ispitujem je o mami i tati, a posebno o mlaem bratu, kojeg naziva "jako glupavim mrkavcem". "Sigurno je takav", potvrujem. "A to misli, voli li ga mama vie nego tebe?" "Oboje nas isto voli", kae brzo, pa doda: "Barem tako kae." Nekad je dijete nesretno zbog svae s nekim drugim djetetom, a nekad je uzrok nevolje pismo od kue, u kojem, recimo, pie kako su brat ili sestra dobili novu lutku ili bicikl. Privatni sat zavrava tako to Peggy odlazi potpuno sretna. S novopridolicama nije ilo tako lako. Jednom nam je dolo jedanaestogodinje dijete kojemu su rekli da bebe donose lijenici, i morao sam uloiti golem trud kako bih ga oslobodio lai i strahova. Veini male djece nisu potrebni redoviti privatni sati. Idealna situacija za redovito odravanje privatnih sati jest kada ih dijete samo trai. Bilo je starijih aka koji su ih traili; a ponekad bi, premda rijetko, to uinilo i neko mlae dijete. Charlie, esnaestogodinji momak, osjeao se jako inferiornim u odnosu na svoje vrnjake. Pitao sam ga kada to najjae osjea i rekao je na kupanju, jer ima daleko najmanji penis. Objasnio sam mu odakle potjee njegov strah. Bio je najmlae dijete u obitelji, uz est sestara puno starijih od njega. Izmeu njega i najmlae sestre razlika je bila deset godina. U kuanstvu su dominirale ene. Otac je bio umro, i velike su sestre vodile glavnu rije. Slijedom toga, Charlie se poistovjetio sa enskim ivotnim nazorom kako bi i sam imao mo. Nakon desetak privatnih sati, prestao je dolaziti. Pitao sam ga zato. "Vie mi to ne treba," odgovorio je razdragano, "sada mi je visuljak isti kao Bertov." Ali naa se kratka terapija ipak nije mogla svesti samo na to. Charlieju su rekli da e, ako bude masturbirao, kao odrasli mukarac biti impotentan, a strah od impotencije odrazio se na fizikoj razini. Njegovo je izljeenje, dakle, bilo posljedica ukidanja kompleksa krivnje i
44 / 162
glupave lai o impotenciji. Godinu ili dvije nakon toga Charlie je napustio Summerhill, a danas je divna, zdrava i sretna osoba koja e napredovati u ivotu. Sylvia je imala strogog oca koji je nikad nije hvalio. Naprotiv, po itav ju je dan kritizirao i prigovarao joj. Jedina udnja u njezinu ivotu bila je stei oevu ljubav. Sjedila je u mojoj sobi i gorko plakala priajui mi svoju priu. U njezinu je sluaju bilo teko pomoi. Analizom kerke nije bilo mogue promijeniti oca. Za Sylviju nije bilo rjeenja sve dok ne bude dovoljno zrela za odlazak od kue. Upozorio sam je na opasnost udaje za pogrenog ovjeka samo zato da bi umakla ocu. "Kako to misli, pogrenog ovjeka?" "Nekog poput tvog oca, koji e se prema tebi ponaati sadistiki", rekao sam. Sylvia je bila tuan sluaj. U Summerhillu je bila drutvena i prijateljski raspoloena djevojka koja se ni s kim nije svaala. Kod kue je, kako sam saznao, bila pravi vrag. Oito je analiza bila potrebna ocu, a ne kerki. Mala Florence takoer je bila nerjeiv sluaj. Bila je izvanbrano dijete, ali to nije znala. Prema mom iskustvu, svako takvo dijete nesvjesno zna da je izvanbrano. Florence je pouzdano znala kako s njom u vezi postoji neka tajna. Njezinoj sam majci rekao da mrnju svoje keri moe izlijeiti samo tako da joj kae istinu. "Ali, Neille, ne usudim se. Meni je svejedno. Ali ako joj kaem, mala to nee zadrati za sebe, i moja e je majka iskljuiti iz oporuke." Pa dobro, bojim se da emo jednostavno morati priekati s bilo kakvim pokuajima pomaganja maloj Florence. Ako vitalna istina mora ostati prikrivena, ne moe se uiniti nita. Na bivi ak, dvadesetogodinjak, vratio nam se na neko vrijeme i zamolio me za nekoliko privatnih sati. "Ali imali smo ih hrpu dok si bio tu", rekao sam. "Znam", odvratio je tuno, "hrpu sati za koje me nije bilo briga. Ali sada stvarno osjeam kako su mi potrebni." Sjeam se petnaestogodinjeg djeaka kojemu sam pokuavao pomoi. Na naim je privatnim satima tjednima samo sjedio i utio, odgovarajui mi samo jednoslonim rijeima. Odluio sam primijeniti drastine mjere, i na sljedeem sam mu satu rekao: "Jutros u ti rei to mislim o tebi. Ti si lijena, glupava, uobraena i prkosna budala." "Je li?" rekao je, rumen od bijesa. "A to ti misli, to si ti?" Od tog je trena govorio s lakoom i konkretno. Ili, recimo, George, jedanaestogodinjak. Njegov je otac bio sitni trgovac u nekom selu kod Glasgowa. Djeaka mi je poslao njegov lijenik. Georgea je muio intenzivan strah. Bojao se izbivanja od kue, ak i odlazaka u seosku kolu. Kada je morao otii od kue, urlao je od straha, i otac ga je jedva uspio privoljeti da doe u Summerhill. Djeak je plakao i grevito se drao za oca, tako da se ovaj nije mogao vratiti. Predloio sam ocu da ostane kod nas jo nekoliko dana. Lijenik mi je ve bio poslao "povijest bolesti", i njegove su primjedbe, po mojoj procjeni, bile ispravne i vrlo korisne. Problem kako omoguiti ocu povratak kui, polako je postajao goruim. Pokuao sam razgovarati s Georgeom, ali on je samo plakao i kroz suze ponavljao da hoe ii kui. "Ovo je obian zatvor", jecao je. Nastavio sam govoriti ne obazirui se na njegove suze. "Kada si imao etiri godine," rekao sam, "tvojeg su mlaeg brata odveli u ambulantu i donijeli ga natrag u lijesu." (Glasnije jecanje.) "Boji se odlaska od kue jer se boji da e se i tebi dogoditi ista stvar - da e se vratiti kui u lijesu." (Jo glasniji jecaji.) "Ali bit je u neem drugom. George, stari moj, ti si ubio svog brata!" Na to se uno usprotivio i zaprijetio da e me udariti. "Nisi ga doista ubio, George, ali si smatrao da mu je vaa majka pruala vie ljubavi nego tebi, pa si ponekad prieljkivao da umre. A kada je stvarno umro, osjetio si strasnu
45 / 162
grinju savjesti jer si mislio da su ga ubile tvoje elje i da e, ako ode od kue, Bog ubiti tebe kako bi te kaznio za sve to si skrivio." Prestao je jecati. Idueg dana, iako je napravio scenu na eljeznikoj postaji, pustio je oca da se vrati kui. Georgeu je trebalo dosta vremena kako bi se oslobodio enje za domom. Ali za godinu i pol je inzistirao na tome da sam samcat otputuje kui za praznike, postaju po postaju kroz London. Isto je uinio i na povratku u Summerhill. Danas vie ne dajem redovnu terapiju. Lijeenje neuroze u djece zapravo je oslobaanje emocija, a razlaganjem psihijatrijskih teorija djetetu i objanjenjem kako ima kompleks, ne moe se ni na koji nain pospjeiti izljeenje. Sve sam vie uvjeren kako terapija nije potrebna kada djeca mogu iivjeti svoje komplekse u slobodi. Ali kod sluajeva poput Georgea, sloboda ne bi bila dovoljna. Nekada sam davao privatne sate kradljivcima i bio svjedokom kasnijih izljeenja, no imao sam i kradljivce koji su odbijali dolaziti na takve sate. Ali nakon tri godine slobode, i ti su djeaci bili izlijeeni. U Summerhillu lijei ljubav; odobravanje i sloboda da se bude iskren prema samome sebi. Od naih etrdeset petero djece, samo ih mali broj pohaa privatne sate. Sve vie vjerujem u terapeutski uinak kreativnog rada. Volio bih da se djeca jo vie bave runim radom, glumom i plesom. Slobodnom kolom poput Summerhilla mogue je upravljati bez privatnih sati. Oni samo ubrzavaju proces reedukacije, zapoinjui s temeljitim proljetnim ienjem kao pripremom za ljeto slobode. elio bih uputiti upozorenje samozvanim terapeutima. Ne pokuavajte primijeniti terapiju na svoje prijatelje ili, to je najopasnije od svega, na svoju suprugu ili obitelj. Uitelji likovnog odgoja esto ine tu pogreku. Za sliku na kojoj dijete dri u ruci sjekiru i sprema se posjei stablo, rei e da "se iz toga vidi kako mrzi svoju majku i eli je ubiti". Tumaenje simbola nalik je na krialjku - ugodna razbibriga. Uvjeren sam da ono nikada nije pomoglo nijednom pacijentu, a pretpostavljam i da su ga mnogi analitiari izbacili iz uporabe. ujem kako veliki broj analitiara frojdovaca vie ne tumai snove... koji su, prema Freudovim rijeima, kraljevski put k podsvijesti. U svakom sluaju, uitelji se nikad ne bi trebali petljati sa simbolima. Ako ve moraju koristiti psihologiju, neka to ine djelom, a ne rijeima. esto e zagrljaj puno vie pomoi djetetu od tumaenja njegovih snova. Time ne elim rei kako uitelji ne bi trebali prouavati psihologiju. Svakako ih je premalo koji to ine. Kada za asopis o obrazovanju napiem neki provokativni lanak, najee se nitko ne osjeti ponukanim odgovoriti, ali kada netko napie neto o poduavanju povijesti, "krene" iva razmjena miljenja. ini se da se uitelji automatski klone svega to ima veze s osjeajima. Iz vlastitog mi je iskustva poznata napast koju osjea mladi uitelj da se s ono malo znanja koje ima, baci na eksperimentiranje. Prije pedeset godina proitao sam neku knjigu o hipnozi i pomislio kako bih se u tome trebao okuati. Hipnotizirao sam neku mladu enu i, kada je zaspala, rekao joj ovo: "Za dvije minute e se probuditi i upitati me koliko sam platio svoje izme." Nakon dvije minute probudila se i izgledala poprilino zbunjeno. Oito je posve zaboravila da sam je bio hipnotizirao. "Oprosti," rekla je, "izgleda da sam malo zadrijemala." Neko je vrijeme sjedila u tiini. "O, Boe!" odjednom je uzviknula. "Jutros kada sam bila u gradu, posve sam zaboravila kupiti mami aspirine, a bila sam kod gospoe izmi." Gospoa izmi radi u mjesnoj ljekarni. Zatim su joj pogled privukle moje noge. "Ponekad se pitam gdje kupuje izme koje su sprijeda tako iroke; koliko si ih platio?"
46 / 162
Taj sam pokuaj ocijenio uspjenim, pa sam joj, kada sam je sljedei put uspavao, rekao: "Pomnoi 3.576.856 sa 568." Kada se probudila, izgledala je grozno. "O, Boe, uasno me boli glava." Poslije toga sam zauvijek digao ruke od hipnoze. Samo se mladi usuuju igrati s vatrom. Sveuilina diploma ne podrazumijeva nuno i zdrav razum. Jednom sam nekog vrlo problematinog djeaka odveo psihijatru u Harley Street. Dao sam psihijatru neke obavijesti o djeakovu ponaanju, a zatim je pozvao djeaka u ordinaciju. "Gospodin Neill kae da si ti vrlo lo djeak", rekao je ozbiljno. Rekao bih da je psihologija drugi naziv za zdrav razum. Netko e ustvrditi kako psiholog amater ne moe nikome nakoditi. Ja, pak, mislim daje to est sluaj. Adolescenti vrlo lako povjeruju u ono to stariji kau o njima i njihovim motivima. Jedna od mojih uenica krala je penkale i olovke. Neki joj je dvadesetogodinjak rekao da time nadoknauje injenicu to nije roena kao muko i to nema penis. Jadno je dijete zbog toga bilo zabrinuto tjednima. Rekao sam joj da bi isto toliko uvjerljivo bilo i objanjenje kako eli postati spisateljicom. Treba prouiti sve toke gledita, sve kole psihologije. Meutim, u svemu tome ima jedna tekoa... mnoge su knjige o psihologiji i obrazovanju teke za itanje zbog specifinog stila i rjenika. Pitam se zato uenost udaljava ovjeka od jednostavnosti. Dok bi neuka osoba pisala lokalnim novinama alei se to zbog urlanja maaka ne moe spavati, pedantni bi uitelj vjerojatno prosvjedovao zbog auditivne nelagode zbog nemelodinih zvukova koje isputaju none lutalice iz porodice maaka. Jednostavne stvari treba rei jednostavno. Jedna od uznemirujuih znaajki u svezi s terapijom jest trajni, neobjavljeni rat izmeu razliitih kola. Freudovi su sljedbenici uglavnom odbacili Reicha kao arlatana. Kleinovci e osporiti sve to kae neki adlerijanac. Svi si priivaju odreene etikete i time prekidaju vlastiti rast. Reichovi sljedbenici danas vode prepirke u stilu: "Samo mi ispravno razumijemo Uiteljevu misao." Malo u se praviti vaan i ustvrditi da sam, premda sam u vie navrata bio neiji sljedbenik, uspio izmaknuti zamci idolopoklonstva. Moj moto glasi: Od svakoga uzmi to eli, a ostalo odbaci, i nikad ne etiketiraj samoga sebe kao pripadnika neke kole. Mrska mi je pomisao kako bi dugo nakon moje smrti uitelji sami sebe mogli nazivati summerhillijancima. Time bi zapravo obznanjivali injenicu da su mrtvi. Kada sam se vratio iz psihoanalitike atmosfere u koju je Be bio uronjen ranih dvadesetih godina, mislio sam da problematinu djecu treba lijeiti analizom. Godinama sam analizirao snove takve djece, i bio sav ponosan kada bi djeak kojeg su izbacili iz, recimo, Etona, napustio Summerhill izlijeen. Trebalo mi je puno vremena da shvatim kako su i Bili i Mary, koje su takoer izbacili zbog krae, od nas odlazili izlijeeni - iako su se odbijali podvrgnuti mojoj analizi. Morao sam prihvatiti injenicu kako im izljeenje nije donijela moja terapija, nego sloboda da budu ono to jesu. To je iznimno zadovoljavajui zakljuak, jer kada bi terapija i bila rjeenje, ne bismo je mogli pruiti milijunima djece diljem svijeta. Mislim da sam vie uspjeha postigao s psihologijom koja se ne moe nai u udbenicima. Kada sam nagraivao okorjelog kradljivca ilingom za svaku krau, nisam slijedio nikakvu teoriju - teorija je dola kasnije i mogla je biti, ako ne pogrena, a ono neprimjerena. Kradljivac je bio nevoljen pa je, simboliki gledano, krao ljubav. Moje su nagrade za njega bile znaci ljubavi. Poenta je u tome stoje metoda uvijek iznova djelovala, iako znam da je situacija bila sloena. Koliko je njegova nova sloboda u Summerhillu pridonijela izljeenju? Koliko mu je bilo stalo biti prihvaen meu sebi ravnima kao "pozitivac"? Jednostavno objanjenje metoda koje sam koristio, moglo bi glasiti ovako: razmiljao sam o tome koji bi bio pogrean nain ophoenja s djetetom i inio suprotno. Za krau bi u
47 / 162
obinim kolama kradljivca namlatili tapom ili mu barem odrali moralnu prodiku. Odluio sam izbaciti moralni element. Neki je djeak bio pobjegao iz tri kole. Kada je doao k nama, rekao sam mu: "Tu su ti novci za kartu do kue. Stavit u ih na policu. Kada bude htio pobjei, samo doi i trai me da ti ih dam." Iz Summerhilla nikad nije bjeao, ali je li razlog tome bio moj stav ili zadovoljstvo stoje prvi put u ivotu bio slobodan? Imao sam uspjeha u radu, ali, ruku na srce, i neuspjeha. Kada sam u Dresdenu rekao maloj Jugoslavenki da troi previe avala za izradu kutije, uno mi je odbrusila: "Isti si kao svi uitelji koje sam imala - stalno neto zapovijeda." Kada sam dijelio deparac, devetogodinjem sam Raymondu rekao: "Ti plaa globu od est penija zbog krae ulaznih vrata", na to se on rasplakao. Morao sam jo ranije uvidjeti kako je djeak "mentalni sluaj". Kada sam devetogodinjacirna priao njihove vlastite pustolovine, ispalo je da je Martin ukrao zlato koje smo pronali. Kasnije mi je priao sav uplakan. "Ali ja nisam ukrao zlato." Vie im nikada nisam davao uloge negativaca. Dodue, u radu sam bio ozbiljno hendikepiran injenicom da sam bio i terapeut i ravnatelj. Na opim sam sjednicama znao rei: "Tko mi je, dovraga, uzeo svrdlo i ostavio ga da skuplja hru na kii?" Krivac je bio Willie, i na sljedeem se privatnom satu zatvorio poput koljke; za njega sam bio opaki policajac. Terapeut ne bi trebao ni na koji nain biti drutveno povezan s pacijentom, premda bih freudovce ili kleinovce koji odlaze s domjenaka zato to je nazoan neki pacijent, nazvao uskogrudnim psiholokim snobovima. U prvim godinama, kada je Summerhill bio pun varalica i lupea, nisam uvijek "pobjeivao". Jedan me traio autogram, a nisam primijetio daje papir bio presavijen. Kasnije mi ga je pokazao lokalni trgovac: "Molim vas da donositelju date pedeset cigareta Players - A. S. Neill." Dick mi je tjednima prodavao marke, i tek sam igrom sluaja, jer sam jednu sluajno bio zamrljao zelenom tintom, shvatio da te marke vadi iz moje ladice. Za domiljatost sam ga nagradio s pet ilinga, htijui mu djetinjasto pokazati da ne moe izvozati starog lica. Starog? Tada sam imao etrdeset i koju godinu. Kako rekoh, sumnjam da bi trik s nagradom danas proao kod aka koji kradu. Novi je narataj profinjeniji; stekli su neku neopipljivu nijansu. Moda ta nova orijentacija mladih potjee od irenja znanja o psihologiji. Neki od mojih starijih aka, a osobito Amerikanci, hladnokrvno barataju pojmovima poput kompleksa inferiornosti, fiksacije na majku itd. Kada bi danas na naoj samoupravnoj sjednici neki djeak bio optuen za unitavanje knjiga u knjinici, i kada bih predloio da ga postavimo za glavnog knjiniara, siguran sam da bi se zauli povici: "Opet jedan od Neillovih psiholokih trikova." Prije etrdeset pet godina to ne bi reklo nijedno dijete. Tuna je injenica da se golema veina psihologa bavi samo privatnim pacijentima, i da za veliku veinu terapija znai tretiranje neurotinih odraslih osoba koje lee po kauevima. Koliko je freudovaca reklo: "Korijene neuroze treba traiti u djetinjstvu. Bavit u se djecom i uputiti njihove roditelje kako da ouvaju njihov emocionalni ivot." Uasno malo, barem koliko ja znam - Anna Freud, Suan Isaacs... Na neki nain, moje se osoblje i ja neprestano bavimo terapijom, jer je jedna od najvanijih stvari kod terapije biti na strani djeteta. Priznajem kako ne znam nita o djejim ljeilitima koja ine dobre stvari s terapijom igre, ali ne vidim smisao u zahtjevu Melanie Klein da se svako dijete analizira kada napuni etiri godine. Djetetu podignutom u slobodi, terapija uope ne bi trebala biti potrebna. Danas me rije terapija podsjea na izjavu Hermanna Goeringa: "Kada ujem rije Kultur, hvatam se pitolja." Svojedobno sam susreo na desetine ljudi koji su proli tretmane svih psiholokih kola, a da ih to, po svemu sudei, nije pretvorilo u aktivne, kreativne i sretne ljude. esto sam se pitao koliko mi je psihoanaliza pomogla; ak i "Reichijanska vegetoterapija" Wilhelma Reicha, kako ju je on nazivao. Rezultati se ne mogu do kraja
48 / 162
utvrditi. Mislim da mi je otvorila oi za stavove drugih ljudi, odnosno, poveala moju obzirnost i ljubav prema blinjem. Primjerice, kada nekoga moram otpustiti, osjeam se jadno ponajvie zbog toga to samoga sebe pitam kako bih se osjeao kada bi mi rekli kako nisam dovoljno dobar, ali tako bi se mogla osjeati i neanalizirana osoba. Kakav je, dakle, pod stare dane, moj stav o terapiji? Negativan, jer to znai pristupiti problemu s pogrene strane. Ne tvrdim da terapija nema dobrih strana. Neki mi je terapeut rekao: "Moji se pacijenti ue razboritijem ophoenju sa svojom djecom." Vrlo mogue, ako je terapeut pristaa slobode. Teko mi je zamisliti kakav bi utjecaj na roditelje imala analiza nekog lijenika iz establishmenta. Siguran sam da ni Freud nije vjerovao u pruanje slobode djeci, nego je ostao paternalistiki nastrojen. Prisjetimo se da veina pacijenata dolazi na terapiju zbog svojih vlastitih kompleksa, a ne zato to ele podii svoje obitelji bez neuroza. Smatram da je uinak terapije ekvivalentan uinku droge na tijelo. Ba kao to nam tijela pate od raznih vanjskih "zala", poput devitaliziranog kruha, preraene hrane ili, recimo, umjetnih gnojiva, atomskih zraenja, insekticida ili benzinskih isparavanja, tako i nae psihe pate zbog kazni, sputavanja, strahova i ukalupljivanja karaktera koje smo pretrpjeli u djetinjstvu. Na obje je razine, fizikoj i somatskoj, odgovor isti: treba sprijeiti nastanak kompleksa - kako duhovnih, tako i tjelesnih.
Zdravstvene teme
Kroz vie od etrdeset godina u Summerhillu smo imali jako malo bolesti. Mislim da je razlog tome podravanje ivotnog procesa, jer mi tijelu pristupamo s odobravanjem. Srea nam je vanija od naina ishrane. Nai posjetitelji openito primjeuju kako djeca dobro izgledaju. Mislim da je nae djevojice i djeake lijepima uinila srea. Sirovo je povre moda i vano kod lijeenja bolesti bubrega, ali ako je dijete u dui bolesno zbog ugnjetavanja, nee ga izlijeiti sve sirovo povre na svijetu. ovjek koji se pravilno hrani, mogao bi "ubijati" svoju djecu moraliziranjem, dok ovjek koji nije neurotian, sigurno nee nakoditi svojem potomstvu. Prema vlastitom bih iskustvu rekao da su slobodna djeca fiziki zdravija od "iskvarene" djece. U Summerhillu ak i najmlae dijete ima slobodu izabrati s dnevnog menija. Za ruak uvijek imamo dva glavna jela. Jedan od oitih rezultata je da se kod nas baca manje hrane nego u drugim kolama. Ali to nije na glavni motiv, jer nam je vanije sauvati dijete nego hranu. Kao laik u znanosti o prehrani, smatram da nije vano jede li dijete meso ili ne. Dok mu je hrana uravnoteena, po svoj e prilici biti zdravo. Trudimo se uvijek posluivati integralni kruh. Koliko mi je poznato, u Summerhillu nikad nije bilo proljeva, a i tvrda stolica je rijetka pojava. Uvijek imamo puno sirovog povra, premda ga ponekad nova djeca ne ele jesti. Ali s vremenom ga aci obino prihvate i pone im se sviati. U svakom sluaju, summerhillska djeca skoro da nisu ni svjesna kuhinje, a tako i treba biti. Kada djeca imaju uravnoteenu ishranu, slatkii koje kupuju od deparca, nee im nakoditi. U djetinjstvu je jelo izvor velikog uitka, i smatram to previe vanim da bi bilo narueno pravilima o lijepom ponaanju za stolom. Tuna je istina da su u Summerhillu za stolom najnepristojnija djeca koja su kod kue fino i otmjeno odgojena. to je dom zahtjevniji i stroi, to je loije ponaanje za stolom, kao i drugdje - naravno, kada dijete napokon dobije slobodu biti ono to jest. Sve to se moe uiniti, jest pustiti ih da iive potisnute porive, kako bi kasnije, u pubertetu, sama razvila svoje vlastite navike lijepog ponaanja. udnovato je, ali istinito, da djeca ponekad jedno drugom ispravljaju ponaanje za stolom. Jedan od naih aka je jeo vrlo glasno sve dok mu se ostali nisu poeli glasno rugati.
S druge strane, kada je neki malac poeo jesti kosane odreske noem, zamisao se svidjela i ostalima. Pitali su jednog drugog zato se ne bi smjelo jesti noem, a odgovor kako se moe porezati, odbacili su ustvrdivi da su ovi noevi pretupi za tako neto. Djeci treba dati slobodu da dovode u pitanje pravila lijepog ponaanja; hoete li graak jesti noem, vaa je osobna stvar. Ali zato ne bi trebala imati slobodu dovoditi u pitanje ono to se naziva drutveno prihvatljivim ponaanjem. Ako nam dijete ue u dnevni boravak u blatnim izmama, vikat emo na njega; jer dnevni boravak pripada odraslima, i oni imaju pravo odluiti tko i kakav smije ui, a tko i kakav ne smije. Kada je neki djeak bio bezobrazan prema naem mesaru, na opoj sam sjednici rekao acima kako mi se mesar alio. Ali mislim da bi bilo bolje da mu je sam odmah izvukao ui. Ono to ljudi obino nazivaju lijepim nainom ponaanja, nije potrebno poduavati. To su u najboljem sluaju preostali starih obiaja. Istinski lijepe manire dolaze same od sebe. Bivi summerhillski aci jako se dobro znaju ponaati - iako su neki u dvanaestoj lizali tanjure. Veinu bi ljudi, i roditelje i druge, zaudilo koliko su kod uobiajene djece ukalupljena karaktera koja dolaze u Summerhill, lijepe manire samo povrinski ukras. Djeaci donose prekrasne manire, da bi ih ubrzo posve odbacili, nedvojbeno zato to uviaju daje u Summerhillu njihova neiskrenost neumjesna. Postupno odbacivanje neiskrenosti u glasu, ponaanju i djelima kod naih je aka redovita pojava. U djejem je ivotu hrana najvanija stvar, puno vanija od seksa. eludac je sebian, a sebinost je obiljeje djetinjstva. Desetogodinji je djeak puno posesivniji oko svojeg tanjura s govedinom nego to su bili stari poglavice oko svojih ena. Kada djetetu pruite slobodu da iivi svoju sebinost, kao to je sluaj u Summerhillu, taj se egoizam postupno pretvara u altruizam i prirodnu brigu o drugima. Trudimo se dati djeci uravnoteenu ishranu, i izbjegavamo "krabaste" pudinge stoje vie mogue. Ve sam spomenuo da oduvijek posluujemo integralni kruh, ali danas neka djeca vie vole bijeli. U cjelini gledano, novim acima treba neko vrijeme da ponu uivati u naem sirovom povru, ali puno toga ovisi o hrani na koju su navikli kod kue. Osobno mi je teko zauzeti neki vrsti stav o hrani. Moj je otac umro u osamdeset petoj, a itav je ivot jeo svu pogrenu hranu: previe bijelog kruha i krumpira, nedovoljno svjeeg voa i previe slasnih kotskih kolaia uz aj. Lijenika nije vidio do samrtne postelje. Ipak mislim kako bismo naoj djeci trebali davati stoje vie mogue hrane bogate vitaminima. Summerhillska je blagovaonica vrlo buna prostorija. Djeca su, poput ivotinja, za vrijeme obroka glasna. Uitelji ne vole preveliku galamu, ali adolescentima izgleda ne smeta buka koju diu mlai. A kada neki stariji ak i pokrene pitanje galame mlaih aka u blagovaonici, maliani s punim pravom estoko prosvjeduju kako ni stariji nisu nimalo tii. O bolesnoj djeci u koli brine Ena. Kada neko dijete ima temperaturu, sprema ga u krevet i cijeli dan mu daje smanjene obroke, sok od limuna ili narane i vodu. Ako mu se temperatura ne spusti, zove lijenika. Sa zdravljem smo uvijek dobro stajali. Prije vie od trideset pet godina sagradili smo ambulantu, ali zgradu nikad nismo koristili u te svrhe; danas tamo spavaju mlai aci. Naravno, kad se radi o bolesti pridravamo se roditeljskih uputa. Imali smo djecu roditelja koji vjeruju u homeopatiju, prirodno lijeenje, lijekove ili injekcije, i pokuavamo brinuti za njihovu djecu onako kako om ele. Amerika djeca ee idu na cijepljenje od naih maliana. Velik broj aka cijepljen je protiv tetanusa, jer je istoni Suffolk na zlu glasu kao podruje gdje je ta bolest esta. U domeni zdravlja i bolesti, laik se nalazi u nezavidnu poloaju. Nema dovoljno znanja na kojem bi mogao utemeljiti znanstveno miljenje. Koliko su duhan, alkohol, eer i tijesto tetni za zdravlje? S druge strane, netko bi mogao upitati koliko su lijekovi opasni.
50 / 162
Dva su narataja uzimala Phenacetin, a danas kau da je otrovan. Kakve su posljedice stalnog gutanja aspirina? Kako ne znam odgovor, mislim da bismo trebali biti oprezni kod davanja lijekova djeci. Primijetio sam da neki moji prijatelji lijenici nerado daju svojoj djeci bilo kakve lijekove. Ili, recimo, pitanje mlijeka. Nai su aci godinama pili mlijeko "izravno iz krave", u Njemakoj, Austriji, Dorsetu, Walesu i Suffolku, ali danas se moe doi samo do pasteriziranog mlijeka. I opet kao laik ne mogu donijeti sud; znam samo to da je pasterizirano mlijeko bezukusno i da se ne moe ukiseliti; jednostavno se pokvari. Moda je uzrok tuberkuloze zapravo bila pothranjenost siromane djece, a ne "neobraeno" mlijeko. Stalno smo preputeni na milost i nemilost strunjaka. Mnogi se protive fluoridaciji gradske vodoopskrbe, koja bi trebala sprijeiti kvarenje djejih zuba. A danas u jednom pismu Daily Telegraphu pie: "Dr. McLaughlin, zdravstveni upravitelj na Rhode Islandu, uvjeren je kako e dugoroni uinak dodavanja fluorida javnoj vodoopskrbi dovesti do kroninog otrovanja fluoridom koje je slino otrovanju olovom." Ako to i nema nikakve veze s naim sustavom ishrane u Summerhillu, htio bih samo pokazati koliko su uitelji i roditelji bespomoni usred strunjakih raspri o hrani, vodi i zdravlju. Do iste vode i hrane vie jednostavno nije mogue doi, jer ne moemo nadzirati uporabu insekticida i umjetnih gnojiva; a ni u pitanju radioaktivnih padalina stroncija 90 ne moemo uiniti nita. Kada bih se htio baciti na neki business, otvorio bih trgovinu zdravom hranom i prodavao, uz dobru zaradu, sav onaj sjajni materijal koji proizvoai hrane za iroko trite odbacuju - penine klice, integralnu riu, razne melase i povre uzgojeno na kompostu. Prije etrdeset godina, kada sam tri mjeseca bolovao od pijelitisa, zainteresirao sam se za prirodno lijeenje. inilo se posve usklaenim s mojom filozofijom obrazovanja. Sirovo povre i kiselo vrhnje bili su slobodno dijete, a lijekovi izvanjska disciplina u kolama naravno, analogija je bila nesretna. U jednom sam razdoblju jedanput godinje posjeivao ljeilita za prirodno lijeenje, i moram rei da sam se svaki put vraao osvjeen i krepak. Prirodno lijeenje pretpostavlja kako bolesti ponajprije dolaze iznutra; tijelo reagira na svoje otrove, koji se u prvom redu stvaraju pogrenom ishranom, tako to ih izbacuje, pa su kone bolesti ili prehlade zapravo metode oslobaanja od otrova, proces samoienja. Zvui razumno. Moj otac i djed govorili su da su tako dugo ivjeli zahvaljujui velikom broju prehlada, a neki je francuski lijenik tvrdio kako su ljudi s konim bolestima njegovi najdugovjeniji pacijenti. Medicinska je struka ismijala pobornike prirodnog lijeenja, nazivajui ih arlatanima. Bolesti su posljedica infekcije, klica koje dolaze izvana. A laik uistinu ne zna to misliti o tome. Pobornici prirodnog lijeenja koristili su limune i narane kao sredstva protiv bolesti puno prije nego to je otkriven C-vitamin. S emocionalne strane bio sam svim srcem uz njih. Ali javile su se i neke sumnje. Ako je nain ishrane toliko vaan, kako je moj otac dogurao do osamdeset pete uz svu pogrenu hranu koju je itavog ivota jeo? Prirodno lijeenje upozorava na tetnost odjee od flanela ako je nosite uz tijelo, a moj je otac nosio samo takvu odjeu, i zimi i ljeti. U proturjeju o pitanju zdravstva obje su strane bile uskih nazora i dogmatine. Prirodno lijeenje ne eli imati veze s cijepljenjem, i rijetko e tko iz njihovih redova prihvatiti injenicu da su injekcije protiv tetanusa spasile na tisue ivota za vrijeme 11. svjetskog rata. Moj brat lijenik rekao mi je kako mu, nakon otkria penicilina, nijedan pacijent nije umro od upale plua. S druge strane, medicinari su ismijali post, zanemarujui injenicu da ivotinje ne jedu nita kada su bolesne. Jedan mije veterinar rekao kako su za veliku smrtnost konja i stoke u njegovoj zemlji u velikoj mjeri krivi seljaci koji hrane ivotinje na silu "kako ne bi oslabile". Nakon zavretka turneje po Junoj Africi, nakon previe pia i nimalo kretanja, na brodu sam se osjeao poput mrtvaca. Urin mi je bio nalik na blato. est sam dana bio samo na
51 / 162
vodi, i u Southamptonu sam se pojavio zdrav kao dren. Kod posta je udesno to to ovjek osjea veliku bistrinu u glavi. U to sam vrijeme osjeao kako bih mogao objasniti Einsteinu u emu je bio pogrijeio. Sumnje su se pojaale kada su neki ljudi koji su se itavog ivota lijeili prirodno, umrli od raka, dokazujui da nije sve u nainu ishrane. Vjerovao sam, ali i nisam - premda, s druge strane, imam isti stav i prema lijenicima koji prepisuju mast za konu bolest ne pitajui se o popratnim pojavama. Ne znam jesam li ikad sreo lijenika koji me pitao to jedem - ako sam samo vjebao i ako mi je seksualni ivot bio zadovoljavajui. Oni su se bavili boleu, dok se prirodni lijenik bavio jaanjem itavog tijela. Moda bi najbolje rjeenje bila kombinacija oba sustava. to se osobne higijene tie, u Summerhillu su, u cjelini gledano, djevojice urednije od djeaka. Nai etrnaestogodinjaci i stariji brinu o svom izgledu. S druge strane, djevojake sobe nisu nita urednije od djeakih - tonije, sobe djevojica mlaih od trinaest godina. One oblae lutke, izrauju kazaline kostime i podovi su im prekriveni otpacima, ali ti su otpaci uglavnom "kreativni". U Summerhillu rijetko imamo djevojice koje se ne ele prati. Sjeam se jedne devetogodinjakinje ija je baka imala kompleks istoe i prala je Mildred valjda deset puta na dan. Jednog dana njezina je kuepaziteljica dola k meni i rekla: "Mildred se nije oprala nekoliko tjedana. Ne eli se otuirati i sve vie smrdi. to da uinim?" "Poalji je k meni", rekao sam. Ubrzo se pojavila Mildred, vrlo prljavih ruku i lica. "uj me", rekao sam strogo. "Tako nee ii." "Ali ne elim se prati", bunila se. "uti", rekao sam. "Tko govori o pranju? Pogledaj se u zrcalo." (Pogledala se.) "Kako ti se ini tvoje lice?" "Vrlo je isto, zar ne?" upitala je uz iroki osmijeh. "I previe", rekao sam. "U ovoj koli neu trpjeti djevojice istih lica. A sad bjei van!" Odjurila je u prostoriju za ugljen u podrumu i posve se zacrnila. Vratila mi se s trijumfalnim izrazom lica. "Je li sad dobro?" upitala je. Ozbiljno sam prouio njezino lice. "Nije", rekao sam. "Na ovom obrazu ima bijelu mrlju." Te se veeri Mildred okupala, ali nije mi ba sasvim jasno zato. Prije mnogo godina stariji djeak nam je doao iz javne kole. Tjedan dana nakon dolaska, skompao se s radnicima koji su tovarili ugljen na eljeznikoj postaji, i poeo im pomagati u poslu. Na obroke je dolazio sav crn, ali mu nitko nije rekao ni rijei. Nikoga nije bilo briga. Trebalo mu je nekoliko tjedana kako bi se rijeio predodaba o istoi koje su mu utuvili u javnoj koli i kod kue. Kada je prestao tovariti ugljen, ponovo se poeo prati i oblaiti istu odjeu, ali drugaije nego prije. istou mu vie nitko nije nametao; bio je iivio svoj kompleks prljavosti. Roditelji esto pridaju preveliku vanost urednosti. Urednost je jedna od sedam smrtnih kreposti. Ljudi koji se ponose svojom urednosti, obino su drugorazredne osobe koje u ivotu cijene drugorazredne stvari. Najurednija osoba esto ima najneuredniji um. Sve ovo piem s lagodne pozicije ovjeka iji radni stol nalikuje hrpi papira ispod natpisa "Ne bacati smee" u javnim parkovima. Kad smo ve kod istoe, prije nekoliko godina su nam poslali maliana zbog toga to se redovito "unereivao" u gae. Majka ga je zbog toga tukla, a na posljetku gaje, u oaju, tjerala da jede svoj feces. Lako ete zamisliti s kakvim smo se problemom morali uhvatiti u
52 / 162
kotac. Pokazalo se daje djeak imao mlaeg brata, i da su nevolje poele njegovim roenjem. Razlog je bio prilino oit; djeak je ovako razmiljao: "Oduzeo mi je majinu ljubav. Ako se budem ponaao poput njega i kakio u gae kao on u pelene, mama e me opet voljeti." Odrao sam s njim nekoliko privatnih sati kako bih mu otkrio njegov stvarni motiv, ali izljeenja su rijetko kada iznenadna i dramatina. Vie od godinu dana djeak se "neredio" tri puta dnevno. Nitko mu nije uputio nijednu rije prijekora. Ga Corkhill, naa odgojiteljica, istila ga je bez prigovora. Ali kada sam poeo nagraivati djeaka za svaki doista veliki "nered", pobunila se. Nagrada je znaila da odobravam njegovo ponaanje. Cijelo to vrijeme djeak se ponaao poput malog, mrzovoljnog vraga. A nije ni udo! Bio je pun problema i sukoba. Ali nakon izljeenja postao je potpuno isto dijete i ostao je kod nas tri godine. Kasnije se razvio u vrlo dragog momka. Majka gaje ispisala iz Summerhilla s obrazloenjem kako ga eli dati u kolu gdje e neto i nauili. Kada nam je doao u posjet nakon prve godine u novoj koli, potpuno se promijenio - bio je neiskren, bojaljiv i nesretan. Rekao nam je da nikada nee oprostiti majci to ga je ispisala iz Summerhilla, a siguran sam i da nee. On je jedan od vrlo rijetkih sluajeva "unereivanja gaa" koje smo imali tijekom svih ovih godina. Sjeam se jednog dogaaja iz vlastitog djetinjstva. Jednog smo dana moja sestra Clunie i ja pratili skupinu glazbenika do trnice u Muiru, stoje prilino dugaak put za dvoje maliana. Dogodila mi se "sanitarna nezgoda"; kada sam doao kui, ljutila me majka otpremila van u praonicu, skinula mi "usmrdjeli materijal" i otpraila me u kuu zvunim udarcem po guzi. Mora da sam imao nekih est godina, ali se jo ivo sjeam straha da me netko ne zatekne dok trim gologuz. ini se da je majku dogaaj u nekoj mjeri i zabavio, jer je hitrinu koju sam pokazao tog dana, godinama spominjala kao mjerilo brzine. ini se da nai mali djeaci nemaju nikakve elje za pokazivanjem, a stariji se momci i djevojke skoro nikad ne razgoliuju. Ljeti djeaci i mukarci nose samo kratke hlae, bez majica. Kod tuiranja nema osjeaja za privatnost, i samo se novi aci zakljuavaju u kupaonici. Premda se neke djevojke sunaju u polju, djeacima ne pada na pamet da ih kriomice promatraju. Prije dosta godina, kada smo tek doli u Leiston, napravili smo malo jezero za kupanje. Ujutro bih se obino malo "smoio", a neki lanovi osoblja i stariji momci i djevojke bi mi se pridruili. Ubrzo nam je dola skupina djeaka iz javnih kola. Kada su djevojke poele oblaiti kupae kostime, upitao sam jednu od njih, naoitu veanku, u emu je stvar. "To je zbog ovih novih djeaka", objasnila je. "Starim je momcima golo tijelo prirodna stvar, ali ovi novi samo bulje s jezikom do poda, a to mi se ne svia." Jednom je na uitelj engleskog kopao jarak na terenu za hokej, u emu mu je pomagala skupina djeaka i djevojica izmeu devet i petnaest godina starosti. Dan je bio vru, i on se skinuo. Drugom prigodom, jedan je od lanova osoblja gol igrao tenis. Na opoj mu je sjednici reeno da obue kratke hlae jer bi mogli naii trgovci ili posjetitelji. To zorno prikazuje summerhillski otvoren i praktian stav prema golotinji. U Summerhillu smo godinama utjeli o puenju; svakoje dijete moglo puiti ako je htjelo, ali rekao bih da su otprilike ezdeset posto bivih aka bili nepuai. Kada se rairio strah od raka plua, osjetio sam kako bi bilo ispravno zauzeti autoritativan stav i zabraniti puenje mlaima od esnaest godina, znajui da e se u zahodima i spavaonicama i dalje poskriveki puiti. Ja puim lulu i tu i tamo poneku cigaretu. Bezbroj sam puta pokuavao prestati, ali nikad nisam uspio, unato trikovima poput ostavljanja lule u ljetnikovcu, a vreice s duhanom u uredu, prijeko u glavnoj zgradi. Gledano s pozitivne strane, etnja tamo-amo sigurno mi je koristila zdravlju. U samoupravljanju moja supruga i ja moramo biti autoriteti u vezi sa zdravstvenim pitanjima; primjerice neemo dopustiti djetetu koje ima temperaturu da tri vani po hladnom
53 / 162
vremenu. Jedna od tekoa u vezi s puenjem je injenica da neka djeca smiju puiti kod kue. Teko je postii potivanje pravila. Stroga pravila uvijek sadre i primamljivost zabranjenog voa. A nema nikakvog smisla apelirati na razum, ni govoriti djetetu kako bi kasnije moglo dobiti rak plua, jer djeci sutra ne znai nita; kao ni veini odraslih, sudei po tome kako se dobro cigarete prodaju otkako je razglaeno da su opasne. U svemu je tome ohrabrujue to su u Velikoj Britaniji cigarete skupe, preskupe za deparac mnoge djece. Neke ih kole posve zabranjuju, a nekolicina puaa lanova osoblja smije puiti samo u svojim prostorijama. Barem tri etvrtine mojeg sadanjeg osoblja su puai, ukljuujui i mene sa svojom lulom. Rjeavanje problema djejeg puenja dodatno oteava golemi broj reklama za cigarete na televiziji i u novinama. Teko mi je rei kakav bi uinak imalo ukidanje televizijskih reklama, vjerojatno vrlo mali. A sve dok milijuni roditelja pue, teko emo uvjeriti njihovu djecu kako je puenje opasno. Ali kada bih htio biti do kraja logian, zabranio bih sve nezdravo smee koje moji aci kupuju u slastiarnicama. Koliko ja znam, zaeerena bi lizalica mogla biti isto toliko kancerogena koliko i cigareta. Ali gdje povui crtu? Ni bijeli kruh nije zdrav, a gazirani bi sokovi mogli biti opasni. Problem je uistinu vrlo sloen. Ali alkohol u koli ne doputam. Djeci je duhan privlaniji od pia, koje bi rijetki, ako itko, kupili; nevolja je u tome to ponekad neki posjetitelj, oaran time stoje doao u "slobodnu" kolu, donese i bocu viskija ili dina pa nudi djecu. Ve sam dvojici takvih "zavodnika" naloio da se vie ne vraaju. U ivotu sam vidio previe ljudi iji je alkoholizam bio plod pijuckanja u djetinjstvu. Sa svoje strane, volim popiti koji gutljaj od vremena do vremena, ali se ve godinama nisam napio. Omiljeno mi je pie viski od slada. U vrijeme kada sam s Reichom pio viski od rai, sviao mi se, ali ga ovdje u Engleskoj ne pijem. Dakako, volim pivo; i neka vina. Droge nikada nisam probao. O njima ne znam nita; jedino se pitam zato je puenje haia zloin, dok su cigarete legalne, iako od haia rijetki umiru, a rak plua kosi na tisue ljudi. U svakom sluaju, nikad nisam "bjeao" u pie. Pio sam iz zadovoljstva. Mogu se prisjetiti samo jednog neugodnog dogaaja iz svoje "cugerske karijere". Godine 1936., kada sam drao predavanja po Junoj Africi, posjetio sam poznati Diamond Club u Kimberleyu. U baru me neki trgovac astio viskijem. Pridruila su nam se jo estorica trgovaca dijamantima, i promaklo mi je da mi je svaki naruio po dupli. Stjerali su me u kut. esto sam sluao o gostoljubivosti u kolonijama i o tome koliko ljude pogaa ako odbijete popiti pie s njima. Progutao sam sav taj viski, odjurio u kupaonicu i gurnuo si prst u grlo. Predavanje koje sam te veeri odrao, sigurno je bilo grozno. Da sam bio neto stariji, bio bih im se zahvalio i zamolio ih da me zbog predavanja ispriaju. Rije-dvije o spavanju. Pitam se koliko su osnovane lijenike tvrdnje kako je djeci potrebno toliko i toliko sati sna. Dobro, za malu djecu je to u redu. Ako dopustite sedmogodinjem djetetu bdjeti do kasno u no, nakodit ete njegovu zdravlju jer ujutro esto nee moi spavati do kasno. Neka djeca ne vole kada ih se alje u krevet jer osjeaju kako e neto propustiti. U slobodnoj je koli poveerje najomraenije pravilo, i to ne toliko kod mlaih, koliko kod starijih aka. Mladi vole biti budni do kasno u no, a meni je to razumljivo jer i sam mrzim ii na spavanje. Kod veine odraslih posao rjeava taj problem. Ako morate biti na poslu u osam ujutro, odoljet ete iskuenju da ostanete budni do sitnih sati. Neki drugi inioci, poput sree ili dobre hrane, uvijek mogu nadoknaditi manjak sna. Summerhillski aci manjak sna nadoknauju nedjeljom ujutro, a ako treba, prespavat e i ruak. to se tie zdravstvene strane rada, velikim dijelom radim iz dvostrukog motiva. Krumpire kopam potpuno svjestan kako bih vrijeme mogao bolje iskoristiti piui lanke za
54 / 162
novine ili ako bih platio vrtlara. Meutim, kopam i zato to mi je do vlastitog zdravlja stalo vie nego do novinskih honorara. Moj prijatelj automehaniar stalno me naziva budalom to u doba tehnike kopam, a ja mu odgovaram da strojevi unitavaju ovjekovo zdravlje, jer danas vie nitko ne hoda niti obavlja fiziki rad. Obojica smo dovoljno stari da bismo bili svjesni zdravstvenih problema. Meutim, dijete je potpuno nesvjesno zdravlja. Nijedan djeak ne kopa kako bi odrao kondiciju. Dijete u svakom poslu ima jedan jedini motiv - svoj trenutani interes. Za nae dobro zdravlje u Summerhillu najzaslunije su sloboda, dobra hrana i svje zrak - i to upravo tim redom.
Seks i koedukacija*
Jo nikad nisam imao aka koji je u Summerhill doao sa zdravim stavom prema seksu i tjelesnim funkcijama. Djeca modernih roditelja, koja znaju istinu o tome odakle dolaze bebe, imaju skoro isti "tajnoviti" stav prema seksu kao i djeca religioznih fanatika. Pronalaenje nove orijentacije u odnosu na seks najtei je zadatak roditelja i uitelja. Posve sam spreman prihvatiti kako je moj nesvjesni stav prema seksu kalvinistiki stav koji mi je ivot u kotskom selu nametnuo u ranom djetinjstvu. Moda za odrasle vie nema spasa, ali za djecu svakako ima, ako im ne budemo nametali uasne predodbe o seksu koje su u prolosti nametali nama. Sjeam se svoje prve seksualne uspomene; imao sam est godina, a moja sestra Clunie pet. U djejoj smo se sobi razodjenuli i istraivali jedno drugo s velikim zanimanjem i znatnim seksualnim uzbuenjem. Vrata su se otvorila i majka nas je "uhvatila na djelu". Oboje nas je dobro izmlatila, a onda nas je natjerala da kleimo i molimo Boga za oprotaj. Kada se otac kasnije vratio kui, uzeo je batinu i ponovo nas isprebijao. Potom su me zakljuali u veliku, mranu blagovaonicu. Tako sam nauio daje seks najgnusniji od svih grijeha. Taj je dogaaj imao dugogodinji utjecaj na moj ivot, jer mi je, osim prisilnog povezivanja seksa i grijeha, usadio fiksaciju na Clunie, koja je postala nekom vrstom "zabranjenog voa". Trebalo mi je nekoliko desetljea da bih se oslobodio tog ranog oka; tovie, ponekad se pitam jesam li se do danas u potpunosti oporavio. Bilo je jo seksualnih pustolovina s Clunie, ali bi nju kasnije uvijek pekla savjest, pa bi rekla majci, a ja bih dobio batine. Samo sam jednom izbjegao batine nakon Cluniena tuakanja, i to kada je bio umijean i moj brat Willie, koji nas je, k tome, i nagovorio na "prijestup". Willie je, kao najstariji, preuzeo krivicu; ali kako je bio miljenik roditelja, nikad ni za to nije bio kanjavan. Naravno, kod kue nikad nismo saznali nita o seksu. Majka je stalno imala bebe, a mi smo uzimali zdravo za gotovo da ih je donosio lijenik, jer nam majka nije mogla slagati. Drugi su nam djeaci rekli istinu ili, tonije, puno poluistina, a kako smo drali zeeve i druge ivotinje, znali smo da mladunci izlaze iz svojih majki. Ali tu spoznaju nikada nismo primijenili na majku. Mislim da sam imao osam godina kada sam prvi put vidio oca kako ide u zahod. Buljio sam u njega iznenaeno; znao sam da on ne bi mogao raditi prljave stvari, pa sam na kraju zakljuio kako ga je iao oistiti. A kada smo uli kakvu ulogu u stvaranju bebe ima mukarac, ni to jednostavno nisam mogao povjerovati. Moji su roditelji bili isti i sveti; oni nikad ne bi mogli initi takvo to. Willie je otiao u kolu u Edmburgh, a kada se vratio za praznike, zasuo nas je svakojakim "prljavim" priama. Smatrali smo se vrlo sofisticiranima, ali se jo uvijek nismo usuivali povezati spoznaje o seksu s vlastitim roditeljima. Uvijek su bili odve edni; golotinja je smatrana uasnom. Osim Clunie, nijednu od sestara nisam nikad vidio golu; ako
55 / 162
bi netko uao u moju spavau sobu dok sam se oblaio, urno bih pokrio tijelo prvom stvari koju bih dohvatio. Kasnije sam, kao dvadesetpetogodinji student u Edinburghu, stekao naviku tuiranja u hladnoj vodi svakog jutra. Za vrijeme praznika, nagovorio sam majku da me zalijeva kantom hladne vode dok sam sjedio u koritu za rublje, jer u kui nismo imali kupaonicu. Majka mi je s radou izala ususret, ali Clunie mi je rekla kako se to ocu uope nije svidjelo. Ne sjeam se da smo ikad spominjali masturbaciju ili je, kad smo ve kod toga, prakticirali. Postoji niz argonskih izraza za masturbaciju, ali mi nismo znali nijedan. Dovoljno sam upuen u psihologiju da bih u tome prepoznao neku vrstu zatomljujueg zaborava, ali se zaista ne sjeam da smo masturbirali, ni pojedinano ni uzajamno. Imali smo, dodue, naviku koju smo nazivali meusobnim "gledanjem". Oborili bismo manjeg djeaka na lea i otvorili mu lic, ali to je uvijek bila samo kolektivna ala na tui raun. Kada sam imao sedam i pol godina, prebacili su me u krevet s Willijem i Neillijem, kojima je moja nazonost jako smetala. Ta preraspodjela uslijedila je nakon to me ljutita majka izbacila iz kreveta koji sam dijelio s Clunie, jer nas je opet bila otkrila kako radimo "nepristojne" stvari. Braa su mi stalno nabijala na nos to sam im se nepozvan "uvalio" i podsjeala me na okolnosti koje su do toga dovele. Uzroci seksualnog tabua toliko su nam nepoznati da moemo samo nagaati odakle potjeu. Pitanje zato tabu postoji i nije moja neposredna briga. Ali injenica da postoji i te kako se tie ovjeka kojemu su na lijeenje povjerena sputana djeca. Nas odrasle iskvarili su u ranom djetinjstvu; u pogledu seksa vie ne moemo biti slobodni. Svjesno moda i jesmo slobodni, ali nesvjesno u velikoj mjeri ostajemo onakvima kakvima nas je uinilo "modeliranje" u ranom djetinjstvu. Tabui i strahovi koji su oblikovali seksualno ponaanje, isti su oni tabui i strahovi koji ljude pretvaraju u pervertite to siluju i dave male djevojice po parkovima ili mue idove i crnce. U Hitlerovoj su Njemakoj muenja vrili seksualno izopaeni ljudi poput Juliusa Strcichera; njegov je list Der Sturmer bio pun gadnog, izopaenog seksa puno prije otvaranja koncentracijskih logora. A ipak mnogi oevi, koji se zgraaju nad seksualnom izopaenosti sadista u zatvoru, ne primjenjuju isto razmiljanje na vlastite, sitnije sadistike ispade. Udaranje djeteta kod kue ili u koli u biti se ne razlikuje od muenja idova u Belsenu. Ako je sadizam u Belsenu bio seksualan, po svoj je prilici takav i u koli ili obitelji. Za mnoge je mukarce spolni odnos uljudno silovanje, a za mnoge ene zamoran obred koji se mora podnijeti. Tisue udanih ena nisu nikad u ivotu doivjele orgazam. U takvom odnosu davanje mora biti svedeno na najmanju moguu mjeru; seksualni e odnosi neizbjeno biti manje ili vie brutalni ili opsceni. Pervertiti koji vole kada ih biuju ili koji ibaju ene, samo su ekstremni primjeri ljudi koji su, zbog pogrenog seksualnog obrazovanja, u stanju pruiti ljubav samo u preruenom obliku, kroz mrnju. Pitam se koliko je impotencije i frigidnosti u odraslih posljedica prvog "ometanja" pri seksualnom odnosu u ranom djetinjstvu. Vjerujem kako je djetinja heteroseksualna igra kraljevski put k zdravom i uravnoteenom seksualnom ivotu u odrasloj dobi. Kada se djeci ne namee nikakva moralistika obuka o pitanju seksa, rastu u susret zdravoj, a ne promiskuitetnoj adolescenciji. U veini se kola provodi strogo razdvajanje djeaka i djevojica, osobito u spavaonicama. Ljubavne avanture nisu preporuljive. Ni mi ih u Summerhillu ne potiemo ali ih i ne nastojimo osujetiti. U Summerhillu djeake i djevojice ostavljamo na miru. ini se da su odnosi izmeu spolova vrlo zdravi. Nijedan spol nee odrasti s bilo kakvim tlapnjama ili zabludama u vezi s onim drugim. Time ne elim rei kako je Summerhill velika obitelj u kojoj su sva ta draesna
56 / 162
djeica jedna drugima braa i sestre. Kada bi bilo tako, smjesta bih se pretvorio u fanatinog protivnika koedukacije. U stvarnoj koedukaciji - a ne takvoj gdje djeaci i djevojice zajedno sjede u uionicama, ali ive i spavaju u odvojenim zgradama - gotovo da i nema "nepristojne" radoznalosti. U Summerhillu nema virenja kroz kljuanicu, i puno je manje tjeskobe u pogledu seksualnosti nego u drugim kolama. Svako malo nas posjeti neka odrasla osoba i pita: "Pa zar oni ne spavaju svi jedni s drugima?", a kada odgovorim da ne, on ili ona uzviknu: "Ali zato ne? Da sam njihovih godina, ludo bih se zabavljao." Takvi ljudi zamiljaju da e se djeaci i djevojice, kada se zajedno koluju, nuno uputati u seksualnu razuzdanost. Naravno, nee otvoreno rei kako je takva misao u pozadini njihovih zamjerki, nego e stvar racionalizirati tvrdnjom kako djeaci i djevojice imaju razliite sposobnosti uenja, pa bi ih trebalo poduavati odvojeno. kole mogu biti koedukacijske jer je i ivot takav. Ali mnogi se uitelji i roditelji boje koedukacije zbog opasnosti trudnoe. tovie, ujem da ne tako mali broj ravnatelja koedukacijskih kola noima ne spava moren takvim brigama. Svaki stariji summerhillski ak zna iz mojih razgovora i knjiga da za svakoga tko to eli, odobravam potpun seksualni ivot. Na mojim su me predavanjima esto pitali dijelim li u Summerhillu kontracepcijska sredstva, a ako ne, zato ne? To je staro, muno pitanje koje nas sve duboko pogaa. Pee me savjest to to ne inim, jer me svaki kompromis optereuje i uznemiruje. Ali s druge strane, kada bih djeci, bilo maloljetnoj ili punoljetnoj, pribavljao sredstva protiv zaea, sasvim bi mi sigurno zatvorili kolu. U praksi se ne smije biti previe napredan u odnosu na zakon. Ali u Summerhillu su adolescenti sigurno spavali zajedno, jer kod nas nema uitelja koji naveer "straari" sa svjetiljkom u ruci. Zaista ne znam kako nas je svih ovih godina zaobilazio problem trudnoe. Jedno bi objanjenje moglo biti da je djeci jako stalo do toga to e biti sa kolom. Moda je bilo trudnoa za koje nisam uo, ali ne vjerujem da bi mi roditelji sakrili takvu novost. U Summerhillu je seksualno pitanje uvijek bilo teka gnjavaa. Godinama sam zagovarao seksualni ivot u pubertetu, za svaki par koji je dovoljno sazrio, ali sam ga u koli morao obeshrabrivati jer se ak ni Summerhill ne moe osloboditi establishmenta i njegova viktorijanskog morala. Sve to sam mogao uiniti, jest rei klincima iskreno u kakvom se poloaju nalazim, a oni su shvatili kako ne branim neko moralistiko stajalite. Dvoje petnaestogodinjaka se zaljubilo. Doli su k meni i pitali me mogu li dobiti zasebnu spavaonicu. Rekao sam da bih im je rado dao, ali ne smijem. "Zato ne? Ovo je slobodna kola." "Da, ali nije i slobodna civilizacija. Kada bih vam dao sobu i kada bi za to ulo ministarstvo obrazovanja, zatvorili bi mi kolu." Obratio sam se djevojci: "Zna da se tvoja majka boji seksa. Zamisli da ostane trudna. To bi jako nezgodno odjeknulo. A osim toga", rekao sam, "ne moete si priutiti kontracepcijska sredstva, a ja vam ih ne smijem davati." Prihvatili su situaciju. Ne vidim kako bih se drugaije mogao ponaati, budui da ne vjerujem kako je seks grijeh ili neto loe i prljavo. Prednost ovakvog stava jest to naveer mogu mimo i bezbrino otii na spavanje. U jednoj od svojih knjiga prisjetio sam se vremena kada me nekoliko adolescentkinja pitalo mogu li im pribaviti dijafragme. Odgovorio sam kako ne mogu nita uiniti bez odobrenja njihovih majki. Pisao sam im, i samo su se dvije od est majki sloile, premda su sve bile u koli od sedme ili osme godine. Bilo je to prije etrdeset godina; pitam se koliko bi majki danas odgovorilo potvrdno. Reich je ponosno izjavljivao kako "roditelji danas prihvaaju kao normalno ono to sam zagovarao prije pedeset godina".
57 / 162
Pisao je i o seksualnim jadima adolescenata, ali mislim da je malo pretjerivao, barem s obzirom na srednje slojeve s kojima sam imao posla. Uspjeli smo unititi porazno uvjerenje mnoge djece da su samo ona "vrila uasni in masturbacije". Neki je ameriki psiholog prije mnogo godina napisao: "Devedeset devet od stotinu ih masturbira... a stoti ne eli priznati." Nimalo se ne bojim da bi se stariji summerhillski aci, koji su ovdje od ranog djetinjstva, mogli upustiti u seksualnu razuzdanost. Razlog je jednostavan: znam kako u njima nema potisnutog i, slijedom toga, neprirodnog zanimanja za seks. Prije nekoliko godina dvoje nam je aka dolo u isto vrijeme: sedamnaestogodinji momak iz muke, i esnaestogodinja djevojka iz enske privatne kole. Zaljubili su se jedno u drugo i stalno su bili zajedno. Kasno jedne veeri, sreo sam ih i zaustavio. "Ne znam to vas dvoje radite", rekao sam, "i s moralnog me stajalita nije ni briga, jer to i nije pitanje morala. Ali s ekonomskog stajalita me i te kako briga. Ako ti, Kate, zatrudni, kola e mi propasti." Nastavio sam razglabati o tome: "Vidite, vas dvoje ste tek doli u Summerhill. Za vas ovo mjesto znai slobodu da radite to god elite, a do kole vam, naravno, nije osobito stalo. Da ste bili ovdje od sedme godine, o ovome s vama uope ne bih morao razgovarati. Bili biste toliko privreni koli da biste sami mislili o moguim posljedicama za Summerhill." Bio je to jedini mogui nain kako rijeiti problem. Sreom, o toj im temi vie nisam morao rei ni rijei. Veini mojih aka ivot je dobro zapoeo. Nitko im nije drao prodike niti ih kanjavao zbog masturbacije; mnogi su i kod kue navikli na golotinju. Njihov je stav prema seksu uglavnom zdrav i prirodan. Ne znam kakav stav kola moe zauzeti kada roditelji ne biraju u koju e kolu poslati dijete. Na tisue roditelja djece koja pohaaju dravne kole, ignoriraju ili "mrko gledaju" na seks pri odgoju svoje djece. Kada sam nekolicinu adolescenata iz jedne poznate koedukacijske kole pitao ima li kod njih ljubavnih avantura, odgovorili su mi da nema. Vrlo sam se iznenadio, pa su mi objasnili: "Ponekad se neki momak i djevojka sprijatelje, ali to nikad ne preraste u ljubavnu avanturu." Kako sam na licu mjesta primijetio dosta naoitih momaka i djevojaka, bio sam siguran da im kola namee "protuljubavni" ideal i da njezina izrazito moralna atmosfera sputava seksualnost. Jednom sam pitao ravnatelja neke napredne kole ima li kod njih ljubavnih avantura. "Nema," odgovorio je ozbiljno, "ali mi i ne primamo problematinu djecu." Ukalupljena djeca oba spola esto nisu sposobna voljeti. Ovo bi moglo utjeiti ljude koji se boje seksa; ali openito gledano, pojava mladih ljudi koji nisu sposobni voljeti, golema je ljudska tragedija. Protivnici koedukacije mogli bi uzvratiti kako sustav ini djeake enskastima, a cure mukobanjastima. Ali duboko u pozadini krije se moralistiki ili, tonije, ljubomorni strah. Seks povezan s ljubavi najvei je ivotni uitak, i upravo ga zbog toga potiskuju. Sve drugo su izlike. To na dovodi do pitanja seksa bez ljubavi. Mladi par moe jako uivati u seksu premda nisu zaljubljeni jedno u drugo; ali ako stalno trae povrne razloge za spolni odnos, u njihovom seksualnom ivotu nedostaje neto dragocjeno, zvali mi to ljubav, njenost ili kako nam drago. U promiskuitetu ne moe biti trajnog uitka. Najsretnije ljubavne avanture (ili veze) za koje znam, bile su koliko-toliko trajne. Vjerujem da Casanove i Don Juani djevojkama ni izdaleka ne pruaju potpun uitak. Momci i djevojke trebali bi imati slobodu zapoeti svoj seksualni ivot kada to zaele. Bez roditeljskog e im odobrenja seksualni ivot po svoj prilici biti optereen krivnjom, a bez kontracepcijskih sredstava i strahom od trudnoe. S druge strane, roditelji ne bi nikako smjeli savjetovati svojim kerima uputanje u seksualni ivot ako one to ne ele samo zato to je njihov vlastiti seksualni ivot bio siromaan.
58 / 162
Dugorono gledano, pronalazak sredstava protiv zaea morao bi dovesti do pojave novog seksualnog morala, jer je u dosadanjem moralu moda i najizraeniji inilac bio strah od posljedica. Da bi bila slobodna, ljubav se mora osjeati sigurnom. Osobno ne vidim smisla u seksualnoj podui. Seksualna bi nastava u koli zasigurno bila poprilino otuna; roditelji ne bi nikad tolerirali poduku koja bi govorila o emocionalnoj strani seksa, o blaenstvu spolnog odnosa. Satovi bi morali biti na isto fizikoj razini, jer roditeljsko mnijenje nita drugo ne bi prihvatilo. Djeca informacije o seksu veinom prikupljaju od druge djece, a one su redom pogrene, pornografske, a esto i sadistike. to se tie zatite, djevojci je dovoljno znati kako snoaj bez kontracepcijskih sredstava moe dovesti do zaea, a obama bi spolovima trebalo stalno ponavljati kako su spolne bolesti stvarna i opasna pojava. Ne znam ni za jedan opravdani argument protiv ljubavnog ivota mladih. Skoro se svi takvi argumenti temelje na potisnutim emocijama ili mrnji prema ivotu - bili oni vjerski, moralni, svrsishodni, proizvoljni ili pornografski. Ni jedni ne pruaju odgovor na sljedee pitanje: ako mladima treba zabraniti primjenu svojega jakog seksualnog instinkta, osim uz doputenje starijih, zato im ga je onda priroda uope usadila? Danas mladi nemaju puno mogunosti za ljubav u pravom smislu te rijei. Roditelji svojoj djeci nee dopustiti da "ive u grijehu", kako to oni nazivaju, pa se mladi ljubavnici moraju snalaziti po vlanim umama, parkovima ili automobilima. Sve se, dakle, urotilo protiv naih mladih ljudi. Okolnosti ih prisiljavaju da ono to bi trebalo biti prekrasno i radosno, pretvaraju u neto zlokobno i grjeno, u prljave rijei, poudne poglede i srameljivo smijuljenje. Znam da seksualni ivot adolescenata danas nije praktina stvar. Ali mislim da je to ispravan put k sutranjem zdravlju. Dodue, to je lako napisati, ali kada bih u Summerhillu odobrio svojim adolescentima da spavaju zajedno, vlasti bi mi zatvorile kolu. Matam o dalekoj budunosti kada e drutvo konano uvidjeti koliko je potiskivanje seksualnosti opasno.
Kazalite i glazba
Prvu kazalinu predstavu u ivotu pogledao sam u Edinburkom kraljevskom kazalitu, u dvanaestoj godini; bila je to A Night of Pleasure. Nedvojbeno sam se tako i osjeao, jer nikada ranije nisam bio vidio takve prizore ljepote i bljetavila. Do tada nisam mogao ni zamisliti enu lijepu poput glavne junakinje. Radnje se uope ne sjeam, osim da je krasnoj dami uinjena neka nepravda. Ali na kraju je opet sve bilo u redu. Mnogo godina kasnije, kao ak uitelj, imao sam zadovoljstvo postati redovnim posjetiteljem kazalita. Dundee je imao kazalite u kojem su svakog tjedna gostovale putujue glumake druine. Iz Londona su pristizale najnovije glazbene komedije, a gledali smo i Martina Harveya, tadanjeg popularnog glumca, i to u predstavama The Only Way, The Breed ofthe Treshams, pa ak i u Hamletu. Moja e kulturna mjerila iz tih dana najbolje ocrtati injenica da mi se The Only Way inio puno boljom predstavom od Hamleta. U Dundeeu sam na svoje omiljene predstave ponekad vodio i svoju sestru Clunie. O kazalitu nije imala blagog pojma, kao ni ja, ali sam se, zbog svojeg neznatnog "napretka", vrlo nadmono nasmijao kada je, nakon zavretka prvog ina predstave The Only Way, Clunie
upitala, prisjeajui se lokalnih predstava u seoskoj koli: "Hoe li i Martin Harvey pomoi kod micanja namjetaja?" Za drame sam se poeo vie zanimati kada sam prvi put itao Ibsena. On je jedini dramaturg zbog ije sam predstave bio voljan proputovati stotinu milja do Londona. Sam me Ibsen, meutim, nikako nije mogao zainteresirati. Sudei po svemu to sam o njemu itao, taj mi se mrzovoljni, udaljeni starac ne bi bio svidio; koliko je spram drutva bio kritian, toliko je i uivao primati drutvene titule i poasti. Ali kako je taj ovjek bio sjajan dramatiar: tehnika mu je skoro besprijekorna. U studentskim sam se danima poigravao milju da postanem glumac. Znao sam kako nemam velikih ansi za uspjeh; kao prvo, nisam se mogao rijeiti kotskog naglaska, a u kazalinom svijetu nema velike potranje za kotima. Znam da sam imao dara, ali ne toliko da bih "dotaknuo zvijezde"; osim toga, siguran sam da bih se usprotivio prvom reiseru koji bi mi govorio kako treba glumiti. Lice mi nije od onih koja izazivaju smijeh, pa ni komiarska karijera nije dolazila u obzir. Koji god bio razlog, odustao sam od svake ambicije za izlaskom na pozornicu, i nikada nisam zaalio. Na neki nain i jesam postao glumac, obraajui se tisuama aka, roditelja i uitelja. Ispoetka sam imao tremu i fobiju kako u "zapeti" u pola rijei i neu moi nastaviti govoriti; zato sam rabio biljeke, ali mi ve godinama nisu potrebne. Kod predavanja je najvanije stalno drati pozornost sluatelja. Jedan od mojih trikova bio je sljedei: kada bih primijetio da ljudima postaje dosadno i da su uznemireni, ispriao bih neku aljivu priu. U kotskoj sam se jednom prigodom naao pred mrkom gomilom ukoenih lica. "to je vama, ljudi?" rekao sam. "Izgledate poput mrtvaca, pa pretpostavljam da ste svi do jednog uitelji." Nasmijali su se, i stvar je krenula. Drugom sam prigodom zapoeo ovako: "Pee me savjest. Kada mi je reeno da u govoriti pred uiteljima, na njihov sam dini ugled reagirao poput kukavice... i stavio kravatu." Zatim sam kravatu skinuo, i led je ponovo bio probijen. Vidite da sam na kraju ipak postao glumac. Zimi u Summerhillu imamo glumaku veer. Predstave su uvijek vrlo dobro posjeene. Jednom smo imali est uzastopnih nedjeljnih veeri s punim dramskim programom. Ali ponekad bi, nakon "lavine" drama, uslijedilo nekoliko tjedana bez predstava. Proslave na kraju svakog tromjeseja uvijek se sastoje od trostrukog programa. "Komad iz ljetnikovca" uvijek je moje djelo; jednom bih mogao i objaviti zbirku tih drama... ako bi iroka javnost mogla podnijeti njihovu "vulgarnost". Ovdje publika nije previe izbirljiva, i ponaa se pristojno - puno bolje od nekih londonskih publika. Podrugljivi povici, lupanje nogama ili fukanje kod nas su rijetka pojava. Summerhillsko je kazalite adaptirani teren za squash, gdje stane oko stotinu ljudi. Pozornica je pokretna; bolje reeno napravljena je oi kutija koje se mogu presloiti u stube ili podije. Imamo pravo osvjetljenje, sa sloenim napravama za zamagljivanje i reflektorskim svjetlima. Kulisa nema - samo siva zavjesa, koju glumci jednostavno razmaknu kada slijedi, recimo, ulaze seljaci kroz prolaz u ivici. Prema kolskom obiaju, izvode se samo predstave napisane u Summerhillu. Glumaka postava sama izrauje i svoje kostime, i to uglavnom vrlo dobro. Nai su kolski komadi ee komedije i farse nego tragedije; ali kada imamo tragedije, zbilja su dobre ponekad ak izvrsne. Jednom je neki posjetitelj predloio Shawovu dramu. Roditelj jednog aka mu je rekao: "Ne, nikako. Da elim gledati Shawa, otiao bih na predstavu koju su napravili profesionalci. U Summerhillu elim gledati predstave koje su napisane i pripremljene u koli." Djevojice piu komade vie od djeaka, Mali djeaci esto izvode svoje vlastite predstave; ali obino ne napisu tekst za pojedine uloge. A nema ni velike potrebe, jer je glavni
60 / 162
redak svakog lika uvijek isti: "Ruke u vis!" U tim se predstavama zavjesa uvijek sputa preko hrpe leeva, jer su mali djeaci po prirodi temeljiti i beskompromisni. Trinaestogodinja Daphne uglavnom je pisala komade o Sherlocku Holmesu. Sjeam se jednog o policajcu koji je pobjegao s narednikovorn suprugom. Uz pomo snalaljivog detektiva i, naravno, "mog dragog Watsona", narednik je slijedio trag svoje drage do policajevog stana. Tamo ih je doekao iznenaujui prizor. Policajac je leao na kauu s rukom oko ramena nevjerne supruge, dok je na sredini sobe jato lako obuenih ljepotica plesalo zavodnike plesove. Policajac jebio obuen u smoking. Daphne je uvijek unosila daak otmjenosti u svoje predstave. Djevojke oko etrnaeste godine ponekad piu i komade u stihu, i esto su vrlo dobri. Naravno, predstave ne piu svi lanovi osoblja i aci. Oponaanje nailazi na veliki otpor. Kada je prije dosta vremena neka predstava izbaena iz programa, morao sam na brzinu napisati neto kako bih popunio rupu, pa sam se posluio jednom od pria W. W. Jacobsa. Zasuli su me povicima: "Kopirantu! Varalico!" Summerhillska djeca ne vole dramatizirane prie, a ni uobiajene intelektualne, kulturne "sadraje" koje tako esto nude djeci u drugim kolama. I sam drim kako je Shakespeare preteak za djecu, barem do puberteta. Prije puno godina izveli smo A Midsummer Nights Dream i naa je najnadarenija glumica od Pucka napravila kaos. "Ne razumijem taj nain izraavanja", rekla je. Naa "klapa" nikad ne izvodi Shakespearea; ali zato ponekad napiem satiru u tom stilu - primjerice, o Juliju Cezaru u amerikom, gangsterskom ambijentu, s jezikom koji je mjeavina Shakespearea i asopisa Black Mask, Mary je kao Kleopatra oborila "dvoranu" s nogu kada je izbola sve ivo na pozornici, a onda, gledajui u otricu svog noa, na glas proitala rijei: "nehrajui elik", i zabila si no u prsa. Napisao sam i Hamleta kao da je plod suradnje Shakespearea i pisca krimia Edgara Wallacea... s Freudom kao psiholokim savjetnikom. To je dovelo do nesluenih posljedica: u jednom od mojih aljivih ispita neki je malian na pitanje: "Tko je bio Hamlet?" odgovorio: "Faca iz Neillove predstave." Glumake sposobnosti aka uistinu su na visokoj razini. Summerhiliski aci ne znaju za tremu. "Klince iz ljetnikovca" milina je gledati; igraju svoje uloge s potpunom iskrenosti. Djevojice vole glumiti vie nego djeaci. Dapae, djeaci mlai od deset godina skoro uope ne glume, osim u svojim gangsterskim komadima; a neka djeca ne glume nikad, niti imaju ikakvu elju za tim. Dugogodinje nam je iskustvo pokazalo kako su najgori glumci oni koji glume u ivotu. Takvo dijete ne uspijeva pobjei od samog sebe, i na pozornici je puno konica jer je svjesno da ga drugi promatraju. Obrazovanje mora sadravati i glumu. Gluma je u velikoj mjeri ekshibicionizam; ali u Summerhillu je glumac ija se ehima svodi na puki ekshibicionizam, slabo cijenjen. Nekad sam mislio kako postoje samo roeni glumci i loi glumci, ali vie nisam tako siguran. Recimo, Virginia je roena glumica, ali Edna je isprva bila nikakva, a sada je svakom predstavom sve bolja i bolja. Kao komiarka je sjajna. Glumac mora imati veliku sposobnost poistovjeivanja s drugima. Kod odraslih je to poistovjeivanje uvijek nesvjesno; znaju daje rije o glumi. Ali za malu djecu ba i nisam siguran. Kada dijete stupi na pozornicu i mora odgovoriti na pitanje: "Tko si ti?", vrlo e esto, umjesto: "Duh iz kapele!", odgovoriti: "Peter." U jednom "Komadu iz ljetnikovca" imali smo scenu veere s pravom hranom. apta je morao uloiti puno truda i vremena kako bi nagovorio glumce da prijeu na sljedeu scenu. Djeca su kljucala hranu nimalo se ne obazirui na publiku. Gluma je jedna od metoda stjecanja samopouzdanja. Ali neka mi djeca koja nikad ne glume, kau kako mrze predstave jer se osjeaju jako inferiornima. To je tekoa za koju jo
61 / 162
nisam naao rjeenje. Djeca uglavnom pronau neko drugo podruje na kojem mogu pokazati svoju superiornost. Najtee je s djetetom koje voli glumiti, ali uope nema dara. injenica da takvu djecu rijetko izostavljamo iz glumake postave, rjeito govori o lijepim manirama koje vladaju u koli. esto sam imao mucavce, ali su svi redom, kad god bi glumili u nekoj predstavi, govorili glatko i bez zapinjanja. Vjerojatno su se uivljavanjem u neku drugu osobnost automatski pretvarala u djecu bez govornih problema. Djeaci i djevojice u trinaestoj i etrnaestoj godini "peru ruke" od ljubavnikih uloga, ali maliani e rado i s lakoom odglumiti bilo to. aci preko petnaeste igrat e ljubavnike ako je rije o komediji, a vrlo su rijetki oni koji e prihvatiti ozbiljnu ljubavnu ulogu. Ljubav ne moete odglumiti dok o njoj nemate nikakvog iskustva. Meutim, djeca koja u stvarnom ivotu nikad nisu bila alosna, u stanju su izvrsno odglumiti tunu ulogu. Virginia se na probama znala "slomiti" i rasplakati u nekoj tunoj sceni. To bi se moglo objasniti injenicom da je svako dijete u mati steklo iskustvo alosti. To je istina; smrt rano ulazi u svijet mate svakog djeteta. Predstave za djecu trebale bi biti na djejoj razini. Pogreno je tjerati djecu na izvoenje klasinih komada koji nemaju nikakve veze s njihovim stvarnim, "matarskim" ivotom. Djeje bi predstave, kao i lektira, trebale biti primjerene njihovoj dobi. Osim toga, vie vole prie o sredini u kojoj ive. Premda summerhillska djeca izvode predstave koje sama piu, na uistinu izvrsne drame reagiraju s velikim entuzijazmom. Zimi sam jednom tjedno obiavao itati drame starijim acima. itao sam im cijelog Barrieja, Ibsena, Strindberga, ehova, neto od Shawa i Galsworthyja, a i neke moderne komade poput The Silver Cord ili The Vortex. Nai su najbolji glumci i glumice uvijek voljeli Ibsena. Starije ake zanima tehnika postavljanja predstave, i s tim u vezi imaju vrlo originalne zamisli. Jedan od starih, dobrih dramaturkih trikova nalae da nijedan lik ne smije napustiti pozornicu bez objanjenja. Kada se autor eli rijeiti oca kako bi supruga i ker jedna drugoj mogle rei kakav je on magarac, stari posluno ustaje i izjavljuje: "Pa, mislim da bih trebao provjeriti je li vrtlar zasadio onaj kupus", a potom nestaje sa scene. Nai mladi dramatiari usvojili su neposredniju tehniku. Kao to veli jedna naa djevojka: "U stvarnom ivotu ovjek izlazi iz sobe ne objanjavajui kamo ide." To je istina, a tako je i na summerhillskoj pozornici. Ples je ve godinama neizostavni dio programa. Za koreografiju i izvedbu uvijek brinu djevojke, s vrlo dobrim rezultatima. Ne pleu na klasinu glazbu; uvijek je u pitanju jazz. Jednom smo pripremili balet na temelju Gershwinova djela An American in Paris. Pria je bila moja, a djevojke su je prevele na "plesni jezik". Nejasno se prisjeam kako sam u jednoj od svojih knjiga opisao iskustvo plesa u Njemakoj. Naa je meunarodna kola u mjestu Hellerau imala skupinu koja se bavila samo euritmijom i plesom, sve djevojke od esnaest godina i starije. esto smo imali solistike plesne veeri. Mnoge su izabirale Totentanz, i poeo sam se pitati zato djevojke koje po cijeli dan izraavaju svoje emocije pokretima, biraju upravo ples smrti. To je iskustvo u meni ponovo oivjelo nekadanje uvjerenje kako pokreti imaju iscjeljujue djelovanje. Ne mislim da ples, umjetnost ili glazba sami po sebi lijee. Pitam se koliko su djevojke u opernim zborovima i likovnim ili glazbenim kolama doista oputene. Moramo imati na umu kako u veini takvih kola nema stvarne slobode. Djevojice i djeaci podvrgnuti su strogoj disciplini. Izvrsne ruske plesae vjerojatno obuavaju poput vojnika. aci u likovnim kolama, koji stoje ili sjede i slikaju, vjerojatno su najmanje disciplinirani. Ako imaju slobodu ivjeti slobodno, sva e djeca izvui korist iz pokreta i ritma. Godinama gledam kako naa djeca ue plesati; ne uzimaju sate iz foxtrota, tanga ili twista, nego jednostavno pleui izmiljaju pokrete.
62 / 162
Prvih je godina na dnevni boravak bio prepun djece. esto smo putali ploe i oko toga je bilo neslaganja. Djeca su htjela sluati Dukea Ellingtona i boogie-woogie, a ja to nikako ne volim. Meni odgovaraju Ravel, Stravinsky i Bix Beiderbecke. U romanu Dorothy Baker Young Man with a Horn, ivopisnoj karakterizaciji trubaa ija je ivotna pria navodno nadahnuta ivotom starog jazzera Bixa Beiderbeckea, knjievnica je glavnog junaka prikazala toliko realno da ga skoro moete uti kako svira tu svoju trubu. Knjigu sam proitao etiri puta. Ali glazbeni ukus zapravo nema nikakve veze sa sreom u ivotu. kole bi bile uspjenije kada bi u nastavni program ubacile jazz ili rock and roll, a izbacile Beethovena. U Summerhillu su se trojica djeaka, nadahnuti jazz-ansamblima, prihvatili glazbala. Dvojica su kupila klarinete, a trei je izabrao trubu. Nakon izlaska iz kole, sva su se trojica upisala na Kraljevsku glazbenu akademiju i danas sviraju u orkestrima koji izvode samo klasinu glazbu. Taj napredak u glazbenom ukusu rado tumaim injenicom da su u Summerhillu smjeli sluati i Dukea Ellingtona i Bacha ili, kad smo ve kod toga, bilo kojega drugog skladatelja. Summerhillski je "specijalitet" odreena grana dramskog umijea koju nazivamo spontanom glumom. Poinjem s jednostavnim situacijama: Navuci zamiljeni ogrta, a zatim ga opet skini i objesi na vjealicu. - Stani u psei izmet na ulici. -Uberi buket cvijea i u njemu pronai iak. - Otvori brzojav u kojem pie kako ti je otac (ili majka) preminuo. - Kotrljaj teku bavu. - Budi slijepac koji prelazi cestu. - Pojedi uurbani obrok u restoranu na eljeznikom kolodvoru, sav na iglama da ti sluajno ne bi pobjegao vlak. Zatim prelazim na "govorne" zadatke. Dajem im samo osnovne naznake. "Ti si otac, ti majka, a tebe su izbacili iz kole. Moete poeti." Imamo i pravilo prema kojem se situacije i dijalozi ne smiju unaprijed dogovoriti. Drugom sam prigodom zadao djeci da telefoniraju lijeniku i grekom dobiju mesara. Jedan je djeak izveo zbrkani razgovor o jetri i srcu. Ima bezbroj mogunosti. Pitaj londonskog bobbyja (popularni naziv za londonskog policajca (op. prev.))za neku adresu. - Pokreni razgovor sa susjedom u vlaku. - Provali u kuu, i vlasnik te zatee pri obijanju sefa. "Hej, koga vraga radi ovdje?" Bistri dvanaestogodinjak odgovara: "Vi ste vlasnik kue? Fino, drago mi je da ste doli." "Ne priaj, upravo si mi obijao sef." "Joj, pa sve ste krivo shvatili. Vidite, ja sam iz tvrtke koja izrauje sefove. Obilazimo kue i testiramo svoje proizvode." "Da, i ulazite kroz prozor umjesto da zvonite na vrata. Ne bi ilo. Pozvat u policiju." "Opet ste me krivo shvatili. Moramo provjeriti i jesu li vam prozori dobro zatieni od provale." Ponekad glumimo "brze intervjue". Primjerice, sjednem za stol i objavim da sam slubenik u zranoj luci kojemu svi moraju pokazati zamiljenu putovnicu i odgovarati na pitanja. To je jako zabavno. Nekad sam, recimo, filmski producent koji intervjuira kandidate za neku ulogu ili, pak, poslovni ovjek koji trai tajnicu. Jednom sam glumio ovjeka koji preko oglasa trai amanuensisa (engl. tajnik, sekretar (op. prev.)). Nijedno dijete nije znalo to ta rije znai. Neka je djevojka glumila kao da to znai manikerka, i svi smo se od srca nasmijali. Zamijetio sam kako djeca izbjegavaju ozbiljne situacije. Mogu se prisjetiti samo jedne kada su bila smrtno ozbiljna. Alfje odsluio sedam godina zatvora zbog pljake: Voa bande mu je "podvalio". Nakon izlaska iz zatvora, Alf nabavlja pitolj kako bi ga ubio. U jednom trenu uvia daje ovjek koga kani ubiti, slijep. Posljednji je pokuaj protekao ovako: "Bok, Spike."
63 / 162
"O, to je Alfov glas. Bok, Alfe. Znai, napokon si izaao." "Nije ti loe ovdje, Spike. Onaj te koncertni glasovir sigurno dosta kotao. Pliva u lovi, ha? Dii se. Gore ruke, svinjo prljava. Mii se nadesno do zida." Spike se spotie o stolac, i Alf mu prilazi kako bi ga drao na oku. "O, boe, pa ti si slijep!" Ovo sam im zadao puno puta, ali nikad nitko nije ubio gangstera. Spontana je gluma najuzbudljiviji, pa i najhitniji dio glume u naoj koli, iako se moda ne ini kako su za djecu pritom zabava i duhovitost od vee vrijednosti. Jedan od rezultata spontane glume jest potpuno odsustvo nervoze; nema teksta koji biste mogli zaboraviti. Ali mislim da su u tome najbolja djeca koja su slobodna. Neki uitelji u dravnim kolama rekli su mi kako se njihovi aci teko oslobaaju unutarnjih konica i straha od neuspjeha. Neka djeca koja dobro glume u predstavama, ne znaju glumiti spontano. Samo starija djeca mogu odglumiti tek vjenani par koji plovi preko La Manchca po uzburkanom moru. Najtee je s mladim ekshibicionistima, s devetogodinjacima koji se ele okuati u svakoj ulozi. U kojoj bi mjeri glumu trebalo poduavati? Spontanu glumu nimalo, ali kada se priprema predstava, reiser - bila to odrasla osoba ili dijete - mora imati pravo davati upute u vezi s poloajem, pokretom itd. Nae je kazalite dio programa kole koji najvie doprinosi kreativnosti. Svatko moe glumiti u predstavi, ali ne mogu ih svi i pisati. Djeca moraju uvidjeti, makar maglovito, kako njihov obiaj izvoenja samo izvornih, "domaih" komada potie kreativnost na tetu kopiranja i oponaanja. Prije nekog vremena summerhillsko je udruenje koli na poklon ponudilo televizor. Iznio sam stvar na opoj sjednici i djeca su, na moje iznenaenje, odbila velikom veinom glasova. Neki od starijih aka rekli su kako bi to unitilo drutveni ivot... igre, diskusije, plesove itd. Mlai su, pak, rekli kako bi se stalno svaali oko toga koji e se program gledati. Sa svoje strane, jako sam se bojao da mi se kola ne ispuni neaktivnom djecom koja samo bulje u ekran. Osoblje na sjednici nije izreklo nikakav sud i suzdralo se od glasanja. Televizija se trajno uvukla u nae ivote i nema smisla aliti to se uope pojavila. Ali bojim je se s obrazovnog stajalita, jer nedvojbeno naglaava pasivnost, upijanje podataka, senzacionalizam, a preesto i brutalnost. ak su i slike policijskih akcija protiv agitatora ili crnaca loe za malu djecu, koja se esto prestrae kada ih gledaju. Meutim, na malom ekranu ima i puno stvari koje nisu nasilne ili brutalne. The Great Dictator Charlieja Chaplina za djecu bi bio zdraviji od udbenika o Hitleru i Mussoliniju. Dobri vesterni s neprekidnom pucnjavom nisu brutalni (pravo je udo kako esto glavni junak promauje); moda je razlog tome to u vesternima, kao i u veini krimia, likovi nisu ivi nego "ploni" i umjetni, i ini se da u djeci ne pobuuju nikakve osjeaje. Kada zlikovac umre, nitko ne prolije ni suzu. Ali zato suze teku u potocima kada umiru Hamlet, Lear, Othello ili Greta Garbo u The Lady of the Camellias. I ja pustim poneku na onaj strano dirljivi kraj u filmu City Lights. Puno vremena provodim ili, bolje reeno, gubim uz televizor, premda smatram daje svuda na svijetu "badarena" na mentalnu razinu desetogodinjaka. Stari filmovi koje u Velikoj Britaniji tako esto prikazuju, uasno su mi dosadni, ak i oni s Gretom Garbo, ali bih vrlo rado pogledao Chaplinove City Lights i Modem Times. Taj je Charlie Chaplin obavijen tajnovitou. Pitao sam u lokalnom kinu mogu li se nabaviti ta dva filma i distributeri su mi odgovorili kako vie nisu u optjecaju. Pisao sam Charlieju u vicarsku pitajui u emu je stvar i obrazlaui kako nije korektno uskratiti mladom narataju njegova najvea djela i prikazivati im samo stare kratke filmove s udaranjem nogom po turu i bacanjem torta. Nije mi odgovorio. Osoba koja ga poznaje, rekla
64 / 162
mi je da Charlie ne odgovara na potu - volio bih imati taj dar kada mi doe vie od dvadeset pisama na dan. Zvui doista udno to djeca nisu htjela televizor, ali jo je udnije to im nije nimalo stalo do snimanja za televiziju. Tehnike ih pojedinosti zamaraju, kao i mene... dugo ekanje dok se postave kamere, pa jo due dok se sredi osvjetljenje. ovjek bi pomislio kako bi se svako dijete voljelo vidjeti na ekranu, i priznajem da je emisija u kojoj se svako dijete moglo vidjeti dobro prola. Ali, predodba da su sva djeca ekshibicionisti je dvojbena; na atelje dokazuje suprotno, jer djeca rijetko potpisuju svoje slike. Suosjeam s dosadom koju djeca osjeaju tijekom snimanja za televiziju. I mene su moja malobrojna pojavljivanja na televiziji uasno izmorila. Ode u studio u est i "visi" tamo do ponoi: reklo bi se da nita nije spremno, ili se ba onda kada si ti tamo, mora snimiti neka druga emisija. Poduzea plaaju velike novce kako bi se reklamirala na televiziji. Kada su nas prije dosta godina snimali, producent ITV-a mi je rekao: "Besplatno vam radimo reklamu u vrijednosti od sedam tisua funti." Emisiju su vidjeli milijuni... a nitko iv nije pisao traei prospekt kole. Dodue, ne znam koliko ih je pisalo prosvjedujui zbog prikazivanja. Svake druge nedjeljne veeri, mladoj djeci priam prie o njihovim vlastitim pustolovinama. inim to ve godinama. Vodio sam ih u najudaljenije kutke Afrike, u morske dubine i iznad oblaka. Prije nekog vremena, samog sam sebe ubio. Summerhill je preuzeo neki strogi ovjek po imenu Muggins. Uveo je obvezatnu nastavu i za najmanji je zvuk, slijedila kazna. Opisivao sam im kako su pokorno sluali njegove zapovijedi. Ta su se djeca od tri do osam godina razbjesnila na mene. "Nismo. Svi smo pobjegli. Ubili smo ga ekiem. Misli da bismo trpjeli takvog ovjeka?" Na posljetku sam ustanovio da ih mogu zadovoljiti samo uskrsnuem i izbacivanjem tog Mugginsa naglavake kroz prozor. Bili su to uglavnom maliani koji nikad nisu pohaali strogu kolu i njihova je reakcija bila spontana i prirodna. Pomisao o svijetu u kojem kolski ravnatelj nije na njihovoj strani ih je zgrozila - ne samo zbog njihovog iskustva u Summerhillu, nego i zbog iskustva kod kue, gdje su i mama i tata bili na njihovoj strani.
Uitelji i poduavanje
Nekoliko je pisaca pokualo ocijeniti moj rad, i u veini su sluajeva pretpostavili kako sam ja uitelj. Predbacuju mi to ne inim nita kako bih u praktinom smislu pomogao uitelj ima, jer nemam rjeenje za prenatrpane i esto nasilne kole i jer me ne zanimaju ni ustroj, ni ispiti, ni metode poduavanja. Te bi zamjerke bile na mjestu kada bih doista bio uitelj, odnosno onaj koji prua znanje i oblikuje karaktere - vodi mladih. Odbijam se svrstati meu uitelje. Pomislite koliko je zapravo uitelj nalik papirnatom bogu. Na njega je usmjerena sva pozornost; zapovijeda, i sluaju ga; dijeli pravdu, i jedva da itko osim njega govori. Sebe bih mogao definirati kao osobu koja istinski vjeruje u ljudski rod. Ovo je moja poruka: djeje su emocije neusporedivo vanije od njihova intelektualnog napretka. Pokuao sam pokazati (bojim se, bez velikog uspjeha) kako kole zanemaruju emocije, preputajui ih vanjskim utjecajima, poput tiska i kia na radiju i televiziji, TV reklama i preobilja asopisa "badarenih" na mentalnu razinu desetogodinjaka. Uitelji "ne vide umu od drvea", umu koja je ivot u preobilju i sloboda od ukalupljivanja karaktera. Kada drim predavanje skupini uitelja, poinjem izjavom kako neu govoriti o kolskim predmetima, disciplini i satima. Sat vremena me sluaju u potpunoj tiini, a kada
65 / 162
nakon iskrenog aplauza voditelj programa objavi kako sam spreman odgovarati na pitanja, barem se tri etvrtine pitanja tiu predmeta i poduavanja. Ne govorim ovo s osjeajem nadmoi, nego s tugom, da bih pokazao koliko zidovi uionica i zgrade nalik zatvorima suavaju uiteljski vidokrug i od njih skrivaju istinsku bit obrazovanja. Uitelji se u radu bave iskljuivo djetetovom glavom, tako da im je emocionalni, vitalni dio djeteta neizbjeno "nepoznat teren". Roditelji sporo uviaju u kojoj je mjeri uenje nevaan dio kolovanja. Djeca e, poput odraslih, nauiti samo ono to ele nauiti. Sve nagrade, ocjene i ispiti samo ometaju pravilan razvoj osobnosti. Samo bi neka cjepidlaka mogla ustvrditi kako je uenje iz knjiga obrazovanje. Knjige su najmanje vani dio kolskog ustroja. Sve to dijete mora znati, jest itati, pisati i raunati, a uz to im jo trebaju samo alat, glina, sportovi, kazalite, boje i sloboda. Vrijeme je da dovedemo u pitanje kolsko poimanje rada. Uzima se zdravo za gotovo kako svako dijete treba uiti matematiku, povijest, zemljopis, neto prirodnih znanosti, malo likovnog odgoja i, naravno, knjievnost. Vrijeme je da shvatimo kako prosjeno dijete nije ba jako zainteresirano ni za jedan od tih predmeta. Svaki moj novi ak dokazuje tu injenicu. Kada saznaju da nastava nije obvezatna, svi redom uzvikuju: "Hura! Nema vie dosadne aritmetike i ostalih gluposti!" Ne elim omalovaiti uenje. Ali igra bi trebala doi na prvo mjesto. A pored toga, uenju ne bi trebalo promiljeno dodavati igru kao "zain" kako bi ga se uinilo probavljivim. Kod kue djecu neprestano poduavaju. Skoro se u svakom domu moe nai barem jedna neodrasla odrasla osoba koja e jurnuli kako bi pokazala Tommyju kako radi njegova nova igraka. Kad god beba eli prouiti neto na zidu, nai e se netko tko e je podii na stolac. Svaki put kada Tommyju pokaemo kako njegova igraka radi, tom djetetu oduzimamo ivotnu radost - radost otkria, nadvladavanja prepreka. I gore od toga! Usaujemo mu uvjerenje da je inferiorno i ovisno o tuoj pomoi. Sloboda najbolje djeluje na pametnu djecu. Volio bih da mogu rei kako sloboda, budui da se u prvom redu tie emocija, izaziva jednake reakcije u svakom djetetu, bilo inteligentnom ili tupom. Nije tako. U pogledu nastave, razlika je oita. Svako e slobodno dijete godinama provoditi najvei dio vremena u igri; ali kada za to doe vrijeme, bistra e se djeca prihvatiti posla i savladati sve potrebno gradivo iz predmeta koji se polau na dravnim ispitima. Za malo vie od dvije godine momak ili djevojka e nauiti gradivo za koje je djeci pod stegom potrebno osam godina. Ortodoksni uitelji dre kako ak moe poloiti ispite samo ako, "pritisnut" stegom, ne bude dizao glavu od knjige. Nai rezultati dokazuju da to, to se tie bistrih aka, jednostavno nije tono. Ali u slobodi se samo bistri pojedinci mogu usredotoiti na intenzivno uenje, to nije nimalo lako u zajednici u kojoj se odvija toliko drugih stvari koje privlae pozornost. Znam da pod stegom i razmjerno slabi uenici prolaze na ispitima, ali pitam se to od njih postaje kasnije u ivotu. Kada bi sve kole bile slobodne i nastava neobvezatna, vjerujem da bi djeca nala svoju vlastitu razinu. Ravnoduni uenici koji se probijaju kroz kole i fakultete i postaju nematoviti uitelji, osrednji lijenici i nestruni odvjetnici, moda bi bili sretniji kao dobri mehaniari, izvrsni zidari ili prvorazredni policajci. U obrazovnoj politici naa drava odbija "pustiti djecu ivjeti" i "uvjerava" ih pomou straha. Ali velika je razlika izmeu prisiljavanja djeteta da se prestane nabacivati kamenjem i prisiljavanja da ui latinski. Nabacivanje kamenjem pogaa i druge, dok se uenje latinskog tie samo djeaka. Zajednica ima pravo obuzdati protudrutvenog djeaka zbog zadiranja u prava drugih ljudi, ali ga nema pravo tjerati da ui latinski, jer je to stvar pojedinca.
66 / 162
Prisiljavati dijete na uenje isto je to i prisiljavati ovjeka da, na osnovi uredbe parlamenta, prihvati neku vjeru, a k tome je isto toliko budalasto. Kao djeak sam uio latinski - tonije dali su mi udbenike iz kojih sam trebao uiti. U to ga doba nisam nikako mogao svladati jer su me zanimale druge stvari. U dvadeset prvoj godini otkrio sam da se bez latinskog ne mogu upisati na fakultet, pa sam za manje od godinu dana nauio dovoljno za prolaz na prijamnom ispitu. Vlastiti me interes prisilio na uenje latinskog. Na fakultetu sam dobio visoku ocjenu iz povijesti, ali danas nemam pojma tko se ono u ovoj dravi borio za vlast u srednjem vijeku. Nekad sam uio i latinski i grki, a danas sumnjam da bih mogao izrecitirati grku abecedu, a sasvim sigurno ne bih znao proitati latinski natpis na nekoj nadgrobnoj ploi. Koliko ete primjeraka Shakespeareovih ili Tennysonovih djela nai na policama nogometaa koji igraju finale kupa prvaka? Kriterij je sasvim pogrean. Kao to je Michael Duane nedavno izjavio, u velikoj je mjeri rije o drutvenom problemu, o "klasnom" aspektu obrazovanja, jer je u drutvu uvrijeena pretpostavka kako je srednjokolac s pet A levela (A levels su ispiti iz pojedinih predmeta koje engleski aci polau s osamnaest godina (op. prev.)) obrazovaniji od lonara ili vjetog izraivaa alata. Veina kolskih obveza koje adolescenti moraju ispuniti, puko je gubljenje vremena, energije i strpljenja. One mladima otimaju njihovo pravo na igranje "do besvijesti"; stavljaju stare glave na mlada ramena. "Obrazovanje" zanemaruje motive djeteta, njegovu udnju za igranjem, enju za slobodom i izbjegavanjem ukalupljivanja karaktera od strane odraslih koji ni sami ne znaju kako treba ivjeti. U svim se dravama, bilo kapitalistikim, socijalistikim ili komunistikim, grade razraene i sloene kole za obrazovanje mladih. Ali svi ti udesni laboratoriji i radionice nimalo ne pomau Johnu, Peteru ili Ivanu u prevladavanju emocionalnih oteenja i drutvenih zala koja proizlaze iz pritiska koji na njih vre roditelji i uitelji ili, pak, pritiska koji nastaje zbog prisilnih znaajki nae civilizacije. Ne mogu nikako shvatiti zato su kolski predmeti ikada bili standardiziram. Zato povijest, a ne botanika? Zato zemljopis, a ne geologija; matematika, a ne politiko obrazovanje? Mislim da bi kao odgovor mogle posluiti rijei starog ravnatelja jedne javne kole: "Nije vano emu poduavate dijete, vano je da mu se to ne svia." U Summerhillu nikada ne pitam svoje uitelje kako poduavaju. Znam da ima novih nastavnih metoda, recimo iz matematike, i da su neke sjajne, osobito u poetnoj fazi. Ali zbilja ne mogu zamisliti neki modemi nain poduavanja kvadratnih jednadbi ili faktora; ako i postoji neka nova metoda povlaenja tangente na krunicu kroz vanjsku toku, meni nije poznata. Kod poduavanja je tekoa u tome stoje sve podreeno prijamnim ispitima za fakultete, a ispiti mi ne izgledaju nimalo drugaijima od onih iz moje mladosti. aci moraju nauiti kako se vade drugi korijeni. Ako stavimo na stranu poduavanje, nikad u ivotu nisam vadio drugi korijen, pa ak ni dijelio velike brojeve; recimo, baratajui s novcem. Dickens, Hardy, Shaw, Hemingway... pomisao kako po svoj prilici nijedan od njih nije znao razliku izmeu zavisne reenice u funkciji imenice i prilone oznake vremena uistinu djeluje otrenjujue. Zato mi ba i nije stalo do toga da predmete uinim zanimljivima pomou modernih metoda; prije bih rekao da udim za "kartiranjem" predmeta koji su beskorisni i dosadni. Da se razumijemo, svim sam srcem uz uitelje koji svoje predmete uine zanimljivima, koji ih mogu "oivjeti", premda uistinu ne mogu zamisliti uitelja povijesti koji bi u razredu mogao pobuditi ivi interes za opoziv zakona o poljoprivredi. Mislim da se dobri uitelji raaju i da vas takvim ne moe uiniti ni najbolja obuka na najboljim kolama. Bez lane skromnosti, rekao bih kako sam bio dobar uitelj, premda ne i
67 / 162
idealan s "ispitne" toke gledita. Moje se poduavanje odve bavilo matom. Kod mene se nisu pisali sastavci na temu "Kako sam proveo praznike", nego "Zubalo mi je ispalo na tanjur" ili "Iz-nesi puev opis putovanja od ulaznih vrata do vrtne ograde". Prije skoro pedeset godina ovako sam se obratio acima: "Rei u vam prvu reenicu sastavka ili prie ili ega god. Ona glasi: 'Kvragu i bestraga, ree biskup!' Moete poeti pisati." Neki je trinaestogodinji djeak napisao: "Biskup se prignuo nad svoju propovjedaonicu. 'Brao,' rekao je sveano, 'kada sam jutros uao u katedralu, uo sam nekog meu vama kako izgovara te uasne rijei. Uzet u ih kao predmet propovijedi.'" Ja se zasigurno ne bih bio mogao uspeti do takvih vrhunaca domiljatosti; moj bi biskup bio promaio rupu igrajui golf. U jednom sam trenutku morao odustati od poduavanja starijih aka jer su se bunili kako ih moja metoda nee pripremiti za polaganje vanjskih ispita; to je posve osnovana kritika, ali nije ila na moj raun, nego onih mrtvaca koji su sastavljali ispit iz engleskog. Sa svoje strane, mogao sam ocijeniti znanje iz engleskog nakon polusatnog razgovora i prazne biljenice u koju je dijete moglo upisati to god je htjelo. Prema mom osobnom miljenju, engleski ne bi trebao biti kolski predmet. Jezik se ui itanjem, prianjem i pisanjem, ali autoriteti su propisali da se mora uiti gramatika. Parafrazirat u starog Henryja Forda: "Gramatika je glupost" Slaem se da su izrazi poput "these sort of people" ili "who did you see?" (otprilike: ove vrsta ljudi i tko si vidio? (op. prev.)) mrcvarenje engleskog. Ali kakvog ima smisla sve to silno ralanjivanje i analiziranje reenica? Gramatika je do pojave krialjki bila ugodnom vjebom za seoske uitelje. Prije nekog sam vremena u Kopenhagenu sreo etrnaestogodinju djevojku koja je provela tri godine u Summerhillu i savreno govorila engleski. "Pretpostavljam da si iz engleskog meu najboljima u razredu", rekao sam. Lice joj se snudilo. "Nisam, nego meu najgorima, jer nemam pojma o engleskoj gramatici." Mislim da bolji komentar o tome to odrasli smatraju obrazovanjem, nije potreban. Ali djeca moraju nauiti pravilno pisati, rei e netko. Nakon dugogodinje uiteljske karijere, uvjeren sam kako se pravopis ne moe nauiti. Uglavnom ga se ui preko itanja, pa je, dakle, ponajprije vizualne naravi. Ali u praksi ima iznimaka. Imam djeaka koji ita po cijeli dan i do kasno u no, a ne moe napisati deset rijei bez pravopisne pogreke. Moji ameriki aci neke rijei piu drugaije. New York je pun svjetleih natpisa tipa "Nile Club", (eng. noni klub, to se u engleskoj pie night dub (op. prev.)). Danas se pravopis razlikuje od mjesta do mjesta ili, tonije, od zemlje do zemlje. Neki smatraju kako uitelj moe prenijeti djeci dobar ukus u knjievnosti. Moda je to istina, ali ja u tome nikad nisam imao uspjeha. Moj je omiljeni roman The House with the Green Shutters, ali nikada nijednog aka nisam uspio zainteresirati za Georgea Douglasa Browna. Vjerojatno ima uitelja engleskog koji su uspjeniji od mene u vrenju blagotvornog utjecaja na djeju lektiru. Stil ne moete nauiti, on je odraz vas samih. Pisanje ili, tonije, tipkanje jedan je od mojih najveih uitaka. Uglavnom piem kako govorim, bez rafiniranih ukrasa i zamrenog proznog stila. Ne mogu procijeniti koliko je na mene utjecao moj uitelj George Saintsbury, koji se gnuao umjetne jezine elegancije. Njegov je stil bio lo, pun zagrada i digresija - to je mana koju imam i sam, premda je nisam naslijedio od njega. U Summerhillu imamo i sate iz francuskog i njemakog za ake koji ele uiti te jezike. Tekoa je u tome to se uenje uglavnom odve brzo prekida. Ba kada sam poeo uivati u jezinoj ljepoti Eneide, poloio sam ispit iz latinskog i vie nikada nisam uzeo u ruke knjigu pisanu na tom jeziku. Na tisue aka koji poloe ispit iz francuskog, nikada ne odu u Francusku niti itaju knjige na francuskom, pa bi, dvije godine nakon ispita, kada bi otili u Pariz, moda i znali upitati prometnika kojim bi putem trebali ii, ali najvjerojatnije uope ne bi razumjeli njegov odgovor.
68 / 162
Idealni nain uenja nekog jezika jest ivjeti u toj zemlji dok ste mladi. Moji strani aci za tri tjedna ponu govoriti kakav-takav engleski. Najprije naue psovke. Ako dijete pred sobom ne vidi neki konkretan cilj, uenje bilo kojeg jezika mukotrpno je i dosadno. Nas nekoliko lanova osoblja obiavali smo voditi povjerljive razgovore na njemakom, pa je elja za ovladavanjem tim jezikom tako brzo narasla da smo uskoro uvidjeli kako nam njemaki vie nije "sigurno pribjeite". kolarci mi alju gomile pisama alei se zbog domaih zadaa. Neka mi je djevojica rekla kako svake veeri ima etiri sata posla. Takvo muenje djece je zloin. Kada aci sami trae domau zadau, svim sam srcem za, ali kada je nameu uitelji ili roditelji, izriito sam protiv. Kada djeca imaju slobodu upravljati vlastitim ivotima, obavit e sav taj krvavi rad koji od njih zahtijevaju ispitivai, ali nema nikakve potrebe da sjede do kasno u no kako bi savladali gradivo iz nekog predmeta. Prije skoro pedeset godina poduavao sam u koli Kralja Alfreda u Hampsteadu. Nikad nisam davao domau zadau, a ipak je veliki broj aka kasnije bio uspjean na fakultetima i umjetnikim kolama. No danas je domaa zadaa u svim kolama uobiajena stvar. Dok sam bio ak u oevoj koli, imali smo domau zadau svake veeri. Priprosti je uenici u naem kotskom selu, predodreeni za drvosjee i vodonoe, nisu imali nikada. Ali mi smo bili drugaiji. Svake veeri u toliko i toliko sati otac bi sa stranjih vrata puhnuo u zvidaljku za pse i, na nau veliku alost, grubo nas prekinuo u igri sa seoskom djeurlijom. "Cucki moraju doma! "vikali su nai kompii, a "cucki" su odlazili doma podvijenih repova - Neillie, Clunie i ja. Naeg brata Willieja, koji je bio "zakon za sebe", nije trebalo naganjati i pouavati. Mi ostali bismo "umarirali" u djeju sobu i pokuavali skrenuti misli sa "skrivaa" na Allenovu Latinsku gramatiku. Kako sam samo mrzio tu knjigu! Jo se uvijek sjeam nekih pouaka: "Dativ ide uz pokazati i dati, rei, zavidjeti, dopustiti, vjerovati: tim glagolima valja pridodati i pomoi, oprostiti, udovoljiti." Neillie i Clunie su s lakoom pamtili te stvari, ali meni nikako nije ilo; esto sam morao sjediti zadubljen u tu gnjavau dok su se oni smjeli vratiti seoskoj djeurliji i njihovim igrama. Dodue, postoje umijea koja se moraju poduavati - otud dobro, staro egrtovanje, pa makar se prva godina i svodila na kuhanje aja za kalfu - ali tvrdim kako se kolski ispiti uglavnom bave posve nevanim stvarima. Uiteljski se pogledi suavaju do granica njihovog predmeta. Moda sam zbog toga o tolikim sveuilinim profesorima i predavaima stekao dojam kako su vrlo dosadni ljudi. Da je Bacon iv, vjerojatno bi rekao kako specijalizacija proizvodi ovjeka uskih pogleda. To vrijedi i za lijenike, a ne samo za uitelje: znam vrlo malo lijenika koje zanima i koji mogu razgovarati o irokom rasponu tema. Kada predajem studentima i acima koji se obuavaju za uitelje, esto me okira koliko su ti momci i djevojke, ije su glave pune beskorisnog znanja, zapravo nezreli. Puno toga znaju, u dijalektici su sjajni i leerno citiraju klasike - ali po ivotnim su pogledima mnogi od njih poput male djece. Jer uili su ih znati, ali im nisu doputali osjeati. Ti su studenti prijateljski nastrojene, ugodne i revne osobe, ali im neto nedostaje - emocionalni inilac, sposobnost da se razmiljanje podini osjeajima. Govorim im o svijetu koji su previdjeli i koji i dalje previaju. Njihovi se udbenici ne bave ljudskim karakterom, ne govore o ljubavi, slobodi ih samoodreenju. I tako se sustav odrava na ivotu ravnajui se samo prema mjerilima knjike uenosti - i nastavlja razdvajati glavu od srca. Volio bih svjedoiti jaem pobunjenikom pokretu meu naim mladim uiteljima. U borbi protiv drutvenih zala, visoko obrazovanje i sveuiline diplome nemaju ali ba nikakve vanosti. Ueni neurotiar nije nimalo bolji od neukog neurotiara. U kolikoj je mjeri nae obrazovanje zbiljsko djelovanje, zbiljsko samoizraavanje? Runi se rad preesto svodi na izradu jastuka za pribadae pod budnim okom strunjaka. ak
69 / 162
je i sustav gospoe Montessori, poznat kao sustav "usmjerene igre", umjetan nain tjeranja djeteta da ui kroz djelovanje. U tome uope nema kreativnosti. Stvaraoci e nauiti ono to ele nauiti kako bi se opremili alatom koji iziskuju njihova originalnost i genij. Ne znamo nita o tome koliko se stvaralakog zanosa u uionicama zatire guranjem uenja u prvi plan. Sjeam se djevojke koja je zbog geometrije noima plakala. Njezina je majka htjela da se upie na fakultet, a ona je bila prava umjetnika dua. Kada sam uo daje po sedmi put pala na prijamnim ispitima, bilo mi je jako drago. Moda e joj majka najzad dopustiti da kroi na "daske koje ivot znae", za im je oduvijek eznula. Uenje je vano - ali ne za svakoga. Nijinsky nije mogao poloiti kolske ispite u St. Petersburgu, a nije mogao ni postati lanom Dravnog baleta dok ih ne poloi. Jednostavno se nije mogao usredotoiti na kolske predmete - misli su mu bile negdje drugdje. Ako je vjerovati njegovoj biografiji, na kraju su "lairali" njegov ispit tako to su mu s pitanjima dali i odgovore. Koliko bi samo svijet bio izgubio daje Nijinsky uistinu morao poloiti te ispite!
Summerhillsko osoblje
Vie sam puta pripomenuo kako odrasli u Summerhillu nisu olienje kreposti. Mi smo ljudi kao i svi drugi, i nae se ljudske slabosti esto sukobljavaju s naim teorijama. U prosjenom e domu, kada dijete razbije tanjur, otac ili majka dii galamu - ime e tanjur postati vanijim od djeteta. Kada u Summerhillu dijete razbije tanjur, ni ja ni moja supruga ne kaemo ni rije. Nezgode se dogaaju. Ali ako dijete posudi knjigu i ostavi je na kii, moja e se supruga naljutiti jer joj knjige puno znae. Mene takve zgode ostavljaju ravnodunim budui da ba i ne drim do knjiga. Ali zato moju suprugu pomalo iznenauje kada galamim zbog unitenog alata. Za mene je alat dragocjen, dok njoj ne znai puno. Na je ivot u Summerhillu ivot neprestanog davanja. Posjetitelji nas iscrpljuju i vie od djece, jer i oni trae pozornost. Moda u davanju zbilja ima vise blaenosti nego u primanju, ali je svakako i puno zamornije. Na alost, na naim je opim sjednicama subotom naveer vidljiv sukob izmeu djece i odraslih. To je prirodno, jer kada bismo se u zajednici mjeovite starosne dobi svi potpuno rtvovali za malu djecu, posve bismo ih razmazili. Odrasli prosvjeduju ako se "banda" starijih aka glasno smije i razgovara poslije poveerja i ometa im san. Harry se ali kako je sat vremena blanjao drvenu plou za ulazna vrata da bi, nakon povratka s ruka, otkrio kako ju je Billy "prenamijenio" u policu. Ja, pak, prozivam djeake koji su posudili moju opremu za lemljenje i nisu je vratili. Moja supruga die galamu jer je troje male djece dolo nakon veere i reklo da su jo gladni. Dala im je kruha i marmelade, a idueg je jutra u predvorju svuda po podu nala komade kruha. Peter oaloeno izvjeuje kako su u lonarskoj radionici mali "banditi" jedni druge gaali njegovom dragocjenom glinom. I tako se to nastavlja unedogled, borba izmeu stavova odraslih i mladenakog nedostatka svijesti. Ali borba se nikad ne sputa na osobnu razinu; nema ogorenja prema pojedincu. Taj sukob zapravo odrava intenzitet ivota u Summerhillu. Uvijek se neto zbiva i nema dosadnog dana preko cijele godine. Na svu sreu, osoblje nije previe posesivno, iako moram priznati da me zaboljele oko srca kada sam kupio specijalnu boju (po tri funte litra), a neka ju je djevojka uzela kako bi obojila stari okvir kreveta. Posesivan sam prema svojem autu, pisaem stroju i alatu iz radionice, ali ne i prema ljudima. Osobe koje su posesivne prema ljudima, ne bi trebale raditi kao uitelji.
70 / 162
Time ne elim rei kako smo mi jato anela. Ponekad mi odrasli dignemo veliku galamu. Kada bi Robert naiao i bacio grudu blata na vrata koja sam upravo prebojio, sono bih mu opsovao jer je ve dugo vremena kod nas i nije toliko vano kako mu se obraam. Ali daje Robert tek izaao iz neke mrske kole i da je njegovo nabacivanje blatom pokuaj borbe protiv autoriteta, po svoj se prilici ne bih ni osvrnuo na njegov postupak, jer je njegovo spasenje vanije od vrata. Znam da moram biti na njegovoj strani sve dok ne iivi svoju mrnju kako bi opet mogao postati drutvenim biem. Nije to lako. Mirno sam stajao i promatrao kako neki djeak loe rukuje mojim dragocjenim tokarskim strojem. Znam da bi me, da sam prosvjedovao, smjesta poistovjetio sa svojim strogim ocem koji mu je stalno prijetio batinama ako mu bude dirao alat. udnovato je, ali istinito, da moete biti na strani djeteta i ako ga ponekad ispsujete. Ako ste na njegovoj strani, dijete e to znati. Va temeljni odnos nee moi naruiti nekakva sitnija razmirica oko krumpira ili oteenog alata. Kada se s djetetom ophodite bez pozivanja na autoritet ili moral, dijete osjea kako ste na njegovoj strani. U njegovom su dotadanjem ivotu autoritet i moral bili poput policajaca koji su mu ograniavali slobodu djelovanja. Kada osmogodinja djevojica proe kraj mene i u prolazu dobaci: "Neill je tupavko", znam da je to njezin negativni nain izraavanja ljubavi i da mi eli rei kako se osjea oputeno. Djeca vie ele biti voljena nego to sama vole. Za svako je dijete odobravanje odraslih ljubav, a neodobravanje mrnja. Djeca se prema summerhillskom osoblju dre potpuno isto kao prema meni. Ona osjeaju kako je osoblje uvijek na njihovoj strani. Troenje stvari u Summerhillu prirodan je proces, i mogli bismo ga sprijeiti samo zastraivanjem. Ali troenje psihikih snaga nikako se ne moe sprijeiti, jer djeca trae i morate im dati. Vrata mojeg ureda otvaraju se po pedeset puta na dan. Djeca me zapitkuju: "Ide li se veeras u kino?", "Zato ja ne mogu dobiti privatni sat?", "Jesi li vidio Pamelu?" ili: "Gdje je Ena?" Sve to spada u normalni radni dan i u to vrijeme ne osjeam napetost, premda zapravo uope nemamo privatnog ivota. Djelomino je razlog tome to zgrada nije prikladna za kolu - barem sa stajalita odraslih, jer nam djeca stalno "pleu po glavi". Ali zato smo na kraju svakog tromjeseja i supruga i ja posve iscrpljeni. Vrijedna je pozornosti injenica da se lanovi osoblja rijetko uzrujavaju. To govori koliko o osoblju, toliko i o djeci. Uistinu ivimo s prekrasnom djecom, i vrlo rijetko imamo razloga planuti. Ako dijete ima slobodu cijeniti samoga sebe, najee nee biti mrzovoljno i uope mu nee biti zabavno razdraivati odrasle. Imali smo uiteljicu koja je bila preosjetljiva na kritiku, pa su je djevojice zadirkivale. Nisu mogle zadirkivati nikog drugog, jer nijedan lan osoblja ne bi reagirao. Moete draiti samo ljude koji dre do svojeg dostojanstva. Prije mnogo godina u jednoj sam od svojih knjiga napisao kako sam kandidate za mjesto uitelja prilikom razgovora testirao sljedeim pitanjem: "to biste uinili kada bi vam neko dijete reklo da ste bloody fool'?" (doslovni prijevod glasi: krvava budala, a slobodniji, recimo: prokleta ili teka budala (op. prev.)). I danas ih testiram na taj nain, samo to sam rije bloody - koja je "prosta" samo u ovim krajevima - zamijenio pridjevom koji se ee rabi. Kada nastava nije obvezatna, morate biti vrlo dobar uitelj da bi vam djeca dolazila na sate. Naravno, elim da moji uitelji imaju smisla za humor i da ne dre do svog dostojanstva; ne smiju izazivati strah i ne smiju biti moralisti. Ako nemate smisla za humor, doslovce ste opasni za djecu. Za dijete je humor znak blagonaklonosti, manjka strahopotovanja i potpune odsutnosti straha; znak da im je odrasla osoba sklona. Humor se obino proganja iz uionica jer brie razlike izmeu aka i uitelja. Kada bi se uitelj smijao skupa sa svojim acima, izgledao bi previe ljudski, a to bi razorilo potovanje koje uitelji zahtijevaju od aka. Najbolji se uitelji smiju zajedno s djecom, a najgori na raun djece koju poduavaju.
71 / 162
kolarci uope nisu navikli na uitelje sa smislom za humor. Kada nekom desetogodinjaku kaem kako traim Neilla i upitam ga zna li gdje bih ga mogao nai, zabulji se u mene kao da sam poaavio. Pokuao sam "prodati istu foru" jedanaestogodinjoj djevojici koja je kod nas bila ve tri godine. "Fakat nemam pojma", rekla je leerno. "Mislim da je proao onuda prije nekoliko minuta." Smisao za humor jedan je od najdragocjenijih ljudskih darova, a skoro je potpuno izostavljen iz djejeg obrazovanja. Mala djeca vie imaju smisao za zabavu nego za humor. Pitajte desetogodinju djevojicu koliko ima stopa u jednom jardu (foot (stopa) i yard (jard) mjere su za duljinu (op. prev.)) i ona e vam odgovoriti. Ako je potom upitate koliko ih ima u Scotland Yardu, mogla bi vas udno pogledati. Neki od mojih aka, navikao na zafrkanciju, spremno je odgovorio: "Ovisi o broju policajaca i tajnica u zgradi." (Scotland Yard je ogranak londonske policije, a tako se naziva i njegovo sjedite. Rije foot istodobno znai i stopa i stopalo (op. prev.)). Najgora uvreda koju nekome moete uputiti je da nema smisla za humor. Takva je "presuda" neoprostiva. Jedan od najneduhovitijih ljudi koje znam, esto o drugima izrie ovakvu "openitu" ocjenu: "Kod njega ne valja to to uope nema smisla za humor." Pitam se zato je humor nepodoban kod tolikih ivotnih poziva. Kau da Adlai Stevenson nije izabran za predsjednika SAD-a zato to se volio aliti. Usudio bih se pretpostaviti da svi britanski ministri vrlo pomno prouavaju svoje govore kako ih se ni sluajno ne bi moglo optuiti da su aljivine. Kada sam 1947. prvi put predavao u SAD-u, otkrio sam da se ameriki humor razlikuje od engleskog. ala kojom bih u Londonu oborio sluateljstvo s nogu, u New Vorku je ostala "visjeti u zraku", dok se vie puta zaorio smijeh a da nisam imao pojma zato. Svaka zemlja ima svoj vlastiti humor, koji se stoga lako "izlie", poput pria o kotskoj krtosti. Dok sam ivio u Njemakoj, inilo se kako su jedini Nijemci sposobni nasmijati se na svoj raun bili idovi. Mislim da mi je humor bio od velike pomoi u radu. Sa svakim djetetom razgovaram vrlo oputeno, osim ako ne trai moju pomo. Zafrkavanje s djecom ona tumae kao naklonost, jednakost, bratsku povezanost. Kada me netko upitao tko e upravljati Summerhillom nakon moje smrti, odgovorio sam: "Nemam pojma, ali ako ne bude imao ili imala smisao za humor, kola e otii kvragu." kola koja nije lunapark, loa je kola. Na alost, uiteljsko dostojanstvo preesto ubije svu zabavu. Jedan se od mojih uitelja uvrijedio jer ga je neki ak nazvao prokletom budalom. "ovjee," rekao sam, "petero-estero djece cijelo jutro kaska za mnom i dovikuje mi: 'Neill, Neill, krokodeill!' Zar misli da bih trebao drati do svog dostojanstva i uvrijediti se?" Poinjem vjerovati kako je moj uspjeh u Summerhillu, barem djelomino, posljedica te sposobnosti da budem luckasti klinac meu hrpom luckastih klinaca. Zabava je puno vanija od matematike, povijesti i svih ostalih predmeta koji e ubrzo pasti u zaborav. Humor je neka vrsta emocionalnog sigurnosnog ventila. ovjek koji se nije u stanju nasmijati samome sebi, mrtav je i prije stvarne smrti. Netko je jednom napisao kako veina ljudi umire u etrdesetoj, ali ih pokapaju tek u sedamdesetoj. Jamano je mislio na ljude bez smisla za humor. Summerhillski se uitelji moraju suoiti s jo jednom tekoom. Imao sam uitelje koji su nam pristupali jer su svjesno vjerovali u slobodu za djecu, ali bi se nakon nekoliko tjedana pokazalo kako su traili slobodu za sebe, i ponaali su se skoro potpuno isto kao neslobodna djeca kada dou u Summerhill. ivjeti u slobodi nije nimalo lako - ni za odrasle ni za djecu. Ponekad mi se ini da sam imao vie nevolja s osobljem nego s acima. Svojedobno sam imao neke uistinu udne tipove; primjerice uitelja prirodnih znanosti koji je
72 / 162
osmogodinjaku dao u ruke bocu cijanida ili je, pak, pustio da djevojica istih godina ulijeva zadimljenu nitratnu kiselinu u epruvetu, pri emu je opekla prste. Jedina dunost koju imaju nai uitelji, jest biti u uionici dok traje nastava. Neurotini e uitelji poduavati cijelog jutra, a potom do kraja dana spavati ili neto itati. Ali veina ima jak osjeaj za zajednicu i osjea kako je, osim poduavanja, njihov cjelokupni interes usmjeren na aktivno sudjelovanje u ivotu zajednice. Jednom sam prigodom u prizemlju zatekao red pred zahodom. Popeo sam se na kat i naiao na isti prizor. Na posljetku se neki bistri djeak uvukao kroz prozor i otkrio da je netko zakljuao sva vrata iznutra i izaao istim putem kojim je on uao. Otiao sam u zbornicu i ispriao osoblju to se dogodilo. "Ja sam to uinio", rekao je jedan mladi uitelj, koji je tek zavrio kolovanje. "Je li," rekao sam, "a zato?" Osmjehnuo se. "To sam cijelog ivota htio napraviti, a sad mi se prvi put pruila prilika." U istom u dahu pridodati da tako ne reagiraju svi novi uitelji. Tijekom svih ovih godina imao sam dosta sree sa svojim osobljem. Mogu se prisjetiti samo jedne prigode kada sam uitelju morao rei: "Ne smijete se tako ophoditi s djetetom." Naravno, nikad nisam zapoljavao uitelje koji se nikako ne bi mogli uklopiti u sustav, "herkulske" tipove golemih miia i oskudne pameti. Moji aci ne prihvaaju takve ljude. Kada smo imali biveg voditelja izviaa, koji je izbacivao krilatice poput "Svi ovamo, deki, sada emo napraviti amac", djeca su mu okrenula lea s prijezirom. Slobodna djeca ne ele slijediti nametljivog vou. Jedna se stvar uvijek iznova ponavlja - uitelji pokuavaju stei popularnost podravanjem djeteta iz pogrenog razloga. Djeca brzo prozru takve uitelje. Previe novih uitelja i kuepazitelja ima tekoa pri razlikovanju slobode i samovolje. Neka je kuepaziteljica dopustila svojim "haharima" da unite hrpu namjetaja jer je "mislila kako nikada ne treba rei ne". Jednom je neki mladi pomislio da bi mogao upravljati kolom bolje od mene. Unosio je nemir meu osoblje i pridobio nekolicinu, pa je atmosfera bila toliko puna napetosti da ste je mogli rezati noem. Htjeli su da, umjesto mene kao dotadanjeg "efa", brigu o svemu preuzme osoblje; o financijama, primanju aka, plaama... Naravno, otarasio sam se pobunjenika to sam prije mogao, ali nerado, jer su bili dobri uitelji. Vjerojatno su, umjesto suprotstavljanja ocu u etrnaestoj godini, odloili to sueljavanje dok nisu nali zamjenu za oca, pa makar i neautoritativnu. Sumnjam da bi Summerhillom mogao upravljati nekakav odbor, jer odbori preesto napreduju tempom konzervativnijih lanova. Patim od gotovo morbidnog kompleksa "efovanja". Mrzim govoriti bilo kome to mu je initi, mislei u sebi kako je osoba nedovoljno originalna ako neto uini samo zato to sam to ja rekao; moda je to puka racionalizacija... Mrzim glumiti boga, i uvijek kada moram izbaciti neko dijete zbog, recimo, zlostavljanja mlae djece, osjeam se jadno i pomalo krivo. Ali kada moram dati otkaz neuspjenom uitelju, nikada ne osjeam krivnju, samo nelagodu. U mojem je poslu najbolniji zadatak obavijestiti uitelja: "Klinci kau da su ti sati tako dosadni da ih ne ele pohaati, pa e morati otii." Vjerojatno se poistovjeujem s njim i mislim o tome kako bih se sam osjeao da mi kau kako sam neuspjean. Moja se prva supruga genijalno snalazila u takvim situacijama; uspijevala bi otpustiti, recimo, kuharicu i istodobno je uvjeriti kako joj je zapravo udijelila veliki kompliment. Nije nimalo lako nai dobro osoblje; usprkos slavi koju je Summerhill stekao, teko nalazim nove uitelje. Kada dam oglas, ljudi mi alju ovakva pisma: "Nisam uitelj, nego slubenik u banci (ili knjiniar ili to sve ne), ali znam da bih mogao poduavati." Mnogi misle kako za poduavanje nije potrebna strunost. Zaista ne znam zato nam se javlja tako mali broj obuenih uitelja. Moda je stvar u novcu; ali danas plaamo na razini dravnih
73 / 162
standarda koliko god moemo. Mogue je da se uitelji boje poduavati u koli u kojoj sati nisu obvezatni. Prema zakonu moram imati kvalificirane uitelje, premda obuka zapravo nita ne mijenja; imao sam i obuenih i neobuenih uitelja, i u obje je kategorije bilo i dobrih i loih. Poduavanje je umjetnost, a ne znanost. Ali zakon je zakon, i u Engleskoj se bez odgovarajue obuke ni Picasso ne bi mogao zaposliti kao uitelj likovnog odgoja. Imao sam i nekoliko sjajnih uitelja - zapravo ljudi s jakim osjeajem za zajednicu, a ne uitelja. Na primjer, George Corkhill (Corkie), stan, dobri, staloeni George, koji je kod nas poduavao prirodne znanosti skoro trideset godina, nikad naroguen, neprestano okruen malianima ije se poimanje kemije svodilo na pripremanje limunade i raketa za vatromet. George je izlazio ususret njihovim interesima. kola je pretrpjela veliki gubitak kada je otiao u mirovinu. Nijedan se jedini put nisam mijeao u to kako uitelji obavljaju svoj posao. Dvojica ili trojica su se alila to previe rijetko navraam u njihove uionice. Ali najveih sam problema imao kada bi se neki uitelj i ak "zakvaili". Jednom je neki djeak poelio napraviti bendo, (eng. banjo, vrsta crnake gitare (op. prev.)). Uitelj drvodjeljstva nije mu to dopustio uz obrazloenje kako je zadatak preteak. Doli su k meni kako bih presudio. "Ako eli napraviti bendo, to je njegova stvar, njegova elja", rekao sam. "A ako ne uspije, i to je njegova stvar. Dajte mu drvo." Uitelj se razbjesnio i optuio me da stajem na stranu aka protiv osoblja. Dao je otkaz na licu mjesta. Odve mi je kasno palo na pamet kako je stvar trebalo iznijeti na opoj sjednici i prepustiti odluku zajednici. ao mi je to nai bivi aci ne postaju uitelji i to se ne vraaju kao lanovi osoblja. Moda su previe uravnoteeni kako bi poduavali, ali imao sam kuepaziteljice koje su nekada pohaale moju kolu i sve su dobro obavljale svoj posao - dijelom i stoga to im nije bilo potrebno razdoblje iivljavanja svojih kompleksa nakon dolaska u neautoritarno okruje. Najopasniji uiteljski kandidati koje smo ikada imali su oni koji uzvikuju ili piu: "Jednostavno moram doi i raditi u Summerhillu. Mislim da je va nain ivota savren. Sve bih dao da mogu poduavati u vaoj udesnoj koli." Nakon nekoliko tjedana takav e uitelj obino poeti pokazivati znakove nezadovoljstva. San je bio isuvie ivopisan i uzvien, pa neizbjeno slijedi razoaranje. Zapravo, dvojica najboljih uitelja su nam upravo ljudi koji nikad prije nisu bili uli za kolu. Osobno sam naklonjeniji kandidatima koji se znaju sluiti rukama. Imao sam uitelje obrazovane po javnim kolama, i jedva da je ijedan znao ukucati avao. Sviaju mi se mladi ljudi koji e, kada primijete da je neto oteeno ili slomljeno, to i popraviti; koji e uoiti rupu na stazi koja vodi od garae do ceste i popuniti je komadima cigle. Na alost, ini se kako veina lanova mojeg osoblja ima kompleks te staze, pa ve godinama moram sam krpati rupe. Na kraju krajeva, zato ne? Oni nemaju aute, a ja imam. Da, sviaju mi se ljudi koji znaju rukovati alatom... a onda ih proklinjem to su posudili moj alat i nisu mi ga vratili. Ali alat uistinu nikad ne bi smio biti zajednikim vlasnitvom. Pitajte bilo kojeg vlasnika garae. Jednom su klinci otrgnuli kamen s nekog zida i ostavili ga na stazi. Zastao sam kako bih ga podigao, a onda se zamislio... ostavi ga, da vidimo to e se dogoditi. Osoblje i aci su ga est tjedana uredno zaobilazili, a onda sam ga vratio na mjesto. Ah tu valja uzeti u obzir sljedeu injenicu: kua i imanje moje su vlasnitvo, i prema njima gajim "posjedniki" osjeaj. Moje osoblje nema osjeaj kako im ovo mjesto pripada, i ja to razumijem. Prije pedeset godina Sir William Osler je rekao da je ovjek u etrdesetoj prestar. Po meni je u etrdesetoj premlad; tijekom svih ovih godina otkrio sam da e, meu mukim lanovima osoblja, obino samo stariji od etrdeset godina biti spremni prihvatiti se
74 / 162
mukotrpnih poslova poput teglenja cigli. Ali bilo je i iznimaka. Naravno, pod prisilom bi taj posao morali obaviti oni mlai od etrdeset godina. U Summerhillu je u isti mah i teko i lako ivjeti. Na je suivot lien razmirica. U ivotu sam vidio veliki broj zbornica punih ljubomore... "Onaj iz zemljopisa ima sedam sati tjedno, a ja iz matematike samo pet." Kao psi koji se tuku oko kostiju, u ovom sluaju jo i posve suhih. Ne, kod nas nema takvog suparnitva; sloboda poklanja mir i lanovima osoblja, i vjerojatno zbog toga mnogi posjetitelji pitaju: "Tko su ovdje aci, a tko osoblje?"
Vjerska sloboda
Vjera kae: "Budi dobar i bit e sretan", ali uzreica je tonija kada se okrene naopake: "Budi sretan i bit e dobar." etrdeset pet summerhillskih godina uvjerilo me kako je istinita ova druga verzija. Sva djeca imaju pravo na sreu, i zloin je oteavati im ivot radi pripreme za budunost ti kojoj e ih malo to initi sretnima. Jer previe roditelja jo uvijek vjeruje kako se djeca raaju u grijehu i nemaju prava na sreu, nego samo na milost - kada se pokaju. Nitko ne moe biti vezan i sretan u isto vrijeme. Nunost djeje sree trebala bi biti osnovnim naelom svih obrazovnih sustava. kole treba ocjenjivati prema licima aka, a ne po akademskim uspjesima. Nedavno me neka posjetiteljica upitala: "Zato ne poduavate ake o Isusovom ivotu, kako biste ih nadahnuli da slijede njegov put?" Odgovorio sam da se ne ui ivjeti sluanjem o tuim ivotima, nego ivljenjem; jer djela su neizmjerno vanija od rijei. Summerhill su mnogi nazivali religioznim mjestom jer se kod nas djeci prua ljubav. Moda je to istina; no pridjev mi se nikako ne svia ako pod njim podrazumijevamo ono to danas openito oznaava - neprijateljstvo spram prirodnog ivota. Vjera kakvu pamtim iz djetinjstva, nema u sebi nieg s ime bih se htio poistovjetiti. Djeca vjeru skoro uvijek povezuju iskljuivo sa strahom. A unoenje straha u ivot djeteta najgori je od svih zloina. Bog je moni ovjek s rupama izmeu kapaka; ma gdje se nalazio, On te vidi. Za dijete to esto znai kako Bog vidi to se dogaa ispod plahte. Svi ljudi kojima su u djetinjstvu usadili strah od ivota u paklu nakon smrti, ne mogu se ni na koji nain osloboditi neurotine tjeskobe oko sigurnosti u ovom ivotu. Kada sam bio djeak, vjeru je bilo lako prihvatiti. Zemlja je bila sredite svemira, a ljubazni je Bog oko nas postavio Sunce, Mjesec i zvijezde kako bi nam osvjetljavali put. Bio je to vrlo osobni Bog; sve nas je osobno poznavao, i nakon smrti bi nam darivao harfu ili nas kanjavao vatrom. Nismo imali pojma da je naa Zemlja poput ribice u oceanu zvijezda i planeta. Kako je na planet bio sredite svemira, i ovjek je bio najuzvienije stvorenje, besmrtan poput zvijezda. Moja je baka Sinclair ivjela s nama do svoje smrti; imao sam etrnaest godina kada je umrla. Bio sam njezin omiljeni unuk i mislim, da sam je volio najvie to djeak moe voljeti staricu. Stalno je cuclala pepermint bombone, i svoju mi je ljubav pokazivala tako to bi me poljubila i prebacila pepermint iz svojih usta u moja. Bila je vrlo pobona, esto je itala obiteljsku Bibliju i rado nam je priala kako je u mladosti svake nedjelje hodala vie od deset kilometara do crkve i isto toliko natrag. Njezina je vjera bila jednostavna, bez ikakvih sumnji ili skepticizma. Sjeam se da sam otprilike u sedmoj godini otkrio rije "kvragu", i baka me natjerala da kleknem kraj nje i molim Boga za oprotaj. Zasigurno mije ona usadila rani strah od pakla.
75 / 162
Morali smo joj itati iz raznih knjiga propovijedi, ukljuujui i Bostonovu Fourfold stale. Po svemu sudei, ni Boston nije imao sumnji. Mene je iz te knjige najvie isprepadao odlomak u kojem je Boji ovjek, kako ga je baka zvala, iznio podrobni opis paklenih muka. Poinjao je ovako: "Ako elite znati kakve su paklene muke, zapalite svijeu i zadrite prst u plamenu." A kako ni baka ni Boston nisu imali nikakvih dvojbi o tome to eka grjenike, nisam ih imao ni ja, ali sam, takorei, instinktivno znao da u zavriti u paklu. Meutim, u baki nije bilo mrnje. Bila je vrlo ovjekoljubiva, ljubazna starica, a jedna od stvari koje su je veselile, bila je sluanje esto opscenih "traeva" ene koja je ivjela u kolibi s druge strane ceste. Moja sestra Clunie, rani ateist, kao dijete je prijetila da e poiniti neoprostiv grijeh buljenje protiv Duha Svetog. Nikad to nije uinila, ali kada je moj najstariji brat Willie u trinaestoj godini izaao u olujnu no i prizivao Svemogueg da njega oine gromom zato to je traio od Boga da napravi "neto neprirodno" Duhu Svetome, bio sam obuzet uasom. Kada je odjeknula grmljavina, vrsto sam sklopio oi. Ovome nije na odmet pridodati kako je Willie kasnije postao sveenik. U Bibliji pie: "Bogobojaznost je poetak mudrosti." Puno je ee poetak psihike rastrojenosti, jer je strah za dijete kodljiv u bilo kojem obliku. Duboko u nutrini mnogi ljudi vjeruju kako djeca ne mogu biti dobra ako se nemaju ega bojati. Dobrota koja se temelji na strahu od pakla, policajca ili kazne, uope nije dobrota, nego puki kukaviluk. Dobrota koja ovisi o nadi u nagradu, hvalu ili nebeski ivot, zasniva se na podmiivanju. Dijete bi moglo prihvatiti nae mjerilo vrijednosti zato to nas se boji. A kakve mi odrasli samo imamo vrijednosti! Jedan tjedan sam kupio psa za tri funte, alat za tokarski stroj za deset funti i duhana za pet gvineja. Premda razmiljam o drutvenim problemima i doista me pogaaju, nije mi uope palo na pamet udijeliti sav taj novac siromasima. Zato ne propovijedam djeci kako su sirotinjske etvrti mrlja na obrazu ovoga svijeta. Prije sam to inio - dok nisam uvidio koliki sam licemjer. Nema nikakvog razloga za moralno poduavanje djece. To je psiholoki pogreno. Pogreno je traiti od malog djeteta da ne bude sebino. Svako je dijete egoist. Svijet pripada njemu. Mo njegovih elja je golema; dovoljno mu je poeljeti, i ve je kralj svijeta. Kada mu date jabuku, jedina mu je elja tu jabuku pojesti. A ako ga majka bude nagovarala da svoju vlastitu jabuku podijeli s mlaim bratom, glavni e rezultat biti taj da e dijete zamrziti mlaeg brata. Nesebinost se razvija kasnije, posve prirodno, ako dijete nitko nije uio nesebinosti; u protivnom se vjerojatno ne razvije nikad. Mladi altruist zapravo je dijete koje voli udovoljavati drugima dok zadovoljava svoju vlastitu sebinost. Potiskivanjem se djeja sebinost samo uvruje. Neispunjena elja nastavlja ivjeti u podsvijesti. Dijete koje su uili nesebinosti, ostat e "zatoenikom" vlastite sebinosti cijeloga ivota. Moralna poduka, dakle, ima potpuno suprotan uinak od eljenog. Koliko su mi samo puta roditelji znali rei: "Ne razumijemo zato nam se sin iskvario. Strogo smo ga kaznili, i sigurni smo da mu kod kue nikad nismo pruili lo primjer." Jako sam esto imao posla s "oteenom" djecom, odgojenom u strahu od remena ili strahu od Gospoda - djecom koju su prisiljavali da budu dobra. Najsretniji domovi za koje znam su oni u kojima su roditelji otvoreni i poteni prema svojoj djeci, bez moraliziranja. U te domove strah nema pristupa, i ljubav moe cvasti. U drugim je domovima strah iskorijenio ljubav. Napuhano dostojanstvo i "zapovjeeno" potovanje dre ljubav na odstojanju. Iznueno potovanje uvijek ukljuuje strah. Wilhelm Reich je istaknuo injenicu da nam pri iznenadnom strahu svima na trenutak zastane dah, a da djetetu koje ivi u strahu, dah stalno zastaje... i ono ga zadrava. Znakovito
76 / 162
obiljeje ispravno podignutog djeteta slobodno je i nesputano disanje, to pokazuje kako se ono ne boji ivota. Ovdje u Summerhillu, djeca koja se boje svojih roditelja "opsjedaju" uiteljske sobe. Djeca nas neprestano iskuavaju. Neki jedanaesto godinji djeak, iji je otac strog, otvara vrata mojeg ureda dvadeset puta dnevno. Zaviri unutra bez rijei, a onda ih opet zatvori. Ponekad mu doviknem: "Ne, nisam jo mrtav." Djeak mi je pruio ljubav koju njegov otac nije prihvatio, i sada se boji da bi njegov novi, idealni otac mogao nestati. Velika veina naih maliana uope se ne boji grmljavine. U stanju su prespavati vani u malim atorima i po najjaoj oluji. A uglavnom se ne boje ni mraka. Od vremena do vremena poneki osmogodinjak postavi svoj ator na najdaljem kraju polja i tamo noima spava sam samcat. Sloboda potie neustraivost. esto sam bio svjedokom izrastanja bojaljivih maliana u junane, neustraive momke. Prema mom iskustvu, djeca se veinom zapravo ne boje smrti. Svako se dijete susree sa smru kada vidi zgaenog kukca, uginulu pticu ili leine u mesnicama. Smrt vie pobuuje radoznalost nego to izaziva ok... U vrijeme kada sam bio ravnatelj seoske kole u kotskoj, pozvonio sam za kraj odmora i nijedno se dijete nije pojavilo; i igralite je bilo prazno. Naime, neki je seljak poao ubiti starog konja na oblinjem polju. Kao mala djeca, moja sestra Clunie i ja uvijek smo nestrpljivo iekivali oseku jer smo se nadali kako emo u ribnjaku pronai tijelo utopljenog mornara. Dodue, mi smo u sebi nosili svu morbidnost kalvinistikog odgoja. Kod djece koja naue kako su neke stvari grjene, ljubav prema ivotu neizbjeno se pretvara u strah i mrnju. Slobodna djeca nee neko drugo dijete nikada smatrati grjenikom. Kada u Summerhillu neko dijete poini krau i nae se pred "sudom" svojih vrnjaka, rijetko biva osueno zbog krae. Ostali ga samo natjeraju da vrati ono stoje uzeo. Djeca nesvjesno uviaju kako je potkradanje bolest. Ona su mali realisti i previe su razborita da bi prihvatila postavku o ljutitom Bogu i vragu koji dovodi u iskuenje. Propovijedanjem vjera ne moe doprijeti do djeje podsvijesti. Ali kada bi se jedne noi s djetetom u lopovluk iskrao i njegov sveenik, to bi pokrenulo proces oslobaanja od mrnje prema samom sebi, koja je uzrokom protudrutvenog ponaanja. To bi "sudionitvo" iz naklonosti navelo djeaka na drugaiji nain razmiljanja. Rijeci ne mogu dosegnuti podsvijest, ali s djelima stvari stoje drugaije. Upravo zbog toga ljubav i odobravanje tako esto uspijevaju izlijeiti djeje probleme. Svojim sam radom na djelu dokazao kako sloboda i odsutnost moralne discipline mogu izlijeiti mnogu djecu za koju se inilo kako e neizbjeno zavriti u zatvoru. Jedne veeri, za vrijeme sata spontane glume, u Summerhillu se odigrala zgoda koja naglaava prirodni smisao za realnost kod djece ije reakcije nisu bile iskrivljene strahom. Zavalio sam se u stolac i rekao: "Ja sam Sveti Petar na vratima raja. Vi ste ljudi koji pokuavaju ui. Moemo poeti." Izmiljali su svakakve razloge zato bih ih trebao pustiti unutra. Jedna je djevojica ak dola sa suprotne strane i molila me da je pustim van! Ali zvijezda veeri bio je etrnaestogodinji djeak koji mi je priao zvidei oputeno, s rukama u depovima. "Hej," viknuo sam, "ne moe unutra." Okrenuo se i pogledao me. "Hm," rekao je, "ti si novi u ovom poslu je li?" "Kako to misli?", upitao sam. "Zna li ti tko sam ja?" "Ne, tko si ti?" "Bog", rekao je i zvidei otiao u raj. Osobno nemam nita protiv ljudi koji vjeruju u Boga - svejedno kojeg. Ali sam zato protiv onih koji tvrde kako je upravo njihov Bog autoritet, u ije ime nameu ogranienja ljudskom rastu i srei. Bitka se ne vodi izmeu onih koji vjeruju u teologiju i onih koji u nju
77 / 162
ne vjeruju, nego izmeu onih koji vjeruju u slobodu ovjeka i onih koji vjeruju u guenje te slobode. Ta se bitka za nau mladost bije bez rukavica. Nitko od nas ne moe ostati neutralan. Moramo izabrati stranu: autoritet ili slobodu; discsteguiplinu ili samoupravljanje. Nikakve polovine mjere vie ne "pale"; situacija je odve kritina. Kada psiholozi ustvrde kako naa rana iskustva upravljaju kasnijim ivotom, ljudi su to skloni osporiti. Ali moje su se zadnje dvojbe o tom pitanju rasprile kada je moja sestra Clunie, koju sam od srca volio, umrla od upale plua u trideset etvrtoj godini. Cijelog se ivota dosljedno drala svojeg ateizma. Kranstvo je, s jedne strane, smatrala praznovjerjem, a s druge okrutnom prijevarom. Meutim, na samrtnoj je postelji neprestano mrmljala molitve koje je nauila kao malo dijete, zaklinjui Boga da spasi njezinu duu. U samrtnikoj se slabosti vratila emocijama koje su u njoj drijemale trideset godina. Za mene je to bio uvjerljiv dokaz bako osjeaji iz ranog djetinjstva ostaju u nama do kraja ivota. Dijete moe izrasti u slobodnu duu, sretnu u radu, prijateljstvu i ljubavi ili, pak, u ojaeno klupko unutarnjih sukoba, koje mrzi samoga sebe i cjelokupno ovjeanstvo - jedno e od toga dvoga roditelji i uitelji ostaviti u nasljee svakom djetetu. Zato vie krana nije slijedilo put svojeg uitelja? Rimokatolici i protestanti odavno tuku djecu, kao daje Isus rekao: "Pustite djeicu da dou k meni i dobiju batine." Moe li itko zamisliti Krista kako udara dijete? Katolici i protestanti preutno podravaju nae neljudske zatvore i okrutne zakone. esto se pitam koliko je maloljetnikog zloinstva posljedica razoaranja u djece koju su kod kue i u koli odgajali na Svetom pismu. Reeno im je da su la, kraa i preljub grijesi, a onda su vidjela kako njihovi roditelji lau i varaju poresku upravu i poela shvaati kada im oevi posjeuju druge ene. Ta djeca ne znaju, ali osjeaju kako je vjera mrtvo slovo na papiru. Jednom sam, protiv vlastitog uvjerenja, primio djeaka iz katolike obitelji, i pokus se pokazao neuspjenim. Djeak je ivio u koli koja ne vjeruje u grijeh i kaznu, a morao je odlaziti k sveeniku i ispovijedati svoje grijehe, pa jadni momi jednostavno nije znao kako se ponaati. Ne elim raspravljati o vjeri. Mogao bih je tolerirati kada bi je njezini pristae provodili u praksi; kada bi okretali drugi obraz, prodali sve to imaju i razdijelili siromasima. Mogao bih joj se ak i diviti kada bi Vatikan i Canterbury simbolizirali Isusov ivot u siromatvu, umjesto to paradiraju svojim zlatnim kumirima i golemim investicijama. Ovako samo mogu sjesti i zapitati se zato su Kristovi sljedbenici postali takvim neprijateljima ivota, jer su ipak uenici ovjeka koji je pitao ima li tko dovoljno ist da baci prvi kamen na enu laka morala. Isus je bio pun ljubavi, obzirnosti i razumijevanja, ali meu njegovim su se sljedbenicima nali i Jean Calvin, koji je svojeg suparnika Serveta ispekao na laganoj vatri, i sveti Pavao, koji je mrzio ene. Meutim, moram biti fer i priznati kako ima veliki broj krana koji doista jesu puni ljubavi i obzirnosti. Na nedavnom me predavanju netko upitao: "Vi ste humanist zato ne poduavate humanizam?" Odgovorio sam da je poduavanje humanizma isto toliko pogreno koliko i poduavanje kranstva. Mi ni na koji nain ne ukalupljujemo djecu; ne pokuavamo ih pridobiti ni za to. Ako grijeh uope postoji, onda je to ponajprije sklonost odraslih da mladima govore kako treba ivjeti, to je krajnje neumjesno, jer to oigledno ni sami ne znaju. Potpuno sam svjestan ogranienja racionalizma. Za humanista je, kao i za vjernika, ivot nerjeivi misterij. Kako je stvoren svemir? Promatram svoju unuku, staru tri tjedna, i udim se nad njezinim postojanjem. Kada ona podigne ruku, ini neto to ne moe napraviti nijedan kompjutor ili Rolls-Royce. Misterij ivota jednostavno moramo prihvatiti, znajui da e zauvijek ostati misterijem. U poznoj dobi, moji su se roditelji preobratili s kalvinizma na spiritizam. Kada je 1919. umrla moja sestra Clunie, pitali su me mogu li stupiti u kontakt s nekim medijem. Tada
78 / 162
sam bio u Londonu, i uz velike sam tekoe uspio ugovoriti razgovor s medijem Sira Olivera Lodgea, gom Leonard. Pala je u trans i rekla stvari koje su me jako iznenadile, naime da je Clunie bila uiteljica i da je umrla zbog problema s pluima; i jedno i drugo bilo je tono. Poeo sam se pitati ima li, na kraju krajeva, neeg i u tom spiritizmu, a onda me upitala: "Imate li kakvo pitanje za svoju sestru?" "Da, pitajte je prisjea li se ikad Spotta." "Odgovorila je potvrdno; voljela je Spotta, kao uostalom i sve druge ivotinje." Na alost, moje se pitanje odnosilo na selo u kojem je poduavala - Spott. Roditeljima sam preutio taj dio razgovora. Iako mi je ponekad glava u oblacima, ovjek sam koji vrsto stoji na zemlji. Bojim se da sam posve ravnoduan na ono to se naziva "duhovnou". Nisam bio jedan od Wordsworthovih maliana koji su doli na svijet obavijeni oblacima slave. Nisam se mogao "zapaliti" za vii ivot ni misliti prekrasne misli teozofa s kojima sam suraivao na asopisu The New Era, niti sam, neto kasnije, mogao prihvatiti zanos njemakih uitelja u Dresdenu. Pitam se ima li ta odsutnost takozvanog duhovnog elementa ikakve veze s tim to nisam sposoban uivati u pjesnitvu. Ja sam, eto, prozni tip, koji ne moe letjeti t uope nema elje za uzlijetanjem. Tune li misli: za mene je, kao ateista, smrt kraj zabave. Kada bi se u Bibliji mogla nai barem jedna ala, mislim da bih povjerovao u raj. Raj za svece, a pakao za "kvadru", rekao je Bernard Shaw. Moda u paklu ipak ima bar malo zafrkancije. Ako uope postoji, znam neke koji su tamo zavrili - Shaw, Wilde, O. Henry, Damon Runyan, Mark Twain. Ali moda im leernost stila donekle naruava nazonost svetog Pavla, Calvina i Johna Knoxa i, naravno, veine politiara. Kakav u samo ok doivjeti kada ugledam vraga kako me iekuje s vilama u ruci "Niz ove stube, gospodine Neill." Ali moglo bi biti i gore. Neki bi aneo svetim prstom mogao pokazati uvis. "Gospodine Neill, gore vas eka vaa harfa." Za mene je postavka o bogu arhitektu koji je autor golemog nacrta, puko djetinjasto praznovjerje. Ako ga nazovemo i svemirskom energijom, opet nita nismo rijeili. Jednog emo dana imati novu vjeru. Vjere nisu vjene, ba kao ni narodi. Vjere bez ijedne iznimke prolaze kroz razdoblje roenja, mladosti, starosti i smrti. Stotine se vjera pojavilo i nestalo. Od silnih milijuna Egipana koji su skoro etiri tisue godina vjerovali u boanstvo Amon Ra, danas nije preostao nijedan pristaa te vjere. Vjera i vjerovanje zemljopisne su znaajke. Da sam roen u Arabiji, vjera bi mi zabranjivala alkohol i doputala tri ene. Da sam, pak, roen u Dublinu, mogao sam postati sadistiki uitelj u katolikoj koli, premda nije nuno, jer sam roen u kalvinistikoj kotskoj, a ipak sam se "iskobeljao" iz te protuivotne vjere. Ali ljudi uglavnom prihvaaju vjeru koja je njihova, domaa. Moji aci ive izvan svega toga, i od svih naih bivih aka znam samo za nekolicinu koji su kasnije "prigrlili" neku vjeru. Poimanje boga mijenja se usporedno s promjenama u kulturi; u pastirskim, ruralnim zemljama bog je blagi pastir; u ratnim je vremenima bog bitaka; kada je procvala trgovina postao je bogom pravde, koji vae pravednost i milost. Danas, kada je ovjek tako mehaniki kreativan. Bog je H.G. Wellsov "Veliki Izonik", jer kreativni bog nije poeljan u vremenskom razdoblju koje izrauje svoje vlastite atomske bombe. Jednoga dana, novi e narataj odbaciti dananje zastarjele vjere i mitove. Kada se rodi nova vjera, opovrgnut e ideju kako se ovjek raa u grijehu. Nee prihvatiti antitezu tijeloduh, i uvidjet e kako tjelesnost nije grjena. Nova e se religija zasnivati na poznavanju i prihvaanju samoga sebe. I na posljetku, nova e vjera slaviti Boga usreujui ljude. "Najbolje se moli tko najvie voli/ sve stvari, velike i male" - tako je o novoj vjeri pisao Coleridge, pjesnik.
79 / 162
Bivi summerhillski aci

Roditeljski strah od budunosti vrlo loe utjee na zdravlje njihove djece. Zaudo, taj se strah oituje u elji da im djeca ue vie nego to su sami uili. Takvi roditelji ne mogu pustiti Willieja da naui itati kada to bude htio, nego nervozno strahuju kako e Willie propasti u ivotu ako ga ne budu "gurali". Nisu u stanju priekati da dijete krene vlastitim tempom. Pitaju se: "Ako mi sin u dvanaestoj ne bude znao itati, kakve ima anse uspjeti u ivotu? Ako u osamnaestoj ne bude mogao poloiti prijemne ispite za koled, to mu preostaje osim nisko kvalificiranih zaposlenja?" Ali ja sam nauio ekati i promatrati kako dijete nimalo ili vrlo malo napreduje. Nikad ne dvojim da e na kraju, ako ga ne budu uznemiravali ili "otetili", imati uspjean ivot. Naravno, malograanin e rei: "Pih! Za tebe je uspjean ivot biti voza kamiona!" Moje je mjerilo uspjeha sposobnost radosnog obavljanja posla i pozitivnog ivljenja. Prema toj definiciji, veina summerhillskih aka kasnije ima uspjene ivote. Tom nam je doao u petoj godini, a otiao u sedamnaestoj, i tijekom svih tih godina nije bio ni najednom jedinom satu. Provodio je puno vremena u radionici, izraujui razne stvari. Njegovi su roditelji bili "izjedeni" tjeskobom oko njegove budunosti. Nikad nije pokazao elju nauiti itati. Ali jedne veeri, kada je imao devet godina, zatekao sam ga u krevetu kako ita Davida Copperfielda. "Bok", rekao sam, "Tko te je nauio itati?" "Sam sam nauio." Nekoliko godina kasnije, doao je k meni i upitao me kako se zbrajaju polovica i dvije petine, pa sam mu objasnio. Pitao sam ga zanima li ga jo neto. "Ne, hvala", odgovorio je. Kasnije se zaposlio kao snimatelj u nekom filmskom studiju. Dok je jo bio "egrt", sluajno sam sreo njegovog efa na nekoj zabavi i upitao ga kako se Tom snalazi. "Tom je najbolji momak kojeg smo ikad imali", rekao je poslodavac. "Mali ne daje hitar - on leti. A preko vikenda je dosadan kao stjenica jer se preko subote i nedjelje ne da istjerati iz studija." Ili, recimo, Jack, djeak koji nije mogao nauiti itati. Nitko mu nije mogao pomoi. ak i kad je sam traio poduku iz itanja, zbog neke skrivene smetnje nikako nije mogao razlikovati b i p, te l i k. kolu je napustio u sedamnaestoj, a da nije znao itati. Danas je Jack vrhunski alatniar. Oboava razgovarati o izradi predmeta od metala. Nauio je i itati; ali, koliko znam, uglavnom ita lanke o strojevima, a ponekad i knjige o psihologiji. Ne vjerujem daje ikad proitao roman; no ipak govori savreni, gramatiki pravilni engleski, a opa kultura mu je izvanredna. Neki mi je ameriki posjetitelj, neupuen u njegovu priu, rekao: "Kako je Jack pametan momak!" Diane je bila ugodna djevojka koja je pohaala nastavu bez velikog interesa. Nije imala akademski um. Dugo sam se pitao ime e se baviti. Kada je u esnaestoj godini otila, svaki bi je kolski nadglednik proglasio loe obrazovanom djevojkom. Danas Diane u Londonu demonstrira novi nain kuhanja. Vrlo je struna u svom poslu; a to je jo vanije, posao je ini sretnom. U nekoj su tvrtki namjetenici morali imati bar poloene standardne prijemne ispite za koled. Napisao sam direktoru tvrtke pismo o Robertu: "Momak nije poloio nikakve ispite, jer nema akademsku pamet. Ali zato ima petlje." Dobio je posao. Trinaestogodinja Winfred, tek pristigla u Summerhill, rekla mi je da mrzi sve predmete i vrisnula je od veselja kada sam joj rekao kako je slobodna raditi po svome. "Ne mora uope ii na nastavu ako ne eli", rekao sam. Odluila se dobro zabaviti, a to je i inila - nekoliko tjedana. A onda sam primijetio kako se dosauje.
"Naui me neemu", rekla mi je jednog dana. "Umirem od dosade." "Super!" rekao sam razdragano. "A to bi htjela nauiti?" "Ne znam", rekla je. "Ne znam ni ja", rekao sam i otiao. Prolo je nekoliko mjeseci, a onda je opet dola k meni. "Poloit u prijemne ispite za koled", rekla je, "i elim da mi daje sate." Svakog je jutra radila sa mnom i drugim uiteljima, i to vrlo marljivo. Povjerila mi je kako je predmeti ba i ne zanimaju, ali je zanima cilj. Winfred je nala sebe jer joj je bilo doputeno biti ono to jest. Zanimljivo je da slobodna djeca vole matematiku. Rado sluaju zemljopis i povijest. Slobodna e djeca izmeu ponuenih predmeta probrati one koji ih zanimaju. Najvei dio vremena provest e bavei se drugim stvarima - radom s drvetom ili metalom, slikanjem, itanjem beletristike, glumom, "ispucavanjem" matarija igrom ili, pak, sluanjem rock' n' roll glazbe. Tom, osmogodinjak, stalno je otvarao vrata mog ureda i zapitkivao me: "uj, a to da sad radim?" Nitko mu nije htio odgovoriti. est mjeseci kasnije, ako ste trebali Toma, morali ste skoknuti do njegove sobe. Tamo ste ga uvijek mogli nai u moru listova papira. Provodio je sate-i sate izraujui zemljopisne karte. Jednom nas je posjetio profesor s bekog sveuilita. Sreo je Toma i postavio mu mnogo pitanja. Kasnije mije profesor priao i rekao: "Pokuao sam propitati tog djeaka zemljopis, a on je spominjao mjesta za koja nikad nisam uo." Ali moram neto rei i o neuspjesima. Barbel, petnaestogodinja veanka, bila je kod nas oko godinu dana. U sve to vrijeme nikakva, je aktivnost nije zainteresirala. Dola je u Summerhill previe kasno. Deset godina njezinog ivota uitelji su odluivali umjesto nje. Kada je dola k nama, ve je bila izgubila svaku inicijativu. Dosaivala se. Sreom, bila je bogata i smijeila joj se budunost dame. Imao sam i dvije sestre iz Jugoslavije; imale su jedanaest i etrnaest godina. kola u njima nije pobudila zanimanje. Uglavnom su provodile vrijeme dobacujui mi uvrede na hrvatskom, a jedan moj nemilosrdni prijatelj mi ih je prevodio. Bilo bi udo da smo s njima postigli uspjeh, jer smo se mogli sporazumijevati samo pomou crtea ili glazbe. Bilo mi je jako drago kada je majka dola po njih. Tijekom godina se pokazalo da se summerhillski djeaci koji se ele baviti strojevima, rijetko zamaraju s prijemnim ispitima. Odlaze ravno u centre za praktinu obuku. Prije nego to se skrase i bace na uenje, esto imaju elju otii u svijet. Jedan je momak oplovio svijet kao brodski ekonom, dvojica su otila u Keniju uzgajati kavu, jedan je otputovao u Australiju, a jedan je ak "potegnuo" do daleke Gvajane. Derrick Boyd je tipian primjer pustolovnog duha potaknutog slobodnim obrazovanjem. U Summerhill je doao s osam godina, a otiao u osamnaestoj, nakon poloenih prijemnih ispita za fakultet. elio je biti lijenik, ali njegov otac tada nije imao dovoljno novaca kako bi mu platio studij. Derrick je odluio iskoristiti stanku i otii vidjeti svijet. Otiao je u londonsku luku i dva dana pokuavao nai posao; bio je spreman raditi bilo to, ak i kao loa. Rekli su mu da je veliki broj pravih mornara bez posla, pa se tuan vratio kui. Ubrzo mu je kolski drug rekao za neku englesku damu u panjolskoj koja trai vozaa. Derrick je iskoristio prigodu, otiao u panjolsku, sagradio toj dami novu kuu ili, moda, dogradio staru, provezao je po itavoj Europi i na posljetku otiao na fakultet. Dama mu je odluila pomoi oko trokova studija. Nakon dvije godine, zamolila ga je da napravi stanku od godinu dana kako bi je odvezao u Keniju i tamo joj sagradio kuu. Diplomirao je medicinu u Capetownu.
81 / 162
Larry, koji nam je doao s nekih dvanaest godina, poloio je ispite u esnaestoj i otiao na Tahiti uzgajati voe. Uvidjevi kako je voarstvo slabo plaen posao, poeo je voziti taksi. Kasnije je otiao na Novi Zeland, gdje je, kako sam uo, radio svakakve poslove; izmeu ostalog i tamo je vozio taksi. Potom se upisao na sveuilite u Brisbaneu. Prije nekog vremena posjetio me dekan tog sveuilita i s divljenjem mi priao o Larryju. "Za vrijeme praznika, kada su drugi studenti otili kuama", rekao je, "Larryje otiao raditi u pilanu." Danas radi kao lijenik u Essexu. Istina, neki nai bivi aci nisu bili ba poduzetni. O njima neu pisati, iz oitih razloga. Nai su uspjeni aci uvijek potjecali iz dobrih domova. Derrickovi, Jackovi i Larryjevi roditelji potpuno su se slagali sa summerhillskim nainom rada, tako da djeake nikad nije muio najneugodniji sukob: tko je u pravu, roditelji ili kola? Max Bernstein, Amerikanac, objavio je anketu provedenu meu bivim acima koji ive u okolici Londona. Razmotrit u prvo ake koji su rekli kako im sustav nije dovoljno pruio. Izmeu ostalih, Bernstein navodi ove zamjerke: etvero ih je reklo kako nisu bili dovoljno zatieni od nasilnika; troje je spomenulo preuestale izmjene osoblja; jedan je rekao kako su na njega previe utjecala djeca koja su bila neodgovorna u pitanju akademskog rada. Bernstein je dodao: "Te su osobe uglavnom manje razgovorljivi, stidljivi ili povueni pojedinci, koji su bili takvi i prije i poslije summerhillskog iskustva." Kako ne znam tko su, ne mogu ni nagaati o njima, o domovima iz kojih su doli, o njihovoj mentalnoj budnosti; ne znam ima li tko od njih kakvih dubljih problema; a ne znam ni koliko su dugo bili u koli. Meutim, mogu razmotriti njihove zamjerke. Zlostavljanje. U kolama gdje vlada stega, djeaci se boje zlostavljati, ali u slobodnoj koli, gdje ne dolazi u obzir kanjavanje od strane osoblja, s nasilnicima nije lako izai na kraj. Veinom je rije o priglupim djeacima. Bistri e momak "uzvratiti udarac" duhovitom primjedbom, ali mulac se moe samo posluiti akama. Stalno imam osjeaj kako djeacima koji zastrauju mlae od sebe, nije mjesto u koli, ali nikad nisam nita uinio u vezi s tim pitanjem; u prvom redu stoga to ne znam za kolu u koju bi mogli otii, a gdje s njima ne bi grubo postupali. Naravno, ima puno koedukacijskih kola gdje se lijepo postupa s djecom, ali oni ne ele primati problematinu djecu. Trudimo se koliko god moemo kako bismo nasilnike "doveli u red", optuujui ih na sjednicama i tribunalima, i pokazujui im to o njima misli javno mnijenje. U nekim najgorim sluajevima morao sam ih izbaciti iz kole. Uestale izmjene osoblja loe su utjecale na djecu. Danas, kada ih mogu dovoljno platiti, stanje je puno bolje, ali se do prije nekoliko godina uiteljima jednostavno nije isplatilo ostati kod nas. Jedan od bivih aka znao je o emu govori kada je rekao kako su na njega utjecala druga djeca, neodgovorna u pogledu akademskog rada. Da, ponekad se dogaaju takve situacije. Neki odluni djeak ili djevojica koji mrze nastavu kao takvu, obino zbog iskustva iz prolosti, mogu i druge odvratiti od pohaanja sati. Iz toga proizlazi pitanje na koje nikad nisam uspio nai odgovor: je li Summerhill primjereniji inteligentnijoj djeci? Razmiljajui o acima koji su besposliarili tijekom itavog boravka u koli (a uglavnom i zlostavljali ostale), mogu rei da su ih sve muili neki dublji problemi. Veina je dola iz neskladnih obitelji, iz domova gdje nisu dobivali dovoljno ljubavi. Loe e drutvo obino s lakoom zavesti manje bistru djecu; esto nastavu izbjegavaju upravo djeca koja osjeaju kako u uenju nisu dobra. Pretpostavljam da "neuspjesi" s kojima je Bernstein razgovarao spadaju u onaj tip ljudi koji zbog svojeg slabog obrazovanja optuuju kolu. Prije mnogo godina imao sam uenicu koja me ponovo posjetila nakon udaje. alila se kako joj je Summerhill upropastio ivot i kako je potpuno neobrazovana. Pitao sam je s kim je
82 / 162
ila u razred. Po dvoje lijenika, profesora i umjetnika. "Kako to da su oni stekli obrazovanje u Summerhillu, a ti nisi?" upitao sam je. Nije bila glupa djevojka, naprotiv, bila je vrlo bistra. Ne sjedimo skrtenih ruku kad se radi o djeci koja druge nagovaraju da ne idu na sat. Ponekad ih lan osoblja ili stariji ak na sjednici optui zbog krenja kolskog pravila o svojevoljnom pohaanju nastave. lanovi osoblja nikad nee traiti od djeteta da dolazi na nastavu, te stoga ni aci ne smiju traiti od svojih kolega da izostaju. Ne bih htio previe "zacrniti" sliku o koli. Odreeni broj aka nije iao na sat deset godina, ali su se kasnije dobro snali. Mislim kako nema puno naih bivih aka koji se smatraju neuspjenim ljudima. Summerhilu nije rijeio problem djeteta kojeg je u ivotu potrebno "pogurati". Ali s obzirom da se cijeli svijet sastoji od ljudi koje su "gurali" jo od kolijevke, tjei me injenica to je tako mali broj aka elio "biti pogurnut". S pozitivne strane Bernstein je ustanovio kako je veina nekadanjih uenika zadovoljna svojim obrazovanjem. Evo nekoliko njegovih primjera: osmero ih smatra da su u koli stekli zdrave stavove o seksu; sedmero je reklo kako nisu imali strah pred autoritetima (petero prema uiteljima u kasnijim kolama); petero ih osjea da im je kola pomogla kako bi bolje razumjeli svoju djecu i odgojila ih na zdrav nain; petero ih smatra da im je pomogla kako bi prerasli potrebu za neprestanim igranjem i posvetili se akademskim ili ozbiljnijim nastojanjima; troje je reklo kako je kola u njima pobudila aktivni interes za svijet koji ih okruuje; dvoje ih smatra kako ih je osposobila za rad u uvjetima u kojima vlada neprijateljstvo ili drugi protudrutveni osjeaji. Bernsteinova je studija bivih summerhillskih aka valjano, ali i ogranieno istraivanje, jer potpuno zanemaruje sljedeu injenicu: dom. Ne iznenauje me to neki bivi aci kritiziraju kolu. Roditelji naih aka uvijek su pripadali dvjema kategorijama: jedni su odgajali svoju djecu u slobodi i htjeli su da se kola nadovee na njihov odgoj, a drugi su smatrali kako su u podizanju obitelji bili neuspjeni i oekivali su da e Summerhill popraviti tetu. Summerhill je uvijek bio ko u koji su trpali problematinu djecu, a vrlo nam esto ne bi unaprijed rekli da je dijete takvo. Danas imamo barem petero-estero "tekih primjeraka" koji su nam doli kao normalna djeca koja "ne vole ii na nastavu". Na nedavnoj sjednici Summerhillskog udruenja, roditelj nekadanjeg uenika ovako je odgovorio na neije pitanje zato bivi aci ne alju svoju djecu u Summerhill: "Nedostatak novca nije glavni razlog. Mi smo svoje klince slali jer smo osjeali kako ih nismo dobro odgojili, jer smo bili loi roditelji. Oni se danas, kao roditelji, ne osjeaju tako; smatraju da mogu podii svoje klince u slobodi ak i ako budu morala pohaati lokalne dravne kole." Ima istine u tome. Na svakom mojem predavanju netko mi postavi pitanje: "Gospodine Neill, kako to da nitko od vaih bivih aka nije dobio inspiraciju otvoriti svoj Summerhill? Prema svemu sudei, oni nikad niemu ne proturjee, ne sudjeluju u prosvjednim marevima, nikad se ne bave socijalnim radom u lokalnoj upravi itd." Drugim rijeima, "proizvodimo" hrpu sebinjaka. Donekle me zadovoljava odgovor kako barem nismo proizveli ni Lyndona Johnsona ili Ronalda Reagana. Na alost, mnogi ljudi vjeruju kako je Summerhill udotvorna kola. Djecu koja nam dou u dvanaestoj godini, nakon godina ophoenja bez ljubavi u kui i koli, trebali bismo pretvoriti u male svece. Nijedno dijete ne moe napredovati preko granica vlastitog karaktera i sposobnosti. Ali moda neki bivi aci smatraju da bi, zbog toga to su ili u Summerhill, morali biti uspjeni i bolji od onih koji su pohaali konvencionalne kole.
83 / 162
Svaka kola ima svoje neuspjehe. Ali znam samo za jednog aka koji nije mogao nai stalno zaposlenje. Imali smo poveliki broj djeaka i djevojica koji u etrnaestoj nisu znali itati. Ne znam koje je psiholoko objanjenje te injenice. Za one koji ih ele, sati se odravaju svaki dan. Neki e ih aci godinama redovito pohaati i na posljetku poloiti ispite iz engleskog, a neki e njihovi vrnjaci prijezirno "zaobilaziti" nastavu i nee im smetati to su nepismeni. Dvojica djeaka, koji su otili u esnaestoj skoro sasvim nepismeni, danas su pedesetogodinjaci s dobrim zaposlenjima. Nikad ne oajavam zbog "zaostalih" aka, ali za to moda imam i osobnih razloga jer sam u koli uvijek bio najgori u razredu. U nekim je sluajevima mogue utvrditi uzroke. Usvojena djevojica, opsesivno zaokupljena svojim podrijetlom, nije se mogla usredotoiti na pisanje ili itanje. Sin ambicioznog uitelja koji je htio damu djeca postanu uenjaci imao je, ini se, tako negativan stav prema uenju da bi radije umro nego uinio ono to otac od njega oekuje. Drugi je, pak, djeak imao oca koji gaje stalno podcjenjivao... "Nita ne moe napraviti kako valja. Kada sam ja bio tvojih godina..." Djeak je bio uvjeren kako nita ne moe dobro napraviti, pa emu onda pokuavati? ini se kako duboki osjeaj inferiornosti neku djecu ometa u uenju i najosnovnijih stvari. Roditelji bi morali biti vrlo oprezni kako ni sluajno ne bi uvjerili dijete "da nije ni za to". Istinabog, u nekim je sluajevima reakcija suprotna: "Stari misli da sam papak; pokazat u mu da je pogrijeio", ali rekao bih da se to ipak rjee dogaa. A moramo uzeti u obzir i sposobnost. Neki smatraju kako su svi ljudi jednako pametni, kao to neki glazbenici dre da su svi ljudi jednako muzikalni. Ne vjerujem u to. Ima tupih aka, koji sporo misle i shvaaju, a najee su takvi vjeti u rukama; doista, kad se prisjetim svih naih "neuspjeha" koji nisu nauili itati, barem djeaka, svi su bili spretni i voljeli su raditi s drvom i metalom. Neki su danas uspjeni tehniari i strojari. Zaudo, djevojke rijetko imaju veih tekoa s itanjem i pisanjem, barem prema naem iskustvu u Summerhillu. Ni to ne mogu objasniti, ali sigurno nije stvar u tome to su manje od djeaka zaokupljene vijcima i maticama. Toliko o "nastavnim neuspjesima". Imamo li psiholokih neuspjeha? Nastavlja li mladi kradljivac krasti nakon nekoliko godina provedenih u koli? Ako doe dovoljno rano, recimo do jedanaeste godine - odgovor je ne. Nastavlja li nasilnik zlostavljati sve oko sebe? Na alost, ima ih koji nas naputaju neizlijeeni, u petnaestoj ili esnaestoj godini. Ostaje li dijete koje doe puno mrnje, u takvom raspoloenju tijekom itavog boravka u Summerhillu? Rijetko, ako ikad, pa u ponoviti ono to sam ve toliko puta rekao: sloboda lijei veinu problema. Ve sam rekao i to da ne moe potpuno izlijeiti dijete kojem u ranom djetinjstvu nije pruena ljubav, ali e zato izlijeiti djecu kojoj je nekoliko godina stroge discipline kod kue i u koli usadilo strah i mrnju. Tko moe suditi o uspjehu ili neuspjehu? Djeak ili djevojica mogu biti loi aci pa zablistati kasnije u ivotu. Povijest nudi brojne primjere, ali mi trenutano padaju na pamet samo Einstein, Conan Doyle i Churchill. Moramo se zapitati i u kolikoj mjeri nastavni program proizvodi akademski neuspjene ljude. Uvijek sam optimistian u pogledu svojih aka, dijelom i stoga to me ne zanimaju njihove karijere kao takve; uitak mi je promatrati kako djeca puna straha i mrnje izrastaju u sretnu djecu koja koraaju uzdignuta ela. Svejedno mi je hoe li postati profesori ili vodoinstalateri, jer smatram da su, ime se god bavili, u svoj im ivotima postigli odreenu ravnoteu i polet. Je li Summerhill iznjedrio ponekog genija? Ne, zasad nije; moda nekoliko izumitelja koji se jo nisu prouli; nekoliko darovitih umjetnika i glazbenika; koliko znam nijednog uspjenog pisca; sjajnog dizajnera i izraivaa namjetaja; neto glumaca i glumica; odreeni broj znanstvenika i matematiara koji bi se jo mogli iskazati nekim originalnim dostignuima.
84 / 162
Meutim, esto sam govorio kako jedna ili dvije generacije slobodne djece nita ne dokazuju. Neku djecu ak i u Summerhillu pee savjest to premalo odlaze na nastavu. U svijetu u kojem su ispiti nuan preduvjet za neka zvanja i ne moe biti drugaije. A osim toga, esto je tu i tetka Mary koja e uskliknuli: "Ima jedanaest godina, a ne zna itati kako valja!" Djeca nasluuju kako je itavo vanjsko okruenje naklonjeno radu, a protiv igre. Sto se tie Bernsteinove ankete, jedna me stvar tjei: moji bivi aci imaju jasne stavove o sustavu, bilo pozitivne ili negativne. esto sam pitao bive etonske ili harrowske ake koliko ih je ikad dovelo u pitanje sustav javnih kola, i najvei postotak koji sam dobio, iznosio je etiri posto. Sviaju mi se ljudi koji prigovaraju i kritiziraju, pa makar i moje ivotno djelo. Nikad nisam volio "odobravala". Openito govorei, metoda slobode skoro je bez iznimke uspjena kod djece mlae od dvanaest godina, ali starijima treba puno vremena za oporavak od obrazovanja nametnutog izvana. Ne elim braniti Summerhill. Miljenja sam kako ga nije ni potrebno braniti, ali mu je zato potrebna objektivna kritika. Osobno me sasvim zadovoljava spoznaja kako je Summerhill jamano jedna od rijetkih kola u svijetu u kojoj djeca plau kada moraju otii, jedna od rijetkih internatskih kola iz kojih djeca rado odlaze kuama i isto se tako rado vraaju nakon praznika. Po meni se uspjeh ne mjeri diplomama, dobrim zaposlenjima i slavom; uspjeh je kada iz djeteta koje je dolo puno straha i mrnje, nakon dvije godine zablistaju srea i ivot.
Nai nadglednici
Velika Britanija je najslobodnija zemlja na svijetu. Ni u kojoj drugoj zemlji ne bih mogao imati Summerhill. Kada pomislim na to s kakvom se autoritativnosti drave "na kontinentu" mijeaju u poslove privatnih kola, drago mi je to ivim i radim u zemlji koja privatnom poduzetnitvu ostavlja tako irok prostor za djelovanje. Meutim, sve su kole pod nadzorom Ministarstva obrazovanja (po novom: Ministarstvo obrazovanja i znanosti (MOZ)) i sve kole nadgledaju nadglednici Njezinog Velianstva. Prvu veliku inspekciju imali smo 1939. Zatim je, nakon desetogodinje stanke, uslijedila jo jedna, uz odgovarajue izvjee. S jednom iznimkom, Summerhill su uvijek nadgledali ljudi koji, prema svemu sudei, nisu uope razumjeli u emu je bit sustava - ivotna prvom, a uenje na drugom mjestu. Uvijek sam imao osjeaj kako je MOZ, ako ne neprijateljski nastrojen, a ono ravnoduan. Pri nadgledanju su promatrali Summerhill s toke gledita razliite od nae. Nae se razmiljanje ne svodi na nastavu. U ovih su pedeset godina nai aci gradili uspjene karijere; ak su se i brojna problematina djeca koju smo imali, uglavnom dobro pokazala. Inspekcijsko izvjee koje je 1949. sastavio John Blackie, jedini je dokaz kako je barem netko u Ministarstvu donekle naslutio to se u Summerhillu zbiva. Otada nas gnjave nadglednicima koji sude o koli samo na temelju nastave i poduavanja, i svako se izvjee u biti moglo svesti na sljedeu poruku: "kola ne udovoljava naim mjerilima i dajemo vam godinu dana kako biste se doveli u red ako elite ostati na naem popisu registriranih kola." Na nae su iskrene i slobodne ake nadglednici ostavili "policijski" dojam; bili su ukoeni, ozbiljni, nepristupani... a tako smo ih doivjeli i osoblje i ja. Sitni ljudi skuenih nazora. Kada je jedan od njih izjavio; "Gospodine Neill, nas ne zanima va sustav obrazovanja", bio sam odve okiran da bih mu odgovorio. Zapravo to nije ni morao rei: sve se vidjelo po njegovom openitom dranju. Svaka im je rije bila kritika, i inilo se kako u Smmerhillu nisu nali nita to valja. Nije imalo nikakvog smisla pokuati im objasniti kako je na kriterij ivot, a ne uenje.
85 / 162
Njihov je glavni zadatak nadgledanje kakvoe smjetaja i nastave. Johnu Blackieu, ovjeku irokih pogleda, rekao sam da moe nadgledati napredak u matematici ili francuskom, ali ne i sreu, iskrenost, uravnoteenost i snoljivost. "Pokuat u", rekao je John, i doista je to uinio. On i njegov kolega jako su se dobro prilagodili, a pritom su se oevidno i dobro zabavljali. udne su im stvari privlaile pozornost. "Uistinu je prekrasan ok, nakon to su godinama razredi skakali u 'pozor' kada bismo ulazili, ui u uionicu i primijetiti kako se djeca na nas uope ne obaziru", rekao je jedan od njih. Da, zbilja smo imali sree to su nam dola ta dvojica. Nekom sam drugom nadgledniku rekao: "Va kriterij je uenje, a na ivot. Vi se usredotoujete na pojedinosti - zabrinuti ste jer Willie u dvanaestoj ne zna itati - a mi na cjelinu. Pada mi na pamet samo jedan bivi ak ove kole koji ne moe nai stalni posao." "Moe biti," odgovorio je, "ali ja ih ne vidim, nije li tako?" Zbunjuje me to to MOZ svrstava Summerhill meu konvencionalne kole i primjenjuje uobiajena mjerila, premda Summerhill cijene na tisue uitelja i roditelja diljem svijeta. Godinama smo imali i po stotinu posjetilaca tjedno, ali se oni nikad nisu raspitivali o nastavi; zanimalo ih je kakva su slobodna djeca. Slubenici MOZ-a dio su estabtishmenta; konzervativni su bez obzira na to koja je stranka na vlasti i boje se promjena, a posebno kada promjenu zahtijevaju ljudi koji vjeruju u pruanje slobode djeci. Ta bi se sloboda kasnije mogla pokazati opasnom jer bi dovela u pitanje cjelokupnu ideju paternalizma i vladavine preko izvanjskog autoriteta. Primijetio sam da nadglednici ne pridaju skoro nikakvu vanost naem samoupravljanju. Proitao sam im jad na licima kada su vidjeli slobodnu djecu kako tumaraju okolo umjesto da idu na nastavu. Bili su previe uskih pogleda da bi mogli pojmiti kako svako dijete koje doe u Summerhill, odbija pohaati bilo kakve sate - tjednima, mjesecima, a ponekad i godinama. Djeak koji kod nas deset godina nije iao na nastavu, danas je u Istonom Pakistanu, pomae u borbi protiv gladi i o tome alje redovita izvjea ovdanjem tisku. Nadglednici ne mogu pojmiti osnovno summerhillsko naelo; kada su emocije slobodne, intelekt e se pobrinuti sam za sebe. Vane se stvari - recimo, kako voljeti ili biti obziran - ne mogu poduavati, a ni nadgledati. MOZ jest, i mora biti, dio establishmenta. Zastupa onakvo obrazovanje kakvo openito prihvaa veina roditelja i uitelja. Kada bi danas, 1971., ministar obrazovanja donio uredbu kojom se zabranjuje tjelesno kanjavanje, roditelji i uitelji digli bi takvu graju da bi zabranu bilo nemogue provesti. Kada bi netko htio ukinuti vjeronauk u kolama, dolo bi do javnih prosvjednih skupova diljem zemlje, kojima bi, sve mi se ini, u najveem broju prisustvovali ljudi koji ni najmanje ne pokuavaju ivjeti kranskim ivotom. Ministarstvo tolerira kole poput Summerhilla, ali ih slubeno ne moe odobravati. Sitni se birokrati ne obaziru na to to svijet misli. Nema nikakve koristi govoriti MOZu kako su se, nakon objavljivanja moje knjige Summerhill u SAD-u 1960., tamo pojavile mnoge kole koje se smatraju slobodnima. Knjiga je u SAD-u bila bestseler, a u roku od godinu dana prodano je i oko milijun primjeraka njemakog prijevoda. Summerhill je preveden na etrnaest jezika, i izvana dobivam toliko pote da ne znam gdje mi je glava. Znam da bi ovo trebao rei netko drugi, ali Summerhill je izvrio golemi utjecaj na razmiljanje o obrazovanju diljem svijeta. To je injenica, a ne hvastanje. A ipak nas MOZ stalno ignorira (ako nas ne podbada), i mislim da to nema nikakve veze sa stranakom politikom. Laburisti ele ukinuti sve privatne kole. Kada bi to prolo, kole poput Summerhilla vie ne bi mogle postojati; u dravnim kolama mogue je eksperimentirati s metodama poduavanja povijesti, ali ne i s metodama ivljenja. A ni u javnim kolama (u izvorniku: public schools; u Engleskoj se taj izraz odnosi na privatne
86 / 162
kole internatskog tipa (op. prev.)), kad smo ve kod toga. Nema tog ravnatelja koji bi u Etonu mogao ukinuti mise ili uvesti samoupravljanje. U Engleskoj je svaka privatna kola registrirana, ali mora zatraiti "potvrdu ili priznanje sposobnosti", koje se dobiva (ili ne dobiva) nakon inspekcije. Nikad je nisam zatraio, dijelom i zato to smatram kako se priznanja poklanjaju. Pored toga, znao sam da Summerhill ne bi doao u obzir za priznanje jer ne zadovoljava propisana mjerila "knjikog" uenja. Dapae, injenica da svaki novi ak, kada uje kako sati nisu obvezatni, smjesta "kria" sve kolske predmete osim onih kreativnih, poput likovnog ili drvodjeljstva, za mene je dokaz kako su sati nametnuti djeci protiv njihovih prirodnih elja. Stoga summerhillski aci, s akademske toke gledita, esto procvatu dosta kasno. Jedan od naih bivih aka, mehaniar, rijetko je iao na nastavu, a danas ima pregrt slova ispred imena i prezimena. Nadglednici bi ga vjerojatno bili otpisali kao promaen sluaj. Meni priznanje ne znai nita, ali kada bih ga imao, i siromani bi roditelji mogli slati svoju djecu u Summerhill. Neka nam je siromana udovica eljela poslati svog sina, rekavi kako je opinsko vijee obealo pokriti polovicu trokova. Ali onda je vijee otkrilo kako nismo priznati, i nisu mogli platiti kolarinu. Stoga moram i dalje trpjeti sramotu i primati samo ake iz srednjih slojeva. Moja je kola "priznata" u desetak zemalja, i to ne govorim zbog reklame. Ali mui me to bih sigurno bio priznat kada bih imao privatnu kolu s idealnim uvjetima i nastavu "obogaenu" strahom i batinom. Bilo bi sjajno kada bi ga Thacher, nova ministrica obrazovanja, zapoela svoj mandat ukidanjem barbarskog i kukavikog tjelesnog kanjavanja u kolama, ali tada bi se mnogi uitelji okrenuli protiv nje. ujem da je ga Thacher glasala za odravanje ovakvog stanja, pa sumnjam da je gorljivi "Neillovac". Veina ljudi dri kako je djeje igranje gubljenje vremena. Ne mogu zamisliti MOZ koji bi igru smatrao vanijom od rada. Izvjea nadglednika uvijek spominju slabe akademske rezultate aka izmeu deset i dvanaest godina. Ta djeca ak i s izvrsnim uiteljima teko savlauju uobiajeno gradivo u dravnim kolama. Kada bi aci dravnih kola imali slobodu verati se po drveu ili kopati rupe umjesto pohaanja nastave, njihov bi standard bio slian naem. Mi prihvaamo to razdoblje nieg standarda uenja jer smatramo kako je igra od vee vanosti. Iz injenice to mladi aci u Summerhillu ne zadovoljavaju standarde dravnih kola, ne slijede nuno i slabi rezultati starijih aka. Sa svoje sam strane uvijek bio naklonjen "trkaima sporog starta"; moda i iz subjektivnih razloga, jer sam u devetnaestoj godini, na natjecanju za upis u Normalnu viu kolu za obuku uitelja, bio otprilike stotinu etvrti od stotinu est kandidata. Naravno, nisam uspio postati Normalni student. Objektivnije promatrano, naklonjen sam mladima koji "krenu" kasnije jer sam vidio dosta maliana koji su u etvrtoj recitirali Miltona, kako izrastaju u pijance i besposliare. Jako volim susresti ovjeka koji u pedeset treoj godini kae kako nije posve siguran ime e se baviti u ivotu. Kada sam bio djeak, plaa mog oca ovisila je o inspekcijskim izvjeima, a u to je doba nadglednik bio opor i neprijazan ovjek, koji nikad nije hvalio oev rad. Na dan inspekcije, moj bi jadni otac dobio uasnu glavobolju, znajui kako mu plaa ovisi o uspjehu sluajno odabrane "petorke" aka, koja bi se uglavnom sastojala od upljoglavaca. Nadglednik je u izvjeima redovito hvalio susjednu kolu u Inverarityju, gdje je otac dobio prvo zaposlenje kao pomonik uitelja, premda Elder iz Inverarityja uope nije bio bolji uitelj od mog starog. Dan inspekcije za mog je oca bio agonija. Jo se sjeam njegovog blijedog, napetog lica kako gleda prozor prema postaji iekujui nadglednika i njegovog pomonika. Oev vidljivi strah preao je i na nas, pa smo i mi drhtali pred monim autoritetima. Nadglednik je loe ispitivao; pokuavao je otkriti to ne znamo, a ne izvui iz nas ono to znamo. Stalno je
87 / 162
neto zapisivao u depni blok, i svi smo, ukljuujui i mog oca, vjerovali da je blok bio pun negativne kritike. Kasnije, kada bi doao k nama na ruak, strogi bi se nadglednik ipak malo smekao. Majka je izvrsno kuhala, a na dan inspekcije bi gosta uvijek ponudila njegovim omiljenim pudingom. Mi djeca nikad nismo sjedili za stolom. Ni danas se ne mogu opustiti pred nadglednicima, iako sam svjestan da se ovi moderni razlikuju od negdanjih, a i puno su manje moni. U ono su doba imali posebne kartice od ruiastog kartona s pitanjima iz aritmetike. Jedini traak nepotenja koji sam ikad opazio kod svojeg oca, "isplivao je na povrinu" kada je netko ukrao kartice s pitanjima za vrijeme inspekcije kod uitelja Deasa tjedan prije nae. Otac je razradio sve zadatke na ploi, ali je za nepotenje bio "nagraen" tako to nam je nadglednik doao s drugaijim karticama. Vjerojatno je bio otkrio da mu ih nekoliko nedostaje kada je otiao iz one kole, pa nije htio nita riskirati. Do dana dananjeg imam kompleks nadglednika. Sama je rije za mene uvreda. U obrazovanju bi primjereniji naziv bio savjetnik, to nadglednici danas i jesu, premda se njihovi savjeti ograniavaju na triarije poput metoda poduavanja. Rekao sam to puno puta i ponovit u jo jednom: vane se stvari ne mogu poduavati. Matematika, engleski, francuski to da, ali ne i obzirnost, ljubav, iskrenost, uravnoteenost ili tolerancija. Inspekcija ini Summerhill neiskrenim. Klinci iste rusvaj, briu psovke sa zidova, ukoeni su i nesretni. Prije nekog vremena nadglednik je doao u inspekciju kole i naiao na neprijateljski doek, to ga je vrlo uznemirilo, ba kao i mene. Znao sam koji je bio razlog tome. Neki senzacionalistiki dnevni list objavio je lanak u kojem se tvrdilo kako MOZ eli stati na kraj Summerhillu, pa su klinci bezopasnog nadglednika doivjeli kao opasnog pijuna koji bi mogao zatvoriti kolu. Ministarstvo, naravno, moe zatvoriti nezavisnu kolu, ali se to, pretpostavljam, rijetko dogaa, osim u sluajevima kada je ravnatelj "aktivni" homoseksualac ili, kad smo ve kod toga, "aktivni" heteroseksualac (s uenicama). Nikako mi nije jasno zato uitelji kao struka toleriraju nadgledanje. Lijenici i odvjetnici, sa svoj im monim sindikatima, ne bi to dopustili. Istina, oni nisu dravni slubenici poput uitelja, ali otkad je uvedeno zdravstveno osiguranje, veinu lijenika plaa drava; meutim, siguran sam kako bi se grevito borili protiv bilo kakvog pokuaja nadziranja medicinske struke. No Dravni uiteljski sindikat prihvaa svoj niski, "kondukterski" status. Pripadam zvanju koje nema petlje. Nemam je ni sam; trebao bih se usprotiviti nadgledanju; odbiti ga na temelju injenice da su mi skoro svi bivi aci uspjeni u ivotu. MOZ-u bih trebao rei sljedee: "Obrazovani i inteligentni roditelji ve pedeset godina alju svoju djecu u Summerhill jer vjeruju u njegov sustav i zadovoljni su njegovim rezultatima. Zato bih doputao da se o mojoj koli sudi prema slubenom mjerilu do kojeg ja ne drim? Summerhill se u prvom redu bavi ivotom i odbija se podvrgnuti sudu skupine ljudi koja misli samo na metode uenja i poduavanja, te na disciplinu. Neka donose pravila o broju zahoda, tueva i protupoarnih ureaja. To je Summerhill spreman prihvatiti." Na alost, nisam dovoljno smion kako bih prkosio vlastima, pa pribjegavam kompromisu. Drim osmero uitelja za ezdesetero djece, a neki su od njih, s moje toke gledita, "pogreni"; naime oni koji poduavaju ispitne predmete koje veina mojih aka smatra nunim zlom. Dodue, ima i ispitnih predmeta koje djeca vole. Neki su nai uitelji dobri, a neki neto loiji, kao i u bilo kojoj dravnoj koli. Ako dobro rade, ja sam zadovoljan i djeca im dolaze na satove. Ali ne mogu uiti uitelje njihovom poslu, a uostalom, sve kole teko dolaze do valjanih uitelja. Godine 1967. dola su nam dvojica nadglednika, tipini beivotni inovnici. Htjeli su da odem u mirovinu i zatvorim kolu. "ak i kada biste uredili smjetaj u skladu sa standardima, sumnjam da biste mogli nastaviti s radom uz ovakvu razinu poduavanja. Vai aci polau najvie pet O levela, a u klasinim se gimnazijama polae po deset." Moj odgovor
88 / 162
(tonije, protupitanje) uredno je preuo... "A zato, molim vas, na stotine ljudi dolaze vidjeti Summerhill, a ne lokalnu klasinu gimnaziju?" Ne moete razgovarati s ljudima koji govore drugim jezikom, s pogrenim ljudima, skuenih umova. Mislim da je nae cjelokupno "slobodarsko" ureenje okiralo njihove sitne due. Idue se godine pokazalo da nas Ministarstvo nije pokuavalo zatvoriti, nego samo staviti do znanja kako moramo unijeti jako puno poboljanja da bismo zadovoljili njihove kriterije. I ponovo lokalni nadglednik nije imao ni najblaeg pojma o emu se u Summerhillu zapravo radi; bio je tipini birokrat, ukoen i formalan... zvao sam ga Zagrienko, a on mene Neill. Engleska je zemlja nezavisnih kola. Na "kontinentu" ih ima malo, a mislim da su u Sjedinjenim Dravama, dok nisu poludjeli za "novim kolama", privatne kole obino nalikovale vojnim akademijama. kotska nikad nije imala tu tradiciju; tamo postoje etiri javne kole, ali su to engleske kole, s engleskom tradicijom Etona ili Harrowa, a usudio bih se rei i engleskim nainom govora. Kilquhanity Johna Aitkenheada jedina je slobodna kola internatskog tipa u kotskoj za koju znam. I oni su dobili svoju "porciju" tekoa s inspektoratom. Kada su nam nadglednici savjetovali ruenje nekih objekata, nismo imali sredstava za ponovnu izgradnju pa sam, vrlo nerado, zamolio za pomo. Prijatelji su nam puno pomogli, sredstva su prikupljena, i do posljednjeg smo ih penija potroili za gradnju novih montanih kua za dranje nastave te spavaonica. Godinama sam ulagao sve svoje autorske honorare od knjiga i lanaka kako bih kolu "odrao na povrini". Spomenuo sam nadgledanje zgrada i ostalog. Dobio sam stroge upute koliko zahoda moram imati za toliki broj djece; zatim sam u tisku itao o mnogim dravnim kolama sa zemljanim poljskim zahodima, negdje udaljenim i po stotinjak metara, pa sam se poeo pitati krije li se iza zahtjeva koje mi postavljaju, elja da me natjeraju na zatvaranje kole. Summerhill je preesto grcao u dugovima, u prvom redu zbog velikog broja naih dunika. Da su nam tijekom ovih pedeset godina svi redovito plaali, mogao sam "carevati" po koli u Rolls-Royceu; naravno s vozaem. (Ili ne, onda bih morao nositi kravatu.) Zbog slabog financijskog stanja nismo bili u stanju napraviti sve to smo htjeli. Imamo uitelje likovnog odgoja i runog rada, ali si ne moemo priutiti uitelja plesa ili glazbenog odgoja, koji su, po meni, puno vaniji od uitelja matematike ili povijesti. eznemo za dobrom knjinicom, dobro opremljenim laboratorijem za fiziku i kemiju, te kulinarskim odsjekom. Dravne si kole sve to mogu priutiti; te stvari neki roditelji i uitelji smatraju luksuzom, ali za nas, kojima su nedostupne, one su nunost. A volio bih i da mogu bolje plaati svoje osoblje. Nae su plae uvijek bile meu najniima u Engleskoj, a ipak me svih ovih pedeset godina grize to nismo mogli primati siromanu djecu. Danas, 1971. godine, Summerhill je savren to se tie objekata, s centralnim grijanjem, modernim spavaonicama, stazama posutim katranom, bazenom za plivanje, stajom za jahae konje itd. No dobro, ne bih se trebao aliti. MOZ me uglavnom ostavljao na miru i vjerojatno e tako i ostati dok ne umrem. Zaista ne znam to e se onda dogoditi. Proriem da e nakon moje smrti MOZ istupiti sa zahtjevima koji e "ubiti" temeljna summerhillska naela primjerice uvoenjem obvezatne nastave; to bi summerhillskoj slobodi oduzelo tlo pod nogama. Neki bi dravni ministar mogao izjaviti: "Tolerirali smo ih dok je stari bio iv, ali ne moemo vie trpjeti kolu u kojoj se djeca po cijeli dan igraju i uope ne ue."
Budunost Summerhilla
Ve sam puno pisao o Summerhillu i nemam ga elju sada ponovo opisivati. Ljudi esto spominju jednu stvar: kola izgleda neuredno. Namjetaj nije raskoan, stolci su uglavnom neudobni; podovi spavaonica prekriveni su papirnatim otpacima... i nikoga nije briga osim posjetitelja "urednjakovia". Ali bolje mi je da utim jer sam i sam do kraja neuredan; nikad ne istim svoju radionicu (osim kad neto izgubim), a tjeim se milju kako je i Van Goghov atelje bio sav u neredu. Djeca su neuredna jer obino rade stvari s nekom namjerom. Nae djevojice izrauju haljine i lutke po svojim spavaonicama pa su podovi posuti izrescima, ali ih one uope ne primjeuju. Prvu sam lekciju o urednosti dobio kada sam bio ravnatelj u kotskoj. Podvornica je dola k meni sva ljutila. "Nemam vie snage istiti svinjac koji ova derita svaki put naprave!" "Ostavite sve kako jest", rekao sam. "Ubrzo e postati svjesni nereda i sami e ga poistiti." ekali smo dva tjedna... a onda uzeli metle i poistili uionicu. aci uope nisu bili svjesni nereda. Netko bi mogao rei: "Ali onda e biti neuredni cijeli ivot." Nee. Trenutano im je njihov unutarnji ivot neizmjerno vaniji od bilo kakvih izvanjskih ukrasa. A ipak, primijetio sam kako nai djeaci i djevojice (pogotovo djevojice) za zabave na kraju tromjeseja oblae svoje najljepe "krpice". Summerhill danas nije jako poznat u Velikoj Britaniji. Mnogi mi Amerikanci priaju kako su u Londonu razgovarali s dosta ljudi koji nikad nisu uli za kolu, dok u New Yorku i Los Angelesu za nju znaju mnogi. Ne znam u emu je stvar. Kako se ne smatram vidovnjakom, nerado navodim biblijsku izreku kako je "prorok bez asti jedino u svom zaviaju". Summerhill nikad nije imao pokrovitelje iz redova elite - bogatae ili ljude s estrade i televizije. Sumnjam kako bi se princeza Anna uklopila, pogotovo nakon prvih praznika kada bi Buckingham Palace nauio nekoliko psovki. Dolazi nam puno Amerikanaca, ali ja nemam pojma tko je tamo slavan. Zanimljivo je da djeca uope nemaju osjeaj za drutvene slojeve. Kada bi nekog naeg aka dovezli u kolu u Rolls-Rovceu, ostali uope ne bi reagirali. Isto je s bojom koe. Kada nam dou tamnoputi aci, na njihovu boju koe ne obraaju pozornost ak ni najmlaa djeca. Imamo i ake idove, a to nitko ne zna niti za to mari - premda bi s djecom ortodoksnih roditelja moglo biti drugaije. Imali smo takvog aka prije etrdeset godina. Svakog je jutra morao izmoliti krunicu, a onda je javio svojima kako ju je izgubio. Njegov se otac smjesta "nacrtao" u koli i, ne rekavi mi ni rijei, zgrabio sina za ovratnik, ubacio ga u auto i odvezao se. Nije mi bilo svejedno, jer je bio platio za cijelo tromjeseje. Kada sam se 1924. vratio u Englesku, bio sam skoro bez ikakvih sredstava, i tijekom boravka u Lyme Regisu stalno smo imali problema s novcem. Ali tamo nam se srea jednom iroko nasmijeila. Neki Australac po imenu Cooper postao mi je ek na Novo prosvjetno drutvo iji sam bio lan. Obavijestio sam ga daje poslao ek na krivu adresu i pitao treba li ga proslijediti Drutvu. Ne, odgovorio je, zadrite ga. Bio je to poklon s neba, koji nas je po svoj prilici spasio bankrota. Nakon toga nam godinama nitko nita nije darovao. Godine 1950. neki se prijatelj kole ugovorno obvezao kako e nam sedam godina darivati po tisuu funti godinje. Bio je povuen, skroman ovjek i procijenio sam kako mu nije do javnog razglaavanja njegove velikodunosti, pa nisam "trubio" o njegovu poklonu. U skorije vrijeme, Joan Baez je u Londonu odrala posebni koncert za Summerhill i darovala mi prihod od tisuu i etiri stotine funti; nakon nastupa na pop -festivalu na otoku Wight poslala mi je jo dvije tisue. Dvaput su mi se javili ljudi koji su htjeli financirati kolu. Oba puta sam pitao: "eljeli biste utjecati na nain voenja kole, ar ne?", a na odgovor: "Svakako", uzvratio sam: "Nema
90 / 162
nita od toga." Kada su nam novac slali Henry Miller, Joan Baez i mnogi drugi dobrohotni Amerikanci, situacija je bila drugaija jer oni nisu imali protuoekivanja. Zadnjih smo godina preplavljeni posjetiteljima. Doista ne znam sto u s njima; nikako ne bih htio pretvoriti Summerhill u nepristupani otok na kojem su posjetitelji nepoeljni. Ne hvalim se kada kaem da smo u kasnim ezdesetima postali poput Meke za vjernike. Nisu dolazili pojedinano, kao pijuni, nego u gomilama. Djeca se ale kako im rijetki posjetitelji imaju to dati, ali im je drago kada doe netko neobian - recimo ovjek koji je proputovao Afriku ili kakav glazbenik. Drutven sam ovjek, ali sam na kraju ljetnog tromjeseja uvijek posve iscrpljen; stalno mi postavljaju ista pitanja. Posjetitelji su uglavnom pristae slobode, barem na rijeima; veinu istinski zanima kako to naa djeca provode samoupravljanje na zajednikim sjednicama. Nakon sjednice subotom na veer uvijek povedeni posjetitelje u uionicu i odgovaram na njihova pitanja. Neki vode biljeke. Jednom mi je neka gospoa iz Indije postavila niz pitanja, a onda je poela listati po biljekama. "Ali gospodine Neill, prije deset minuta ste odgovorili upravo suprotno." "Brzo napredujem", rekao sam. "Ta ne moete oekivati da se drim neega kao pijan plota." Nije se ni nasmijeila. Uiteljima bih zbilja trebao zabraniti posjete. Jako ih puno dolazi iz discipliniranih kola gdje uope nemaju slobode... ne smiju ak ni nositi traperice. Vide kako se ponaaju slobodna djeca, a onda se vraaju svojem mukotrpnom zadatku utuvljivanja podataka u nevoljke glave. Uznemiruje me injenica to uitelji kao struka ne zahtijevaju promjenu sustava. Ako dovede sustav u pitanje, mladi e se uitelj izloiti opasnosti. Razlozi za mirno prihvaanje usidreni su duboko u njima i vrlo ih se mali broj moe probiti iz kalupa u koji su uliveni. U zadnjoj gomili posjetitelja (bilo ih je oko 170) nala se i uiteljica koja je izjavila: "Ne slaem se sa slobodom izostajanja s nastave. Da nisam ila na sate matematike, ne bih je nikad bila nauila." Pitao sam je: "Znate li rijeiti kvadratnu jednadbu?" Odgovorila je nijeno. Zamolio sam neka digne ruku tko zna - javilo ih se troje, svi uitelji matematike. Roditelji me esto zbunjuju. Ne znam koliko sam u ovih pedeset godina izgubio na neplaenim kolarinama, ali sigurno je rije o tisuama funti. Mislim da je u veini sluajeva rije o roditeljima koji su mrzili svoju djecu - "Zato bih plaao za klince koje ne volim?" - a moda je i izraz "slobodna kola" imao neke veze s tim. Nekoliko ih se ak zgraalo kada smo traili da podmire raun. Ne mogu razumjeti njihovu krtost - putali bi da im Summerhill godinama uva dijete, plaa put do kue, daje deparac i kupuje im odjeu. Ne, takve ljude ne mogu razumjeti. Jedna me stvar uznemiruje: kada dijete sazna (a uglavnom saznaju) kako njegova kolarina godinama nije plaana, esto e se prema nama poeti ponaati protudrutveno i mrzovoljno. Ustanovio sam kako uglavnom vrijedi pravilo: to su roditelji siromaniji, to redovitije plaaju kolarinu. U jednom razdoblju kada mi je novac bio prijeko potreban, napisao sam etiri pisma roditeljima bivih aka koji su koli dugovali po otprilike tisuu funti: "Molim vas, kada ete poeti otplaivati dug?" Nitko mi nije odgovorio. Dugo i gorko iskustvo nauilo me da dunici, im pronau drugu kolu, rijetko, ako ikad, isplauju dug. Ali ne vidim kako bismo se mogli zatititi od nepotenih roditelja. Mi nismo trgovci; ne moemo rei: "Ako ne platite raun za mlijeko, obustavit emo vam isporuku." Sa zadovoljstvom u ustvrditi kako danas o dunicima brine Ena. Veina na kraju plati. Primijetio sam da se roditeljski kompleks novca najee oituje u svezi s odjeom. Jednom smo u Summerhillu imali jako okorjelog mladog kradljivca, i uspjeli smo ga izlijeiti nakon etiri godine napornog rada i beskrajnog strpljenja. Napustio nas je u sedamnaestoj
91 / 162
godini. Njegova nam je majka napisala: "Bill je stigao doma. Nedostaju mu dva para arapa. Molim vas, pobrinite se da mu budu vraene." Ponekad su roditelji ljubomorni na kolsku kuepaziteljicu koja brine o njihovoj djeci. Bilo je majki koje bi nam dole u posjet i smjesta otile pogledati ormare svoje djece, a onda bi se mrgodile i gunale, aludirajui kako je kuepaziteljica nesposobna. Na alost, neki su roditelji ljubomorni i kada dijete previe zavoli Summerhill. Novi aci nisu uvijek taktini kod kue, i roditelji su mi se esto alili kako im se dijete preko praznika dosauje i to im otvoreno kae. Naravno daje velikom broju djece kod kue dosadno. Moda im ne doputaju da izlaze iz stana; kako pohaaju internatsku kolu, ne poznaju lokalnu djecu s kojom bi se mogla druiti preko praznika. Mnoga su djeca kod kue suoena s neizbjenim ogranienjima... lijenik mora rei svojoj djeci da ne smiju galamiti oko ordinacije. Djeca su obino sposobna prihvatiti takva ogranienja, jer shvaaju njihovu nunost. Nedavno mi je jedna etrnaesto godinjakinja rekla: "Ako ima dobre roditelje, Summerhill djeluje tako da ih voli jo vie, ali ako ti roditelji nisu dobri, Summerhill e ti otvoriti oi, pa e ih prezreti i postat e ti nepodnoljivi." Njezini su roditelji bili teke osobe. Pitao sam je zato smatra kako nisu dobri. "Zato to vjeruju u slobodu samo razumom. Poslali su me ovamo kako bih bila slobodna, ali kada su vidjeli da postajem previe neovisnom, okrenuli su se protiv kole. Znali su kako sustav djetetu daje slobodu pohaanja nastave zato to to eli, a ne zato to ga tako savjetuju, ali me ipak neprestano gnjave da idem na sate. Naravno, znam zato su zabrinuti; boje se kako neu nita postii u ivotu ako ne poloim barem nekoliko O levela. Znam to i sama, ali zato su me onda poslali u Summerhill? Mislim da sam dovoljno pametna kako bih poloila ispite kada za to budem spremna." Idealni su roditelji - a imao sam mnogo takvih - oni koji svim srcem podravaju kolu. Nikad nisu zabrinuti zbog napretka u uenju, ni zbog nereda po sobama; nikad ne pitaju zato djecu ne potiemo da po zidovima soba vjeaju reprodukcije Cezanneovih ili Rembrandtovih slika, niti trae da djecu "opamo" Bachom ili Beethovenom. Nikad nisu zabrinuti zbog nevanih stvari, poput poduavanja djece lijepom ponaanju. Ukratko, vjeruju u isto to i mi kako djeca moraju odrastati u vlastitom tempu. Takvi roditelji oduevljavaju i mene i moje osoblje. Uvijek sam pomalo ivan kada piem roditeljima o njihovoj djeci, jer se bojim kako bi dijete moglo nai moje pismo kada doe na praznike. Jo se vie bojim da roditelj i ne napiu djeci neto u stilu: "Neill kae kako ne ide na nastavu i smeta svima ivima cijelo tromjeseje." Kada bi se to dogodilo, dijete vie nikad ne bi imalo povjerenja u mene. Zato uglavnom kaem to je mogue manje, osim kada sam siguran da su roditelji apsolutno pouzdani i uviavni. Moj se rad u najveoj mjeri sastoji od ispravljanja roditeljskih pogreaka. Istodobno suosjeam i divim se roditeljima koji otvoreno sagledavaju pogreke koje su uinili u prolosti i pokuavaju nauiti kako se najbolje ophoditi s djetetom. Ali drugi e se roditelji, zaudo, radije drati beskorisnih i pogibeljnih pravila nego se pokuati prilagoditi djetetu. A stoje jo udnije, ak su, ini se, i ljubomorni na ljubav koju njihovo dijete osjea prema meni. Djeca vie od mene samog vole to to se ne mijeam u njihove stvari. Ja sam otac o kojem su matala dok je njihov stvarni otac vikao: "Prestanite s bukom!" Nikad od njih ne zahtijevam lijepo ponaanje ili pristojno izraavanje. Nikad ih ne pitam jesu li se umila. Nikad ne traim poslunost, potovanje ili poasti. Naravno, jasno mi je da stvarne konkurencije izmeu oeva i mene ne moe biti. Oni rade kako bi zbrinuli obitelj, a moj se rad sastoji od prouavanja djece i posveivanja svih interesa i vremena djeci. Ako roditelji odbiju postati svjesniji razvoja svoje djece, moraju biti spremni na to da e ih djeca ostaviti za sobom. A to se roditeljima esto dogaa.
92 / 162
Sjeam se roditelja koji je jednom naem aku napisao: "Ako ne moe pisati pravilnije, radije nemoj uope pisati." Pismo je bilo upueno djevojci za koju smo se pitali nije li mentalno zaostala. Vie sam puta morao vikati na roditelje koji su mi dolazili s pritubama. "Va sin je kradljivac, mokri u krevet, protudrutven je, nesretan, osjea se inferiornim - a vi mi zvocate zato to vas je na postaji doekao prljavog lica i ruku!" Mene je teko izbaciti iz takta, ali kada sretnem majku ili oca koji ne ele ili ne mogu razviti osjeaj to je u naravi i ponaanju djeteta vano, a to nevano, uistinu se razljutim. Moda zbog toga o meni misle kako sam neprijateljski raspoloen prema roditeljima. S druge strane, koliko se samo oduevim kada nas neka majka posjeti, pa sretne svoje blatnjavo i izgrebano dijete u vrtu i ozarena mi lica kae: "Ne izgleda li zdravo i sretno?" Razmiljajui o svemu tome, rekao bih da se u Summerhillu s djecom ophodimo kao sa sebi ravnima; to znai da ih uglavnom tretiramo kao odrasle, znajui kako su razliiti od odraslih, ali kako ipak ima stvari koje su nam zajednike. Ako ujak Biti ne voli mrkvu, neemo ga tjerati da pojede sve to je na tanjuru, niti emo oca slati na pranje ruku prije nego sjedne za stol. Pa kakve onda, za ime Boje, ima veze je li Tommy sjeo za stol opranih ruku? U Americi, gdje su poludjeli zbog klica, to je jako vano, a i u predgraima gdje se istoa smatra puno vanijom od pobonosti. Neprestanim ispravljanjem djejeg ponaanja usaujemo im osjeaj inferiornosti i povrjeujemo njihovo prirodno dostojanstvo. esto me pitaju ne vrti li se u Summerhillu sve oko jednog ovjeka i hoe li kola moi nastaviti bez mene. Summerhill nipoto nije one-man show, a nikad nije ni bio. Dodue, ideja jest bila moja, ali bi bez tue pomoi i ostala samo ideja. U svakodnevnom su radu kole moja supruga Ena i uitelji vani isto toliko koliko i ja. Moja je kola postala to to jest zahvaljujui ideji neuplitanja u rast djeteta i nevrenja pritiska na dijete. Moja prva supruga pomogla mi je u pokretanju kole, rtvujui se koliko i ja. Imali smo razliite stavove o tome kako bi se s djecom trebalo ophoditi. Njezino je zalee Australija, glazbene kole u Leipzigu, boravak u Njemakoj - bilo posve drugaije od ivota kakvim je ivjela u koli. S druge strane, aktivno se borila za ensko pravo glasa, zbog ega je i sjedila u zatvoru. Bila je sudionikom pobunjenikog pokreta. Moja druga supruga Ena, s posve drugaijim zaleem, uklopila se u sustav im je u njega ula. Uvijek me podravala u promicanju slobodarskih naela, i oduvijek je radila i jo uvijek radi za kolu poput ropkinje. Ena nedvojbeno obavlja najvei dio posla u Summerhillu. Objema je enama bilo poprilino teko. Na njih se svaljivala sva mrnja koju su djevojice osjeale prema svojim majkama. Vodile su brigu o domainstvu, posluivale hranu i esto morale biti nepopustljive s djecom koja su slobodu pokuavala provoditi kao samovolju. Mislim da su djeca uvijek puna mrnje prema osobi koja dijeli hranu. Obje su se alile na bacanje hrane i oteivanje namjetaja. Bilo je to neizbjeno, jer nismo mogli dopustiti da djeca zloupotrebljavaju slobodu. Vratimo se na pitanje vrti li se u Summerhillu sve oko jednog ovjeka. Je li bilo tako u Malom Commonwealthu? Ili u bolnici Alberta Schwetzera? Pretpostavljam da je Eton ili Harrow pokrenuo i vodio pojedinac, ali su se stvari odavno promijenile. Utemeljitelje zamjenjuje tradicija. Recimo to ovako: je li od velike vanosti tko je ravnatelj neke ugledne javne kole? Sumnjam kako bi ma koji pojedini ravnatelj mogao umjeti temeljite promjene; recimo pretvoriti Eton u koedukacijsku ili samoupravnu kolu. Organizacija ubija pionirski duh. Mladi vraiak u paklu dojurio je sav usplahiren k svojem gospodaru. "Gospodaru, gospodaru, dogodilo se neto uasno; na Zemlji su otkrili istinu!" Vrag se nasmijeio. "Sve je u redu, mladiu. Poslat u nekoga kako bi je organizirao." Pa, Summerhill zasad nije organiziran, a nije ni stekao tradicionalan status. Ne mogu zanijekati injenicu da sam bio "stup" Summerhilla, ali nisam siguran da je jo uvijek tako.
93 / 162
ini se kako se danas sustav kree na vlastiti pogon. Kada me iijas na tri mjeseca "izbacio iz stroja", znao sam da kola i dalje radi ustaljenim ritmom, ali ovdje bi trebalo pridodati kako je moja supruga Ena punopravna polovica "osovine kole", jer je u sve upuena i o svemu osjea isto to i ja. A uz nas je i osoblje. Zaista ne mogu procijeniti (da se malo pohvalim) koliko moja osobnost, strpljenje, smisao za humor, trpeljivost i odbijanje uloge aktivnog vodia djece; koliko te moje osobine utjeu na uspjeh kole. To ne moe nitko procijeniti. Isto bismo se tako mogli upitati koliko je osmijeh Homera Lanea znaio njegovim neposrednim sljedbenicima. Ne volim kada se sve vrti oko nekog pojedinca, jer nije vaan pojedinac, nego ideja. U Rusiji su spravom osudili kult linosti. Ma koliko se trudio, nikako ne mogu razumjeti zato tisuu uitelja ne bi moglo imati slobodne i sretne kole. Za to nije potrebna genijalnost; ne trai se nadovjek, nego samo mukarac ili ena koji ne ele govoriti drugima kako treba ivjeti. Komunizam je kanio ukinuti tovanje pojedinca... a podario nam je Lenjina i Staljina. ini se kako je tovanje pojedinaca neka vrsta vjere. Veina ljudi eli Boga na kojega se mogu osloniti i koga mogu slijediti; veina Britanaca eli monarha kako bi se imali kome klanjati. Postavlja se pitanje moe li ovjeanstvo uope ivjeti bez voa? Ja nisam voa. lan sam uprave u zajednici. Sve to na ovom mjestu mogu rei, jest kako ne volim voe bilo koje vrste. Vou bih definirao kao ovjeka koji je sam sebi najvaniji, koji eli imati mo zbog vlastite koristi. Za mene nagrada nije u pohvalama, titulama ili sljedbenicima; ne, vrlo je jednostavna - rije je o radosti koju osjeam zbog toga to sam se bavio svojim poslom ulaui cijelo srce i svu svoju energiju. Svako udruenje koje slijedi nekog vou, naginje k stagnaciji: "Na utemeljitelj to nije inio, pa ne smijemo ni mi." Steiner je bio vrlo bistar momi, ali mi je nakon predavanja u Stockholmu ravnatelj kole Rudolf Steiner rekao ovo: "Ne slaem se ni sa im to ste veeras rekli. Vi obrazujete za ovaj ivot, a mi za budue ivote." Nisam siguran da bi se sam Steiner tako izrazio. Bilo je govora kako je moj rad negativan, to smatram komplimentom, jer je "suprotna strana" dozlaboga "prepozitivna" sa svojom stegom i ukalupljivanjem. Ako ne znate to bi iz djeteta trebalo postati, morate biti negativni, pasivni promatra, a to je ono to establishment ne eli i ne moe initi. Establishment zna to bi dijete trebalo biti. I Montessorijeva i Rudolf Steiner su to znali, ali Homer Lane nije. A ne znam ni ja. S druge strane, nikad nisam oajavao zbog djeteta koje na izgled godinama "stoji na mjestu". Jedan takav djeaku Summerhillu nikad nije iao na sate i napustio je kolu a da gotovo nije znao ni itati. Danas je bistar mladi koji je proputovao cijeli svijet. Pomagao je izgladnjelima u Bangladeu, a nedavno se zaputio u jugoistonu Afriku kako bi pokuao pomoi tamonjim domorocima. No pravopis mu je jo uvijek slab, i nikad nije uo za Dugi parlament, (parlament uspostavljen u Engleskoj nakon pogubljenja kralja Charlesa I. i proglaenja republike 1649. godine (op. prev.)). To nas vraa na muno pitanje: to je obrazovanje? Po meni je obrazovanje, izmeu ostalog, formiranje karaktera iznutra, a ne izvanjsko "propisivanje" karaktera kakvo se ini u Etonu, Harrowu i klasinim gimnazijama. Jo se jedno pitanje esto ponavlja: tko e upravljati Summerhillom nakon moje smrti? esto sam se pitao je li mogue nai nekoga izvana tko bi mogao nastaviti moj rad, ali nikad nisam naao odgovarajuu osobu. To otkriva moju golemu tatinu i pretjeranu uobraenost, ali postoji li ovjek koji misli kako bi netko drugi mogao raditi njegov posao? U svojoj koli radim mnoge stvari koje bih mogao povjeriti nekom drugom - popravljam brave i stolce, bojim vrata - iz jednostavnog razloga to vjerujem kako to netko drugi ne bi napravio tako dobro. Nisam sljedbenik Homera Lanea; od njega sam samo nauio neke stvari, i siguran sam da bismo, da je jo iv, o mnogim stvarima imali sasvim suprotno miljenje. Ni Reich nije bio
94 / 162
Freudov sljedbenik; nastavio je graditi na temeljima koje je postavio Freud, a potom proirio strukturu na posve novim temeljima. Sljedbenici su opasni, a preesto i inferiorni. Ne, Summerhill e se vjerojatno ugasiti kada umrem ili odem u mirovinu; a ako mene pitate, to i nije jako vano. Nisam nikakav prorok, i moja nagaanja o budunosti obrazovanja ne vrijede bogzna to. Moda e, kada se razrijee dananje napetosti, strahovi i mrnja izmeu Istoka i Zapada (bilo ratom, kompromisom ili pobjedom jedne od politikih i ideolokih strana), obrazovni sustav u svijetu pruiti djeci vie slobode. Zamiljam studenta na nekom buduem koledu za obuku uitelja kako u svojem udbeniku ila: "Sredinom stoljea, u obrazovanju je napravljen veliki broj eksperimenata, ija je krilatica bila sloboda. Najpoznatiji, ili bismo moda trebah rei najozloglaeniji, od tih eksperimentatora bio je kot po imenu McNeill, koji je u Sussexu pokrenuo privatnu kolu pod nazivom Summerhill. Danas se moramo osmjehnuti nad njegovim ekstremnim nazorima potpuno slobodnom izboru izmeu uenja i igre, djejem samoupravljanju, potpunom izostanku moralistikog ukalupljivanja - ali uza sve to moramo priznati kako je pozitivno pridonio ukidanju jalovog tovanja nastave. Naravno, naa generacija odbacuje ideju potpune slobode. Otkako je vjerska naobrazba ukinuta prije dvadeset godina, ne odustajemo od svojeg svetog prava na voenje djece blagonaklonim pruanjem svih dobrobiti iskustva koja kao odraste osobe imamo. Istodobno moramo odati priznanje naim McNeillima na pomoi u suzbijanju drevnih boletina poput kanjavanja, stroge discipline i nepotrebnog straha u naim kolama." Rastuuje me to u uskoro morati napustiti sve ove nove zgrade koje sam zbog nadglednika morao dati izgraditi, jer se u osamdeset osmoj ne mogu nadati kako u ivjeti jo dugo. Ali se nadam kako e moja obitelj moi odrati kolu i nakon moje smrti, premda ne znam hoe li, bez mojeg imena, i dalje privlaiti ake. No ako i bude morao umrijeti zajedno sa mnom, Summerhill je tijekom zadnjih pedeset godina zaista bio valjano i estito djelo.
Drugi dio
Djeatvo u kotskoj
Mlaim naratajima sigurno nije lako zamisliti seoski ivot krajem prolog stoljea. Svakom dananjem seoskom djeaku kino je na dohvat ruke; ima, ili moe uti, radio; gleda televiziju i vidi kako mu pokraj kue prolaze kamioni, kombiji i autobusi. U mojem je djetinjstvu ivot prolazio sporo, na lakim koijama ili biciklima. Jednom godinje ili smo na kolski izlet. Bio je to krasan dogaaj. Vozili smo se u seljakim kolima, a orai su noima latili konjske orme i timarili konje. Od svih dana u godini, taj je bio najblii raju; no sljedei je dan bio najdublji pakao. Sutradan nakon kolskog izleta, neizbjeno sam ponirao u dubine gorkog oaja i plakao obuzet jadom. Sjaj i blaenstvo bijahu nepovratno nestali. Preostala 364 dana u godini u Kingsmuiru se nije nita dogaalo. ivotnu su monotoniju razbijala tek povremena vjenanja i sprovodi. I jedno i drugo bilo je dobrodolo,
ali su nam vjenanja bila milija. esto su to bile prinudne sveanosti, jer bi, kako kae izreka, parovi "narezali tortu prije svadbe". Smrt sam rano upoznao. Vise sam puta bio na pokopima malih lanova obitelji i upoznao vanjske ukrase smrti i popratne suze - da, i ono jedva osjetno olakanje nakon to tijelo bude sputeno u grob. Mislim da sam do desete godine bio na tri sprovoda. Raunajui jedno mrtvoroene, moja je majka ukupno rodila trinaestero djece. Mnogo godina kasnije, kada smo joj predbacivali to nas je imala tako puno, ogoreno nam je odgovorila kako je to bila Boja volja i razbjesnila se kada je moja sestra Clunie rekla: "Sve je to lijepo i krasno, ali nisi me smjela roditi samo jedanaest mjeseci nakon Allieja; ako i to zove Bojom voljom, onda je Bog kriv zbog mojih problema sa zdravljem." Poput veine djece, uglavnom nismo bili svjesni izmjene godinjih doba. Najnejasnije se prisjeam zima, kada je, ini se, bilo vie snijega nego danas, pa smo se klizali po cesti, nespretni poput aba. Ponekad, za jakog mraza, pokuavali smo se klizati na oblinjem ribnjaku, ali nam ba i nije ilo. Dijelom su za to bile krive nae klizaljke, koje smo toliko bili istupili na tragovima kola da uope nisu hvatale led. Svaka je igra imala posebno razdoblje: pikule u vrijeme oujske praine, a zvrkovi kasnije u proljee. Svi smo imali pikula i zvrkova, te nekakvih eljeznih kolutova, ali ne sjeam se kako smo ih nabavljali. U duanima su pikule bile skupe - jedno vrijeme su kotale deset penija komad - ali bi na poetku sezone siromani, odrpani djeaci uvijek imali "depove pune piksi". Nisam bio dobar u organiziranim igrama, a u nogometu sam uvijek imao "ast" biti izabran posljednji kada su se birale ekipe. Ipak, ne sjeam se da sam se ikad divio nekom sportau. Proljee nas je prije svega asociralo na prainu koju su donosili oujski vjetrovi, a i na radost potkradanja ptijih gnijezda. Svi smo imali zbirke jaja, ali smo se bacali na svako gnijezdo na koje bismo naili bez obzira na to koliko smo primjeraka ve posjedovali. Potraga za gnijezdima bila je uzbudljiva jer nas je vodila u zabranjena podruja gdje su deurali divlji lovouvari zastraujuih glasova. Jo osjeam agoniju kojom me pretresao uzvik dok sam se pripremao uzverati uz stablo: "Koga vraga radi ovdje?!" Svi smo uli prie o djeacima koje su lovouvari namlatili, ali su to, prema svemu sudei, bile izmiljotine jer nas ti ljudi nikad nisu ni taknuli. Kako sam bio bojaljiv djearac, esto sam morao uvati strau ostalima; bilo je to puno gore od samog "ptiarskog" pothvata. Zadnji dan kole bio je dan ispita, za nas jedan od najveselijih dana u godini. Bio je to uvod u tjedne slobode, kada smo po cijeli dan smjeli loviti ribu u Crnom jarku, ili se otputiti jo dalje niz polje do Vinneya, gdje smo pokuavali uhvatiti poneku pastrvu rukama, to nam nikad nije uspjelo. Nikad nismo koristili konopac i udicu, bez sumnje stoga to su bili preskupi. Mnogo godina kasnije, kada sam se kao student odvezao do Vinneya na biciklu, pogledao sam preko mosta i ugledao svog najmlaeg brata Percyja kako peca pomou ribikog tapa. Pitao sam ga koliko dugo ve stoji tamo. "Dva sata", rekao je, "i nijedna da bi makar gricnula mamac." "Pokazat u ti kako se lovi riba", rekao sam uz svu nadmo starijeg brata, i zabacio udicu. Pastrva je odmah zagrizla, pa sam je izvukao van. "Eto, tako se lovi riba", rekao sam i otiao. Bila je to jedina riba koju sam u ivotu upecao, ali mislim da me Percy do kraja ivota smatrao strunjakom za ribiiju. U pozno smo se ljeto opet "hvatali" s lovouvarima kada bismo ili u branje malina. Pritom nas je donekle hrabrila spoznaja kako "idemo u tetu" uz roditeljsko odobrenje. Za majku je bila ekonomska nunost napraviti to je mogue vie tegli dema od malina, a u umi je voa bilo u izobilju. Lokalni vlastelini nisu zabranjivali branje malina iz obijesti; opravdavali su se kako berai uznemiruju fazane i jarebice.
96 / 162
Dok je trajala vona sezona, moja je majka radila poput ropkinje. Lonac za dem nije se skidao s vatre, a mi smo oboavali zamamni miris obrane pjene. Bila je uistinu izvanredna domaica; i dan danas se udim kako je uspijevala napraviti tono toliko dema da nam traje preko cijele godine. Ponosila se svojim demarskim umijeem, tim vie to je jedina u cijelom selu umjela napraviti vrsti dem od jagoda. Isto ju je toliko zadovoljavalo njezino umijee pranja rublja i peglanja. Radila je kao mrav za koritom s rubljem i daskom za peglanje, koristei peglu na ugljen, a njezin kriterij bjeline rublja zauvijek me pretvorio u kritiara veine parnih praonica. Svih godina mog djeatva trpjela je uasne, a esto i nesnoljive bolove zbog unog kamenca, ali zbog bolesti nikad nije zapostavljala kune poslove. Mislim da su joj najsretniji trenuci u ivotu bila nedjeljna jutra, kada bi stajala na vrtnim vratima i promatrala svoju obitelj kako u koloni odlazi u crkvu; otac u utirkanoj koulji i s cilindrom na glavi; djeaci u pomno ietkanim odijelima krutih depova; djevojice u fino izglaanim haljinama. Majka je ve bila okrupnjela pa se na dugu etnju do grada odvaivala sam u posebnim prigodama, poput vjenanja, priesti i slinih dogaaja. Za nas djecu nedjelje su uvijek bile depresivne, jer su nas uvlaili u ta sveana odijela utirkanih ovratnika i maneta na rukavima. Na ovratnike smo se bili navikli, budui daje injenica to njezini djeaci preko vikenda nose prave utirkane ovratnike, majku ispunjavala ponosom. Pripreme za crkvu bile su nam mrske. Muili smo se s nespretnim gumbima za manete, i s ogorenjem smo morali trpjeli utrljavanje ulja u kosu. Pomno su nas sreivali, a nismo ili nikuda - u svakom sluaju ne tamo kamo bismo mi eljeli ii. Znali smo kako nam predstoji sat i pol krajnje dosade, sjedenja na tvrdoj crkvenoj klupi uspravne kraljenice (samo su bogati imali jastuke) i sluanja dosadnih psalama, himni i na izgled beskrajne propovijedi doktora Caiea. U vrijeme mojega djeatva, kotska je religija bila preinaeni kalvinizam. Ne sjeam se da su me ikad uili kako nas uenje o predodreenju zauvijek dijeli na ovce i koze, a da nas o tome itko ita pita. Ne, imali smo slobodnu volju. Mogli smo birati izmeu raja i pakla, ali smo u raj mogli dospjeti samo molei se Bogu ili Isusu i ekajui na njihovu privolu. Dospjeti u pakao nije bilo teko. Trebao si samo biti grjenik. Emocionalnu mi je religioznost usaivao dom, a ne crkva. Danas mi se ini kako je baka odravala religioznost mojih roditelja "na visini zadatka". Za nju je sve bilo tako jednostavno. Kako je rije Boja bila proeta nadahnuem - i istinita do zadnjeg slova - trebao si samo "vjerovati" i bio ti je osiguran put u raj. Moji su se roditelji drali te religije dok ih starost nije omekala. Polom su se godinama lagano "odreivali", da bi na posljetku pronali svoje spasenje u spiritizmu. Nisu nas posebno poduavali vjeri; osjeala se u zraku, u atmosferi negiranja ivota. Otac je izgovarao Oena prije svakog obroka, ali samo kada je i majka bila za stolom. Ona bi uvijek napravila stanku nakon to bi nam podijelila juhu. "Sada, George". rekla bi, a on bi zahvaljivao Gospodu na njegovim darovima. Jo se ivo sjeam promjene u njezinu glasu kada je govorila: "Sada, George". To me podsjea na spikera BBC-a koji e, nakon to nas je razdragano izvijestio o poplavama u Kini, odjednom priguiti glas kako bi priopio: "S dubokim aljenjem primili smo vijest o smrti..." Nedjelja je bila sveti dan; obavljali su se samo najnuniji poslovi. Lektiru su nam cenzurirali, pa smo svoje jeftine horror romane morali skrivati meu korice "ispravnih" knjiga. Baka bi nas ponekad prozrela, jer je imala otar "nos" za takve trikove. Sve su igre bile tabu; u etnjama nismo pretjerano uivali. Seoski su djeaci na cesti igrali nogomet limenkama, no ak ni ti pogani nisu igrali organiziranu igru s pravom loptom. I bez preciznih smo uputa tono znali koji su miljokazi na irokom putu "koji vodi u propast". Bili su to seks, laganje, psovanje i oskrvnjivanje Bojeg dana. (Ovo posljednje
97 / 162
ukljuivalo je skoro sve zabavne aktivnosti.) Ne sjeam se da su kreposti poput poslunosti i potovanja bile miljokazi na onom drugom putu - ravnom, uskom putu "koji vodi u ivot". U svakom sluaju, neposluh nam nije ni padao na pamet; bili smo predobro "utrenirani" da bismo se u tome okuali. Moja je sestra Clunie bila manje bojaljiva i vjerniki nastrojena od mene. Ni pod koju cijenu nije htjela u pakao; a kada je napravila sljedei korak i odbacila Boga i njegov raj, uistinu sam se bojao da bi mogla ostati na mjestu mrtva. Moj je strah bio prouzroen mranom priom iz bakine zbirke Kraih katekizama popraenih komentarima, koja je govorila o mladoj sluavki optuenoj zbog krae srebrne lice. "Neka me Bog usmrti na licu mjesta ako sam je ukrala!" uzviknula je; naravno, Bog je to i napravio, a srebrna je lica zveknula o pod. Vie sam puta ateisticu Clunie podsjetio na tu priu, ali ona mi se samo prijezirno smijala. Baka je imala psihike moi. Time ne mislim na vidovitost koja se tako esto spominje u kotskim bajkama koje sam u mladosti stalno sluao, poput one o starom Tamsonu koji je u crkvi dotaknuo rame gospoe Broon i rekao joj: "Bilo bi dobro da odete kui, jer je va mali upravo slomio vrat", nakon ega je gospoa Broon prevalila deset kilometara do kue i otkrila kako se velika nesrea uistinu dogodila. Kada sam bio djeak, kruile su mnoge takve prie, ali uvijek u stilu: "Znam ovjeka koji je uo od ovoga ili onoga..." Ne, baka se zadovoljavala jednostavnijim udima: njezina je specijalnost bilo kucanje. "Nisam vie za ovaj ivot", govorila bi jutrom silazei iz svoje sobe, vrlo, vrio deprimirana. "Tri puta sam jasno i glasno ula kucanje. Moj Stvoritelj me pozvao." Potom bi se vratila gore i stala slagati svoje posmrtno rublje. Naravno, ve smo bili "oguglali" na njezina pretkazanja, ali nas je ipak malo zapekla savjest kada je, nakon stoje ula svoje kucanje, na kraju zaista i umrla. Kao djeak sam rijetko itao knjige, a ne sjeam se ni daje moj brat Neilie puno itao. Sve to sam itao, preporuili bi mi brat Willie ili Clunie. Willie je itao sve do ega je mogao doi, i u ranoj je mladosti razvio dobar ukus za knjievnost. I Clunie je "gutala" knjige i, premda je bila godinu dana mlaa od mene, itala je Dickensa, Thackeraya i Jane Eyre dok sam ja jo bio na razini jeftinih "hororaca". Preko Willieja i Clunie otkrio sam H.G. Wellsa, W.W. Jacobsa, Anthonyja Hopea (The Prisoner of Zenda me oduevio) i Ridera Haggarda. Kada sam proitao njegovu knjigu She, znao sam daje moja budunost u Sredinjoj Africi. itao sam i knjige Marie Corelli. Clunie i ja smo se sloili kako je ona najbolja knjievnica svih vremena i zajedno smo joj napisali pismo kako bismo je o tome obavijestili. Ako bi nam samo bila ljubazna poslati svoj autogram, tovali bismo ga do smrti. Nije nam odgovorila, pa smo ubrzo postali kritiki nastrojeni prema njezinim djelima. Danas, kada dobijem pismo u kojem mi govore kako sam bez konkurencije najsjajniji ovjek na svijetu, uvijek odgovorim; licemjerno otklanjam kompliment, ali poiljatelju uvijek zaelim sve najbolje u budunosti. Marie Corelli je izgubila dvoje iskrenih oboavatelja zato to im nije odgovorila; moji su oboavatelji tako malobrojni da mi je do svakog od njih stalo. Ako neka mlada osoba smatra kako sam vei od Shakespearea i Shawa zajedno, bio bih brutalno neljubazan kada bih joj proturjeio. Heroji moje mladosti esto su me ostavljali na cjedilu, ali sam moda koristio sasvim pogrenu taktiku. Da sam napisao: "Draga gospoice Corelli, vi nemate pojma o pisanju, likovi su vam povrni, a filozofija smijena", sigurno bih bio dobio odgovor. Dok sam bio mali, moj otac nije mario za mene. esto je prema meni bio okrutan, i usadio mi je strah kojeg se, bojim se, nikad nisam posve oslobodio. Danas znam da otac uope nije volio djecu; premda je bio seoski uitelj, s djecom nije uspostavio zbiljski kontakt. Nije se znao igrati i nikad nije uspio razumjeti djeji um. Divio se djeacima koji su bili najbolji aci; a kako me nastava nikad nije zanimala i nisam mogao uiti, nisam imao nikakve nade stei oevo zanimanje i naklonost.
98 / 162
Oeva se kola nalazila s jedne strane ceste, a naa kua s druge. Kua je imala predsoblje, blagovaonicu, kuhinju i pet spavaih soba. Imali smo i poljski zahod na daljem kraju vrta. Kada sam iao u kolu, morao sam samo prijei cestu, ali moja su braa ila u srednju kolu u Forfar pa su svakog jutra i svake veeri hodali po tri kilometra. Forfarska je srednja kola bila odskona daska za upis na fakultet. Za mojeg su oca napredak u ivotu i napredak u uenju biti ista stvar. Svi smo morali postati uenjacima, na elu s Willijem. U Forfaru je bio najbolji u razredu iz veine predmeta. Na izgled bez ikakvog rada, uspio se upisati na fakultet u esnaestoj godini; njegova je uenjaka briljantnost bila izvanredna. Koristio je ovu metodu: prije ispita bi probdio tri noi glave umotane u mokri runik; imao je udesnu memoriju. Kada je na mene doao red za odlazak u Forfar, nisu me poslali. Jedini sam lan obitelji koji nije pohaao tu kolu. Tuno je, ali istinito, da bi ionako bilo beskorisno i beznadno da su me upisali tamo, jer nisam mogao uiti. Moj otac i dalje nije mario za mene, a nije ni udo: oito sam bio inferiorni izdanak, otpadnik u tradiciji akademskih uspjeha, pa sam automatski prihvatio podreen status. Kada bi za rukom pronaao posebno neugledan komad odreska, otac bi ga otmjenim pokretom odrezao, a sljedeim bi ga otmjenim pokretom dobacio meni preko stola, uz komentar: "Za Allieja e ovo biti dovoljno dobro." Oeva je kola bila zgrada s dvije prostorije, "velikom" i "malom". Sve u svemu, bila je to sretna kola. Ponekad je otac puno koristio remen, osobito kada bi ga mulci izbezumili, jer mu je plaa ovisila o uspjenosti sluajno odabrane petorke aka na dan inspekcije. Iz nekog nedokuivog razloga, u petorku su uvijek upadali najvei mulci; kako se bliio "dan D", otac je postajao sve razdraljiviji pa je sve ee i nemilosrdnije koristio remen. Kako mu ne bi mogli predbaciti favoriziranje svoje obitelji, kanjavao nas je strogo kao i ostale, a kada bi remen "radio" zbog galame ili nepodoptina, ja sam dobivao vie batina jer sam se, kao Neill, trebao kloniti loeg drutva. Mislim da sam negdje u etrnaestoj godini poeo stjecati ugled kao aljivac, i maglovito se prisjeam kako sam s lakoom mogao nasmijati svoje kolske drugove. Nisu bili zahtjevni; rijeka Po - "po" je u naem argonu bio zahod - tjerala ih je na prigueno smijuljenje tijekom cijelog sata zemljopisa. Otac je strogo kanjavao svaki seksualni prijestup u koli. Sjeam se kada je Jocku Rossu "odvalio" est po dlanu oslonjenom o klupu zato to se pravio da mu ispada olovka kako bi ugrabio prigodu zavui ruku ispod podsuknje neke djevojice. U to sam se doba jako bojao oca. Imao je jednu neugodnu naviku: uhvatio bi me za obraz palcem i kaiprstom i jako me tipnuo. esto me bolno tipao po ruci. Mora da je na meni pronaao neto odbojno, jer se prema ostalim lanovima obitelji ponaao prijaznije. Bio sam nespretan djeak, a ni moj mi neprivlaan izgled nije bio od pomoi. Klempave su mi ui priskrbile nadimak Tanjurko, a stopala su mi naglo izrasla do sadanje veliine. Jako sam se sramio golemih izama koje sam nosio. Kako su mi se noni prsti uvijali prema unutra, loptao sam cestom u tim velikim izmama koje su se meusobno sudarale, ponekad se i spotiui zbog njih. Jamano nisam bio sin za kakvim bi mogao eznuli otac kojemu je bilo stalo da mu obitelj bude na visokoj akademskoj razini. Willie i moja druga sestra May napredovali su iz jednostavnog razloga to su ili svojim putem, dok smo mi bojaljivci, preplaeni stegom, samo "ispunjavali zapovijedi". Ja sam bio olienje poslunosti, premda je, dugorono gledano, moja pasivna poslunost imala suprotni uinak. Poslunost mije drala glavu prikovanu za Allenovu Gramatiku, ali je neto u meni negiralo moje pasivno dranje ne doputajui mi da ita nauim. Znam da je moja uiteljska sposobnost plod promatranja oevih metoda. Nedvojbeno je imao smisla za izvlaenje znanja iz svojih aka. Puno prije pojave novih metoda poduavanja zemljopisa, otac je svoje ake uporno pitao zato... Zato se Glasgow nalazi tamo gdje se nalazi? A London? Zato ima vie kie na zapadnoj nego na istonoj obali kotske?
99 / 162
Imao je sat koji je nazivao "satom inteligencije". Sjeli bismo u polukrug, i ako ak koji je sjedio na vrhu polukruga ne bi znao odgovor, onaj tko je znao, zauzeo bi njegovo mjesto. Njegova nam je metoda nedvojbeno podarila bogat rjenik. A dobro nas je nauio i gramatiku, tako da mi i danas "neprimjetno zatitra ivac" kada netko kae: "He spoke to Jim and I." ili "These sort of things are useless" (otprilike: "Rekao je Jimu i ja" i "Takav su stvari beskorisne" (op. prev.)). Poduavajui nas latinskome, pokazao nam je kako je taj jezik koristan za pravilno pisanje; znali srno da se committee (odbor, povjerenstvo) pie s dva "m" jer se sastoji od rijei con (sa) i mitto (aljem). To je sve to sam ikada imao od tog predmeta. Ba kada sam poeo uivati u Vergilijevim stihovima, poloio sam ispit iz latinskog i vie nikad nisam uzeo u ruke knjigu na tom jeziku. To je ono apsurdno kod uenja grkog i latinskog. Godinama se mui s gramatikom, a ako ne uzme te jezike i na fakultetu, sve ti jednostavno ispari iz memorije. Moj se otac ljutio to nisam mogao svladati latinski, ali majku je injenica da nisam mogao nauiti napamet ni dva stiha nekog psalma, vie rastuivala nego ljutila. Ono to ju jest ljutilo je moje zaboravljanje "poruka" kada bi me slala u grad. Kako sam bio jedino dijete koje nije ilo u forfarsku srednju kolu, jutrom su me s ostalima slali u Forfar u nabavu za kuanstvo. "Jesi li siguran da si sve zapamtio?" pitala bi me majka. "Kila butine i koljenica, dvije kile eera, senf i boca octa." I tako bih otklipsao u grad u svojim velikim izmama. Meutim, ve bih kod East Porta potpuno zaboravio to sam trebao kupiti. Ponekad sam nagaao, ali mi je dan kada sam umjesto soli donio eer, ostao u previe bolnom sjeanju, pa sam poeo pribjegavati prozirnim laima kako kod Lindsaya i Lowa trenutano nema eera. Na posljetku su mi poeli davati papirie s narudbama, ali sam i njih znao izgubiti.
Radna mladost
Kao djeak sam jako volio svoju majku - moda i previe - ali u toj dobi nisam mogao voljeti svog oca. Bio je prestrog, previe udaljen od mene. Kao uzor za nas djecu isticao je nekog krhkog, sitnog djeaka s naoalima koji se nikad u ivotu niega nije igrao, ali je zato bio marljiv uenik; ak je i plakao ako ne bi bio najbolji u razredu. Mrzili smo ga; kasnije je postao eljezniki slubenik. Puno godina kasnije zavolio sam staroga. Odavno se bio okanio svih ambicija u vezi sa svojom djecom i prihvatio nas onakve kakvi smo bili. Ali u razdoblju o kojem govorim drao se po strani od nas djeaka i nikad nije htio priati o svom djetinjstvu. Tek mi je pred smrt, u osamdeset etvrtoj godini, priao o svojoj prvoj ivotnoj tragediji - majka mu je umrla od kolere dok je jo bio djeak. "Plakao sam tjednima", rekao je dok su mu (a i meni) suze navirale na oi. Ne znam zato je bio tako napet i nesretan dok smo bili djeca. Istinabog, trudio se svim silama kako bi zbrinuo obitelj u vrlo oskudnim prilikama. Meutim, uvjeren sam da ekonomske okolnosti nikad ne zadiru dovoljno duboko kako bi temeljno utjecale na pojedince. Primjerice, siguran sam da se nitko nikad nije ubio zbog izgubljenog bogatstva, kako nam esto govore preko novina. Mnogi novac steknu odve kasno u ivotu da bi za njih imao kakvo dublje znaenje. Najmlai brat mog oca nikad nije imao ni kinte, a uvijek je bio veseo. Oev je pesimizam jamano bio posljedica abnormalnog straha od ivota i osjeaja za razoaranje koje ivot sa sobom donosi. Ali korijen tog straha nije mogue otkriti. Njegove ambicije u vezi sa svojom djecom zasigurno su bile odraz njegovih vlastitih.
100 / 162
Imao sam etrnaest godina kada je otac odluio dati Neiliea i mene u slubu. Neilieju nije ilo u koli u Forfaru, a ja u Kingsmuiru nisam uio nita. Kada nas je otac pitao to bismo eljeli postati u ivotu, Neilie je odgovorio: "Ovar", a ja: "Vlakovoa." "Fuj", rekao je otac s gaenjem. "Obojica ete u ured." Neilie je dobio posao kao inovnik u nekom mlinu u Leithu; tri mjeseca kasnije dobio sam odgovor na jednu od brojnih molbi kojima sam se javljao na oglase iz Scotsmana. U to sam vrijeme imao lijep rukopis, pa sam molbe ispisivao krasopisom, najljepe to sam umio. U odgovoru je pisalo kako sam primljen kao "puno nii" inovnik u ured tvrtke W. & B. Cowan, Ltd., izraivaa plinskih brojila u Edinburghu. U meni su se sudarala opreni osjeaji. Trebao sam zauvijek biti osloboen uenja latinske gramatike, ali me kao protutea tome pritiskalo saznanje kako sam trebao biti "osloboen" i igranja, pohoda na ptija gnijezda i lova na jarebice. Ipak sam prikupio hrabrost i otputovao. Trebao sam stanovati s Neilijem u Leithu. Neilie je zaraivao petnaest ilinga tjedno, a moja je plaa iznosila est. Rad u W. & B. Cowansu za mene je bio neprestana muka. Nisam radio u sredinjem uredu, nego u mranoj, smrdljivoj rupi od ureda usred pogona. Tamo sam ivio uronjen u smrad lema, boje i plina. Bio sam najsretniji kada bi me poslali u pogon po nekog radnika. Zadravao sam se s radnicima, pa bi me psovali kada bih se vratio u ured. Neilie je izgubio posao (pokazao se pretekim za esnaestogodinjeg djeaka), pa se vratio kui, ostavljajui me samog. Prvi sam put u ivotu osjetio enju za domom. Stalno sam pisao oaloena pisma svojima, dok mi konano majka nije dola u dvodnevni posjet. Grevito sam je se drao lijui gorke suze i preklinjao je da me povede sa sobom. Rekla mi je kako to nije mogue; kada je otila, moja je enja za domom postala skoro nepodnoljivom. Nakon tri mjeseca u Edinburghu, pustili su me kui na etiri dana preko Nove godine. Sedam mjeseci kasnije smio sam se vratiti kui za stalno. Jo se sjeam nelagode oko tog povratka, sramote to nisam uspio izdrati. Kada je neki seljak u drutvu primijetio kako "ti Neillovi u niem nemreju izdurati", Neilie i ja smo pocrvenjeli do uiju. Zato su me vratili? Ne znam. Sigurno su mi se roditelji umorili od depresivnih pisama koja sam im slao, premda je mogao postojati i neki drugi razlog. Pisao sam ocu objanjavajui mu kako su kod Cowana slabe anse za unapreenje i kako bi mi izgledi za budunost bili puno bolji kada bih se vratio doma i naporno uio za namjetenje u dravnoj upravi. Iz perspektive edinburkog pakla, cjelodnevno grijanje kolske klupe u Kingsmuiru doimalo se poput raja. A mislim i da sam stvarao vjerovao kako u, kada se vratim kui, prionuti na uenje. Neilie i ja smo se ponovo prihvatili posla, pripremajui se za inovniku karijeru u dravnoj upravi. Ali povijest se ponovila; nismo se mogli usredotoiti na gradivo. Jedne veeri otac nas je u oaju stao gaati udbenicima i izjavio kako die ruke od nas. "Mary, oni nisu ni za to." No ljekarniku Johnstonu bio je potreban egrt, pa mi je otac sredio da tamo ponem raditi od sljedeeg ponedjeljka. Meutim, tog je tjedna jo jedna lokalna tvrtka dala oglas traei egrta - Anderson & Sturrock, trgovci tekstilom - i oevi su se planovi iznenada promijenili. Neilie e biti ljekar, a ja "tekstilac". I tako smo se u ponedjeljak rano ujutro zaputili u Forfar na svoja nova namjetenja. Tekstilski mi je posao bio jako mrzak. Bio sam na nogama od pola osam ujutro do osam naveer, a onda me jo ekala etnja od tri kilometra do kue. Kako sam nosio teke izme, upalili su mi se zglobovi na nonim palcima, te se postupno ukoili - u takvom su stanju i dan danas. Ustvari, noni su mi prsti bili u tako loem stanju da sam morao ostaviti i taj posao. Rado sam to uinio, uvjeravajui oca kako sam doao pameti i kako u raditi od jutra do mraka uei za ispit za dravnu upravu. Jadni Neilie nije imao nikakav izgovor kako
101 / 162
bi se izvukao od ljekarskog egrtovanja, pa je etiri duge godine morao kaskati tamo-amo, neprestano ozlojeen i nesretan. Ponovo se javio stari problem. Moja se koncentracija nije nimalo poboljala, i otac je po trei put digao ruke od mene. "Ovaj put stvarno odustajem", rekao je, a ja sam zurio u mranu budunost, gdje sam se ugledao kao skitnicu i propalicu i pitao se bih li se pokazao neuspjenim i kao obini ora. "Mali je beznadean sluaj", rekao je otac mrzovoljno. "Mogao bi biti uitelj", natuknula je moja majka. "To je valjda jedino za to je sposoban", rekao je otac smrknuto, savreno ozbiljan. Sada kada je otac digao ruke od mene, uskoila je majka. Istaknula je kako nijedan uitelj ne dri toliko sati kao on, i rekla mu: "George, zbilja ti je potreban egrt." Znao sam da se ocu ideja nije ba previe svidjela, ali ga je majka nekako pridobila da kae koju rije o tome slubeniku kolskog odbora, pa sam ubrzo imenovan uiteljskim egrtom i povjereni su mi sati tjelesnog odgoja u koli u Kingsmuiru. Tamo sam egrtovao etiri godine. Premda se slabo sjeam tih dana, jamano sam preuzimao neke sate kako bih rasteretio oca, jer se prisjeam kako sam male djeake i djevojice uio itati vizualnom metodom. Otkrio sam da se najbolje ui poduavanjem, pa sam ubrzo imao u malom prstu skoro svaki grad, planinski vrh i rijeku na itavom svijetu, kao i izvoz Perua i uvoz Kine. Mislim da sam dobro nauio svoj posao, jer sam oponaao oca, a on je bio dobar uitelj - dobar u smislu daje umio izvui znanje iz aka, a ne ih "opati" njime. Ti su mi dani uglavnom nestali iz pamenja, premda se na kolskim fotografijama mogu vidjeti kako stojim ukoen, u visokom, stisnutom ovratniku. Situaciju u kojoj sam se nalazio pamtim kao dosta teku, jer sam morao biti na strani autoriteta prije nego sam bio iivio svoju vlastitu elju za igranjem. Zapala me uloga djeaka koji izigrava odraslu osobu. U to sam vrijeme sreo ovjeka koji mije pribliio matematiku. Bio je to Ben Thomson, uitelj matematike, a kasnije i rektor kole u Forfaru. Kada sam poeo ii k njemu na privatnu poduku, usadio mi je istinsku ljubav prema tom predmetu, to me uvrstilo u onaj rijetki soj ljudi koji su u stanju ubiti dosadu putovanja vlakom rjeavanjem algebarskih i geometrijskih problema. Ben mi je bio jako dobar prijatelj. Sate mi je uglavnom davao besplatno, a godinama mi je pomagao dopisnim putem kada bi mi matematika priinjavala tekoe. ao mi je to nikada nije napisao udbenik, jer je njegov nain objanjavanja matematike bio jedinstven. Stalno sam ga nagovarao da to uini, a moju je posljednju molbu primio kratko prije iznenadne smrti. U njegovo je vrijeme forfarska kola iznjedrila veliki broj izvrsnih matematiara. Ve sam rekao kako nisam bio "knjiki" tip. Unato tome, u vrijeme uiteljskog egrtovanja sigurno sam puno itao, i sjeam se da sam posuivao knjige iz knjinice u Meffanu, uglavnom beletristiku. Uivao sam u hirovitoj sentimentalnosti Barnevih novela, poistovjeujui se s njegovim Sentimentalnim Tommyjem. Stalno sam odlazio na biciklu u njegovo rodno mjesto Kirremuir, udaljeno desetak kilometara, i pokuavao tu sredinu napuiti njegovim likovima, ali bez veeg uspjeha. ini se kako su se u to vrijeme sve moje ambicije bile pritajile. Budunost za mene nije postojala, vjerojatno stoga to se nisam usudio razmiljati o budunosti neuspjenog uitelja bez ikakve nade u unapreenje. Odavno sam zaboravio o emu sam tada matao. Vjera mi je ve bila postala praznom, izvanjskom stvari, a u crkvu sam odlazio samo s jednim ciljem: kako bih gledao djevojke. Kada sam obavio egrtovanje, poeo sam traiti posao i na posljetku se zaposlio u Bonnyriggu kod Edinburgha, za pedeset funti godinje. kolom je upravljala postarija dama po imenu miss MacKinley, koja je izgledala poput orla i provodila vrlo strogu disciplinu. Nakon popustljive stege u oevoj koli, za mene je kola u kojoj djeca nisu smjela priati u razredu, bila veliki ok. Zapovjedili su mi da tuem svako dijete koje bi makar apnulo, to
102 / 162
sam i inio jer sam se uistinu bojao starice. Izdrao sam dva mjeseca, a onda sam dobio bolje plaen posao u Kingskettleu u Fifeu - ezdeset funti godinje. Tamo je disciplina bila jo stroa nego u Bonnyriggu. Tri sam godine morao biti najstroi mogui nadziratelj. Uionicu u kojoj je radio Calder, ravnatelj, od moje je razdvajala staklena pregrada, a njegovom otrom oku nita nije moglo promaknuti. Tri sam godine radio svoj posao sa srcem u petama. Calderova pozornost nikad nije poputala; drao me na distanci, a svi moji pokuaji pribliavanja ljudskoj strani tog ovjeka razbijati su se o njegov kameni pogled. No mislim da sam mu se, na neki udan nain, ipak svidio; a na jednako se udan nain i on svidio meni, unato strahu koji mi je ulijevao. Calderove metode poduavanja su me iznenadile. Kada bi razredu zadao ispit iz aritmetike, najprije bi polako razradio svaki zadatak na ploi, a onda bi te iste zadatke djeca rijeila u svojim tekama. U takvim su okolnostima samo vrlo glupi aci mogli dobiti pogrene rezultate, a jao si ga njima ako bi im se to dogodilo jer je ravnatelj vitlao tekim remenom i udarao je bez milosti. O Calderu su nadglednici pisali vrlo povoljna izvjea - zato to je uvijek imao izvrsnog viskija, govorili su cinici. Kingskettle je za mene bio trajni uas. Sigurno je u te tri godine bilo trenutaka kada sam bio sretan, ali se u prvom redu sjeam straha; straha kako u ujutro zakasniti, kako e mi Calder propitati razred, straha od njega kada je mlatio jadnike koji nisu mogli uiti. Palo mi je na um kako bih, da sam bio njegov ak, svakog dana dobivao "porciju" batina. Moj otac nikad nije bio tako strog. Dodue, esto je koristio remen, katkad i nemilosrdno, ali u njegovoj je koli bilo kakve-takve slobode; smjeli smo se smijati, brbljati i urezivati svoja imena u klupe. Nikad nismo morali marirati nutra-van poput vojnika. Osjeao sam se kao da sam dospio u neki novi svijet. U koli uope nije bilo smijeha, osim kada bi Calder izvalio neku od svojih "bradatih" ala na raun nekog aka. Svi su se aci kretali poput vojnika na smotri, i svi su, ukljuujui i mene, bili neiskreni, "oneovjeeni" i prestraeni. U Calderu sam prvi put naiao na uitelja koji je provodio stegu vojnikog tipa. Bio sam uo za takve uitelje - u Forfaru ih je nekoliko bilo na zlu glasu - i svi su imali jednu zajedniku karakteristiku: bili su niska rasta. Calder je imao zanimljivu naviku: uvijek je pisao vrlo polako, krasopisom; ak su mu i biljeke olovkom bile prekrasno ispisane. Uzgred, skoro su svi aci u koli imali lijep rukopis. Jednom sam odrao sat likovnog Calderovom razredu u njegovoj uionici, dok je on za katedrom sreivao knjige. Sat je protekao u potpunoj tiini; ali kada je Calder otiao preko do svoje kue, nastala je ludnica i jedva sam uspijevao odrati kakav-takav privid discipline. No kada se vratio, nisam mu prijavio kolovoe. Pokuavao sam poduavati dizajniranje ukrasa prema uzorku s cvijeem i liem, i neki su aci izraivali vrlo dobre, ujednaene ukrase nalik zidnim tapetama. Bila je to jedina kreativna aktivnost koja je u koli bila doputena, jer je Calder ak i sastavke najprije ispisivao na ploi, pa bi ih onda aci prepisivali. Calder je imao problema sa zdravljem. Stalno su ga muili bolni irevi na zatiljku, pa ponekad tjednima nije mogao obavljati svoj posao. Tada bi kola bila u potpunosti povjerena meni. Uivao sam u tim razdobljima, premda nije bilo lako odrati red; ali nisam se ba ni trudio, jer sam vrlo dobro znao kako e, im se Calder vrati, njegova vojnika disciplina automatski obuzdati ake. Za vrijeme boravka u Kettleu, u meni se javila ambicija za ulaskom u sveenstvo. Tu je elju u meni poticao lokalni sveenik, veleasni Aeneas Gunn Gordon. Bio je to visoki, uspravni, otmjeni Kanaanin, jake brade i nosa poput orlova kljuna. Uzeo me pod svoje okrilje, i povjerio sam mu to elim. "Treba ti grki", rekao je. "Doi k meni svakog jutra u osam i nauit u te."
103 / 162
Znao je svog Homera napamet i nauio me tako dobro da sam mogao proitati prve dvije knjige Odiseje i dio Herodota. (Danas ne znam proitati ni rije grkog.) Gordon je imao jednu slabost, koja nikad nije naruila moje divljenje prema njemu - katkad je previe pio. Sjeam se da sam ga jutrom znao zatei kako Homera dri naopake, no svejedno ga je tono citirao. itao je sve ivo, ali je, ini se, upijao malo, a predavao dalje jo manje. Premda je bio pun ljubavi prema blinjem i tople, ovjene ljubaznosti, drao je dosadne propovijedi i vodio banalne razgovore. Ipak, prenio mi je odreen interes za knjievnost. itao mi je na glas iz spjeva Paradise Lost, i nauio sam cijeniti "Miltonovu orguljaku glazbu". Na njegov sam savjet itao Dantea i Tassa, a potom i Macauleyeve eseje. Macauley mi se jako svidio, jer me prvi put u ivotu uinio svjesnim stila; u to sam vrijeme bio zaljubljen u neku djevojku iz Glasgowa, pa sam koristio nae dopisivanje kako bih poboljao vlastiti stil izraavanja. Kako li su joj samo nedokuivi bili ti ukraeni odlomci i plemenita dikcija. Moj je dananji stav u pogledu stila, s rijetkim iznimkama, vrlo jednostavan: vano je to je reeno, a ne kako. Kada sam postupno dogurao do uiteljske plae od sedamdeset i pet funti godinje, poslao sam molbu za namjetenje u Newportu, za plau od stotinu funti. Jednog dana, oko etiri poslije podne, dvojica nepoznatih ljudi posjetila su me u koli u Kettleu i pozvala na aj. Jedan od njih bio je H. M. Willsher, ravnatelj kole u Newportu. Ponudili su mi posao, pa sam spakirao svoj mali koveg. Uzgred budi reeno, ve sam bio poloio zavrni ispit i drao u rukama svjedodbu djelatnog uitelja. To, naravno, objanjava kako sam mogao zaraivati stotinu funti godinje. Odluio sam se pod svaku cijenu upisati na fakultet. Tijekom boravka u Kettleu radio sam kao mrav, i jednog sam se jutra na biciklu odvezao u St. Andrews na prvi dio prijemnih ispita - iz dva predmeta, engleskog i matematike. Prvi sam ispit, iz matematike, totalno zabrljao; bio je odve preteak za mene, premda mi je Ben Thomson opet bio davao dopisnu poduku. Izaao sam sav oajan; ve sam bio napola odluio kako u dii ruke od svega i uope ne izai na drugi, poslijepodnevni ispit. Za rukom sam naletio na jednog predavaa, starog Willijevog kompu, i ispriao mu o svom neuspjehu; veselo me tapao po leima. "Zna to ti treba? Jedan dobar konjak", rekao je i odveo me u Cross Keys. Nikad prije nisam bio okusio konjak, ali mi se okus svidio pa sam naruio jo jedan dupli. Ako i nisam pjevao dok sam ulazio u dvoranu gdje se odravao ispit, sigurno mi je malo nedostajalo. Ispita se vie uope ne sjeam, no proao sam iz oba predmeta. Dakle, kada sam odlazio u Newport, ve sam jednom nogom bio na fakultetu. Sada sam uio latinski i fiziku za drugi dio prijemnog. Harry Willsher, ravnatelj kole, nije mogao biti manje slian Calderu. Nije jako drao do stege - nije mario koliko djeca brbljaju - i kolu sam zavolio od prvog dana. Dvije godine koje sam proveo u tom predgrau Dundeeja, po svoj su prilici bile najsretnije razdoblje mog dotadanjeg ivota. Willsher je postao moj glazbeni mentor. Osim osobne darovitosti, pisao je i glazbene recenzije za novine u Dundeeju. Jedne veeri, kada me uo kako izjavljujem da mi se svia Elgarova pjesma "Salut d' Amour", sjeo je za glasovir i odsvirao je. Zatim ju je, bez rijei, odsvirao jo jedanput. "Da je sviram ponovo?" upitao me, ali sam rekao ne. Nasmijeio se. "Pouka je u sljedeem, Neille: dobru glazbu moe sluati bezbroj puta, a loija te glazba ubije u pojam ako je mora sluati vie odjedanput." Bio sam vrlo impresioniran; ali kada bih danas morao deset puta za redom odsluati neto to stvarao volim - recimo, trio iz Der Rosenkavalierz - osjetio bih neizrecivu elju izreetati pjevae. Newport se ubraja u mali broj mjesta ija uspomena u meni budi snane osjeaje. Podario mi je mir i pomogao nastaviti s poduavanjem bez straha. U mom e srcu uvijek biti mjesta za Harryja Willshera, koji mi je vie bio sudrug i prijatelj nego poslodavac.
104 / 162
Studentski ivot
Vrata k fakutetu sada su mi bila otvorena, i u ljeto 1908. sam se, oaloen, oprostio s Newportom. Kako se Edinburko sveuilite otvaralo tek u listopadu, vratio sam se u Kingsmuir. Stvarno ne znam kako, ali bio sam uspio utedjeti dovoljno kako bih izgurao prvu godinu ili dvije. Neilie je bio na zadnjoj godini medicine, i nastanio sam se kod njega, u jeftinoj sobi u Clerk Streetu; svi su bolje stojei studenti ivjeli prijeko u Marchmontu. Gospoa Sutherland, naa gazdarica, bila je divna osoba; draga, ljubazna ena koja se o meni brinula pune etiri godine. Sada sam ve bio u tekoj situaciji i morao sam paziti na svaki peni, jer nikako nisam mogao dodatno zaraivati. Sreom, potpao sam pod Carnegievu zakladu i iz te potpore podmirivao trokove studija, premda u to nisu bili ukljueni trokovi upisa i plaanje ispita. Neilie i ja smo za ruak svakog dana mogli odvojiti samo tri penija. Klub studenata imao je restoran; a i tand s hranom gdje smo svakog dana kupovali po au mlijeka i dva kolaia. I drugi su studenti "ruali" isto, ali su zato dobro veerali. Mi smo si kod gospoe Sutherland mogli priutiti samo hladnu uinu i jedini poteni obrok u tjednu bio nam je nedjeljni ruak. Stalno smo se svaali kako ga podijeliti, dok nismo smislili dobar plan: Neilie bi podijelio glavno jelo na dva tanjura, a onda bih ja izabrao jedan. Koliko god je moj pristup viem obrazovanju bio leeran, predavanja iz kemije i fizike na prvoj godini shvatio sam ozbiljno - barem ispoetka. Svakog smo jutra imali predavanja kod Sira Jamesa Walkera, profesora kemije, i vodio sam opirne biljeke. Meutim, smatrao sam kako je za Walkera poduavanje neukih studenata osnovama kemije gubljenje dragocjenog vremena; godine 1936., na veeri kod rektora sveuilita u Johannesburgu, izjavio sam neto slino za stolom. Nazoni su se profesori smjesta naroguili. Slali su braniti sustav predavanja govorei kako su upravo iz kontakta s ovjekom poput Walkera studenti mogli najvie nauiti. Jo uvijek ne vjerujem u to. Bilo koji bi asistent mogao objasniti to se zbiva kada se na cink izlije sumporna kiselina, pa zato se onda dobar kemiar poput Walkera ne bi bavio istraivanjima o sveuilinom ili dravnom troku? Kemija i odgovarajui praktini rad u laboratoriju su mi se svidjeli, pa sam je lako poloio. Ali moj je rad stajao sveuilite neto novaca, jer sam im potroio sav kloroform za ienje svojih epruveta. Fizika mi je bila totalno nerazumljiva. Profesor MacGregor bio je najgori predava kojeg sam ikad sluao; mrmljao je neto sebi u bradu ispisujui misteriozne formule na plou, dok smo mi ubijali vrijeme doaptavajui se i "svirajui" pjesme nogama. inilo se kako MacGregoru nije smetalo; pitam se je li nas uope uo. Jednom smo se prigodom dobro zabavili: Lindsav, laboratorijski asistent, trebao je ukljuiti neki ureaj kako bi nam pokazao djelovanje zvunih valova. Uto smo ga svi stali gaati kovanicama; ali on je, poput svog mentora, stajao bez ikakvog nagovjetaja uznemirenosti. Imao je za sobom dugogodinje iskustvo, i vjerojatno ga je zanimalo samo to koliku e svotu prikupiti kada nakon predavanja pomete pod. Iz fizike je rad u laboratoriju bio naprosto smijean. Sjeam se da su mi dali nekakav ureaj s nakoenom plohom i da sam stalno mjerio nekakvo vrijeme, i onda zapisivao rezultate. Kada bih dobio pedesetak takvih rezultata, sve bih ih zbrojio i izraunao srednju vrijednost. Pritom sam se na smrt dosaivao i ljutio na samog sebe to to ne mogu napraviti bre. Neki je kolega uspijevao zavriti svaki eksperiment za pola sata, i smijeila mu se titula najboljeg na godini. Jednog dana upitao sam ga kako sve uspijeva obaviti tako brzo. "Oitaj tri vremena, a ostala smuljaj", rekao mi je kratko i jasno. Nakon toga mi je za svaki eksperiment trebalo po dvadesetak minuta.
105 / 162
Poteno govorei, o zvuku, svjetlosti, toplini (a da ne govorim o elektricitetu) nisam razumio skoro nita. Kada je doao dan zavrnog ispita, zabuljio sam se u ispitne zadatke koji su daleko nadilazili moju sposobnost shvaanja i otiao na ljetne praznike posve deprimiran. Poloio sam. Jo uvijek se pitam kako i zato, i mogu samo zakljuiti kako je MacGregor pri ispravljanju radnji bio isto toliko odsutan duhom kao i u predavaonici, pa je moje odgovore zamijenio s odgovorima nekog dragog studenta. Tko zna, moda ba s odgovorima "zvijezde" nae godine, kojeg je onda valjda sruio. Do kraja prve godine postalo mi je posve jasno kako mi fizika ne lei, pa sam se odluio prihvatiti engleskog jezika i stei diplomu vieg stupnja. To je znailo da sam, s izuzetkom povijesti, sve svoje vrijeme mogao posvetiti predavanjima iz engleskog, pa sam uredno prijavio ta dva predmeta (engleski od prve godine). Englesku nam je povijest predavao Sir Richard Lodge, i jako sam uivao u njegovim predavanjima. Kod njega nije bilo doaptavanja; bio je dovoljan jedan njegov pogled i svi bismo se pretvorili u plahe djeake i djevojice od kojih glasa uti nije. Jednom je neki momak pokuavao povesti tihi razgovor. Sjedio je iza mene, pa sam se poeo nemirno okretati. Odjednom je Lodge uzviknuo: "Vi, gospodine!" Mislio sam da gleda u momka iza mene. "Vi, vi, gospodine!" uo se uporni, strogi profesorov glas dok je upirao prstom u mene. Digao sam se sa svog mjesta i nijemo postavio kljuno pitanje pokazujui kaiprstom samoga sebe. "Da, da, vi", zagrmio je Lodge. "Izaite iz uionice, gospodine." Blijed kao krpa, izmarirao sam iz uionice. Nakon predavanja zakucao sam na vrata njegovog kabineta. "Pretpostavljam da ste se doli ispriati", rekao je. "Nisam, gospodine. Doao sam vam rei kako nisam imao nikakve veze s bukom." Odmjerio me sumnjiavo. "Da, pa naravno, ako vi to kaete..." Slegnuo je ramenima pokazujui kako mi nije povjerovao. Iznenada sam izgubio svaki strah pred autoritetom, a i ivce. "Sluajte, gospodine", rekao sam. "Morao sam raditi godinama kako bih utedio dovoljno novca za studij. Puno sam stariji od veine studenata. Zar mislite da sam, u tim okolnostima, doao u Edinburgh kako bih se ponaao poput blesavog kolarca?" Obrve su mu "skoile" od iznenaenja. Zatim se nasmijeio, pruio mi ruku i ispriao se. ast mi je bila zadovoljena, ali sam se sutradan htio sakriti u miju rupu kada je Lodge zapoeo predavanje javnom isprikom, jer zapravo i nije bila rije o isprici, ve prije o formalnom i "zaeerenom" hvalospjevu. Njegov me rjeiti portret prikazao ne samo kao uenjaka, nego i kao iznimno finog gospodina - i snoba. Engleski mi je predavao George Saintsbury, glasoviti engleski pisac i kritiar. Sluao sam ga pune tri godine, ali nije imao pojma kako se zovem niti mu je moje lice bilo poznato. Samo je jednom prigodom obratio pozornost na mene. Njegova su predavanja bila monolozi: izgovarao ih je poput papige i inilo se kako uope ne mari sluamo li ga ili ne. To nam je odgovaralo, jer ga sluali nismo. U svakom sluaju ja nisam, znajui kako se sve to moe nai u njegovim opsenim spisima tjedan dana prije ispita. Imao je visok, piskutav glas, a njegovo je gospodsko ophoenje prema svojim suvremenicima bilo vrlo zabavno: "Hm - ne slaem se ba u potpunosti sa svojim prijateljem - ahm - (vrlo brzo) gospodinom Bridgesom kada kae ali moram biti pravedan i uzeti u obzir ono to je profesor Raleigh, koji, uzgred, u svom stavu prema Drydenu..." Krasno smo ubijali vrijeme pokuavajui se drati osnovne misli kroz kiu zagrada. Na studij nije bio kreativan. Trebali smo "poznavati" knjievnost od Beowulfa do Patera i morali smo nauiti anglosaksonski i srednjovjekovni engleski. Rabili smo propisane udbenike i prouavali strogo odijeljena razdoblja - moj se zavrni ispit bavio elizabetanskom dramom. Zapravo smo itali knjige o knjigama. Za ispit smo morali znati to su Coleridge i Hazlitt rekli o Shakespeareu; kod bilo kakvog pitanja o stilu, trebali smo tono znati to je o toj temi rekao Longinus.
106 / 162
U to sam vrijeme ve bio otkrio Ibsena i njegove su me drame oduevljavale. Kada sam dobio zadatak napisati ogled o Shakespeareovoj drami Much Ado aboul Nothing, vrlo sam je lakoumno "ocrnio", usporeujui je s Ibsenovim djelima. Tonije, kritizirao sam Shakespearea zato to nije napisao realistinu dramu - ista bedastoa, ali pokazuje kakvih sam se stavova tada drao. Saintsbury se jako naljutio na mene, i to je bila jedina prigoda kada inu je moje ime zasigurno privuklo pozornost. Tada sam, kao i danas, smatrao kako je bolje pisati loe aljive pjesmice nego znati recitirati Paradise Lost. To je temeljni problem obrazovanja. Ali na fakultetu od nas nisu nikad traili sastavljanje ak ni aljivih pjesmica; nisu od nas traili nae vlastito miljenje o Shakespeareu ili bilo kojem drugom autoru. Tih sam godina itao Spensera, Chaucera, Popea, Drydena, skoro cijelog Shakespearea i puno njegovih suvremenika; skoro sve dame iz razdoblja Restauracije, Coleridgea, Tennysona, dr. Johnsona, Keatsa... no emu dalje nabrajati? Morao sam se koncentrirati na to je li u nekom retku slobodnog stiha isputeno slovo ili slog, ili, pak, ima li u ritmu Tennvsonove poeme The Lotus Eaters slinosti s ritmom Coleridgeove Christabel. Sve je to bilo cjepidlaenje, kao kada biste htjeli rastaviti Milansku katedralu kamen po kamen kako biste otkrili gdje se krije ljepota. Tako uzviene stvari poput Shakespearove drame The Tempest morao sam itati s biljekama, muei se u potrazi za etimolokim znaenjem nekog posve nevanog izraza. Saintsbury mi je podario osjeaj za prozni stil, i to je valjda sve to sam od njega dobio. Bio je upuen u ljepotu knjievnosti, ali nam to nije znao prenijeti. Tri duge godine probijao sam se s njim kroz turobne movare proznog ritma i pjesnike dikcije, buljei u drvee bez ikakvog uvida u umu koja se krila iza njih. Drao je kako se njegov rad mora baviti formom, a ne sadrajem; inae bi, govorio je, prouavanje engleske knjievnosti ukljuivalo beskrajno iroko podruje istraivanja. To mi je jasno, ali jednostavno nije mogue obraditi Macauleyev "Ogled o Cliveu" kao knjievno djelo ne uzimajui u obzir povijesne i politike okolnosti za ivota barona Clivea. Saintsbury je razdvajao tehniku od stila s takvom lakoom da je veliao Blakeovu pjesniku tehniku i slavio Nietzschea kao jednog od najveih proznih pisaca, istodobno odbacujui tematiku kojom su se bavili lakonskom izjavom: "Naravno, obojica su bila luda." Ako me Saintsbury iemu poduio, sigurno me nije nauio cijeniti lijepu knjievnost. Ni dan danas ne mogu uivati u itanju poezije, a ni uzeti u ruke neko klasino djelo. Jednom sam, kao magistar engleskog, putovao u Norveku, a putna mi je lektira bio sveanj asopisa Black Mask - amerike kriminalistike prie. Dodue, neki mi ih je prijatelj utrpao prije polaska, no da sam u putnoj torbi imao i Keatsa ili Shelleya, bio bih itao "crne krinke". U istom u dahu dodati kako bi bilo posve nekorektno optuiti Edinburko sveuilite za vlastiti lo ukus; elim samo rei kako sam, da sam te godine proveo bavei se sadrajem umjesto formom, danas mogao imati bolji ukus za knjievnost. Znam kako bi bilo kakav moj komentar o Chauceru ili Keatsu bio posve nevaan i otkrio moju neupuenost. Kada je umro profesor Chrystal, slavni matematiar, otiao sam k Saintsburyju i zamolio ga za nekrolog o profesoru za na sveuilini list The Student. "Upravo imam predavanje na viem studiju iz engleskog", rekao je. "Ako ste u stanju brzo zapisivati, pustit u vas u predavaonicu jer sam ionako htio neto rei o svom starom prijatelju." "Ali, gospodine, ja sam kod vas na tom studiju ve tri godine." U trenu je digao pogled i upitao me kako se zovem. Kada sam mu odgovorio, rekao je: "Boe moj, kako ste narasli." Bio sam visok oko 180 cm i prije upisa na fakultet, a na godini nas je bilo samo desetak. Saintsbury je znao razlikovati knjige, ali ne i studente. Mora da mu je predavanje gomili nezrelih studenata priinjavalo veliku muku.
107 / 162
U cjelini gledano, drutveni je ivot u Edinburghu bio ugodan. Kao lan Kluba studenata, svake sam veeri imao "utoite" i udobni naslonja. Problem je bio u tome to sam slabo stajao s novcem, dok moji prijatelji uglavnom nisu imali takvih problema. Odijevali su se isto kao i ja, u golfake jakne i hlae od flanela, ali su barem imali za usputne trokove; uvijek bih se osjeao nelagodno kada bi krenulo aenje piem, jer bih u depu uvijek imao samo nekoliko bakrenjaka. Nisam imao novaca za sudjelovanje u bilo kakvim zabavnim igrama, pa ak ni za odlaske na utakmice. Morao sam se pretvarati kako mrzim ii na koncerte da bih se izvukao kada bi cijelo drutvo ilo u King's ili Empire. Danas bih im rekao istinu o svom siromatvu. Poimanje siromatva kao zloina, kao neeg ega se treba sramiti i skrivati pod svaku cijenu, u prvom sam redu naslijedio od majke, koja je ivjela siromanim, radnikim ivotom i bojala se da i mi "ne padnemo na te grane". Zacijelo sam dobro igrao svoju ulogu, jer mi je, godinama kasnije, kolega sa studija s kojim sam bio dobar rekao: "Da, da, lako je bilo tebi, Neille. Ti si imao love, a ja nisam." Cijela ta pria o mom stavu prema novcu dostaje vana. Zbog siromane sam mladosti danas krt na udnovat nain. Ne volim plaati male iznose, ali u bez oklijevanja ispisati ek na veliku svotu. Mnogi ljudi imaju slian odnos prema ekovima; za nas to nije stvarni nego zamiljeni novac, pa mu ne pridajemo emocionalnu vrijednost. Kada vozim, plaam benzin bez unutarnjih sukoba; ali ako moram uzeti taksi, sjedim i ojaeno buljim u taksimetar kad god uletimo u neku guvu u prometu. Kada bih najednom postao milijuna, i dalje bih putovao treom klasom i kupovao rabljene automobile. Ne volim posuivati novac od drugih, a jo ga manje volim posuivati drugima. Jedan jedini put mi se pet posuenih funti "sretno vratilo" - dunik mije, naravno, bio kot. U jo jednoj stvari mi je nedostatak novca katkad bio problem. Kao urednik The Studenta dobivao sam besplatne karte za prvu galeriju u svim kazalitima u gradu, za predstave ponedjeljkom na veer. Sreom, nije se moralo dolaziti u veernjem odijelu. No jednom su se prigodom cijeli tjedan odravale opere - Die Meistersinger, Orfej, Elektra i druge - i svake sam veeri prisustvovao tim neto formalnijim dogaajima. Krajem tjedna morao sam pomno "sanirati" svoju jedinu koulju bijelom kredom kako bih izgledao kolikotoliko pristojno. Osim toga, kao urednik The Studenta imao sam povlasticu biti slubeno pozvan na meusveuilinu konferenciju u St. Andrewsu. Vijee studentskih zastupnika odobrilo mi je malu dnevnicu za trokove tijekom boravka na konferenciji. Nije mi bilo dovoljno, pa sam uzeo funtu vie. Meutim, na tajnik Walker me "satjerao u kut" i propisno izgrdio. "Nijedan drugi urednik nikad nije potroio vie od propisanog iznosa", rekao je, a ja sam stajao bez rijei i mrzio ga, posramljen zbog svojeg siromatva. On je bio dosta imuan, i prema meni se ophodio kao prema "neemu to je maka donijela u kuu". inilo se da mi pokuava staviti do znanja kako su moji prethodnici u urednikoj fotelji bili gospoda. Istodobno sam se osjeao ljutitim i krivim. Ne sjeam se kada sam tono poeo pisati, ali sigurno prije nego to sam postao urednikom. Poeo sam s crteima i stripovima - danas pocrvenim od srama kad se sjetim tih grozota; i tada sam, kao i danas, uasno loe crtao. U to vrijeme, jedan mi je kolega predloio da poaljem neku aljivu kratku priu u Glasgow Herald, to sam i uinio; nekoliko dana kasnije pojavila se u novinama. Vjerojatno nikad u ivotu nisam bio tako uzbuen: bio je to moj prvi objavljeni tekst. Sve mi je to izgledalo nevjerojatno, udesno, uzvieno; cijelog sam dana bio u oblacima. Kasnije sam slao i druge prie, i za svaku koja je bila tiskana, dobio sam po etrnaest ilinga. Poteno govorei, u te etiri godine koje sam proveo u Edinburghu, nisam bio ba jako sretan. Nevoljko svraam u taj grad, bez ikakvog interesa. Edinburgh je prekrasan - moda najljepi od svih gradova koje sam ikad vidio - ali za mene je oduvijek bio mrtvom,
108 / 162
uskogrudnom i pompoznom sredinom. Tamonji studentski ivot imao je vrlo malo ili nimalo grupnog duha. Svi smo ivjeli u iznajmljenim stanovima ili sobama. Jedino nam je sastajalite bio Klub, a tisue studenata nisu bile ulanjene ak ni tamo. U Edinburghu si mogao diplomirati, a da za vrijeme cijelog studija ne izmijeni ni rijei ni s jednim studentom. A neki su se studenti, rekao bih, upravo tako i ponaali. Na ovom bi mjestu moglo biti zanimljivo usporediti moj i Williejev ivotni put, s obzirom na to da je on u mladosti jako utjecao na mene. Kasnije se priklonio desnici, dok sam ja postupno usvojio vie ljeviarske stavove o politici i drugim stvarima. Dok smo bili djeaci, u jednom smo pitanju bili vrlo razliiti. Willie se razvio vrlo rano: itao je Bibliju u treoj, a na fakultet se upisao u esnaestoj godini. Moj se napredak inio nevjerojatno sporim. Premda sam, kada sam bio urednik The Studenta, imao dvadeset osam godina, moji su uvodni lanci bili na razini etrnaestogodinjaka. Bili su alosno djetinjasti i... pa, moda je najbolje rei - komino arogantni. Uredniki mi je posao jako teko padao jer sam bio jedini autoritet. Nikoga nisam morao pitati za miljenje, pa sam objavljivao svoje "guske" vjerujui da su "labudovi". Neki od mojih prijatelja neke su lanke nazvali "smeem"; na alost tek nakon objavljivanja. Ali na tom sam poslu, u neku ruku, ipak puno nauio. Saznao sam dosta toga o prelamanju, korekturi i drugim tehnikim stvarima u vezi s izdavanjem asopisa. Bliilo se vrijeme zavrnih ispita. Tijekom zadnje godine studija posvetio sam sve svoje vrijeme i interes ureivanju The Studenta, pa sam predviao kako u proi s vrlo slabom ocjenom - zapravo najslabijom moguom, treerazrednom. No ispalo je bolje nego to sam oekivao; dapae, na isteku tjedna sam se skoro usudio nadati najboljoj ocjeni, unato (poteno govorei) slabom vladanju anglosaksonskim i srednjovjekovnim engleskim. Dobio sam srednju ocjenu i bio sasvim zadovoljan. Bio sam okrunjen titulom magistra; ali tada se vie (a toga se prisjeam sa alosti) nisam osjeao previe ponosnim i zadovoljnim. Kau da u ivotu sve dolazi prekasno. Bilo kako bilo, za moj je magisterij to nedvojbeno bilo tono. Prema rijeima Roberta Louisa Stevensona: "Bolje je putovati s nadom nego stii na odredite." Akademska titula, negdanji blistavi vrhunac, pretvorio se u sitno brdo, s ijeg sam vrha mogao baciti pogled na velike daljine, sve do udaljenih, visokih, a moda i nedostinih vrhunaca - rada, slave, smrti. Jednostavnije reeno: stekao sam akademsku titulu i nisam znao to bih s njom. Znao sam samo jednu stvar: ne elim poduavati; na pomisao kako bih do kraja ivota trebao predavati engleski u nekoj provincijalnoj srednjoj koli, protrnuo sam do kostiju. Ne, uiteljski u posao ostaviti kao posljednje utoite, ako mi nita drugo ne poe za rukom.
Zvanje
Svoju sam budunost vidio u novinarstvu, i pomno sam itao oglase po novinama; javio sam se na nekoliko mjesta, ali nisam dobio odgovor. A onda mi je neki prijatelj rekao kako mi moe nai posao kod T.C. & E.C. Jacksa, edinburkih izdavaa. Trebali su pomonika glavnog urednika za rad na jednosveanoj enciklopediji u koju su kanili staviti neto vie podataka nego to sadri Encyclopaedia Britannica. Glavni se urednik zvao H. C. O'Neill. Posao se pokazao "ugavim". Polovicu priloga slali su nam sveenici neitka rukopisa, a kada se neto i dalo razabrati, prilog bi bio predugaak. esto smo morali baciti cijeli tekst u smee i sami ga ponovo napisati. Sjeam se kako sam napisao biljeku o Panamskom kanalu; naravno vadei podatke iz drugih enciklopedija. Iz tog sam posla barem izvukao jednu korist: usadio mi je jaku odbojnost prema suvinim rijeima. Time sam se bavio skoro godinu dana, a onda je O'Neill uvjerio Jackse da prebace urednitvo u London. Ve sam bio u dvadeset devetoj godini, a nikad nisam bio preao
kotsku granicu, pa mi se ideja o odlasku u London inila istodobno udesnom i neizbjenom; nisu li i Barrie i mnogi slabiji kotski pisci odlazili na jug kako bi stekli imetak i slavu? Brojao sam dane do polaska. Ne sjeam se kako sam izgledao kada sam, rano ujutro jedne nedjelje krajem 1912., stigao na kolodvor King's Cross, ali znam da sam se osjeao poput Keatsova osupnutoga Corteza: "Utihnuo, na planinskom vrhu u Darienu." Doao sam u London, sredite ivota i svega to je u ivotu vrijedno. Zaputio sam se do Stranda i Fleet Streeta. Uzbueno sam se osvrtao na sve strane, grevito se opirui blagom osjeaju razoaranja. Te sam ulice zamiljao raskonijima, slikovitijima; Strand je izgledao puno ivopisnije na ovitku Strand Magazinea. Pola radnog dana provodio sam u Long Acreu, a pola u Britanskom muzeju. Kako je enciklopedija bila dovrena i tiskana, dobio sam zadatak napisati dio o engleskom jeziku i knjievnosti za popularnoobrazovni prirunik koji su Jacksi pripremali za izdavanje. Kada je i to bilo gotovo, napravio sam odsjeak o matematici, bojei se kako u ostati bez posla. Zatim sam se bacio na dio o crtanju i popratio ga vlastitim ilustracijama, koje sreom nikad nisu osvanule u knjiarama jer je O'Neill mudro odluio izostaviti taj predmet. Na kraju vie nisam imao to pisati, pa mi se "nasmijeila" nezaposlenost. Bio sam zabrinut. Znao sam samo to nikako ne elim: vratiti se u kotsku i prihvatiti se jedinog posla koji bih tamo mogao nai poduavanja. Jedne noi probudio me otar bol u nozi. Dijagnoza: upala vene. To me jako uznemirilo jer sam znao da takva upala uzrokuje stvaranje ugruka, i da mi, ako bi se odlomio makar i sitni dio tog ugruka, vjerojatno slijedi vrlo nagla smrt. Kirurg u bolnici Kralja Edwarda podvezao mi je venu kako se ugruak ne bi mogao micati, a potom sam proveo u krevetu neka dva tjedna, uivajui kao nikad u ivotu. Nakon oporavka sam se vratio u grad i javio na nekoliko oglasa. Jedan je glasio: "Izdavako poduzee na Fleet Streetu trai umjetnikog urednika za novi asopis", uz broj potanskog pretinca na koji je trebalo poslati ponudu. To oigledno nije bio posao za mene, ali sam, kako nisam imao to izgubiti, sjeo i napisao molbu u poprilino neozbiljnom tonu. Kada sam, nekoliko dana kasnije, dobio odgovor kojim me pozivaju na razgovor s urednikom Piccadilly Magazinea u Fleet Street broj 40, moje je iznenaenje bilo pomijeano sa strepnjom; o umjetnosti nisam imao blagog pojma. No svejedno sam otiao na razgovor. Vincent, urednik, u ruci je drao dva pisma. "Ovo je", rekao je, "poslao ovjek koji je deset godina radio kao umjetniki urednik poznatog asopisa. A ovo je poslao umjetniki urednik drugoga poznatog asopisa, u kojem je radio punih dvanaest godina." Progutao sam poveliku knedlu. "Meutim, posao u ponuditi vama", nastavio je. Zgranuo sam se i upitao: "Ali zato, za ime Boje?" "Zato", rekao je, "to mije vaa ponuda jedina bila zabavna. Kada moete poeti s radom?" Njegovu ponudu od 150 funti godinje spremno sam prihvatio. Uistinu sam uivao radei na tom novopokrenutom asopisu, premda sam zbog noge cijelu tjednu plau troio na taksije. Moj je zadatak bio itati kratke prie i prosljeivati svoj izbor Vincentu. Kada bi on odobrio neki tekst, morao sam nai odgovarajueg ilustratora: za fantastiku smo imali Balliola Salmonda, za prie s pucnjavom nekog drugog, a za ivotinje je bio zaduen Harry Rountree. Kada sam knjievnom agentu H. G. Wellsa vratio priu s obrazloenjem kako nam ne odgovara, u svojim sam oima naglo izrastao za nekih pola metra. Prvi broj Piccadilly Magazinea trebao se pojaviti krajem kolovoza 1914. Jedan od lanaka, bogato popraen fotografijama, nosio je naslov: "Zbiljska njemaka opasnost -
110 / 162
prestolonasljednik", ali je sarajevski pucanj, izmeu ostalog, usmrtio i obeavajui Piccadilly Magazine. asopis nikad nije ugledao svjetlost dana. Kada je objavljen rat, stanovao sam kod jednog prijatelja, i jo se sjeam kako smo o tome dugo razgovarali (obojica smo bili socijalisti), dok su gardisti cijele noi radosno klicali po oblinjim ulicama. Moj je prijatelj uzrujano govorio: "Koje su to budale... proklete, naivne budale. Zar im nije jasno da rat sa sobom donosi smrt, i njihovu i veine stvari koje su nam drage?" Vratio sam se kui u Kingsmuir duboko uznemiren, zbrkanih misli. Osjeao sam da bih se trebao javiti kao dragovoljac, po mogunosti u topnitvo zbog problema s nogama. S druge strane, kukaviluk su mi podupirali nalazi dvojice lijenika kako nisam sposoban za vojnu slubu. Nakon nekoliko tjedana javio sam se na oglas i dobio posao privremenog ravnatelja kole u mjestu Gretna Green. Kada sam doao tamo, saznao sam da stalni ravnatelj, krupni snagator, slui vojsku u "Kraljevim vlastitim kotskim graniarima", ali me sve to nije previe pogodilo. Moja je bolesna noga bila vie nateena i ukoena no to me stvarno boljela, a danas vjerujem kako je, "moderno" reeno, uzrok tome sigurno bio psiholoke prirode neka vrsta zatite kako ne bih otiao u vojsku. Svoj sam boravak u Gretna Greenu vie-manje vjerno opisao u knjizi A Dominie's Log. Ali nastavak, A Dominie Dismissed (Otputeni uitelj), nije imao nikakve veze sa stvarnosti. Tu sam knjigu napisao kasnije, dok sam bio u vojsci. Nije mi bilo lako prilagoditi se na spori, seoski ivot nakon Fleet Streeta. Iznajmio sam sobu u maloj seljakoj kui, a kada mi je gazdarica jedne veeri donijela parafinsku svjetiljku i navukla zaslon preko malenog prozora, osjeao sam se odvojenim od itavog svijeta. Znakovito obiljeje jaza koji je razdvajao Gretnu i London, bila je injenica da su ovdje poprijeko gledali na uporabu pisaeg stroja nedjeljom. Mislim da sam poeo pisati knjige kako bih ostao pri zdravoj pameti. ini se apsurdnim da se ovjek poznat kao prosvjetni heretik prihvatio svog zvanja samo zato to nije imao uspjeha u novinarstvu ni dovoljno hrabrosti za vojsku. Meutim, u Gretni sam prvi put poeo razmiljati o obrazovanju. Moj je prethodnik bio vrlo strog i zatekao sam tihu, poslunu kolu; ali dobro sam znao da me stariji djeaci pomno promatraju kako bi utvrdili granice doputenog. Nabacio sam svoj najstroi pogled i zabuljio se u njih; sutradan, kada me najkrupniji malac iskuao polubezobraznim odgovorom, izmlatio sam ga remenom. U to vrijeme sam se jo uvijek drao starog uiteljskog pravila: smjesta pokai kako si ti gospodar. Bilo bi glupo rei kako sam, da sam se samo potrudio, mogao ostati vrlo strogim uiteljem, jer se na to nikako nisam mogao prisiliti. Postupno su djeca uvidjela kako je moja stega "blef i kako me zapravo nije briga ue li ili ne. Tiha se kola pretvorila u "gostionicu" punu smijeha i galame. Ali i dalje smo drali nastavu, i uvjeren sam da su aci nauili isto onoliko koliko bi nauili i da su me se bojali. Kako god okrene, inilo mi se uzaludnim gubljenjem vremena poduavati djecu koja e provesti ivot u polju, zemljopisnim znaajkama Indije. kolski odbor nije previe mario za moje uiteljske metode, ali sam se s nekim njegovim lanovima sprijateljio; sveenik Stafford, pisar Dick MacDougall i njihove supruge srdano su se ophodili sa mnom. Sudei po openitom stavu seljana, bio sam dobar ovjek ali, naravno, i napola aav. Na vlastiti sam uas otkrio kako se ubrzano prilagoavam seoskoj sredini - postao sam ogranien, zainteresiran za lokalne traeve i virio sam kroz prozor kako bih vidio kamo to lijenik ide. Kako bih imao iru perspektivu i odrao kakvu-takvu vezu s vanjskim svijetom, pretplatio sam se na tjednike Nation i New Age. Jednog sunanog nedjeljnog jutra vrlo blizu mojeg boravita dogodila se strana eljeznika nesrea. Kada me gazdarica probudila i rekla mi da se dogodio sudar i daje uniten vlak koji je prevozio vojnike, skoio sam na bicikl i odjurio tamo. Prizor je nalikovao
111 / 162
sceni iz nijemog filma. ulo se samo itanje parnog stroja i povremeno praskanje metaka dok je vatra gutala olupinu. Ljudi su leali posvuda, mrtvi ili na samrti; neki me vojnik koji je ostao bez obje noge, zamolio za cigaretu, i nacerio se kada sam mu je zapalio. "Ovdje ili u Francuskoj, i nije neka razlika, zar ne?" rekao je leerno, povukao nekoliko dimova i umro. Sve mi se to inilo nestvarnim, poput sna. Prikljuio sam se skupini koja je pokuavala izvui nekog ovjeka ispod lokomotive. Dok smo radili, netko mi je rekao: "Kau da bi lokomotiva svakog trenutka mogla eksplodirati." Ali nakon kratkog, tjeskobnog pogleda na paru koja je itala, vie nisam razmiljao o tome. Jutro je bilo nevjerojatno tiho. Jedva da je itko zastenjao, a kada su samrtnici vikali, uvijek su zazivali svoje majke. Meu ozlijeenima je bilo i ena i djece, ali se inilo da uope ne plau niti zapomau. Govorilo se kako su asnici pucali u neke vojnike koji su bili beznadno pritijenjeni pod goruom olupinom. Nikad nisam saznao je li to bila istina, ali sam se nadao da jest. Tog me se jutra jako dojmio vlastiti nedostatak bilo kakvih osjeaja, ak i suuti. Naravno, moram biti fer prema samome sebi i rei kako sam neprestano bio zaokupljen pomaganjem ranjenicima. Meutim, ta mi spoznaja nije dala mira, pa sam kasno te veeri, u sveenikovoj kui, svom prijatelju rekao ovo: "Ja sam nedvojbeno najvei egoist kojeg je Bog ikad stvorio: nemam nita za dati bilo kome, sebian sam do sri. Jutros u onom polju nisam osjetio ni najslabiji nagovjetaj nekog osjeaja. Bio sam ravnoduan poput kamena." Stafford se zagledao u mene razrogaenih oiju. "Upravo sam ti htio rei istu stvar. Mislio sam da sam udovite zato to nisam nita osjeao." Prema svemu sudei, bili smo se prebacili u stanje svojstveno lijenicima i bolniarkama. Kao to se u ovjeku strah pretvara u pozitivnu energiju kada vesla u amcu usred jake oluje, tako je u stanju i zatomiti vlastiti uas i bol dok pomae drugima koji pate. A osim toga, nitko ne moe gajiti jake osjeaje prema potpunim strancima. Nasuprot tome, sjeam se kako je tog jutra poginuo jedan od mojih aka, kojeg je sruio motor na putu k mjestu nesree. Te me veeri njegova majka zamolila da odem pogledati njegovo tijelo i osjetio sam istinsku alost. Isto me tako jako pogodila tuna sudbina skretniara ija je pogreka skrivila nesreu; njegovi su sinovi bili moji aci i bili su mi dragi, ba kao i njihov otac. Zatvaranje tog ovjeka smatrao sam samo jo jednim od mnogih znakova barbarizma u naem zakonskom sustavu. Teko mi se vratiti u dane provedene u Gretna Greenu, ak i u mati. Prolazio sam kroz selo na motoru barem jednom godinje, ali sam zastao samo jedanput - i zaalio. Maglovito se prisjeam ugodnih ajanki sa svojim asistenticama May, Christine i Bell, guve i kaosa oko izgradnje velike tvornice streljiva te preobrazbe umalog zaseoka u gradi s kinom i duanima. Jedne subote otiao sam u Dumfries kako bih se prijavio u vojsku. Siguran sam kako zapravo nisam elio postati vojnikom, ali je neto nedvojbeno utjecalo na mene; ili nemirna savjest nakon to mi je poginuo prijatelj ili, to je isto tako vjerojatno, zapovijed da se svi mukarci moraju pregledati po Derbyjevoj shemi, (sustav dobrovoljnog novaenja koji je uveo lord Derby, engleski ministar rata (1916.-18.), neposredno prije uvoenja ope mobilizacije 1916. (op. prev.)). Mene su odbili zbog noge i dali mi potvrdu o trajnoj nesposobnosti za sluenje vojske. Meutim, na samom izlasku iz zgrade presreo me neki narednik i upitao jesam li se prijavio za Derbyjevu shemu. Rekao sam mu kako nema potrebe, jer su me odbili. "Ali svakome tko se javi, slijedi po pola krune", rekao je. Kada sam ga upitao kako da to izvedem, odveo me nekom asniku pred kojim sam prisegnuo da u "sluiti kralju i domovini" kada se to od mene bude trailo. Svojih pola krune poklonio sam naredniku za trud. Kasnije, kada su zapovjedili svim odbijenim kandidatima da prou ponovni pregled i kada sam proglaen sposobnim, samo me narednikova sklonost aici i spremnost za "knjienje" dodatne zarade spasila sramote mobilizacije.
112 / 162
Vojska
U rano proljee 1917. svi mukarci koji su iz zdravstvenih razloga bili odbijeni, morali su proi ponovni pregled. Proao sam s "ocjenom" A1, kod lijenika kojeg sam poznavao s fakulteta. Bilo je to u Dumfriesu, a novake su iste noi poslali u Berwick-upon-Tweed. Tamo su nas pitali u koji se rod vojske elimo prijaviti. Zbog svojih sam nogu odgovorio: topnitvo. Narednik me prostrijelio pogledom. "Topnitvo!" nasmijao se opako. "Ehej, momci, evo nam bisera koji bi htio u topnitvo!" A zatim mi je ljutito rekao: "Ima dvije mogunosti: Kraljevi vlastiti kotski graniari ili Kraljevski kotski muketiri." Upitao sam gdje se nalaze vojarne za obuku. "Za KVG u Cattencku; za KM u Greenocku." Izabrao sam Muketire samo zato to je Glasgow bio blie ljudima koje znam. Dali su mi dozvolu za izlazak i uputili me u Ayr, novako sredite KM-a. Neki novak koji je takoer izabrao KM savjetovao mi je da si bez pitanja uzmem dva slobodna dana prije nego to se javim u Ayr. Nisam se usudio, pa sam otiao ravno tamo; kada sam otkrio da me nitko nije oekivao - narednik se ak naljutio to sam se pojavio u subotu na veer - bilo mi je jako krivo to nisam posluao savjet. Dotad mi je srce ve bilo u petama; osjeao sam se posve jadno. Grubost i nadutost doasnika s kojima sam dolazio u kontakt, te zatvorski izgled vojarne, usadili su mi mrnju prema vojsci koju i danas osjeam. Dali su mi madrac i rekli mi da ga napunim slamom, a onda sam s ostalim novacima morao nositi krevete. Uz KM mi se javljaju dvije glavne asocijacije: noge i strah. Noge su mi uvijek bile ranjive; ak i danas, kada nosim posebno izraene cipele, vrlo lako dobijem uljeve po nonim prstima ako dugo hodam po vruem danu. Godinama sam nosio samo cipele, pa su mi, nakon sat vremena obuke u vojnikim izmama, noni lanci bili posve oguljeni. Stalno sam se javljao u stacionar i obino bi mi stavili nekakav zavoj, no lijenicima ini se nije padalo na pamet kako bi mi bio potreban odmor. Uvijek bi me iznova poslali na smotru s ostalima. Ne sjeam se da sam se bojao odlaska u Francusku. Znao sam da nas eka nekoliko mjeseci obuke i da e nas onda po nekom rasporedu automatski slati u Francusku namjesto poginulih. Zaudo, to me nije zabrinjavalo; bojao sam se samo razvodnika koji mi je tjednima zagoravao ivot. Iz nekog je razloga njegov prvi dojam o meni bio nepovoljan, pa je nakon smotri, kad god bi trebalo neto raditi, uvijek birao mene, obino mi se obraajui sa: "Ti velika mrcino". uo sam da je u civilnom ivotu bio taksist. Jednog dana, dok nam je dijelio potu, zastao je i zabuljio se u jednu kovertu. "Isuse Kriste, koji je pak ovo vrag?" rekao je. '"Gosp. magistar A. S. Neill, autor Uiteljeva dnevnika'. to to, dovraga...?" Skromno sam podigao ruku. Zinuo je u udu. "Ti si magistar?" protisnuo je. "Isuse Kriste!" Ono to je uslijedilo me zaprepastilo. Nikad mi vie nije zadavao poslove, niti me zlostavljao. Naprotiv, prema meni se ponaao u najmanju ruku kao prema pukovniku. Kasnije sam susreo jo neke doasnike koji su mi priznali kako su se osjeali jako inferiornima dok sam bio u njihovim vodovima; sramili su se svojeg loeg izraavanja. U vojnikim smo barakama spavali po dvadesetorica, plus jedan doasnik. Mnogi su vojnici doli iz Glasgowa, "nebrueni dijamanti" iz sirotinjskih etvrti. Bili su to dobri, prijazni momci, uvijek ljubazni jedni prema drugima i uglavnom veseli. Za njih je vojnika hrana, koja je za mene bila skoro nejestiva, bila najbolja hrana koju su ikad jeli; vojnika im se stega nije inila puno gorom od stege u tvornicama. Njihov je nain izraavanja bio skoro potpuno seksualan, sve je - od hrane i smotre, pa do narednika - bilo "jebeno". Otvoreno su razgovarali o najintimnijim anatomskim pojedinostima svojih supruga ili djevojaka.
113 / 162
Vojniki je ivot tekao u neprestanoj urbi; nikad nisi imao vremena bilo to napraviti kako treba, ak ni brijanje. Najgore od svega bilo je dnevno redarstvo u blagovaonici. Prvo smo morali stajati u redu za obrok, koji smo nosili u barake, a zatim je trebalo sve oprati i pojaviti se besprijekorno ist na smotri, iste puke i ulatenih gumba i izama. U pozadini sve te urbe krio se strah od kanjenja na smotru; to je bio neoprostiv zloin. Ali "zloina" je bilo mnotvo - neobrijano lice, prljavi gumbi, neulatene kope na remenu, neuredna odora. Kazna je bila ova: stupanje gore-dolje po krugu do iznemoglosti, u punoj ratnoj opremi. Nekako sam uspijevao izmicati kaznama, osim jednom prigodom kada su mi uzeli modernu puku o kojoj sam brinuo kao o vlastitom djetetu, i umjesto nje mi dali staromodni model Lee-Enfield. Na smotri, prilikom pregleda oruja, asnik me htio kazniti zbog prljave puke. Otiao sam k svom naredniku i rekao mu kako sam je istio punih sat vremena, ali se prljavtina nije mogla skinuti. Odveo me k naredniku koji je vodio oruarnicu i ovaj je pregledao puku. "Nema ovjeka koji bi ovu puku mogao oistiti", procijenio je. Ne znam kako su se stvari odvijale "iza pozornice", ali mi je ime skinuto s crne liste. Taj je dogaaj zapravo bio izniman. Openito gledano, vojnik nije imao pravo na pritubu i upravo me taj osjeaj apsolutne nemoi bacao u oaj. Bilo koji desetnik mogao te kazniti, a nisi se usudio rei ni rije. Teoretski si se mogao aliti, no svi smo znali kako prituba protiv nadreenog, ovjeku "stavlja ig na elo" i kako bi mu se to svakodnevno obijalo o glavu. Stari su vojnici uvijek priznavali krivnju bez pomisli na obranu, bili pravedno optueni ili ne. Mrske se dunosti nije moglo izbjei. Stega je, kao sustav, bila bezgrena. Negdje si morao biti upisan: ako bi se razbolio, ime bi ti se pojavilo na popisu bolesnih; ako bi dobio neko zaduenje, tvoj je zapovjednik voda o tome vodio evidenciju. Jedini sluaj uspjenog izmicanja sustavu za koji znam, bio je neki mladi kojeg su premjetali iz voda u vod. Kada je preao u novi vod, otkrio je da mu ime nije na popisu; zaboravili su ga prebaciti. Prestao je ii na smotre, i svakog je jutra izlazio iz vojarne u civilnoj odjei, sa tapom u ruci, nosei veliku kuvertu na kojoj je pisalo "strogo povjerljivo". Kada su ga nakon est tjedana napokon otkrili, izvukao se bez kazne jer su doasnici koji su zaboravili unijeti njegovo ime na popis, znali da i njih eka "ribanje" ako ga prijave. Noge su me ubijale. Svake sam ih veeri namakao u hladnu vodu i svakog jutra ribao arape sapunom, ali bi se uljevi svejedno pojavljivali. Jednom je prigodom, dok sam epao za vrijeme strojne obuke, naiao bojnik. Rekao mi je da izaem iz stroja i upitao me to nije u redu. Odgovorio sam mu, a on je rekao da bih se trebao javiti u stacionar. Odvratio sam kako od toga nema koristi jer me uvijek samo poalju natrag na smotru. Potom mi je zapovjedio da skinem izme i pokaem mu stopala. "Vratite se u svoju baraku i odmorite se", rekao je. "Uzgred, ime se bavite u civilnom ivotu?" Dvije veeri nakon toga, dok sam kao i obino sjedio u baraci i njegovao svoja stopala, uao je deurni narednik. "Je li ovdje Neill? Trae ga u satniji." Protrnuo sam. Poziv u satniju uglavnom je bio povezan s kanjavanjem. Prisjetio sam se svih svojih prijestupa, izbjegavanja smotre prije odlaska u crkvu svake nedjelje, kanjenje s izlazaka... bilo je toga dosta, pa sam otiao tamo pun strepnje. Za stolom je sjedio bojnik koji mi je bio zapovjedio odmor. Vojniki sam pozdravio i ostao u stavu pozor. Ve mi je bilo jasno kako e mi zbog problema s nogama ponuditi rad u uredu. Konano je digao pogled. "Razumijete li se u matematiku?" "Da, gospodine, napisao sam knjigu o tome." "Oho! Ba takvog ovjeka traimo." Podigao je nekakav dokument. "Iz Ministarstva su nam poslali dopis u kojem trae ljude sa znanjem matematike za asnike u topnitvu. Proslijedit u im vae ime."
114 / 162
I tako su me prebacili na asniku obuku u Fort Matildu. Nas esnaestorica proli smo posebni "dril"; od nas su oekivali da pred bojnom pokaemo to znaju najbolji vojnici, pa smo morali proi obuku poput one kakvu imaju gardisti. Skoro bismo si raskrvarili ruke udarajui o kundak puke kod pregleda oruja. Imali smo predavanja u barakama i vani na brdu, pa su mi se noge imale vremena oporaviti. Najvie sam mrzio borbu bajunetama. Govorili su nam da zamislimo kako su vree Nijemci koji su nam upravo silovali sestre i izbodemo ih primjerenom estinom. Jednog dana, u satniju je stigla zapovijed da se vojnik br. 32703 po imenu Neill javi u kolu za asnike u Trowbridgeu, u Wiltshireu. Nakon Fort Matilde, Trowbridge se doimao poput raja. Disciplina nije bila stroga i nitko se nije obazirao na neulatene gumbe. Cijeli je vod, ukljuujui i zapovjednika, pukao od smijeha kada sam umarirao "po gardistiki", s pukom na ramenu; zapovjedili su mi da se okanim tog epirenja. A onda su mi se opet smijali kada sam istio izme prije poslijepodnevne smotre. Hm, pomislio sam, nije ovdje loe, ali kakvi su ovo samo vojnici! Prvi put u mojoj vojnikoj karijeri bavio sam se neim to me zainteresiralo. Uili smo itati karte, obavljati razna izraunavanja, iscrtavati paljbene crte i raditi s petnaestmilimetarskom haubicom. Puno smo radili s ureajem zvanim Usmjeriva paljbe br. 5, a svi smo rukovali i topnikim kompasom. Ovi su momci bili blie mojoj razini nego oni u Muketirima (mnogi su bili inovnici ili uitelji), pa smo se nekoliko puta svi zajedno dobro zabavili. U Trowbridgeu mi se dogodilo poniavajue iskustvo. Neki nas je bojnik poduavao nekoj vrlo sloenoj metodi izraunavanja udaljenosti pri pravoj paljbi. Loe je predavao pa me njegov glas gotovo uspavao. Odjednom sam se trgnuo, jer je gledao u mene i ljutitim mi glasom zapovjedio da izaem na plou i objasnim o emu je govorio. Nisam imao ni najblaeg pojma; naravno, nisam to mogao priznati, ali sam svoje totalno neznanje dokazao stojei pred njim poput tikvana s komadom krede u ruci. Bojnik je sve vie crvenio i kiptio od bijesa. "Nikad neu razumjeti zato u kolu za asnike alju takve upljoglave idiote. Ne krivim ja vas - niste vi krivi zbog svoje gluposti; problem je u sustavu koji vas je ovamo poslao. Jeste li zavrili ikakvu kolu?" Spustio sam pogled. "Odgovorite mi. Koju ste kolu zavrili?" "Edinburko sveuilite", rekao sam ponizno. Otrim pogledom bojnik je presjekao smijuljenje koje se rairilo prostorijom. Nikad mi se vie nije obratio. Nakon zavretka obuke, poloili smo izlazne ispite i otili u Lydd. Tu smo se susreli sa stvarnosti; bila je to nona mora nakon ugodnog sanjarenja. Trowbridge je bio poput fakulteta, oputene, akademske atmosfere. U Lyddu su glavnu rije vodili povratnici s fronta, i ni u kojem pogledu nisu bili naklonjeni akademskom pristupu. Tri tjedna koja smo tamo proveli, bila su neprestano muenje. Otkrili smo kako nam nita od onoga to smo nauili u Trowbridgeu, ovdje nije od koristi. Iscrtavanje paljbene crte nije vie bio jednostavan matematiki problem; sada smo sve morali napraviti pomou ravnala za deset sekundi. asnici u Lyddu znali su svoj posao i sve su nas isprepadali, jer neuspjeh nije imao za posljedicu samo povratak u Trowbridge na mjesec ili dva, nego i premjetaj u novi vod, meu nove ljude. S tom se mogunosti nismo usudili suoiti, pa smo radili poput mrava. Bojnik koji nas je u Lyddu poduavao, bio je strah i trepet; na njega su nas bili upozorili puno prije premjetaja. Kada smo prvi put radili s pravim projektilima, jednog po jednog nas je odveo na osmatranicu. Tamo smo svi gledali gdje e projektil pasti i odmah smo morali znati koje upute treba telefonski priopiti ciljau za sljedei hitac. Bojnik nas je reetao pitanjima, a ako bismo pogrijeili - a grijeili smo, uglavnom iz straha pred njim psovao nam je sve po redu.
115 / 162
Meutim, svi smo uspjeno proli obuku i bili propisno obavijeteni kako smo postali asnici Kraljevskog topnitva. Nakon deset slobodnih dana za prikupljanje odora i opreme, premjestili su me u asniki "centar" u Aldershot. S tugom sam uvidio kako mi je veina prijatelja premjetena u Farnborough. U Aldershotu nas je bilo ezdeset asnika, i svi smo ekali na odlazak u Francusku. ivjelo se dosta ugodno. Jasno se sjeam kako me prve veeri neki vodnik vojniki pozdravio. Jedva sam se naviknuo na pomisao kako se vie nikad neu morati bojati doasnika! Razmiljajui o dobroj hrani i udobnom smjetaju u Aldershotu i usporeujui sve to s hranom i smjetajem kakav smo imali kao doasnici, proeo me osjeaj gorine. asnici i vojnici u svakom su pogledu ivjeli na "razliitim planetima"; i tu je vrijedilo staro razlikovanje - etonski aci s jedne, a momci iz sirotinjskih etvrti s druge strane. asnik je donosio odluke, a od vojnika se nije trailo razmiljanje - trebao je samo "pljunuti i izglancati". Imao sam i vlastitog teklia, poprilino samosvojnog momka iz Lancashirea. Bio je aktivni socijalist, govorio je, "a uostalom nek' sve to ide k vragu" - prokleti asnik nije nita drugo doli sluga kapitalizma. I tako je moj "ato" leao na mom krevetu i puio moje cigarete dok sam ja glancao glenjake i izme za sutranji dan. Stalno me uvjeravao kako, iako sam asnik, protiv mene osobno nema nita. Dojmio me se kao dobar momak, no bio je roeni pesimist; zaklinjao se kako su sve utakmice nogometnog prvenstva lairane - prodane onome tko ponudi vie - i govorio je kako e mi, ako elim, podastrijeti pismene dokaze. U Aldershotu smo samo ljenarili. Imali smo predavanja, a ponekad i vjebe, ali svi smo znali kako je jedini cilj toga suzbijanje prevelike uznemirenosti. Svakih nekoliko dana, na oglasnoj bi ploi osvanuo popis asnika za sljedeu "poiljku" na kontinent, ali moje se ime nikad nije pojavilo na popisu. Umjesto toga, povjerili su mi na brigu vod na obuci, i izmeu ostalog sam im morao predavati o paljbenim crtama. Jednog dana sam primijetio kako jedan od ciljaa uope ne prati moje grevite (i jalove) napore tumaenja matematike metode iscrtavanja paljbene crte. Momak mi je izgledao priglupo. "Hej, ti", rekao sam. "ini se da te uope ne zanima ovo to ja priam. ime se bavi u civilnom ivotu?" "Predajem matematiku u srednjoj koli", odgovorio je. U sekundi sam se snaao i pruio mu kredu. "Pa daj onda, za ime Boje, pokai ostalima kako se radi ovaj prokleti raun." Pokazao im je. Stalno sam se nadao kako e me poslati u Francusku; ne zato to sam nekim udom stekao veliku hrabrost, nego iz jednostavnog razloga to su svi drugi ve bili tamo ili su bili na odlasku, pa sam se osjeao zapostavljenim. A onda je vojarnu poharala epidemija gripe, oborivi i mene. Imao sam teak napadaj, koji je na kraju preao u neurasteniju. U Gretna Greenu zbog iste nevolje nisam mogao raditi mjesec dana, ali ovaj je put bilo jo gore potpuni ivani slom, uz nesanicu i none more kada bih ipak zaspao. Ukratko, kao vojnik ili bilo to drugo bio sam potpuno neupotrebljiv. O meni je brinuo deurni lijenik u stacionaru (po svoj prilici me smatrao luakom), i rekao mi je kako e me poslati u grad kod specijalista za ivane bolesti im budem mogao putovati. Specijalist na kojeg je mislio bio je dr. William H. Rivers, poznati antropolog. O njemu nisam znao nita, kao ni o psihologiji. Sjeam se kako me pomalo iznenadilo kada je zatraio da mu ispriam neki san, i kako sam, dok sam mu priao, bio sve vie iznenaen njegovim oevidnim interesom. U snu se radilo o zmiji koju sam ubijao i koja bi uvijek iznova oivjela. U to vrijeme nisam jo bio uo za Freuda, ali Rivers oito jest. Na posljetku mi je rekao: "Ako odete u Francusku, vi ete ili zaraditi Viktorijino odlikovanje ili e vas
116 / 162
smaknuti zbog dezerterstva. Neemo riskirati. Preporuit u da vas razrijee dunosti zbog slabog zdravlja." Tako je zavrila moja neslavna vojnika karijera. Dravu sam zasigurno kotao velike novce, a vrlo sam malo vratio radom ili obavljanjem dunosti. Danas mi je jasno kako se moja podsvijest posluila nervnim slomom da bi me sauvala od opasnosti. Na svjesnoj sam razini bio spreman otii u borbu bez ikakvog nenormalnog straha. Zapravo, smatrao sam kako bi mi kao asniku bilo lake jer bih predvodio ljude i morao bih im davati primjer kako se suoavati s opasnosti. U vojsci sam stekao jednog dobrog prijatelja. Stalno smo bili zajedno. Godinu dana nakon rata, sluajno smo se sreli na Strandu, oduevljeni to se opet vidimo. Otili smo zajedno na veeru i pola sata razgovarali o starim vremenima: "Sjea se Tubbyja? Onog jutra kada se nismo bili obrijali, a narednik je..." Nekoliko puta smo se nasmijali. A onda je razgovor utihnuo i obojica smo uvidjeli kako vie nemamo to rei jedan drugome. Vojniki nas je ivot zbliio jer smo se morali usredotoiti na vojnike probleme; u civilnom ivotu nismo imali nijedan zajedniki interes. Bila je to tuna veera i, premda smo silom pokuavali zadrati dobro raspoloenje i obeali jedan drugom kako emo se ponovo nai, duboko u srcima znali smo kako to nikako ne bismo mogli. Mnogo godina nakon rata, Walter Martin, jo jedan prijatelj iz ratnih godina, rekao mi je neto nevjerojatno. "Neille, spasio sam ti ivot." "Kako to misli?" "Potegnuo sam vezu u Ministarstvu i sredio da te ne poalju na front." Teko mi je povjerovati u te rijei, ali ako je istina, to bi objasnilo zato se moje ime nije pojavilo na popisima za odlazak na front u asnikom centru u Aldershotu. Walter je umro prije nego to sam ga uspio poblie ispitati o tome, ali jo uvijek sumnjam da bi takva intervencija mogla biti dovoljna za izuzee bilo kojeg pojedinog vojnika.
kolski ravnatelj
Nakon dugog oporavka poeo sam razmiljati o traenju posla. Jo dok sam bio u Gretna Greenu, neka mi je ena, koja je bila usko povezana sa kolom kralja Alfreda u Hampsteadu, pisala nakon to je proitala A Dominie's Log. Kada sam je posjetio, priala mi je o Homeru Laneu, koji je bio osnovao jedinstveno popravilite za maloljetne delinkvente pod nazivom Mali Commonwealth. Prepriala mi je jedno od njegovih predavanja. Osim toga upoznala me s Johnom Russellom, ravnateljem kole kralja Alfreda. Dok sam bio u koli za asnike, saznao sam da se Laneov Mali Commonwealth nalazi u Dorsetu, nedaleko Trowbridgea. Pisao sam mu pitajui smijem li mu doi u posjet. Kada je odgovorio potvrdno, uzeo sam slobodni vikend i otiao tamo. Homer Lane je bez konkurencije bio najimpresivnija osoba koju sam do tada sreo. Priao mi je o svojim sluajevima, a ja sam sluao kao u transu. Njegovi su me mladi delinkventi oarali, i iznudio sam Laneovo obeanje kako e mi dati posao u Malom Commonwealthu kada izaem iz vojske. im sam se osjetio dovoljno zdravim, poslao sam mu pismo u kojem sam ga obavijestio kako sam spreman doi. Dobio sam sljedei odgovor: Commonwealth je zatvoren, a sam Lane je u Londonu, bolestan. Bio sam razoaran i pomislio kako bih trebao pokuati s "planom B", pa sam pisao Johnu Russellu traei posao. Odgovorio je potvrdno, i ubrzo sam postao lanom osoblja kole kralja Alfreda.
117 / 162
J. R., kako smo zvali Russella, bio je drag, postariji ovjek; na prvi mi se pogled svidio, a i ja njemu. kola kralja Alfreda bila je na glasu kao najnaprednija kola u svom "fahu" ve trideset godina, otkada je Russell poeo s radom kao prosvjetni pionir. kola moda i nije bila prva koja je prakticirala koedukaciju, ali je nedvojbeno najjae utjecala na javno mnijenje u Velikoj Britaniji po tom pitanju. Puno prije mog vremena ukinuli su nagraivanje, ocjene i tjelesno kanjavanje. Zbog svojeg sam se jakog kotskog naglaska u rad te poznate kole ukljuio dosta bojaljivo. O meni se ve bio rairio glas kao o ludom kotskom uitelju, i neki su mi aci kasnije rekli kako su prvog dana buljili u mene pitajui se jesam li doista lud ili samo nekakav udak. Atmosfera u koli mi se odmah svidjela; njezina mi je slobodna i blaga disciplina osvojila srce. Ali u zbornici sam se osjeao sasvim drugaije, i esto sam se pitao zato je tamo vladala tako velika napetost. Nije bilo ni traga ugodnoj atmosferi iz uionica; premda su, kao pojedinci, lanovi osoblja bili prijateljski raspoloeni, kao kolektiv su bili - kako sam onda volio rei -krvoloni. J. R. me nagovorio da pozovem Homera Lanea kako bi za osoblje odrao nekoliko predavanja o psihologiji. Lane je sjedio pred nama kiselog lica, a nakon prvog predavanja mi je rekao: "Boe moj, Neille, to je ovim ljudima? Tjeraju mi strah u kosti; puni su mrnje." Mislim da su me, u neku ruku, tamo doivjeli kao uljeza - mladog nametljivca koji im je doao soliti pamet o tome kako treba upravljati kolom. S punim su me pravom spustili na zemlju. U osnovi, problem je bio u samom Russellu. On je bio bog; dopadljivi, stari bog, ali svejedno bog - a k tome i veliki moralist. Prvi mi je put to upalo u oi kada je osmogodinji Patrick poljubio sedmogodinju Clare. J. R. je zbog toga okupio cijelu kolu i odrao jednosatni govor. Sa skupa sam otiao uz osjeaj kako je ljubljenje nedvojbeno najgrozniji grijeh protiv Duha Svetog. U acima je bilo odreenog mrtvila; u njima nije bilo interesa za ivot. To je bilo najoitije na sastancima bivih alfredijanaca, kada su "stari deki" (uglavnom djevojke) sjedili do nogu Russellu ili Georgeu Earleu, uitelju engleskog koji je bio "ovjek broj dva", i sluali ih kao da su njihovi negdanji uitelji popili svu mudrost svijeta. Smela me spoznaja da neki od starijih aka kole nikad nisu uli rije "sranje" niti su znali uobiajene psovke, dok su ih dvije ili tri djevojke znale sve po redu. Poeo mi se javljati nejasan osjeaj kako sam doao u kolu iji su stavovi o ivotu u biti bili isti kao oni koji su mi zagoravali ivot u kotskoj - moralna naela nametnuta izvana. kola kralja Alfreda ni izbliza nije bila slobodna, i ubrzo sam se naao u poloaju "protudravnog elementa". Poeo sam odlaziti k Laneu na analizu i postao redovitim gostom u njegovu domu. Njegove rijei o slobodi bile su evanelje za kojim sam tragao, znanstveni temelj maglovite enje kojom je odisao A Dominie s Log. Postupno sam stao pokuavati "poboljati" kolu Kralja Alfreda. Na sjednicama osoblja prigovarao sam da kola ne ide u korak s vremenom i da bi trebalo uvesti samoupravljanje. Stari, dobri J. R. rairio je ruke i rekao, uz svoj uobiajeni osmijeh: "Samo naprijed, Neille. Pokuaj. Pokuaj." Pokuao sam. Kada bi zvonilo za poetak sata, razredi su prelazili iz uionice u uionicu. Tako bi, recimo, drugi razred prvi sat imao matematiku, a onda bi na drugi sat doli k meni. Naravno, za njih je samoupravljanje znailo samo prigodu da si u mojoj uionici sat vremena daju oduka. Dizali su stranu galamu, to je naljutilo uitelje u susjednim uionicama. Na sljedeoj sjednici osoblja svi su se sloili kako je, naravno, oito da samoupravljanje nije "upalilo". Upalilo nije, ali se bogme "naigralo". Jednog dana J. R. mi je priao sav zdvojan i vrlo tuan i rekao mi: "Neille, jedan od nas dvojice mora dati ostavku - ili ti ili ja." "Ja, J. R.", rekao sam. "Ti si ovdje due od mene." Ponovo sam bio nezaposlen.
118 / 162
Russellovo se ime ne moe nai u knjigama o obrazovanju, no u svoje je vrijeme bio pionir. Bili smo razliiti. Premda je bio moralist, bio mi je jako drag, a mislim da sam se, unato pobuni, i ja njemu svidio. Kada sam morao napustiti kolu kralja Alfreda, bio sam doslovno preplaen. Nisam vidio nikakvu budunost pred sobom. Dodue, uvijek sam se mogao zaposliti kao uitelj engleskog u nekoj koli u kotskoj, ali London me bio oarao i nisam ga htio naputati. Uto je uskoila gospoa Beatrice Ensor i ponudila mi da zajedno s njom ureujem asopis The New Era. Ubrzo sam se javio na dunost u ured na trgu Tavistock, gdje sam dijelio prostoriju s njezinim muem, nepuaem, koji je jedva podnosio to sam na poslu po cijeli dan puio. Ensorovi su bili teozofi. Bilo je vrlo zabavno izdavati asopis. Gospoa Ensor mi je dala odrijeene ruke da piem to god elim, i ubrzo sam ustanovio kako je to zadovoljnija to sam otrije napadao cjepidlake po kolama. Na neke je ljude ostavila dojam poprilino odbojne osobe, ali meni se svidjela, pa sam je najvei dio vremena zadirkivao zbog njezinog teozofskog kompleksa vieg ivota. Bila je roeni organizator, i preko nje sam otiao u Nizozemsku u susret austrijskoj djeci koja su poslije rata dola u Englesku. Nisam se mogao dugo zadrati na "novoj eri": znao sam da moram ii dalje. Godine 1921. srea mi je poslala poziv za sudjelovanje na konferenciji Novog prosvjetnog drutva u Calaisu, a potom i za odravanje predavanja u Salzburgu na meunarodnoj enskoj konferenciji. Iz Salzburga sam produio za Hellerau, predgrae Dresdena, gdje sam bio gost dr. Otta Neustattera i gospoe Neustatter, koja je kasnije postala mojom prvom suprugom. Zajedno s arhitektom Karlom Baerom i njegovom suprugom Christine, Amerikankom, osnovali smo meunarodnu kolu: Internationalschule, Hellerau. ivot u Njemakoj pruio mi je puno stvari koje nisam mogao stei u domovini. Kao prvo, skoro tri godine sam ivio u ozraju ritma i plesa, velikih opera i orkestralne glazbe. Boravak u Hellerauu bio je najuzbudljiviji dio mog ivota. Prvi sam se put druio s Europljanima. Nisam znao ni rijei njemakog. Kada sam uzeo svog prvog engleskog aka, osmogodinjeg Derricka, pokuavao sam nauiti njemaki iz udbenika. Derrick ne samo da je za tri tjedna govorio njemaki ve je ovladao i saskim narjejem. (I danas primjeujem kako moji njemaki aci za nekoliko tjedana ovladaju engleskim jezikom, a ako im se obratim na njemakom, odgovorit e mi na engleskom.) Naa je meunarodna kola imala tri odjela - euritmiju, moj odjel za strance i njemaku kolu, koja je dijelom bila dnevna, a dijelom internatska. U svojim sam ranijim knjigama dosta pisao o svojim rasprama u vezi s obrazovanjem koje sam vodio s njemakim uiteljima. Bili su dobrohotni ukalupljivai karaktera, dok sam ja bio upravo suprotno. Boravak u Hellerauu podario mi je Weltanschauung, nazor o svijetu, i na neki je nain u meni ugasio svako naginjanje k nacionalizmu. Osim toga, uinio me poniznim. Naao sam se tamo kao magistar engleskog i morao drati jezik za zubima kada se vodio razgovor o umjetnosti, glazbi ili filozofiji. Osjeao sam se neobrazovanim; dapae, i danas bih se tako osjeao, jer je u mnogim stvarima moje neznanje potpuno - to samo dokazuje kako specijalizirano fakultetsko obrazovanje uope nije obrazovanje. Ministarstvo mi nije doputalo poduavati Nijemce, pa se moj odjel sastojao od Engleza, Norveana, Belgijanaca i Jugoslavena. ak nisam smio ni poduavati njemake ake engleskom jer nisam diplomirao na njemakom sveuilitu. Morao sam zaposliti njemaku uiteljicu uasnog izgovora. Stalno se svaala sa mnom oko naglaska, a kada nam je doao neki posjetitelj iz Irske koji je nemilosrdno "zatezao" u govoru, uzviknula je: "Wunderbar; to je pravi oxfordski naglasak!" Godine 1923. u Saskoj je izbila revolucija. Na dresdenskim su se ulicama uli pucnji, i naa se kola polako praznila. Plesni je odjel otiao u zamak Laxenburg kraj Bea, a ja sam
119 / 162
svoj odjel prebacio na vrh planine na rubu pokrajine Tirol. Od Bea nas je razdvajala etverosatna vonja vlakom. Bio je to stari samostan, a pokraj njega se nalazila i hodoasnika crkva. Crkva je bila okruena kamenim svecima, i kada bi doli hodoasnici iz cijele katolike Europe, nai bi engleski aci pomou odbljesaka iz komada zrcala svecima na glavu stavljali aureole. Posjetitelji su se neprestano kriali, ali je djeja smicalica ubrzo razotkrivena i udim se kako nas nisu povjeali na licu mjesta, jer su tamonji seljaci bili najmrzovoljniji ljudi koje sam ikad susreo. Veina nikad u ivotu nije vidjela stranca, a injenica da smo bili pogani, bila je sasvim dovoljna da nas omrznu. Jednom se prigodom devetogodinja Njemica sunala u kupaem kostimu, a sutradan nam je doao policajac i obavijestio nas kako je selo okirano i ljutito. Seljaci i njihove supruge pobacali su razbijene boce u jezerce u kojem smo se kupali, a "toka na i" bio je poziv da doem u Ministarstvo prosvjete u Be. "Herr Neill, drite li vjeronauk?" "Ne." Slubenik je skinuo s police podebeli svezak i na glas proitao zakon: Svaka austrijska kola mora u nastavnom programu imati vjeronauk. Objasnio sam kako nemam austrijskih aka, ali to nije nita mijenjalo na stvari; zakon se mora potivati. I tako sam, krajem 1924., svoju malu skupinu odveo u Englesku. Pred kraj godine iznajmio sam kuu u Lyme Regisu, u Dorsetu. Kua se zvala Summerhill i nalazila se na brijegu na putu za Charmouth. Lyme je bio, i jo je uvijek, gradi ije puanstvo uglavnom ine umirovljenici, malo mjesto jake klasne svijesti. Nismo se uklapali u tu sredinu; nae su prljave male hahare promatrali svisoka. Ali jednog dana nam je pred kuom osvanuo Rolls-Royce ukraen grbom; grof od Sandwicha, jedan od utemeljitelja Malog Commonwealtha, doao nam je u posjet na nekoliko dana. Otada su nam se mjetani klanjali. Imali smo samo pet aka; troje ih je plaalo pola kolarine, a dvoje ni penija. Moja prva supruga i ja (tada sam ve bio oenio bivu gospou Neustatter) stajali bismo pred eljezarom i premiljali moemo li si priutiti tihau. Kako je Lyme bio turistiko mjesto, za vrijeme kolskih praznika iznajmljivali smo sobe i tako uspijevali spojiti kraj s krajem. Bertrand Russell razmiljao je o otvaranju vlastite kole sa svojom suprugom Dorom. Doao je k nama na tjedan dana, i njegova duhovitost i smisao za humor sve su nas osvojili. Jedne zvjezdane noi nas dvojica smo izali u etnju. "Russelle," rekao sam, "zna koja je razlika izmeu nas? Kada bi s nama bio neki djeak, ti bi mu htio priati o zvijezdama, dok bih ga ja prepustio njegovim vlastitim mislima." Nasmijao se kada sam dodao: "Moda to kaem zato to ionako znam sve to se o zvijezdama uope moe znati." Nisam bio sretan u Lymeu. Zrak je bio tako umrtvljujui da je i uspon strmim ulicama bio problem. Kada smo se preselili u Suffolk, apetit klinaca se udvostruio. Imali smo malo osoblja: George Corkhill je predavao prirodne znanosti, "Jonesie", koji nam se pridruio u Austriji, poduavao je matematiku, a moja je supruga bila nadstojnica. I tada smo, kao i danas, imali previe problematine djece, nevaljalaca koje ni u koju drugu kolu nisu htjeli primiti. Bilo je to burno razdoblje, no problematina su nam djeca, budui da su bila jako zanimljiva, pruila vie veselja nego alosti. Jedna djevojka, koja je kasnije postala prvakinjom u golfu u est drava, imala je naviku razdraivati svoje roditelje i uitelje. Odluila se pozabaviti i sa mnom. Udarala me sat vremena, ali nisam htio reagirati, unato bolu. Na posljetku se rasplakala; pretpostavljam da je na teak nain nauila kako njezini pokuaji zafrkavanja odraslih ne moraju uvijek biti uspjeni. Tada sam bio poprilino blesav. Mislio sam da psihologija lijei sve osim slomljene noge, pa sam primao djecu koja su bila bolesna od roenja - mentalno zaostale djeake i djevojice. Naravno, ubrzo sam otkrio kako ih nikako ne mogu izlijeiti.
120 / 162
Nakon tri godine ve smo imali dvadeset sedam aka i nismo ih imali gdje smjestiti. Kupio sam stari automobil (Morris) i zaputio se niz junu obalu u potrazi za novom kuom. Vidio sam nekoliko "ljepotica", ali su stajale po pedeset tisua funti. Zatim sam krenuo uz istonu obalu, a posljednja kua na mom popisu zvala se Newhaven, u malom mjestu Leistonu, u Suffolku. Stajala je samo 3.250 funti; nisam imao taj iznos, ali sam je kupio hipotekarnim kreditom. Sa sobom sam donio i ime Summerhill. Zaudo, nijedan me posjetitelj svih ovih godina nije upitao zato mi se kola tako zove iako je ovo podruje ravno poput zrcala. Kada je izbio II. svjetski rat, poetno smo, "tobonje", ratno razdoblje proveli u Summerhillu, ali nakon Dunkirka, kada se oekivala invazija, morali smo se odseliti. Pronali smo veliku kuu u Ffestiniogu, u Sjevernom Walesu; bila je u ruevnom stanju, a lokalni su momci porazbijali sve kupaonice i najvei dio prozora. Tamo smo proveli pet godina, pet najduih godina u mom ivotu. Neprestano je kiilo. Morao sam se odrei auta i stajati u redu za autobus. Oko nas su svi govorili velkim jezikom; neki od starijih ljudi nisu ni govorili engleski. Sve me to vratilo u atmosferu mog rodnog sela u kotskoj. Crkve na svakom koraku, pjevanje crkvenih pjesama i licemjerstvo koje uz to ide. Ubrzo nakon naeg dolaska jedan od naih darovitih djeaka nesretno je stradao (utopio se), a potom je moju suprugu udarila kap - nije vie mogla govoriti i um joj se pomutio. Umrla je u bolnici 1944. Nije ni udo to sam se u Ffestiniogu osjeao jadno. Kua u Walesu bila je manja nego ona u Leistonu, a na listi ekanja smo imali stotinu kandidata. Kako nisam mogao pronai veu kuu, svakodnevno smo morali odbijati klince. Velki majstori nikad nisu dolazili napraviti posao. Trebalo je obaviti mnoge popravke na kui: centralno grijanje nije radilo, kao ni bojler za toplu vodu, a nitko nam ih nije htio doi popraviti. Jednom smo dva mjeseca bili bez struje. Do voa se skoro nikad nije moglo doi, a o ugljenu i koksu si mogao samo sanjati. Morao sam popravljati vrata, loiti vatre, poduavati matematiku, posluivati hranu i, to je bilo najgore od svega, razgovarati s hrpom prokletih slubenika koji su jo razmiljali u mirnodopskim mjerilima. Zdravstveni nadglednik, stariji ovjek, prigovarao mije zbog prenatrpanosti, a moje pitanje kako bi rijeio problem tisua djece koja u sklonitima i hodnicima podzemne eljeznice nemaju dovoljno istog zraka, uredno je preuo. U Walesu je problem osoblja bio jednostavno nerjeiv. Imao sam niz pacifista koji nisu bili ni za to, svi redom negativni, s glavom u oblacima, i svi su mi htjeli objasniti kako upravljati kolom prema Isusovim naputcima. Jako su mi nedostajali stari kontakti. Na poetku i na kraju tromjeseja djeca su morala prevaliti dugo, zamorno putovanje vlakom do Londona. Imali smo sree; nikad nam nijedan ak nije stradao u bombardiranju. Ali tada kola nije bila pravi Summerhill. Roditelji nam nisu slali svoju djecu kako bi bila slobodna, nego sigurna; s dolaskom mira ti su roditelji povukli svoje klince iz kole. Bili smo prenatrpani. Obroci su bili racionirani, a do duhana se teko dolazilo. Gostionice su se zatvarale u devet na veer (a u Engleskoj u pola jedanaest). Nai su djeaci neprestano ratovali s lokalnim dekima, koji su unato, ili moda upravo zbog stalnog odlaenja u crkvu bili vrlo agresivni. Dan kada sam se vratio u Leiston, godine 1945., nakon porazne epizode u Walesu, bio je moda najsretniji dan u mom ivotu. kolska je zgrada bila u loem stanju. Pet godina ju je koristila vojska, i u tom su razdoblju napravili vie tete nego moji klinci za trinaest godina; ali to i nije bilo tako vano. Vratili smo se kui, u na stari, voljeni Summerhill. Sa zadovoljstvom smo sjedili i spavali na madracima prostrtima po podu dok nam, desetak dana kasnije, iz Walesa nije poeo stizati namjetaj. Nikad nisam zaalio zbog dolaska u Leiston. Zrak je okrepljujui, a jedanaest jutara imanja pravi su raj za klince. esto me pitaju to o nama misle u mjestu i nikad ne znam to bih odgovorio. Moje osoblje i ja zalazimo u lokalne gostionice, ali tamo nikad nisam susreo
121 / 162
nekog uitelja iz dravne kole ili, kad smo ve kod toga, lijenika ili odvjetnika. No kako u Summerhillu nema klasa, kola zapravo pripada svim klasama. Ne vjerujem da u mjestu razumiju o emu se tu zapravo radi, ali ljudi su prijateljski raspoloeni. Jedan se mladi od kojih sedamnaest godina neko vrijeme motao oko ulaza u imanje. Kada sam ga upitao to eli, odgovorio je: "Besplatnu evu." Ali ne bih se usudio rei kako je on tipian itelj Leistona. Neki me majstori, kao i osoblje, posluga i aci, oslovljavaju jednostavno "Neill", bez ikakvog "gospodine". Nitko ne skida eir kada me sretne, a neki se mjetani vjerojatno pitaju to toliko mnotvo posjetitelja iz itavog svijeta dolazi vidjeti. Dvadeset pet sam godina bio lan lokalnog golfskog kluba, a mislim da je samo jedan jedini lan znao tko sam - kolski lijenik.
Junaci i izvori
Moja misao nije originalna. Dapae, ako imam ikakvih dobrih strana, jedna od njih je svakako "njuh" za prepoznavanje znaajnih ljudi. Od Homera Lanea sam nauio jako puno; kad smo ve kod toga, elio bih istaknuti kako sam uvijek priznavao koliko mu dugujem. Psihoanalitiara Wilhelma Stekela otkrio sam oko 1923. i bili smo prijatelji do njegove smrti. Ali on se bavio lijeenjem, a ja sam se postupno udaljavao od terapijske strane psihologije. Moj se interes prebacio na kasnije otkrie, na Wilhelma Reicha, koji se, iako se na nov nain bavio terapijom, istodobno hvatao u kotac s daleko veim problemom analize drutva. Mislim da se Lane i Reich najvie istiu meu ljudima koji su utjecali na moj rad. Meutim, nije mogue tono odrediti koji utjecaji uvjetuju ivotni tijek nekog ovjeka; u nas se ulijeva milijun ideja i stavova, koji se uglavnom spremaju u podsvijest, a kasnije se mogu iznova pojaviti kao neka nova ideja ili naelo nakon to ih podsvijest "probavi" i povee u cjelinu. U prvim godinama rada itao sam Edmonda Holmesa (What is and What Might Be), Caldwella Cooka (Playway) i Normana MacMunna (Path to Freedom in the School). Rekao bih da nisu izvrili veliki utjecaj na mene - previe su se ograniavali na kolu, na metode poduavanja; iz istog me razloga i Montessorijeva ostavila ravnodunim. Ne, svoje sam nadahnue naao izvan uiteljskog bratstva, u Freudu, Reichu, Laneu, Wellsu, Shawu i, naravno, Kristu. Nije mi lako priznati utjecaj ovog posljednjeg, jer sam u mladosti proao kroz "vjersku" obuku koja ga je prikazivala kao boga umjesto kao najovjenijeg ovjeka. Od svega toga ostala mije samo predodba o ovjeku Isusu, koji prua ljubav i ne trai je zauzvrat. Imao je i obzirnosti, ljubavi prema blinjem, i nije sudio nikoga osim mjenjaa novca, a ta njegova reakcija samo pokazuje koliko je u njemu bilo ljudskosti. Grijeh je smatrao boleu; ini se kako je bio svjestan ljudske podsvijesti dvije tisue godina prije Freuda. Nije morao odolijevati iskuenju u samome sebi jer se nije osjeao krivim. Pored veine autora koji piu o obrazovanju, i veina me asopisa o obrazovanju ispunjava dosadom. Cijeli ivot sanjam o pokretanju takvog lista u kojem ne bi bilo ni rijei o razredima, plaama, mirovini, nadglednicima i kolskim predmetima; o asopisu punom vedrine i humora. U naim kolama, a nedvojbeno i u asopisima o obrazovanju, humora skoro da i nema. Dok ovo piem, svjestan sam kako i humor moe biti opasan. Neki mu ljudi pribjegavaju kako bi prikrili ozbiljne ivotne probleme, jer se puno lake neemu smijati nego se s tim suoiti. Primjerice, nikad nisam mogao "probaviti" Gilbertov smisao za humor u Gilbertovim i Sullivanovim operama. Smatrao sam ga plitkim i cininim. U Self Educatoru sam napisao:
122 / 162
"Gilbertova se duhovitost temelji na povrnom shvaanju drutva... Shaw, pak, smatra kako je drutvo trulo do sri." Ne navodim te rijei zato to je Gilbert posebno vaan, nego zato to me podsjeaju kako sam u dvadeset devetoj godini ivota ve poinjao stjecati osjeaj za to to je u ivotu vrijedno. Gilbert se rugao drutvu, ali gaje i odobravao; Bernard Shaw je bio nezadovoljan drutvom, i ja sam bio na njegovoj strani. To bi mogao biti poetak mojeg postavljanja zahtjeva ivotu. U toj su mi dobi omiljeni pisci bili Shaw i H.G. Wells; na moju su karijeru utjecali moda i vie od svih kasnijih psihologa. A ipak, gledajui unatrag, Wells bi me uvijek razoarao. Razraivao bi teme poput "planera bez ikakvog plana", a ja bih eljno (i uzaludno) oekivao rjeenje. A kada bi i ponudio neko rjeenje, bio bih posve nezadovoljan njime; primjerice u knjizi The Shape of Things to Come, u kojoj nakon stranog rata svijet spaavaju znanstvenici. Pitam se to bi Wells o njima mislio danas, uz ovo silno zagaenje, atomske bombe i unitavanje prirodnog ivota, biljaka i ivotinja. Ni Shaw nije imao nikakvo rjeenje. Njegova sjajna analiza drutva nije prerasla u obeanje nekog novog drutva. Moje je zanimanje za Shawa i Wellsa, po svemu sudei, splasnulo upravo stoga to je njihovoj analizi nedostajala sinteza. Sami su sebe uinili zastarjelima; ni jedan ni drugi nisu prihvatili Freudovu dinaminu psihologiju. Wellsa, junaka moje mladosti, sreo sam kada je ve bio star ovjek i san mi se razmrskao na komade; preda mnom je stajao mali ovjek piskutavog glasa i nabusitog dranja. Henry Miller bio je junak koji me nije razoarao. Netko mu je bio poslao nekoliko mojih knjiga i Henry mi je pisao, pa smo se tijekom nekoliko godina neredovito dopisivali. A onda je doputovao u London i nali smo se na ruku. Henry mi se jako svidio, bio je tako topao i aljiv, tako oevidno iskren. esto me rastuivala pomisao na tisue kilometara koje nas razdvajaju. J. M. Barrieja nikad nisam susreo. Bio je junak moje mladosti sve dok me nije oarao Wells. Naa su rodna mjesta meusobno udaljena samo desetak kilometara. Obojica smo pohaali Edinburko sveuilite. Bio je poznati pisac, a i moji su planovi bili takvi. Oito je kako sam se bio poistovjetio s njim. Njegovog Sentimentalnog Tommyja i Petra Pana proitao sam bezbroj puta. Moje se sljedbenitvo iznenada prekinulo kada sam proitao onaj strahoviti protuudarac kotskoj sentimentalnosti, roman The House with the Green Shutters. Prije skoro sedamdeset godina, kada smo bili mladi momci i djevojke i itali kotske romane iz tog vremena, knjiga Georgea Douglasa Browna nas je "opalila po uima". Njezin je siloviti realizam i udesno slikanje svijeta zauvijek pretvorio Barriea, Ian McLarena i Crocketta u neitko tivo. Sada me se Barrie doimao poput nevanog pisca, s tek povremenim bljeskovima uvida i duhovitosti. The House je bio moja Biblija; gotovo da sam je znao napamet. Brownovi me opisi ispunjavanju poniznou: "Moj je prijatelj Will bio velik ovjek; otisak palca njegova Stvoritelja bio je natopljen glinom njegova bia." (svjestan (relativne) neprevodivosti, elio bih itatelju ponuditi i izvorni tekst: "He was a great fellow, my friend Will; the thumb mark of his Maker was wet in the clay of him" (op. prev.)). Gourlayje bio "kao od brijega odvaljen". Njegov je gnjev "udarao o ivot poput crne studeni". Jo uvijek eznem za ovladavanjem slikovitou izriaja poput Brownove, no dovoljno sam razborit da bih prihvatio istinu kako tome nisam dorastao. George Douglas Brown bio je veliki pisac i iskreni i prodorni promatra. Njegova se veliina ne krije samo u knjievnom stilu. Likovi su mu ivi; uglavnom nedopadljivi i zajedljivi, ali i izvanredno uvjerljivi. Osim pekara, svi su ili zlobni ili jadni. ene su ili razvratne ili na smrt bolesne. Brownovo je selo Barbie mali pakao pun mrnje, pakosti i zlonamjernog
123 / 162
ogovaranja; njegov sjajni nain izraavanja ni na trenutak ne razvedrava situaciju. Napisao je genijalnu knjigu, roman koji e zaivjeti kao jedno od remek-djela kotske knjievnosti. Vjerojatno bi, i da nije umro mlad, bio ostao "ovjekom od jedne knjige". Bio sam nakanio napisati njegovu biografiju, i iz tiska sam preko pisama doao do puno materijala. Na alost, prikupio sam samo dosadne triarije. U njegovu ivotu nije bilo nekih istaknutih trenutaka, pa sam odustao od projekta i poslao sav materijal Jamesu Veitchu, kotskom romanopiscu, koji je napisao Brownovu biografiju umjesto mene. Ali zato sam bio obogaen za jedno draesno iskustvo. Posjetio sam Brownovu prijateljicu u Glasgowu, tada ve staru i skoro posve gluhu enu, koja me potpuno oarala. Skoro bih rekao da je bila predobra za onog pomalo mrkog Geordieja. Geordie - itelj Tynesidea, u sjeveroistonoj Engleskoj (op. prev.)). Bilo joj je jako stalo da ja napiem Brownovu biografiju i razoaralo ju je to nisam. Nekoliko godina kasnije opet sam joj doao u posjet i naiao na kuu obijenu daskama i stavljenu na prodaju. Neki mi je susjed rekao da je draga starica umrla prije godinu dana. Jo uvam pisma koja mi je slala; poslat u ih u kotsku nacionalnu biblioteku pod uvjetom da ih dvadeset godina uvaju od oiju javnosti, jer bi netko iz njezine rodbine mogao imati neto protiv objavljivanja. Znam da e ih smjestiti u Douglas--Brownov pretinac, uz rukopis the Housea u jeftinim kolskim tekama. itao sam ih kad god bih navratio u Edinburgh. U drugom razdoblju mog ivota, za boravka u Beu, bio sam pacijent dr. Wihelma Stekela, pripadnika Freudijanske kole koji se, poput Junga i Adlera, kasnije osamostalio. Napisao sam recenziju njegove knjige u kojoj je tvrdio kako je analiza preskupa i predugo traje: Stekel je govorio da analiza ne bi trebala trajati due od tri mjeseca, a ta se izjava svidjela mojoj kotskoj tedljivosti. Stekel je bio briljantni simbolist. Jedva da je ikad pitao za asocijaciju u vezi s nekim snom. "Ach, Neille, taj san pokacuje da si jo uvijek caljubljen u sfoju sestru." Ne sjeam se da su Stekelove rijei u meni ikad pobudile bilo kakvu emocionalnu reakciju; dopirao je do moje glave, ali ne i do osjeaja. Mislim da izmeu nas nije bilo prijenosa. Moda stoga to se katkad ponaao poput djeaka. "Neille, tvoj san pokacuje da si caljubljen u moju enu." "uj, Stekele, tvoja ena mi se svia, ali me zaista ne privlai u seksualnom smislu." Razljutio se. "Was? Ne difi se mojoj eni? Za nju je to ufreda. Njoj se dife mnogi mukarci." Drugom sam ga prigodom upitao smijem li koristiti njegov zahod. Kada sam se vratio, dobacio mi je vragolasti pogled i podigao kaiprst. "Ach so! Der Neill eli biti Wilhelm Stekel, kralj; eli sjediti na njegofom prijestolju! Zloesti Neill." Na moje objanjenje kako me uhvatio proljev, samo se nasmijao. Stekel je bio jedan on glavnih autoriteta za simbolizam; njegove su analize simbolike snova bile fascinantne, ali pitam se koliko su pomagale njegovim pacijentima. esto nam je prepriavao zgodu s domjenka u stanu nekog umjetnika. Razgovor se dotakao simbolizma i Stekel je rekao svoje. Domain se nikako nije mogao sloiti s njegovim rijeima. "To su besmislice, Stekele, ne vjerujem ni rijei." Pokazao je jednu od slika na zidu. "elite li rei kako u toj mojoj mrtvoj prirodi ima simbolike?" Stekel je stavio naoale. "Da, ima." "Pa kakve, lijepo vas molim?" "Hm", rekao je Stekel. "Ne mogu vam odgovoriti pred svima." "Gluposti", uzviknuo je umjetnik. "Ovdje smo meu prijateljima. Da ujem." "U redu. U vrijeme kada ste naslikali tu sliku bili ste zaveli sluavku; zatrudnjela je, i traili ste lijenika koji bi izvrio pobaaj." Umjetnik je problijedio.
124 / 162
"Mein Gott!", uzviknuo je. Upitao sam Stekela kako je do toga doao. "Na slici je bio kuhinjski stol, a na njemu boca iz koje se prolilo crno vino - krv (odnosno pobaaj); kobasica na tanjuru izgledala je tono kao fetus." Jedino se ne sjeam kako je pogodio za sluavku. Tumaenje simbola nalik je rjeavanju krialjke, ugodna razbibriga. Usudio bih se ustvrditi kako nikad nije pomoglo nijednom pacijentu, a pretpostavljam i da su ga mnogi analitiari prestali upotrebljavati. Stekelov Prirunik za majke pun je nestrunih, ali razboritih savjeta; primjerice o opasnosti zabranjivanja masturbacije u bilo kojoj dobi. Meutim, sa sljedeim se stavom ne slaem: "Tijekom noi ne obraajte pozornost na dijete, ma koliko vikalo, osim ako se pomokri i treba mu promijeniti pelene." Mislim da je Stekel previe isticao borbu za moi u koju se svako dijete uputa. Nikada nije dobro da itatelj neku knjigu nekritiki prihvati (ili je, naravno, u potpunosti odbaci). Pronicljiva e majka lako razabrati zato joj dijete nou plae i u skladu s tim se ponaati. Najbolju knjigu o novoroenadi koju sam ikad proitao, napisao je Benjamin Spock, ameriki lijenik, i nosi naslov Baby and Child Care. Taje knjiga najblia samoregulaciji od svih na koje sam dosad naiao. Sage Bernal bio je znanstvenik vrlo bujne mate. Od vremena do vremena, mojim je acima drao predavanja. Govorio im je kako e jednog dana Sjeverno more biti isueno i pretvoreno u obradivu zemlju; prije trideset godina predvidio je nagli porast stanovnitva i opisao daljnji ivot ljudske rase na satelitima. Za vrijeme II. svjetskog rata Churchill je o njemu imao vrlo visoko miljenje. Ranije je bio strunjak u radu s neeksplodiranim minama. Pria glasi ovako: jednog je dana Sage doao na polje usred kojeg je eksplodirala mina. Veliki je krater bio ograen bodljikavom icom. "ao mi je, gospodine," rekao je narednik koji je uvao ulaz, "ali nitko ne smije ui dok ne doe neka velika faca iz Londona i pregleda minu." Sage je mirno otiao, i ne pomiljajui kako je on ta "velika faca". Pitao sam ga je li se zaista sve tako odvijalo. "Ne ba; provukao se sam se ispod ice dok narednik nije gledao." Sage, reklo bi se, nije znao za strah. Kada sam ga upitao je li se ikad prestraio obavljajui svoj opasni posao, odgovorio je: "Jesam. Jednom se iz mine zaulo kucanje i toliko sam se prepao, da sam odskoio barem metar." Sage je bio Sage (sage - engl. mudar, razborit (op. prev.)) zato to je na sve imao odgovor, ali kada sam ga upitao zato se britva bolje otri na brusu koji je nauljen, slegnuo je ramenima i rekao da nema pojma. Da sam ga barem mogao vidjeti u mornarikoj odori dok je zapovijedao jednim od brodova prilikom iskrcavanja na dan saveznike invazije u Normandiji. Nije znao nautike izraze za lijevu i desnu stranu broda, i okirao je svoju posadu uzvikujui "nalijevo" i "nadesno". Sage je doivio modani udar i do kraja ivota je teko patio; mozak mu je do posljednjeg trenutka bio "izbrisan". Nadam se da e netko jednom napisati ivotnu priu tog vrsnog znanstvenika i iznimno pristupanog ovjeka. Toliko o junacima. Ja sam se kretao u manje uzvienim slojevima - meu uiteljima, acima, roditeljima... meu "svjetinom", i dobro je to je bilo tako. Mnogi nikada ne saznaju to obini ljudi rade i kako razmiljaju.
Homer Lane
Homer Lane je vjerojatno bio najutjecajniji faktor u mom ivotu, ovjek koji me ponajvie inspirirao. Bio je Amerikanac, ali je njegov rad puno poznatiji u Engleskoj nego u Americi. Nakon rada u popravilitu za djeake po imenu Ford Republic, u SAD-u, nekolicina poznatih drutvenih reformatora pozvala ga je da otvori dom za delinkventnu djecu u Engleskoj. Iznenauje me injenica da u svojoj rodnoj zemlji nije poznat. Sudei po obilju pote koja mi stie iz Amerike, tamonje su kole na krivom putu kao i bilo gdje drugdje u svijetu. Stalo im je samo do uenja, diploma i uspjeha u svijetu povrnih mjerila i djetinjaste razonode. Homer Lane je uperio prst u drugom smjeru - ako su osjeaji slobodni, intelekt e se pobrinuti sam za sebe. Lane je bio veliki pionir, ali ne i voa. Poput mnogih drugih, i od njega sam preuzeo ono to sam smatrao vrijednim i odbacio ono to sam procijenio kao nevano. Prvi sam ga put sreo 1917., kada sam posjetio Mali Commonwealth u Dorsetu, gdje je 1913. postavljen za nadzornika skupine maloljetnih delinkvenata koji su upravljali sami sobom u maloj demokraciji; svatko je - ukljuujui i Lanea - imao jedan glas. U to vrijeme nisam znao nita o djejoj psihologiji. Bio sam ve napisao tri knjige, tapkajui u mraku u potrazi za slobodom. Pokretao me osjeaj kako obrazovanje funkcionira potpuno pogreno, ali nisam mogao dokuiti bit te "stranputice". Sjeam se svoga prvog posjeta Malom Commonwealthu; doao sam usred burne samoupravne sjednice. Potom smo Lane i ja dugo razgovarali - tonije, on je govorio, a ja sam sluao. Nikad nisam bio uo za djeju psihologiju ili, kad smo ve kod toga, za bilo kakvu dinaminu psihologiju. Te sam veeri sjedio do tri ujutro sluajui Lanea kako opisuje svoje metode. Te mi je veeri pokazao rjeenje: moramo biti, kako se on izrazio, "na strani djeteta". Valja potpuno ukinuti kanjavanje, strah i stegu nametnutu izvana; treba pustiti djecu da odrastu na svoj nain, bez ikakvog vanjskog pritiska osim onog koji vri samoupravna zajednica. Uenje treba staviti na mjesto koje mu pripada - iza ivota. Dotad mi je, kao uitelju, kriterij uspjenosti bilo znanje. Lane mi je pokazao kako su osjeaji beskrajno moniji i bitniji od razuma. Istina, njegov Commonwealth nije bio kola. Tamo su djeca uglavnom bila slabo obrazovana i imala problema s izraavanjem, premda se to nije primjeivalo na samoupravnim sjednicama. A "nastava" se nije sastojala od matematike i povijesti, nego od gradnje kua i munje krava. Iz Laneova rada, dakle, uitelji kolskih predmeta nee nauiti bogzna to, ali je zato vrlo pouan za svakoga tko brine o djeci - bilo u koli, kod kue ili u popravilitu. Njegova se lekcija tie mnogih stvari koje student ne moe nauiti na uiteljskoj obuci: treba duboko uroniti, tragati za motivima, odobravati i ivjeti s djecom ne drei do dostojanstva i potovanja, koji su neraskidivo povezani sa strahom. Trebao sam mu se pridruiti nakon izlaska iz vojske, ali je, prema zapovijedi Ministarstva unutarnjih poslova, Commonwealth ve bio zatvoren. O tom sam mjestu, osim kratkih posjeta, zapravo stekao spoznaje iz prve ruke tek preko susreta s njegovim "graanima" u Laneovoj kui, gdje sam dvije godine bio gost na veeri svake nedjelje. Veina je svojedobno imala problema sa zakonom, ali su na mene ostavili dojam tihih, drutvenih i blagih mladih ljudi; no da nije bilo Commonwealtha, siguran sam da bi bili zavrili po zatvorima. Za sva su mi vremena dokazali kako mrnja i kanjavanje nikad nikoga nisu izlijeili i kako je jedini lijek ljubav, stoje za Lanea znailo odobravanje i prihvaanje. Lane nikad nije do kraja odrastao, i to bi moglo biti objanjenje jednostavnosti njegove poruke. Bilo koji neobrazovani radnik mogao bi razumjeti barem dio Laneove filozofije. Moglo bi se rei da je govorio u praktinim usporedbama. Jednom prigodom, kada su Laneu povjerili problematinog djeaka s maloljetnikog suda, pruio mu je novanicu od jedne funte i objasnio mu kako e nai Mali Commonvvealth. Netko je rekao: "Lane, mali e potroiti funtu i zaboraviti tvoj Commonwealth." Lane se nasmijeio. "Nee", rekao je. "Ali da sam mu rekao: 'Imam povjerenja u tebe da e sjesti na taj i taj vlak', vjerojatno bi doista
126 / 162
bio potroio novac, jer bih mu tim rijeima bio pokazao kako uope nemam povjerenja u njega." Kada se vratio, djeak je ve bio tamo i ekao ga. Drugom je prigodom u Commonwealthu gradio zid zajedno sa svojim djeacima. Njegov je kraj bio sjajno napravljen (bio je dobar u fizikom radu bilo koje vrste), no djeaci su se, nezadovoljni svojim djelom, poeli zafrkavati i ruiti svoj dio zida. Lane je istog trena sruio svoj kraj. Neobrazovana osoba moda i nije u stanju svjesno pojmiti s kakvim je motivom to uinio, ali takvi postupci snano utjeu na podsvijest. Nakon zatvaranja Commonwealtha, Lane se smjestio u Londonu i radio kao psihoanalitiar. U to vrijeme o analizi nisam znao nita; jedva da sam bio uo za Freuda. Nikad nisam razmiljao o podvrgavanju analizi dok mi Lane nije rekao kako smatra da bi to trebao uiniti svaki uitelj i ponudio mi besplatan tretman. Imali smo seanse svaki dan. Njegova se analiza razlikovala od freudovske; nisam leao na kauu, nego smo sjedili i razgovarali. Nisam ba siguran da me Lane oslobodio sputavajue neuroze. Kada o tome danas razmislim, njegove su briljantne analize snova i njihovih simbolinih znaenja u meni pobuivale samo razumsku reakciju. Kasnije, kada sam u Beu bio Stekelov pacijent, i njega sam smatrao briljantnim, ali me ni on nije iznutra pokrenuo. Ali tko moe procijeniti uinak bilo kakve terapije? Kako mogu biti siguran da bih bio pokrenuo Summerhill i da nije bilo Homera Lanea? Moje je miljenje da sam od njega jako puno dobio i nauio, ali ne znam koliko je toga bilo osobno (preko analize), a koliko drutveno (u smislu radne sposobnosti). Siguran sam da je Laneov pozitivni uinak na mene proizaao vie iz njegova naina ophoenja s djecom, nego iz analize. Doao sam u dodir s njim u razdoblju nakon Commonwealtha, odnosno u krivo vrijeme. Preao je u London i poeo se baviti terapijom, a ja sam mu bio jedan od prvih pacijenata. Za njega je to bio pogrean posao. Sreom, uz to je davao brojna predavanja i odravao seminare, a u tome je bio sjajan. Lane je imao neopisiv dar, neki arm koji je razoruavao i privlaio ljude poput jakog magneta. Jedan od negativnih rezultata te injenice bilo je skoro posve nekritiko sljedbenitvo; sve to je stari Homer govorio na svojim seminarima, smatrano je evaneljem, glasom novoga boga. Sljedbenici su mu sjedili oko nogu i bez pitanja gutali svaku njegovu rije. Izjavljivao je stvari poput: "Svaki nogometa pati od kastracijskog kompleksa", nedokazive tvrdnje, a mi smo ih upijali bez prigovora. Na njegovim smo seminarima esto dovodili u pitanje njegove stavove o seksu, i pitali ga zato je bio toliko zabrinut zbog seksa u svom Commonwealthu. Trebao nam je odgovoriti kako svojim adolescentima nije mogao dopustiti seksualni ivot zbog drutvenih okolnosti i dravnog nadzora, no obino nam je "servirao" odgovore koje smo shvaali kao racionalizacije. Nismo bili zadovoljni njegovim uvijenim objanjenjem kako za adolescente nije dobro da imaju puni seksualni ivot. Mislim da Lane nikad nije nadiao istunstvo svoje rane mladosti u Novoj Engleskoj. Previe je pojednostavljivao stvari. Kada je ohrabrivao Jabeza da porazbija tanjure i alice, Jabez je bacio ara na pod i odjurio sav uplakan. Lane je tvrdio kako je taj dogaaj razbio djeakove unutarnje konice, da su se sve naglo poruile. Ne vjerujem u to. Gledajui unatrag, rekao bih da je pretjerivao. Nema dramatinih izljeenja; lijeenje uvijek traje dugo. Dodue, Laneov je postupak bio poetak, ali nije trebao tvrditi kako je jedan takav dogaaj dovoljan, jer smo uzimali zdravo za gotovo da se Jabez u roku od deset minuta iz temelja promijenio. No Lane nam nije lagao; isticao je poentu dodavanjem osobnog naglaska anegdoti. A mi nismo bili lakovjerni glupani: meu nama su bili i Lord Lytton, J. H. Simpson, John Layard, dr. David, liverpulski biskup. Uglavnom smo Lanea doivljavali kao boga, kao bojeg proroka. Onima koji su itali Laneovu biografiju iz pera Davida Willsa, bit e jasno
127 / 162
kako nije bio bog, a ni prorok. Ali zato je bio intuitivni genij; nije imao veliko "knjiko" obrazovanje, ali je vie od svih ljudi koje sam upoznao, imao mo pruanja ljubavi i razumijevanja djeci. Njegov nain ophoenja s problematinom djecom bio je uzor za sve djelatnike na tom podruju. Ne vjerujem da su njegove psiholoke teorije imale ikakav uinak na njegove delinkventne ake, ali su im toplina njegove osobnosti, njegov osmijeh odobravanja i smisao za humor nedvojbeno pomogli. Lane nam je rekao kako je u Americi izuavao freudovsku analizu. Nismo mu vjerovali, a ne vjerujem u to ni danas. Sumnjam da je ikad pozorno prouavao Freuda. Lane nije bio uenjak. Imao je, kako kae David Wills, jedno od svojstava koja se obino pripisuju genijima, naime sposobnost usredotoavanja na bit bez gubljenja vremena na sporedne stvari. Kod Lanea je jo neto bilo jedinstveno: dar da prozre fasade konvencionalnog ponaanja i izvanjskih manira. esto je govorio kako se iza zloina krije dobar, pozitivan motiv, i mislim da je imao na umu pokuaj zloinca da u ivotu pronae radost. Ali siromani e djeak, odrastao u sirotinjskoj etvrti bez ikakvih izvora radosti, izabrati jeftin pokuaj sitnog potkradanja, budui da su mu svi dragi putovi k slobodi i srei zaprijeeni siromatvom tijela i uma nametnutim od strane drutvenih nejednakosti. U svojem sam vlastitom ophoenju s djecom, bio inspiriran Laneom, i u vrijeme prije nego to sam poeo uzimati samo "normalnu" djecu imao sam puno problematinih aka. Mogu se prisjetiti samo jednog koji nije postao uravnoteenim i zdravim graaninom. Laneov je odnos prema meni bio sloen. Na nedjeljnim je veerama esto bio kiseo, mrzovoljan i ne bi progovorio ni rijei; u drugim je prigodama, pak, neprestano pametovao, "donosio zakone". Kada je umro, doveo sam njegovu ker Olive Lane u Summerhill i neslubeno je usvojio. Bio sam mu drag, ali mi je njegovo dranje bilo nerazumljivo. Kasnije mi je jedna njegova pacijentica rekla da je bio ljubomoran na mene, ali u to ne mogu povjerovati, jer sam bio nitko i nita, nitavni sljedbenik svjestan svoje inferiornosti spram njega. Do njegove smrti nisam bio napravio nita vrijedno, a onda sam se morao suoiti s osjeajem preputenosti samome sebi. Vie nisam mogao trati Laneu po savjet i vodstvo. Morao sam stati na svoje noge. Krajem 1919. Lane me napao zato to sam na svom predavanju govorio o njegovom radu u Malom Commonvvealthu. Netko mu je to bio prenio i pobjesnio je; rekao je da sam ga lano prikazao i zapovjedio mi da ga vie ne spominjem. I ja sam se razbjesnio i odgovorio mu to ga ide, pa sam nekoliko mjeseci iao na analizu kod jungovca Mauricea Nicolla (i iz toga izvukao prokleto puno, kao i uvijek). U meuvremenu sam i dalje veerao u Laneovoj kui svake nedjelje. Ponaao se vrlo prijazno i pitao me kako mi je kod Nicolla, a kada bih mu odgovorio, govorio je: "Bolje bi ti bilo da se vrati k meni." Kakav je Lane bio ovjek? Imao je prekrasan osmijeh; bio je pun razumijevanja i smisla za humor. ak je i njegove neprijatelje katkad osvajao taj njegov arm. Djeca su ga oboavala. Lane je zraio toplinom i ene su ga sigurno smatrale vrlo privlanim. Mislim da smo svi imali dvoznaan stav o njemu ali je, to se mene tie, ljubav koju sam prema njemu osjeao, bila jaa od mrnje. Kada je Ministarstvo unutarnjih poslova zatvorilo Mali Commonwealth, ni na tren nisam povjerovao u istinitost izreenih optuaba. Osim toga, nemam nikakvu elju suditi Laneu ni bilo kome drugome. Je li u Commonwealthu doista spavao sa svojim delinkventnim djevojkama? Meu tim je curama moglo biti i nekoliko Lolita. Lanea sam dosta dugo poznavao i dvije se godine podvrgavao njegovoj analizi, i ne mogu vjerovati da bi se upustio u blud s problematinom djevojkom od kojih osamnaest godina znajui, a morao je znati, kakvim se opasnostima izlae. U mati neurotine adolescentkinje i najovlaniji zagrljaj ili znak simpatije mogu izgledati kao zavoenje.
128 / 162
Bilo mi je teko biti kritian jer me njegov tretman "sluajeva" u Malom Commonwealthu posve ispunio divljenjem i radou. Nikad se nije trebao baviti odraslima jer je, kao to sam ve rekao, bio previe "neodrastao", jednostavan i pun povjerenja. Jednom je prihvatio novac od patoloki bolesne ene. Skoro je od nje primio na dar i luksuzni automobil, ali je banka stopirala ek jer je bila prekoraila raun. Takvi su ga dogaaji, zajedno s optubama kako spava s pacijenticama, najprije doveli na optueniku klupu, a potom otjerali u smrt. Posljednje suenje i progonstvo bili su mi sumnjivi, ali nam je jedne veeri John Layard prepriao svjedoanstva nekoliko pacijentica koje su mu rekle kako je Lane spavao s njima. Zvuale su uvjerljivo. No zaboravimo Laneove slabosti, tatinu i "sitne" osobine; sve je to beznaajno. Dobre stvari koje ovjek napravi, ive i nakon njegove smrti. Mislim da je David Wills razborito analizirao Laneove ivotne propuste; prvobitni su uzroci njegova istunska majka, njegov uasni osjeaj krivnje zato to kao djeak nije pazio na svoju malu sestru i ona se utopila, te kasniji osjeaj krivnje zbog toga to je svoju suprugu poveo na sanjkanje ubrzo nakon poroda pa je umrla od upale plua. Wills tvrdi, a ja bih se sloio s njim, kako Laneovo "priznavanje poraza" i bjeanje od bilo kakve tekoe, potjeu iz njegove rane mladosti. Obitelj Lane bila mi je jako draga. Polly i Allena poslali su u kolu kralja Alfreda jer sam tamo ja poduavao. Ako je vjerovati priama, djevojka koju je Lane volio, umrla je pa je onda oenio njezinu sestru Mabel. Siguran sam da Mabel nikad nije volio, no meni je bila vrlo draga i suosjeao sam s njom. Ne vjerujem daje ita razumjela od onoga to je govorio i inio. Netko mi je puno kasnije rekao kako me njihov sin Raymond nazvao podmuklim kradljivcem koji je "preprodao" ideje njegovog starog. Istina je - no da je Lane poivio, ne bi bio zadovoljan Summerhillom. Uvjeren sam da bi smatrao kako mu nedostaje duhovnosti. Nikad nisam uspio otkriti kakav je bio njegov stav o vjeri. Pretpostavljam da se nikad nije do kraja rijeio ranog novoengleskog istunstva. Puno je govorio o "duhovnosti", a moj je dojam bio da misli na kreativnost, kao suprotnost posesivnosti. Lord Lytton, jedan od njegovih uenika, napisao je kako je Lane jako cijenio svetog Pavla, ali po mom je iskustvu o Pavlu uvijek govorio s izrazitom odbojnosti. Prema svemu sudei, smatrao ga je zlim utjecajem koji je ljubav koju je propovijedao Isus, pretvorio u niz patrijarhalnih i protuivotnih pravila. Prenio sam mu Nietzscheove rijei kako je prvi i posljednji kranin umro na kriu, a on je kimnuo glavom u znak slaganja. Mislim da u njegovu ivotu nije bilo svjesne religioznosti (u smislu odlaenja u crkvu), a skoro sam siguran i da nije vjerovao u raj i pakao. esto je spominjao Boga; rekao bih da je mislio na "ivotnu snagu", a ne na Oca koji vidi sve to ini. Laneu vjera nije bila potrebna; on je vjeru ivio, ako pod "vjerom" shvatimo izraavanje ljubavi, a ne mrnje. Taj je ovjek bio prava zagonetka. Jako je volio izmiljati; priao nam je prie o svom djetinjstvu koje nisu imale nikakve veze sa stvarnosti. Bio je ljubitelj dobrih stvari u ivotu; ukratko, obian ovjek poput vas ili mene. Ali neto je u njemu nadilazilo ljudsku slabost, odreena sposobnost poniranja u nutrinu ljudskosti - genij, intuicija, nazovite to kako hoete, jer je ionako rije o neem neopipljivom, to se ne moe oponaati. S druge strane, ne smije se nekritiki gutati sve stoje nauavao. Na svu sreu, svaki je idol ispod koe samo ovjek. Na alost, establishment nije iao Laneovim tragom. Njegov je utjecaj bio ogranien. Od 1925., kada je umro, dravne ustanove za problematinu djecu nisu se promijenile na bolje u pogledu slobode i razumijevanja. Danas dok ovo piem, u Engleskoj nije slubeno zabranjeno tjelesno kanjavanje hendikepirane djece; to se preputa ravnateljevoj diskreciji ili, to je ei sluaj, indiskreciji. Vie od etiri desetljea nakon njegove smrti oito je kako je Homer Lane imao neznatan uinak na slubenu politiku, premda ne bih htio omalovaiti britanske uitelje koji gaje ovjean pristup djeci.
129 / 162
Laneov se utjecaj najvie osjetio izvan dravnih institucija, no moram biti korektan i ustvrditi kako i nekim kolama unutar dravnog sustava upravlja ljubav, a ne mrnja. Za sebe moram rei kako Laneu dugujem jako puno. Prvi me uputio u djeju psihologiju. Bio je prvi ovjek za koga sam uo da u ophoenje s djecom unosi "dubinsku" psihologiju, to je kod slubenog tretmana rijedak sluaj. Od Lanea sam preuzeo i ideju summerhillskog samoupravljanja. Uputio me u nunost potrage za dubokim uzrocima runog ponaanja. A ipak, rekao bih da najvei dio tisua uitelja u Velikoj Britaniji nije nikada ni uo za njega; kada ga spomenem na svojim predavanjima, veina me aka i uitelja samo blijedo gleda. Za mene je on bio otkrie. Lane mi je pokazao put, i to sam uvijek priznavao. Mislim da nisam samodopadan kada kaem kako je Summerhill utjecao na mnoge ljude koji to nikad nisu priznali u svojim knjigama ili lancima. Uvijek je tako. Slaem se da to, dugorono gledano, i nije previe vano, ali mislim da bi bilo poteno navesti svoje izvore. Lane nije bio nikakav spasitelj. Jadni ovjek nije mogao spasiti ni samoga sebe! Ali injenica da ga je prosvjetni svijet posve zanemario, dokazuje da se zanemaruje i pruanje ljubavi djeci. Jedno od zala ovjeanstva nedvojbeno je naa ustrajnost u govorenju djeci kako bi trebala ivjeti. Na cjelokupni obrazovni sustav nastoji ih ugurati u isti kalup kroz koji smo proli i mi stariji, a djeca potom ukalupljuju svoju djecu... i jedini je ishod svega toga svijet pun zloina, mrnje i ratova. Na taj nain ostajemo zatoeni u zaaranom krugu, a milijuni djece su nesretni i napeti, kako u tijelu tako i u dui. Pritisak te tradicije tako je jak da je tek jedan od tisuu ljudi sposoban ikada dovesti u pitanje ili se makar poeljeti usprotiviti moralnim naelima i tabuima drutva u kojem ivimo. A kada neki takav osporavatelj i digne glas, drutvo ga odmah uniti, kao to je unitilo i Homera Lanea ili Wilhelma Reicha. Freuda nije zadesila ista sudbina ponajprije stoga to drutvo nije uspjelo nai uvjerljivo opravdanje. I Lane i Reich bili su optueni za zloine i izvedeni pred sud, pa ih je, slijedom toga, drutvo doivjelo kao zle ljude. To su mrlje koje se teko skidaju. Oscara Wildea se i dan danas rijetko promatra kao briljantno i dobrohotno duhovitu osobu; najee je samo homoseksualac. "ovjekova zla djela ive i nakon njegove smrti, a dobra se esto pokapaju zajedno s njegovim kostima." Ali Lane i Reich nisu uinili nikakva zlodjela. Lanea je upropastila njegova vlastita osobnost; poput Petra Pana, nikad nije dovoljno odrastao kako bi razumio ili elio razumjeti novac, zakone, konvencije i sline stvari. Reichov je ivot "skraen" zbog toga to nije htio prihvatiti kompromis s bolesnim svijetom. Kada svi mi budemo mrtvi, obojicu e slaviti kao velike ljude. Zato ovjeanstvo bira Hitlera, a ne Homera Lanea? Zato bira rat, a ne mir, neovjeno postupanje sa zloincima umjesto psiholokog i drutvenog tretmana? Moda stoga to se boji ljubavi i njenosti. Kakav je samo ivot Lane imao. Vrijeme je nagrizlo moje uspomene na njega. Kako sam rekao, nikad nisam povjerovao u prie kako je u Commonwealthu zavodio delinkventne djevojke. I kasnije, kada je pravno optuen za zavoenje svojih odraslih pacijentica na analitikom kauu, sve mi je to bilo sumnjivo, ali nisam bio okiran. Moda su neke pacijentice izvukle vie koristi iz zavoenja nego ja iz analize snova. S profesionalne je toke gledita takvo ponaanje, naravno, pogreno, jer se u trenutku kada pacijentica postane analitiarovom ljubavnicom, analiza neizbjeno prekida. Tragedija je Laneova ivota u tome to ga se povezuje s drutvenim skandalom, a ne s velikim uspjesima koje je postigao u radu s problematinom djecom. ivotno djelo nekog ovjeka skandali ne mogu unititi zauvijek, ali za njegova ivota nedvojbeno mogu. Kada sam u novinama proitao vijest o Laneovoj smrti, na svom sam licu pronaao osmijeh. U prvi sam mah pomislio kako sam beutan, ali sam kasnije, rekao bih, ipak pronaao pravo objanjenje: najzad sam bio slobodan. Dotada sam se stalno oslanjao na njega - to bi rekao Homer? Sada sam morao stati na svoje noge.
130 / 162
Wilhelm Reich
Ako su, kako sam rekao, miljenja o Stekelu bila proturjena, to je proturjeje bilo jo puno izraenije u pogledu Wilhelma Reicha. Neu se pretvarati kako razumijem njegov znanstveni rad s "bionima" i "orgonima", ali mi je jasna njegova teza kako je glavni uzrok bolesti ovjeanstva potiskivanje seksualnosti. Otvoreno priznajem da je moja vjera u Reicha u velikoj mjeri utjecala na moje kasnije pisane radove. Kada sam susreo Reicha, imao sam za sobom dvadeset est godina upravljanja kolom i inio sam to na isti nain kao i danas. Meutim, zahvaljujui Reichu sam postao svjestan stvari koje sam do tada radio intuitivno. U ljeto 1947., u Maineu, nisam mogao shvatiti njegovu tvrdnju kako djelovanje prethodi svrsi sve dok nije uzviknuo: "Ali, Neille, tvoje se ivotno djelo temelji na naelu kako sve poinje od djelovanja. Nisi napravio Summerhill zato da bi djeca uila ili nauila raditi ili postala sljedbenicima bilo kakvog "izma". Puta ih da djeluju na svoj razigranoradni nain, i ne odreuje im unaprijed ali ba nikakvu svrhu." Moji su stavovi o seksualnoj slobodi godinama bili samo razumske naravi; intelektualno sam bio veliki pristaa slobode, ali mi je tek dugo prijateljstvo s Wilhelmom Reichom podarilo odreenu mjeru emocionalne slobode u tom pitanju... Kaem: odreenu mjeru, jer se, premda mogu otvoreno i ozbiljno razgovarati o bilo kojem aspektu seksualnosti, osjeam nelagodno ako je nazona makar i samo jedna osoba za koju znam da se lako okira takvim temama, pa svjesno ublaavam "otricu" rasprave primjenom medicinskih izraza. Neugodno mi je i kada malo dijete kae "jebi ga" pred nepoznatim posjetiteljima ili vodoinstalaterom; svoju reakciju racionaliziram milju kako e vanjski svijet tako stei krivi dojam o koli. Moja prva supruga, koja u djetinjstvu nije morala pretrpjeti kalvinizam i potiskivanje seksualnosti, uglavnom se samo smijala i nije pridavala nikakvu pozornost djejem otrom jeziku, ali moja sadanja supruga Ena, koja je prola nedvosmislenu, protuivotnu obuku u pitanju seksa, ima isti stav kao ona. Moda se, dakle, u tome krije i vie od kalvinistikog utjecaja iz rane mladosti. Dijelom je rije o poistovjeivanju s drugom osobom; kada je nedavno neki posjetitelj poeo govoriti u antisemitskom tonu, bilo mi je jako neugodno jer je bio nazoan ijedan idov. Vratimo se Reichu... Po mom je sudu Reich, uz Freuda, jedini originalni mislilac u psihologiji. Godinama sam jalovo i bespomono tvrdio kako se psihologija mora udruiti s filozofijom i biologijom, i kada sam sreo ovjeka koji radi na taj nain, bio sam "zreo za branje". Fascinirala me njegova teorija o povezanosti neuroza s tjelesnim napetostima. Nemam namjeru podrobno opisivati Reichovo djelo; zadovoljit u se razmatranjem dojma koji je na mene ostavio i utjecaja koji je na mene izvrio. Prvi sam ga put sreo 1937. Drao sam predavanje na sveuilitu u Oslu, a kada sam zavrio, voditelj programa mije priao i rekao: "Veeras ste u publici imali istaknutu osobu: Wilhelma Reicha." "Nevjerojatno", rekao sam. "Na brodu sam itao upravo njegovu knjigu Masovna psihologija faizma." Nazvao sam Reicha i pozvao me na veeru. Razgovarali smo do kasno u no. Bio sam fasciniran. "Reich," rekao sam, "ti si ovjek kojeg traim ve godinama, osoba koja je u stanju povezati tijelo i psihu. Prima li me kao svog uenika?"
131 / 162
I tako sam dvije godine za svake praznike, tri puta godinje, putovao u Oslo. Rekao je kako u moi neto nauiti samo ako se podvrgnem njegovoj vegetoterapiji; tonije, leao sam gol na kauu dok je on napadao moje ukoene miie. Odbijao se baviti snovima. Bila je to teka terapija, esto i bolna, ali sam u nekoliko tjedana osjetio vee emocionalno osloboenje nego za sve ono vrijeme uz Lanea, Mauncea Nicolla i Stekela. Njegova mi se terapija inila, a i danas mi se ini najboljom, premda sam primijetio kako i Reichovi pacijenti nakon terapije prema svemu sudei ostaju neurotini. elio bih ovdje rei poneto o reichovskoj analizi. Neki su itali njegove knjige i uinile su im se jednostavnima. Sve to treba uiniti, jest polegnuti golog pacijenta na kau, "otkvaiti" ukoene napetosti u miiima... i promatrati kako isplivavaju kompleksi i uspomene iz djetinjstva. Pa zato onda i ja ne bih mogao raditi kao orgonski terapeut, pitaju se. To je jako opasno. Iz osobnog iskustva mogu rei kako reichovski tretman pobuuje burne osjeaje i pacijenti se, ako terapeut nije obuen u reichovskoj terapiji, mogu nai u velikoj opasnosti - lako mogu poiniti samoubojstvo ili bogzna to drugo. Reich je izriito naglaavao kako samo obueni lijenici mogu prakticirati njegove metode. U tome je bio potpuno u pravu. Laik terapeut mogao bi pronai neto to e protumaiti kao napetost u vratnom ili trbunom miiu i pokuati je odstraniti, ali ne moe znati je li moda rije o tuberkuloznoj leziji ili kakvoj izraslini. Reich se u ivotu puno selio. Godinama je pripadao uskom krugu ljudi oko Sigmunda Freuda. Kada je Hitler doao na vlast, iz Berlina je pobjegao u Kopenhagen, odakle su ga protjerali zbog njegove knjige Seksualna borba mladih, u kojoj tvrdi kako seks mora slijediti bioloke zakone i kako adolescentima ne bi trebalo zabranjivati spolne odnose. Potom se na nekoliko godina skrasio u Oslu. esto je govorio: "Savij drvo dok je mlado i ostat e povijeno kada dosegne punu veliinu." A rekao je i ovo: "Pogreka je psihoanalize u tome to se bavi rijeima, dok se djetetu cjelokupna teta nanese prije nego to progovori." Sumnjam da je ijedna terapija ikad doprla do korijena neuroze. Poetkom dvadesetih godina svi smo tragali za tom famoznom traumom koja je uzrok bolesti. Nikad je nismo nali, jer traume nije ni bilo, ve samo mnotvo traumatskih iskustava od trenutka roenja. Reich je utvrdio kako terapija nije rjeenje, nego samo postupak za spreavanje bolesti, i nastavio je izvoditi terapiju uglavnom zato da bi prikupio sredstva za svoja znanstvena istraivanja. Kada je 1939. izbio rat, bio sam jako zabrinut zbog njegove sudbine jer je bio idov i nalazio se na nacistikom popisu za likvidaciju. Jedan od njegovih amerikih pacijenata, dr. Theodore Wolfe, koji je kasnije preveo njegove knjige, uspio ga je prebaciti u Sjedinjene Drave. Pria o njegovom boravku u Americi sve do smrti u zatvoru dobro je poznata. esto me pokuavao nagovoriti da "donesem" Summerhill u Rangely, u Maine, gdje je imao svoju kliniku Organon. "Ne, Reich, jednom sam upravljao kolom u stranoj zemlji i nikad to ne bih ponovio. Ne znam kakvi obiaji i navike vladaju u Americi, a osim toga, moju bi kolu smatrali reichovskom, to nikako ne elim." S Reichom nije bilo mogue suraivati. Bio je "sve ili nita" tip ovjeka. Sve je moralo biti po njegovom, i uredno se rjeavao svakog tko je mislio drugaije. Znao sam da nikad ne bih mogao raditi s njim. Reichovu teoriju orgonske energije nikad nisam uspio shvatiti. Moda ta energija i postoji, ali to da ovjek radi s njom? Reich je govorio kako je vidljiva, ali ja je nisam mogao opaziti. Imao je mali motor koji se napajao iz orgonskog akumulatora. Radio je polako, no kada bi ga "potaknuo" napon iz baterije, okretao se velikom brzinom. Reich je bio ushien: "Pokretaka sila budunosti!" uzvikivao je. Koliko znam, od tog projekta kasnije nije bilo nita. Nisam bio dovoljno upuen u njegovo stvaranje kie kako bih stvorio sud, ali mi je moj prijatelj dr. Walter Hoppe iz Tel Aviva priao kako je postigao udesne rezultate u razbijanju
132 / 162
oblaka. Ne mogu zamisliti nijedan nain na koji bi se psihika orgonska energija, ako je moemo tako nazvati, mogla primijeniti. Ali moram priznati i to da sam u svim znanostima potpuna neznalica. Nikad me nije zainteresirao Reichov kasniji rad. Za mene je on bio velikan iz ranijih knjiga, Seksualne revolucije, Analize karaktera, Funkcije orgazma i Masovne psihologije faizma, koju jo uvijek smatram remekdjelom analize mase. Posmrtno djelo njegove supruge Ilse, Wilhelm Reich: Osobna biografija, odvaan je i iskren opis briljantnog i sloenog ovjeka. Reichu je, kako Ilse istie, nedostajao smisao za humor i moje je prijateljstvo s njim naruavala injenica da se nismo mogli smijati istim stvarima. Nimalo ga nisu privlaili obini razgovori o automobilima ili knjigama i uasavao se ogovaranja. Uvijek je priao samo o svom poslu. Bio je oputen samo kada smo jedanput tjedno odlazili u kino u Rangely, u blizini njegove klinike. Nije imao nikakav kriterij u pogledu filmova. Jednom sam rekao kako je film bio jeftin i bezvezan, a on se naljutio: "Meni se jako svidio." Jo uvijek ne vidim kako bi se orgonska energija mogla primijeniti za lijeenje bolesti svijeta i ovjeanstva. Ne mogu povjerovati da bi se, kada bi svi ljudi na svijetu imali savrene orgazme u reichovskom smislu, ovaj planet pretvorio u raj. Reich nije bio spoznao cijelu istinu. Govorio sam mu kako poznajem postarije mukarce i ene koji nikad u ivotu nisu vodili ljubav, a svejedno su sretni i dobrohotni i ine dobra djela. Nikako ne uspijevam otkriti je li Reich ikada razrijeio misterij zato je seks postao tabu, zato su krani od seksa napravili veliki grijeh. U vrijeme kada nije bilo uinkovitih sredstava protiv zaea, Reichova ideja slobodnog seksa za adolescente bila je neostvariva. Reich je u pogledu seksa bio istunac. Mrzio je rije "fukanje"; za njega je to bio izraz agresivne, muke seksualnosti liene njenosti ili ljubavi. "ene ne fukaju", rekao mi je jednom prigodom. Donosio je briljantne dijagnoze, ali u praksi nije znao odgovor, nije znao kako doprijeti do izopaenih ljudi koji ubijaju dijete dok je jo u kolijevci. To je ono to ne mogu shvatiti: koji je razlog ljudske mrnje, ratova i stege. Nikako ne mogu shvatiti to je navelo ovjeanstvo da krene tim putem. Ako mi je Reich i pruio nekakav odgovor, nisam ga razumio. Summerhill dokazuje da iz slobode proizlazi dobro i da klinci mogu odrasti bez usaivanja protuivotnih stavova, ali zato je to tako? Zato se itav svijet ne moe na taj nain ophoditi s djecom? Uistinu bih volio znati odgovor na to pitanje. Jo uvijek nisam naistu o ulozi potiskivanja seksualnosti. Imao sam ake iz domova koji su odobravali masturbaciju, golotinju i psovanje, a svejedno su zlostavljali i unitavali; dodue, ipak ne toliko kao klinci glupavih roditelja. Sve je to vrlo zbunjujue. Reich, koji je ivio punim seksualnim ivotom, bio je pun luake ljubomore. Kada se Ilse vratila kui nakon stoje bila kod nas u posjeti Reichove su prve rijei bile: "Jesi li spavala s Neillom?" Moj je odnos s Reichom bio poseban. Bio je okruen sljedbenicima i lijenikim "egrtima", i njihovi su odnosi bili formalni. Ja sam ga jedini oslovljavao s "Reich". Istinabog, i ja sam bio njegov pacijent i "egrt", ali sam, moda i zbog mojih godina, spadao u zasebnu kategoriju, zajedno s doktoricom Olom Raknes iz Osla. Imali smo seminare. Reich bi prekrio plou hijeroglifima, jednadbama koje mi uope nisu bile jasne, a sumnjam i da ih je itko drugi na seminaru razumio. Reich i ja smo voljeli jedan drugog. Kada sam se posljednji put rastajao s njim, u Maineu 1948., zagrlio me i rekao: "Neille, volio bih da moe ostati. Ti si jedini ovjek s kojim mogu razgovarati. Ostali su ili pacijenti ili sljedbenici." Tada sam uvidio koliko je zapravo bio usamljen. Jednom sam mu rekao: "Zato si tako formalan? Zato Wolfea oslovljava s 'dr. Wolfe'? Zato za sve njih nisi jednostavno 'Reich'?"
133 / 162
"Zato to bi iskoristili familijarnost kako bi me unitili, kao to su uinili u Norvekoj kada sam za sve bio 'Willy'." "Ali, Reich, mene svi zovu 'Neill', i osoblje i aci i posluga, i nitko nikada ne zlorabi familijarnost." "Da, ali ti, za razliku od mene, ne rukuje eksplozivom", glasio je njegov tajanstveni odgovor. Iz knjige njegove supruge Ilse oito je kako je Reich pred kraj ivota izgubio razum. To me nikad nije zabrinjavalo; mnogi su veliki ljudi poludjeli - Swift, Nietzsche, Schumann, Ruskin i mnogi drugi. (Ja sam jo uvijek normalan, pa znam da nisam genij.) Uope nisam mario za to to je bio pomalo paranoian... a tko nije? Jednom nas je zajedno s Ilse i Olom Raknes posjetio i njegov sin Peter. Tada je bio jo djeak. Sjedili smo u mom vrtu i Peter je rekao: "Oni ameriki zrakoplovi na nebu su tu kako bi mene zatitili." Rekao sam mu da to nije tono. Kada se vratio kui, oito je ispriao Reichu to sam rekao, jer je Reich poslao ovakav brzojav Grethi Hoff: "Ne vjeruj Neillu, on nije lojalan." Napisao sam mu pismo, i dragi mi je starac odgovorio pun aljenja i isprika. U Americi su ga doslovno otjerali u smrt klevetnici gladni skandala. Bolesni novinari opisivali su njegov orgonski akumulator kao sredstvo za postizanje seksualnog orgazma. Otkud toliko ogorenog neprijateljstva prema njemu u SAD-u? Obini udaci nisu izloeni takvim pogrdama i mrnji. ovjeka koji vjeruje kako je zemlja plosnata, ne progone onako kako su progonili Reicha; njega bi ismijali, ali Reichu se nisu smijali. U Americi su ga oklevetali; odbacili su ga kao paranoika. Ako nam je paranoik mogao podariti tako briljantne knjige poput Masovne psihologije faizma, Funkcije orgazma i Sluaj, mali ovjee!, psihijatri bi hitno morali preispitati svoje definicije. Osobno smatram kako su Reicha bojkotirali zbog njegovih beskompromisnih stavova o ivotu, a osobito o seksu. Uvjeren sam da pitanje postoji li orgonska energija ili ne postoji, nema nikakve veze s protureichizmom. Nisam dovoljno upuen u znanost da bih mogao rei postoji li ili ne, a do toga mi uope nije ni stalo. Ali mi je zato stalo do Reicha kojeg sam poznavao i mogao razumjeti, ovjeka ija je analiza ljudskog karaktera bila duboka i uvjerljiva. Dopisivali smo se od njegova dolaska u, Ameriku pa sve dok ga nisu zatvorili. Zatvorska usamljenost za njega je jamano bila pakao. Mislim da me Mali ovjek u njemu privlaio isto toliko koliko i veliki genij, Reich koji je bjesnio na Petera i Ilse, topla osoba s kojom sam ispraznio mnoge boce viskija od rai... ukratko, tip od krvi i mesa koji je uivao u uzbudljivom vesternu poput desetogodinjaka. Reich je umro u zatvoru od sranog udara, i njegova me smrt zaboljela vie od smrti Homera Lanea. Ugasnulo je jarko svjetlo; veliki je ovjek preminuo u podlom zatoenitvu. Mislim da Reichov genij nee doi na svoje barem jo dvije generacije. Smatram se vrlo sretnim to sam ga imao prigodu upoznati, biti njegovim uenikom i voljeti ga.
Ljubavi i ljubljene
Dok sam radio kao pomoni uitelj u kotskoj, do uiju sam se zaljubio u jednu uenicu. Margaret je imala oko esnaest godina, a ja dvadeset etiri. Njezin je glas za mene bio najslai zvuk, a ona sama olienje svekolike ljupkosti. Prekrasne su joj se oi jedva vidjele od dugih trepavica; kada bi me gledala, nisam se usuivao uzvratiti pogled. Za mene se cijela kola svodila na nju. Ako bi sluajno bila odsutna, dan je bio mraan, dug i mukotrpan; kada je bila u uionici, dani su uvijek bili jako prekratki. Godinama kasnije rekao sam joj koliko mi je znaila i izgledala je jako iznenaeno. Meutim, danas sam neto
upueniji u ljudske motive i ponaanje i drim da je morala znati, pa je nedvojbeno koristila svoje opasne oi kako bi uznemiravala plahog, nezrelog mladia koji je drhtao pred njezinim pogledom. Za mene njezina ljepota nije bila stvarna, nego neto na emu se mogu graditi matarije. I tako joj, naravno, nisam ni pokuao prii. Oboavanje mi se inilo vanijim od udvaranja. Zanimljivo je da mi je Margaret jako dugo ostala u mislima. Dok su mi druge djevojke nestajale iz pamenja, ona mi se godinama pojavljivala u snovima. Upoznao sam druge odrasle mukarce ije su se idealne Margarete uvijek iznova vraale u njihove ivote kao slike u snovima, a takoer i ene koje su sanjale svoje idealne mukarce. Ta mi injenica ni danas nije jasna. Proao sam duga razdoblja psihoanalize kod raznih strunjaka, ali Margaretina ih je slika sve zbunjivala. Nagaali su kako je rije o mojoj majci kakvu sam je isprva upoznao, mladu i poeljnu; zatim su govorili kako je zasigurno rije o zamjeni za moju sestru Clunie. Nijedno od tih objanjenja nije u meni pobudilo emotivnu reakciju. Uvjeren sam da me najvie privukla svojom ravnodunou. Oevidno mi se nije divila; a ipak mi se zadnje veeri prije nego to sam otiao iz kole, bacila oko vrata i rekla: "Gospodine Neill, vi ste tako zlatni." Kvragu s tom djevojkom. To je trebalo razbiti aroliju, ali ju je umjesto toga samo uinilo poeljnijom nego ikad. Godinama nisam uo nita o Margaret. A onda sam joj, kada je ve bila udovica i prevalila sedamdesetu, napisao pismo te joj otiao u posjet. Prekrasne su oi bile izgubile negdanji sjaj, i vie nije bilo dugih trepavica. Nakon toga sam joj esto pisao i zvao je telefonom; ivjela je sama, slaba i u bolovima, i bila je usamljena. Preivjela je srani udar i bojala se da je ne zadesi jo jedan. itavog je ivota pripadala niem graanskom sloju, izvan doticaja s novim idejama. Nasmijao sam se njezinu oku kada sam opsovao. Meutim, postupno se i vremena Margaret poela mijenjati. "Otkrio si mi posve novi svijet", govorila je. Bila je draga starica, iako je bila odve okotala u svojim navikama kako bi prihvatila moderne ideje. Jedne nedjeljne veeri nije mi se javila kada sam nazvao. Susjedi su je nali u komi. Jadna Margaret. Sloili smo se kako bi brak izmeu nas dvoje bio pogreka; sumnjam da bi bila u stanju prekoraiti granice svojeg konvencionalnog ivota u kotskom predgrau. No kakva je korist od nagaanja? Ona je bila mladenaki san. Mladi u mati pretpostavljaju kako su djevojke ljupka izgleda nuno i ljupke naravi. A Margaret je bila dvostruko blagoslovljena. Uistinu se znala ponaati; bila je obzirna prema drugima i pazila da se nikome ne zamjeri. Kako su ljudi u mladosti nesvjesni i glupavi. U osamnaestoj sam se zaljubio u zgodnu curu koja uope nije reagirala na moje nabacivanje - kasnije sam saznao da je bila lezbijka. Ali zato je njezina sestra bila "ispravna". Trudio sam se oko sestre, suludo se nadajui kako e svojoj prekrasnoj sestri govoriti o tome kako sam ja divan deko i zanemarujui injenicu da je prema njoj osjeala samo mrnju. Mislio sam kako se do srca neke djevojke moe doprijeti komplimentima; dugo mi je trebalo da otkrijem kako e je netko drugi osvojiti govorei joj da je grozna betija. Tek me dugogodinje iskustvo nauilo da ena, kada bijesno gleda mukarca, udara nogama o pod i vie: "Gubi se odavde! Mrzim te!", u veini sluajeva izraava svoju ljubav prema njemu. Ali zacijelo sam imao nekakav elementarni osjeaj za psihologiju. Sjeam se jednog plesa iz vremena plesnih rasporeda i bijelih rukavica, kada su ene stajale u krugu, a oboavatelji se predbiljeavali za plesove s njima upisujui se u plesni raspored, knjigu s ruiastom vrpcom. Svi su opsjedali "miss fakulteta". Upoznali su me s njom, ali je nisam zamolio za ples. Kasnije mi je prila i dotaknula mi ruku. "Na ples", rekla je. "Ubacila" mi se mimo rasporeda. "ekaj malo", rekao sam. "Mi nismo..." "Znam. Vrae jedan, ti me jedini nisi pitao za ples." Od nje sam nauio poneto o enama.
135 / 162
Gledajui moderne djevojke, njihovu nezavisnost, otvorenost u pitanju seksa i bezbrino odijevanje u traperice i majice, mogu samo alosno uzdahnuti i ustvrditi kako bih volio da su i u mojoj mladosti ene bile tako iskrene i potene. U to je vrijeme bilo skoro nemogue uspostaviti odnos zbiljskog druenja izmeu spolova. Seksualna je elja nailazila na crveno svjetlo (znakovito je da se crveno svjetlo povezuje s javnim kuama); dok sam bio mlad, djevojaki "semafor" rijetko je svijetlio zeleno. Smatram se normalnim u pogledu seksualnosti, premda sam vjerojatno podredio seks ambiciji. U mojim su studentskim danima lijepe djevojke bile tabu. Vrijedilo je naelo: "Tko me takne, taj me eni." Zato smo mi studenti hvatali mlade prodavaice, djevojke iz radnikog sloja. Nikad nisam iao k prostitutkama - moda stoga to je uvijek bilo puno voljnih amaterki. Sve je to bilo pogreno, poniavajue. Jednom se, na Blackford Hillu, jedna mlada prodavaica nakon spolnog odnosa rasplakala. Upitao sam je zato plae. "Nije fer", rekla je. "Vi studenti izlazite s nama, svia nam se vae ponaanje i ueno izraavanje, ali nas nikad ne enite. Morat u se udati za nekog radnika koji e znati priati samo o nogometu i pivu." Nakon toga sam prestao loviti prodavaice. Dvaput sam se skoro oenio. Obje su djevojke, poput mene, pripadale niem graanskom sloju. Oklijevao sam. Bio sam zaljubljen, ali se u cijelu stvar uvukao i razum. eli postii neto vano u ivotu. Hoe li ona moi drati korak s tobom? Bio sam vrlo glup, pa sam ih obje pokuao obrazovati, davao im knjige i priao o Shawu, Wellsu i Hardvju. Pored toga, umijeao se i ekonomski uzrok. Nisam zaraivao dovoljno kako bih uzdravao suprugu i obitelj. S emocionalne strane nisam bio u pravu, ali se zbog svojih grandioznih premda jo neodreenih - planova za uspjenu karijeru jednostavno nisam mogao drugaije ponaati. Usputne mi avanture nisu predstavljale neki uitak: bio je to seks bez ljubavi i njenosti. Moja ih je kalvinistika savjest sigurno uinila jo prljavijima, i bit e da me upravo ta savjest vie puta seksualno onesposobila. Dapae, ponekad se pitam kako se itko odgojen kao katolik ili kalvinist ikada moe oduprijeti osjeaju krivnje povezanim sa seksom koji im je usaen u ranoj mladosti. Nikad nisam razumio ene. Postoji li mukarac koji ih razumije? One su, na neki nain, druga vrsta. No vjerojatno bih, da sam bio odgojen u drugaijem ozraju, bolje razumio ensku psihologiju. U mojoj su mladosti ene dizane u nebesa, i nismo bili svjesni da su i one bia od krvi i mesa. Mislim da sam imao dvanaest godina kada sam itao o nekoj eni koja je poginula u eljeznikoj nesrei; mislio sam da je to la jer ene nisu bile ljudska bia poput mene i njima se tako neto nije moglo dogoditi. I to unato injenice da sam imao etiri sestre i znao sve njihove kreposti i mane. To mi nije nimalo pomoglo u razumijevanju drugih ena. Obiteljski seksualni tabu odnosio se na cure s one strane vrtne ograde; one su bile nedodirljive, tajanstvene, nedostine. Obian smrtnik nikada nee moi razumjeti golemu vanost koju ena pridaje odijevanju i izgledu. Kada bi svi mukarci bili poput mene, sve bi to bio gubitak vremena i novca, jer nikad ne zamjeujem kako je neka ena odjevena; u ovom trenutku, dok sjedim za stolom, ne bih znao rei koje boje nose moja supruga i ker. Primjeujem samo lica, a osobito oi. Nikad ne gledam u glenjeve; kada je neka bezobzirna djevojka u Summerhillu dobacila neto o debelim glenjevima neke druge djevojke, pogledao sam i prvi put ih zamijetio, a bila je u koli ve deset godina. U Hellerauu sam plesao s mnogim lijepim djevojkama, ali se ni za jednu nisam "zagrijao". Nisam bio ovjek burnih strasti, pa sam iz tog razloga i oenio enu stariju od sebe. Jedan od mojih aka u koli kralja Alfreda u Londonu bio je Walter Lindsay Neustatter, koji je kasnije postao poznati psihijatar. Bio je sin dr. Otta Neustattera i Australijanke koja je
136 / 162
ila na glazbenu akademiju u Leipzigu. Zbliio sam se s njom; imali smo iste stavove o obrazovanju, a uz to je i proputovala svijet i bila na visokoj kulturnoj razini. Walter i ona otili su ivjeti s Ottom u Hellerau, a ve sam govorio o tome daje radila kao nadstojnica mog tamonjeg odjela, kao i kasnije u Sonntagsbergu i nakon toga u Lyme Regisu. Nakon to se rastala od Otta, oenio sam je zbog kole: morao sam se dolino ponaati. Ali imao sam jo jedan motiv: bila je strana dravljanka i morala se javljati u policiju to ju je, kao Britanku, ljutilo i vrijealo. Preko mene je dobila britansko dravljanstvo. ivot mi se vrtio oko rada i izvrsno smo se slagali. Voljela je putovati pa smo ili u Njemaku, Italiju, Francusku i na krstarenja. Uvijek me pomalo smetalo troenje novaca na te stvari; puno bih radije bio kupio precizni tokarski stroj ili neki drugi stroj za radionicu, ali su mi zato putovanja jamano proirila vidike. Naporno je radila i bila vana za kolu isto koliko i ja, ba kao to je danas moja supruga Ena. Imao sam tu sreu da su mi obje supruge bile izvanredno sposobne i razborite. Bio sam odluio uope ne govoriti o ljudima koji su jo uvijek ivi, tako da o svojoj drugoj supruzi Eni neu rei nita osim da smo se uzeli iz ljubavi, te je naa ljubljena ker Zoe plod sretne brane zajednice. to se tie Zoe, morat u napraviti iznimku i prekriti "zavjet utnje" o ivim osobama. O njoj sam ve pisao u nekoliko svojih knjiga, i njezino su ime sigurno proitali milijuni ljudi. Mnogi su mi pisali raspitujui se o njoj i njezinom ivotu. Neki su me pitali potvruje li Zoe staru kotsku izreku kako su postolarova djeca najgore obuvena. Ne sjeam se to sam osjeao kada je Zoe roena, osim prirodnog i openitog osjeaja kako nije ba fer to majka mora pretrpjeti sav bol. Mislim da prema svojoj keri nikad nisam bio posesivan i da nikad nisam mislio kako je napravljena od "finijeg materijala" u odnosu na susjedovo dijete. Promatranje kako vlastito dijete raste moglo bi se okarakterizirati kao dugo i spokojno uivanje. Jo nikad nitko nije vidio potpuno samoregulirano dijete. Svako ivo dijete ukalupljuju roditelji, uitelji i drutvo. Kada je Zoe imala dvije godine, asopis Picture Post o njoj je objavio lanak popraen fotografijama; u lanku je pisalo kako, po njihovom sudu, ona ima najvee anse biti slobodna meu svom djecom u Velikoj Britaniji. To nije bilo posve tono, jer je u koli ivjela s velikim brojem djece koja nisu bila samoregulirana. Ta su djeca bila vie ili manje "preparirana", pa je Zoe dola u dodir i s djecom koja su imala protuivotne stavove. Odgojili smo je tako da se ne boji ivotinja. Meutim, jednom kada smo stali na nekoj farmi i kada sam joj rekao: "Doi, idemo pogledati mu mu krave", odjednom se prestraila i rekla: "Ne, ne; mu mu krave te pojedu." To joj je reklo neko sedmogodinje dijete. Sreom, strah je trajao samo tjedan ili dva. ini se da je samoregulirano dijete sposobno prevladati utjecaje "preparirane" djece u razmjerno kratkom vremenu. Zoeini strahovi koje je stekla izvana i potiskivanje interesa, nikad nisu dugo trajali. Kada je imala neto vie od godinu dana, prola je kroz razdoblje intenzivnog zanimanja za moje naoale. Stalno mi ih je skidala s nosa kako bi ih razgledala. Nisam se bunio ni pokazivao ljutnju, bilo izgledom ili bojom glasa. Ubrzo su je naoale prestale zanimati i nikad ih vie nije dirala. Da sam joj strogo zapovjedio da ih ne dira - ili je, to bi bilo jo gore, pljeskao po ruici - njezin bi se interes nedvojbeno i dalje zadrao, a pritom bi me se i bojala i imala poriv pobuniti se protiv mene. Ena i ja smo joj doputali igranje lomljivim ukrasnim predmetima. Dijete je paljivo rukovalo s njima i rijetko bi togod razbilo. Sama je otkrivala stvari. Naravno, samoregulacija ima svoje granice. Ne moemo estomjesenu bebu pustiti da sama otkrije kako e je upaljena cigareta bolno opeci.
137 / 162
Samoregulacija iskljuuje postojanje najvieg autoriteta u kui. Tako bih, primjerice, svojoj keri mogao rei: "Ne moe u nae dnevnu sobu tako blatnjava i mokra", ali i ona meni moe rei: "Izai iz moje sobe, tata. Neu da sada bude ovdje." Tu joj elju, naravno, ispunjavam bez prigovora. Istinabog, u kui mora biti kakve-takve discipline. Openito gledano, rije je o disciplini koja titi pojedinana prava svakog lana obitelji. Primjerice, nikad nisam doputao svojoj keri da se igra mojim pisaim strojem. No u sretnoj je obitelji takva disciplina uglavnom spontana. Zoe je uvijek smjela birati to e jesti. Kad god je imala prehladu, jela je samo voe i pila samo vone sokove; s tim u vezi joj nismo nita sugerirali. Nikad nisam vidio dijete koje je imalo manje interesa za hranu od nje. U mojoj je obitelji najvea tekoa oko samoregulacije imala veze s odijevanjem. Da je smjela, Zoe bi najradije po cijeli dan bila trala naokolo gola. Drhtala je dok joj obrazi i nos ne bi poplavili, ali se svejedno opirala naim naporima da joj navuemo neki komad odjee. Hrabri bi roditelji mogli rei: "Vodit e je njezin vlastiti organizam. Pustite je neka drhti, nee joj biti nita!" Ali nismo imali dovoljno hrabrosti kako bismo riskirali upalu plua, pa smo je na silu oblaili onako kako smo mi smatrali da bi trebalo. to se tie djece i seksualnosti, ne moete stajati po strani i ostati neutralni. Izbor je jednostavan: seksualnost povezana s tajnovitou i krivnjom ili, pak, otvorena i zdrava seksualnost. Kada je imala est godina, Zoe mi je prila i rekla: "Willie ima najvei kurac meu malim djeacima, ali gospoa X (posjetiteljica) kae da je runo govoriti kurac." Odmah sam joj rekao kako to uope nije runo. U sebi sam proklinjao tu enu zbog njezine uskogrudnosti i potpunog nerazumijevanja djece. Mogao bih tolerirati propagandu kada ima veze s politikom ili manirama, ali sam se uvijek spremno hvatao u kotac s ljudima koji bi napadali djecu izazivajui u njima krivnju po pitanju seksualnosti. Ena i ja nikad nismo imali problema s Zoeinim seksualnim obrazovanjem. Sve se inilo tako jednostavnim, oevidnim i armantnim - premda je bilo i udnih situacija, kao onda kada je Zoe obavijestila neku posjetiteljicu usidjelicu kako je ona, Zoe, dola na svijet zato to je tata oplodio mamu, a onda je sa zanimanjem upitala: "A tko tebe oplouje?" Zoe se tako izraavala s tri i pol godine; ali u petoj je poela uviati kako se nekim ljudima neke stvari ne smiju govoriti. Dok smo razgovarali s potencijalnim roditeljem tipinim poslovnim ovjekom - bezuspjeno je pokuavala sklopiti nekakvu igraku i nakon svakog neuspjeha uzvikivala: "E, jebi ga!" Kasnije smo joj rekli kako neki ljudi ne vole tu rije i kako je ne bi trebala govoriti pred posjetiteljima. "Dobro", rekla je. Tjedan dana kasnije prihvatila se neeg prilino tekog. Digla je pogled i upitala uiteljicu: "Jesi li ti posjetiteljica?" ena je odgovorila: "Naravno da nisam!" Zoe je ispustila uzdah olakanja i viknula: "E, jebi ga!" Siguran sam da svaki psihoanalitiar, makar maglovito, osjea kako sati i sati analiziranja nekog pacijenta ne bi uope bili potrebni da je pacijent kao malo dijete bio samoreguliran. Kaem maglovito, jer ni u to ne moemo biti zaista sigurni. Moja bi ker, odgojena u slobodi, jednog dana mogla osjetiti potrebu otii nekom analitiaru i rei mu: "Doktore, potreban mi je tretman. Patim od kompleksa oca. Puna mi je kapa toga to me svuda znaju kao ker A. S. Neilla. Ljudi od mene oekuju previe; ini se da smatraju kako bih trebala biti savrena. Stari vie nije iv, ali mu nikako ne mogu oprostiti to me povlaio po svojim knjigama. to sad, da legnem na ovaj kau?..." Nikad se ne zna. Njezini su kolski dani bili teki. Bila je rastrgana izmeu kue i kole. Kada je ivjela s nama u ljetnikovcu, nije se mogla zbliiti s djecom koja su boravila u glavnoj zgradi, a kada smo je prebacili meu ostale, osjeala je kako nema dom. Uz to je i puno propatila zbog ljubomore ostale djece. Ena i ja smo dugo bili uvjereni kako uitelji nikako ne bi smjeli drati
138 / 162
svoju djecu u internatskoj koli u kojoj rade, pa smo je u jedanaestoj godini poslali u neku drugu kolu tog tipa. Nakon prvog tromjeseja je rekla: "Tata, ti si varalica; daje slobodu drugoj djeci, a uskrauje je vlastitoj keri. Mrzim ovu kolu; sloboda je lana i nema pravog samoupravljanja." Posjetio sam kolu i vratio je kui. Zoe nije akademski nastrojena; od najranijeg je djetinjstva imala jako veliki interes za konje. U svojim dvadesetima stekla je kvalifikaciju uiteljice jahanja i na kolskom je imanju podigla veliku staju. Prema konjima je blaga i obzirna. Njezinog nagraivanog pastuha, Kartaga, nije trebalo krotiti; kada ga je prvi put uzjahala, primio je to kao jo jedan prirodan znak privrenosti. Pretpostavljam da sam se duboko u nutrini nadao kako e Zoe imati iste interese i radne ambicije kao ja i kako e od mene preuzeti upravljanje Summerhillom. Mnogi roditelji gaje takve elje, a posebno oevi koji vode krupne poslove. Sreom, svi smo u krivu; sreom nemamo nikakve kontrole nad svojom djecom. Vrlo mi je drago to se u meni razvio osjeaj kako je, ako su konji smisao Zoeina ivota, njezina srea jedino stoje uistinu vano. A biti strunjak za konje, na kraju krajeva, nije nita manje vano nego biti prosvjetni strunjak; naprotiv, jer se pogrenim obrazovanjem na temelju straha i autoriteta mogu upropastiti mnogi narataji djece, dok samo okrutni treneri upropatavaju konje s kojima rade. U mjesecu rujnu 1971. Zoe se udala za jednog mladog seljaka i sada ive na svom posjedu u blizini kole. Na vjenanju sam morao nazdraviti Tonyju i Zoe Readhead i, premda mogu satima predavati bez i najmanje nervoze, pomalo sam se pribojavao dranja kratkog govora u situaciji koja nije emocionalno neutralna. Na svu sreu, prisjetio sam se odlomka iz jedne od mojih knjiga, The Free Child (Slobodno dijete) i naglas ga proitao... Juer mi je bio roendan. Moja Zoe, koja e idueg mjeseca napuniti est godina, rekla mije: "Tata, jel' da da si ti si star? Jel' da da e umrijeti prije mene? Plakat u kad umre." "Hej, ekaj malo", rekao sam. "Moda ipak priekam dok se ne uda." "Znai, onda neu trebati plakati, jel' da da neu?" Nisam proitao ono to slijedi: "Pada mi na um kako se malo dijete koje uzima zdravo za gotovo da mu, kada odraste, otac vie nee biti potreban, automatski rijeilo starog, dobrog Edipovog kompleksa."
Druge kole
Nisam nikakav prorok, ali bojim se daje naprednim kolama odzvonilo. Pod komunizmom nisu mogle opstati, a ni pod britanskim blagim socijalizmom ih po svemu sudei ne oekuje dug ivot; ne kaem da e drava promiljeno, neposredno i otvoreno ukinuti napredne kole, ali e zbog velikih poreza ubrzo samo jako bogati roditelji moi slati svoju djecu u internate. A malo je vjerojatno da e internatskim kolama bogatih vladati pionirski duh. U odreenom je smislu Summerhill bio znanstveni eksperiment: trudili smo se nita ne nametati; jednostavno smo stajali po strani i promatrali to su djeca i to ine kada ih se ostavi na miru. U tome smo se razlikovali od mnogih naprednih kola, kola koje su utemeljene kako bi ostvarile ovaj ili onaj ideal neke odrasle osobe ili skupine odraslih. Dok ovo piem, osjeam se nelagodno i pomalo nelojalno prema svojim kolegama naprednim uiteljima. Na kraju krajeva, ako postoji lopovska, postoji i nitkovska ast. Sastajemo se na konferencijama i prijateljski razilazimo u stavovima. Svi mislimo da smo najbolji. Neke od njih dobro poznajem, sviaju mi se, osjeam kako su iskreni i cijenim
njihove zasluge. Veina ih radi jako dobro, a ak su i najgori daleko ispred uobiajenih kola, koje svojom stegom preesto pothranjuju strah, kanjavanje i ukalupljivanje karaktera. Znam da unato razmimoilaenju i dalje moemo biti prijatelji. I da, drim kako u mojoj koli ima vie slobode nego u njihovima; Summerhill je vjerojatno jedina napredna kola u Engleskoj koja nema obvezatnu nastavu. Kada neki ravnatelj izjavi kako njegovi aci vole Beethovena i ne ele sluati rock and roll, uvjeren sam da tu ima njegovog utjecaja, jer velika veina mojih aka vie voli rock and roll. Mislim da grijei, ali isto tako mislim i da je dobar i poten ovjek. U istom u dahu pridodati kako nemam nikakve veze s epidemijom rock and rolla jer mi je ta dreka nepodnoljiva. On i njegovi kolege utjeu na djecu jer misle da znaju to bi djeci trebalo pruati; neki od njih misle da znaju i to bi djeca trebala biti. U naoj smo meunarodnoj koli u Hellerauu imali tri odjela: euritmiju, moj odjel sa stranim acima i, kao kudikamo najvei dio, njemaku kolu koju su pohaala lokalna djeca i odreeni broj aka po internatskom sustavu. Na je suivot bio duga, neprestana prepirka, ali bez gorine. Tvrdio sam kako se drim djeje psihologije, a da nisam imao pojma to dijete jest ili to bi trebalo biti. Hoe li raditi u vrtu ili voljeti matematiku? Hoe li mu se dez sviati vie od Bacha? to bi radilo kada bi se smjelo igrati po cijeli dan bez obveze pohaanja nastave? Kako bi reagiralo na samoupravljanje? Sve su to pitanja na koja je trebalo traiti odgovor u praktinom iskustvu. Nijemci su krenuli drugim putem. Znali su to bi dijete trebalo biti i to bi iz njega trebalo postati. Vjerovali su da djecu treba voditi kako bi dosegla uravnoteenu i sretnu zrelost, pa su ih inspirirali i gurali u svoj kalup; vodili su ga od deza do Beethovena. Svojim su acima pruali primjer, nisu ni puili ni pili, a mnogi su pripadali pokretu Wandervogel i pokuavali ponovo oivjeti stare plesove i obiaje. Na alost, svi smo bili u istoj zgradi - moj je odjel bio na gornjem, a njemaki internat na donjem katu. Na veer bi moja "banda" plesala fokstrot uz glazbu s gramofona, dok bi ispod nas uitelj svojim acima itao Nietzschea ili Goethea. Njegovi bi se klinci jedan po jedan kriomice penjali k nama preko bonih stuba i... to rei, nismo bili ba u najboljim odnosima. Nije bilo mogue prevladati nau temeljnu razliku - treba li ukalupljivati ili ne. Uzgred, moram pridodati i kako se djecu moe nesvjesno gurati u neki kalup. Na naim se opim sjednicama bunim zbog oteivanja alata i djeca moraju stei predodbu kako Neill smatra alat dragocjenim. No svejedno ga i dalje oteuju. Koliko se sjeam, u Russellovoj koli kralja Alfreda, gdje sam poduavao negdje oko 1919., aci nisu radili nikakvu tetu. Siguran sam da ih nikad nisam uo kako psuju, a ne sjeam se ni daje bilo kraa. Stari, dobri J. R., iznimno drag ovjek, bio je oinski lik, a neki su ga aci tovali poput boga i doslovno i u prenesenom znaenju mu sjedili kraj nogu. Njegov je utjecaj u korist "dobra" bio tako jak da "zle" stvari poput oteivanja, psovanja itd. nikad nisu "pomolile glavu". Tako je bilo i u Hellerauu. Njihove su se samoupravne sjednice uglavnom bavile radom, a nae drutvenim ponaanjem. Njemaka su se djeca bolje ponaala od mojih hahara jer su ih "preparirali" doista temeljito, ali znakovita je injenica da bi se ponaanje aka koji bi preli iz njemakog u moj odjel, brzo kvarilo, to znai da su slobodu koristili za iivljavanje svega to je u njima bilo potisnuto. Mislim da bi se, da se opet vratim "doma", po svoj prilici dogodila ista stvar kada bi u Summerhill doli aci iz drugih engleskih naprednih kola. Naravno, postoje iznimke, ali veina novopridolica mora reagirati na slobodu protudrutvenim, ili barem nedrutvenim ponaanjem, i na je raun za popravke sigurno vei nego u nekim koedukacijskim kolama koje dre triput vie aka. Djeca se vrlo esto "ispucavaju" ak i kad dou iz neke kole gdje ne vlada stroga stega. Summerhill nije kola, nego nain ivota. Moglo bi se rei da se razlika izmeu nas i drugih koedukacijskih kola sastoji u tome to nas vie zanima podsvijest djeteta, njegovi emocionalni konflikti. Time ne elim rei kako se u drugim kolama ti elementi zanemaruju, a
140 / 162
moda imam i predrasuda jer su me u obrazovanje uveli Homer Lane i dinamini psiholozi, a ne "apostoli uenja". Zaista mislim da je Summerhill jedina kola u kojoj je igra najvanija. Za mene je to osnovna stvar. Zato rei acima: "Svi ste slobodni, osoblje ne donosi zakone, imate samoupravljanje i mogunost razviti svoju vlastitu ivotnu filozofiju... ali morate dolaziti na sate"? Ma znam da nitko ne moe stalno biti dosljedan. U Summerhillu ne doputamo estogodinjacima "uti" do deset na veer; ne tjeramo dijete koje ima visoku temperaturu da pojede nekoliko kosanih odrezaka. No s druge strane nikad ni najmanje ne potiemo pohaanje nastave ili pranje ruku prije jela... nikad to ne inim niti sam ikad inio. U Summerhillu smo ukinuli izvanjski autoritet. Na neki se nain stalno trudimo ponititi dotadanje ukalupljivanje, ali bojim se da se mnoge napredne kole svojim mjerilima uljudnosti i gospodskog ponaanja nesvjesno i dobrohotno nadovezuju na obrazac guranja djece u kalup. U Summerhillu se vjerojatno vie psuje nego u svim drugim koedukacijskim kolama zajedno. Zato je to tako? Zato to psovke imaju veze s jakim interesima. ake drugih kola zanimaju iste stvari, ali imaju konice u pogledu izraavanja tih interesa preko govora. I opet, zato? Zato to se "pristojni" ljudi tako ne izraavaju... Povremeno nam dou novi mali djeaci ili djevojice koji kau da su neke rijei "rune". Ako sam u krivu, zato svako novo dijete iz autoritarne kole poinje psovati? Zato ih se toliko mnogo eli prestati kupati? Zato sa sobom donose osjeaj krivnje u vezi s mastrubacijom? Zato nam, kratko reeno, dolaze ponaajui se poput malih licemjera, uplaeni uiteljskog suda i moralistiki raspoloeni prema drugoj djeci: "U mojoj zadnjoj koli klinci nisu krali; ovi ovdje su grozni..."? Summerhill se jo po neemu razlikuje od mnogih naprednih kola: imamo kudikamo najmanji broj aka. Mi svojih sedamdesetak aka moemo okupiti na opoj sjednici u jednoj prostoriji, tako da je upravljanje neposredno; odluke se donose glasanjem, dizanjem ruku. Kada kola ima tri stotine aka, stvari se ne mogu rjeavati na taj nain. Samoupravljanje se tada provodi preko zastupnikog organa vlasti, vijea od desetak lanova. uo sam o zasjedanjima takvih vijea na kojima je uvijek ravnatelj, koji ima pravo staviti veto na odreene odluke; ja nikad nisam koristio niti imao pravo veta, i ne sjeam se nijedne prigode kada sam ga elio imati. A mislim da je prednost malog broja aka i u prisnijem kontaktu izmeu mlaih i starijih aka, ime se potie razumijevanje, strpljenje i obzirnost. Mislim da u Summerhillu ima manje tjeskobe u pitanju seksualnosti nego u drugim kolama. Naravno, moralistika atmosfera moe sputavati seksualnost, ali neki ravnatelji i ravnateljice jako puno brinu o stvarima koje smatraju opasnima. Veina se kola otvoreno trudi razdvojiti djeake i djevojice, osobito to se tie spavaonica. Ljubavne avanture ili veze nisu preporuljive; ni u Summerhillu ih ne potiemo, ali ih i ne sputavamo jer je ljubav izmeu adolescenata tako njena, ljupka i prirodna stvar. Usput budi reeno, ta rije "napredna" mi je nepodnoljiva; vie volim rije "pionirska", to asocira na krepke momke koji se sjekirama probijaju kroz praumu krei put vagonima koji e sa sobom donijeti neizbjene profitere i izrabljivae. Drugim rijeima, netko e uvijek poi vaim tragom i pretvoriti divljinu koju ste zatekli, u grad pun svjetleih natpisa i gostionica. to se tie internatskih kola, znam da velika veina graana ne bi prolila ni suzu kada bi sve bile zatvorene. Takve su kole klasno obiljeene; u njih svoju djecu alju bogati i razmjerno dobrostojei roditelji. Uvijek me rastuivalo to se pionirski element u obrazovanju uglavnom ograniavao na drutvene slojeve koji mogu platiti kolarinu u internatskim kolama. Na posljetku e vjerojatno preivjeti samo dnevne kole, i mislim da je to velika teta. Sa svoje strane, vjerujem u internatske kole, ali samo u one koje pruaju slobodu. Kako djeca nisu mali odrasli, ini se poeljnim da imaju mogunost ivjeti svoj ivot u vlastitoj
141 / 162
zajednici i usporeivati se sa svojim vrnjacima; osobito u ovim modernim vremenima malih obitelji. Internatske su kole danas potrebnije nego to su bile u prolosti, kada su velike obitelji pretvarale dom u zajednicu bogate uzajamnosti. Danas kada prevladavaju male obitelji, postoji opasnost da dijete, kako ne ivi zajedno sa svojim vrnjacima, najvei dio vremena provede u previe odraslom okruju. Nije korektno staviti jedino dijete u poloaj u kojem se moe usporeivati samo s vlastitim roditeljima. Na taj nain dijete lako moe postati "prestarim" za svoje godine. Naravno, mogu razumjeti i roditeljsko stajalite. Nije se lako liiti svojeg maliana osam mjeseci godinje. Jo juer mi je jedna biva, sretno udana uenica rekla: "Poslali su me u Summerhill doista premladu. Imala sam samo etiri godine i esto mi se ini kako sam trebala provesti jo nekoliko godina sa svojim roditeljima." Ponekad, ako to zahtijeva situacija kod kue, primamo petogodinjake iz Velike Britanije (recimo, ako oba roditelja rade), ali amerike maliane odbijamo, i to stoga to smatramo da dijete ne bi smjelo biti udaljeno od svojih roditelja nekoliko tisua kilometara barem do svoje sedme godine. Ne, doista ne vjerujem da su internatske kole budunost obrazovanja. Naravno, mislim da bi mnoga djeca imala koristi od njih kada bi sve bile sretne poput Summerhilla, ali razumijem i osjeanja roditelja koji ele biti uz svoju djecu dok ona rastu i sazrijevaju. Nae bive ake ponekad mui to ne mogu nai lokalnu dnevnu kolu u kojoj im nee indoktrinirati i ukalupljivati djecu, ali mislim da bi se i ta tekoa mogla sama po sebi rijeiti; danas ve ima mnogo sjajnih vrtia gdje je osoblje na strani djeteta. Ipak, dnevna se kola ne moe usporeivati s internatskom. Zamislimo da dnevna kola odlui uvesti samoupravljanje. O emu bi se na sjednicama moglo raspravljati? Kakvi bi se zakoni mogli donositi? U dnevnim se kolama nema ime upravljati. Sve je unaprijed odreeno: raspored sati, predmeti, ispiti. aci najvei dio dana provode izvan kole, dok u internatskim kolama borave punih trideset est tjedana godinje. Na summerhillskim se opim sjednicama skoro uope ne spominje nastava; veinom se razgovara o stvarima koje nemaju veze s uionicom. Uglavnom su u pitanju teme koje se u dnevnoj koli nikad ne bi pojavile na dnevnom redu - krenje pravila o poveerju, buka za vrijeme obroka, drutveni program - kako podijeliti vrijeme izmeu mlaih i starijih aka, treba li ples subotom na veer zavravati u deset ili u jedanaest sati? Sve se rasprave tiu drutvenih aktivnosti i odnosa izmeu aka, lanova osoblja ili, pak, aka i osoblja. Takvi se problemi rijetko javljaju u dnevnim kolama. Kod kue se pitanje odlaska na spavanje sreuje automatski, liavajui djecu mogunosti da o tome razmiljaju i steknu nekakav stav o tome. U internatskoj, pak, koli djeca imaju prigodu ivjeti u velikoj obitelji bez oca i majke i odluivati o stvarima o kojima se obino odluuje umjesto njih. Za mene je taj ivot u zajednici beskrajno vaniji za razvoj djeteta od svih udbenika na svijetu. Vratimo se naprednim kolama: nisam toliko budalast kako bih tvrdio da su bivi summerhillski aci bolji pojedinci od bivih aka kole svetoga X-a ili Y-a. Problem ne moemo promatrati iz pojedinane perspektive, a ne elim prihvatiti ni brojani kriterij; za mene je vaan krajnji, konani uinak. Prosjena napredna kola nudi slobodu koju bismo mogli nazvati "usmjerenom"; slobodu jasno odreenih granica. Takve e kole, dugorono gledano, proizvesti usmjerene, sreene ivote, poluslobodne graane jednom rijeju, kompromis. S druge strane, trajno obrazovanje u stvarnoj slobodi na posljetku mora proizvesti slobodne ene i mukarce - dodue, ne u ovom ili sljedeem narataju, ali na kraju e ljudi biti slobodni.
142 / 162
Slobodni za to? Za to da budu ono to jesu, bez mrnje, straha i nametanja autoriteta. A ovo ne govorim s glavom u oblacima, nego iz iskustva, nakon to sam svjedoio nevjerojatnom uinku slobode na nesretnu i "oteenu" djecu. Mnogi su mi rekli kako je Summerhill imao veliku ulogu u tome to su druge kole usvojile ovjenije i manje autoritarne metode. Rekao bih da, unato injenici da se stvari mijenjaju, nisam postigao neki veliki uspjeh. Nae su nove osnovne kole pune sretnih lica, avrljanja i djejih pojedinanih interesa. To je lijepo, ali svejedno nisam posve zadovoljan, jer se ne ostavlja dovoljno prostora porivu za igrom. Dijete mora neto raditi; uiti dok radi, ali ipak uiti, dok igra ne sadri i ne bi ni trebala sadravati nikakav svjesni element uenja. U SAD-u pojavio se niz novih slobodnih kola, a postoji i pokret za ukidanje kolovanja. Amerikanci poput Johna Holta, Paula Goodmana, Ivana Illicha, Georgea Dennisona i drugih izvrili su veliki pozitivni utjecaj na amerike kole. Mjestimice su i dravne kole dobile doputenje provesti poneki eksperiment... recimo, E. F. O'Neill u Lancashireu i A. A. Bloom u Stepneyu, no ta su si dva izvrsna ovjeka mogla dopustiti tek marginalne eksperimente unutar dravnog sustava. O'Neill je mogao ispiliti svoje rune pultove i napraviti upotrebljive klupe i stolove, a mogao je i poduavati na nov i praktian nain. Ali ono to (pretpostavljam) nije mogao uiniti, jest uvesti dragovoljno pohaanje nastave. Prije dvadeset sam godina posjetio Bloomovu kolu i oarala me oevidna ljubav i odobravanje djece. U toj koli nisam osjetio ni najmanji nagovjetaj straha i zaista ne vidim kako bi, pod dravnim nadzorom, Bloom mogao postii vie. Dodue, drava e dopustiti uitelju primjenu pionirskog duha na, recimo, metode poduavanja povijesti, ali ne i na metode ivljenja. Takvi su pokuaji u dravnim kolama uglavnom nailazili na prepreke. Prije nekog vremena ravnatelj neke srednje kole rekao je svojim acima da mogu sastaviti svoj vlastiti raspored sati, a tisak je tu ideju popratio brojnim napisima. Njegove su se prosvjetne "glaveine" sastale i odluile kako takvu novotariju ne bi trebalo odobriti. Ako se takav neznatni eksperiment u smislu uvoenja slobode slubeno osuuje, emu se onda pioniri u dravnim kolama uope mogu nadati? Rekao bih da pionirskom duhu ne predstoji nikakva budunost ako ga budu sputavali, okivali i postavljali mu razne uvjete. Svaki e mladi uitelj u velikoj koli ustanoviti kako nije mogue odstupiti od kolske tradicije i obiaja, ali to ne znai da ne smije uvesti onoliko slobode koliko se usudi. Moe stati na stranu djeteta, moe ukinuti kanjavanje i moe se ponaati ljudski i veselo. Meutim, i zbog toga e upasti u najrazliitije tekoe. Jedan od naih bivih aka zaposlio se kao uitelj u koli punoj malih huligana. Rekao mi je: "Poeo sam uvoditi summerhillske ideje, ali sam ubrzo morao odustati. Kada sam bio ljubazan prema klincima, mislili su da sam mekuac i uionica mi se pretvorila u ludnicu." Jedna od zapreka uvoenju slobode u velike dravne kole jest injenica da veina roditelja ne vjeruje u slobodu; previe ih doivljava kolu kao mjesto gdje e se njihovo zabludjelo potomstvo nauiti disciplini. To sam iskustvo stekao u kotskoj seoskoj koli prije vie od pedeset godina. Stalno su mi dolazili ljutiti roditelji: "Svog malog aljem u kolu da bi uio, a ne da bi se po cijeli dan igrao." U Summerhillu sloboda nije uzrok problema jer su roditelji uz nas. U dravnoj je koli glavni posao uenje kolskih predmeta. Pohaanje sati je obvezatno; antitalenti za matematiku moraju sjediti s ostalima i truditi se koliko mogu. Pritom je nuna disciplina i potpuna tiina, dok slobodna djeca diu veliku galamu. Sve se urotilo protiv uitelja - zgrade, nedostatak prostora za stvarno igranje, kolska uprava... zapravo cjelokupni obrazovni sustav. Ne moemo imati slobodu u kolama dokle god establishment bude propisivao kako je i ne smije biti. Ako je Summerhill i izvrio ikakav utjecaj, mislim da je u veini sluajeva "poruka" usput preinaena. Neke kole prihvaaju slobodu, ali je nazivaju "usmjerenom", to smatram proturjejem; uostalom kakvu slobodu moe uvesti jadni uitelj koji radi u koli nalik na
143 / 162
vojarnu s po etrdeset aka u svakom razredu? Meutim, ak se i u tim okolnostima moe tota uiniti. Uzmimo kao primjer kolu Rising Hill. Michael Duane preuzeo je dunost ravnatelja kole u jednoj od najgorih londonskih etvrti. Imao je otprilike dvije stotine djeaka i djevojica koji su bili na uvjetnoj slobodi. Kada su ga gradski nadglednici poticali da se prihvati tapa, Duane je odbio. Za dvije godine "uvjetnih" je ostalo samo est. To znai da se i u dravnim kolama moe raditi s ljubavlju umjesto s mrnjom, i jedan je od odgovora onima koji tvrde kako je slobodu mogue provesti samo u internatskim kolama za djecu iz srednjih graanskih slojeva. Kod engleskih mi se kola ne svia to to su prevelike. U malom mjestu svatko ima osobnost i svakoga susjedi poznaju, ali u velikim se gradovima pojedinac utapa u golemoj, neosobnoj masi. Tako je i s velikim kolama; djeca postaju puki brojevi i ne mogu uspostaviti pravi kontakt s osobljem jer u koli s tisuu i dvjesto aka ravnatelj zbilja ne moe svako dijete znati po imenu. No svako dijete eli biti pojedinac, osobnost, netko koga poznaju i vole, a to u velikim kolama jednostavno nije mogue. Volio bih da Ministarstvo prosvjete napravi plan za zatvaranje svih velikih kola (recimo u Londonu), izgradi jednokatne kolske zgrade na selu, okruene jutrima polja i ume, i svakodnevno autobusima razvozi djecu iz grada. Kada bih barem mogao utuviti ljudima u glavu kako desetogodinji Joey Brown nije samo malian kojeg uitelji i roditelji moraju nauiti disciplini i ugurati u kalup. Joe je osoba; potrebni su mu odobravanje, ljubav, zabava i igranje. U maloj koli osjea da ga cijene kao osobu, dok se u velikoj masi nedvojbeno osjea poput vojnika u stroju... kao puka stavka, broj. Stoga mi se ini kako je jedan od vanijih koraka u lijeenju maloljetne delinkvencije ili, tonije, spreavanju da djeca uope postanu delinkventna, razbijanje velikih kola na manje cjeline. Ve sam spomenuo uspjeh koji je Michael Duane postigao u velikoj srednjoj koli, ali mislim da bi bio jo uspjeniji da je radio u maloj. Uzgred, njegovu su kolu Rising Hill protivnici ivota na kraju prie zatvorili. Poprilino je tuno da se toliko dobrih stvari u korist slobode radi izvan dravnog sustava. Prisjeam se ljudi koji su se bavili problematinom djecom... Georgea Lywarda, Otta Shawa, Davida Willsa i drugih koji su mi manje poznati. Oni su daleko ispred slubenih lica, zakonom odreenih ili bilo kojih drugih, koja vjeruju kako delinkvente treba lijeiti tekim, discipliniranim ivotom u nekom popravnom domu gdje vlada vojnika stega. Ljudi koje sam nabrojio, nisu nali inspiraciju u Summerhillu, s izuzetkom Otta Shawa koji je, prije mnogo godina i nakon brojnih posjeta mojoj koli, odluio otvoriti svoju vlastitu. Isto vrijedi i za sve poznate koedukacijske kole, poput Bedalesa, Darlington Halla ili kole sv. Christophera. Summerhill se stalno morao boriti za opstanak. Ovo je doba nesigurnosti i straha; roditelji vie nemaju dovoljno strpljenja i vjere kako bi slali djecu u kolu gdje se mogu igrati umjesto da ue. Hvata ih tjeskoba pri pomisli da im sin moda nee biti sposoban zaraivati za ivot. Pionirski duh u obrazovanju moe cvasti samo u sigurnim vremenima. Vjerojatno bih mogao odrati stalni broj aka kada bih uveo obvezatnu nastavu kao u drugim kolama, ali bih time razorio sam temelj sustava. U povijesti obrazovanja ostalo bi zabiljeeno kako je "Summerhill punih pedeset godina pruao slobodu pohaanja ili izostajanja sa satova, to se pokazalo promaajem; uvoenjem obvezatne nastave Neill je dokazao kako su djeca voljna uiti samo pod pritiskom autoriteta". Naravno, takav zakljuak ne bi bio ispravan, ali bi svejedno bio iznesen i zabiljeen u knjigama. Uzalud bih se branio tvrdnjom kako su zbog visokih poreza i nesigurnosti roditelji postali oprezni i nisu eljeli riskirati s budunosti svoje djece, jer bi mi na to ovako uzvratili: "Dobra stvar ne moe propasti zbog ekonomskih razloga." I to je pogrean zakljuak. U seoskoj koli moga oca, prije ezdeset godina, Tom Smith je bio izvrstan ak. Meutim, otac mu je bio zemljoradnik i Tom je takoer cijeloga ivota radio u polju. Kada sam ga mnogo godina kasnije ponovo sreo, bio je tup i uskih nazora.
144 / 162
I druge napredne kole vode slinu borbu kako bi se odrale na ivotu. Mislim da predstojei silazak sa scene pionirskih kola pretvara problem slobode u iznimno vano pitanje. Ve se danas sloboda pionirskih kola u odreenoj mjeri uvukla u druge kole, i dravne i privatne. Mnogi su mi uitelji rekli: "Ne moemo raditi tako kako vi u Summerhillu radite, ali zato sve nas koji radimo u okviru krutog i okotalog sustava, nadahnjuje sama injenica da takva kola postoji i djeluje." Kada se ugase pionirske kole, odakle e doi poticaj za napredak? Moj je odgovor sljedei: od roditelja koji vjeruju u samoregulaciju za svoju djecu. Mogu zamisliti vrijeme kada e toliko veliki broj roditelja koristiti samoregulaciju da nee tolerirati kolski sustav koji upropatava sve napore koje kod kue ulau u podizanje svoje djece. Ovdje se moram nasmijati samome sebi. Sit sam nadrilijekova za koje tvrde kako lijee sve probleme ovjeanstva... reformatori na podruju prehrane, politiki agitatori, proizvoai lijekova, psiholoke kole, religijske panaceje. Smijem se zato to mnotvu ulinih govornika i hrpi robe koju reklamiraju, pridodajem jo jedan svelijek - samoregulaciju. A ipak tvrdim kako je meu svim tim "arobnim napitcima" samoregulacija vjerojatno jedini koji jo nije isproban. Svi se drugi "eliksiri" bave odraslima. Mnogima bi se moglo initi apsurdnim da treba poeti od male djece, ali mislim da nije previe smiono ustvrditi kako je kranstvo poelo slabiti upravo zato to su njegovi zagovaratelji izbacili komponentu "pustite djeicu k meni" i prihvatili odraslo, odbojno Evanelje po svetom Pavlu. I komunizam je izbacio svoju "djeju" komponentu i zamijenio je patrijarhalnim autoritetom. Zbog toga sa svoje improvizirane govornice usred parka usrdno molim pjeake koji prolaze ne obazirui se ni na to, da u nainu kako se ophodimo s djecom, potrae rjeenje svih frustracija i nedaa koje mue ovjeanstvo.
Nedavne promjene
Ve sam zaao u osamdeset osmu godinu ivota i mislim da vie neu napisati nijednu knjigu o obrazovanju, jer vie ionako nemam nita novoga za rei. Ali zato u svoju korist moram rei sljedee: nisam proveo zadnjih pedeset godina zapisujui teorije o djeci. Skoro se sve to sam napisao temelji na promatranju djece i ivljenju s njima. Dodue, inspirirali su me Freud, Homer Lane, Wilhelm Reich i drugi, ali sam s vremenom odbacio sve teorije koje nisu prole ispit stvarnosti. Spisateljski je posao vrlo udan. Kao i kod radioemisija, autor alje neku vrstu poruke ljudima koje ne vidi i ne zna im broj. Moja je publika bila posebna. Publici koju bi se moglo nazvati "slubenom", nikad nisam bio poznat. Ljudima na BBC-u sigurno nikad ne bi moglo pasti na pamet pozvati me na talk-show o obrazovanju. Kada drim predavanje studentima na Oxfordu ili Cambridgeu, nikad me ne doe sluati nijedan profesor. Nekad me vrijealo to mi The Times nije htio objaviti ni jedno pismo koje sam im poslao, ali danas njihovo odbijanje smatram komplimentom. Sve u svemu, upravo navedene injenice ispunjavaju me ponosom, jer osjeam kako bi slubena priznanja bila znak da sam "zastario". Kada bih bio lord od Summerhilla, zacrvenio bih se kad god bi me neki prodava u duanu oslovio s "gospodine lorde", jer bih bio svjestan vlastite pompoznosti. Nedavno su mi dodijelili tri poasne titule, i poinjem se pitati nisam li uistinu "zreo za balzamiranje". Pomalo me pekla savjest dok sam ih primao, s obzirom da nemam pojma to obrazovanje zapravo jest: znam samo to nije. Davno sam otkrio kakav je stvarni drutveni poloaj uitelja. Kada sam bio ravnatelj seoske kole i odravala se nekakva sveanost, na elu stola sjedio je domain, a potom
145 / 162
sveenik, pa lijenik. Ja sam zavrio na kraju stola, pokraj glavnog vrtlara. Uitelj je "skoro gospodin". Pretpostavljam da su me poasne titule konano uvrstile u taj odabrani krug. Ne tvrdim da sam do kraja prerastao elju za priznanjima, ali se, kako ovjek stari, sve mijenja - a pogotovo mjerila vrijednosti. Nedavno sam odrao predavanje pred sedam stotina uitelja koji su se natrpali u dvoranu u koju stane est stotina ljudi; nisam osjetio ni pobjedonosni zanos ni napad tatine, ali sam onda samoga sebe upitao kako bih se bio osjeao da ih je dolo samo deset. Odgovor je glasio: "Bio bih ljut kao ris", pa moram ustvrditi kako je, ako ve nema pozitivne uznositosti, negativna ojaenost svakako prisutna. Ambicioznost nestaje s godinama, ali sa eljom za priznanjem nije tako. Ne volim kada u knjizi pod naslovom, recimo, "Povijest naprednih kola", nema ni spomena o mom radu. Nikad nisam sreo ovjeka koji je istinski ravnoduan na priznanja. Naravno, lako je udijeliti svojoj dui laskavu pomast kako smo previe ispred svog vremena da bi nam odali priznanje i kako emo za sto godina doi na svoje. To je ugodna tlapnja, ali me u starosti vie ne moe zadovoljiti. Zapravo, ne uznemiruje me toliko to to me ne spominju u drugim knjigama. Vie me smetaju plagijatori. Neki nas je ovjek nekoliko tjedana posjeivao i prouavao nae samoupravljanje, a kasnije je objavio lanak preko cijele stranice o sjajnom samoupravljanju koje je uveo u svojoj koli, nigdje ne spominjui kako je ideju pokupio u Summerhillu. Ja sam preuzeo samoupravljanje od Homera Lanea i njegovog Malog Commonwealtha, i nikad se nisam ustruavao priznati tu injenicu u svojim knjigama i na predavanjima. Dobar bi plagijator morao biti nalik vjetom lacu, dovoljno vjet da ga nikad ne otkriju. Nitko na svijetu nije posve originalan. Svatko u sebi nosi mnotvo vanjskih utjecaja; naravno uz dodatak neeg osobnog. Na mene su utjecali mnogi... H. G. Wells, Bernard Shaw, Homer Lane i Wilhelm Reich, ali, kao to sam ve rekao, ne i prosvjetni strunjaci. esto su me nazivali Rousseauovim sljedbenikom, no Emilea sam proitao tek pedeset godina nakon otvaranja Summerhilla. Osjetio sam veliku poniznost pred spoznajom kako sam u praksi provodio stvari koje je netko teoretski definirao prije puna dva stoljea, a da za njegove ideje uope nisam znao. Ali bio sam i donekle razoaran. Emile jest bio slobodan, ali samo unutar okruja koje je unaprijed odredio njegov skrbnik. I Summerhill je unaprijed odreeno okruje, ali ga ne odreuje neki skrbnik pojedinac, nego zajednica. Ponekad mi se ini kako su kritiari previe slobodni pri odreivanju tko je na koga utjecao; sam ovjek jedini zna tko je utjecao na njega. Na mene uope nisu utjecali veliki prosvjetni strunjaci. Pokuao sam itati Johna Deweya, ali bez uspjeha, a ni Pestalozzi ni Froebel mi nita ne govore. Mnogi su autori koji piu o obrazovanju, ili dosadni ili preopirni ili ijedno i drugo. Recimo, Dewey je na mene ostavio takav dojam, a i devedeset posto autora koji piu za prilog o obrazovanju u The Timesu. itao sam i Montessorijevu, ali je na mene izvrila samo negativan utjecaj, jer se nisam slagao s njezinim razdvajanjem igre i rada i njezinom osudom mate u djejem ivotu. Vidio sam kako u njezinoj koli djeca slau trokute umjesto da araju po zidovima. Prije mnogo godina desna je ruka gospoe Montessori, signorina Maccheroni, preda mnom istrgnula iz ruke nekom djetetu "dugake stube" (to je naprava za uenje) jer se njima igralo zamiljajui da su vlak. Dijete se razbjesnilo, a i ja skupa s njim. U tom sam trenutku osjetio odbojnost prema krutosti, disciplini i moralnosti njezina sustava. U starosti ima i neeg kominog. Godinama sam pokuavao uspostaviti kontakt s mladima - mladim acima, uiteljima i roditeljima - smatrajui kako je starost smetnja napretku. Sada kada sam ostario i postao jedan od Staraca protiv kojih sam tako dugo propovijedao, osjeam se bitno drugaije. Nedavno sam u Cambridgeu govorio pred tri stotine studenata i osjeao se kao najmlaa osoba u dvorani. Stvarno jesam. Rekao sam im: "Zato vam je potreban starac poput mene da doe i da on vama govori o slobodi?" Danas vie ne razmiljam u kategorijama starosti i mladosti. Rekao bih da starosna dob nema puno veze s
146 / 162
ovjekovim nainom razmiljanja. Poznajem dvadesetogodinjake kojima je devedeset i ezdesetogodinjake kojima je dvadeset godina. Sada su mi mjerilo svjeina i entuzijazam te nedostatak konzervativnosti, mrtvila i pesimizma. Ne znam jesam li s godinama postao mekaniji. Tee podnosim budale nego ranije i sve vie me ivciraju dosadni razgovori, a sve manje zanimaju ivotne prie ljudi. Dodue, u zadnjih su me pedeset godina opteretili i s previe takvih ispovijedi. Pored toga, i stvari me sve manje zanimaju i rijetko imam elju neto kupiti. Godinama nisam bacio pogled u izlog duana s odjeom, a vie me ne privlae ak ni moji omiljeni duani s alatom na Euston Roadu. Iako mogu rei kako me djeja galama umara vie nego ranije, ne ini mi se da sam sa starosti postao nestrpljiv. Jo uvijek mogu promatrati dijete kako sve radi krivo i kako iivljava svoje stare komplekse, znajui kako e na kraju ipak izrasti u valjanog graanina. Sa starosti nestaje strah, ali i hrabrost. Prije mnogo godina bez problema bih bio rekao djeaku koji prijeti kako e se baciti kroz prozor s drugog kata ako ne bude po njegovom, da se slobodno baci, ali nisam siguran da bih se i danas usudio tako reagirati. U svom sam dugom ivotu svjedoio brojnim promjenama, ne samo u materijalnim stvarima poput automobila, filmova, radija i televizije, nego i u stvarima koje bismo mogli nazvati kulturalnim, promjenama u ljudskim pogledima na svijet i ivot. U mojoj smo se mladosti morali kupati odjeveni, a seks i psovanje bili su tabu. Kada su novine tiskale Shawov Pygmalion, u kojem Eliza Dolittle kae svoje "not bloody likely" (otprilike: bogme ne bih rekla (op. prev.)), svuda su umjesto rijei "bloody" napisali by. Danas ak i najkulturnije novine bez problema tiskaju rijei poput "shit", "fart" ili "fuck". (Ili, po hrvatski: sranje, prde, jebi ga (op. prev.)) Zaista mi nikad nije bilo jasno zato su stare, dobre anglosaksonske rijei ikad smatrali nepristojnima. U ivotu sam bio svjedokom velikog osloboenja enske seksualnosti. Dok sam bio mlad, bilo je uvrijeeno miljenje kako ena ne bi trebala uivati u seksu, a to su uvjerenje podravale mnoge ene koje nikad nisu doivjele orgazam zbog neznanja ili sebinosti svojih mukaraca. Danas ene otvoreno zahtijevaju jednaku slobodu u seksu kakvu uivaju i mukarci. ak je i djevianstvo prestalo biti svetinjom. Za mog je ivota svijet postao zlokobniji i opasniji, a pritom ne mislim na ratove, nego na sve manju mo ljudi i sve veu mo velikih poduzea i korporacija te na dehumanizaciju industrije. Poetkom stoljea mali je biznis bio uobiajena stvar. ef se zvao Bill Smith i poznavao je sve svoje radnike i njihove obitelji. Danas radnici vie nemaju Billa Smitha kome bi se mogli obratiti zbog eventualnih tekoa; imaju samo veliko, birokratsko, neljudsko poduzee. Svjedoio sam - neu rei smrti Boga, jer na svijetu ima puno milijuna muslimana i katolika -, ali propadanju protestantizma. U Engleskoj crkve nisu pune ljudi; mladi su u velikoj mjeri ravnoduni spram organizirane vjere. Ne vjeruju ni u grijeh, ni u raj, ni u pakao. Njihovi su bogovi vie ili manje bezazleni - pop-zvijezde, disk-dokeji, nogometne zvijezde ali u jednoj je stvari "nova vjera" ista kao i stara: mrnja i nasilje izmeu navijaa nogometnih klubova usporediva je s mrnjom i nasiljem koje u Sjevernoj Irskoj vlada izmeu rimokatolika i protestanata, koji se meusobno ubijaju bez milosti. Ope je poznata injenica da starost sa sobom nosi konzervativnost. Bez pretjeranog samo velianja, rekao bih da sam izmakao toj pogibelji. To, meutim, ne znai da sam prihvatio ukus i obiaje mladih. Moji aci sluaju glazbu koja mi gotovo priinjava bol; popularnu glazbu, jeftine pjesme. itaju knjige koje smatram djetinjastima, i gledaju televizijske emisije koje su po meni primjerene desetogodinjacima. Kako potjeem iz vremena polaganog tanga i fokstrota, njihov mi je uasni nain plesanja nepodnoljiv. ak ni njihov dez nije onaj dez iz doba Bixa Beiderbeckea.
147 / 162
Mladi ne ele prihvatiti nae kulturne vrijednosti. Koliko je mladih pubertetlija uope ulo za Ibsena, Prousta, Strindberga ili Dantea? Ne kaem da je to loe. Naa je kultura bila statina, upijali smo knjige, drame i tue ideje, a dananja kultura mladih naglaava djelovanje, kretanje, oputanje, tako da si ovjek mora postaviti pitanje to je bolje - sjediti i itati D. H. Lawrencea ili izai van i plesati cijelu no? Generacijski je jaz neizbjean. Ako biti konzervativac znai drati se prolosti, onda sam konzervativac oko, recimo, nijemih filmova, ali za mene ta rije oznaava neto drugo: naime osobu koja odbija uzeti u obzir nove injenice, slijedi oev primjer i podrava nazadnjake navike i mjere. Velika Britanija je puna konzervativaca, zvali se oni torijevci, liberali ili laburisti. Za mene je konzervativac osoba koja prihvaa ono to mu propisuje otac te, dakle, svaki autoritet pa, kako rekoh, esto i mladi radikali kasnije nazaduju i postaju sljedbenicima stare edipovske tradicije. Ljudi trae kompromis i postaju konzervativni kada nemaju dovoljno vjere u ono to ine ili misle, kada im nedostaje iskrenosti i potenja. Vidim da jo uvijek na mnogo naina mogu uspostaviti kontakt s mladima; primjerice preko ozbiljnih rasprava o ivotu, ljubavi i drutvenim pitanjima. Naravno, do kontakta nikako ne moe doi sve dok stariji ustrajno pokuavaju prenijeti mladima svoje vrijednosti iz prethodnog narataja. Roditelji znaju stoje ispravno, ali djeca osjeaju stoje ispravno za njih same. U obiteljima gdje ima uzajamne naklonosti izmeu mladih i starih, postoji prirodna povezanost, u obiteljima gdje roditelji i djeca ne moraju jedni drugima lagati i gdje vlada povjerenje i razumijevanje. Meni se Wagnerova glazba svia, a mojoj supruzi Eni ne, i zato svojeg dragog Meistersingera sluam dok je ona u drugoj sobi. Moj posinak Peter Wood voli Bacha. Ja ga ne volim, pa izlazim iz sobe. Obiteljski se ivot mora temeljiti na uzajamnosti. Ako jaz postoji, nije ga prouzroila razlika u glazbenom ili bilo kakvom drugom ukusu, nego nesposobnost starih da razumiju mlade. A to je u velikoj mjeri posljedica straha, straha da e mladi zastraniti, da ne ue dovoljno, da nee uspjeti u ivotu. Moemo osuivati neke stvari koje mladi ine, ali ne i mlade kao takve. Mislim da u Summerhillu nema uobiajenog generacijskog jaza. Meutim, sigurno bi ga bilo kada bi se u kolu uvukla droga. Uzimanje droge je bijeg od nesretnog ivota, i to linijom najmanjeg otpora. Bojim se da mladi, umjesto da trae slobodu prirodnim nainom ivota, esto pribjegavaju broj metodi "tripa", putovanja u nestvarno, a o tome nema smisla moralizirati. Po mom sudu, promjene u obrazovanju odvijaju se presporo. Koliina slobode u kolama raste, ali ne tako brzo kao vjera u uenje iz knjiga i u ispite; ni u jednom dravnom sustavu stari patrijarhalni zahtjev za poslunou i disciplinom nije nimalo slabiji nego stoje bio u prolosti. Jesam li na bilo koji nain mijenjao svoj vlastiti sustav? Ne sjeam se da sam uveo neku posebnu promjenu, ali zato jesu djeca. Prije rata smo imali neka pravila o "zabranjenim zonama" koje je uvelo osoblje. aci nisu smjeli koristiti prednje stubite i kupaonicu koju je koristilo osoblje; osim toga u zabranjenu je zonu spadala i tratina ispred glavnog ulaza, a i zbornica je bila zatiena od najezde klinaca. Postupno su sve te zabrane ukinute, i namjetaj u zbornici je doivio istu, tunu sudbinu kao i onaj u djejem dnevnom boravku. Djeca su se promijenila na nain koji je nemogue definirati. Prije trideset godina lijeenje mladog kradljivca zapoinjao sam tako to sam ga nagraivao za svaku krau, ali sumnjam da bi ta metoda i danas bila djelotvorna. ini se da su novi narataji stekli stanovitu profinjenost koju nikako ne mogu analizirati. Moda je uzrok tome sve tea bolest ovjeanstva, ili injenica da imaju previe novaca, a ne moraju se nimalo potruditi kako bi ga zaradili. Moda na suptilnoj, podsvjesnoj razini reagiraju na mrnju koju sadre rasizam i antisemitizam, a moda i na nesigurnu budunost u svijetu punom nezaposlenih; moda je, pak, uzrok jo dublji, u osjeaju kako je i sam opstanak nesiguran kraj atomskih bomba i
148 / 162
opeg zagaenja. Ne znam koji je pravi odgovor, ali osjeam da novi narataj ne mogu razumjeti onako dobro kao prethodni. Moda su uli previe nadobudnih psiholokih izraza... kao to je sluaj s prevelikim brojem amerike djece. Moda ih je promijenio novi sustav materijalnih vrijednosti, usmjeravajui ih u krivom smjeru. U prolosti je ivot bio jednostavniji. Kada sam prije etrdeset pet godina poeo voziti, sretao sam dva-tri automobila po kilometru, a sada ih valjda ima dva-tri na deset metara. ini mi se da moji dananji aci imaju manje zajedniarskog duha, da tee nego ranije poimaju i u praksi provode samoupravljanje. Nekima roditelji alju previe novaca, pa nemaju nikakvu predodbu o tednji. Djeca su danas zahtjevnija; staru je krpenu lutku zamijenila lutka koja govori, ali jako mi je drago vidjeti da veina djevojica vie voli stari, jeftiniji model. Pitanje te nove, povrne profinjenosti vrlo je sloeno. Imam maglovit osjeaj da u tome novac ima vrlo vanu ulogu. Danas mladi, ak i u dvadesetim godinama, vie uope ne tede. Novac im naprosto klizi izmeu prstiju. To bi dijelom moglo biti posljedica nesigurnosti modernog ivota, punog ratova, zloina i mrnje, ali i mogueg konanog, nuklearnog unitenja. U biti bi uzrok promjene u mladima morao biti gubitak vjere u starije, u autoritet i mo, a novom narataju na tome mogu samo estitati. Mladi su prozreli pretvaranje i moraliziranje starijih. Shvatili su da su im lagali i varali ih. Dananja mlade otvorenije kritizira od prethodnog narataja. Hidrogensku bombu nisu izmislili mladi, nego stari ljudi. No mladi znaju da su nemoni. Njihovi su ivoti u rukama starijih - politiara, vojnika, nacionalista, bogataa i monika. Burna su zbivanja i strah natjerali mlade na prijevremeno odrastanje, a to bi moglo biti objanjenje njihove nove senzibilnosti. Prije nekoliko narataja mladi su prihvaali svoj nii status, smjernice svojih oeva i njihove simbole. Danas se, pak, bune, ali na jalov nain. Njihove su udne frizure, kone jakne, traperice i motori redom simboli pobune, ali i nita vie od toga. Skoro svako dijete mrzi kolske predmete, ali ba svako zna kako ni na koji nain ne moe promijeniti sustav. Mladi su u biti jo uvijek pokorni, posluni i inferiorni; prkose i diu glas samo u nevanim stvarima - odjei, nainu ponaanja i frizurama. Cijela ta pria o mladenakoj zloi obino je smee. Tinejderi nisu nimalo pokvareniji od vas ili mene. Tragaju za sreom u ivotu u vremenu koje ne zna za sreu, nego samo za televiziju, sport i senzacionalistiki tisak. Dananji su ideali bogatstvo, veliki automobili i skupi restorani; ar i ljepota ovog vremena povezuje se s filmovima, televizijskim zvijezdama i bezvrijednom pop-glazbom. Mladi oko sebe uglavnom vide drutvo koje pohlepno grabi za ispraznim, jeftinim i neukusnim stvarima, a kole im nimalo ne pomau time to se distanciraju od ivota koji mlade eka nakon zavretka kolovanja. Ono to me gotovo baca u oaj, jest injenica da djeca nikada ne dobiju prigodu ivjeti; njihovu elju za ivotom zatire svijet odraslih koji ih "obuava", odnosno ukopljuje. Dodue, slobode je vie nego ranije, ali je njezin rast tako beznadno spor. Valja priznati gorku istinu kako su ljudsko razmiljanje i domiljatost daleko odmakli njegovim sputanim emocijama, a u tome lei istinska opasnost od bombe, jer ratove ne uzrokuje razmiljanje, nego emocije. Masu obuzima bijes kada joj netko uvrijedi zastavu. Spori rast slobode ispunjava me pesimizmom. Imamo li dovoljno vremena za podizanje djece koja e u emocionalnom smislu biti slobodna? Slobodna od mrnje i agresivnosti, slobodna kako bi ivjela i pustila druge da ive? Problem se, dakle, svodi na ovo pitanje: moe li se ovjeanstvo razviti na takav nain da se svi ljudi iznutra osjeaju slobodnima, osloboenima kobne elje za ukalupljivanjem drugih ljudi? Tko na to pitanje moe odgovoriti? Zadnjih sam godina morao izmijeniti svoje stavove o mnogim stvarima. Nekad sam mislio da se djeaci i djevojice dre tradicionalne podjele uloga: djeaci vole raditi s
149 / 162
drvetom, a djevojice vole plesti i ivati. Danas je u stolarskoj radionici isto toliko djevojica koliko i djeaka, ali jo uvijek ne nailazim na djevojice koje rastavljaju svoje bicikle. Morao sam se odrei svojih starih predodaba o runom radu. Moji su klinci izraivali stvari koje su mogli uklopiti u neku svoju matariju - amce, pitolje, maeve - a mom su se hobiju, oblikovanju mjedi i bakra kovanjem, samo podsmjehivali. Mislio sam da ih tako neto ne privlai jer je doista teko isplesti neku matariju oko mjedene posude. Ali kada je Peter Wood otvorio svoju lonarsku radionicu, svi su se bacili na izradu vaza i ajnika. Morao sam priznati kako sam bio u krivu jer mi se ni ajnik zbilja ne ini poticajnim za bujno matanje. Preesto sam grijeio trpei nasilnike koji su ulijevali strah drugoj djeci. Uglavnom sam to inio jer nisam znao kamo ih poslati; bojao sam se da bi ih kola koja se temelji na zastraivanju, nepovratno upropastila. Danas bih etrnaestogodinjeg, tvrdokornog nasilnika odmah izbacio ako bi zbog njega mali aci bili isprepadani. Roditelji nam uvaljuju previe problematine djece, a da nas ak i ne upozore unaprijed. Pedeset godina izvlaenja roditeljskog kestenja iz vatre bilo mi je sasvim dovoljno. Oko jedne stvari nikako nisam naistu. Je li Summerhill primjereniji bistroj djeci nego manje inteligentnoj? (Uzgred, u Summerhillu kvocijent inteligencije smatramo nevanim; vjerojatno zato to su, kada je jedan od uitelja testirao cijelu kolu, dvojica djeaka i jedna djevojica postigli bolji rezultat od mene.) U svakom sluaju nai su akademski uspjeni aci bez iznimke potjecali iz poprilino slobodnih domova i imali su inteligentne roditelje. Preko volje sam se pomirio sa zakljukom kako neka djeca, vrlo mali broj, na reagiraju pozitivno na slobodu i kako bi za njih bila primjerenija kola s blagom disciplinom; rije je o djeci koju u ivotu treba malo "pogurati". No esto smo imali ake koji deset godina skoro uope nisu pohaali nastavu, a danas su uspjeni u ivotu, pa moda i grijeim u pitanju tog "pogurivanja". Sigurno je tako, jer premda, naravno, nisam u kontaktu sa svim svojim bivim acima, znam samo za jednog koji se nikako ne moe skrasiti ni na jednom poslu. U biti nisam nita mijenjao. Kada bih mogao krenuti u novih pedeset godina rada u Summerhillu, zadrao bih i samoupravljanje, i slobodu za pohaanje ili izostajanje s nastave, i potpuni izostanak vjerske ili moralistike indoktrinacije i straha u koli. Ali kako itko moe biti slobodan kada su nas sve gurali u kalup jo u kolijevci? Sloboda je relativan pojam. Sloboda kako je mi u Summerhillu shvaamo jest individualna, unutarnja sloboda. Rijetki su meu nama u stanju postii takvu slobodu. U naoj koli sloboda znai: radi to hoe pod uvjetom da ne ometa slobodu drugih. To je njezino vanjsko znaenje, ali na dubljoj se razini trudimo omoguiti unutarnju slobodu djeteta, slobodu od straha, licemjerja, mrnje i nesnoljivosti. Drutvo se svojim cjelokupnim ustrojem protivi takvoj slobodi; svaki ovjek ezne za slobodom, ali je se istovremeno i boji... Erich Fromm je to jasno opisao u svojoj knjizi Strah od slobode. Zbog slobode nekog naroda esto poteku rijeke krvi; i ishod pojedinane slobode moe biti tragian - u nae je vrijeme primjer za to bio Wilhelm Reich, da ne govorimo o brojnim muenicima iz prolosti. Usput budi reeno, Reich u Ubojstvu Krista tvrdi kako su Krista razapeli zato to je bio pobornik slobode i ivota... Ibsen je rekao: "Najjai je ovjek onaj koji ustraje i kada ostane sasvim sam." ovjek koji se bori kako bi svijet bio slobodan, uistinu ostaje sam... ako je opasan za drutvo koje se sakrilo iza vrstih zidova i okruilo se rovovima. Autoriteti nisu napadali Summerhill, ali kada bi se pojavio veliki broj slobodnih kola i kada bi ustaljeni poredak bio ugroen, moda bi nas i zatvorili. Prva i osnovna briga mase jest vlastita sigurnost, ali pobunjenici ipak uspijevaju prodrijeti kroz oklop, makar i nezamjetno, i masa se na dugi rok ipak mijenja, ali tako strahovito polako. Ibsen je negdje napisao kako je istina istina samo dvadeset godina, a onda je se doepa veina i istina se pretvori u la. Ne vjerujem da e svijet dugo primjenjivati summerhillske metode obrazovanja - ako ih uope ikada i primijeni. Moda svijet pronae bolje rjeenje. Samo bi upljoglavi brbljavac
150 / 162
mogao misliti kako je njegov rad "zadnja rije na zadanu temu". Svijet mora pronai bolje rjeenje, jer politika nikad nije i nikad nee spasiti ovjeanstvo. Kako moemo imati sretne domove pune ljubavi kada je svaki dom sitni dio neke domovine koja u drutvenom smislu na stotinu naina oituje mrnju? Nije li oigledno zato za mene obrazovanje nisu ispiti, predmeti i uenje? kole zanemaruju temeljni problem - sve prirodne znanosti, matematike i povijesti ovoga svijeta nee nimalo pridonijeti tome da u domovima bude vie ljubavi i da se djeca oslobode unutarnjih konica, a roditelji neuroza. Budunost samog Summerhilla moda i nije jako vana. Ali za ovjeanstvo je od najvee mogue vanosti budunost summerhillske ideje. Moramo omoguiti novim naratajima odrastanje u slobodi. Pruanje slobode jest pruanje ljubavi, a samo ljubav moe spasiti svijet.
Diljem svijeta
Koliko je Summerhill poznat diljem svijeta ? Ne previe, i to samo razmjerno maloj skupini prosvjetnih djelatnika. Godinama smo bili najpoznatiji u skandinavskim zemljama i punih smo trideset godina imali ake iz Norveke, vedske, Danske - ponekad i po dvadesetero. U tim se zemljama obrazovanje mjeri akademskim mjerilima i visoko se cijene ispiti. Jednom sam se publici u tokholmu ovako obratio: "Vi me veani masovno dolazite sluati kako govorim o slobodi, a kole su vam u isto vrijeme tvornice koje proizvode djecu sposobnu poloiti ispite. Zato ne uinite neto po tom pitanju?" Neki je uitelj ustao. "Vidi, Neille, ljudi koji dre nadzor nad obrazovanjem, ne dolaze na tvoja predavanja." Svakako su hendikepirani injenicom da su kod njih privatne kole pod mnogo stroim dravnim nadzorom nego kod nas; znam da je veliki pionir Gustav Johnsson naiao na mnoge otpore u svom radu s delinkventima. Otkako je Reich proveo odreeno vrijeme u Skandinaviji, tamo se pojavio znatan broj uitelja i roditelja na koje je utjecalo njegovo uenje o samoregulaciji. U poetnom smo razdoblju imali i ake iz Australije, Novog Zelanda, june Afrike i Kanade. Moje su knjige prevedene na mnoge jezike, ukljuujui japanski, hebrejski, hindustanski i gudaratski. Ravnatelj jedne kole u Sudanu rekao mi je da su neki tamonji uitelji jako zainteresirani za Summerhill. Postoje prijevodi mojih knjiga na dva indijska jezika, ali ne znam kako su proli; pretpostavljam da nisu imali velik utjecaj jer u Indiji skoro sigurno prevladava stav kako je najvaniji problem koji treba rijeiti, nepismenost. Kada sam 1936. razgovarao s polupismenim junoafrikim domorocima, otkrio sam da arko ele stei obrazovanje iz kolskih predmeta kakvo ima bijeli ovjek. Sumnjam daje Summerhill jako poznat u kotskoj. Jednom su me predstavili vlasniku velike kotske knjiare. vrsto mi je stisnuo ruku i rekao: "Bogme mi je ast upoznati autora The Booming of Bunkie" (tako se zove lakrdijaki i prilino bezvezni roman koji sam napisao 1918.). koti koji se otpute na jug, nikad nisu obasuti poastima u rodnoj zemlji, a kot koji prilikom povratka u rodni grad oekuje kako e ga primiti kao poasnog posjetitelja, nije nimalo upuen u karakter vlastitog naroda. U kotsku se treba vratiti skromno odjeven, govoriti u dijalektu i nipoto ne spominjati da Engleska uope postoji, jer za mnoge kote i ne postoji, kao to je i za neke ljude u Engleskoj kotska samo ime na karti. John Aitkenhead je iao summerhillskim stopama kada je u kotskoj otvorio svoju kolu Kilquhanity, ali je potom mudro odluio krenuti svojim putem, premda su obje kole odrale svoju temeljnu vjeru u samoupravljanje.
151 / 162
Jedna od ugodnih stvari u vezi sa Summerhillom jest utjecaj koji je imao u Japanu. Prije vie od etrdeset godina posjetio nas je Seishi Shimoda, izvanredni prosvjetni strunjak. Preveo je sve moje knjige, poevi s The Problem Child; sudei prema mojim autorskim honorarima, jako se dobro prodaju. ujem da se u Tokiju uitelji sastaju kako bi raspravljali o naim metodama. Koliko znam, japanski je obrazovni sustav krut i autoritativan, sa strogom i nepopustljivom stegom. Doista je blesav osjeaj drati niz japanskih knjiga na polici; jedna od njih, pod naslovom A. S. Neill i njegovo djelo, zaista me zanima, a iza moje se male dosjetke kada molim svojeg uitelja glazbenog da mi je odsvira, krije radoznalost koju ne mogu nikako utaiti. Gospodin Shimoda je jo jednom bio kod nas; 1958. je proveo mjesec dana u Summerhillu. Zadnjih je godina Summerhill imao ake iz Amerike (1971. ih je bilo vie od polovice), vedske, Norveke, Danske, Njemake, Nizozemske i Francuske. Svi ue engleski i prilagoavaju se naem nainu ivota. Nitko od nas ne pokuava nauiti njihove materinje jezike, niti se prilagoditi njihovim obiajima... primjerice u pogledu hrane. Kada smo imali meunarodnu kolu u Hellerauu i kasnije u Austriji, svi smo morali uiti njemaki i prilagoditi se njemakim obiajima i nainu ishrane... Tijekom ljetnog tromjeseja, morao sam drati nastavu u sedam ujutro. Mrzio sam rano ustajanje. U Hellerauu smo veinom bili internacionalistiki nastrojeni. Imali smo zastupljene sve europske nacionalnosti osim panjolske. U koli nije bilo antisemitizma. U Dresdenu su se 1921. na velikim duanima pojavili natpisi "Ne sluimo idove", ali su ti ljudi imali predrasude ve nekoliko desetljea unatrag. Tih se dana prisjeam s velikom tugom jer smo imali puno aka idova i vjerojatno su svi zavrili u plinskim komorama. Ne mogu suditi o tome kakav je uinak kola u Hellerauu imala na ake; znam samo kako je to iskustvo djelovalo na mene. Pretvorilo me u internacionalista, ali nije raskinulo moju povezanost sa kotskom ili Engleskom - zapravo je korist koju sam iz toga izvukao neopipljiva; moda je rije o odreenom osjeaju bratstva kojeg kod kue nije mogue razviti. Ni kasnije, kada sam na Templehofu u Berlinu sluao Hitlerove izljeve mrnje, nisam mogao mrziti Nijemce, a kada sam itao o njemakim rtvama II. svjetskog rata, s tugom sam se pitao jesu li meu njima i Fritz ili Hermann. Sjeam se svog prvog putovanja u inozemstvo, u Nizozemsku. U sebi sam mislio kako su u tom krajoliku, sa arenim barkama, jeftinim cigarama i preobiljem maslaca i sireva, svi ljudi koji tu ive, sigurno sretni. Isto sam, u neto manjoj mjeri, osjetio u SAD-u; ak je i obitelj Babbit na koju sam naletio ili, bolje, koja je naletjela na mene u spavaim kolima odisala glamurom kojim je natopljen svaki put u nepoznato. Na jednoj su se strani medalje nali Damon Runyan i njegov romantini vlak pun varalica i svodnika, a na drugoj isti taj Damon Runyan kako u bolovima umire od raka grla. Svaka obeana drava ima u sebi "traak" obeane zemlje, Arkadije. Ne zanosim se iluzijama u vezi s internacionalizmom. Ne vjerujem da stotinu meunarodnih kola moe ouvati svjetski mir. Monici koji vode ratove, nemaju nikakve veze s mirotvorcima diljem svijeta. Mir e biti mogu tak kada ukinemo nacionalizam i eksploataciju nafte i zlata. Jesu li rtve Burskog rata izginule u slavu Velike Britanije ili zbog zarade vlasnika dionica u rudnicima zlata i dijamanata? Mislim da me kod ljudi najvie zbunjuje njihova spremnost za rtvovanje ciljevima kojih uope nisu svjesni. ezdeset milijuna Nijemaca slijedilo je luaka. U SAD-u tisue su vikale: "Bolje strven nego crven", to je iznimno glupav ratni poklik jer se komunizam svakodnevno mijenja; ujem da mladi u Rusiji ne ele itati Karla Marxa. Ako se ve moraju boriti protiv komunizma, neka to ine pruanjem dokaza kako je kapitalizam bolji i kako moe usreiti vei broj ljudi. Nikako ne mogu razumjeti uzbunu i bijes koje u Americi pobuuje rije komunizam. Osnovna je razlika izmeu ta dva sustava to jedan omoguuje zaradu, a drugi
152 / 162
ne. I jedni i drugi ukalupljuju svoju djecu kod kue i u koli, istiu nacionalizam, smatraju kako mir ovisi o hidrogenskoj bombi i sputavaju individualnost. Rusi ne mogu kupiti zapadne dnevne novine, osim lista londonske komunistike stranke The Morning Star, a Amerikanac se, pak, ne smije izjasniti kao komunist. Nekad su moji politiki stavovi bili pomijeani s osjeajima. Kada se Winston Churchill kandidirao u Dundeeju na strani liberala, jo sam bio mlad i radio kao pomoni uitelj. Jako mi se svidio torijevski letak: "Kakva korist od WC-a bez daske?", i gaao sam mladog Winstona svim i svaim dok je drao govor na nekom skupu na otvorenom, i to u prvom redu stoga to me djevojka po imenu Ella Robertson izazivala hou li se usuditi. Neto kasnije, kada sam 1913. prvi put otiao ivjeti u London, pridruio sam se Laburistikoj stranci i govorio totalne besmislice u Hyde Parku. Nakon prevrata u Rusiji, kada su stizala izvjea o novoj slobodi u kolama (djeca su navodno mogla birati izmeu igre i uenja i imala su samoupravljanje), zanosio sam se milju kako je napokon, i to za stalno, dola Utopija, ali se, kao pravi lukavi kot, nisam ulanio u Partiju. Godinama sam imao mrenu preko oiju; jednostavno nisam htio povjerovati priama o Staljinovim masovnim ubojstvima i izgladnjivanju vie od milijun seljaka koji se nisu htjeli ukljuiti u njegov dravni zemljoradniki program. Ali injenica da su boljeviki veterani priznavali zloine koje nisu poinili prije nego to bi dobili metak u zatiljak, u meni je pokrenula neka pitanja. Istina je ta da sam elio vjerovati u novi poredak; elio sam vjerovati kako je novo obrazovanje u Rusiji izvanredno, i otud mrena preko oiju. Trebalo je proi mnogo godina kako bi mi se razbila i posljednja iluzija. Godine 1937. zatraio sam vizu kako bih otiao u Rusiju. Odbili su me ne navodei razlog. Dotad sam ve bio izgubio svaku nadu kako je komunizam lijek za bolest ovjeanstva. Bio sam izgubio i svaki interes za politiku, ali sam glasao za laburiste u uvjerenju kako su manje protuivotno nastrojeni od konzervativaca; jo uvijek vjerujem u to, unato tome to me laburistika vlast razoarala. Ali oni su barem protiv klasnih razlika. Zapravo bih trebao glasati za torijevce jer se oni nikad nee odrei svojih javnih kola. A sve dok postoje Eton i Harrow, mojoj koli ne prijeti nikakva opasnost. Va i moj glas nikad ne dopiru do uiju pokretaa ratova i dravnika. Oni imaju mo, a mi tek svoje snove o slobodnom ovjeanstvu. Zapravo, politike uope nisam bio svjestan sve do 1950., kada sam zatraio vizu u amerikoj ambasadi. Ve sam bio predavao u SAD-u 1947.1 1948., a Reich mi je sredio "turneju" 1950. godine. Nakon punih sat vremena ekanja posumnjao sam kako neto nije u redu. Zatim se me odveli pred nekog slubenika. "Jeste li komunist?" "Ne, nisam." "Jeste li ikad ita napisali u prilog komunizmu?" U tom sam trenutku shvatio kako je nazvao Ministarstvo unutarnjih poslova i zatraio moj dosje. "Napisao sam nekih osamnaest knjiga, ali ih nikad ne itam i nemam pojma to u njima pie: nejasno se prisjeam kako sam hvalio ruski obrazovni sustav kakav je bio nakon prevrata. Tada su bili za slobodu, ali im se danas sustav nimalo ne razlikuje od vaeg i naeg, koji su protiv slobode." Odbili su mi dati vizu i otkazali mi seriju predavanja. Naravno, to je bilo McCarthyjevo doba. Sjeam se da sam konzulu rekao: "Ja sam komunist u smislu u kojem je to bio i Isus Krist, s malim k." Zabuljio se u mene, okiran, pa sam pretpostavio da je katolik, to se kasnije pokazalo tonim. Sljedea se epizoda odigrala prosinca 1969., kada me Orson Bean
153 / 162
pozvao da sudjelujem u televizijskom ou programu Johnnyja Carsona. Ponovo sam otiao u ambasadu. "Nee trajati ni dvadeset minuta, gospodine Neill; molim Vas, ispunite ovu tiskanicu." Pitanje: Je li vam amerika vlada ikada uskratila vizu? Uzdahnuo sam i napisao da jest, 1950. godine, pa se dvadeset minuta pretvorilo u dva sata. Traili su da ispunim cijelu tiskanicu, a onda je uslijedilo jo ekanja, pa jo razgovora, dok mi na kraju nisu dali vizu na etiri godine. to je najgore od svega, konzul mi je kasnije rekao kako nigdje nisu imali zabiljeeno da mi je ikad uskraena viza. Htio sam izudarati samoga sebe zbog svojeg nepotrebnog potenja. Ali to su traevi, a ne politika. Znam da se neki ljudi moraju baviti dravnom vlau, financijama ili meunarodnom politikom. Znam i to da je demokracija lana; na zadnjim su izborima u Velikoj Britaniji torijevci dobili veinu glasova, ali su laburisti i liberali u koaliciji skupili vie. No kako je jedina alternativa demokraciji diktatura, moramo je se i dalje drati. Sve mi to sluti na zlo. Kada na televiziji gledam prvi krug izbora u SAD-u, s infantilnim paradama, orkestrima i zastavama, snudim se i izgubim svaku nadu. U pozadini razabirem sebine lobiste, kapitalistiku trku za drutvenim prestiem. Kada predsjednik neto napravi primjerice kada Nixon otputuje u Kinu - tko od nas moe rei kakav je njegov stvarni motiv? Neki Amerikanci kau kako razmilja o sljedeim predsjednikim izborima. esto mi se ini da je SAD na korak do faizma. Kako faistiki mentalitet nadzire masovne medije (tisak, TV, radio) i prehranjuje mase kiem, budunost me doista ispunjava strahom. Bojim se da glas faista Reagana dopire do punog veeg broja ljudi nego moj, a ba me i ne tjei pomisao kako e Summerhill i dalje postojati i kada Reagan bude odavno zaboravljen. Trenutano torijevska vlada vraa samostalnost poduzeima koja je prethodna, laburistika vlada nacionalizirala. Stara izreka glasi kako se trgovina ravna prema zastavi. Zapravo je obratno; ini se da trgovina esto kontrolira politiku. Njemako izdanje Summerhillla nosi naslov Teorija i praksa protuautoritarnog obrazovanja; to je izdavaev, a ne moj naslov. Neki mladi Nijemci pokuavaju iskoristiti knjigu u svojoj borbi protiv komunizma i socijalne demokracije ili ega sve ne, a ja im kaem kako moja knjiga nema nikakve veze s politikom. Politika je demokracija, a demokracija su glasovi mase koja je ukopljena jo u kolijevci. Kada kopljenja ne bi bilo, mogli bismo imati iskrenu politiku koja bi podravala ivot. Nikad se u ivotu nisam mogao ukljuiti u neku masovnu emociju. Nikad nisam mogao mahati zastavom, izvikivati parole ili aktivno sudjelovati u radu neke stranke, politike ili bilo kakve druge. Ja sam posvemanji individualac koji radi s gomilama klinaca. Ne, u veini politika i politiara ne nalazim ni mrvicu potenja. Na svu sreu, moja se politika aktivnost svodi na nau kolsku demokraciju, koja je bliska stvarnoj demokraciji onoliko koliko je to uope mogue. Okupljamo se u velikoj prostoriji i donosimo zakone opim glasanjem dizanjem ruku. Znam da se takav sustav ne moe primijeniti na glasake mase diljem zemlje, ah za mene demokracija u kojoj bijedan ovjek trebao zastupati stavove trideset tisua ljudi, jednostavno nije prava demokracija. Svjestan sam da mnogi politiari naprave puno dobrih stvari, ali od politike me u prvom redu odbija ravnodunost vlastodraca, ma kojoj stranci pripadali. Primjerice, zatvorski je sustav u Velikoj Britaniji naprosto sramotan. Prema kanjenicima se ophode bez imalo ljudskosti, liavaju ih seksa, kulturnih sadraja i svega to ivotu daje smisao. Takav barbarski sustav ne odobravaju samo politiari nego i crkva, lijenici, odvjetnici - zapravo svi redom. Dobro uhranjeni sudac osudit e nekoga na trideset
154 / 162
godina zbog pljake vlaka, a nijedan se politiar nee tome usprotiviti u parlamentu. Drugi e sudac, pak, osuditi ubojicu na doivotni zatvor, to u praksi znai nekih devet ili deset godina. Iznenada sam shvatio kako sam vrlo ponosan to su mi Rusi i Amerikanci uskratili vizu. Moda sam time "dobio vizu" za besmrtnost. Mislim da je u nekim stvarima Velika Britanija slobodnija zemlja od Sjedinjenih Drava. U Engleskoj sam upravljao Summerhillom etrdeset est godina i nisam imao nikakvih problema ni s dravom ni s crkvom. Meutim, da sam pokuao otvoriti slobodnu kolu u Americi, bojim se da bih se "zakvaio" s katolicima ili baptistima ili, pak, kerima amerike revolucije. A ne bismo mogli izbjei ni rasiste, jer slobodna kola mora primati ake svih boja i rasa. ini se da ni jedan od mojih amerikih aka nije doao iz rasistikog doma, pa vjerojatno na temelju svojeg iskustva s njima ne mogu donositi sud o prosjenom amerikom djetetu. Harold Hart, moj ameriki izdava, trebao bi, ako nita drugo, biti zapamen po tome to je spasio Summerhill. Godine 1960., kada je objavio knjigu Summerhill, bili smo spali na dvadeset pet aka i dvojili hoemo li moi nastaviti s radom. Knjiga nam je donijela najezdu amerikih aka, dok je njemaki prijevod, jedanaest godina kasnije, pokrenuo najezdu Teutonaca. U predgovoru knjige Summerhill, For and Against (Za i protiv Summerhilla), Hart opisuje svoju borbu kako bi knjigu izbacio na trite; potroio je poveliku svotu na reklamu jer je vjerovao u knjigu i bio spreman preuzeti rizik. Kod svojih amerikih aka, s iznimkom onih vrlo mladih, primjeujem odreen strah od budunosti. Svi su bili izloeni pritisku amerikih kola, i svi znaju kako im budunost ovisi o fakultetskom obrazovanju i diplomama. Velika Britanija se nije ukljuila u njihovu mahnitu ispitnu kampanju ali se, na alost, stvari ubrzano kreu u tom smjeru. Moj je posinak Peter Wood izuio zanat kod jednog od najboljih svjetskih lonara Bernarda Leacha. Javio se za mjesto uitelja runog rada u veernjoj koli u nekom gradu, no posao je dobio uitelj koji se ba i nije razumio u keramiku, ali je zato imao odgovarajuu svjedodbu. Mnogi su od naih amerikih aka proitali Summerhill i zahtijevali od svojih roditelja da ih poalju k nama. Ameriki se aci uspjeno prilagoavaju. Nakon samo pola tromjeseja, "Idem na zahod" pretvara se u "Odjebi, idem kenjat". Poeli smo imati i tekoa s njima, posebno sa starijima. Njihov je stav bio ovakav: "Ovo je slobodna kola: radit u to hou." Trebalo im je neko vrijeme kako bi shvatili da biti slobodan zapravo nije isto to i raditi to god hoe. Otkrili su kako se u samoupravnoj koli moraju potivati zakoni koje donosi itava zajednica, a nekima je bilo uistinu teko prihvatiti tu injenicu. Danas vie ne primamo djecu stariju od dvanaest godina. Veina aka iznad etrnaeste dola je prekasno za slobodu; proli su kroz odvie dugo razdoblje potiskivanja i preesto se, kao reakcija na novopronaenu slobodu, ponaaju protudrutveno, dosauju se i ljenare mueni nemirnom savjeu. ini se da su ameriki adolescenti jae vezani za svoje domove od naih. Obiteljske su veze, ili bi moda bilo bolje rei pritisci, u SAD-u vei, i to je jedan od razloga zato se moji domai aci vie vesele povratku kui preko praznika nego njihovi ameriki kolege. Neki mi kau da kod kue nisu sretni, da ih roditelji ne razumiju; u nekim je sluajevima za to kriv uasni ameriki sustav koji u mnogim mladim ljudima izaziva uvjerenje kako je akademska karijera najhitnija stvar na svijetu. Roditelji su uznemireni zbog budunosti svojeg djeteta, a ta uznemirenost ponekad ometa njihovu djecu u izvlaenju pune koristi iz Summerhilla. Dijete upada u unutarnji sukob. kola im kae: "Imate slobodu dolaziti na nastavu ili izostajati s nje. elja za uenjem mora doi iz vas samih." Ali kada roditelj pie u nadi kako mu dijete ide na sate, posljedica je nesrea i potpuni nedostatak elje za pohaanjem nastave. Nedavno sam jednog oca zamolio: "Ili prestanite govoriti svom sinu da ide na sate ili ga ispiite iz kole." Ispisao ga je.
155 / 162
Ameriki aci ne znaju svoj vlastiti argon. Pitao sam trinaestogodinjeg malca koliko zna naziva za revolver. Odgovorio je: gun, automatic, pistol, a nikad nije bio uo za: gat, iron, rod, Betsy, John Roscoe ili Old Equalizer. Nije bio uo ni za Damona Runyana ili O'Henryja. A opet, ovdanji hahari nikad nisu itali Jeromea K. Jeromea ili W. W. Jacobsa. Takve mi stvari pokazuju koliko sam zapravo star. Kada se moji ameriki aci moraju vratiti kui i upisati se u neku ameriku kolu, dobijem dugaku tiskanicu s desecima pitanja: o motivaciji, poduzetnosti, samopuzdanju itd. Uvijek sve to prekriim i s druge strane tiskanice napiem u nekoliko reenica svoje miljenje o djetetu. ini se da se ameriki roditelji, pored jae tjeskobe u pitanju ekonomske budunosti svoje djece, vie od engleskih roditelja boje seksa. Ameriki roditelji diu veu "paniku" od ovdanjih, ali moda je to posljedica velike udaljenosti koja ih razdvaja od njihove djece. Iz nekog me razloga zaboli u dui kada se neka nova kola u SAD-u nazove Summerhill. Reich je esto govorio: "Ne elim imati sljedbenike", i dijelim njegov osjeaj. Vie sam puta slao pisma novim amerikim obrazovnim listovima zaklinjui uitelje da se osamostale i prestanu oponaati Summerhill. Zadovoljstvo mi je ustvrditi kao se u zadnje vrijeme Summerhill rijetko spominje na stranicama njihovih asopisa. uo sam o nekoj koli u SAD-u gdje su tvrdili kako slijede summerhillska naela, a svakog su jutra imali pola sata obvezatnog vjeronauka. Prialo se da u nekoj drugoj koli adolescenti ive promiskuitetnim seksualnim ivotom dok ih desetogodinjaci pokuavaju oponaati, a bilo je rijei i o mladim acima koji uzimaju drogu. Nazivali su me pionirom; ako je pionir ovjek koji ne prihvaa vrijednosti mase, vjerojatno zasluujem taj naziv. Nove ideje donose pojedinci: Marx je bio vei od Fabijanskog drutva, i Simpson od zatucanih lijenika koji nisu htjeli prihvatiti njegov kloroform. Obojica, naravno, spadaju u kategoriju koja je znatno iznad moje. Glas proroka uvijek odjekuje u pustinji, a to me ispunjava pesimizmom to se tie budunosti ovjeanstva. Ljudi su poput ivotinja koje se okupljaju u stada, a stada trae predvodnike. A nalik su i vukovima, koji se kreu u oporima. Monici vrlo domiljato iskoritavaju na instinkt stada. Ve je otrcano govoriti o tome kako kope djecu usaujui im strah od autoriteta i osjeaj krivnje u vezi s vjerom i seksualnou, tako da se kad odrastu, pretvaraju u neutralne ovce koje se niemu ne usuuju usprotiviti. Hitler jest ukopio itav narod, ali nai vrhovni gospodari koriste suptilnije metode; njihova verzija "Heil Hitlera" glasi "Red i zakon", odnosno zatita vlasnitva i guenje ivota. Osnovna funkcija naih kola jest zatrti djeji ivot. U suprotnom bi establishment bio nemoan. Mislite li da bi se milijuni slobodnih ljudi htjeli rtvovati za ciljeve koji ih ne zanimaju i koje ne razumiju? Je li pred ovjeanstvom budunost u kojoj e elita monih gospodara vladati nad mnotvom robova? No dopustite mi ipak i malo optimizma. U pedeset godina rada sa slobodnom djecom otkrio sam ne samo nedostatak suparnitva nego i posvemanju ravnodunost spram predvodnika. Sa slobodnom se djecom moe razgovarati, ali ih se ne moe predvoditi. Dodue, i moji aci ive u svom vlastitom stadu, ali to stado nema voe. Ravnatelj moe biti (dapae, on jest) oinski lik, ali nijedno dijete ne moe nai zamjenu za oca u kolskom samoupravljanju. Moje je miljenje da e uspjeno koraanje svijeta putovima budunosti biti posljedica odbacivanja oca, predvodnika mase. Ljudi uglavnom prihvaaju oca i majku, to znai da se skoro svi pridruuju establishmentu, veini koja je protiv napretka, a najee i protiv ivota. Nai kolski sustavi, bilo kapitalistiki ili komunistiki, potiu to rano ukalupljivanje masa jer su voe opora tvrdokorni, moni i nemilosrdni vukovi, iji je glavni cilj zaklati i pojesti. U ljudskom oporu nije nimalo drugaije. Vode se ratovi oko zlata ili ega
156 / 162
sve ne, promjene vlasti esto ostavljaju na tisue ljudi bez posla, sadistiki policajci premlauju mlade... Kada bi ljudi bili slobodni, vie ne bi moglo biti takvih barbarizama. Ujedno sam siguran: ljudi nee biti slobodni sve dok njihovim dugim, bespomonim djetinjstvom upravljaju odrasli koji prihvaaju masovne stavove o ivotu. Drago mi je to se toliki mladi ljudi na Zapadu suprotstavljaju vlastima, ali me baca u depresiju televizijska emisija o Kini, u kojoj milijun djece mae svojim crvenim knjiicama; milijun djece ija je individualnost u zaetku uguena. Komunizam vrhunski manipulira psihologijom mase; masa ne razmilja, nego osjea. Znam da se instinkt stada nikad nee moi ukinuti. Ali volio bih da se promijeni, i to na takav nain da vie ne bude opasan. Ljudi ude za slobodom, ali se je istodobno i boje. Mnogi su junjaki robovi bili prestraeni kada im je pruena sloboda. Dugogodinjim zatvorenicima, nakon dugog sluenja kazne, ivot na slobodi izgleda zastraujui. Ipak, nadam se kako e za nekih tisuu godina mase preinaiti svoj instinkt stada, tako da e suparnitvo, mrnja i pornografija ustupiti mjesto suradnji, ljubavi i prirodnoj seksualnosti. Vie nee biti vukova samotnjaka, nego samo opor vukova bez predvodnika, koji svi tee zajednikom dobru.
Zadnje rijei
Svoju sam autobiografiju napisao u Norvekoj 1939. Moji tadanji izdavai procijenili su kako ne bi prola na tritu, pa sam bacio rukopis u ladicu i zaboravio na njega sve dok me moj dobri prijatelj i prevodilac Shimoda nije pitao smije li ga prevesti na japanski. Preveo ga je, i imam jedan primjerak na polici, ali bi ta knjiga, s obzirom na moje znanje japanskog, isto tako mogla biti i Lady Chatterley 's Lover. Svaka je autobiografija, ako ne la, a ono izbjegavanje istine. Dapae, pitam se kakvog autobiografija uope ima smisla. Znamo da su J. M. Barrie, Ruskin i Carlyle bili impotentni, da je Freud uvijek kada bi putovao vlakom, dolazio na kolodvor sat ranije, da je Reich bio pretjerano ljubomoran ili da je Oscar Wilde bio homoseksualac, ali ne vidim kako znanje o tim stvarima utjee na na sud o njihovom djelu. Srea je da o Shakespeareu ne znamo gotovo nita. ini mi se da ima smisla govoriti o mom djelu, a ne o mom ivotu, ali to sam ja uope napravio? Veliki ljudi, Freudi i Einsteini, otkrili su neto novo; ja nisam otkrio nita. Nova dinamina psihologija pokazala je da su glavna pokretaka snaga u ivotu osjeaji, a ne razum, pa sam otvorio kolu u kojoj e osjeaji biti na prvom mjestu. Godinama se pitam zato milijun uitelja nije shvatio tu jednostavnu istinu i pustilo klince da rastu na svoj vlastiti nain i svojom vlastitom brzinom. Moda to nisu bili u stanju jer su u svoj rad morali umijeati vlastitu osobnost. Ako sam za ita posebno talentiran, onda je to za stajanje u drugom planu. esto prosjedim summerhillsku opu sjednicu bez ijedne rijei. Ne bih se htio hvastati, ali mislim da sam u tome za korak ispred Homera Lanea, ija je jaka osobnost dominirala Malim Commonwealthom. Nikad nisam bio jaka osobnost; ne volim takve ljude, pojedince koji mogu ovladati masama, obiteljima ili uionicama. Pitam se kakav sam ja zapravo ovjek? Ljudi mi kau da sam prijazan i valjda je tako, jer sam poprilino miran i blag i nikad ne gubim ivce, to se Reichu esto dogaalo. Nemam nikakvu predodbu kako izgledam. Mislim da se nijednom nisam pogledao u zrcalo otkada sam prije nekoliko godina poeo koristiti elektrini brijai aparat. ovjeku treba dugo vremena kako bi shvatio da nikoga uope nije briga kako izgleda. Dvadesetogodinji
nesretni ljubavnik stvarno misli kako e impresionirati djevojku za kojom udi time to je obukao arape i kravatu iste boje. Stekao sam slavu, ili bih to moda trebao nazvati publicitetom, Summerhill su posljednjih godina dole pogledati na tisue posjetitelja, a primam i puno pisama od oboavatelja. Na alost, veina stvari u ivotu dolazi prekasno. Barrie je to ovako rekao: "Kada ti poispadaju zubi, daju ti da vae orahe." U starosti pohvale (naravno) lijepo zvue, ali prijekori ne pobuuju neku posebnu emocionalnu reakciju. Nedavno je u nekom nedjeljnom listu objavljen dosta neugodan lanak o londonskoj proslavi pedesetog roendana Summerhilla, ali se uope nisam naljutio, pa ak ni uznemirio. Moda stoga to se nikad nisam navikao na neprijateljski odnos. Koliko znam, nemam nijednog neprijatelja, premda po Americi, Njemakoj, Brazilu itd. sigurno ima nekoliko tisua roditelja koji me poprilino mrze. O nekima ujem od njihove djece... "Kada svojim roditeljima citiram tvoj Summerhill, digne im se kosa na glavi. Tata mi je zabranio da itam tu knjigu." esto me opisuju kao ovjeka koji voli djecu. Mislim kako ljubav ne opisuje ba najtonije ono to osjeam kada mi neki problematini djeak razbija prozore na koli. Ne moete voljeti mase ljudi, samo pojedince, a ima i pojedinaca koje nije lako voljeti. Ne, odbijam rije ljubav; vie mi se svia Laneova krilatica "biti na strani djeteta", to podrazumijeva odobravanje, razumijevanje, ljubaznost i potpunu odsutnost odraslog autoriteta. Korisnije je i dragocjenije razumjeti djecu nego ih voljeti. Nedavno sam proitao kako je kukavica uvijek introvertna osoba. Junak je, pak, odvaan jer je dio mase. Zanimljiva teorija. A moda je, dok je hrabra ekstrovertna osoba odvana u fizikom smislu, introvertna odvana u moralnom. Ibsen je, poput mene, bio kukavica u fizikom smislu, ali u Narodnom neprijatelju, kada se moralno odvani lijenik suprotstavlja pokvarenosti mjesnog establishmenta, i nema potrebe za nekim krupnim snagatorom. A osim toga, tko je posve ekstrovertan ili posve introvertan? Svi smo u nekoj mjeri i jedno i drugo. Rekao bih da veina ljudi naginje k ekstrovertnosti. Ekstrovertni su oni ljudi koji su prihvatili svog oca i ili njegovim tragom, dok su se introvertni pobunili protiv oca. Ja sam odbacio svog oca zato stoje u mom djetinjstvu on odbacio mene i uinio me plaljivim, inferiornim i poslunim. Ali zaista mi nije jasno zato moja braa nisu reagirala poput mene, jer se jedan od njih bojao oca i vie nego ja, a kasnije se u ivotu ni protiv ega nije bunio. Moje sestre nikad nisu prkosile ocu; prihvatile su kune obiaje i govor, a samo je Clunie bila buntovnica. Ali i tu se javljaju dvojbe. Clunie i ja odrasli smo u istom protuivotnom, kalvinistikom okruju. Postao sam ateist kasnije od nje, ali jako sumnjam da u, poput nje, na samrtnikoj postelji mrmljati molitve iz davne prolosti. Vrlo je teko utvrditi zasniva li se vjera i na razumu i na osjeajima. Marira li gorljivi radikal sa svojom crvenom zastavom zato to voli siromane ili zato to mrzi bogate? Na alost, tragati za motivima isto je toliko beskorisno kao i tragati za smislom ivota. vrsto vjerujem u pravdu, a djeca, kada su slobodna, dijele tu vjeru. U svojoj koli nikad nisam bio pristran - nije da su mi svi klinci bili jednako dragi, ali nadam se da to nikad nisam pokazao. Jednom sam uo kako neki klinci razgovaraju o tome tko su miljenici osoblja. Neka je djevojica upitala: "Tko su Neillovi miljenici?" "Pala" su dva imena - dvoje aka koji su mi se najmanje sviali. Trebao sam se baviti glumom. Slava je tlapnja. Nekoliko je milijuna ljudi, uglavnom u SAD-u i Njemakoj, proitalo nekoliko mojih knjiga. Summerhill je nadahnuo mnoge amerike kole, ali svejedno znam kako u, nakon nekoliko nekrologa, pasti u zaborav. Istinu govorei, mislim da, dugorono gledano, i nisam jako vaan. Bertranda Russella su ve zaboravili, a tako e biti i sa mnom. Ali nae e knjige poivjeti jo nekoliko godina.
158 / 162
A ipak me rastuuje spoznaja da Keats nije dovoljno dugo ivio kako bi postao svjestan svoje slave koja je, kako je pisao, zapisana na vodi. Jadikovao je zato to mu je ime bilo zapisano na vodi, ali ne znam bi li mu, i da je bilo zapisano zlatnim slovima, zbog toga bilo imalo lake podnijeti agoniju tako rane smrti. George Douglas Brown umro je odmah nakon objavljivanja njegovog velikog romana The House with the Green Shutters, i nikad nije saznao da je napisao remek-djelo. Ni najmanje me ne uzbuuje pomisao da bih se jednog dana mogao nai u nekoj knjizi o slavnim prosvjetnim strunjacima. Kada su mu rekli kako treba misliti na budue narataje, Sam Goldwyn je uzviknuo: "A kog su vraga budui narataji ikada uinili za mene!?" Svakome bi iz vlastitih snova trebalo biti jasno koliko je zapravo neznatan. Nad dnevnim snovima imamo nadzor, pa sanjamo o uspjehu, junatvu i osvajanjima; ali noni su snovi izvan nae kontrole. Sumnjam da je Freud bio u pravu kada je tvrdio kako svaki san, ma koliko simbolika bila sloena, izraava neku elju. Na psihoanalitikim su mi terapijama analizirali na stotine snova, a i sam sam analizirao na stotine djejih snova, i teko mi je povjerovati kako je svima korijen u nekoj elji. U svakom sluaju, moje je miljenje da mi analiza ni jednog od mojih snova nikad nije nimalo pomogla. Spominjem snove zato to oni prodiru kroz sliku koju je ovjek o sebi stvorio, kroz ono to je Reich nazivao ovjekovim oklopom. Veliki ljudi u svojim snovima mogu biti posve mali. Poznavao sam sveenika koji je esto sanjao kako stoji gol u propovjedaonici. Ja sam, pak, sanjao kako kenjam u lonac usred plesne dvorane pune ljudi - pomalo udna elja, zar ne? Ne mogu analizirati svoje vlastite snove. Nikad nemaju veze s ljudima koje poznajem. Ne sanjam ni svoju obitelj, ni kolu, ni vlastitu prolost. Kada sam bio mladi, nije bilo tako. Godinama nakon njihove smrti, moja draga sestra Clunie i Homer Lane stalno su mi se pojavljivali u snovima. Bili su to neugodni snovi; u njima nije sjalo sunce. Maglovito sam bio svjestan da su mrtvi i nisam bio sretan u kontaktu s njima. Nakon Reichove smrti, dvaput sam razgovarao s njim u snovima i opet nije bilo osjeaja sree. U tim sluajevima elje nisu bile prikrivene simbolikom. Naravno, snovi ovise o hormonima. Osamdesetogodinjaci ne sanjaju seks ili junake podvige - ne sudjeluju na utrkama i ne voze brze automobile. S godinama sam prestao sanjati tjeskobne snove. Ranije sam esto sanjao kako stojim pred publikom i nikako ne mogu progovoriti. Godinama sam sanjao o putovanju u svoj rodni dom u kotskoj. Roditelji su oekivali moj dolazak odreenog dana odreenim vlakom. Nikad nisam doao kui. inilo se kako me sve pokuava sprijeiti... ili je kasnio taksi, ili vlak, ili nisam mogao ii jer sam se sjetio da moram odrati predavanje. Bili su to snovi puni jada i frustracije. Vjerojatno me je me jako pekla savjest zbog mojih roditelja, premda ih svjesno nisam zanemarivao. Svakog tjedna sam im pisao; dodue s naporom, jer nismo imali zajednikih interesa. Uglavnom sam pisao o vremenu. U moje je vrijeme jaz izmeu roditelja i djece bio vrlo velik; nije bilo mogue uspostaviti kontakt u vezi sa stvarnim i dubokim ivotnim pitanjima. Ovdje s mukom pokuavam objasniti kako sam zapravo podijeljena linost. Istodobno sam pionirski prosvjetni strunjak i dijete koje je jo uvijek emocionalno vezano za svoje roditelje i okruje u kojem je odraslo. Izgradio sam slike i nikad ih nisam uspio unititi. Primjerice, u mojim je snovima Newport u Fifeu, gdje sam prvi put poduavao pod blagom disciplinom i gdje sam se zaljubio u Margaret, postao nekom vrstom raja kojem sam se stalno vraao. Moda je moje iskustvo svjesnog ivota punog obveza preko dana i regresije u matom romantiziranu prolost tijekom noi zajedniko milijunima ljudi. Mnogi mukarci i ene imaju davno izgubljene ljubavi koje su nastavile ivjeti u podsvijesti, a te su romantine fiksacije na prolost vrlo vjerojatno razorile mnoge brakove.
159 / 162
Kada, dakle, netko pie o svom ivotu, koji dio svoje osobnosti zapravo opisuje? Uglavnom svjesni, onog snoba koji se nabacuje imenima kakva se esto sreu u biografijama glumaca i ljudi s estrade - "Sino sam veerao s vojvotkinjom od Thebertona." No mislim da nemamo pravo "frktati" i drati se superiorno spram takvog snobizma. Pisao sam o svom "starom prijatelju Bertrandu Russellu", ali sam ga, ne raunajui tjedan dana koje je proveo u Summerhillu prije skoro pedeset godina, vidio sam jednom u ivotu, premda smo se dopisivali. Ne, samoanaliza nije mogua. Nitko ne moe samoga sebe podvrgnuti psihoanalizi jer se nitko nije u stanju suoiti s injenicama koje bi se kosile s njegovim vlastitim stavovima ili bile neugodne za njegov ego. Reich je govorio o zatvaranju u oklop, o navlaenju vanjske ljuske koja se pokazuje svijetu dok duboki slojevi osobnosti ostaju skriveni. Svi se mi krijemo iza oklopa. Introspekcija je uvijek ograniena, i to je pravi razlog zato nitko ne moe psihoanalizirati samoga sebe; nitko se ne usuuje suoiti sa svojim unutarnjim sukobima, sa svime to je u njemu potisnuto. Primjerice, nekom se istaknutom propovjedniku sigurno ne bi bilo lako suoiti sa samim sobom, s vlastitom "golom" duom i otkriti kako je sebian, krt, kako ima sadistike porive i kako nesvjesno udi za enama. Uravnoteen je ovjek onaj koji je pripravan razotkriti malog ovjeka u sebi, a s te toke gledita nitko od nas nije uravnoteen. Naravno, naelo vrijedi u oba smjera; gestapovci koji su muili idove, bili su vrlo njeni prema svojoj djeci i kunim ljubimcima. Skrivanje iza oklopa zapravo i nije vano kada je ovjek toga svjestan. Reich je esto govorio: "Ponekad mora svjesno biti licemjer." Samo nesvjesno skrivanje iza oklopa ima negativne posljedice. Umiljenost je oklop iza kojeg se skrivamo kako si ne bismo morali priznati da nismo ni za to. S godinama se taj oklop gubi, ali nikada sasvim ne nestane. Reichova elja za posebno izraenom grobnicom u Organonu bila je neka vrsta posmrtne umiljenosti; za ivota je iskazivao prijezir prema bilo kakvom razmetanju, poastima i ceremonijama. to se mene tie, uope mi nije stalo do nadgrobnih ploa ili posmrtnih spomenika. Neka me jednostavno kremiraju, bez ikakve strke, cvijea, crnine i nadgrobnog natpisa. Zapravo bih volio da mi grobar odnese tijelo i da ne bude nikakvog pogreba, no bojim se da bi mi zbog toga kritizirali obitelj. "Kakvi beutni ljudi, ne potuju starca ni toliko da bi mu pruili dolian pogreb." O psihologiji ne znam nita. Tko je u pravu? Freud, Jung, Reich, Marcuse, Fromm, Rogers? Je li potiskivanje seksualnosti glavni uzrok pokvarenosti svijeta? Ako je Adlerova teza o moi kao temeljnom motivu ispravna, zato mase nemaju mo, a ni udnju kako bi je stekle? Ako istoni grijeh doista postoji, zato svi nismo varalice i ubojice? Pedeset sam godina upravljao svojom kolom vjerujui kako je okruje inilac koji ima najvei utjecaj na ljudsko ponaanje, a onda mi dou dva brata od kojih je jedan drutven, a drugi protudrutven. Istinabog, ni oni nisu odrasli u posve istom okruju; valja raunati i s ljubomorom u obitelji. No moram zakljuiti kako se ne moe sve objasniti iz okruja i s tugom prihvatiti injenicu kako u pitanju nasljednih osobina nitko ne moe nita uiniti. Iz knjievnosti sam potpuna neznalica, a posebno strane. Bolje se razumijem u alat, premda nikad nisam bio dobar zanatlija. Iako sam na zavrnom ispitu na fakultetu dobio visoku ocjenu iz povijesti, vie se skoro niega ne sjeam. Moja je titula magistra engleskog beznaajna; moji stavovi o Keatsu ili Miltonu ne vrijede nita. Statistike se klonim kao vrag tamjana. Kad god sam drao predavanje u SAD-u, uvijek bi se naao neki nadobudni pitalac: "Gospodine Neill, koliki je postotak djece mlae od deset godina zainteresiran za matematiku?"
160 / 162
Jedna od stvari zbog kojih alim je to nikad nisam nauio francuski. U knjigama se odlomci na francuskom uglavnom ne prevode; s njemakog se prevode, ali mi to ne treba jer njemaki mogu itati. U mladosti sam nauio neto malo latinskog i jo manje grkog, ali sam sve to odavno zaboravio. Njemaki sam nauio samo zato to sam morao, jer sam tamo neko vrijeme ivio i radio. Ali ne govorim ga dobro jer nikad nisam uspio svladati lanove - der, die i das. Matematiku sam poduavao godinama, ali danas nemam pojma to se misli pod pojmom moderna matematika. Istinu govorei, ja sam neobrazovan. Moda se zbog svojeg velikog neznanja volim raspitivati o zanimanjima drugih ljudi. U stanju sam pozorno sluati pelara, zemljoradnika, istraivaa... ali ne i uitelja. Volio bih postaviti nekom istraivau pitanje koje su mi klinci vie puta postavili - kako se na Antarktiku obavlja nuda? Svlai li ovjek hlae na onoj hladnoi? Povjesniara bih volio upitati jo jedno klinako pitanje - to su ljudi koristili u zahodima prije nego to je otkriven papir? Za klince je povijest riznica odgovora na najzanimljivija pitanja. Je li neznanje uope vano? Kau kako matematika ui razboritosti i pravilnom zakljuivanju, ali jo nikad nisam vidio kolsku zbornicu gdje uitelji tre po savjet profesoru matematike. Veina od nas ne zna nita o zoologiji, botanici, astronomiji, matematici, fizici, filozofiji... Pogrean je zakljuak kako je znanje mo. Poznavao sam ljude koji su na izgled znali sve, ali nisu razumjeli nita. Oscar Wilde je napisao: "Cinik je ovjek koji svemu znade cijenu, a niemu ne zna vrijednost." esto su vrlo ueni ljudi antisemitski nastrojeni, i koriste svoje znanje kako bi racionalizirali tu mrnju. Nije nikakvo udo to mase ne vjeruju intelektualcima. Time ne elim rei kako je znanje bezvrijedno. Moj bivi ak, profesor Gordon Leff, pie debele knjige o srednjovjekovnoj povijesti i provodi sate i sate istraujui po mjestima poput vatikanske knjinice. Njegov je posao znati i, kada sazna, razumjeti. Ne, u cjelini gledano nije najvanije znati, nego osjeati, a u tome ovjeku ne mogu pomoi ni sve sveuiline diplome na svijetu. Ideal je svakako istodobno znati i osjeati. Ako uzmemo moj primjer, klincu ne pomae moje znanje iz psihologije, nego sposobnost da i sam ponovo budem klinac i razumijem njegovo stajalite. Barrie je rekao: "Genijalnost je mo da se po elji ponovo postane djeakom." Zapravo ne genijalnost, jer to moe znaiti bilo to, ve jednostavno sposobnost ili, ako hoete, darovitost. Nimalo ne alim zbog preobilja vlastitog neznanja. Znam dovoljno kako bih mogao obavljati svoj posao. Da i razumijem Einsteina, to mi ne bi nita koristilo dok mi Johnny hara po smonici. Ne kaem da se u neznanju krije blaenstvo, ali ono nije ni velika nesrea, inae bismo svi bili idioti. Filozofija se bavi prouavanjem vanih stvari u ivotu, a kako svi imamo razliite interese, i filozofija ima jako puno. To objanjava opi nesporazum. Mislim da se moja filozofija uglavnom svodi na krilaticu "pusti ljude da ive na svoj nain", a to je zapravo i temeljno naelo Summerhilla. Tko zna koliko sam puta napisao kako ni jedan ovjek nije dovoljno dobar i dovoljno mudar da bi nekom drugom govorio kako treba ivjeti. No svjestan sam injenice da time to upravljam kolom koja prua slobodu djeci, a onda i piem o tome, i sam pokuavam govoriti itateljima kako da ive - drugim rijeima, svjestan sam da sam muljator. Na ovim sam stranicama rekao nekoliko rijei o strahovima koji su vladali prvim godinama mog ivota. Naravno, u osamdeset devetoj mi je jasno kako je kraj blizu, i mrzim pomisao da u se ugasiti poput svijee i otii u nitavilo. Ali nisam siguran je li rije o strahu od smrti; prije bih rekao da se bojim neivljenja, naputanja ljudi i stvari do kojih mi je stalo. A ima u tome i radoznalosti. elio bih poivjeti kako bih vidio to e biti s djecom, ovjeanstvom i ovim svijetom punim mrnje, ratova i osujeene ljubavi. Otrenjujua je misao kako e, kada
161 / 162
umrem, potar i mljekar i dalje redovito dolaziti i moj im odlazak nee znaiti nita; zapravo nikome osim onima koji su mi najblii. Imao sam sreu proivjeti dug ivot uz minimum izvanjskog zastraivanja. Ministarstvo prosvjete bilo je tolerantno, premda mu se vjerojatno moji stavovi ne sviaju. Nijedan me sveenik nije napao zato to djecu odvraam od vjere ili barem zato to im ne drim sate vjeronauka. Na je gradi u Suffolku miran i djeca se ne moraju bojati nasilnika i silovatelja. Moji su aci puno manje plaljivi nego to sam ja bio u njihovim godinama. Kada ovjek doivi duboku starost, priroda se izgleda trudi olakati mu odlazak. Postupno sam izgubio interes za stvari, a u manjoj mjeri i za ljude. Gledam vrtlara kako rabi kosu koju sam prije uporno istio i otrio i to mi vie ne znai nita. Kada jutrom ustajem iz kreveta, osjeam se poput stogodinjaka i nitko i nita me ne zanima, ali na veer lijeem kao pedesetogodinjak. Jutarnja pota ne donosi nikakvo uzbuenje; novine me vie ne zanimaju. U starosti se ovjek vie nema emu radovati, nema to s nadom oekivati. Ne pada mi na pamet nikakav dogaaj koji bi me razveselio, ak ni ek na milijun dolara od nekog bogatog Amerikanca, ni ponuda neke titule (to bih odbio) ili jo jednog poasnog priznanja na nekom sveuilitu. Kada ljudi ne bi starjeli i postajali sve slabijima, pitam se koliko bi dugo mogli ivjeti sretno, koliko bi dugo u njima ivio interes za, recimo, ljepotu cvijea i krajolika. Dvaput sam vodio svoju kolu na prekrasnim mjestima - u Tirolu u Austriji i u velkim planinama. Nakon nekoliko tjedana vie uope nisam primjeivao ljepotu, kao to i reiser nekog kominog mjuzikla prestaje obraati pozornost na ljepotu djevojaka u zboru. Kada, dakle, samome sebi kaem: "Uskoro vie nee moi gledati summerhillsko cvijee i drvee i sretna djeja lica i uskoro e zauvijek napustiti svoje prijatelje, ah, kako je to tuno", nisam ba posve iskren. U kotskoj smo se jako voljeli aliti na raun smrti. Seljakova ena je umrla. Dok su sputali lijes niz zavojito stubite, udarili su njime u zid, poklopac je skliznuo i ena se probudila iz duboke nesvijesti. Dvadeset godina kasnije, umrla je po drugi put i seljak se ivano motao oko momaka koji su iznosili lijes: "Samo paljivo na tom zavoju, deki." Danas mi je ured u ljetnikovcu i vie se ne moram penjati uz stube. Summerhillski su se aci umorili izigravanja zoolokog vrta za vie od stotinu posjetitelja tjedno i donijeli su zakon: Nema vie posjetitelja. Ve sam prestar i previe me umaraju njihova pitanja, pa mi to savreno odgovara. elio bih se i ubudue nai Eni pri ruci, ali se jako lako umaram. Postupno sam se pomirio sa spoznajom da me eka smrt, ali mi jo uvijek smeta pomisao da nikad neu saznati to se dogodilo sa Summerhillom, Zoe ili svijetom. Netko me nedavno upitao koje dogaaje pamtim kao najsretnije trenutke u svom ivotu. U djetinjstvu ih je sigurno bilo puno, jer je mladost razdoblje zanosa... a i strane depresije - recimo nakon odlaska u cirkus. Vie se ne sjeam prvih oduevljenja, trenutaka kada bi vrijeme stalo dok mi se ljubljena djevojka smijeila. Najveu ivotnu radost doivio sam relativno nedavno: povratak u Summerhill nakon rata. Jad zbog tete koju nam je napravila vojska, bio je posve neznatan u usporedbi s tihom sreom i radou zbog toga to sam se napokon vratio u svoj voljeni Summerhill. Prije toga se nikad nisam emocionalno vezao za neko mjesto. Moda je stvar u tome to mi Summerhill pripada; kupio sam ga, obnovio; postao je odreenim proirenjem moje osobnosti. Bio je moja "kua sa zelenim kapcima". Kada danas razmiljam o smrti, ne doivljavam je toliko kao rastanak sa ivotom, koliko kao rastanak sa Summerhillom, koji je, na kraju krajeva, i bio moj ivot.
162 / 162

Alexander Sutherland Neill Skola Summer Hill

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Alexander Sutherland Neill Skola Summer Hill

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

Prireivaev uvod: Neill i Summerhill

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

Okvirna predodba o Summerhillu

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

Jo poneka rije o problematinoj djeci

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo

kola Summerhill Novi pogled na djetinjstvo