Colonia Aurelia Cibalae

COLONIA AUKELIA CIBALAE.
Vinkovci u staro doba.

U nedoglednoj plodnoj ravnici, koja se j e pruila juno od one neto po vie ravni, to vee slavonske gore sa najistonijim alpskim ogrankom Frukom gorom, rastavljaju podruja rijeka Save i Dunava, lei na lijevom brijegu Bosuta trgovite Vinkovci. Poloaj mu j e i u strategickom i trgovakom pogledu dosta povoljan, tako da j e mjesto, lee na stjecitu trijuh glavnijih cesta p o s a v s k e na Sisak u Solin, d u n a v s k e na Osijek i Budim u Be i i s t o n e na Mitrovicu u Carigrad u rimsko doba kao tvrava i graanska naselbina imalo neku vanost. U prometnom pogledu imaju Vinkovci tu vanost jo i danas kao jedno od glavnih stjecita slavonskih eljeznikih pruga (u Budimpetu, u Zemun, u Brku, u upanju i u Zagreb). Dananjim Vinkovcima manjka plovna rijeka, ali i u tom pogledu eka ih bolja budunost, j e r e kraj njih prolaziti plovidbeni prokop, kojem se snuje ve preko sto godina, a koji e spajati Dunav kod Vukovara sa Savom blizu Samca, te znatno skratiti vodeni put iz plodnoga Podunavlja moru. Negda, i to svakako u predrimsko doba, 1 bila j e u ostalom kraj Vinkovaca plovna rijeka, j e r j e koritom Bosuta, koji u sunim godinama skoro sasma preane i svojim isparivanjem zrak okuuje, tekla rijeka Sava. To e svakomu, koji pogleda zemljovid, a koji pozna pomjesne prilike, brzo biti jasno, osim ako e slijepo da vjeruje u posve neosnovanu tradiciju, da su Bosut i svi njegovi pritoci i bare kanali, koje da su Rimljani iskopali. Za potkrjepu svoje misli navodim slijedee: Tobonja rijeka Bosut i njezini glavni pritoci Berava, Bi, Spava i Studva nemaju izvora. Voda j e u njima veim dijelom godine mrtva, te redovno ne tee spram ua, ali kada Sava nabuja, znade da tee i spram tobonjega svoga iz vora. Kako nemaju niti znatnijega pada niti brzine, to ne moe biti dvojbe, da si ove vode mrtvice nisu mogle izdubiti onako dubokih korita kod Vin kovaca iznosi dubljina veoma zamuljena bosutskoga korita 68m sa onakovim serpentinama, to ih na njima opaamo. Jo j e manje vjerojatno, da bi ta korita mogla biti umjetna djela. Kada bi Rimljani u polubarbarskoj zemlji na dravnoj mei u ope i htjeli bili tako velike prokope izvoditi, sigurno bi ih nji hovi vjeti ininiri izvodili u vie manje ravnoj liniji, a ne bi kopali onako su vinih zavoja, kao to j e n. pr. onaj, to obuhvaa umu Trbuance kod Vinko1
Mjesto kod Zosima II 48, koje uz Vinkovce nekako spominje rijeku Savu, ne moe a slui, a da bi se pitanje tako rijeilo, da je
u IV. vijeku toboe kraj Vinkovaca Sava jo tekla.
118
B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.
vaca. Kako su Rimljani kod nas odvodne prokope gradili, najbolje prikazuje J a r ina, koja se kod rumskih Petrovaca rasljasto razilazi, pa bez serpentina ide Savi, u koju utjee kod J a r k a i kod Progara. Nekadanje savsko korito odvajalo se od dananjega negdje kod Oprisavaca ili Poljanaca, pa j e savska voda tekla koritom Bia do dananje erne i koritom Bosuta od Cerne na sjerer do Vinkovaca, a odavle jugo-istonim smjerom do dananjega bosutskoga ua. Kod Oerne utjecala j e u to staro savsko korito rijeka Bosna, kojoj j e voda prolazila koritom Berave i onim dijelom Bosuta od Beravina do Bidova ua kod Oerne. Spava i Studva u koliko nisu barem djelomice bili zamuljeni savski rukavi imale bi se shvatiti kao prodnljenje rijeke Drine, koja kao da j e i tu svoje korito vie puta mijenjala. Od kako j e Sava krenula svojim dananjim koritom, sva su se ova naputena rijena korita teajem vremena jako zamuljila, te su samo najdoljnji dio Bosuta, pa Spava i Studva tako duboki, da se po njima moe ploviti. Kada j e Sava tekla koritom Bia i Bosuta, pa kada si j e izdubila svoje sadanje korito, ne moe se rei, ali j e od toga vremena valjda proteklo vie tisua godina. P r e t h i s t o r i k a s e l i t a . Cijeli ovaj dio Posavine, koji od redovitih poplava nisu zatiivali nikakovi nasipi, u neoliticko j e doba prekrivala velika prauma, u kojoj su ivili ogromni jeleni i turovi uz medvjede, vukove i mnogu drugu zvjerad. Uz Bosut i njegove pritoke nizale se ratrkane koljebe itelja ne poznata roda, sagraene katkada u manjim hrpama na nasutim, oancenim i palisadama utvrenim gradinama", koje su dovoljno sigurnosti pruale protiv po plava, pa protiv divlje zvjeradi i protiv jo pogibeljnijega neprijatelja ovjeka, koji je uvijek bio sklon, da si prisvoji tuu muku, kada ga u tom nisu prijeile nikakove dravne, a valjda samo neznatno postojee drutvene uredbe. Mjestimice j e takovih naselbina valjda bilo i po umskim istinama u blizini veih bara, koje su ribom obilovale. ovjek se je hranio mesom ulovljene divljai i ribom, ali je gojio i domau stoku i sijao neke vrste kulturnih bilina. U vinkovakoj okolici bilo je veoma mnogo neolithikih zaselaka i to naroito na mjestima, koja se danas zovu Gradina" ili Turska gradina". J e d n a takova gradina nalazila se usrijed Vinkovaca u Dugoj ulici, gdje su danas kue i vrtovi Nikole Jankovia, Stjepana Brunschmida i Ignjata "Wittnera, u neposrednoj blizini bosutskoga mosta (si. 49 A). Ispupeni oblik okrugle ove gradine" jo se i sada jasno raspoznaje, premda su na njoj teajem vre mena uslijed graenja i kultiviranja nastale znatne promjene. Na prethistorike kulturne ostanke nailo se je, kada j e moj brati Stjepan Brunschmid rigolovao svoj vrt, da posadi lozu, a ono, to sam ja ovdje na povrini zemlje sakupio i to mi j e brati za narodni muzej predao, upravo j e dostatno, da se moe pot punom sigurnou rei, da j e na tom mjestu postojala naselbina neolithikoga doba. Te stvari jesu: 9 komada cijepanoga kremea, od kojih su dva svakako rabila kao sprave za rezanje, 2 ulomka od manjih prosto rukom graenih, glaenih i bojadisanih zemljanih posuda (si. 50, desno u sredini) 1 oteen crnkasto bojadisan zemljan utez sa mree u obliku kotaa i 1 lijep 195 mm dug nadak od jelenova roga (si. 51) sa poneto ovalnom rupom za nasaivanje na tap, koja se nalazi blizu doljnjega debljega kraja.
SI. 49. Plan Vinkovaca. Mjerilo : skoro 1: 14800.
120
B r u n m i Colonia Aurlia Cibalae.
Tragova neolithickim naseljima naao sam jo na vie mjesta u Vinkov cima i njihovom ataru, pa su tuda naeni predmeti s mojom zbirkom dospjeli kao dar u narodni muzej. Tako j e u kameno doba bio naseljen i doljnji dio ulice Ervenice (si. 49 B), odakle iz vrtova nasuprot Lehrnerova svratita muzej posje duje dva noa i etiri krhotine od kremea. 1 Tree naselje nalo se g. 1890., kada se j e gradila eljeznica u Mitrovicu, na lijevom brijegu potoka Ervenice odmah do eljez nikoga mosta (si. 49 0). Odanle ima muzej: 22 arte fakta i krhotina od kremea; 1 kotano ilo (87 m m dugo; si. 60 dole), 1 malen probuen ivotinjski zub (si. 60 u sre dini), koji se nosio u nizu oko vrata; 2 male rukom graene zemljane posudice sa (manjkajuom) visokom verti kalno nastavljenom ruicom (si. 60, dole desno; jedna j e nepotpuna); 1 ulomak vee zemljane posude, ureen veim udubinama i ravnim potezima i 2 zemljana uteza sa tkala koga stana ili ribarske mree, od kojih j e jedan plosnatiji SI. 50. Prethistorijski predmeti od zemlje i kosti iz crno nabojadisan. 2 Vinkovaea. 7 i J3 nar. vel. etvrto neolithiko na selje nalazilo se na desnom brijegu Bosuta nasuprot t. zv. prokopu, tamo gdje se sada kopa pijesak (si. 49 D). T u sam teajem vremena posakupio slijedee predmete: 35 artefakata i krhotina od kremea; veu okrhanu sje kiru od serpentina; komad speknuta maza sa jedne koSI. 51. Nadak od jelenova roga iz Vinkovaea. ljebe, sagraene od pletera; Skoro 7a nar. vel. nepotpunu rukom graenu veu zemljanu posudu (266 mm vis.) sa nepravilnim potezima na boinama, koji su se zaparali pomoju metlice; vie ulomaka veih i manjih rukom graenih po suda, od kojih j e jedna ureena valovitim ornamentom (si. 60 gore lijevo), a druga gustim nizovima sitnijih taaka; ulomak dna od jedne posude ima na doljnjem
1
Sr. Viestnik X 1888 str. 67.
Brunmid Colonia Aurlia Cibalae.
121
rubu niz dubokih udubina, koje su prstima proizvedene (si. 50 u sredini lijevo). Iz bronsanoga ili haltatskoga doba mogao bi biti ulomak jedne male crno firniiiovane zdjelice sa ruicom, koju rijee sitni potezi na gornjem rubu, a neto dulji uz prstom proizvedene plitke udubine na najjaoj izboini (si. 50 gore desno). Peto naselje nalazilo se neto podalje od Vinkovaca na desnom brijegu Bosuta u bivoj umi Sopotu. Odavle j e u muzeju 5 noeva i 5 krhotina od kre mea i prednja polovica probuena ekia od crnoga kamena (si. 52, 2), koja na naotrenoj strani pokazuje tragove uporabe. U neposrednoj blizini t. zv. rokovake zidine nalazi se u jednom ljiviku tik uz Bosut mala jedna gradina", na stavana po svoj prilici u kameno doba, ali odanle nisam dosele dobio nikakovih predmeta. esto naselje kamenoga doba nalo se g. 1886., kada se j e kopao odvodni jarak iz ume Leskovca u Bosut, od prilike 1 km. na zapad od ulice Cibaiije. Odavle ima muzej: od kremea 1 velik i 1 manji no, 1 spravu za struganje koe i 3 krhotine; od kamena 1 ulomak velika probuena ekia; od jelenova roga 1 dralo kamene sjekirice. 1 1 2 3
jeto od uglaena crnoga kamena (si. 52, 3), 58 m m dugo, kojemu otrica jo nije bila zaotrena, a j a sam g. 1896. zapadno od Vinkovaca na jednoj svojoj oranici u predjelu Blato na povrini zemlje naao jednu spravu za struganje i rezanje od smee-crvenoga kremea. Cini se, da j e ona niza, koja se zapadno od mjesta protee opinskim panjakom Blato prema eljeznikoj straarnici iza Neudorfa, negda bila movara, u kojoj su ljudi stanovali u sojenicama. Vei broj neolithikih predmeta naao se j e tu uz eljezniku prugu za jedno 300m od straarnice na sjevero-istok. Na to se j e naselje nailo g. 1878. prigodom gradnje eljeznice iz Dalja u Brod, pa j e pokojni neudorfski pastor Stenczel narodnomu muzeju da rovao jedan prednji ulomak kamena ekia od antigoritnoga serpentina, dva ka mena za rvnjanje i ulomak zemljane posude. 2 God. 1887. kopao je ovdje Ljubi 3
1 2
B r u n m i d u Viestniku X 1888 str. 66. Viestnik I 1879 str. 24. Sr. Ljubi Popis I, str. 42, 9 i str. 30 1 i m. Kipati u Viest niku IX 1887 str. 76.
Ljubio u Viestniku X 1888 str. 1.
jedan dan, a iza njega ja, 1 ali u ono par sati, to se tamo radilo, nije se mogao postii osobito znatan uspjeh, jer se j e moglo raditi samo u eljeznikom samcu, a na susjedna polja nije se prelazilo. Ipak se je nalo dosta sprava i ulomaka, a mnogo mi j e kasnije podonosio moj uenik Klein, sin eljeznikoga straara, tako da s ove neolithike tacije sada ima u narodnom muzeju prilino velik broj artefakata od kremea, kamena i peene zemlje. Svakako iz vinkovakoga atara j e jedan krasan buzdovan krugljasta ob lika (si. 52, 1), od crnoga kamena sa 18 odnosno 14mm irokom rupom za nasaivanje na dralo (iz moje zbirke), pa jedan velik kockast kamen za rvnjanje i bikonian utez sa vretena ili ribarske mree (oba darovala gda. Sofija Stojanovi), ali nisu poznata mjesta, gdje su se ti predmeti nali. Veoma j e vjerojatno, da su Vinkovci bili nastavani i u bronsano i u haltatsko doba, ali se j e dosele veoma malo predmeta iz tih razdoblja nalo, tako, da se mora uzeti, da j e mjesto bilo veoma neznatno. Za ulomak jednoga bakre noga nadaka, 2 koji spada a doba prelaza iz kamenoga u bronsano doba, samo j e vjerojatno, da se j e u Vinkovcima naao. Isto vrijedi za jedan kelt i jednu masivnu otvorenu narukvicu bronsanoga doba (oboje iz moje zbirke), za dva bronsana lanka od pojasa iz zadnjega vremena haltatskoga doba 3 i za jednu 30 m m dugu fibulu (si. 86, 4), kojoj duple tetivama spojene spirale na glavi i noici spaja obluno spojena tanka ploica; u spiralu na glavi zakvaena j e kariica, na kojoj je moda visilo vie lania ili drugih pri vjesaka (iz moje zbirke). Nekolike sigurne podatke znadem iz latenskoga doba, u koje kao da j e puanstvo brojem neto poraslo. Jedna SI. 53. Bronsane srednjo-latenske fibule krasno tamno-zeleno patinovan fibula od iz Vinkovaca. Nar. vel. bronsane ice (si. 63 dole) sa dva zavoja i vanjskom tetivom na glavi (srednjemm latenska fibula), 48 duga, iskopana j e g. 1889. u ulici Ervenici (si. 49 na uglu jugo-istono do slova B), kada se j e gradio Takiev viganj (iz moje zbirke). Sasma slina bronsana fibula (si. 63 gore ; dulj. 66 m m ; igla fali), sa krasnom svjetlo-zelenom patinom, nala se u kanalu iz Leskovca u Bosut, u neposrednoj blizini gore spomenutoga neolithikoga naselja, na jednom mjestu, gdje se nailo na sloj sa veoma mnogim ulomcima pomoju lonarskoga kola graenih zemljanih posuda sive boje, od kojih se nije nita pokupilo. 4 J e d n a kasno-latenska fibula (si. 86, 2) sa irokim, a tankim ploastim lukom (koji rijee male krune crte sa sredinim tackama), sa spiralom od 4 zavoja i nutarnjom tetivom na glavi (igla manjka), nala se g. 1887 blizu spomenutih pjeskana u vrtu gostione abi (si. 49 E), kada se je kopao prodol za streljanu. Ostali ovdje u grobovima naeni predmeti spadaju u III. i IV. stoljee poslije Kr.
1 2 3
B r u n m i u Viestniku X 1888 str. 68. B r u n m i . Vjesnik n. s. VI str. 54. B r u n m i Vjesnik n. s. VI str. 72.
* Sr. Viestnik X 1888 str. 66, gdje sam izrekao misao, da su te stvari rimske.
123
I sa neolithicke staeije kod neudorfske straarnice dneo j e Ljubi u muzej hrbina od posuda, koje spadaju u kasnije latnsko i prvo rimsko doba, a eljezniki straar Klein naao j e na drugom mjestu blizu straarnice jedan grob, u kojem se nalazila zdrobljena urna sa pepelom, vie na suncu suenih, ili veoma slabo peenih zemljanih krugljica, 1 a u blizini i jedan bakren keltski novac, koji se dalje dole (pod br. 6) opisuje. U latnsko doba pojavljuju se u naim krajevima prvi novci, koji sasma dobro mogu posluiti u svrhu, da se ustanovi, da li j e koje mjesto u stanovito vrijeme bilo nastavano. Takovih keltskih novaca, koji su se po uzorku novaca macedonskoga kralja Filipa II. kod nas od prilike od konca etvrtoga stoljea prije Kr. pa valjda do doaa Rimljana kovali, ima u narodnom muzeju iz Vin kovaca i Neudorfa devet komada (veinom iz moje zbirke), ali ih ima i u zbir kama vinkovacke gimnazije i g. Nikole Jankovia. Muzejski novci jesu:
1. Al; promjer 1412'5mn; teina 1*35 gr. (Dio bol on?). Bradata glava (Zevsova) na d. Naokolo okrug sastavljen od debelih taaka )( Konj, stupajui na lijevo. Naen u Vin kovcima. 2. Al; promjer 13mn; teina 2-56 gr. (Te t r o b o Ion?). Slino; mnogo bolji stil, ali veoma izlizan. Naen u Vinkovcima. 3. Bili.; promjer 2621mmj teina 5*96 gr. Ovjenana glava na desno )( Konj na lijevo, a povrh njega kolobar sa takom po srijedi. Naen u Vinkovcima. 4. A3; promjer 322&mm; teina 14*22 gr. Naen u Vinkovcima. 5. .E; promjer 28-23mm; teina 9*80 gr. Veoma lo stil. Naen u Vinkovcima. 6. iE; promjer 22 21mm; teina 5*19 gr. Na prednjoj strani velik vijenac na glavi. Naen kod eljeznike straarnice u Neudorfu. 7. i E ; promjer 12llmn; teina 1'15 gr. Glava na lijevo. Naen u Vinkovcima. 8. iE; promjer 1312mm; teina 1*82 gr. Na lijevo okrenuta glava sa ogromnim nosom. Naen u Vinkovcima. 9. /|S; promjer 2322n>n; teina 4*34 gr. Glava na desno. )( Konj na desno. Naen u Vinkovcima.
I m e r i m s k o g a g r a d a . Mnogo vanije naselje bilo je na mjestu da nanjih Vinkovaca u rimsko doba, a dokazuju to mnogi pisani spomenici i starine, koje su se ovdje teajem vremena nale. Na dva spomenika 2 zapisano j e i ime samoga mjesta, ali skraeno, tako da se po njima ne moe sigurno rei, da li se je ono zvalo C i b a l a e ili Cibalis. Ime j e potpuno ispisano u ablativu CIBALIS samo u jednom popisu iz slube otputenih praetorijanaca u Eimu iz vremena cara Septimija Severa, 3 gdje se imenu jednoga vojnika dodaje ime njegova rodna mjesta, a to se je redovito pripisivalo u ablativu. Prema tomu ne moe dakle biti sumnje, da se j e rimski grad na mjestu dananjih Vinkovaca zvao Cibalae, a ne Cibalis. U skraenom obliku navodi se ime jo nekoliko puta, i to na drugim vojnikim popisima u Rimu tri put CIBAL 4 i jedan put CIBALI, 5 a na jednom ulomku na pisa iz Peuha zabiljeeno j e valjda (c)ol. Cib(al) 6 .
1 2
r u n m i d Viestnik X 1888 str. 69. OIL III 3267 . . . d e c . m u n . Cib.; 10253 . . . C i b a l . . . M. B r a n i pokuao je u lanku Panonski grad Cibalum (Program rakovake relke) da dokae, da se je mjesto zvalo Cibalum, ali ta hipoteza otpada, jer se osniva jedino na krivom itanju napisa br. 10253,
3 4 5
gdje u 3. retku stoji CIBAL Q \ | / , a ne * Cibalo. Eph. ep. IV str. 313 br. 894a 14. CIL VI 2883, 9. 12 i 17. Eph. ep. IV str. 329 br. 896, 29 = CIL VI 2385, l a 13. CIL III 14038.
124
Antikni pisci, koji su u tom pogledu manje mjerodavni od spomenika, jer se j e u rukopisima krivnjom prepisaa teajem vremena mnogo toga moglo iskvariti, piu sada Cibalae 1 sada opet i to mnogo ee Cibalis 2 , to j e svakako neispravno. V i n k o v a o k i r i m s k i g r a d imao j e oblik od sjeverozapada prama jugoistoku poloene paetvorine (si. 49), a obuhvatao j e slijedee dananje ulice: dugu, Eelkovievu, krinu, Preradovievu, Jelaoievu, trg, juni dio njemake i Daniieve ulice, gospodsku, srpsku, vojarsku, pa velik dio Florijanske i Ervenice. Grad j e bio opasan samcem i bedemima; vei dio gradskoga amoa jo se i danas po svema jasno raspoznaje, a jo ga se bolje moralo viditi na poetku X V I I I . vijeka. Iz toga vremena imademo naime jednu skicu (si. 64) u djelu grofa Marsilija 3
Tom.irTAb.q.Fg.Vttt.
Pr o/i/u m <$ ger/j- Profilm bS^cjCjtriS
SI. 54. Marsilijev naert Vinkovaca. koji j e osobno u Vinkovcima bio i antikne amceve pobiljeio. Rimski gradski samac zapoimao je na Bosutu u ulici Krnj asu, gdje j e do prije par godina, kada je sagraen novi rigol, bio veoma dubok i dobro sauvan. Sjeveroistonim smjerom
1
C i b a l a s c i v i t a s . Itin. Ant. 131, 2.. a p u d C i b a l a s . Aur. Victor, ep. 41, 5 i 45, 2; Eutropius X 5; Ammian. Marcellin. XXX 7, 2; Orosius VII, 28, 19. . ,.7iep\ Kt(3Xas. Sozomeni hist. eccl. I 6 u Migne, Patrologiae cursus completus. Patr. gr. Tom. LXVII p. 873. Mala svjetska karta Beatov u Parizu (Paris II Cod. 1366) ima skraeno Ciba. Sr. . M i l l e r Die ltesten Weltkarten I str. 31 i II. tab. 2. KtpaX; Ptol. II 16, 7; & Zos. II 19, 6; h. KipaX65 Zos. I l l 36, 4; eh KtpaXv Zos. II18, 4; TV KtpaXiv Zos. II 19, 1. 48, 7 (sr. 49, 6 bez T j spolnika) '; KtjBXsw?. Socratis hist. eccl. 1. IV. c. I. u Migne, Patrolog. Patr. gr. Tom. LXVII p. 464. Slino i kod Philostor-
gija ecl. VIII 16 (ap. Phot. cod. 40). Od la tinskih pisaca imaju: C i b a l i s Itin. Ant. 232, 5. 261, 1. 267, 2. 268, 4. Geogr. Rav. 216, 13. C i b a l i m Epitome Chronicorum Casinensium (Muratori, Rerum ital. scr. Tom. II. p. 353.) C i v i t a s C i b a l i s Itin. Hieros. 563, 2. A d C i b a l e n s e m c a m p m . Anonym. Valesii De Constantio Chloro, Constantino Magno et aliis impp. excerpta 15 i 16 (u Eyssenhardtovu izdanju Ammiana Marcellina). Na Peutingerovoj tabli oznaene su Cibalae sa dva tornjia kao vanije mjesto, ali se zaboravilo ime napisati. Danubius pannonico-mysicus. Hagae Comitum 1726. Tom. II tab. 19 fig. VIII.
125
polazio j e iz Krnj asa kraj kipa sv. Roka kroz cestovni trup do bivih Trey ero vih kua u dugoj i Relkovievoj ulici (kat. br. 776, 781 i 780), slue im kao istona mea, presjecao j e onda Relkovievu ulicu (negda militarski sokak) i prolazio kroz vrtove Vinkove ulice, dijele ih u svom sjevernom dijelu od vrtova Preradovieve ulice, do iza Sajnovieve kue, gdje se j e zakretao na jugoistok. Ovaj sjeverni ugao bio j e jo prije ne mnogo godina dosta vii, nego to j e bila razina dananje kolodvorske ulice, koja ovdje nastaje. Dulja strana rimskoga gradskoga samca ila j e jugoistonim smjerom t. zv. dolom na sjevernom kraju Prerado viceve ulice (negda Svabi-sokak), prolazila j e na junoj strani kraj nekadanje Metrikine kue (kat. br. 217), rastavlja zatim razne vrtove, pa udara izmeu dvorita nekadanje Weissnerove kue (kat. br. 89) i vrta ge. Ane Bell (kat. br. 91) u njemaku ulicu, presijecaju trup ceste presvoenim kanalom. Na protivnoj istonoj strani njemake ulice sagraena j e kua prof. Dra. Domca (kat. br. 974) djelomice u zasutom dijelu gradskoga samca, koji se opet pojavljuje u njegovom vrtu (kat. br. 976), gdje su mu strme i visoke boine jo veoma dobro sauvane. Iza toga vrta gubi se gradski samac, koji j e upadao u potok Ervenicu i s one se strane nastavljao do blizu zapadnoga kraja pravoslavnoga groblja. Tu j e negdje zapoimala jugoistona strana cibalskoga gradskoga samca, koja j e valjda izilazila iz one male uliice kraj kue ravnatelja Maria (kat. br. 1131), prolazila na istonoj mei bive domobranske vojarne (kat. br. 1336), pa dopirala negdje u ervenikim vrtovima valjda izmeu k a t estica 1477 i 1482 opet do Bosuta. Najvea duljina rimskoga grada, to ga j e ovaj gradski samac obuhvatao t iznosio j e od prilike 860 m , a najvea irina oko 650 m . Prema tome bio bi amcevima i zidozima opasan prostor od kakovih 66 hektara, a tu j e mogao stajati ve pri lino napuen grad, ako se uzme, to j e i onako kod utvrena grada vjerojatno, da su u tjesnim ulicama bile u neprekinutoj svezi sagraene ponajvie kue na vie spratova. Oblik rimskoga grada u Vinkovcima dosta sjea na oblik rimskoga utvr ena logora, ali se nee smjeti na to pomiljati, da bi Cibalae mogle bile postati iz takova logora. Protiv toga govore prevelike mjere, koje su od prilike etiri puta tolike, nego to su kod veih katela na njemakim limesima 1 , pa i injenica to Cibalae valjda nisu imale stalne rimske posade. Rimski nam napisi iz Vin kovaca spominju samo dva vojnika, jednoga pukovnika (tribunus militum) i jed noga kapetana (centurio), ali nema dvojbe, da nijedan ni drugi nije vie bio u djelatnoj slubi. C i b a l a e u r i m s k o j p o v i j e s t i . U rimskoj se povijesti Cibalae spominju tri puta, ali tekar u etvrtom vijeku poslije Krista. Prvi puta bila bi zgoda, da se spomenu, za velikoga panonsko-dalmatinskoga ustanka (g. 68 posl. Kr.), kada se j e moesijski legat Caecina Severus u blizini Vinkovaca kod volcejskih movara bio utaborio i borio
1
Glasovita Saalburg ima 221'45 duljine i 147*18m irine, a od prilike toliko i veliki kastel Butzbach (223*13145'9m); znatno su vei kateli Heidenheim. (271195), Okarben
(297199'5), a Kesselstadt ima dapae 375 m duljine i irine. I kod ovoga najveega katela duljina jo ne dosie polovine duljine rimskoga grada kod Vinkovaca.
126
B r u n m i d Colonia Aurlia Oibalae.
sa ustaama. 1 Oibalae su u nedavno osvojenoj i jo neureenoj, pa ve opet uzbu njenoj pokrajini sigurno u taj par bile samo opustjelo barbarsko selo, koje nije imalo toliko vanosti, a da bi ga bilo vrijedno spominjati. To se je promijenilo, naroito od kako se je za cara Hadrijana 2 doljnja Pannonija preuredila, te poela da cvate novim ivotom. U mnoga mjesta na du navskom limesu, pa u gradovima u nutranjosti pokrajine stalno se naseli velik broj rimskih graanskih naseljenika, koji su djelovali kao vaan kulturan elemenat, promijeniv u brzo u povoljnom smjeru karakter cijele zemlje, koja se j e teajem vremena posvema romanizovala. Po obiteljskim imenima itelja najbolje se vidi, koji su si carevi oko napucivanja meanjih pokrajina veih zasluga stekli, j e r su novi graani dobili obiteljska imena onih careva, koji su im podijelili gra ansko pravo. Prema tomu su naravno u doljnjoj Pannoniji morali Aelii i Aurlii biti zastupam u ogromnom broju. f., Prvi put su Vinkovci u rimskoj povijesti igrali neku ulogu za rata, to se j e zametnuo g. 314 3 izmeu rimskih careva Konstantina Velikoga i Licinija, jer se je prva odluna bitka bila pod zidovima Gibala. toj bitki opirno govori Zosimus 4 , ali njegov e opis svakoga poznavaoca dananjih Vinkovaca dovesti u nepriliku, jer j e nemogue, da bi mogao posvema odgovarati realnim prilikama. Jedino je mogue, da j e Zosimus svoj izvor krivo razumio. Nekoliko podataka sauvalo se i kod bezimenoga pisca Valesijeva 5 . Kao povod rata navodi se, to Licinije nije htio izruiti svoga roaka Senecija, koji da j e toboe bio u sporazumljenju sa svojim bratom Bassijanom, kojega j e Konstantin radi zavjere dao u b i t i ; uz to j e Konstantina uvrijedilo, to su njegovi kipovi i likovi u Aemoni (Ljubljana), koja j e leala u Licinijevoj dravi, bili porueni. Kada j e Konstantin, ni ne navijestiv rata, bio preao preko Alpa, sakupio j e Licinije svoju vojsku od 35.000 pjeaka i konjanika u Cibalama, gradu Pannonije, koji lei na jednome breuljku, do kojega dovodi uzak put od stadija (925 m ) duljine, prolaze veim dijelom kroz prostranu movaru; ostalo je brijeg, u kojem lei i onaj breuljak, na kojem se nalazi grad, a na to neposredno slijedi nedogledna prostrana ravnica 6 . Na toj se j e ravnici Licinije utaborio, ali je, kada j e neprijatelj doao
1
3 4
Dio Cassius 55, 32. Te movare, koje se kod starih pisaca nazivlju i p a l u s H i u l c a (Aur. Vict. ep. 41, 5) i U l c a f l u v i u s (Ennodius, Panegyr. Theodorico regi dictus VIII nisu identine sa Zosimovim (II 18) \1\ fjafhua kod Cibala, nego su to Vuka i od nje ovisne bare (Palaa, kolovarska bara i t. d.) izmeu Nutra i Osijeka. Sr. M. Brani Movare izmeu Murse (Osijeka) i Cibala (Vinkovaca) u Progr. vinkovake gimn. 1877/8 str. 16-19. U Vinkovcima se dosta rijetko nau novci rimskih careva iz vremena prije Hadrijana, dok ih od kasnijih vladara ima veoma mnogo, a to bi govorilo za jau napuenost mjesta poam od ovoga cara. Volusiano II et Anniano consulibus. Fasti Idatii. Zosimus II 18, 3 i si. Aur. Vict. epit. 41, 5 pripovijeda, da je Konstantin nou napao
5 6
Licinijev logor i tako pobjedu odrao. Eutrop. X 5. Orosius VII 28. Anonym. Valesii . 15 i 16. U tom Zosimovom opisu neto nije u redu. Niti su leale Cibalae, niti ne lee Vinkovci na bre uljku, osim ako 6e se kao takov da shvati poloaj mjesta, koje se za par metara uzdie povrh Bosuta i Ervenice. movara, kroz koju je u duljini od neto manje od jednoga kilo metra prolazila rimska cesta, nalazi se na zapadnoj strani mjesta (dananje Blato*' ili Blata" i Kerve"), a brijeg, na kojem si je Konstantin poredao vojsku pfiie navale, ona je ?isa, to se zove Borincima i'Draganovcima. Nedogledna prostrana ravnica je ravna Posavina, koja se prostire juno i istono od Vinkovaca. Licinijev logor nalazio se je moda s one strane potoka Nevkosa na onom breuljku iza ulice Cibalije.
127
protegnuo svoj bojni red i uzdu spomenuta breuljka. Konstantin dolazio j e do Cibala sa zapadne strane sa 20.000 pjeaka i konjanika. Na brijegu, koji je mo varom od grada rastavljen, svoju j e vojsku tako poredao, da j e napred postavio konjanitvo, koje j e imalo zadau, da forsira prolaz onom uskom cestom, to j e vodila kroz movaru, a to j e na prvu navalu uspjelo. Kada se j e dizanjem bojnih znakova dao znak, zapoe u zoru 8. listopada 314. vanredno estoka bitka, koja j e trajala sve do veera, dok nije pobijedilo desno krilo Konstantinov vojske, koje j e sam car vodio. Sada neprijatelji stadoe bjeati, a kada opazie, da i sam Licinije skae na konja da pobjegne, nije se njegova vojska usudila, da ostane na mjestu ni dotle, dok bi se poveeralo. Ostaviv prtljagu sa tegleom marvom i marvom za klanje, i ponesav samo toliko ivea, koliko je bilo dosta za tu jednu no, pobjee Licinije sa velikim dijelom svoga konjanitva u Sirmium (Mitrovica). Odavde odvede suprugu, sina i dravnu blagajnu i pobjee u Daciju, a da ga ne uzmogne Konstantin tako brzo da slijedi, porui most preko rijeke Save. Da si osjegura vjernost vojske, od koje mu je kod Cibala navodno bilo poginulo 20.000 momaka, uini Licinije vojskovou Valensa suvladarom, podijeliv mu naslov Caesara, ali ni u daljnjem poduzimanju nije imao sree, te j e iza iznovina po raza na mardijskom polju u Thrakiji morao da sklopi mir, po kojem j e Konstantin pridrao sve istonoevropske krajeve rimske drave osim Thrakije i obale crnoga mora, koji su mu ve iza pobjede kod Cibala pripali bili 1 . Grad, kod kojega j e Konstantin Veliki odrao prvu svoju pobjedu nad Licinijem, jo je jedanput vidio pred svojim zidovima dvije jake vojske spremne da jedna na drugu udari, kada se j e g. 351. Konstancije II., koji j e jo jedini od Konstantinovih sinova bio na ivotu, imao da bori za prijestolje protiv usurpatora Magnencija, koji se j e u Galliji bio proglasio za cara. U proljeu 351. za poe Konstancije vojnu 2 , ali odmah u prvi kraj ga srea slabo poslui, jer j e kod Atransa na pannonsko-norickoj medi od Magnencijevih eta iz zasjede doekan i razbijen. Konstancije se povue u Sisciju (Sisak), dok j e Magnencije poao u Poetovio (Optuj). Ovamo doe praetorijanski praefekt Philippus kao poslanik Konstancijev, koji j e nuao mir pod uslovom, da se Magnencije odrekne italske praefekture s Afrikom. Da li j e Konstancije ozbiljno mislio na mir, nije sigurno, ali svakako se j e njegov poslanik posluio i drugim jednim sredstvom, koje j e Konstanciju ve jednom posluilo protiv jednoga suparnika (Vetranija), da naime nasnubi protivnikove vojvode i vojnike, da se odmetnu, pa da pristanu uz sina ve likoga Konstantina. Magnencije nije htio da znade za kakovo sporazumljivanje, nego nastavi ratovanje. Kod Siscije doe do okraja, u kojem j e navodno Kon stancije odrao pobjedu, ali se j e zato ipak povukao do Cibala, gdje j e sagradio veoma utvren logor. Sudei po Zosimovu 3 opisu, koji o tom ratu veoma opirno, ali kao obino dosta nejasno govori, morao se j e taj logor nalaziti na desnom brijegu Bosuta, a na junoj strani grada. Opasavala ga je rijeka, koja se ba kod Vinkovaca jako savija, pa duboki samac i gusto posaene palisade. Logor
1 2 3
Sozomeni hist. eccl. I. 6. Zosim; II 4563. Julian, or. I 3485, 48, II 5657, 97. Zonar. XIII 8. Aur. Vict. Caes. 42. Eutrop. X 12. Orosius VII 29.
Zosim. II 48 49.
128
j e s gradom spajao most, sagraen od brodova, koji se j e u slacaju potrebe lako i brzo dao rastaviti. Uz atore za vojsku nalazio se j e po sredini logora sjajan carski ator, a po rijeima izvjestitelja logor j e bio tako velik i lijep, da u niem nije zaostajao za raskono ureenim gradovima. Nije manjkalo ni sjajnih gosba, kojima bi car poasivao odlicnije svoje asnike. Konstancije je mogao uviditi, da se sa svojim protivnikom nikako nee moi nagoditi, kada mu je doao na tobonje ugovaranje kao Magnencijev po slanik rimski senator Titianus. Poslanik j e o Konstantinu i njegovim sinovima veoma uvredljivo govorio, predbacuju im med inim, da su oni krivi propadanju i nazadovanju gradova. Ultimatum Magnencijev na Konstancijevu po Philippu izruenu poruku bijae, da se Konstancije ima odrei prijestolja, a da e mu se samo u tom sluaju postediti ivot. Na tako bahato prohtijevanje, koje ipak uz dosadanje uspjehe Magnencijeve nije odgovaralo prilikama, odgovorio j e Konstan cije, da se smatra obvezanim, da osveti smrt svoga brata Konstansa, kojega su Magnencijevi ljudi u Galliji ubili bili. Kada mu se j e poslanik povratio, navali Magnencije na Sisciju, osvoji grad na prvu navalu i razori. Preav na to preko Save, prolazio j e plijene Po savinom, pa se j e dapae, iza lea Konstancijeve pozicije u logoru kod Cibala, za letio i do Sirmija, nadaju se, da e ga iznenadnom navalom osvojiti i time Konstanciju presjei glavnu svezu sa istonim pokrajinama. Opreznost sirrnijske posada i brojnoga graanstva pomrsi mu raune. .......: , , Sve plakanje Magnencijevo nije moglo Konsfcancija da sklone, da svoj sigurni logor kod Cibala ostavi, na koji se Magnencije nije usudio da navali. U to se j e primakla jesen, a Magnencije j e morao na to da misli, gdje e zimo vati. Prije nego to e da ostavi Pannoniju, ipak j e htio togod znatnijega da uini, pa stoga poe pod veoma utvrenu Mursu (Osijek), ne bi li j u osvojio iz nenadnom navalom, jer na redovnu opsadu nije mogao da misli, to nije imao u tu svrhu potrebitih sprava i to ga j e Konstancije svaki as mogao pretenim silama napasti. Glas opsadi Murse Konstancija ponuka, te j e ostavio logor kod Cibala i doao sa cijelom svojom vojskom od kakovih 80.000 momaka ugroenu gradu u pomo. Protiv tolike vojske imao j e Magnencije, od kojega se ba tih dana odmetnuo konjaniki vojvoda Silvanus i preao na Konstancijevu stranu, samo 36.000 ljudi na razpolaganje. 28. rujna 351. kasno poslije podne zametnu se blizu Murse strasna bitka, koja se otegla daleko u no. Po Magnencija ve j e bilo to nepovoljno, to mu j e Konstancije kod dolaska posjekao etiri auksilijarne kohorte, koje su izvan grada u amphitheatru bile u zasjedi. Uz to j e Kon stancije razpolagao izvrsnim etama konjanikih oklopnika i strjelaca, kojima on nije imao ravnih. Ovi konjanici obuhvatie Magnencijevo desno krilo i baci vi ga na njegovo sredite, u neprijateljskoj vojsci proizvodu mete. Magnencije, koji j e sam ovdje zapovijedao, skoro da je pao u suanjstvo, pa morade preobuen bjeati i ostavi Pannoniju. Njegovi vojnici i dalje su se hrabro borili, te ih je mnogo izginulo koje u borbi, koje u valovima rijeke Drave, kamo ih zatjerae, a jedan se dio predade pobjeditelju. Bio je tu takov pokolj, da j e to dravna vojna sila jo mnogo godina osjeala. Na Magnencijevoj strani palo j e navodno 24.000. a na Kostancijevoj 30.000 momaka. Konstancije sam nije poput svoga hrabroga
B r u n m i d Oolonia Aurlia Cibalae.
129
protivnika uestvovao u bitki, nego j e to vrijeme sproveo u jednoj crkvici izvan gradskih zidova sa mursijskim biskupom Valensom, koji j e bio Arijanac. Kao to neki drugi gradovi u ilirskim zemljama, i Cibalae su rimskomu carstvu dale vladara, a bila su to braa Yalentinijan I. (364376) i njegov brat i suvladar Valens (364378). I otac ovih rimskih careva, ovjek niska roda imenom Gratianus, bio je rodom iz panonskoga grada (oppidum) Cibala. O njemu se pripovijedalo, da j e ve kao djeak bio vanredno jak, a to da j e dokazao na tezao se jednom sa pet vojnika za jedno ue, koje da mu oni nisu mogli da otmu. Stoga ga se sravnjivalo sa glasovitim atltom Milonom iz Krotona, kojemu nikakova sila na svijetu nije mogla istrgnuti jabuku, koju bi u lijevoj ili desnoj ruci drao. Gracijanu j e u ostalom ta njegova koupernost pribavila nadimak funarius" (uar), koji ga j e i kasnije sjeao na zanat, to ga j e u mladim godinama tjerao. Postavi vojnikom doskora j e iziao na glas radi jakosti i spretnosti, osobito u akanju. Zato j e brzo nainio karijeru, pa redom bio tjelesni straar (protector) 1 , pukovnik (tribunus) i vojvoda u pokrajini Africi (comes praefuit rei castrensi per Africam). Ovdje ga obijedie za pronevjerenje ili krau, na to j e morao vojniku slubu da ostavi. Iza mnogo godina opet je u istom inu upravljao britanskom vojskom, a kada j e isluio i asno odstupio, povrati se kui, gdje j e spokojno ivio. Ipak j e morao da jo doeka gubitak svojih dobara, koja mu j e zlobni i osvetljivi Konstancije II. zato oduzeo, to j e Gratianus navodno pogostio Magnencija, kada j e isti, idui za ostvarenjem svojih osnova, kroz njegov posjed prolazio 2 . Iz toga bi se moglo zakljuivati, da su Gracijanovi posjedi bili u onom dijelu Pannonije, to lei izmeu Drave i Save, moda ba negdje u blizini Vinkovaca. Zasluge, to ih stee Gracijan 3 kao vii asnik, a jo vie njegova obljubljenost kod vojske, od velike su koristi bile njegovu sinu Valentinijanu I., koji se j e godine 321. u Oibalama rodio 4 . Bio j e dotjerao do zapovjednitva druge schole titonoa (scutarii), kada ga iza smrti cara J o vij ana u Mkeji proglasie za cara (1. oujka 364.). Dok je on iz Ankyre prispio i vladu preuzeo, prolo j e deset dana, za koje j e rimsko prijestolje faktino bilo ispranjeno. Valentinijan j e bio razmjerno dosta naobraen ovjek 5 : znao je neto grki, a umio j e graditi latin ske stihove i modelovati zemljane kipove. Imao j e dobrih sposobnostih za vladara, bio je strog i znaajan ovjek, hrabar vojnik, vjet taktiar, pa j e umio da odri red u vojsci i u dravnoj upravi; jedina mu j e pogreka bila, da j e bio veoma nagao i okrutan. Umro j e od kapi u Bregeciju (Uj-Szny), naljutiv se preko mjere na kvadske poslanike, koji su pred njega doli bili (17. studena 376.) Valentinijan I. si j e uzeo za suvladara svoga brata Valensa, koji je da leko za njim zaostajao. I on se rodio u Oibalama g. 328. 6 i sluio u vojsci. Bio
1
Sr, o tom inu moj lanak Rimska veksilaija u Mitrovici" u Spomen-cvieu Matice hrvatske 1900. str. 278. Ammian. Marcellin. 30, 7, 2 i 3. Slino Aur. Vict. epit. 45, koji veli, da je Gracijan avansirao do asti pretorijanskoga praefekta. U poetku vladanja cara Valensa zakljuio je bizantski senat, da se carevu ocu Graci-
janu podigne poasni kip od tua. Tillemont Hist, des Emper. V. str. 76. * Zosim. III 36, 4. Socrat. hist. eccl. IV I. Philostorg. VIII 16. 5 Ammian. Mare. 30, 5 i dr. Nasuprot Zosimus III 36, 4 kae, da nije imao nikakove naobrazbe. 6 Ammian. Mare. '26,7, 16; 30, 7, 2.
130
j e niska uzrasta i tamnoputan, a na jedno j e oko slabo vidio. Odgoj mu je bio slab, imao j e nespretne manire i naginjao j e katkada na okrutnost. O njemu se sudilo, da izmeu dobra i zla nekako dri sredinu. Bio je Arijanac, doim j e njegov brat pristajao uz nikejsko vjeroispovijedanje. Izgorjeo j e u jednoj koljebi kod Hadrianopola, kamo je, teko ranjen u bitki, od Gota pobjegao bio (9. ko lovoza 378). Valentinijan I. zasnovao je dinastiju, te su i njegovi sinovi G-ratianus (367383) i Valentinianus II. (375392), koji su bili rodom iz Sirmija (Mitrovica) i Aquinka (Budim), sjedili na rimskom carskom prijestolju. Obojica su umrla nasilnom smru: G-ratianus j e u 25. godini ivota kod Lugduna u Galliji ubijen od jednoga asnika usurpatora Maxima, a Valentinijana II. ubi u 21. godini i vota Arbogast (15. svibnja 392). K r a n s t v o . U Cibalama ve se j e dosta rano ispovijedala kranska vjera. Da bi ovdje bila biskupska stolica ve skoro od vremena apostola, kako neki hoe, to se dodue ne moe ustvrditi, ali da j e u treem stoljeu sjedio na cibalskoj stolici neki Eusebije, koji j e muenikom smru moda za. Decijeva progona umro 1 , to se sigurno znade. J e li bilo jo i drugih cibalskih biskupa, pa kada j e ta stolica dokinuta, nije poznato. Osim sv. Eusebija j os su dva boja ugodnika u Vinkovcima stekla mue niku palmu, naime neki Tiballus, o kojem se nita poblie ne uje i sv. Pollio, kojega su se Acta" sauvala u jednom rukopisu Bertinianskoga samostana, po kojemu su ih Bollandiste (Acta sanctorum) izdali. Svu trojicu spominju i sv. J e ronim i drugi pisci 28. travnju, kada su bili mueni, ali se to dogodilo u razno doba. Sv. Pollio 2 bio j e u doba vladanja careva Dioklecijana i Maksimijana prvi lector (primus lector) na crkvi u Cibalama. Kada ono carevi 303. izdadoe nalog, da se imaju krani progoniti, latio se toga posla i namjesnik Doljnje Pannonije Probus, koji j e navodno stolovao u Sirmiju. On j e zapoeo sa duhovnicima, te dao mu iti i ubiti sv. Montana, sveenika crkve u Singidunu (Beograd) i Ireneja, sirmijskoga biskupa. U Cibalama dao j e pred sebe dovesti Pollijona, da ga ispita, a kad ovaj nije htio, da prema carskome nalogu rtvuje dravnim bogovima, od sdi ga na smrt. Sv. Pollio bio j e spaljen jednu rimsku milju ( = 1478'5 m ) da leko od grada 28. travnja valjda g. 304. Njegova acta" obinom retorikom istiu naela kranske vjere kao vjere meusobne ljubavi. Uz ovakove vijesti moglo bi se oekivati, da e se u Vinkovcima nai starokranskih spomenika i ostanaka, jer nije nevjerojatno, da su spomenuti sveci imali svoju crkvu, u kojoj su im ostanci zakopani bili. Dosele se meutim nije nita nalo, to bi se moglo sigurno smatrati starokranskim spomenikom. Kr anski bi mogao biti samo onaj sarkofag u gimnazijskom dvoritu sa surovo istesanim likom ribe, koji j e naen u nekadanjoj bai predsjednika sudbenoga stola Floriana (si. 49 M), a mogla bi kranska biti i dva ulomka napisa na mra1
Acta s. Pollionis. U Farlati 1.11. sacr. VII 577 i si. Na jednom se mjestu kae, da je Euse bije poginuo za preanjega progona, a na
drugom pri kraju, da je prije mnogo godina na isti dan ivotom platio. U rukopisu akata" zove se neispravno Pullio.
131
mornim ploama, od kojih se jedan 1 naao u srpskoj ulici pred kuom pravo slavne crkvene opine (negda Petra Stojanovia), a drugi 2 g. 1880. i 1883. u dvo ritu Sajnovieve kue na sjeverozapadnom kraju rimskoga grada (si. 49 S). Da su Cibalae jo na poetku VI. vijeka postojale, kada su bizantski ca revi barem u posavskom dijelu Pannonije jo bili faktini gospodari, dokazuje jedna vijest kasinske kronike 3 , po kojoj j e car Justinijan odmah na poetku svoje vlade, podijeliv sv. Benediktu i njegovomu kasinskomu samostanu po cijeloj svojoj dravi mnoge posjede, istomu medu ostalim u Pannoniji darovao i Cibalae. To j e zadnja vijest o tomu gradu, koji j e uz mnoga druga mjesta valjda propao onda, kada su Pannonijom pustoei prolazili divlji barbarski opori pod svojim kaganom Bajanom, od kojih se nije mogao obraniti niti Sirmium 4 , koji je u to doba bio glavno mjesto u ovom dijelu bizantske drave. Kada j e Sirmium pao u avarske ruke (g. 582 posl. Kr.) prestade bizantsko gospodstvo s ove strane Save, gdje j e sve romansko iteljstvo u koliko se nije bilo iselilo bilo utamanjeno. C i b a l a e i r i m s k a v o j s k a . Za prolost Vinkovaca u rimsko vrijeme dosta podataka pruaju mnogobrojni predmeti i spomenici, koji su se tamo iskopali, a i neki spomenici, koji su se na drugim nekim mjestima nali. Tako iz nekjh napi sa > koji su se otkrili u Rimu, doznajemo za imena nekih Cibaliana koji su tamo kao praetorijanci sluili. U jednom popisu praetorijanaca, koji su u prvim godinama vladanja Septimija Severa (193211) svoje godine namirili, spominje se kao Cibalianin neki Aur(elius) Cemens iz centurije nekoga Saturnina 5 , a neki M. Aurelius Sabinus, porunik (optio) centurije dosluio je propisano vrijeme g. 209 6 . Iz vremena cara Severa Aleksandra (222235) naao se u Rimu jedan cippus sa poasnim napisom, koji su s nepoznata razloga za zdravlje cara Severa Aleksandra, njegove matere Julije Mameje i svoje dala nainiti tri Cibaliana i pet Mursijaca iz 6., 6. i 7. praetorijanske kohorte. Cibaliani su se zvali: M(arcus) Aur(elius) M(arci) f\ilius) Dalutius iz 5. kohorte, centurije Vitalisove ; M. Aur. M. f. . . . ldeazius iz 6. ko horte, centurije Quintilijanove; M. Aur. M. f. Dassimius iz 6. kohorte, centurije Justinov 7 . ini se dakle, da je u rimskoj vojsci bio broj Cibaliana dosta znatan, j e r nema sumnje, da ih se j e redovito mnogo vie unovaivalo u one legije, koje su u ilirskim pokrajinama tacijonirane bile, naroito u one, koje su stojale u Pannoniji (Aquincum, Bregetio, Carnuntum, Vindobona); broj onih, koji su postali praetorijanci bio j e sigurno spram broja legijonaraca mnogo neznatniji.
2 3
CIL III 10252: . . . cl . . . [ ? d e p ] o s i t . . . Ovaj se ulomak nije izgubio, kako je u Oorpusu navedeno, nego se nalazi u narodnom muzeju u Zagrebu. U ovo par slova moglo bi se traiti datiranje sa imenom Dioklecijana i spomen na sahranjenje nekoga kranina. Sudei po pismu, u ostalom mora daje fi taj ulomak iz mnogo kasnijega vremena. CL III 10251: . . . n s e .'. . Ael. V e r . . . In Pannonia, Cibalim, Antianim, Himasam, Balcum, Scarabantiam, Vindemonam, Arlapem,
Yaciacum, Nimaniam, Artabindo. Epitome Chronicorum Casinensium (Muratori, Rerum ital. scr. Tom. II. p. 353). * Sr. o tom predmetu moj lanak Eine griechische Ziegelinschrift aus Sirmium" u Eranos Vindobonensis". Wien 1893 str. 331 i si. 5 Eph. ep. IV p. 313, 894 a 14. Eph. ep. IV p. 329, 896 29 = CIL VI 2385, 1 a 13. ' CIL VI 2883, 9, 12 i 17.
132
ini se, da su i rimske Vinkovce rado potraili islueni asnici, da u njima lagodno sprovedu ono par godina zasluena mira, to su ih jo imali da prozivu. Dva takova rimska asnika spominju nam nadgrobni spomenici, koji su se u Vinkovcima iskopali. Jedan j e bio Gaius Aponius Memmius Celer, pukovnik (tribunus militum) prve italske legije, koja j e bila tacijonirana u Novama (Novae, sada Steklen kod Svitova u Bugarskoj), a spomenik, koji se j e 15. oujka 1825. naao u vrtu stolara Schellenbergera u Njemakoj ulici (si. 49 L), dadoe mu podii supruga Julia Pia i sestra Aponia Gallitia 1 . Ako se i ne veli izrino, to ipak ne moe biti dvojbeno, da se pokojnik u Cibalama nije nalazio u djelatnoj slubi. Sasma sigurno neaktivan bio j e stari gospodin Marcus Herennius Valens, rodom Solinjanin, kojemu se j e spomenik sredinom studena 1891. u vrtu profe sora Josipa Biesela u Njemakoj ulici (si. 49 K) iskopao. Ogromni taj spomenik (2'46 m visok) predouje nam pokojnikovo poprsje i priopuje njegovu vojniku karijeru, koja se j e kretala u ednim prilikama. Od svojih 75 godina proboravio j e u vojnikoj slubi 5 5 ; kada j e naime dosluzio kao legijonar ostao je dalje na poziv cara (evocatus) kod 11. klaudijske legije u kojoj j e obnaao in centurijona (kapetan), a u tom inu jo j e i slubovao dvaputa u prvoj legiji Adiutrix, pa u drugoj Adiutrix, petnaestoj Apollinaris i etvrtoj Flavia, u kojoj j e bio dotjerao samo do centurijona hastata posteriora pete kohorte. Spomenik mu j e podigao njegov libertinac i batinik M. Herennius Helius 2 . G r a d s k e u r e d b e u r i m s k o d o b a . pravnom poloaju rimskoga grada Cibal govore dva napisa. Jedan od njih nalazi se na zavjetnom rtveniku, koji se j e naao g. 1772., kada se j e kopao temelj za vinkovaku rimokatoliku crkvu, dakle na mjestu, gdje j e i u rimsko doba moralo stojati neko svetite. Spo menik je posvetio boanstvima Liberu i Liberi neki Marcus Ulpius Fronto Aemilianus, koji j e bio gradski vjenik (decurio) municipija Cibala 3 . Drugi neki dosto janstvenik cibalski podigao je u Peuhu (Sopianae) nekakov spomenik sa zavjet nim napisom, od kojega se j e u novije doba pri obnavljanju tamonje stolne crkve naao jedan ulomak. Po dopunjenju u Corpusu 4 , koje u ostalom nije ni naj manje sigurno, bio je dotinik, kojemu se ime nije sauvalo, sveenik doljnjopanonske pokrajine, a osim toga moda duovir (naelnik) ili augur kolonije Cibala. Spomenik j e podigao zajedno s jednom osobom, koja se zvala Marcellianus ili Marcelliana, a koja j e svakako bila s njime u nekom rodbinstvu.
CIL III3268: D. m. | C. A p o n i o . Mem | m i o . C e l e r i , t r i b u j no. m i l i t u m . l e g | prim"ae. I t a l i c a e . J u l i a | P i a . co(n)iugi. b e n e | mer e i f t i . e?. A p o iT a | G a l l i t i a . f r a t r ( i ) . Nalazi se u Vinkovcima pred zgradom tarske oblasti. CIL III 13360: D. m.\M. Herennio \ Tro/4^ mentina Volenti | Safljona. evocato | leg. xi. cl. 7. leg. eiusd. \ 7. leg . adi. 7. leg. . adi. \ 7. leg. xv. apol. 7. leg. iteru(m) | . adi. 7. leg. . fl. coh. v. | hfajst. post. stip. 1. v. | vixit. annis.
I M- Herennius. Helius | libertus. et. heres. \ patrono b. m. f. c \ h. m. h. n. s. Nalazi se u narodnom muzeju u Zagrebu. Sr. o tom spomeniku moj lanak u Viestniku hrv. arh. ^ r - ^ 1 " (1892) str. 33 i si. CIL III 8267: [LJibero. et \ Liberae. sacr \ M. Vlp - Fronto \ Aemilianus. dec \ . Gib. 1. fee. Nalazi se u Vinkovcima pred zgradom kotarske oblasti. CIL III 14038: . . . [sacerdos] | p. P. inff vir (?) ili aug.(?)] | [c]ol. Gib[al. cum Mar] | cellia[no fil.J | v. s. [1. m].
lxxv
133
U ova dva napisa Cibalae se jedanput nazivlju municipium, a drugi put colonia. To su oznake za gradske opine sa rimskim graanskim pravom, pa j e u carsko doba m u n i c i p i u m bio nii, a c o l o n i a visi neki stepen. Da li j e tu, i u em je, postojala znatnija razlika, nije poznato; moda su gradsko vijee i narodna skuptina u kolonijama posjedovali neke vee povlastice. U doljnjoj Pannoniji j e naroito car Hadrijan, borave opetovano osobno u pokra jini, mnogo toga na dunavskom limesu organizovao. Tako je n. pr. Mursu (Osijek) podigao na koloniju 1 , a jaka dunavska branita Aquincum (Stari Budim) i Carnuntum (Deutsch Altenburg kod Bea) na municipija. Vie j e nego vjerojatno, da j e municipalno pravo podijelio i nekim drugim vanijim mjestima, a meu njima i Cibalama. Iz peuhskoga napisa doznajemo, da su Cibalae bile colonia", a bile su to najkasnije od vremena cara Severa Aleksandra (222 236)2. Kolonija je naime imala aurelijski pridjevak, a po tom nema sumnje, da joj j e kolonijalno pravo podijelio jedan car, koji j e imao aurelijsko gentilno ime. Najvjerojatno je, da j e taj car bio Caracalla (suvladar svoga oca Septimija Severa 196211, saraovladaoc 211217), j e r se opaa, da su ba u doba njegova i njegova oca vla danja u podunavskim pokrajinama mnoga mjesta dobila bilo municipalno bilo kolonijalno pravo. Nije naravno iskljuena mogunost, da su rimski Vinkovci po radi svoje vanosti mogli prije postati kolonijom, a tu bi se smjelo pomiljati na aurelijevske careve Marka Aurelija (161180), pa na Antonina Pija (138161) i Commoda (180192). To pitanje u ostalom mora ostati nerijeeno, dok se ne bude naao koji spomenik, koji e vie svjetla donijeti. Meu gradskim uredbama bila j e u rimskim Vinkovcima ve i druina dobrovoljnih vatrogasaca, koji su u rimsko doba bili svrstani u c o l l e g i a f a b r u m e t c e n t o n a r i o r u m . J e d a n vei ulomak kamena s napisom, koji se j e prije kakovih 40 godina naao na Krnjau, spominje nekoga Publija Aelija Va . . . , rodom Cibaliana, koji je moda bio quinquennalis ili quaestor obij uh kolegija u doba, kada j e grad ve bio kolonijom 3 . Jedan zavjetni spomenik, valjda doljnji ulomak rtvenika, posveena ne komu boanstvu, naao se je g. 1871., kada su se kopali temelji za dogradnju bive vojnike kole i domobranske kasarne ( p a r e br. 1336; sada puka uiona). Taj ulomak ima u toliko neku vanost, to j e jedini datirani spomenik iz Vin kovaca, a potjee iz g. 233, kada su bili rimski konzuli Maximus (po drugi put) i Paternus 4 . R i m s k i g r a d . Na mnogo mjesta unutar opisanih gradskih amceva nalo se j e ostanaka rimskih graevina i po gdjekoji predmet, a po tom se mogu za kljuci stavljati kulturnim prilikama, to su u rimsko vrijeme u doljnjoj Pan noniji vladale. Vjerojatno je, da j e grad bio prilino napuen, pa da je imao
1
2 3
Sr. Brunmid Colonia Aelia Mnrsa u Vjesniku n. s. IV str. 23 i si. CIL VI 2883. CIL III 10253, u vinkovakoj gimnaziji: De . . . | P. Ael, Va | Gibah yu . . .
[coll.] \ fabr. col. [Cibal. item] \ cento, [l . . . Dopunjenje je nesigurno. * CIL III 10254; u Vinkovcima u zidu puke uione: . . . . ni . . | v. s. 1. m. \ Maximo et Pa \ terwo cows.
134
tijesne ulice sa kuama na vie spratova, koje su se nizale jedna uz drugu. Stoga j e grad, koji je obuhvatao samo od prilike jednu etvrtinu dananjih dosta ratrkanih Vinkovaca, mogao imati vei broj puanstva, nego to ga ima dananje mjesto. Za gradnje sluile su Rimljanima veinom cigle, a kamen, koji se j e tee dobavljao, samo j e iznimice rabio u graevne svrhe na javnim i odlinijim pri vatnim graevinama, te na nadgrobnim spomenicima. Katkada su neuporabivi ar hitektonski i figurlni ulomci bili uzidani u temeljne zidove. Cigle, koja je ponajvie bila veoma dobro peena, bilo j e razna oblika i veliine. Najvie upadaju u oci velike oblongne ploe (45x32X7 c m ), od kojih su veoma esto sagraene grobnice, kojima gornji otvor pokrivaju komadi od dvo struke irine. U Vinkovcima nije bilo ciglana vojnikih odjela, i to valjda stoga ne, to tu nikada nije nijedan rimski vojniki odjel tacijoniran bio. Privatne do mae ciglane u pokrajinama obino nisu peata na svoje proizvode utisnule. Iz Vinkovaca poznajemo samo dvije cigle sa tvornikim peatom. Jedan j e bio na cigli, koja se j e nala ljeti g. 1772., kada se j e kopao temelj rimokatolike crkve, a glasio j e po izvjetaju redovitoga fikala srijemske upanije Ivana 1

Meni je meutim vjerojatno, da su to dva razna peata, koji su se nalazili moda na vie primjeraka kod gradnje crkve naene rimske cigle. IMP nije drugo, nego obini peat iz mursijskih carskih tvornica, koji se na rimskoj cigli u Osijeku ee nae. Peat DEC naao sam na ulomku rimske cigle pred jednom kuom od prilike na sredini desno u kolodvorskoj ulici u Vinkovcima. Peat u t. zv. ta buli ansati j e 95 m m dug i 26 mm visok. Cigla je u narodnom muzeju. Jednom vrstom tanjih ciglenih ploa oblagali bi se zidovi i stropovi. Te su cigle bile na povrini sproviene valovitim ljebiima, da se uzmogne maz bolje prihvaati. Podovi bi se ili nabili ili patosali ili taracali bilo kamenom bilo ciglom razna oblika. Cesto se nau podovi taracani malim osmerobridim ciglicama, a naao se je takov pod i u Vinkovcima u dvoritu gostione kugli" (k caru austrijanskomu), gdje su ciglice bile 64 m m vis. i 56 mm ir. Gdjekoje prostorije znale su biti i mozajicima popoene, gdje su se raznobojnim kameniima (najobinije su boje crvena, tamnomodra, bijela i uta) izveli geometrijski ili figurlni likovi. Narodni muzej ima iz moje zbirke vei ulomak takova mozajika iz neke rimske zgrade u predjelu Kanovcima na desnoj strani Bosuta, ali mi mjesto, gdje se j e naao, nije poblie poznato. Krovovi bi se pokrivali velikim tanjim ploama (t e g u 1 a e), koje su na obije dulje strane imale letviaste nastavke. Kuburama ( i m b r i c e s ) prekrivale bi se pukotine izmeu letvica dvijuh uporedo poloenih ploa, da ne moe prokisavati. Osobita vrst paetvorinastih upljih kalia rabila j e u svrhu zranoga gri janja i za odvoenje vode. Rimljani naime nisu imali u svojim sobama pei, nego je kod njih bilo u obiaju centralno grijanje.
1
Pray Collectanea . XVIII n. 12 u zbirci nikopisa sveuiline biblioteke u Budimpeti.
Sr. Arch, epigr. Mitth. VI (1882) str. 142. CIL III 10703.
135
Sve ovdje navedene vrste ciglje nale su se u Vinkovcima, gdje j e u rimsko doba sigurno bilo ciglana, koje su ih proizvodile. Mnogo su Eimljani drali do zdrave pitke vode. Gdjegod j e bilo potrebito i mogue, nainili bi vodovode, te bi vodu katkada i iz velike daljine dovodili. Da li j e u Vinkovcima bio vodovod, kao to j e n. pr. bio u Sisku i Mitrovici, nije poznato, a ne moe se smatrati dokazanim po tom, to se j e prigodom gradnje eljeznike pruge VinkovciMitrovica blizu potoka Ervenice naao jedan manji ulomak vodovodne cijevi od olova (325 mm d., sa promjerom od 50 mm ). 1 Mnogo j e vjerojatnije, da su si Eimljani pomogli iskopavaju i uziuju zdence, kao to se to i danas u Vinkovcima ini. Dosele meutim nije nijedan rimski zdenac sigurno ustanovljen. Cisterna u rimsko doba po svoj prilici u Vinkovcima nisu imali. U rimskim naselbinama redovito se nailazi na prostorije za kupanje, ini se, da se je u Vinkovcima na kupelj nailo prije jedno pedeset godina u vrtu gostione crnom konju i susjednom vrtu nekadanje Alko viceve kue (si. 49 P) u Jelaievoj ulici. Po pri povijedanju bio se j e tu ot kopao bassin sa ogromnim jednim kamenom, koji s e j e ostavilo u zemlji, j e r ga je bilo preteko izvaditi. Da j e u tako znat nom gradu, kao to su bile Cibala, bilo zanatlija svake ruke, koji su nastojali da udovolje potrebama svojih sugraana, prilino bi si gurno bilo, sve da nam i si. 55. Rimska zemljana lampica iz Vinkovaca. Nar. vel. nisu ostavili tragova svoje djelatnosti. Ti tragovi jesu sprave, koje pojedinim zanatlijama u njihovu poslu slue, i predmeti to ih oni izvode. Potonji se dakako samo onda sauvaju, ako nisu od prolaznoga materijala, a ee se moe i podvojiti, jesu li u mjestu nainjeni ili od drugud dovezeni. Svakako je u Vinkovcima bilo lonara, a posvjedocava to jedan zemljan kalup gornje strane jedne rimske lampice ( 1 0 x 7 ' 5 x 2 c m ) , koji j e g. 1878. naen u Suratlikinom (sada Mirosavljevievom) vrtu u Krnjau. Prema tomu moglo bi se zakljuivati, da se je jedan dio lam pica, od kojih muzej iz Vinkovaca ima 6 komada, u Vinkovcima i pravio. Tvor niki peati na vinkovakim lampicama j e s u :
a. CERIA1JS na jednom primjerku iz groba kod Poliaka na lenijama, b) FORTIS na jednom primjerku naenom kod gradnje Stenglove kue u dugoj ulici i na jednom naenom prigodom gradnje gimnazijske zgrade g. 1878.
1
Iz jedne biljeke kapetana Stj. Schulzera Miiggenburkoga doznajem, da se je u dvoritu stolara Schellenbergera osim kamenja (nadgrobni spomenik C. Aponija Memmija
Celera) i cigle nalo 4 do dvije cente kositrenih (valjda olovnih) cijevi od vodovoda, koji se je na susjedno zemljite nastavljao, Tamo je bilo rimsko groblje!
136
B r u n m i Colonia Aurlia Oibalae.
c) SEXTI na jednom primjerku iz groba u saanjem imovinskom vrtn kod abe" ^sl. 55). Jedna lampica (iz nekadanje Stojanovieve zbirke) nema peata, a od jedne od Stengla ima samo prednji ulomak.
Pojedini komadi rimskih, zemljanih posuda iz Vinkovaca spomenuti e se na svom mjestu, a ovdje samo openito napominjem, da su to upoprijeko dobro peeni proizvodi sa ukusnim oblicima; gdjeto je valjda kod kue nainjeno, a gdjeto od drugud uvezeno. Naroito ovo vrijedi za posude od aretinske zemlje (terra sigillata), koje su se najprije izvodile u Arreciju u Italiji i na daleko razvozile. Kanje j e bilo tvornica i u Galliji i GermanijiU Vinkovcima se j e od ovakovih posuda, kojima se povrina ljeska crvenilom peatnoga voska, nalo samo ulomaka, veinom sa relijefnim ukra som. Na jednom ulomku (si. 66, 1) raspoznaje se mladoliko kako se ini ensko tijelo, koje samo nepotpuno, ornata leprsei himation; na drugom (si. 56, 2) vidi se snana stpajca muka figura sa biem u desnoj ruci (koija ?); na treem (si. 66, 3) ini se, kao da se neka roda bori sa velikim guterom. Na ostalim ulomcima vide se dijelovi koje ivotinjskih fi gura koje ornamenata. Valjda e uve zen proizvod biti i gornja polovica jed noga zemljanoga ki pia boice Aphrodite (si. 67) u zbirci g. Nikole Jankovia, veleposjednika u Vin kovcima. Boica j e prikazana sa stephanom u kosi, gdje dri podignutom lijevom rukom himation, to ga je sa sebe skinula. SI. 56. Ulomci posuda od aretin SI. 57. Aphrodita. Ulomak Visina ulomka, ko ske zemlje sa likovima. Iz Vinko zemljana kipia iz Vinko jemu manjka doljnji vaca. Nar. vel. vaca. % nar. vel. dio poam od desnoga lakta i lijevoga boka, iznosi OlO. Naen je g. 1896. u Krnjau. Domai proizvod valjda je bila smea jedna posuda, od koje se sauvao malen ulomak (si. 68, 2), na kojem su prije peenja bila zapran neka slova, kako se ini \ RSS ). I od poznatih bikonikih i okruglih uteza, koji se obino nazivlju ili preljenima ili utezima sa ribarskih mrea, nalo se je u Vinkovcima nekoliko ukusnije izvedenih primjeraka, koji bi mogli dosei i do rimskoga vremena.
137
Da se j e sakupilo vie starinskih ostanaka, nego to se to do sada uinilo, moglo bi se i drugim obrtima, pa i kulturnim prilikama starih Cibala u ope, potanje govoriti i zakljuke stvarati. Prema dananjem stanju stvari mislim, da u najbolje uiniti, ako se redom pozabavim pojedinim nalazitima i spomenem pred mete, to su se na njima nali. Ipak u ovdje da navedem nekolike eljezne predmete, koji su sluili kao alat, a koji su na slici 69. naslikani. Br. 13 j e obina eljezna sjekira fascia), 223 m m d., koja se j e g. 1895. nala I duboko u zemlji, kada se j e kopao podrum u dvoritu mojega bratia Stjepana Brunschmida. Br. 14 eljezni nadak (d 1 a b r ), 248 mm d., obina tesrska sprava, sastojea od sjekire i budaka, naen j e u njemakoj ulici, navodno u grobu. Br. 4. j e liasto svrdlo iz groba u zvonikoj ulici. Br. 2. finije dlijeto iz groba u Pollakovom vrtu na lenijama. Br. 8, 9 i 10 su noevi sa drcima, a br. 17 j e eljezni raonik sa rimskoga pluga, 365 mm dug. Br. 1, 6, 7, 12, 15 i 16 su kovani eljezni avli. Kako se j e u rimsko doba eljezo u trgovakom prometu dobi valo, vidi se na jednom velikom komadu tvari (si. 60), koji se j e g. 1901 u ulici Ervenici iskopao. Tvar je bila saljevena u nepravilnu kocku od 3 5 x 2 9 x 2 5 cm, koja j e preko 100 kgr. teka. Medu vinkovakim naaima rimskih starina jedno j e od najvanijih ono, to se j e uinilo u pro ljeu g. 1897 u vrtu gospoe Josipe Kezman u nje makoj ulici (si. 49 J). U neposrednoj blizini dvorine zgrade iskopavali su radnici zemlju, koja j e za neto trebala, pa u dubljini od l"70m naioe 24. oujka na nekakov l'80m dug i irok zid, koji j e sam za sebe sainjavao neku cjelinu, ne nastavljaju se na nijednu stranu dalje. Zid j e na 0'40m visine sadr avao u pet redova rimsku ciglu, vezanu vrstim rimskim mazom; doljnji dio na 0'60m visine bio j e sljeven zid (Gusswerk), sastojei od neke vrste ce menta i kamena, a kao graevni materijal zanj su S1# 58# R i m s k i z e m ljani predsluili ulomci mramornih kipova (Poseidon i He- meti iz Vinkovaca. Nar. vel. rakles), raznih arhitektonskih komada sa nekakove graevine, pa ulomci spomenika sa napisima i od jednoga ili vie sarkofaga. Ovaj zid (si. 61), koji j e moda sluio kao temelj nekakovu spomeniku, u mojoj j e pri sutnosti otkopan do svoga doljnjega lica, koje se j e nalazilo u 2*70m ispod sadanje razine zemlje. Osvjedoiv se, da j e pun antiknih spomenika, dao sam ga demo lirati i oprezno komad po komad izvaditi. Na najniem mjestu leao j e pokidan Poseidonov kip, kojemu j e glava na sjevernoj strani zida van virila; Heraklov kip, kojemu j e glava namjerice odlomljena bila, leao j e prema junoj strani zida, i to tako, da se nije nita od njega moglo viditi, dok se nije sav graevni mate rijal skinuo, koji jejpovrh njega leao.
rt
>
S
13 CD S*
P.
I3
139
Zid u Kezmanoviinom vrtu izvan svake je sumnje bio iz rimskoga vre mena, ali valjda iz kasnijega razdoblja, kada je u Cibalama kranstvo bilo jedinom vlaajuom vjerom. Kipovi boanstva, koja su po svoj prilici negda u kojem cibalskom hramu kao kulbni likovi u porabi bili, pa onda ulomci sarko faga i javnih spomenika, u pogansko se doba ne bi bili smjeli upotrijebiti kao graa za kakov temelj, a da se to po antiknom shvaanju ne bi smatralo svetogrem. Prema tome zid po svoj prilici nije sagraen prije Konstanti nova vremena; vjerojatno jo neto i kasnije, u doba, kada su kipovi pogan skih bogova bili iz svojih hramova iz baeni. U novije doba moda prije par stotina godina gornji je dio gra evnoga materijala izvaen, da se iz nova upotrijebi, a ostatak pokrio j e nasap SI. 60. Kockast komad eljezne tvari iz od skoro 2na debljine. Vinkovaca. Rimsko doba. V nar. vel. e Iz spomenutoga zida potjeu slijedei predmeti, koji su se za narodni muzej u Zagrebu nabavili: 1. P o s e i d o n . Kip od bijeloga krupnozrnoga mramora (si. 62). Visina sauvanoga dijela 0-92m, to bi odgovaralo potpunomu liku u visini od *1*23HI, dakle od prilike dvjema treinama naravne veliine. Manjka: cijela desna ru ka poam od ra mena zajedno sa trozubom; baza sa obije noge poam ispod ko ljena, ali j e od lijeve sauvan jedan ne prista jui komadi li stova; rep del fina. Otuen j e : komad kose po vrh desne strane ela, elo, nos i prsti lijeve'ruke. Prelomljena je: SI. 61. Rimski temelj u Vinkovcima sa uzidanim kipovima. lijeva ruka tri puta, pa lijeva noga ispod kuka. Sa tri eljezne ipke kip j e privren na svoj novi kameni podstavak. Snana posvema neodjevena muka figura vrsto j e stala na desnu nogu, a
140
r u n s m i d Colorria Aurlia Oibalae.
lijevu je podigla i uprla o nesauvani kamen ili brod. Na koljenu te noge poiva lijeva ruka, u kojoj bog dri delfina, kojim je atributom oznaena njegova vlast nad morem i svim onim, to u moru prebiva. Manjkajua desna ruka, koja j e bila u vis podignuta, drala je drugi Poseidonov atribut naime trozub (tpxiva). Vinkovaki kip j e replika poznatoga typusa Poseidonova lika sa motivom uprte noge, to ga j e po obiajnom shvaanju stvorio kipar Lvsippos, suvremenik Aleksandra Velikoga. Raen j e valjda po dobrom slikovnom uzorku, j e r premda je posao slab, kako se to kod djela iz provincijalne klesaone rimskoga carskoga doba drugaije i ne moe oekivati to kip ipak iz neke udaljenosti ini pri lino povoljan utisak. U svojim glavnim motivima najvie sjea na figuru u villa
SI. 62. Mramorni kip Poseidona iz Vinkovaca. V2 nar vel. 1
SI. 63. Mramorni kip Herakla iz Vinkovaca. 7 nar vel.
Albani u Rimu (Overbeck Atlas X I I 30), a od poznatoga lateranskoga kipa raz^ likuje se po tom, to se j e bog upro svoje uporite lijevom nogom, mjesto s desnom. Forme su samo u glavnim potezima izvedene i dosta nedotjerano ugla ene. To naroito vrijedi i za bujnu kosu i u upe poredanu bradu, na koju se brci tako sputaju, kao da se htjelo oznaiti, da su vlani. U slabo plastick ozna enim oima zjenica j e izdubljena. Detalji su na kipu po svoj prilici bojom jae istaknuti bili, ali boji danas vie nema traga. Stranja j e strana, kao obino, u izvoenju posvema zanemarena, j e r j e kip negda bio uza zid smjeten, tako da se od ostrag nije mogao vidjeti 2. H e r a k l e s . Kip od bijeloga krupnozrnoga mramora (sL 63); visina
141
bez baze l'13m. irinom na dvoje prelomljena i opet prisastavljena oblongna baza j e 0-70m iroka, 040m duboka i OlOm visoka. Manjka: cijela desna ruka i lijeva poam od gornje treine nadlaktice; desna noga poam od kuka, pa sve do lanka; stranji komad stegna lijeve noge; gornji okrajak tobolca; gornji dio peine s lavljom koom; ugao baze na desnoj strani. Odlomljena j e glava s vratom. Lijeva je noga na tri mjesta prelomljena, a prelomljena je i baza izmeu lijeve noge i peine. Okrhani su prsti i jedan dio lijeve noge. Restaurator svoj j e posao loe izveo, nagnuvi kip previe na lijevo i okrenuv lijevu stranu previe napred. Snana muka neodjevena figura zami ljena j e tako, kao da j e ba stala; tijelo j e cije lom svojom teinom poivalo na desnoj nogi, a u koljenu svinuta lijeva bila je neto otraga. Glavu, koja stoji na kratkom debelom vratu, pokriva kraa kovrasta kosa, a u kovrcice j e nareena i brada. Od desnoga ramena sputa se preko jakih prsiju prema lijevom pazuhu remen tobolca, koji povrh desnoga ramena proviruje. Desna ruka, koja nije sasma pristajala uz tijelo, ini se kao da je bila podignuta, pa je valjda drala luk: sputena lijeva ruka, valjda u laktu svinuta, upirala se buzdo van, oko kojega j e bila omotana lavlja koa, od S L 6 4 E r 0 S i ulomak relijefa iz koje kao da se raspoznaju ostanci na peini, to Vinkovaca. '/- n ar. vel. se do figure nalazi.
Dekorativna radnja. Po svoj prilici ulomak od sarkofaga. 4. Ulomci zavrnoga vijenca (si. 65) s neke zgrade ili spomenika, ureeni astragalima i palmetama, 0"19m visoki. Od vapnenjaka. Tri. vea ulomka imaj a duljinu od 0 37, 0 3 7 i 035m ; dubljina j e iznosila preko 0 5 6 ^ . Osim toga sau vale se i dvije vee i jedna manja krhotina s istoga zavrnoga vijenca. Radnja dosta surova i nejednaka.
142
5. Ugao arhitektonskoga zavraoga vijenca (si. 66), 0 19m vis. enska glava sa bujnom kosom, u kojoj kao da se nalazi vijenac. Od vapnenjaka. Surova radnja. 6. Ulomak korintsk baze od vapnenjaka (si. 66 gore na sredini), 0126m vis.; gornji promjer preko 0 21 m. 7. Ulomak od stra nice jednoga ornamentima ureenoga sarkofaga (si. 67), 0'35m vis., 0-27 sir., 010m deb. Ispod gornjega na 0155 na odskacuega ruba, na kojemu se nalazi osta tak etverouglaste udubine (0085m dub.) za privrenje poklopca: relijefna SI. 66. Rimski arhitekton ski ulomak iz Vinkovaca. hvoja i velika rozeta. Lijevo dole pristaje jedan manji SI. 67. Ulomak sa rimskoga V, nar. vel. ulomak, koji nije naslikan. sarkofaga. ' nar. vcl.
SI. 68. Ulomci sa ornamentima i slovima. Iz Vinkovaca. 1/ln nar. vel. 8. Gornji palmetama ureen ulomak sa sarkofaga (si. 68, 1), 0'27m d., 0-19 vis., 011 eb. 9. Petnaest ulomaka sa slovima (si. 68, 216), od kojih dva (br. 5 i 7) pristaju jedan uz drugi, dajui cjelinu prikazanu na strani 143.
143
U prva tri retka kao da se krije ime i naslov nekoga cara, a u 4. retku nalaze se ostanci od slova CIB ili CIP. Istomu spomeniku valjda spadaju jo i ulomci br. 6 i 8 - 14, kojima debljina varijira izmeu 0 105 i 016m; komadi su u ostalom ostrag otueni, te su svi bili jo deblji. Slova su od prilike II. ili III. stoljea i velika tako, da bi se moglo pomiljati, da su to ulomci nekoga javnoga spomenika. Br. 6 i 18 su od gornjega ruba, a br. 11 od doljnjega. Br. 24 spadaju valjda skupa, posto im j e debljina od prilike jednaka (007008m). 2 sa slovima ; R l ) i palmetama upuuje, da bi ti ulomci mogli pri padati jednomu sarkofagu. Ulomak br. 16 u potezima slova ima sauvanu antiknu crvenu boju (mi nium). Visina 0'15, irina 0'20, debljina 0*12m. U 1. retku lako se moe nadopuniti [ e v e ] r u s , a u 2. [ m a ] x i m [ u s ] . U 3. retku ispred slova N ima ostatak verti kalne haste, dakle od slova H, I, M ili N. Ovamo spada moda i ulomak br. 15. Kada se j e g. 1890. sjeverno do Kezmanoviine kue gradila kua gosp. dra. oke Milainovia, opinskoga ljenika (pare. br. 966), kojom su se zgodom kopali veoma duboki temelji i velika pivnica, pojavi se mnogo cigle i kamena; jedan velik tesani kamen u skoro 3m dubljine morao j e ostati u zemlji, a i u pivnici se jo danas vidi nekakov zid. Predmeta se j e malo nalo, a med njima spominjem: 1. Mala glinena posudica za salijevanje kovina, 45 m m vis., sa tri izljeva. 2. Mala valjkasta staklena boica, 62 m m vis. 3. Tri narebrena zrna iz niza od modroga neprozirnoga stakla; promjer 18 m m . 4. Kotana ukosnica (si. 69. 7), 98 m m duga, sa polumjeseastim nastavkom. 5. Bronsan uresni avao sa velikom plosnatom glavicom. Vie komada bakrenih novaca. Naao se j e tu i jedan krasno patiniran ne potpun okresa (Lichtputzer), koji nalii na sline sprave kasnijega doba. U dugoj ulici morala se j e g. 1886 naslaga rimskoga naspa (sedre) otko pati do dubljine od gotovo 4m, kada se je kua moga bratia Eduarda Stengla (pare. br. 742; si. 491) gradila. Po tom naspu nalo se j e razasuto i rimskih no vaca i starina, med ostalim: 1. Vaza (si. 70, 3) sa dvije ruice (jedna fali), irokim otvorom i uskim dnom ; od crvene zemlje, a sjajno-crvenim firnisom prevuena; 124 mm vis.; polupana i nepotpuna. 2. Vaza zvonolika oblika (si. 70, 4) od crven kaste zemlje, 117 mm vis.; pokidana i nepotpuna. 3. Zemljana lampica, 88 m m d. 3Qmm vg<} g a peatom F O R T I S ; nerabljena. 4. Prednji dio sline rabljene zem ljane lampice. 5. Kotana ukosnica (si. 69, 2), 124mm d., dole nepotpuna. 6. Ko tana ukosnica (si. 69, 6) sa kockastom glavicom, 52 mm d., dole nepotpuna. 7. i 8. Bronsane ukosnice sa glavicama u obliku sjedeih ptica (si. 69, 1 i 9), 104 i 70 mra d.; vea dole nepotpuna. 9. Bronsana minduica u obliku tanke otvorene kariice; slomljena. 10. Malena bakrena liica (si. 59, 6), 60 mra d. Iz duge ulice znadem nadalje, da se j e rimskih predmeta nalo jo u dvo ritu Stjepana Brunschmida, kod gradnje kua Maretieve i dra. Lederera, te u rimskom gradskom samcu od sv. Roka prama Bosutu. Iz toga amCa dolo j e s mojom zbirkom u muzej: ulomaka od kasnohaltatskih pojasnih lanaka; dvije bronsane fibule na oblik luka sa dugmencetima (Armbrustfibel), od kojih j e jedna
144
B r u n m i d Coloiiia Aurlia Cibalae.
59 m m d. bila pozlaena, a druga 69 mm d. j e pokidana; ulomaka od nekoliko fibula i od jednoga bronsanoga prstena i nekako v malen bronsan privjesak. Iz srpske ulice poznajem samo neto sitnjarija, ali se znade, da j e tu zemlja puna rimskoga naspa, pa j e vjerojatno, da bi se tu moglo naii i na te melje od zgrada. Kod dogradnje Georgijevieve kue (pare. br. 864) nalo se jedno jantarsko zrno iz niza i lijepo patiniran bronsan novac cara Nerona. U mojem kunom vrtu (kbr. 264) nalo se j e osobito iza kia to ja pamtim preko 200 komada rimskib novaca a tako se to nala zilo i nalazi i u susjednim vrtovima. Novci iz mojega vrta poimlju sa Hadrijanom, a siu do Gracijana. Najljepi rimski pred met iz Vinkovaca jedna j e bronsana figurica Fortune (si. 71 i 72), koja se j e g. 1886. nala u vrtu djeake puke uione u gospodskoj ulici (pare. br. 953 si. 49 0), dakle neposredno blizu sje vernoga gradskoga zida. Sada je kao moj dar u na rodnom muzeju. Vis. 122 mm . Manjkaju: kormilo u desnoj ruci i gornja polovica roga obilnosti. Figura pristaje lijevom nogom na zemlju, a desna j e natrag postav ljena. Odjevena j e dugim jonskim hitonom, koji je na desnom ramenu i ruci sa est okruglih srebrnih kopcica zakopan. Na lije voj j e strani otkopan, pa su uslijed toga prsa povrh SI. 69. Rimski nakiti iz Vinkovaca. 4 i 5 zlato, 1, 3, 8 i 9 grudiju, rame i komad lea bronca, 2, G i 7 kost. Skoro nar. vel. ostali goli. Himation, omo tan povrh lijevoga lakta, guvasto silazi do desnoga boka, pa se onda nabrano penje prema lijevoj pod laktici, preko koje j e prebaen. Na poneto na lijevo nagnutoj glavi ukusno po redana kosa ostrag je svezana u vor (krobylos), a po jedan se uvojak sputa iz zatiljka preko obijuh ramena na grudi. U licu, kojemu su oi negda bile srebrom izloene, raspoznaju se portrtne crte, pa j e opravdana pomisao, da j e lijepa ova vinkovaka figura portret jedne rimske carice, koja se prikazala kao Fortuna.
145
Sputena desna ruka drala je sada manjkajue kormilo, a uz lijevo se j e rame prislanjao sada odlomljeni rog obilnosti. Radnja j e ukusna i izvrsna, a kipi spada jo u prvo stoljee posl. Kr., kada se j e slina frizura nosila. Patina j e svjetlocrnkasta. G. 1891. kopao j e jedan nadniar, koji je stanovao u kui gostione do bromu pastiru u E-elkovievoj ulici, u tamonjem vrtu (pare. br. 263; si. 49 Gr)
SI. 71. i 72. Fortuna. Rimski bronsani kipi iz Vinkovaca. Nar. vel. trae toboe zakopano blago, kojem j e sanjao. Blaga naravno nije naao, ali j e otkopao temelje nekih zgrada rimskoga doba i iskopao tri predmeta, koje j e meni prodao, tako da mu se j e posao isplatio. Ti predmeti j e s u : 1. Zdjelica (si. 70, 2) od utkasfco-crvene zemlje, negda crvenom bojom nabojadisana, 64 mm vis. 2. Bronsan peatni prsten sa umetnutom eljeznom ploicom, u koju j e bilo neto gravirano.
10
SI. 70. Rimske
zemljane posude iz Vinkovaca. Vio na*, vel.
147
3. Bronsan kipi (si. 73), 120 mm vis. Prikazan je sasma neodjeven Eros, kako stoji desnom nogom na jednoj kruglji, na kojoj su urezani krstii; natrag metnuta lijeva noga lebdi u zraku. Desnu je probuenu ruku podigao u vis, a lijeva, takoer probuena, napred je ispruena. Obije su ruke negda nosile baklje. Lice j e poneto na lijevo okrenuto ; kosa j e povrh ela svezana u vor, s kojega se dvije pletenice sputaju u zatiljak; obijuh uba nestalo j e u gustim uvojcima, koji lice zaokruuju. Na leima su dva zareza za manjkajua krila. Sasma slini bronsani kipii iz O-Szny a u Madar skoj nalaze se u Trauovoj zbirci u Beu (Gurlitt u Arch. epigr. Mitth. II (1878) str. 162 br 2326). Na temelje rimskih kua nailo se j e g. 1870 i u vrtu susjedne, za onda Srankovieve kue, kada su se kopale rupe, da se usade stupci za loze. Narodni muzej u Zagrebu posje duje iz Vinkovaca jo tri figurlne bronse i jednu olovnu ploicu, kojima nalazite nije poblie poznato: 1. A p h r o d i t a . Vis. 136 mm . Odlomljen: komad lijeve noge i lijevi uvojak. Patina uporabom vatre skinuta. Sasma neodjevena boica pristajala j e lijevom nogom na zemlju, a desnu j e neto natrag postavila. Lijevom rukom pokriva krilo, a ispruenu desnu kao da kani podii, da zakrili grudi. U kosi, s koje pada jedan uvojak na desno rame, ima stephanu. Kipi, koji j e g. 1892. za muzej kupljen, naen je na vodno prije vie nego 50 godina u polju spram Neudorfa. 2. B i k o v l j a g l a v a od pozla ena bakra (si. 74), 8 1 m m vis. Zauzdanu glavu sa kratkim rogovima ostrag za okruuje list vinove loze, koji je desno SI. 73. Eros. Rimski bronsani kipi iz Vinko vaca. Nar. vel. i lijevo probuen, da ga se moe neto pikovati. Na gornjem kraju list zavruje vrstom djelomice odlomljenom karikom, a dole prelazi u nepotpuno iisno pod noje, kojim je glava na neto pristajala. Sluila je kao aplika na veem kovnom kotlu ili tronogu, a u onu kariku zahvatalo j e negda jedno proveslo. Ova se j e glava navodno nala prije jedno 40 godina u Ostrovu, nalazila se najprije u zbirki pokojnoga sapunara P e t r a Stoj ano vica, a poslije u mojoj zbirki. 3. P i j e t a o od bronsa (si. 75), 132 mm vis. Stoji na 66 mm dugoj i 54 (ostrag
148
56 mm ) irokoj ploi, koja na prednjoj strani ima 22 m m visok nastavak, na kojem j e u okviru zarezan nerazumljivi napis D l A B O N I ( v S - Dugi rep iza lijeve noge posebnim j e podupiraem poduprt. Podnonom ploom na dva su mjesta prola zili avli, kojima j e na neto prikovana bila. Navodno nalazio se j e ovaj pijetao preko 100 godina u Georgijevievoj obitelji, a kupljen j e g. 1892 za narodni muzej. 4. Olovna ploica (si. 76), 88 m m vis., 74 mm sir. i 4 ,nm debela; gore lijevo pre lomljena. Povrh nekoga okvira na dva mjesta oblo izrezan nastavak, u kojem je na sredini na desno okrenuta vea riba (Pompilos?) izmeu dvijuh etverotrakih zvijezda (zvijezde Dioskura?). U zaokvirenom prostoru u tri pojasa velik broj fi g u r a : Na sredini stoji na nekom podnoju napred okrenuta odjevena enska fi gura, koja j e ispruenim rukama uhvatila uzde dvajuh konja, na kojima su s desna i lijeva dojaila dva hlamidama odjevena konjanika (Dioskuri-Kabeiri); onaj desno
SI. 74. Bikovlja glava. Aplika sa rimskoga bronsanoga kotlia. Nar. vel.
SI. 75. Pijetao. Rimska bronsana flgurica iz Vinkovaca. Skoro 3 n. v.
ima iljatu kapu (pilos) na glavi, ini se, kao da ovi konjanici adorirajui diu po jednu ruku spram matronalne boice, to j e med njima. Ispod konja lee na trbuhu isprueno dvije kako se ini enske figure, a na konjskim repovima stoje iza konjanika dvije male figure, od kojih ona desno dri neki nejasni predmet u ruci. Povrh glavne grupe nalazi se u niem pojasu: na lijevoj strani napred okrenuto poprsje Helija, a na desnoj poprsje Semele, oba odjevena; u sredini j e poklopljena posuda sa dvije ruice, iz koje e da piju dvije uspravljene zmije, koje su i repove u vis podigle. U doljnjem pojasu vide se ispod rastavnoga po teza: na sredini neko stablo, na kojem j e za stranje noge objeena neka ivo tinja (ovan) bez glave; s desna pristupila je neka odjevena muka osoba, koja kao da joj vadi drob, a s lijeva stoji malena odjevena muka figura sa ovnujskom glavom; lijevo u uglu stoji stol sa tri noge i thymiaterion (sprava za kaenje),
149
u uglu desno posuda sa dvije ruice, u kojoj kao da sa tri cvijeta, pa na lijevo okrenut pijetao, stojei na odsjeenoj ovnujskoj glavi. Opisani relijefi odnose se na neki s misterijima skopani kult, u kojem su glavnu ulogu igrali jedna matronalna boica i dva mlaa muka boanstva na konjima. Nowotny, 1 koji j e opisao jednu znatno razlinu ploicu iz Halapia kod Glamoa (sada u sarajevskom muzeju), koja se na taj misterij ski kult odnosi, misli, da tu ima pomjeanih ele menata iz kultova Dioskura, Kabira i Mithrasa, pa je nastojao, da to dokae. Nje gove hypothese, kojima se razjanjuju nacrti na ploici u Sarajevu, ne mogu se u cijelosti primjeniti i na ovu vinkovaku, s kojom j e jedna iz Hana Kumpanija Vitez (u sarajevskom muzeju) srodna. 2 Nowotny u ostalom upozoruje, da j e taj misterijski kult morao biti najvie rairen oko srednjega i doljnjega Dunava, j e r se ovakovih i nalikih ploa ponaj ee nae u Pannoniji i Daciji. Narodni muzej u Zagrebu posjeduje dvije iz Siska i po jednu iz Vinkovaca i Petrovaca kod Rume, 3 a madarski narodni muzej u Budimpeti ima iz Hr vatske i Slavonije primjeraka iz Siska, Vukovara, Mitrovice, Calme i iz polja izmed Putinaca i Indije. Koncem lipnja 1897. regulisala se j e u Vinkovcima ulica Ervenica. Tim povodom morala se j e cesta poneto otkopati, a i vlasnici susjednih kua moradose otkopati zemlju u svojim dvoritima i na kapijama, da uz mognu kolima unilaziti u dvo rita. Kod toga regulisanja izkopala se na cesti pred kuom br. 290 velika kamena ploa od gj 76. Olovna ploica sa zavjetnim relijefom. skoro lm 2 , valjda od rimskoga Iz Vinkovaca. Nar. vel. taraca, koju su radnici razlupali. Seljak Taki kbr. 270 naao je, kopajui u svojemu dvoritu, bazu stupa od vapnenjaka, koja j e poivala na prvobitnom stylobatu. Taj dio stylobata sa stojao j e od dva velika tesana kamena (si. 77), od kojih j e doljnji bio 0'34m visok i 0'76m dug i dubok, a gornji 0-25m visok i 0'46m dug i dubok. Na gornjoj strani gornjega kamena nalazio se j e u sredini jak eljezni klin, na koji je bio zasaen spomenuti ulomak stupa. Stup j e bio monolithan, ali se j e od njega sauvala samo baza i malen komad debla. Baza zajedno sa svojom etverouglastom plinthom
Nowotny u Glasniku bos.-herc. muz. VI (1894) str. 201-208 = Wiss. Mitth. IV 296802. * Patsch u Glasniku XIV (1902) str. 15.
1
Iz Petrovaca ima u muzeju i ulomak drugoga primjerka.
150
B r u n m i d Oolonia Aurlia Cibalae.
(0*36 sir. i dub., 0106 vis.) ima visinu od 027, a deblo na gornjoj odlomljenoj strani ima promjer od 0*211, Prof. Puri, koji j e onda ba boravio u Vinkovcima, kopao j e tada u Takievom dvoritu, pa j e dva metra od ove baze naao u dub ljim od 0'80 rimski zid, sazidan na naspu od 0"50m debljine, koji j e mjestimice jo bio do ' visok. Taj zid, sagraen od tri vrste rimskih cigala, dolazio j e ispod Takieve kue, prelazio preko cijeloga njegovoga dvorita, pa se gubio pod kuom njegova susjeda. U njemu su bila tri zidana stupa od 0 8 7 u kvadratu, a od srednjega stupa j e polazio poprjeni jedan zid spram susjedove kue. Zem ljite oko toga zida bilo j e puno ulomaka od ravne i ljebaste cigle, cijevi od peene zemlje i rimskih zemljanih posuda. Po pripovijedanju Takieva strica isti se zid nastavlja ispod cijele susjedove kue, pa protee jo i dalje preko dvorita, te se prema tomu moe zakljuivati, da j e sastavni dio znatnije privatne zgrade rimskoga vremena. Znatnijih pred meta kod ovoga se iskapanja nije nalo. Spomenuta baza prenesena j e u na rodni muzej. Graevnih komada od kamena iz Vinkovaca u ope malo poznajem. U narodnom muzeju nalazi se osim spo menutih samo jo doljnji dio korintskoga kapitela sa jednim redom akantovih listova. Visina ovoga mramornoga kamena iznosi 0 4 2 ^ promjer 0'39ni. Po rijeima moga susjeda Stoke Popovia, koji ga j e muzeju darovao, naao se j e na t. zv. Kamenici, u polju istono od Vinkovaca. Odanle sam u ostalom negda vidio arhitektonskih ulomaka i u jednoj seljakoj kui u ulici Ervenici. Moj znanac Nikola Scheibl, baSl. 77. Ulomak stupa sa podgpatkom iz dar u Vinkovcima, naao j e 15. travnja Vinkovaca. % nar. vel. 1895. prigodom kopanja u dvoritu svoje kue br. 321 u ulici Ervenici masivan 26 gr. teak zlatan prsten (si. 69, 5), savijen od 8 m m iroke i 2 - '111 debele ipke. Vanjski promjer iznosi 2625 mm . Izvana j e ipka valovito saljevena, tvore po 11 izmjenice konveksno i konkavno poredanih lukova; u konkavnim poljima ure zano j e po jedno slovo grkoga napisa kasnijega carskoga doba, a zarezi tih slova negda su bili srebrom ispunjeni. Napis CAPIU>N Z H O A I Eapwv 'Cvikal sadraje elju sretna ivota, sigurno za onoga, kojemu j e taj prsten negda od nekoga bio darovan. U prsten bio j e prigodom naaa umetnut gornji dio zlatne bule (si. 69, 4) u obliku rozete sa est latica, 12 mm visoke i i roke. Uica za privjeanje ' j e iroka i tri puta narebrena. Ova se dva predmeta nisu mogla za narodni muzej nabaviti, j e r ih vlasnik previsoko cijeni. Da se j e i izvan gradskih zidova, bilo prolazno bilo trajno, u veim ili
151
manjim zaselcima stanovalo, posvjedocuju neki ostanci, koji su se u pjeskanama na desnom brijegu Bosuta (si. 49 D) iskopali. Osim artefakata iz neolithickoga doba, koje sam ve spomenuo, j a sam tamo naao vie ulomaka sivih zemljanih posuda, graenih pomoju loncarskoga kola, koje su kod nas za kasnije latnsko i prvo rimsko doba karakteristine, a naao sam jo i neke druge predmete, koji spa daju u isto doba. Ti pred meti, koji ne potjeu iz gro bova, j e s u : 1. jedan eljezni s r p ; najvea udaljenost obijuh krajeva 273 m m ; naj vea irina liti 32 m m ; na po neto uem doljnjem kraju nalazi se rupica od avla, kojim se privrstilo dralo. 2. Nekakova tanka e ljezna ipka, blizu jednoga SI. 78. Rimski rvanj iz Vinkovaca. 7* nar. vel. kraja jedan put smotana, na tri mjesta sa ostancima avala, kojima j e bila kao okov na neku drvenu spravu prikovana. 3. Dva vea nepotpuna runa rvnja od pjeenjaka (si. 78) manjih ulomaka nalo se tamo i vie, ali se nisu pokupili na oblik gore i dole izdub ljena kusounja, kroz koji sredinom prolazi vea ovalna rupa, kojom j e ula zilo ito. Na boinama se nalazi manja luknja, u koju se j e umetnuo drven klin, ili olovom zalio eljezan avao, kojim se j e kamen pokretao. Promjer i najvea visina 0 3 5 X 0-12, odnosno 0 36 X O l l m . Oba komada su pomino gornje kamenje (c a t i 11 us) rimskih rvnjeva; doljnji nepomini kamen ( m e t a ) bio j e unjasta oblika, pa j e u sredini imao rupu, u koju se j e olovom uvrstila eljezna os. Blizu tih rvnjeva nalazilo se mnogo hrbina od velikih posuda, koje bi se uz veliki trud valjda bile dale barem djelomice sastaviti i nadopuniti, da ih j e bilo otkopati i pomno po kupiti. J a sam prije jedno 10 godina periem is kopao samo ulomke jedne 0'37m visoke sive bikonine urne (si. 79), koja je sada s mojom zbir kom u narodnom muzeju. to dokazuje 10 pari provrtanih rupa, bila se je ova, iz mnogih si. 79. Zemljana urna iz Vinkovaca. ulomaka sastavljena posuda ve u staro doba Ve nar. vel. polupala, pa se j e icom ili olovnim sponama povezala, da uzmogne dalje sluiti. U sepulkralnu svrhu sigurno nije sluila. R i m s k i p r e d m e t i i z g r o b o v a . Velika veina predmeta rimskoga vre mena, to su se dosele nali, potjee iz grobova, kojih se j e izvan meda rimskoga grada po svim stranama Vinkovaca u prilino znatnom broju otkrilo. U prvo su carsko doba Bimljani svoje mrtvace obino spaljivali, a od etvrtoga stoljea re
152
dovito pokopavali. Sudei po avlima i okovima, koji se katkada nau, iznosile bi se leine u sanducima, pa spaljivale na lomaama. Ostanci na pola izgorjelih ko stiju sabrali bi se na hrpu, ili u kakovu posudu i pokrili zdjelicom, ciglom ili kamenom, a naokolo pometali bi se mali trbuasti vrevi ili hrbine od posuda, koje su sadravale kakov napitak ili hranu, da pokojniku u njegovu novome stanu nita neuzmanjka. Kao prilozi nau se u grobovima zemljane ili tucane svjetiljke, staklene boice ili hrbine, okovi od krinjica i brava, kljuevi, kojekakovo oruje ili sprave, fibule i raznolini drugi nakiti, pa obino jedan ili vie komada novaca, koji su po datovanje groba i u njem naenih predmeta od neke vanosti. Grobove su rado smjetali kraj glavnijih cesta, uz koje su se esto nizali nizovi lijepih nadgrobnih spomenika. Tako j e to bilo i u Vinkovcima, naroito uz ceste, koje su prolazile njemakom i Prkos-ulicom. U njemakoj ulici stoj ali su u blizini te grobljanske ceste, koja j e ila poam od kue prof. Domca na sjever, ve navedeni nadgrobni spomenici centurijona M. Herennija Valensa (u vrtu prof. Rieia, pare. br. 1007) i vojnoga tribuna G. Aponija Memmija Celera (u vrtu nekadanje Schellenbergerove kue pare. br. 1015 ili 1018). U vrtu pokojnoga predsjednika sudbenoga stola Floriana (pare. br. 1028) iskopao se g. 1881. jedan sarkofag sa likom ribe, 2'06m d., lm ir. i 0*74m visok, koji se nalazi u dvoritu gimnazijske zgrade. Nije nevjerojatno, da bi se i u drugim vrtovima istone strane njemake ulice, 1 po prilici u istoj daljini od dananje ceste, u kojoj se j e naao Herennijev spo menik, moglo nai jo i drugih pisanih spomenika i zidanih grobova rimskih. Koliko j a znadem, nalo se j e rimskih grobova i na zapadnoj strani njemake flb l u ^ c e u vrtovima negdanje Soretieve kue (pare. br. 95 ' iz Vinkovaca! Nar. vel. )> Lipoakove (paro. br. 96), Kuerine (pare. br. 99) i Tropschove (pare. br. 110111), pa u dvoritima negdanje Laurieve kue (sada imovinska; pare. br. 106) i Engelova paromlina (paro. br. 112). Sigurno j e broj grobova, koji su se sluajno nali, mnogo znat niji, a mnogi su grobovi bez dvojbe jo netaknuti. Od predmeta, to su se u tim grobovima nali, osim ona dva napisa i onoga sarkofaga, sauvala se samo jedna srebrna fibula (si. 80), 58 m m duga. Na glavi ima spiralu sa gornjom tetivom, na sredini provesla oblasto profiliranu kvricu, a na kraju noice okruglo dugme Igla se j e izvitlavila. Iskopala se god. 1896., a nalazi se u. zbirci veleposjednika Nikole Jankovia u Vinkovcima, koji posjeduje i prilino velik broj rimskih no vaca, koji potjeu veim dijelom iz Vinkovaca i Siska. U Prkos-ulici 2 nalo se vie grobova, kada su se gradile kue na zem ljitu negdanjega pukovnikovoga i potpukovnikova vrta (pare. br. 13151333), a jedan zidan grob otkopao se u dvoritu krojaa Langa (pare. br. 1228, ako se
1
Kod gradnje imovinske vinkovake umarije Cparc. br. 981) nalo se g. 1891. vie gro bova; od priloga dobio sam samo jedan e ljezan no sa drkom (si. 59, 9). 189> dug.
Nastalo od njemake rijei Berggasse"*
B r u n m i d Olonia Aurlia Cibalae.
153
ne varam). Sauvali su se iz te ulice i nabavili za narodni muzej samo predmeti, to su se nali u vrtu mesara Antuna Mareka kbr. 518. U jeseni 1896. iskopa vala se tamo rupa za ledaru, pa se j e navodno u 2m dubljine nailo na zidan rimski grob sa kosturom, od kojega se j e izvadio samo onaj dio, to j e na putu bio. Uz kosti nala se je jedna sasvim zdrobljena mala staklena posuda (ulomci se nisu sabrali), sre brna fibula i zlatan prsten. 1. Prsten (si. 81) j e nainjen od dvije usporedno poloene narezuckane ipke, na koje j e odozgor prilotana trea gore glatka ipka. Oba kraja pristaju uz de belu etverouglastu tri puta profilovnu ploicu, u koju su urezana slova , moda poetna slova vlasnikova obitelj skoga imena. Radnja j e u ope dosta surova i jednostavna. Promjeri prstena iznose 2826 mm , debljina 5 m m , a teina 13-70 gr. 2. Srebrna fibula (si. 82), 79 m m d.,.ima oblik t. zv. 1. 81. Rimski zlatan fibula na oblik luka (Armbrustfibel). Na glavi j e 6 l m m duga prsten iz Vinkovaca, prjecka, u koju j e u arniru uvrena odebela igla, a zaNar. vel. vruje ta prjecka kruskolikim masivnim dugmetima. Takovo j e dugme uvreno i na zaglavnoj strani polukrunoga provesla, koje na obije strane uresavaju tausirani ornamenti t. zv. vujega zuba i trceega psa, i to na lijevoj strani samo na neto vie od gornje polovice, a na desnoj neto vie od doljnje. Na tje menu provesla izmjenjivali su se tausirani i crveno emajlovani kvadratii, iz kojih j e emajl valjda uslijed nespretnoga ienja do neznatnih tragova ispao. Slino j e na svojem gornjem licu bila ureena i okratka noica fibule, u koju se j e igla zapinjala. Ovaj oblik kopa openito j e u porabi bio od konca treega, pa u etvrtom stoljeu poslije Kr., ali su srebrni komadi dosta rijetki, a po gotovo rijetko se nae ovako ukusno izveden primjerak, kao to j e ovaj vinkovaki. Teina iznosi 69 55 gr. God. 1900. Marek j e svoju ledaru proirivao, pa j e tom prilikom povadio i pre ostali dio spomenutoga zidanoga groba, a i taj j e sadrao zanimivih predmeta. Osim hrbina od vie zemljanih posuda, koje su se u izbacanom materijalu nale, pa koje moda sa ovim grobom u nikakovom savezu ne stoje,
. , i . , . , i i J i
S1 82
Rimska
srebrna fibula iz Vinko-
vaca. Nar. vel.
iskopala su se i tri vea predmeta od ko vine, naime: 3. Bakren vr (si. 83], 254 mm visok, sastavljen od tri komada iskucana lima: doljnje zdjelice od 115 m m promjera, koja je na posudino tijelo bila prilo-
154
B r u n m i Colonia Aurlia Oibalae.
tana, pa nastavka sa otvorom za izlijevanje, koji j e bio bakrenim avlima zakovan. Na tom je nastavku sa dva eljezna avla bila privrena eljezna ruica, a vidi se i na odgovarajuem mjestu na najveem isponu trag, gdje joj j e drugi kraj na posudu pristajao. Slian rimski bakren vr posjeduje muzej i iz Siska. 4. Bronsana kaserola za grabljenje vode (si. 85, 1), sa profilovanim 120 m m dugim drkom; zdjela od tanko iskovana lima sasma pokidana. 6. Bronsana posuda u obliku mlaega enskoga poprsja (si. 84), 2 1 1 m m vi soka. Kosa u gustim uvojcima obrubljuje visoko elo i veoma pune obraze, sakrivaju ui posvema, pa pokriva sa est jakih uvojaka i zatiljak. Na poluotvorenim ustima usne su posebice izraene, a u oi umetnuta su nekakova crna zrnca. S lijevoga ramena sputa se niz leda nabran plat (bimation), pa se od desnoga pazuha opet die lijevomu ramenu, osta vljaj u tako golo desno rame i dio prsi j u. Tu u ostalom ima jedna znatna pogrjeka, j e r j e umjetnik plat na lijevoj strani prsiju, gdje se sastaje jedan kraj s drugim, sasma krivo naredio. Profilovno unjasto podnoje j e 32 m m visoko i posebice prilotano, kao to j e to i doljnja ploica po sude. Na obije strane tjemena nalaze se dvije listovima zavrujce otvorene uice, u koje zahvata ukusno raeno vrsto proveslo, kojemu su na krajevima labue glave. Na samom tjemenu okrugla j e 36 m m iroka rupa, koja zatvara arnirom sproviena tanka ploica. Predmet pokriva lijepa svijetlija zelena patina, veoma j e dobro sauvan, a ima znatnije pukotine samo na prsima i leima. Posao dobar i ukusan. Posuda je sigurno sluila za spremanje kojega mirisa SI. 83. Rimski bakren vr iz Vinkovaca. (p ar fiim). Skoro 3/10 nar. vel. Premda se u grobu u Marekovu vrtu nije naao niti jedan novac, koji bi nam odavao njegovo doba, to ipak imademo jedan podatak za njegovo datovanje, a to j e srebrna fibula, koja najranije spada u drugu polovicu treega sto ljea. Kod bronsane posude i kaserole moglo bi se pomiljati, da su iz znatno ranijega doba, a i poznato je, da su se ovakovi predmeti ukusnijega oblika dulje u porabi i vlasnitvu imunijega svijeta odrali. Ali kada pogledamo, kako j e spomenuta srebrna fibula izvedena, to emo lako moi vjerovati, da su majstori treega stoljea mogli nainiti i tako ukusne predmete, kao to je ova figurlna posuda. Veoma j e dodue vjerojatno, da taj predmet nije izradio provincijalni ljeva, nego da je doao importom iz Italije. Iz jednoga groba u Prkos-ulici potjeu i dvije zemljane posude, koje su g. 1897. za muzej nabavljene, a da se nije moglo doznati, gdje su se nale i uz kakove prilike. Jedna vea (si. 70, 7), 138 mm vis., ima obini oblik vaze sa tri
155
ruice, irokim zjalom i uskim nastavljenim dnom. Od dobro peene j e ukaste zemlje, a bila j e negda crveno bojadisana. Druga manja (si. 70, 6), 104 mm vis., aa je zvonolika oblika, u gornjem dijelu crveno bojadisana. U Cerikoj ulici naao j e god. 1900. zidar Josip Herig kbr. 886, kada j e kopao neku jamu, u dubljini od lm u crnoj zemlji velik polumjesecast privjesak od nekoga nakita (si. 85, 3), 98 m m sir., koji j e svojim iljcima negda dolje visio. U najblioj okolici nije navodno bilo niti kostiju, niti hrbina, niti cigle, ali nije is kljuena mogunost, da j e u blizini ipak bilo rimskih grobova. Na vie rimskih grobova nailo se kod gradnje kua na sjevernoj strani zvonike ulice (pare. br. 10521058). Kada se j e g. 1890. iskopavala zemlja za nabijanje stijena Bieselove kue, is kopali su se slijedei predmeti, koji se nalaze kao moj dar u narodnom muzeju: 1. Posrebrena bronsana fibula na oblik luka (Armbrustfibel; si. 86, 3), 57 mm duga, sa krukolikim nastavkom na glavi provesla. Spada u tree ili etvrto stoljee. 2. Bronsana djeja narukvica od debele ice (si. 69, 3) sa stilizovanim ivotinj skim glavama na otvorenim krajevima; promjer 54 mm . 3. Polukruni nastavak sa drka jednoga bodea; od iskovana i koncentrinim krunim crtama gravi rana bronsana lima; promjer 26 mm . 4. Ulomak okova od preice sa kajia. 5. Svinuto iskovana eljezna ploa od oklopa (si. 87, 1), 176 mm duga i 144 mm iroka. Na rubu su na gusto poredane luknjice, kojima j e ploa bila ili na kou priivena, ili icom sa odgovarajuim li menim komadima vezana. Komad je morao sluiti na desnoj strani prsiju. 6. Dva eljezna trozubo zavrujca okova (si. 87, 5), 103 m m d.; moda sa oklopa. SI. 84. Rimska bronsana posuda iz Vinko 7. Doljnji eljezni okov od koplja (si. vaca. Skoro a/s nar. vel mm 87, 3), 360 dug, sa cijevlju za nasadivanje. 8. eljezno kaikasto svrdlo (si. 69, 4), 288 mm d.; tesrski alat. 9. Tri ko vana eljezna avla (si. 59, 1, 5 i 7), 148, 139 i 152 mm d., od kojih dva sa unjastom i jedan sa plosnatom duguljastom glavicom. Iz jednoga groba u vrtu nekadanje kue Filipa Rotha potjee ukusno rezbaren ulomak kotanoga drka od nekoga predmeta.
156
U dvoritima kua na sjevernoj strani ulice sv. Ane (pare. br. 9961000) nali su se g. 1889. u grobovima: 1. Srebrna liica (si. 88) sa duljim zailjenim drkom, 160 mm d. 2. Tamnosiv zemljani loni sa vertikalnom ruicom (si. 70, 6), l l l m m vis. Prije mnogo godina iskopao se je u Daniievoj ulici pred kuom tkalca Fischera (pare. br. 1102) prednji ulomak maloga lava od vapnenjaka. Sa svojim izgubljenim parom negda j e sluio na nekakvom nadgrobnom spomeniku, koji se j e tamo negdje nalaziti morao. Sasma ga j e izjela kiselina od zelja, na kojem j e rabio kao kamen za pritiskavanje. Vea skupina rimskih grobova nala se j e na desnoj strani Bosuta juno i zapadno od mosta. Tu se j e ve prije mnogo godina na grobove nailo u vrtu Samka Greorgijevia (sada imovne opine brodskoga okruja, pare. br. 4608), a odatle sam j a imao i muzeju darovao: 1. Zemljanu lampicu, mm vis., 89mm d u g u > 29 sa luknjicom za uli jevanje ulja, dugu ljastim prorezom za potiskivanje fitilja i luknjom za fitilj. Cr ven firnis; dole pecat SEXTI. 2. Malu ko tanu iglu-ukosnicu sa nastavljenim okrug lim zrnom od crne neprozirne staklene mase, 88 m m d. (dole nepotpuna). 3. BronSI. 85. Rimski bronsani predmeti iz Vinkovaca. sanu iglu - ukosnicu, 1 u V4 a ostali u % nar. vel. koja zavruje jednom desnom rukom, koja palcem i kaiprstom dri malu kruglju (si. 69, 8), 62 mm d. K a d a j e nova vlasnica taj vrt dala rigolovati, opet se pojavilo vie grobova sa kosturima i u njima mnogo predmeta i rimskih novaca, koje j e gosp. umarnik Eduard Niemoi g. 1897. na rodnomu muzeju kao dar predao. Evo tih predmeta: 1. Vrc sa ruicom od sive zemlje (si. 70, 9), sa irokim otvorom i nosom za izlijevanje; 217 m m vis. 2. Veoma trbuasta testijica sa ruicom (si. 70, 10), od crvene zemlje sa zelenkasto-utom glazurom; vis. 177 mm . 3. Malen up sa irokim zjalom, od crvene zemlje (si. 70, 12); 110 mm vis. 4. Ulomak zdjelice ili vee ae od prozirna bijeloga stakla (si. 89, 3). Povrina j e bila ureena izbruenim horizontalnim i vertikalnim potezima i na pisom, od kojega se sauvalo zadnje slovo i toka: 1 Posuda; je, kako se ini
B r u n m i d Oolonia Aurlia Oibalae.
157
imala ruicu, . P e t bronsanih fibula na oblik luka sa prjeckom i lukovicama (Armbrustfibeln mit Zwiebelknpfen). Razlikuju se po duljini i ornamentaciji no ice, gdje j e negda bilo emajla; na otupljenom gornjem bridu luka znade biti zarezanih ornamenata i ukucanih srebrnih niti; prjeka ima na gornjoj strani provrtanih oblunih nastavaka; lukovice, od kojih j e jedna na gornjem kraju luka, a dvije na krajevima prjeke, ili su okrugle, plosnato oble, sproviene sa vie vertikalnih bridova, a katkada zavruj iljasto: a) 98 m m d., imala j e eljeznu sada manjkavu iglu (si. 86, 1); b) 84 mm d., eljezna igla fali; c) 72 mm d., igla od bronsa; prednje dugme fali: d) 79 mm d., fali desno dugme i eljezna igla; e) 63 ram d., potpuna. 6. Bronsana djeja narukvica od otvorene deblje ice; na krajevima zmijske glave; pro mjeri 65 X 44 m m . Osim toga ulomci od daljnja dva ko mada. 7. Dva po kidana bronsana prstena od tanke ice sa debljim gra viranim ploama. Na jednoj j e po prsje Athene sa kacigom na glavi, okrenuto na desno (na otisku); na dru goj manjoj ini se, da j e urezana sto jea figura. 8. Dva bronsana uresna avlia sa irokim glavicama. 9. Bron sana zakovica na oblik dugmeta od maneta, vis. 13 m m . SI. 86. Prethistorijske i rimske bronsane fibule iz Vinkovaca. 10. eljezni no Nar. vel. (si. 69,10), 199 mra d., sa veoma uskom trouglastom liti i spiralno uvijenim drkom, na kojem ima na gusto poredano 11 rupica za privrivanje materijala, kojim se drak obloio. 11. eljezna strjelica (si. 87, 2), 56 mm duga, sa kratkim etverouglasto iskova nim iljkom i poduljom cijevlju za nasad. 12. Dva kovana eljezna avla (si. 60, 16 i 16), 93 i 88 m m d., sa plosnatim glavicama. Iz kasnijega su vremena ulomci od dvije staro-hrvatske bronsane narukvice, spletene od tri komada ice. Posve slinih narukvica iz XI. vijeka nalo se vie komada u staro-hrvatskom groblju u Bijelom brdu kod Osijeka. U grobovima u imovinskom vrtu nali su se i slijedei novci, koji imaju neku vrijednost po datovanje tih grobova:
158 1. 2. p. 54, 168. 3. 4.
B r u n m i Colonia Aurlia Cibalae. A n t o n i n u s P i u s (138161) COS Felicitas. A . Coh. I P 297, 253. G a l i u s (251253). Col. Viminacium. AN. XIV. M.B. Pick, Ant. Munz. Nordgr Q u i n t i 11 u s (270). VICTORIA AVG Coh. VI* 172, 70. A u r e l i a n u s (270275) VICTORIA AVG JS Coh. V P 203, 258.
SI. 89. Rimski stakleni predmeti iz Vinko vaca. 1 i 2 skoro u 7 n a r * vel. 3 u nar. vel.
ililll"
* * " ~ > | | | l IIUIITII i
llillm
iimiLii
l. 88. Rimska srebrna liea iz Vinkovaca. Nar. vel. 5. H e l e n a C h l o r i ( f 328). PAX PVBLICA Coh. VII 2 95, 4. 6. SECVRITAS REIPVBLICE \^ Coh. VIP 97, 12 7. C o n s t a n t i n u s M a x . (306337). D N CONSTANTINI MAX AVG VOT XX TSAVI Coh VII 2 242, 123.
B r u n m i Colonia Aurlia Cibalae. 8. 9. 10. 11-13.
159
GLORIA EXERCITVS SMKS Coh. VIP 257, 249 (Lovorvijenac). SMNA - - (Diadem). SMNS/ 250. SMHA , ASIS (2 kom.). Coh. VIP 258, 254. 14. VICTORIAE LAETAE PRINC PERP TSIS Coh. VIP 303, 6B6. 15. Bez napisa (Quadriga) SMANZ Coh. VIP 318, 760. 16. C o n s t a n t i n o p o l i s . BSIS Coh VIP 326, 21. 17. U r b s Roma. RP Coh. VIP 330, 17. 18.19. C o n s t a n s (333350) GLORIA EXERCITVS SMTSl? (2 kom.) Coh. VIP413, 54. 20.21. SMKI\ SMKS Coh. VIP 413, 59. 22. (Pkovniki biljeg) Coh. VIP 413,60. 23. / CON / Coh. VII2 413, 64. 2426. AQS, rSISw, ASISw Coh. VIP 414, 65. 27-30. VICTORIAE DD AVGG Q NN AQS (2 kom.), RT, SMTS/ Coh. VIIs 481, 176. 3132. -77^. J I Coh. VIP 431.179.
33. C o n s t a n t i u s 34. 3536. _ _ 3738. 39. 40-41. _

42,
4344.
II (323361). GLORIA EXERCITVS rSIS Coh. VIP 455, 92. SMAN0 Coh. VIP 455, 98. _ _ _ _ ASIS, SMTS/Coh. VIP 455,100. SMKA,SMTSrCoh.VIP455,104. PROVIDENTIAE CAESS SMKS Coh. VIP 465, 167. _ _ VICTORIAE DD AVGG Q NN SIS, SIS Coh. VIP 484, 293. Hi ASIS "
Bsis es.s 45. J u l i a n u s (355363). SPES REIPVBLICE ASIRM Coh. VIP 48, 42. U neposrednoj blizini imovinskoga vrta nalazi se negdanja gostiona zelenom vijencu, openito poznata pod imenom aba", gdje se j e u srpnju 1887. u vrtu (pare. br. 4615), kada se je iskopavao prosjek za streljanu, nalo mnogo jednostavnijih rimskih grobova sa kosturima, koje zidanih, koje sastavljenih od cigala na nain krova, koje opet samo u zemlji iskopanih. Borave u ono doba kao profesor na gimnaziji u Vinkovcima, j a sam za kopanja cijelo slobodno vri jeme bio prisutan, pa sam pomno pobrao, to se iskopalo, u koliko su to ne uputni radnici (kanjenici) nali ili sauvali. Svi su predmeti sada s mojom zbirkom u narodnom muzeju; hrbine od posuda i staklenki nisam u ono doba sabirao. Za datovanje od vanosti j e jedna skupina od 10 bakrenih novaca, koji su se u jednom grobu na hrpici nali, moda zamotani u satrulu kesicu ili krpicu: 1. C l a u d i u s II (268270). CONSECRATIO (rtvenik). Coh. VP 135, 50. 2. VICTORIA AVG Coh. VP 158, 293. 34. A u r e l i a n u s (270275). IOVI CONSER g-, 55 Coh. VP 187, 105. 5. 6. 7. ORIENS AVG 4i Coh- VP 190, 142. - "X^V Coh. VI1 191, 153. RESTITVTOR ORBIS , Coh. VP 198, 210.
160
B r u n m i d Oolonia Aurlia Cibalae. 8. T a c i t u s (275276). PROVIDE AVG -^ Cob. VI2 229, 90. 9. Pro b us (276282) FELIOITAS AVG ^ Coh. VP 274, 218.
10. PAX AVGVSTI Coh. VI2 296, 414. Predmeti iz tih grobova jesu: 1. Vaza (si. 70, 3) sa vertikalne dvije ru ice (jedna fali), velikim zjalom i uskom noicom, od ute sitnim pijeskom po mijeane zemlje, negda jasnocrvenom bojom nabojadisana, ali su se od boje samo neznatni tragovi sauvali; 119 mm vis. 2. Loni sa vertikalnom ruicom (si. 70, 13) od sive crnkasto bojadisane zemlje; 112 mm vis. 3. Krukolik predmet (si. 57, 1) od crveno speen zemlje, 68 m m vis.; moda je sluio zidaru kao tea (Senkel). 4. Boica za miris od prostoga stakla (si. 89, 1), 101 m m vis. 5. Boica za miris (si. 89, 2, na slici naopako namjeteno) drugoga oblika, razbijena i nepotpuna; 1 0 7 m m vis. 6. Srebren dvanaesterouglast prsten (si. 90, 24) sa raznolikim znakovima u njegovih dvanaest polja ; medu njima se nalaze dva raznolika krsta i trozub. Promjer 2422 mm , irina 7-. 7. Bronsana kasnolatenska fibula (si. 86, 2). 8. Bron sana fibula na oblik luka (Armbrustfibel; si. 86, 5), bez dug meta na kratkoj prjeki, a sa 3. velikim krukolikim dugmetom na g l a v i ; 87 m m d. 9. Manja pot puna slina fibula sa tri luko vice; 67 m m d. 10. Ulomak pro4. l. 90. Rimski predmeti iz Vinkovaca. 1. Uresna plo vesla i preka sline bronsane fibule sa manjim krugljastim dugica sa remena. 2. Srebren prsten. Nar. vel. metima. 11. Bronsana preica od kajia, 29 ram ., 23 mm vis. 12. Bronsano dugme sa urezanim znakom " i sa dvije uice za provlaenje uskoga remena ili uzice ; promjer 2 5 m m ; moda sa konjske orme. 13. Polumjeseasta uresna ploa od bronsa (si. 85, 6), sa dva 18 mm duga avla na naliju, kojima se j e valjda u drvo zakivala; promjer 73 m m . 14. Okrugla uresna ploica od bronsa, 45 m m ir., ureena krstom od osam krakova i sproviena sa tri luknje za eljezne avle (dva sauvana). 15. Bronsana ureena cijevcica, 34 mm d. 16. Okov od brave (si. 91) na veoj krinjici, od bronsana lima; pokidan i ne potpun. Negda od prilike 145 mm irok.
XF
U neposrednoj blizini imovinskoga i abinoga vrta naao j e i g. Ignjat Poliak g. 1900., kada j e pijesak kopao, u svojem kunom vrtu rimskih grobova, koji s preanjima sainjavaju jedno groblje, kojemu su spadali i grobovi, koji su onuda prigodom gradnje ceste iz Vinkovaca u Rokovce prije jedno 35 godina naeni 1 . U grobovima Pollakova vrta nalo se j e mnogo predmeta, koji su gotovo
1
Prije nekoliko godina jo se je vidila cigla od jednoga neizvaenoga rimskoga groba u samcu kraj parka.
161
svi kupljeni za narodni muzej, ali su skoro svi slabo sauvani, j e r su trpili od vatre. Zato se nalazi na zemljanim posudama vrsta crna i siva naslaga, nastala od pepela i vapna, a eljezni predmeti su veoma zahrali. Predmeti su ovi:
1. Zemljana testijica sa ruicom od crveno ispeene zemlje, 182mm vis., na grlu okrhana. 2. Slina zemljana testijica (si. 70, 11), 181 m m vis., na grlu okrhana. 3. Slina zemljana testijica (si. 70, 8), ali manja i trbuastija. 138 mm vis. 4. i 5. Dvije sline testijice, kojima fale vrat i ruica; sada jo 124 i 103 mm vis. 6. Nepotpuna noica ukusno graene posude (si. 93) sa nastavljenim palmetama i nizom okruglih kvrica, koje oponaaju niz bisera. 7. Ulomak crveno bojadisane vaze sa dvije raice (od one vrste kao si. 70, 1). 8. Ulomak od ruba ogromne crveno speene posude. 9. Smea zemljana lampica, 73 m m vis., 23 d., sa rupom za itilj i za ulijevanje ulja. Dole izlizan peat CERIAIS. 10. Ulomci vra od bronsana lima, koji se je u vatri rastopio i tako pokidao, te se neda vie rekonstruirati. Na boinama lim je bio tanko iskucan. Ruica je bila masivna, a pri stajala je na boinu srcolikim listom, koji je tri puta provrtn. 1112. Dva bronsana provesla od ladice, zavrujca nastavcima u obliku ira (nepotpuni). 13. unjasto dugme od bronsana
SI. 91. Bronsan okov od rimske brave iz Vinkovaca. x\2 nar. vel.
SI. 92. eljezan okov od rimske brave iz Vinkovaca. V3 nar. vel.
lima; u upljini je negda bilo olovo, koje je pod dojmom vatre iscurilo. 14. Bronsana sprava za glaenje (si. 85, 8) u obliku noa sa drkom; d. 141mm, 0 ega otpada na lit 70mm. 15. Bronsan predmet, moda jeziac od vage (si. 85, 7), 86mm a. 16. Srednji bronsan novac, valjda od Hadrijana 1 , oksidiran. 17. eljezna sprava za dubljenje drveta (si. 59, 2), 171mm ., na jednom kraju sproviena dugmetom, a na drugom tanko do 45m irine iskovana 18. eljezna ipka za okretanje neke okrugle sprave, u koju se je u drvo uvrivala (si. 59, 3); 141mm duga. 19. Drak eljezne lice, 147mm dug; sasma slian drcima dananjih lica. 2021. Dva eljezna avla u obliku slova T (si. 59, 12). 2 2 - 2 8 . Sedam kovanih eljeznih avala razne veliine i oblika; od spaljenih krinja. 2930. Dva eljezna predmeta u obliku vilice sa dva zuba (si. 59, 11). 3132. Dva e ljezna okova (oteeni). 33. eljezni okovi sa nekakove krinje. Jedan (si. 92) je okov od brave, od eljezna lima, 123mm d. i sir. U uglovima bio je prikovan avlima sa velikim unjastim gla vicama; u sredini u iskucanom je kolobaru dvolan izrezak za klju. Druge etiri ploe, od kojih su tri neznatniji ulomci, imaju mjesto toga izreska u sredini unjastu glavicu maloga avla. 3 4 - 3 5 . Dva zahrala eljezna kljua, 88 i 81mm duga.
1
Prema tomu bi ovi grobovi sa paljevinom spadali u prvu polovinu drugoga stoljea. 11
162
TJ rimsko se j e doba kod Vinkovaca na svim stranama pokopavalo. Na brojao sam ve prilian broj grobova, a evo ih jo nekoliko: Na sjevernom kraju Vinkove ulice desno (pare. br. 331) nailo se kod gradnje kua na siromanije grobove rimskoga vremena. Spram Cutieva obora u Lapovcu nalaze se navodno u samoj cesti nekakovi grobovi sa paljevinom u posudama. Iz kojega su vremena nije mi poznato. Na rimokatolikom groblju (pare. br. 537) u brodskoj ulici nalaze se na sredini sjeverne strane nekakovi zidovi u zemlji. Tu j e jedna prostorija bila taracana malim oblongnim ciglama, kojima su dimenzije 112X52X26 mm . Kada se j e prije jedno 50 godina gradila moja obiteljska raka, koja se nalazi blizu te zgrade, iskopao se je velik masivan zlatan prsten rimski, teak preko 20 gr. Ovaj prsten u obliku spletena vijenca nestao mi j e prije 20 godina. S toga groblja ima narodni muzej i rimsku eljeznu strjelicu (si. 87, 6), 63 m m d., sa trouglastim iljkom i trnom za uticanje u drvo. U Krnjau, odakle j e i jedan spomenik sa napisom, muzej ima dva predmeta, naime obinu provincijalnu bronsanu fibulu drugoga steljea sa dugmetom na nogi (iz Mirosavljevieva vrta, pare. br. 657, gdje se je nalo i rimskih novaca) i ornamento vn bronsan zaponac sa pojasa. Kako j e javljala kr. kotarska oblast u Vinkovcima 14. prosinca 1897. muzejskomu ravnatelj stvu, Antun Papp, stanujui u Molinarijevoj ulici, nekoliko j e dana prije u svom kunom vrtu iskopao mrtvaku krinju od olova, l'O d u g u ; u njoj da se osim ske leta nije nalo nikakovih priloga. Na krinji nije bilo ni poklopca, te j e prema tomu vjerojatno, da j e grob ve u staro doba bio porobljen. P a p p j e krinju ve bio prodao po teini olova, te j e ista rasto SI. 93. Noica rimske zemljane posude iz pljena, tako da se vie nije mogla spasiti. Vinkovaca. y nar. vel. Narodni muzej2 u svojim zbirkama ima vie predmeta, za koje se samo znade, da su
iz Vinkovaca, ali se ne zna, na kojim su se mjestima nali, pa jesu li iz grobova ili iz naselbine ili iz polja. Neki od tih predmeta ovdje su naslikani, pa ih stoga posebice i spominjem. SI. 85, 2 masivan je bronsan drak od eljezna noa, 104mm dug; 85, 4 bronsana je glavica od balaka jednoga maa, 43mm v i s#> a 85, 6 bronsano je rimsko zvonce, 55n>m vis., kojemu manjka bati. Jedno sasma slino 66 mm vis. zvonce znatno je oteeno, a druga dva oteena primjerka reprezentuj dva sasma razlicna oblika. SI. 87. prikazuje nekoliko primjeraka eljeznoga oruja za navalu i obranu: 2 i 4 su strjelice, koje su se na dralo naticale, 6 strjelica, koja se uticala. 7 je malo ISO11" dugo koplje za naticanje, a 3 doljnji okov, kojim se je koplje moglo u zemlju zabosti (Lanzenschuh). 1 je ploa sa oklopa, 5 neki okov, koji je moda takoer na oklopu rabio. SI. 90, 1 lijepa je pozlaena uresna ploa sa remena, na kojoj su iskucani likovi dvijuh cipresa, deset rozeta i jedna palmeta.
A n t i k n i n o v c i i z V i n k o v a c a . U Vinkovcima se veoma mnogo nae antiknih novaca, a to j e dalo povoda, da su se neki poeli baviti sabi ranjem. Mnogo novaca iz Vinkovaca nalazi se u numizmatikoj zbirci vinkovake gimnazije, ali ih j e mnogo bilo i u mojoj (sada u narodnom muzeju) i u vie nepostojeim zbirkama pokojnoga Petra Stojanovia i Samka Georgij^evia, pa u
163
jo postojeim veleposjednika Nikole Jankovica u Vinkovcima i Ljudevita Kaisera, svilarskoga nadzornika u Mitrovici. Najbolji novac Stojanoviev, bronsan medaljon Severa Aleksandra, kovan u Thyateiri u Lydiji nalazi se u budimpetanskom mu zeju 1 . Da se vidi, to se u ope u Vinkovcima nalazi, priopujem ovdje nepotpun sumarni popis u Vinkovcima naenih novaca bive moje zbirke. Od kako sam poeo provenijenciju biljeiti, nakupilo se 667 antiknih novaca iz Vinkovaca, ali se j e barem dvostruki broj mojih antiknih novaca tamo naao. Gdje nije zabiljeen broj, razumjeva se samo jedan primjerak.
Autonomni i kolonijalni novei: P a n n o n i a (6). P r o v i n c i a D a c i a : Philippus fi lms; Gallus; Volusianus. V i m i n a c i u m : Gordianus III (6); Philippus pater (2); Philippus fi lms; Decius; Hostilianus (2): Gallus (3); Volusianus; Aemilianus; Gallienus (3). N i c o p o l i s ad Istrum: Sept. Severus. P a u t a l i a : Elagabal (?). S e r d i c a: Caracalla; Geta. S t o b i: Sept. Severus (2); Caracalla. T h e s s a l o n i k e : Julia Domna. A p o l l o n i a Illyrici (Drachma). Ko r i n t u o s: Julia Domna. Nie a e a: Severus Alexander (3); Gordianus III (2). N i c o m e d i a : Se verus Alexander. P e r g a m u s : Caracalla (Medaillon). C a e s a r e a Cappadociae: Elagabal. Mi l e t u s (?). Rimski republikanski novei: Familia Scribonia. M. Antonius, triumvir. Rimski carski novei: Augustus. Tiberius. Claudius I. (2). Nero (2). Vespasianus (3) Titus. Domitianus (6). Nerva. Traianus (9). Hadrianus (27). Aelius. Antoninus Pius (14). Faustina maior (6). M. Aurelius (30). Faustina minor (3). L. Verus. Commodus (7). Septimius Severus (6). Julia Domna (4). Caracalla (7). Plautilla (2). Geta (4) Macrinus, Elagabal (4). Aquilia Severa. Julia Maesa. Severus Alexander 3). Julia Mamaea (2). Maximus. Gordianus III (5). Philippus pater (3). Otacilia. Philippus films (2). Decius. Gallus (3). Volusianus. Valerianus (2). Gallienus (45). Salonina (10). Saloninus. Postumus (2). Victorinus. Tetricus pater (4). Tetricus filius (3). Claudius II (39). Quintillus (2) Aurelianus (26). Severina (2). Tacitus (3). Floriauus. Probus (14). Carus (3). Numerianus. Carinus (3). Magnia Urbica (2). Diocletianus (9). Maximianus (8). Constantius Chlorus (3). Helena. Galerius (3). Severus II (3). Maximinus Daza (6). Maxentius. Licinius pater (16). Licinius filias (2). Constantinus max (43). Constantinopolis (8). Urbs Roma (4). Fausta. Crispus (9). Delmatius (4). Constantinus II (18). Constans (38). Constantius II (51). Vetranio (2). Constantius Gallus (4). Julianus (5). Jovianus. Valentinianus I (22). Valens (21). Procopius, Gratianus (10). Valentinianus II. Theodosius. Maximus. Bizantinski novei: Arcadius (2). Eudoxia Arcadii. Theodosius II (zlatan solidus i triens). Justinianus I. Nikephoros Botaniates (Elektron. Vinkovaka provenijencija nije sigurna).
Oee su se u Vinkovcima nali i zlatni rimski novci, ali sigurnih poda taka naenim komadima nisam mogao doznati. Biti e, d a j e iz Vinkovaca jedan zlatan novac cara Vespasijana, koji sam negda vidio u sasma rasprenoj zbirci pokojnoga sapunara Petra Stojanovia, a valjda i dva novca Theodosija II. (iz moje zbirke sada u muzeju), koje sam negda u Vinkovcima kupio, ali ne doznao za njihovu provenijenciju. Sigurno iz Vinkovaca jesu dva zlatna novca, koji su se iskopali prigodom rigolovanja centralnoga vonjaka imovne opine, a koje j e ista imovna opina narodnome muzeju darovala (1901.). Od tih novaca jedan od Krispa, najstarijega sina Konstantina velikoga, kovan u sisakoj kovnici, dosele u ope nije bio ni poznat. Krasno je sauvan, kao d a j e tek iz kalupa iziao, a kako ima uz to i tonu normalnu teinu (455 gr.), to teko da je i bio u prometu. Drugi novac od Krispova brata Konstancija II. iz carigradske kovnice, takoer je veoma lijepo sauvan, ali sasma obian.
1
Pick Arch. Ertesit". NS. XI 346 == Wiener numismat. Zeitschr. XXIII (1891) 80 sa slikom.
164
1. IVL CRISPVS NOB CAES. Lovor-vijencem ovjenano poprsje sa plastem i oklopom na desno. VICTORIAE AETERNAE. Dole S I S f Na desno okrenuta himatijem odjevena Nika dri povrh jednoga rtvenika ovalan tit sa napisom xx; iza nje uci svezan zarobljenik i oglede se za njom. N\ 20 m m ; te. 4 6 5 gr. F . D. 0. - Cohen Monn. imp. V I P n e m a . (SI. 95). 2. F L IVL CONSTANTIVS P E R P AVGV. Napred okrenuto poprsje sa kacigom i oklopom, sa kopljem u desnoj ruci i titom na lijevom r a m e n u ; na titu konjanik na 1. jaei preko leeega neprijatelja i ubijajui ga kopljem. GLORIA REIPVBLIOAE; dole CONS. Na prijestoljima sjedee gradske boice Roma i Oonstantinopolis dre tit sa napisom: VOT | X X X | MVLT | X X X X . Roma ima kacigu i koplje, a Constantinopolis sa turnjanom krunom i ezlom upir,e desnu nogu na mali jedan brod. M; 2 1 m m ; te. 4*42 gr. Cohen monn. imp. VII 2 458," 116. G e m e i z V i n k o v a c a . Mjestimice sam ve spomenuo nekolike komade zlatnoga, srebrnoga i bronsanoga prstenja, a b ga j e u rimsko doba veoma mnogo i od eljeza. Naroito u eljezno prstenje veoma j e esto bio ukovn koji poludragulj sa graviranim likom (gemma, intaglio), pa j e sluio za peaenje. Ti rezani kamenii, od kojih se i u Vinkovcima par komada nalo, teajem vremena ponajvie su iz pr stenja poispadali. J a znadem za slijedee komade, od kojih j e br. 1. u zbirci vinkovake gimnazije, a ostali u narodnom muzeju: 1. Karneol, ovalan. Zevs, odjeven himatijem, koji mu pokriva samo doljnje tijelo, sjedi na SI. 94. Rimske geme iz Vinko- d.; podignuta ljevica upire se ezlo, u ispruenoj vaea. Nar. vel. desnici dri malu Niku; do noguh mu sjedi orao. 2. Karneol, osmerouglast. Vis. l l m m , sir. 8 mm , mm deb. 4 (si. 94, 4)., Helios sa biem u desnoj ruci na napred okrenutom etveropregu. Bi izgleda kao zastavica. Naen 1879. u vrtu erarskoga stana u Jelaievoj ulici (pare. br. 76). Iz moje zbirke. 3. Karneol, ovalan. Vis. 12 mm , ir. 8'5 mm , deb 4 m m (si. 94, 2a i b). Li kovi gravirani na obije strane: A. na desno stpajca polugola valjda muka figura sa naperenim kopljem u desnoj ruci, i trofejem prislonjenim na desno rame (Romulus?); u polju desno nejasan predmet. B. Nejasni ornamenti. Kupljeno 1894. 4. Jaspis, ovalan; okrhan. Vis 13 m m , ir. 12 mm , deb. 3 m m (si. 94, 3). Athena sa hitonom, oklopom i kacigom na lijevo, dri u ispruenoj desnici malu Niku, koja e da j u vijencem ovijena, a sputenom ljevicom tit i koplje. Naen u Mirosavljevievom vrtu u Krnjau, a darovao prof. Andrija Mirosavljevi u Mitrovici 1902. U nakitne svrhe sluila j e i jedna kameja (si. 94, 1), koja se j e g. 1884. nala u ervenikim vrtovima, a u muzej je dola s mojom zbirkom. Kamen j e onyx, 19 ram vis., 12 mm ir., 7'5 mm deb., a rezan je tako, da j e svjetli sloj upotrebljen
165
Za lik, a tamni kao podloga. Prikazano j e na lijevo okrenuto odjeveno poprsje jedne rimske carice u frizuri, koja j e u prvoj treini treega stoljea u modi bila, Okrnan j e nos i vei dio smeega doljnjega sloja, a otkrhao se u novo vrijeme i komad odjee na prsima, ali se opet prilijepio. G r a d i n a n a u u N e v k o a . Na uu Nevkoa u Bosut, i to na desnom brijegu potoka die se nekakova preko 6 m visoka visa, koju j e kao tobonju sta rinsku utvrdu ve Marsilius (si. 54 B) poznavao. Opseg breuljka iznosi po pro cjeni pokojnoga kapetana Stjepana Schulzera Muggenburkoga od prilike 1200 m . Na njegovu istonom obronku lee kue uliice Oibalije, koju most preko Nev koa spaja sa Krnjaem. Istoni i juni obronak dosta su poloiti; sjeverni se veoma strmo rui u potok. a zapadnoj strani razpoznavali su se jo prije ne mnogo godina nekakovi amcevi. Sto li j e za pravo ta ; visa bila, meni za sada nije jasno, j e r mi odanle dosele nisu nikakovi nahoaji pod ruke doli. Spomenuti kapetan Schulzer, koji j e u sedamdesetim godinama par biljeaka Vinkovcima napisao bio, drao ju j e starim utvrdnim ancem. Narod mu nije nita znao priati prolosti te uzvisice, a uo je, da se tu nikada nije nalo ni starih novaca ni predmeta, nego samo ljudskih i konjskih kostiju. Jedino furir Ovrkovi naao j e tamo sasma zahralo koplje, koje j e sude po Schulzerovom opisu imalo neto neobiniji oblik. Bodilo je bilo 236 mm ( = 9") dugo, a ostrag prvobitno" skoro 200 mm (skoro 8") iroko. Na doljnjem kraju bila j e cijev za nasaivanje samo neznatno preko 26 mm (preko 1") duga i samo 15 mm (7'") iroka. Pravom Schulzer pretpostavlja, da je ta cijev negda valjda bila dulja, a naravno j e onda dalje dole imala vei promjer, tako da se j e mogla na dralo primjerene debljine nataknuti. U koje doba to koplje spada, ne mogu rei, jer ga nisam vidio, ali mislim, da tu moe samo o latnskom ili rimskom vremenu biti govora. Prije kakovih 4060 godina slegla se j e zemlja u jednom vrtu (ako se ne varam, zvao se je vlasnik Kalteis) na sjevernoj strani ove vise, pa se j e pojavio nekako v rov, u koji su se djeca rado zavlaila igrajui se sakrivanja. Jo sam i j a kao gimnazijalac prvoga razreda g. 1869. par puta bio unutra, pa se jo ivo sjeam, da j e taj rov sastojao od dva dijela: prvi, od prilike 4 m dug, sputao se j e koso u zemlju, a bio je tako nizak, da sam se samo lee mogao provlaiti. Od prilike na sredini odvajao se je drugi rov na desnu stranu. Taj j e ogranak bio dosta prostran, jedno 2 m dug, a mogao sam u njem uspravno stojati. Kako sam unilazio sa svijeom, vidio sam, da su stijene toga drugoga rova bile isjeene u ilovai i vrste. D malom sjea me to na nezdrave one zemunice, to sam ih vidio u Surduku na Dunavu, gdje se u njima stanuje i na mnogobrojne pivnice po frukogorskom kraju srijemske upanije. Vjerojatno mi je, da je i taj rov negda sluio kao pivnica, a nije nemogue, da ih je u tom breuljku i vie bilo. Schulzer, kojemu j e pred oima vojniki karakter vise, misli, da se j e u rovu spremao ive, municija i bolesnici, pa pripovijeda po tuem prianju, da se j e ovdje nalo pepela, ugljena, spaljenih kostiju i turskih potkova. J a nisam nita sli noga vidio niti emu uo, ali ako je to u stvari, onda tu imamo posla sa grobljem, u kojem su se zakopavali spaljeni mrtvaci. Moglo je to biti samo u latnsko ili prvo rimsko doba.
166
Ne znam, to bi poeo jo s jednim pripovijedanjem staroga Cvrkovia, koje j e Schulzer zabiljeio. Starcu je navodno jednom kod oranja propao konj jednom nogom u zemlju, pa se je pojavila 16 cm iroka rupa, kojoj da sa 12 m (6 hvati) dugim kolcem nije mogao da dosegne dna. Ovrkovi j e taj otvor dovodio u savez sa spomenutim rovom, ali j e pripovijedanje sigurno pretjerano, pa zakljuak neosnovan. J a znadem za stalno, da se opisani rov nije dalje u zemlju nastavljao i da na svojem kraju nije bio zasut. Prije mnogo godina zasuo mu j e u ostalom vlasnik ulaz, jer su mu polaznici kvara inili.
SI. 95. Zlatan novac carevia Krispa iz sisake kovnice. Iz Vinkovaca. Nar. vel.
Dr. J. Brunmid.

Colonia Aurelia Cibalae

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Colonia Aurelia Cibalae

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

COLONIA AUKELIA CIBALAE.

Vinkovci u staro doba.

u IV. vijeku toboe kraj Vinkovaca Sava jo tekla.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

SI. 49. Plan Vinkovaca. Mjerilo : skoro 1: 14800.

B r u n m i Colonia Aurlia Cibalae.

Sr. Viestnik X 1888 str. 67.

Brunmid Colonia Aurlia Cibalae.

Ljubio u Viestniku X 1888 str. 1.

B r u n m i Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

Pr o/i/u m <$ ger/j- Profilm bS^cjCjtriS

B r u n m i Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i d Colonia Aurlia Oibalae.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i d Oolonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

Pray Collectanea . XVIII n. 12 u zbirci nikopisa sveuiline biblioteke u Budimpeti.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i Colonia Aurlia Oibalae.

B r u n m i Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i Colonia Aurlia Cibalae.

r u n s m i d Colorria Aurlia Oibalae.

SI. 62. Mramorni kip Poseidona iz Vinkovaca. V2 nar vel. 1

SI. 63. Mramorni kip Herakla iz Vinkovaca. 7 nar vel.

B r u n m i Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i d Coloiiia Aurlia Cibalae.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

SI. 70. Rimske

zemljane posude iz Vinkovaca. Vio na*, vel.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

SI. 75. Pijetao. Rimska bronsana flgurica iz Vinkovaca. Skoro 3 n. v.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

Iz Petrovaca ima u muzeju i ulomak drugoga primjerka.

B r u n m i d Oolonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i Colonia Aurlia Cibalae.

Nastalo od njemake rijei Berggasse"*

B r u n m i d Olonia Aurlia Cibalae.

srebrna fibula iz Vinko-

vaca. Nar. vel.

B r u n m i Colonia Aurlia Oibalae.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i d Colonia Aurlia Oibalae.

B r u n m i d Oolonia Aurlia Oibalae.

158 1. 2. p. 54, 168. 3. 4.

* * " ~ > | | | l IIUIITII i

B r u n m i Colonia Aurlia Cibalae. 8. 9. 10. 11-13.

33. C o n s t a n t i u s 34. 3536. _ _ 3738. 39. 40-41. _

B r u n m i d Colonia Aurlia Oibalae.

SI. 92. eljezan okov od rimske brave iz Vinkovaca. V3 nar. vel.

B r u n m i d Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i Colonia Aurlia Cibalae.

B r u n m i Colonia Aurlia Cibalae.