Ustanak u Lici 1941.

U drugoj polovici lipnja 1941. srpska sela jugoistonih dijelova Like i jugozapadnih dijelova Dalmatinske zagore ve su krajnje uznemirena. Najvea je napetost u kotaru Donji Lapac. U tom je kotaru od 14. do 29. lipnja 1941. godine uhapeno 140 Srba. Veina uhapenih ve je tada otpremljena na Pag i u Jadovno. U susjednoj Bosanskoj krajini progoni su jo ei. Nakon prvih hapenja i ponekih vijesti o tome to se dogaa u Jadovnom, srpski seljaci vie ne ekaju ustake ophodnje iz Graaca i Gospia ve bjee u ume gdje se sklanjaju u zbjegovima. Dana 29. lipnja ustae su osvanule pred srpskim kuama u opini Plitvika jezera. Toga je jutra oko 1.200 ljudi napustilo svoje domove. Nakon tog dogaaja kolona ljudi je dola u Drvar. Razmjeteni su po okolnim srpskim selima s objanjenjem da je to privremeni smjetaj. Vijest o ienju srpskih sela u okolici Plitvikih jezera ubrzo je prostrujila itavom Likom. U meuvremenu su ustae ispraznile i Biha od Srba i idova. Oko 1.200 ljudi bilo je razmjeteno po srpskim selima u okolici Kulen Vakufa, opine koja granii s kotarom Donji Lapac u Hrvatskoj. Dana 30. lipnja 1941. godine, jedna je manja grupa ljudi napala puanom paljbom kod sela Srb vojnu ophodnju. Zato stoer Vrhbosanskog divizijskog podruja trai da se uspostavi red i mir na tome podruju, pa alje Maksa Luburia s posebnom misijom u Veliku upu Krbava i Psat. Luburi je imao, za izvrenje te naredbe, na raspolaganju oko 150 ustaa Pomonog ustakog odreda i oko 250 domobrana iz 22. pohodne bojne sa sjeditem u Gospiu. S nekoliko kamiona Luburi je napao 1. srpnja 1941. Suvaju te je ondje prema poimeninom popisu pobio 173 osobe. Naredna dva dana Luburieva ekspedicija obavila je sline akcije u selima Bubanj i Osredak. Prema orunikom izvjetaju u Bubnju je poginulo 152 ljudi. Ukupno je u ta tri lika sela u tri dana ubijeno najmanje 279, a najvie 330 ljudi. Istog, 3. srpnja 1941. jedan manji Luburiev odred proveo je preseljenje u selu Nebljusi. Ondje su pohapsili 53 1

osobe koje je trebalo iseliti. Potom su ih zatvorili u neku baraku u selu Borievac, i zatim ih po noi likvidirali nad jamom. Tako je Luburti u Suvaji, Bubnju, Osredku i Borievcu trasirao put prema ustanku. Poslije ovih dogaaja Srbi iz tih sela povukli su se u brda u zbjegove. Nakon 22. lipnja 1941., tj. nakon njemakog napada na SSSR, Kominterna je mobilizirala komuniste naredbom da je neophodno poduzeti sve mjere da bi se poduprla i olakala pravina borba sovjetskog naroda. Prema podacima koje iznosi Jakov Blaevi u to je vrijeme u Lici bilo oko 240 lanova KPH i barem jo toliko lanova SKOJ-a. Dobar dio njih, barem u kotarevima Korenica i Donji Lapac, poetkom jula bio je u umama. Istovremeno, pojavili su se pojedinci koji su zastupali etniki program otpora i osvete. Po likim i krajikim zaseocima osnovani su revolucionarni komiteti, gerilski odredi i etniki tabovi. etnici su ve u toj pripremnoj fazi zagovarali iskljuivo obrambenu taktiku s osvetnikim prepadima na hrvatska sela i paktiranjem s talijanskim okupacijskim snagama. Komunisti su zastupali ofenzivnu taktiku, ustanak protiv ustaa i okupatora, s nastojanjem da se pridobije i hrvatsko stanovnitvo. U Lici, Bosanskoj krajini, na Kordunu i na Baniji ustanak su vodili komunisti, a u dijelovima Dalmatinske zagore, istone Bosne i Hercegovine prevladali su etnici. Ustanak je 27. srpnja buknuo koordinirano, s obje strane gornjeg toka rijeke Une, na kompaktnom teritoriju jugoistone Like i jugozapadne Bosne. Organizaciju ustanka dogovorili su oko Jovani i Duan Mileusni s politikim rukovodstvom Komunistike Partije u selu Kamenici 20. srpnja 1941. godine. S Gojkom Polovinom iz Graaca takoer je dogovoreno pokretanje ustanka i na tom podruju. Uz navedene u organiziranju dizanja ustanka sudjelovali su i Milan ijan, Vojislav Mileusni i Milan Tankosi iz Srba. Prije dizanja ustanka formirani su gerilski odredi u selima Podurljaj, Gornji Srb, Ajderovac i drugima. Na dan ustanka forimirano je mnogo vie gerilskih odreda. Naredba za ustanak stigla je u Srb 26. srpnja. oko Jovani donio je naredbu taba gerilskih odreda za Drvar i okolinu za ustanak naveer u 9 sati. Naredbom je pozivan narod za odlunu 2

borbu protiv ustaa i ostalih neprijatelja do konane pobjede. Nareeno je zatvaranje prolaza koji je vodio od Knina preko Tikovca za Drvar. Kasno naveer sazvan je narod, koji se nalazio u zbjegu, i njima je objavljena odluka o dizanju ustanka sljedeeg dana. U roku od nekoliko dana prilino veliko podruje, od Drvara, Glamoa, Bosanskog Grahova do Donjeg Lapca i Srba bilo je u rukama ustanika. Dominiralo je komunistiko vodstvo, ali u ustanku su tih prvih dana sudjelovale i neke grupe pod etnikim utjecajem, koje su odgovorne za ubijanje hrvatskog stanovnitva Brotnje, Borievca, Vrtoa i Krnjeue. Prema ustakim izvorima, u tim je selima, tih dana ubijeno 170 ljudi. Na ustanak 27. srpnja reagirale su ustake vlasti odmazdom po stanovnitvu nezatienih srpskih sela. Tada su zapoeli masovni pokolji Srba u krajevima koji jo nisu bili zahvaeni ustankom (na Baniji, Kordunu i u dijelovima Like i Bosanske krajine gdje jo ustanka nije bilo). Tako su u tim krajevima kraj jula i poetak augusta najkrvaviji dani etverogodinje vladavine ustaa u NDH. Neposredna posljedica tih ustakih represalija bilo je naglo irenje ustanka iz Like prema Kordunu i Baniji, pa u Dalmaciju i Gorski kotar, Hrvatsko primorje, a zatim postepeno na podruje itave Hrvatske. Sve partizanske jedinice u Hrvatskoj potkraj 1941. brojale su 7.000 boraca, od toga ih je pola bilo iz Like. Liko-krajiki ustanak od 27. srpnja nije doveo do Jadovna i Suvaje, ve upravo obrnuto - Jadovno i Suvaja doveli su do ustanka.