Moć nesavršenstva Brene Brown

 Ako želimo naučiti živjeti punim plućima moramo zavoljeti sebe. Živjeti punim plućima znači
živjeti iz osjećaja vlastite vrijednosti. Što nam je potrebno za to? Hrabrost, suosjećajnost,
povezanost (darovi nesavršenstva). Osjećaj vlastite vrijednosti razvijamo kad te darove
PRIMJENJUJEMO svakodnevno. Kako? Djelujući kao što plivanje učimo plivajući.

 Promišljenost, nadahnuće i djelovanje – kriteriji prema kojima treba birati aktivnosti (skrolaj
ako te opušta, ako ti guta energiju ne)
 Prije pripadanja potrebno je razviti samoprihvaćanje
 Stid ne podnosi da o njemu govorimo. Ako o njemu govorimo on ne može preživjeti baš je
zato potrebno kad se sramimo pričati
 Iskazivanje nesavršenosti i ranjivosti produbljuje naše odnose.

 Latinski korijen riječi hrabrost je cor – srce. Izvorno značenje hrabrosti bilo je govoriti iskreno
što ti je na srcu. Danas se više povezuje s junaštvom nego otvorenim govorenjem tko smo i
što osjećamo. Junaštvo se često odnosi na riskiranje vlastitog života. Obična se hrabrost više
odnosi na otkrivanje vlastite ranjivosti.

 umanjivanje uzbuđenja zbog nekih stvari ne ublažava bol kad se te stvari ne

dogode. No, takav stav umanjuje radost ako se ipak dogode.

 Suosjećajnost – zašto pokušavamo „popravljati stvari“ kada bliska osoba pati?

Ako pobliže pogledamo podrijetlo riječi suosjećajnost, kao što smo napravili s riječju hrabrost,
uvidjet ćemo zašto suosjećajnost najčešće nije prva reakcija na patnju. Ta riječ potječe od
latinskih riječi u značenju »patiti s nekim«. Ne vjerujem da je suosjećajnost naša instinktivna
reakcija. Mislim da je naša prva reakcija na bol - vlastitu i tuđu - da se zaštitimo. Zaštitit ćemo se
tražeći nekoga ili nešto što možemo okriviti. Ponekad se štitimo tako što ćemo osuđivati druge ili
ćemo odmah pokušati popraviti stvari. Suosjećajnost nije odnos između iscjelitelja i ozlijeđenog.
To je odnos između ravnopravnih. Tek kad dobro poznajemo vlastitu tamu možemo biti
prisutni u tami drugih. Suosjećajnost postaje stvarna kad prepoznamo humanost koja nam je
svima zajednička.

 Kad ne uspijemo odrediti granice i ne smatramo ljude odgovornima za njihove postupke,

imamo osjećaj da su nas iskoristili i da loše postupaju prema nama.
 U svojoj knjizi Social Intelligence: The New Science of Human Relationships (Socijalna
inteligencija: Nova znanost o ljudskim odnosima), Daniel Goleman istražuje kako najnovija
otkrića u biologiji i neuroznanosti potvrđuju da smo programirani za osjećanje povezanosti
te da naši odnosi utječu na naše biološko ustrojstvo i naša iskustva. Goleman piše: »Čak i naši
najobičniji susreti djeluju kao regulatori u mozgu, pripremajući naše emocije od kojih su neke
poželjne, a druge nisu. Što smo snažnije emocionalno povezani s nekim, to je uzajamna sila
snažnija.« Čudesno je, iako nas možda i ne iznenađuje, da povezanost koju doživljavamo u
svojim odnosima utječe na to kako nam se razvija i funkcionira mozak.
 Naša urođena potreba za povezanošću pridonosi tome da su posljedice nepovezanosti
mnogo stvarnije i opasnije. Ponekad samo mislimo da smo povezani. Tehnologija je,
 primjerice, postala svojevrsna zamjena za povezanost, navodeći nas da povjerujemo kako
smo povezani kad zapravo nismo - barem ne onako kako nam je to potrebno. U našem
svijetu zaluđenom tehnologijom pomiješali smo komunikativnost s osjećajem povezanosti.
 Jedna od najvećih prepreka povezanosti jest važnost koju naša kultura pridaje ideji da sve
trebamo postići sami. Nekako smo počeli poistovjećivati uspjeh i ideju da nam nitko nije
potreban. Kao da smo svijet podijelili na »one koji nude pomoć« i »one kojima je pomoć
potrebna«. Činjenica je da svi mi pripadamo u obje skupine. Sve dok ne možemo primati
otvorenim srcem, nikad zapravo ne možemo ni davati otvorenim srcem. Ako osuđujemo dok
primamo pomoć, svjesno ili nesvjesno ćemo osuđivati i kad nekome pomažemo.
 Ako je povezanost energija koja teče između ljudi, moramo zapamtiti da ti tokovi moraju ići u
oba smjera.

 Kad možemo zanemariti ono što drugi ljudi misle, kao i prihvatiti neke stvari iz prošlosti,
uspijevamo osjetiti svoju vrijednost - razviti osjećaj da smo dovoljno dobri upravo ovakvi
kakvi jesmo te da smo vrijedni ljubavi i pripadanja.

 Stid i ljubav utemeljeni su u ranjivosti i nježnosti.

 Ljubav nije nešto što dajemo ili dobivamo: ona je nešto što njegujemo i razvijamo, druge
možemo voljeti samo onoliko koliko volimo sebe.

 Budući da istinski pripadamo samo kad svijetu izložimo svoje izvorne, nesavršene strane,
naš osjećaj pripadanja nikad ne može biti veći od naše razine samoprihvaćanja. S obzirom
na to koliko je teško u našem perfekcionističkom društvu njegovati samoprihvaćanje te koliko
je duboko utisnuta naša potreba za pripadanjem, nije nikakvo iznenađenje da se cijelog
života nastojimo uklopiti i dobiti odobravanje drugih. Pripadati možemo samo kad ponudimo
svoje autentično ja i kad nas drugi prihvaćaju takve kakvi jesmo.

 Ovo su prve tri stvari koje morate znati o stidu:

1.Svi ga osjećamo. Stid je univerzalni osjećaj i jedna od najprimitivnijih ljudskih emocija koje
imamo. Jedini ljudi koji ne osjećaju stid su oni koji nemaju sposobnost ni za empatiju ni za
međuljudsku povezanost.
2.Svi se plašimo kad treba govoriti o stidu.
3.Što manje govorimo o stidu, to on više kontrolira naš život.

 Stid je intenzivno bolan osjećaj ili iskustvo u kojem vjerujemo da smo prepuni mana i stoga
nismo vrijedni ljubavi i pripadanja. Stid nam oduzima osjećaj vrijednosti uvjeravajući nas da
će nas ljudi manje cijeniti ako otvoreno i iskreno govorimo o sebi. U stidu se sve vrti oko
straha.
 Osjetiti stid znači biti čovjek.
 Svakome je teško ispričati priču o svojim problemima, a ako smo se trudili da sve izvana
izgleda »baš kako treba«, možemo puno izgubiti ako kažemo istinu. Zbog toga stid voli
perfekcioniste - vrlo je lako navesti ih da šute. Osim što se plašimo da ćemo svojim pričama
razočarati ljude ili ih odgurnuti od sebe, uz to se plašimo da če na nas pasti sva težina nekog
iskustva ako ih ispričamo. U nama se javlja stvaran strah da će nas to iskustvo pokopati ili
definirati, iako ono zapravo predstavlja samo djelić naše osobnosti.
 Prema dr. Hartling, da bismo se uhvatili ukoštac sa stidom, neki se od nas odmaknu tako što
se povuku, skrivaju, utišavaju vlastite osjećaje i čuvaju tajne. Neki se od nas kreću naprijed,
 pokušavajući umilostiviti druge i udovoljiti im. Neki se, pak, suprotstavljaju pokušavajući steći
moć nad drugima, tako što su agresivni i koriste se stidom boreći se protiv stida (primjerice,
šaljući zlobne e-mailove').
 Najprije morate biti onaj tko uistinu jeste, zatim raditi ono što uistinu želite raditi, kako biste
imali ono što želite. Margaret Young
 Kad nam uopće nije stalo do mišljenja drugih i kad nas ništa ne može povrijediti, nismo
sposobni povezati se s drugima. Hrabrost je kad ispričamo svoju priču, a ne kad smo
neosjetljivi na kritike.
 Vjerujem da preuzimamo još veći rizik ako sebe i svoje darove skrivamo od svijeta. Naše
neizražene ideje, mišljenja i doprinosi neće jednostavno nestati. Vjerojatno će se gomilati i
izjedati naš osjećaj vlastite vrijednosti. Mislim da bismo se trebali rađati s upozorenjem
sličnim onome na kutijama cigareta:

Upozorenje: ako svoju autentičnost zamijenite za sigurnost rutine, mogli biste doživjeti
sljedeće simptome: tjeskobu, depresiju, poremećaje prehrane, ovisnost, bijes, okrivljavanje
drugih, negodovanje i neobjašnjivu tugu.

 Perfekcionizam nije isto što i nastojanje da budemo što bolji. Perfekcionizam se ne odnosi na
zdrava postignuća i rast. Perfekcionizam je uvjerenje da ako živimo savršeno, izgledamo
savršeno i postupamo savršeno možemo ublažiti ili izbjeći patnju krivnje, osuđivanja i stid.
Perfekcionizam je štit. To je nekoliko tona težak oklop koji vučemo naokolo misleći da će nas
zaštititi, iako nas on zapravo sprečava da nas obasja svjetlost. Perfekcionizam nije
poboljšavanje samog sebe. U svojoj osnovi perfekcionizam se svodi na pokušaje da dobijemo
odobravanje i prihvaćanje. Većina perfekcionista odgajana je s pohvalama za postignuća i
uspješnost (ocjene, ponašanje, pridržavanje pravila, udovoljavanje ljudima, izgled, uspjeh u
sportu). Takvi su ljudi usput usvojili opasan i štetan sustav uvjerenja: ja sam ono što postižem
i onoliko sam dobra koliko sam uspješna. Zdrava su nastojanja usredotočena na samu osobu:
»Kako se mogu poboljšati?« Perfekcionizam je usredotočen na druge: »Što če drugi misliti?«
Perfekcionizam je štetan zato što ne postoji ništa savršeno. Savršenstvo je nedostižan cilj.
Osim toga, perfekcionizam se više odnosi na percepciju - želimo da nas drugi doživljavaju kao
savršene. To je nedostižno - ni na koji način ne možemo kontrolirati tuđe percepcije, bez
obzira na to koliko vremena i energije potrošimo uzaludno se trudeći. Perfekcionizam izaziva
ovisnost jer kad neminovno doživimo stid, osudu i krivnju, nerijetko vjerujemo da se to
događa zato što nismo dovoljno savršeni. Stoga, umjesto da propitujemo pogrešnu logiku
perfekcionizma, još se čvršće držimo svojih pokušaja da živimo, izgledamo i sve radimo
savršeno. Da bismo prevladali perfekcionizam, moramo biti u stanju priznati svoju ranjivost u
odnosu na sveopća iskustva stida, osude i krivnje; moramo razviti otpornost na stid i biti
suosjećajni prema sebi.

 Trenutak suosjećajnosti prema sebi može vam promijeniti cijeli dan. Niz takvih trenutaka
može promijeniti tok cijelog vašeg života. Christopher K. Germer

 svjesnost također znači da se pretjerano ne poistovjećujemo sa svojim osjećajima ili da ih

ne preuveličavamo
 U pjesmi Leonarda Cohena »Anthem« postoji stih koji mi služi kao podsjetnik kad se nađem u
situaciji u kojoj pokušavam sve kontrolirati, tako da bude savršeno.6 Stih glasi: »U svemu
 postoji pukotina. Tako ulazi svjetlost.« Mnogi ljudi pokušavaju popuniti sve pukotine,
nastojeći da sve izgleda savršeno. Taj mi stih pomaže da se prisjetim ljepote pukotina

 mnogi su ljudi skloni povjerovati da bi sve što je vrijedno trebalo uključivati patnju i bol
Shvatila sam da je stav nikad ništa nije zabavno, brzo i lako isto tako štetan kao i suprotan
uvijek sve treba biti zabavno, brzo i lako.
 Stid funkcionira kao zum na kameri. Kad osjećamo stid, kamera zumira samo naše mane,
osamljenost i mučna nastojanja.
 Koliko duboko zaranjate u sebe?
 Neću sebi dopustiti da osjetim radost jer znam da neće potrajati.
Ako priznam koliko sam zahvalna, time ću samo prizvati probleme.
Radije neću biti radostan, nego da jednom moram platiti za tu radost.
 Naše je doba ispunjeno tjeskobom i strahom, a i jedno i drugo izaziva oskudicu. Bojimo se da
ćemo izgubiti ono što najviše volimo, i mrzimo činjenicu da nema nikakvih jamstava.
Vjerujemo da će nas život poslije manje boljeti ako sada ne budemo zahvalni i ako ne
budemo osjećali radost. Mislimo da ćemo manje patiti ako preduhitrimo ranjivost unaprijed
zamišljajući gubitak. Griješimo.
 Najveći dio svog života slušamo, objašnjavamo, žalimo se ili brinemo o onome čega nemamo
dovoljno. osjećaj oskudice možemo riješiti ne potragom za obiljem, nego usvajajući stav da
svega ima dovoljno!
 Mislim da sam o vrijednosti običnog najviše naučila razgovarajući s muškarcima i ženama koji
su proživjeli tešku traumu, kao što je gubitak djeteta, nasilje ili genocid. Uspomene koje su im
bile najdraže sastojale su se od običnih, svakodnevnih trenutaka.

 Odbacite potrebu da sve u životu bude predvidljivo i očekivano

 U svom sam istraživanju otkrila da naša potreba da ostanemo u poznatim okvirima utišava
glas naše intuicije. Primjerice, umjesto da imamo povjerenja u snažan unutarnji instinkt,
uplašimo se i tražimo da nas drugi uvjere u nešto.
• »Što ti misliš?«
• »Bih li to trebala napraviti?«
• »Misliš li da je to dobra ideja ili misliš da ću zažaliti?«
• »Što bi ti napravio?«
 Kad počnemo tražiti mišljenje drugih, to je nerijetko zato što nemamo povjerenja u vlastito
znanje. Imamo osječaj da je previše nepouzdano i nesigurno. Želimo sigurnost i nekoga s kim
čemo moći podijeliti krivnju ako stvari ne ispadnu dobro
 Intuicija nije samo način spoznavanja - ona je naša sposobnost da zadržimo otvoren prostor
za neizvjesnost te da budemo voljni imati povjerenja u mnoštvo načina na koje razvijamo
znanje i uvid, uključujući instinkt, iskustvo, vjeru i razum.
 »Bože, podari mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, hrabrost da promijenim
ono što mogu i mudrost da mogu dokučiti razliku. Amen!«

 Usporedbe postaju bolan paradoks »uklopi se i istakni«. Nije riječ o nastojanju da prihvatimo
sebe, o pripadanju i autentičnosti; samo želimo biti poput svih ostalih, ali bolji. Uspoređivanje
se svodi na konformizam i natjecanje.
 Izgovor »nisam osobito kreativna« zapravo nema smisla. Ljudi se ne dijele na kreativne i one
koji to nisu. Postoje samo ljudi koji iskazuju svoju kreativnost i oni koji to ne čine.
Neiskorištena kreativnost neće jednostavno nestati. Prvi put nakon nekoliko godina počela
sam stvarati. I otada nisam prestala. Čak sam počela i fotografirati. Možda se doima kao
 klišej, ali svijet mi više ne izgleda isti. Posvuda vidim ljepotu i potencijal - u svom dvorištu, u
trgovini rabljenim stvarima, u starom časopisu - posvuda. Mislim da je izuzetno važno pronaći
skupinu sličnih ljudi koji dijele vaša uvjerenja o kreativnosti i postati njezin dio.

 Odbacite iscrpljenost kao statusni simbol i produktivnost kao pokazatelj vlastite vrijednosti

 Presudno važan element življenja punim plućima i srcem jest igra! Na temelju vlastitog
istraživanja, kao i najnovijih otkrića u biologiji, psihologiji i neurologiji, Brown objašnjava da
igra oblikuje naš mozak, pomaže nam u razvoju empatije, pomaže nam u interakciji s
kompleksnim društvenim grupama i predstavlja samu srž kreativnosti i inovacije. Uvjerili smo
se da je igranje rasipanje dragocjenog vremena. Čak smo se uvjerili da je i spavanje rasipanje
vremena.

 Suprotnost igri nije rad - suprotnost igri je depresija. »Ako poštujemo svoju biološki
programiranu potrebu za igrom, to može preobraziti naš posao jer mu može vratiti
uzbuđenje i osjećaj svježine. Igra nam pomaže da se nosimo s teškoćama, pruža nam osjećaj
da možemo napredovati, omogućuje nam da budemo vještiji u svom poslu i bitan je dio
kreativnog procesa. Šokantna je sličnost između biološke potrebe za igrom i tjelesne potrebe
za odmorom.

 Jedna od najboljih stvari koje smo ikada učinili u svojoj obitelji jest sastavljanje popisa
»elemenata radosti i smisla«. Savjetujem vam da sjednete i sastavite popis konkretnih uvjeta
koji su ispunjeni kad je u vašem životu sve dobro. Tada usporedite taj popis sa svojim
popisom stvari koje trebate napraviti i s popisom onoga što želite postići.

 Smirenost definiram kao stvaranje zdrave perspektive i svjesnosti uz istodobno ovladavanje

emocionalnim reakcijama. Kad razmišljam o smirenim ljudima, mislim o ljudima koji u
komplicirane situacije mogu unijeti perspektivu i osjetiti svoje osjećaje, a da ne reagiraju na
povišene emocije kao što su strah i bijes. Tjeskoba je iznimno zarazna, ali zarazna je i
smirenost
 Preporuka: Harriet Lerner, The Dance of Connection

 Kad uspijemo odbaciti pretpostavke o tome kako bi tišina trebala izgledati i pronađemo način
da napravimo slobodan prostor koji nam odgovara, imamo više izgleda otvoriti se i suočiti sa
sljedećom stvari koja ometa tišinu, a to je strah. Ako zastanemo dovoljno dugo, tako da
napravimo tihu emocionalnu čistinu, istina našeg života neminovno će nas dostići.
Uvjeravamo sebe da stvarnost neće biti u stanju održati korak s nama ako ostanemo dovoljno
zaposleni i uvijek se bavimo nečim. Kad tek počnemo razvijati smirenost i tišinu u svom
životu, može nam biti teško, osobito kad shvatimo u kojoj mjeri stres i tjeskoba definiraju naš
svakodnevni život. No, kako postajemo uvježbaniji, tjeskoba gubi na snazi i nama postaje
jasnije što radimo, kamo idemo i u čemu se za nas krije istinski smisao. Razdoblje u kojem
sam se oslobađala tjeskobe uključivalo je više smirenosti i tišine, ali isto tako i više vježbanja,
a manje kofeina. Smirenost i tišina moćan su lijek za nesanicu i manjak energije.
 Dr. Lerner objašnjava da su svi ljudi imali načine ovladavanja tjeskobom. Neki od nas na
tjeskobu reagiraju pretjeranim, a drugi preslabim reagiranjem. Oni koji pretjerano reagiraju
skloni su brzo djelovati, savjetujući, spašavajući, preuzimajući stvari u svoje ruke, upravljajući
i najsitnijim detaljima te baveći se tuđim poslovima, radije nego da se zagledaju u sebe. Oni
koji preslabo reagiraju pod stresom su skloni postati manje sposobni. Pozivaju druge da
preuzmu stvari u svoje ruke i nerijetko postaju žarišna točka obiteljskog ogovaranja, brige i
zabrinutosti. Obitelj ih može smatrati »neodgovornima«, »problematičnima« ili
»preosjetljivima«. Ako takve postupke shvatimo kao obrasce reakcije na tjeskobu, a ne kao
činjenicu o nama samima, objašnjava dr. Lerner, to nam može pomoći da shvatimo kako se
možemo promijeniti. Ljudi koji pretjerano reagiraju, poput mene, mogu postati spremniji da
prihvate vlastitu ranjivost kad se suoče s tjeskobom, dok oni koji preslabo reagiraju mogu
raditi na jačanju vlastitih pozitivnih osobina i sposobnosti.

 Sumnja u sebe potkopava proces otkrivanja naših darova i dijeljenja tih darova sa svijetom.
 Nisam dovoljno spisateljica. Prevladavanje sumnji u sebe svodi se na uvjerenje da smo
dovoljno dobri i na otpuštanje tuđeg mišljenja o tome što bismo trebali biti i kako bismo se
trebali nazivati.

 »Ne pitaj što je potrebno svijetu. Pitaj što te čini živim i tome se posveti. Jer svijetu su
potrebni ljudi koji istinski žive.« Howard Thurman

Odbacite potrebu da uvijek budete super i da uvijek sve kontrolirate

Plešite kao da vas nitko ne gleda.
Pjevajte kao da vas nitko ne čuje.
Volite kao da nikad niste bili povrijeđeni
i živite kao da je raj na Zemlji.
- Mark Twain

 Jedina prava valuta u ovom svijetu koji je bankrotirao jest ono što dijelite s nekim kad niste
nimalo super. citat iz filma Almost Famous (Korak do slave) iz 2000. godine

 Ako sebi ne dajemo dopuštenje da budemo slobodni, rijetko kad toleriramo takvu slobodu
kod drugih ljudi.

 Koliko god se plašimo promjene, pitanje na koje u konačnici moramo odgovoriti glasi: »Što je
riskantnije? Odbaciti mišljenja drugih ili odbaciti vlastite osjećaje, uvjerenja i osobnost?«
 Proučavajući ono najbolje i najgore u čovječanstvu, naučila sam da ništa nije toliko važno kao
ljudska povezanost.