OGLEDALO PRAVDE

Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Meugorju

Priredio Don Draen Kutlea

Mostar, 2001.
3

BISKUPSKI ORDINARIJAT MOSTAR OGLEDALO PRAVDE

Priprema i slog: Don Draen Kutlea

Na naslovnoj stranici: Djevica s Djetetom Dar Pape Leona XIII. prigodom blagoslova Crkve Marijina Roenja u Trebinju, 1884. uzdignute na rang Katedrale Trebinjske biskupije 1984.

Izdava: Biskupski ordinarijat Mostar Ulica biskupa ule bb, 88000 Mostar Naklada: 3000 primjeraka Tisak: Hercegtisak, iroki Brijeg Za tiskaru: Tihomir Kujundi

KAZALO
Rije prireivaa..........................................................................9 Bezgrjena uznesena...............................................................10 Predgovor...................................................................................11 U Meugorju prije 20 godina ....................................................16 "VIDIOCI" ..............................................................................19 Vicka Ivankovi.........................................................................21 Mirjana Dragievi ....................................................................24 Marija Pavlovi..........................................................................28 Ivan Dragievi..........................................................................33 Ivanka Ivankovi .......................................................................36 Jakov olo .................................................................................37 IZRAVNO UKLJUENI U MEUGORSKA ZBIVANJA 39 Biskup Pavao ani ...................................................................41 Izjava mostarskog biskupa o Meugorju...................................47 Fra Jozo Zovko ..........................................................................51 Fra Tomislav Vlai...................................................................55 Fra Slavko Barbari ...................................................................59 Fra Leonard Ore.......................................................................63 Ren Laurentin ..........................................................................66 "PORUKE"..............................................................................73 Biskup "kriv", fratri "pravi".......................................................75 Biskup se nema za to ispriavati ..............................................81 Biskup mora povjerovati ...........................................................83 Hitno obraenje Meugorju.......................................................87 Poruke s obzirom na dva hotela.................................................94 Veliki znak - veliki uzmak.......................................................102 5

Poruke nedoline Gospina imena ............................................109 "Poruke" Meugorju i svijetu ..................................................128 Jesu li sve vjere jednake? ........................................................135 LANCI, OSVRTI, RAZGOVORI .....................................139 GODINA 1992.........................................................................141 Istina je velika, i pobijedit e...................................................141 Nesporazumi oko "ukazanja" ..................................................142 GODINA 1993.........................................................................143 Dva vida izjave ........................................................................143 Jasno i jednosmisleno ..............................................................145 Pobjeda istine...........................................................................146 Jasan stav .................................................................................148 GODINA 1994.........................................................................152 Biskup provincijalki ................................................................152 Ima li Gospe u Meugorju? .....................................................154 Lani Papin delegat .................................................................155 Zadarska izjava vrijedi! ...........................................................157 Hrvatski i meugorski jezik.....................................................160 Prie za naivne.........................................................................163 Nekad povlastice sada opomene..............................................166 GODINA 1995.........................................................................167 Nemir u oazi mira? ..................................................................167 Saeto reeno...........................................................................172 Nije tako! .................................................................................174 Filmske neistine.......................................................................177 Fikcija ......................................................................................179 Nije biskup nego nadbiskup ....................................................181 Kriteriji za prosuivanje ukazanja...........................................182

GODINA 1996.........................................................................202 Kritike o infantilnu filmu.........................................................202 Intervjui bez orijentira .............................................................207 Udruga bez odobrenja..............................................................208 Nije Meugorje "svetite Kraljice mira" .................................209 Crkva zabranjuje slubena hodoaa u Meugorje ...............214 Istinom po neistini ...................................................................216 Nuncij porie ...........................................................................217 Biskupska konferencija BiH o "hodoaima" u Meugorje .218 GODINA 1997.........................................................................219 Kancelar Grafenaueru..............................................................219 Nema slubenih hodoaa......................................................221 Kakvi su ovo "plodovi"?..........................................................224 Papa Kraljici mira u Hrasnu ....................................................227 Biskupska konferencija ne preporuuje...................................231 Ni Sveta Stolica ne preporuuje ..............................................233 "Obljetnica ukazanja" bez Ordinarija ......................................239 Preokret u Meugorju? ............................................................245 Odbor "Kraljice mira"..............................................................247 Kad se dr. Letica zaleti ........................................................258 apljinska "krizma" i meugorska "karizma" .........................260 "Ukazanja" po duhanitu i kukurizitu ....................................262 Otvoren konanu pravorijeku ..................................................263 GODINA 1998.........................................................................265 Rebieva egzegeza meugorskih "poruka" .............................265 "Ukazanja" bez solidna temelja vjere ......................................268 Sveti Otac ne ide u privatno hodoae...................................270 Nema "ukazanja" u crkvenim prostorijama.............................271 Manipulacija pastirskim potpisima..........................................273 Privatni pohodi nevjerodostojnim ukazanjima ........................276 Vjera i praznovjerje .................................................................279

GODINA 1999.........................................................................281 Iz izvjea Ad Limina Apostolorum.........................................281 Iz neobjavljena razgovora s Vjesnikom ...................................282 to bi Papa rekao meugorskom upniku?..............................285 U istini i ljubavi .......................................................................288 GODINA 2000.........................................................................290 Dva fenomena..........................................................................290 Cenaculum bez potvrde i dozvole ...........................................291 Na Bezgrjeno Srce Marijino ..................................................293 Dva zahtjeva ............................................................................298 GODINA 2001.........................................................................299 Tko koga ranjava? ...................................................................299 Kada jednom popusti ...........................................................302 Tako prolazi.............................................................................305 Novinarska senzacija ...............................................................305 Kriste, budi naa srea!............................................................308 Papa dolazi na poziv ................................................................312 ZAKLJUAK..........................................................................313 Popis imena..............................................................................315

RIJE PRIREIVAA
Po nalogu mjesnoga biskupa msgr. Ratka Peria nastojao sam skupiti i kompjutorski prirediti razne izjave, priopenja, komentare i studije u vezi s meugorskim pojavama, koje je potpisivao bilo koji slubenik Ordinarijata u proteklom razdoblju. Napisi su se pojavljivali u razliitim asopisima: Crkvi na Kamenu, Vrhbosni, Vrhbosnensia, Radio Vatikanu, Glasu Koncila, Trnu, Danasu, Hrvatskom listu, Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku, i nekim inozemnim listovima, a neki se prvi put ovdje objelodanjuju. Iza svakoga teksta oznaeno je zvjezdicom u kojem je listu objavljeno. Dijecezanski je biskup sa svojim suradnicima: generalnim vikarom, kancelarom, tajnikom, zatim s urednikom Crkve na kamenu i s urednikom Katolikoga informativnog ureda reagirao na znaajnije napise i pisma o meugorskim dogaajima, koja ovdje uvezujemo u monografiju da se nau na okupu radi uvida u stav Biskupskog ordinarijata i radi onih koji su zainteresirani da te fenomene procjenjuju onako kako ih mjerodavne osobe u Crkvi prouavaju i tumae. Nakon prezentacije estero "vidjelaca" predstavljeni su biskup Pavao ani, s jedne strane, kao odgovorni u prosuivanju takvih zbivanja, i neki oci franjevci, pastoralni djelatnici u Meugorju, te jo poneki podupiratelj meugorskih fenomena, s druge strane. Potom je dan prostor najrazliitijim "porukama" s kratkim osvrtom i komentarom Ordinarijata nakon gotovo svakoga takva "vienja" ili "poruke". Uinilo nam se potom najprikladnije slijediti lanke, priopenja i odgovore pojedinih godita, nakon posljednje slubene izjave Biskupske konferencije u Zadru, 10. travnja 1991. godine, do danas. Mostar, na svetkovinu Bezgrjene, 8. prosinca 2001. Don Draen Kutlea 9

BEZGRJENA UZNESENA
Nepokolebljivo ispovijedamo da je svemogui Bog u svojoj premudroj Promisli, Djevicu Mariju iz Nazareta, ouvavi je bezgrjenom od trenutka njezina zaea, odredio za zemaljsku Majku svomu Jedinoroenom utjelovljenom Sinu. On je Nju, vazda Djevicu, koja je zaela po Duhom Svetom i rodila njegova Vjenoga Sina, Krista Isusa, uinio Bogomajkom. Gospodin je Isus na kriu svoju Majku predao Ivanu i svima nama za nau duhovnu majku. Ona je, proivjevi ovaj mukotrpni zemaljski tijek, u posebnu supatnitvu sa svojim Sinom, bila po posebnoj Bojoj povlastici, duom i tijelom, uznesena u nebesku slavu. Vjerujemo takoer da je Blaena Gospa, Bezgrjena, Djevica, Bogorodica i Uznesena, najmonija Zagovornica nas ljudi kod nebeskoga Prijestolja. I da se po Bojem doputenju i poslanju moe ukazati na ovome svijetu, kao to je to vie puta u povijesti kranstva priznato i prihvaeno, a crkvene mjerodavne vlasti odobrile kao javno tovanje. Drimo zajedno sa Svetom Crkvom da i najautentinije poruke iz takvih privatnih ukazanja ne ulaze u polog kranske svete vjere i Objave i kao takve ne obvezuju nijednoga vjernika u savjesti. Sve se takve poruke prihvaaju "ljudskom vjerom", ako se dokau "pobono vjerodostojnima". Molitveno i pouzdano izgovaramo svaki naslov, privilegij i zaziv, kojim Katolika Crkva asti Presvetu Djevicu Bogorodicu u njezinim litanijama: od "Sveta Marijo" preko naslova "Ogledalo Pravde", "Prijestolje Mudrosti", "Zdravlje Bolesnih" do "Kraljice mira"!

10

PREDGOVOR
Biskupski se ordinarijat u Mostaru vie puta i na vie naina javno i napismeno oglaavao u vezi s meugorskim pojavama, poevi od kolovoza 1981. Prije nekoliko godina izila je knjiga s naslovom Prijestolje Mudrosti, pod zazivom koji se pridaje Blaenoj Djevici Mariji u njezinim lauretanskim litanijama. Ovdje za naslov uzimamo jedan drugi Gospin litanijski zaziv: Ogledalo Pravde. U Knjizi Mudrosti itamo o Boanskoj Mudrosti: "Ona je odsjev vjene svjetlosti, i zrcalo isto djela Bojeg, a i slika dobrote njegove" (7,26). Eto te tri rijei: odsjev, zrcalo i slika jesu Ogledalo, a svjetlost, djelo i dobrota jesu Pravednost Boja. Djevica je Marija u Oevu planu, zainjui po Duhu Svetomu i raajui Sina Bojega, Krista Gospodina, po posebnoj povlastici Bojoj bila ouvana od ljage iskonskoga grijeha, i ivjela bez grijeha kao isto, preisto ogledalo Boje dobrote, svjetlosti i pravednosti. Zato smo ovoj knjizi dali naslov Ogledalo Pravde jer elimo istaknuti da je Blaena Djevica Marija za nas vjernike isto Ogledalo Boje pravednosti, i ne smijemo dopustiti da ga u naoj crkvenoj nauci i pobonosti ikakva mrlja ukalja ili zemaljski interes zlorabi. Ovdje donosimo injenice, takozvane poruke i navodna ukazanja koja odudaraju od istinitosti, autentinosti i vjerodostojnosti. inei tako, smatramo da iskazujemo dunu i sinovsku ast Blaenoj Gospi, Ogledalu Pravde. U vezi s meugorskim dogaajima tajnik Kongregacije za nauk vjere osvrnuo se na dopis biskupa na otoku Reunionu, 26. svibnja 1998. U pismu kae: Preuzvieni, pismom od 1. sijenja 1998. Vi se dostavili ovom Uredu razna pitanja koja se odnose na stajalite Svete Stolice i 11

mostarskoga biskupa s obzirom na takozvana 'ukazanja' u Meugorju, na privatna hodoaa i na duobrinitvo vjernika koji idu u ono mjesto. S tim u vezi - iako smatram nemoguim odgovoriti na svako pitanje koje ste Vi, Preuzvieni, postavili - moram prije svega precizirati da nije obiaj Svete Stolice zauzimati, u prvome stupnju, vlastito stajalite s obzirom na navodne nadnaravne pojave. Stoga ovaj se Ured s obzirom na ono to se odnosi na vjerodostojnost tih 'ukazanja', jednostavno dri onoga to su biskupi bive Jugoslavije odredili u svojoj Izjavi u Zadru, 10. travnja 1991'Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama.' Nakon podjele Jugoslavije u razliite nezavisne drave, pripadalo bi sada lanovima Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine da, eventualno, preuzmu sluaj u ispitivanje i da izdaju, ako ustreba, nove izjave. Ono to je preuzvieni gospodin msgr. Peri ustvrdio u svome pismu generalnom tajnitvu 'Famille Chrtienne', izjavljujui: 'moje je uvjerenje i stajalite ne samo Non constat de supernaturalitate, nego i ono: Constat de non supernaturalitate meugorskih ukazanja ili objava', mora se promatrati kao izraz osobnoga uvjerenja mostarskoga biskupa, koji, kao mjesni ordinarij, uvijek ima pravo izraziti ono to jest i ostaje njegovo osobno miljenje. Napokon, ono to se odnosi na hodoaa u Meugorje, koja se odvijaju na privatan nain, ova Kongregacija smatra da su doputena pod uvjetom da ne budu promatrana kao ovjerovljenje dogaaja koja jo traju i koja jo iziskuju crkveno istraivanje. U nadi da sam dao zadovoljavajui odgovor barem na glavna pitanja koja ste postavili ovoj Kongregaciji, molim Vas, Preuzvieni, primite izraze mojih najodanijih osjeaja."1

Dopis nadbiskupa T. BERTONE-a, tajnika Kongregacije za nauk vjere, br. 154/81-06419 msgr. Gilbertu Aubryju.

12

Isti tajnik Kongregacije, msgr. Bertone, u lanku koji je najprije iznio pred mnotvom biskupa, a zatim 2001. godine i objavio,2 saima neke zajednike karakteristike u dananjim takozvanim ukazanjima. Dominantne znaajke suvremenih "ukazanja" bile bi, prema tajniku Kongregacije, sljedee: Prvo, poveanje i mnoenje takvih fenomena, to se vjerojatno tumai padom racionalizma, pogrjenim traenjem tajne, povrnom i neformiranom vjerom, zabrinutou ili tjeskobom u rastu pred nepoznanicom budunosti. Drugo, irenje fenomena, iz biskupije u biskupije, iz zemlje u drugu zemlju, bre nego prije, duguje se naglaenoj injenici masovnih pomagala priopavanja. A kad se tomu doda pokretljivost samih "vidjelaca", koji su as na jednom as na drugom dijelu svijeta da prenesu ljudima svoje "nadnaravne poruke", onda se uloga medija jo jae uoava. Tree, povezivanje novih "ukazanja" i "poruka" s onima koje su negdje mjesne ili ope crkvene vlasti ve priznale autentinima. etvrto, tenja da se "poruke" smatraju "nadnaravnima" samo zato to ne sadre doktrinarne zablude protiv vjere, nego se u njima ita poziv na molitvu, na obraenje U tome je osobito znaajan poziv na "posljednja vremena", na apokalipsu. Peto, isticanje samih "vidjelaca" kao protagonista. Pogotovo ako im se pridrui koji sveenik ili redovnik. Ima i "klerikoga protagonizma". Klerik je pozvan da kod "vidjelaca" razlikuje duhove, procijeni to je to i komu to pripada. esto, formiranje "pokreta" ili "udruga" povezanih s tim fenomenima. Postoje skupine vrlo vjernih pristaa (fidelissimi), pogotovo ako je na elu skupine sam "vidjelac". Takvi osjeaju obvezu da vre to jai pritisak na crkvene vlasti da zadobiju odobrenje i priznanje. U ponekom sluaju stav samih "pokreta"
T. BERTONE, Apparizioni e segni soprannaturali alla luce del magistero della Chiesa, u: CONGREGAZIONE PER I VESCOVI, Duc in altum, Vatikan, 2001., str. 51-54.
2

13

povezanih s odreenim "porukama" stvorio je problem zajednitva i crkvenoga ivota u dotinoj zemlji odnosno u mjesnoj Crkvi. Sedmo, utjecaj javnih glasila (knjiga, revija) koja su se specijalizirala za takozvane "nadnaravne" fenomene. Predstavljajui takve knjige ili asopise esto se neopravdano slue Dekretom Svetoga Oficija od 15. studenoga 1966. s obzirom na dokinue Indeksa ili Popisa zabranjenih knjiga da bi opravdali bespotrebnost crkvenog odobrenja. Takve publikacije imaju poseban uinak ako ih pie neki crkvenjak, osobito ako se radi o kakvu poznatu teologu. Tako se nastoji izbjei sadanje kanonsko zakonodavstvo s obzirom na odobrenje knjiga (usp. kan. 823, 827 3, 839). Spomenuti dekret, istie tajnik Kongregacije, odnosi se na dokinue Popisa zabranjenih knjiga, ali ostala je moralna obveza da se ne ire i ne itaju spisi koji kode vjeri i udoreu (usp. kann. 823-824). Osmo, neki su se biskupi tuili da ponekada ne samo laici istraitelji nego i crkvenjaci, strunjaci u toj materiji, idu u dotine biskupije da podupru odreene fenomene a da uope nisu traili informacije i duna doputenja od mjesnoga biskupa. Deveto, u mnogim sluajevima pristae "vidjelaca" nastoje izigrati mjerodavnu mjesnu crkvenu vlast - bilo da ona nije sklona fenomenu ili dri razboritim da se o tome ne izjanjava smatrajui da ova nije kadra shvatiti vrijednost "poruka". U takvim sluajevima takvi istraitelji lako se obraaju na Svetu Stolicu. Deseto, iako se ponekada mogu uoiti nedostaci u stavovima dijecezanskih biskupa i njihovih suradnika, ne bi bilo pretjerano rei da se vidi odreena pogibelj "Crkve ukazanja" (Chiesa delle apparizioni) koja ima nepovjerenja prema crkvenoj hijerarhiji, kao varijanta poznate opozicije "karizmatina Crkva institucionalna Crkva". U takvim sluajevima nalazimo se ne toliko pred odreenim ideolokim stavom koliko pred praktino ivljenim ponaanjem na koji utjee poneto povrna religioznost, oslabljeno crkveno zajednitvo i ne toliko duboka vjera, kojoj treba udesnih znakova. 14

Nakon tih desetak karakteristika tajnik Kongregacije daje i odreene upute, primjedbe i sugestije dijecezanskim biskupima po svijetu: Prvo, poeljna je vea razboritost i oprez mjesnih ordinarija u ispitivanju takvih sluajeva, osobito kad se radi o doputenju javnoga tovanja i jo vie kad se moda oglaavaju o nadnaravnosti samih "ukazanja". Drugo, prikladno bi bilo da dijecezanski biskupi, u sluajevima koji to zasluuju, ustanove dvije komisije (jedna znanstveno-lijenika, druga teoloka), koje se sastoje od strunjaka, istiui uvijek odgovornost dotine crkvene vlasti (tj. mjesnog ordinarija, regionalne ili nacionalne biskupske konferencije). Tree, biskupi bi isto tako trebali biti oprezni s obzirom na odobrenje pokreta ili udruga koje su povezane s pojavama "ukazanja". Kad se pojava, koja nadahnjuje takve pokrete, nije dogodila na terenu njihovih biskupija, biskupi bi trebali imati posebnu brigu da zatrae informacije od dotinih mjesnih ordinarija gdje se fenomen dogodio. etvrto, biskupi bi morali pripaziti na sveenike koji prate protagoniste ili one koji su osobito upleteni u takve fenomene. Peto, mjesni ordinariji ne bi smjeli zanemariti svoju zadau da bdiju nad publikacijama koje raspravljaju o navodnim nadnaravnim fenomenima, u oitu odnosu prema vjeri i udoreu. Smatrali smo bitnim istaknuti, iako ne u doslovnu prijevodu, navedene toke tajnika Kongregacije za nauk vjere u Predgovoru ovoj publikaciji Biskupskog ordinarijata. Pozoran itatelj lako e primijetiti da se veina spomenutih primjedaba i upozorenja moe odnositi upravo na nae Meugorje: na takozvana ukazanja, na "udruge" povezane s tim "ukazanjima", na "vidioce", "medije", "pokrete", "poruke", "posjete", "protagoniste", "publikacije", pratitelje sveenike, propovjednike redovnike itd. Pa i na sugestije s obzirom na biskupe. Ratko Peri, biskup 15

U MEUGORJU PRIJE 20 GODINA

Bio sam upnik na Hrasnu, nakon umirovljenja msgr. Stjepana Batinovia. Negdje u prvoj polovici kolovoza 1981. navrati se u upni stan don Ratko Peri, rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Nije mogao biti na sprovodu pokojnoga don Stjepana (umro 18. srpnja 1981), pa doao pomoliti se na grobu svoga prijatelja i starijega brata. Doao je, naravno, posjetiti Kraljicu mira, svetite koje je na prijedlog upnika don Stjepana, na biskupijskoj razini, 1977. godine utemeljio msgr. Petar ule, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjske biskupije. Uveer u etnji na Gradini pokraj Kraljice mira i u crkvenom dvoritu rije po rije, prebirui situaciju po Hercegovini, ne mogosmo ne dotaknuti i senzaciju koja se irila domovinom i svijetom o "ukazanjima" u Meugorju. Don Ratko zaelje da sutradan poemo u Meugorje, valjda svjestan da ga netko, kad se vrati u Rim, ne bi zaskoio pitanjem to je posrijedi, pa sramota, ako ne bude znao nita odgovoriti. A sve se dogaa tu, pred kuom. Volio bi on osobno poi tamo, porazgovoriti sa sveenicima i vjernicima kako bi stekao izravan uvid u razne prie i novinske izvjetaje. Ja ba nisam bio osobito voljan ii, moram poteno priznati, ali, hajde, pravit u mu drutvo. Poli mi autom poslije jutarnje Mise i doruka. Putem razmjenjujemo razne vijesti, razgovaramo o "udesima" koja se dogaaju, o razliitim shvaanjima odgovornih ljudi u Crkvi i drutvu, o biskupovu stavu prema toj pojavi. Upita me, poznam li koga osobno u Meugorju. Bilo bi dobro porazgovoriti s obinim ljudima, koji zdravo seljaki misle i kranski djecu odgajaju. Valjalo bi najprije posjetiti upni ured i pozdraviti upnika. Kako sam poznavao Dragu V., odluismo posjetiti njegovu obitelj. 16

Bijasmo najprije u upnom uredu. Primi nas fra Zrinko uvalo, kapelan (preminuo 1. lipnja 1991). "Fra Zrinko, je li se Tebi Gospa ijednom ukazala?" upita ga jedan od nas. "Meni, brate, nije." "Vjeruje li da je drugima?" "Vie ne vjerujem nego vjerujem. Ali ja nastojim praviti red i mir da se sve odvija kako Bog zapovijeda." Ponudio nas je, ini mi se, rakijom i tanjurom groa i smokava. Rekosmo mu da bismo eljeli otii u spomenute obitelji. Sretno bilo! Naosmo gotovo itavu obitelj Draginu pred kuom. Niu duhan. Bio je lijep kolovoki dan, a fin duhan tek ubran. Podsjeti me na tolike godine kada sam i sam brao i nizao duhan pod odrinom. Predstavih ja kolegu. Ponudie nas piem. Zapoe pria radi koje smo doli. Obraamo se djevojkama koje spretno niu list za listom: "Jeste li vi, cure, bile na 'ukazanjima' i jeste li vidjele Gospu?" pitamo. Bile jesmo na "ukazanjima", odgovaraju Dragine keri, ali mi nismo nita vidjele, osim djece koja kau da vide - Gospu. Djeca ponu moliti i mi s njima. Najednom zastanu i gledaju u neto. Onda, usred Oenaa, kau: "Evo je". I: "Ode!" Mi buljimo onako u njih, a oni bulje u neto ispred sebe. Djeca kau da je to Gospa. Tumae nam kakva je, kako izgleda, u to je obuena. Ne govore da ima ita na nogama, je li bosa ili obuvena. (Nas se dvojica zgledamo i meusobno doaptavamo: djevojke e nam tono prenijeti u kakvoj je nonji "Gospa" bila, a hoe li to popamtiti to je rekla, nismo sigurni). Nekako prvih dana bijae ovako, nastavlja jedna od njih: nama su djeca rekla, ti vidioci, da im je Gospa poruila da dou kao sutra naveer u 11 sati da e im se "ukazati" na brdu. Na kakvu brdu, po noi, Gospe draga? Nama je to bilo malo udno, to jest jest, a i kod kue su nam govorili stariji: "Boe mi oprosti, kako vas Gospa zove u ova doba, posred noi?!" Ali nas pustili. Doao svijet sa svih strana. Netko ponio bateriju, netko 17

fenjer, netko nita. Idemo mi gore, veremo se po onom kamenju, kad u neka doba netko od vidjelaca podie glas: "Gasite baterije, Gospa se nee ukazati ako ne ugasite sva svjetla!" Kad je narod pogasio svjetla, usmo kako vidioci rekoe: "Evo je". I, tako, nekoliko trenutaka svatko uti. to ako je stvarno tu Gospa, misli u sebi I moli se. Onda nam rekoe da e Gospa doi sutra isto tako po noi, oko ponoi. Te mi sutradan o ponoi opet gore. Pustili nas i ovaj put roditelji. Dole mi gore na brdo. Sjede ljudi. Netko se moli, netko pjeva, netko uti i pui. I tako, svijet ko svijet. Najednom netko zavika: "Gasite cigarete!" Neki nee da utrnu. "Ako ne ugasite cigarete, Gospa se nee ukazati", doekae. I, naravno, neki pogasie, a neki stadoe vikati na one koji jo nee da utrnu cigarete. I stvarno svi prestadoe puiti... Dok one to priaju, gura me don Ratko i veli mi, a mogli su uti i drugi: "Don Luka, mogli bismo mi polako. Nema ti tu nita autentinoga! T nije Gospa nae osjetljivosti da joj smetaju cigarete!" Malo sam ga zaustavljao da ujemo jo koju, jer su djevojke stvarno vrlo lijepo priale, ba onako kako su doivjele, ule i vidjele, vjerujui i ne vjerujui u sva ta dogaanja. S jedne strane ne smije rei da ne vjeruje Gospi, a opet ti udno da ne moe udnije kako e Gospa tako postupati s fenjerima i cigaretama. Kako e njoj, ako je ona, prigovarati to "vidioce" i narod s njima po noi nagoni po brdu, i to po hercegovakom kru, a opet vidi da je to neto mimo uobiajene ljudske pameti. Otili smo u Mostar pozdraviti biskupa ania. Ne naosmo ga kod kue. Bit e da je otiao u Rim! Don Luka Pavlovi

18

"VIDIOCI"

19

20

VICKA IVANKOVI
Vicka, zvana i Vida, roena je 3. rujna 1964. u Bijakoviima od oca Pere i majke Zlate. Najstarija je meu "vidiocima". "Ukazanja" ima od 24. lipnja 1981. do danas. Svaki dan. Bilo je i pauza. A bilo je dana da je imala po dva, tri, etiri, pet i vie "ukazanja". Tvrdila je svojedobno da e se pojava jo dugo ukazivati. Spremna je i neumorna u kontaktiranju s desecima i stotinama znatieljnika, prenosei njihova pitanja "Gospi" i njezine odgovore radoznalima. Njoj je meugorska pojava priala svoj ivot od 7. sijenja 1983. do 10. travnja 1985., eto oko 850 dana. S njom je povezana zagonetka s trima "dnevnicima", jedno od zamrenijih pitanja u meugorskim zavrzlamama.1 Ona se 1983. obratila Biskupskom ordinarijatu strojopisnim pismom, za koje je i sama priznala da ga nije pisala, a jest potpisala: "Ovih dana sam saznala da se ire umnoeni ciklostrojem izvaci iz mog dnevnika kojeg iskljuivo piem privatno za sebe od samoga poetka ukazanja Bl. Djevice Marije na Crnici u upi Meugorje. Ovim izjavljujem: 1. Da sam pisala svoj privatni dnevnik samo za sebe. 2. Da me nikada nije nitko pitao ni usmeno ni pismeno za dozvolu da bi neto objavljivao ili se s neim posluio iz dnevnika. 3. Da nikad nisam nikome dopustila da umnaa ili iri izvatke iz mog dnevnika. Ovim izvjeujem svoga o. Biskupa dajui do znanja javnosti da sve to se iri i umnaa na bilo koji nain kao tekst moga dnevnika jest teka indiskrecija i povreda mojih osnovnih

P. ANI, Sudbina "Dnevnika ukazanja" Vicke Ivankovi iz Meugorja, 13. sijenja 1984.

21

prava na privatni dnevnik. Ujedno protestiram zbog svih tih zloupotreba traei od Vas puno razumjevanje i zatitu. Molei za Vas, kao i za cijelu Crkvu, iskreno Vas pozdravljam U Bijakoviima, 7. svibnja 1983. Vicka Ivankovi. "2 Svu zamrenost oko dnevnika, jednoga, drugoga, treega, privatnoga, koji je vodila sama Vicka ili njezina sestra, ili kroniar, uspio je razmrsiti N. Bulat.3 Vicka je povezana i s "porukama" neposlunim franjevcima, mostarskim kapelanima, fra Ivici i fra Ivanu. Slovenski isusovac Radogost Grafenauer snimio je 1983. godine razgovor s Vickom, koji je i objavljen. Evo dio toga razgovora: "Biskup je pozvan da sudi da li je to Gospa ili nije" ree o. Grafenauer. Vicka: Nek on sudi, ali ja znam da je Gospa. Graf.: Crkva kae da oni koji su sami u sebe sigurni, da je to ba znak da to Gospa nije Vicka: Kome je sumnjivo neka je, meni nije Graf.: To nije dobar znak Ti si jednom rekla Biskupu, da bi on trebao vie sluati Gospu nego li Papu Vicka: Jesam, jesam Graf.: To znai da bi Biskup trebao tebe vie sluati nego Papu. Vicka: Ne mene. Graf.: Ali Biskup ne zna to je to i moda nije Gospa. Vicka: Gospa Gospa. Graf.: Ti si Biskupu rekla da je kriv, a da ova dva (Vego i Prusina) nisu krivi da mogu obavljati sveenike dunosti (slube). Vicka: Jesam.
Izvornik na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru. N. BULAT, Nepouzdanost izvora o dogaajima u Meugorju, rukopis, 1986., str. 6-24. Cio rukopis ima 36 stranica, na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru.
3 2

22

Graf.: Mogu li ispovijedati, je li Gospa rekla? Vicka: Jest. Graf.: Ako je Gospa to rekla, a Papa kae da ne smiju Vicka: Nek Papa govori, ja kaem onako kako jest. Graf: Eto, to je da ovjek doe do onoga: to nije Gospa... Kad Papa rekne: ne smiju misiti, ne smiju ispovijedati, a Gospa rekne neka ispovijeda, neka misi, to ne moe biti. Vicka: Ja znam kako je u pravu (kako je Gospa rekla). Graf.: Vidi, ako Gospa tako rekne, ja bih dao ruku u vatru da to nije Gospa to ovjek ima vei dar, to je vea pogibelj da bude avao posrijedi."4 Pojava je Vicki povjerila do sada 9 "tajni". Nedavno jedan talijanski novinar pita Vicku s obzirom na biskupa: Zar nisi zabrinuta zbog nepovjerenja koje on prema vama pokazuje? Vicka: "Pravo govorei ja naem biskupu elim dobro i molim za nj Vjeruj mi, nisam nikada bila zabrinuta. Uostalom Marija je vrlo mirna s obzirom na tu toku, zato to ne bih bila i ja?"5 Vicka ivi u upi Meugorju i ima svakodnevna "ukazanja". Neke su novine objavile da se udaje za Marija Mijatovia iz upe Gradina kod itluka. Vjenanje bi bilo u sijenju 2002.6 A trenutano se nalazi na svome uobiajenom putovanju po svijetu, ovaj put po Americi.7

P. ANI, Meugorje, Mostar, 1990., str. 6-7. R. CANIATO V. SANSONETTI, Maria, alba del terzo millennio. Medjugorje, vent'anni, Milano 2001., str. 432. 6 Usp. Veernji list, 12. studenoga 2001., str. 48. 7 J. BOUFLET, Medjugorje ou la fabrication du surnaturel, Pariz, 1999., str. 185-188, donosi sva putovanja meugorskih "vidjelaca" po zapadnome svijetu od 1990. do 1998. Tako ih je Vicka imala 26, Ivan 23, Marija 17 itd.
5

23

MIRJANA DRAGIEVI
Mirjana je roena u Sarajevu, 18. oujka 1965., od oca Joze i majke Milene. Dugo je ivjela u Sarajevu, gdje se i kolovala. Prvo je "vidjeliino" vienje "nebeske pojave" bilo 24. lipnja 1981., a posljednji redoviti susret bio je na Boi, 25. prosinca 1982. Pria da je njoj samoj taj rastanak bio vrlo teak, jedva su se rastale nakon 45 minuta. Navodna joj je Gospa rekla da je ona "dovoljno svjesna", da mora shvatiti kako se mora "okrenuti normalnom svagdanjem ivotu", kao i njezine vrnjakinje, da mora "nastaviti ivjeti bez njezinih majinskih savjeta". Mirjana nastavlja: "Prvih mjesec dana bilo mi je zaista teko. Na to me je i Gospa upozorila. Zapadala sam u teku potitenost. Sve sam izbjegavala, zatvarala se u svoju sobu, gdje sam uvijek ekala Gospu. Plakala sam i zvala je. Osjeala sam njezinu pomo i ekala kad e doi moj roendan". U stvari pojava joj ostavila "jedan dar, tj. da u je vidjeti za roendan dok sam iva". Meutim, kako je i to dugo u godini dana, a dolaznici navalili sa svih strana, ideje su se, vienja i osobe poprilino promijenile. Tako, kae Mirjana, "od 2. kolovoza 1987. svakog drugog u mjesecu ujem u sebi Gospin glas, a ponekada je i vidim, te s njom molim za nevjernike".1 Meutim, dogodile su se jo neke promjene i u osobama i u privienjima: "od 2. sijenja 1997. to iskustvo nije vie iskljuivo privatno: Mirjana zna sat u koji Gospa dolazi, od 10 do 11, i taj je susret molitve otvoren takoer vjernicima", objavljuju neki novinari njezine obavijesti.2

1 2

Poruke Kraljice mira, Meugorje, 2000., str. 22. R. CANIATO V. SANSONETTI, nav. dj., 2001., str. 114.

24

U posljednjem redovitom susretu, 25. prosinca 1982. Mirjani je dana 10. "tajna", kako to donosi meugorska kronika i drugi izvori.3 U emu se sastoje te "tajne"? Tadanji meugorski upnik dr. fra Tomislav Pervan poslao je 1. veljae 1983. na Ordinarijat prijepis Mirjanina razgovora s fra Tomislavom Vlaiem. Na stranici 7. stoji ovaj odlomak: "Tomislav: Dakle o tajnama sada nita konkretno se ne moe rei do momenta kada vam Gospa rekne da moete kazati. Mirjana: Da. Tomislav: Uglavnom moe li se ovo tvrditi: Neke tajne su vae osobne naravi? Mirjana: Ne. Ja nemam ni jednu tajnu da je ba osobno meni. Tomislav: Ti nema, a inae Ivan ima osobnih tajni. Mirjana: Meni su tajne ovako: za ovjeanstvo uopte, za svijet, onda za Meugorje, za Jugoslaviju i za jo neke krajeve i u vezi znaka. Tomislav: Dobro, u vezi znaka, onda to se odnosi na ovu upu. Mirjana: Pa je na Meugorje. Ali ima jo ovako neto." Mirjana je jednom zgodom izjavila da svako od estero "vidjelaca" ima posebno poslanje: "ja za one koji jo ne poznaju ljubav Boju, Vicka i Jakov za bolesnike, Ivan za mlade i sveenike, Marija za due u istilitu, Ivanka za obitelji".4 Mirjanin stav i odnos prema mjesnom biskupu:
R. LAURENTIN LJ. RUPI, La Vergine appare a Medjugorje? Brescia, 1984., str. 44. 4 R. LAURENTIN, Medjugorje. L'hostilit abonde, la grce surabonde, Pariz, 1998., str. 14.
3

25

Jedan se novinar nedavno obratio Mirjani ovim pitanjem: Prvi za kojega treba moliti bit e moda va biskup? Rezultira mi da jo nije htio susresti tebe i druge vidioce, i da nije njean prema Medjugorju Mirjana: "Ono to mogu rei jest to da ga potujem kao svoga biskupa i da svaki dan molim za nj. Na njega gledam kao na oca, i nadam se da e prije ili poslije poeljeti da mi posveti malo vremena kao keri: makar me samo jednom upitati to je sa mnom, to mi se dogaa, samo da provjeri tko sam. Ili da, na isti nain, postupi s jednim od nas estero. Ali ne osjeam nikakvu ljutnju zbog onoga to misli i kae: na takvim se vijestima nikada ne zadravam, jer mi ih prenose drugi, a ja ne elim suditi, a jo manje raditi prema glasinama iz druge ruke".5 Odgovor na nadu da e biskup "prije ili poslije poeljeti da mi posveti malo vremena" ili "da na isti nain postupi s jednim od nas estero": Prvo, biskup zahvaljuje na molitvama i sam preporuuje Bogu, po Gospinu zagovoru, svakoga sveenika, redovnika i vjernika. Drugo, budui da je biskup svjestan da nijedno meugorsko "ukazanje" nije do sada priznato kao autentino nadnaravno, uvijek je gledao na sve estero "vidjelaca" kao na sve ostale vjernike mostarsko-duvanjske biskupije. Tree, svako je od njih estero moglo uti ne iz "druge", nego iz prve ruke, biskupovo svjedoanstvo koje je javno govorio, napose posljednjih godina, pa i u upnoj crkvi sv. Jakova u Meugorju. etvrto, biskup nije nikada pozivao nijednoga od "vidjelaca" ili "vidjelica" na razgovor, niti je ikada ijednoga odbio, jednostavno zato jer se nikada nijedno nije biskupu javilo ni u kakvoj prigodi! Peto, uostalom bilo je obilje susreta i razgovora i jo vie "poruka" preko pojedinih "vidjelaca" biskupu aniu, koje nemaju
5

R. CANIATO - V. SANSONETTI, nav. dj., str. 444.

26

blage veze s Blaenom Djevicom Marijom! A djeca su govorila biskupu da ih je ak "Gospa" spremila da mu prenesu neke nedoline "poruke"! Bilo je to u vrijeme kad je meugorski fenomen bio izrazito u funkciji hercegovakoga redovnikog neposluha! esto, koliko nam je poznato takve nedostojne "poruke" biskupu nije nikada pojedinano slala Mirjana Dragievi. Sedmo, bez obzira na sve reeno, biskup je smatrao i smatra svojom crkvenom dunou iznositi crkveni stav o takozvanim meugorskim "ukazanjima" i "porukama". Pa i na ovaj nain. Mirjana se udala za Marka Soldu, 16. rujna 1989. Ima dvoje djece. ivi u Meugorju.

27

MARIJA PAVLOVI
Marija, zvana i Marina, roena je 1. travnja 1965. u Bijakoviima, upa Meugorje, od oca Filipa i majke Ive. Srednju je kolu pohaala u Mostaru. Darovala je bubreg svomu bratu da mu spasi ivot. "Vidjelica" je od drugoga dana "ukazanja", 25. lipnja 1981. R. Laurentin bio je ak uvjeren da e Bog nju kao poseban meugorski plod pozvati k sebi: "Ali u prosincu 1984., primjeuje msgr. Frani, Marija je imala pred-infarkt koji zauuje u njezinoj dobi. Moemo se pitati priprema li se ona, kao i Vicka, da prerano napuste ovu zemlju: neto to je uope ne bi kotalo jer nema druge elje doli one da doe k Bogu i Gospi".1 U vezi s pokuajem ivljenja u samostanu, Marija je nedavno, na upit jednoga talijanskog novinara: "Zato od vas nitko nije postao sveenik ili redovnica. Petero vas se vjenalo. Znai li to da je danas vano stvarati kranske obitelji?", ispripovjedila ovu svoju odluku: "Kroz tolike sam godine mislila da u biti asna sestra. Bila sam poela posjeivati jedan samostan, elja da tamo poem bila je vrlo jaka. Ali mi je asna poglavarica rekla: 'Marija, ako kani doi, dobro dola; ali ako biskup odlui da ne smije govoriti o Meugorju, mora sluati.' U tom trenutku poela sam razmiljati da je moda moje zvanje u tome da svjedoim ono to sam vidjela i osjetila, i da u moi traiti put svetosti takoer izvan samostana".2 Meutim, ipak je pokuala biti u "samostanu" nekoliko mjeseci. "Poslije 26. veljae 1988. - pie Laurentin -, Marija je pola s fra Tomislavom Vlaiem u Parmu s jednom skupinom od 15-ak mladia i djevojaka koji su bili izabrani u Meugorju. On ih
1 2

R. LAURENTIN, La fine delle apparizioni, 3, Brescia, 1985., str. 11. Corriere della sera (Sette), 22. studenoga 2001., str. 98.

28

je poveo na petomjesene duhovne vjebe, posveene iskljuivo molitvi. Sve je otpoelo u zanosu i posvemanjoj predanosti. Ipak, bio je to neuspjeh. Tomislav je vodio svoju zajednicu prema porukama Agnes Heupel, Njemice, koja je izlijeena u Meugorju. Marija, ije su se mjesene poruke nale na rubu, nije se s time slagala. Paolo Lunetti, koji se ve poteno bio zaljubio u nju, i koji e je 5 godina kasnije uzeti, izgladio je taj njezin spor, podupro je njezin izlazak iz zajednice i pomogao joj da objavi jedno otvoreno pismo koje je izazvalo veliku senzaciju u Italiji."3 U zajednicu fra Tomislava Vlaia, "Kraljice mira, potpuno smo Tvoji, po Mariji k Isusu", Marija je ula svretkom veljae 1988. i izila iz nje u srpnju iste godine. Zato je dolo do raskida? Fra Tomislav Vlai, koji od 1987. nije vie lan Hercegovake franjevake provincije, naao se u Italiji gdje je, zajedno sa spomenutom meugorskom "obraenicom" i "ozdravljenicom", Agnes Heupel, kao neki mistini par, osnovao mjeovitu duhovnu udrugu s navedenim naslovom. Izdao je i brouru, u kojoj se poziva na to da je, na temelju "Gospina" odgovora preko Marije Pavlovi, ta udruga pravo djelo Gospino. On pie: "Izmeu ostaloga postavio sam pitanje Gospi preko Marije Pavlovi. Marija mi je donijela odgovor Gospin, od 8. oujka 1987: "Ovo je Boji plan".4 Na kraju broure i Marija je donijela svoje svjedoanstvo. U njemu izmeu ostaloga ona pie: "Kao to vidite, Gospa je dala program za zajednicu: 'Kraljice mira, potpuno smo Tvoji, po Mariji k Isusu' i vodi ovu zajednicu preko o. Tomislava i Agnes, preko koje dolaze poruke za zajednicu."5 Meutim na Vlaievu reenicu, i na to svoje "svjedoanstvo", osvre se Marija u svojoj izjavi od 11. srpnja
R. LAURENTIN, Stella Maris, 5/1994., str. 8. T. VLAI, Una chiamata nell'anno mariano, Milano, 1988., str. 6: "Fra le altre cose ho posto una domanda alla Madonna tramite Marija Pavlovi. Marija ha portato la risposta della Madonna dell'8 marzo 1987: 'Questo un piano di Dio'." 5 Ondje, str. 16.
4 3

29

1988. i nijee da je ikada bilo ikakvih "poruka" preko nje za tu zajednicu i za to "djelo Boje". Marija doslovno pie: Osjeam moralnu obavezu da, pred Bogom, Gospom i Crkvom Isusa Krista, dam slijedee izjave: 1) Iz tekstova 'Jedan poziv u Marijanskoj godini' i iz svijedoanstva koje nosi moj potpis, proizlazi da sam ja donjela Gospin odgovor na jedno pitanje fra Tomislava V. Taj odgovor bi bio: 'Ovo je Boji plan', odnosno proizlazi da sam ja s Gospine strane dala fra Tomislavu V. potvrdu i izriito odobrenje ovog Djela i programa zapoetog u Italiji sa molitvenom grupom iz Meugorja. 2) Sada izjavljujem da nisam nikada pitala Gospu bilo koju potvrdu za ovo Djelo zapoeto od fra Tomislava V. i Agnes Heupel. Nikada nisam izriito pitala Gospu za sebe da li trebam imati udjela u ovom Djelu i nikada nisam primila od Gospe bilo kakvu uputu vezanu za grupu, osim to je svatko od nas trebao biti slobodan da napravi izbor za vlastiti ivot. 3) Iz tekstova i iz svjedoanstva koje nosi moj potpis proizlazi da mi je Gospa ukazala da zajednica i program fra Tomislava V. i Agnes Heupel, su put Boji za mene i za ostale. Sada ponavljam da nikada nisam od Gospe primila ni dala fra Tomislavu ili bilo kojoj drugoj osobi jednu takvu potvrdu i uputu s Gospine strane. 4) Moje prvo svjedoanstvo, takvo kakvo je objavljeno na hrvatskom i talijanskom jeziku, ne odgovara istini. Osobno nisam imala nikakvu elju da dajem bilo kakvu pismenu izjavu. Fra Tomislav V. mi je savjetovao, naglaavajui to vie puta, da napiem kao vidjelica jedno svjedoanstvo koje svijet oekuje. 5) Trebam takoer izjaviti, da sadraj pisma kako je prikazan i moj potpis izazivaju neka pitanja. Ja za sada na sva mogua pitanja mogu dati ovaj jedinstven odgovor, kojeg dajem, to ponavljam, pred Bogom, pred Gospom i Crkvom Isusa Krista: Sve ono to moe biti shvaeno kao potvrda i izriito odobrenje ovog Djela fra Tomislava V. i Agnes Heupel, od strane Gospe preko mene, apsolutno ne odgovara istini i isto tako istini ne 30

odgovara ideja da sam ja imala spontanu elju da napiem ono svjedoanstvo. 6) smatram, kao svoju moralnu obavezu, da ponovim, ponovno pred Bogom, Gospom i Crkvom, slijedee izjave: Nakon sedam godina svakodnevnih ukazanja, iza najintimnijeg iskustva kojeg imam o njenosti i razboritosti Gospinoj, iza svega onoga to se mogu sjetiti o Gospinim savjetima i Gospinim odgovorima na moja osobna pitanja, mogu izjaviti da nije odriva ideja da Nebeski plan i globalna Gospina poruka u Meugorju imaju za svetu posljedicu i proces eljen od Gospe ovo Djelo i program zapoet u Italiji od strane fra Tomislava V. i Agnes Heupel. Takoe je neophodno nadodati ovoj izjavi da se svakodnevna ukazanja nastavljaju. Ovu izjavu potpisujem pred Presvetim Sakramentom i namjenjujem je svima onima koji su srcem vezani za "Djelo" Gospe u Meugorju. 11. 7. 1988. Marija Pavlovi. 6 O Marijinoj udaji za spomenutoga Paola Lunettija opirno su izvijestile dnevne novine. Obitelj Lunetti posjetila je Meugorje 1987. i upoznala se s Marijom. Vjenala se s Paolom na blagdan Male Gospe u milanskoj crkvi "Santissimi Apostoli e Nazaro", 1993. "Mladenci su na brano putovanje otili na francusku Azurnu obalu, a ivjet e u esterokatnoj palai u Monzi",7 obznanili su radoznali novinari u samim naslovima. Marija do sada ima devet "tajni". "Vienja" ima svakoga dana. Preko nje iz Milana ili iz Meugorja "Gospa" alje mjesene "poruke" meugorskoj upi i svemu svijetu. Takve su "poruke" najprije prolazile kroz ruke fra Tomislava Vlaia, zatim

6 7

Izjava je vlastoruno napisana i potpisana i na talijanskom jeziku. Slobodna Dalmacija, 12. rujna 1993., str. 15.

31

pokojnoga fra Slavka Barbaria, a nakon njegove smrti kao posrednik javio se jedan sadanji meugorski kapelan. Marija s Paolom ima troje djece. Preslik dijela Izjave Marije Pavlovi

32

IVAN DRAGIEVI
Ivan je roen u Mostaru, 25. svibnja 1965., a njegovi roditelji Stanko i Zlata borave u Bijakoviima u upi Meugorje. Zavrivi osnovno obrazovanje, pohaao je prvi razred srednje kole u itluku, ali ga nije poloio. U kolovozu 1981. javio se u sjemenite kao kandidat Hercegovake franjevake provincije, ve poznat po svojim "vienjima". Poslan je u gimnaziju u Visoko. I u sjemenitu je imao gotovo svakodnevna "ukazanja". Budui da u Visokom prve godine nije uspio, ni nakon dva pokuaja, poloiti popravni ispit, smatralo se da e biti uspjeniji u koli ako prijee u dubrovako sjemenite. Tako je ujesen 1982. iz franjevake gimnazije u Visokom bio je premjeten u dubrovaku humanistiku. Dao se na uenje povijesti i drugih predmeta, a jo vie na "ukazanja". Meutim, ni u Dubrovniku se nije pokazao dostatno zainteresiranim za kolu koju je napustio u sijenju 1983. I otiao kui. Ivan ima svakodnevna "ukazanja" od 24. lipnja 1981. do dana dananjega. Neuobiajena nauka. Dok je bio u Visokom, 2. rujna 1981. pitao je "pojavu" za svoje kolege i za sebe kako e im biti. Ona da je rekla, a on zapisao: "Vi ste moja djeca i ostajete. Poli ste Isusovim putem, i tu vam ne moe nitko zasmetati da irite Isusovu vjeru." Kad smo ve kod sjemenita, Ivan pie kako mu se 5. rujna i 12. rujna 1981. "Gospa" obraa naim kranskim pozdravom: "Hvaljen Isus i Marija"! - Malo je udno da preponizna Gospa i samu sebe tako pozdravlja? Ona, uiteljica poniznosti.

33

K tomu 13. rujna 1981. pie: "Svi mi, djeca sjemenita, bili smo poslije ispovijedi na molitvi. I molili smo cijelu krunicu. Dola je na Isusovu sliku i rekla je: Ovo je va otac, anele!"1 - Kakva je to nauka? To naa Gospa nije nikada rekla za Isusa, ni u Bibliji ni u Predaji. To Isus nikad nije rekao za sebe da nam je on Otac. On je apostole i nas zvao "braom" (Iv 20, 17), jer je i sam "prvoroenac meu mnogom braom" (Rim 8,29). A sam nauavae: "Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac va - onaj na nebesima" (Mt 23,9). Pojava je Ivanu priala svoj ivot punih pet mjeseci, od 22. prosinca 1982. do 22. svibnja 1983. Ivan je poslao mjesnom biskupu aniu vie pisanih "poruka" na koje emo se osvrnuti na drugom mjestu u ovoj knjizi. enidba. Ivan se, 10-ak godina kasnije, 23. listopada 1994., oenio s bivom miss Massachusetts Loreen Murphy. Na dan vjenanja u upi sv. Leonarda u Bostonu u SAD-u, u prostoriji pokraj crkve, imao je uobiajeno "vienje", upravo kao u Meugorju, Visokom i Dubrovniku. Ukazala mu se ona ista "pojava".2 Ivan s Loreenom ima troje djece. Dio godine Ivan provodi u Meugorju, a ostale mjesece u Bostonu. I tako on godinama do danas iznosi prie o "ukazanjima" svjetskim dolaznicima u Meugorje i po svijetu. Do sada je imao devet "tajna" i jedno 7000 dnevnih "ukazanja". Sada neki kau da nije uope vano ukazuje li se ili ne ukazuje; vano je da ljudi dolaze na mjesto tzv. ukazanja i da se na temelju takvih takozvanih "ukazanja" mole. "Bogati mladi". Pie jedan znanac iz svijeta biskupu, 1997.: "Ovih dana Ivan Dragievi u susretu s 'hodoasnicima' vozi svoj novi luksuzni BMW srebrne boje, s onim irokim portskim gumama, izvan serije, kao posebna narudba iz Njemake - vrijedi moda oko 150.000 DM!"

1 2

Dokumentacija na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru. Slobodna Dalmacija, 9. studenoga 1994., str. 15.

34

Ne znamo stvarno ni koliko to luksuzno vrijedi, ni koje je boje, ni serije. Ali Ivanu, kao bivem sjemenitarcu, slobodni bismo bili uputiti skromnu poruku kad ih je on ve toliko uputio biskupu aniu da se obrati "ukazanjima" u Meugorju. Preporuujemo mu da se okani tih pustih djejih pria oko Blaene Djevice Marije i preraste u punoljetnu zbiljnost! Ve je troje drugih "anela" svelo svakodnevna na jednogodinje "ukazanje"! Od 365 godinjih odjednom su 364 svedena na jedno! Dodue, doivotno! Treba poeti uvoditi novu praksu - iznijeti svu istinu na sunce! Da nas istina oslobodi!

35

IVANKA IVANKOVI
Ivanka, zvana i Ivica, roena je u Bijakoviima, upa Meugorje, 21. lipnja 1966., od oca Ivana i majke Jagode. Stanovala je i pohaala srednju kolu u Mostaru. Ukazivaka pojava priala joj je svoj ivot od 7. sijenja do 22. svibnja 1983. Tono stotinu i etrdeset dana. Posljednji redoviti susret s nebeskom pojavom bio je 7. svibnja 1985. Nikada u ivotu nije vidjela "Gospu" njeniju i ljepu kao toga dana. "Danas je imala najljepu haljinu koju sam ikad vidjela u ivotu. Ta je haljina svjetlucala na srebro i zlato." U istim haljinama bila su i dva anela koja su pratila "Gospu". Pitala je Ivanku to bi "eljela". "A ja sam zamolila da vidim svoju majku." Nakon grljenja i poljubaca vienje je nestalo. I onda poruka: "Drago moje dijete, danas je na zadnji sastanak. Ne budi alosna, jer u ti dolaziti na svaku godinjicu, osim ove. Dijete moje, nemoj pomisliti da si neto pogrijeila, te ti zbog tog neu vie dolaziti. Ne, nisi! Planove koje je imao moj sin i Ja, Ti si prihvatila svim srcem i izvrila Ivanka, milosti koje si dobila ti i tvoja braa, nije dobio nitko na zemlji do sada!"1 Nakon sat vremena vienja, razgovora, Ivanka je poljubila pojavu koja je sa svojim anelima vinula u nebeske visine. Ivanka ima "ukazanja" samo jednom godinje, 25. lipnja, na obljetnicu "Gospinih ukazanja". Njoj nije potrebno vie, jer je ionako dobila milosti kao "nitko na zemlji do sada". Povjerena joj je i 10. tajna, 6. svibnja 1985.2 Udala se za Rajka Eleza s kojim ima troje djece. ivi u Meugorju.

Poruke Kraljice mira, Meugorje, 2000., str. 23-24. S. BARBARI, Sluaj s kuvertom Ivana Dragievia (rukopis od 9 stranica), Meugorje, 1985. str. 1.
2

36

JAKOV OLO
Jakov, zvani Jaka ili Jakia, roen je 6. oujka 1971. u Bijakoviima, od oca Ante i majke Jake. Od 25. lipnja 1981. imao je gotovo svakodnevna "ukazanja" do 12. rujna 1998. Pojava mu je priala svoj ivot od 7. sijenja do 11. travnja 1983. U jednome intervjuu 1993., u jeku rata, kae: "Gospa me i danas, kao i svaki dan posljednjih dvanaest godina, traila da se molim za mir u bivoj Jugoslaviji. Djevica me uvjerila da mogu zaustaviti rat svojim molitvama"1 S putovanja po Sjedinjenim Amerikim Dravama, dne 12. rujna 1998. javio se u Meugorje, u upni ured, istiui da mu se toga dana Gospa "ukazala" posljednji put. Vienje je trajalo pola sata: od 11,15 do 11,45. Ta mu je pojava rekla da e mu se od sada ukazivati samo jednom godinje, i to licem na Boi. Povjerila mu je 10. "tajnu". I dok mu je to povjeravala, bila je "tuna". A njega je ipak blago tjeila: "Nemoj biti tuan, jer kao majka ja u biti uvijek s tobom i kao svaka prava majka nikada te neu ostaviti".2 Oenio se Talijankom Anna-Lisom Barozzi, 11. travnja 1993. Imaju troje djece. ivi u Meugorju.

1 2

Globus, 8. listopada 1993., str. 41. Slobodna BiH, 15. rujna 1998., str. 8.

37

38

IZRAVNO UKLJUENI U MEUGORSKA ZBIVANJA

39

40

BISKUP PAVAO ANI

Pavao ani roen je 20. svibnja 1918. u Katel Novom. Majka mu je umrla dok je bio dijete. Za sveenika splitskomakarske biskupije zareen je 1. lipnja 1941. Imenovan je biskupom koadjutorom mostarsko-duvanjske biskupije 9. prosinca 1970., zareen za biskupa u Mostaru, 2. svibnja 1971. Preuzeo je upravu biskupije od svoga predasnika biskupa Petra ule na blagdan Uzvienja sv. Kria, 14. rujna 1980.1 Bio je osobito poboan prema Blaenoj Djevici Mariji. U vrijeme svoga koadjutorstva u Mostaru vodio je najmanje 11 puta hodoaa po europskim marijanskim svetitima: Mariji Bistrici, Lurdu, Fatimi, Saragozi, Sirakuzi itd. U poetku samih meugorskih "ukazanja", 1981. biskup je Pavao bio prilino otvoren,2 zainteresiran za zbivanja, osobno iao u ispitivanja, snimao, biljeio, nalazio "vidioce" u protuslovljima i neistinama. Njegov prvi pohod Meugorju bio je 21. srpnja 1981.3 Ostavio nam je zabiljeen snimak i papir: "Mjesec dana nakon poetka 'ukazanja' otiao sam u Meugorje ispitati 'vidioce'. Sve sam ih zakleo na kri da mi moraju govoriti istinu (snimljeno na magnetofonskoj vrpci). Prva je bila Mirjana: 'Ile smo traiti ovce i najednom' (kapelan u upi me upozorio da su ile puiti, skrivale su to pred roditeljima). 'ekaj, Mirjana, ti si pod zakletvom. Jeste li ile traiti ovce?'
1

Vidi opirnije ivotne podatke biskupove u knjizi Da im spomen ouvamo, Mostar, 2000., str. 57-60. 2 Pregled izjava i stavova msgr. ania moe se nai u lanku "Kriteriji za rasuivanja ukazanja", ovdje u knjizi. 3 P. ANI, Liber intentionum biljenica misnih nakana (19591982), pod datumom 21. srpnja 1981. stoji ubiljeeno: "za pokojne Mostar (razg. s djecom Meugorje)".

41

Stavila je ruku na usta, 'oprostite, ile smo puiti'. Pokazala mi je i sat na kojem se dogodilo 'udo' jer su se kazaljke pomrsile. Uzeo sam ga, odnio uraru koji ree da je sat pao i dobio defekt. Vratio sam joj ga i rekao da nikome ne govori da se udo dogodilo. Na kasetama koje je kasnije snimala vidio sam da je i dalje govorila da se udo na satu dogodilo, i dalje je priala kako su ile traiti ovce".4 Biskup je stao u obranu i "vidjelaca" i franjevaca meugorskih protiv estoke dravne harange.5 Pravo govorei, biskup se ponajvie nadao kako je nebo progovorilo da razrijei "hercegovaki sluaj", kad su se ve "nemonima" pokazale razne crkvene ustanove. Msgr. ani napisao je 19. kolovoza 1981. izvjetaj apostolskom nunciju msgr. Cecchiniju s molbom da ga prenese Svetoj Stolici. Tu vrlo oprezno pie: "U mojoj dui se nije iskristalizirao sud o svemu tome. Halucinacije? Vrhunaravno?" Mjesni je biskup prvi put izvijestio Svetog Oca o Meugorju, 6. rujna 1981. preko jednoga hrvatskog sveenika u Rimu. U pismu je opisao vanjske dogaaje: "Razgovarao sam osobno s djecom vidiocima. Oni vide 'neto', ali ni meni nije jasno radi li se o nadnaravnom fenomenu ili ne Stav dijecezanskoga klera prema ukazanjima vie je rezerviran. Pitaju se naime kako to da je Gospa izabrala neposlune franjevce. To je i za mene problem. Oekivao sam od Rima kakvu poruku za 'hercegovaki sluaj'."6 Poela su stizati pisma s raznih strana. Nijemac T. Kolberg pisao je biskupu 18. studenoga 1981. devet toaka prijateljskih upozorenja. U toj toki pie: "U Meugorju je bilo ukazanje sa sivom haljinom. To pobuuje sumnju. U svim pravim ukazanjima Majka Boja nosi svijetlu istu, bijelu haljinu kao vidljivi znak
4 5

P. ANI, Meugorje, Mostar, 1990., str. 3. Biskupovi interventi objavljeni su u: Glas Koncila, 16 i 18/1981. 6 Kopija u Arhivu Biskupskog ordinarijata, br. 703/1981.

42

svoje neokaljanosti i istoe. Iskrivljenost od istoga bijeloga prema prljavom sivom jest znakovito ponienje Bezgrjene". Biskupovo prvo upozorenje sveenstvu bilo 13. prosinca 1981: "Dogaaje budno prati i Sveta Stolica i preporua krajnji oprez do donoenja suda Biskupskog ordinarijata. Na taj oprez upozoravam sveenike da se u svojim izjavama i stanovitima ne istravaju ispred suda Crkve".7 Biskup je u prvoj godini "ukazanja" dva puta razgovarao s Papom o Meugorju: 4. prosinca 1981. i 1. svibnja 1982. Papa mu je preporuio da bude vrlo oprezan.8 Poetkom 1982. kad se ve uvjerio u odreene neistine u iskazima "vidjelaca", osobito kad je vidio kako se "pojava" obruila na njega i proglasila ga "krivim" zbog nereda u Hercegovini, a stala u obranu neposlunih redovnika, biskup je oitovao nevjericu koja se tijekom vremena pretvorila u potpuno neprihvaanje meugorskih fenomena, u izrazit otpor i otru borbu protiv propagande o "ukazanjima", protiv "hodoaa", javnih i privatnih, ak i u oduzimanju ispovjedne jurisdikcije inozemnim sveenicima koji su dolazili u Meugorje itd. Formirao je dvije dijecezanske komisije za ispitivanje dogaaja. Prvu,9 koja je djelovala od 1982. do 1984. Ta je proirena drugom koja je ispitivala dogaaje od 1984. do 1986. Svjetski je tisak naveliko pisao o tome kako su u svibnju 1986., nakon to je Komisija zavrila svojim radom, dostavljeni njezini rezultati Svetoj Stolici. Oekivao se njezin pravorijek, negativan, razumije se, kao to je bio negativan i sud Komisije. Sveta je Stolica, u skladu sa svojim pravilima, zaeljela da se, uvaavajui rezultate dotadanjih istraivanja, provede jo jedno kanonsko

Dopis biskupa Pavla ania, prot. 977/1981. P. ANI, La posizione attuale (non ufficiale) della Curia Vescovile di Mostar nei confronti degli eventi di Medjugorje, 30. listopada 1984. Poslana uredima Svete Stolice i nekim Biskupskim konferencijama u svijetu. Vidi str. 8: "Procedere cum cautela". 9 Crkva na Kamenu, 2/1982., str. 1.
8

43

ispitivanje, i to na razini Biskupske konferencije, koje je i uinjeno od 1987. do 1990. Biskupu je bila velika zadovoljtina kad su lanovi Biskupske konferencije na svome zasjedanju u Zadru, 10. travnja 1991. gotovo jednoduno izjavili svoj non constat de supernaturalitate, tj. da je na temelju dotadanjih ispitivanja nemogue ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama. Ali mu je bilo ao da je ostavljena mogunost privatnih hodoaenja, koja bi potvrivala sama "ukazanja". S tim u vezi biskup kae: "od svih dokaza najjai je sud naih biskupa", jer nakon dvogodinjega rada prve dijecezanske komisije, trogodinjega rada druge dijecezanske i trogodinjeg rada tree komisije koju je ustanovila BKJ i "nakon mjesec i pol dana studija svakog biskupa, a napose nakon rasprave svih biskupa na posebnom zasjedanju, tajnim glasovanjem od 20 prisutnih, uz jednog uzdranog, svi su potvrdili da u 'ukazanjima i Gospinim porukama' prema dotadanjim istraivanjima, nema nita nadnaravnog. To znai da su branitelji Meugorja i 'vidioci' deset godina priali neistine usprkos biskupovih opomena i poziva da ne idu ispred suda Crkve jer ako sud Crkve bude pozitivan, biskup i svi drugi lako e poi u Meugorje i prihvatiti udo ukazanja i Gospine poruke. Ali ako sud Crkve bude negativan, to e oni rei svijetu?"10 Biskup je ani napisao vie lanaka i osvrta dokazujui neutemeljenost i neistinitost meugorskih "ukazanja" i "poruka". Najpoznatije su mu dvije broure: jedna objavljena 1984.,11 druga 1990.,12 kao i propovijed na blagdan sv. Jakova u Meugorju pod

T. VUKI (pripremio), Istina oslobaa. Zbornik biskupa Pavla ania, Mostar, 1992., str. 28-29. 11 P. ANI, La posizione attuale30. listopada 1984. 12 P. ANI, Meugorje, Mostar, 1990.

10

44

krizmom, 1987.13 Sve tri su naile na kritike i polemike meugorskih zagovornika.14 Biskup je ostao ustrajan i nepopustljiv u svome stavu. Na novinarov upit iz 1994: "Jeste li promijenili miljenje o Meugorju", biskup odgovara: Nisam ni najmanje. Ja sam umoran od Meugorja. Imao sam golemu literaturu o Meugorju iz cijeloga svijeta. Nisam se mogao obraniti od ljudi koji su neprestano dolazili i govorili "uli smo da ste promijenili miljenje o Meugorju". Moje je miljenje o tome apsolutno negativno. Djeca su poela govoriti da su vidjela Gospu i od toga je odmah nastala jedna psihoza, sve to je zasvijetlilo odmah se proglaavalo Gospom. Djeca su postala predmet velike pozornosti, a mislim i obmane. Vjerojatno je da su fratri njihovu savjest pomalo uspavali da to ine na slavu Boju i Gospinu, iako sam ih ja razuvjeravao da tu nema nita nadnaravno.15 U razgovoru s novinarom u povodu svoga biskupskoga srebrnog jubileja, 1996., na pitanje je li jo uvijek "onako vrsto uvjeren da u Meugorju nema autentinih ukazanja", biskup ani odgovara: Sve uvjereniji i sve vri da zaista nema nikakva autentina ukazanja. Crkva je to jasno potvrdila i njezin pravorijek vrijedi i 1986. i 1991. i danas.16

Izjava mostarskog biskupa o Meugorju, 25. srpnja 1987., u: Crkva na Kamenu, 8-9/1987., str. 2. 14 LJ. RUPI zavrava svoju knjiicu Istina o Meugorju, LjubukiHumac, 1990., str. 125: "Problem je zapravo Biskup sa svojim aktivnim teolokim neznanjem, psihikom bolesti, velikom sklonou autoritarizmu i zloporabi autoriteta, otvorenom neposlunou Sv. Stolici i nekontroliranom mrnjom prema franjevcima." udimo se da jedan sveenik-redovnik moe potpisati ovakve i ovolike uvrede na raun svoga biskupa! 15 Slobodna Dalmacija, 22. prosinca 1994., str. 16. 16 I. DRMI, Srebrni biskup jubilarac, u: Crkva na Kamenu, 5/1996., str. 12.

13

45

Pa i potkraj ivota, kad se nad njim nadvijala sjena starosti i umora, kad bi se god govorilo o Meugorju, on je zadrao svu svjeinu i reagirao sa svom odlunou. Na sprovodnoj Misi zadunici za biskupa ania reeno je i ovo: "Od poetka svoje pune uprave prati takoer 'meugorski sluaj', za koji je ustanovio dvije komisije (1982-86), i o kojem je napisao tisue listova vjerno branei Gospinu ast, dostojanstvo Crkve i odluno nijeui bilo kakvu vjerodostojnost ijednoga 'ukazanja' u Meugorju."17

Biskup ani esto je propovijedao o Gospi

L. PAVLOVI, ivotopis biskupa Pavla ania, u: Vrhbosna, 1/2000., str. 67.

17

46

IZJAVA MOSTARSKOG BISKUPA O MEUGORJU Meugorje, 25. srpnja 1987. Brao i sestre, ovdje danas na krizmi u Meugorju, oekujete da moda reknem neku rije o dogaajima o kojima govori cijeli svijet. Crkva mora o tome voditi rauna, i ono to Crkvu zanima, ona daje posebnim osobama, komisijama na istraivanje i prosuivanje. Znate takoer da sada o ovome raspravlja komisija koju je sastavila Biskupska konferencija Jugoslavije, jer Crkva ne moe tako lako izloiti svoju vjerodostojnost pred svijetom dvadesetog stoljea. Mogu rei da sam est godina molio, studirao i utio. Molili su i mnogi drugi, i na tome im zahvaljujem. U svakoj svetoj misi nakana je o Meugorju bila prisutna, u svakoj krunici sam molio Gospu, svakog dana, da mi od Boga isprosi svjetlo a tako i Duha Svetoga. To mi je pomoglo da steknem jako i sigurno uvjerenje o svemu to sam uo, itao i doivio. Ovdje se mnogo moli i posti ali sve u vjeri da su dogaaji doista vrhunaravni, a vjernom puku propovijedati neistinu o Bogu, o Isusu, o Gospi, zasluuje dno pakla. U cijelom mome radu, molitvi i studiju preda mnom je bio samo jedan cilj: doi do istine. U tu sam svrhu jo '82. godine osnovao Komisiju od etiri lana, a kasnije je proirio, pomou nekih biskupa i otaca provincijala, na petnaest lanova, s devet teolokih uilita, iz sedam biskupija i etiri provincije i dva vrhunska psihijatra, a oni su mogli konzultirati i druge svoje kolege. Radili su tri godine. O radu i dogaajima bila je obavjetavana i Sveta Stolica. Sada se tim istim problemom bavi ve spomenuta Komisija koju je sastavila Biskupska konferencija Jugoslavije. Meutim, oni kojima se urilo ili su naprijed, ispred suda Crkve, proglaavali udesa i vrhunaravne dogaaje i s 47

oltara propovijedali privatne objave, to nikako nije doputeno dok Crkva te objave ne prizna kao autentine. Zato su razni forumi prozivali da se ne organiziraju hodoaa, da se eka sud Crkve. Najprije je Komisija za Meugorje 24. III. 1984. na to upozorila. Naalost, bez efekta. Onda je Biskupska konferencija Jugoslavije, u listopadu iste godine, rekla da se ne mogu organizirati slubena hodoaa u Meugorje, a slubeno je bilo svako koje se okupljalo i zajedno dolazilo. Ni to nije koristilo. Zatim je Kongregacija za nauk vjere u Rimu, 23. V. 1985. uputila Talijanskoj biskupskoj konferenciji dopis da biskupi nastoje odvraati od organiziranja hodoaa i od svake forme propagande. I to je ostalo bez ploda. Konano, kada se prelo na formiranje druge Komisije, uzoriti kardinal Franjo Kuhari i mostarski Biskup, u ime Biskupske konferencije Jugoslavije, 9. sijenja ove 1987. godine u izjavi za javnost rekli su: "Stoga nije doputeno organiziranje hodoaa ili drugih manifestacija motiviranih vrhunaravnim karakterom koji bi se pridavao meugorskim zbivanjima." To je reeno s najvieg mjesta u Crkvi i ne smije se preko toga prelaziti kao da to nije nita. Od prvih vijesti koje su najavile izvanredne dogaaje u ovoj upi, Biskupski je ured paljivo pratio vijesti i sabirao sve to je moglo sluiti u traenju istine. Biskup je pustio vidiocima i pastoralnom osoblju potpunu slobodu, ak ih je branio pred napadajima tiska i politike. Snimali smo razgovore na kasetama, skupljali kronike i dnevnike, pisma, dokumente i sve je to tri godine studirala Komisija sastavljena od naih profesora teologije i lijenika. Trogodinji rad Komisije dao je rezultat: dva su lana Komisije glasovala da su ukazanja vrhunaravna, istinita. Jedan se lan uzdrao od glasovanja, jedan da je neto bilo u poetku, a jedanaest non constat de supernaturalitate, tj. da ukazanja nije bilo. Duboko sam uvjeren da su svi lanovi Komisije radili savjesno i ispitali sve to je moglo posluiti u traenju istine. Crkva ne moe riskirati svoju vjerodostojnost i esto je u slinim sluajevima pomno istraivala ovakve dogaaje i 48

odbijala velika mnotva ako su se okupljala na mjestima gdje je bilo ustanovljeno da dogaaji nisu vrhunaravni. Sjetimo se Garabandala u panjolskoj i San Damiana u Italiji i jo desetaka slinih mjesta zadnjih godina. U Garabandalu su "vidjelice" govorile da je Gospa obeala veliki znak za cijeli svijet. Od tada je prolo dvadeset i pet godina a toga znaka nema. Da je i ovdje Gospa ostavila znak, bilo bi svima jasno o emu se radi. Gospa se, kau, poela ukazivati na Podbrdu na brdu Crnici, pa kad je milicija zabranila ii tamo, sila je u kue, u ograde, u polja, u vinograde, u duhanita, ukazivala se u crkvi, na oltaru, u sakristiji, na koru, na krovu, na zvoniku, po putovima, na putu u Cerno, u automobilu, u autobusu, u kolama, u Mostaru na nekoliko mjesta, u Sarajevu na vie mjesta, u Zagrebu po samostanima, u Varadinu, u vicarskoj, u Italiji, opet na Podbrdu, na Krievcu, u upi, u upnoj kui, itd. Sigurno nije nabrojeno ni pola mjesta navodnih ukazanja pa se trijezan ovjek, koji Gospu asti, pita: Gospe moja, to to od tebe ine? U ovoj biskupiji ja sam po boanskom pravu pastir, uitelj vjere i sudac u pitanjima vjere. Budui da su dogaaji u Meugorju stvorili napetost i podjelu u Crkvi - jedni vjeruju, drugi ne vjeruju - i pobjegli kontroli Crkve i jer su preporuke i odluke prije spomenutih foruma - Komisije, Kongregacije i Biskupske konferencije - ostale bez efekta, ja, mostarski biskup, pred Bogom odgovoran za disciplinu u biskupiji, ponavljam i sankcioniram prijanje odluke crkvenih foruma i sveenicima koji organiziraju hodoaa ili dolaze ovamo, pridajui ovim dogaajima vrhunaravni karakter, dok ne zavri rad Komisija Biskupske konferencije Jugoslavije, zabranjujem misiti u svojoj biskupiji. Obraam se tebi, Bezgrjena Djevice i Majko, Majko Boja i Majko Crkve, Majko ovoga puka koji te trai, moli i ljubi. Obraam se tebi, ja tvoj sluga, biskup mostarski i pred cijelim svijetom izriem svoju duboku i nepokolebljivu vjeru u sve povlastice kojima te je Bog obdario, po kojemu si prvo i 49

najodlinije stvorenje. Izriem svoju duboku i nepokolebljivu vjeru u tvoj zagovor kojim posreduje kod svemoguega Boga za sve potrebe svoje djece u ovoj suznoj dolini. Izriem svoju duboku i nepokolebljivu vjeru u tvoju ljubav prema nama grenicima, a tu si ljubav posvjedoila i svojim ukazanjima i pomoima. I sm sam vodio hodoaa u Lourdes. Upravo snagom te vjere, ja tvoj sluga, biskup mostarski, pred brojnim mnotvima koja su te zazivala, otkrivam i prihvaam tvoj veliki znak koji je postao siguran i jasan nakon ovih est godina. Taj znak jest da si est godina uporno utjela na sve navjetaje o znaku: bit e na brdu "ukazanja" vidljiv i trajan, bit e brzo, bit e uskoro, jo malo, strpite se malo - govorili su jo 1981. Pa onda: bit e za Bezgrjeno, za Boi, za Novu godinu, itd. Meni poseban znak nije potreban, ali je potreban onima koji su vjerovali neistini. Hvala ti, Gospe, to si svojom utnjom dugom est godina pokazala da li si ovdje govorila, da li si se ukazivala, poruke i tajne dijelila i da li si posebni znak obeala. Presveta Djevice, Majko Kristova i Majko naa, posreduj za mir u ovoj nemirnoj crkvenoj pokrajini, u mostarsko-duvanjskoj biskupiji, posreduj posebno za ovo mjesto, za ovu upu, gdje se bezbroj puta upotrijebilo tvoje sveto ime u govorima koji nisu bili tvoji. Daj da se prestanu izmiljati tvoje poruke. Primi, presveta Djevice, zadovoljtinu iskrene molitve pobonih dua koje su daleko od fanatizma i neposluha u Crkvi. Daj nam svima da doemo do prave istine. Gospe draga, ponizna i posluna slubenice Gospodnja, daj da Meugorje krene vrstim koracima za pastirom mjesne Crkve da bismo te svi zajedno mogli veliati i hvaliti u istini i ljubavi. Amen.* Pavao ani, biskup

* Crkva na Kamenu, 8-9/1987., str. 2. 50

FRA JOZO ZOVKO

Jozo Zovko roen je u Uzariima kod irokoga Brijega 19. oujka 1941. Kao lan Hercegovake franjevake provincije zareen je za sveenika 3. travnja 1965. Fra Jozo je bio upnik u Meugorju u vrijeme kad su se pojavila "ukazanja", 1981. Najprije je nekoliko dana bio sumnjiav prema "ukazanjima", ali od 29. lipnja 1981., kad se "Gospa" i njemu "ukazala" u crkvi pod krunicom, pretvorio se u fanatina iritelja meugorske propagande. U listopadu 1981. osuen je na tri i pol godine zatvora to je 11. srpnja 1981. u svojoj propovijedi u Meugorju obezvrijedio jubilarnu 40. obljetnicu "narodne revolucije". Na suenju se spominje takoer njegov pozdrav biskupu na krizmi u Meugorju, 25. srpnja 1981. U obrazloenju Optunice ima i ovaj fra Jozin odlomak protiv biskupa ania: "Prizna da je u lino konceptiranom i proitanom pozdravnom govoru biskupu naveo da se moli da nas vrijeme 'lanih nauka i krivih uitelja' ne zavede, ali da je time aludirao na biskupa da on mora biti pravi uitelj, jer smatra da je on kriv to prole godine u njegovoj upi nije odrana krizma, navodei i to da uitelj ne smije biti vuk u ovijoj koi".1 Fra Jozo, koji je govorio o lanim naucima i uiteljima, o vucima u ovjem runu, uspjeno se brani pred komunistikim sucima da je time mislio na biskupa kao "vuka" i "lanog uitelja"! Fra Jozinoj obrani prisustvovao je 21. listopada 1981. i don Ante Luburi, tajnik biskupije, koji je sastavio zapisnik od 5 stranica. Fra Jozo nije niim opovrgao svoje izjave dane u istrazi, veli zapisniar, nego se ovako brani: "Fra Jozo ne odgovara na pitanja nego eli sud uvjeriti da je za vrijeme istranog postupka bio bolestan, imao je bolest uha, pa on nije uo sve to ga se pitalo
Optunica Okrunoga javnog tuilatva Mostar, KT-Broj 92/81., od 14. rujna 1981., str. 3. Kopija na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru.
1

51

i to se sve u zapisnik diktiralo. Zapisnik koji je u istrazi sastavljan on nije 'proitao', ali ga je 'potpisao s uvjerenjem da je u zapisnik uneseno ono to je on govorio'." Tajnik Luburi dodaje: "nita nije iz optunice negirao, ja se barem ne sjeam. Nakon ove njegove izjave ja sam kod sebe napravio jo jednu biljeku, a ta je: Da nije moda ovo razlog da mi, na moje osobno traenje, Provincijalat nije htio dostaviti optunicu fra Jozinu da je za Ordinarijat kopiram, a to su i bez traenja trebali dostaviti?"2 Kazna je fra Jozi Zovki skraena. Vratio se iz zatvora u veljai 1983., ne u Meugorje, ali vrlo povezan s Meugorjem. I kao upnik Tihaljine bio je u stalnu kontaktu s Meugorjem. Uvidjevi vie elemenata koji su se nakupili iz fra Jozina ponaanja, biskup mu je 23. kolovoza 1989. oduzeo svaku jurisdikciju u hercegovakim biskupijama. On se 14. listopada 1989. alio Svetoj Stolici, ali je 15. veljae 1990. stigao odgovor da se potvruje i stoji kazna dok se fra Jozo ne makne u kakav "convento lontano da Meugorje" (= samostan daleko od Meugorja). Imenovan je gvardijanom na irokom Brijegu, a ve vie godina ne obavlja nikakvu pastoralnu slubu, koje je lien u ovoj biskupiji od 1989. Godine 1995. izraen je film pod naslovom "Gospa", a u kojem je protagonist - fra Jozo. Ordinarijat se osvrnuo svojom kritikom u povodu prikazivanja toga filma, to se moe itati i u ovoj knjizi. Fra Jozine elje. Fra Jozo Zovko, ve vie godina bez pastoralne jurisdikcije i kanonske misije u Hercegovini, neumorno putuje irom svijeta i iri poruke "Gospe meugorske". Predviajui susrete s meugorskim pristaama po Sjedinjenim Amerikim Dravama, alje putem svoje tajnice organizatorima upute, savjete i elje s obzirom na svoj boravak i susrete. Dne 18. rujna 1997. godine poslan je na engleskom jeziku raspored

A. LUBURI, Suenje fra Jozi Zovki upniku upe Meugorje, 21. listopada 1981. rukopis, na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru.

52

njegova boravka i zahtjevi u 17 toaka. Ordinarijat je primio iz Amerike tekst i prevodimo neke toke: "4. Najprikladniji pristup biskupima jest da se biskupa pozove na sastanak a ne da se za to trai njegovo odobrenje. To bi trebao uiniti mjesni a ne glavni organizator. Vano je potovati poloaj biskupa a ne stavljati ih u neugodne situacije. Pozivajui ih, oni e biti upoznati s dogaajem a da im se ne daje uloga koju oni ne mogu obaviti. Sveenici i redovnici biskupije i provincije mogu isto tako biti pozvani. 7. Ulaznice za sastanak u crkvi ne smiju se prodavati, premda organizator mora voditi predbiljebu. Kad se sastanak odrava izvan crkve i ulaznice se moraju prodavati, neka se prodaju po najnioj cijeni da se pokriju trokovi... Sabiranje novca moe se poduzimati sve dotle dok se ponizno (humbly) provodi. 8. O. Zovko ne stidi se velike potrebe svoga naroda, i posebno, velike i hitne potrebe ratne siroadi 'God-Parent' programa. On rado prima milodare, a u svakom je sluaju vano da bude jasno shvaeno da je jedina svrha njegova dolaska u SAD da donese Gospinu poruku. 9. O. Zovko pozdravlja prigodu privatnog susreta sa sveenicima, redovnicima i Bogu posveenim osobama, moda upravo prije generalnog sastanka. Otvoren je da dri duhovnu obnovu za njih ako mu dopusti vrijeme i okolnosti. 10. Preporuuje se pojedinaan veliki oglas s natpisom: EVO TI MAJKE sa slikom Gospe meugorske i s jednom fotografijom o. Zovke, iskazujui dotinu vijest o sastanku, ukljuujui i telefonske brojeve. Svaka reklama treba biti prethodno odobrena. 11. Za vrijeme Zovkina govora trebaju svakome vjerniku koji je nazoan sastanku biti podijeljene Gospine slike kao to su u Zovkinoj upi na irokom Brijegu. One e se naruiti i platiti unaprijed u Italiji im se procijeni koliko ih treba. Ili, one se mogu otiskati u mjestu ako je kvaliteta ravna izvorniku ukljuujui boju i teinu i veliinu papira. Sve neupotrijebljene slike moraju se 53

pokupiti i slike se ne smiju dijeliti nikomu izvan sastanka ni u koje vrijeme i nikojom prigodom. Zovko ne daje samo Gospinu sliku nego 'Njezin program' i svoj blagoslov s time. To se mora potovati. 12. O. Zovko mora biti jedini govornik i nijedan drugi govornik nije predvien. 13. O. Zovko vie voli prenoiti sa sveenicima i bilo bi prikladno da on bude s hrvatskim sveenicima gdje je mogue. On ne voli boraviti ni u jednoj privatnoj kui. Njegov smjetaj, u svakom sluaju, treba biti privatan s privatnim kupatilom i udobnim krevetom. Naporno je putovanje i treba dobro spavati. 15. Izabrane organizatore treba upozoriti da kontaktiraju sa svim meugorskim centrima i molitvenim skupinama u njihovu podruju i okolnim podrujima gdje o. Zovko ne moe dospjeti, te tijesno s njima suraivati.3 ivi na irokome Brijegu.

Crkva na Kamenu, 11/1997., str. 15.

54

FRA TOMISLAV VLAI

Tomislav Vlai roen je u Soviima, 16. sijenja 1942. Kao lan Hercegovake franjevake provincije zareen je za sveenika 26. srpnja 1969. Prije dolaska u Meugorje, fra Tomislav je bio kapelan u apljini. Naslijedio je fra Zrinka uvala, poetkom 1982. preuzimajui slubu kapelana u meugorskoj upi. Od samoga poetka pratio je "vidioce", a kad se naao kao kapelan u Meugorju, onda im se javio i kao duhovni voa, u kojega su imali puno povjerenje, razmjenjujui neki od njih svoje dnevnike s njegovima. Biskup je ani posjetio Meugorje 16. studenoga 1983. i interesirao se za Dnevnik "vidjelice" Vicke Ivankovi i za upnu kroniku da moe donijeti sud o fenomenu. Fra Tomislav daje Kroniku, a negira postojanje Dnevnika "vidjeliina". Kae da se moe zakleti na kri. Dolazi na Ordinarijat u Mostar, u. prosincu 1983. i pred biskupom se kune na kri da nije imao u rukama Vickin dnevnik.1 Odreeni je dnevnik, meutim, postojao to se moe dokazati iz fra Tomislavove kronike i iz njegova pisma biskupu, od 21. prosinca 1983. U razgovoru 1983. obavijestio je vicarskoga teologa U. von Balthasara: "Djeca su odluila poi u samostan ali ekaju trenutak koji samo oni znaju."2
Prisega registrirana na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru, pred biskupom, 14. prosinca 1983. koju je uinio fra Tomislav Vlai, a glasi: '"Nako mi pomogao svemogui Bog, Otac, Sin i Duh Sveti, Dnevnik skriveni, o kojem otac Biskup govori, nikada nije bio u mojoj ruci, niti znam da postoji Vickin dnevnik. Najiskrenije sam se interesirao i kod Vicke da doznam da li postoji. I iz razgovora sam doao do uvjerenja da ne postoji taj Dnevnik. U tom razdoblju sam Vicku poticao da pie Dnevnik i nije ga pisala koliko sam mogao doznati. I ja o Dnevniku nita vie ne znam - Amen!" 2 M. BOTTA L. FRIGERIO, Le apparizioni di Medjugorje, Pessano, 1984., str. 129.
1

55

U pismu od 13. travnja 1984. predstavlja se Papi kao onaj koji "po boanskoj providnosti vodi meugorske vidioce". Informira ga da "Gospa nastavlja priati svoj ivotopis vidiocima" i obavjetava Svetog Oca: "nalazim se u Rimu od 29. 04. do 10.05. radi jednoga meunarodnog sastanka. Znam da ste vrlo zauzeti, ali ako me moete primiti koju minutu, rekao bih Vam jake toke ukazanja".3

Pismo T. VLAIA Svetom Ocu, 13. travnja 1984. na talijanskom.

56

Drugo pismo od est stranica, poslano Papi dva tjedna kasnije, sadri "poruke": "Vrijeme je blizu. Idemo k svretku".4 Fra Vlai pie u kolovozu 1984. biskupu aniu da je Gospin dvijetisuiti roendan te 1984. godine 5. kolovoza!5 Nitko od ozbiljnih crkvenjaka to nije uzimao u obzir, a najmanje biskup ani i Sveta Stolica. Konano, fra Tomislav pie poetkom 1985. jednomu svom "predragom bratu" koji je bio u Vatikanu, molei zatitu s obzirom na biskupa i tumai: "Trebalo bi pokrenuti i sve druge (uenjake, teologe, biskupe, kardinale). Ve moramo priznati da sotona moe djelovati i u strukturama Crkve."6 Godine 1984. fra Tomislav je morao napustiti Meugorje i prijei za kapelana u Vitinu. Odanle je otiao u Italiju, u Parmu gdje je utemeljio 1987., zajedno s Njemicom, Agnes Heupel (kao "Klara i Franjo", doslovno pie T. Vlai7), mjeovitu udrugu nazvanu "Kraljice mira, potpuno smo tvoji. Po Mariji k Isusu". Od tada ime fra Tomislava Vlaia nije vie na popisu Male brae Hercegovake provincije. Vlaiev pokuaj da svoju novu zajednicu protumai kao "Boji plan", koji mu je preko Gospe otkrila Marija Pavlovi, jedna od meugorskih "vidjelica", tadanja lanica te iste zajednice, koja je napisala "svjedoanstvo" kao dodatak spomenutom Pozivu,8 odluno je opovrgla: "Sve ono to moe biti shvaeno kao potvrda i izriito odobrenje ovog Djela fra Tomislava V. i Agnes Heupel, od strane Gospe preko mene, apsolutno ne odgovara istini i isto tako istini ne odgovara ideja da sam ja imala spontanu elju da napiem ono svjedoanstvo."9
Pismo T. VLAIA Papi, 26. travnja 1984., str. 6. Pismo T. VLAIA biskupu aniu, 22. kolovoza 1984. 6 Pismo T. VLAIA "Carissimo fratello" u Vatikanu, 5. sijenja 1985. na talijanskom. 7 T. VLAI, Una chiamata nellanno mariano, Milano, 1988., str.. 5. 8 Ondje, str. 15-17. 9 Vlastoruno pismo MARIJE PAVLOVI, od 11. srpnja 1988. na hrvatskom (s talijanskim prijevodom).
5 4

57

Oito su posrijedi bile neke mutnoe. "Vidjelica" je napustila onu zajednicu i udala se za jednoga Talijana, 1993. Zajednica se fra Tomislavova samo na temelju dopisa upnika fra Ivana Landeke, 17. sijenja 1994., a bez ikakva odobrenja mjerodavnih crkvenih vlasti, nastanila u Meugorju, podigavi kuu irokih razmjera. Pismom od 5. prosinca 1997. mjesni je ordinarij na temelju kan. 975. Zakonika kanonskoga prava proglasio da fra Tomislav Vlai nema nikakve ispovjedne jurisdikcije na terenu mostarskoduvanjske biskupije. Takav mu je status i danas. Prema opsenoj dokumentaciji, koja je stavljena Ordinarijatu na uvid, fra Tomislavova mjeovita zajednica posljednjih godina doivljava ozbiljne krize, potrese i diobe.

58

FRA SLAVKO BARBARI

Slavko Barbari roen je u Dragiini kod erina, 11. oujka 1946. Kao lan Hercegovake franjevake provincije zareen je za sveenika 19. prosinca 1971. Godine 1981. fra Slavko je bio imenovan duhovnim pomonikom u Mostaru. Od 1984. kapelan je u Meugorju, kamo je i otprije zalazio. Naslijedio je fra Tomislava Vlaia i postao "duhovni voditelj" djeci, "vidiocima".1 Biskup ani 3. sijenja 1985. trai od Provincijalata da se fra Slavko premjesti iz Meugorja. Biskup intervenira jo jednom, 30. sijenja 1985., ali se ogluuje i fra Slavko i Provincijalat. Meutim, izriito i odluno intervenira meugorska navodna "Gospa", objavljujui preko "vidjelaca" svoj pastoralni "dekret" fra Slavku Barbariu, imenujui ga, mimo svakoga obiaja, "voditeljem" upe, 3. veljae 1985: "Ja elim da otac Slavko ostane ovdje, da vodi upu i skuplja vijesti kako bi, kad ja vie ne budem dolazila, ostala potpuna slika svega onoga to se dogodilo. U ovom trenutku molim posebno za oca Slavka i za sve one koji rade u ovoj upi."2 Posebna je uvuenost dr. fra Slavka Barbaria u razrjeenje afere oko koverte Ivana Dragievia, 1985. O tome na drugom mjestu u ovoj knjizi.

I. SIVRI, La face cache de Medjugorje, St. Francis-du-Lac, Kanada, 1988., str. 41. 2 R. LAURENTIN, Dernires Nouvelles, 3 (1985) francuski: str. 25-26; talijanski: str. 29-30.

59

Na biskupovo tree insistiranje za premjetaj, 20. srpnja 1985., Provincijat predlae fra Slavka za kapelana u Blagaju. Ordinarijat odobrava, 6. rujna 1985. Kroz to vrijeme o. Barbari esto ide u Meugorje i propagira kult "Gospe meugorske". Neumorno izdaje knjige, obilazi svijetom zajedno s pojedinim "vidiocima", tumai svijetu poruke. Tri godine kasnije, provincijalat predlae fra Slavka za kapelana na Humac. Biskup odobrava, 16. rujna 1988. Nakon BK izjave iz 1991. fra Slavko Barbari iskazuje koja je nakana Meugorja: "Mi imamo svoje svetite. Imamo doputenje za narod da ovamo dolazi. to e nam vie vidioci?"3 Provincijalat predlae da fra Slavko ostane na Humcu, 1991. I to biskup odobrava. Godine 1991. fra Slavko na svoju ruku - on kae na usmeno odobrenje provincijalovo - prelazi s Humca u Meugorje, bez ikakva znanja biskupova. Na Ordinarijatu je biskupska smjena, 1992/93. Agresorski rat bjesni u Hrvatskoj i BiH. Od 1993. nadalje vie je dopisa razmijenjeno izmeu Ordinarijata i fra Slavka, a Ordinarijat ne postavlja pitanje njegove legalnosti u upi, u uvjerenju da fra Slavko ima sve dekrete uredne. Biskup trai od Provincijalata da fra Slavko bude premjeten iz Meugorja, 1999. Budui da je ve godinama bez pastoralnoga dekreta u Meugorju, a ni tada nije htio otii iz upe, biskup mu je proglasio prestanak ispovjedne jurisdikcije: 20. veljae 2000. Fra Slavko je zatraio od biskupa reviziju dekreta, 7. veljae 2000. Biskup mu je jo jednom potvrdio svoju odluku: 9. veljae 2000., tj. da e mu prestati jurisdikcija naznaenoga dana ako ne ode iz Meugorja.

E. M. JONES, The Medjugorje Deception, South Bend, 1998., str. 194.

60

Fra Slavko se poalio Svetoj Stolici. Kongregacija za evangelizaciju naroda traila je podatke o fra Slavku dopisom od 27. oujka, a biskup je odgovorio 8. travnja 2000. zadravi svoj stav, dok ne doe fra Slavkov potpis na Izjavu o posluhu i konkretan posluh da se udalji iz Meugorja. Fra Slavko je potpisao Izjavu o posluhu, 20. lipnja 2000., ali se nije dao iz Meugorja. Potvren mu je jo jednom prestanak ispovjedne jurisdikcije, 30. listopada 2000. Umro je 24. studenoga 2000. na Krievcu. Meugorska je pojava u mjesenoj "poruci", 25. studenoga, dala izjavu o fra Slavkovu roenju za nebo: "Radujem se s vama i elim vam rei da je va brat Slavko roen za nebo i zagovara vas." Ljudi se pitaju je li to "beatifikacija" bez kanonskoga procesa, i to sutradan po smrti? Bio je jedan od motora meugorske propagande. Bilo mu je ao da je ostao bez ispovjedne jurisdikcije, ali se vidjelo da mu je u ovom sluaju privatno iznad javnoga!4

Biskup je dopisom od 28. prosinca 2000. ovim rijeima fra arku Iliu reagirao na pretjerivanja o pokojnom fra Slavku: "Megalomanski je to u curriculumu vitae pokojnoga dr. fra Slavka Barbaria kaete da je pobonost krinoga puta 'predvodio tisuama petaka' (Krni zaviaj, 33, str. 267). Raunajte ovako: da je svakoga petka kroz svih 19 'ukazivalakih' godina vodio krini put, bilo bi 988 petaka. Dakle, nije ni tisuu! A nemogue je da je svakoga petka bio i u tih 19 godina. Poneki je petak bio u Mostaru, Blagaju, na Humcu, u Brazilu, u Junoj Africi, u Americi, u Italiji, u Njemakoj! Odakle onda 'tisue petaka'? Isto tako prenosite svjedoanstvo 'djelatnika meugorskog svetita' kako su fra Slavkove knjige 'prevedene na dvadesetak jezika i premaile nakladu od 20 milijuna' (str. 274). Hajde, raunajte ovako: Navodite 11 fra Slavkovih knjiga, i nijedna knjiga nije doivjela dva izdanja. Neka je svaka knjiga izila u nevjerojatnih 10.000 primjeraka, to je nevjerojatnih 110.000 primjeraka na hrvatskom, a u nevjerojatnih 20 jezika jo puta toliko jest jednako nevjerojatnih 2.200.000 primjeraka. Odakle onda '20 milijuna', ovjee Boji?"

61

Unato svemu fra Slavkovu neposluhu za ivota, mjesni je ordinarij predvodio za njega Misu zadunicu 26. studenoga u Meugorju,5 istaknuvi u poetku sv. Mise: "Pred Bojim pozivom umuknu sve ljudske primjedbe i prie. Preostaje samo odgovor pozvanomu pred Bogom i na ljudski zagovor po ovoj Isusovoj rtvi, pred milosrdnim Ocem nebeskim. Neka Krist Kralj - kojemu danas svetkovinu slavimo - primi duu pokojnoga sveenika fra Slavka i udijeli nagradu za sva dobra djela, i oprotenje za sve propuste."

Vrhbosna, 4/2000., str. 471.

62

FRA LEONARD ORE

Leonard Ore roen je u Posukom Gracu 20. sijenja 1928. Kao lan Hercegovake franjevake provincije zareen je za sveenika 21. listopada 1951. Godine 1976. Sveta ga je Stolica svrgnula sa slube provincijalnog vikara jer se s ostalim lanovima provincijalne uprave napismeno pobunio protiv Papina dekreta "Romanis Pontificibus" o predaji upa. Dvanaest godina kasnije biskup mu je ani izdao dekret za upnika u Meugorju, 1988. A kad se poeo vladati mimo crkvenih normi, biskup mu je oduzeo i upniku slubu i ispovjednu jurisdikciju u biskupiji. Podigao je utok na Svetu Stolicu, gdje je izgubio parnicu. Napisao je vie lanaka o meugorskim "ukazanjima" svrstavajui se na stranu njihove autentinosti. Kriva rehabilitacija. Donosimo ovdje dio biskupova pisma dr. fra Leonardu Oreu: Mostar, 15. oujka 1999. Veleasni fra Leonarde! Proitao sam nedavno Vae Crno pismo - nekoliko razjanjenja1 s obzirom na "izjave vidjelaca" meugorskih protiv biskupa ania a u korist Ivice Vege i fra Ivana Prusine, od 20. sijenja 1999. Ne osvrem se na ono to korigirate kao netono: "upa Meugorje ostaje, dakle, kao i prije povjerena duobrinitvu franjevaca", ni na ono zbog ega izraavate svoje aljenje: "Neki su se franjevci, koji su na neki nain povezani s Meugorjem, dali zavesti od trgovaca i uli u nadzorne organe banke". ak ni na ono to piete da "u apljini nastaje shizma",
L. ORE na svoje 4 stranice njemakoga teksta osvre se na Schwarzer Brief, br. 1/1999. od 6. sijenja 1999. objavljen na njemakom jeziku u Lippstadtu.
1

63

kojoj ste inae i Vi zaetnik onim svojim stavom, koji ste napisali 16. 8. 1973. msgr. Majiu: 'Vama je dobro poznato, da mi od poetka i uporno stojimo na stanovitu da je u apljini naa redovnika kua i da smo spremni u njoj ostati i u sluaju da nam via sila oduzme upu'. Eto odupirite se uporno i uspjeno "vioj sili" pa i pod kandalom izme! Nego sam zaprepaten da u 'sluaju Ivice Vege' piete doslovno ovako: 1) - Ostavili ste dvoznanom misao, da Vego, s jedne strane, nije imao mogunosti apelirati na bilo koga, a ipak, s druge strane, on je apelirao i Apostolska je signatura njegovo otputanje proglasila nitetnim. 2) - Vi dobro znate da nije rehabilitiran ni on ni fra Prusina zato to su imali pravo u odnosu na sve ono to su bezakoniki radili po Mostaru, nego zato to Kongregacija za ustanove posveenog ivota... nije uredno obavila svoj zadatak. (). Signatura je tu nala legalan propust ('prekraj zakona') i to je proglasila, pa je zato otputanje nichtig (= nitavno). I da se ponovno bio vodio proces protiv onih kanjivih djela, od poetka i potujui legalnu proceduru, i sami znate da bi bilo drugaije. apljina docet. 3) - A najudnije i najkandaloznije je od Vas da tvrdite da su Veginim rehabilitiranjem rehabilitirane i 'izjave vidjelaca'. Koje 'izjave' i kojih 'vidjelaca'? elite li to zaista samoj Apostolskoj Signaturi, Vrhovnom crkvenom sudu, podmetnuti da je ona "time" (dadurch) rehabilitirala i 'izjave vidjelaca'? ovjeje Boji, kakva je to meugorska fanatinost, fantastika i logika, naopaki zakljuak i kakvo je to poznavanje i poigravanje sa Signaturom kao Vrhovnim crkvenim sudom? Zar su 'izjave vidjelaca' bile predmet presude Apostolske signature? Je li joj to bilo i na kraj pameti? Zar Signatura igdje spominje Meugorje i vidioce? I indirektno? I ako Signatura nae neki legalan propust ili 'prekraj zakona' u postupku nekoga Ureda Svete Stolice (u ovom sluaju Kongregacije za redovnike), zar time rehabilitira svu 64

'tvrdokornu neposlunost' pojedinih franjevaca, njihovo 'kanjivo djelo neposlunosti prema poglavarima', 'posljedice neposluha' njihova, 'prekraj s obzirom na ostale propise dekreta' o 'pastoralnoj djelatnosti', ili to je jedan od njih 'postao neposluan ili djelomino ili cjelovito prema svim spomenutim dekretima', 'koji su se uporno odupirali izvrenju dekreta ROMANIS PONTIFICIBUS', 'koji su se protivili izvrenju dekreta', 'ustrajni u pobuni' itd? Zar mislite da svojom tvrdnjom o rehabilitiranju Vege ne branite zloporabu koju je Signatura izriito predvidjela s obzirom na svoju Presudu: 'da se ovom odlukom netko ne bi sluio za rasklimavanje stege posveenoga ivota.' Zar zaista mislite da su rehabilitirane besmislene 'izjave vidjelaca' protiv biskupa, u korist Vege i Prusine? (). 4) - elite li tom reenicom dokazati - protivno ponavljanoj tvrdnji meugorskih franjevaca, pa prema tome i svojoj - da je Meugorje, 'Gospa meugorska', 'vidioci', njihove 'izjave' i 'poruke', ipak u slubi neizvrenja Papina dekreta, tj. bitno povezano s neposlunou franjevaca u Mostarskoduvanjskoj biskupiji? Ako Vam je to bila nakana, onda ste tom svojom reenicom i interpretacijom stavili i samu Apostolsku signaturu protiv apostolskoga Dekreta Romanis Pontificibus. Mene ste jo jednom uvjerili, valjda i nehotice, u Vau i ostalih pro-meugorskih franjevaca () zloupotrebu meugorskog fenomena i svu smetenost i smuenost njegovih upornih podupiratelja. Dok Vam na tome jasnom oitovanju valja odati priznanje, ujedno treba izjaviti da je to Vae interpretiranje Signaturine presude vere indignum et iniustum! (= uistinu nedostojno nepravedno). (). elei Vam sretne uskrsne blagdane Bogu Vas preporuuje...

65

REN LAURENTIN
Ren Laurentin roen je 19. listopada 1917. u Toursu u Francuskoj. Za sveenika je zareen 8. prosinca 1946. Napisao je vie djela na podruju mariologije. Od 1984. objavio je brojne lanke, broure i knjige o meugorskim fenomenima branei njihovu vjerodostojnost. S biskupom je aniem imao vie susreta i razmjena pisama. Sa sadanjim biskupom susreo se 1998. i razmijenio poneki dopis. Prvo biskupovo pismo Laurentinu, 20. oujka 1998. Veleasni gospodine Laurentin, Nakon naega susreta koji je bio juer ovdje na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru, od 15,00 do 17,00 sati, poslao sam faks ocu Johannu Touwu, koji mi je ljubazno poslao fotokopiju Vaega pisma to ste mu ga poslali u kolovozu 1997., U njemu ste doslovno pisali ono to mi je prethodno pisao otac Touw, tj. "Tvrda i okretna akcija biskupova, koju Papa ali i potuje, bit e bez sumnje fatalna po Meugorje" (Laction dure et habile de lvque, regrete et respecte par le pape, sera sans doute fatale Medjugorje). Ja sam Vas ljubazno pitao kako Vi znate da Sveti Otac 'ali' moju akciju. Vi ste odluno zanijekali da ste napisali rije 'ali' (regrete). Ovdje, naprotiv, jasno se pokazuje da ste Vi tu rije napisali, i to vlastoruno. Kako tumaite tu svoju kontradikciju: napisanu tvrdnju i zatim usmeno nijekanje? Nismo imali vremena razgovarati o famoznom sluaju hotela obitelji N. N. u Meugorju, o emu ste Vi imali svu dokumentaciju... Kako tumaite doputenje "Gospino" za gradnju hotela? Ili mislite da se radi jednostavno o Vickinoj pogrjeci? Onda u tome sluaju to emo s vjerodostojnou "vidjelaca" koje Vi braniti na sav glas pred svijetom? Jueranji razgovor sugerirao mi je da pripremim itavu knjigu jasnih opovrgnua neistina koje ste Vi objavili o Meugorju ovih posljednjih godina. 66

Veleasni gospodine Laurentin, zato ste sebi dopustili takvu kompromitaciju? alim zaista to moram poduzeti 'vrstu akciju' prema Vama, iz jednoga jednostavnog razloga: Laurentin amicus, veritas magis amica (= Laurentin prijatelj, istina je vea prijateljica). Moj je tajnik don eljko sastavio priopenje o naem jueranjem susretu i razgovoru. aljemo Vam kopiju na hrvatskom i engleskom pro informatione. S potovanjem" Priopenje. "Biskup Ratko Peri primio je, sa svojim tajnikom, u Mostaru, 19. oujka 1998. godine, vl. Rena Laurentina na njegovo traenje. Laurentin je poznati francuski mariolog a u nas poznatiji kao iritelj meugorskih 'ukazanja', 'udesa' i drugih fenomena. Laurentin je o tome do sada objavio vie knjiga i broura (svake godine poneto) u kojima propagira autentinost meugorskih 'ukazanja' i 'poruka' do te mjere da je, prema vlastitom priznanju, prilino izgubio od svoga znanstvenog ugleda koji je uivao kao ozbiljan mariolog. Biskup mu je spomenuo da se sluio i njegovim mariolokim knjigama dok je predavao mariologiju u sarajevskoj bogosloviji, a s obzirom na njegovo pisanje o meugorskim 'ukazanjima' upuuje mu otre kritike. U otvorenoj i iskrenoj razmjeni miljenja biskup je skrenuo Laurentinovu pozornost na brojne njegove netone i nekorektne podatke u vezi s meugorskim dogaanjima. Ovdje navodimo samo neke od onih koji su u susretu istaknuti: - U obrani 'vidioca' Ivana, nakon njegova izlaska iz dubrovake gimnazije kao franjevakoga sjemenitarca, zbog kolskoga neuspjeha (1983), Laurentin je pisao1 kako je Ivan doivio 'ok' zbog naglaene prisutnosti biskupovih upozorenja, zbog sumnjiavih ispitivanja, zbog ismijavanja od kolega. Kad su i poglavari i biskup reagirali da od toga nita nije istina, Laurentin,
1

Glas Koncila, 5/1984., str. 7.

67

umjesto da se javno ispria, utekao se neuobiajenu opravdanju da njegov francuski tekst nije dobro preveden, da on nije mislio na dubrovakoga nego na mostarskoga biskupa, pa je ak dostavio biskupu Perneku kao 'originalan' tekst drugaiji od onoga koji je poslao Glasu Koncila.2 Posrijedi je moralno nedopustiv postupak. - Moralno je takoer nedopustivo da je u jednoj svojoj knjizi (1985) pisao kako je lan biskupske komisije za Meugorje, mr. don Nikola Bulat, sveenik splitske nadbiskupije (sada pokojni), "jedan od onih koji se bore za prijevremenu ostavku msgr. Frania da ga zamijeni msgr. ani".3 Bulat je 1986. izjavio da je to "objektivno gledano kleveta," "jer niti sam to traio ja niti znam da je itko drugi to traio. Traio sam od g. Laurentina dva puta da to ispravi, ali to nije uinio do sada koliko ja znam".4 Laurentin sada kae da je to on od nekoga uo. Biskup mu je rekao da se istina ne ustanovljuje od rekle-kazale nego na izvorima! - Laurentin se pokazuje naivnim kad vjeruje i pie kako je jo u prosincu 1984. godine 'vidjelica' Vicka, ve pitana o osobnom dnevniku, njemu izjavila: 'Nema nikakva tajnoga dnevnika u kojem bi se nalazile rijei protiv biskupa'.5 Biskup je Peri pokazao Laurentinu Vickin 'dnevnik' u kojem su brojne rijei protiv biskupa ania, kao na primjer: 'Gospa je rekla da je za ove nerede najkrivlji biskup ani'!6
2 3

Dokumenti na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru. R. LAURENTIN, Medjugorje lheure de la desinformation, Autopsie des fausses nouvelles, Suppplement br. 2, O.E.I.L. 1985., str. 14: "Lexpert choisi est un de ceux qui militent pour une dmission anticipe de Monseigneur Frani et son remplacement par Monseigneur ani." 4 N. BULAT, Nepouzdanost izvora o dogaajima u Meugorju, rukopis, 1986., str. 24, Arhiv Biskupskog ordinarijata Mostar. 5 R. LAURENTIN, Medjugorje l'heure de la desinformation, str. 40: "En dcembre, Vicka, dj interroge sur ce point, mavait confirm: - Il nexiste aucun diaire secret o il y ait des paroles contre lvque." 6 V. IVANKOVI, Agenda 1983, Dnevnik od 19. prosinca 1981. do 29. rujna 1982.(Izjava: 19. prosinca 1981).

68

- Osobito se neozbiljno doima kad u jednoj Laurentinovoj knjizi (1985) itatelj proita kako je neki meugorski hodoasnik prenio poruku Laurentinu da se Gospa veoma povoljno izrazila o njegovu pisanju o Meugorju. Meugorska je "Gospa" izjavila doslovno ovo: 'Dajte da sveenici itaju Laurentinovu knjigu, i irite je!'7 To vie nisu 'poruke' nae Gospe, nego zloupotreba njezina imena u komercijalne reklame koje ne ine 'dobre usluge' Blaenoj Djevici Mariji! Neozbiljno je to to vl. Laurentin, uza sve uljudne ograde, uope spominje u svojoj knjizi! - Stvar je posebno tuna i smijena koliko se R. Laurentin mijea a tako slabo poznaje ovdanju neposlunost nekih franjevaca Papi s obzirom na predaju osam upa prema Papinu dekretu iz 1975. On u svome aru za Meugorje i u naivnosti prema franjevcima pie (1985): 'Od strane Meugorja, franjevci su doli dotle da piu svomu generalu i kardinalu Ratzingeru da zamole kako bi se moglo postupiti. Ovo ja smatram pravim meugorskim udom!'8 Ako su, prema Laurentinu, takva meugorska razvikana 'udesa,' onda nitko bolje ne razotkriva meugorske fenomene od njega samoga! Upozoren je da je Franjevaka generalna kurija iz Rima prole godine (1997) ukinula Hercegovakoj franjevakoj provinciji novicijat zbog njihove udovine neposlunosti! Dvanaest godina nakon to je on to njihovo pisanje Rimu proglasio 'pravim meugorskim udom'! - Nekorektno je to Laurentin pie (1997) da je biskup Peri priopio fra Jozi Zovki da je 'ekskomuniciran'.9 Fra Zovki je
R. LAURENTIN, La fine delle apparizioni prossima?, Brescia, Ed. Queriniana, Marzo 1985, str. 31, br. 1: "Fatte leggere ai preti il libro dellabb Laurentin e divulgatelo". 8 R. LAURENTIN, Ancora su Medjugorje, Ed. Queriniana, Ottobre 1985, str.. 57: "Da parte di Medjugorje, i francescani sono arrivati fino a scrivere al loro generale e al cardinale Ratzinger per chiedere come si potrebbe procedere. Questo fatto io lo ritengo un vero miracolo di Medjugorje." 9 R. LAURENTIN, 16 annes dapparitions, 2. izdanje, F.-X. de Guibert, Octobre 1997, str. 36: "Il (lvque) leur notifie que le Pre Jozo serait excommuni latae sintentiae (sic), cest dire ipso facto".
7

69

oduzeta ispovjedna jurisdikcija i sam je 'ipso facto' (samim time) upao u suspenziju jer je, unato tomu, ispovijedao. - Nekorektno je kad Laurentin pie (1997) da je Sveti Otac, vraajui se iz Sarajeva prole godine, ovlastio 'dio svoje pratnje'10 da posjeti Meugorje. Radoznali novinari i ambasadori nisu dio Papine pratnje niti je Papa ikoga ovlastio za takvo hodoaenje! U dvosatnom razgovoru koji je tekao u duhu zauzeta i dokumentirana raiavanja brojnih meugorskih neistina, biskup je zamolio 81-godinjeg Laurentina da pone pisati svoja poreknua o Meugorju kako bi zasjala prava istina o toj kontroverznoj pojavi. Uinio bi veliku uslugu ovoj Crkvi da prestane pisati o 'meugorskom fenomenu' na dosadanji nain. Sporni branitelj meugorskih 'ukazanja' i popratnih pojava, vl. Laurentin, rekao je da mu u lipnju ove godine izlazi nova knjiga, gledat e uvaiti korekture i dogodine e razmisliti o prestanku pisanja o Meugorju. Biskup i publicist Laurentin razmijenili su na kraju neke svoje knjige."11 Drugo biskupovo pismo R. Laurentinu, 24. oujka 1998.: Veleasni Ren Laurentin, potvrujem primitak vaega pisma od 22. oujka i odgovaram sljedee: 1) Ne moe se privatno govoriti o meugorskim 'ukazanjima' koja ste objavili u stotinama tisua primjeraka, na raznim jezicima irom svijeta u ovih posljednjih 15 godina. Poteno je i pravedno objaviti priopenje o naem razgovoru ovdje u Mostaru, 19. oujka 1998. kao to smo i uinili, uredno Vas obavjeujui na prvome mjestu.
R. LAURENTIN, Tempte sur Medjugorje, u: Chrtiens Magazine br. 103, str. 35: "Le Pape na pas insist, mais durant son voyage Sarajevo, il a autoris une partie de sa suite le quitter pendant une journe pour aller faire publiquement plerinage Medjugorje." 11 Priopenje KIUM-a, Mostar, 20. oujka 1998, redigirao don eljko Maji.
10

70

2) Nije nita drugo uraeno osim onoga to ste Vi stavili u svoje spise, kao to sam Vam pokazao. Prema tome, Vi biste se morali prepoznati u tome to ste pisali. Ovaj Ordinarijat preuzima svu odgovornost za hrvatski i engleski prijevod. aljemo Vam priopenje s tonim biljekama. Nismo se jo posluili Vaom frazom, koju ste napisali prologa kolovoza asnom prioru benediktinskomu P. Touw-u, da Sveti Otac ali moju 'akciju' s obzirom na Meugorje, a o emu ste mi Vi rekli da to niste napisali. Naprotiv, Va Vas rukopis demantira. elio bih imati Va odgovor s obzirom na to. 3) Svojim spornim knjigama o meugorskim 'ukazanjima' Vi ste posijali, ne samo u ovoj zemlji, nego i u katolikom svijetu, podosta kukolja dvoznanosti i izriitih neistina koje e trebati poupati tijekom vremena. Vi ste mjerodavni i moralno obvezani to uiniti. Mi elimo biti u slubi istine koja nas oslobaa od mnogih neistinitih meugorskih pojava, za koje ste se Vi proglasili poznatim glasonoom. 4) Svojim priama o meugorskim 'ukazanjima', koje zaista treba aliti, Vi mi uvelike pomaete da doem do uvjerenja i tvrdnje o nenadnaravnosti (non supernaturalitas) takozvanih 'ukazanja' u Meugorju. Koji su sve motivi u svoj toj raboti, Vi to rijeite sami pred Bogom. 5) Neu utjeti odsada ubudue ni pred kojim Vaim djelom, koje sadri meugorske izmiljotine, razara katoliko jedinstvo, crkveni mir i pastoralnu skrb u ovoj mjesnoj Crkvi. 6) Osim to objavljujemo te alosne injenice, o tome redovito izvjeujemo mjerodavne Urede Svete Stolice, koja, kao columna et firmamentum veritatis (= stup i uporite istine) mora biti o tome informirana. 7) Bila bi vrijedna aljenja injenica ako biste Vi oekivali da od idue godine vie ne piete o Meugorju. Poastili biste Gospu ako biste prestali odmah, piui dune retractationes (= poreknua) ako se elite pokazati prijateljem istine. S potovanjem Vas pozdravlja 71

Na ta se pisma i priopenja Laurentin osvrnuo u svojoj knjizi koju je objavio iste godine.12

Preslik dijela pisma koje je R. Laurentin vlastoruno napisao i zanijekao da je pisao

R. LAURENTIN, Medjugorje. L'ostilit abonde, la grce surabonde. Testament. Dernire nouvelles, No 17, Juin 1998. Na primjer, s obzirom na sluaj Nikole Bulata, koji je dva puta traio od Laurentina da opovrgne ono to je napisao u svojim Dernires Nouvelles 1985., br. 2, str. 14 (u talijanskom izdanju toga uope nema!), Laurentin 1998. jednostavno kae, str. 46: "Ne sjeam se da sam primio ijedno pismo od Nikole Bulata". Ili na str. 48, u vezi s Laurentinovim pisanjem da Gospa preporuuje njegove knjige, nae priopenje citira talijansko izdanje njegove knjiice (br. 3) i tonu stranicu 31., a on ispravlja i kae da biskup ne donosi tonu referenciju, koju je on naao na nekoj drugoj stranici. Jest, ali u francuskom izdanju. U priopenju je tono naznaeno talijansko izdanje i stranica. Ali emu se zadravati na tome?

12

72

"PORUKE"

73

74

BISKUP "KRIV", FRATRI "PRAVI"

Dok je kapelan u Meugorju bio fra Tomislav Vlai, koji je kasnije preao u jednu talijansku franjevaku provinciju; kapelan u upi sv. Petra i Pavla u Mostaru fra Ivan Prusina, koji danas ivi i radi u inozemstvu (svojedobno u Mostaru uvelike prijeio redovito djelovanje novoosnovane katedralne upe, predviene u Papinskom dekretu "Romanis Pontificibus", br. 6); kapelan u istoj upi fra Ivica Vego, koji je isto inio, a 1988. godine pismeno se oprostio od Franjevakoga reda i sveenike slube; dooe Vicki Ivankovi, "vidjelici" u Meugorju, "i svim vidiocima", "ukazanja" koja su se svojim "porukama" stavila na stranu neposlunih franjevaca, a otro obruila na mjesnoga biskupa msgr. Pavla ania optuujui ga za sav crkveni nered u Hercegovini. "Vidjelica" je ta "vienja" od 19. prosinca 1981. do 29. rujna 1982. biljeila u svoj posebni Rokovnik, i to - gle ovo! - u Agendu od 3. do 21. sijenja 1983. Oito je odnekuda prepisivano u Rokovnik, jer datumi nisu ili redoslijedom. "Poruke" su dostavljene biskupu aniu djelomino 1982. a cio Rokovnik 1985. Evo kako je zapisan razgovor izmeu "vidjelice" i njezina "privienja", u usporedbi s onim to je o. R. Grafenauer donio na Ordinarijat. "Poruke" Vickine "pojave" stavljamo u kosa slova: "19. Prosinca 1981. - Subota Pitala sam za hercegovaki problem, posebno na ono to se odnosi na Fra Ivicu Vego. Gospa je rekla, da je za ove nerede najkrivlji biskup ani, za Fra Ivicu Vegu rekla je, da on nije kriv, ali da Biskup ima svu vlast. Rekla mu je da ostane u Mostaru i da odatle ne ide. 3. Sjenja Subota (=1982) (Grafenauer: Nedjelja) Svi vidioci skupa pitali smo Gospu za Ivicu Vegu. Gospa je odgovorila: Ivica nije kriv. Ako ga izbace iz fratara, neka bude hrabar. Ja svaki dan govorim "Mir, mir!" a sve 75

vie ima nemira. Nek ostane! Ivica nije kriv. To je ponovila tri puta. Svi smo uli i rekli mu: Biskup ne pravi red i zato je on kriv. Nee ni on vazda bit biskup. Pokazat u ja pravdu u kraljevstvu. To je trajalo deset minuta, sve o Ivici. 11. Sijenja 1982 - ponediljak Pitali smo ponovno za dvojicu Mostarskih kapelana i Gospa je ponovila dva puta ono to je prije rekla. (1). 20 Sijenja 1982. - Petak (Grafenauer: Srijeda) Ja sam postavljala neka pitanja za Ivicu Vegu i Fra Ivana Prusinu, a isto tako, neka mi je i sama Gospa odgovorila. Gospe moja, novine piu, da su Ivica i Ivan izbaeni iz fratara. Ona je odgovorila: Nisu izbaeni! Nasmijala se. Reci im samo, neka budu mirni i hrabri. Ima mnogo kunji. Neka ustraju! Neka novine samo piu! Na to neka neobraaju panju, jer to nije ni vano. Gospe moja, jednom ovo smiri, pa da Ivica i Ivan nemaju nikakvih problema. Gospa je odgovorila: Sve u ja to smiriti. Spomenula je i neke fratre iz Mostara, ali neka, bit e prilike da im reknem, ima ih trojica glavnih. Gospe, ta je sa Biskupom? Hoe li on izmijeniti svoje dranje? - Gospa je odgovorila ja neu uriti. Ja ekam, hoe li popustiti na ove moje poruke, koje sam slala preko vas. Ali meni (=Vicki) je to tako teko. Previe je to zamene, a kamo li za Ivicu i Ivana! Juer, dok smo bili sa Gospom, pitali smo je moe li izmoliti jedan Oena za njih dvojicu. Odmah je rekla: Moe. I poela je moliti. Kad smo zavrili, nasmijala se i meni ree: Tebi nita nije drugo u glavi samo njih dvojica. Ja rekoh: pa i nije! 26. Travnja - 1982. - Ponedjeljak Biskup veli - nema nimalo prave ljubavi Boje za njih dvojicu. Ivica i Ivan neka radi Biskupa ostanu samo mirni jer on im stavlja preveliki teret, samo da ih se oslobodi. Jer poeo je od najmlaih pa sve polako dalje. Znam da je to za nji veliki udarac. 76

Neka se nita ne sekiraju, neka to slobodno izbriu iz glave, neka znadu trpjeti za pravdu. to Biskup radi, nije po Bojoj volji. Nevini bez krivnje, pa tako premoreni. To Bog nebi dao, ali Biskup neradi po Bojoj milosti, pa moe initi ta hoe. Ali jednog dana vidjet e se pravda koju odavno niste vidjeli. Ja u to sve polako poeti smirivati, a mnoge e fratre obasjati velika srea. 29. Rujna - 1982 - Srijeda Fra Ivica je upitao: Dali da idemo iz Mostara ili da ostanemo? Gospa je odgovorila: "Ostanite"! Krajem kolovoza 1982 g. Vicka nam je rekla odprilike ovako: Gospa mi je poruila da se Ivan i Ivica ne udaljuju iz Mostara. etvrtak 15. IV. 1982. Ivica Vego i Ivan Prusina Ja sam postavila pitanje Gospi ovako: Openito da mi sve kae o vama dvojici. Ona se najprije nasmijala i poela govoriti. Oni nisu nita krivi. Ponovila je dva puta. Neka se zato nita nebrinu. Ima ih dosta protiv nji dvojice, koji jedva ekaju da ih izbace i da odu iz Mostara. Biskup je tu kriv a ima ih puno koji ga podravaju i svaki dan govore da vas izbace, da vas vie neviaju. Nemojte sluati nikoga! Nemojte sebi nita predbacivati, i to je svakako vano - da neidete iz Mostara. ine veliku nepravdu prema vama, nee da rade po Bojem zakonu, nego svi protiv njega i zadaju vjeri i crkvi velike udarce i unose jo vei nemir. Gospe moja ti si rekla, da e ti Biskupu neim pokazati, da ih se okane, pa te ja molim da to to prije uini, jer nama se pomalo uri i oekujem da se to sve smiri i utia: Ima ih mnogo pored kojih Ivica i Ivan prou svaki dan po sto puta, a oni ih nee ni da pogledaju kao da i ne postoje. Gospe moja ti zna kako je njima. Pa bi te zamolila da im to prije pomogne i oslobodi ih njihovih problema, da i oni budu kao i ostali sveenici. Gospa se zasmijala i rekla: 77

Sve polako, ja u to smiriti i nee biti nikakvih problema. Mise mogu ponekad govoriti, ali neka se ne istiu, dok se to ne smiri. Kod njih nema nikakvih pogreaka. Da su oni neto krivi ja bih rekla neka idu i neka nesmetaju. Onda ja velim, nitko to nemoe smiriti, osim tebe. Ako ti nita nepokua onda nita. A ona ree Sve polako. 16. 04. II Veer (=1982) Ja sam postavljala neka pitanja za vas dvojicu a isto tako mi je neka Gospa sama rekla. Mnoge fratre grize savjest zbog njih dvojice. Pa e se sve doznati, oni e se sami polako otkrivati. I naglasila je Nemojte na nji obraati panju vrite svoj posao. To je sve o Ivici i Ivanu to sam ja zapisala, a ostalo sam davala njima napisano na papirie nisam imala vremena zapisivati sve posebno."*

Preslik rukopisa iz Rokovnika Vicke Ivankovi * Crkva na Kamenu, 5/1998., str. 3. 78

Na osvrt: Nakon takvih "poruka" preko meugorskih "vidjelica" fra Ivici Vegi i fra Ivanu Prusini, dvojici mostarskih neposlunih redovnika, ne moemo ne izraziti svoje duboko zgraanje nad ovakvim pripisivanjem besmislica Blaenoj Djevici Mariji, Majci Bojoj. Prvo, ne moemo nikako ni misliti ni vjerovati da se Ogledalo pravde na ovakav nain oborilo na mjesnoga biskupa koji je traio crkveno potovanje i kanonsko postupanje prema novoj zakonito osnovanoj katedralnoj upi, posveenoj upravo Njoj, Blaenoj Djevici Mariji, Majci Crkve. A ta je katedralna upa - nota bene! - trebala biti osnovana Decizijom iz daleke 1889. godine! Kako to da se ukaza ovako nemilosrdno obruila na biskupa ania s namjerom da zatiti dvojicu nepokornih kapelana, kako bi ostali u Mostaru, da rovare protiv Crkve Boje?! Nigdje se ne vidi da meugorska pojava sa svojim uzastopnim protucrkvenim "porukama" tako stoji u slubi kandaloznoga "hercegovakoga sluaja" neposluha kao ovdje. I moda ni u jednoj drugoj prilici i poruci ne dolazi tako jasno do izraaja constat de non supernaturalitate - tj. jasnoa da se uope ne radi o nadnaravnim ukazanjima i porukama, a najmanje Gospinim - kao u ovom prealosnom sluaju i procesu. Drugo, na prigovor da ima u knjizi Otkrivenja javnih ukora "anelima" ili biskupima mjesnih Crkava u maloj Aziji, primjeujemo da to ini uskrsli Gospodin, da je to preko Gospodinova apostola Ivana i da je to javna objava. U naem sluaju radi se o meugorskim privatlucima, koji su u slubi crkvenoga neposluha! Tree, biblijska posluna Gospa nigdje i nikada u povijesti ne poruuje i ne preporuuje redovniki neposluh protiv crkvenih odluka Svete Stolice i mjesnoga biskupa, osim u Meugorju! Drugim rijeima: ako su takozvani "vidioci" u svojim privienjima i sanjarijama uli ikakve "poruke" protiv posluha u Crkvi, onda one nisu od poslune Gospe, nego od nekih neposlunih bia. Nigdje avao nema takva plodna tla kao 79

ondje gdje neposluh caruje. Njegova je definicija: Non serviam neu ti sluiti niti te sluati! etvrto, stoga kad su meugorski reiseri dogaaja i filtrai "poruka" uvidjeli da im takve besmislice nee proi, nego da e se na takav nain meugorska "ukazanja" najlake opovrgnuti, okrenuli su plou i prestali pripisivati vlastitoj utvarbi takve protucrkvene "poruke" i proputati ih u narod do dana dananjega! Biskup ani, kad je uo, proitao i razumio te "poruke", nedostojne kranske vjere, odluno je rekao Urbi et Orbi da to nema veze s Gospom. Sve drugo to se slijevalo na Ordinarijat, samo je potvrivalo taj stav, koji je ostao na snazi do danas. Peto, biskup je ani na takve nekranske "poruke" gledao kao na nekranske poruge i Gospi i Crkvi! Zato je sa svom odlunou branio i dostojanstvo Gospino i ast Katolike Crkve.

80

BISKUP SE NEMA ZA TO ISPRIAVATI

Mir i dobro, slubeno glasilo Hercegovake franjevake provincije, br. 2/1993., str. 15, objavilo je biljeku Provincijalata: Fra Ivan Pusina imao pravo. Budui da su u tekstu navedene neke netonosti s obzirom na Msgr. Pavla ania, donedavnoga dijecezanskog biskupa u Mostaru, dunost nam je precizirati sljedee toke: 1) Vrhovni sud Apostolske signature Konanom presudom od 27. oujka 1993. proglasio je prekrajem zakona otputanje iz Reda Male brae fra Ivana Prusine. Dekret o otputanju izdao je Red, iza toga je stajala Kongregacija za redovnike. Kad je fra Ivan uloio utok najprije poglavarima Reda a zatim i Kongregaciji, ova je na utok utjela, jer se oslonila na klauzulu u dekretu o otputanju da se ne doputa priziv na vie sudove Sv. Stolice. A u to se uzdala jer je Papine odredbe o otputanju iz Reda tumaila preiroko. I u tom je izgubila. Svatko ima pravo na obranu (kan. 1620, 7). Nije se osvrtala na fra Ivanovu "nitovnu albu" (querela nullitatis). Meutim u Presudi se ne proglaava "protuzakonitim i nevaljanim" zahtjev (od 7. sijenja 1983) biskupa ania da se oca Prusinu svede "ad statum laicalem", kako Provincijalat navodi. Nije naime uope bio postavljen dubium (sporno pitanje) o valjanosti ili nevaljanosti Biskupova zahtjeva, nego samo o postupku i odluci Kongregacije za redovnike s obzirom na dekret Reda. 2) Sastavlja biljeke pie: "Nepravednim, protuzakonitim i prenaglenim zahtjevima i odlukama crkvenih struktura, poevi od Biskupskog ordinarijata u Mostaru, pa sve do onih u Rimu koji su nasjeli zahtjevu biskupa ania...". - Biskup se ani u Presudi spominje na vie mjesta, i svaki put njegov se sud, miljenje i prijava smatraju mjerodavnima. Ostaju na snazi Biskupove odluke o oduzimanju sveenikih ovlasti, poduzete s obzirom na fra Ivanovo pastoralno 81

djelovanje u Biskupiji i prije otputanja i poslije otputanja, pa i nakon to je otputanje proglaeno nezakonskim. A spomenuti zahtjev nije odluka. Prema tome nije nitko zahtjevu biskupa ania "nasjeo", kako se Provincijalatov pravnik izraava, nego je uinjen zakonski propust Kongregacije za redovnike u postupanju i u odluivanju (in procedendo et in decernendo) u odnosu na dekret o fra Ivanovu otputanju iz Reda Male brae. 3) "Ljudsko potenje, zakonska pravda i evaneoska ljubav traili bi da se svi oni, koji su fra Ivanu uinili nepravdu, ispriaju njemu osobno...". - Biskup se ani nema za to ispriavati, jer se o njegovim pastoralnim odlukama nije uope presuivalo na Vrhovnom sudu. 4) "Kako bi u crkvenim uredima bilo evaneoskije i toplije, kada bi na stolovima tih ureda najprije bilo Evanelje, a tek onda Kodeks". - Sastavljau biljeke sigurno je poznato da je "Fra Ivan Prusina imao pravo" naspram Kongregacije za ustanove posveenoga ivota i drube apostolskoga ivota zato to je na stolovima Vrhovnoga suda bio Kodeks i po njegovim kanonima, esto citiranima, donesena i ova Presuda! Mostar, 7. studenoga 1993.* Don Luka Pavlovi generalni vikar

* Vrhbosna, 2/1996., str. 142. 82

BISKUP MORA POVJEROVATI

Prenosimo tri "poruke" Jelene Vasilj, kako ih je dostavio na Ordinarijat fra Tomislav Vlai. Mi stavljamo naslove: 1) "Zadnje ukazanje. Zadnja poruka". Gospa govori: Ja elim da u ime Isusa Krista poete i doete biskupu i reknete: "U ime Isusa Krista dolazimo ovdje". Gospa kae: elim da mu kaete da povjeruje. Moja je gorua elja da vjeruje. Tako mi srce govori i eli da povjeruje! Zovem ga ja preko vas! Molim ga da povjeruje. To ja i moje srce eli. To sam Bog eli, a ne samo ja, kae ona. elim da mi kae: Zato misli da ja tu nisam?! Upravo ja sam ista, samo to ja dolazim po razliitim oblicima. Upravo ista! Ja elim da mu utisnem u srce ono Boje. I molim ga da mi otvori srce, da povjeruje, a to je sve istina. elim da svijet vodi prema dobru i da kae: "Istina je sve! Obraajte se! Oprostite meni to sam vam govorio da nije istina. Ve molim vas povjerujte!" tako molim biskupa da ree narodu. Istina je sve to! Ja molim uvijek. I vi molite i nastojte moliti za cijeli svijet i za njega. Mnogo je opasno ako se ne povjeruje. Zadnje ukazanje, zadnja poruka! To je najgore, ako ne povjeruje! Teko e biti; i narod i biskupe moe odvratiti da povjeruju. Ali meni je potrebna ta vrsta vjera. Ne, ako hoe da povjeruje; on MORA povjerovati! Ne ako hoe, to govorim narodu: "Ako hoe, povjeruj!" A njemu kaem da MORA povjerovati. Jer sotona hoe da ga svlada. I ja se borim proti nje. Potrebni su mi vai postovi i molitve. On hoe da ga osvoji, ali ja sam toliko snana da joj ne dam. Molite i pobijedit u! elim da se posti za njega, da mu Bog povrati Duha Svetoga. elim mu rei - Puna Milosti da ga molim, sama ga ja 83

molim da povjeruje. A ne, ne molim ga ja onako prazno. Samo da se spasi on i narod. ( Sve sam tako ula!). NB. - Ova izjava snimljena je 17. 04. 1983. i na vrpci odmah dostavljena O. biskupu. *** Ne moemo se na ovu "poruku" ne osvrnuti: Biskup je primio Jeleninu "poruku" i nastavio je jo odlunije ne vjerovati, odnosno biti jo vre uvjeren da tu, u Meugorju, nema nikakvih nadnaravnih ukazanja, najmanje Gospinih; da preko "vidjelica" nema nikakvih nadnaravnih poruka, najmanje Gospinih, ni njemu ni svijetu; i da u takvim vidjelakim matanjima i izmiljajima nema ni zrna istine! "Zadnje ukazanje, zadnja poruka!" Sve u jednini. Strani sud! Apokalipsa! Kakvo posljednje ukazanje, kakva li posljednja poruka, Jeleno, miljenice Boja! To je bilo 17. travnja 1983. A poslije toga na tisue "ukazanja" i na tisue "poruka" kao utvare, abrakadabre, nesuvislice, tajne, brojke, magle i maglutine, sanje i sanjarije ire se ve dvadeset godina iz Meugorja svijetom! I kraljevstvu takvih neistina, ukazanija i poruka ne vidi se kraja! I da tomu povjerujemo?! Je li naa vjera obsequium rationabile (Rim 12,1): razumna sluba Bogu, duhovno bogosluje, zdravo bogotovlje, istinsko bogomoljstvo, ili je to plod neije privatne fantazije i privienja? Kakve veze te "poruke", koje PRIMORAVAJU biskupa da povjeruje meugorskim djejim storijama, imaju s pravom vjerom u Isusa Krista, Sina Marijina, u Boga, i u Presveto Trojstvo? Kako to da je svemu narodu preputeno na volju, ako hoe, da povjeruje, a biskup ani, ne ako hoe, nego MORA povjerovati? On nema izbora. On nema slobode. On je pod prisilom - MORA povjerovati u privatne fantazije jedne ili druge "vidjelice" ili njezine poruke, inae e sotona sve odnijeti! I to biskupu dva puta zaprijeeno da MORA povjerovati. Jer bi moglo inae biti vrlo pogibeljno, teko, "najgore", ako pone odvraati "narod i biskupe" da ne povjeruju i 84

ne dolaze u Meugorje! Kako u tome ne uti poruku meugorskih redaktora koji proglauju "svetite" svjetskih razmjera? Mudri papa Benedikt XIV. (1740-58) naznaio je princip vjerovanja u privatne objave: "iako im se ne duguje, niti se moe dati, pristanak katolike vjere, duguje im se ipak pristanak ljudske vjere prema pravilima razboritosti, po kojima su naime takve objave vjerojatne ili pobono vjerodostojne".1 I sada ta privatna utvaranja, kojima se ne smije dati ni ljudska vjera, jer djeluju nevjerojatno i nevjerodostojno, samo biskupa ania primoravaju da povjeruje, jer inae nema mu spasa! Vjera je isti dar Boje milosti ljudskoj slobodi, "osvjedoenje o zbiljnostima kojih ne vidimo" (Heb, 11,1), a nije rezultat nikakvih zaplaivanja i pritisaka privatnih fantazmogorija pojedinih "vidjelica" i "slualica" i njihovih video-htijenja i videoelja! Ovdje se moe dodati injenica da je nasljednik biskupa ania u Mostaru od 1993. godine, koji je nastavio dosljednim putem svoga prethodnika i koji jednako crkveno u sporazumu sa Svetom Stolicom rjeava "hercegovaki sluaj" ne priznaje autentinim nijedno "ukazanje", nijednu "poruku", nije do sada apsolutno nikada primio nikakvih poruka, ni prijetnji, ni prisile, ni od Jelene ni Vicke, ni od Marije ni Mirjane, ni od Ivana ni Jakova. A jest primio svu silu pisama od raznih udovnjaka i udovnjakinja, domaih i inozemnih, da prihvati Meugorje kao "poruku", kao mjesto "ukazanja", kao "svetite" i kult nadnaravnih objava! 2) "Gospa" moli biskupa: Ta ista "vidjelica", Jelena Vasilj, 11. svibnja 1984. alje preko istoga fra Tomislava Vlaia jo jednu "Gospinu" poruku biskupu aniu:

De Servorum Dei beatificatione et Beatorum canonizatione, Liber II, str. 32, No. II. (J. GALOT, Le apparizioni private nella vita della Chiesa, u: La Civilt Cattolica, 6. travnja 1985., str. 19-33, citat na str. 32.

85

"Kaite mu da ga volim i da elim biti s njim da mu udijelim svako dobro. Neka mi povjeruje! Ja sam ovde dola i elim svijet spasiti. Svijet je u velikoj nevolji, u grijehu. Zato je potrebno obraenje." Nae razmiljanje: Sada je molbenica biskupu neto umiljatija. Sve ne bi li, ne bi li povjerovao u "vidjeliine" matarije! Ne vie ono prisilno i prinudno, pod "muss", kao prije, nego slobodno, kako se i pristoji! Kad nee silom, hoe zar milom. Biskup, meutim, nije povjerovao ni milom! 3) "Ja nisam vana". "Gospa" alje, pod istim datumom, "poruku" i Biskupskoj komisiji, koja eli ustanoviti je li prava Gospa u Meugorju ili nije. A poruka glasi: "Ja nisam vana. Meni ne morate povjerovati. Ali bar povjerujte Evanelju".2 Na odgovor: Upravo zato to vjerujemo Evanelju, itamo ga i navjeujemo. Sveto nam Evanelje na jednom mjestu kae ovako: "Ako vam tko rekne: gle 'evo Krista' ili: 'eno ga!' ne povjerujte! Ustat e, doista, lani kristi i lani proroci i iznijeti znamenja velika i udesa da zavedu, bude li mogue, i izabrane" (Mt 24,23-24). Sveti Pavao dodaje jednu zastraujuu: "I nikakvo udo! T sam se Sotona preruuje u anela svjetla" (2 Kor 11,14). Znai pod povrinskom nonjom - pa kako god sjajna bila - moe biti kandalozno vrako postupanje i zavoenje! Oni koji imaju Duha Bojega znat e razluiti duhove. "Gospa" kae za sebe: "Ja nisam vana". Isus je Krist sa svojim Evaneljem bitan za nae spasenje. Kao Bogu, Sinu Bojemu, njemu pripada nae klanjanje. Bez Isusa spasa nema. A Bog je Otac htio Mariju kao Majku svomu Sinu. Zato je njezina uloga i osoba vrlo vana! To Crkva istie i time to ui da svim svecima pripada nae tovanje, a Blaenoj Djevici Mariji nae nadtovanje.

Poruka na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru.

86

HITNO OBRAENJE MEUGORJU

"Vidjelac" Ivan barem je etiri puta slao "poruke" biskupu aniu kao da dolaze od "Gospe", a jednu je poslao i Komisiji za ispitivanje meugorskih dogaaja. Sve se uvaju na Ordinarijatu. 1) Biskup i aneli. Jednom je Ivan doslovno zabiljeio i biskupu Pavlu uputio ovaj tekst, koji i mi doslovno prenosimo: "6. 05. 1983. Imao sam susret sa Djevicom Marjom proao je uglavnom o prianju svoga ivota a poslje toga kada mi je zavrila prianje o ivotu preporuio sam nekoliko bolesnika i jo poslje toga govorla je da bi biskup trebao mnogo pripomoi i sudjelovati u mojim susretima sa anelima jer je njega Sveti Otac izabrao da se brine i ta se deava u naim crkvama i poslje toga izmolili smo Oe na Slava Ocu i nakon toga nestala je u svijetlosti. Ivan Dragievi." Preslik "poruke" Ivana Dragievia biskup aniu

87

Na osvrt. Ivanovo "vienje" ima poruku i za biskupa Pavla ania da bi "trebao mnogo pripomoi i sudjelovati" u "susretima sa anelima". Obino "pojava" pozdravlja "vidioce" rijeima: "Aneli moji!" kao to Ivan pie od svoga dolaska u sjemenite u svome dnevniku (od 28. kolovoza do 13. rujna 1981). Ali to bi trebao biskup pripomoi "ukazanju" i "anelima"? Zato bi trebao on sudjelovati u susretima? Zato "jer je njega Sveti Otac izabrao da se brine i ta se deava u naim crkvama". A to moe biskup, ako "aneli" ne sluaju ni biskupa ni biskupske komisije koje su ustanovile da je nemogue ustvrditi da je ijedna objava nadnaravna, ijedno "vienje" nadnaravno, ijedna "poruka" nadnaravna; ako se neka manja braa franjevci s "anelima" slau i slue, razvoze ih i reklamiraju po svijetu; ako neki vjernici pokorno njihov slijede glas... ako se pojava mijea u crkvenu upravu, a sada bi ta uprava trebala biti u slubi privatnih pria. 2) Plaenje biskupa. U drugom pismu biskupu Ivan doslovno pie: "Poruka za mons Pavla ania. Dana 19 06. 1983. ukazala se Gospa s kupa s Vidiocima Jakovom, Marijom, Ivicom. Nakon to mi je odgovorila na neka pitanja za bolesnike poela mi je sama govoriti o Vama, Oe Biskupe. Ovo su misli koje mi je rekla: Reci O. Biskupu da od njega traim hitno obraenje prema dogaajima u upi Meugorje, da ne bi bilo kasno. Neka se pone pribliavati svim dogaajima s puno razumjevanja, ljubavi i s velikom odgovornou. elim da ne stvara suprotnosti meu sveenicima i da ne istie njihove negativnosti. Sv. Otac dao je svim biskupima da izvravaju zadatke u svojim biskupijama, rjeavaju probleme i svae. O Biskup glavni je otac svih upa u Hercegovini. On je glava crkve u Hercegovini. Zato od njega traim obraenje, ovim dogaajima. 88

aljem mu predzadnju opomenu. Ako se ne obrati ili popravi slijedi ga moj sud i sud moga sina Isusa. Ako ne ostvari ovo to mu poruujem znai da nije pronaao put moga sina Isusa. Gospa mi je rekla da Vam ovu poruku uruim. Pozdravljam Vas mnogo Ivan Dragievi Bijakovii, 21. 06. 1983."

89

Na osvrt. Pravo govorei, biskup se nastojao stalno obraati Bogu, ali se nije obratio tim meugorskim "dogaajima" do groba, pa makar to i bila "pretposljednja" opomena i poruka. Pristupio je tim pojavama s pastirskom odgovornou, i osobno i preko kanonskih komisija. I doli su do uvjerenja da nema nikakve poruke, dokaza ili znaka da se radi o nadnaravnim ukazanjima, najmanje Gospinim. ekao je mirne savjesti, s tim u vezi, "sud" Gospin i sud Njezina Sina. Nije se dao pokolebati ni pred kakvom meugorskom "opomenom", prijetnjom ili djejim zaplaivanjima. Biskup je 11. sijenja 2000. otiao u susret nebeskoj Majci u vrstu uvjerenju da u Meugorju nema Njezina nijednoga jedinoga pravoga ukazanja! 3) Isus moli za biskupa. A 24. travnja 1984. ponovno se Ivan javio iz Meugorja biskupu Pavlu i prenio mu ovu poruku, koja nije bila oznaena "posljednja", kao to je prethodna "pretposljednja" "Gospina poruka biskupu i komisiji: a. Gospa kae za biskupa ovako: Gospa kae: Moj sin Isus moli za nj kako bi povjerovao i odlunije se zauzeo za dogaaje u Meugorju... Jo kae: Kako bi on reagovao kada bi moj sin siao na zemlju? Bi li onda povjerovao?"

90

Na osvrt. Ovdje "Gospa" prijeti Isusom da se biskup mora ne samo obratiti i povjerovati meugorskim "vienjima" i "privienjima", nego da se "odlunije" zauzme za dogaaje u Meugorju. Poznato je i Ivanu i svijetu da se biskup Pavao jo "odlunije" zauzeo za Meugorje, ali protiv raznih zloupotreba, kandala i takvih nesuvislih pria. A kako bi biskup reagirao da Isus sie na zemlju? Biskup je bio vjernik koji je vrsto vjerovao da se po Oevu planu, snagom Duha Svetoga, vjena Mudrost utjelovila iz Djevice Marije i da svaki dan Isus "silazi" u svetoj Misi na oltar na misnikove rijei: Ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja! 4) Poruka Komisiji. Ivan je pod istim datumom potpisao i poslao "Gospinu poruku" i crkvenoj komisiji u Mostaru: b. Gospa kae za komisiju samo ovo: "Moli te, moli te, moli te! Razmislite i doivite moje poruke koje sam izrekla i vidjet ete zato sam dola" Ivan Dragievi Meugorije. Odgovor. Komisija je dala izjavu: Non constat de supernaturalitate. To jest: ne rezultira da se radi o nadnaravnosti ukazanja. Crkvi je stalo do istine! 5) Biskup progoni sveenike? Kako biskup ide sve odlunijim stavom prema meugorskim "porukama", to otrija i "poruka" msgr. aniu u pismu od Ivanove "pojave" iz Meugorja, 7. veljae 1985: Oe Biskupe! Ove poruke sam dobio na Krievcu, 6 II 1985. - Gospa nije bila tako vesela kao prije. Rekla je da molimo ovih dana za Oca Biskupa. Ovo je izrekla tunim rijeima: "ao mi je to me nije primio i spremo se zauzeo za moj dolazak i irio moje poruke mira, obraenja, posta i molitve." - Gospine rijei Biskupu: "Oe, ja sam tu u Meugorju. Izabrala sam svoje vjesnike da preko njih irim svijetu radosnu vijest, da ovaj svijet izbavim iz doline grijeha, mrnje, ratova, sukoba i drugih grijeha." "Oe, nemojte progoniti moje sveenike, glasnike Boje rijei, ako ve u moj dolazak ne vjerujete i mojim vjesnicima preko 91

kojih dajem poruke i vodim ih u ivot. Oe dragi, posluajte moje rijei i zauzmite stav. Ponite raditi!" Ivan Dragievi. Meugorije, 07.II. 1985. god.

92

Na osvrt. Tu "pojavu" vie ne zanima hoe li biskup u njezin dolazak vjerovati, hoe li se njezina poruka prihvatiti, nego neka ne "progoni" njezine sveenike. Koji su to "njezini" sveenici, a da nisu ujedno i biskupovi? Koji su to sveenici Ivanu "poruku" naruili ili uruili? Pogledaj na drugom mjestu u ovoj knjizi to je upravo tih dana bilo s fra Slavkom Barbariem, koji se iv nije dao iz Meugorja ni nakon viekratnih biskupovih intervenata i dekretalnih "progona". Na sve te montae ili paralae, biskup je ani usred Meugorja na krizmi, 25. srpnja 1987. izrekao svoju poruku, izjavu i molitvu: "Gospe moja, to to od tebe ine? ... Presveta Djevice, Majko Kristova i Majko naa, posreduj za mir u ovoj nemirnoj crkvenoj pokrajini, u mostarskoj biskupiji, posreduj posebno za ovo mjesto, za ovu upu, gdje se bezbroj puta upotrijebilo tvoje sveto ime u govorima koji nisu bili tvoji. Daj da se prestanu izmiljati tvoje poruke. Primi, presveta Djevice, zadovoljtinu iskrene molitve pobonih dua koje su daleko od fanatizma i neposluha u Crkvi. Daj nam svima da doemo do prave istine."1 Pridruujemo se toj iskrenoj biskupovoj molitvi.

Crkva na kamenu, 8-9.1987., str. 2.

93

PORUKE S OBZIROM NA DVA HOTELA

Vicka "vidjelica", zamoljena da konzultira svoju "pojavu" s obzirom na neke probleme oko zemaljskih "hotela", dala se na posao. Donosimo dva sluaja. 1) U DALEKOM SVIJETU. U dokumentaciji umirovljenoga biskupa Pavla ania nalaze se brojna pismena svjedoanstva koja kazuju do koje je mjere meugorski fenomen proet neistinama, izmiljotinama, besmislicama oko takozvanih ukazanja, i poruka "vidjelaca," koje se nee pripisati ni nevjerniku, a oni ih pripisuju Blaenoj Gospi. Objavljujemo izvorno pismo "vidjelice" Vicke, isputajui imena, koja se u pismu spominju, ali ih, ako treba, moemo posvjedoiti na svakome crkvenom sudu. Jedna od takozvanih vidjelica, druge godine "Gospinih ukazanja" (tj. 1982), bez tona nadnevka, pitala je "dragu Gospu" i prenosi njezinu "poruku" s obzirom na razrjeenje nekoga dioniarskog nesporazuma. Naime A.A. i B.B. zajedno sa C.C. (namjerno stavljamo drukije inicijale) podigli su hoteli u jednoj stranoj dravi. Kako su se oko toga stvari nepredvieno zamrsile, dolo je do teih razilaenja. Jedan se od dioniara obratio meugorskoj "vidjelici" da se ona posavjetuje s "Gospom". "Vidjelica" se spremno odazvala i konzultirala. To je sve napismeno sroila. Neka itatelji razaberu "Gospinu poruku" iz doslovna "vidjeliina" pisma tomu dioniaru: "Hvaljen Isus i Marija Evo hou da vam se javim da sam falu Bogu dobro i zdravo kao to ivama elim na isti nain. Vamo je sve dobro problema nikakvih nema. Ovamo se moli narod dolazi sve uveem broju. Gospa i dalje dolazi jo e se dugo ukazivati. Ja sam pitala zavas i ula sam ta se deava sa C.C. i sve razumila ta on hoe. Ja sam pitala dragu Gospu za vas. Ovako. Za C.C. treba ga opomeniti da to neini jer on nije svjestan ta radi. Rekla je da on nee dugo i da e se injemu stati ukraj, jer on niuto nevjeruje i 94

neie Bojim redom i zato mu nita nemoe biti sa blagosovom. I jo da kaem nemojte vi nita govoriti nioeme jer on nee da prihvaa Boje rjei. Vi nemorate sanjim priati jer to je za njega veliki udarac samo on to nee da prizna. A njegove se ene okanite jer hoe da vas dotjera do velikog zla i ona ga (tj. mua) poinje podgovarati tako da vas lake istra odatle. Vi se drite svoga i nemojte poputati a sta e se injemu ukraj. Ako vam je jo neto potrebno i bude kakvih problema slobodno poruite po M.M. ili meni kako kod hoete napiite. Ja nemam vie ta da piem nego primite bezbroj ljepih pozdravi od Vicke Bog."

Preslik dijela pisma Vicke Ivankovi 95

Primjeujemo: Zvui zaista vie nego neumjesno da se pojava koju "vidioci" nazivaju "Gospom" iz Meugorja mijea u nesporazume oko nekoga dioniarskog zdanja-hotela u svijetu, da poput kakve nervozne ene, ljutite bez ikakva povoda, prijeti nekomu na drugom dijelu svijeta da ni "on nee dugo i da e se i njemu stati u kraj, jer on ni u to ne vjeruje i ne ide Bojim redom i zato mu nita ne moe biti s blagoslovom" te "da on nee da prihvaa Boje rjei". Prema vjerodostojnim svjedocima iz toga vremena i okruga to uope ne odgovara istini. Dotini katolik u Boga vjeruje, Bogu se moli, svoju djecu u kranskom duhu odgaja, pristojan je vjernik. Ima ljudskih mana kao svatko od nas. Ali da se Blaenoj Gospi priivaju ovakve besmislene i nevjerodostojne poruke, zvui nedostojno i blasfemino; da Gospa preko "vidjelice" dotinima savjetuje: "Vi ne morate s njim priati" jest neto to odudara od osnovnoga ljudskog bontona, napose od zdrava kranskoga stava, pogotovo od stava Majke nebeske. To nas duboko uvjerava da su meugorska "ukazanja" i njihove "poruke" od poetka puke neistine, izmiljotine i matovitosti. ak ta "proroica" predvia za tu "Gospu" "da e se jo dugo ukazivati". Vjerojatno dotle dok se njoj samoj, "vidjelici", bude svialo! Barem je do sada kroz ovih dvadeset godina tako bilo. Svaki e se pravi katolik odluno ograditi od ovakva i slina uvredljiva predstavljanja Najsvetije izmeu svih ljudi, Blaene Djevice Marije, kojoj je svemogui Bog dao posebno mjesto meu svima svetima, i kojoj pripada posebna ast i slava iznad svih anela i svetaca. *** 2) U MEUGORJU. Iznosimo drugi primjer kako se manipulira s navodnim porukama navodne Gospe, opet u materijalne svrhe izgradnje jednoga drugoga ugostiteljskog objekta, ovaj put ne preko bijela svijeta nego u Meugorju. Razumijemo da treba izgradnje u ovo poratno doba, pa i hotela, ali da se za to mora traiti odobrenje projekta izravno od Blaene Gospe, ne ide nam u kransku glavu. Oduvijek smo eljeli da 96

istina sjaji u punome svjetlu, kako kae Sveti Otac: Splendor veritatis Sjaj istine! Ako su ne znam kako dobre stvari utemeljene na laima, one e se prije ili kasnije same od sebe razotkriti i sve osramotiti. U sluaj koji kanimo iznijeti doputenjem odgovornih iz redovnike zajednice koja nam je dostavila pisanu dokumentaciju,1 ukljueni su: fra Slavko Barbari, Vicka Ivankovi "vidjelica", jedna zajednica iz Nizozemske i jedna naa domaa obitelj koju oslovljavamo N. N. Pastoralni centar ili hotel? O emu se radi? Poetkom 1995. godine jedna zajednica u Nizozemskoj primila je molbu za financijsku pomo za izgradnju pastoralnog centra u Meugorju. Jedna naa obitelj (N. N.) koja je eljela podignuti taj centar povezana je s poglavarom te zajednice. Ki te obitelji opisala je 16. oujka 1995. na tri stranice taj Pastoralni centar Meugorje. Tu spominje kako su prvi put pitali Gospu "prole godine u aprilu, ja mislim da je to bio kraj aprila i odgovor je glasio: Jo nije pravo vrijeme kada bude pravi trenutak ja u vam kazati." Zatim ki nastavlja: "Moj otac kae da je pitao jo jednom i odgovor je bio otprilike isti. I trei put 2. decembra 1994. doe Vicka mom ocu i kae ja sam sino 1. dec. pitala Gospu za vas, to stoji na jednom papiru. Tono "Ja sam sino pitala Gospu za vas i ona kae da moete polako poeti sa gradnjom. Puno pozdrava i ja molim za vas Vicka" (podcrtano u izvorniku). Nakon propitkivanja, pokazalo se da je posrijedi zapravo gradnja hotela od stotinjak kreveta, kojem bi se prikljuila kapelica i prihvatilite za "hodoasnike". Poglavar spomenute zajednice htio je posuditi vei iznos njemakih maraka, kako bi se otpoelo s gradnjom. Motiv je bio: "Gospa" eli da se taj hotel sagradi! Jest u ime Marijino. Kako je to izgledalo dosta udno i nevjerojatno, da se Gospa mijea u hotelske projekte, zajednica je 14. oujka 1995. stupila faksom u kontakt s fra Slavkom
1

Sva se dokumentacija nalazi na Ordinarijatu.

97

Barbariem, duhovnim voditeljem "vidjelaca", pitajui ga na njemakom: "Je li Vicka u Marijino ime rekla obitelji N. N.: Sada moete polako poeti sa gradnjom"? Meutim, prije nego je fra Slavko odgovorio, javila se 19. oujka iste godine osobno Vicka "vidjelica," jer je valjda primijetila da zajednica oklijeva posuditi novac. Donosimo doslovan tekst pisma koje Vicka nije pisala, a jest ga vlastoruno potpisala: Meugorje 19.03.1995. Cjenjeni i potovani prijatelji! Ve jednom sam vam pisala preko mojih prijatelja N. N. i njegove obitelji pa vam se ponovno javljam jer me moda niste dobro razumjeli, a ujedno sam na neki nain i malo zauena da preko Gospinih Majke Boje poruka traite i neije druge. Kada Gospa Majka Boja odobrava i naglaava poetak radova na izgradnji objekta onda neznam emu vaa sumlja i traenje nekakvi naknadni poruka i odobrenje od obini ljudi. Gospa Majka - Boja je preko mene dala odobrenje za izgradnju objekta pa ako vjerujete u Meugorje i ukaznja Gospe Majke Boje neznam emu sumlja. Ja vam od srca elim sretan poetak gradnje i zajednike suradnje. Puno vas pozdravlja i za vas moli Vicka

Preslik rukopisa koji Vicka nije pisala, osim posljednjega retka Tako "Gospina vidjelica" odluno tumai da "Gospa" eli da se podigne hotel od stotinjak kreveta. 98

Nije u ime Marijino. Fra Slavko Barbari na spomenuti dopis zajednice odgovara 28. oujka 1995. tvrdei (prevodimo s njemakoga): Vicka "nije o tom problemu pitala Majku Boju, stoga ne moe se raditi o odgovoru u ime Marijino. Moje je miljenje i ja ga sasvim jasno iznosim: krivo je u takvim prilikama pitati vidioce, jer pri tom postoji pogibelj da se miljenje vidjelaca stavi u usta Majke Boje, i tako se dogodi to se dogodilo: u ime Marijino". Fra Slavko, ne znajui za Vickino pismo, opovrgava Vicku i nijee da joj je Gospa ita govorila u vezi s izgradnjom hotela. Zato neistine? Nato zajednica odgovara fra Slavku ve sutradan, 29. oujka s dva pitanja: Kako to da Vicka vidjelica tvrdi jedno nizozemskoj zajednici, a drugo fra Slavku Barbariu? Moli neka fra Slavko malo protumai te nedosljednosti ili lai Vicke "vidjelice". Vicka potpisuje kao Gospino to jedna obitelj eli. Fra Slavko odgovara 3. travnja 1995. i opisuje kako je sve teklo. On se obratio Vicki, i to ovako opisuje: "Moje je pitanje bilo: Zato mi je ona onda rekla da nju (Gospu) nije pitala, zato mi je lagala? Ja sam s Vickom pred njezinim roditeljima govorio i ona je imala malo straha pred ocem da potvrdi odgovor, jer se otac ve bio razljutio zbog insistiranja obitelji N.N. Ona se sada takoer pismeno kod mene ispriala i kae da ona nije nikada mislila da je to tako vano. Ona pie: Sada se dogodilo, i nee se vie nikada dogoditi!... Da biste razumjeli Vickinu situaciju, jo u neto rei u odnosu na pismo koje ste primili od Vicke i meni faksirali. Kad sam ja pismo proitao, bio sam siguran da tekst ne pripada Vicki. Potom sam je pitao. I to je bilo ovako: Ona se spremala na put u Rim i imala je malo vremena. Gospodin N. N. i njegov sin napisali su tekst i zamolili Vicku da ona tekst svojom rukom potpie. U brzini ona je tekst svojom rukom potpisala. Vicki pripada samo posljednja reenica. Vicka je stoga gotovo zaplakala i vie se puta ispriala, jer ona zna koje posljedice ovaj sluaj 'lai' moe imati, jer Vi ste se takoer zapitali kako je Meugorje vjerodostojno." 99

Dakle, Vicka "vidjelica" potpisuje ono to joj netko napismeno donese, i to tumai da je Gospina "poruka"! I ta e "vidjelica" donositi vjerodostojne "poruke" Gospine, u brzini, pred put u Rim, cijelomu svijetu, da svijet povjeruje takvim meugorskim prijevarama koje razotkrivaju sami protagonisti! Dva pitanja radi razjanjenja lai. Nato zajednica iz Nizozemske pie fra Slavku, 28. travnja 1995. postavljajui mu dva pitanja: Prvo, kako to da Vicka, koja misli da Blaena Djevica Marija nju "odgaja" ve 14 godina, lae zbog tako nevane stvari (strah od oca, ne od grijeha)? Zar ne bi trebali biti rezultati "ukazanja" dublji molitveni ivot (ne nuno mistini), koji prijei Vicki takvu vrstu grijeha? Drugo: Zar je normalno da Gospa odgovara na takva pitanja? Zar to nije protiv autentinosti ukazanja? pita zajednica fra Slavka. Fra Slavko prelazi preko lai, a novac trai. Na to je pismo fra Slavko odgovorio gotovo godinu dana kasnije, 14. veljae 1996. na engleskom jeziku. I gledajte kako sada prelazi preko svih lai i moli novac za izgradnju hotela. On doslovno pie: "Danas je dola u upni ured obitelj N. N. s kojom ste Vi bili u kontaktu. Bili su veoma smueni jer Vi sada oklijevate pomoi taj projekt. Rekli su mi da su investirali veliki novani iznos i ne mogu sada nastaviti s gradnjom zbog ove najnovije akcije. Kad ste me pitali o Vickinu odgovoru, nisam znao da se radi o istoj obitelji koju ja poznajem dugo vremena. To je obitelj potena i vrijedna povjerenja. ao mi je da je dolo do ovoga nesporazuma izmeu mene, Vicke, obitelji i Vas. Nakon to smo opirno raspravili situaciju s njima i vidjeli da sada ima vie hodoasnika koji se vraaju u Meugorje, kao to mnogi domai ljudi sada poinju ponovno graditi, usuujem se moliti ako je mogue da preispitate cijelu situaciju i po mogunosti pronaete sredstva da pomognete toj obitelji." Ne znamo je li spomenuta zajednica preispitala cijelu situaciju, je li prihvatila meugorske manipulacije s "Gospinim" 100

odobravanjem projekta, je li prela olako preko fra Slavkove i Vickine mutljage da izda 200.000 DEM zato jer to Vickina i fra Slavkova "Gospa" odobrava. Sve ovo o emu piemo pokazuje da je Meugorje nevjerodostojno, a ono to se Gospi pripisuje da je Nje nedostojno!?* Kako je zavrilo? Nakon toga fra Slavko je Barbari reagirao lankom objavljenim u Crkvi na Kamenu, 1/1998., str. 5. Urednitvo mu je u istom broju dalo kratak odgovor, a biskup privatno neto opirniji, 23. sijenja 1998. A kad je fra Slavko zaprijetio da e dovesti odvjetnike da tue Crkvu na Kamenu, biskup mu je poslao ovo pismo: Mostar, 2. oujka 1998. Veleasni fra Slavko, veleasni dr. don Ante Komadina, glavni urednik "Crkve na Kamenu", uruio mi je fotokopiju Vaega pisma koje ste 19. veljae ove godine poslali "Potovanom Sitno-zoru." Spominjete da ste prije toga meni poslali pismo na znanje, i da ste primili moje pismo. U tome se pismu nalaze "odgovori koji nisu adekvatni". Stoga aljete "odvjetnika, koji e nam pomoi da doemo do istine". Neka se Va odvjetnik najavi na ovaj Biskupski ordinarijat, odgovornom uredniku "Crkve na Kamenu" msgr. Luki Pavloviu ili niepotpisanom. S potovanjem Vas pozdravlja Fra Slavko nije slao ni odvjetnike ni tuitelje, niti je vie ikada i na koji nain spominjao tu bolnu i tunu aferu, koja mu nimalo ne slui na ast! A valjda se i sam stidio svega toga zapletaja, pa je o tome utio! *Crkva na Kamenu, 11/1997., str. 3. 101

VELIKI ZNAK - VELIKI UZMAK

Ovdje donosimo poruku nad porukama, ili priu o "velikom znaku". Od poetka "ukazanja" djeca su govorila da e "Gospa" ostaviti neki znak, vidljiv svima, kao dokaz svojih ukazanja. O tome znaku Vicka pie vie puta u svom Dnevniku: Kada e biti znak, Gospa je odgovarala ovako: "Ubrzo e" (27. kolovoza 1981). "Jo malo strpljenja" (29. kolovoza 1981). "Samo jo malo strpljenja" (31. kolovoza 1981).1 Fra Tomislav Vlai pie u Kronici, 16. oujka 1982.: "Vicka kae da oni znadu dan kad e Gospa ostaviti vidljivi vanjski znak; to je jo tajna"! Dok je Ivan Dragievi, "vidjelac", bio u sjemenitu u Visokom, lanovi prve komisije za Meugorje (1982-84), po biskupovu nalogu, htjeli su provjeriti priu o tzv. velikom znaku o kojem se naveliko prialo i koji se imao uskoro dogoditi. Bilo je ispitivano sve estero "vidjelaca". Djeca su trebala odgovoriti na dva pitanja: 1. Kakav e Gospa dati znak? 2. Kada e se znak dogoditi? Njih petero nije htjelo odgovoriti na pitanja, branei se da je "Gospa" zabranila da se o tome govori ("fra Ivan Dugandi, lan Komisije, kasnije je priznao da je obavijestio fra Tomislava Vlaia o toj nakani Komisije i biskupa").2 Meutim, kako nitko telefonski nije mogao doprijeti do Ivana u Visoko, jer kuni telefon sluajno nije funkcionirao, a lanovi komisije dr. Mato Zovki i dr. elimir Pulji na vrijeme stigli,
1 2

P. ANI, La posizione, od 30. listopada 1984., str. 5. Ondje, str. 5-6.

102

postavili su Ivanu pitanja na koja je on spremno odgovorio uvjeravajui lanove da mu njegova Gospa nije nita zabranila. Izjava je napisana 9. svibnja 1982. u dva primjerka. Jedna je donesena u omotnici na Ordinarijat, zapeaena i uvana na sigurnu mjestu, a druga je ostala u Ivana. U oujku 1984. Ivan je rekao fra Slavku Barbariu da nije nita napisao na papir u koverti. Odatle je otilo ravno veleasnom Laurentinu u pero i u njegovu knjigu.3 Kako je to Laurentin mogao napisati? Evo kako: "Mogao je to rei jer je fra Slavko na njegove razne upite odgovarao skupa s vidiocima", tvrdi sam fra Slavko za samoga sebe.4 Kad je druga kanonska komisija za Meugorje poela djelovati (1984-86), zaeljela je znati to je s tim velikim znakom i s tom Ivanovom omotnicom. Trojica lanova komisije . Pulji, . Samac i I. Sisek - posjetili su Ivana u Meugorju, 7. oujka 1985. Pred slubenom komisijom Ivan je hrabro izjavio da je papir u koverti prazan, "papir k'o papir". lanovi komisije, vrativi se od njega iz Meugorja, s drugim su lanovima otvorili njegovu kovertu i nali da je papir ipak ispisan. Evo pitanja njemu i odgovora od njega: "1. Kakav e Gospa dati znak? Gospa je rekla da e ostaviti znak taj znak ja vam kazujem i povjeravam vama znak je: da e biti veliko svetite u Meugorju u ast moga ukazivanja i to svetite mome Liku. 2. Kada e se znak dogoditi? Znak e se dogoditi u 6 mjesecu Datum davanja izjave: Visoko 9.05.1982. god. Potpis vidioca: Dragievi Ivan."
R. LAURENTIN, Medjugorje l'heure de la desinformation. Autopsie des fausses nouvelles, Supplement No 2, 1985., str. 36: "Mais il avait seulement crit: Rien, rien, rien!" (= On je bio samo napisao: Nita, nita, nita!) 4 S. BARBARI, Sluaj s kuvertom Ivana Dragievia, lipanj 1985., daktilografiranih 9 stranica, kopija na Ordinarijatu, citat: str. 3.
3

103

104

Znak se trebao dogoditi u 6. mjesecu. Kojem 6. mjesecu? Iz konteksta bi se moglo zakljuiti da se radi o 6. mjesecu 1982. Ako to nije tono, onda imamo posla s dvosmislenim odgovorima poput proroice Pitije u grkim Delfima, koja je uvijek dvoznano odgovarala da je nisi mogao nikada pravo razumjeti i uhvatiti za rije, odnosno uvijek si je mogao i drukije shvatiti. Neistine su se poele nizati. Ivan, 9. oujka 1985. fra Slavku Barbariu kae posve drukije: "Trebao sam ti to jo prije rei, jer mi je Gospa kazala da su otvorili kuvertu i da su u njoj neto nali. Ali to nije znak, to nije ono to je meni Gospa povjerila." Onda je stao govoriti o svojoj drugoj koverti i da u toj drugoj nema nita, "da je prazna"! Ali nikada te koverte nije uspio nai. Stoga je 9. oujka pitao tu svoju "pojavu" da konano zna na emu je. Ona njemu na to odgovara: "Ja znam da nisi pisao znak nigdje, jer ne moe bez moga odobrenja." Ali briljivi fra Slavko stao se vrtjeti oko Ivanove kue iz dana u dan da ustanovi zato je "vidjelac" neto pisao a nije priznao, i je li uope neto pisao to nije smio pisati. Uto se ukljuili i neki drugi oci franjevci. "Jednoga je dana u razgovoru bio i fra Ljudevit Rupi. Ivan je smeteno odgovarao o kuverti." Htjelo se da Ivan shvati i da ponovno ne upadne i ne posegne "za snalaenjem", kako ree psiholog dr. fra Slavko Barbari, koji alje Ivanov tekst grafologu na ekspertizu u Milano. I ustanovi se da "vanjski pritisak nije bio adekvatan nutarnjoj tjeskobi o kojoj govori rukopis", ali svakako "treba ozbiljno uzeti u obzir injenicu da to nije prvi put da vidioci iz Bijakovia na ovaj ili onaj nain govore o pritiscima sa strane komisije"!5 Komisija je, oito, kriva jer obavlja svoj zadatak da ustanovi govori li "vidjelac" istinu ili neistinu ili se samo snalazi!
5

Ondje, svi citati na str. 5.

105

Ivan se 11. oujka 1985. trebao ponovno konzultirati s "pojavom" o tome to je konano s tom problematinom kovertom ili kovertama. "To je vienje bilo na brdu. Prisutna je bila i Vicka. Ona potvruje da je Ivan neto pitao na brdu, ali nije donio nikakva odgovora." - "Gospa" se, znai, povlai? Ali pritisak, ne vie od komisije, nego od fra Slavka, postaje sve jai. Sada e svi "vidioci" listom pitati "pojavu" o toj koverti. Postavio je struno pitanje psiholog fra Slavko: to treba sada initi u situaciji koju je Ivan stvorio? Vicka je imala vienje 13. oujka 1985. Evo odgovora: "Gospa je rekla: Molite, molite, molite. Jedino se molitvom moete osloboditi Ivanove pogreke koju je uinio, a do toga nije trebalo doi". Vicka tomu nadodaje svoje tumaenje: Gospin pogled i nezadovoljstvo govorili su mi da je on ipak pisao: "To nije trebalo initi. Trebao je odmah kazati da ne doe do sumnje meu svima vama". - Dakle, prema Vicki, odnosno njezinoj "pojavi", Ivan je pogrijeio, formalno lagao, a nije smio lagati. Jakovljevo "ukazanje" dan poslije, 14. oujka 1985: "Gospa je ovo rekla: da se za to treba moliti i da Ivan nije trebao to uiniti...". - "Gospa", znai, opet kori Ivana to je to uinio. to? Ili pisao ili lagao da nije pisao, svejedno. Marija je donijela kratak odgovor svoje "pojave": "Samo molite". - U ovakvoj zakuhanoj situaciji zaista ne preostaje drugo nego moliti se Bogu da se to gore ne dogodi. Mirjana, koja ima "ukazanja" samo na svoj roendan (18. oujka), provjerila je Ivanovu istinu u svome "vienju". Ona je poetkom travnja 1985. napisala u svome pismu, adresiranu na fra Petra Ljubiia: "Zatim sam pitala za Ivana u vezi njegova sluaja (za to ste sigurno uli, u vezi tajne, ustvari znaka, onog pisma). Ona je rekla da sveenici trebaju da budu uz nas, da nam pomognu jer teko je ona breme stavila na nas i da je boli njihova 106

sumnjiavost. Zatim je rekla da Ivan nije nita uradio loe. Rekla je da ga je ona ukorila dovoljno, i da ga vie ne treba galamiti. Da je dobro to je onako napisao."6 - Mirjanina je "Gospa" opet posebna pojava i kontradikcija: Osim to njezina "Gospa" prizna da je natovarila preteko breme na "vidioce", pa im zato sveenici moraju pomagati, ona kae za Ivana "da nije nita uradio loe", zato ga je ona "ukorila dovoljno" to nije nita loe uradio, i konano se "pojava" ispravlja i kae da je dobro to je Ivan onako napisao. Snai se, Gospe moja, u meugorskom "velikome znaku"! Ivanka "nije mogla pitati jer joj je Gospa u to vrijeme priala o problemima svijeta i Crkve."7 - to su djeje prie prema krupnim problemima svijeta i Crkve! Ali se ipak simultano rjeavaju petljanije oko male koverte i golemi problemi svijeta i Crkve. Zatim je 16. oujka 1985. fra Slavko pozvao sve "vidioce" u upni ured na "duhovnu obnovu" o "istinoljubivosti, poniznosti i jednostavnosti". Sve je pitao o onome to je Ivan bio napisao. I svi su trebali odgovarati je li to taj znak ili drugi da ekamo. Evo tih odgovora o tome Ivanovu "znaku". Vicka: Znak je vidljiv, trajan i neunitiv na mjestu ukazanja. Gospa ga je pokazala! - Dakle, bio je! Samo ne znamo u emu se sastoji. Vjerojatno neka tajna! Ivanka: Gospa e ostaviti trajan i vidljiv znak! - Dakle, nije bio, bit e! Treba ekati. Jo malo strpljenja! Marija: Ne! - Znai, nije! Odluno i kategorino. Jakov: Ne smijem nita rei! - Eto ostaje tajna, je li znak bio, postoji li i hoe li uope biti!

6 7

Ondje, svi citati na str. 6. Ondje, str. 7.

107

Ivan: Ne! - Opet nita! I to sad? Koga Ivan izigrava? I koga fra Slavko izigrava? I kad se ustanovi da je umjesto "velikoga znaka" sve sama velika blamaa i neistina, onda treba utjeti i opet nastaviti kao da je sve velika istina! Oekuju li da e u tome "znaku" pobijediti? Ili e tu uzmaknuti? Ili emo se zadovoljiti Laurentinovom konstatacijom da je "Ivan oplakao svoju pogrjeku kao sv. Petar svoje odreknue"?9

8 9

Ondje, str. 7-8. R. LAURENTIN, Ancora su Medjugorje, 4, Brescia, 1985., str. 24.

108

PORUKE NEDOLINE GOSPINA IMENA

Poznato je da su meugorski "vidioci" sedmoga dana nakon poetnog "ukazanja", tj. 30. lipnja 1981., tvrdili da im je njihova ukaza kazala da e se ukazivati jo samo tri dana. To donosi dr. fra Ivo Sivri: "U stvari, prema njihovim vlastitim rijeima, Gospa im je navodno izjavila 30. lipnja 1981. na nedvoznaan nain da ukazanja nee trajati dulje od tri dana. Posljednje je trebalo biti u petak 3. srpnja 1981."1 Meutim, ve dvadeset godina meugorska se pojava neumorno i svakodnevno pojavljuje. Pa ili pojava ne dri do svoje vlastite rijei ili je "vidioci" nisu razumjeli i dobro protumaili, tko e znati. Netko je posve nedosljedan! Iznosimo neke meugorske "poruke" i prie, preuzete iz Kronike, koju je vodio i na Ordinarijat dostavio fra Tomislav Vlai, kapelan u Meugorju (1982-84). Puno je toga ve i objavljeno u raznim jezicima. Smatramo ne samo svojim pravom, nego i svojom crkvenom dunou to objaviti u ovakvu obliku jer te bezbrojne prie i "poruke" ulaze u opu orkestraciju meugorskih "ukazanija", "tajnovitosti" i svakovrsnih prepadanja Bojega puka. Slijedimo ih kronoloki, ali ih ne uzimamo sve po redu, nego samo one izjave i poruke, koje se pripisuju Gospi, a u kojima se ne moe razaznati tko ih daje: djeca, kroniar ili ba neka udnovata "ukaza". Tu je podosta poruka koje su nedostojne Blaene Djevice Marije; koje se ne dolie ni najneozbiljnijim osobama na svijetu, koje su fantastine i za najmatovitije ljude. Tu ima poruka koje su pune banalnosti do trivijalnosti, besmislica, primitivnih pitanja i dvoznanih ili pitijskih odgovora, koje vrijeaju pravu katoliku
I. SIVRI, La face cache de Medjugorje (= Skrivena strana Meugorja), Saint-Francois-du Lac, 1988., str. 44. Vidi jo stranice: 346347, 353, 362.
1

109

vjeru i pravoga vjernika u Boga Spasitelja i u Gospinu majinsku ulogu u povijesti spasenja. Namjerno istiemo i te negativne "poruke", jer se i po njima, odnosno osobito po njima, mora prosuivati istinitost meugorskih dogaanja! One najbolje poriu vjerodostojnost nadnaravnih ukazanja u Meugorju. Raspon "poruka", koje pod ovim naslovom prenosimo, protee se na dvije i pol godine: od rujna 1981. do oujka 1984. Pojava iz "ukazanja" toliko puta rjeava pitanja puke ljudske radoznalosti i naklapanja: na primjer, koliko je hodoasnika bilo u Meugorju? Jednom odgovara: "oko" 60.000, drugi put: "oko" 75.000, trei put: 110.000, nema ak ni ono "oko". Zato ta novinarska pitanja "Gospi" uope postavljati i zato u to uope vjerovati? Je li Gospa u Meugorju zato da broji "hodoasnike" i da nas obavjeuje koliko svijeta dolazi u Meugorje za njezinu "obljetnicu ukazanja"? Zar Najponiznoj, iz Nazareta, treba pridavati takvo zrcalo neumjesnosti, a mi Nju pobono zazivamo u njezinim litanijama Ogledalo pravednosti? "Krvava marama". Pod datumom 4. rujna 1981. u Vickinu Dnevniku I. ita se ovaj zapis: "Danas smo ekali kod Marije Gospu. Ja (=Vicka), Marija, Ivanka i Jakov s nama. Pitali smo za fratre i asne iz nae upe i oni koji dolaze ovdje. Gospa je rekla: Da ih to vie dolazi, to vie moli i daju hvalu Bogu". Zatim se u Dnevniku a osobito u Vickinu intervjuu s fra Jankom Bubalom2 opisuje sluaj kako je nekoga taksista, apljinca, koji se vraao iz Meugorja, u Cernu zaustavio neki siromani ovjek i dao mu okrvavljenu maramicu. Taj je taksist u Studencima htio baciti maramicu u rijeku. Meutim preda nj je izila neka ena u crnini i traila taj krvavi rubac. Kako taksist nije htio odmah dati "okrvavljenu maramicu", ena mu se teko zaprijetila te je on popustio i dao. Na to mu je ena u crnome rekla: "Da mi je nisi dao, bio bi strani sud svima. Gospa je rekla da je to istina". Vicka to jo jednom potvruje fra Janku:
J. BUBALO, Tisuu susreta s Gospom u Meugorju, Meugorje, 1998., str. 101-102.
2

110

"Rekla nam je da je to stvarno nekako tako bilo. I da je oni siromani ovjek bio njezin Sin a ona ena u crnini da je bila ona".3 Na osvrt: Svakom je zdravom vjerniku iz ove prie oito da se radi o najobinijoj djejoj matariji, koja niemu drugom ne slui nego da dokae neistinitost i neautentinost "ukazanja" i u Meugorju, i u Cernu, i u Studencima! Valjda je zato i sama Vicka u spomenutom intervjuu uvidjela da to niemu ne slii pa je s tim u vezi svima poruila: "Ja sam rekla da ja vie nita ne znam. A ko oe, nek to onda s Gospom raiava"! Iznosimo navode iz Kronike fra Tomislava Vlaia, prilaui kratak komentar pisan kosim slovima nakon pojedinih "poruka". 15. IX. 1981: "Takoer su pitali udnu pojavu u Litici u dvjema obiteljima: Gospine slike su se okretale i jedna djevojica je 'vidjela' Gospu. Na upit djece za ovo, Gospa je odgovorila da je istina da se slike okreu to je Gospa uinila da povjeruju ali da nije istina da je djevojica Gospu vidjela ona se neeg prepala. Gospa je takoer rekla da je na dan Uzvienja s. Kria bilo oko 60.000 ljudi." Prema "poruci": okretanje Gospine slike na irokom Brijegu moglo bi biti autentino, ali ukazanje nije. Ono je rezervirano za Meugorje! A to ako su se i meugorska djeca "neeg prepala"? 16. IX. 81: "Opet je naglasila da e ostaviti znak samo da se jo strpimo. Takoer im je rekla da ne trebaju moliti za se jer da ih je ona najbolje nagradila. Nek mole za druge". Prvo, o znaku smo ve govorili. A, drugo, prava Gospa nee nikada rei da "vidioci" ne trebaju moliti za sebe i da im "nagrada" "vienja" moe zamijeniti osobnu molitvu. Mi smo duni u prvome redu moliti i initi pokoru za se i za svoje spasenje, a onda za sav svijet. I sam je Isus najprije molio za sebe da proslavi Oca, zatim za apostole, i konano za sav svijet:
3

Ondje, str. 102.

111

Ivanovo evanelje, 17. Sv. Pavao kae za sebe da bije svoje tijelo, "da sam ne budem odbaen poto sam drugima propovijedao" (1 Kor 9,26). Znai, i to je bilo mogue! I to jednomu Pavlu, apostolu naroda! A ovdje se javlja heretina nauka da "vidioci" ne moraju moliti za sebe. Njima su "vienja" nagrada, umjesto molitve. 6. X. 81: Naredbe: "Jakov i Vicka imali su 'uobiajeno' vienje. Glavne poruke su upuene fr. Tomislavu (=Vlaiu) koji je preko djece pitao za neke stvari. Gospa je rekla: Redovna misa u 18h neka trajno ostane. Misa za bolesnike neka bude jedan odreeni dan, u vrijeme koje bolje odgovara. Neka fr. Tomislav pome s molitvenim grupama jer je to jako potrebno. Neka se fr. Tomislav vrsto moli." Zvui zaista nevjerojatno da Gospa odreuje sat veernje sv. Mise! I jo trai da to tako trajno ostane! Da odreuje jedan dan u tjednu za bolesnike! Da odreuje fra Tomislavu Vlaiu da otpone s molitvenim grupama! Prava Gospa zna da postoji zakoniti upnik i zakoniti biskup i da ona ne zamjenjuje nijednoga ni drugoga. 12. X. 81: "Jesi li uznesena prije ili poslije smrti?" pitaju "vidioci". "Uznesena sam prije smrti", odgovara. Katolika Crkva ve dvije tisue godina ostavlja nerijeenim pitanje, jer nije uope bitno za vjeru: je li Bog uzeo Gospu u nebo prije njezine smrti ili je umrla pa je onda uskrisio i uznio u nebesku slavu. Meugorska je "pojava", evo, konano rijeila teoloki problem! Ali nitko se ozbiljan u Crkvi ne osvre na takve meugorske prie! 19. X. 81: "Jakov i Vicka imali su neobino vienje. Gospa je dola u 18,10 h. Djeca tada nisu molila. Gospa im je rekla da e im pokazati fr. Jozu Zovku. Jozo se pojavio nasmijan. Dok je on s Gospom bio, Gospa je zamolila da se pozovu djeca i omladina, oni koji su vani pjevali svete pjesme i 112

molili. Gospa je to htjela da ih fr. Jozo vidi kako slave Boga i njega. Kad su doli, Gospa (i) fr. Jozo su ih potakli da nastave moliti i slaviti Boga. Marinka Ivankovia, koji je bio unutra, Gospa je poljubila i rekla da je on jedan od boljih vjernika i da je dosta za vjeru rtvovao. Potakla ga je na ustrajnost Gospa je traila da vjernici sutra poste o kruhu i vodi i da se mole za fr. Jozu." Fra Jozo Zovko osuen je i nalazi se u zatvoru. "Gospa" je htjela da fra Jozo vidi mlade kako "slave Boga i njega". Je li mogue da je Gospa stavila na istu ravan "Boga i njega", tj. da mladi na istoj razini "slave" Boga i fra Jozu? 21. X. 81: "Jakov i Vicka kau da su vidjeli Gospu i fr. Jozu. Fra Jozo je bio veseo. Vidjela su djeca i sudnicu i jednog glavnog u sredini (valjda glavni sudac). Gospa im je rekla da suenje nije zavreno te da se nastavlja. Takoer je rekla da ga (fr. Jozu) nee mnogo osuditi i da se za nj ne brinu, jer je on svetac, kao to im je jo prije rekla. Takoer je rekla da fr. Jozo eli da oni ustraju u molitvi." Meugorska pojava proglaava upnika fra Jozu "svecem" za ivota njegova! 26. X. 81: "Naknadno su mi djeca rekla da ih je Gospa pitala kako to da za znak ne pitaju. Ohrabrila ih je i rekla da e ga sigurno ostaviti da se svi strpimo i da molimo." Evo proe 20 godina, a ni znaka ni od znaka glasa. 12. XI. 81: "Gospa je s djecom bila deset minuta. im je dola, zapoela je Vjerovanje, to su djeca i prihvatila. Kad su doli do: roen od Marije vazda Djevice, ona se od dragosti iz sveg grla smijala... Zatim je djeci prikazala Ivana Dragievia i prenijela njegove pozdrave". Pod jednom od najsvetijih molitava Crkve, pod Vjerovanjem, pojava se "iz sveg grla" smije. Tko e nas uvjeriti u ozbiljnost takve pojave i molitve? Da netko to sve ne ismijava? A Ivanovo "ukazanje", to je posebna pria. Vie ne zna ni tko se komu ukazuje: "Gospa" i fra Jozo iz zatvora zajedno se ukazuju, a "Gospa" ukazuje Ivana drugim vidiocima 113

15. XI. 81: "Na pitanje: Zato im se u fr. Jozinoj sobi nije ukazala? odgovorila je da se u toj sobi nee nikad vie ukazivati jer da tamo ima neto ubaeno". Oito se misli da su jugo-udbai ubacili u fra Jozinu sobu neke prislune aparate, da bi mogli snimiti i tajne razgovore izmeu "vienja" i "vidjelaca", nadajui se da e tako otkriti tajanstvene ifre, misteriozne abecedarije, pisma i pergamene, znakove i doaptavanja! 18. XI. 81: "Tog poslijepodneva tri put se ukazala Vicki i Jakovu. Jednom je molila Oena, Slavaocu i Vjerovanje U drugom vienju Vicki je pokazala njenog oca u Njemakoj; bio je sretan i veseo Trei put im se ukazala na putu prema Jakovljevoj kui.." Dnevno se ukazuje po tri puta. A ima dana po est "ukazanja"! 22. XI. 81: "Sva djeca osim Ivana. Mnogo svijeta oko njih. Dolazi Gospa i govori da tu ima jedan pijun te ga pogledom prati: sva djeca se okreu prema njemu i netko od djece ree to Gospa govori. pijun bjei. Pjesma, molitva i pitanja kao i obino." Da je po nazonosti pijuna, ne bi se "Gospa" nijednom vie ukazala, koliko ih je bilo prije rata, u ratu i nakon rata, u cijeloj BiH, posebno u Meugorju! A ona svaki dan, iz godine u godinu. I nita joj ne kode ti tajni agenti i denuncijanti UDB-e, KOS-a, CIA-e, HIS-a, Scotland Yard-a, Mosad-a i AID-a! 27. XI. 81: "Jakov i Vicka su se zabavljali kad je Gospa dola. Prethodno su se Vicki ruke jako tresle, te se ona uplaila. Kad je Gospa dola smirila se. Gospa je pjevala i molila. Na neka pitanja nije odgovarala nego se samo smijuljila." Djeca se zabavljaju, a pojava se smijulji. Nije to skazanje vie ni zabavno ni smijeno, nego tuno i bolno. 2. XII. 81: "Gospa je bila mnogo nasmijana. Na neka pitanja nije odgovarala i rekla je djeci da je svata ne pitaju". Djeca ko djeca! 114

5. XII. 81: "Gospa je tu veer bila jako 'usluna' odgovarala na sva pitanja i dozvolila da ju diraju." Ovdje je posve promijenjeno raspoloenje s obzirom na pitanja, odgovore, ak i diranja! Za zdrava vjernika katolika to su neozbiljne pojave i prie! 7. XII. 81: "Dok su Jakov i Vicka ili prema Jakovljevoj kui Gospa ih susretne i pozove da poure, jer je ona ve u kui Jakova. Kao neki oblak nestala je prema Jakovljevoj kui". Pojava ih zove da "poure", kao da nema kada ekati! 8. XII. 81. "Ispod njezinih nogu i oko nje tama i dim tu se irili. Ni na jedno pitanje nije odgovarala nego se samo molila." To se dogaa na svetkovinu Bezgrjenoga zaea! Dan Najistije, bez iskonske ljage, a gle dima i tame! Tko to ubacuje tamu i dim oko najsvetije ljudske osobe? 16. XII. 81: "Vienje. Jakii i Vicki Gospa se ukazala ovaj dan dva puta. Najprije u Jakiinoj kui oko 16,00. Dok su svirali i pjevali (bilo je tu mladia i djevojaka) ona se smijala. Zatim je uzela nogu Ive Juriia i uzela mu plastini dio ispod potkoljenice, a pojavila se zdrava noga na istomu mjestu. Pri tomu je on osjetio da ga netko dira po glavi". Naalost, to se opisano udo nije uope dogodilo! (vidi tumaenje pod datumom: 4. sijenja 1983). 24. XII. 81: "Djeci se odjednom ukazao fr. Jozo Zovko nasmijan. Djeca su mu Boi estitala..." Ako se, prema "ukazanju", Bog i fra Jozo Zovko jednako "slave", Boe mi oprosti na ovoj rijei koju ponavljam iz "ukazanja", zato ne bi oekivao da se fra Jozo "ukazuje" umjesto same "Gospe"?Zar to nije sve pravi pravcati raomon koji zaplaene mase dri ushienima? 28. XII. 81: "Jakia, Ivan i Vicka bili su zajedno. Gospa im se ukazala. Nakon est Oenaa, Zdravomarija i Slavaocu postavili su joj neka pitanja. Ona je odgovorila da se mane takvih pitanja a da se vie mole". 115

Opet pojava promijenila raspoloenje s obzirom na odgovore i pitanja! Nekada odgovori na sva pitanja, nekada ni na jedno! 30. XII. 81. "Zapjevala je zatim Kraljice svete krunice". Ivan je postavio pitanje, "a Gospa odgovorila. Kako pokrenuti sveenike koji ne vjeruju ukazanjima? Treba im rei da sam ja oduvijek svijetu prenosila Boje poruke Prava je teta to ne vjeruju. Vjera je sastavni dio njihova ivota" Gospa zapjevala samoj sebi pjesmu "Kraljice svete krunice"!? 20. I. 1982: Vienje. "Osim pjesme i molitve postavljena su neka pitanja i dobiveni odgovori: 1. Da li da sutra djeca iz Izbina, koji tvrde da im se Gospa ukazuje, treba da imadnu susret s ovom djecom, - za taj susret tvrde djeca iz Izbina da im je Majka B. rekla? Odgovor: Gospa se na taj upit nasmijala i rekla da ona djeca s ovom ne trebaju imati nikakve susrete. 2. Fra Tomislava ele odavde maknuti. to je potrebno initi? Odg. Ako je u Bojoj providnosti da ga odvedu kao fra Jozu, neka bude predan Bogu. Potrebno mu je da mnogo moli i da vi za njega molite. 3. to e raditi fr. Ivica Vego i fr. Ivan Prusina sada kad su istjerani? Oni nisu krivi. Biskup se u odluci prenaglio. Neka ostanu i neka se mnogo mole i za njih neka se ostali mole." Nae primjedbe: 1) udimo se da meugorska "Gospa" zabranjuje susrete meugorske djece s izbikom djecom, koja takoer imaju "ukazanja". Ona, koja voli i povezuje djecu i eli njihove susrete! 2) Fra Tomislav Vlai nije vie lan Hercegovake franjevake provincije, ali i dalje zalazi u Meugorje. Niti on niti njegova zajednica s nazivom "Kraljice mira, potpuno tvoji. Po Mariji k Isusu"! nemaju nikakva kanonskog odobrenja 116

Biskupskog ordinarijata da djeluju na podruju mostarskoduvanjske biskupije. 3) Osobito se udimo da se meugorska pojava ovako umijeala u "hercegovaki sluaj" i da ga rjeava stavljajui se na stranu dvojice franjevaca, kojima ona odreuje da "ostanu" u Mostaru, a od kojih je jedan kasnije napustio redovnitvo i sveenitvo, a drugi jo uvijek nema nikakve jurisdikcije na podruju hercegovakih biskupija. I da "meugorski sluaj" nije u slubi "hercegovakoga sluaja"?! Pogotovo to 20. I. 1982. dvojica franjevaca nisu bila istjerana iz Reda, jer je generalna kurija OFM izdala dekret tek 9 dana kasnije, 29. I. 1982. Takve "poruke" oito nemaju nikakve veze s Ogledalom Pravde, kako pravu Gospu vjerniki zazivamo u njezinim litanijama. 18. III. 82: "Djeca su i veeras imala uobiajeno vienje. Osim uobiajenog vienja, Vicka je rekla da je pod kriem (na Krievcu) vidjela Gospu est puta tokom dana". est puta, stalno pod kriem na Krievcu. Znai li to kad je god na Krievac pogledala, da je "Gospu" ugledala? 8. V. 82: "Djeca su veeras posebno pitala: - Da li mogu napisati na papir datum velikog znaka i opisati ga, te to ostaviti zapeaeno u arhiv? Gospa je odgovorila Ne! To sam samo vama povjerila. Rei ete to kad vam ja reknem". Meutim, Ivan Dragievi imao je sasvim drugaije poruke: da moe! Njemu nije nita bilo zabranjeno. On je sutradan vlastoruno napisao, zatim do koju godinu osobno zanijekao, pa mu dokazano da je napisao, a on se opet opravdavao da ipak nije znaka otkrio! 25. VI. 82: "Broj vjernika kroz ova dva dana teko je bilo procijeniti. Ima onih koji su bili minimalisti (35.00040.000) i onih koji su bili maksimalisti (150-200.000). Prema realnoj procjeni moglo je biti preko 70.000 hodoasnika Vidioci su pitali Gospu koliko je hodoasnika bilo na Kraljicu mira. Ona je odgovorila 110.000"!

117

Ovdje ni po minimalistima, ni po maksimalistima, ni po realistima, nego po "pojavinoj" preciznoj procjeni! ak nije rekla "oko" 110.000, kao to obiava, nego tono u brojku! 27. VI. 82: "Na pitanje: Biskup se spotie nad tim to si ti rekla da fr. Ivica Vego i fr. Ivan Prusina nisu krivi. Osjea kao da ti nisi prava Gospa jer ne potuje odredbe poglavara. Hoe li nam objasniti svoj stav?" Odgovorila je: "Poglavare treba potivati i sluati. Ali i oni prave pogreke; za njih se trebaju kajati i popravljati ih. Biskup, a jo vie oni koji ga na to potiu svojim stavom, kodi vjeri. Ja kod njih dvojice ne nalazim krivicu". Opet nevjerojatna presuda u bolnom "hercegovakom sluaju", koji Sveta Stolica rjeava desetljeima. Samo to sada nije jedini biskup koji "kodi vjeri", nego "jo vie oni koji ga na to potiu svojim stavom". Dijecezanski sveenici? Ostali biskupi? Sama Sveta Stolica? 6. VII. 82: "Ivan vidjelac: Saopio mi je da ih je Gospa pozvala nekoliko dana prije da dolaze utorkom i petkom na brdo iza 22 sata". Nijedna razborita majka, a najmanje nebeska Majka, nee svoju djecu putati da hodaju po brdu po mraku, i to poslije 10 sati naveer! I to dva puta tjedno, utorkom i petkom! I to po hercegovakome kamenu iljcu! 12. IX. 82: Nedjelja Uzvienje sv. Kria. "Gospa je djeci u vienju rekla da je bilo oko 75.000 vjernika" na Krievcu. Jo jedno "nebesko" brojenje! 15. XI. 82: "S obzirom da s Vickinim zdravljem nije u redu i da su domai lijenici u tri pregleda dali tri razliite dijagnoze, zamolili smo Jakova da pita Gospu da li da uzima ove lijekove ili da je aljemo na lijeenje u Zagreb. Gospa mu je odgovorila da Vicku poaljemo u Zagreb". Pojava je odluna da se Vicka poalje na lijeenje u Zagreb. A sada usporedi, ovdje, s datumom: 8. VI. 1983. 118

18. XII. 82: "Budui da je u naim oima njegov izvjetaj znanstveno povran te doveo izjave vidjelaca u 'kontradikciju' a isputa momente koji mogu objasniti 'kontradikcije', pitali smo Gospu: 1) - Da li da o. Biskupu pismeno odgovorimo. Djeca su nam prenjela odgovor: Od. Da. Odgovorite"! Pogledaj komentar nakon sljedeega "vienja" i nadnevka! 20. XII. 82. "Posebnih poruka nije bilo Ali su bila dva zanimljiva pitanja na koja je Gospa dala odgovor: 1) Da li da se vjernicima u Mostaru podijeli objektivni izvjetaj o herc. sluaju u verziji fr. Stanka Vasilja, nakon to je o. Biskup objavio nezgodan lanak u svome Vjesniku? Odg. Ne! 2) Je li bolje da vidioci s tobom mole a da hodoasnici svoja pitanja rjeavaju sa sveenicima? Odg. Bolje je da sa mnom mole a da vjernici mole kako im je reeno i da pitanja rjeavaju sa sveenicima. Ja u ipak odgovarati na postavljena pitanja." Ne moemo se nauditi da meugorska "pojava" odluno zabranjuje da se u "Mostaru podijeli objektivni izvjetaj o hercegovakom sluaju" iz pera dr. fra Stanka Vasilja, nasuprot "nezgodnu lanku" Dodatak "Informacijama", koji je objavio biskup ani u Vjesniku hercegovakih biskupija, 2/1982. Biskup je reagirao na Informacije (24 stranice) fra Tomislava Vlaia. I Biskupov bi lanak po sebi mogao biti objektivan, ali je - "nezgodan"! 25. XII. 82: "Gospa je bila posebno sveana. U naruju je imala maloga Isusa, koji se slatko smijao!" Mali se Isus "slatko smijao" Na naim uobiajenim slikama po crkvama ne vidimo boanskoga Maliana da se smije.

119

27. XII. 82: "Danas je zavren kip Kraljice Mira Naveer smo pitali Gospu da li da taj kip postavimo u crkvu. Ona je potvrdno odgovorila." Meugorska pojava odreuje kada e biti sveta Misa u upnoj crkvi, posebno za bolesnike; kazuje gdje e biti postavljen njezin kip; trait e da odreeni franjevac ostane u Meugorju 31. XII. 82: "Vidioci su bili na okupu svi osim Mirjane (= Dragievi). Mirjana vie nije vidjelica, rekla nam je Ivica. Takoer joj je Mirjana rekla da je na Boi zadnji put imala vienje i da je dobila 10. "tajnu". Vidi primjedbe u sljedeem "vienju". 4. I. 1983: Pie kroniar fra Tomislav Vlai: "Pojedinano sam razgovarao s: Vickom Uz njihove zajednike stavove ona je rekla i dva druga znaajna momenta. (1) Prije pet-est mjeseci (to imam zapisano u dnevniku) Gospa je rekla za Ivana Juria, koji je bez lijeve noge, da e nekoliko dana nakon vidljivog znaka na brdu potpuno ozdraviti. (.) (2) Mislim da se Gospa prestala ukazivati Mirjani zato to ne ostvaruje ono to Gospa hoe. Vidjeli ste kako se oblai, minka, nikad je ovdje nema ja tako mislim, naglasila je dobro. Osim toga Ivan Dragievi mi je povjerio - ali da to drugima ne govorim - da mu se Gospa potuila na Mirjanu i da mu je rekla da joj je ve povjerila 10. tajnu i prestala se ukazivati. Meni nije nita o njoj govorila, istie Vicka". Prvo, ovdje se jasno priznaje da se nije dogodilo nikakvo udo 16. XII. 1981. (vidi gore!). Obina fantazija! udo je obeano da e lijeva noga Ivanova potpuno ozdraviti "nakon vidljivog znaka na brdu". Znamo da nije bilo nikakva vidljivoga znaka na brdu! Drugo, ne udimo se Vickinu miljenju to se njezina pojava vie ne ukazuje Mirjani imajui u vidu "kako se oblai, 120

minka, nikad je ovdje nema". To je Vickino miljenje. Ali zato to ne rekne "Gospi"? Tree, vrlo je udno kako se "Gospa" potuila Ivanu na Mirjanu, a nee da upozori izravno Mirjanu. Nemogue je da je se boji. Ili nema koristi? etvrto, takvo pripisivanje "traeva" Blaenoj Gospi jest nedostojno svakoga kranina, kamoli povlatenih "vidjelaca". 7. I. 83: "Posebnost je vienja to to im je Gospa veeras poela priati svoj ivot. Pria im i gledaju je u njenom razvoju. Rekla im je da e im u nastavcima priati svoj ivot. O tome im je zabranila drugima priati dok im sve ne rekne. Naglasila je svakom od njih da pie njezin ivotopis". Svako od njih pie ivotopis. U nastavcima. Ima li to ikakve jeke i veze sa tv-serijama ili slinim sluajevima i crtiima? 18. II. 83: "Ovdje je bila i Mirjana Dragievi, kojoj se Gospa prestala ukazivati. Dola je pozdraviti fr. Jozu. Priala nam je jednu stvar koju mi nismo znali. Njoj je Gospa povjerila ifre tajni, koje samo Mirjana razumi. Tako se tajne mogu sauvati i u sluaju da netko papir odnese". Nije dosta to je sve samo po sebi tajna, apokaliptika tajna, nego jo i ifrirana tajna! Ali samo u Mirjane dok su joj trajala "ukazanja", jer su prestala na Boi 1982. 6. III. 83: "Fr. Tomislav Vlai ovih dana boravio je u Dubrovniku. Razgovarao je s Ivanom Dragieviem. Ivan loe ui, a ini se da se trudi. Vienja ima svaki dan. Nedavno je imao iskustvo fizike odsutnosti; Gospa ga odvela u raj, ree." Kako u koli proi kad ga njegovo "ukazanje", umjesto ozbiljna upozorenja zbog neuenja, odvodi u "raj"?! Ivan je otputen iz kole u sijenju 1983. s vie negativnih ocjena. 11. IV. 83: "Vienja mali Jakov je bio sam. Imao je vienje. Znaajno je to to je njemu Gospa zavrila priati svoj ivot. On je sve pribiljeio. Kae da to moe dati samo onda kad mu Gospa dadne dozvolu". 121

Jakovu je poela priati ivotopis ima tono 3 mjeseca i etiri dana (=7.1.83). 24. V. 83: "Jelena Vasilj mi je rekla da i dalje ima svaki dan vienja. Gospa joj je rekla a da ona nije postavljala pitanje, da eli da fr. Tomislav Vlai okupi jednu grupu mladih koje bi Gospa posebno vodila i davala im zadatke. Stoga je fr. Tomislava pozvala da doe sutra na molitvu u Jeleninu kuu". Nisu dosta poruke upi i svijetu o postu, molitvi i pokori, nego jo i ekstra molitvena skupina kojoj e "pojava" davati i ton i zadatke preko fra Tomislava Vlaia. Naalost, kasnije e s tom molitvenom skupinom i njezinim voom imati posla i crkvene komisije i voditelj e bit e svrgnut s uprave i svoje zajednice i svoje "grupe mladih". 25. V. 83: "Posebno im je spomenila da se moli i posti za biskupa". Ako su se molili i postili za biskupa ania, uinak u odreenom smislu nije izostao: kao to je svim srcem svojim, svim umom svojom i svim biem svojim vjerovao da je Bezgrjena, Djevica, Bogorodica, Uznesena duom i tijelom na nebesa i okrunjena za Kraljicu svijeta, tako je vrsto bio uvjeren da se u Meugorju ne ukazuje! 3. VI. 83: "Pitanje: Fra Tomislav (=Vlai) je naumio pozvati upu da moli i posti na nakanu da bi Crkva ove dogaaje priznala nadnaravnim. Smatra da je i to obveza upe: izmoliti taj dar. Da li je na pravom putu? Odg. Na pravom je putu. Neka upa moli za taj dar." Evo dvadeset godina Crkvi na pada na pamet da ta "ukazanja" prizna "nadnaravnima"! Ali Crkva, slijedei Isusa Krista, sveudilj preporuuje molitvu i post ne samo u Meugorju, nego svakomu vjerniku na cijelome svijetu. 4. VI. 83: "Ivanka mi je rekla da joj je Gospa 22.V.1983. prestala priati svoj ivot. Njoj je Gospa povjerila nepoznatu abecedu s odgovarajuim slovima hrvatskog jezika (Ree da joj je rekla da je neto tako prvi put u povijesti nekomu 122

dano). Ona je taj ivot, diktiran od Gospe, napisala u tom jeziku. Sada ga prevodi." Pred ovom zagonetkom ovjek stoji ko skamenjen: Najprije Ivanki pojava pria svoj ivotopis punih 140 dana (Jakovu, rekosmo, samo 94 dana), a Vicki 850 dana. Zatim, Ivanki je povjerena nepoznata abeceda s odgovarajuim slovima hrvatskoga jezika. Tree, to je nekomu dano prvi put u povijesti ovjeanstva! etvrto, ivotopis je napisan u tom jeziku. Kojem? Hrvatskom ili tom nepoznatom? Bit e nepoznatom, dok ga sada "prevodi", valjda na hrvatski. I gledaj sada te misterioznosti: nepoznata abeceda, nepoznatoga jezika, jedinstvenoga u povijesti svijeta, sad se sve prevodi na suvremeni hrvatski. I to ako joj netko nae taj transkript i prijevod, odnese i objavi! I emu tolika maskiranja i deifriranja? 8. VI. 83: Jakov je pitao: "Da li da A. imi ide na operaciju, ili ne?" Odgovor je bio: "Neka sami odlue" (misli na roditelje). Kroniar dodaje komentar: "Odgovor je interesantan jer je principijelan. Gospa preputa slobodu i savjest iza koje treba stati puna odgovornost osoba i njihova vjera." Najprije taj odgovor nije uope principijelan, nego neprincipijelan. Kad se radilo o "vidjelici" Vicki: slati je u Zagreb na lijeenje ili ne slati, nije "Gospa" rekla: Neka sami odlue, nego je odgovorila da je "poaljemo u Zagreb" (15.XI.82). Jednima preputa na volju i na savjest, a druge savjetuje konkretno to e uiniti. Roditelji od A. imi mogli su oekivati da e meugorska pojava njihovo dijete "udom" izlijeiti, a ne da e sve prepustiti njihovoj odluci! Zar to nisu znali i bez nje! 12. VI. 83: "Ivan Dragievi postavio je jedno pitanje na koje je dobio odgovor. 123

1. Da li da fratri ponu iskop oko crkve za klima ureaj ili trebaju pitati vlasti za to." Odg. "Neka ne zapoimaju bez pitanja. Odmah e pijuni javiti. Doi e i zabraniti radove. Otiite i lijepo ih zamolite da vam dozvole to uraditi". Neka ovo ostane bez ikakva komentara! 14. VI. 83: "Pitanje: to eli da sveenici propovijedaju i govore za devetnicu godinjice ukazanja?" Odgovor "Neka oni ine to misle da je najbolje. Ipak bi dobro bilo da kroz ove dane podsjete vjernike na dogaaje koji su se ovdje zbili s mojim dolaskom. Neka ih podsjete na ono zbog ega sam dola". Pojava je "principijelna" s obzirom na to to e sveenici propovijedati: to god ele i misle da je najbolje. Ali ne moe ostati "neprincipijelna" i propustiti priliku da ih ne podsjeti, i to dva puta, zbog ega se ona u Meugorju "ukazuje"! 25. VI. 83: "Cjelokupni protok ljudi prole godine bio je oko 100.000". Kako je kroniar mogao zaboraviti da je njegova izmiljena "Gospa" dala sveanu izjavu da je samo u dva dana prole godine, i to za njezinu obljetnicu "ukazanja", 2425.VI.1982. bilo tono "110.000". Vidi gore datum: 25. VI. 82. Odakle onda kroz cijelu godinu 10 tisua manje? Ili ni matematika nije vie to je nekad bila? 6. VII. 83: O. Tomislav Pervan, na biskupovu naredbu, zabranio je vidiocima da predmole krunicu i 7 Oenaa Bilo im je teko. Jakov je pitao Gospu da li e ipak ii moliti pred oltar. Ona je odgovorila: "Kad je ve tako, ne idite, da ne biste provodili inat. Ako moete sutra se lijepo dogovorite". Jelena Vasilj vidjelica kae da joj je Gospa rekla ove rijei tokom veeranjeg vienja. I to je izrekla plauim glasom: "Jadni svijete u kakvo si zlo upao!" 124

"Moj biskupe, obrati se i otvori mi srce. Povjeruj mojim rijeima!" "Svugdje gdje god sam se ukazivala Crkva mi nije vjerovala. A svijet je vjerovao i molio. Bog ga je usliavao. I vi molite i postite. Bar vi." Prvo, vjerni upnik eli vjerno provesti biskupovu naredbu. Ali "vidioci" bi mimo biskupa. Pojava ih suzbija da ne ine iz inata. I preputa im da se "lijepo dogovore". Tko s kime? Drugo, meugorska pojava plae nad biskupom aniem. Moemo se zaista pitati zato tolike suze roni nad biskupom. On je vie puta dolazio u Meugorje i djecu ispitivao. I uvjerio se da su takozvana ukazanja nestvarna. On je vjerovao u Blaenu Djevicu Mariju i volio je, silno, odmah iza Boga! Nije vjerovao u izmiljaje, utvare i praznovjerja! Tree, da je biskup ani nakon tolikih osobnih i komisijskih istraivanja u svim tim "porukama" otkrio i zrno istine, on bi se istini obradovao, jer je bio ovjek od istine! A neistine nije mogao smisliti! etvrto, svugdje gdje se Gospa do sada "ukazivala", Crkva joj nije povjerovala, a svijet joj je povjerovao, kae Jelena. To jednostavno nije istina. Zna se tono na koliko joj je mjesta Crkva povjerovala, i ne zna se uope na koliko joj je mjesta "svijet" povjerovao i jo uvijek praznovjerno lakovjeruje i tumara, makar Crkva imala posve suprotno zdravo miljenje! 29. VII. 83: "U veernjem vienju, to sam zaboravio gore staviti, bila je jedna poruka za mlade, koji su se spremali na hodoae na . Brijeg. Evo je: 'elim da cijelim putem molite i slavite Boga. Tamo ete se susreti s mladima. Govorite im o porukama koje sam izrekla. Nemojte se stidjeti'." U ovom sluaju nije zabranila susrete sa irobrijekom mladei, kao to je zabranila susrete meugorskih "vidjelaca" s "vidiocima" iz upe Izbina (vidi: 20. I. 82). Drugo, udno da pojava pretpostavlja da se mladi mogu stidjeti poruka meugorskih! 125

5. IX. 83: "Danas je umrla majka Jakova ole vidioca... Jakov kae da mu se Gospa ukazala u sobi. Kae da ga je utjeila i da je rekla: "Tvoja majka je sa mnom u nebu". Ako meugorska pojava iva fratra proglaava svecem, kao to je uinila s fra Jozom Zovkom (vidi 21.X.1981), kako nee kudikamo lake dati slinu izjavu za osobu koja je ve preminula. 29. IX. 83: "Dvojica sveenika iz Liverpoola dobili su preko Ivana i poruku i pitali su: to nam je initi? Odgovor je glasio: propovijedajte poruku; govorite o dogaajima u Meugorju i rastite dalje u osobnoj molitvi." Meugorska je pojava neumorna u propagiranju svojih vlastitih "ukazanja" i "poruka". Sveenici iz Liverpoola trebaju doi u Meugorje da uju "poruku", da o njoj propovijedaju, da govore o meugorskim dogaajima, tono onako kako Crkva nije preporuila do dana dananjega! 8. I. 1984: "Zamolio sam vidjelicu Mariju Pavlovi da pita Gospu: 'to moemo uiniti za o. Biskupa da shvati ukazanja?' Odgovorila je Gospa: 'Samo molite i postite!' I tako nas je stalno poticala dosad. Od proljea prole godine cijela upa moli za nj. Mnogi i poste. Od molitvene grupe Gospa je traila da 2 puta tjedno poste o kruhu i vodi. A ve trei mjesec otkad po Gospinoj elji, postimo o kruhu i vodi 3 puta tjedno. Veinu svojih molitava prikazuje grupa za nj. esto namjenjujemo zajednika klanjanja, krunice, odlaske na mjesto ukazanja, gdje za nj dugo u no molimo. Bog e pogledati na molitve i postove". Ako je sve tono o molitvama i postovima, kako kroniar biljei, onda se nemogue oteti dojmu da je dobri Bog pogledao na molitve i postove vjernika i utvrdio biskupa ania u apsolutnu uvjerenju da u Meugorju nema nijednoga autentina nadnaravna ukazanja ni poruke! 126

5. III. 84: "Danas sam vie razgovarao s Ivanom Dragieviem. Ovdje iznosim bitna iskustva koja mi je rekao. Ponovno je 24. 2. imao iskustvo odlaska u raj. Na redovnom vienju Gospa mu je rekla da doe sam u 23 sata moliti na mjesto ukazanja. Molio je 6 Oenaa, Zdravomarija i Slavaocu. Tada se ukazala Gospa, uzela ga za ruku i povela u nebo! Uzbuen i sretan vidio je beskrajni prostor u kojem borave sretni ljudi. Meu njima je prepoznao Vesu Dragievia, koji je prije nekoliko godina naen mrtav na gradilitu. Sve neopisivo i neizrecivo! S tim raspoloenjem se vratio na zemlju. S Gospom je molio 7 Oenaa i Slavaocu. Iza toga pjevali su pjesme: Krist na alu, Gospa je izrazila elju i preporuila mu, nakon njegova pitanja, za savjet, da zavri srednju kolu pa da e mu onda pokazati put. Takoer mu je rekla da se povjeri fr. Tomislavu Vlaiu da ga duhovno upuuje". Na osvrt: Fra Tomislav Vlai prenosi nam ovu nonu priu o Ivanovoj molitvi u 11 sati pred pono u brdu "ukazanja". I to sam samcat. Opisuje nam njegov odlazak u raj, "u beskrajni prostor", gdje je prepoznao samo pokojnoga Vesu a na tako neizmjernu prostranstvu. Prikazuje nam Ivanov povratak na zemlju, valjda te iste noi. A sve vjerojatno zato da se Ivan "povjeri fr. Tomislavu Vlaiu da ga duhovno upuuje"! Ivana "Gospa" vodi po nebu, po raju, po beskrajnu prostoru, ak i usred crne noi, svaki mu se dan "ukazuje", duhovno ga "upuuje" da konano zavri srednju kolu u kojoj se samo u prvi razred upisivao vie puta, pa e ga ona dalje "upuivati" to e raditi ve punih dvadeset godina. U meuvremenu fra Tomislav je morao otii iz Meugorja upravo toga ljeta 1984!

127

"PORUKE" MEUGORJU I SVIJETU

Neki su izraunali da je meugorska pojava izravno uputila upljanima Meugorja od 1. oujka 1984. do 25. lipnja 2001. tono 322 "poruke".1 Ovdje preuzimamo neke "poruke" iz "ukazanja" kako su objavljene u nekim knjigama.2 I dodajemo svoje naslove naglaenim slovima, a svoj kratak osvrt i komentar kosim slovima. Poruke najavljene etvrtkom. 1. III. 1984: "Draga djeco! Ja sam ovu upu na poseban nain izabrala i elim je voditi. U ljubavi je uvam i elim da svi budete moji. Hvala vam to ste se veeras odazvali. elim da uvijek budete u to veem broju sa mnom i mojim Sinom. Ja u svakog etvrtka rei posebnu poruku za vas." Nee to biti ni prvoga petka ni mlade subote, nego "svakoga etvrtka". Prava novost. Odmah bez reda. Meutim, ve iduega mjeseca, 5. travnja, etvrtak, nema nita od toga, nikakve poruke, nepredviena pauza. Zatim u etvrtak, 26. IV. 84. stoji: "Gospa nije uputila nikakve poruke". Zato? To je objanjeno sljedeega ponedjeljka, 30. IV. 84., kad se Vicka interesirala zato pojava nije dala "u etvrtak poruku za upu"? Odgovor: "Ne elim nikoga siliti na ono to sam ne osjea i ne eli, iako sam imala za upu posebne poruke, kojima sam eljela probuditi vjeru svakog vjernika. No jedan sasvim mali broj prihvatio je poruke etvrtkom. Iz poetka ih je bilo dosta. Ali kao da je to njima postalo neto svagdanje. I sada, u

1 2

R. CANIATO V. SANSONETTI, nav. dj., str. 172. Usp. Poruke Kraljice mira, Meugorje, 2000., str. 55-166.

128

posljednje vrijeme neki upitaju za poruku iz radoznalosti, a ne iz vjere i pobonosti prema mome Sinu i meni". Isto nema nikakve poruke ni u etvrtak, 3. V. 84. Na Uzaae, etvrtak, 31. V. 84: "Gospa nije uputila poruku za upu. Rekla je vidjelici Mariji da e uputiti poruku u subotu, a u nedjelju neka je izreknu na pukoj misi". A glasila je zbilja duhovito: "Molite, neete se pokajati"! Jednako nema poruke ni nekih drugih etvrtaka: 6. VI., a ni 14. VI. 84: "Nije upuena nikakva posebna poruka". Ni 28. VI. 84: "Nije bilo posebne poruke upi". Oito se radi o nestabilnim etvrtcima, o promjenljivim odlukama i porukama. Prava je Gospa i vjernija i dosljednija i ne moe se hvatati u neiskrenosti i neistini. Ne tjedno, nego mjeseno. Dapae, od 25. I. 1987. sve e se promijeniti: nisu vie ni poruke kao to su bile, "svakoga etvrtka", nego e se objavljivati tek svakoga 25. dana u svakome mjesecu, bez obzira na dan u tjednu. Znai, pojava nije uope dosljedna samoj sebi da e "svakoga etvrtka rei posebnu poruku", kao to je bila obeala prvoga dana. Ovisi valjda i o raspoloenju "vidjelaca" i onih koji procjeuju njihove "poruke"! Meugorje posebno izabranje. Ve smo vidjeli prvoga dana, 1. III. 84. da je pojava izabrala Meugorje "na poseban nain". Inae malo u kojoj poruci nema rije: posebno, napose, na poseban nain! Neraspoloena: Ali domalo, 12. IV. 84., nastupa otro i strogo: "Danas vas molim da prestanete s ogovaranjem i da molite za jedinstvo upe. Jer ja i moj Sin imamo poseban plan s ovom upom." A onda nastupa jo stroe prema svemu svijetu: Dva dana stroga posta tjedno i tri krunice dnevno. 14. VIII. 84: "Ovo ukazanje bilo je neoekivano. Ivan je molio u svojoj kui. Nakon toga poeo se pripremati za polazak u crkvu, na veernju slubu. Iznenada mu se ukazala Gospa i rekla da 129

prenese ovu poruku svijetu: 'Htjela bih da svijet moli ovih dana uz mene. I to vie. Da posti strogo srijedom i petkom; da moli svaki dan bar krunicu, radosna, alosna i slavna otajstva" Ova se "poruka" ne odnosi samo na upu Meugorje, nego na cio "svijet". Na tu bi se "poruku" o moljenju cijeloga ruarija i o dvodnevnom strogom postu - srijedom i petkom moda moglo posve i vjerno odgovoriti - kad bi svi ljudi bili u strogom Karmelu! Post iz zahvalnosti. 20. rujna 84: "upu molim da poste za zahvalu to im je Bog dopustio da ostanem ovoliko dugo u ovoj upi". Ako je to Meugorju porueno tree godine, koliko bi upa morala postiti iz zahvalnosti 21. godine "ukazanja"? Inae ovdje pojava istie kako joj je Bog dopustio da ostane u upi. Od sada e naglaavati da je ona izabrala upu: Izabrani narod. 15. XI. 84: "Vi ste izabrani narod i Bog vam je dao velike milosti. Niste svjesni svake poruke koju vam dajem. Sad elim rei samo: molite, molite, molite! Ne znam to drugo da vam kaem, jer vas volim i elim da u molitvi spoznate ljubav moju i Boju". Ovdje vie ne spominje posta, nego ponavlja molitvu i ne zna to bi "drugo" kazala. Biblijska Gospa ne stavlja sebe na prvo mjesto ispred Boga kao ovdje: "ljubav moju i Boju". Ona kao ponizno eljade sebe stavlja na drugo mjesto, a svoga zarunika - Josipa na prvo mjesto: "Gle! Otac tvoj i ja s bolom smo te traili" (Lk 2,48). Mnogo zvanih, malo izabranih. Poruka 10. I. 85: "Ima dosta upljana koji ne sluaju poruke, ali zbog onih koji su mom srcu na poseban nain bliski, zbog njih upuujem poruke za upu". Nekolicina misara. Do tjedan dana, 17. I. 85. kazuje: " vi ste se, draga djeco, uspavali u molitvi i nekolicina vas ide na misu. Izdrite dane kunje". 130

upa ne prihvaa poruke. Do mjesec dana, 14. II. 85. pojava je "alosna": "Ali cijela upa ne prihvaa poruke i ne ivi po njima. Ja sam alosna, i elim da me, draga djeco, sluate i da ivite po mojim porukama. Svaka obitelj mora moliti obiteljsku molitvu i itati Sveto pismo". Osim posta i molitve, ovdje se dodaje i itanje Svetoga Pisma. Ultimatum upi. 21. II. 85: "Iz dana u dan pozivala sam vas na obnavljanje i molitvu u upi, ali vi to ne prihvaate. Danas vas pozivam posljednji put... Ako to ne uinite, ne elim vam upuivati poruke. Bog mi to odobrava". Meutim, prije e promijeniti ideju pojava, nego Meugorje! Unato svemu, milija od ostalih. 21. III. 85: "volim vas i na poseban nain sam izabrala ovu upu koja mi je milija nego ostale, gdje sam rado boravila, kad me je Svevinji slao". Milija i od Lurda i od Fatime, gdje su pravi vidioci proglaeni blaenima i svetima! Jedinstvena od postanka svijeta. Na Veliki etvrtak, 4. IV. 85: "Danas je dan kada sam vam eljela prestati upuivati poruke, jer me pojedinci nisu prihvatili. upa se je pokrenula, i elim vam davati poruke kao nikada u povijesti, od nastanka svijeta". Jest malo pretjerano, jer prava povijesna Gospa ne ukazuje se "od nastanka svijeta", nego kako se ona pojavila na ovome svijetu, odnosno otkako je uznesena na nebo, ima dvije tisue godina! Kunja "na poseban nain". 11. IV. 85: "Od danas upu Bog eli kuati na poseban nain da bi je mogao u vjeri uvrstiti". Cvjeti. 1. VIII. 85: "elim vam rei da sam ovu upu izabrala i da je uvam u svojim rukama kao cvjeti koji ne eli umrijeti". Razliita od ostalih. 6. II. 86: "Ova upa, koju sam izabrala, posebna je i razlikuje se od ostalih." 131

Nije jasno ni po emu je posebna, ni razliita od ostalih. Znamo da dragi "Bog nije pristran" (Dj 10,34). A sigurno ni draga Gospa. A tko joj pripisuje pristranost, nijee joj naslov Ogledalo Pravde! Opredjeljenje za raj. 25. X. 87: "Danas vas sve elim pozvati da se svaki od vas odlui za raj." Skriveni planovi sa upom. 25. XI. 87. jo se ne zna koji su planovi sa upom: "Ako ne molite, neete moi otkriti moju ljubav i planove koje Bog ima s ovom upom i sa svakim pojedincem". Daleko od svetosti. 25. III. 89. "Ve godinama svi ste pozvani na svetost, a jo ste daleko". Slino ponavlja tri godine kasnije: Jo nema prave odluke. 25. I. 1992: "Ja sam s vama i elim vas prihvatiti u svoje srce i zatititi, ali se vi jo niste odluili." Prenesimo jednu i iz 1991., 25. VI. Kakve su poruke iz "ukazanja" u odnosu na Sveto Pismo? "Ukazanje" se i za to pobrinulo: "Zato, djeice, molite i itajte Sveto pismo da biste preko Svetog pisma otkrili poruku za vas preko mojih dolazaka". "Vidioci" e najbolje preko Svetoga Pisma otkriti poruku za sebe preko "mojih dolazaka". To jest Sveto Pismo potvruje "ukazanja", a "ukazanja" Sveto Pismo! Bespomona. Na Blagovijest, 25. III. 92: "Zato, evo to vam kaem: Sotona se poigrava s vama i s vaim duama. A ja vam ne mogu pomoi, jer ste daleko od mog srca." Meugorje kao znak. 25. IV. 92: "Meugorje je znak svima vama i poziv da molite i oivotvorujete dane milosti koje vam Bog daje". Zato rat dugo traje? Objanjenje u poruci 25. X. 1993: "Priate, a ne ivite; zato, djeice, i ovaj rat tako dugo traje." Malo udno objanjenje. A na Boi te iste 93. godine: "Vi priate, priate, a ne molite. Zato, djeice, odluite se za molitvu". 132

Eto ni onih odabranih petero-estero, kojima se tisue puta "ukae", ne mogu se "odluiti za molitvu", kako e tek onih pet-est milijardi kojima se uope ne ukazuje! Plan i dalje skriven. 25. IV. 1994. poruka: "Djeice, pozivam vas da svatko od vas pomogne da se ostvari moj plan preko ove upe." Jo se ne zna toan plan. Drago mjesto, 25. II. 1995: "Danas vas pozivam da postanete misionari mojih poruka, koje dajem ovdje preko meni dragog mjesta. Bog mi je dopustio da ostanem ovako dugo s vama" Iako ne nailazi na pravi odgovor. Uporni otpori, 25. VII. 95: "Djeice, elim od vas napraviti prelijepi buket spreman za vjenost, ali vi ne prihvaate put obraenja, put spasenja koji vam nudim preko ovih ukazanja". Ako "vidioci", koji svaki dan razgovaraju s pojavom, ne prihvaaju put obraenja, koliko li e manje preostali, nevidioci? Samo duhovna zvanja. 25. VIII. 1997.: "Pozivam sve sveenike, redovnike i redovnice da mole krunicu i ue moliti druge." Poruka od 14. VIII. 1984., trinaest godina prije toga, bila je u tome da "svijet" moli tri krunice. Sada samo sveenstvo i redovnitvo. Hvala to ivite poruke. 25. VI. 1998: "Danas vam elim zahvaliti to ivite moje poruke". A tri mjeseca kasnije pogledaj ovoga stroga prijekora: Ponite ivjeti poruke. 25. IX. 98. "Puno govorite, djeice, a malo radite na svom obraenju. Zato, obraajte se i ponite ivjeti moje poruke" Mir i blagostanje. Na Boi, 25. XII. 1999. pojava govori o vremenu ne samo "mira", nego i "blagostanja".

133

Vie materijalno nego duhovno. 24. IV. 2000. "Draga djeco! Pozivam vas i danas na obraenje. Previe se brinete za materijalne stvari, a malo za duhovne". Dakle i nakon 20 godina "ukazanja", i to svakodnevnih, i na stotine "poruka" sve isto kao na poetku. Kao i daleke 1984., 8. oujka: "Draga djeco, obraajte se vi u upi"! Pojava u meugorskim "ukazanjima" iz ovih je poruka sad alosna, sad radosna; sad hvali upu mimo ostale, sada joj daje posljednju opomenu; sad je eli napustiti zbog nevjernosti pojedinaca, sad opet zbog cijele upe; sada je bespomona i razoarana, sada opet vedra i vesela. O Gospe moja, to to od tebe ine! rekao bi biskup ani 1987. u Meugorju!

134

JESU LI SVE VJERE JEDNAKE?

Da poemo s jednoga domaega breuljka... U godini smo 1981. 1) Meugorske "poruke" o jednakosti meu religijama. Briljivi ljetopisac biljei u upnu knjigu kronike: "Karakteristika ukazanja je odgovor koji je Gospa dala na postavljena pitanja djece, koja im je netko napisao. Evo pitanja i odgovora: Jesu li sve vjere dobre? Jesu li sve vjere iste?" "Ukazanje" odgovara: "Sve su vjere pred Bogom iste. Bog njima vlada kao vladar u svome kraljevstvu U svijetu sve vjere nisu iste, jer se ljudi ne pokoravaju Bojim zapovijedima, ve ih odbacuju i kvare".1 Vie je tvrdnji teoloki neodrivih u tome "odgovoru". Prvo, "vidjelica" ne prenosi odgovor na upit jesu li sve vjere "dobre", nego skolastiki razluuje da su sve vjere pred Bogom "iste", a u svijetu nisu iste. Drugo, ako su sve vjere "iste", to e ih toliko pred Bogom? Tree, nije uope pitanje pokoravaju li se ljudi ili ne pokoravaju Bojim zakonima, jer o tome ne ovisi sud jesu li sve vjere, odnosno religije iste pred Bogom i pred svijetom. Godinu dana kasnije, jedna tzv. "vidjelica" za vrijeme svoga "ukazanja" pita misterioznu sugovornicu za neku katoliku djevojku koja se eli udati za mladia pravoslavca: to initi? Ako su vjere iste, je li jednako bio ga katolik ili pravoslavac? Nevidljiva pojava dvoznano i nevjerojatno tumai: "U mojim i Bojim oima sve je jednako. Nije jednako za vas koji
T. VLAI, Vienja, u: Kronika ukazanja, 1. listopada 1981. Preslik na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru.
1

135

ste se razdijelili. Bolje je onda, ako je mogue, da se ne udaje za toga, jer e trpjeti ona i djeca; teko e moi ivjeti na putu vjere"2 Sad se ovjek udi, ljuti i smuen pita: Teko e ivjeti na putu koje vjere - katolike ili pravoslavne? Koje vjere, ako su obje vjere "iste" u "Gospinim" i Gospodinovim oima? Ako su iste ili jednake vjere, to ima veze u kojoj se vjeri nalazi zarunik, a u kojoj zarunica! I zato uope trpjeti, zato ne prijei iz iste vjere u istu vjeru i ivjeti po toj istoj drugoj vjeri ako su i jedna i druga iste i jednake? "Ukazanje" nagovjeuje da e ta djevojka, uda li se, imati djece, ali da e trpjeti i ona i njezina djeca zbog mjeovite enidbe. Mu nee trpjeti. Blaenoj Djevici pripisuju se takvi nesuvisli odgovori kao da je mitoloka proroica Sibila u grkim Delfima3 tisuu godina prije Isusa Krista, Gospina Sina! Meutim, zanimanje za problem "istih vjera" ili "jednakih religija" ne prestaje. Pet godina kasnije mariolog abb Ren Laurentin insistira kod jedne od navodnih "vidjelica" da
2

T. VLAI, Mjeoviti brak, u: Kronika ukazanja, 18. kolovoza

1982.

Delfi, grad u blizini Atene, posveen bogu Apolonu jo 1100. prije Krista. U 6. stoljeu prije Krista tu je sagraen hram Apolonu, koji je po legendi ubio zmiju pitona. Odatle Pitija. Bila je tu velika rascijepljena hridina, a u rascjepu usta prorotva. To je bilo meunarodno pogansko svetite. Ta su prorotva imala velik utjecaj na grku religiju, ekonomiju i politiku. Rimljani su ga osvojili 190. prije Krista i dali mu veliku vanost. Jo 360. godine poslije Krista car Julijan, apostata, konzultirao je Pitiju. Delfe je uklonio car Teodozije 390. Postojalo je 1500 godina. Prorotva su bila gotovo svaki dan. Pitija proroica postavila bi se u onome procjepu i u ekstazi izgovarala udne zvukove i rijei, koje bi sveenici prevodili. Ljudi su vjerovali da su to bile rijei boga Apolona. Onima koji su ih traili, redovito su davani nerazumljivi i dvoznani odgovori. Npr. pita je jedan vojskovoa, hoe li se iv vratiti iz rata. Ona odgovara zamrenom konstrukcijom: Aio te, Aeacida, Romanos vincere posse = Kaem ti, Eakoviu, da moe pobijediti Rimljane. I obratno: Kaem ti, Eakoviu, da Rimljani mogu pobijediti tebe (Eakovi je Pir, potomak Eakov).

136

to, s obzirom na te "iste vjere", ipak razbistri, jer su ljudi, osobito teolozi, oamueni. Jedno Crkva, drugo ona. "Vidjelica" njemu odgovara: "Da ste me pitali tumaenje odmah, bilo bi jasnije. Nakon vie godina, ne usuujem se tumaiti sama od sebe. Ja to preputam teolozima. Ja u moliti da oni imaju svjetla. Gospa mi je rekla da su sve religije jednake pred Bogom, tj. svi su ljudi jednaki pred Bogom, i nije podjele uinio Bog, nego ljudi." Dakle, sve su religije jednake, a to tono znai da su svi ljudi jednaki pred Bogom! Potpuna jednakost izmeu religija i ljudi! Ali uporni mariolog navaljuje da upravo tu teoloku zavrzlamu povlatena "vidjelica" razmrsi. "Vidjelica" na to jo zamrsitije: "Mi smo svi jednaki pred Bogom, bez obzira na religiju ili naciju kojoj pripadamo. Potujmo jedni druge!" Kratko i nejasno! Laurentin se tek sada pravo zainteresirao i hoe pravo rasvjetljenje od svoje subesjednice "vidjelice" da se problem ukloni i iz "ukazanja", a valjda i iz teolokih rasprava, pa priupita: "Ali za tebe, Isus ili Muhamed ili Buda, je li to jednako?" Prevoditeljica Darija tumai mu da dotina "vidjelica" nije razumjela tih rijei, nego je "vidjelica" dodala: "Isus je pravi Bog i pravi ovjek. Ljudi su uinili podjele. Svi su ljudi jednaki. Ljubav je pravo milosre. Gospa je velika. Ona je naa Majka. Ona se ne moe usporediti ni s kim drugim".4 Laurentin drumom, "vidjelica" umom! Nebeska se sugovornica nije vie navraala na tu temu,5 evo ve 20 godina. Katolikoj zarunici gorue pitanje savjesti: moe li se ivotno nekanjeno udati za pravoslavca ili muslimana, da ne
M. DE LA SAINTE TRINIT, Medjugorje en toute vrit, St. Parres Les Vaudes, 1991., str. 115. 5 J. BOUFLET, Medjugorje ou fabrication du surnaturel, Pariz, 1999., str. 116-118.
4

137

zanijee svoju vjeru. A onda se Nazaretskoj Djevici pripisuju dvoznani i heretini odgovori i savjeti: U mojim je oima sve jedno te isto, tko-jednko, ali ti e, enska glavo, nagrajisati! Ruku na srce, nije ovo muka samo djevojaka udadbenica na ovim ekumenskim prostorima, nego pravi teoloki rebus. Rebus koji je u svoj irini suvremene rasprave izazvao Deklaraciju Dominus Iesus Kongregacije za nauk vjere,6 uvarice dvotisuljetne katolike vjerske batine. Trebalo je odgovoriti na itav niz upita: to je to religijski pluralizam, a to religijski relativizam? Omoguuju li sve religije na svijetu vjeno spasenje ovjeanstvu? Jesu li doista sve religije pred Bogom jednake? I one koje se ponose Bojom Objavom i one koje se izriito na Objavu ne pozivaju? Zar su na istoj religijskoj ravnini Isus iz Nazareta, Muhamed iz Meke, Buda ispod Himalaja ili Konfucije iz antunga? Je li, na priliku, sv. Nikola Taveli, ibenanin, srednjovjekovni udak ili svevremeni muenik i svjedok katolikog uvjerenja pred muslimanskim kadijom koji ga je 1391. dao sasjei usred Jeruzalema? to je to dijalog meu religijama? Smije li se govoriti o "obraenju" ili samo treba ponavljati do iznemoglosti, unato svoj praktinoj jalovosti: dijalog-dijalog? emu slue katolike misije u svijetu?*

* Vrhbosnensia, 2/2001., str. 329.

KONGREGACIJA ZA 2000., Dokumenti, br. 125.

NAUK VJERE,

Dominus Iesus, KS, Zagreb,

138

LANCI OSVRTI RAZGOVORI

139

140

GODINA 1992.

ISTINA JE VELIKA, I POBIJEDIT E

Radio Vatikan: Pred Vama je Meugorje. Kakav ete stav zauzeti prema njemu? Novoimenovani biskup koadjutor: Uvjeren sam da je Gospa toliko mona da e i sama, po Bojoj volji, poduzeti sve da puna istina o njoj ispliva na povrinu i zasja u punome sjaju. Istina je velika i odnijet e pobjedu. Magna est veritas et praevalebit. S pomou Bojom, molit emo i raditi na tome.*

* Iz razgovora s imenovanim biskupom koadjutorom Ratkom Periem na Radio Vatikanu dan nakon proglaenja, 12. lipnja 1992. 141

NESPORAZUMI OKO "UKAZANJA"

Novinar: Na sveanosti u Neumu biskup ani Vam je u pozdravnoj rijei stavio na srce jedinstvo i slogu sveenika. Nije li povod tome poznati hercegovaki sluaj i nesporazumi oko ukazanja Gospe u Meugorju? Kako gledate na ta rjeenja danas? Biskup: Oba su sluaja formalno i crkveno rijeena, samo valja rjeenja razborito i s ljubavlju provoditi. Prvi je sluaj rijeen 1975. godine poznatom odlukom Svete Stolice odnosno Svetog Oca, o raspodjeli upa u mostarsko-duvanjskoj biskupiji. A drugi, "meugorski", rijeen je jednodunom Izjavom hrvatskih biskupa u Zadru 10. travnja 1991. godine, i neosporenom od Svete Stolice, o neutemeljenosti nadnaravnih ukazanja u spomenutome mjestu. I nitko nije pozvan ni ovlaten odstupiti ni slova ni od jednoga rjeenja. I neka se ovo ne smatra krutim stajalitem, nego dosljednim potovanjem Crkve i crkvenih odluka. Crkva je ustrojena na crkvenom posluhu hijerarhijske i vjernike volje, i nita je tako ne kompromitira kao neposluh, razdor i buntovni ljudski "neu" vlastite djece. I nita joj tako ne daje peat ljubavi i aureolu svetosti kao posluh. Znam da nije moderno i pomodno govoriti o posluhu, ali, kad bih drugaije navijao, udaljio bih se od Isusova posluha i Duha.*

* Slobodna Dalmacija, 6. listopada 1992., str. 10-11. 142

GODINA 1993.
DVA VIDA IZJAVE
Novinar: Biskupe Ratko, uskoro e 12. obljetnica navodnih ukazanja Gospe u Meugorju. Nedavno smo proitali da je do sada vie milijuna hodoasnika bilo u Meugorju. Pretpostavljamo da Biskupska konferencija za Meugorje i dalje radi, iako je ovaj rat onemoguio dolazak veeg broja vjernika u mjesto ukazanja B. D. Marije. Podsjeamo na izjavu prijanje Biskupske konferencije u kojoj, meu inim, stoji: "Brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Meugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima, zahtijevaju panju i pastoralnu skrb u prvom redu dijecezanskog biskupa, a s njime i drugih biskupa, kako bi se u Meugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobonost prema Blaenoj Djevici Mariji, u skladu s uenjem Crkve." Iz dosadanjih Vaih iskustava smatrate li da je pobonost prema Gospi u Meugorju u skladu s naukom Crkve, te u tom smislu pohaate li Meugorje i dajete li odreene poticaje? Biskup: Prvo, volio bih da niste, vjerujem nenamjerno, izostavili prvu i glavnu reenicu te biskupske Izjave koja govori o meugorskom fenomenu, a glasi: "Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama". Ta razborita biskupska reenica kae da na osnovi strunih prouka "vidjelaca" i "vienja" ne moe se tvrditi da su posrijedi nadnaravna Gospina ukazanja. Za autentinost Crkve i procjenu istinitosti ukazanja snaniji je glas, pogotovo jednoduan, dvadesetorice redovnih i odgovornih biskupa, apostolskih nasljednika, nego sva "svjedoenja" "vidjelaca" i ushiti eventualnih 20.000.000 "hodoasnika". A kad 143

se doda da Sveta Stolica takoer na svoj nain stoji iza te Izjave, onda je jasno znaenje te reenice. Crkva nikada ne posveuje neistinu. Stoga, upornim propagiranjem takozvanih "ukazanja" i "poruka" kao istinitih, pa i iz crkava i s oltara, ne uveava se Gospina slava. O Njoj je Crkva izrekla svoje vjerske istine na koje uvijek propovijedanjem podsjea. Druga je toka ona koju ste Vi citirali1 i koja se odnosi na liturgijsko-sakramentalni ivot koji je pod nadzorom ordinarija. Sv. misu i druge sakramente treba sluiti vjernicima koliko ih se god nae, na razliitim jezicima. Ali brojne ispovijedi, priesti i mogua duhovna obraenja nisu dokaz autentinosti Gospinih ukazanja! Sakramenti imaju svoju vrijednost i plodnost po valjanu dijeljenju, po sebi i po vjeri primatelja, bez obzira na bilo kakvu priu "vidjelaca". U Meugorju sam dosad bio nekoliko puta: u posjetu sestrama franjevkama prognanim iz Bijelog Polja, zatim za Misu zadunicu za pokojnoga Castellana panjolca smrtno ranjena, kad je od muslimana izbavljao msgr. Ivana Vukia, upnika upe sv. Ivana apostola u Mostaru, i nedavno 6. lipnja na svetkovinu Presvetoga Trojstva kad je bila sv. krizma. Po nalogu svoga ordinarija tom sam prigodom upozorio na spomenutu biskupsku Izjavu od 10. travnja 1991. i rekao da se o treoj toki Izjave: "U tu svrhu biskupi e izdati i posebne prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice. Isto tako preko svojih e Komisija i dalje pratiti i istraivati cjelokupno dogaanje u Meugorju", poelo voditi rauna, ali je sve zastalo zbog rata. Dodajmo jo i to: Crkva nikoga ne obvezuje u savjesti da prihvati privatne objave ak i kad ih biskupi neke mjesne Crkve proglase istinitima, a kamoli kad odgovorno, po savjesti, u tajnom glasovanju, jednoglasno (jedan glas suzdran) izjave da se ne moe ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama, kao to je sluaj s Meugorjem!"* * Trn, 25. lipnja 1993., str. 4-5.
1

Glas Koncila, 18/1991., str.1.

144

JASNO I JEDNOSMISLENO
Novinar: Gospa i Meugorje dugo su bili kamen smutnje izmeu hercegovakih franjevaca i Biskupskog ordinarijata? Biskup: Stav Crkve prema Meugorju, poevi od Biskupskog ordinarijata u Mostaru preko prve petolane 1982, pa petnaestolane Biskupske komisije 1984, pa preko Biskupske konferencije, koja je 1987. osnovala svoju komisiju, sve do Svete Stolice, posve je jasan i jednosmislen: Na temelju savjesno, struno i odgovorno provedenih istraivanja za sada "nemogue je utvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama"1 To je slubeni pravorijek. Sve je ostalo u domeni popularne pobone prie. Zbog ovako jasna sadanjega crkvenog stava, koji zatiuje autentino i istinito tovanje one koja je Najsvetija "meu enama" i izmeu svih ljudi, molim Vas, nemojte misliti da sam protiv turizma koji je hrvatskom narodu u ovim krajevima jako i prijeko potreban. Ali odvojimo vjerske istine od turistikih potreba.*

*Danas, 6. kolovoza 1993., str. 28-29.

1

Izjava BKJ, od 10. travnja 1991.

145

POBJEDA ISTINE
Novinar: Va dolazak na elo hercegovakih biskupija, neki su svjetski mediji protumaili kao pobjedu Meugorja. Kako Vi to tumaite? Biskup: Pretpostavljam da su mediji tako protumaili ne dolazak novoga, nego odlazak dosadanjega biskupa. Ako mislite na lanak u rimskim novinama La Repubblica, koji je Slobodna Dalmacija 26. srpnja 1993. prenijela pod naslovom Pobjeda Meugorja, onda ovako: - Biskup je ani, ima vie godina, traio od Svete Stolice svoga nasljednika. To je 1992. godine pospjeeno injenicom razorenja mnogih crkvenih objekata u naim biskupijama, poevi od biskupskoga dvora i katedrale. Biskup je bio spreman sutradan po reenju njegova koadjutora povui se u mirovinu. - Sveti je Otac posve suveren da primi ostavku nekoga biskupa kad on ocijeni da je najprikladnije. - Prihvaanje ostavke biskupa ania nema ama ba nikakve veze s Meugorjem i meugorskom "pobjedom". Sjeate li se, kad je 1988. bilo prie o tome kako je Sveta Stolica "izuzela" Meugorje ispod jurisdikcije biskupa ania - to bi bila besmislica - zato to se i BK zauzela da po Komisiji donese svoj sud. Onda je Papa imenovao biskupa ania dodatno jo i apostolskim administratorom "sede plena" dubrovake biskupije. Sve to je biskup ani radio s obzirom na Meugorje, poduzimao je sa znanjem i po uputama Svete Stolice. - Odlaskom biskupa ania, koji je bio dosljedan na podruju Istine o meugorskim fenomenima, vidite i sami da se ne mijenja stav s obzirom na tu Istinu, jer je to dosadanji mjerodavni 146

sud Biskupske konferencije. O nadnaravnim ukazanjima nikakva dokaza do sada, a ljudskih molitava i Bojih milosti ima na svakom mjestu na ovome svijetu, negdje vie negdje manje. Ako ih, prema iskazima vjernika, ima vie u Meugorju, Bogu hvala, ali to ne znai da je to dokaz za nadnaravnost navodnih ukazanja.*

* Hrvatski list, 11. kolovoza 1993., str. 6-7. 147

JASAN STAV
Novinar: Imate i jednu upu koja je svjetski poznata. U njoj se ve 12 godina "ukazuje" Blaena Gospa. Vjerujete li Vi u meugorske fenomene? Biskup: Meugorje je jo u prolom stoljeu bilo fenomenalno. U latinskom ematizmu fra Petra Bakule, iz 1867. stoji: "Srebrenica je mjesto nekada velike crkve u Meugorju i tu se naokolo nalazi mnogo drugih ruevina te veliko plemiko i puko staro groblje. Na tom su mjestu mnogi svjedoci veoma esto vidjeli vrlo jaku i rumenu svjetlost".1 Svjetlosni dakle fenomeni seu i u prola stoljea, a ne samo u 1981. naovamo. Od samoga poetka, tj. od 1981. radoznalo pratim razvoj dogaaje u Meugorju. Nastojao sam biti pri ruci, kao pisar, biskupu aniu kad je dolazio u Rim i kad je izvjeivao Svetu Stolicu o svemu tome. Mislim da se biskup ani ponio razumno u kontekstu onakvih okolnosti. U poetku otvoren, ak sklon, osobito nasuprot slubenoj dravnoj zabrani. I nedavno je ona izjava prepisana u Glasu mira, 4/1993., str. 34, i to bez godine i lista Glasa Koncila u kojem je prvi put objavljena, kao da je sino dana u javnost! Moda je i to jedan od fenomena. Vratimo se biskupu aniu. Toliko mu je bilo zanimljivo da se sam upustio u ispitivanje djece, u praenje dogaaja. Koji biskup ne bi bio radostan da se u njegovoj biskupiji ukae Blaena Gospa? Pogotovo msgr. ani, marijanski biskup, koji je i kao sveenik i kao biskup 11 puta hodoastio po raznim marijanskim svetitima diljem Europe: Lurd, Fatima, Siracusa itd. I kao da mu se Gospa,
ematizam na hrvatski preveden i objavljen u Mostaru, 1970., pod naslovom Hercegovina prije 100 godina, str. 87.
1

148

eto, smilovala i stala se "ukazivati" pred kuom da ne hoda po Portugalu! Ali do nekoliko mjeseci, kad je vidio i one sitne i krupne petljavine, neiskrenosti i netonosti onih koji su tvrdili da im se Gospa ukazuje, posve se uvjerio da se tu ne radi ni o kakvim nadnaravnim Gospinim ukazanjima, nego o nekakvim kombinacijama kojima nije bilo lako dokuiti izvora. I onda je poeo nastupati kao iznositelj istine i razotkrivatelj neistine. Za njega je bila najvia zadovoljtina u tom desetgodinjem nastojanju kad su biskupi na svome zasjedanju u Zadru, 10. travnja 1991. godine odgovorno izjavili: "Na temelju dosadanjega istraivanja nije mogue ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama". To je s crkvene strane do sada najjasniji sud i stav, opovrgnue tvrdnji svih onih lakovjernih koji vide Gospu svuda i svagda od 1981. Rije Biskupske konferencije za mene je mjerodavna, odgovorna i obvezujua, dok se ne donese drukiji sud. A do sada drukijega suda nije bilo. U istoj su izjavi biskupi rekli da e u svrhu promicanja zdrave pobonosti prema Blaenoj Djevici Mariji, u skladu s uenjem Crkve, "izdati i posebne prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice. Isto tako preko svojih e Komisija i dalje pratiti i istraivati cjelokupno dogaanje u Meugorju". Poznato mi je da se Liturgijsko-pastoralna komisija sastala u Mostaru u lipnju 1991., ali nije bio izdan nikakav tekst. U jesen te godine otpoela je velikosrpska agresija na hrvatske dijelove istone Hercegovine, a u proljee 1992. i na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Za Komisije nije bilo vie mogue sastajanje. Zar se ne biste trebali radovati injenici to svijet zna za nas Hrvate, pa i po Meugorju? Radujem se svakom mjestu na ovome svijetu gdje je milost Boja na djelu, kako Djela apostolska vele za Antiohiju koju je posjetio Barnaba (Dj 11,23). Tu mi radost s obzirom na Meugorje smuuju neke injenice kao to su dugogodinja svakodnevna i viestruka "ukazanja". Ako je do sada bilo na tisue "ukazanja", a da ba nijedno biskupi nisu priznali nadnaravnim, onda ima u tom 149

fenomenu neto vrlo nejasno, emu ne mogu pokloniti svoju odgovornu vjeru. Neki kau da podravatelji Meugorja misle da bi se sve ugasilo ako bi se ugasila "ukazanja". U Lurdu je bilo samo nekoliko ukazanja prije 135 godina, koja je slubena Crkva priznala, i jo je uvijek aktualno. Ako netko u Meugorju forsira "ukazanja", vjerojatno ga ne uvjerava kakvoa, nego bi htio kolikou. Sada se, navodno, Gospa ukazuje svakoga 25. u mjesecu. I daje uobiajene poruke posta i pokore. itamo ih i u civilnim novinama. Neki dan proitasmo kako se jedna od "vidjelica", koja nam je prenosila poruke posta i pokore, nedavno udala, kani na brano putovanje na Azurnu obalu, a ivjet e u esterokatnici u Monzi!2 Vijesti o mjesenim ukazanjima vie zvue propagandno nego odgovorno. Takvu propagandu Gospa ne zasluuje! Molitva, mir, post i pokora jesu srce kranske poruke od prvoga Isusova nastupa do danas. I Crkva to neprestano propovijeda i nastoji vriti. U tom smislu nita nova iz meugorskih poruka. to mislite o meugorskim ozdravljenjima, udesima? Danas se ne uje o takvim udesima kao prije. Zamolio sam fra Ivana Landeku da mi kao upnik dade prikaz stanja u Meugorju. To je uinio u lipnju ove godine, odgovorno i savjesno, na jedno est stranica. Takva udesa nigdje ne spominje. A obraenja, kao udesa, svuda su mogua, pa naravno i u Meugorju. Ali to nije dokaz da su "ukazanja" nadnaravna. Konaan Va stav? Crkva svakomu svom lanu arko preporuuje molitvu, post, pokoru, ispovijed, obraenje. Nikomu ne bih zabranjivao da
2

Slobodna Dalmacija, 12. rujna 1993., str. 15.

150

se ide moliti Bogu kamo hoe. Ali ne odobravam da se u crkvi s oltara reklamiraju "hodoaa na mjesto ukazanja", koja nisu priznata nadnaravnima, dok vrijedi ovakav crkveni stav. Ako je naa Biskupska konferencija imala smjelosti da, na temelju ozbiljna, solidna i struna istraivanja, izjavi da se u Meugorju ne radi o nadnaravnim ukazanjima, unato masovnim priama i uvjerenjima u suprotno, onda je to znak da je Crkva i u 20. stoljeu, ovdje u nas, "stup i uporite istine" (1 Tim 3,15). To jasno tvrdim i javno odgovaram svima onima koji mi bilo anonimno, bilo potpisno daju suprotne savjete.*

* Crkva na Kamenu, 10/1993., str. 2-3. i 12. 151

GODINA 1994.

BISKUP PROVINCIJALKI
S. Mirjam Radoevi, provincijalnoj glavarici Sestara Milosrdnica RIJEKA: Mostar, 18. sijenja 1994. Potovana sestro Provincijalko, primio sam Vae trostranino gusto tipkano pismo od 3. sijenja ove godine. Zahvaljujem Vam na molitvama i dobrim eljama, kojima ste zavrili svoje pismo u obranu Meugorja i pozivom da povjerujem Nebu koje mi se preko Meugorja nudi. asna Provincijalko, dopustite da Vam reknem dvije stvari, onako bratski: 1) Isusova Majka i naa Majka po milosti Blaena Djevica Marija, Bezgreno Zaeta i na Nebo Uznesena, rekla je svojedobno u Kani Galilejskoj onim posluiteljima da se u svemu obrate na Isusa: "to god vam rekne, uinite" (Iv 2, 4). Isus je rekao svojim apostolima (i njihovim nasljednicima): "Tko vas slua, mene slua" (Lk 10, 16). A apostolski nasljednici, nai biskupi, izjavili su, odgovorno i po savjesti, o meugorskim dogaajima na zasjedanju u Zadru, 10. travnja 1991: "Na temelju dosadanjeg istraivanja nemogue je ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama". 152

asna, Vi znate to je sluanje i poslunost, i kao podlonica i kao Poglavarica, pa eto tako: asno i poteno! 2) Vi meni savjetujete: "Nemojte se vie pregovarati o upama". Sestro Provincijalko, redovnico sv. Vinka Paulskoga, zavjetovana poslunice, molim Vas, recite to svojoj subrai redovnicima, lanovima Provincije hercegovakih franjevaca, koji imaju Zavjet poslunosti kao i Vi, da posluaju Svetog Oca Papu, Namjesnika Isusova na zemlji i Nasljednika sv. Petra apostola, koji ih ve 19 godina moli-kumi, zapovijeda i nareuje da predaju one upe o kojima je rije, i neemo vie o njima "pregovarati", niti e vie biti potrebe da se Vi mijeate, i to krivim savjetima, u poslove drugih! Jesu li Vam to plodovi Meugorja? I u ije ime govorite? S puno pozdrava i Bojih blagoslova...

153

IMA LI GOSPE U MEUGORJU?

Novinar: Preuzvieni, ima li Gospe u Meugorje? Biskup: Gospina posrednitva ima svugdje gdje se ono iskreno i ponizno moli i zaziva. Ukoliko se misli na "nadnaravna ukazanja i objave" o kojima podupiratelji Meugorja sanjaju "nemogue je ustvrditi" da toga ima u Meugorju, Izjava je to nae Biskupske konferencije 1991. godine! Od tada se nita nije promijenilo.*

* Tomislav, 29/1994., str. 16-17. 154

LANI PAPIN DELEGAT

Hrvatski list (iroki Brijeg), od 30. oujka 1994, donio je intervju s msgr. Pavelom Hnilicom, a prenijela ga duvanjska Naa ognjita, svibanj 1994, str. 9. 1) Novine piu: "Na svetkovinu ovogodinje Blagovijesti svetite Kraljice mira u Meugorju svojim je posjetom poastio osobni Papin izaslanik za zemlje istone Europe biskup Pavao Hnilica, lan Isusovakog reda". - Meugorje u crkvenom nazivlju ne nosi naslov "svetita" ni nakon 13 godina takozvanih ukazanja. Pavel Hnilica - prema Papinskom godinjaku, roen 1921. u nadbiskupiji Trnavi u Slovakoj, lan Drube Isusove, zareen je za sveenika 29. IX. 1950. a tri mjeseca kasnije bio je potajno posveen za biskupa, 2. I. 1951. Papa Pavao VI. imenovao je o. Hnilicu biskupom tek 13. svibnja 1964. dodijelivi mu naslovnu (utrnulu) biskupiju Rusado. Msgr. Hnilica, koji nema kanonske dobi za mirovinu, nema u Crkvi nikakvo zaduenje koje bi figuriralo u Papinskom godinjaku, to je vie jedinstven nego rijedak sluaj u Katolikoj Crkvi. 2) Iz razgovora s novinarom HL, kako prenose Naa Ognjita, Hnilica je rekao: "... posjetili smo Mostar, gdje smo izrazili svoju solidarnost s vjernicima toga unitenog grada i s njihovim biskupom. Vidjeli smo potpuno unitenu franjevaku crkvu. Htjeli smo posjetiti i biskupa, ali je on otputovao u Rim". - udimo se kako je msgr. Hnilica tako zaboravljiv. On je pohodio Mostar 23. oujka 1994. zajedno s amerikim biskupom u mirovini DAntoniom, franjevcem. Pohodio je i dijecezanskoga biskupa Peria u Mostaru i s njime razgovarao oko pola sata. Biskup mu je jasno dao do znanja kakav je stav i ovoga Ordinarijata i katolikih biskupa prema Meugorju i kako njegove, 155

Hniliine, ideje nee naii na odobrenje mjesnoga ordinarija! Iako je slubeno zabranjeno organizirati slubena hodoaa u Meugorje, neke su upe u Hercegovini 25. oujka 1994. slubeno organizirale "hodoaa" javljajui s oltara u obavijestima: "Papa je poslao svog izaslanika u Meugorje da danas na veernjoj misi pred sakupljenim narodom obnovi posvetu..." Ako bi on doista bio "Papin izaslanik", valjda bi prvi o tome bio obavijeten dijecezanski biskup i samoga Meugorja. 3) Kad je mjesni ordinarij mostarski bio u Rimu, 27. oujka, pitao je mjerodavne predstavnike Sv. Stolice je li msgr. Hnilica Papin delegat. Oni su odluno odbili i pomisao na to. I eto takav se ovjek predstavlja ili ga drugi predstavljaju a da on ne opovrgava, da je "osobni Papin izaslanik"! Prenose to, naalost, i katolike novine! ao nam je da se Papino ime ovako zloupotrebljava. I da se slubeno u crkvama poziva na hodoaa protiv izriite zabrane naih biskupa (naa Biskupska Konferencija s tim u vezi izdala je pozive da se ne organiziraju takva hodoaa: 2. X. 1984; 18. IV. 1985; 23. V. 1985. Kongregacija za nauk vjere upozorila je Talijansku BK da se ne upriliuju "slubena hodoaa" u Meugorje. U sijenju 1987. kardinal Kuhari i biskup ani zajedniki izjavljuju: "nije doputeno organiziranje hodoaa ili drugih manifestacija motiviranih svrhunaravnim karakterom koji bi se pridavao meugorskim zbivanjima".1 Komu trebaju ovakva predstavljanja? I to se njima eli postii? A moe se ivjeti, i da se druge ne vara!* Don Luka Pavlovi generalni vikar

* Glas Koncila, br. 24/1994., str. 5.

1

Glas Koncila, 3/1987., str. 1.

156

ZADARSKA IZJAVA VRIJEDI!

U Glasu Koncila, 26/94, 5, stavlja se pod znak pitanja vrijednost Zadarske izjave BK u vezi s meugorskim fenomenima, kao odgovor na moj dopis objavljen u istom listu, 24/94, 5. U tekstu je, naalost, fra Ivan Landeka, meugorski upnik, ispustio glavnu reenicu Zadarske izjave, od 10. travnja 1991. koja glasi: "Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama".1 Ta biskupska odgovorna i razborita reenica vrijedi i danas, kao i 1991. godine. Ta reenica, prevedena na domai puki govor znai: Blaena Djevica Marija, Bogorodica, Bezgreno zaeta i na nebo Uznesena, Kraljica mira, nije se u Meugorju nijednom ukazala od 24. lipnja 1981. do tada. Razumije se: Ni od tada do sada. Kako je Zadarska izjava rijeila "meritum" (sr) meugorskog sporenja time to je dala meritoran negativan sud o meugorskim "nadnaravnim ukazanjima i objavama", onda zabrane i restrikcije ostaju onakve kakve su bile u vrijeme prethodna razborita opreza. Ta uiteljska biskupska reenica po svojoj unutranjoj i vanjskoj evidenciji i logici, unatrag i unaprijed, znai: 1) Budui da uiteljstvo Crkve u Hrvata ne moe, na temelju najodgovornijeg istraivanja, ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama, onda ta ista Crkva ne moe dopustiti slubena hodoaa u Meugorje, koja bi se navjeivala u crkvama s oltara. O tome je bilo rijei u mome dopisu. Ali fra Landeka sasvim neto drugo ita, a ta "slubena hodoaa" nee ni da spomene!

Glas Koncila, 18/1991., str. 1.

157

2) Budui da se Blaena Djevica Marija, Kraljica mira, nije ukazivala i ne ukazuje u Meugorju, onda i nadalje i jo jae vrijedi upozorenje iz vremena opreza: "Neka to Predsjednitvo izvoli razmotriti prikladnost da savjetuje Talijanski episkopat da javno odvraa organiziranje hodoaa u spomenuto navodno sredite ukazanja."2 3) Budui da su biskupi na temelju Komisija koje su prouavale meugorski fenomen, izjavili da nema Gospinih vrhunaravnih ukazanja u Meugorju, onda i dalje vrijedi da "nije doputeno organiziranje hodoaa ili drugih manifestacija motiviranih svrhunaravnim karakterom koji bi se pridavao meugorskim zbivanjima."3 Treba li jo ovakvih bitno ovisnih reenica, koje su uiteljski i odgovorno i logino povezane s gore naglaenom Biskupskom izjavom u Zadru? Inae, svi mi katolici u Hercegovini vrstom vjerom vjerujemo u Blaenu Djevicu Mariju, i u njezinim je litanijama zazivamo Kraljicom mira. A kako Hercegovina vjeruje u Blaenu Djevicu Mariju, Kraljicu neba i zemlje, pokazuje i injenica da je od 81 upe u dvije biskupije, Njoj posveeno 19 upnih crkava, i katedralna u Mostaru i katedralna u Trebinju, ne raunajui brojne filijalne crkvice i kapelice. A to to Zadarska izjava trai da se, pod vodstvom mjesnog dijecezanskog biskupa, u Meugorju promie "zdrava pobonost prema Blaenoj Djevici Mariji, u skladu s uenjem Crkve", uope ne znai da su biskupi dopustili ikakav meugorski "kult" i odobrili ikakvo meugorsko "svetite". Niti su dopustili da se "objave" djece priopavaju narodu ni pismeno ni usmeno u crkvama s oltara.

Dopis KONGREGACIJE ZA NAUK VJERE, 23. svibnja 1985. Predsjednitvu Talijanske biskupske konferencije. 3 Izjava kardinala Franje Kuharia i biskupa Pavla ania, u: Glas Koncila, 3/1987., str. 1.

158

Mi se ovdje u Hercegovini u jednome uvelike razlikujemo: Jedni prihvaaju "zadnju rije slubene Crkve u Hrvata", biskupa, konkretnije dijecezanskog biskupa u Mostaru, s obzirom na meugorska zbivanja, a drugi to ne prihvaaju, nego sluaju meugorsku priu djece i vjeruju djeci. U tome je spor i razdor meugorskog fenomena.* Don Luka Pavlovi generalni vikar

* Glas Koncila, 28/1994., str. 6. 159

HRVATSKI I MEUGORSKI JEZIK

Biskupska konferencija na svome proljetnom zasjedanju 1991. u Zadru nedvosmisleno je izjavila da se s obzirom na meugorske dogaaje "ne moe ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama". Nasuprot negativnu sudu o tim "nadnaravnim ukazanjima i objavama" izvjesna skupina meugorskih promicatelja Gospinih "ukazanja" svakodnevno zasipa svijet ve 13 godina (x 365 dana = 4.745 navodnih ukazanja!) prenosei mjesene "poruke" "dragoj djeci". U naem dopisu u Glasu Koncila, 28/1994., str. 6 jasno je reeno i puki prevedeno, da nasuprot toj i takvoj propagandi, izjava BK znai da se Gospa nije nijednom niti ikome nadnaravno ukazala. Na to se upnik meugorski uhvatio izvornika i "prijevoda" biskupske izjave u pet toaka. Radi katolike istine i obrane asti Gospine osvremo se ukratko i po redu: 1) Ako su mjerodavni biskupi, kao uitelji domae Crkve, odgovorno izjavili da se na temelju ozbiljnih, viegodinjih i svestranih komisijskih istraivanja "ne moe ustvrditi" da se u Meugorju radi "o nadnaravnim ukazanjima i objavama", onda nitko u naoj Crkvi nema prava sluiti se oltarom i slubeno u crkvi, s oltara, tvrditi suprotno toj jasnoj tvrdnji, kao da se Gospa ukazuje! Da su biskupi izjavili: "Ne moe se ustvrditi da se ne ukazuje", onda bi meugorskim promicateljima bila otvorena vrata za drukija tumaenja i ne bi bilo logino rei: Gospa se ne ukazuje. A ovakva negativna biskupska tvrdnja o nemogunosti utvrivanja daje nam pravo da kaemo da se Gospa nije nijednom niti ukazala niti se ukazuje u Meugorju! Kad biskupi izreknu drugaiju tvrdnju, drugaije emo to i "prevesti". Prema tome, prevedeno na konkretan puki govor, krivo imaju svi oni koji protiv jasne biskupske tvrdnje tvrde: "Gospa se ukazuje". 160

2) Nije dakle u pitanju hrvatski jezik, nego meugorski govor, koji ve 13 godina unosi pomutnju u vjerniki puk, jer i nakon 13 godina izvjesni prolaznici kroz Mostar (i duhovne osobe i novinari) pitaju koji je stav dijecezanskoga biskupa i slubene Crkve prema Meugorju. Ponavljam: slubeni stav dijecezanskoga biskupa i ovog Ordinarijata jest stav Biskupske konferencije, tj. da se ne moe ustvrditi da se radi o bilo kakvim nadnaravnim ukazanjima i objavama, prema tome puki reeno: ni Blaena Djevica Marija nije se nijednom niti ikome ukazala u Meugorju. Tko tvrdi suprotno, slua priu meugorske djece! 3) U treoj toki ve itamo meugorski govor meugorskog upnika: "Jedan upnik i ne moe organizirati takvo neto, ali moe pomoi narodu da zna kad se polazi i kako i kad se vraa". I u zagradi: "(Za ovogodinju 13. obljetnicu Gospina ukazanja biskup Henry Kennedi iz Australije dopratio je hodoae i ostao 10 dana u Meugorju)". Gle toga govora! Najprije "jedan upnik i ne moe organizirati" slubeno hodoae ili "takvo neto", a onda, da se unese babilonsko-meugorska smutnja: Moe biskup! Eno, australijski biskup "dopratio je hodoae"! Bit e da je samo pomogao "narodu da zna kad se polazi i kako i kad se vraa". I to je najduhovitije: od svih u Crkvi negdje 4.000 biskupa, aktivnih i penzioniranih, meugorski upnik nae jednoga jedinoga, i to umirovljenoga ve 4. godinu iz daleke Australije. Msgr. Henry Joseph Kennedy, islueni biskup biskupije Armidalea, kojemu je sada 79 godina, otiao je u mirovinu 1991. i, kako nema posla u svojoj biskupiji, moe hodati po svijetu i zadrati se ak 10 dana i u Meugorju! 4) Nije uope rije o izjavi Talijanskog episkopata, kako meugorski upnik krivo prepisuje iz moga osvrta, nego o upozorenju Svete Stolice, tonije njezina najvanijega dikasterija, Kongregacije za nauk vjere, Talijanskom episkopatu, 23. svibnja 1985. Tajnitvo talijanskog episkopata poslije toga razaslalo je to upozorenje svim biskupijama, gdje je u najveem broju 161

biskupijskih glasila bilo i objavljeno. Zato je ta izjava "dobrano zaboravljena", kako tvrdi veleasni upnik, moda je razlog u tome to ljudi ipak ele, mimo crkvenih upozorenja, sluati meugorski govor u kojem ima vie senzacionalizma i koji im kaklje ui (rekao bi sv. Pavao: 2 Tim 4,3), oekujui valjda da Sveta Stolica i naa Biskupska konferencija promijene svoje zdrave i razborite stavove. Uostalom, kako se nee mimoilaziti jedno obino "upozorenje" kad meugorski upnik poznaje mnoge koji su se zavjetovali da e Papu sluati pa ga ne sluaju ni kad izda Dekret! 5) Sve ostalo to je napisano u petoj toki, osobito o primanju sakramenata pa i o dolasku nekih radoznalih hijerarha, ne dokazuje nijednim slovom ni brojkom temeljnu tvrdnju, o kojoj je govor u ovim dopisima, i uz koju upnik meugorski stoji da se Gospa u Meugorju ukazuje, i to nasuprot slubenu stavu Crkve da se to ne moe ni ustvrditi ni tvrditi, niti meugorskim "ukazanjima" pridavati ikakav nadnaravni znaaj! Stotine je tisua ispovijedi obavljeno i sv. priesti podijeljeno, na pr. u hrvatskom nacionalnom marijanskom svetitu Mariji Bistrici. I nikomu ne pada na pamet da tvrdi kako se Gospa ijednom, ikada, bilo komu ukazala!* Don Luka Pavlovi generalni vikar

* Glas Koncila, 32/1994., str. 10. 162

PRIE ZA NAIVNE
Fra Barnabi Hechichu, profesoru na Vioj koli pri Franjevakom uilitu Antonianum u Rimu, od srca opratam uvrede koje je napisao u Glasu Koncila, 37/1994., 2. Opratam, jer nam je Isus rekao, i preko Petra naih dana, da dajemo i traimo oprotenje. On, koji oito vjeruje priama djece iz Meugorja, pie tako da proizvede to vie smutnje u Bojem narodu. 1) Kae da vodimo "upornu dezinformativnu kampanju u kojoj se izobliuju meugorski dogaaji i slubene crkvene izjave o meugorskim ukazanjima". Kampanja (franc. campagne) znai vojni pohod; bitka itd. Biskupski je ordinarijat crkvena ustanova i nema nikakve veze s vojnim pohodima i bitkama. Na srcu mu je istina, pa i ona o Meugorju. 2) Doslovno smo naveli odlomak Izjave, koju je, ne bez znanja Svete Stolice, objavila tadanja Biskupska konferencija u Zadru, 10. IV. 1991. Biskupi su rekli: "Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama". Iza toga stava biskupa stoji i Biskupski ordinarijat u Mostaru. Ali iz toga ne proizlazi da netko drugi moe mjerodavno ispitati i ustvrditi ono to biskupi ne mogu, pa bili to ne znam kakvi strunjaci, znanstvenici i teolozi. Samo biskupi, snagom svog poslanja i uiteljske slube, imaju pravo i ovlasti prosuivati pojave i poruke koje se navode kao nadnaravne. Biskupi su na tom podruju uitelji i suci pa ih u tome nikakvi teolozi i znanstvenici ne mogu ni zamijeniti ni prestii, zvali se oni Hechichi, Laurentini i slini. Uostalom, biskupi su se sluili upravo najboljim strunjacima, teolozima, psiholozima, lijenicima, i zato tako izjavili. Budui da su biskupi progovorili i objavili svoj pravorijek, koji, vrijedi ponoviti, ni nakon tri godine 163

nije izmijenjen, treba drati stav biskupa i tumaiti ga onako kako je napisan. 3) U svome dopisu o. Barnaba kao da ispravlja biskupe velei: "Glede te izjave stvari stoje ovako". I dodaje da "ispitivanja nisu bila iscrpna, potpuna, odnosno nisu bila takva da bi dopustila konanu odluku". udno kako onda ti biskupi nisu izjavili: "Na temelju dosadanjeg trogodinjeg ili trinaestogodinjeg nepotpuna, neiscrpna istraivanja..."! Ukoliko je o. Barnaba uvjeren da se Gospa u Meugorju nekomu nadnaravno ukazala ili ukazuje i za to ima nepobitne dokaze, on e ih dostaviti mjesnom biskupu ili Biskupskoj konferenciji na uvid, a oni e odgovorno prosuditi je li to nadnaravno ili nije. Za sve to im je do 1991. dostavljeno - a poslije toga nita se bitno nije promijenilo - biskupi su kratko i odgovorno izrekli: Na temelju dosadanjeg istraivanja nemogue je ustvrditi da su to nadnaravna ukazanja! Prema tome, prije eventualne budue drukije presude biskupa nema pravo ni o. Barnaba niti itko drugi navijetati Bojem narodu djeje prie o nadnaravnim ukazanjima u Meugorju kao stajalite Crkve. 4) O. Barnaba pie kao da je ovaj Ordinarijat rekao da je "meugorski fenomen plod izmiljanja te proraunate i koristoljubive lai". On zna da je to ustvrdio osobno on, koji bolje vidi i poznaje stvari iz Rima, a samo prebacuje na don Antu i don Luku. Mi umjereno i jednostavno kaemo da su to djeje prie za naivne koje nemaju veze s nadnaravnim ukazanjima Blaene Djevice Marije! 5) to se pak "svetita u Meugorju" tie, pojma koji se uvelike rabi u sredstvima javnoga priopavanja, i sam o. Barnaba kao rimski profesor zna bolje od mene to pie u Zakoniku kanonskog prava o svetitima. Treba li na to podsjeati? Kanon 1230. odreuje: Nazivom svetite oznauje se crkva ili drugo sveto mjesto kamo mnogobrojni vjernici, iz osobita razloga pobonosti, hodoaste s odobrenjem mjesnog ordinarija. 164

Kan. 1231: Da bi se svetite moglo nazivati narodnim, mora imati odobrenje biskupske konferencije; da bi se moglo nazivati meunarodnim, trai se odobrenje Svete Stolice. Zatim sve odreenije. Kan. 1232, 1. Za odobrenje statuta biskupijskog svetita mjerodavan je mjesni ordinarij; za statut narodnog svetita, biskupska konferencija; za statut meunarodnog svetita, samo Sveta Stolica. Molim o. Barnabu da predoi pismeno odobrenje kojim je mjesni ordinarij u Mostaru biskup ani ili njegov nasljednik biskup Peri, ili Biskupska konferencija, ili Sveta Stolica priznali i proglasili "svetite u Meugorju" biskupijskim, narodnim ili meunarodnim. A ja u mu predoiti barem petnaest pisanih slubenih dokumenata kojima mjesni biskup, i jedan i drugi, i Biskupska konferencija i Sveta Stolica zabranjuju i odvraaju katolike vjernike od slubenih hodoaa u Meugorje!* Don Luka Pavlovi generalni vikar

* Glas Koncila, br. 40/1994., str. 2. 165

NEKAD POVLASTICE SADA OPOMENE

Iz biskupova govora pred Papom i Biskupskom sinodom u Vatikanu, 11. listopada 1994. 1) Iznose se statistike o Crkvi u Bosni i Hercegovini 2) Postoji poneka meucrkvena bodlja. Nakon to je 1881. obnovljena redovita crkvena hijerarhija s rezidencijalnim biskupima i dijecezanskim klerom, Apostolska je Stolica, sasluavi biskupe i redovnike poglavare, doznaila "na slobodno raspolaganje Biskupovo" odreen broj upa kojima su do tada upravljala zasluna Manja braa. Ali u trenutku kada se trebala uiniti predaja predmetnih upa u mostarskoj biskupiji, zavjetovana je poslunost zapala u kunju. Redovnika zajednica, neko obasipana mnogim povlasticama Svete Stolice za apostolat, danas mora sluati njezine opomene zbog svoje ukruenosti. 3) Toj pojavi valja dodati i fenomen Meugorja, upe koja je povjerena spomenutim redovnicima. Slubeni stav Biskupske konferencije, od 10. travnja 1991., razlikuje pastoralno djelo koje pripada Biskupu i zaduenim sveenicima, od sadraja navodnih ukazanja. Biskupska izjava kae: "Na temelju dosadanjeg istraivanja nije mogue ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama." Navodna ukazanja stvaraju nemalu pomutnju i podjelu ne samo u mjesnoj Crkvi. Stoga oekujemo da Sveta Stolica iskoristi svoje putove da jedinstvo u onoj partikularnoj Crkvi uini potpunim i vrstim."* * L'Osservatore Romano, 13. listopada 1994., str. 7. 166

GODINA 1995.

NEMIR U OAZI MIRA?

U Slobodnoj Dalmaciji, 7. sijenja 1995., str. 14. "Franjevci iz Meugorja", s peatom upe meugorske sv. Jakova starijega, apostola, bez iijeg potpisa - znai li to listom svi? pitaju se: "Zato je msgr. ani umoran?", reagirajui na njegov intervju objavljen u SD, 22. prosinca 1994., str. 16, pod naslovom: "Kad bi ljudi bili aneli - lako bi doli do mira!" Budui da mi je bila dunost generalnoga vikara i biskupu aniu i njegovu nasljedniku biskupu Periu, i budui da su "Franjevci iz Meugorja" iz rasprave o Meugorju na stranicama Glasa Koncila (1994) preli u Slobodnu Dalmaciju, red je odgovoriti na reeni osvrt, u dogovoru, naravno, i s jednim i s drugim biskupom. Uvodno, elio bih, takoer u ime biskupa ordinarija, zahvaliti za sav trud koji "Franjevci iz Meugorja" ulau na slavu Boju i na duhovnu korist Crkve. A na osvrt na njihovo pisanje ujedno je nae duboko aljenje zbog onakva razmiljanja i zakljuivanja nae meugorske subrae. ao nam je naime to "Franjevci iz Meugorja", tj. iz mjesta razvikana po "obraenju, pomirenju, ostavljanju zla i grijeha, osnivanju molitvenih skupina i novih zajednica" od strane "tolikih dua", unose podijeljenost u nae vjernike, i to od te navodne "oaze mira" stvaraju stvarni razdor i nemir. alimo zbog vie stvari: 167

- to ne uviaju da je biskup ani "umoran" od "Franjevaca iz Meugorja" to nisu sluali zakonitu crkvenu vlast ne irei s oltara, u crkvi, slubeno, privatne prie nazovi-ukazanja, niti je Provincija htjela predati upe koje je odredila Sveta Stolica, pa je i zato vie od 80 puta morao ii u Rim da intervenira ne bi li sama Sveta Stolica privoljela oce franjevce na posluh; - to prigovaraju da biskup ani zove biskupijski kler "svojim" sveenicima. Naime "biskupijski", dijecezanski sveenici "u duobrinikom djelovanju prvo mjesto zauzimaju", jer se "inkardinirani ili pripojeni mjesnoj Crkvi - potpuno stavljaju u njezinu slubu",1 i jer su posve na raspolaganju biskupu, dok su oci franjevci kao i toliki drugi redovnici (konventualci, kapucini, treoreci, da spomenem samo te redove franjevaca), ukoliko su redovnici po samostanima, "izuzeti" ispod biskupove ovlasti i podloni sa svojim poglavarima Svetom Ocu Papi. Sveenici franjevci koji djeluju u pastvi na upama takoer su u neku ruku "biskupovi" (ne biskupijski) sveenici, jer od njega primaju sve sveenike ovlasti za svoje pastoralno djelovanje: reenje, ispovjednu jurisdikciju, kanonsku misiju i upniku slubu, ali ih redovniki poglavari mogu povui iz pastoralne slube kad god hoe; ao nam je to se meugorski franjevci nisu sjetili kako ih je biskup ani branio kao "svoje sveenike" pred predsjednikom Predsjednitva SFRJ u samom poetku "meugorskih ukazanja", 1981,2 kad je to bio osobito hrabar gest!3 - to je, s obzirom na odnos redovnici-duobrinitvo, sluaj sasvim obratan u hercegovakoj duhovnoj pastvi, gdje neki oci franjevci nee da sluaju ni biskupa koji ima izravnu vlast nad njima u pastoralnoj slubi, niti kao "izuzeti" hoe da sluaju Papu kojemu su duni poslunost i zavjetom i izuzeem. Hoe li "Franjevci iz Meugorja" da im nabrojimo imena njihove
DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dekret o biskupima, br. 28. Glas Koncila, 18/1981., str. 9. 3 T. VUKI /priredio/, Istina oslobaa, Zbornik biskupa ania, Mostar, 1992., str. 62.
2 1

168

nepokorne subrae, koja nemaju nikakve biskupove jurisdikcije ni kanonske misije u mostarsko-duvanjskoj biskupiji? - to se pozivaju na runi lanak fra Ferde Vlaia,4 na koji je odgovorio kancelar Biskupskog ordinarijata5 i Sveta Stolica takoer pisala biskupu u Mostaru da spomenuti osvrt: "sadri niz tekih insinuacija i optuaba, lienih bilo kakva temelja, s obzirom na Vas, na preuzvienog msgr. Pavla ania, na msgr. Stefana Laszla, isluenog biskupa eljeznoga, na ovu Kongregaciju i na samoga Vrhovnog sveenika Pavla VI., asne uspomene".6 ao nam je to tvrde, a nije istina, da je fra Ivan Prusina proglaen "nevino osuenim", jer Apostolska Signatura, 27. oujka 1993. nije ulazila u prosudbu njegovih prekraja do 1982. godine zbog kojih je bio "izbaen iz Reda", nego je samo presudila da je bilo nedostataka u sudskom postupku u odluci onih koji su ga izbacili iz Reda, a to biskup ani nije uinio, niti je vlastan uiniti;7 - to "Franjevci iz Meugorja" tvrde, a nije istina, da je fra Prusina bio "sveden na laiki stale", pa prema tome nije trebao biti ni rehabilitiran; - to se "Franjevci iz Meugorja", kad govore o upama, slue neprikladnim ratnim izrazom "otimanja", kao da je upa njihovo vlasnitvo, i crkveno i jurisdikcijsko, koje im "otima" Papa i Sveta Stolica. A ovdje Sveta Stolica i Sveti Otac vre svoju redovitu upravu u svakoj biskupiji, upi i nad svakim Redom. ao nam je to piu da je Sveti Otac "dezinformiran"; kao da ga ne mogu uvijek pravo informirati "Franjevci iz Meugorja"! Istina je, dodue, da je "njegova" tj. biskupova "komisija" donijela negativan sud o "meugorskim dogaajima", 1986, ali je prealosno i veoma nam je ao:
Glas Koncila, 44/1994., str. 2. Glas Koncila, 48/1994., str. 2 6 Pismo KONGREGACIJE ZA EVANGELIZACIJU NARODA, od 7. studenoga 1994. 7 O tome je pisalo provincijsko glasilo Mir i dobro, 2/1993., str. 15, a na poslani slubeni odgovor Urednitvo MiD nije objavilo.
5 4

169

- to "Franjevci iz Meugorja" krivotvore da je biskupu aniu tada "vlast izuzeta" s obzirom na Meugorje. Nita njemu nije nikad bilo izuzeto, do posljednjeg dana slube kad ga je Papa na njegovu molbu stavio u mirovinu 24. srpnja 1993! To najbolje znaju "Franjevci iz Meugorja": i 25. srpnja 1987. na krizmi u Meugorju, gdje je mjesni ordinarij najodlunijim rijeima zanijekao bilo kakav nadnaravni karakter meugorskih "ukazanja"! i 1988. godine kad ga je Sveti Otac postavio za "apostolskog administratora" sede plena u Dubrovniku! i kad su zagrebaki nadbiskup, kao predsjednik BK, i mjesni mostarski biskup dali zajedniku izjavu: "Oekujui rezultate rada Komisije i sud Crkve, Pastiri i vjernici neka potuju stav uobiajene razboritosti u takvim okolnostima. Stoga nije doputeno organiziranje hodoaa ili drugih manifestacija motiviranih svrhunaravnim karakterom koji bi se pridavao meugorskim zbivanjima".8 - to "Franjevci iz Meugorja" kau da je osnovana "nova komisija" "koja je u travnju 1991. rekla, da e jo dalje istraivati"; - to je to prozirna i prealosna dezinformacija javnosti, jer, "Franjevci iz Meugorja" dobro znaju a nee da kau da je ta "nova komisija" bila ustanovljena od Biskupske konferencije tadanje Jugoslavije, i drugo, nije istina da je ta "nova komisija" uope ita "rekla", nego je svoj NEGATIVAN SUD izrekla sama Biskupska konferencija! - to "Franjevci iz Meugorja" iz nama nerazumljivih razloga preskau i uope ne spominju glavni dio Izjave BK, od 10. 4. 1991, o "meugorskom fenomenu". A taj glasi: "NA TEMELJU
DOSADANJEG ISTRAIVANJA NE MOE SE USTVRDITI DA SE RADI O 9 NADNARAVNIM UKAZANJIMA I OBJAVAMA". Taj dakle sud nije

"rekla" nikakva "nova komisija", kako bi htjeli i kako nekorektno obmanjuju itatelje Slobodne Dalmacije "Franjevci iz Meugorja",
Glas Koncila, 3/1987., str. 1; LOsservatore Romano, 14. veljae 1987., str. 2. 9 Glas Koncila, 18/1991., str. 1.
8

170

nego je to najodgovorniji glas nae Crkve, mjerodavnih biskupa, meu kojima je sjedio i glasovao i mostarski biskup, za kojega "Franjevci iz Meugorja" tvrde i piu da je "vlast izuzeta msgr. aniu"! I u toj istoj Izjavi - valjda kao napomena "Franjevcima iz Meugorja" - izriito je spomenuto da panju i pastoralnu skrb vjernika u Meugorju nosi "u prvom redu dijecezanski biskup". Usput reeno, taj je isti negativan sud objavio i vatikanski dnevnik LOsservatore Romano prije dva mjeseca (13. 10. 1994) donosei saetak nastupa na Biskupskoj sinodi anieva nasljednika biskupa Peria koji je "poao istim putem i da se bori", kako zaprepateno primjeuju "Franjevci iz Meugorja", a ne kau da se "bori" protiv neposluha u Crkvi. Na kraju: Kao to Biskupska konferencija Jugoslavije, koja je "pretvorena" u Hrvatsku biskupsku konferenciju, u Slovensku biskupsku konferenciju, u Biskupsku konferenciju Bosne i Hercegovine... ne djeluje vie u onom obliku, tako vie nema ni njezine "nove komisije", koja uostalom nije nita "rekla" ni do 1991. niti poslije toga. Budui da ostaje na snazi spomenuta biskupska Izjava, dunost je "Franjevaca iz Meugorja" jasno i glasno svakomu vjerniku koji se zanosi meugorskim "ukazanjima", kazati istinu: Crkva je nedvosmisleno izjavila da na temelju strunoga istraivanja nije mogue ustvrditi da se ovdje Gospa ikomu nadnaravno ukazala! Time e oci franjevci pokazati "veliki znak" svoje crkvenosti i svoje redovnike poslunosti i Svetoj Stolici i mjesnom biskupu, to se od njih u ovom trenutku izriito oekuje.* Don Luka Pavlovi generalni vikar

* Slobodna Dalmacija, 11. sijenja 1995., str. 9. 171

SAETO REENO
Novinar. Nekako u isto doba generalni vikar msgr. Luka Pavlovi, takoer kroz vie brojeva Glasa Koncila, dopisivao se s meugorskim upnikom fra Ivanom Landekom i jo nekim franjevcima o Gospinim "ukazanjima" u Meugorju. Kako biste to saeli? Biskup: Zapoelo je opovrgnuem vijesti da je u Papino ime doao jedan biskup iz Rima u Meugorje. Bila je to pobona prijevara. Papa nikoga nije poslao u Meugorje, i on potuje odluke Biskupske konferencije i stavove mjesnoga biskupa s obzirom na meugorske pojave. Zatim se u Glasu Koncila tumaila BK Izjava iz 1991. U toj su Izjavi dva dijela: u prvom Biskupi vele da je na temelju istraivanja dogaaja, rijei i pojava vezanih uz Meugorje "nemogue ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama". Iza te i takve Izjave stoji i prijanji i sadanji biskup u Mostaru. Stoga oni koji tvrde suprotno, tvrde djeje i naivne prie o ukazanjima. To je don Luka pisao i obrazlagao. U drugom dijelu Izjave kae se da e biti uspostavljena Biskupska liturgijska komisija. Ali kako je toga ljeta, 1991. zapoeo agresorski rat na Hrvatsku i BiH, ona nije mogla pravo profunkcionirati. Osamostalila se Hrvatska, i osamostalila se Hrvatska biskupska konferencija. Niti ona (niti ijedan njezin lan) nije mjerodavna za biskupije izvan njezina podruja, pa prema tome ni za Meugorje. A Biskupska konferencija BiH jo nije ustanovljena. Prole smo jeseni poslali Statute Svetoj Stolici na odobrenje. U takvoj praznini i nemogunosti praenja stanja na razini BK, u listopadu sam na Sinodi zamolio Svetog Oca da Sveta Stolica pronae putove da se stavi toka na Meugorje. Do sada su djelovale 3 komisije: na razini metropolije, na razini svih uilita u tadanjoj dravi i na razini Biskupske konferencije. Na temelju 172

svih tih i takvih komisijskih istraivanja koja su pokazala iste negativne rezultate stojimo na stajalitu da se Blaena Djevica Marija nije nijednom ukazala u Meugorju. Ordinarijat prihvaa ono to su biskupi izjavili, a ne vjeruje priama iz Meugorja o "ukazanjima". To je generalni vikar jasno istaknuo. Na ovaj jasan stav s obzirom na navodna ukazanja navodi nas nae duboko potovanje i odanost prema Blaenoj Djevici Mariji, Majci Crkve, prema kojoj vjernika pobonost treba rasti u svakoj katolikoj dui, kui i upi onako kako Crkva ui i oekuje.*

* Crkva na Kamenu, 1/1995., str. 2-3. i 12. 173

NIJE TAKO!
Vidim da mi je opet raspravljati s fra Ferdom Vlaiem, lanom Hercegovake franjevake provincije, duhovnim pomonikom u upi Duvnu (Tomislavgradu), urednikom Naih ognjita.1 Ovaj put preko Slobodne Dalmacije. Poslao sam mu prole godine odgovor (i onaj je bio "Nije tako") na neka njegova pisanja u njegovim Naim ognjitima, ali on to ne htjede objaviti, valjda titei svoje itatelje od spoznaje prave istine. Sreom imamo Slobodnu Dalmaciju! Neka se stoga ne zbunjuju itatelji ovakvom kranskom korespondencijom. Odgovaram dakle fra Ferdi, koji se javio iz Meugorja u SD, 24. sijenja 1995., s osvrtom na moj dopis od 11. sijenja 1995. Budui da njemu neke crkvene stvari nisu odve jasne, a neke koje su prejasne, on zamuuje i itatelje smuuje, valja mu odgovoriti s dunim potovanjem, u istini i ljubavi: 1) Nije istina da sam ja odgovarao na intervju msgr. ania2 - kako fra Ferdo tvrdi - nego sam odgovorio na dopis "Franjevaca iz Meugorja" koji su se nekorektno oborili na biskupa ania,3 i kojima fra Ferdo leti u pomo iz Duvna javljajui se iz Meugorja! 2) Nije nikakvo protuslovlje - kako tvrdi fra Ferdo - to ja s jedne strane zahvaljujem "Franjevcima iz Meugorja" na njihovu pastoralnom djelovanju, i istodobno ih se upozorava da privatna "ukazanja" ne stavljaju u slubene dijelove crkvenoga pastorala i da time ne uvode razdor u ovu Crkvu. Nemir i razdor unosi u Crkvu onaj tko radi protiv stava slubene Crkve koja je izriito kazala da se ne radi o nadnaravnosti ukazanja u Meugorju i da se
Fra Ferdo Vlai preminuo je 15. listopada 1995. Na sprovodu mu je u ime Ordinarijata govorio generalni vikar iz Mostara. 2 Slobodna Dalmacija, 22. prosinca 1994. 3 Slobodna Dalmacija, 7. sijenja 1995.
1

174

to ne smije ni s oltara propovijedati ni po crkvenim novinama iriti, to neki franjevci, meu kojima i fra Ferdo sa svojim Naim ognjitima, redovito ine. 3) Valjda je samo fra Ferdi jednako ratoboran izraz "otimanje" i "boriti se". Mi se borimo za slobodu i pravdu, a otimanje znai agresiju! 4) On veli kako je "msgr. Peri u CnaK u listopadu 1993" napisao "da su fratri predali Nevesinje velikosrbima, a Blagaj velikomuslimanima". Tako runu reenicu moe napisati samo runo srce koje sije kukolj po Slobodnoj Dalmaciji. Neka fra Ferdo navede reenicu kako je biskup rekao, pa neka itatelji SD prosude ima li ikakve veze s fra Ferdinim zamuivanjem jasnoe.4 5) Tuno je takoer kako fra Ferdo Vlai tumai "pogreku u postupku" i "brani" fra Ivana Prusinu. Evo nekoliko (od 49) temeljnih crkvenih dokumenata i fra Ferdi i itateljima SD o fra Prusini. - 21. rujna 1980. fra Ivan Prusina i jedan drugi franjevac, koji je kasnije napustio i sveenitvo i franjevatvo, s nekim pobunjenim ljudima sramotno su i nasilniki otjerali biskupijske sveenike iz filijalnih mjesta zakonito osnovane i u Papinu Dekretu predviene katedralne upe u Mostaru. - 9. listopada 1980. biskup ani obavjetava Generala Reda da je oduzeo jurisdikciju i kanonsku misiju dvojici spomenutih franjevaca u mostarsko-duvanjskoj biskupiji. - 29. travnja 1981. fra Onorio Pontoglio, generalni vikar Franjevakoga reda, otputa iz Reda fra Ivana Prusinu. - Isti fra Pontoglio to je isto potvrdio 29. sijenja 1982. Molim fra Ferdu da na relaciji Generalne kurije otaca franjevaca i Kongregacije za redovnike i svjetovne institute trai "pogreku u postupku" o svome subratu. Biskup je zbog spomenutih
Biskupova reenica u pismu Svetom Franji Asikome, u: Crkva na Kamenu, 10/1993., str. 1. glasi: ""Neke se od tih prijepornih zajednica, odreene na slobodno raspolaganje biskupu, oduzimaju i ne daju ni manjoj ni ikojoj brai: Ve su tri - Nevesinje, Jablanica i Blagaj - podobro zauzete od velikosusjeda i komija".
4

175

franjevakih metoda netolerancije i nasilja poduzeo ono to je bilo u njegovoj dunosti, i ta odluka iz 1980. jo je uvijek na snazi. Fra Ivan Prusina nema nikakve jurisdikcije ni kanonske misije na podruju mostarsko-duvanjske biskupije. I tu nema nikakve "pogreke u postupku". Je li to jasno s obzirom na Biskupski ordinarijat u Mostaru? () 8) O Meugorju biskupi su rekli svoju. Rekao sam i u Glasu Koncila i u SD da ve etvrtu godinu biskupi nita vie ne istrauju ni preko kakve komisije, i da je obvezatna njihova Izjava o navodnim ukazanjima u Meugorju: "Nemogue je ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama". Kad drugaije reknu, drugaije emo se vladati! Neka fra Ferdo bude discipliniran lan ove Crkve, i u Naim ognjitima objavi stav slubene Crkve, a ne privatne poruke djece iz Meugorja, bit e mu i za duu i za dobro ove Crkve! 9) Fra Ferdo preporuuje "da svi prihvatimo dogovor na osnovi Evanelja, po kojem su fratri i braa i Crkva. Bez jednakosti nema ljubavi, bez ljubavi nema kranstva." Odgovaram: Fratri su braa u Crkvi, a zna se tko je Sveti Otac i to trai od te brae. Trai jednakost s biskupijskim klerom: neka bratski podijele duobrinitvo, pa da braa ne administriraju vie od 2/3 vjernika u biskupiji, a biskupijski sveenici ni 1/3. Onda e se i brai spontano otvoriti irom vrata u sve slube u Crkvi. 10) Na kraju fra Ferdo mi savjetuje da se okanim "jeftinih argumenata". Ne znam drugaije razgovarati nego argumentima koji su za mene i skupi i vani, a, evo, za fra Ferdu "jeftini". Zbog toga i ovaj odgovor i naslov!* Don Luka Pavlovi generalni vikar

* Slobodna Dalmacija, 6. veljae 1995., str. 12. 176

FILMSKE NEISTINE
Biskupski ordinarijat u Mostaru smatra razlonim dati sljedeu izjavu u vezi s filmom "Gospa", koji se poeo prikazivati od travnja ove godine po svijetu i u domovini. Ostavljajui strunjacima ocjenu umjetnike vrijednosti filma, osvremo se na njegov sadraj pod religioznim i crkvenim vidom. 1) Zloporaba svetog imena. Od religiozno naslovljena filma "Gospa" vjernik bi oekivao puno vie religiozna sadraja: marijanske i marioloke prouke ili poruke Blaene Djevice Marije, Isusove Majke. Meutim, u filmu se, unato naslovu "Gospa", malo govori o Bogorodici Mariji. To najsvetije ime najblagoslovljenije meu enama kao da je uzeto za promaknue ovozemaljskih osobnih ili skupinskih interesa i nauma. ast Bezgrjene Bogorodice, milosti pune, ne doputa da se njezino ime upotrebljava u propagandistiku reklamu. 2) Neistinit prikaz o biskupu. Biskupski ordinarijat u Mostaru odluno odbija kao neistinite scene i rijei u vezi s crkvenim dranjem msgr. Pavla ania, tadanjega dijecezanskog biskupa (u filmu pod imenom Petra ubia) s obzirom na meugorske dogaaje. Ne moe se pravdati "filmskom slobodom", scenaristovom ili reiserovom, iznoenje neistina o odgovornoj crkvenoj osobi, bez ikakva uporita u stvarnosti. Biskup je ani polovicom kolovoza 1981. dao slubenu izjavu o meugorskom fenomenu.1 A pred komunistikim vlastodrcima nije nikada na nj pala sjena popustljivosti i kukaviluka, jo manje kolaboracionizma, kao to gledatelj filma stjee dojam, nego se uvijek ponio hrabro i dostojanstveno. Vidljivo je to i iz prosvjednog pisma tadanjem predsjedniku dravnog
1

Glas Koncila, 16/1981., str. 1.

177

predsjednitva, Sergeju Kreigheru, 1. rujna 1981., gdje s indignacijom odbija besmislene klevetnike napade na neke franjevce, konkretno i na fra Jozu Zovku, kao i na svoju osobu. On pie: "Kao katoliki biskup i odgovorni Ordinarij Mostarske biskupije odbijam od sebe i spomenutih mojih sveenika ove neodgovorne klevete i napadaje, ija neukusnost nikako ne doprinosi trijeznom gledanju na dogaaje u upi Meugorje. Ovakovim se uvredljivim postupcima vrijeaju osnovna graanska i ljudska prava. Molim, da ovaj moj prosvjed primite do znanja i kao najodgovornija osoba u SFRJ poduzmete najenerginije korake protiv ovakovih neodgovornih ispada."2 Prikazati biskupa ania kao svojevrsna kolaboracionista s komunistima, ili kao slabia u razgovoru s franjevcem kad je rije o Meugorju, proturjei svim biskupovim nastupima i izjavama koje su s tim u vezi veoma poznate, osobito dotinom franjevcu. A biskup ani, ivi svjedok, moe to uvijek i svakome potvrditi! 3) Treba ivo poaliti to se pod filmskim naslovom "Gospa" kao protagonist filma i simbol stotina muenih i ubijenih katolikih sveenika promovira jedan ivi redovnik, koji se tek bio rodio kad su drugi ginuli za vjeru i domovinu, i koji ve vie godina nema sreene odnose sa svojom Crkvom! Film koji se tako odnosi prema svetom imenu Gospinu, koji ne zazire od neispravna i uvredljiva prikazivanja biskupove osobe i slube, film kojemu, pod svetim naslovom, nedostaje religiozna kultura, izaziva u vjerniku nezadovoljstvo i ne zasluuje vjersku pozornost!* Biskupski ordinarijat Mostar

* Glas Koncila, 26/1995., str. 5.

2

Crkva na Kamenu, 9-10/1981., 1.

178

FIKCIJA
Panorama, politiko-informativni tjednik, od 29. studenoga 1995., str. 16-17, donosi intervju s reiserom filma "Gospa", koji velikim slovima optuuje mostarskog biskupa msgr. dr. Ratka Peria sluei se rjenikom koji je ispod razine ozbiljna tjednika i odgovorna ovjeka. Zato mu i ne odgovaramo preko toga tjednika. elimo intervjuiranoga upozoriti na neke injenice: 1) Biskupski ordinarijat iznio je svoje miljenje o filmu iskljuivo s crkveno-religioznoga stajalita. To je uinio, 17. lipnja 1995., tj. dva mjeseca nakon to se film poeo prikazivati po hrvatskim i inim kinodvoranama. Mogli su ga milijuni vidjeti i reiseru dug isplatiti. Ordinarijat se osvrnuo tek nakon to je vie sveenika pogledalo film i pismeno zatrailo da se reagira. Prije toga brojne su kritike o filmu ispisane po novinama, neke izrazito negativne s umjetnikog motrita. Reiser se javlja pet i pol mjeseci poslije objave naeg osvrta. I mi mu krivi to mu biznis zapinje? Gdje je dosad bio? Kae da je tri puta telefonirao u Mostar. Zar se tako vane stvari, kao to je obrana asti Gospine i dostojanstva biskupa ania, s nae strane, odnosno unosni biznis, s njegove strane, rjeavaju telefonski? 2) Nije poslano "1200 pisama" na razne adrese, kako nas okrivljuje reiser. Niepotpisani je u ime Biskupskog ordinarijata sredstvima javnog priopavanja poslao tekst, a objavili su ga listovi Slobodna Dalmacija, 19. 6., IKA, 21. 6., Glas Koncila, 26. 6., Crkva na Kamenu, br. 7/95, a posredno i djelomino i Obzor, 26. 6. 95. To znai da je nau prosudbu moglo proitati jedno 250 tisua itatelja. Bile su, dodue, i dvije-tri osobe i iz Amerike, pa i iz nekog "Centra mira" (Center for peace) meugorskog profila, koje su zatraile tekst. I poslano im je na njihovu faks-molbu u srpnju. 179

3) Reiser u svojim odgovorima obrazlae to je elio ovakvom reijom, tj. da nije kanio prikazati "dokumentarni film" o Gospi i "o fenomenu ukazanja Gospe u Meugorju", nego: "film je fikcija koja govori o enji za slobodom jednog naroda...". I on misli da jednoj svojoj "fikciji" moe dati najsvetije ime "Gospa", i vrijeati biskupa ania preko te fikcije, kao to sada vulgarno vrijea biskupa Peria preko Panorame?! ak prijeti i sudom. Oekujemo poziv na sud ne samo zato da se reiseru i sudski pred svijetom dokae da je "njegova" "Gospa" obina fikcija, izmiljotina, odnosno uvreda pravoj Gospi koju tuje kranski svijet, nego i da se zatrai odgovarajua odteta za uvrede nanesene biskupu aniu! Ovim zakljuujemo bilo kakav daljnji razgovor o temi preko novina - do eventualnog suda.* Don Ante Luburi kancelar

* Glas Koncila, 49/1995., str. 5 IKA, 7. prosinca 1995. 180

NIJE BISKUP NEGO NADBISKUP

Slobodna Dalmacija od 25. rujna 1995, str. 28, donosi senzacionalnu vijest: "Biskup u Svetitu", u Meugorju. Bilo bi moda jo senzacionalnije da je napisano da je rije ne o obinom biskupu, nego o neobinom nadbiskupu. Msgr. Emmanuel Milingo, bivi nadbiskup Lusake, glavnoga grada Zambije, roen je 1930., imenovan lusakim nadbiskupom 1969. Tijekom vremena u svojoj je nadbiskupiji, koja ima preko 2 milijuna stanovnika, 400.000 katolika, zapustio pastoralnu slubu a dao se na egzorcizme i duhovnjaki pokret. Poslije vie bezuspjenih opomena, Sveta je Stolica nala naina: 1983. oduzela mu je nadbiskupsku slubu i pozvala ga u Rim, kamo je stigao bespovratnom kartom. Pronala mu je smjetaj i nominalnu slubu. Danas je "specijalni delegat" Papinskoga vijea za duobrinitvo selilaca i turista, sluba koju nema nijedno drugo Papinsko vijee od njih jedanaest. O tom "egzorcistu svjetskoga glasa", kako kae SD, pisale su onodobno svjetske novine, i nae domae. Msgr. Milingo, kako nema drugog posla, sa "seliocima i turistima" doe i u Meugorje. to se tie pojma "svetite": neko mjesto postaje biskupijsko svetite ako ga mjesni biskup odobri, nacionalno ako ga odobri Biskupska konferencija, svjetsko ako ga odobri Sveta Stolica. Meugorje nije proglaeno svetitem ni na jednoj razini. Dapae, nai su biskupi, na razini Biskupske konferencije, nakon strunoga komisijskog istraivanja, 1991. izjavili da je nemogue ustvrditi da se Gospa ukazuje u Meugorju. Pa se, naravno, s tog razloga i ne moe zvati svetitem.* I. Drmi, urednik KIUM-a * Slobodna Dalmacija, 29. rujna 1995., str. 11. 181

KRITERIJI ZA PROSUIVANJE UKAZANJA

Prenosimo biskupov lanak koji je objavljen pod istim naslovom u njegovoj knjizi Prijestolje Mudrosti, 1995. Ovdje s neznatnim dopunama i preinakama, osobito u biljekama. Iako je u prikazu papinske pobudnice "Marijino tovanje" bilo govora o crkvenom stavu prema ukazanjima i nazoviukazanjima, uputno je o naslovljenoj temi progovoriti jo koju rije, ak i bez obzira na neke domae fenomene po kojima smo uveni i u domovini i po svijetu. Ve 14 godina govori se o "ukazanjima" Blaene Djevice Marije u upi Meugorju u mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Crkvena sluba dijecezanskoga biskupa msgr. Pavla ania obiljeena je takoer komisijama, ispitivanjima, priopenjima, izjavama, susretima s "vidiocima", uvjeravanjima ili razuvjeravanjima s obzirom na te pojave. Njegovu koadjutoru i nasljedniku, pogotovo nakon preuzimanja biskupske slube u Mostaru (1993), pristiglo je vie pisama razliita sadraja, raznolikih savjeta i sugestija s obzirom na meugorske pojave. Jedni su traili da se ti fenomeni sprijee, a drugi da se odobre i propagiraju. I sam je, htijui-ne htijui, bio pozvan i u nekim javnim nastupima, intervjuima, progovoriti, izjasniti se. Nije nikada dvoumio stati iza Izjave BK iz 1991. godine. Bilo je o tome rijei i na Biskupskoj sinodi u Rimu, u listopadu 1994, pa je red da se i u ovoj knjizi o Mariji, Prijestolju Mudrosti, ne mimoie ta aktualna i suvremena tematika. Nemogue je donijeti neki saetak dogaaja vezanih uz Meugorje. Tu je opsena literature,1 od naive do fanatizma. Ovaj se lanak ograniava na iznoenje teolokih kriterija
I. SIVRI u svojoj dokumentarno pisanoj knjizi La face cache de Medjugorje, tome I, Ed. Psilog, Saint-Francois-du-Lac, Canada, 1988, prikupio je u prvih sedam godina "ukazanja" preko 200 izvora, str. 381-394.
1

182

nebeskih "privatnih" ukazanja na zemlji. O tome je napisano vie vrijednih lanaka i knjiga koje jasno i struno govore o "privatnim" ukazanjima i objavama.2 Stoga je cilj ovoga osvrta staviti na jedno mjesto ta mjerila, koja mogu pomoi onima koji znaju odreene injenice da bi ih mogli usporeivati s tim pravilima i vrednovati odreene zakljuke. Zatim iznijeti one slubene isprave i izjave crkvenih slubenika u vezi s dogaajima u upi Meugorju u mostarsko-duvanjskoj biskupiji i napokon saeti stajalite Biskupskog ordinarijata u nekoliko toaka imajui u vidu poznatu Izjavu BK iz 1991. 1) Prema nauci II. vatikanskog sabora Isusova povijesna osoba, pojava i objava, rijeju i inom, udesnim znakom, prenesena po njegovim apostolima, jest konana, kompletna i zavrna Boja objava, kojoj se ne moe vie nita bitno dodati niti oduzeti. Stoga izvan nje nee biti druge javne objave prije Isusova drugoga Pojavka. Koncil je u tom smislu nedvosmislen: "Stoga, jer tko vidi njega, vidi i Oca (usp. Iv 14, 9) - sveukupnom svojom prisutnou i pojavom, rijeima i djelima, znacima i udesima, a osobito svojom smru i slavnim uskrsnuem od mrtvih i konano poslanjem Duha istine - On objavi daje puninu i dovrava je te

Navodim samo one kojima sam se sluio u ovom lanku: R. ILI, Caveant animarum directores, u: Dobri pastir, 3-4/1950., str. 27-30; J. URI, Znanstvena istraivanja u Meugorju? u: Obnovljeni ivot, 3-4/1984., str. 329-339; J. GALOT, Le apparizioni private nella vita della Chiesa, u: La Civilt Cattolica, 6. travnja 1985., str. 19-33; . PULJI, Privatne objave u ivotu Crkve, u: Marija u vjeri kranina, kateheze za mlade o BDM, Sarajevo, 1985; ISTI (pseudonim: W. P), Privatne objave i ukazanja, u: Crkva u svijetu, 3/1989., str. 247-251; M. ZOVKI, Problematini elementi u fenomenu Meugorja, u: Bogoslovska smotra, 1-2/1993., str. 76-88; R. FISICHELLA, Dio ci ha parlato attraverso suo Figlio, u: Vita pastorale, 6/1994., str. 40-45; M. MAZZA, The Catholic Church and Medjugorje, u: Homiletic and Pastoral Review, New York, 7/1994., str. 28-31.51-56.

183

boanskim svjedoanstvom potvruje: Bog je s nama da nas iz tmina grijeha i smrti oslobodi i na vjeni ivot uskrisi".3 2) Sveto Pismo: u Starom je zavjetu rije "sluati" dvostruko ee upotrijebljena negoli "vidjeti" ili "gledati" (1080 : 520). I odnos ovjeka prema Bogu, pa i onog najponiznijega, Bojega prijatelja, jest odnos rijei, ne oka i gledanja: Ne moe se Boga vidjeti i na ivotu ostati, vrijedi i za Mojsija. Bog mu otkriva svoju slavu, ali ne svoje lice (usp. Izl 33, 20-23). Dok je naprotiv "sluanje" Boje rijei redovit stav vjernika, proroka, kralja. Nije udo da idovski Credo-vjerovanje ne poinje rijeima "Vjerujem u Boga svemoguega", nego: ema, Israel - uj, Izraele (Pnz 5, 1). U Novom zavjetu, posebno u Poslanici Hebrejima (1, 1-2), istie se da je Bog vie puta i na vie naina govorio ocima u prorocima, ali konano i potpuno sva objava - i Presvetoga Trojstva i naega spasenja - sadrana je u objavi Jedinoroenoga Sina Bojega, odsjaju Slave i otisku Bia Bojega. Teologija sv. Ivana apostola i evanelista osobito naglaava ovo Sinovo gledanje i obznanjenje: "Boga nitko nikada ne vidje. Jedinoroenac - Bog - koji je u krilu Oevu, on nam ga obznani" (Iv 1, 18). Isus je objava Oeva, slika-ikona njegova. Stoga, tko vidi Sina, vidi i Oca. Isus e pohvaliti one koji vjeruju, a nisu vidjeli (Iv 20, 29). U Ivana je "vidjeti" i "vjerovati" jedno te isto. Boja Rije, Druga Boanska Osoba nije se dakle "ukazala" u ljudskom tijelu, nego je postala tijelom i prebivala meu nama, u naoj ljudskoj uvjetovanosti, u vremenu i prostoru. Ta je objava okrenuta naoj vjeri, i najvei je izraz objave. Zato je Kristova religija - religija Utjelovljenja, koje nadilazi bilo kakva ukazanja. Poslije smrti i uskrsnua Krist se vie puta ukazao: u proslavljenom tijelu koje je identino onom prethodnom. Ta su ukazanja imala dvostruku svrhu: ona su, s jedne strane, dokaz Isusova uskrsnua i, s druge strane, u tim je ukazanjima Isus dovrio svoje upute uenicima: dao im je vlast ispovijedanja, odredio im je opu misiju da navijetaju Evanelje svemu
3

Dei Verbum, 4.

184

stvorenju, da oekuju Duha Svetoga, da pruaju svjedoanstvo svima kako bi se ljudi krstili i povjerovali i spasili. Poslije Isusova uzaaa vie ukazanja nisu nuna.4 3) Teoloka problematika i razjanjenje. Teolozi, koji se strukom bave prouavanjem javne Objave, nerado govore o privatnim ukazanjima i porukama. Brojni su vjernici u puku, naprotiv, otvoreni vjerovanju u takve pojave, jer im dobro dolazi neto vidljivo, opipljivo, osjetljivo i osjeajno. Pogotovo kad je to vidljivo u njihovu ivotu u obliku kakve emocionalne pomoi, ozdravljenja ili slina doivljaja. Takve puke pojave i vjerovanja mogu lako skliznuti u prava praznovjerja i magijske forme. Napose ako se oekivana "milost" ili "udo" ne dogodi kako se dotinik nadao i "molio". Nisu rijetka u takvim sluajevima ak i samoubojstva. Meutim treba objektivno priznati da su u posljednjim godinama i desetljeima deseci milijuna ljudi hodoastili u potvrena marijanska svetita svijeta, kao to su Lurd, Fatima, Czestonchowa, Loreto, Mariju Bistricu itd. Pa i to je razlog da se o problemu privatnih ukazanja toliko govori i pie. Vie od toga, onaj tko se u svojoj crkvenoj slubi osjea odgovornim, bila to teoloka, istraivalaka ili uiteljska biskupska zadaa, duan je braniti vjeru jednostavna puka i ne dopustiti da se pod platem nekih izvanjskih religijskih znakova i gesta kriju praznovjerni sadraji ili da se na temelju lanih ukazanja oblikuje vjera u ljudima. Teolokim oima gledano, privatna ukazanja, da bi se prihvatila kao autentina, moraju se odlikovati nekim bitnim oznakama i biti liena nekih sumnjivih elemenata ili vidova. R. ili, profesor teologije u Sarajevu, duobrinicima je svojedobno preporuio kratko i jasno: "Neka pripaze voditelji dua da brzo ne povjeruju objavama i da ih ne prevare pobone ene".5 Drugi hercegovaki franjevac, K. Vasilj, donosi tri mjerila:
J. GALOT, nav. l., str. 22-23. R. ILI, nav. l., str. 28: "Caveant ergo directores animarum, ne cito revelationibus credant, et a piis feminis decipiantur."
5 4

185

1. Marija iz ukazanja treba biti u punom suglasju s Marijom iz Novoga zavjeta; 2. Osoba koja tvrdi da joj se Marija ukazuje treba biti posve iskrena i istinoljubiva; 3. Takva osoba treba biti duevno zdrava, nepodlona opsjenama i halucinacijama.6 Ozbiljan teoloki lanak o ukazanjima napisao je prije desetak godina isusovac, profesor na Papinskom sveuilitu Gregorijani u Rimu, Jean Galot. On postavlja tri problema na koja bi trebalo odgovoriti kad se radi o ispitivanju autentinosti ukazanja: 1. Je li se pravo ukazanje dogodilo? 2. Je li osoba koja to prenosi dostojna povjerenja? 3. Moe li se iznijeti teologija takvih ukazanja i odrediti njihovo mjesto u ivotu Crkve?7 Ovaj trei problem stoji zapravo na prvom mjestu, pa mu teolog posveuje dunu pozornost. Opisujui razna ukazanja i vienja kroz Bibliju, iznosi o njima i svoja teoloka razmiljanja. U vjeri postoji temeljno svjetlo, ali ipak obavijeno tamom. Stoga neki trae ukazanje da im potvrdi vjeru. Oni bi htjeli nadoknaditi "vienjem" ono to im nedostaje vjerovanjem. "Upravo ta elja potie dobar broj dananjih krana k osobama koje kau da imaju ukazanja ili vienja".8 Prvi kriterij u procjeni autentinosti jest rijetkost i iznimnost. Ukazanja su u biti veoma iznimne pojave. One ne mogu zamijeniti vjerovanje. "Tako, ukazanja koja bi kroz dosta dugo razdoblje uestala postajui dio svakodnevnoga ivota vidjelaca, teila bi da pretvore kransku egzistenciju u viziju ili gledanje, i da je oslobode od tame vjere. Takva uestalost bila bi motiv da se sumnja u autentinost ukazanja".9 Drugi kriterij u prosuivanju autentinosti jest usklaenost eventualnih poruka i objava s istinama vjerske nauke. Ako bi bilo
6

Usp. K. VASILJ, nav. l., str. 374. Usp. J. GALOT, nav. l., str. 19. 8 Ondje, str. 25. 9 Ondje, str. 30.
7

186

doktrinarnih zabluda ili tvrdnji nespojivih s Evaneljem, s kranskom ljubavlju, ili sadre ocrnjivanje, potiu na pobunu, na "neposluh autoritetu Crkve", u takvim sluajevima morala bi se staviti u sumnju njihova vrijednost.10 Tree, "jednako bi bila smetnja da se ustvrdi onostrano porijeklo ukazanja naznaka o nekoj njihovoj ljudskoj manipulaciji: kad sami korisnici ukazanja odreuju mjesto, datum, pohaanje ili program. Ne radi se dakle o pojavi koja dolazi Odozgor, nego o vie-manje izravnu iskustvu onih koji su akteri na zemlji".11 etvrto, treba uzeti u obzir i plodove. "Mora se primijetiti da se iz samih duhovnih plodova ne da izvui kriterij za prosuivanje autentinosti ukazanja; ima sluajeva u kojima su se ustanovila brojna obraenja, a potom su bila odbaena od crkvenog autoriteta kao liena bilo kakva temelja".12 . Pulji, nekada lan dijecezanske komisije za ispitivanje dogaaja u Meugorju, danas biskup u Dubrovniku, naglaava nunu i ozbiljnu analizu ovih elemenata za rasuivanje autentinosti ukazanja: - psihiku ravnoteu osobe; - predmet ili sadraj privatnih objava i - moralne uinke na samome "vidiocu" i drugima koji to prihvaaju.13 Drugi navode ak 8 pravila u razaznavanju autentinih od neautentinih privatnih ukazanja i objava. Da bi se to moglo prosuditi, trebalo bi odgovoriti na ove upite: - Koje su temeljite informacije o "vidiocima" i kakav je sud o njima? - Postoji li konkretno ispunjenje vidioevih najavljenih prorotava?

10 11

Usp. ondje. Ondje, str. 31. 12 Ondje, str. 31. 13 W. P. (. PULJI), nav. l., 1989., str. 250.

187

- Kakvo je vidioevo potenje i korektnost prema njegovim pretpostavljenima (duhovniku, upniku, biskupu)? - Moe li se pribaviti apsolutno autentian tekst "poruka"? - Kakav je sklad izmeu navodnih poruka i objava sa slubenom crkvenom naukom? - Koja je korist navodnih poruka i vijesti za vjeno spasenje ljudi? - Jesu li navodna ukazanja poloila sve kunje vremena i upite istrage? - Jesu li se dogodili znaajni plodovi u svakom pogledu?14 Uvaeni profesor teologije, na Gregorijani u Rimu, R. Fisichella, za ocjenu autentinosti i istinitosti privatnih ukazanja, nakon svetopisamskih upozorenja, istie ova mjerila: - ta vienja ne smiju nikad zasjeniti autentinu i radikalnu objavu iznesenu u Svetom Pismu; - moraju uvijek potovati otajstvo, tajanstvenost i tajnovitost prave objave; "besmisleno je, da ne kaem bogohulno ne samo za zapadnjaki mentalitet - da se za vrijeme vienja moe fotografirati lice Isusovo ili Djeviino!"; - potovat e uzajamnu dopunu karizama; a najvea je meu njima ljubav; stoga nita ne smije biti usmjereno protiv ljubavi kao sredita kranske objave.15 Osim toga, za teoloku ralambu privatnih navodnih vienja potrebno je imati u vidu i drutveno-kulturne sadraje gdje se dogaaju ukazanja, zatim jezinu provjeru prikaza i opisa takvih vienja, i napokon otru analizu samih subjekata ili nositelja ukazanja. Treba imati pred oima da su ukazanja uvijek neto "izvanredno", iznimno, i to je bitan element u njihovu prosuivanju. "Ako bi se ukazanja dogaala u ivotu jednog vjernika sa svakodnevnom uestalou ili se produila godinama,
Vidi M. MAZZA, koji se oslanja na knjigu A. POULAIN-a, The Graces of Interior Prayer, nav. l., str. 30-31. 51-56. Autor, iznosei spomenuta pravila, istodobno ih primjenjuje na injenice i izjave o meugorskom fenomenu. I sustavno pobija autentinost tih ukazanja. 15 R. FISICHELLA, nav. l., str. 43-44.
14

188

oito je da bi se stvorili ozbiljni problemi za teologiju vjere".16 Svako ukazanje treba se odnositi odnosno vratiti na Kristovu objavu i pretpostaviti je i voditi k njoj. Osvrui se na "znanstveno istraivanje" R. Laurentina, francuskog sveenika i publicista, s obzirom na meugorska ukazanja,17 J. uri, profesor na Katolikom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, donosi nekoliko znaajnih kritikih toaka koje uvelike doprinose rasvjetljenju spomenute problematike: - uri najprije razlikuje razvikani pojam "znanosti" iz 19. i pojam znanosti iz 20. stoljea. Danas su pravi znanstvenici puno skromniji i oprezniji zbog eventualnih sutranjih opovrgnua i opoziva njihovih dananjih rezultata.18 - Dok francuski znanstvenik nie injenice i podatke, ostaje na crti svoje povijesne struke. Ali kad prikazuje samo "gledanje" vidjelaca, tu ne uzima u obzir "doivljaj prisutnosti" kao znaajan element duhovne spoznaje. A to mu je velik nedostatak, primjeuje hrvatski isusovac.19 - Trodnevni boravak u Meugorju u vrijeme boine vreve omoguio je Laurentinu da ustanovi kako su vidioci mentalno zdrava, prostoduna i posve iskrena eljad. Na to uri primjeuje da Bog svoje darove ne rezervira samo za "znanstveno" zdrave due; ukazuje na Laurentinove prevelike skokove u zakljuivanju: "Meutim, kad bi dospio do savreno sigurnog osvjedoenja da su meugorski vidioci posve iskreni u svojim iskazima, jo mu to ne bi prualo prava - da iz subjektivne ISKRENOSTI njihova govorenja zakljui na objektivnu ISTINITOST njihovih vienja".20 - Nastavljajui na to uri postavlja openit i naelan problem: "to znanost uope moe istraiti i ustanoviti kod izvanrednih, udesnih pojava, bile one boanskog ili demonskog
Ondje, str. 44. R. LAURENTIN, Javlja li se Gospa u Meugorju?, u: Glas Koncila, 4, 5, 6/1984., str. 7. 18 Usp. J. URI, nav. l., str. 329-330. 19 Usp. ondje, str. 330-331. 20 Ondje, str. 331, citat: 332.
17 16

189

porijekla? ini se da GK nije najspretnije postupio, kad je opetovano isticao znanstvenost Laurentinova pristupa Gospinim javljanjima: kao da se problem ISTINITOSTI onih ukazanja - nakon naih balkanskih razmirica - konano poeo rjeavati na pravi nain, ZNANSTVENIM putem". Laurentin priznaje da konaan "pravorijek treba prepustiti Crkvi." Nato uri: "zato bi taj ovjek znanosti, doavi na kraj znanstvenog istraivanja, susprezao svoje znanstvene zakljuke te prigibao iju pred neznanstvenim auktoritetom Crkve? Ako znanost znanstveno ustanovi da odreena vrsta virusa izaziva bolest raka, nijedan joj biskup ne moe tog zakljuka osporiti! No ako znanost znanstveno utvrdi da se Gospa javlja u Meugorju, smiju li to biskupi sa svojim komisijama poricati?" Tu se kritiar zaustavlja na promatranju dviju stvari. Prvo: Boja milost ne moe biti "predmet" znanstvenog istraivanja; drugo: ipak Bog svojom milou moe tako taknuti ovjeka da se taj dodir manifestira u udesnu ozdravljenju, u udesnu znanju itd. Ali tu udesnost nije kadra ustanoviti znanost!21 - uri razlikuje mistike i proroke tipove privatnih objava. Mistiari obino ne mogu i ne znaju izraziti nita od onoga to su doivjeli. Profetike due "vladaju se gotovo posve suprotno: one su uvjerene u istinitost svoga doivljaja i svjesno ele nastupati u javnosti, gdje trae da ljudi sluaju i slijede njihovu poruku". Meugorski fenomen ulazi u ovaj profetiki tip. A ni mistiarski ni profetiki tip ne dokazuje se znanou, nego duhovnim vrednovanjem.22 - uri iznosi razlike u javnoj objavi koja je bezuvjetno nuna za spasenje i koja se protee na cijelo ovjeanstvo i na sve vjekove, i u privatnoj objavi u kojoj nitko nema prava nametati i protezati na bilo koga drugoga. To slijedi iz same privatnosti privatnih objava.23
21 22

Ondje, str. 332-334. Usp. ondje, str. 334-335. 23 Usp. ondje, str. 336-337.

190

- Ta privatna objava ne gubi svoga privatnog karaktera ni nakon tzv. "odobrenja" ili "nihil obstat"- a od strane Crkve, koja moe to "odobrenje" i opozvati. uriev je zakljuak: "Tko god s Laurentinom vjeruje da se Gospa meugorskim vidiocima zaista ukazala - i to ne jedanput ili dvaput, nego preko tisuu puta morao bi voditi rauna o povijesnoj injenici, da su ponekad i veoma plemenite Boje inicijative tuno skonale, jer su ih onemoguili razni naivci i fanatici svojom neumjesnom propagandom. S druge opet strane, ne bi trebalo zaboraviti da Bog u svom djelovanju nije vezan nikakvom naom zakonitou ni znanstvenou: prema Bibliji".24 4) Gledite Crkve. Kardinal Prospero Lambertini, postavi Papa pod imenom Benedikt XIV. (1740-58), naznaio je vrijednost i snagu "odobrenja" koje je podijeljeno s obzirom na ukazanja, vienja, objave: "Valja znati da to odobrenje nije nita drugo nego da se (ukazanja) razglase radi odgoja i koristi vjernika, nakon zrela ispita. Ipak, takvim objavama koje su tako odobrene, iako im se ne duguje, niti se moe dati, pristanak katolike vjere, duguje im se ipak pristanak ljudske vjere prema pravilima razboritosti, po kojima su naime takve objave vjerojatne ili pobono vjerodostojne"25 To mudro pravilo vrijedi i danas. U najsuvremenijem Katekizmu Crkva ima jasan stav prema "privatnim" ukazanjima i objavama: "Tijekom stoljea bilo je takozvanih privatnih objava. Neke od njih je priznao crkveni autoritet. One ipak ne pripadaju u polog vjere. Uloga im nije da poboljaju ili upotpune konanu Kristovu objavu, nego da pomognu da se od nje u odreenom povijesnom razdoblju
Ondje, str. 337-338. De Servorum Dei beatificatione et Beatorum canonizatione, Liber II, str. 32, No. II. Citirano u: J. GALOT, nav. l., str. 32: "... Sciendum est approbationem istam nihil aliud esse quam permissionem ut edantur ad fidelium institutionem et utilitatem, post maturum examen: siquidem hisce revelationibus taliter approbatis, licet non debeatur, nec possit adhiberi, assensus fidei catholicae, debetur tamen assensus fidei humanae iuxta prudentiae regulas, iuxta quas nempe tales revelationes sunt probabiles et pie credibiles..."
25 24

191

potpunije ivi. Pod vodstvom crkvenog uiteljstva osjeaj vjernika znade razluiti i prihvatiti ono to je u takvim objavama Crkvi istiniti poziv Krista ili njegovih svetaca."26 5) Meugorske pojave i crkvene izjave. Od 1982. godine radile su susljedno tri crkvene komisije na prouavanju meugorskog fenomena. Prvu je Komisiju ustanovio mjesni biskup msgr. Pavao ani i djelovala je oko dvije godine (198284).27 Druga je djelovala oko dvije i pol godine (1984-1986). Trea je Komisija djelovala vie od tri godine (1987-1990). Nisu se mogle ne voditi gore navedenim naelima i mjerilima u tim ispitivanjima. Bilo same komisije, bilo mjesni biskup, bilo Biskupska konferencija davale su tijekom vremena odreena priopenja, tumaenja i slubene izjave, koje su opet nailazile na prihvaanje ili neprihvaanje podupiratelja ili osporavatelja "nadnaravnih ukazanja". Evo onih najvanijih slubenih izjava s odgovornim potpisnicima i nadnevcima: - Polovicom kolovoza 1981. u izjavi mostarsko-duvanjski biskup msgr. Pavao ani, poteno otvoren tumaenjima, istaknuo je da ipak ostaje "najtee pitanje: da li je to subjektivni doivljaj djece ili neto nadnaravno?"28 - 14. sijenja 1984. nadbiskup zagrebaki Franjo kardinal Kuhari zabranio je nastup meugorskim vidiocima u svim crkvama zagrebake nadbiskupije do donoenja crkvenog suda o ovim dogaajima.29

Katekizam Katolike Crkve, HBK, Zagreb, 1994., br. 67. Osnovana komisija za ispitivanje dogaaja u upi Meugorje, u: CnaK, 2/1982., str. 1. 28 P. ANI, Izjava za javnost, u: Crkva na Kamenu (informativni list hercegovakih biskupija), 7-8/1981., str. 24; Biskupova izjava o "ukazanjima" u Hercegovini, u: Glas Koncila, 16. kolovoza 1981, 1; Vidi takoer biskupovu obranu sveenika franjevaca iz Meugorja pred Predsjednitvom tadanje drave, pismo predsjedniku Kreigheru i Pred odgovornou, u: Crkva na Kamenu, 9-10/1981., str. 1 i 2. 29 Br. dopisa 63/1984, vidi u: Glasu Koncila, 1. travnja 1984., str. 5.
27

26

192

- 24. oujka 1984. prvo Priopenje proirene Komisije. Trai se da se javna sredstva priopavanja uzdre od svoga suda dok mjerodavna crkvena vlast ne izrekne svoj sud, da se ne mogu odobriti organizirana hodoaa, da "vidioci" i crkveni djelatnici u Meugorju ne daju izjave o sadraju takozvanih ukazanja: "Kako su dogaaji u upi Meugorje naili na znatan odjek u naoj krajevnoj Crkvi i u inozemstvu, biskup ordinarij smatrao je potrebnim proiriti dosadanju etverolanu komisiju odabirui nove lanove sa svih teolokih uilita Crkve u Hrvata i Slovenaca iz razliitih teolokih struka i predstavnike medicinskih znanosti...komisija ne odobrava to neki sveenici i katoliki laici dovode organizirana hodoaa u Meugorje, ili organiziraju javne nastupe vidjelaca prije nego je izrekla svoj sud o autentinosti ukazanja"30 - 11. listopada 1984. u drugom Priopenju itamo izmeu ostaloga: "Komisija se odluila na daljnje prouavanje cjelovitih doivljaja djece i interpretacije tih doivljaja od strane pastoralnog osoblja u Meugorju, premda ve sada uoava neke potekoe disciplinske i teoloke naravi u meugorskim porukama"31 - 12. listopada 1984. poziv Biskupske konferencije da se ne organiziraju slubena hodoaa u Meugorje: "Biskupi upozoravaju da o zbivanjima u Meugorju u Hercegovini treba ekati ocjene nadlenih crkvenih vlasti koje e se donijeti nakon temeljitih i strunih ispitivanja. Stoga se ne mogu organizirati slubena hodoaa u Meugorje kao da je Crkva o tim dogaajima ve donijela pozitivan sud".32 - 30. listopada 1984. biskup ani iznosi (neslubeno) stajalite Biskupskog ordinarijata prikazujui u 15 toaka

Dvodnevno savjetovanje proirene komisije za Meugorje. Priopenje za tisak, u: Glas Koncila, 1. travnja 1984, 1 i 5; Circa gli eventi di Medjugorje nella Diocesi jugoslava di Mostar-Duvno, u: LOsservatore Romano, 12. svibnja 1984., str. 2. 31 Novo o Meugorju, u: Glas Koncila, 28. listopada 1984., str. 9. 32 Jesenski sabor BKJ, u: Glas Koncila, 21. listopada 1984., str. 2.

30

193

negativne pojave i injenice koje su vezane uz meugorske fenomene.33 - 8. oujka 1985. tree Priopenje spomenute Komisije o rezultatima pojedinih strunjaka i prouka. Tu se izmeu ostaloga napominje: "Komisija smatra najteim pitanjem iz tog podruja crkveni neposluh dvojice bivih kapelana iz Mostara, koji su odbili premjetaj pozivajui se na poruke iz Meugorja".34 - 18. travnja 1985. ponovni poziv Biskupske konferencije da se vjernici suzdre od slubenih hodoaa u Meugorje: "Zbivanja u Meugorju u Hercegovini biskupi i nadalje prate s dunom panjom. Oni su i na ovom saboru potvrdili svoje ranije upute i odluke u vezi s ovim pitanjem".35 - 23. svibnja 1985. upozorenje Kongregacije za nauk vjere - potpisao tajnik nadbiskup msgr. Alberto Bovone - Talijanskoj biskupskoj konferenciji da se ne organiziraju hodoaa u Meugorje. Evo cjelovita teksta koji je Sveta Stolica poslala tajniku TBK, msgr. Egidiju Caporellu: "Preuzvieni, s vie se strana, posebno mjerodavni Ordinarij iz Mostara (Jugoslavija), konstatira i ali se na iroku propagandu 'dogaaja', vezanih uz takozvana ukazanja u Meugorju, zbog ega je nastala odgovarajua organizacija hodoaa i druge inicijative koje pridonose stvaranju zabune meu vjernicima i ometaju rad osjetljiva ispitivanja koje obavlja imenovana Komisija za provjeru 'dogaaja' o kojima je rije. Da bi se izbjeglo isticanje spomenute propagande i pekulacija (speculazione) koja iz toga proizlazi, to se ini u
P. ANI, La posizione attuale (non ufficiale) della Curia Vescovile di Mostar nei confronti degli eventi di Medjugorje (Sadanje stajalite /neslubeno/ Biskupskog ordinarijata u Mostaru prema dogaajima u Meugorju). Upueno Sv. Stolici i nekim Biskupskim konferencija po svijetu. Vidi osvrt G. CAPRILE, Circa i fatti di Medjugorje, u: La Civilt Cattolica, 18. svibnja 1985., str. 363371. 34 Od posta do tajnovitih znakova, u: Glas Koncila, 24. oujka 1985., str. 5. 35 Priopenje za javnost, u: Glas Koncila, 28. travnja 1985., str. 3.
33

194

Italiji, unato onome to je Biskupska konferencija Jugoslavije izrazila i preporuila, neka to Predsjednitvo promotri prikladnost da savjetuje Talijanskom episkopatu da javno odvraa organiziranje hodoaa od spomenutoga navodnog sredita ukazanja kao i svaki drugi oblik objavljivanja, napose izdavakoga, koji bi se smatrao predrasudan (pregiudizievole) za mirno utvrivanje 'dogaaja' od strane Posebne Komisije koja je u tu svrhu kanonski ustanovljena. Iskoritavam priliku da se potvrdim s osjeajima osobita potovanja odani..."36 - 31. svibnja 1985. etvrto Priopenje spomenute Komisije. Na zasjedanju su sasluani izvjetaji pojedinih strunjaka: "usporedba pojma obraenja u Evanelju i meugorskim pojavama, disciplinske potekoe u vezi s dvojicom bivih mostarskih kapelana koji se pozivaju na meugorske poruke, teoloka problematinost nekih meugorskih poruka, nedostatna dokumentacija o navodnim udesnim ozdravljenjima".37 - 27. rujna 1985. peto Priopenje iste Komisije, gdje je kratko izneseno to su sudionici radili.38 Dijecezanska je Komisija zavrila svoj posao u svibnju 1986. lanovi su komisije 2. svibnja 1986. glasovali za formulu Non constat de supernaturalitate (11 za, 2 protiv, 1 "in nucleo", 1 suzdran). Biskup je ani obavijestio i Biskupsku konferenciju i pojedine urede Svete Stolice o tim rezultatima. O tome je izvijestio i javnost u propovijedi u Meugorju, 25. srpnja 1987. - U sijenju 1987. na sugestiju Kongregacije za nauk vjere i u skladu s njezinim Normama iz 1978. godine, da se ustanovi jo jedna daljnja struna komisija na razini Biskupske konferencije,
Cjelovit tekst u: La Civilt Cattolica, 19 ottobre 1985., str. 173; Vidi Tajnik Kongregacije za nauk vjere o dogaajima u Meugorju, u: Glasu Koncila, 30. lipnja 1985., str. 3, gdje je uglavnom prepriano stajalite Kongregacije iz jednoga talijanskog tjednika. 37 Priopenje sa dvodnevnog zasjedanja Komisije za ispitivanje dogaaja u upi Meugorje, u: Glas Koncila, 16. lipnja 1985., str. 5. 38 Izvjetaj iz Meugorja, u: Glas Koncila, 20. listopada 1985., str. 5.
36

195

izalo je priopenje kardinala Kuharia i biskupa ania: "Oekujui rezultate rada Komisije i sud Crkve, Pastiri i vjernici neka potuju stav uobiajene razboritosti u takvim okolnostima. Stoga nije doputeno organiziranje hodoaa ili drugih manifestacija motiviranih svrhunaravnim karakterom koji bi se pridavao meugorskim zbivanjima".39 - 25. srpnja 1987. u prigodnom govoru biskup se ani pod Misom u Meugorju osvrnuo na navodna ukazanja. Evo jednog odlomka, koji je tada citiran u brojnim novinama po svijetu: "Gospa se, kau, poela ukazivati na Podbrdu na brdu Crnici, pa kad je milicija zabranila ii tamo, sila je u kue, u ograde, u polja, u vinograde, u duhanita, ukazivala se u crkvi, na oltaru, u sakristiji, na koru, na krovu, na zvoniku, po putovima, na putu u Cerno, u automobilu, u autobusu, u kolima, u Mostaru na nekoliko mjesta, u Sarajevu na vie mjesta, u Zagrebu po samostanima, u Varadinu, u vicarskoj, u Italiji, opet na Podbrdu, na Krievcu, u upi, u upnoj kui, itd. Sigurno nije nabrojeno ni pola mjesta navodnih ukazanja pa se trijezan ovjek, koji Gospu asti, pita: Gospe moja, to to od tebe ine?"40 - Godine 1990. dijecezanski biskup ani objavio je svoje stajalite prema Meugorju, saimljui u 28 toaka ono to ga duboko razuvjerava u istinitost nadnaravnih ukazanja, a mnoge vjernike sablanjava s obzirom na meugorske dogaaje.41 - 10. travnja 1991. Izjava ondanje Biskupske konferencije, na temelju rezultata njezine ad hoc ustanovljene Komisije o tome da nije mogue ustvrditi da se u Meugorju radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama. Izjava u cijelosti glasi:
Priopenje za tisak o Meugorju, u: Crkva na Kamenu, 2/1987., str. 1; Biskupska konferencija Jugoslavije sastavila novu Komisiju za istraivanje meugorskih dogaaja, u: Glas Koncila, 18. sijenja 1987., str. 1; Comunicato stampa su Medjugorje, u: LOsservatore Romano, 14. veljae 1987., str. 2. 40 Izjava mostarskog biskupa o Meugorju, u: Crkva na Kamenu, 89/1987., str. 2. 41 Knjiica od dvadesetak stranica na hrvatskom, engleskom, talijanskom, njemakom i francuskom.
39

196

"Na redovnom zasjedanju Biskupske konferencije Jugoslavije u Zadru, 9-11. travnja 1991, usvojena je slijedea IZJAVA Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama. Meutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Meugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju panju i pastoralnu skrb prvenstveno dijecezanskog biskupa, a s njime i drugih biskupa, kako bi se u Meugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobonost prema Blaenoj Djevici Mariji, u skladu s uenjem Crkve. U tu svrhu biskupi e izdati i posebne prikladne liturgijskopastoralne smjernice. Isto tako preko svojih e Komisija i dalje pratiti i istraivati cjelokupno dogaanje u Meugorju. Biskupi Jugoslavije 42 Zadar, 10. travnja 1991." Potom je uslijedio rat na podruju Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Pristae meugorskih fenomena i dalje tvrde da se Gospa "ukazuje". Biskupski ordinarijat u vie je navrata upozoravao da se ne moe ni tvrditi niti javno u crkvama govoriti o nadnaravnim ukazanjima upravo zato jer je nemogue ustvrditi da se Gospa ukazuje. Stoga nisu doputena ni slubena hodoaa u Meugorje.43
Izjava Biskupske konferencije Jugoslavije o Meugorju, u: Glas Koncila, 5. svibnja 1991., str. 1. 43 Vidi Izjava biskupa o Meugorju nas obvezuje, u: Crkva na Kamenu, 7/1991., str. 2; Gospina ast, u: Istina oslobaa, Zbornik biskupa Pavla ania, priredio T. VUKI, Mostar, 1992. Stajalite Biskupskog ordinarijata u Mostaru iznosio je takoer L. PAVLOVI, generalni vikar, u vie osvrta u Glasu Koncila: Lani Papin delegat, GK, 12. lipnja 1994., str. 5; Zadarska izjava vrijedi!, GK, 10. srpnja 1994., str. 6; Hrvatski i meugorski jezik, GK, 7. kolovoza 1994., str.
42

197

6) Crkva dosad nije priznala nadnaravni karakter ukazanja" u Meugorju. Imajui u vidu navedena pravila koja su lanovi komisija zauzeti u ispitivanju meugorskih fenomena uzimali u obzir, i na temelju toga sugerirali i mjesnom biskupu i Biskupskoj konferenciji da zauzmu stav kako je nemogue ustvrditi nadnaravnost ukazanja, te imajui u vidu to se u prolom razdoblju govorilo i pisalo o dogaajima u upi Meugorju, posebno u posljednje vrijeme, iznosimo s tim u vezi nekoliko osnovnih stavova koje je Biskupski ordinarijat na razliite naine u javnosti iskazivao i o tome Svetu Stolicu uobiajeno izvjeivao, i koje i danas dri. 1. "Hercegovaki sluaj" - Meugorje. Mjesni biskup u Mostaru, msgr. Pavao ani, u poetku navodnih ukazanja, 1981, bio je otvoren prema govoru kako se na podruju mostarskoduvanjske biskupije, u upi Meugorju, ukazuje Blaena Djevica Marija. Meutim, kad su takozvani vidioci u svojim "porukama", kao da su Gospine, stali iznositi protucrkvene stavove vezane uz "hercegovaki sluaj" o upama, o upnoj jurisdikciji i kanonskoj misiji, branei neposluh pojedinih pastoralnih radnika u duobrinitvu, razboritost je naloila da se zauzme stroe stajalite. Mjerodavne crkvene vlasti, najprije dijecezanski biskup na temelju istraivanja svojih dviju Komisija, 1982-1986, zatim Biskupska konferencija na temelju svoje Komisije, 1987-1990, donijele su negativan sud o meugorskim ukazanjima kojima bi se pripisivao nadnaravni karakter: "ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama", Gospinim ili bilo kakvim drugim. Stoga je nedoputeno u crkvama i crkvenim zajednicama tvrditi i proglaavati suprotno tome, tj. kao da se Gospa ukazala i ukazuje. 2. Plodovi. Ni s moebitnim desecima tisua onih koji dolaze u Meugorje "iz vjerskih i drugih motiva", kako veli Izjava BK, pa bilo meu dolaznicima i redovnika, sveenika i biskupa,
10; Prie za naivne, GK, 25. rujna 1994., str. 2. I u Slobodnoj Dalmaciji: Nije tako, fra Ferdo! 6. veljae 1994. i Nemir u oazi mira, 11. sijenja 1995., str. 9.

198

radoznalih i moda eljnih tjelesnih ozdravljenja i duhovnih obraenja; ni s desecima knjiga i broura u korist meugorskih tobonjih ukazanja, sve iz pera uglednih pisaca u svijetu; ni s moguim desecima i stotinama tisua obavljenih ispovijedi i primljenih priesti, to istiu odvjetnici meugorskih pojava: "ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama", ni Gospinim ni bilo kakvim drugim. "Plodovi", o kojima se pria, nisu dokaz "nadnaravnih ukazanja ili objava" Gospinih, nego, ukoliko su autentino kranski, shvatljivi su u okviru redovita djelovanja Boje milosti po vjeri i svetim sakramentima u Katolikoj Crkvi. A da o negativnim plodovima i ne zborimo! 3. Poruke. Meugorske "poruke" o molitvi, postu, vjeri, obraenju i miru, svakodnevno ponavljane kao svjee a uvijek jedne te iste, kao da ih je Gospa "vidiocima" izrekla, toliko su naglaene u Svetom Pismu i u redovitu nauavanju Katolike Crkve da svatko tko eli sluati i ivjeti po Bojim i crkvenim zakonima moe na svakom mjestu na ovom svijetu moliti, postiti, vjerovati, obratiti se i za mir se zalagati. Toj kranskoj potrebi i dunosti niti oduzima niti dodaje veu vrijednost i snagu ni jedno ni utvreno, a kamoli na tisue neutvrenih meugorskih nazoviukazanja. 4. Proturjeja. U pojedinim iskazima meugorskih takozvanih vidjelaca, objavljivanima kroz 14 godina, ima takvih protuslovlja, neistina i banalnosti, koje se ne mogu uope pripisati nebeskoj Majci Prijestolju Mudrosti, jer nema ni najmanjeg jamstva vjerodostojnosti. Na temelju tih i takvih izjava kao i dogaaja vezanih uz izjave: "ne moe se ustvrditi da se radi" o nadnaravnosti "ukazanja ili objava", ni Gospinih, ni bilo kakvih drugih. A pria o "velikom znaku", o "deset tajni", koje kao da je Blaena Gospa, navodno, povjerila djeci, slii brojanim plaenjima koja su tipina nekim nekatolikima zajednicama, a ne zdravoj nauci Katolike Crkve. 5. Normalna eljad. Izmeu estero meugorske nekadanje djece, koja su tvrdila da im se Gospa "ukazuje", jedno 199

je stupilo u sjemenite, drugo u neku vrstu redovnike mjeovite zajednice, te oboje tijekom vremena istupilo. Petero ih je stupilo u brak, meu njima i dvoje spomenutih. Ti vjernici, i nakon vie tisua takozvanih ukazanja, toliko su ivotom "obini" da niim, osim priama, ne dokazuju da im se Gospa ukazala, "obini", naime, upravo kao i svi ostali "normalni" vjernici koji nikada Gospu nisu "vidjeli", a u Nju kao katolici vrsto vjeruju i Njoj se u svojim molitvama arko utjeu. Naa sveta vjera, koja se temelji na sluanju Boje Rijei, a ne na gledanju nebeskih Pojava, istodobno je obsequium rationabile/razumno bogotovlje (Rim 12, 1), suprotno neumornoj propagandi o svakodnevnim ili veoma estim ukazanjima. Neki se vladaju tako kao idu izravno protiv blaenstva koje je Isus uputio nevjernom Tomi: "Blaeni koji ne vidjee, a vjeruju" (Iv 20, 29). 6. Karitativno djelovanje. Ni sa svom karitativnohumanitarnom potporom, koja se, u vrijeme ovog uasna rata na ovim razdrtim prostorima, skupljala i skuplja po svijetu s pomou sredstava javnog priopavanja u slubi meugorske propagande, u ime Meugorja, i koja prolazi kroz meugorske kanale, usmjerena potrebnima: "ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama", ni "Kraljice mira" ni o bilo kakvim drugim nadnaravnim ukazanjima. 7. Razorene i nerazorene crkve. Niti je ikakav dokaz za nadnaravnost "ukazanja" injenica da crkva sv. Jakova u Meugorju nije pogoena granatama, dok su, na primjer, obje crkve u Mostaru i na brojnim drugim mjestima po Hercegovini, po Bosni i po Hrvatskoj i granatirane i razruene. 8. Nezaustavljivi proces "ukazanja". Oni koji ve 14 godina tvrde da se doslovno svaki dan u Meugorju "ukazuje Kraljica mira" (iako je ve 30. lipnja 1981. bilo reeno da e "ukazanja" biti "jo samo tri dana"), ne znajui moda kako zaustaviti proces "ukazanja" a da ne zaustave one koji dolaze pozvani takozvanim "vienjima" i "drugim motivima", ne ine dobre usluge ni asti ni istini o Blaenoj Djevici Mariji, Majci Bojoj i Majci Crkve. Niti Crkvi, duhovnoj Majci svih nas krana 200

katolika, koji svoju katoliku vjeru u Boga i odanost Mariji temeljimo, ne na nekim djejim priama i privienjima, nego na istinitoj objavi Bojoj i na istinitu tumaenju koje osigurava Duh Sveti po ivom Crkvenom uiteljstvu. 9. Turizam. Ponavljana istina da se niim dosad ne moe dokazati ni utvrditi da se Blaena Gospa ijednom nadnaravno ukazala u Meugorju, ne kani umanjiti napore republikih i informativnih ustanova da se privue to vei broj turista u nae krajeve. Ali neka takva korisna i potrebna promidba za obnovom zemlje bude na temelju poznatih prirodnih vrednota i ljepota nae Domovine, koje joj je vinji Bog dao, a ne na temelju nedokazanih i neutvrenih nadnaravnih "ukazanja", "objava" i "poruka". Hrvatske civilne vlasti i sredstva javnog priopavanja, ukoliko im je stalo do nemijeanja u crkvene stvari, zadrat e nepristranost ako daju dunu pozornost slubenom stavu crkvenog uiteljstva. 10. Ni svetite, ni hodoaa. Ni dijecezanski biskup kao poglavar mjesne biskupije i mostarsko-duvanjske Crkve, niti itko drugi mjerodavan, nije dosad slubeno proglasio meugorsku upnu crkvu sv. Jakova apostola Marijinim "svetitem", niti odobrio "kult" Gospe na osnovi takozvanih ukazanja. Dapae, zbog sve prijepornosti zabranio je vie puta da se o nadnaravnosti "ukazanja i objava" govori s oltara, u crkvi, i da se organiziraju "slubena hodoaa" u ime upa, biskupija i uope u ime Crkve. Ta i slina crkvena upozorenja objavljivala je i naa prijanja Biskupska konferencija i sama Sveta Stolica. Tko drugaije ini, izriito postupa protiv crkvenih slubenih stavova koji su i nakon 14 godina nazovi-ukazanja i sve razgranate poslovne propagande, pravovaljani u Crkvi. Zdrava pobonost prema Majci Bojoj, u skladu s crkvenom naukom, posebno s Papinom pobudnicom "Marijino tovanje", 1974, treba biti njegovana i promicana u svakoj katolikoj osobi, obitelji, crkvi, upi i biskupiji.* * Prijestolje Mudrosti, Mostar, 1995., str. 266-286. 201

GODINA 1996.

KRITIKE O INFANTILNU FILMU

Katoliki informativni ured u Mostaru prikupio je vie poraznih kritikih osvrta na film "Gospa", koje, kronoloki i u izvacima, doslovno prenosimo: J. Pavii, Slobodna Dalmacija, 7. oujka 1995., str. 14: "Neke e konstrukcije iz scenarija Ivana Aralice, drimo, moda ak podignuti buku. Tako je mostarski biskup (u filmu maskiran iza imena Petar ubi) prikazan kao kukavica i gotovo kolaboracionist, a cijeli problem teolokoga sporenja oko Meugorja predstavljen je kao sukob hrabrih i kompromisu sklonih sveenika... Ali, ako postoji film koji se moe usporediti s partizanskim spektaklima, onda je to Gospa: film u kojemu je solidan zanat, opsean sofware i hardware poloen u slubu besproblemskoga i infantilnoga filma". M. Baram (Village Voice), Globus, 14. travnja 1995., str. 17: "Na alost, znaaj vidioca umanjuje vrlo jednostavna filmska pria. Fabula ponekad nespretno skae iz jedne krajnosti, kao to je komunistiki partijski sastanak, u drugu, Zovkovu propovijed. To rezultira grubom karikaturom komunistikih vlastodraca dok se prederavaju, a djecu vidioce svodi na jednodimenzionalne i papirnate likove... U to je vrijeme hrvatski biskup (koji se pojavljuje u filmu) naredio biskupima diljem svijeta da zabrane sveenicima posjete ovom selu..." 202

Don Nedjeljko Gali, Slobodna Dalmacija, 18. travnja 1995., str. 11: "Mislio sam da e biti bolji i kvalitetniji film. Naslov je kao takav davao neke nade da e neto vie biti govora o samoj Gospi i dogaanjima. Prema naslovu nada nije ispunjena". N. Polimac, Globus, 21. travnja 1995., str. 35: "Jedan od epizodnih likova definira ukazanje u Meugorju kao navjetenje osloboenja Hrvatske i zbacivanje jugoslavenskih i komunistikih lanaca, a to je otprilike i razina na kojoj se posreduje temeljna poruka filma, u grubom spajanju vjerskog i politikog... Sedlar se ponajmanje dokazao kao umjetnik. Njegova redateljska vjetina je rudimentarna, bez nadahnutog, asketskog stila, kojim se najee odlikuju duboko religiozni filmovi... Po Gospi Jakova Sedlara mogue je jedino zakljuiti da ju je napravio nevjet manipulator". Z. Stanivukovi, NIN, 21. travnja 1995: "Sedlarova se Gospa meutim, najmanje bavi razraivanjem duhovne prirode ove hercegovake misterije i analizom dejih likova kojima se, kako se i danas veruje, ukazala Devica Marija. Gotovo sva panja usmerena je na hercegovakog svetenika i njegov sukob s komunistikim aparatom, islednikom, policijom, vojskom, pa je posredna poruka filma upuena inostranoj publici prvenstveno politike naravi." Z. Berkovi, Globus, 21. travnja 1995., str. 22: "Ali za razliku od tadanjega gospodara poganskog svijeta /cara Konstantina/, koji se zadovoljavao jednom pobjedom (protiv Maksencija), fra Jozo je vidio trostruko. Gospa e mu osigurati pobjedu katolikog kranstva nad marksistikim ateizmom, oslobaanje zapostavljenih Hrvata od srpske supremacije i definitivnu zabranu dijecezanskim sveenicima da prismrde fratarskim upama u Hercegovini... Ako se za fratre i asnog odvjetnika Vukovia moe rei da su lijepi, poteni, dobri, svi su komunisti runi, prljavi, zli. Takva estetika prilino mi je poznata i ne iznenauje me. Ali me donekle udi da se od jednog filma oekuje kako e biti nadahnue za vjeru, a glavni junak kao svoju sredinju misao istie da su Hrvatima vjera i politika isto". 203

I. Martinovi, Dubrovaki vjesnik, 22. travnja 1995., str. 4: "Veoma neugodno sam se osjeao dok sam promatrao uloge mostarskog biskupa i njegovog posebnog slubenika. Neumjesno je praviti aluzije kao da bi upravo taj crkveni autoritet mogao biti i u najbezazlenijoj suradnji s okupatorima duha i prostora hrvatskog naroda. Isto tako ukazujui na naivno primitivnu religioznost biskupijskog slubenika napravljena je medvjea usluga propagandi u mnogoemu stereotipnog i dotrajalog pobonjatva koje prenose na puk upravo ti isti koji se drugima za slino podsmjehuju". L. Vinceti, Feral Tribune, 24. travnja 1995., str. 25: "Svjesno se lae o jo ivom ovjeku i postavlja ga se da bude bog nama sitnim i prodanim duama. Kao to je to bio - prema filmu - mostarski biskup msgr. ani (ako emo slijediti faktografiju), koji je oklijevao priznati Gospu vie u dosluhu s vlastima, negoli dosljedno logici svoje teoloke naobrazbe. Zaista udi ova primitivna podjela koju je film lansirao: na svete i junake fratre i na popove koji se lickaju i arene od crvenila. Tako se sugerira da bi ih zapravo vjerniki hercegovaki puk trebao ukloniti iz svojih crkava, kao to i uradie ovih dana sa anievim nasljednikom dr. Ratkom Periem. Degutantno i podlo! Kao da se ne moe uputiti suprotni argument: Koliki su se to fratri nali u uvenim udruenjima nakon dolaska komunista na vlast u Bosni i Hercegovini, i zar ih nije crkvena javnost zbog toga prekoravala? Ja ne kaem da je to argument - jer ujaci su bili uvijek dosljedni svojem ujatvu - ali je ovaj film toliko glup da mu se glupou jedino moe parirati" Isti list, str. 15: "Razmjeri toga entuzijazma bili su toliki da je samoprijegorni redatelj Jakov Sedlar, po osobnome priznanju, zaloio svu svoju imovinu, ukljuivo i vlastiti stan u Zagrebu. Doivi li njegov film, dakle, komercijalni fijasko, nee mu preostati nita drugo osim hitra izmjetanja na priuvni poloaj. A isti se nalazi u rejonu Manhattana gdje dotini raspolae prikladnim apartmanom (u privatnome vlasnitvu ili najmu, nije nam poznato)." 204

M. Glavurti, MI-Zbor, 4/1995., str. 9: "Hvala Bogu, mostarski biskup nije tom prigodom razapet na veliki kri na Krievcu i te pasionske igre u franjevakoj reiji (a ne, dakle, u reiji Josipa Sedlara...), nisu se krvavo zavrile". N. M. Oroli, KANA, 5/1995., str. 37: "Osim njegova (Zovkina), i drugi bijeli likovi nose autentina imena. Uz malu iznimku tadanjega mostarskog biskupa koji je, poput crnih likova u filmu - valjda iz humanih razloga!? - preimenovan. Moda su, dodue, u liku biskupa, uz tadanjeg, prikazani i prethodni i potonji mostarski biskupi, te su stoga pod zajednikim, izmiljenim imenom? Biskupi koji se ne libe suradnje s UDB-om samo da bi franjevcima stali na kraj, kako proizlazi iz filma (...). ...bilo bi ipak lijepo da materijalni uinak bude izvjestan i izmjerljiv bar do uloenog iznosa, a da se pritom izbjegne - mislili smo - tipino komunistiko voenje kolske djece u kino uz obvezno plaanje ulaznice, kao to se sada radi u Zagrebu." Obzor, 26. lipnja 1995., str. 3: "Jakovu Sedlaru, koji je u promociju svog projekta bio upregnuo cijeli dravni protokol, dogodilo se tako s Gospom neto najgore to se moe dogoditi jednom reiseru: da mu kritiari ospore umjetniku vrijednost filma, a crkveni ljudi religioznu." J. Pavii, Slobodna Dalmacija, 1. kolovoza. 1995., Forum, str. 3: "A to se afera tie, za jednu pravu pobrinuo se Jakov Sedlar koji je nezadovoljan odlukama irija napisao prosvjedno pismo... ak i ako apstrahiramo da je bilo dosta sumnji u visoku prosjenu ocjenu publike Gospe s obzirom na to da je Sedlar organizirao besplatni dolazak nekoliko desetaka autobusa prognanika, to je pismo ovdje izazvalo dosta ljutnje kao ozbiljan etiki faul. Prvo, jer je neukusno i pomiljati na lo ukus ili klubatvo Relje Baia ili Nedjeljka Fabrija, a drugo, jer je svakome jasno da je festival imao mnogo filmova superiornijih Gospi, i sreom da je tako." J. Sedlar Branki men, Veernji list, 1. kolovoza 1995., str. 17: "Osjeam se izmanipuliranim, jer je teko vjerovati da ti i tvoj iri niste vidjeli sjajno obavljeni posao Sheena, Yorka, 205

Aralice, Vrdoljaka, Seneia... Preko velikih svjetskih ljudi koji nam dolaze i mi postajemo dio svijeta. Toga je, dajui nam odlija, i Predsjednik bio svjestan. Nije ih davao samo za promidbu. Dao ih je i za umjetniku vrijednost izvedenoga." TV&spektakli, Slobodna Dalmacija, 31. kolovoza 1995: "I tako je jedan vjerski fenomen iskoriten u promoviranje zapostavljenih nacionalnih junaka (lidera) uz nes(p)retni scenarij. Kao to je uvaeni gost na prvom Hrvatskom filmskom festivalu u Puli, australski redatelj Philip Noyce rekao: Gospa je primjer kakve filmove ne biste smjeli snimati. ... Moda je pravo pitanje komu je on namijenjen i zbog ega je sniman... i nije se moglo dalje od perifernih amerikih kina i sumnjiavih recenzija - kako u domaem, tako i u stranom tisku." J. Sedlar, Panorama, 29. studenoga 1995., str. 17: "Nakon toga na 1200 adresa u Americi stie pismo mostarskog biskupa dr. Ratka Peria, koje je zaprepastilo ne samo distributera filma nego i velik broj amerikih katolika jer oni vjeruju u biskupsku rije... Budui da nismo imali dovoljno novca, sva propaganda je ila preko Katolike crkve. U Americi ive 54 milijuna katolika. Mi smo, na jedan uasan nain, oteeni i, po onome to mi je distributer rekao, spreman je podii tubu protiv biskupa Peria. Pogotovo jer ima indicija da su neke kazete upravo iz Mostara putene u opticaj dok film igra u kinima to je kriminalni akt za koji postoji kazna od 7 do 15 godina zatvora. Ne znam to e s tim biti, odluit e distributer. Monstruozne optube koje je biskup Peri izrekao protiv filma izravno su utjecale na gledanost. Tjedan nakon pisma gledanost Gospe, po izvjetaju Varietya, u kinima je pala za 31 posto."*

* Crkva na Kamenu, 1/1996., str. 7. 206

INTERVJUI BEZ ORIJENTIRA

Na smicalice i besmislice, koje reiser filma "Gospa" ne prestaje ponavljati u odnosu na sadanjega mostarskog biskupa msgr. dr. Ratka Peria u Panorami (29. 11. 1995), Nacionalu (2/1995), Slobodnoj Dalmaciji (10. 1. 1996), Veernjem listu (16. 2. 1996), Globusu (16. 2. 1996) itd. odgovoreno je "Fikcijom" u Glasu Koncilu 49/1995., posebno u Crkvi na Kamenu tekstom "Kritike o infantilnu filmu" 1/1996., str. 7. i osvrtom "Tko iza njih stoji?", 1/1996., str. 16. Intervjuirani u svojim odgovorima ne proputa isticati kako u Americi dre do "biskupskog digniteta", tj. da se biskupu vjeruje kad neto izjavi. I nervozan je to doivljava prodajni filmski fijasko zbog negativna osvrta ovoga Biskupskog ordinarijata na njegov promaeni film. Vidimo da je reiser, na svoju ljudsku tetu, izgubio moralni kompas ne samo u filmu falsificirajui "biskupsko dostojanstvo" msgr. Pavla ania, nego i u svojim intervjuima udarajui na dignitet njegova nasljednika. Reiserove su preokupacije puno vee zbog neprodaje ulaznica nego zbog nekvalitete filma. Neka Bog oprosti naem reiseru, jer ne zna ni to je uinio svojim "infantilnim" filmom, ni to ini svojim dezorijentiranim intervjuima!* Don Ante Luburi kancelar

* Glas Koncila, br. 8 25. veljae 1996., str. 5. 207

UDRUGA BEZ ODOBRENJA

Pismo udruzi "Oasi della pace" u Meugorju: Mostar, 20. travnja 1996 na nae pismo od 20. svibnja 1995. godine primili smo odgovor predstavnika Vae zajednice, p. Giannija Sgreve, od 4. lipnja 1995. godine iz Passo Corese-Roma Nord. Da se uklone bilo kakva dvoznana tumaenja, ovim Vam dajemo na znanje da Vaa zajednica "Oasi della pace" nema uope nikakva odobrenja s ovoga Biskupskog ordinarijata da djeluje u kanonskom pogledu u upi Meugorju, kao ni na cijelom podruju Mostarsko-duvanjske biskupije. Don Luka Pavlovi generalni vikar

208

NIJE MEUGORJE "SVETITE KRALJICE MIRA"

Novinar: U svojoj ste knjizi "Prijestolje Mudrosti" u jednom lanku iznijeli kriterije za rasuivanje i razvoj crkvenoga stava prema "ukazanjima" u Meugorju. Tko je, zapravo, mjerodavan za Meugorje? Biskup, Biskupska konferencija, Sveta Stolica? Biskup: Crkva od samoga poetka, ima petnaest godina, prati navodna ukazanja i dogaanja u Meugorju. U crkvenom pogledu prvi je mjerodavan mjesni biskup. Njemu se u sluaju ovakvih privatnih "ukazanja" nikada ne oduzima kompetencija, bez obzira na kojoj se razini raspravljalo. Dijecezanski biskup msgr. Pavao ani u vie je navrata i na temelju svojih promatranja i rezultata dviju komisija koje je osnovao i sazvao s raznih teolokih uilita (1982-86) i koje su istraivale meugorske pojave, iznosio svoj sud o nevjerodostojnosti tih "ukazanja". Kad mjesni biskup izree svoj sud, ako je ostalo nekih dvojbi, moe se istraivati na razini Biskupske konferencije. U nas je BKJ, u dogovoru s tadanjim biskupom ordinarijem aniem, 1987. imenovala posebnu komisiju strunjaka koja je nakon tri godine ozbiljna rada podnijela svoje rezultate Konferenciji. Biskupi su sami pojedinano prouavali i zajedniki raspravljali te o tome dali izjavu 10. travnja 1991. Tu je naelno reeno da na temelju dotadanjih istraivanja, tj. pojava, razgovora s "vidiocima", moguih obraenja i udesa, dogaaja i svih duhovnih plodova koji su osobito razglaavani kao dokaz istinitosti, "nije mogue ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama". 209

Da su biskupi imali dokaza za nadnaravna ukazanja, oni bi to kazali. Osim toga, budui da tzv. vidioci jo uvijek tvrde da neki imaju svakodnevna a neki povremena "ukazanja", Crkva ima strpljivosti vie od svih takvih "vidjelaca". Pa ak ako to bude i "nasljedna" pojava, te i njihova djeca budu imala "vienja", Crkva e biti strpljiva u ekanju i drati se svojih pravila. Znai: sve to se dogodilo u Meugorju, ne uvjerava Crkvu da "ukazanja" protumai kao nadnaravna. I, drugo, upravo zbog toga Crkva ne doputa na svojoj slubenoj razini, tj. na razini upa i biskupija, da se tamo ide na hodoae. To je jasan i dostatan sud i uputa u ovom trenutku. I toga se treba pridravati. U toj je izjavi najavljeno praenje dogaaja po komisiji biskupa, koja se zbog ratnih djelovanja, nije sastajala. Dapae, raspala se Jugoslavija, raspala Biskupska konferencija Jugoslavije, raspala Biskupska komisija i raspala Komisija biskupa. Napokon, kad Biskupska konferencija izrekne svoj konaan sud, a opet preostane kakva mogunost istraivanja, to bi poduzela Sveta Stolica na svojoj ravni. To Sveta Stolica do sada nije uinila, nego je redovito cijenila izjave i mjesnoga biskupa i bive Biskupske konferencije. Ipak, nedavno se oglasila Sveta Stolica, prvo preko Kongregacije za nauk vjere, zatim preko Tiskovnog ureda. emu to? U emu je novost i kakav je njezin stav prema Meugorju? Nai su biskupi sve tamo od 1984. godine vie puta upozoravali crkvenu javnost da se suzdri od suda o vjerodostojnosti "ukazanja" i da se ne organiziraju "slubena hodoaa" u ime Crkve dok se stvari crkveno ne raiste. To je isto uinila i Kongregacija za nauk vjere 23. svibnja 1985. To je Kongregacija ponovila 1995. i 1996. godine dvojici zainteresiranih francuskih biskupa naglaavajui da se "ne smiju organizirati slubena hodoaa, jer bi bila u proturjeju s onim to su" nai biskupi izjavili o nemogunosti utvrivanja da se radi o vjerodostojnosti ukazanja. 210

Novost bi izjave Kongregacije za nauk vjere, u odnosu na izjavu BKJ 1991, ako se o nekoj novosti moe uope govoriti, bila u tome to je izriito istaknula stav da se ne smiju organizirati slubena hodoaa, "ni na upnoj, ni na biskupijskoj razini". To znai da se ne moe upotrebljavati crkva i oltar za prenoenje navodnih poruka iz tzv. ukazanja (ako te "poruke" nisu ionako u sadraju vjere). Ne moe jedan upnik, ni biskup, organizirati takva hodoaa. Ne moe se s oltara pozivati vjernike da pou na hodoae. Ne mogu se pozivati "vidioci" da s oltara priaju o svojim dogodovtinama. Ne moe se u ispovjedaonici zadati pokora penitentu da obavi "hodoae" u Meugorje! Ne moe se Meugorje nazivati "svetite Kraljice mira" ni na biskupijskoj, ni na nacionalnoj, ni na meunarodnoj razini. Itd. Naa se vjera ne temelji ni na ak autentinim privatnim porukama, kamoli na neutvrenim priama "vidjelaca", nego na Svetom Pismu i Crkvenoj predaji, to nam je posredovalo Crkveno uiteljstvo. Npr. vjera u Bezgrjeno Zaee Blaene Djevice Marije ne poiva na Gospinu ukazanju i predstavljanju Bernardici Soubirous u Lurdu 1858. godine: "Ja sam Bezgrjeno Zaee", nego na vjerovanju Crkve koje je dogmatizirao papa Pio IX. etiri godine prije toga, 1854. godine. To je obvezujue. Nedavno je fra Jozo Zovko izjavio: "Spoznati tko je Marija, to je Meugorje, ne moe ovjek bez svjetla, ne moe ovjek kroz instituciju, to ne jami hijerarhija". Tko onda moe govoriti i jamiti o Meugorju? Biskupski je ordinarijat reagirao na tu nesuvislost svojom izjavom.1 Isus je upravo Dvanaestorici, Apostolskom zboru s Petrom na elu, svojoj organiziranoj hijerarhiji dao svoje svjetlo i ovlatenje: Primite Duha Svetoga; Idite i nauavajte; Tko vas slua, mene slua; to sveete na zemlji, bit e svezano i na nebu.
Mostarski biskupski ordinarijat se ograuje, u: Glas Koncila, 23/1996., str. 18.
1

211

A nasljednik toga Apostolskog zbora jest Biskupski zbor s Papom na elu. Biskupi su po boanskom pravu zadueni nauavati ispravan nauk, oni su uitelji vjere i morala. Pisalo se po nekim novinama da e i Papa doi u Meugorje. Je li to samo novinarska senzacija? Spomenuta izjava Kongregacije za nauk vjere nije napisana bez znanja Svetog Oca i ne daje se olako. Zato bi trebale prestati mogue novinarske ili nenovinarske prie, kao nevjerodostojne, o Papinu pohodu. Papa sigurno nee odobriti program putovanja u mjesto koje izaziva osporavanja, a rije je o tzv. privatnim "ukazanjima" koja apsolutno nikoga ne obvezuju. Papa je previe slubena osoba da bi poduzeo neko neslubeno hodoae u mjesto neutvrenih "ukazanja", bez obzira na svu razvikanost i mjesta i "ukazanja". Je li fenomen Meugorja povezan s "hercegovakim sluajem"? I u emu je bit spora oko upa? Spor oko upa postoji od 1881., a spor oko meugorskih "ukazanja" od 1981: tono stoljee razlike. Meugorje nije nikad ulazilo u sam povijesni spor oko upa. Meutim, odmah nekako s poetka "ukazanja" navodna pojava izjasnila se preko "vidjelica" u korist dvojice mostarskih franjevaca, kojima je bila oduzeta jurisdikcija, branei ih od biskupa. Drugo, ve 15 godina iz Meugorja se naveliko propovijeda svijetu mir, mir. A koliko su ti isti propovjednici doprinijeli uspostavi crkvenoga mira u ovoj biskupiji kako od njih zahtijeva Papa? Jedan govori o planetarnim posljedicama Meugorja, a samo mu je jedno potrebno: da mu provincija poslua Svetog Oca. Evo, i sada u Meugorju ima franjevaca koji nemaju crkvenu kanonsku misiju za pastoralno djelovanje u toj upi. Gledano povijesno, organiziranje crkvenog ivota u zapadnoj Hercegovini see u 1846. godinu kad je Sveta Stolica u hercegovakom misijskom podruju uspostavila apostolski vikarijat, tj. crkveni okrug s naslovnim biskupom na elu, koji vodi 212

misije u Papino ime. Bila su tri takva apostolska vikara: fra Rafo Barii, fra Aneo Kraljevi i fra Pakal Buconji. Prva su dva traila od Svete Stolice da uvede biskupijsko sveenstvo. Svaki vikarijat tei za svojom puninom, da postane redovita biskupija s redovitim dijecezanskim biskupom, koji vodi biskupiju u ime Kristovo, i s redovitim biskupijskim sveenstvom koje vodi upe. To se dogodilo 1881. godine obnovom mostarsko-duvanjske biskupije. Te 1881. godine u ovoj je biskupiji imenovan biskupom hercegovaki franjevac dotadanji apostolski vikar, P. Buconji, koji je imao i zadau da se pobrine za odgoj biskupijskoga klera kojemu po naravi stvari i po crkvenom pravu i zakonu pripada prva briga u vodstvu upa. Nareeno mu je da za taj biskupijski, svjetovni ili "petrovaki" kler doznai odreen popis upa i podnese ga na odobrenje Svetoj Stolici. Tek nakon 18 godina dogovorio se s franjevcima o tome, koje bi tadanje i budue upe pripale biskupijskom sveenstvu. Taj je dogovor podastrt Svetoj Stolici. Odobrio ga je sam papa Leon XIII. dne 17. srpnja 1899. Biskup Buconji to je rjeenje (deciziju) objavio na hrvatskom tek 1908. godine. Ta temeljna povelja biskupijskog sveenstva u mostarsko-duvanjskoj biskupiji ili rjeenje Svete Stolice nije se posve ostvarila ni do danas zbog smetnji suprotne strane.*

* Vjesnik, 25. lipnja 1996., str. 6. 213

CRKVA ZABRANJUJE SLUBENA HODOAA U MEUGORJE

Umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup msgr. dr. Frane Frani izjavio je "da je osobno uo Gospin glas..." i "da su nai biskupi 1991. godine priznali Meugorje kao mjesto hodoaa i molitve i da su ga kao takvo preporuili vjernicima, to je ono i postalo na svjetskoj razini".1 Papa Ivan Pavao II. prihvatio je ostavku msgr. Frania na nadbiskupsku slubu 10. rujna 1988. Od tada on nije vie aktivni lan Biskupske konferencije. O biskupskoj izjavi iz 1991. godine mjerodavno tumaenje daje Biskupska konferencija ili Sveta Stolica. Kongregacija za nauk vjere oglasila- se svojim slubenim tumaenjem biskupske izjave barem dva puta u posljednje dvije godine, i to biskupu Langresa msgr. Leonu Taverdetu, prot. br. 154/81-01985, od 23. oujka 1995. i nadbiskupu Besanona msgr. Lucienu Dalozu, prot. br. 154/81-00785, od 4. srpnja 1996. Obojici francuskih biskupa tajnik Kongregacije nadbiskup Tarcisio Bertone poslao je identino pismo u kojem kae: - Preuzvieni, pitali ste koje je sadanje stajalite Crkve u odnosu na navodna "ukazanja u Meugorju" i je li doputeno katolikim vjernicima ii tamo na hodoae. S tim u vezi ast mi je priopiti Vam da su Biskupi nekadanje Jugoslavije, to se tie vjerodostojnosti predmetnih ukazanja, u svojoj Izjavi izdanoj u Zadru, 10. travnja 1991, ustvrdili: "... Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama. Meutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Meugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju panju i pastoralnu skrb prvenstveno dijecezanskog biskupa, a s njime i drugih biskupa, kako bi se u Meugorju, i
1

Slobodna Dalmacija, 5. lipnja 1997., str. 5.

214

povezano s njime, promicala zdrava pobonost prema Blaenoj Djevici Mariji, u skladu s uenjem Crkve. U tu svrhu biskupi e izdati i posebne prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice. Isto tako preko svojih e Komisija i dalje pratiti i istraivati cjelokupno dogaanje u Meugorju." Tajnik Kongregacije svoje pismo zakljuuje: "Iz ovoga to je upravo reeno proizlazi da se slubena hodoaa u Meugorje, shvaeno kao mjesto autentinih marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na upnoj ni na biskupijskoj razini, jer bi bila u proturjeju s onim to su Biskupi bive Jugoslavije ustvrdili u svojoj prethodno navedenoj Izjavi". Prema tome, tumaenje umirovljenog nadbiskupa Frania o meugorskim dogaajima nije u skladu s tumaenjem Kongregacije za nauk vjere.* Biskupski ordinarijat Mostar

* Glas Koncila, 26/1996., str. 4. 215

ISTINOM PO NEISTINI
Iz opsena odgovora knjievniku Anti Matiu prenosimo ovo to se odnosi na Meugorje: 25) Knjievnik: "Jesmo li na pomolu stvaranja hercegovakih krstjana koji sada imaju Meugorje kao uzorno vjerniko i hodoasniko pokrie za svoju autonomnu djelatnost...", pita se A. Mati u Obzoru od 29. VII. 1996., str. 3537: "Kome zvona ute?" i "Povratak hercegovakih krstjana?" Odgovor: Kakve li knjievne konstrukcije: "hercegovaki krstjani" koji sada imaju Meugorje! I teke inkriminacije! Kako moe sada Ante Mati, knjievnik, oekivati da e ga meugorski upnik fra Ivan Landeka pustiti na posljednju stranicu svoga Glasa mira Meugorje da nastavi sa svojim knjievnim akrobacijama na raun mostarsko-duvanjskog biskupa "Stado bez pastira" (br. 7/1996., str. 34). Neka mu Blaena Gospa, Prijestolje Mudrosti i Kraljica mira, od Boga isprosi zdravu pamet i da objavljuje istinu!* Don Ante Luburi kancelar

* Obzor, 12. kolovoza 1996., str. 31. 216

NUNCIJ PORIE
Glasila kao to su: Slobodna Dalmacija, 15.5.97., 6; Glas mira Meugorje, svibanj, 97., 16; Press Bulletin Meugorje - br. 65, 21. 5. 97., 1; Naa ognjita, lipanj 97., 9. donose vijest da su tri ugandska biskupa, koji su bili u Meugorju u svibnju, izjavili kako su prije nego su krenuli na put pitali apostolskog nuncija u Ugandi msgr. Luisa Roblesa Diaza, to on misli o tom putovanju. On im je, navodno, odgovorio: "Papa ne govori javno o Meugorju, ali ga podupire. Idite!" Mostarski biskup msgr. Peri dopisom od 15. svibnja obavijestio je o tome preuzvienog Papina predstavnika u Ugandi. Apostolski nuncij Robles Diaz odgovorio je slubeno, br. 6092, od 27. svibnja 1997: "...smatrao bih potrebnim precizirati da, iako sam znao za putovanje dvojice od trojice prelata, i razgovarao s jednim od njih, nisam apsolutno upotrijebio izraze koji mi se pripisuju u lanku kojega ste mi poslali kopiju i prijevod. Jednostavnije, ograniio sam se da msgr. Byabazaireu kaem da nisam bio upoznat s izriitim interventima Svete Stolice o tom pitanju... Ako budete smatrali prikladnim i izvedivim, molim Vas da opovrgnete, takoer u moje ime, spomenute izjave... Pobrinut u se da prigodom sljedeega plenarnog zasjedanja ove Biskupske konferencije obavijestim preuzviene ordinarije u ovoj zemlji s obzirom na Izjavu Biskupa nekadanje Jugoslavije, od 10. travnja 1991".*

* Crkva na Kamenu, 7/1997., str. 10. 217

BISKUPSKA KONFERENCIJA BiH O "HODOAIMA" U MEUGORJE

Dana 2. i 3. srpnja 1996. u Sarajevu je odrano VI. redovno zasjedanje Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (BK BiH). Bili su nazoni svi njezini lanovi: predsjednik kardinal Vinko Pulji, banjaluki biskup Franjo Komarica, biskup iz Mostara Ratko Peri i pomoni biskup vrhbosanski Pero Sudar. Kao gost bio je prisutan i apostolski nuncij u BiH nadbiskup Francesco Monterisi. U priopenju spomenut je i stav Konferencije prema takozvanim ukazanjima i hodoaima u Meugorju: "Biskup iz Mostara izvijestio je Konferenciju o slubenim pismima Kongregacije za nauk vjere upuenim dvojici francuskih biskupa s obzirom na hodoaa u Meugorje. U pismima, izmeu ostalog, stoji da se 'slubena hodoaa u Meugorje, shvaeno kao mjesto autentinih marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na upnoj ni na biskupijskoj razini, jer bi bilo u proturjeju s onim to su biskupi bive Jugoslavije ustvrdili' u svojoj izjavi 10. travnja 1991. (vidi Glas Koncila, 30. lipnja 1996.). Biskupi su to crkveno stajalite primili na znanje i na ravnanje na podruju svojih biskupija."*

* Vrhbosna, 3/1996., str. 171. 218

GODINA 1997.

KANCELAR GRAFENAUERU
Kancelar Biskupskoga ordinarijata u Mostaru uputio je dopis ocu Radogostu Grafenaueru, slovenskom isusovcu, sljedeega sadraja: Mostar, 8. sijenja 1997. Veleasni oe Grafenauere, proitali smo u Krnom zaviaju, Humac 1996, br. 29, str. 264-267, razgovor s Vama pod naslovom: "Slovenski teolog o Meugorju". U tome razgovoru Vi ne samo da neodmjereno opisujete i neodgovorno prosuujete crkvene osobe i razne dogaaje, nego formalno neistinito izjavljujete krei Osmu Boju zapovijed, tvrdei: "Nedavno mi je pisao biskup Peri da se nisam proslavio time to sam napisao aniu svoj stav o ukazanjima. Krni zaviaj: Bez povoda vam je napisao to pismo? Grafenauer: Da, bez povoda. to ga je potaklo na to, ne znam. Ja u mu odgovoriti...".

219

Prema dokumentima ovoga Biskupijskog arhiva biskupa je Peria na to potaknulo Vae propagandistiko pismo o "fenomenu Kureek", od etiri stranice koje ste mu poslali, s naslovom i svojim vlastitim potpisom, bez datuma, a koje je on primio 2. kolovoza 1995. i osobno Vam odgovorio istoga dana, prot. 803/1995. aljemo Vam u fotokopiji i Vae pismo i Biskupov odgovor. Oe Radogoste, Vi ste duni po kranskom moralu demantirati u "Krnom zaviaju" svoju neistinu. I ne budite vie ovjek od kriva svjedoenja i bogumrske neistine, nego budite ovjek od istine! I ne unosite vie, molimo Vas, svojim neistinama i klevetama nered u ovu patniku biskupiju! I bez Vae neodgovornosti i neistine imamo previe i neistine i nereda i nemira, kojemu i Vi na svoj nain doprinosite ve 15 godina! Don Ante Luburi kancelar

220

NEMA SLUBENIH HODOAA

Urednik fancuskoga asopisa Prsent, Yves Chiron, postavio je nekoliko pitanja mostarsko-duvanjskom biskupu u vezi s meugorskim dogaanjima i crkvenim stavom. Y. Chiron: Posljednji slubeni crkveni dokument, koji se odnosi na meugorske dogaaje jest izjava lanova Biskupske konferencije Jugoslavije, Zadar, 10. travnja 1991. Ta je izjava jasno naznaila: "Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama". Je li sud isti i skoro est godina nakon te izjave? Biskup: Sud je Crkve isti i jednako vaei. Nema nijedne injenice, nijednoga dokaza, tvrdnje ili uda koji dokazuje da se radi o "nadnaravnim ukazanjima ili objavama". Ista izjava iz 1991. trai da se u Meugorju promie "zdrava pobonost prema Djevici Mariji u skladu s naukom Crkve". Neki su autori protumaili taj zahtjev kao neko "priznanje kulta" prema "Mariji, Kraljici mira", naslov pod kojim se Sveta Djevica ukazala u Meugorju. Moe li se rei da se u Meugorju priznao kult, koji prethodi priznanju nadnaravne autentinosti injenica ili taj zahtjev Konferencije u Zadru jednostavno naznauje elju da se u Meugorju ne odvijaju nekontrolirane i nepriznate liturgijske prakse i pobonosti? Ne moe se rei ni na koji nain da je u Meugorju "priznat kult" niti je crkva u Meugorju priznata kao marijansko svetite ni na dijecezanskoj, ni na nacionalnoj, ni na meunarodnoj razini. Ovaj zahtjev Konferencije za "zdravom pobonou" prema "Djevici Mariji" znai jednostavno elju da u Meugorju, kao i u svakoj drugoj upi u mostarsko-duvanjskoj biskupiji, bude 221

promicana liturgijska marijanska pobonost u skladu s naukom Crkve (Marialis cultus, 1974; Redemptoris Mater, 1987, etc.). Neki autori tvrde da je istraivanje dogaaja u Meugorju bilo izuzeto ispod mjerodavne vlasti, Vae, jer je biskup mostarski to povjerio "Svetoj Stolici". to je s time? Hoe li jedna ili druga komisija nastaviti istraiteljski rad i prouku? Bio bih sretan da Sveta Stolica hoe preuzeti istraivanje o meugorskim dogaanjima, formirajui svoju vlastitu komisiju i donosei definitivan sud. Ona na to ima puno pravo. Ali do danas nisam primio nikakav zahtjev u tom smislu. Godine 1993. Biskupska se konferencija bive Jugoslavije raspala i formirano je vie Biskupskih konferencija - Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine itd. Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine (koja ima 4 biskupa) bila bi mjerodavna formirati novu komisiju. Nastojim posjeivati redovito upu Meugorje. Ima mnogo nereda. Ima otaca franjevaca bez kanonske misije, redovnikih zajednica bez doputenja dijecezanskog ordinarija, crkvenih graevina bez odobrenja crkvenih vlasti, irenja slubenih hodoaa po upama, itd. Meugorje, shvaeno kao mjesto navodnih ukazanja, ne slui promicanju mira i jedinstva, nego stvara smutnju i podjelu i to ne samo u partikularnoj Crkvi. Rekao sam na Biskupskoj sinodi, pred Svetim Ocem, u listopadu 1994., to isto ponavljam i danas s istom odgovornou. Sveanu izjavu o meugorskim dogaajima treba li oekivati od Vas ili od Kongregacije za nauk vjere? Mi, biskupi Bosne i Hercegovine, zabrinuti smo zbog posljedica etverogodinjega ratovanja (1992-1995) i zauzeti za obnovu crkvenoga ivota: Ne osjeamo potrebu da formiramo drugu istraiteljsku komisiju i da dajemo nove izjave o Meugorju. Sa svoje strane objavio sam u svojoj posljednjoj knjizi (Prijestolje Mudrosti "Sige de la Sagesse" na francuskom Mostar, 1995, str. 266-286), lanak naslovljen: "Kriteriji za prosuivanje ukazanja. O meugorskim pojavama. Tu sam 222

istaknuo deset toaka ili razloga zbog kojih se ne moe priznati autentinost Meugorja. Uostalom zahvalan sam Kongregaciji za nauk vjere to je u dva navrata protumaila i primijenila tvrdnju Biskupske konferencije nekadanje Jugoslavije: u pismu msgr. Dalozu, nadbiskupu Besanona, 4. srpnja 1995. i u pismu msgr. Taverdetu, biskupu Langresa, 23. oujka 1996. Nakon to je navela Biskupsku izjavu Kongregacija za nauk vjere nastavlja: "Iz ovoga to je upravo reeno proizlazi da se slubena hodoaa u Meugorje, shvaeno kao mjesto autentinih marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na upnoj ni na biskupijskoj razini, jer bi bila u proturjeju s onim to su Biskupi bive Jugoslavije ustvrdili u svojoj prethodno navedenoj Izjavi". Generalna izjava ravnatelja Tiskovnog ureda Svete Stolice, Joaquina Navarro-Vallsa, od 19. lipnja 1996., ne dodaje nita novoga intervencijama Kongregacije za nauk vjere. On samo precizira: "Istie se neodgodiva potreba da se nastavi produbljenje i razmiljanje, uz molitvu, pred bilo kakvom navodnom nadnaravnom pojavom, do definitivna proglasa".*

* Prsent, 25. sijenja 1997. 223

KAKVI SU OVO "PLODOVI"?

Dne 14. svibnja 1997. trojica biskupa iz Ugande posjetila su Meugorje i svratila u Mostar pozdraviti biskupa Ratka Peria, svoga kolskog kolegu iz Rima, zanimajui se za stav mjesne Crkve prema tzv. meugorskim zbivanjima. Bio je nazoan i niepotpisani. Biskup je svojim kolegama dao neke dokumente iz kojih je vidljivo da su od 1982. do 1991. radile tri strune komisije u slubi mjesnog biskupa i tadanje Biskupske konferencije. Biskup je ani prije deset godina 1987. sveano i slubeno proglasio u upi Meugorju da se Gospa tu nije nikome ukazala. Biskupska konferencija 1991. ne samo da nije proglasila nijedno "ukazanje" autentinim, nego je istaknula da je "nemogue ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama." Od 1981. godine iz Meugorja se svijetu alju "poruke mira". Te poruke u naoj mjesnoj Crkvi nalaze i ovakve "plodove": - Uprava Hercegovake franjevake provincije, koja je jo 1976. bila svrgnuta, od 1982. nosi kazneni dodatak "ad instar" zbog neprovedbe odluka Svete Stolice s obzirom na duobrinitvo u nekim upama u mostarsko-duvanjskoj biskupiji. - Vie su crkava na podruju biskupije franjevci s narodom i dobrotvorima podigli, i sami ih blagoslovili, a da mjesnog biskupa nisu o tome ni obavijestili, suprotno kanonima Crkve i karizmi sv. Franje. Jedna takva i u upi Ljuti Dolac 23. travnja ove godine. I u Meugorju je mnogo crkvenih graevina bez ikakva crkvenog odobrenja. - Vie od 10 franjevaca nema ispovjedne jurisdikcije na podruju hercegovakih biskupija. Neki vlastitom krivnjom, neki krivnjom njihove redovnike zajednice koja ne provodi Papina dekreta. 224

- Vie od 40 franjevaca nema potrebne ovlasti za pastoralno djelovanje na podruju Hercegovine, ali oni se ne osvru na odluke zakonite crkvene vlasti. Ima ih takvih i u Meugorju. - Vie redovnikih zajednica ivi i djeluje u upi Meugorju bez doputenja crkvenih vlasti: "Beatitudes", "Kraljice mira, potpuno tvoji", "Cenacolo", "Oasi di pace", "Franjevke pomonice sveenika". Tako je Meugorje postalo mjesto redovnikog nereda, neposluha i protucrkvenosti. - Neki su "katoliki vjernici" sa znanjem franjevaca prole godine zazidali glavna vrata upne crkve u apljini, i katedralne filijalne u Miljkoviima. A trenutano dvojica franjevaca, koji nemaju crkvenih ovlasti za apljinu, djeluju u zazidanoj crkvi. Sve to rade posve je nezakonito, a sklopljene enidbe i nevaljane! - Neki franjevci u Mostaru ignoriraju zakonito uspostavljene upe, katedralu i etiri posveene evanelistima, i organiziraju obrede s narodom po svojoj samovolji, protiv odluka Svete Stolice i poglavara Franjevakog reda. - Provincijal "ad instar" u vie je navrata pismeno opominjao subrau da su se ozbiljne mjere Franjevake vrhovne uprave nadvile nad cijelu provinciju zbog neposluha. - U Meugorju izlaze, mimo crkvenog odobrenja, glasila "Glas mira" i "Press Bulletin", koji podravaju "autentinost ukazanja" i govore o "svetitu", iako nijedna odgovorna crkvena izjava nije podrala ni autentinost ni proglasila "svetite". - Protucrkvenoj udruzi "mir i dobro" franjevci su posudili svoj grb i geslo ne distancirajui se od njihova nezakonita djelovanja, iako je to izriito traeno od njih.1 I to su neki od "plodova" onih koji preko Meugorja svijetu "prodaju maglu mira", a sami su otvrdnuli u neposluhu prema Svetoj Stolici i franjevakoj karizmi.

Provincijalat hercegovakih franjevaca distancirao se od "Udruge Mir i dobro", 18. srpnja 1997.

225

15. svibnja itamo izvjetaj iz Meugorja u Slobodnoj Dalmaciji kako je s obzirom na ugandske biskupe "vidjelac" "Ivan Dragievi prenio Gospinu poruku koja je tom prigodom rekla da je vrlo radosna to su biskupi u Meugorju." Ivan je inae bio u sjemenitu u Visokom (1981/82). U Visokom ga je ispitivala komisija o ukazanjima. On je 9.5.1982. napisao: "Znak e se dogoditi u 6 mjesecu". Nita se nije dogodilo. Iz Visokog je zbog loih ocjena bio otputen. Nastavio je u Dubrovniku (1982/83). U vrijeme svoga dvogodinjeg boravka u sjemenitu govorio je da mu se Gospa privia i kazuje da e on biti sveenik. Ali je i odatle zbog loa uenja otputen. 1994. naao je bivu miss Massachusetts Loreen Murphy, s kojom se vjenao u Bostonu (SD 9.11.94). Na dan vjenanja mladoenja je "imao ukazanje" u Massachusettsu. Gospa, eto, hoda za njim po svijetu, kao i za nekim drugim meugorskim "vidiocima". Sada Blaenu Djevicu Mariju prikazuje "da je vrlo radosna to su biskupi u Meugorju". Takva "poruka" nije vie samo prozirna meugorska reklama, nego obina izmiljotina zbog koje e naivni "od istine uho odvraati, a bajkama se priklanjati" (2 Tim 4,4).* Don Ante Luburi kancelar

* IKA, 16. 5. 1997. IV. (krivo je otiskano ime M. Kutlee, koji se potpisao na popratnom pismu). 226

PAPA KRALJICI MIRA U HRASNU

Biskupovo pismo fra Miljenku-Mii Stojiu duhovnom pomoniku u upi Meugorje: Mostar, 18. svibnja 1997. Veleasni fra Miljenko! Kako sam Vas imenovao upnim vikarom u Meugorju, 25. kolovoza 1993. godine, nisam uo da ste me javno prozivali na stranicama svoga "Press Bulettina - Meugorje", koji izdajete i bez obavjetenja i bez doputenja ovog Ordinarijata (eto jedan abusus u Meugorja). Taj Va Press Bulletin ni ne aljete na Ordinarijat. Ali poneki nam broj zaluta, netko ga sa strane, usputno, faksne. Tako u 64. broju od 7. svibnja ove godine itam nepotpisan (je li "Ravnateljev"?) komentar Papina zaobilaenja Meugorja: Papa je doao i proao Sarajevom, a da nije svratio u Meugorje kako su se mnogi tome nadali zbog oite Papine naklonosti dogaajima u upi Meugorje. Prisjetimo se i da je hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuman neposredno prije Papina dolaska u Sarajevo posvjedoio pred okupljenim politiarima i sveenicima da mu je Papa Ivan Pavao II. u njihovom zadnjem razgovoru rekao da bi prilikom posjeta Sarajevu elio posjetiti i Meugorje. Ovome svjedoenju prisustvovao je i mjesni biskup dr. Ratko Peri koji na sve nije rekao ni rijei. 1) to ste to Vi od mene oekivali? I to bih trebao rei na to predsjedniko "posvjedoenje"? Da je Predsjednik sluajno mene prozvao i neto pitao s tim u vezi, budite uvjereni 227

da bih mu dao odgovor, i to javno pred "politiarima i sveenicima". 2) Predsjednik je moda mogao neto poduzeti s obzirom na tu "elju" kad su se "mnogi tome nadali" da e se Papa ipak svratiti u Meugorje. Ja se nisam ni najmanje nadao. Zato sam i utio. I to je moje svjedoanstvo! 3) Ja Vam mogu posvjedoiti da za sve vrijeme pripreme za Papin dolazak u Sarajevo, koliko je god puta Apostolski nuncij dolazio ili Delegacija Svete Stolice bila na ovim terenima, nije uope bilo govora o tome da bi se Papa "svratio u Meugorje" prigodom pastirskog pohoda Crkvi u Sarajevu. Jedino je gospodin Predsjednik izrekao svoje "posvjedoenje", ali to uope nisam smatrao ozbiljnom meugorskom porukom, zato sam i odutio. 4) injenica je da Papa ne spominje Meugorje ni u kakvu crkvenom ili slubenom dokumentu. I to je mjerodavno i smjerodavno za sve nas. 5) Ako Sveti Otac spomene "Kraljicu mira", koju je ako se ne varam - jo papa Pio XII. za vrijeme Drugoga svjetskog rata unio kao zaziv u lauretanske litanije, nije valjda da svaki put misli na "Kraljicu mira" iz Meugorja, iju autentinost ukazanja nitko od slubene Crkve ne prizna. I to je svemu svijetu poznata stvar. 6) Dapae, postoje drukija svjedoanstva: Papa je do sada nekoliko puta izriito spomenuo "Kraljicu mira" koja se zakonito i crkveno kao svetite i naslov svetita tuje u Hrasnu. Pa i nedavno, 11. svibnja, ondje je Papin nuncij, doao dakle u Papino ime, slavio Svetu Misu i propovijedao o Kraljici mira. Bez buke i pompe. I Sveti se Otac niepotpisanom oglasio telegramom ovog sadraja: 228

U POVODU 20. OBLJETNICE OSNUTKA SVETITA KRALJICE MIRA U HRASNU, SVETI OTAC IVAN PAVAO II. UPUUJE SVOJ POZDRAV S NAJBOLJIM ELJAMA VAMA, PREUZVIENI GOSPODINE, I SVIM SUDIONICIMA SPOMENUTOGA SLAVLJA, TE ELI DA TA ISTINSKOGA SREDITA SVEANA OBLJETNICA SVETITA, MARIJANSKE POBONOSTI ZA CIJELU BISKUPIJU, UVIJEK SVE VIE BIVA MJESTO IARIVANJA MIRA USKRSLOGA KRISTA U IVOTU KATOLIKA TOGA KRAJA. MOLEI BOGA, DA PO MAJINSKOM ZAGOVORU MARIJINU, HRVATSKIM KATOLICIMA UDIJELI POTPORU U IZGRADNJI BUDUNOSTI NADE I MIRA, DOSTOJNE NJIHOVE BOGATE I PLEMENITE ETRNAESTSTOLJETNE KRANSKE BATINE, VRHOVNI SVEENIK RADO UDJELJUJE POSEBAN APOSTOLSKI BLAGOSLOV VAMA, SVEENSTVU, REDOVNICIMA I REDOVNICAMA I SVIM VJERNICIMA TREBINJSKO-MRKANSKE BISKUPIJE. KARDINAL ANGELO SODANO DRAVNI TAJNIK NJEGOVE SVETOSTI. 7) Ali Vi i Vai istomiljenici u Meugorju i po svijetu udarili ste u medijske talambase mislei da ete "s mnotva rijei biti usliani" (usp. Mt 6,7), tj. ako ne posustanete u svojoj propagandi tisua takozvanih "ukazanja," da e biskupi pasti pred vaom kampanjom i pred tolikim reklamiranim obraenjima; - kao da treba prijei stotine i tisue kilometara do Meugorja da se ovjek moe pomoliti Bogu, ako Isus preporuuje "ui u svoju sobu" (Mt 6,6); - kao da oni koji kau da su doli u Meugorje vie od trideset puta time dokazuju da su se "obratili"; - kao da upornim svojim imenovanjem "svetita" protiv Crkve i priznanjem "ukazanja" isto tako protiv Crkve time to postaje zakonito i autentino; - kao da Papu vesele mnoge crkvene nezakonitosti u Meugorju: neki franjevci bez kanonske misije, neke redovnike zajednice bez ikakva doputenja, pojedine gradnje objekata bez 229

dozvole mjesnoga biskupa, itd. Ne mislite valjda da su i ti "dogaaji u upi Meugorje" oni koji privlae "oitu Papinu naklonost"? 8) Vidim da u istom broju reklamirate prijenos "Meugorja" po drugim mjestima svijeta. Fra Slavko Barbari vrti se po svijetu, sudjeluje u procesiji nazvanoj "Madonna del giro". Kad ste umnoge prekrili kanonska pravila u Meugorju, kad ste svoju Provinciju doveli do ruba nepodnoljiva nereda, kad i Papu tumaite kako hoete, jo vam je preostalo da i s "Madonnom" postupate po volji, irei joj "ukazanja" koja Crkva ne priznaje. I oekujete da bi se sad hrvatski biskupi trebali izjasniti o prijedlogu umirovljenog nadbiskupa Frania, hoe li Veliki jubilej zavriti u Meugorju? S potovanjem Vas pozdravlja

230

BISKUPSKA KONFERENCIJA NE PREPORUUJE

Umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup msgr. dr. Frane Frani izjavio je "da je osobno uo Gospin glas..." i "da su nai biskupi 1991. godine priznali Meugorje kao mjesto hodoaa i molitve i da su ga kao takvo preporuili vjernicima, to je ono i postalo na svjetskoj razini" (Slobodna Dalmacija, 5. lipnja 1997., str. 5). Papa Ivan Pavao II. prihvatio je ostavku msgr. Frania na nadbiskupsku slubu 10. rujna 1988. Od tada on nije vie aktivni lan Biskupske konferencije. O biskupskoj izjavi iz 1991. godine mjerodavno tumaenje daje Biskupska konferencija ili Sveta Stolica. Kongregacija za nauk vjere oglasila se svojim slubenim tumaenjem biskupske izjave barem dva puta u posljednje dvije godine, i to nadbiskupu Besanona msgr. Lucienu Dalozu, prot. br. 154/81-00785, od 4. srpnja 1995. i biskupu Langresa msgr. Leonu Taverdetu, prot. br. 154/81-01985, od 23. oujka 1996. Obojici francuskih biskupa tajnik Kongregacije nadbiskup Tarcisio Bertone poslao je identino pismo u kojem kae: - Preuzvieni, pitali ste koje je sadanje stajalite Crkve u odnosu na navodna "ukazanja u Meugorju" i je li doputeno katolikim vjernicima ii tamo na hodoae. S tim u vezi ast mi je priopiti Vam da su Biskupi nekadanje Jugoslavije, to se tie vjerodostojnosti predmetnih ukazanja, u svojoj Izjavi izdanoj u Zadru, 10. travnja 1991, ustvrdili: "... Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama. Meutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Meugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju panju i pastoralnu skrb prvenstveno dijecezanskog biskupa, a s njime i drugih biskupa, kako bi se u Meugorju, i 231

povezano s njime, promicala zdrava pobonost prema Blaenoj Djevici Mariji, u skladu s uenjem Crkve. U tu svrhu biskupi e izdati i posebne prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice. Isto tako preko svojih e Komisija i dalje pratiti i istraivati cjelokupno dogaanje u Meugorju." Tajnik Kongregacije svoje pismo zakljuuje: "Iz ovoga to je upravo reeno proizlazi da se slubena hodoaa u Meugorje, shvaeno kao mjesto autentinih marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na upnoj ni na biskupijskoj razini, jer bi bila u proturjeju s onim to su Biskupi bive Jugoslavije ustvrdili u svojoj prethodno navedenoj Izjavi". Prema tome, tumaenje umirovljenog nadbiskupa Frania o meugorskim dogaajima nije u skladu s tumaenjem Kongregacije za nauk vjere.* Ratko Peri biskup

* Slobodna Dalmacija, 18. lipnja 1997., str. 14. 232

NI SVETA STOLICA NE PREPORUUJE

Na dopis umirovljenoga nadbiskupa splitsko-makarskoga msgr. dr. Frane Frania o Izjavi BK s obzirom na meugorske pojave, objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, 27. 6. 1997, str. 14. odgovorio je mjesni mostarski biskup msgr. Ratko Peri, osvrtom od 30. lipnja. Kako Urednitvo Slobodne, od 9. 7. 1997., str. 12, nije donijelo potpuni tekst biskupova odgovora, ovdje radi cjelovite istine objavljujemo cjelovit tekst. Urednitvo Crkve na Kamenu U Slobodnoj Dalmaciji, od 27. lipnja 1997., str. 14, objavljen je osvrt msgr. dr. Frane Frania, splitsko-makarskog nadbiskupa u miru, pod naslovom: "Biskupi nisu kazali ne Meugorju". Izlazei na "tribinu" s msgr. Franiem o temi kao to je autentinost "meugorskih ukazanja", koju on brani i na temelju osobnih "Gospinih glasova", ne mogu drugo doli dokumentarno pokazati da je njegova obrana u neskladu sa slubenim stavom i Svete Stolice, i nekadanje Biskupske konferencije, i mjesnoga biskupa ordinarija, mjerodavnog za upu Meugorje. Pri tome nije suvino ukazati i na odreene previde na kojima kao da poivaju neki dokazi msgr. Frania. 1) Sveta Stolica. Msgr. Frani pie: "Prvih dana lipnja ove godine nadbiskup tajnik Sv. Kongregacije za nauk vjere izjavio je: Nita se nije promijenilo od procjene Crkve dogaanja u Meugorju od onoga kako su ta dogaanja procijenili biskupi ex Jugoslavije u Zadru 11. travnja 1991". Ako je preuzvieni sugovornik uvjeren da je toan u navodima i mislima, neka mi dopusti da iznesem ove svoje primjedbe: 233

- Prvo, volio bih znati koja je to izjava nadbiskupa tajnika Kongregacije iz "prvih dana lipnja ove godine". Datum? Mjesto objavljenja? Toan prijevod? Za tu izjavu prvi put ujem. Poznato je da je nadbiskup tajnik Kongregacije za nauk vjere msgr. Tarcisio Bertone odgovarao francuskim biskupima prole i pretprole godine. I jasno rekao da slubena hodoaa u Meugorje, na razini upa i biskupija, nisu doputena, tumaei Izjavu nae BK. - Drugo, nakon apostolske konstitucije Pastor bonus (28.6.1988) ne pridaje se vie naziv "sveta" nijednoj Kongregaciji Svete Stolice. Taj naslov pripada samo Svetoj Stolici. Priznam da to nije toliko vano. - Tree, neuobiajeno je da nadbiskup Bertone kae: "Nita se nije promijenilo od procjene Crkve dogaanja...", jer on govori u ime Kongregacije ili Svete Stolice, a ne u ime "Crkve". Msgr. Frani zna da su i biskupi i njihova Biskupska konferencija Crkva! Prema tome citat bi mu mogao biti ili netoan ili vie onako odoka nego doslovan. Ovo je vano! I bio bi poeljan toan odgovor na ovo. - etvrto, nemogue je da je msgr. Bertone rekao da je izjava BKJ bila 11. travnja 1991. kad je redovito citirao da je bila 10. travnja te godine! Dan prije ili poslije, hajde nije ni to vano. Ali msgr. Frani na tom se ne zaustavlja. On pridaje i mijea naslove nastavljajui: "Meutim, nadbiskup Navarro Valls, glasnogovornik Vatikana je dopunio tu izjavu svoga kolege nadbiskupa Bertona protumaivi je na ispravan nain...Ne moe se ljudima rei da ne idu onamo - tj. na hodoae u Meugorje sve dok se ne dokae da su ukazanja lana. To jo nije dokazano. Svatko, dakle, moe ii onamo ako eli." I msgr. Frani citira Catholic News Service (CNS), od 21.8.1996! Ovdje je islueni nadbiskup stvarno upao u vie neugodnih zamjena: - Prvo, Joaquin Navarro Valls nije uope ni sveenik, kamoli biskup, a jo manje nadbiskup. On je obini laik, novinar, lijenik. Ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice. Zato ga msgr. 234

Frani promie u nadbiskupa, i to tri puta u svom osvrtu, i zato ga stavlja uz bok "kolege nadbiskupa Bertonea", nije jasno. Treba li mu to u dokazivanju teze o "meugorskim ukazanjima"? - Drugo, kako se moe navoditi izjava CNS-a iz kolovoza 1996. kojom je glasnogovornik "dopunio" Bertoneovu izjavu iz poetka lipnja ove godine? Vjerojatno i msgr. Frani vidi sada ovu svoju kronoloku izvrnutost? - Tree, msgr. Frani, istiui da je dr. Navarro Valls "dopunio" izjavu "svoga kolege nadbiskupa Bertona", protumaivi je na "ispravan nain", puno je obzirniji u prikazu odnosa izmeu vatikanskih "nadbiskupa" nego to su to meugorski novinari u Glasu mira Meugorje, listopad 1996., str. 24, i u Slobodnoj, 8.10.1996., str. 15, gdje stoji da je Navarro Valls "opovrgnuo" nadbiskupa Bertonea. Inae u svemu drugome osvrt msgr. Frania slii kao jaje jajetu izvjetajima u spomenutim glasilima. Istini za volju laik lijenik Navarro Valls, ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice, nije ni "dopunio" ni "opovrgnuo" tajnika Kongregacije za nauk vjere msgr. Bertonea, nego je izjavio onako kako je doneseno u Biltenu Tiskovnog ureda Svete Stolice, br. 233, od 19.6.1996. A taj tekst u doslovnu prijevodu s talijanskoga glasi: "S obzirom na vijesti ovih dana o hodoaima u Meugorje, dr. Navarro Valls ovako je jutros odgovorio na pitanje novinara: Nita nova nije se dogodilo u tom pogledu. Kao to je ve u prethodnim prilikama potvreno, potrebno je u ovakvim sluajevima potovanje neposredne mjerodavnosti mjesnog episkopata. U tom smislu, dne 10. travnja 1991. biskupi nekadanje Jugoslavije izjavili su: ... Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama. Meutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Meugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima 235

zahtijevaju panju i pastoralnu skrb prvenstveno dijecezanskog biskupa, a s njime i drugih biskupa, kako bi se u Meugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobonost prema Blaenoj Djevici Mariji, u skladu s uenjem Crkve... Meutim, istie se neodgodiva potreba da se nastavi produbljenje i razmiljanje, uz molitvu, pred bilo kakvom navodnom nadnaravnom pojavom, do definitivna proglasa." Ovo je, dakle, slubena izjava slubenog glasnogovornika u slubenu glasilu Tiskovnog ureda Svete Stolice, za koju msgr. Frani ili ne zna ili nee da je citira, nego, poput meugorskih novinara, navodi CNS, od 21.8.1996. E sada: ako se usporedi slubena izjava dr. Navarra Vallsa od 19.6.1996, koja je sama ozbiljnost, s ovim to je navedeno u amerikom CNS-u i prevedeno u Slobodnoj, onda je lako zakljuiti ili da je spomenuti ravnatelj Tiskovnog ureda "opovrgnuo" samoga sebe, to je nevjerojatno, ili je posrijedi obino novinarsko neispravno prekivanje koje je dobro dolo meugorskoj propagandi spomenutih listova iz kojih umirovljeni nadbiskup Frani crpe svoje informacije. Kako to da umirovljeni nadbiskup nije uoio da u svojoj "drugoj izjavi" dr. Navarro Valls uope ne spominje "mjerodavnost mjesnog episkopata", to je u svemu bitan element? 2) Biskupska konferencija. Msgr. Frani u Slobodnoj, od 5.6.1997. kae: "da su nai biskupi 1991. godine priznali Meugorje kao mjesto hodoaa i molitve i da su ga kao takvo preporuili vjernicima, to je ono i postalo na svjetskoj razini". - Vie je nego zanimljivo da nai biskupi nisu uope spomenuli ni jedne jedine od ove etiri znaajne rijei msgr. Frania: ni "priznali", ni "hodoae", ni "molitvu", ni "preporuili". To su sve "dopunske" konstrukcije msgr. Frania. A biskupi su jednostavno rekli, sasluavi prethodno Kongregaciju za nauk vjere, da, prvo, "ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama", i, drugo, da u Meugorju pobonost prema Gospi treba biti zdrava, "u skladu s uenjem Crkve", kao i u drugim katolikim upama. Meugorski "vidioci" 236

stali su stavljati u "Gospina" usta poneto to odudara od katolike nauke, i ujedno je postojala pogibelj da upa postane neko sinkretistiko sredite nekakva meureligijskoga mira. Zato biskupi naglaavaju katoliko uenje u katolikoj upi! Stoga ni nedavna izjava msgr. Frania u Meugorju o "ukazanjima": "Moemo biti sretni to imamo takvo jedno hodoasniko mjesto priznato od naih biskupa jo u Zadru 11. travnja 1991. godine",2 niti ima kakve utemeljenosti niti uvjerljivosti. A jo je matovitiji njegov prijedlog "da bi 2001 godine nai biskupi s odobrenjem Svete Stolice, a papa Ivan Pavao II. je za to, mogli upriliiti zahvalno slavlje Gospi u Meugorju"!3 to se tie produbljenja i studija, koje dr. Navarro Valls donosi kao naelo koje vrijedi "pred bilo kakvom navodnom nadnaravnom pojavom" do konana pravorijeka, na biskupskom ordinarijatu u Mostaru s pomnjom se vodi poseban odjel koji registrira sve to mu doe na stol u vezi s Meugorjem, pa i prvoklasne besmislice koje bacaju posebno rasvjetljenje na meugorske pojave i dogaanja. 3) Mjesni ordinarij. Ne mogu ovdje ne priznati da sam zauen zbog izazovnih "izjava" i "hodoaa" msgr. Frania u Meugorje, i za vrijeme biskupovanja msgr. Pavla ania, pa i nedavno, kako nam donosi SD, 25.6.1997.,str. 4, i to bez kolegijalne najave mjesnom ordinariju. Zauen sam, velim, i zaprepaten kakve izjave tom prigodom daje msgr. Frani o autentinosti "ukazanja" u Meugorju, koje su u suprotnosti i sa stavom Svete Stolice i Biskupske konferencije. Ne mogu se javno ne ograditi od njegovih "privatnih hodoaa" i "javnih izjava" s obzirom na meugorske pojave i poruke. Ni u emu ga s tim u vezi ne mogu podrati. On je zaista u tom pogledu bio i ostao "mirakul" u hrvatskom episkopatu!

2 3

Slobodna Dalmacija, 25. lipnja 1997., str. 4. Slobodna Dalmacija, 19. travnja 1997.

237

Stoga bi - ovo sada govorim sa svom odgovornou za jedinstvo Crkve u Hercegovini! - umirovljeni nadbiskup Frani uinio veliku uslugu Svetoj Crkvi Bojoj i Svetoj Stolici i ovoj biskupiji mostarsko-duvanjskoj, razvikanoj po "hercegovakom sluaju", da se ve jednom primiri u svojoj nadbiskupiji, da uiva plodove svoje mirovine, da ne unosi pomutnju u Crkvu u Hercegovini, da pusti na miru i navodnu "Kraljicu mira" u Meugorju i ovu biskupiju! Ovaj moj javni odgovor msgr. Franiu s obzirom na meugorske pojave, za koje je naa BK dala razloan sud da je "nemogue ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama" a koje on suprotno tumai i to sustavno iri i svojim udnim izjavama i jo udnijim izletima u Meugorje, ne eli umanjiti moje duno potovanje prema njemu kao starijem subratu u episkopatu, kao uglednu koncilskom ocu, cijenjenu hrvatskom teologu, priznatu svjedoku vjere i zaista u mnogo emu drugome velezaslunu u Crkvi meu Hrvatima. Zato mi je iskreno ao to umirovljeni nadbiskup i metropolita msgr. dr. Frane Frani, iako mu je uvijek bio dobro poznat stav i biskupa msgr. Pavla ania i sada njegova nasljednika na mostarskoj katedri, moe pisati u spomenutom osvrtu da time ne eli unositi "pomutnju u bratsku i biskupsku ljubav i iskreno uzajamno potovanje" nae! Ja to njemu, brao, ne bih uinio, osim "u neznanju"! (1 Tim 1, 13).*

* Crkva na Kamenu, 8/1997., str. 3. 238

"OBLJETNICA UKAZANJA" BEZ ORDINARIJA

Biskupovo pismo dr. fra Slavku Barbariu: Mostar, 25. srpnja 1997. Veleasni fra Slavko, Vae pismo, datirano 9. srpnja ove godine i faksirano 11. ovog mjeseca, urueno mi je istog dana. Izvornik jo nismo primili. Na pismo je upitom odmah odgovorio, faksom i izvornikom, kancelar don Ante Luburi, uljudno traei od Vas razjanjenje u vezi s Vaom tvrdnjom o "posljednjem pismu", koje ste mi, navodno, "davno" poslali, a na nj niste, navodno, nikada primili odgovora. Prolaze dani, a nema nikakva objanjenja. Ako je s Vae strane obina zabuna, od Vas bi se oekivalo da se korektno ispriate crkvenim uglednicima kojima ste pismo "dostavili" i u prvoj me reenici onako neistinito predstavili. Iako, stoga, ni po kakvu pisanu i nepisanu bontonu ne biste zasluili nikakav odgovor dok ispravno ne protumaite spomenutu reenicu, osvrnut u se ipak na Vae ovogodinje trostranino pismo, kao to sam to uinio i na Vae prologodinje. 1) Piete da Vam je ao da ste opet "bez mjesnog Ordinarija, proslavili jednu obljetnicu ukazanja u Medjugorju". I jo k tomu "nije bilo nijednog dijecezanskog sveenika". - Vama je dobro poznato, niti su mjerodavne crkvene vlasti - mjesni ordinarij, Biskupska konferencija i Kongregacija za nauk vjere - ikada priznale nadnaravnim ijedno "ukazanje" pa prema tome i jednu "obljetnicu ukazanja", niti sam kao ordinarij, upravo zbog toga, smatrao uputnim da sam doem, niti sam ikada bio pozvan od mjesnoga upnika da bih sudjelovao u tzv. 239

"obljetnici ukazanja" u Meugorju. udno, zato onda ovako piete i prigovarate? 2) Kaete da sam proirio i nastavljam iriti kako ste "neposluni", kako djelujete "bez dozvole", kako se u Meugorju gradi bez biskupove suglasnosti. I pitate se zato je to tako i time priznajete da je to tako, i jo to nazivate "ocrnjivanje". - Fra Slavko, to je vrlo poznata stvar. Nismo se obino nigdje prvi javili, a da nismo prozvani. I uvijek smo gledali: "istinu u ljubavi". 3) udno kako niste proitali IKINU ispriku, od 5. lipnja 1997, Prilog, str. VI., s obzirom na krivi potpis slubenika ovog Ordinarijata don Marka Kutlee. Don Ante Luburi bio je sa mnom u razgovoru s afrikim biskupima. On je vodio zapisnik. A kako je on te subote otiao u Trebinje, popratno je pismo IKI poslao don Marko kao deurni toga dana. Oni su u IKI zamijenili potpise. I kasnije su ispravili svoju pogreku. To i nita drugo. Hoete li da Vam se poalje dopis koji je poslan IKI? Stoga sve Vae pekulacije s obzirom na don Antu i don Marka, posve su neutemeljene. Da ste pratili IKU, ne biste ovako pisali, i ispali biste u svome pismu puno razboritiji! 4) Piete: "Proglaavate fratre neposlunima, a bez ikakva obrazloenja ste im uskratili kanonske misije, koje su imali na prethodnim radnim mjestima". - Prvo nije im nita uskraeno bez obrazloenja, jer ve etvrtu godinu obrazlaem da nee biti u biskupiji nijednome dosadanjem ocu franjevcu kanonskog premjetaja (excepto gravissimo casu), niti novome kanonske misije ili ispovjedne jurisdikcije dok provincija i svi njezini lanovi ne izvre Papinski dekret "Romanis Pontificibus". Tu ste se tijekom vremena pokazali samoubilaki neposluni! Bogu hvala, u posljednje vrijeme kao da se stvari mrviak pomiu s te samoubilake toke, barem teorijski, nakon to se va svibanjski Generalni kapitul u Asizu pozabavio vaom traginom neposlunou. Drugo, nisam im uskratio "kanonske misije, koje su imali na prethodnim radnim mjestima", jer to poslanje jo uvijek imaju na tim svojim 240

prethodnim radnim mjestima. Ali nemaju kanonskih misija na novim radnim mjestima kamo su preli samovoljno ili samovoljom provincijske uprave "ad instar", bez kanonske suglasnosti mjesnoga biskupa. Zato se pravite tolikim "nevjetakom" da Vam i to treba ovako natenane? 5) Prigovarate da zadarsku izjavu "uporno drugaije" tumaim "od uvodnika u GK od travnja 1991." - Zar je uvodniar GK slubeni tuma zadarske izjave? A barem se nekoliko puta poslije toga oglasila i Sveta Stolica i mjesni ordinarij, koji su uvijek razgovjetno istaknuli da se radi o "navodnim ukazanjima" i da Crkva ne doputa "slubena hodoaa" koja bi pretpostavljala "autentina ukazanja". 6) Piete da Vas "mui razluivanje duhova". I da ste mi jednom pisali "da se duhovi mogu razluivati, treba ljubavi i znanja i ako je mogue konkretnog iskustva". Fra Slavko, zar ne vidite da pokuavam razluivati duhove: istinite od lanih, poslune od neposlunih, crkvene od necrkvenih, autentine od neautentinih, gorostasne od patuljastih. Ili ne uspijevate razabrati? 7) Kaete kako sam u francuskim novinama izjavio da nastojim "redovito" posjeivati upu Meugorje. - To je istina. Redovito, znai, kad sam god pozvan od mjesnog upnika, a to je do sada bila uglavnom sv. krizma i kanonski pohod. To je redovito! Kao i svaka druga upa. Neka mi meugorski upnik pokae jedan usmeni ili pismeni poziv da na nj nisam odgovorio. Nisam, dodue, nikada bio nazoan nijednom "ukazanju", nisam nikada traio nijednoga "vidioca". A i Vi i oni znaju da sam otvoren svakome svom vjerniku za susret i razgovor. Mogu li Vas upitati koliko ste puta bili Vi na Ordinarijatu u posjetu mjesnom biskupu ili da ga izvijestite o svim tim "fenomenima"? S obzirom na knjigu "Prijestolje Mudrosti", mogli biste se odgovorno osvrnuti, pa ako bude potrebe moe Vam se i odgovorno odgovoriti. Ovako kako piete, vidite i sami da je to sve kao "preko koljena". Evo i pojedinanih odgovora na Vaih 6/7 toaka: 241

Ad 2. (nisam primijetio da ste naznaili gdje Vam poinje toka 1.). Govorite o problemu Posukoga Graca... - Fra Slavko, naslijedio sam i Broanac i Meugorje i "Romanis Pontificibus". Poznato Vam je da sam vie puta i govorio i pisao provincijalnoj upravi "ad instar", i onoj i ovoj, da to asno sredimo. Nismo se nijednom nali. Kome to onda ide u "esu"? Kad Vi govorite o apljini i zagovarate da oci franjevci ostanu u "kui" u apljini, o kojoj je Papa rekao svoju, onda Vi time dokazujete da nemate ni redovnikog ni crkvenog duha ni posluha. Eto vidite da opet razlikujem "duhove". Posluajte barem to Generalni kapitul trai od Provincije. (uo sam, da trai: immediatamente ed integralmente - SAD i SVE, a ne kako biste Vi osobno htjeli i dijelili). I jo neto s tim u vezi: je li mogue da Vas i druge franjevce provincijalna uprava "ad instar" jo nije obavijestila o onome o emu je mene obavijestila dopisom, prot. br. 192/97., od 11. oujka ove godine: "5. to se tie upne kue u apljini, odluka je Definitorija da upni stan darujemo upnoj zajednici u apljini". Kakve sad jo apetite pokazujete prema toj "darovanoj" "upnoj kui"? Ad 3. Piete mi ovako: "Udarili ste na na podmladak. Pa to je ravno pobaaju... i nemojte se ispriavati, da je to htio franjevaki General". - Fra Slavko, fra Slavko, nisam ja davao nikakve sugestije ni Generalu, ni Prefektu-Kardinalu, ni OFM-Kapitulu. To to vi franjevci ve preko dvadeset godina "pobacujete" desetak biskupijskih sveenika sa upa "Romanis Pontificibus", za to kao da vas savjest ne boli. Ali ini se da je i va General i Generalni kapitul odluio ukloniti uzrok da se uklone i posljedice. I tko sada "pobacuje" va "podmladak"? Ad 4. Molite da ne povezujem "problem upa sa pojavom Meugorja". - Ve Vam je odgovoreno, a evo jo i ovo: sve dotle dok se Vi kao jedan od "stupova" meugorskih pria pokazujete takoer "stupom" obrane "kue" u apljini u korist franjevaca a 242

protiv Papine odluke, budite uvjereni da je ve povezan "problem upa sa pojavom Meugorja". Vi ste osobno u ovom vremenu za to najbolji povod, uzrok, razlog i dokaz! Napismeno! Po Vaem nerazumljivu stavu prema apljini jasno je da i iz Meugorja izlazi crkveni nered i nemir! Ad 5. Piete kako ne moete shvatiti da zabranjujem "sestrama raditi u Majinu selu sa siroadi". - Od sestara smo traili da nam kau u ijoj i u kakvoj kui rade. Odgovorile su nam 28. rujna 1996: "nije nae vlasnitvo te nemamo podataka niti dokumenata o njezinu ustanovljenju niti o registriranju". A mi bismo ih eljeli zatititi od meugorskog nereda. to se tie gosp. Maura Harscha, kojega sam "napao" (to vie puta ponavljate), nismo ga mi "napali", ovjee Boji, nego smo mu kao kulturnu ovjeku na kulturan nain protumaili da pomae neto to nema odobrenja od mjesnoga biskupa. I kako smo mu to rastumaili, i mjesnom mu biskupu sve u fotokopiji dostavili, on se vie ne javlja. I to je sve o tome "ovjeku koji je i duevno i duhovno ozdravio", kako Vi piete. Hoete li da Vam poaljemo svu dokumentaciju o tome? Da vidite o kakvu se "napadu" s nae, odnosno s Vae strane, radi? Ad 6. Piete da Vam je drago da se sastajem "s vjerskim predstavnicima Muslimana i Srba" (hoete valjda rei: muslimana i pravoslavnih!). I pitate se "kad e se kod nas situacija promijeniti?" - Fra Slavko, situacija e se "kod nas promijeniti": kad Vi budete franjevac u duhu sv. Franje, a ne franjevac od svae, prepirke, kao to ste do sada u svoja oba pisma jasno pokazali "kakvim duhom diete"; kad Vi i takvi kao Vi prestanete propagandistiki iriti iz Meugorja po svijetu navodna meugorska "ukazanja" i "poruke" kao autentine, potujui to je Crkva do sada rekla; a do sada ih slubena Crkva nikada nije autentinima priznala, nego ih uporno smatra "takozvanima" i "navodnima"; 243

kad Vi i takvi kao Vi prestanete braniti nezakonita crkvena zdanja po Meugorju; kad Vi i takvi kao Vi prestanete tititi svoju neposlunu brau koja nemaju kanonske misije (ima ih i u Meugorju!) i ispovjedne jurisdikcije prema odluci mjesnoga biskupa i potvrdi Svete Stolice; kad Vi i Vaa subraa posluate svoga Generala, svoj Generalni definitorij kao redovitu provincijalnu upravu, koja je "ad instar", odnosno "vriteljica dunosti", i svoj Generalni kapitul, te canonice et pacifice predate sve upe i druge dvije osnujemo od upe Humac; kad meugorski fra Barbari i takvi kao Vi prestanete se mijeati u "apljinski sluaj" koji podrava apljinski fra Barbari, te uredno predate upu s "kuom", jedan kroz jedan, prema Papinoj odluci. Ad 7. S obzirom na fra Vuletu i neodravanje franjevakog simpozija u Mostaru biljeim ovu Vau: "Ili Vae izjave u istom pismu, da Vam se ini, da se franjevaka karizma svela na sitne udarce osude drugih?!?" - Volio bih da ste citirali tu moju reenicu doslovno. Nije uope govor o "sitnim udarcima", nego o mnogo krupnijim stvarima. Napisao sam: "ini mi se", a Sveti Otac Papa rekao vam je u Sarajevu pravu lekciju kojom je jo sv. Franjo upozoravao svoje suvremenike u vezi s notornom "svaom, prepirkom i osuivanjem drugih". Ako je to sv. Franjo svojedobno govorio, a Sveti Otac nakon sedamsto godina kao "vrlo suvremeni poziv" vama u ovim krajevima u sveanom trenutku odluno ponovio, onda e, opet mi se ini, u toj vaoj domaoj "karizmi" biti neto "konstitutivno" od svae, prepirke i osude drugih. Zato mogu posluiti i ova oba Vaa pisma koja su natopljena tim "duhom". Zato neemo moi olako propustiti a da, data occasione, ne objavimo ovu sliku Vae napismeno izraene due, posrednice izmeu "apljinskog sluaja" i "meugorskog sluaja". Neka Vam Duh Sveti dadne svoje mudrosti. S potovanjem Vas pozdravlja 244

PREOKRET U MEUGORJU?
Biskup je Nikoli Baiu na njegovo javno pisanje odgovorio privatnim pismom: Mostar, 4. kolovoza 1997. Potovani gospodine Nikola, primio sam Va vlastoruno ispisani list, od 19. srpnja 1997., zajedno s fotokopijama Vaih pisama koja ste slali: 25. srpnja 1996. Slobodnoj Dalmaciji i Glasu Koncila, te 9. srpnja 1997. Slobodnoj Dalmaciji. Od Vas sam proitao kratak osvrt u Obzoru, od 15. srpnja 1996. str. 8. Uinio mi se umjestan. to bih Vam sada odgovorio? Prvo, iz ovoga, kako Vi meni piete, razabirem da nastojite ispasti dobrano naivan ovjek. Drugo, pismo od 9. srpnja, koje je djelomino objavljeno u Slobodnoj, 14. srpnja 1997, str. 8., napisali ste bez dostatna poznavanja pozadine, tj. Tumanova dolaska u Mostar i u Meugorje u oujku ove godine i dravnog poziva da se vratim iz Zagreba (bio sam poao u Njemaku) te da budem prisutan u Mostaru, a potom sam pozvan "na ruak" u Meugorje! A budui da ovako napamet, pa stoga nepametno, sudite bez injenica, onda ne bi Vas se smjelo vie smatrati toliko naivnim koliko neinformiranim. Je li to ispravan zakljuak? Ipak, vidim da ste se pokuali pokazati u cjelovitu svjetlu aljui cjelovito pismo. To bi valjalo honorirati. Meutim, tree, moda Vi niste ni naivni ni "neinformirani," nego ste se upleli u neke druge trice i kuine, meni nejasne, a Vama vjerojatno jo manje, jer Vam to nije ni o glavu, ni o spas due. Dapae, ispadate vrlo zagonetni, da ne upotrijebim drugu rije. Vi, naime, ovako piete: "Zamislite one rijeke ljudi (ak na milijone) u Meugorju uz i niz brdo Krievac i 245

da im se Vi definitivno pridruite kao hodoasnik, dolo bi do snanog preokreta u Meugorju. Franjevci bi bili frapirani". Je li mogue da to napie jedan katoliki intelektualac, a da nije meugorski mitoman ili fanatik ili iz reda "kualaca"? Je li Vama poznat slian passus ili prijateljski "savjet" odnekuda? Bi li mogao, na primjer, sliiti onoj reenici u Mt 4,6 ili Lk 4,11, uz parafrazu: Fratri e te, biskupe, kad bude uz Krievac i niz Krievac, "nositi da gdje nogom ne zapne"? Je li mogue da ste Vi meni toliki prijatelj, da mi savjetujete da "protiv Istine" i protiv svoje vlastite savjesti, nastojim da doe do "snana preokreta" u Meugorju, da "frapiram fratre" i da mi "rijeke ljudi" (ak na milijune) aplaudiraju? Kad biste Vi znali kako bi me "rijeke ljudi" bile nosile na rukama da "ne zapnem o kamen" glasovitoga 2. travnja 1995. u Mostaru samo da sam pod njihovim ulinim nasiljem i bezakonjem potpisao protiv Papina dekreta! A onako sam zajedno sa svojim kancelarom don Luburiem bio jedno desetak sati "ludo" zatoen! Znate to bih ja Vama preporuio, dragi Nikola, da ne ispadate ni naivan, ni "neinformiran", a najmanje neumjestan "kualac", da se "definitivno" - tako Vi meni - okanite ovakva pisanja i o Meugorju i o Hercegovini po Slobodnoj Dalmaciji. Ovaj deklarirani buntovni franjevaki neposluh u Crkvi u Hercegovini, povezan s Meugorjem i njegovim duhovnim voditeljima, utemeljen na principu sekte, koja ne prizna ni Crkve kad se radi o "vlastitoj" upi, rjeavaju kompetentne crkvene osobe, sve do Svete Stolice, dobro svjesne da Bog ne blagoslivlje necrkveni neposluh! Moda se stvari miu s mrtve, odnosno sa samoubilake toke.1 S potovanjem Vas pozdravlja

Usp. Slobodna Dalmacija, 18. srpnja 1997., str. 8 i 19. srpnja 1997., str. 64.

246

ODBOR "KRALJICE MIRA"

Tajnitvo odbora "Kraljice Mira", koje se samo ustanovilo i imenovalo, predstavilo se javnosti Pismom1 objavljenim u Slobodnoj Dalmaciji, 21. srpnja 1997., str. 4. Tajnitvo odbora meugorskoga duhovnog pokreta proradilo je u povodu 16. obljetnice "ukazanja" u Meugorju, na podruju mostarskoduvanjske biskupije. Sve bez znanja, obavjetenja i ovlatenja mjesnoga biskupa ordinarija. Uostalom u pismu se mjesni biskup ni biskupija ni ne spominju. Umjesto odgovora umirovljenoga nadbiskupa splitsko-makarskoga dr. Frane Frania na Tribini Slobodne Dalmacije, naosmo Pismo sedmorice potpisnika u rubrici Novosti. Obljetnica "ukazanja" - 24. lipnja, a Pismo je gotovo mjesec dana kasnije objavljeno "molitvenim skupinama" nadahnutim meugorskim "porukama" u svijetu. Ono nam se, kad ga proitasmo, ne uini potpuno, jer su vie puta u njemu stavljene tokice, koje obino naznauju da je u tekstu neto izostavljeno, bilo na izvornom papiru bilo u nakani potpisnika. Ne znamo gdje je taj mogui izostali tekst nestao. Je li ga kratio slubeni novinar Meugorja ili redakcija Slobodne ili Tajnitvo odbora? Nismo do sada vidjeli nikakve javne reakcije na Pismo (ako se izuzme onih nekoliko redaka u splitskom tjedniku "hrvatskih anarhista, protestanata i heretika", od 28. strpnja 1997., str. 31). Konano nam je stigao i cjelovit tekst Pisma, na pet gustih stranica. Katolika vjera i odanost prema Gospi. Ne moemo se ne osvrnuti na taj tekst potujui put dijaloga, kako i samo Pismo eli. Mirno, obrazloeno i po mogunosti jasno. eljeli bismo stoga odmah istaknuti - da se otkloni svaka mogua predrasuda svoje vrsto prianjanje uz vjerske istine o Blaenoj Djevici Mariji, Majci Bojoj, kako ih Rimska Katolika Crkva vjeruje i
Pismo je u izvodima objelodanjeno na francuskom u: R. LAURENTIN, Meugorje, Pariz, 1998., str. 150-151.
1

247

navjeuje. Nepokolebljivo dakle ispovijedamo da je svemogui Bog u svojoj premudroj Promisli, Djevicu Mariju iz Nazareta, ouvavi je bezgrjenom od trenutka njezina zaea, odredio za zemaljsku Majku svomu Jedinoroenom utjelovljenom Sinu. On je Nju, vazda Djevicu, koja je zaela po Duhom Svetom i rodila njegova Vjenoga Sina, Krista Isusa, uinio Bogomajkom. Gospodin je Isus na kriu svoju Majku predao Ivanu i svima nama za nau duhovnu majku. Ona je, proivjevi ovaj mukotrpni zemaljski tijek, u posebnu supatnitvu sa svojim Sinom, bila po posebnoj Bojoj povlastici, duom i tijelom, uznesena u nebesku slavu. Vjerujemo takoer da je Blaena Gospa, Bezgrjena, Djevica, Bogorodica i Uznesena, najmonija Zagovornica nas ljudi kod nebeskoga Prijestolja. I da se po Bojem doputenju i poslanju moe ukazati na ovome svijetu, kao to je to vie puta u povijesti kranstva priznato i prihvaeno, a crkvene mjerodavne vlasti odobrile kao javno tovanje. Drimo zajedno sa Svetom Crkvom da i najautentinije poruke iz takvih privatnih ukazanja ne ulaze u polog kranske svete vjere i Objave i kao takve ne obvezuju nijednoga vjernika u savjesti. Sve se takve poruke prihvaaju "ljudskom vjerom", ako se dokau "pobono vjerodostojnima". Molitveno i pouzdano izgovaramo svaki naslov, privilegij i zaziv, kojim Katolika Crkva asti Presvetu Djevicu Bogorodicu u njezinim litanijama: od "Sveta Marijo" preko naslova "Prijestolje Mudrosti", "Ogledalo pravde" do "Kraljice mira"! Neviena "ukazanja". Poznato je da se od lipnja 1981. godine do lipnja 1997. godine u Meugorju, prema privatnim priama estero "vidjelaca" i njihovih karizmatinih voditelja, godinje dogaa 365/6 takozvanih "ukazanja", i to kroz svih ovih 16 godina, a nekima po vie puta u jednome danu (ak do 7 puta). Sraunato, na desetke tisua puta! Jedinstven "sluaj" u svijetu! A da "udo" bude jo "udesnije", "ukazanja" se ne zbivaju samo u Meugorju, nego se znaju dogoditi na bilo kojem mjestu kugle zemaljske gdje se bilo koje od estero "vidjelaca" u svojim 248

duhovnim oglasima i sa svojim duhovnim voditeljima moglo nai. Ta pojedinana "ukazanja" treba pomnoiti s godinama "ukazanja". I to im se ukazuje - barem nekima - kad im zatreba i zavisno od njihove spremnosti da "ukazanja" doive. Poznato je takoer da se sva dosadanja "ukazanja" praktino svode na "deset tajna", koje su u tom zaokruenu broju dostupne samo nekima od "vidjelaca". Ne zna se takoer ima li svaki "vidjelac" svojih vlastitih devet ili deset tajna, dakle svega ezdesetak razliitih, ili su kod svih samo deset istih. Poruke. Sve se "poruke" svode na "pet poruka", kako se to uobiajeno kae. A tih "pet poruka" jest ovih - petnaestak koje je teko pokupiti iz poruka svakoga dvadeset i petoga u mjesecu: - Mir, obraenje, molitva, post.2 - Molitva, bdjenje, pokora, post, mir.3 - Molitva, post, klanjanje, svjedoenje.4 - Poziv na mir, na molitvu, na obraenje, na svetost.5 - Mir, vjera, obraenje, molitva, post.6 - Tajnitvo nam odbora odabire ovih pet: "Euharistija, Boja rije, mjesena ispovijest, krunica i post". Tajnitvo je dakle ispustilo "mir", "vjeru," "svetost", "bdjenje", a kransku molitvu svelo na "krunicu", a obraenje na mjesenu ispovijed. Sve te poruke krani mogu uti nedjeljom u crkvi. A nama se ini da je neobina novost Meugorja u tome to "Kraljica mira" svakoga 25. u mjesecu daje posebno priopenje s porukom: "Hvala vam, djeco, to ste se odazvali mome pozivu." Tu Majka Boja zahvaljuje djeci koja su nala vremena da je pohode, koja su se udostojala uope s Njom susresti i razgovarati, koja se ikako
R. LAURENTIN-LJ. RUPI, La Vergine appare a Medjugorje?, Brescia, 1984., str. 101. 3 G. SPAZIANTE, Cielo aperto, Medjugorje, Pessano, 1985., str. 152. 4 S. BARBARI, Molite srcem! Zagreb, 1987., passim (=razasuto posvuda). 5 Autori knjige Gospa iz Meugorja, Zagreb, 1989., str. 168. 6 I Messaggi, Medjugorje, Lecco, 1991., str. 1-3.
2

249

hoe Bogu moliti. Gospa ostaje zadivljena i zahvalna "vidiocima" koji se odazivaju Njezinu pozivu! To je kao da roditelji zahvaljuju djeci to su ih rodili, da uitelji zahvaljuju uenicima to hoe u kolu, da lijenici zahvaljuju bolesnicima to trae zdravlje! Tako "Kraljica mira" zahvaljuje "vidiocima," ve toliko godina, to se odazivaju pozivu i to valjda hoe prenijeti "poruke", da se "hodoasnici" ne bi okanili Meugorja! Nema jo nikakve naznake ni proroanstva kada bi ta "ukazanja" mogla uminuti, jer ni "vidioci" ni njihovi "vodioci" ne mogu ni izdaleka predvidjeti to bi se u tom sluaju moglo dogoditi s "milijunima hodoasnika" koji su godinama u pokretu neobraeni prema Meugorju a obraeni idui iz Meugorja. U tom, eto, kontekstu itamo da je osnovano i djelatno Tajnitvo odbora meugorskoga duhovnog pokreta "Kraljice mira". Strune komisije i Biskupske izjave. Da bi ustanovile istinitost "meugorskih pojava" i "ukazanja", razglaavanih, evo, ve 16 godina, ozbiljno su radile ak tri mjerodavne strune i crkvene komisije: ua i proirena biskupska (1982-86) te komisija Biskupske konferencije Jugoslavije (1987-90). Mostarski dijecezanski biskup ani molitveno je 1987. u Meugorju izjavio pod svetom Misom i sv. krizmom: "Presveta Djevice, Majko Kristova i Majko naa, posreduj za mir u ovoj nemirnoj crkvenoj pokrajini, u mostarsko-duvanjskoj biskupiji, posreduj posebno za ovo mjesto, za ovu upu, gdje se bezbroj puta upotrijebilo tvoje sveto ime u govorima koji nisu bili tvoji. Daj da se prestanu izmiljati tvoje poruke. Primi, presveta Djevice, zadovoljtinu iskrene molitve pobonih dua koje su daleko od fanatizma i neposluha u Crkvi. Daj nam svima da doemo do prave istine. Gospe draga, ponizna i posluna slubenice Gospodnja, daj da Meugorje krene vrstim koracima za pastirom mjesne Crkve da bismo te svi zajedno mogli veliati i hvaliti u istini i ljubavi." Na temelju strunih i sveobuhvatnih istraivanja svoje Komisije Biskupi su 1991. sveano izjavili da se "ne moe ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama". 250

Biskupi nisu govorili o "Gospinim", nego openito o "nadnaravnim ukazanjima", kojih nisu mogli nai ni priznati u Meugorju. Biskupski ordinarijat, u skladu s istraenim rezultatima, odnosno s biskupskim izjavama, i promatrajui svu crkvenu pomutnju u vezi s Meugorjem i u Crkvi u Hercegovini, i osobito one koji svijetu navjeuju meugorske "poruke", a nikako da sami posluaju Papine odluke o upama, samo moe duboko aliti zbog ovakva dvoznana pristupa Crkvi i svetom Gospinu imenu. Niti mostarsko-duvanjska biskupija, niti Crkva u Bosni i Hercegovini, niti Sveta Stolica ne obiava slaviti ni esnaestu niti ijednu obljetnicu tih, takvih i takozvanih "meugorskih ukazanja". Tko su potpisnici? Msgr. dr. Frane Frani, umirovljeni nadbiskup splitsko-makarski, poznat po svome udnu uplitanju u meugorska navodna "ukazanja", mimo svega Hrvatskog episkopata, osobito suprotno oitu i njemu oitovanu stavu i nekadanjega i sadanjega mjesnog biskupa u Mostaru. Msgr. Pavel Marica Hnilica, naslovni biskup Rusade, koji je ve odavno bez ikakve zadae u Crkvi, a sada ve i po godinama u mirovini. Ali on se ne da, nego se ak i u Mostaru predstavljao nita manje nego kao Papin delegat. A stvarno nije imao nikakva papinskoga ovlatenja. "Ukazao" se kao umiljeni izaslanik zanesenjak nanosei sramotu i Svetom Ocu i svomu biskupskom redu.7 Ostali su lanovi hercegovaki franjevci: dr. fra Tomislav Pervan, fra Ivan Landeka, dr. fra Slavko Barbari, fra Jozo Zovko i dr. fra Leonard Ore. Zato Tajnitvo odbora? Eto ta dvojica hijerarha u penziji i petorica hercegovakih franjevaca osnivaju "Tajnitvo odbora Kraljice mira" i potpisnici su spomenutoga Pisma. Nita se Ordinarijat u Mostaru ne udi da za tu novu meugorsku "organizaciju" doznaje iz Slobodne Dalmacije, koja je svojom jednostranou, osobito u posljednje vrijeme, postala "meugorsko
7

Usp. Glas Koncila, 24/1994., str. 5.

251

glasilo". Ionako u Meugorju djeluje nekoliko redovnikih karizmatinih "udruga" biskupijskoga ili nikakva prava, mimo ikakve suglasnosti Biskupskog ordinarijata, dapae, sve su u tom neposluhu ustrajnije to su neodobrenije. Ako misle da je pojava "Kraljice mira" na strani njihove neposlunosti, onda mogu biti sigurni da ih odgovorni u mjesnoj Crkvi ne mogu ni sluati ni slijediti. Meugorski se duhovnjaki ili karizmatini pokret, i bez obzira na ovakvu sedmolanu organizaciju Tajnitva prigodom 16. obljetnice nazovi-ukazanja, pokazao djelatan u suprotstavljanju zahtjevima mjerodavne crkvene vlasti koja je od samoga poetka sva meugorska "nadnaravna ukazanja" proglaavala "takozvanima" i "navodnima", a biskupije i upe slubeno drala daleko od ikakva hodoaenja. To vrijedi i danas. Ni tajnitvo, ni odbor, ni meugorski duhovni pokret, ni "poruke" nisu nikada naili na slubeno odobrenje nikakve mjerodavne crkvene vlasti, unato svemu njihovu pozivanju i tumaenju pojedinih hijerarha, mariologa ili ak Papinih rijei izgovorenih u bilo kakvoj okolnosti u odnosu na Meugorje. to se tie onih "pet poruka", koje je meugorski pokret preuzeo kao svoje: Euharistija, Boja rije, Mjesena ispovijed, Krunica, Post, zatim Vjerovanje i Sedam Oenaa, za te svakodnevne izraze nae katolike vjere nije zaista potrebno na tisua "ukazanja" esterolanoj ekipi "vidjelaca". Kakav duh zajednitva? Sedmorica potpisnika Tajnitva odbora "Kraljice mira" javno trae da se meugorski duh zajednitva ne rastae i da ne "bude uguen polemikama, neslaganjem, podjelama i jeftinim osudama". A to nee biti, stav je Sedmorice, ako cio svijet prihvati meugorski duhovni pokret i smatra ga "nezaobilaznim u Crkvi". Je li mogue da Tajnitvo ne smatra da taj "pokret", tako koncipiran i organiziran, stvara podjele i neslaganje, i da od drugih ima pravo traiti da se takav pokret, ne daj Boe, ne dohvaa "polemikama, neslaganjem"? Trae tajnici odbornici da se polemikom ne gui njihov meugorski duh zajednitva i molitve, a sami piu da "mnogo alosti ponaanje onih koji osuuju Medjugorje, ostavljajui vjernike zbunjenima i smetenima...". Tajnici oito misle da oni 252

svojim ponaanjem i uvjerenjem prema meugorskom fenomenu ne ostavljaju "vjernike zbunjenima i smetenima", pogotovo ne sveenike i biskupe! Na drugom mjestu piu da meugorska vremena "nailaze na snaan otpor". Kako dakle mogu oekivati da takve "osude Meugorja", "zbunjenosti i smetenosti vjernika" i "snaan otpor" nee nositi i odreenu boju "polemike i neslaganja"? Duh protuslovlja, a ne zajednitva: Prvo, potpisnici kau da "mjerodavne crkvene vlasti jo uvijek nisu izrekle konani sud o ovim ukazanjima". Ako je tako, zato se onda ta sedmorica na svu silu "udruuju" i ele nacitirati Pape, koji je navodno rekao jednomu od potpisnika: "titite Medjugorje"? Ili misle da Papa nije mjerodavna crkvena vlast? Ili tumae njegove rijei kao da ih je govorio iskljuivo u kljuu Meugorja? Ne vidjesmo je li to Sveti Otac rekao sa svoje stolice, "ex cathedra"! Drugo, to se tie Papine elje, navodno izraene Predsjedniku Republike Hrvatske, kako oni istiu, da posjeti Medjugorje, sudionici u pripremama za Papin dolazak u Sarajevo i u Bosnu i Hercegovinu nisu nikada uli nijednu sugestiju od onih koji su bili zadueni za Papino putovanje da bi Sveti Otac elio unijeti u program i posjet Meugorju. Ali zato Papa nije propustio priliku da, pred Generalom Reda, pozove domae franjevce "vrlo suvremenim" pozivom da prestanu sa svojim svaama, prepirkama i osudama drugih! Tree, potpisnici nam kazuju: "Mir koji je postojao 1981. bio je samo prividan". Meutim malo dalje navode kako nitko nije razumio "zato tamo gdje postoji miran suivot, Gospa govori da postoji urna potreba vraanja ljudi Bogu da bi na taj nain imali pravi mir". E sada, zar je po sebi razumljivo da ondje gdje je "miran suivot" bude sve u redu u odnosu na Boga? Tko je to ikada tvrdio i tko se tomu ikada udio? Potpisnici piu da je 1981. bio "prividan mir" u "mirnu suivotu" s "nepravim mirom"! etvrto: Uvjeravaju nas: "Na stablu meugorskih plodova nije izrasla nijedna hereza". Ovako: stablo meugorskih plodova obraslo je neposlunou prema Crkvi. Meugorski se pokret vlada 253

tako da Crkvu osvoji i privatizira i da Crkva ne smije njega prosuivati. Meugorski pokret iri "poruke" kao izraze "ukazanja" bez ikakva odobrenja mjesnoga biskupa i mjesnoga episkopata i Kongregacije za nauk vjere. Najuinkovitija obraenja? Doznajemo iz Pisma da je obraenje, koje je zapoelo meugorskim "porukama" koje dolaze s "Istoka," "trenutano najuinkovitije u ovome stoljeu". Eto ta Sedmorica tono znaju koja su obraenja najuspjenija u ovome suvremenom svijetu i u ovome stoljeu. Nama drugima, preostalima, nije ni na kraj pameti da budemo tako preuzetni da bismo se usudili procjenjivati gdje su Boje milosti najuspjenije i "obraenje najuinkovitije". Oni, lanovi Tajnitva odbora "Kraljice mira", smatraju se kompetentnima prosuditi da iz Meugorja poinje "najuinkovitije" obraenje "u ovom stoljeu". I tko se nije ukljuio u to najuinkovitije obraenje, znai da se nalazi izvan "nezaobilazna" pokreta u Crkvi? Meugorje je, kau, posjetilo "nekoliko milijuna" "hodoasnika". Hajde neka bude jo toliko! A to emo s preostalom milijardom katolika koja nije nikada povirila u Meugorje? Kamo e oni? Nekatoliko tumaenje ratnih dogaaja. Meugorsko nas Tajnitvo odbora pouava da je Gospodin potedio Medjugorje, "koje je odabrao za svoju Majku", nasuprot drugim mjestima za koja je dopustio da se razore. Kakve li teologije i udna i deplasirana tumaenja volje Boje! Moemo sad misliti kako se Nebo nemilosrdno rasrdilo i obruilo na izopaeni preljubniki narataj u Sarajevu, u Mostaru, u Srebrenici, oni su dobili na tisue i tisue granata u glavu, u koljena, u krovove, u mostove! Nasluali smo se takvih uvredljivih interpretacija, jer takvi vjerojatno misle da je Meugorje toliko jako da moe podnijeti i najvee teoloke besmislice i ljudske i religiozne apsurde. Nije to toliko ni naivno ni primitivno, koliko smiljeno. Znaju mudri meugorfili to pred "naivnima" pali za afirmaciju Meugorja! to vie iskolaenih oiju, nevienih senzacija, zauujuih pria i udovinih brojeva. Zaprepaujue je kako 254

nas teoloki potpisnici uvode u svoje zakljuke: "Kako bi Kraljica Mira mogla ostati ravnoduna gledajui mrnju i razarujue sile Sotone koja je spremala jedan od najveih napada u povijesti, napada kojemu je Sarajevo ostalo simbolom". I to se to dogaalo punih pet godina? Mi znamo iz svoje svete vjere kako Otac nebeski ni svoga Sina Jedinoroenoga nije potedio, nego ga je dao razapeti iz ljubavi prema svijetu, a njegovu Majku stavio pod kri, u njezino majinsko supatnitvo s Njime. I Krist nas je svojim kriem, smru i uskrsnuem otkupio. A ova nam Sedmorica hoe rei kako Gospodin, eto, vie voli Meugorje koje je potedio od "razarujuih sila", od kria, od smrti, nego to voli vlastitoga Sina kojega nije od toga potedio. Ne znamo to je to Medjugorje poduzelo konkretno kroz tri godine razarujuih sila? Tj. to bi to bilo "zauujue da nije bilo meugorske poruke"? Ako je agresorski napad na Sarajevo i na BiH bio "jedan od najveih napada u povijesti", to bi to moglo biti od toga jo gore, da izgleda jo vie zauujue? Vjera u brojeve. Potpisnici Pisma pozivaju nas da otvorimo oi prema njihovim uoenim brojevima koje su oni poslagali poput kakve igrake, pa kau kako su 24. lipnja 1981. poela "ukazanja", i "tono 10 godina nakon toga poeo je rat"! Pitamo se, zajedno s njima, gdje je to i kada tono poeo rat? - U Hrvatskoj je prva glava pala tono 1. svibnja 1991. na Plitvicama. Usput, udno kako se u Pismu uope ne spominje Hrvatska, koja je zadobila svoju samostalnost, nezavisnost i slobodu s poetkom iz Meugorja iz 1981., kako smo vie puta mogli proitati po bulevarskom tisku i na filmu zvanom Gospa vidjeti od nekih potpisnika Pisma? - A u Bosni i Hercegovini, gdje se Blaena Gospa, prema lanovima Tajnitva, stala "ukazivati", poeo je rat "tono" u listopadu 1991. napadom na hercegovake upe Ravno i Trebinju. - U Sloveniji "tono" 26. lipnja, dva dana nakon "desete obljetnice". Znai, to se tie vremenske desetogodinje pribline tonosti, njihova su "ukazanja" htjela samo Slovencima to 255

uvjerljivije pokazati kako su ivjeli u "mirnu suivotu" s prividnim i nepravim mirom, i da je bila "urna potreba vraanja ljudi Bogu". Samo to je tu rat poeo i odmah, Bogu hvala, prestao. A u Hrvatskoj i BiH, na alost, poeo, gotovo etiri godine tragino bjesnio i ostavio uasne posljedice! Osim toga, potpisnici nam jo kau da su "meugorska ukazanja" poela "mjesec dana" nakon "atentata na Papu". Vidi li, znai, tu simboliku i tu povezanost Pape s Meugorjem? A nee ni to biti tono. Atentat 13. svibnja, a "ukazanja" 24. lipnja 1981. Dakle tono nakon 41 dan! Budui da nije broj 30, nego upravo priblino 40, zato se, recimo, jedan od potpisnika nije sjetio svoje biblijske propovijedi iz 1981. u kojoj je govorio o biblijskih 40 godina pustinje, o 40 godina robovanja? Bilo bi brojano puno uvjerljivije i svetopisamski usklaenije! A on veli o sebi, i to potpisuje, uvjeravajui nas kako je "platio zatvorom svoju vjernost meugorskim ukazanjima"! Kako onda da mu ne vjerujemo i kako da mu "ukazanja" ne budu - autentina! Upotreba Papina imena i rijei, koje se Papi pripisuju da ih je izgovorio negdje u ali, u prolazu, prigodom rukovanja na kakvoj audijenciji, po emu bi se tumaio i slubeni stav Papin prema Meugorju, prava je zloupotreba. Navodimo nekoliko primjera: - 1987: naslovni biskup Pavel Hnilica u asopisu "Meugorje" u Siegenu na njemakom jeziku 1987. godine izjavio je kako je u razgovoru s nadbiskupom Franiem rekao kako se Vatikan informirao o meugorskim injenicama. Poslije jednog savjetovanja izjasnio se papa Ivan Pavao II: "Uvjeren sam da se Majka Boja ukazuje u Meugorju". Kad su se podigle suprotne rijei iz Dravnoga tajnitva, jer se to nije smjelo jo rei, odgovorio je Sveti Otac: "Ja sam Papa"! Biskup je ani 9. travnja 1987. posredno o tome obavijestio Dravno tajnitvo. Ono je odgovorilo 6. svibnja 1987: " ovlateno Vam izjavljujem da tvrdnje, na koje ste skrenuli pozornost, Sveti Otac nije izgovorio". Eto ve desetak godina kako msgr. Hnilica pripisuje Papi ono to on nije izgovorio. 256

- 1988: Jedan katoliki laik u Americi pitao je apostolskoga nuncija msgr. Pija Laghija je li Papa rekao, kako su neke novine donijele: "Pustite narod da ide u Meugorje ako se obraa, moli, ispovijeda, ini pokoru". Nuncij je odgovorio (prot. 909/88/5): "Izjava koju navodite kao citat nikada nije objavljena ili slubeno potvrena. Premda je bilo primjedaba o Meugorju, koje su se pripisivale Svetom Ocu ili drugim slubenicima Svete Stolice, nijedna nije bila priznata autentinom". - 1994: Vatikansko dravno tajnitvo otro se ogradilo u glasilu biskupije Graz-Seckau od sudionitva u akcijama njemakoga drutva "Mir - za mir i pomirenje", kojima to drutvo eli "na stranja vrata dobiti crkveno priznanje Meugorja i Schia". Vatikansko je tajnitvo takoer pozvalo vjernike da s oprezom pristupaju od Crkve nepotvrenim hodoasnikim mjestima Meugorju i Schiu u Italiji.8 Zakljuak. Tajnitvo odbora "Kraljice mira" na svoju se ruku osniva i daje izjavu u kojoj ima elemenata koji su razumski pretenciozni, vjerniki neumjesni, marioloki naivni, teoloki netoni. A sve je to udnije, to meu njima ima priznatih hrvatskih teologa. Ali, ini se, kad su u pitanju meugorska "ukazanja", onda je za njih theologia ancilla Medjugorja! Pismo su pisali oni koji nude svoj duh zajednitva utemeljen na takozvanim "ukazanjima". U tu svrhu ne preu, na alost, ni od zloupotrebe imena Svetog Oca. Zato ni njima ni njihovu Pismu i nije posveena posebna pozornost u javnim sredstvima priopavanja. A i mi biljeimo samo po slubenoj dunosti. Mostar, 5. kolovoza 1997. Don Luka Pavlovi generalni vikar Saetak objavljen u: * Crkva na Kamenu, 9-10/1997., str. 3. * Slobodna Dalmacija, 12. rujna 1997., str. 12.
8

IKA, 20. srpnja 1994., str. 9.

257

KAD SE DR. LETICA ZALETI

Kad se dr. Slaven Letica zaleti u Hercegovinu, ravno e u Meugorje pa onda u Mostar. I to "iz vrue sociologijske elje". A kad se poznati sociolog zaleti u marijanske teme, ravno e u prvorazredne neukusnice i nesuvislice. O Blaenoj Gospi on ovako umuje: "Umorna od putovanja po urbanim esto praznim crkvama i mranim katedralama suvremenog svijeta, izmorena noenjem sa svim grozomornim poastima tzv. zapadne civilizacije (...), uvrijeena (moda) drugorazrednim poloajem sebe kao ene u crkvenim obredima (u odnosu na vlastitog Sina), ta je plemenita dama odluila povremeno vikend-boravite potraiti u vrletima Biokova" (Globus, 15. kolovoza 1997., str. 16). Ta sociologova il preslana ala il neslana teza sadri barem nekoliko besmislica ili hereza: Kristoloki: Teologija nas ui da je Gospa stvorenje, "dama," kako se sociolog izraava, a njezin je Sin pravi Bog, Druga vjena boanska osoba, koja je u vremenu uzela tijelo iz te Dame ili Gospe. Zato bi zemaljskoj roditeljki bilo ao ili krivo u odnosu na vlastitoga Sina, koji je Bog i prije nje i boanski iznad nje? Marioloki: Gospa je stvorenje prezahvalno na "drugorazrednoj" ulozi koju joj je Bog povlateno povjerio, a koju ona nikada nije mogla ni sanjati, a kamoli se ljutiti i osjetiti uvrijeenom. Uvia i sociolog da hoda po porculanu, pa dodaje ono "(moda)". Liturgijski: Gospa je izmeu svih stvorenja, eto i kao "drugorazredna", tovana, i u crkvenim obredima i onako, vie od svih drugih svetaca i svetica, pa i svih njih zajedno! Zato bi bila (moda) "uvrijeena" ako bi se njezinu Sinu, Bogu, iskazivalo klanjanje, a njoj samoj aenje ili super-aenje? 258

Moralno: Sociolog Gospu naziva "plemenitom damom". Kako joj onda moe priiti feministiku neuravnoteenost i (moda) uvrijeenost? Socioloki: Nas su uili da se Gospa, s pomou Bojom, kadra "nositi" sa sedmoglavim Vragom paklenijem, a da se ne "nosi" s tim sociologovim "poastima" tzv. zapadne civilizacije! Pa da mora bjeati u Biokovo! I sad da nam te nekakve teze mrane zapadne civilizacije stalno nabijaju medijske komplekse da u naoj vrletnoj balkanskoj civilizaciji nema slobode tiska, slobode uvreda i neukusnih ala. Barem na sociologijskom podruju, i na stranicama Globusa! - Ali nije muka u tome to sociolog stvara sociologijske ale na religijske teme, pravei se neznalicom da se "plemenita dama" sustavno i neizostavno "ukazuje" svakoga u Boga dana, i to ve prepunih 16 godina, i to brojnim "vidiocima" u "vrletima Biokova" ili Bijakovia zapadne Hercegovine. A on pie o nekakvu "povremenom vikend-boravitu"! Nego nam je mnogo vie ao to se meu nama, religioznim ljudima, odanom Marijinom djecom, nae takvih koji svojim fabuloznim priama o tzv. "ukazanjima" daju materijala da nam se i sociolozi smiju!*

* Crkva na Kamenu, 9-10/1997., str. 3. 259

APLJINSKA "KRIZMA" i MEUGORSKA "KARIZMA"

Objavljujemo osvrt mjesnoga biskupa na nezakonitu i nevaljanu "krizmu" u apljini, za koju se kasnije doznalo da ju je obavio fra Stanko Pavlovi, tadanji upnik u Ljutom Docu, dananji uzurpator u Grudama i otputenik iz Franjevakoga reda (23. lipnja 2001). Bezimeni. Slobodna Dalmacija, 6. listopada 1997, 4, donosi vijest trojice novinara da je u nedjelju 5. listopada 97. u apljini u mostarsko-duvanjskoj biskupiji podijelio "krizmu" neki navodni biskup nepoznata imena i prezimena, iz nepoznate zemlje, nepoznate biskupije, nepoznata porijekla. Drugi dodaju da je govorio njemaki, a jedan franjevac, koji nezakonito djeluje u apljini, prevodio mu na hrvatski. Niti su gostoprimci smatrali potrebnim predstaviti nezakonitog "krizmatelja", niti je nezakoniti gost smatrao pristojnim predstaviti se, osim ovoga: "Dolazim vam iz jedne daleke, ali takoer lijepe zemlje. Domovina je moja, naime, udaljena vie od tisuu milja odavde od vae domovine i vaega lijepoga grada", izvjeuje nas SD. Svete sakramente zakonito i valjano dijele ovlateni djelitelji u zajednitvu s Crkvom, po kanonskim pravilima, s pravom nakanom, sa znanjem sudionika, s odobrenjem mjesnoga biskupa. Gdje ima prisile i prijevare, nema sakramenata. Krizmanike pozivamo da budu hrabri svjedoci Kristovi, a ovdje "krizmatelja" sakrili u bezimenost i tajnovitost! () "Duhovno nesretni." Ipak bezimeni gost otkriva o sebi jednu tajnu. On spominje samo jedno mjesto iz kojega dolazi: Meugorje! Iz njegove se prigodne rijei doznaje da je on ei posjetitelj Meugorja: "Vau sam domovinu tono prije deset 260

godina prvi put posjetio. Razlog za tadanji posjet bila su Gospina ukazanja u Meugorju. Sada vam moram priznati da sam se svaki put kada bih se iz Meugorja vratio kui osjeao mirnijim i sretnijim. Ali prole sam se godine vratio kui, dosta tuan i duhovno nesretan. Istiniti temelj moga nemira i velike nesree bila su ova zazidana vrata na vaoj crkvi u apljini. Iako ovaj natpis na pet jezika dostatno sam za sebe sve govori, ipak, sam se kod prijatelja jo vie raspitao o situaciji", navodi SD od 6. listopada. Nakon ovakva svjedoanstva i pothvata "krizmateljeva" meugorski zanesenjaci ne bi smjeli upozoravati mjesnoga biskupa kako treba odvojiti problem Meugorja od problema apljine, meugorski sluaj od hercegovakog sluaja! Ovaj bezimeni, samovoljni, najamni meugorski "duhovni nesretnik" eli dolaskom iz Meugorja rijeiti "apljinski sluaj"! On izlazi u susret nezakonitim franjevcima koji su u apljini mimo odredaba Svete Stolice, mimo odluka svoga Franjevakog reda, mimo normi mjesne Crkve, kako se u svom priopenju (SD, 7. listopada 1997., str. 6) ograuje hercegovaki provincijal "ad instar" dr. fra Tomislav Pervan. apljinski nezakoniti "monsinjor" (tako je, vele, spomenut i u misnom kanonu!) napaja se meugorskim duhom, najprije "mirom i sreom", a potom tugom i velikom nesreom kad vidi da stvari ne idu kako bi htio on i oni koji su ga pozvali u apljinu da djeluje protiv jedinstva, mira i reda, protiv zakona i kanona Crkve Boje, zlorabei i sakrament Duha Svetoga. Meugorje nam je emitiralo prve "poruke" jo prije 15 godina, u sijenju 1982. godine, kada se navodna "Gospa" preko jedne vidjelice umijeala u jurisdikciju mjesne Crkve titei neke neposlune franjevake kapelane, a korei mjesnoga biskupa Pavla da se "u odluci prenaglio". "Vidjelica" je to iskazala puno besramnijim izrazom! I, evo, sada nam je Meugorje duhovno othranilo nezakonitog "krizmatelja" koji prelazi u apljinu da razara jedinstvo Crkve Boje i da vara na stotine krizmanika.* * Crkva na Kamenu, 11/1997., str. 2. 261

"UKAZANJA" PO DUHANITU I KUKURIZITU

Msgr. Pavao ani, biskup u mirovini, u CnaK-u, 89/1987., str. 2: "Gospa se, kau, poela ukazivati na Podbrdu na brdu Crnici, pa kad je milicija zabranila ii tamo, sila je u kue, u ograde, u polja, u vinograde, u duhanita, ukazivala se u crkvi, na oltaru, u sakristiji, na koru, na krovu, na zvoniku, po putovima, na putu u Cerno, u automobilu, u autobusu, u kolima, u Mostaru na nekoliko mjesta, u Sarajevu na vie mjesta, u Zagrebu po samostanima, u Varadinu, u vicarskoj, u Italiji, opet na Podbrdu, na Krievcu, u upi, u upnoj kui, itd. Sigurno nije nabrojeno ni pola mjesta navodnih ukazanja pa se trijezan ovjek, koji Gospu asti, pita: Gospe moja, to to od tebe ine?" Don ivko Kusti, zvani Don Jure, 10 godina kasnije, u Glasu Koncila, 24. kolovoza 1997., str. 17: "Ali kad se na rubu neke ume ili drvoreda, na strnitu ili u kukuruzitu skupi mnogo ljudi pa mnogi kau da vide ili da su vidjeli, a svaki drugaije, onda redovito nema ukazanja, nego su samo privienja. Ljudi pilje u sjene i odsjeve, u orise drvea i oblaka u sumraku, i vide to ele vidjeti. Mnogo je ivano nemirnih i duevno uznemirenih koji ni sami ne znaju to su vidjeli i koji ne mogu pouzdano svjedoiti".*

* Crkva na Kamenu, 11/1997., str. 3. 262

OTVOREN KONANU PRAVORIJEKU

Biskup je na traenje Th. Bouteta, urednika francuskoga asopisa Famille chrtienne, poslao pismo koje ovdje prenosimo na hrvatskom: Mostar, 2. listopada 1997. Potovani gospodine Boutet, odgovaram na Vae pismo od 29. rujna 1997. koje sam primio faksom preko Nuncijature u Sarajevu. to se tie stajalita ovoga Biskupskog ordinarijata s obzirom na formulu: Non constat de supernaturalitate ili Constat de non supernaturalitate,1 mogu vam izjaviti sljedee: 1) Druga biskupska komisija, koja je radila od 1984. do 1986., izriito je izglasala, u najveoj veini, 2. svibnja 1986.: Non constat de supernaturalitate (11 negativni, 2 pozitivna, 1 "in nucleo", 1 suzdran). 2) Izjava Biskupske konferencije iz 1991. kae: "Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama." 3) Kongregacija za nauk vjere, navodei cjelovito Izjavu biskupa bive Jugoslavije, u dva identina pisma poslana francuskim prelatima: msgr. Dalozu, nadbiskupu Besanona (4. srpnja 1995) i msgr. Taverdetu, biskupu Langresa (23. oujka 1996) kae: "Iz ovoga to je upravo reeno proizlazi da se slubena hodoaa u Meugorje, shvaeno kao mjesto autentinih
Non constat de supernaturalitate znai: Ne rezultira da su posrijedi nadnaravna ukazanja, a Constat de non supernaturalitate znai: Rezultira da nisu posrijedi nadnaravna ukazanja.
1

263

marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na upnoj ni na biskupijskoj razini, jer bi bila u proturjeju s onim to su Biskupi bive Jugoslavije ustvrdili u svojoj prethodno navedenoj Izjavi." 4) Na temelju ozbiljna prouavanja sluaja, koje je poduzelo tridesetak naih strunjaka (ak u trima Komisijama), na temelju moga biskupskog iskustva od pet godina u biskupiji, na temelju kandalozna neposluha koji okruuje pojavu, na temelju lai koje se ponekada stavljaju u usta "Gospina", na temelju neuobiajeno uestalih "poruka" od 16 godina, na temelju udne mode da i "duhovni voe" takozvanih "vidjelaca" vode ih po svijetu pravei s njima propagandu, na temelju prakse koju "Gospa " oituje na "fiat" ("neka bude") "vidjelaca", moje je uvjerenje i stajalite ne samo Non constat de supernaturalitate, nego i ono: Constat de non supernaturalitate meugorskih ukazanja ili objava. 5) Ipak otvoren sam prouavanju koje bi htjela poduzeti Sveta Stolica, kao najvia uprava Katolike Crkve da izrekne vrhovan i konaan pravorijek o samom sluaju, i to to prije, za dobro dua i na ast Crkve i Gospe.* S osobitim potovanjem

* Famille chrtienne, 1. studenoga 1997., Le cahier n 1 d'Edifa, str. 92-93. na francuskom i talijanskom jeziku. 264

GODINA 1998.

REBIEVA EGZEGEZA MEUGORSKIH "PORUKA"

Meugorske "poruke" nale su jo jednoga pobornika, prof. Adalberta Rebia s Katolikoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Najprije se dr. Rebi oglasio intervjuom usporeujui Meugorje sa Sinajem (Globus, 5. 9. 1997, 16), potom u Vjesniku, od 24-26. 12. 1997., str. 35: "Meugorje je imalo i ima proroki karakter." Meugorske pojave on tumai: "Fenomen Meugorja je uvertira rata na Balkanu. Ako se dobro sjeamo, sva su ona upozoravanja iz Meugorja glasila: Obratite se, molite za obraenje grenika, postite, inite pokoru, molite krunicu, borite se za mir. Ako to ne uinite, horde e doi s istoka, klati i ubijati... Tim upozoravanjima nismo poklonili pozornost, pa ni ljudi Crkve, i dogodilo se to se dogodilo. Horde su dole, svoje uinile, i mnogi ljudi jo uvijek trpe od posljedica rata. Poziv na obraenje nije bio prihvaen." Je li vl. Rebi svjestan da govori protiv Meugorja? Naime, ako je, prema glasinama, kroz Meugorje prolo "od 10 do 20 milijuna" ljudi, kako-tako obraenih, zato se na temelju njihova "obraenja" i molitve za mir nije izbjegao rat na ovim prostorima? Jer, dr. Rebi kao svetopisamski zakonoznanac zna da Bog potedi od unitenja i kad se u jednoj Sodomi nae "deset nevinih," a kamoli nee kad kroz jedno mjesto kao to je 265

Meugorje proe deset milijuna koji poste, pokoru ine i krunicu mole! Bilo ih je valjda 10 nevinih iz Hrvatske i BiH! uju se razne poruke iz Meugorja, od izraza iz propovijedi do pravih nesuvislosti, ali meugorska "poruka" koju Rebi iz sjeanja donosi: "Ako to ne uinite, horde e doi s istoka, klati i ubijati..." prvi se put ita. Kada je ta poruka izreena? Gdje je objavljena? Ili je to jedna od tajna? Kako je dr. Rebi nije prije otkrio? Gdje poinje istok na Balkanu gdje zavrava, s obzirom na Meugorje? Poseban je paradoks u ostvarenju Rebieve meugorske prijetnje da je nastradala upravo ona naa sirotinja koja najvie dri do Boga i Boje istine, dok su uzronici rata ostali nekanjeni i obogaeni. Ovakvim se izmiljanjem dr. Rebi stavlja u red loih tumaa, jer onima kojima bi trebao pomoi, dovodi ih do oaja! Nasuprot dr. Rebiu koji tvrdi da horde "dolaze s istoka," ljetos nas je meugorsko Tajnitvo odbora uvjeravalo da meugorske poruke "dolaze s istoka",1 da je Gospodin potedio Medjugorje, "koje je odabrao za svoju Majku", nasuprot drugim mjestima na koja su se sruile granate! Nasluali smo se takvih naivnih objanjenja ak i od meugorskih tumaa poznatijih od dr. Rebia, jer takvi vjerojatno dre da je Medjugorje toliko jako da na svoj raun moe izdrati i najvee teoloke besmislice. Rebi se, oito, uvrtava u "generale poslije boja". On donosi ovakvu svoju egzegezu domaega agresorskog i obrambenog rata: "Tim upozoravanjima nismo poklonili pozornost, pa ni ljudi Crkve, i dogodilo se to se dogodilo." Evo pitanja egzegeti Meugorja: Kako to da dr. Rebi nije tome poklonio vie pozornosti? On, ovjek Crkve, a do juer i ministar Drave! Je li se on ubrojio u "deset nevinih"? Koji to ljudi Crkve nisu poklonili pozornost? Od 1982. do 1991. godine ljudi Crkve sustavno su prouavali "poruke," "upozoravanja", prijetnje, besmislice "vidjelaca." S punom odgovornou radile su tri crkvene komisije, jedna za drugom, pod vodstvom bilo biskupa ania, bilo tadanje
1

Press Bulletin Medjugorje, br. 70, str. 3.

266

BK, sa znanjem Svete Stolice. Nakon svih ispitivanja, posve suprotno Rebievoj egzegezi meugorskih "proroanstava," ljudi su Crkve izrekli: "Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama." I nikakve nas privatne objave, ukazanja i poruke ne obvezuju, a Isusovo Evanelje, koje nauava obraenje, pokoru, mir, molitvu, spasenje, kao i to da se uvamo "lanih proroka" (Mt 7,15), obvezuje nas u savjesti! Konano, kad je objasnio konkretna meugorska "proroanstva" o ratu koji je zavrio 1995., bi li dr. Rebi htio, prema meugorskim "porukama" i dan-danas, ve sada otkriti puku Bojemu to ga sve eka sljedeih mjeseci ili godina? Rat? Potop? Mir? Ponovne "horde s istoka" ili sa zapada? Koliko e "ukazanja" jo trajati? Zna li to je s "deset tajna"? Da ljudi budu spremni, a i da prof. Rebi ne ispada smijean svojim tumaenjem dvije godine poslije boja!* Don Ante Luburi

*Vjesnik, 31. prosinca 1997. i 1. sijenja 1998., str. 13. 267

"UKAZANJA" BEZ SOLIDNA TEMELJA VJERE

Jedan se novinski lanak moe itati dvojako: s razumijevanjem i s nerazumijevanjem. Na takav se sastavak netko moe osvrnuti takoer dvojako: tako da napisani tekst ide "drumom," a osvrt na tekst "umom." Dr. Jure Juras u Vjesniku od 13. sijenja 1998, str. 11, izabrao je u oba sluaja ovo drugo: put nerazumijevanja u itanju naeg odgovora na to kako prof. Rebi objanjava "meugorsko proroanstvo": "horde e doi s istoka, klati i ubijati", na koje se on, dr. Juras, uope ne osvre, i zato je udario svojom umom. I jo k tomu moralizira! Da je htio uzeti u obzir meritum intervjua prof. Rebia,1 na to se odnosio na kritiki osvrt u istom listu,2 ne bi mu trebala "uma" pitanja, koja nemaju veze ni sa spomenutim izmiljenim meugorskim "proroanstvom" ni s pokasnim njegovim smijenim tumaenjem. Ipak s tim u vezi vrijedno je upozoriti da je Papa Ivan Pavao II., govorei nedavno o sektama, s jedne strane, i o ei za autentinim duhovnim vrednotama, s druge, naelno istaknuo ovu pogibelj u Crkvi: "U okviru crkvene zajednice umnoenje navodnih ukazanja ili vienja sije pomutnju i otkriva odreen nedostatak solidna temelja vjere i kranskog ivota meu njezinim lanovima".3 Meugorska "ukazanja" i "vienja" (ne samoreklamna obraenja!) ve sedamnaestu godinu, po uvjerenju brojnih vjernika, kod jednih siju pomutnju a kod drugih otkrivaju odreen nedostatak solidna temelja vjere i kranskog ivota. A ako se vjernici u meugorskoj crkvi iskreno ispovijedaju i mole,
Vjesnik, 24-26. prosinca 1997., str. 35. Vjesnik, 31. prosinca 1997 - 1. sijenja 1998., str. 13. 3 SYNOD OF BISHOPS, Special Assembly for America, The Way to Conversion, Instrumentum laboris, Vatikan 1996., br. 33; L'Osservatore Romano, 18. rujna 1996.
2 1

268

bez obzira na sva besmislena umnoenja "ukazanja" i "vienja", sigurno primaju iste Boje milosti kao i vjernici koji se mole i primaju sakramente u svim drugim katolikim crkvama i upama. To je mjesna Crkva uvijek drala. A nije nikada poklanjala pozornosti ni izmiljenim "proroanstvima", ni lakoumnim njihovim objanjenjima, ni "lanim prorocima", ni "lanim uiteljima", na to nas Sveto Pismo ozbiljno upozorava (2 Pet 2,1). Osvremo se ipak na jednu proizvoljnu tvrdnju Jurasovu: "Don Ante Luburi ne govori... o inae doputenom tovanju i doputenim hodoaima Majci Bojoj Meugorskoj, o punoj slobodi mjesne Crkve u toj pobonosti itd. (iako sve to bez posebnog zalaganja slubene Crkve i njene hijerarhije oko toga i u prilog tomu)." Ovo je prava "pomutnja", to bi rekao Sveti Otac. Prvo, Crkva, ni mjesna ni sveopa, nije uope priznala "Majku Boju Meugorsku"! Drugo, niti je dopustila "tovanje" "Majke Boje Meugorske"! Tree, niti je dopustila "hodoae" "Majci Bojoj Meugorskoj"! To su miljenja i izmiljotine onih koji se ne dre autentinih crkvenih propisa i naziva, nego i slubenu Crkvu i njezinu hijerarhiju stavljaju u zagradu, kao to to u ovom sluaju ini i dr. Jure Juras!* Don Ante Luburi

*Vjesnik, 17. sijenja 1998., str. 11. 269

SVETI OTAC NE IDE U PRIVATNO HODOAE

Novinar: Kad su tekle pripreme za Papin dolazak u Sarajevo bilo je i po novinama govorkanja da je Sveti Otac htio u Meugorje. Koliko to odgovara istini? Biskup: To su doista sve samo govorkanja. Kroz sve vrijeme pripreme nitko mi nije spomenuo ni rijei o tom eventualnom programu a bio sam od poetka u glavnom odboru za Papin doek. Mi smo biskupi pozvali Papu i u Sarajevo i u Banju Luku i u Mostar. Sveta je Stolica odluila da pohod bude samo Sarajevu. Meugorje, kakvo ve jest, Papa sigurno ne pohaa dok nad njegovim "ukazanjima" bude visila slubeno-crkvena reenica Biskupske konferencije (1991): "Na temelju dosadanjeg istraivanja nemogue je ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama." A ako se tome doda ima jo mnogo toga prijepornoga, onda Papa sigurno ne bi elio svojim slubenim pohodom rjeavati probleme privatnih "ukazanja" za koje uope nema valjanih dokaza o nadnaravnosti.*

* Crkva na Kamenu, 1/1998., str. 3.

270

NEMA "UKAZANJA" U CRKVENIM PROSTORIJAMA

Biskupovo pismo meugorskom upniku: Mostar, 14. veljae 1998. Veleasni fra Ivane, primio sam dopis, Va znak: 41/98, od 12. veljae ove godine, u kojem razjanjavate nedavne upite oko "ukazanja" u "sestarskoj kui" u Meugorju. Misli se na kuu sestara franjevki, gdje se u "prizemlju" dogaaju navodna "ukazanja." Piete da ste na moj upit ovdje na Ordinarijatu, 13. sijenja 1998., "gdje se sastaju vidioci," odgovorili "da se sastaju u jednoj prostoriji sestarske kue i to ne redovito." Sada i napismeno tumaite da ta "sestarska kua" jest "vlasnitvo upnog ureda i kat te kue stavljen je na raspolaganje sestrama za stanovanje. U prizemlju te kue su prostorije i uredi kojima se slue pastoralni djelatnici upnog ureda". Takoer istiete da "sestre nemaju nikakve veze, niti su na bilo koji nain povezane" s time. Budui da tako stvari stoje, ovim svojim slubenim dopisom, u svojstvu mjesnoga dijecezanskog Ordinarija traim od Vas kao zakonitoga upnika u upi sv. Jakova apostola u Meugorju da to prije, jasno i nedvosmisleno, pozivajui se na ovu odluku, proglasite onima kojih se tie, da neete vie moi stavljati na raspolaganje, ni redovito, ni povremeno, nijednome od tzv. "vidjelaca" da se sastaju na takva takozvana "ukazanja" ni u jednom prostoru koji pripada upnom uredu Meugorje kao crkvenoj ustanovi. Niti da se u tome prostoru okupljaju vjernici na takva "ukazanja." Kao to su se "vidiocima", nekadanjoj djeci na razini njihove djeje mate, dogaala ta "ukazanja": "u crkvi, na oltaru, u sakristiji, na koru, na krovu, na zvoniku... u upi, u upnoj 271

kui, itd.", kako je u svojoj propovijedi pod sv. Misom i sv. krizmom naveo biskup Pavao ani u Meugorju, 25. srpnja 1987.1, tako se danas nastavljaju dogaati sline nebuloze "u prizemlju" te "sestarske kue", vlasnitvu upnog ureda u Meugorju. Neka se, dakle, za takva navodna, takozvana, matovita i od Katolike Crkve nikada priznata niti prihvaena, "ukazanja" ne stavljaju - "za privatnu upotrebu" "vidjelaca" - nikakve slubene crkvene prostorije vlasnitva upnog ureda, a ponajmanje spomenuta "sestarska kua"! Ujedno napominjem da sam o svemu duan izvijestiti Svetu Stolicu i spreman, ako ustreba, takoer izii u javnost, sa svom dokumentacijom, jer smatram svojom crkvenom dunou uklanjati takve nedopustive manipulacije i "privatizacije" crkvenoga prostora u svrhe posve privatnih izmiljenih "ukazanja" i "vidjelakih" "poruka." O ovome - i Vaem pismu i svome odgovoru - izvjeujem takoer s. Robertinu Barbari, provincijalnu predstojnicu sestara franjevki. Ovim isto tako od Vas traim da o svome izvrenju ove odluke to prije slubeno izvijestite ovaj Ordinarijat.* S potovanjem Vas pozdravlja

* Vrhbosna, 2/1998., str. 337-338. (Odgovor upnika fra Ivana Landeke: 3. oujka 1998., br. 51/98: "5. Iako prizemlje te kue u vlasnitvu upe sv. Jakova ne spada ni u kakve 'slubene crkvene prostorije', Vau sam naredbu slubeno priopio vidiocima i zamolio ih da je prihvate, to su oni, u duhu poslunosti, i uinili").

Crkva na Kamenu, 8-9/1987., str. 2.

272

MANIPULACIJA PASTIRSKIM POTPISIMA

A. KATALINI, Marija - Velika nada Hrvata, Zagreb, 1998. Izdava: "Pokret krunice za obraenje i mir". Knjiga je ukusno opremljena, tvrdi povez, korice u boji i broji 238 stranica. U podnaslovu naznaen je sadraj: Marijina nazonost u povijesti hrvatskoga naroda. U 13 poglavlja isusovac Katalini govori o tisuljetnoj pobonoj privrenosti hrvatskoga naroda Blaenoj Djevici Mariji, a u dodatku to ga je priredio franjevac dr. Smiljan Dragan Koul, urednik, sadrana je Rije o piscu, Rije o "Pokretu krunice" te Statut "Pokreta krunice za obraenje i mir". Nemogue se ovdje osvrnuti na cjelovit sadraj knjige. Nego vie da izrazim uenje zbog opredjeljenja o. Katalinia da u 12. dijelu: "Gospina svetita novijeg datuma", gdje navodi est takvih "svetita", ubroji i "meugorsko". Ne vjerujem da isusovac Katalini ne zna da se u Crkvi naslov "Gospino svetite" ne pripisuje svakom mjestu gdje se narod okuplja da tuje Gospu. Tako on nae hercegovako Gospino svetite "Kraljice mira" u Hrasnu, koje je 1977. godine odobrila crkvena vlast, mirno isputa, a Meugorju, koje nije odobrila crkvena vlast ni na razini biskupijskoj ni biskupske konferencije ni Svete Stolice, posveuje 8 stranica (184-191). Iznenauje me takoer to se o. Katalini u svom prikazu nije uspio oduprijeti subjektivnim dojmovima i doivljajima to ih je on osobno proivio u Meugorju. To u svakom sluaju oduzima od objektivnosti njegova pisanja o "Gospi u Meugorju". U tom smislu neargumentirano zvue reenice: "O kakvoj lai, pretvaranju, hinjenju, ni govora, apsolutno iskljueno. Ta njihova ekstaza (misli se na fantaziranje "vidjelaca") ulijevala je u due 273

svih nas koji smo tome prisustvovali neki savreni osjeaj smirenosti, sree, duhovne utjehe. Bili smo potpuno sigurni da je svaka varka iskljuena. I tom je smirenou i nekom nutarnjom sreom bila preplavljena naa dua dok smo god bili u Meugorju. Osjeali smo Majinu prisutnost" (s. 190). Unato tome, o. Katalini izjavljuje kako se bezuvjetno treba podvri sudu Crkve s obzirom na meugorsku Gospu. Citira ak i "slubenu izjavu" biskupa od 10. travnja 1991.: "Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama." Koliki je autorov doprinos, u objektivnom smislu, prouavanju i produbljivanju nadnaravnosti ukazanja Gospe u Meugorju, ako on pie ovako subjektivno, jednostrano i navijaki? U prilog neobjektivnu prikazivanju "Gospe u Meugorju" govori i popis literature koju autor navodi. Ako se ve iz subjektivnih razloga nije sluio i onim osvrtima koji su o tome kritiki pisali kao to su i sami biskupi odgovorni za Meugorje, mogao je iz znanstvenog potenja uputiti itatelje i na takvu literaturu. Tko bi mu zamjerio to on iz subjektivnih razloga ne isputa sama sebe tridesetak puta navodei svoje vlastite napise o marijanskim svetitima!? Moram ipak priznati da me ponajvie iznenauje injenica to je ovoj knjizi o. Katalinia Uvodno slovo napisao zagrebaki nadbiskup msgr. Josip Bozani. Ne vjerujem da bi to uinio da je znao da e na naslovnici knjige kao simbol "Marije - velike nade Hrvata" biti oslikan lik "Gospe meugorske". Pogotovo ne vjerujem da bi nadbiskup Bozani, da je znao, napisao Uvodno slovo za knjigu u kojoj se na onakav nekritian nain prikazuje meugorski fenomen. Zato je ova knjiga, s obzirom na podmetanje Meugorja i nadbiskupu i hrvatskoj katolikoj publici manipulatorska, a ne informatorska. A kad se radi o vlastitim interesima, a ne o zdravoj marijanskoj pobonosti, navodim i ovaj primjer. U Hercegovini je prole godine (1997) prireeno 22. izdanje pukoga Molitvenika "Fra Anela Nuia". Provincija hercegovakih franjevaca, kako 274

itamo u Vrhbosni, 3/1997., str. 318-319, uredno je zatraila od Biskupskog ordinarijata crkvenu dozvolu za tiskanje. Ali umjesto potpisanoga generalnog vikara msgr. Luke Pavlovia izdava je "zabunom" stavio ime "Ratka, biskupa"! A da stvar bude "zbunjenija" za tako svetu knjigu, izdava je na prvu stranicu Molitvenika stavio sliku kipa "Gospe meugorske", a da prethodno nije obavijestio biskupa. Slika bez objanjenja! Je li opet "zabunom"? Crkveni nas dokumenti o tovanju Gospe (Marialis cultus, 1974., br. 38) ozbiljno upozoravaju da nae prouavanje objavljenih izvora i pozornost na dokumente uiteljstva trebaju nadjaati pretjerano istraivanje novotarija i izvanrednih dogaaja. Taj studij treba biti objektivan u povijesnom kontekstu, zato valja ukloniti sve ono to je oito legendarno i lano. Stoga ne smijemo dopustiti da budemo izmanipulirani. Ali evo zaneseni meugorski manipulatori manipuliraju i crkvenim pastirima!* Don Ante T. Komadina

* Crkva na Kamenu, 5/1998., str. 15. 275

PRIVATNI POHODI NEVJERODOSTOJNIM UKAZANJIMA

Domai tisak opet se navratio na meugorski fenomen. Povod je pismo nadbiskupa Bertonea, tajnika Kongregacije za nauk vjere, od 26. svibnja 1998. msgr. Aubryju, biskupu na francuskom otoku Runionu u Indijskom oceanu. Potaknuti medijskim tumaenjem toga pisma donosimo kratku kronologiju strunog praenja meugorskih zbivanja i crkveni stav koji je do danas nepromijenjen.1 Nepriznata ukazanja. Meugorska "ukazanja" ispitivana su na trima komisijama. U drugu komisiju mjesni biskup u Mostaru msgr. ani pozvao je strunjake s crkvenih uilita i znanstvenih struka. lanovi su 2. svibnja 1986. izglasali non constat de supernaturalitate, tj. u Meugorju ne rezultira da se radi o nadnaravnim ukazanjima. Ne bez znanja Kongregacije, uz suglasnost mostarskog biskupa, tadanja Biskupska konferencija formirala je 1987. godine komisiju, koja je biskupima podnijela rezultate svoga prouavanja ujesen 1990. Na temelju toga rada biskupi su 10. travnja 1991. u Zadru donijeli negativan stav prema Meugorju: "Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama". Ta su "ukazanja" takozvana, navodna. Tako ih navodi pod navodnicima i Kongregacija za nauk vjere. U sadanjim uvjetima
"Moje je uvjerenje i stajalite ne samo Non constat de superanaturalitate, nego i ono: Constat de non supernaturalitate meugorskih ukazanja ili objava" ukljuuje injenicu: "Ipak otvoren sam prouavanju koje bi htjela poduzeti Sveta Stolica, kao najvia uprava Katolike Crkve da izrekne vrhovan i konaan pravorijek o samom sluaju, i to to prije, za dobro dua i na ast Crkve i Gospe." Famille chrtienne, 1. studenoga 1997., Le cahier no 1 d'Edifa, str. 92-93.
1

276

ne pokree se pitanje prouavanja meugorskih navodnih "ukazanja" u okviru Biskupske konferencije BiH. Ta su "ukazanja" u svojim "porukama" protiv mjesnog biskupa od samog poetka (1981) bila povezana s "hercegovakim sluajem" koji je Svetoj Stolici na srcu da ga to prije rijei. Rije je o neposlunosti Hercegovake franjevake provincije u provedbi dekreta Svetog Oca s obzirom na neke upe u mostarsko-duvanjskoj biskupiji. "Privatni" pohodi. Zbog nepriznavanja istinitosti nadnaravnih ukazanja u Meugorju mjesni je biskup ani bio protivan organiziranim pohodima na mjesta takozvanih ukazanja. Vie je puta i BKJ donosila upute da se "ne mogu organizirati slubena hodoaa u Meugorje kao da je Crkva o tim dogaajima ve donijela pozitivan sud." Kongregacija za nauk vjere 1985. pisala je Talijanskoj biskupijskoj konferenciji kako bi promotrila prikladnost da savjetuje episkopatu "da javno odvraa organiziranje hodoaa od spomenutoga navodnog sredita ukazanja kao i svaki drugi oblik objavljivanja, napose izdavakoga, koji bi se smatrao predrasudan za mirno utvrivanje dogaaja od strane posebne Komisije koja je u tu svrhu kanonski ustanovljena." BK u Zadru, izjavljujui da se ne moe ustvrditi autentinost meugorskih ukazanja ili objava, navodi da postoje "brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Meugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima." Na toj liniji "privatnih" pohoda nije bilo sporno hoe li netko ii u Meugorje kao u bilo koju drugu katoliku upu. Samo je uvijek bilo jasno reeno da se to ne moe initi slubeno, upotrebljavajui crkvu i oltar da se propovijeda autentinost takozvanih "ukazanja" i proglaava mjesto "svetitem" neutvrenih "ukazanja". Kongregacija za nauk vjere pisala je francuskom nadbiskupu Dalozu u Besanonu 1995. i biskupu Taverdetu u Langresu 1996. da "slubena hodoaa u Meugorje, shvaeno kao mjesto autentinih marijanskih ukazanja, ne smiju se organizirati na upnoj ili biskupijskoj razini, jer bi bila u proturjeju onome to su biskupi bive Jugoslavije ustvrdili u 277

svojoj prethodno navedenoj izjavi." S obzirom na "hodoaa u Meugorje koja se odvijaju na privatan nain", Kongregacija smatra da su doputena "pod uvjetom da se ne smatraju ovjerovljenjem dogaaja u tijeku i koja trae jo ispitivanje od strane Crkve". Stoga nita nova. Slubena ili crkvena hodoaa nisu doputena, dosljedno tome ni ona "privatna" nisu doputena s nakanom da bi se njima dokazivalo da su navodna "ukazanja" i takozvane "poruke" autentine! Dakle, slubeni stav mjesnoga biskupa jest slubeni stav Biskupske konferencije iz 1991. I toga se crkvenoga stava pridravaju sveenici i vjernici - katolici!* Mostar, 21. srpnja 1998. Ratko Peri biskup

* Crkva na Kamenu, 9-10/1998., str. 2. 278

VJERA I PRAZNOVJERJE
Biskupovo pismo Michaelu Daviesu Mostar, 29. listopada 1998. Dear Michael, hvala Vam na knjizi Meugorje nakon petnaest godina.2 Mogli ste je slobodno nasloviti: Medjugorje after sixteen years..., donosite neke dokumente i iz 1997. godine. Knjigu sam proitao i dvije su me se stvari dojmile. 1) Piete katoliki zauzeto i kranski otvoreno. Moda Vam je ponegdje poneki izraz prejak, ali je oito da ste u istraivanju meugorskoga fenomena voeni eljom za istinom. Piui, traei i teei za istinom, ne zaboravljate kransku ljubav koju treba pokazivati prema onima koji su drukijega miljenja, pogotovo na terenu privatnih "ukazanja". Uvjeren sam da e nas Istina osloboditi (Iv 8,32), iako neistina ima mnogo ljudskih sredstava priopavanja na raspolaganju. Istina e nas osloboditi, veli Gospodin, ali istina, tumai sv. Pavao, koja se iskazuje u ljubavi (Facientes veritatem in caritate: Ef 4,15), da se pomogne zavedenima, koji se povode za priama mimo Crkve, "stupa i uporita istine" (1 Tim 3,15), ne drei toliko do svjetla razuma u vjeri: "iluzorno je misliti da vjera, pred slabim razumom, ima veu snagu; ona, naprotiv, riskira da bude svedena na mit i praznovjerje", upozorava Sveti Otac u svojoj nedavnoj enciklici.3 Pred tolikim razlozima, koji su uvjerili sve tri dosadanje komisije i cijelu Biskupsku konferenciju da je "na
M. DAVIES, Medjugorje After Fifteen Years: the Message and the Meaning, St. Paul, Minnesota, 1998. 3 IVAN PAVAO II., Fides et ratio, 14. rujna 1998. Hrvatski prijevod Vjera i razum, Zagreb, 1999., KS, Dokumenti 117, br. 48.
2

279

temelju dosadanjeg istraivanja nemogue ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama" u Meugorju, razna praznovjerja hvataju maha. 2) U knjizi se pridravate crkvenih dokumenata i tumaenja. Ima u svijetu previe prenoenja neistinitih informacija, pogotovo od industrije i agencija u slubi takozvanih meugorskih ukazanja. Dva su problema u mostarsko-duvanjskoj biskupiji poznata u cijelome svijetu: franjevaka neposlunost Svetom Ocu Papi s obzirom na predaju nekoliko upa dijecezanskom kleru, jo od 1975. godine, i meugorske prie koje zavode malovjerne i naivne traitelje udesa. Dok u apljini dvojica bivih franjevaca, koji su nedavno otputeni iz Reda, pokazuju neobian stupanj neshvatljiva neposluha, u susjednom Meugorju franjevci, trenutano samo trojica s kanonskom misijom, a ostali bez crkvenoga poslanja, svijetu propovijedaju obraenje! U takvoj kontradikciji svakodnevno se nastavlja pria o "ukazanjima" i uobiajenim "porukama", u kojima navodna "Kraljica mira" zahvaljuje "vidiocima" to su se odazvali njezinu pozivu! "Gospe moja, to to od tebe ine!" rekao bi moj prethodnik biskup ani. Ustrajte u vjernu istraivanju, a Duh Sveti, koji je na osobit nain bio djelatan u Blaenoj Gospi i koji nas upuuje u svu Istinu (Iv 16,13), pomoi e nam svojom milou da se praznovjerje ukloni a pravovjerje ispuni. Vas i Vau obitelj pozdravljam sa svim potovanjem...

280

GODINA 1999.
IZ IZVJEA AD LIMINA APOSTOLORUM
Iz slubenoga razgovora sa Svetim Ocem, 12. sijenja 1999. godine: Biskup: "Govorio sam Papi o Mostaru, o apljini, o upama, o maloj brai, o pravoslavnima, o muslimanima, o Meugorju, kao mjestu gdje se svijet Bogu moli, ali gdje nije do sada, ve 18 godina, ni od jedne komisije priznato nijedno nadnaravno ukazanje. Sveti Otac: Non sono verificate? (=Nisu utvrena?) Da, nisu utvrena navodna ukazanja. I na temelju tolikih proturjenih napisanih i izreenih izjava i raznih dogaaja uvjeren sam da tu nije bilo i da nema nijednoga autentina ukazanja. Zahvaljujem Vam, Sveti Oe, to sasluavate i potujete ovakav jasan stav mjesnoga biskupa, i onoga prethodnoga i ovoga sadanjega, u vezi s tim takozvanim ukazanjima koja, tako neutvrena a ponegdje s oltara propovijedana, vie tete nego koriste Crkvi koju pojedini i sveenici i biskupi privatiziraju, kao to ine i s Blaenom Gospom i njezinim neutvrenim porukama. elim odluno i spremno braniti ast, slavu i istinu o Djevici Mariji, koja se u nas uvelike tuje, slavi, moli i voli. Papa je pozorno sluao kao to sam i ja nastojao pozorno i odgovorno govoriti pred najodgovornijom osobom u Crkvi."* *Crkva na Kamenu, 2/1999., str. 1. 281

IZ NEOBJAVLJENA RAZGOVORA S VJESNIKOM

Novinar: Smatrate li da je sluaj meugorskih ukazanja stavljen ad acta, s obzirom na Vae posljednje izvjee Papi u kojem tvrdite da nema nijednoga autentinoga ukazanja? Biskup: Taj se sluaj moe staviti ad acta kad oni, koji za sebe kau da Gospu vide u Meugorju, na brdu, u vlastitoj kui, u duhanitu, u vinogradu, u vlaku i zraku, u zrakoplovu, po bjelosvjetskim hotelima, na autostradama, prestanu je ovozemaljskim oima gledati. Za sada od estero vidjelaca troje ih ima ukazanja svakog dana, a troje jednom godinje, ali doivotno! Cio e se sluaj staviti ad acta kad pojedinci iz laikih, sveenikih, redovnikih, pa i biskupskih redova prestanu upotrebljavati razna sredstva da te vidioce i vidjelake poruke po svijetu razvoze, reklamiraju i propagiraju te vjernicima manipuliraju. Ve je osma godina da su ozbiljni prouavatelji i Biskupska konferencija rekli da je, s obzirom na Meugorje, nemogue utvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama Ono do ega mi je stalo u mojoj biskupskoj slubi jest ne samo da branim i promiem ast i slavu Blaene Djevice Marije, nego i da odgovorno informiram Svetog Oca. Pozorno sam pratio kad nam je svima biskupima jedan od Papinih bliih suradnika priao da je gledao na nekoj talijanskoj emisiji intervju s jednom meugorskom vidjelicom, koju novinar pita: Ukazuje li ti se jo Gospa? Ukazuje. I u Italiji? I u Italiji. I u Rimu? I u Rimu. 282

I u hotelu? I u hotelu. I onda slubenik Svete Stolice jednostavno zakljui: Pa to sve djeluje neozbiljno! Osobito je znaajna izjava kardinala Josepha Ratzingera, prefekta Kongregacije za nauk vjere, 22. srpnja 1998. Njemu je jedan Nijemac dostavio na stol memorandum raznih navodnih Papinih i njegovih izjava o Meugorju, koje je pokupila i objavila s. Emmanuel Maillar, Francuskinja, iz Meugorja.1 Na upit to je u tome memorandumu istina, kardinal Ratzinger napismeno odgovara: Ja mogu na to samo rei da izjave o Meugorju pripisane Svetom Ocu i meni jesu puke izmiljotine (frei erfunden). Ja osobno, i to kao mjesni biskup, od poetka svoje odgovorne biskupske slube, nakon itanja tolikih pisama samih vidjelaca biskupu aniu, nakon osobne prouke, i zakljuaka kanonskih komisija cijeloga sluaja, nakon izjave Biskupske konferencije, gledajui sve to se dogaa u vezi s Meugorjem, stalno sam smatrao da dosadanja meugorska ukazanja i meugorske poruke nemaju nadnaravnog karaktera. Do sada nita nije dokazano kao autentino. Prema tome ne moe se s oltara propovijedati o tim ukazanjima ili porukama kao nadnaravnima. To to se narod moli i prima sakramente, ne dokazuje da su i navodna ukazanja nadnaravna! Svjestan sam da ove rijei mogu zaparati ui pojedinih pobonih hodoasnika ili politikih zauzetnika, turistikih poduzetnika, ekonomskih angairaca, zrakoplovnih tvrtki, monih mass-medija, itd. Ali kad bih drugaije govorio, ne bih bio dosljedan svojoj kranskoj i biskupskoj savjesti! Papa takvo biskupovo uvjerenje potuje. Na tome sam mu zahvalan. I ja na isti nain, kao i Sveti Otac, svaki dan nastojim sv. misom i sv. krunicom rei Gospi: Totus tuus.
Njezina knjiga Medjugorje gli anni 90, 1998, u Italiji se prodaje s priloenim rupiem da itatelj moe brisati suze. U nje plau itatelji, a ne Madonne, kao u Italiji!
1

283

Svake godine hodoastim Kraljici mira u Hrasno, slubeno biskupijsko svetite, proglaeno jo 1977. Njoj sam posvetio svoju marijansko-marioloku knjigu Prijestolje Mudrosti, Mostar 1995. Njoj, Presvetoj, svaki dan preporuujem sve svoje vjernike i sveenike, redovnike i redovnice, obje svoje biskupije sa svim radostima i nadama, tjeskobama i tegobama.*

*Vjesniku je dan opiran intervju, 15. veljae 1999. Ali, jer mu je novinar G. Panda traio skraivanje, odgovoreno mu je da ne objavljuje nita. Ovdje se donosi samo 7. pitanje i odgovor koji se odnosi na Meugorje. 284

TO BI PAPA REKAO MEUGORSKOM UPNIKU?

Upozoravani na razne napise u medijima, a nerijetko i nazivani da ih komentiramo, ostali smo iznenaeni medijskim interesom na slubeni izvjetaj biskupa Ratka Peria Svetom Ocu prigodom pohoda Ad limina u sijenju ove godine. Nae je iznenaenje to vee to biskup Papi, barem to se Meugorja tie, nije rekao nita nova niti drugaije od onoga to je dosad nebrojeno puta u svagdanjim razgovorima, u medijima, u raznim prigodama, te na najveoj crkvenoj razini, pred samim Svetim Ocem rekao. No, oito je, mediji ostaju mediji, uvijek gladni senzacije, pa i kad je nemaju, oni je izmisle. No, pitanje koje se samo po sebi postavlja, pa stoga i ovo nae pisanje, jest: Zato jedan zakoniti upnik treba izvancrkvene medije da porui svome biskupu ordinariju to misli o njegovu najslubenijem izvjeu Vrhovnom poglavaru Katolike Crkve? Motivi, kako medijski tako i oni fra Ivana Landeke u Slobodnoj BiH, 11. veljae ove godine, ostaju samo njima u potpunosti jasni. Analizirajui njegovo pisanje, u kojem znaajno mjesto zauzima pismo nadbiskupa Bertonea, kao da nudi odgovor: Biskup je opet neto, mimo svih komisija, Papi privatno rekao. No, pohod Ad limina otkriva neto drugo: Papa sasluava i potuje jasan stav mjesnoga biskupa, i onoga prethodnoga i ovoga sadanjega, pa ma koliko se netko trudio da ga prikae privatnim. Ili emo i Papu svrstati u privatnike!? Da nije ovo motiv i predmet medijske zanimljivosti? No, ostavimo se nagaanja. Pred sobom imamo jasna Papu koji nam je i ovom prigodom oinsku rije uputio, i to nakon pojedinanoga slubenoga susreta sa svakim od naih biskupa, pa im je onda zajedniki 14. sijenja rekao i 285

napismeno dao. Pitanje je samo: jesmo li ga spremni posluati?! Poujmo ga: Muevi i ene, koji odabiru posebni oblik posveenoga ivota, pozvani su da se kroz raznolike karizme posve predaju evaneoskome svjedoenju na razliitim podrujima crkvenoga i drutvenoga ivota. Meutim da bi to svjedoenje urodilo eljenim plodovima, apostolske djelatnosti valja na prikladan nain prilagoavati sadanjim potrebama Crkve i ostvarivati ih u potpunome zajednitvu s Pastirima biskupija. Molim Gospodina da ivotni polet, koji je stoljeima obiljeavao Crkvu u Bosni i Hercegovini, ne oslabi nego da ojaa. () Poznato mi je to sve u svojim stalnim pastirskim nastojanjima inite da bi, u skladu s velikom katolikom batinom, svi duobriniki djelatnici u Bosni i Hercegovini vjerno ostvarivali upute Drugoga vatikanskog sabora i posluno slijedili kanonske odredbe. Nema sumnje da e usklaenost u apostolskim ciljevima i prisna suradnja svih, od sveenika, redovnika, redovnica do vjernika svjetovnjaka, pod revnim vodstvom biskupa, uroditi obilnim plodovima vjere, ljubavi i svetost. Bit e to na korist ne samo Crkvi, koja e time biti odluno upravljena prema budunosti, nego takoer i graanskome drutvu. // Sveti Ignacije Antiohijski ui da je Crkva ondje gdje je i biskup (Poslanica Smirnjanima, VIII, 2) Ako duobriniki rad, koliko god po sebi bio zanimljiv, nije u skladu s ovim temeljnim naelima, u opasnosti je da loe utjee na zdrav razvoj cijeloga tijela Crkve, ak i onda kad bi onaj tko ga obavlja bio uvjeren da djeluje u Boje ime, na dobro vjernika i same Crkve. Imajui u vidu ove uiteljske Papine rijei, uvjeren sam kako bi Papa fra Landeki, upniku svjetski poznate upe, na njegovu ve napisanu reenicu odgovorio: Bio bih Vam zahvalan da Vi kao mjesni upnik u potpunom zajednitvu s mjesnim biskupom povjerene Vam vjernike vodite, Gospinu ast i slavu branite, pristrano je u bolni sluaj Crkve u Hercegovini ne unosite, katolicitet nauavate, svaku vrstu 286

sablazni suzbijate, biskupa o svim promjenama u upi, kako duhovnim tako materijalnim (pa i o ozdravljenjima), redovito izvjeujete, privatne, polujavne i javne kapele bez crkvenog doputenja ne podiete i blagoslivljate, u izvancrkvenim medijima razgovor svojih pastira, na ovakav necrkven nain, ne komentirate.* Don eljko Maji

* Slobodna BiH, 17. veljae 1999., str. 20. 287

U ISTINI I LJUBAVI
Biskupova Uvodna rije u knjizi R. Frankena, Putovanje u Meugorje. Mostar, 21. lipnja 1999. Dragi veleasni Rudo! Proitao sam Tvoju knjiicu A Journey to Medjugorje. Objections to the Apparitions (= Putovanje u Meugorje. Primjedbe na ukazanja). Uvjeren sam da Tvoja analiza daje kratko i korisno predstavljanje meugorskih dogaaja. Ne ulazim u Tvoj dnevnik i subjektivne doivljaje. Dobronamjernima sigurno e pomoi da budu jo bolje prosvijetljeni kako u Medjugorju nema autentinih ukazanja, a fanatike (izraz dolazi upravo iz religioznog ambijenta, od latinske rijei fanum, tj. hram, svetite) nee uvjeriti da zauzmu razborito odstojanje. Pastoralna preokupacija ove mjesne Crkve u vezi s meugorskim fenomenom jest radikalan neposluh - redovniki, eklezijalni i eklezioloki skupine franjevaca koje njihovi vrhovni poglavari otputaju iz Reda, a Sveta Stolica potvruje. Ali oni to ne priznaju. Neki od tih redovnika ire poruke ukazanja kao autentine i eljeli bi obratiti svijet s pomou neutvrenih i nepriznatih ukazanja, a to je jo gore, neka njihova subraa nevaljano ispovijedaju, nevaljano krizmavaju, nevaljano vjenavaju vjernike u upama koje su silom zauzeli, ignorirajui sve odluke i vlastitoga Franjevakog reda i same Svete Stolice. U sijenju ove godine mi smo biskupi bili u slubenom pohodu kod Svetog Oca. Papi sam rekao da nijedna jedina mjerodavna vlast nije ukazanja u Meugorju priznala autentinima. 'Zahvalan sam Vam, Sveti Oe, da jasno stajalite 288

mjesnoga biskupa s obzirom na takozvana ukazanja potujete.' Neki u crkvama propovijedaju autentinost ukazanja, premda nisu priznata. To nejedinstvu Crkvi vie teti nego koristi. Dunost je nas katolika ast i slavu Marijinu, kao i istinu o njoj, braniti odluno i bez oklijevanja. Vaa knjiica, veleasni Rudo, eli ii stopama istine. Istine, koja e nas, ako je izgovorena u duhu ljubavi (Ef 4,15), osloboditi (Iv 8,32).*

* R. FRANKEN, Eine Reise nach Medjugorje, Van Spijk VenloAntwerpen, 2000., str. 4. 289

GODINA 2000.
DVA FENOMENA
Iz razgovora s mjesnim biskupom: Biskup: Kod nas u Hercegovini dva su fenomena: stogodinji hercegovaki sluaj o upama i dvadesetgodinja ukazanja u Meugorju. Ta su ukazanja s poetka bila u slubi toga prvoga sluaja - moemo staviti na raspolaganje pismene dokaze - ali kad se vidjelo da je to blasfemino, gospohulno, prestalo se to govoriti i poruivati, a preporuivati molitvu bez obzira na ukazanja. Crkva je rekla svoju rije i o jednom i o drugom sluaju. O prvom 1975., a o drugom 1991., tj. da nema nijednoga vjerodostojna dokaza da bi ijedno "ukazanje" bilo autentino, ali privatizacija dnevnih "ukazanja" i mjesenih "poruka" ide svojim putem.*

*Crkva na Kamenu, 2/2000., str. 2. 290

CENACULUM BEZ POTVRDE I DOZVOLE

Biskupovo pismo Mitchellu S. Ritchieu, predsjedniku udruge "Cenacolo", koja djeluje u Meugorju: Mostar, 10. svibnja 2000. Potovani gospodine Ritchie, primio sam Vae pismo od 17. travnja ove godine, koje je s engleskoga jezika na hrvatski preveo inicijalima potpisani MR, a odnosi se na Vau udrugu Cenacolo koja boravi i djeluje u Meugorju bez odobrenja i prethodnoga i sadanjega dijecezanskoga Biskupa. Na Va zahtjev mogu Vas izvijestiti, po nekom kronolokom redu: 1) da je, na izriito traenje, Ordinarijat 9. oujka 1995. primio od upnika iz Meugorja fra Ivana Landeke informaciju da se na terenu upe nalaze neke "redovnike zajednice i kue", meu kojima i "Comunit Cenacolo" s 50 lanova; 2) da je generalni vikar ovih biskupija msgr. Luka Pavlovi 20. svibnja 1995. izravno pitao udrugu Cenacolo imaju li njezini lanovi ikakvu potvrdu ili dozvolu od prethodnoga dijecezanskoga Biskupa da borave i djeluju u Meugorju; 3) da sam se 19. lipnja 1995. osobno obratio Svetoj Stolici (Kongregaciji za redovnitvo) pitajui je kakav je crkveni status tih "redovnikih zajednica" u Meugorju; 4) da je netko neitljivo potpisan u ime udruge Cenacolo 22. lipnja 1995. Ordinarijatu odgovorio; 5) da je od Kongregacije 14. srpnja 1995. uslijedio odgovor u kojem stoji da Vaa zajednica nije redovnika 291

ustanova dijecezanskoga prava i trebala bi ovisiti o dijecezanskim biskupima koji su je eventualno osnovali kao udrugu vjernika, preputajui pri tome mjesnom Biskupu da postupi kako smatra prikladnim, drei se normi Kodeksa kanonskoga prava; 6) da je spomenuti generalni vikar, 20. travnja 1996. jasno napisao udruzi Cenacolo da ta zajednica nema nikakva odobrenja ovog Ordinarijata; Dakle status Vae zajednice jest: "terapeutska" udruga koja u svome odgovoru ignorira stav mjesnoga biskupa, i to radi na terenu meugorske upe, ne radi u ime Crkve, niti ove biskupije, niti pod "katolikim" imenom. Tu Vau zajednicu ni na koji nain nisam priznao ni kao "udrugu vjernika". Stoga posve odgovara istini Vaa reenica "da rad Cenacolo zajednice u Meugorju nije odobren od strane Mostarskog Biskupa". Ako to Cenacolo sve radi pod inspiracijom razvikanih svakodnevnih meugorskih "ukazanja", mogu Vam rei da Katolika Crkva ne priznaje nijedno takvo "ukazanje" kao autentino. Takvim svojim stavom Vaa se zajednica moe ubrojiti u jednu od tolikih meugorskih sektakih ili fanatinih udruga, koje postoje u samom Meugorju ili izvan njega, mimo odobrenja mjesnoga Ordinarija. S potovanjem Vas pozdravlja

292

NA BEZGRJENO SRCE MARIJINO

Meugorje, 1. srpnja 2000. Dragi krizmanici, i svi ostali bogoljubni vjernici! Juer smo sveano proslavili svetkovinu Presvetoga Srca Isusova u naim biskupijama na vie mjesta. Danas Crkva slavi spomendan Bezgrjenoga Srca Marijina. Prije je taj spomendan bio 22. kolovoza (sjeam se sa zahvalnou Bogu da sam 1969. izabrao ovaj Gospin spomendan za proslavu Mlade Mise), a ima vie godina kako se slavi sutradan po svetkovini Srca Isusova, jedno uz drugo. I pravo je tako. Dananji nas spomendan potie da reknemo nekoliko rijei o Blaenoj Djevici Mariji, koja je bila ispunjena Duhom Svetim, napose o njezinu materinskom srcu. Sveto Pismo dva puta spominje Marijino majino srce: 1) Nakon svega to se zbilo i odvilo oko Isusova roenja, veli sveti Luka: "Marija u sebi pohranjivae sve te dogaaje u prebirae ih u svome srcu" (Lk 2, 19). 2) Nakon susreta u Hramu, kad je Isusu bilo 12 godina, opet sv. Luka: "Majka njegova brino uvae sve ove uspomene u svom srcu" (Lk 2,51). Jest to jednostavan, majinski, ljudski postupak i izraz! Pohranjivae sa zahvalnou i prebirae s ljubavlju sve te dogaaje u srcu, odnosno uvae sve te uspomene u svom majinu srcu. I u jednom i u drugom sluaju govori se ne samo o rijeima, koje je Gospa ula, jer na izvornom grkom rhemata znai rijei, vijesti, nauk, dogaaje, uspomene. Gospa to u 293

svome srcu prebire kao to se prebiru zrnca krunice radosnih otajstava, pohranjuje kao veliko blago, zahvaljuje Bogu i moli ga da joj to sve misaono povee u glavi i u srcu. Gospa je sigurno sve to priala Isusu kad je on odrastao, i od njega je mogla uti i tijekom svoga i njegova ivota doivjeti puni i ostvareni smisao svih tih uspomena i dogaaja. U evaneljima nalazimo nekoliko puta da je Gospa progovorila koju rije, postavila pitanje, izrekla molitvu. Na primjer, u evaneljima sv. Mateja i sv. Marka uglavnom nema Marijina izravna govora. U evaneljima sv. Luke i sv. Ivana ima nekoliko, pet-est, izravnih njezinih navoda. 1) U Nazaretu, upitala je anela navjestitelja: "Kako e to biti kad ja mua ne poznajem?" (Lk 1, 34). A kad joj je aneo na svoj nain objasnio kako e to biti, onda je ona 2) pristala i rekla: "Neka mi bude po rijei tvojoj" (Lk 1,38). Ovu rije Gospinu mi krani, katolici, svaki dan barem jednom, ako ne tri puta, izgovaramo u molitvi Aneo Gospodnji ili u Gospinu Pozdravu. 3) Veliajna je njezina molitva, zahvalna pjesma, Magnificat, na liniji starozavjetne majke Ane, od deset redaka: "Velia dua moja Gospodina, i klike duh moj u Bogu, mome Spasitelju... Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima to se njega boje" (Lk 2, 46-56). Taj hvalospjev mi sveenici, redovnici i redovnice obvezatno molimo ili pjevamo svake veeri u svome slubenom asoslovu. Zatim dvije rijei koje je Gospa uputila Isusu: 4) Kad mu je bilo 12 godina, ono u Hramu, kad su ga nali: "Sinko, zato si nam to uinio? Otac tvoj i ja alosni smo te traili" (Lk 2, 48), to smo danas itali u Evanelju.

294

5) I u poetku Isusova javnoga djelovanja, u Kani Galilejskoj na svadbi: "Nemaju vina" (Iv, 2,3). A odmah potom 6) slugama ree: "to god vam rekne, uinite" (Iv 2,5). Mogue jo koja prilika. O ovih nekoliko mjesta, gdje Gospa izravno i izriito neto pita, govori, moli, i o drugim mjestima gdje ona slua druge, gdje se ona opisuje i prikazuje kao Djevica i Majka, napisane su tone teolokih knjiga, odrane bezbrojne marijanske konferencije i rasprave, poloeni ozbiljni marioloki magisteriji i doktorati. Iz tih biblijskih rijei nie i naa vjera, na odnos prema Gospi kao Majci Isusovoj i kao uzornoj vjernici u Boga. U toj nam je vjeri ona primjer i pomo. Napose nam je draga ona Marijina rije da je Boja dobrota nad onima to se njega boje, nad onima koji u sebi imaju dar strahopotovanja prema Bogu i njegovim zapovijedima. Krizmanici, molite, danas i vazda, osobito za Duhov dar strahopotovanja! Kad se to ima u vidu, kad kroz Sveto Pismo upozna Gospu kao Djevicu poniznu i utljivu, kao Majku zabrinutu i razboritu, koja o svemu tome razmilja u svome srcu, a veoma malo o tome pripovijeda, onda se ovjek-vjernik moe samo zauditi nad priom kako se ovdje, u Meugorju, ve gotovo dvadeset godina - jedna manje - iz dana u dan navodno "ukazuje" i po pet, deset ili petnaest minuta takozvanim "vidiocima" kao da neto prenosi: ili u obliku takozvanih "poruka" ili u obliku "deset tajna", ne zna se je li tono 10, tj. jesu li kod svakoga eljadeta iste, ili ih je est puta vie, tj. da je svakomu drugaije. Znai li to da se to "vienje" do neki dan, recimo, pojavilo oko 6.940 puta, tj. 19 godina puta 365/6 dana? I da stalno, svaki dan, pripovijeda, a samo se jednom mjeseno oglasi javnom "porukom", zahvaljuje navodnim "vidiocima" to su se odazvali tom pozivu? Tako, velim, dvadesetak godina, i tako se nastavlja daljnjih deset-dvadeset ili koliko ve bude godina. 295

Slubena Crkva, poevi od mjesnih biskupa do Biskupske konferencije, nije u ovom sluaju nikada priznala nijedno "ukazanje" autentinim. Jasno je izjavila da je nemogue ustvrditi da se uope radi o nadnaravnim ukazanjima. Zato sam mirne due, odluno i jasno napisao 14. veljae 1998. mjesnom upniku: "Neka se, dakle, za takva navodna, takozvana, matovita i od Katolike Crkve nikada priznata niti prihvaena, 'ukazanja' ne stavljaju 'za privatnu upotrebu' 'vidjelaca' - nikakve slubene crkvene prostorije vlasnitva upnog ureda." upnik je to spremno i posluno prihvatio. Stoga, ovdje nedvosmisleno izjavljujem, i to kao mjesni ordinarij biskup, da me nijedno takozvano "ukazanje", nijedna takozvana "poruka" ne uvjerava da se radi o nadnaravnom ukazanju. Poruke o miru i milosti, o postu i molitvi, o ljubavi i pokori imamo na najslubeniji nain izraene i na biblijskoj i na crkveno-uiteljskoj razini. A to emo s glasovitim "duhovnim plodovima"? Dragi vjernici, u koju god crkvu uete i Bogu se s vjerom pomolite, iskreno ispovjedite i pokajete i pobono priestite, moete imati duhovnih plodova. Krizmanici primaju sedmerostruki dar Duha Svetoga, ne zato jer su u Meugorju, ili u Mostaru, ili u Rimu, nego zato jer to valjano dijeli zakonit slubenik Crkve. Nee nitko pametan i koji u Boga vjeruje rei da u upama po svijetu gdje se sveti sakramenti valjano i zakonito dijele nema duhovnih plodova. Gdje god ima Duha Bojega, ima i duhovnih plodova! Crkvu Katoliku u njezinu nauavanju i dranju spasonosne istine ne navode ni mnogobrojne ni malobrojne nazonosti ljudi ili naroda. Ona se dri onoga to je Bog objavio i sam o sebi i o ovjeku, tako i o Mariji, o kojoj vrstom vjerom vjerujemo i drimo da je ona bezgrjeno zaeta, da je ona Majka Boja, tj. po Oevu planu u vremenu, zaevi po Duhu Svetom, rodila naega Spasitelja Isusa Krista, Sina Bojega, Drugu Boansku Osobu Presvetoga Trojstva, da je uvijek Djevicom ostala, 296

da je duom i tijelom uznesena u nebesku slavu. Crkva dri i vjeruje da se Blaena Djevica Marija moe ukazati, da se u povijesti ukazivala, i da do danas nema dokaza ni uvjerenja da se ovdje u Meugorju ijednom nadnaravno ukazala. Mi svi, i vi krizmanici i mi ostali, molimo Blaenu Djevicu Mariju, Isusovu majku i nau duhovnu majku, da nas ljubavlju svoga Bezgrjenoga Srca zagovora kod Boga, da svojom majinskom brigom bdije nad nama, nad ovim mjestom, nad naom biskupijom i cijelim svijetom.* Ratko Peri biskup

* Crkva na Kamenu, 8-9/2000., str. 2. 297

DVA ZAHTJEVA
Biskupovo pismo meugorskom upnom upravitelju dr. fra Ivanu Sesaru: Mostar, 30. studenoga 2000. Veleasni fra Ivane, na dopis, od 16. listopada ove godine, Vi ste 21. ovoga mjeseca dostavili na Ordinarijat knjige i broure koje su izile u bilo kakvoj vezi (odgovornosti, pokroviteljstvu, izdanju, nakladi) toga upnog ureda, a tiu se "meugorskih dogaaja". Zahvaljujem na donesenim publikacijama. Da bi se s obzirom na spomenute pojave sve odvijalo u skladu s crkvenom Izjavom BKJ iz 1991., a koja sadri glavnu misao da "na temelju dosadanjeg istraivanja nije mogue ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama", te da se ne bi stvari objavljivale bez crkvene odgovornosti i financijske kontrole toga upnog ureda i ovoga Biskupskog ordinarijata koji ima punu pastoralnu odgovornost u toj kao i u svim drugim upama ovih biskupija, ovim Vas molim: 1) da se vie ne izdaju knjige, broure i asopisi koji tretiraju meugorsku tematiku: "ukazanja", "poruke", "vidioce" i slino kao autentine, pod odgovornou toga upnog ureda bez znanja i odobrenja ovog Ordinarijata; 2) da se s oltara i u crkvenim prostorima Meugorja ne proglaavaju tzv. "ukazanja" i "poruke" autentinima, dok Katolika Crkva stoji na spomenutoj poziciji. Uvjeren da ete pastoralno i crkveno odgovorno provesti ovu uputu kako se od Vas trai, spreman sam na svako daljnje objanjenje i pozdravljam Vas i Vae suradnike s osobitim potovanjem* *Vrhbosna, 4/2000., str. 476 298

GODINA 2001.

TKO KOGA RANJAVA?

Priopenje za javnost U Jutarnjem listu 19. 6. 2001. na stranici Politike u rubrici Jutarnja propovijed ivko se Kusti pita: Hoe li Meugorje opstati? Svoju rije poinje: "Kad je ve lani biskup u Grudama i drugdje po Hercegovini svetogrdnim inima toliko ranio slogu meu vjernicima" - Lani biskup nije svetogrdnim inima ranio samo "slogu meu vjernicima". On je kao ne-katolik ranio Katoliku Crkvu. Kao ne-sveenik, nevaljano misei, ranio Oca nebeskoga i Sina njegova, Isusa Krista. A kao ne-biskup, dijelei nevaljane krizme, ranio Duha Svetoga. Ti svetogrdni ini strano su obeaenje svetih osoba, svetih mjesta i svetih stvari. Na to svetogre lanoga su biskupa pozvali franjevci protuzakonito nastanjeni u upi Grudama, od kojih je jedan, inae lani krizmatelj u apljini 1997., nedavno otputen iz Reda male brae, a ostala trojica od istoga Reda kanjena zabranom sveenikih ina. Trojica sveenika, koji su takoer otputeni iz Reda i suspendirani zbog neposluha, pozvala su u apljinu lanoga biskupa da krizma. A drugu dvojicu, protucrkveno nastanjenih na Tepiima i u Crnu, ovih je dana Generalni ministar Reda takoer otpustio iz svoje redovnike zajednice. 299

Propovjednik Jutarnjega lista zavrava svoju reenicu: "zar je pravi biskup ba morao u Meugorju ranjavati pobonost tolikih vjernika iz cijeloga svijeta tvrdei kako je sigurno da ondje nije bilo nikakvih Gospinih ukazanja". - Pravi citat biskupov glasi: "Mislim ono to sam stalno drao, i to sam kao mjesni ordinarij ove biskupije i prole godine rekao s ovoga svetog mjesta. Mislim i govorim ono to Crkva Katolika na temelju strunih i odgovornih ispitivanja slubeno dri: da nema u svemu ovome, kroz svih 20 godina, nijednoga priznata nadnaravna autentina ukazanja, nijedne priznate nadnaravne poruke, nijedne priznate nadnaravne objave". Rijei su napisane, da ne bude zabune. Ali propovjednik Jutarnjega lista nepotrebno zbunjen, jo nepotrebnije zbunjuje druge. Zar je Katolika Crkva "na temelju strunih i odgovornih ispitivanja" slubeno priznala ijedno meugorsko ukazanje, poruku ili objavu kao autentino nadnaravnu? Biskupska konferencija u Zadru, 10. 4. 1991. izjavljuje da "na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama". To znai da nije priznato nijedno ukazanje kao nadnaravno, bez obzira ili se neto nadnaravno dogodilo ili ne. I zato se "pravom biskupu" spoitava da ranjava "pobonost tolikih vjernika iz cijeloga svijeta tvrdei kako je sigurno da ondje nije bilo nikakvih Gospinih ukazanja", kad to biskup nije tako tvrdio, nego svojim rijeima ponovio stav BK? Niti je Biskupska konferencija, niti je mostarski biskup uope spomenuo "Gospina ukazanja". Katolika javnost oekuje, pogotovo od kvalificirane osobe, da teoloki i moralno predoi dubinu zla koje su poinili otputenici iz Reda ili kanjeni u Redu; da predoi posljedice raskola na koji su poli neki franjevci koji su prole godine ili u vicarsku da im starokatoliki biskup zaredi jednoga izmeu njih za "tajnoga biskupa", a biskup to odbio; da predoi strahotu kukolja koji je u hercegovakoj Crkvi posijao ne-katolik, nesveenik i ne-biskup, zavodei brojne upljane s pravoga puta 300

vjere, sakramenata i katolike hijerarhije? Lani biskup izjavljuje:1 "I fratri i ja vjerujemo u Marijino ukazanje u Meugorju". To bi nas u Crkvi moralo uiniti jo opreznijima prema "ukazanjima" u Meugorju, koje Katolika Crkva nije slubeno proglasila Gospinim svetitem, niti uope ustvrdila da se tu radi o "nadnaravnim objavama", ak ni nakon uzastopnih 7.300 "ukazanja". Ona zna zato tako ini! * Biskupski ordinarijat Mostar

*Crkva na Kamenu, 8-9/2001., str. 4.

Slobodna Dalmacija, 23. svibnja 2001., str. 9.

301

KADA JEDNOM POPUSTI

Pismo generalnoga vikara don ivku Kustiu: Mostar, 30. lipnja 2001. Veleasni ivko! Najprije smo mogli proitati u Jutarnjem listu, 19. lipnja 2001., Vau propovijed s reenicom: Kad je ve lani biskup u Grudama i drugdje po Hercegovini svetogrdnim inima toliko ranio slogu meu vjernicima, zar je pravi biskup ba morao u Meugorju ranjavati pobonost tolikih vjernika iz cijeloga svijeta tvrdei kako je sigurno da ondje nije bilo nikakvih Gospinih ukazanja. Zatim nismo mogli proitati u Jutarnjem listu Priopenje Biskupskog ordinarijata iz Mostara, od 20. lipnja (u prilogu), u vezi s tom Vaom reenicom, poslano faksom. Konano smo mogli proitati Vau propovijed u Jutarnjem listu, od 28. lipnja: "eli li Papa u Dubrovnik ili u Meugorje?" Tu odgovarate samomu sebi i itamo Vau novu "primisao": Ako mostarski biskup ne priznaje ta ukazanja, ne mora znaiti da ih nema, a sama se od sebe namee primisao da je i to Boja volja. Uzdrljivost crkvenih vlasti ide u prilog autentinosti dogaaja. Crkva se hvali kritinou, kada jednom popusti, tko e se vie usuditi sumnjati. Veleasni ivko, Vi najprije biskupu podmeete svoju misao u obliku pitanja je li "ba u Meugorju morao ranjavati pobonost tolikih vjernika iz cijeloga svijeta". to mislite je li bila volja Boja da Vi to tako nekritiki propovijedate o biskupovoj propovijedi? I je li bila volja Boja da Jutarnji list ne objavi slubeno Priopenje za javnost ovog Ordinarijata? Drugo, kad ve tako mislite ili primiljate to jest a to nije "volja Boja", to mislite je li volja Boja da je "Gospa 302

Meugorska" (ovo citiram Vas) negdje 1981-82. mjesecima fanatino branila kanjene franjevce u Hercegovini suprotiva biskupu ("vidjelica" je Vicka to ak i pisala), a onda ve 20. godinu o fratrima i o "hercegovakom sluaju" uti kao zalivena? Je li volja Boja da Bog alje Gospu u Meugorje sustavno svaku veer ve 20 godina, a ona, kao kuno meugorsko eljade, ni rijei o tisuama svetogrdnih i nevaljanih ispovijedi, vjenanja, krizama po Hercegovini? Do pravoga raskola! Je li volja Boja da ona to mirno promatra kao to to (ex)-franjevci mirno ine, a Vi preko svega toga u svojim "jutarnjim propovijedima" mirno prelazite? Je li volja Boja da su neposluni franjevci "exempti" i od tisua "Gospinih poruka" (opet Vi) razasutih na sve strane? Tree, moete li Vi protumaiti je li volja Boja da Papa doe ili da ne doe u Meugorje? Mi bismo voljeli ne samo znati, nego i ispuniti volju Boju! Smatramo da je savjest Crkve neizmjerno iznad savjesti i jednoga biskupa i svih nas skupa ovdje na Ordinarijatu. Biskup Papu poziva u Hercegovinu, u svaku upu, od Trebinja do Duvna, osobito u apljinu, u Grude, u Crna, da se i sam uvjeri kako se Dekret "Romanis Pontificibus" konkretno ne ostvaruje od onih koji su od biskupa (in regimine) exempti, a Papi u svemu subjecti. Ali ga po svojoj biskupskoj savjesti ne poziva u Meugorje, gdje ni nakon najozbiljnijega crkvenoga prouavanja nije dokazano niti priznato ijedno "ukazanje". A ne poziva ga i zato da se ne bi dogodilo kad se "jednom popusti, tko e se vie usuditi sumnjati". to je u svemu tome volja Boja, ja ne znam, pogotovo ne znam koliko Vi znate, pa opet o tome tako nedosljedno piete. Ali sam siguran da nije volja Boja da vrijeate "pravoga biskupa" svojim nesveenikim tumaenjem njegove propovijedi u Meugorju, kao to ste to uinili u svojoj "jutarnjoj propovijedi" 19. lipnja? 303

Siguran sam takoer da nije volja Boja da vrijeate sve nae biskupe koji su nakon dugotrajna ispitivanja izrekli svoj slubeni stav 1991. proglasivi: "Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama". Siguran sam isto tako da nije volja Boja da vrijeate lanove triju komisija, koje su se trudile doi do spoznaje istine s obzirom na dogaaje u Meugorju. Siguran sam napokon da nije volja Boja da vl. ivko Kusti desetljeima u raznim prigodama sipa ivu sodu na ive rane Crkve u Hercegovini. Takvo vrijeanje (Vi biste rekli: ranjavanje), ne doprinosi ni kritinosti Crkve, ni autentinosti dogaaja, ni kranskoj ljubavi. Zato biste uinili veliku uslugu ovoj Crkvi kad biste prestali uope o tome pisati na tako nekorektan nain!* S dunim potovanjem Don Luka Pavlovi generalni vikar

* Crkva na Kamenu, 8-9/2001., str. 3. 304

TAKO PROLAZI NOVINARSKA SENZACIJA

Slovenski kipar Andrej Ajdi napravio je kip Isusova uskrsnua, koji je 1998. postavljen u crkvenome dvoritu u Meugorju. Visok je est metara, teak dvije i pol tone (41 x 277 x 38,3 cm). Kopiju u srebru isti je umjetnik dao Svetom Ocu koji je prije tri godine pohodio Sloveniju. Prvi dan, 30. lipnja 2001. subota naveer, oko 20.30 upom Meugorje pronijela se vijest kako je Kristov kip iza crkve svetoga Jakova - pustio suze. Naime jedan talijanski hodoasnik primijetio je kako iz Isusove rane na desnoj nozi kaplje voda.1 udo! Potvrda meugorskih ukazanja, poruka, pojava, to e biti drugo?! Trei dan, ponedjeljak, 2. srpnja 2001: kapale su kapljice vode iz ranjena koljena Kristova kipa u Meugorju.2 udo se nastavlja, a novinari pojaavaju! Posebno uokvireno: "Ne, ne elim to komentirati bilo je sve to nam je u vezi s najnovijim meugorskim 'fenomenom' kazao msgr. dr. Ratko Peri, mostarsko-duvanjski biskup, kojeg smo zatekli na Hvaru gdje je predvodio procesiju u Dolu prigodom blagdana Gospe od Sela. Biskup Peri, poznat kao estoki osporavatelj ukazanja, kao i navodnih natprirodnih

M. SIVRI, Voda iz Isusova kipa privukla mase vjernika, u: Slobodna Dalmacija, 2. srpnja 2001., str. 5. 2 M. SIVRI, Iz Isusova kipa voda kaplje na dva mjesta, u: Slobodna Dalmacija, 3. srpnja 2001., str. 5.

305

pojava u Meugorju, ipak nam je dometnuo: - A to ako je to prestalo dok mi razgovaramo?!"3 etvrti dan, utorak, 3. srpnja 2001., otkako je jedan talijanski hodoasnik primijetio kako kapljice vode kaplju iz Isusova kipa, koji se nalazi stotinjak metara iza crkve svetoga Jakova u Meugorju, znatieljnici i dalje dolaze, novinari sveudilj napuhuju neuvenu senzaciju: prosuzio na koljena!4 Ispravak: Iz Isusova kipa u Meugorju kapljice vode nisu poele tei 30. lipnja, nego na 25. godinjicu Gospina ukazanja!5 Novo nevieno udo! Eto sam Gospodin Isus potvruje Gospina ukazanja! Hajde sada ne vjerujte, nevjerni Tome na Ordinarijatu u Mostaru! Peti dan, srijeda, 4. srpnja 2001. otkako su se mase hodoasnika poele okupljati oko Isusova kipa u Meugorju, nakon svjedoenja jednoga talijanskoga hodoasnika kako iz velike bronane skulpture Uskrsnua teku kapljice vode, nije donio nikakve nove promjene. Naime, i dalje iz Isusova kipa s dva mjesta kaplju kapljice vode.6 Posebno uokvireno: "S druge pak strane, biskup iz Mostara, Ratko Peri, lakonski odgovara naem novinaru: 'A to ako je to prestalo dok mi razgovaramo?!'. Ja se pitam to ako to jo uvijek traje i gledam nadnevak Slobodne u kojoj je Perieva izjava objavljena: utorak 3. srpnja, blagdan sv. Tome apostola. Da, upravo onog nevjernog Tome koji nije htio vjerovati da je

D. . (DAMIR ARAC), "A to ako je to prestalo?", u: Slobodna Dalmacija, 3. srpnja 2001., str. 5. 4 M. SIVRI, Hodoasnici se nadaju ispitivanju Isusova kipa, u: Slobodna Dalmacija, 4. srpnja 2001., str. 4. 5 J. PAVKOVI, Veernji u potrazi za oevicem, u: Veernji list, 4. srpnja 2001., str. 20. 6 M. SIVRI, Hodoasnici: Voda je ista kao kap suze, u Slobodna Dalmacija, 5. srpnja 2001., str. 4.

306

Isus uskrsnuo dok nije stavio svoje ruke na mjesto rana", natjee se trijumfalno novinar s drugima iste vrste.7 esti dan, etvrtak, 5. srpnja 2001: za komentar o "suzama" upitan je i Ivan Dragievi, koji od 1981. godine ima svakodnevna "ukazanja:" "Gospa nam do sino nita nije govorila o toj pojavi. I nemamo do sada nikakve poruke glede toga to se dogaa na Isusovu kipu. S obitelji sam prije dvije veeri pohodio to mjesto, ali zbog velikog broja ljudi nisam se mogao pribliiti mjestu iz kojeg izviru kapljice vode".8 Balon se pomalo ispuhuje Marija Pavlovi-Lunetti: "Gospi sam uputila pitanje o kapljicama vode na Isusovu koljenu. Ona, meutim, nije nita odgovorila, samo je poela moliti. ak ni po njezinu izrazu lica nisam mogla nita zakljuiti. Jedino to je ustvrdila jest da kapljice nisu vidljiv znak koji je Gospa preko vidjelaca poruila da e ostaviti u Meugorju. Taj znak Gospa e ostaviti na Brdu ukazanja".9 Pravi udar po novinarima i njihovoj fantazmi. Sedmi dan, 6. srpnja 2001. u petak naveer prvi je put primijeeno kako je voda prestala kapati iz kipa.10 I tako zavrila velebna novinarska praznorjeivost i njihova matovita i praznovjerna kombinatorika.

I. UGRIN, Kristov kip i nevjerne Tome, u: Slobodna Dalmacija, 5. srpnja 2001., str. 4. 8 D. ARAC i M. SIVRI, Kap po kap Boje milosti, u: Slobodna Dalmacija, 6. srpnja 2001., str. 11. 9 J. PAVKOVI, Kapljice nisu znak koji je Gospa obeala ostaviti u Meugorju, u: Veernji list, 7. srpnja 2001., str. 15. 10 M. SIVRI, Meugorje: Voda vie ne kapa iz Isusova kipa, u: Slobodna Dalmacija, 8. srpnja 2001., str. 5.

307

KRISTE, BUDI NAA SREA!

Meugorje, Tijelovo, 14. lipnja 2001. Crkva danas slavi svetkovinu Tijelova ili Braaneva braance jest hostija - ili Korosanda, tj. Corpus Sanctum ili Sveto Tijelo Isusovo. Mi pjevamo euharistijskomu Isusu: Kriste, budi naa radost! Kriste, budi naa srea! Kriste, budi nam ivot Ti! Izmeu te tri velike rijei: radosti, sree i ivota, zaustavimo se samo jednoj, na srei, i na njezinoj suprotnosti. Srea. Kriste, budi naa srea! Ne sluajnost, pogodak, lutrija, potrefilo, a da nismo uope ni oekivali. Latini imaju dva pojma za sreu: felicitas a to je srea zasluena, steena, za koju si se zalagao, borio i molio. I fortuna, a to ti je sluajnost, izvlaenje na sreu pa to bi bi, nabasao putem na tisuu maraka. Netko je za to gorko zaplakao, a ti se, eto, usreio. uj, usreio, umjesto da prijavi upniku ili policiji. Ne govorimo o srei na koju si sluajno naletio. Govorimo o srei koja dolazi od sresti se, sretan, susresti se s osobom, s roditeljima, braom i sestrama, s osobama koje cijeni, voli i duguje im zahvalnost. Susret jest sretnost, srea. Susret s Bogom jest najvea srea. A taj je susret sam Bog izmislio i priredio. Njemu dugujemo susret i sreu. Mi molimo Isusa da bude naa srea. Da se susretnemo s njime. Evo ga danas slavimo kao Presveto Tijelo, kao susret i svoju sreu. Susreemo ga svaki dan, i u Euharistiji, i u molitvi, i u poklonu. Molimo ga za duhovna zvanja u naoj Crkvi, neka ih on izabere po Oevu planu. etva je velika, a radnika premalo (Lk 10,2). U Crkvi je oduvijek vrijedio zakon: "Ako eli biti sretan, i ako eli druge usreivati, onda sam nita ne trai i 308

nita ne otkai." Ne namei se i ne razmei se! Znaju drugi za te. Ne trai da bude provincijal! Ali ako je zakonit izbor pao na te, ne bjei, nego stisni zube i povedi provinciju u sreu, a ne u nesreu. Ne trai da bude biskup! Ali ako je zakonit izbor pao na te, izdri do kraja u istini i pravdi i upravljaj biskupijom u jedinstvu vjere i ljubavi sa Svetim Ocem Papom. Je li tko radostan, neka pjeva hvalospjeve! (Jak 5,13). Je li tko sretan, neka usreuje i druge. Nesrea. Moda ti srea jo razumljivije zvui kad se spomene nesrea: nesrea na poslu, na putu, nesrea u braku, u zraku, u mraku, nesrea kao tragedija, sudar auta ili vlakova, povreda, gubitak, propast, smrt. Ima raznih vrsta nesrea, namjernih i sluajnih, sve do velikih crkvenih nesrea. Pitali me ovih dana putem faksova i telefona pojedini novinari i iz domovine i iz inozemstva: to mislim o takozvanim "ukazanjima", o kojima ve 20 godina ne prestaje novinarska i druga senzacija. Mislim ono to sam stalno drao, i to sam kao mjesni ordinarij ove biskupije i prole godine rekao s ovoga svetog mjesta. Mislim i govorim ono to Crkva Katolika na temelju strunih i odgovornih ispitivanja slubeno dri: da nema u svemu ovome, kroz svih 20 godina, nijednoga priznata nadnaravna autentina ukazanja, nijedne priznate nadnaravne poruke, nijedne priznate nadnaravne objave. Eto to mislim i javno i jasno govorim, da ne bude apsolutno nikakve zabune, izraavajui duboku vjeru u presvetu osobu i ulogu ponizne i poslune Blaene Djevice Marije u djelu Isusova spasenja, kako Katolika Crkva nauava. Ali od svih tih pustih zainteresiranih vrlo su rijetki oni s pitanjem koje bi se odnosilo na domau situaciju koja unesreuje brojne vjernike u ovoj biskupiji, situaciju kojoj pogoduje neljudska, nekranska, neredovnika i nesveenika neposlunost odlukama najvie crkvene vlasti. Da su me pitali, s bolju bih u dui odgovorio da je, prema objavljenim podacima i ni od koga uvjerljivim 309

argumentima opovrgnutima, ve godinama njegovani neposluh prema Svetoj Stolici, vlastitomu Redu i mjesnoj Crkvi u posljednje vrijeme najvie urodio svojim gorkim plodovima nevaljanih i svetogrdnih ispovijedi, nevaljanih krizama i svetogrdnih misa. Oni koji su prethodnih godina sami nevaljano krizmavali ili pozivali sline sebi da "krizmaju", ove su se godine sunovratili do te nesree da su zaobili mjesnoga ordinarija i zovnuli kao "krizmatelja" ovjeka koji nije uope ne samo biskup, ni sveenik, nego je po svome uvjerenju nekatolik. On je izjavio: "elimo kroz krizmu postii da Papa povue dekret Romanis pontificibus I fratri i ja vjerujemo u Marijino ukazanje u Meugorju". to se tie celibata, "kad se ukine, sveenici e se moi eniti. Mi to elimo". Kao nekatolik kae: "Nepogreivost pape ne moe biti dogma" (izjava: 23. svibnja 2001), mislei valjda na nezabludivost u vjeri i moralu. Eto, takva su ovjeka pozvali da u trima upama: Grudama, apljini i Tepiima podijeli nevaljani obred krizme sedam stotina sedamdeset i devetorici kandidata. Nisu posrijedi samo nevaljane krizme, ponienje i svetogre Duha Svetoga, nego su posrijedi i nevaljane mise, koje je taj ne-sveenik glumio pred vjernicima, a ljudi se poveli za najamnikom kao ovce bez pastira (Iv 10). S bolju bih u dui odgovorio takvim upitima o domaoj situaciji - sa svjedoanstvom iz prve ruke - da su neki franjevci prole godine otili jednomu starokatolikom biskupu u vicarsku i molili ga da im zaredi "tajnoga biskupa" (Geheimbischof) da bi oni mogli snagom sakramenta sv. reda rediti nove sveenike i dijeliti krizme. Taj je starokatoliki biskup to, naravno, odmah otklonio i prekinuo razgovor (na upit: 25., a njegov odgovor 28. svibnja 2001). Nemam razloga ne vjerovati tomu starokatolikom vicarskom biskupu, koji je nastupio u duhu neprozelitskih zasada suvremenog ekumenizma. O tome sam obavijestio mjerodavne u Crkvi. 310

S bolju bih u dui odgovorio da sam slubeno obavijeten da je Franjevaki red ovih dana jo trojicu svojih hercegovakih lanova otpustio iz Reda zbog tekoga neposluha, a trojicu drugih suspendirao od sveenike slube; da je njih etrdeset odbilo potpisati Izjavu crkvenoga posluha, koju je dogovorio generalni ministar Franjevakoga reda i mjesni biskup, a Sveta Stolica potvrdila. Ali, sa zahvalnou istiem da su dvije treine otaca franjevaca potpisale Izjavu i pokazale crkveni duh posluha, i s kojima raunam u duobrinitvu u ovoj biskupiji. Posebno istiem da su franjevci zaposleni u pastoralu ovdje u Meugorju i od provincijalata predloeni i od Ordinarijata zakonito imenovani. Eto, to nas pozitivno raduje, a ono nas negativno boli do dna due, taj pokuaj razbijanja katolikoga jedinstva, i to od raznih prema raznim crkvenim podrujima: u vjeri, u bogotovlju, u disciplini. Iznosim to u okviru ove sv. krizme - i nemojte mi rei da ovo nije prigoda - i to s pozivom svima u biskupiji, u domovini i u svijetu s usrdnom molitvom Presvetomu Trojstvu da nas ouva od slinih nesrea i od nesretnih crkvenih sluajeva. Stoga se za vas, krizmanike, molim svemoguem Bogu i pozivam vas da primanjem valjane krizme budete vrijedni svjedoci katolikoga jedinstva, vjere i Crkve; autentini svjedoci Duha Svetoga i njegovih sedam darova, od mudrosti do straha Bojega; svjedoci Isusa Krista, koji nam je objavio svoga Oca nebeskoga. Kriste, budi naa srea! Due Sveti, daj nam svoje plodove: "ljubav, radost, mir, velikodunost, uslunost, dobrotu, vjernost, blagost, uzdrljivost" (Gal 5, 22-23). Ratko Peri biskup

311

PAPA DOLAZI NA POZIV

Iz biskupova razgovora s novinarom Dnevnoga lista: Novinar: Govori se da ste vi biskupi pozvali Papu u Mostar i Banju Luku. ak se govori da e Papa posjetiti Meugorje? Biskup: Biskupi iz BiH-a nisu ovaj put zajedniki pozvali Papu u pohode u BiH. Ako bi jednom i dolo do posjeta Banjoj Luci i Mostaru, sigurno nije predvien niti ikomu pada na pamet, osim kojem "ekskluzivnu" ili "otkvaenu" novinaru, Papin pohod u Meugorje, sve dok mjesni biskup, nae Biskupske konferencije i sama Sveta Stolica ona "ukazanja" smatraju neautentinima, a Meugorje ne smatraju svetitem ni na biskupijskoj niti i na kojoj drugoj razini. To su sve puke izmiljotine novinskih zanesenjaka koje takva pria nita ne kota pa im zato nita i ne vrijedi!*

*Dnevni list (Mostar), 20. studenoga 2001., str. 5. 312

ZAKLJUAK
Crkveni stav. Prema slubenoj Izjavi, od 10. travnja 1991. godine, sastavljenoj na temelju sustavna i sveobuhvatna rada strunih komisija, biskupi nisu nali nijedan dokaz ni znak koji bi ih naveo da fenomene u Meugorju proglase nadnaravnima. Ni nakon toga datuma nita se bitno s obzirom na "ukazanja" i "poruke" nije dogodilo da bi navelo na promjenu miljenja. Stoga ne rade u skladu s crkvenim stavom oni propovjednici koji u crkvama, s oltara, o tome fenomenu govore kao o priznatim autentinim ukazanjima i porukama. Tumaenje "hodoaa". Tajnik Kongregacije za nauk vjere u dva navrata, 1996. i 1997. citirao je biskupsku izjavu iz 1991. i zakljuio: "Iz ovoga to je upravo reeno proizlazi da se slubena hodoaa u Meugorje, shvaeno kao mjesto autentinih marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na upnoj ni na biskupijskoj razini, jer bi bila u proturjeju s onim to su biskupi bive Jugoslavije ustvrdili u svojoj prethodno navedenoj Izjavi." U istom smislu isti je tajnik Kongregacije, 26. svibnja 1998., iznio stav da su "privatna hodoaa" u Meugorje doputena samo pod uvjetom da se time ne priznaje autentinost "ukazanja", odnosno ni privatna hodoaa nisu doputena ako se time priznaje autentinost "ukazanja". Stoga ne rade u skladu s crkvenim stavom oni koji dolaze u Meugorje s nakanom priznanja takozvanih ukazanja i poruka. Ne vidi se nikakve potrebe da vjernici s raznih strana svijeta dolaze u Meugorje izmoliti krunicu, ispovjediti se i priestiti kad to sve mogu pobono uiniti u svojoj upi gdje je Gospodin Isus svojom osobom na sakramentalan nain nazoan, a Gospa svojom majinskom pomou djelatna. Neposluh do raskola. Biskupiju Mostar-Duvno ve vie godina razdire neshvatljiv neposluh odreena broja lanova u 313

Provinciji OFM u Hercegovini s obzirom na predaju nekoliko upa "na slobodno raspolaganje biskupu" prema Papinu dekretu iz 1975. Generalna uprava Reda zbog toga je neposluha od 1997. poduzela najozbiljnije mjere, ukljuujui i otputanje nepokornih lanova iz Reda. Tako je do sada istjerano iz Franjevakoga reda osam franjevaca, to je Sveta Stolica potvrdila. Nekoliko njih okupiralo je vie upa u kojima, kanjeni suspenzijom bogosluja, nezakonito i svetogrdno pastoriziraju vjernike obavljajui nevaljane ispovijedi, prisustvujui nevaljanim vjenanjima, omoguujui dijeljenje nevaljane krizme. Biskupi i sveenici koji iz svijeta dolaze u Meugorje i na traenje upnog osoblja ili drugih djelatnika daju izjave o meugorskim "ukazanjima" ili "porukama" kao autentinima, ne doprinose ni svojim dolascima ni svojim izjavama redu, miru i nunu zajednitvu u ovoj biskupiji i Crkvi. Teka zloupotreba protiv jedinstva Crkve dogodila se 5. listopada 1997. kad je neki navodni biskup, ne kazujui ni imena ni porijekla, prolazei kroz Meugorje, na poziv neposlunih franjevaca, krizmao preko 400 djece u susjednoj upi apljini, protiv izriita crkvenoga zakona. Prema kasnijim naznakama, to je uinio jedan hercegovaki franjevac koji se svetogrdno predstavio "biskupom", a ove je 2001. godine otputen iz Franjevakoga reda. A jo se vei kandal dogodio proljetos, u svibnju 2001., kad su neki neposlunici pozvali starokatolikoga akona, koji se lano predstavio "biskupom", naglaavajui da prihvaa "ukazanja" u Meugorju, i u trima upama obavio nevaljan obred krizme stotinama kandidata sv. potvrde. Preporuka. Ponizno preporuujemo crkveno jedinstvo ove biskupije zagovoru Bezgrjene Djevice koja je snagom Duha Svetoga zaela i ovjeanstvu rodila Razveselitelja svijeta, Isusa Krista Pravednika (1 Iv 2,1). Stoga joj se i obraamo u njezinim litanijama zazivom: Ogledalo Pravde, moli za nas! Ratko Peri, biskup 314

POPIS IMENA
A Ajdi A., 305 Apolon, 294 Aralica I., 202, 206 Aubry G., 12, 276 B Bakula P., 148 Balthasar U. von, 55 Baram M., 202 Barbari B., 244 Barbari R., 272 Barbari S., 5, 32, 36, 5962, 93, 97-101, 103, 105-108, 230, 239-244, 249, 251 Barii R., 213 Barozzi A., 37 Bai N., 245-246 Bai R., 205 Batinovi S., 16 Benedikt XIV., 85, 191 Berkovi Z., 203 Bertone T., 12-13, 214, 231, 234-235, 276, 285 Botta M., 55 Bouflet J., 23, 137 Boutet Th., 263 Bovone A., 194 315 Bozani J., 274 Bubalo J., 110 Buconji P., 213, Buda, 137-138 Bulat N., 22, 68, 72 Byabazaire D., 217 C Caniato R., 23-24, 26, 128 Caporello E., 194 Caprile G., 194 Castellano A., 144 Chiron Y., 221 olo A., 37 olo Jakov, 5, 25, 37, 85, 88, 107, 110, 112-115, 118, 123-124, 126, olo Jaka, 37 ule P., 16, 41 uvalo Z., 17, 55 uri J., 183, 189-191 D DAntonio E., 155 Daloz L., 214, 223, 231,

263, 277 Davies M., 279 Dragievi I., 5, 23, 25, 3335, 36, 59, 67, 85, 8789, 91, 93, 102-103, 105-108, 113-118, 120121, 123, 126-127, 129, 226, 307 Dragievi J., 24 Dragievi Milena, 24 Dragievi Mirjana, 5, 2427, 41, 85, 106, 120-121 Dragievi S., 33 Dragievi V., 127 Dragievi Z., 33 Drmi I., 45, 181 Dugandi I., 102 E Eak, 136 Elez R., 36 F Fabrio N., 205 Fisichella R., 183, 188 Frani F., 28, 68, 214-215, 230-238, 247, 251 Franken R., 288-289 Frigerio L., 55 G Gali N., 203 Galot J., 85, 183, 185-186, 191 316

Glavurti M., 205 Grafenauer R., 7, 22-23, 75, 219220 Guibert de F.-X., 69 H Harsch M., 243 Hechich B., 163-165 Heupel A., 29-31, 57 Hnilica P., 155-156, 251, 256 I Ili ., 61 Ivan Pavao II., 214, 227, 229, 231, 237, 256, 268, 279 Ivankovi Ivan, 36 Ivankovi Ivanka, 5, 25, 36, 88, 107, 110, 120, 122, Ivankovi J., 36 Ivankovi M., 113 Ivankovi P., 21 Ivankovi V., 5, 21-23, 25, 28, 55, 68, 75-77, 85, 94-95, 97-102, 106-107, 110-111, 112-115, 117118, 120-121, 123, 128, 303 Ivankovi Z., 21 J Jones E. M., 60

Juras J., 268-269 Jurii I., 115, 120 K Katalini A., 273-274 Kennedy H. J., 161 Klanac D., 137 Kolberg T., 42 Komadina A., 101 Komarica F., 218 Konfucije, 138 Konstantin, 203 Koul S. D., 273 Kraljevi A., 213 Kuhari F., 48, 156, 158, 192, 196 Kusti ., 262, 299, 302, 304 Kutlea D., 9 Kutlea M., 226, 240 L Laghi P., 257 Lambertini P., 191 Landeka I., 58, 150, 157, 172, 216, 251, 271-272, 285-286, 291 Laszlo S., 169 Laurentin R., 5, 25, 28-29, 59, 66-72, 103, 108, 136-137, 163, 189-191, 247, 249 Leon XIII., 213 Letica S., 7, 258 Luburi A., 51-52, 164, 317

180, 207, 216, 220, 226, 239-240, 246, 267, 269 Lunetti P., 29, 31 LJ Ljubii P., 106 M Maillar E., 283 Maji A., 64 Maji ., 67, 70, 287 Maksencije, 203 Martinovi I., 204 Mati A., 216 Mazza M., 183, 188 Milingo E., 181 Monterisi F., 218 Muhamed, 137-138 Murphy L., 34, 226 N Navarro Valls J., 234-237 Noyce P., 206 Nui A., 274 O Ore L., 5, 63-65, 251 Oroli N. M., 205 P Panda G., 284 Pavao VI., 169 Pavii J., 202, 205 Pavkovi J., 306-307

Pavlovi F., 28 Pavlovi, I., 28 Pavlovi L., 18, 46, 82, 156, 159, 162, 164-165, 171-172, 176, 197, 208, 257, 275, 291, 304 Pavlovi M., 5, 23, 25, 2832, 57, 85, 88, 106-107, 110, 126, 129, 307 Pavlovi S., 260 Peri R., 9, 12, 15-16, 18, 67-69, 141, 143, 155, 165, 171, 175, 179-180, 204, 206-207, 217-219, 224, 227, 232-233, 275, 278, 285, 305-306 Pernek S., 68 Pervan T., 25, 124, 251, 261 Pio IX., 211 Pio XII., 228 Pir, 136 Pitija, 105, 136 Polimac N., 203 Pontoglio O., 175 Poulain A., 188 Prusina I., 22, 63-65, 75-79, 81-82, 116, 118, 169, 175-176 Pulji V., 218 Pulji ., 102-103, 183, 187 R Radoevi M., 152 318

Ratzinger J., 69, 283 Rebi A., 7, 265-268 Ritchie M. S., 291 Robles Diaz L., 217 Rupi Lj., 25, 45, 105, 249 S Sainte Trinit de la M., 137 Samac ., 103 Sansonetti V., 23, 24, 26, 128 Sedlar J., 203-206 Senei ., 206 Sesar I., 298 Sgreva G., 208 Sheen M., 205 Sisek I., 103 Sivri I., 59, 109, 182 Sivri M., 305-307 Sodano A., 229 Soldo M., 27 Spaziante G., 249 Stanivukovi Z., 203 Stoji M., 227 Sudar P., 218 arac D., 306-307 ili R., 185 imi A., 123 men B., 205 ubi P. (ani P.), 177, 202

T Taverdet L., 214, 223, 231, 263, 277 Teodozije, 126 Touw J., 66, 71 Tuman F., 227, 245 U Ugrin I., 307 V Vasilj D., 16-17 Vasilj J., 84-85, 122, 124125 Vasilj K., 185 Vasilj S., 119 Vego I., 22, 63-65, 75-79, 116-118 Vinceti L., 204 Vlai F., 169, 174-176 Vlai T., 5, 25, 28-31, 5558, 59, 75, 83, 85, 102, 109, 111-112, 116, 119122, 127, 135-136 Vrdoljak A., 206 Vukovi, 203 Vuki I., 144 Vuki T., 44, 168, 197 Vuleta B., 244 Y York M., 205

Z Zovki M., 102, 183 Zovko J., 5, 51-54, 69, 112116, 121, 126, 178, 202203, 211, 251 ani P., 5, 18, 21, 23, 26, 34-35, 41-46, 50-51, 55, 57, 59, 63, 68, 75, 7982, 84-85, 87-88, 91, 9394, 102, 119, 122, 125127, 134, 142, 146, 148, 156, 158, 165, 167-171, 174-175, 177-180, 182, 192-198, 204, 207, 209, 219, 224, 237-238, 250, 256, 261-262, 266, 272, 276-277, 280, 283

319