UNIVERTTET U SARAJEVU FAKULTET POLITIKIH NAUKA ODSJEK: URNALISTIKA (POSLOVNO KOMUNICIRANJE) KOLSKA GODINA : 2009/ 2010.

BACHELOR TEZA
INTERNO KOMUNICIRANJE KAO BAZA EKSTERNOG

Student: Trako Melisa ( br.indeksa 1802 )

Profesor: prof..dr. Besim Spahi

Sarajevo , Septembar 2010. godine SADRAJ

UVOD...................................................................................................3 Definisanje interne komunikacije..........................................................4 Funkcionalni znacaj interne komunikacije............................................5 Organizacija interne komunikacije.......................................................11 Eksterno komuniciranje..........................................................................12 Uticaj internog komuniciranja na eksterno.............................................14 Zakljucak................................................................................................15

UVOD
Communicare je latinska rije, od koje potie rije komunikacija, i znai - uiniti optim. Komunikacija je sve. Ova izjava moe zvuati prilino bahato, no veina naih potreba, i zaista sve to nas ini ljudima, u svojem korijenu ima komunikaciju. Ljudska potreba za ljubavlju i prisnou nastaje kao rezultat komunikacije, na primjer, izmeu roditelja i djeteta. Brinost izraavamo rijeima i djelima. Socijalizirani smo i obrazovani kroz komunikacijski proces. Bilo da radimo, traamo s prijateljima u kafiu, navijamo na nogometnoj utakmici ili se molimo Bogu mi komuniciramo. Zbog komunikacije spoznajemo sebe i svoje uloge u drutvu, uimo o drugimia organiziramo se u razliite skupine. Kroz ovaj rad emo se upznati s internim komuniciranjem i eksternim, njihovim karakteristikama, vanost koju oni predstavljaju za jednu organizaciju Komunikacija je proces ciljanog i prije svega razumljivog prenoenja misli, ideja, poruka i znakova meu ljudima. Poto predstavlja sutinski nain prenosa informacija jasno je da efikasnost ovoga procesa predstavlja sr funkcionisanja svake organizacije, kompanie isl. Najopenitije gledajui, interna komunikaciaj je komunikacija izmeu ljudi koji zajedno ine organizaciju ili izmeu uprave i lanstva. Komunikacija ne postoji bez odnosa meu ljudima, a organizacije ne postoje bez ljudi. Sve organizacije su stvorene i organizovane putem komunikacionog procesa i odravaju ih ljudi koji
meusobno komuniciraju. Ljudi moraju da komuniciraju da bi uopte mogli da se organizuju, a zatim moraju da komuniciraju kako bi sprovodili svoje aktivnosti. Organizacija predstavlja kontekst u kome se odvija komunikacija. Ali, ona je i vie od toga. Ona je takoe kontekst koji delimino odreuje ta se i kako komunicira. Meu osnovnim vrstama komuniciranja u poslovnom organizacijama nalaze se interna i eksterna komunikacija.

Odjeli za odnose s javnou se prvenstveno bave oglaavanjem, odnosima s medijima, sponzrirajem, lobiranjem, internim i eksternim komuniciranjem. Sve navedene aktivnosti utiu na cjelokupni imid korporacije/udruenja/firme, koji se nastoji izgraditi i odrati na visokom nivou. Uspjeno interno komuniciranje kao sastavni dio odnosa sa javnou realizuje se pomou razliitih metoda, sredstava i naina, koje u nastojati da iznesem u radu.

1. Definisanje interne komunikacije

Najprostije reeno, interna komunikacija je komunikacija izmeu ljudi koji zajedno ine organizaciju ili firmu ili neku ustanovu, ili izmejnu odjela unutar jedne organizacije ili izmjenu uprave i lanstva. U mnogim zemljama interna komunikacija se danas smatra jednim od najvanijih sredstava u voenju organizacije. Neuvaavanje ove vane funkcije u svakodnevnom poslovanju organizacije neizostavno dovodi do loe produktivnosti i loih trinih rezultata, to u kriznim situacijama i tokom velikih promjena moe da rezultira velikim slomom i krahom cijelog sistema. Protok informacija unutar organizacije ili sektora unutar jedne organizacije je kontinuiran i reciproan; svako odgovara dajui povratne informacije onom drugom. Komunikacija je potpuna samo onda kada primalac primi i razumije poruku na eljeni nain. Ali kako moemo biti sigurni da je informacija dostavljena pravom recipientu, ukoliko tu informaciju ne dajemo lino? I kako rijeiti kompleksne komunikacijske procese unutar organizacija koje djeluju na irokom geografskom podruju, gdje uposlenici ne mogu komunicirati licem u licu, gdje su razliite kulture i jezik komuniciranja i razliiti profili ljudi koji rade unutar iste organizacije? Internu komunikaciju moemo definisati kao proces kreiranja i razmjenjivanja poruka unutar mree menusobno ovisnih odnosa kako bi se pomoglo u razrjeavanju nesigurnosti u okolini. Interna komunikacija se odnosi na nain na koji ljudi komuniciraju unutar jednog organizacionog konteksta. Neki od opih pozitivnih aspekata interne komunikacije su bolja efikasnost, osoblje je upoznato sa situacijom, i vie motivisano i ukljueno u rad organizacije, bolji odnosi i bolje razumijevanje meu osobljem i osoblje bolje shvata potrebu za promjenom. Meutim, osim niza pozitivnih funkcija, organizaciona komunkacija se suoava sa nizom problema upravo zbog toga sto je nedovoljno istraena i apsolutno zapostavljena unutar organizacija.

Proces raspodjele informacija izmenu razliitih sektoraunutar jedne organizacije-komanije. Ovo predtavlja shemuhorizontalnog tipa interne komuninikacije.

1.1 Funkcionalni znaaj interne komunikacije

Funkcionalni znaaj interne komunikacije ogleda se u praktinim efektima koje interna komunikacija mora nuno ostvariti kako bi se omoguilo puko odranje i obnavljanje organizovane ljudske zajednice. Funkcionalni znaaj interne komunikacije ima dinamiki karakter jer se ostvaruje putem konkretnih i opipljivih aktivnosti koje imaju svoj poetak, svoje trajanje i zavrnicu u realnom prostoru i vremenu i preduzimaju ih zaposleni u organizaciji.2 Ove aktivnosti su: 1. Ostvarivanje organizacijskih ciljeva Ostvarivanje cilja radi kojeg postoji kompanija nemogue je bez uzajamnog frekventnog komuniciranja. Ljudi ine svaku organizaciju i oni moraju komunicirati kako bi je stvorili i odravali i postizali ciljeve zbog kojih je stvorena. U tom smislu je osnovna funkcija interne komunikacije u tijesnoj vezi sa funkcijom i ciljevima radi kojih je organizacija i formirana. Ukoliko je njen osnovni cilj stvaranje neke vrijednosti kroz proizvodnu ili uslunu djelatnost, onda je i funkcionalna uloga interne komunikacije da podrava upravo takav cilj organizacije. 2. Obavjetavanje Tokom redovnog rada zaposleni stvaraju brojne injenice i podatke. Mehanizam interne komunikacije omoguava da se takvi podaci uoblie u funkcionalni okvir i da od podataka postanu informacije. Informacije mogu za neke zaposlene biti manje ili vie relevantne, ali samu informaciju mora karakterisati nekoliko osnovnih osobina: tanost, pravovremenost, potpunost i vanost predstavljaju nune atribute informacije. 3. Povezivanje Segmentirana organizacija moe biti djelotvorna jedino ukoliko su njeni dijelovi komunikacijski povezani, te menusobno razmjenjuju informacije. Pravilan protok podataka omoguava da se i menusobno udaljeni sektori neke velike kompanije ine kao da su u susednoj zgradi, a ne na drugom kontinentu, i da ni suprotne vremenske zone ne mogu imati remetilaki uticaj. 4. Stvaranje konkurentne prednosti Interna komunikacija igra znaajnu ulogu u omoguavanju stvaranja osnovne i dodatne vrijednosti organizacije kroz ispunjenje ciljeva organizacije i funkciju obavijetavanja, ali postie i vie putem sakupljanja relevantnih informacija, njihove obrade i motivisanja zaposlenih da postiu vie. Interna komunikacija moe duplirati efekte, jer mudrom strategijom izbora motiviuih poruka i aktivnosti pospjeuje zdravu konkurenciju i unutar same organizacije. Stvara se kumulativni efekat interne komunikacije koji stimulie dijelove organizacije da menusobnim takmienjem stalno prevazilaze zadate ciljeve i da omogue organizaciji u svom totalitetu znatno bolju konkurentnu poziciju i prednost. 5. Upravljanje promjenama Spajanje sa drugom organizacijom, kupovina ili prodaja, reorganizacija, promjena djelatnosti ili uprave, veliko otputanje ili prijem novih radnika, nuno je na adekvatan nain saoptiti unutaorganizacije, kako bi svi imali adekvatan pogled na

promenjene okolnosti. Promjene koje nisu praenepravilnim komunikacionim programom kod zaposlenih stvaraju osjeaj nesigurnosti i straha, to je najee i posljedica neznanja, manjka informacija i pekulacija. Ukoliko je strategija internog komuniciranja uzela u obzir sva mogua scenarija koje se organizaciji mogu desiti i predvidjela jo u pripremnoj fazi kako da amortizuje potencijalni strah ili nezadovoljstvo, onda ima kljuni znaaj u odravanju organizacije u potrebnoj ravnotei. 6. Upravljanje krizom U preventivnoj fazi interna komunikacija obuhvata pripremu za krizu i sagledavanje rizika koji mogu eskalirati u krizu. Pripremaju se kontingentni planovi i odrenuju komunikacijske uloge zaposlenih. U onom trenutku kada se kriza dogodi, internom komunikacijom se obezbjenuje selektivan i ciljan protok informacija kao i kontrola unutranje i spoljne komunikacije. Stratezi interne komunikacije i top menadment moraju uzeti u obzir posebna psiholoka stanja pojedinaca i grupa koja su karakteristina za periode kriza. Vrijednosni odnosno kvalitativni znaaj interne komunikacije nosi statiku odnosno kognitivno-afektivnu dimenziju jer se ostvaruje na razini saznanja i emocija svakog pojedinca. U pitanju su neopipljive kategorije kao to su svijest, poznavanje, dopadljivost, odbojnost, razumijevanje, nerazumijevanje, povjerenje ili nepovjerenje.3 Svijest o neemu ili osjeanje o tome imaju znaaj utoliko to najee prethode nekoj odluci ili akciji, i sastavni su dio intrapersonalnog komunikacionog sklopa i unutranjeg govora svake linosti. Vrijednosni znaaj interne komunikacije ogleda se u njegovoj ulozi kao integrativnog i motivacionog faktora kod zaposlenih.
Integrativni znaaj Kanalima interne komunikacije se na poseban nain osmiljavaju poruke i sa zaposlenima dijele osnovne vrijednosti i principi koji su u temeljima organizacije. Neke od tih vrijednosti mogu biti: posveenost inovacijama, briga o klijentima, etiki pristup poslu, multikulturalnost, sloboda i inicijativa, timski duh. Integrativna uloga interne komunikacije je u stvaranju zajednikih vrijednosti i uvjerenja koje imaju vezujui efekat na zaposlene i koji u krajnjoj instanci grade ukupnu organizacijsku kulturu Motivacioni znaaj Ukoliko zaposleni shvataju i prihvataju osnovnu filozofiju, vrijednosti i principe svoje organizacije i u njima ele da uestvuju, oni primjuuju vie forme i sadraje iji je znaaj da ih motivie te da kroz lino unaprenenje i linu korist postignu konkretan napredak i za organizaciju. Motivaciona uloga interne komunikacije je u tome da se opredmeti u konkretnoj aktivnosti i u odrenenom ponaanju. Interna komunikacija je tada zaokrueni ciklus, jer putem poruka koje nose kvalitativni i vrijednosni smisao postie i funkcionalne ciljeve koji obuhvataju bolje i produktivnije bazino poslovanje.

Interno komuniciranje se moe ostvariti Formalno i neformalno

Formalna komunikacija Formalna komunikacija je vid komunikacije koji tee slubenim kanalima. Ovaj vid komuniciranja se moe, s obzirom na razliite kriterijume vrednovanja, podjeliti u vie vrsta. S obzirom na nain komuniciranja razlikujemo dvije vrste formalnog komuniciranja: 1. Pisana komunikaci, 2. Neposredna komunikacija. Pisana komunikacija se realizuje razliitim alatima komuniciranja od kojih su najei: pisma, obavjetenja, izvjetaji, prirunioci, bilteni, interne novine (newsletter), kutije za prijedloge, oglasne ploe; radio, TV, LCD-displeji, intranet, e-mail isl. Neposredna komunikacija se realizuje drugaijim alatima od kojih su najei: direktna komunikacija (brifinzi tima, savjetovanje, informativni razgovori), veliki skupovi, sastanci, posjete, obuka osoblja, sveanosti, odavanje priznanja isl. Naravno da svaki od navedenih alata za interno komunikacije ima svoje prednosti i nedostatke. Meutm, svaki od ovih alata nae s vremena na vrijeme svoje mjesto u upotrebi shodno situaciji u kojoj se nalazi rukovodstvo odreene korporacije/organizacije.

Neformalna komunikacija Neformalna komunikacija se odnosi na onu vrstu interakcije koja se ne odvija kroz slubeno odreene kanale kominikacije. Neslubene informacije potiu iz drutvenih i linih potreba uposlenih, a ne iz formalnih zahtjeva organizacije. Ona je nasljedna i kao takva je neophodan aspekt organizacijskog funkcionisanja. Istraivanja su pokazala da u neformalnom komuniciranju

ima oko 75% istine, tj. Tanosti. Izvori neformalnih informacija su najee neformalni kontatkti a njihova vrijednost je neosporna jer pruaju informacije koje su direktnije, manje filtrirane i iskrenije. Neformalna komunikacija kao takva, stvara oputenu, ugodnu klimu i ne treba biti zamjena efikasnom formalnom sistemu.

Prepreke internoj komunikaciji Prepreke koje stoje na putu ostvarivanja i odravanja interne komunikacije su razliite. Mogu biti razliitog porijekla, duine i intenziteta. Generalno ih moemo podjeliti u dvije kategorije: Organizacijske prepreke: veliina i struktura organizacije, specijalizacija radnih zadataka, razliiti ciljevi pojedinih dijelova organizacije, hijerarhijski odnos izmeu zaposlenih, tradicija i historija, konkurencija, privredna grana. Individualne prepreke: konflikti, emocije, komunikacijske (ne)spretnost.1

Vjerovatno je svako od nas barem nekoliko puta bio u prilici da slua alopojke poslodavaca, rukovodioca i drugog rukovodeeg osoblja na svoje uposlene. Upuuju se albe i kritike na to da su uposleni uglavnom krivi za pogreno shvatanje izdatih naredbi, zadataka i sl, te da su na taj nain bili uzrokom poslovnog neuspjeha. Na ravno da su obostrane greke evidentne, no ipak se veina prepreka koji se tiu internog komuniciranja odnosi upavo na greke menadmenta i njihovo nerazumjevnje odnosa sa zaposlenima.

kola za strateko komuniciranje Mediacentar , Sarajevo, http://www.media.ba

Moda je najei komunikacijski problem menaderova pretpostavka da, ako je menadment svjestan neke informacije da su i svi drugi upoznati. Menaderi se moraju pobrinuti da pamte kome su ta rekli i da nastoje da blagovremeno dostave informaciju svim relevantnim skupinama i pojedincima od uposlenih. Pri svemu ovome esto se ne osvre na injenicu da uposleni dolaze iz razliitih obradzovnih skupina pa se poslata poruka esto zna protumaiti sasvim pogreno to naravno rezultira i pogrenim razumjevanjem poruke. O ovome menadment treba povesti rauna kako ne bi izraslo u vei problem. Zatim od prepreka koji dolazi sa njhove strane jeste i to da esto komuniciraju samo u sluaju kriza, pa ako njih nema onda ostaju "njemi". Konano, komunikacijski problemi se moigu javiti i u sluaju da menadment podcjenjuje bitnost komuniciranja sa podreenim i misle da i ne trebaju komunicirati. Stavljanjem komuniciranja u drugi plan bio bi ostavljen prostor za glasine i pogrene ideje, i ta greka bi omoguila da se stvaraju i razvijaju iskrivljeni koncepti i ubjeenja. Pod ovakvima okolnostima bujaju nagaanja iji je ishod nepredvidiv te najvjerovatnije tetan po korporaciju/organizaciju/kompaniju. Stoga se interna komunikacija mora planirati i sisematski sprovoditi kako bi se izbjegle greke. est osnovnih greaka koje je uoio profesor Danijel Kvin Mils sa Univerziteta u Harvardu su: 1. Rukovodstvo previe zapovjeda, a premalo slua . 2. Razumije se veoma mali dio onoga to se saoptava. 3. Sadrina se veim djelom odnosi na rukovodstvo, a ne na radnike. 4. Veliki dio saoptenja predstavlja propagandu. 5. Ima vrlo malo iskrenosti. 6. Komunikacija u vrlo malom procentu obuhvata mogunost promjena.2 Sr problema lei u injenici da kada se od zaposlenih trai da pobroje svoje najbolje i najee izvore informacija, na prvo mjesto dolaze glasine a tek zatim njihovi neposredni rukovodioci, publikacije kompanije, a na posljednje mjesto dolaze informacije putem saoptenja oi u oi. Kako dobra informisanost iskljuuje lou informiosanost, odgovor za neutralisanje glasina predstavlja izgraivanje efikasne i pravovremene informisanosti zaposlenih.

Sem Blek, Odnosi s javnou, I izdanje ( Beograd: CLIO, 1997.) p.154

Interno komuniciranje ima dva glavna cilja djelovanja: - davati potporu ciljevima, politici i programima organizacije, - otkrivati i zadovoljavati potrebe interne javnosti. Iako se na prvi pogled ini kako se ta dva cilja meusobno iskljuuju, upravo se internim komuniciranjem nastoji dobiti pozicija u kojoj su svi zadovoljni. Kako bi organizacija ostvarila uspjeh, djelatnici trebaju dobiti osjeaj zadovoljenja svojih potreba i oekivanja. Organizacija istodobno treba dobiti osjeaj kvalitetne koordinacije pa i kontrole. Zaposlenici u svakoj organizaciji oekuju od menadmenta da zadovolji njihove socijalne i psihike potrebe a prije svega potrebu za pripadanjem, sudjelovanjem, samopotvrivanjem, prihvaanjem, sigurnou i kreativnou. Ljudi su uvijek najvaniji dio svake tvrtke i organizacije. Stoga im je nuno posveivati svekoliku pozornost. Kako bi organizacija stvorila idealne uvjete za rad a time i preduvjete za normalnu i uspjenu komunikaciju nuno je zadovoljiti nekoliko imbenika. Prije svega mora vladati povjerenje izmeu poslodavca i zaposlenih; informacije moraju slobodno tei od niih struktura prema vrhu, od vrha prema dolje te horizontalno unutar cijelog sustava; u svim vanim procesima trebaju sudjelovati svi djelatnici kao pojedinci te pritom treba biti jasno definiran i zadovoljen njihov status. Istodobno organizacija mora imati jasnu viziju svoje budunosti i trajno ju komunicirati. Zapravo u organizaciji treba vladati optimizam a uvjeti rada trebaju biti u skladu s oekivanjima zaposlenih i standardima zdravog okolia. Bolja komunikacija sa zaposlenima motivirat e ih da uinkovitije postiu svoje poslovne ciljeve jer e razumjeti njihovu vanost i dobrobit za organizaciju. Uinkovitije komuniciranje po hijerarhiji stimulirat e broj kvalitetnih ideja i neutralizirat e kod djelatnika strah od eventualnog ismijavanja ili prezira. Zaposlenici e biti zadovoljni ako je jasno definiran njihov osobni status i ako maksimalno sudjeluju u procesima u poduzeu. Sudjelovanje pritom podrazumijeva uvaavanje njihovih ideja, prijedloga i primjedbi a ne samo sluanje. Idealna potvrda uspjene participacije djelatnika u korporativnim procesima jesu nagrade u obliku novanih bonusa, unaprjeenja i sl. To je najbolji poticaj drugima da se maksimalno angairaju!

10

ja kci isfa Sat

Odanost
vs

Efektni rezultati

INTERNO KOMUNICIRANJE

1.3 ORGANIZACIJA INTERNE KOMUNIKACIJE

Interno komuniciranje se odvija na dvije razine meu kolegama u istom odjelu ili na istoj hijerarhijskoj razini, te izmeu nadreenih i podreenih. Pritom razina komunikacije moe biti neformalna i formalna, komuniciranje moe biti grupno i osobno, komunikacija moe biti usmena i pismena... Najee se komunikacija odvija po modelu odozgo prema dolje. Rije je o sluajevima kada nadreeni informiraju svoje djelatnike o novostima u tvrtki ili eventualno njihovim pravima, obvezama... Bolje ustrojene tvrtke imaju dobro ustrojenu komunikaciju i odozdo prema gore. U takvim sluajevima djelatnici preuzimaju inicijativu i nadreenima iznose svoje ideje, prijedloge, pritube... Najrijei ustroj komunikacije je po modelu svi sa svima, koju zagovaraju autori kultne knjige Funky Business. U takvoj komunikaciji nije rijetkost da direktor korporacije sjedi na kavi sa svojim djelatnikom i zanima se za uvjete njegova rada ili da bilo koji djelatnik otvoreno iznosi svoje miljenje o veleumnim poslovnim strategijama vodeih menadera.

11

2. EKSTERNO KOMUNICIRANJE
Komunikacija koja se odvija i sa ljudima van posla ili sa drugim organizacijama je eksterna komunikacija.Ona ukljuuje potrosae, dobavvljae, finansijske i vladine institucije.Eksterna komunikacija je neophodna u poslovanju kako bi se dobili, odnosno prikupile informacije koje omoguavaju da poslovanje zadovolji njihove potrebe. Eksterni tok podrazumijeva Prezentaciju Provjera da li je poruka prihvaena Pregovaranje Predvianje budunosti

12

Razmjena informacija sa graanima

Info buletin (interni i eksterni) Suradnja sa medijima Profesionalizam Telefonski maniri albe i kritike Svestranost Lobiranja Pozitivnost

Eksterno komuniciranje se takoe moe ostavriti Formalno neformalno

FORMALNA EKSTERNA KOMUNIKACIJA

Formalnoj eksternoj komunikaciji se u organizacijama posveuje posebna panja. Bilo da se ostvaruje putem pisma, e-maila, veb sajta, telefona, faksa, ekstraneta, ili na druge naine, efikasna komunikacija je prvi korak u stvaranju odgovarajueg imida. Paljivo kreirana pisma, izvetaji, prezentacije, ili veb strane, pruaju eksternom okruenju vanu poruku o kvalitetu organizacije. Poruke kakve su, na primjer: oglasi, izvetaji za tampu, obavetenja o poveanju cjena, pisma investitorima itd, spadaju u nadlenost osoblja zaposlenog u sektoru marketinga ili

13

zaduenog za odnose sa javnou (posao menadera za odnose sa javnou I obuhvata kreiranje I upravljanje tokom formalnih informacija u spoljanjem okruenju).

NEFORMALNA EKSTERNA KOMUNIKACIJA

Za razliku od formalne eksterne komunikacije u organizaciji, koja se esto paljivo priprema, neformalno eksterno komuniciranje se najee ostvaruje kao dio rutinskih poslovnih operacija. Svi zaposleni u organizaciji predstavljaju vaan neformalni kanal komunikacije sa spoljnim svijetom. U toku svakodnevnih radnih aktivnosti oni nesjvesno upijaju informacije koje poveavaju njihovo ukupno znanje koje imaju o svojoj organizaciji.. Svaki put kada neko od zaposlenih govori o svojoj kompaniji, on alje poruku. Mnogi ljudi iz eksternog okruenja formiraju svoje miljenje o organizacijama na osnovu nesvjesnih signala koje zaposleni emituju tonom svog glasa, izrazom lica i svojom cjelokupnom pojavom. Top menaderi se esto oslanjaju na neformalne kontakte s osobama iz spoljanjeg okruenja kako bi prikupili informacije koje bi mogle biti korisne njihovim firmama. Veliki dio njihovih neformalnih mrea ukljuuje interakcije sa top menaderima iz drugih kompanija. Ovakav oblik komunikacije najei je vid razmjene informacija i pregovora u okviru dvije organizacije. Mnogi menaderi u vrhu hijerarhijske 14tructure shvataju znaaj odravanja kontakata sa stvarnim svijetom, stvaranjem mogunosti za razgovore I za dobijanje povratnih informacija od kupaca I zaposlenih koji sa njima dolaze u direktan kontakt. Dobijanje povratne informacije je kljuna faza komunikacionog procesa koja omoguava da se steknu saznanja o potrebama potroaa I ostvari optimalnije pozicioniranje organizacije u poslovnom okruenju.

3. Uticaj internog komuniciranja na eksterno

Kroz dva predhodna poglavlja upoznali smo se sa osnonovnim karakteristikama, nainima ostvarenja pravilima i sl. Internog i eksternog komuniciranja.Zaim su obrazloeni putevi nnjohivog uticaja izgradnje pozivne atmosfere unutar korporacije preduzea, odnosno stavranja uspjenog poslovnog tima.. Interna i eksterna komunikacija spadaju u veoma znaajne resurse organizacionog komuniciranja. Interna komunikacija predstavlja razmenjivanje informacija i ideja unutar organizacije, dok se prilikom eksterne komunikacije informacije unose u organizaciju i iznose van nje. Svaka organizacija nastoji da se u javnosti prikae u to boljem svjetlu da kod svojih poslovnih uradnika, klijenata, simpatizera i sl. Ostvari pozitivnu sliku o sebi. Tek kada uspostavimo efektivan sistem internih komunikacija i postignemo obostrano povjerenje menadmenta i uposlenika, eksterne komunikacije e proizvesti eljene efekte. Obavjetena javnost koja zbog pozitivno izgraenog imida reagira na nain koji doprinosi razvoju lokalne zajednice i samim tim jaanju lokalne samouprave. Fktori okoline su u direktnoj vezi sa naim uspjehom. Priroda posla, fizika lokacija i vremenski pritisak pod kojim vai uposleni i vi djelujete, da stvari krenu ka boljem, odreuju hoe li se razviti neformalne skupine i koja e se vrsta skupina razviti. Pod skupinom, u sluaju razvoja lokalne zajednice podrazumjevamo, asocijacije graana, poslovnih ljudi koji trebaju postati vai 14

partneri u misiji koja u svakom sluaju mora biti zajednika. Openito moemo zakljuiti da e skupine nastale na iskljuivo racionalnim i zadatku orijentiranim initeljima voditi izrastanju anti-interesnih skupina. Ukoliko su dizajnirane prema socijalnim kriterijima rezultat je kohezijski tim izmeu opine i lokalne zajednice. Pojedinani motivacijski faktori se integriraju sa socijalnim faktorima koje vode kohezijskom funkcioniranju timova motiviranim za suoavanje sa zadatkom. Prvi korak ka javnosti Poinjemo sa osvrtom na oigledne svakodnevne djelatnosti koje se obavljaju u bilo kojoj zgradi optine; -Profesionalizam u radu sa strankama; -Telefonski maniri; -Suoavanje sa albama i kritikama; -Svestranost uposlenih; -Lobiranje; -Pozitivan stav! Drugi korak Koritenje promotivnih alatki: -Info-buletin o radu optine (interni i eksterni) -Suradnja sa lokalnim medijima: elektronski i tampa Najvaniji korak! -Razmjena informacija izmeu graana i optine Javna ili komercijalna ustanova, sve ustanove (u teoriji i praksi) moraju imati jasan pregled kompletnog okruenja , i koritenjem tog znanja podsjeati okolinu da je cjelina uvijek vea od zbira dijelova koji ine tu cjelinu ovo se odnosi na proces razvoja eksternih komunikacija, a ne samo pojedinih dijelova istih i prema tome moemo zakljuiti da se u velikom dijelu odnosi i na ovu zemlju. Oba toka se prepliu i meusobno su povezana, prolaze kroz faze dijaloga, kreiranja sopstvenog stila, komuniciranja s javnou,komunikaciju izmeu organizacija, preduzeA

Zakljuak

Glavni cilj komunikacije s aspekta organizacije je njeno uspeno funkcionisanje. Interna i eksterna komunikacija spadaju u veoma znaajne resurse organizacionog komuniciranja. Interna komunikacija predstavlja razmenjivanje informacija i ideja unutar organizacije, dok se prilikom eksterne komunikacije informacije unose u organizaciju i iznose van nje. Obe vrste komuniciranja se ostvaruj Veoma je znaajna uloga koju interna i eksterna komunikacija imaju u menadmentu poslovnih organizacija. Formalni aspekti komuniciranja esto su u prvom planu. Ipak, ne treba zaboraviti da to mogu da budu samo pojedinani faktori u celokupnoj organizacionoj komunikaciji. Sve zvanine linije komunikacije u organizaciji funkcioniu u sprezi sa veoma rairenim neformalnim tokovima informacija, koji mogu da pomognu pojedincima i grupama da ostvare svoje ciljeve. ak i u sluajevima kada zvanini kanali ometaju prenoenje informacija, nezvanine veze izmeu ljudi (kao to su prijateljstva, ili veze u drugim odeljenjima), mogu da pomognu proces komunikacije.

15

Komunikacija u hijerarhijskim grupama je izuzetno sloena. Meutim, zajednikim naporima svih zaposlenih koji su svesni njenog znaaja i neophodnosti, i koji angaovano ulau odgovarajue napore u pravcu njenog poboljanja, moe se ostvariti potrebni i eljeni optimum komuniciranja i stvoriti skladna radna atmosfera. u na formalan i neformalan nain Iako svijest o vanosti internog komuniciranja u korporacijama jo uvjek nije na onome nivou na kojem zasluuje da bude, ipak e se ta svijest morati popravljati ka boljem. Uskoro e svima onima kojima to jo uvjek nije, postati jasno da se internoj komnikaciji mora posvetiti potpuna panja. Tako e, a ve i sada velikim djelom postaje, neizbjena lekcija za menadment korporacije postati planiranje, implementacije i nadziranje projekata internog komuniciranja.Upotreba sredstava internog komuniciranja vodi ka boljoj povezanosti cjelog poslovnog tima i time doprinosi boljoj efikasnosti u poslovanju. Tako da je od viestrane korist upotreba ovih sredstava, zatim prouavanje kanala, smjerova i ciljeva interne komunikacije o kojima je detaljnije govoreno u radu. Funkcionalni i vrijedonosni znaaj interne komunikacije su vie nego dovoljan razlog za potenciranje njene vanosti u sveukupnoj poslovnoj organiziranosti. Timski rad je nazaobilazna karika do efikasnog poslovanja a da bi uesnici toga tima(uposleni) iznjedrili oekivane rezultate, neophodno je razviti kod njih osjeaj zadovoljstva, privrenosti i ponosa na korporacijui u kojoj rade. To interno zadovoljstvo e se prenjeti vani i time e se stvoriti polazna osnova za stvaranje pozitivnog imida o korporaciji. Izgradnja imida korporacije zapoinje unutar same nje irei se dalje u poslovno okruenje. Pozitivan imid o korporaciji se tako moe oekivati samo u sluaju da je on u svojoj poetnoj fazi izgraen onako kako treba, tj. da bude u oima svoje interne javnosti pozitivan. Kratki put do ostvarenja tog poetnog imida je elaboriran u predhodnim redovima, pa ako se on uspjeno realizuje onda se sa pravom moe oekivati i da cjelokupni ishod imida korporacije bude pozitivan. iInterna komunikacija mora bit ujednaena sa eksternom, poruke suradnicima ne smiju biti suprotne onima porukama iz eksterne komunikacije.

LITERATURA Blek Sem - Odnosi s javnoscu; Beograd: CLIO 1997 Markovic Marina Poslovno komuniciranje; Beograd CLIO 2OO3 Hrvatska udruga za odnose s javnoscu, www.huoj.hr www.link-elearing.com www.fimmanger.edu

16