Hrvoje Gotovac 4.

Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom

11













4.1. Uvod

Analiza toka i pronosa s promjenjivom gustoom obino poinje s odgovarajuim
konceptualnim i matematikim modelom i moe se promatrati na razliitim nivoima, ovisno o
aproksimacijama koje su unesene u model. Naalost, aproksimacije su sastavni dio svake
analize jer potpuni i openiti matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom bi
bio toliko sloen da ga nikakvim poznatim tehnikama ne bi mogli rijeiti. Matematiki model
je ishodite za svaku raunalnu tehniku i u sebi mora sadravati matematiki opis svih
fizikalnih pojava koje se ele rijeiti modelom. Takoer, sve napravljene aproksimacije
moraju se eksplicitno objasniti, kako posljedice njihovog uvoenja, tako i njihov uinak na
kvalitetu modela koji se eli kreirati. Raunske metode koje rjeavaju postavljeni matematiki
model generalno se dijele na analitike, eksperimentalne, numerike i stohastike. Raunska
metoda je u uskoj simbiozi s matematikim modelom i ine jednu jedinstvenu neraskidivu
cijelinu. Ovo poglavlje opisuje matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
koji se koristi u ovom radu i koji se temelji na dobro prouenim matematikim i
4. MATEMATIKI MODEL TOKA I PRONOSA S
PROMJENJIVOM GUSTOOM

Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
12
konceptualnim modelima Beara (1979), Vossa i Souze (1987), Kolditza i ostalih (1998) i
Beara i ostalih (1999).
U matematiki model se uvode slijedee aproksimacije:
a) nema otre granice izmeu slatke i slane vode, ve se promatra tranzicijska zona u kojoj
se koncentracija mijenja od koncentracije slatke do koncentracije slane vode;
b) promatra se tok i pronos samo u saturiranoj zoni;
c) temperaturni uvjeti su priblino izotermni;
d) primjenjuje se Darcy-ev zakon i promatra se tok samo u rasponu valjanosti ovog zakona;
e) gustoa ovisi o promjeni koncentracije, dok se utjecaj promjene tlaka zanemaruje;
f) viskoznost ovisi o promjeni koncentracije, no taj utjecaj je znaajan samo u sluaju velikih
koncentracija (slane dome, slana jezera);
g) porozni medij je izotropan i heterogen, iskljuuje se anizotropija jer u takvom mediju je
zasad veoma teko definirati tenzor disperzije koji prikazuje osnovni mehanizam
mijeanja;
h) nema nikakvih reakcija, sorpcija, adsorpcija ili raspadanja;
i) ponori i izvori se zadavaju u toki.

U ovom poglavlju se opisuje matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom. U
drugoj toki su prikazane osnovne fizkalne veliine koje opisuju procese u podzemlju. U
treoj i etvrtoj toki su opisani osnovni zakoni teenja i disperzije. U petoj i estoj toki su
prikazani osnovne jednadbe kontinuiteta za smjesu i fazu. U sedmoj toki se govori o
poetnim i rubnim uvjetima, a u zavrnoj toki se prkazuje razvijeni oblik matematikog
modela toka i pronosa s promjenjivom gustoom.


4.2. Osnovne fizikalne veliine

Osnovne fizikalne veliine ili varijable koje opisuju hidraulike karakteristike saturiranog
toka i pronosa su: gustoa, viskoznost i stiljivost fluida za smjesu ili fluid te poroznost,
stiljivost poroznog medija i permeabilnost za porozni medij. Svi ostali parametri koji opisuju
hidrogeoloka svojstva vodonosnika se mogu prikazati pomou ovih est osnovnih veliina
(Freeze i Cherry, 1979).
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
13
Gustoa je fundamentalna varijabla za praenje toka i pronosa s promjenjivom gustoom jer
varijabilnost gustoe determinira karakteristike cijelog procesa. Uobiajeno gledajui gustoa
fluida je jednaka koliini mase u jedinici volumena:

V
m
= (4.1)
gdje je m masa [M], a V [L
3
] volumen tekuine. Generalno, gustoa ovisi o temperaturi, tlaku
i koncentraciji. Poto se promatraju izotermni uvjeti, utjecaj temperature na promjenu gustoe
se moe zanemariti. Promjena gustoe u tom sluaju ovisi samo o promjeni tlaka i
koncentracije i prikazuje se tzv. jednadbom stanja:

( ) ( ) ( )
0 0
1
0
C C p p
c p
e
+ +
=
| |
(4.2)
gdje je C masena koncentracija ili maseni udio faze (sol, zagaenje,...) u smjesi (fluid)
(

M
M
, p je tlak
(

2
T L
M
,

|
p
p
c c
= | |
M
T L
2

stiljivost ili kompresibilnost fluida

koja e biti objanjena kasnije,

|
C
c
c c
= | |
M
L
3
je koeficijent koji pokazuje relativni
odnos gradijenta gustoe koji nastaje zbog promjene koncentracije i apsolutne gustoe, a
0
,
p
0
, C
0
su referentne odabrane vrijednosti gustoe, tlaka i koncentracije, respektivno. Gotovo u
pravilu se u modeliranju toka i pronosa navedeni eksponencijalni zakon aproksimira s
jednostavnijim linearnim zakonom:
( ) ( ) ( )
0
'
0
'
0
1 C C p p
c P
+ + = | | (4.3)
gdje je
0
'

|
p
p
c c
= i
0
'

|
C
c
c c
= . Poto se utjecaj stiljivosti vode moe zanemariti za
raspon tlakova koji se pojavljuju u klasinim problemima, onda jednadba stanja izgleda
ovako:
( ) ( ) ( )
0
0
0 0
'
0
1 C C C C
c c
+ = + = | | (4.4)
gdje je
C
c
c
c
=

|
0
[-] gradijent gustoe u ovisnosti o promjeni koncentracije. Gustoa slane
ili kontaminirane vode se najee kree od 1022 (1035) [kg/m
3
] to je koncentracija mora do
1350 [kg/m
3
] to je koncentracija vode npr. u dubokim slanim geolokim zonama ili utisnutog
tehnolokog fluida u duboke buotine.
Dinamika viskoznost je svojstvo tekuine da se odupire posminoj ili tangencijalnoj
deformaciji, a prikazuje odnos vremenske posmine deformacije i posminog naprezanja u
fluidu (Jovi, 1978). Kao i kod gustoe, tako i promjena viskoznosti ovisi o temperaturi, tlaku
i koncentraciji, a na kraju se razmatra samo utjecaj promjene koncentracije:
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
14
( ) ( )
0 0
1 C C + =

| (4.5)
gdje je dinamika viskoznost
(

T L
M
,
0
je referentna dinamika viskoznost
(T=15

C,
0
= 1.002
3
10

Pa s), a

| [-] je koeficijent koji pokazuje ovisnost promjene

viskoznosti u odnosu na promjenu koncentracije. Postoje i drugi empirijski izrazi za
viskoznost. Npr. Holzbecher (1998) daje slijedeu ekperimentalnu zavisnost:
( )
3 2
0
5 . 44 1 . 4 85 . 1 1 C C C + + = (4.6)
Za normiranu masenu koncentraciju (0 do 1) Herbert i ostali (1988) definiraju ekperimentalni
izraz vrlo slian prethodnom:
( )
3 2
0
7814 . 0 277 . 0 4819 . 0 1 C C C + + = (4.7)
Viskoznost je vie ovisna o promjeni temperature, nego o promjeni koncentracije. Izuzetak su
primjeri slanih dubokih formacija gdje znatnije koncentracije (C=0.1-0.5) mogu uzrokovati
znatniju promjenu viskoznosti.
Stiljivost ili kompresibilnost fluida je svojstvo fluida koje pokazuje odnos promjene
volumenske deformacije prema promjeni naprezanja i moe se definirati kao inverzna
vrijednost Youngovog modula elastinosti koji se esto koristi u mehanici deformabilnog
tijela (Urumovi, 2003). U skladu s navedenom definicijom moe se pisati:

p d
d
p d
V V d
V V
p

|
/
=

= (4.8)
gdje je V
V
[L
3
] volumen vode u promatranom dijelu medija. Integrirajui gornju jednadbu te
isto napravivi za koncentraciju moe se doi do eksponencijalne zakonitosti (4.2). Stiljivost
fluida je relativno mala (pri tlaku od 1 atm iznosi 4.410
-10
Pa
-1
), pa se esto zanemaruje njen
utjecaj na promjenu gustoe.
Poroznost je odnos volumena otvorenog prostora (otvorenih pora) prema ukupnom volumenu
promatranog dijela medija. To je bezdimenzionalna veliina najee prikazana na slijedei
nain:
(%) 100
V
V
n
p
= (4.9)
gdje je V
p
[L
3
] volumen pora ili otvorenog prostora, V [L
3
] je totalni volumen promatranog
prostora te je n totalna poroznost uzorka.
Generalno, osim totalne poroznosti razlikuje se i efektivna poroznost koja je u
hidrogeolokom smislu mnogo vanija. Efektivna poroznost je povezani prostor unutar
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
15
pornog sustava u poroznoj formaciji, raspoloiv za protok vode i transport soli ili zagaenja
kroz podzemlje. Za potpuni saturirani uzorak, efektivna poroznost se definira prema izrazu:
(%) 100
V
V
n
d
e
= (4.10)
gdje je V
d
[L
3
] volumen povezanih pora ili volumen koji se iz uzorka moe drenirati
gravitacijskim putem, a V [L
3
] je totalni volumen promatranog prostora te je n
e
efektivna
poroznost uzorka.
Efektivni porozitet ima vanu ulogu u procesima toka i pronosa u podzemlju. U nekim slabo
poroznim materijalima (npr. glina) razlika izmeu totalnog i efektivnog poroziteta je velika i
njihovo tono mjerenje je imperativ za to bolju procjenu toka i pronosa.
Porozitet se takoer dijeli na primarni i sekundarni. Primarni porozitet je nastao za vrijeme
taloenja sedimenata i uglavnom predstavlja prostor izmeu zrnatog materijala. Njegova
veliina ovisi o stupnju sortiranja i obliku deponiranog zrnatog materijala. Sekundarni
porozitet nastaje hidrolokim i kemijskim procesima nakon formiranja sedimenata. Najei
procesi koji utjeu na sekundarnu poroznost su rastvaranje karbonatnih stijena, pukotine
nastale tektonskim pomacima, te ostali procesi vlaenja i rastvaranja stijena kemijskim
utjecajem. U tablici 4.1 su dani srednji poroziteti nekih tipova poroznih sredina.
Tablica 4.1. Srednji poroziteti nekih tipova poroznih sredina.
Vrsta porozne sredine Totalna poroznost (%) Efektivna poroznost (%)
ljunak 45 40
Pijesak 40 30
Sitni pijesak 32 5
Glina 47 0 1
Kreda 30 2 6
Pjeenjaci 20 5 15
Graniti 2 0.2 2
Vapnenci 0.5 20 0.2 10
ejl 1 10 0.5 5

U dosadanjem tumaenju poroziteta, lako se primjeti, da u nazivniku stoji volumen uzorka;
dakle, odabrana veliina uzorka. Porozitet je zato i funkcija veliine odabranog uzorka. U
poroznom mediju veliina odabrane skale (mjerila, 'scale') igra vrlo znaajnu ulogu u
procesima i fizikalnim parametrima podzemlja. Ostanimo na primjeru poroziteta i uzmimo
sluaj da veliina uzorka ide u toku. Dakle, ako bi imali instrument za mjerenje poroziteta u
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
16
toki, postavlja se pitanje koliki je porozitet uzorka koji ima veliinu infinitezimalne toke!
Porozitet u toki je jedan, ako je toka mjernog instrumenta pala u poru ili je nula, ako je pala
u vrstu fazu (npr. zrno poroznog materijala). Tek poveanjem veliine uzorka na neku
konanu skalu, kao na slici 4.1, uvode se obje faze i time porozitet dobiva smisao izraza (4.9)
ili (4.10) (Andrievi, 2002).
Drugim rijeima, daje se matematikoj toki u prostoru vrijednost poroziteta odreenog
volumena koji okruuje tu toku. Ovaj se koncept zove reprezentativni elementarni volumen
(REV) i predstavlja vrstu prostorne integracije (odnosno osrednjavanja). Osnovno pitanje koje
se namee je kako odrediti veliinu REV a u praksi, tako da su mjereni fizikalni parametri
relevantni (reprezentativni) za tu poroznu sredinu (slika 4.1). Veliina REV a treba
zadovoljavati slijedea dva uvjeta:
1. dovoljno velik da sadri dovoljan broj pora da se volumen moe osrednjiti, a da je
utjecaj fluktuacija na skali pora zanemariv (npr. 1 dm za nekonsolidirane materijale).
2. dovoljno malen da se varijacije parametara u prostoru mogu opisati kontinuiranim
matematikim funkcijama.

Volumen
P
o
r
o
z
n
o
s
t
(
-
)
0
1
REV
mjerenje
heterogeni
medij
homogeni
medij
ne da

Slika 4.1. Reprezentativni elementarni volumen.

Promjena poroznosti u ovisnosti o promjeni tlaka moe se prikazati slijedeom jednadbom
stanja:
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
17
( )
0 0
p p
p
n
n n
c
c
+ = (4.11)
gdje je
p
n
c
c
| |
M
T L
2

gradijent poroznosti u ovisnosti o promjeni tlaka te je kao i ranije za

gustou ovaj izraz lineariziran. Posebice u mehanici tla se upotrebljava tzv. prostorni odnos:
(%) 100
s
p
V
V
e = (4.12)
gdje je V
p
[L
3
] volumen pora, a V
s
[L
3
] volumen vrste faze te je ovaj parametar s porozitetom
povezan slijedeim relacijama:

e
e
n ili
n
n
e
+
=

=
1 1
(4.13)
Permeabilnost je openito tenzor drugog reda koji pokazuje na odreeni nain propusnu mo
poroznog medija. Poto je permeabilnost u uskoj vezi s hidraulikom propusnosti i Darcy
evim zakonom potpuno znaenje ovog pojma bit e objanjeno u slijedeoj toki.
I na kraju, stiljivost poroznog medija je definirana na analogan nain kao i stiljivost fluida:

E
p
d
V V d
o
o

= (4.14)
gdje je d
E
[M/LT
2
] promjena efektivnih naprezanja, tj. naprezanja u vrstoj fazi ili skeletu.
Ukupno naprezanje u poroznoj sredini je jednako sumi efektivnih naprezanja u skeletu i tlaka
u fluidu. Smanjenje volumena npr. uslijed procesa konsolidacije nastaje zbog tri osnovna
razloga: a) stiljivosti fluida to je regulirano parametrom
p
, b) stiljivosti skeleta to se moe
zanemariti i c) preraspodjeli zrna to je regulirano parametrom
p
tj. stiljivosti poroznog
medija. Preraspodjela zrna ne uzrokuje promjenu ukupnog naprezanja, ve smanjenje tlaka
uzrokuje poveanje efektivnih naprezanja, tako da vrijedi d
E
=-dp. Ako se ukljue u (4.14)
izrazi (4.9 4.13) moe se dobiti slijedea relacija:

n p d
n d
e p d
e d
p

=
+
=
1
1
1
1
o (4.15)


4.3. Darcy ev zakon

Prvi zakon teenja u podzemlju je dao Darcy (1856) u svom laboratorijskom eksperimentu
toka vode kroz cilindar pijeska. Rezultat eksperimenta (slika 4.2) kae da je protok vode
proporcionalan razlici stupca vode na oba kraja te obrnuto proporcionalan duini toka vode
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
18
(npr. duini cilindra pijeska). Ovaj pronalazak je kasnije generaliziran u empirijski zakon koji
se moe napisati kao:

L
h h
A K Q
1 2

= (4.16)
ili u diferencijalnom obliku:

l d
h d
A K Q = (4.17)
gdje je Q [L
3
/T] protok, dh/dl predstavlja hidrauliki gradijent, K [L/T] je konstanta
proporcionalnosti i A [L
2
] je popreni presjek cilindra pijeska (slika 4.2). Negativni predznak
u gornjem izrazu je rezultat teenja u smjeru opadanja hidraulikog potencijala. Parametar K
se zove hidraulika provodljivost ili propusnost. Kako je hidrauliki gradijent
bezdimenzionalna veliina, onda propusnost ima dimenziju brzine.

Slika 4.2. Darcy ev labaratorijski eksperiment.
Hubbert (1956) je pokazao da Darcyeva konstanta proporcionalnosti K ovisi ne samo o vrsti
materijala, ve i o fizikalnoj karakteristici vode koja prolazi kroz porozni materijal. Intuitivno
je da, na primjer, sirova nafta koja je vrlo viskozna tekuina, prolazi sporije kroz porozni
materijal, nego voda s daleko manjom viskoznou. Dakle, protok je proporcionalan
specifinoj teini, a obrnuto proporcionalan dinamikoj viskoznosti.
Ako bi se hipotetiki ponovio Darcy ev eksperiment sa zrnima materijala jednolinog
dijametra tada e protok vode biti proporcionalan kvadratu dijametra zrna d
2
(Fetter, 1994):

l d
h d A d C
Q

2
0
= (4.18)
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
19
pri emu C
0
predstavlja novu konstantu proporcionalnosti, zvanu faktor oblika. C
0
i d
2
su
karakteristike poroznog materijala, dok su i karakteristike tekuine ili fluida. Sada se
moe definirati novi parametar koji se zove permeabilitet i koji je funkcija samo porozne
sredine te se slobodnim rijeima moe opisati kao srednja veliina otvora kroz koji tekuina
prolazi. Permeabilitet ima dimenziju povrine tako da se konani oblik Darcy evog
eksperimentalnog zakona moe pisati kao:

l d
h d g k
A
Q
q

= = (4.19)
gdje je q (L/T) specifina ili Darcy-eva brzina.
Na bazi ovog izraza, jedinica za permeabilitet je jedan Darcy koji je definiran kao
permeabilitet koji rezultira specifinim protokom Q od 1 (cm
3
/s) kroz povrinu od 1 (cm
2
) za
tekuinu viskoznosti (10
-3
Pas) uz gradijent tlaka od 1 (atm/cm). Jedan Darcy je jednak
9.8710
-13
m
2
(Andrievi, 2002).
Generalno, Darcy ev zakon se moe napisati u punom obliku:
h
g
V =

k
q (4.20)
gdje je q vektor Darcy eve specifine brzine istjecanja, k je simetrini tenzor permeabiliteta
drugog reda, a g [L
2
/T] je gravitacija sile tee. Odnos tenzora permeabiliteta i hidraulike
propusnosti dan je slijedeim izrazom:

g k
K = (4.21)
Tenzor hidraulike propusnosti je za realan porozni medij simetrian (K
ij
= K
ji
) i pozitivno
definitan tenzor drugog reda koji se moe prikazati u sljedeem obliku:

(
(
(

=
zz zy zx
yz yy yx
xz xy xx
ij
K K K
K K K
K K K
K (4.22)
gdje je K
ij
komponenta tenzora propusnosti koja karakterizira propusnost sredine u i-tom
koordinatnom smjeru zbog toka u j-tom koordinatnom smjeru. Ako su svojstva tenzora
jednaka u svim smjerovima onda se radi o izotropnom poroznom mediju. Kada su svojstva
tenzora razliita u pojedinim smjerovima tada se radi o anizotropnom mediju. Ako tlo u svim
tokama ima jednaka svojstva onda je to homogeno tlo, dok se u protivnom sluaju radi o
heterogenom tlu. U prirodi gotovo sva hidrogeoloka podruja su anizotropna i heterogena.
Propusnost je zbog toga veoma teko opisati jer njena distribucija (smatra se da se preteno u
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
20
prirodi ravna po log normalnoj razdiobi) je sluajnog karaktera (Domenico & Shwartz,
1998). Zbog toga je danas uobiajen stohastiki pristup opisivanja heterogenosti geolokih
formacija.
Koeficijent hidraulike propusnosti u Darcy-evom zakonu dobiva se eksperimentalno i u tablici
4.2 su prikazane prosjene vrijednosti za neke tipove poroznih sredina.
Darcy-ev zakon na ovaj nain definira srednje istjecanje kroz cijeli odabrani presjek. Teenje
podzemne vode karakterizira tok kroz porozni medij koji ima dvije faze: vrstu i pornu fazu.
Poto se tok odvija samo kroz povezani sustav pora, stvarna brzina toka je:

e
i
i
n
q
v = (4.23)
gdje je v [L/T] stvarna brzina toka, q [L/T] je Darcy-eva brzina ili specifino istjecanje i n
e
[-]
je efektivna poroznost.
Tablica 4.2. Hidraulika propusnost nekih tipova poroznih sredina.
VRSTA TLA HIDRAULIKA PROPUSNOST (m/s)
isti ljunak > 10
-2

isti pijesak 10
-2


10
-4

Pijesak granulirani 10
-4
5 -10
-5

Sitni pijesak 5 -10
-4
| 10
-5

Prainasti ili zamuljeni pijesak 2 -10
-5
| 10
-6

Praina i mulj 5 -10
-6
| 10
-7

Glina 10
-7


U ovom radu e se koristiti formulacija tlaka za teenje, pa se onda poznata zavisnost
(h=p/g+z) mora supstituirati u izraz (4.20) te e se za potrebe toka i pronosa s promjenjivom
gustoom dobiti generalizirani oblik Darcy evog zakona:
( ) g
k
q

V = p (4.24)
gdje je g = | |
T
81 . 9 0 , | |
2
T L vektor gravitacije sile tee. Takoer e se promatrati tok i
pronos u kojem vrijedi Darcy ev zakon. Naime, iako nema potpunog fizikalnog opravdanja
moe se definirati Reynoldsov broj u podzemlju na analogan nain kao u mehanici fluida
(Urumovi, 2003):

k v
= Re (4.25)
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
21
Gornja granica valjanosti Darcy ev zakona vrijedi za Reynoldsove brojeve manje od Re = 1
10 (Freeze i Cherry, 1979). Openito, linearni Darcy ev zakon dolazi u pitanje kod slabo
propusnih sedimenta (npr. kompaktne gline) i malih gradijenata teenja gdje sile otpora
stvaraju nelinearnost i kod jako propusnih sredina (npr. krki vapnenci i dolomiti) i velikh
gradijenata gdje brzine teenja prelaze uobiajeni raspon brzina u podzemlju to uzrokuje
znatan utjecaj inercijskih sila koje stvaraju nelinearnost. Diersch i Kolditz (2002) pokazuju
kako se generalizirani linearni Darcy ev zakon takoer moe dobiti iz Navier Stokesovih
jednadbi ako se zanemari utjecaj nelinearnih Forchheimerovih i linearnih viskoznih
Brinkmanovih efekata.


4.4. Hidrodinamika disperzija

Hidrodinamika disperzija predstavlja openito proces mijeanja u poroznom mediju. Npr.
kada se ubaci neki traser, onda se intuitivno moe predoiti da se traser iri sve vie i pri tom
razrijeuje. Da bi se ova na prvi pogled logina pojava irenja trasera mogla objasniti na
fizikalno korektan nain, potrebno je teenje promatrati drukije nego je to raeno u Darcy
evom osrednjenom zakonu. Naime, neophodno je uvesti pojam skale na kojoj se promatra
teenje. Openito se skala kree od mikroskopske do neke velike makro skale.
Mikroskopska skala je jednaka veliini REV a (reprezentativnog elementarnog volumena),
tj. skale na kojoj mjerene veliine (npr. propusnost i poroznost) prestaju pokazivati
fluktuacijska svojstva (slika 4.1). Uzima se da ta mikroskopska skala mora obuhvatiti
volumen koji e osigurati da proces osrednjavanja daje jednu reprezentativnu vrijednost. Zbog
prirodne heterogenosti poroznog medija na svim skalama javljaju se varijacije brzina po
veliini i smjeru to predstavlja osnovni mehanizam mijeanja. Na mikroskopskoj skali
varijacije brzina u svakoj pori se javljaju zbog neravnomjerne distribucije brzina jer je brzina
najvea u sredini pore, a jednaka nuli na povrini zrna (slika 4.3a). Takoer, zbog razliite
povrine pora javlja se razlika brzina u razliitim porama te zbog openito nepravilnog oblika
pornog sustava strujnice fluktuiraju oko smjera srednje brzine (4.3b),(Bear, 1979). Osim
prostorne fluktuacije brzina treba ukljuiti i utjecaj vremenske promjenjivosti teenja
(4.3d),(Holzbecher, 1998). Na slici 4.3 su prikazani svi navedeni razlozi varijacije brzina na
mikroskopskoj skali. Proces mijeanja uzrokovan varijacijom brzina na mikroskopskoj skali
se zove mehanika disperzija.
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
22
Na veim skalama koje se obino zovu makroskopske skale proces mijeanja je uzrokovan
nehomogenou poroznog medija to se ogleda u varijaciji permeabiliteta koji indirektno zbog
postojanja teenja stvara varijaciju brzina na svim skalama veim od mikroskopske skale.
Paralelno s tim dogaa se proces molekularne difuzije koji predstavlja dodatni mehanizam
mijeanja te je determiniran gradijentom koncentracije (slika 4.3c). Proces mijeanja koji
ukljuuje oba spomenuta mehanizma, mehaniku disperziju i molekularnu difuziju, je
hidrodinamika disperzija.
Matematiki opis hidrodinamike disperzije u opem heterogenom anizotropnom poroznom
mediju je veoma kompleksan. Fluksevi koji nastaju zbog mijeanja na svim skalama mogu se
prikazati klasinim postupkom osrednjavanja:

______ __ __ __________ __________ ____
' ' ) ' ( ) ' ( q q q q q C C C C C + = + + = (4.26)
gdje su protok i koncentracija prikazani kao zbroj srednje vrijednosti i fluktuacija oko srednje
vrijednosti. Dva lana su isputena jer je osrednjavanje fluktuacija jednako nuli. Prvi lan na
desnoj strani predstavlja prenosnu ili advektivnu komponentu pronosa, dok drugi lan definira
dodatni disperzivni fluks na nekoj veoj makroskopskoj skali. Taj dodatni fluks (ne postoji na
mikroskopskoj skali) se javlja zbog prijelaza s manje na veu skalu i prezentira gubitak
informacija koji je nastao pri tom prijelazu.
a)
d)
c) b)
t
1
t
2

Slika 4.3. Hidrodinamika disperzija na mikroskopskoj skali.
Disperzivni fluks je jednak kovarijanci koncentracije i brzine te je definiran njihovim
varijacijama, a prikazuje se po analogiji s Fickovim zakonom (Bear, 1979) po kojemu fluks
ovisi o gradijentu koncentracije:
C C V = D q
______
' ' (4.27)
gdje je D tenzor mehanike disperzije koji je ovisan o brzini. Izraz (4.27) je aproksimacija
disperzivnog fluksa i tenzor mehanike disperzije mijenja svoje vrijednosti s promjenom
skale. Meutim, u analizama toka i pronosa s promjenjivom gustoom najee se promatra
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
23
tzv. makrodisperzija definirana na nekoj relativno velikoj makroskopskoj skali. U praksi je
veoma teko pravilno interpretirati elemente tenzora disperzije. Bear i Bachmat (1967) su
ekperimentalno utvrdili tenzor disperzije:
) , (
D
m k
ijkm j i
Pe f
v
v v
a D o = (4.28)
gdje je a
ijkm
[L
2
/T] tenzor etvrtog reda geometrijske disperzije, Pe [-] je Pecletov broj koji je
jednak Lv/D
*
i prikazuje odnos advektivne i difuzne komponente na mikroskopskoj skali, gdje
je L [L] karakteristina duljina pora, a D
*
[L
2
/T] koeficijent molekularne difuzije, dok je o
D

omjer karakteristine duljine pornog kanala i njegovog hidraulikog radijusa. Funkcija f(Pe,
o
D
) opisuje efekt molekularne difuzije u tenzoru disperzije. Osim ovog efekta molekularna
difuzija nezavisno od postojanja brzine definira fluks koji je definiran osnovnim Fickovim
zakonom:
C V =
m m
D J
___
(4.29)
gdje je D
m
tenzor molekularne difuzije. U podzemlju se utjecaj molekularne disperzije obino
moe zanemariti. Izuzetak su zone s malim brzinama u kojima je ovaj utjecaj neophodno
ukljuiti zbog pravilne fizikalne interpretacije procesa mijeanja. Tenzor hidrodinamike
disperzije je jednak zbroju tenzora mehanike disperzije i molekularne difuzije:

m H
D D D + = (4.30)
Tenzor hidrodinamike disperzije povezuje utjecaj geometrije poroznog medija, brzine i
molekularne difuzije. Utjecaj geometrije se prije svega ogleda u simetrinom tenzoru
geometrijske disperzije koji openito ima jako sloenu strukturu. Zbog toga se gotovo uvijek
radi s tenzorom koji je definiran za izotropni medij, a koji odreivanje tenzora geometrijske
disperzije svede na odreivanje dvaju koeficijenata: longitudinalne disperzije, o
L
[L] i
transverzalne disperzije, o
T
[L]:
( )
jk im jm ik
T L
km ij T ijkm
a o o o o
o o
o o o +

+ =
2
(4.31)
Dakle, za izotropni porozni medij tenzor hidrodinamike disperzije ima oblik:
( )
v
v v
v D D
j i
T L ij T ij ij H
+ + = o o o o o
*
(4.32)
gdje je o
ij
Kroneckerov delta simbol. Odreivanja koeficijenata disperzije je u naelu veoma
teko i Welthy i Gelhar (1992) dali su vrijednosti koeficijenata disperzije za odreena
istraivana podruja. Koeficijent transverzalne disperzije je manje poznat i obino je prilino
manji od koeficijenta longitudinalne disperzije. Obino se odnos o
L
/ o
T
kree u rasponu od 5
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
24
do 24 (Bear, 1979). Tenzor mehanike disperzije je ovisan o brzini i u sluaju nepostojanja
brzine jednak je nuli. S druge strane, jedna od glavnih osiju tenzora disperzije se poklapa sa
smjerom vektora brzine. U tom sluaju tenzor mehanike disperzije izgleda ovako:

(
(
(

=
v
v
v
D
T
T
L
o
o
o
0 0
0 0
0 0
(4.33)
Voss (1984) je u svom poznatom programskom paketu SUTRA modificirao koeficijent
longitudinalne disperzije za analizu toka i pronosa s promjenjivom gustoom u anizotropnom
poroznom mediju:

( )
kv L kv L
L L
L
u o u o
o o
o
2
max
2
min
min max
sin cos +
= (4.34a)

( )
kv T kv T
T T
T
u o u o
o o
o
2
max
2
min
min max
sin cos +
= (4.34b)
gdje su o
Lmax
koeficijent longitudinalne disperzije u smjeru maksimalne permeabilnosti, o
Lmin

koeficijent longitudinalne disperzije u smjeru minimalne permeabilnosti, o
Tmax
koeficijent
transverzalne disperzije u smjeru maksimalne permeabilnosti, o
Tmin
koeficijent transverzalne
disperzije u smjeru minimalne permeabilnosti, o
L
koeficijent longitudinalne disperzije u
smjeru vektora brzine, o
T
koeficijent transverzalne disperzije u okomitom smjeru od vektora
brzine, a u
kv
kut izmeu glavne osi tenzora permeabilnosti k
max
i vektora brzine. U zadnja dva
desetljea napravljeni su mnogi radovi stohastikog tipa koji su prouavali koeficijente
disperzije u heterogenom anizotropnom mediju, a mogu se spomenuti npr. Gelhar i Axness
(1983), Dagan (1984, 1985), Welty i Gelhar (1991, 1992), Dagan i Cvetkovi (1992) i
Andrievi i Cvetkovi (1998). U ovom radu, zbog sloenosti i nedovoljnog poznavanja
fenomena disperzije, analiza se ograniava na tenzor disperzije u izotropnom mediju, pa se
zbog toga matematiki model toka i pronosa reducira na izotropni, ali heterogeni porozni
medij.


4.5. Jednadba kontinuiteta za smjesu

U ovom radu tok i pronos s promjenjivom gustoom u vodonosnicima podrazumijeva
dvofazno teenje gdje je osnovna faza voda, a druga ili sekundarna faza je sol ili zagaenje
koja je definirana masenom koncentracijom u cijelom fluidu ili smjesi. Jedna od osnovnih
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
25
aproksimacija koja se ovdje koristi je zanemarenje relativne brzine sekundarne faze, pa se
moe rei bez gubitka openitosti da fluid ili smjesa ima jedinstvenu apsolutnu brzinu koja je
definirana generaliziranim Darcy evim zakonom. Zbog toga je potrebno promatrati teenje
smjese, a ne osnovne faze. Takoer je potrebno promatrati pronos sekundarne faze u smjesi
da bi se pronala koncentracija sekundarne faze (u daljnjem tekstu samo faze). Pri tome je
Darcy eva brzina ovisna o gustoi koja s druge strane ovisi o koncentraciji, pa je teenje
smjese i faze spregnuto i mora se simultano rijeavati s tlakom (tok smjese) i koncentracijom
(pronos faze) kao nepoznanicama. Za dobivanje traenih nepoznanica treba postaviti
jednadbu kontinuiteta za smjesu i fazu.
Jednadba kontinuiteta za smjesu vrijedi za svaku toku i zapravo predstavlja zakon odranja
mase. Poto fizikalne veliine kao permeabilitet, poroznost, tlak, koncentracija ili brzina ne
mogu biti mjerene, ni izraene u toki, opet je potrebno primjeniti koncept osrednjavanja na
skali REV a gdje se navedene veliine mogu prezentirati kontinuiranim funkcijama. Zakon
odranja mase za neki odabrani kontrolni volumen se moe izraziti na slijedei nain:
promjena mase u jedinici vremena po jedininom volumenu je jednaka razlici ulaznog i
izlaznog protoka ili fluksa mase u kontrolnom volumenu uz doprinos crpljenja i prihranjivanja
kao vanjskog djelovanja.

( )
( )
R p
Q Q
t
n
+ = V +
c
c
q

(4.35)
gdje je Q
P
- masena koliina crpljenja |M/L
3
T| i Q
R
- masena koliina prihranjivanja
|M/L
3
T|. Prvi lan predstavlja vremensku promjenu mase, drugi lan predstavlja divergenciju
ili promjenu advektivnog fluksa, a na desnoj strani je prikazan utjecaj crpljenja i
prihranjivanja.
Prvi lan na lijevoj strani jednadbe (4.35) moe se dalje razviti na slijedei nain s obzirom
na formulaciju masene koncentracije:

( )
t
p
p
n
t
C
C t
p
p
n
t
n
t
n
t
n
c
c
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
c
c
+
c
c
c
c
=
c
c
+
c
c
=
c
c

(4.36)
Ako se uvedu (4.8), (4.15) i C
C
c c = |
0
u gornju jednadbu (4.36) dobiva se:

( )
( ) | |
t
C
n
t
p
S
t
C
n
t
p
n n
t
n
C
p
C p p
c
c
+
c
c
=
c
c
+
c
c
+ =
c
c
0
0
0
1 | | | o

(4.37)
gdje je
p p
p
n n S | o + = ) 1 (
0
| |
M
T L
2

koeficijent specifinog tlanog uskladitenja

('specific pressure storage', Urumovi, 2003). Konani oblik jednadbe kontinuiteta za smjesu
izgleda ovako:
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
26
( )
R P c
p
Q Q
t
C
n
t
p
S + = V +
c
c
+
c
c
q |
0
0
(4.38)
esto se prvi lan zanemaruje zbog malih vrijednosti koeficijenta
p
S
0
. Kao to se vidi, koristi
se formulacija tlaka i masene koncentracije. Osim ove formulacije, uobiajeno je koristiti
formulaciju ekvivalentne piezometarske visine slatke vode i volumenske koncentracije. U
ovom radu prednost je dana prvoj formulaciji zbog univerzalnije fizikalne interpretacije tlaka.
Takoer, formulacija tlaka promatra permeabilitet, a ne hidrauliku propusnost ime se lake
promatra i odvaja utjecaj poroznog medija i fluida na proces toka i pronosa s promjenjivom
gustoom.

4.6. Jednadba kontinuiteta za fazu

Jednadba kontinuiteta za fazu dobiva se kao i za smjesu, primjenom zakonom odranja mase
za fazu na pripadajuem kontrolnom volumenu:


( )
( ) ( ) ( )
R P
Q C Q C C n C
t
C n
-
+ = V V V +
c
c

H
D q (4.39)

gdje je C
*
- maseni udio ili masena koncentracija [M/M] injektiranog fluida ili prihranjivanja.
Prvi lan predstavlja vremensku promjenu mase faze, drugi lan pokazuje promjenu mase
faze zbog promjene ili divergencije advektivnog fluksa faze na granici ili rubu kontrolnog
volumena, trei lan pokazuje promjenu mase faze zbog promjene ili divergencije sume
disperzivnog i difuznog fluksa faze na granici ili rubu kontrolnog volumena, dok desna strana
ukljuuje utjecaj crpljenja i prihranjivanja kao vanjskog djelovanja unutar volumena.
Prvi lan lijeve strane se nadalje razvija:

( ) ( )
t
C
n
t
n
C
t
C n
c
c
+
c
c
=
c
c


(4.40)
Drugi lan postaje:
( ) ( ) C C C V + V = V q q q (4.41)
Trei lan u (4.39) nD
H
V(C) se moe razdijeliti na dva faktora: nD
H
VC i CnD
H
V.
Gotovo uobiajena aproksimacija (npr. Voss, 1984; Ackerer i dr., 1999) koja se uvodi je da se
drugi faktor zanemari jer je veliina manjeg reda u odnosu na drugi lan lijeve strane
jednadbe (4.39). U priblinom smislu ta dva lana se npr. u smjeru vektora brzine s
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
27
zanemarenjem molekularne difuzije i transverzalne disperzije mogu usporediti na slijedei
nain:
p L
L v v A A > > o gdje je AL
p
karakteristina duljina na kojoj je dolo do promjene
gustoe u smjeru vektora brzine. Ako se gradijent gustoe shvati kao srednji gradijent koji
vrijedi za cijelu tranzicijsku zonu (A=) onda vrijedi da je AL
p
>> o
L
jer se varijacija gustoe
dogaa na mnogo veoj skali od one na kojoj je definirana longitudinalna disperzija. Ako se
izrazi (4.40) i (4.41) uz navedenu aproksimaciju supstituiraju u osnovnu jednadbu
kontinuiteta (4.39):

( )
( ) ( )
R P
Q C Q C C n C
t
C
n
t
n
C
-
+ = V V V +
c
c
+
(

V +
c
c
H
D q q

(4.42)
Prvi lan na lijevoj strani je C | |
R P
Q Q + u skladu s jednadbom kontinuiteta za smjesu (4.35),
pa konani oblik jednadbe kontinuiteta za fazu je:
( )
R
Q C C C n C
t
C
n ) ( = V V V +
c
c
-
H
D q (4.43)

4.7. Poetni i rubni uvjeti

Nepoznanice koje se promatraju su generalno nepoznate funkcije tlaka i masene
koncentracije:
p = p (x, z, t) ; C = C (x, z, t)
Prikaz poetnih i rubnih uvjeta je dan na slici 4.4. Poetni uvjeti se zadavaju kao poznata
raspodjela tlaka i koncentracija u podruju:
p (x, z, t) = p
0
(x, z) ; C (x, z, t) = C
0
(x, z) (4.44)
Rubni uvjeti se zadavaju po rubu podruja i zamjenjuju utjecaj odbaenog dijela na tok i
pronos u podruju koje se promatra. Rubni uvjeti za tlak su:
a) nepropusna granica (npr. dio granice AE ili CD); q
n
= q n
n
= 0 gdje je n
n
vektor vanjske
normale, Neumannov ili dinamiki rubni uvjet;
b) poznata raspodjela tlaka na rubu, najee na vanjskim granicama podruja gdje se nalazi
slatka ili slana voda (npr. dio granice AB ili BC), pa je pretpostavka hidrostatike
raspodjele tlaka valjana, Dirichletov ili kinematiki rubni uvjet;
p = p
0
ili p = p
S
(4.45)
c) specificiran fluks na granici (npr. dio granice DE): q
n
= q n
n
;

Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
28
More
Nepropusna granica
Nepropusna granica
A
B
C D
E
q
n
= q
0
C = C
0
Q
P
Q
R
(J
n
)
u
= (J
n
)
v
q
n
= 0
q
n
= 0
J
n
= 0
p = p
s
C = C
s
p = p
s
J
n
= 0
x
z
p
0
(x,z)
C
0
(x,z)

Slika 4.4. Poetni i rubni uvjeti za obalni vodonosnik pod tlakom.
Rubni uvjeti a) i c) su istog tipa jer je specificiran fluks na rubu, no poto je nepropusna
granica gotovo uvijek prisutna na rubu podruju, smatra se da ga je potrebno izdvojiti kao
zaseban rubni uvjet. Dinamiki rubni uvjet se nadalje moe razviti:
q
nx
=
x
p k
c
c

; q
nz
=
|
|
.
|

\
|
+
c
c
g
z
p k

n
n
z nz
n
x nx
q n q n q = + (4.46)
Ako se gustoa prikae u razvijenom obliku (4.4), onda dinamiki rubni uvjet dobiva potpuni
oblik:
( )
n
n
z C
n
z
n
x
q n g C C n
z
p
n
x
p k
=
|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
+
c
c
) (
0
0
0
|

(4.47)
gdje su
n
z
n
x
n i n komponente vektora vanjske normale, a q
n
je vrijednost poznatog
specificiranog fluksa.
Rubni uvjeti za fazu su:
a) nepropusna granica CD ili AE (Neumannov rubni uvjet), advektivni fluks je jednak nuli
to je specificirano u rubnom uvjetu za tlak, dakle za fazu treba zadovoljiti uvjet da je
disperzivni fluks kroz granicu jednak nuli (difuzni fluks se zanemaruje);
+
|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c
n
x xz xx
n
z
C
D
x
C
D 0 =
|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c
n
z zz zx
n
z
C
D
x
C
D (4.48)
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
29
b) specificirana koncentracija na rubu DE ili BC (Dirichletov rubni uvjet), na dijelu ruba
gdje se nalazi slatka ili slana voda;
C = C
0
ili C = C
S
(4.49)
c) uvjet kontinuiranosti ukupnog fluksa na rubu (Chauchy ev rubni uvjet), ovaj rubni uvjet
se definira na morskom dnu (AB) gdje se vri cjelokupna izmjena slatke i slane vode.
Ovaj rubni uvjet omoguava da je fluks prije i poslije morske granice jednak ('no jump
flux condition'). Na donjem dijelu granice slana voda prodire u podruje, a na gornjem
dijelu izmjeana slatka i slana voda istjeu u more. Obino se primjenjuju dvije varijacije
ovog uvjeta (Bear i dr., 1999). Prva formulacija pretpostavlja da je more savreno
izmjean medij (koncentracija istjecajne vode je jednaka koncentraciji mora) i da izmeu
mora i poroznog medija postoji tranzicijska zona ('buffer zone'):
( ) ( ) V = +
-
C n C C C C
S S S S
D q n q
n
o n
n
(4.50)
gdje je
*
[L/T] nepoznati tranzicijski koeficijent koji ukljuuje utjecaj disperzije i difuzije
u prelaznoj zoni izmeu mora i poroznog medija. Naalost, uvoenje tranzicijske zone
zahtijeva nalaenje koeficijenta
*
koji unaprijed nije poznat i mora biti kalibriran s
eksperimentalnim, mjernim ili nekim drugim poznatim numerikim podacima.
Prema drugoj formulaciji more u okolini zone istjecanja pretpostavimo kao fluid iste
gustoe kao i istjecajna voda, onda uvjet (4.50) mijenja svoj oblik u:
( ) V C nD n
n
= 0 (4.51a)
i to vrijedi za segment istjecanja, dok za segment dotjecanja slane vode uvjet moe biti
dvojak, ili uvjet (4.51) bez tranzicijske zone ili se moe specificirati kinematiki rubni
uvjet:
( ) ( ) V + C n C C
S S
D q n
n
= 0
C = C
S
(4.51b)
Ovim tzv. 'mijeovitim' rubnim uvjetom se izbjegava kalibriranje jo jednog u naelu
nepoznatog koeficijenta, ali uvodimo dodatnu nepoznanicu, a to je poloaj toke koja
dijeli istjecajni i utjecajni dio morske granice to opet iziskuje kalibracijski postupak.
Oito je potrebno kreirati tzv. autokonzestivni morski rubni uvjet (Voss, 1984) koji u
numerikoj proceduri pronalazi poloaj toke koja dijeli ta dva dijela morske granice. U
razvoju numerikog modela u estom poglavlju e biti vie prostora posveeno ovom
rubnom uvjetu, dok njegova matematika formulacija ostaje ista (4.50 ili 4.51).
Za saturirani tok i pronos postoji jo kombinacija rubnih uvjeta, osim onih koje su prikazane
na slici 4.4. No, sve druge kombinacije se mogu kreirati od rubnih uvjeta za tlak i
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
30
koncentraciju koji su gore navedeni. Ovdje se nije govorilo o rubnih uvjetima vrelne plohe
('seepage face') ili vodnog lica jer je to vezano s nesaturiranim tokom koji se ionako nee
analizirati u ovom radu, a nepotrebno bi komplicirali prezentaciju rubnih uvjeta.

DODATAK 4A. Razvijeni oblik matematikog modela toka i
pronosa s promjenjivom gustoom

Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom je definiran jednadbom
kontinuiteta za smjesu (4.38), jednadbom kontinuiteta za fazu (4.43), poetnim uvjetima
(4.44) i rubnim uvjetima (4.45 4.51). Nepoznanice su tlak i koncentracija. U spomenutim
izrazima osim tlaka i koncentracije su nepoznati gustoa, brzina i tenzor disperzije. Poto se
sve te varijable mogu izraziti preko tlaka i koncentracije, potrebno je razviti potpune
jednadbe toka i pronosa s promjenjivom gustoom u kojima e samo tlak i koncentracija biti
nepoznati. Ako se za gustou i specifinu brzinu supstituiraju izrazi (4.4) i (4.24) u izraz
(4.38), onda jednadba kontinuiteta za smjesu ima razvijeni oblik:

( ) ( )
( ) 0
2 ) , (
7 6 5
2 4 3 2
2
2
2
2 1
=
c
c
+
c
c
+ +
+
|
|
.
|

\
|
c
c
c
c
+
c
c
c
c
+
c
c
+ +
|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c
+ =
R p
p
Q Q
t
C
A
t
p
C A A
z
C
z
p
x
C
x
p
A
z
C
C A A
z
p
x
p
C A A C p F
(4A.1)
gdje su konstante A
1
do A
7
definirane na slijedei nain:
A
1
= ( )
0
0
0
C
k
C
|

A
2
=
0
C
k
|

A
3
= ( )
0
0
0
0
C g
k
C C
| |

A
4
= ( )
2
0
C
g
k
|

A
5
= ( )
0
0
0 0
C S
C
p
|
A
6
=
0
0 C
p
S |
A
7
=
0
C
n |
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
31
Razvijeni oblik jednadbe kontinuiteta za fazu (4.43) ima daleko sloeniju strukturu nego
izraz (4.52) za smjesu. Razlog tome je sloena struktura tenzora disperzije koji je ovisan o
brzini i indirektno preko brzine i o gustoi. Radi nemogunosti takvog zapisa prije svega zbog
njegove nepreglednosti i veliine dat e se osnovne komponente toga zapisa u razvijenom
obliku:
( ) ( ) 0 ) , (
4 3 2 1
*
= V V V + c c =

I
R
I I I
C
C C Q C n C t C n C p F
H
D q (4A.2)
Nadalje se razvija svaki dio izraza (4.53) zasebno:

t
C
C B
t
C
B I
c
c
+
c
c
=
0 1 1
(4A.3)
gdje je:
0
0 C
n B | =
) (
0
0
0 1
C n B
C
| =
Specifina brzina (4.24) je napisana u potpunom obliku:

x
p k
q
x
c
c
=

;
|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
= C D D
z
p k
q
z 1 0

(4A.4)

( )
0
0
0 0
C g D
C
| =
0
1 C
g D | =
Tenzor disperzije (4.32) je:
(

+
(

=
(

-
-
zz xz
xz xx
Hzz Hxz
Hxz Hxx
D n D n
D n D n
D n
D n
D D
D D
0
0

Tenzor mehanike disperzije je:

( )
( )
(

+
+

+
=
(

2 2
2 2
2 2
1
z L x T z x T L
z x T L z T x L
z x
zz xz
xz xx
q q q q
q q q q
q q
D n D n
D n D n
o o o o
o o o o
(4A.5)
Sada se moe definirati druga komponenta jednadbe (4.53):

z
C
C B
z
C
z
p
x
C
x
p
C B
z
C
C B B
z
C
B
z
C
z
p
x
C
x
p
B I
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
c
c
+
c
c
c
c
+
+
c
c
+ +
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
c
c
+
c
c
c
c
=
2
7 5
6 4 3 2 2
) (
(4A.6)
gdje je:
) (
0
0
0 2
C
k
B
C
|

= ;
0
0
0 3
) ( D
k
B
C
|

=
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
32
1
0
0 4
) ( D
k
B
C
|

= ;
0
5 C
k
B |

=
0
0
6
D
k
B
C
|

= ;
1
0
7
D
k
B
C
|

=
Trea komponenta je najsloenije strukture zbog uvoenja tenzora disperzije:

( )

(
(
(
(

c
c
c
c
|
|
.
|
(

\
|
(

+
(

c
c
c
c
=
-
-
z
C
x
C
D n D n
D n D n
D n D
D D n
C C
z x
I
zz xz
xz xx
C C
0
0
0
0 3
| |
(4A.7)
Kada se razvije tenzor disperzije:
( ) ( )
|
|
.
|

\
|
c
c
+ +
|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c
+ +
|
|
.
|

\
|
c
c
=
- - - -
2
2
9 8
2
9 2
2
9 8
2
9 3
z
C
D n C B B D n
z
C
B
x
C
D n C B B D n
x
C
B I
( )
( )
( ) ( )

(
|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c

c
c
+
+
(

|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c
c
c
+
+
(

c
c
+
c c
c
+
c
c
+
+
(

c
c
+
c c
c
+
c
c
+
+

(
(

|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c

)
`

|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c
+

(
(

|
|
.
|

\
|
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c

(
|
|
.
|

\
|
c
c
c
c
+
c
c
c
c
+ +
|
|
.
|

\
|
c
c
+
c c
c
+ +
+
|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
c
c
+
c
c
c
c
+ +
+
|
|
.
|

\
|
c c
c
+
c
c
+ +
|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c

c
c

- - -
z
D n
x
D n
z
C
C
z
D n
x
D n
x
C
C B
z
D n
x
D n
z
C
z
D n
x
D n
x
C
B
z
C
C D n
z x
C
C D n
x
C
C D n B
z
C
D n
z x
C
D n
x
C
D n B
z
C
D n
z
C
x
C
D n
x
C
D n B
z
C
x
C
C D n B
z
C
x
C
D n B
z
C
x
C
D n B
z
C
z
D n
x
C
z
D n
C B B
z
C
D n
z x
C
D n C B B
z
C
D n
x
C
D n
z
C
B
z
C
x
D n
x
C
x
D n
C B B
z x
C
D n
x
C
D n C B B
z
C
D n
x
C
D n
x
C
B
zz xz xz xx
zz xz xz xx
zz xz xx
zz xz xx
zz xz xx
zz xz
zz xz
zz xz
xz xx
xz xx xz xx
9
8
2
2 2
2
2
9
2
2 2
2
2
8
2 2
9
2
2
2
2
9 2
2
2
2
8
2 2
9
9 8 2
2 2
9 8
9 9 8
2
2
2
9 8 9
2
2
2

(4A.8)
gdje je:
0
0
0 8
C B
C
| = ;
0
9 C
B | =
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
33
Razvijeni oblik jednadbe kontinuiteta za fazu (4.56) je potpuno razvijen ako je tenzor
disperzije poznat (jedna od moguih aproksimacija pri rjeavanju sustava jednadbi). No, ako
tenzor disperzije nije poznat potrebno ga je u punom obliku supstituirati u izraz (4.56). U tom
sluaju izraz (4.56) postaje iznimno sloen i neprikladan za zapisivanje, pa e se u nastavku
dati odvojeno puni zapis tenzora disperzije i njegovih derivacija:

2
1 0
2
2
1 0
2
(

+ +
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
(
(

|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
|
.
|

\
|
=
C D D
z
p
x
p
C D D
z
p
x
p
k
D n
T L
xx
o o

(4.A9)

( )
2
1 0
2
1 0
(

+ +
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
c
c

|
.
|

\
|
=
C D D
z
p
x
p
C D D
z
p
x
p
k
D n
T L
xz
o o

(4A.10)

2
1 0
2
2
1 0
2
(

+ +
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
(
(

|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
|
.
|

\
|
=
C D D
z
p
x
p
C D D
z
p
x
p
k
D n
L T
zz
o o

(4A.11)

( )
+
(
(

|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c

|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
c
c
c
c
+
c
c
|
|
.
|

\
|
c
c
|
|
.
|

\
|
=
c
c
2
3
2
1 0
2
2
1 0 2
2
2
2
3
2
C D D
z
p
x
p
C D D
z
p
x
p
x
p
x
p
x
p k
x
D n
T L L
xx
o o o

( )
2
3
2
1 0
2
1
2
1 0
2
1
2
3
1 0
2
(
(

|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
)
`

|
|
.
|

\
|
c
c
+
c c
c
|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
|
|
.
|

\
|
c
c

|
|
.
|

\
|
c
c
+
c c
c

|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
C D D
z
p
x
p
x
C
D
z x
p
C D D
z
p
x
p
x
C
D
z x
p
C D D
z
p
T L T
o o o
(4A.12)


Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
34

( )
2
3
2
1 0
2
2
2
3
1 0 1
2
3
(
(

|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c

c
c

|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
+
c c
c
|
|
.
|

\
|
c
c

|
|
.
|

\
|
=
c
c
C D D
z
p
x
p
x
p
C D D
z
p
x
C
D
z x
p
x
p k
x
D n
T L
xz
o o

(4A.13)

( )
2
3
2
1 0
2
2
3
1 1 2
2
3
(
(

|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c

c c
c
|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c
|
|
.
|

\
|
c
c

|
|
.
|

\
|
=
c
c
C D D
z
p
x
p
z x
p
C D D
z
p
z
C
D
z
p
x
p k
z
D n
o T L
xz
o o

(4A.14)
( )
+
(
(

|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c

|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
c c
c
c
c

c c
c
|
|
.
|

\
|
c
c
|
|
.
|

\
|
=
c
c
2
3
2
1 0
2
2
1 0
2 2
3
2
C D D
z
p
x
p
C D D
z
p
z x
p
x
p
z x
p
x
p k
z
D n
T L T
zz
o o o

( )
2
3
2
1 0
2
1 2
2
3
1 0 1 2
2
1 0
2
2
(
(

|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
)
`

|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c
|
|
.
|

\
|
+ +
c
c
+
|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c
|
|
.
|

\
|
+ +
c
c

|
|
.
|

\
|
c
c

C D D
z
p
x
p
z
C
D
z
p
C D D
z
p
z
C
D
z
p
C D D
z
p
x
p
L
T
o o o
(4A.15)
Jednadbe (4.56) i (4.57) ine puni zapis tree komponente jednadbe (4.53). etvrti lan
jednadbe (4.53) je jednostavan i ve je zapisan u razvijenom obliku. Poetni uvjeti (4.44) i
rubni uvjeti za tok smjese (4.45 4.47) su takoer napisani u razvijenom obliku. U rubne
uvjete za fazu (4.48 4.51) potrebno je supstituirati puni zapis specifine brzine (4.54a) i
tenzora disperzije (4.54b), no opet zbog sloenosti prikaza zadrat e se ovakav oblik dok su
svi dijelovi (4.48 4.51) i (4.54a, 4.54b) zapisani u punom obliku.
U konanici razvijeni oblik poetno rubnog problema toka i pronosa s promjenjivom
gustoom definiran je spregnutim nelinearnim sustavom diferencijalno algebarskih
jednadbi (4.44 4.57). Jaka nelinearnost i spregnutost je uzrokovana utjecajem postojanja
gustoe i brzine u obje jednadbe kontinuiteta. Treba naglasiti da je jednadba faze izrazito
nelinearna jednadba, dok je jednaba smjese slabije nelinearna. Spregnutost sustava je
takoer veliki problem i preteno je uvjetovana veliinom prvih derivacija tlaka i
koncentracije. Samo u sluaju malih gradijenata tlaka i koncentracije moe se razmiljati o
dekompoziciji sustava na dva manja nelinearna sustava. No, sve pojedinosti oko rjeavanja
ovog spregnutog nelinearnog sustava i njegovog implementiranja u numeriku proceduru
Hrvoje Gotovac 4. Matematiki model toka i pronosa s promjenjivom gustoom
35
adaptivne Fup kolokacijske metode bit e dane u slijedeim poglavljima. Svrha ovog
razvijenog oblika je potpuni prikaz sloenosti matematikog modela toka i pronosa s
promjenjivom gustoom te potencijalnih tekoa za njegovu implementaciju u numeriki
algoritam.