Licnost Zene Muslimanke

LI^NOST @ENE MUSLIMANKE
ONAKO KAKO JE PRIKAZUJU KURAN I SUNNET Dr. Muhammed Ali el - Ha{imi
Sarajevo, 2001 - 1422. H.G.
Naslov originala Naslov prijevoda Autor S arapskog prevela [erijatski recenzent Likovno - tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`:
[AHSIJJETUL - MERETIL - MUSLIME LI^NOST @ENE MUSLIMANKE dr. Muhammed Ali el - Ha{imi Sabaheta ]eman Enes Ljevakovi}
Nedàd Kazi}, Fatih Farhat Sabina Deljkovi}, Omer Resulovi} , Kavazovi} D & T, Sarajevo, Mersad Mujagi} , OKO - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 19 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadràva Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar Kralj Fahd u Sarajevu
Tre}e izdanje Izdava~
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ÛVARA DVA HRAMA KRALJA FAHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE
CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.17 - 055.2 el - HA[IMI, Muhammed Ali Li~nost ène muslimanke - onako kako je prikazuju Kuran i sunnet Muhammed Ali el - Ha{imi; (s arapskog prevela Sabaheta ]eman). - 3. izd. Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 19) Prijevod djela: [ahsijetul - meretil - muslime. Bilje{ke: str. 337 - 370 ISBN 9958 - 880 - 13 - 7 COBIS - ID 593670
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drìte i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova. (El - Enam, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni, tako|er, veli: Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo. (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na u~itelja, koji upu}uje najboljoj uputi: Reci: Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj (El - Enam, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se spominje: Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde. Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primjen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije jeste ~injenje ibadeta Allahu: Dìne i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju. (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, ìvot s onim
{to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, ìvimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije Biblioteka bosanske porodice, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i ènsku. Svako od njih moè uzeti iz njih ono {to èli u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboruàvaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao- veli Poslanik, a.s. Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridràvali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se.
Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed
@ENA MUSLIMANKA PREMA SVOME GOSPODARU
BUDNA VJERNICA
Najvrednija je odlika ène muslimanke njeno duboko vjerovanje u Allaha, d`.{., njeno jasno ubje|enje da sve {to se doga|a u svemiru, da sve ono {to se de{ava ljudima, de{ava se po Allahovoj volji i odre|enju, da sve {to zadesi ~ovjeka nije moglo da ga mimoi|e, a sve {to ga mimoi|e nije moglo da ga zadesi. ôvjeku u ovom ìvotu ne preostaje ni{ta drugo do da slijedi put dobra, da ~ini dobra djela u svojoj vjeri, a i u ìvotu, da se istinski oslanja na Allaha, d`.{., da prihvata Njegova nare|enja, da bude uvjeren da mu je neophodna Njegova pomo}, potpora, da je pod Njegovom upravom i Njegovim zadovoljstvom. Pri~a o Hadèri - nakon {to ju je Ibrahim, a.s., ostavio pored Kabe ispod drveta iznad Zemzema, u Meki El - Mukerremi u kojoj nije bilo nikoga, niti je bilo vode - a Hadèra je uza se imala samo svoje dojen~e Ismaila, a.s. - predstavlja za ènu muslimanku najupe~atljiviji primjer dubine imana (vjerovanja u Allaha, d`.{.), iskrenog oslanjanja na Allaha, d`.{., kada je staloèno, mirno, samouvjereno i smireno rekla Ibrahimu, a.s.: O Ibrahime, da li ti je Allah, d`.{., ovo naredio? Odgovorio joj je: Da. Njen odgovor bio je pun pomirljivosti, pokornosti, radosne vijesti i smiraja: Onda, ne}e{ nas zanemariti.1 Ovo je bila najkriti~nija situacija - ~ovjek ostavlja svoju ènu i njeno dojen~e u pustoj zemlji u kojoj nema ni bilja, ni vode, a ni ljudi, uputiv{i se prema dalekim zemljama [ama, ne ostavljaju}i im ni{ta drugo do torbu datula i mje{inu vode! Da nije bilo dubokog imana u du{i Hadère, da nije bilo iskrenog oslanjanja na Allaha, d`.{., koje je ispunilo sva njena ~ula i osjetila, ne bi mogla podnijeti ovako te{ku situaciju, nego bi bila shrvana od prvog trenutka i ne bi to bila ona sna`na èna koju spominju hadìje i oni koji obavljaju umru - danju i no}u - koji je spominju svaki put kada se napiju Zemzem - vode, svaki put kada obavljaju saj izme|u Saffe i Merve, poput njenog saja - tr~anja toga kobnog dana. Ova budnost imana urodila je ~udnim plodovima u ìvotu vjernika i vjernica, jer je probudila osje}aje, istanjila njihova ~ula i upozorila srca na to da jedino Allah, d`.{., zna tajne
10
Li~nost ène muslimanke
i da je On s ~ovjekom gdje god on bio. Ni{ta bolje ne ukazuje na budnost osje}aja i prisutnost bogobojaznosti, u tajnosti i na javi, od doga|aja koji je vezan za djevojku muslimanku, a koji se navodi u djelu Sifetus - safveti vel - eajan, a koji prenosi Ibn el - Dèvzi u svojoj knjizi Ahkamun - Nisa.2 On navodi: Prenosi se od Abdullaha bin Zijada bin Eslema, a on od svoga oca, a on od svoga djeda da je rekao: Bio sam s Omerom bin el - Hattabom kada je usred no}i obilazio grad, te se umorio i naslonio na zid. Utom je neka èna rekla svojoj k}eri: K}eri moja, ustani do tog mlijeka pa ga pomije{aj s vodom. Na to je (djevojka) rekla: Maj~ice, zar ne zna{ kakvu je odluku danas donio emirul - muminin (vladar pravovjernih)? A kakvu je to odluku donio, k}eri? - zapitala je. Odgovorila joj je: Naredio je da se obznani da se ne smije mije{ati mlijeko s vodom. Na to joj je majka rekla: K}eri moja, ustani do mlijeka i pomije{aj ga s vodom. Ti si u situaciji u kojoj te ne moè vidjeti Omer. Na to je djevojka odgovorila majci: Ne}u mu se pokoravati kada me vidi , a biti mu nepokorna kada sam sama. Omer je to ~uo, pa je rekao: O Esleme, pri|i im pa vidi ko to govori i kome govori i da li imaju mu{karca staratelja? Pri~ao je Eslem: Te sam oti{ao do njih, kad to bi neudata djevojka i njena majka koje nisu imale staratelja mu{karca. Do{ao sam kod Omera i obavijestio ga o tome, pa je sakupio i pozvao svoje sinove. Rekao im je: Da li nekom od vas treba èna, da ga oènim? Da va{ otac ima potrebe za ènama niko ga od vas ne bi pretekao da se oèni ovom djevojkom. Na to je rekao Abdullah: Ja imam ènu. I Abdurrahman je rekao: Ja imam ènu. A Asim je rekao: Ja nemam ènu, pa oèni me. Nakon toga poslao je po djevojku i udao je za Asima, te je ona Asimu rodila k}erku, a ta k}erka je rodila Omera bin Abdul Aziza. Doista je to budnost osje}aja koje je islam u~vrstio u du{i ove djevojke muslimanke, koja je bogobojazna i ustrajna u tajnosti i na javi, u svojoj samo}i i me|u ljudima, a njen dokaz za to jeste da je Allah, d`.{., stalno s njome, da On ~uje i vidi. Ovo je istinski iman i ovo je njegov du{evni plod, koji je njegovu vlasnicu uzdigao do stupnja ihsana - dobro~instva, a njena brza nagrada od Allaha, d`.{., bila je u tome da ju je po~astio sretnim i blagoslovljenim brakom, iz ~ijeg potomstva je peti Hulefaur - ra{idin Omer bin Abdul - Aziz, r.a. Akidu (vjerovanje) ène muslimanke koja je svjesna, ~estita i ~ista, ne moè pomutiti ni najmanje neznanje, niti njenu ~istotu moè pomutiti trun iskrivljenosti, kao {to ni njeno blje{tavilo ne moè ugasiti nikakav obris sumnje. To je, doista, akida koja se temelji na vjerovanju u Allaha Jednog, Jedinog, Uzvi{enog Gospodara, Onoga Koji je Svemogu}i, Onoga u îjoj ruci je Vlast i Onoga Kome se sve vra}a: Upitaj: U ~ijoj je ruci vlast nad svim, ko uzima u za{titu, od koga niko ne moè za{ti}en biti, znate li? Od Allaha! - odgovorit }e, a ti reci: Pa za{to onda dopu{tate da budete zavedeni?3 Ovaj duboki, jasni i ~isti iman pove}ava snagu, svjesnost i zrelost li~nosti ène
11
muslimanke, te ona vidi ovaj ìvot onakav kakav on i jeste u biti - ku}a isku{enja i ispita, ~iji rezultati }e se pokazati onog dana u koji nema sumnje: Reci: Allah vam daje ìvot, zatim }e u~initi da poumirete, a poslije }e vas na Sudnjem danu sabrati, u to nema nikakve sumnje, ali ve}ina ljudi ne zna.4 Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se ne}ete povratiti?5 Uzvi{en je Onaj u îjoj je ruci vlast - On sve moè! Onaj Koji je dao smrt i ìvot da bi isku{ao koji od vas }e bolje postupati; On je Silni, Onaj Koji pra{ta.6 Toga }e dana ~ovjek biti nagra|en prema svojim djelima. Ako bude ~inio dobro, bit }e mu dobro, a ako bude ~inio zlo, bit }e mu zlo i ne}e osjetiti nikakav trag nepravde: Svaki ~ovjek }e toga Dana prema zasluzi ka`njen ili nagra|en biti; toga Dana ne}e biti nepravde! Allah }e, zaista, brzo obra~unati.7 Polaganje ra~una bit }e precizno, da ne moè biti preciznije, i bit }e u ~ovjekovu korist ili protiv njega: Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla - vidjet }e ga.8 Toga dana, Gospodaru mo}i i veli~ine ne}e proma}i ni{ta, makar bilo koliko zrno goru{ice: Mi }emo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo ne}e u~initi; ako ne{to bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi }emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je {to }emo Mi ra~une ispitivati.9 Nema sumnje da èna muslimanka, koja je svjesna i mudra, nakon {to proìvi neko vrijeme sa zna~enjima ovih jasnih ajeta i nakon {to dobro razmisli o tom kobnom Danu, usmjerit }e se ka svome Gospodara poput onih koje su pokorne, koje se kaju i koje su zahvalne, pripremaju}i se za ahiret i ~ine}i dobra djela u svakom danu koliko je to mogu}e.
OBO@AV OBO@AVA SVOGA GOSPODARA

Nema sumnje da }e iskrena muslimanka prihvatiti oboàvanje Allaha, d`.{., s najve}om va`no{}u, jer ona zna da je zaduèna odre|enim {erijatskim djelima, koje je Allah, d`.{., naredio svakom muslimanu i muslimanki. Stoga, ona obavlja islamske farzove i njegove ruknove na najbolji mogu}i na~in, ne dopu{taju}i sebi bilo kakve olak{ice, olak{anja, niti propuste.
OBAVLJA OBAVLJA PET NAMAZA

Ona obavlja pet namaza u njihovo odre|eno vrijeme, ne odga|a njihovo obavljanje radi ku}nih poslova, niti radi maj~inskih ili bra~nih odgovornosti, jer namaz je temelj vjere; - onaj
12
ko ga obavlja uspostavlja vjeru, a onaj ko ga ostavlja ru{i vjeru.10 To je jedno od najboljih i najuzvi{enijih djela, kao {to je to obznanio Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji prenosi Abdullah bin Mesud, r.a., koji je rekao: Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Koje je najbolje djelo? Odgovorio mi je: Namaz u njegovo vrijeme. Upitao sam: A {ta je iza toga? Rekao je: Poslu{nost roditeljima. Upitao sam: A {ta je iza toga? Rekao je: Borba na Allahovu putu.11 Namaz je veza izme|u roba i Gospodara. On je bogatstvo iz kojeg ~ovjek izvla~i snagu, ~vrstinu, milost i zadovoljstvo, ~ime spira svoju prljav{tinu, svoje grijehe i svoje pogre{ke. Prenosi se od Ebu - Hurejrea, r.a., da je rekao: ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad kaè: [ta mislite, kada bi rijeka proticala pored va{ih vrata u kojoj biste se svakodnevno prali pet puta, da li bi {ta ostalo od va{e ne~isto}e? Odgovorili su: Ne bi ni{ta ostalo od ne~isto}e. Na to je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Tako je i sa pet dnevnih namaza. Njima Allah, d`.{., bri{e grijehe.12 Prenosi se od Dàbira, r.a., da je rekao: Allahov je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Primjer pet dnevnih namaza jeste kao primjer nabujale teku}e rijeke koja proti~e pored va{ih vrata, u kojoj se svakodnevno pet puta perete.13 Namaz je Allahova milost prema Njegovim robovima u kojem oni traè uto~i{te pet puta dnevno, zahvaljuju svome Gospodaru, slave Ga, traè od Njega pomo}, milost, uputu i oprost. Potom, namaz zna~i i ~istotu za ljude i ène koji klanjaju, putem ~ega se bri{u pogre{ke i iskupljuju grijesi i zablude. Prenosi se od Osmana bin Affana, r.a., da je rekao: ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Nema ni jednog muslimana, kojem se pribliì propisani namaz, pa se lijepo abdesti, skru{eno i ponizno obavi namaz, a da mu taj namaz ne}e biti keffaret (oprost, iskup) za grijehe koje je prethodno po~inio - osim velikih grijeha - i tako }e biti u svim vremenima.14 Hadisi, predanja i vijesti koji govore o vrijednosti namaza, njegovoj va`nosti, dobru i blagodati za klanja~e, mnogobrojni su i korisni. Sve je to potvrda sveop}eg bogatstva koje sakupljaju klanja~i svaki put kada stanu pred Allaha, d`.{., pokorni i skru{eni.
13
POVREMENO PRISUSTVUJE D@EMATU D@EMATU U D@AMIJI

Islam je oslobodio ènu od obaveznog prisustvovanja namazu u dèmatu u dàmiji, ali u isto vrijeme joj je dozvolio da iza|e u dàmiju kako bi obavila namaz u dèmatu. Uistnu je to ona i u~inila i klanjala namaz za Poslanikom, s.a.v.s. Prenosi se od Ai{e, majke vjernika, r.a., da je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao bi sabah, a prisustvovale bi i ène - vjernice, koje su bile umotane u svoje hidàbe.15 Potom bi se vratile svojim ku}ama a da ih niko ne bi prepoznao.16 Od nje se tako|er prenosi: Vjernice bi, umotane u svoje hidàbe, prisustvovale sabah - namazu sa Poslanikom s.a.v.s., te bi se nakon obavljena namaza uputile svojim ku}ama, a niko ih zbog mraka ne bi prepoznao.17 Allahov Poslanik, s.a.v.s., skra}ivao bi namaz kada bi ~uo pla~ djeteta, pretpostavljaju}i da je to zabavilo njegovu majku. On u hadisu, za koji se slaù da je vjerodostojan, kaè: Ja, doista, pristupim namazu i èlim da ga oduljim kada za~ujem pla~ djeteta, pa skratim svoj namaz, jer znam kolika je ljubav majke naspram djeteta kada pla~e.18 Allahova, d`.{., milost velika je prema èni kada je nije obavezao da prisustvuje dèmatu u dàmiji pri obavljanju pet dnevnih namaza, a da ju je obavezao time, to bi joj zadalo pote{ko}e i predstavljalo bi teret za njena ple}a. @ena nije u stanju obavljati namaz u dàmiji, kao {to u dana{nje vrijeme ni mnogi mu{karci nisu u stanju da obavljaju namaze u dèmatu u dàmiji, nego su prisiljeni da obavljaju namaz tamo gdje se nalaze - na svojim radnim mjestima, pa ~ak mnogo puta i u svojim ku}ama. Tako, ènina odgovornost za doma}instvo i njene mnogobrojne obaveze vezane za njenu ku}u, muà i njenu djecu, ne omogu}avaju joj da pet puta dnevno napusti ku}u, nego joj, naprotiv, sve to postaje nemogu}e. Ovako nam biva jasnija mudrost uskra}ivanja obaveze prisustvovanja ène dèmatu u dàmiji, ali ne i za mu{karce. Ovako nam je jasnije za{to je namaz ène bolji u njenoj ku}i nego u dàmji i za{to joj je ostavljeno da izabere ono {to je bolje za nju. Ako ho}e, klanja u svojoj ku}i, a ako ho}e, moè i iza}i da obavi namaz u dèmatu. Njen mu` joj ne moè zabraniti da izlazi u dàmiju, ako je ve} traìla od njega dozvolu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., o tome govori u mnogobrojnim hadisima, a izme|u ostalog on kaè:
14
Ne zabranjujte svojim ènama dàmije, a njihove ku}e su im bolje.19 Kada nekom od vas èna traì dozvolu da ide u dàmiju, neka joj to ne zabranjuje.20 Mu{karci su poslu{ali Poslanikovu, s.a.v.s., naredbu, pa su dozvolili svojim ènama da izlaze u dàmiju, makar taj izlazak bio suprotan njihovom mi{ljenju i poimanju. Najbolji dokaz tome se nalazi u hadisu Abdullaha bin Omera u kojem se kaè: Omerova èna prisustvovala je sabahskom i jacijskom namazu u dèmatu u dàmiji, pa joj je re~eno: Za{to izlazi{ kada zna{ da Omer to ne voli i da je ljubomoran? Odgovorila je: A {ta ga to spre~ava da mi zabrani? Odgovoreno joj je: Spre~avaju ga rije~i Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Ne zabranjujte Allahovim robinjama Allahove dàmije.21 U skladu s ovom Poslanikovom s.a.v.s., dozvolom èni da posje}uje dàmiju i zabranom da joj se to spre~ava, èna je u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i poslije njega, navra}ala u dàmije kad god joj je to bilo mogu}e. Obavljala je namaz, prisustvovala hairli prigodama, slu{anju predavanja i aktivno u~estvovala u javnom ìvotu vjernika. Tako je to bilo otkako je propisan namaz u dèmatu. Muslimani su obavljali namaz prema Bejtul - Makdisu prije nego {to je kibla bila okrenuta prema Kabi. Kada je do{la objava o upravljanju prema Kabi, lica vjernika i vjernica bila su okrenuta prema zemljama [ama, pa su se okrenuli prema Kabi i ovo je okretanje zahtijevalo da ène pre|u na mjesto ljudi, a ljudi na mjesto èna.22 Dàmija je jo{ uvijek centar zra~enja, svjetlosti i upute za vjernike i vjernice. Tako se u prostranstvu ~istote vr{i ibadet, s njenih minbera {ire se predavanja, upute i smjernice, a èna muslimanka je od samog po~etka islama bila u~esnica u svemu tome. Vjerodostojni tekstovi potvr|uju to mnogobrojno i uzastopno u~e{}e i prisustvo. Oni govore o èninom prisustvu na dùma - namazu, namazu kod pomra~enja, bajram namazima, kao {to govore i o odazivu na mujezinov poziv: Namaz je u dèmaatu. U Sahih Muslimu nalazi se da je Ummu - Hi{am bint Harise bin en - Numan rekla: Kaf vel - Kuranil - medìd uzela sam (nau~ila) s jezika Allahovog Poslanika, s.a.v.s., (tj. slu{aju}i ga), po{to bi to u~io svakog petka s minbera, drè}i hutbu ljudima.23 U ovoj knjizi tako|er se nalazi da je sestra Amre bint Abdurrahmana pri~ala: Petkom sam uzela (nau~ila) Kaf vel - Kuranil - medìd s usta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a u~io bi to s minbera svakog petka.24 Poslanik, s.a.v.s., preporu~uje da se treba lijepo pripremiti za dùma - namaz, vode}i ra~una o ~isto}i, a i ljudima i ènama je mustehab (lijepo) okupati se: Ko do|e na dùmu, bilo od ljudi ili èna, neka se okupa.25 Ovi tekstovi govore nam o tome da je Esma bint Ebi - Bekr, r.a., prisustvovala namazu nakon pomra~enja Sunca, zajedno s Poslanikom, s.a.v.s., i nije joj bio jasan Poslanikov, s.a.v.s., govor, te je zapitkivala nekog ~ovjeka koji joj je bio blizu, a to se navodi u hadisu koji od nje biljeì El - Buhari. Ona kaè: Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je da odrì hutbu
15
(nakon obavljenog namaza - salatul - kusuf), te je spomenuo isku{enje u kaburu u kojem }e ~ovjek biti pitan. Kada je to spomenuo, ljudi su se uznemirili i razgalamili. Nisam razumjela {ta je posljednje rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s. Po{to se umirila njihova galama, rekla sam ~ovjeku koji je bio pored mene: Allah te blagoslovio, {ta je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na kraju svog govora rekao? Rekao je: Objavljeno mi je da }ete biti isku{ani u kaburovima, sli~no kao {to }ete biti isku{ani Dedàlom... 26 Kod Buharije i Muslima nalazi se drugo predanje od Esme, u kojem se kaè: U vrijeme Poslanika, s.a.v.s., do{lo je do pomra~enja Sunca... Obavila sam svoj posao, a zatim do{la u dàmiju i vidjela Allahovog Poslanika, kako klanja, pa sam pristala uz njega. Oduljio je stajanje pa sam mislila da }u sjesti. Okrenula sam se i vidjela jednu slabunjavu ènu, pa sam rekla: Ova je slabija od mene, te sam nastavila stajati. U~inio je ruku, pa je i s rukuom oduljio. Nakon toga podigao je svoju glavu i oduljio sa stajanjem, da bi se nekom ~ovjeku, kada bi tek do{ao, u~inilo da nije ni u~inio ruku. Nakon toga se udaljio i Sunce je iza{lo, pa je odrào hutbu ljudima, zahvalio Allahu, d`.{., veli~ao Ga, a zatim rekao:... 27 U zlatno doba poslanstva èna je muslimanka strogo vodila ra~una o pitanjima svoje vjere. Nastojala je shvatiti sve ono {to se de{ava, vezano za op}e stvari koje su muslimanima va`ne u njihovom ovom i budu}em ìvotu. Kada bi za~ula poziv: Namaz je u dèmatu, uputila bi se u dàmiju da ~uje koje upute dolaze s minbera Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tako se prenosi od Fatime bint Kajs, jedne od prvih muhadìrki, da je rekla: Pozvani su ljudi na zajedni~ki namaz, pa sam se uputila zajedno s drugim ljudima prema dàmiji. Klanjala sam s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i bila sam u prvom redu èna, a on je bio u posljednjem redu mu{karaca.28 Iz prethodnih vjerodostojnih tekstova vidi se da je èna posje}ivala dàmiju u svim prilikama i ova posjeta u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., postala je uobi~ajenom i obaveznom. Tako se desio i slu~aj napada na ènu dok je i{la prema dàmiji, ali ovaj doga|aj nije uticao na Poslanika, s.a.v.s., da obrati pa`nju na dozvoljenost èninog izlaska u dàmiju. Njegova naredba o dozvoli posje}ivanja, a zabrani spre~avanja odlaska u dàmiju ostala je vaè}a, jer njeno prisustvo u dàmiji, s vremena na vrijeme od velike je koristi i ima veliki utjecaj na njenu du{u, razum i li~nost op}enito. Prenosi se od Vaila el - Kendija da je u rano jutro jednu ènu kada se vra}ala iz dàmije, napao neki ~ovjek. Traìla je pomo} od ~ovjeka koji je pro{ao pored nje, a pobjegao je onaj {to ju je napao. U to je pored nje pro{ao odre|en broj ljudi pa je i od njih traìla pomo} i oni su uhvatili onoga od kojeg je prethodno traìla pomo}, a onaj drugi je pobjegao. Do{li su s njime vode}i ga, pa je rekao: Ja sam, doista, onaj koji ti je pomogao, a drugi je pobjegao. S njime su oti{li kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i obavijestili ga o onome {to joj se desilo. Ljudi su ga obavijestili da su ga uhvatili dok je bjeào, a on je rekao: Naprotiv, ja sam joj
16
pomagao protiv onoga koji ju je napao, a ovi ljudi su me vidjeli i uhvatili. Ona je na to rekla: Laè! On me je napao! Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Idite i kamenujte ga. Utom je ustao neki ~ovjek i rekao: Ne kamenujte ga! Kamenujte mene. Ja sam taj koji ju je napao. Priznao je {ta je u~inio, nakon ~ega su njih troje dovedeni kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: onaj koji ju je napao, onaj {to je odgovorio na njen poziv i èna. Rekao je: [to se tebe ti~e, Allah, d`.{., ti je oprostio, a onom {to ju je spasio, uputio je lijepe rije~i. Na to je Omer rekao: Kamenuj onoga {to je priznao da je po~inio zinaluk! Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: Ne. On je u~inio tevbu Allahu, d`.{., a prenosilac kaè: Mislim da je rekao: U~inio je takvu tevbu, da kada bi je u~inili stanovnici Medine, bila bi im primljena.29 Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzimao je u obzir okolnosti u kojim èna prisustvuje dèmatu i bio je milostiv prema njoj, te je skra}ivao namaz ako bi ~uo dje~iji pla~, kao {to smo to i vidjeli u jednom od prethodnih hadisa.30 Jednom je zakasnio s klanjanjem jacija - namaza, pa ga je pozvao Omer, r.a., govore}i: Zaspale su ène i djeca. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Niko na Zemlji ih ne ~eka osim vas.31 Mnogobrojni su vjerodostojni hadisi koji govore o Poslanikovom, s.a.v.s., uspostavljanju safova za ène prilikom zajedni~kog klanjanja. Jednog od njih navodi Muslim: Najbolji safovi za mu{karce su prvi, a najbolji safovi za ène su zadnji, a najgori prvi.32 El - Buhari biljeì hadis o pravljenju mjesta za ène, kako bi nakon obavljenog namaza iza{le iz dàmije prije ljudi. Prenosi se od Hinde bint el - Haris da ju je Ummu Seleme, Poslanikova, s.a.v.s., èna, obavijestila o tome da su ène u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada bi predale selam ustajale, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostao bi zajedno s onim ljudima koji su klanjali za njim. Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao, ustali bi i ljudi.33 El - Buhari i Muslim biljeè hadis u kojem se govori o tome da ène upozoravaju imama pljeskanjem ruku. Prenosi se od Sehla bin Sada es - Saidijja da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: [ta ja to vidim? Ve}ina vas plje{}e rukama. Kada nekog od vas ne{to zadesi u namazu, neka kaè: Subhanallah. Kada neko kaè Subhanallah, okrenut }u se prema njemu, a pljeskanje rukama je za ène.34 Broj èna koje su posje}ivale dàmiju iz dana u dan se pove}avao, sve dok nisu u vrijeme Abasida ispunile dàmijsko dvori{te. Ljudi su bili prisiljeni da klanjaju iza njih. Imam Malik u vezi s tim pitanjem izdao je fetvu koja se navodi u djelu El - Mudevvenetul - kubra u kojoj stoji: Ibn - Kasim je rekao: Pitao sam Malika o ljudima koji su do{li u dàmiju i zatekli dàmijsko dvori{te ispunjeno ènama, a dàmija je ve} bila ispunjena ljudima, te su ljudi klanjali iza èna, a za imamom? Malik je odgovorio: Njihov namaz je potpun i ne}e ga ponavljati.35 Izlazak ène muslimanke na namaz u dàmiju ne smije ostavljati prostora za fitneluk,
17
nego mora biti vo|en uzvi{enim islamskim principima ~istote, lijepog pona{anja kao i obi~ajima muslimanskog dru{tva. A ako bi se iz nekog razloga bojala fitneluka zbog izlaska u dàmiju, onda joj je bolje i obaveznije da namaz obavi u svojoj ku}i. To je ono na {ta ukazuje prethodni hadis koji prenosi Ibn - Omer od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji kaè: Ne zabranjujte svojim ènama dàmije, a njihove ku}e su im bolje. 36 Izgleda da su se neki ljudi bojali fitneluka i hodanja njihovih èna po no}i, pa su ovaj strah uzimali za ispriku, kako bi zabranili svojim ènama da izlaze u dàmiju. Otud je i do{la zabrana o spre~avanju èna da s vremena na vrijeme izlaze u dàmiju i prisustvuju zajedni~kom namazu. Ovo i jeste sr` prethodnog hadisa. Navode se i drugi hadisi koji potvr|uju prisustvo ène u dàmijama i u drugim situacijama. Me|u njima spadaju i rije~i Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje biljeì Mudàhid od Ibn - Omera: Ne zabranjujte svojim ènama da no}u izlaze u dàmiju. Na to je rekao sin Abdullaha bin Omera: Ne dozvolimo im da izlaze, pa, izazvat }e fesad i sumnju. Mudàhid je rekao: Prekorio ga je Ibn - Omer govore}i: Ja kaèm: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a ti kaè{: Ne dozvolimo im!! 37 Prenosi se od Bilala bin Abdullaha bin Omera, a on od svoga oca da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ne zabranjujte ènama njihovu radost da idu u dàmiju, ako su od vas ve} traìle dozvolu. Bilal je rekao: Tako mi Allaha, ne}emo im zabranjivati. Na to mu je Abdullah rekao: Ja kaèm: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a ti kaè{: Sprije~it }emo im to!38 Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: Ne zabranjujte svojim ènama dàmije, ako za njih traè dozvolu od vas.39 Ne zabranjujte Allahovim robinjama Allahove dàmije.40 Ako od vas va{e ène traè dozvolu da idu u dàmiju, dozvolite im.41 @eni muslimanki je mubah - dozvoljeno da obavlja namaz u dèmatu. U tome je svako dobro, ali je ono ograni~eno odre|enim uvjetima, a najva`niji me|u njima jeste da èna ne smije biti namirisana i da ne smije isticati svoje ukrase. Zejneba es - Sekafijje kazuje od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ako neka od vas èli prisustvovati jacija - namazu, neka se te no}i ne miri{e.42 Mnogobrojni su hadisi koji govore o zabrani da se èna namiri{e kada èli iza}i u dàmiju. Neki od njih su sljede}i hadisi u kojim Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: Kada neka od vas èli prisustvovati namazu u dàmiji, neka ne doti~e miris (tj. neka se ne miri{e).43 Bilo koja èna na kojoj se osje}a miris neka s nama ne prisustvuje sljede}oj jacija namazu.44
18
PRISUSTVUJE BAJRAM - NAMAZIMA

Islam je po~astio ènu i u~inio je odgovornom kao i mu{karce u ibadetu svome Gospodaru. Islam, tako|er, zagovara da èna prisustvuje i bajramima: ramazanskom i hadìjskom bajramu, kako bi prisustvovala dobru i pozivu upu}enom vjernicima. Potvrdu toga nalazimo u mnogim hadisima koje biljeè El - Buhari i Muslim. Izme|u ostalih, u hadisu stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da sve ène iza|u kako bi prisustvovale tim proslavama: djevoj~urci, punoljetne djevojke i one koje nisu punoljetne. âk i onim koje imaju menstruaciju naredio je da iza|u. One ne}e klanjati, ali }e prisustvovati sve~anosti. Koliko je vodio ra~una o tome da sve iza|u na namaz u ova dva bajrama, o~ituje se u njegovoj naredbi da ona koja ima vi{e haljina dadne svojoj sestri ne{to da obu~e na taj dan. U ovome se o~ituje pa`nja da sve ène prisustvuju bajram - namazu, a sve to u okviru me|usobnog potpomaganja, razumijevanja, jedinstva, dobro~instva i bogobojaznosti. Prenosi se od Ummu Atijje da je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio nam je da iza|emo na bajram - namaze, djevoj~icama i djevojkama, a onima koje imaju menstruaciju naredio je da se udalje s mjesta gdje }e se klanjati namaz.45 Od nje se, tako|er, prenosi da je rekla: Bilo nam je nare|eno da iza|emo na dan bajrama, punoljetne djevojke i one koje to nisu. Rekla je: Iza{le bi i one koje imaju menstruaciju, ali su bile iza svih ljudi i donosile su tekbire zajedno s ostalim svijetom.46 Od nje se prenosi i da je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je naredio da izvedemo na bajrame djevoj~ice, one koje imaju menstruaciju kao i punoljetne djevojke i one koje to nisu. [to se ti~e onih koje su imale menstruaciju, one nisu pristupale namazu, ali su prisustvovale dobru i pozivu upu}enom muslimanima. Rekla sam: O Allahov poslani~e, jedna od nas nema haljine. Odgovorio je: Neka je odjene njena sestra svojom haljinom.47 U Buharijinom Sahihu navodi se: Pri~ao nam je Muhammed bin Selam, pa je rekao: Obavijestio nas je Abdul-Vehhab, a on prenosi od Ejjuba, a on od Hafse bint Sirrin da je rekla: Zabranjivali smo na{im djevojkama da izlaze za bajrame. Stigla je jedna èna i odsjela u dvorcu Beni-Halef i pri~ala o svojoj sestri ~iji je mu` bio u borbi s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u dvanaest pohoda, a i njena sestra je {est puta bila s njim u tim pohodima. Ona je kazivala: Brinule smo se o ranjenima, a i o bolesnima, pa je moja sestra upitala Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Ne}e li {koditi ako neka od nas ne bude imala haljinu pa ne iza|e? Odgovorio je: Neka je odjene njena prijateljica svojom haljinom i neka prisustvuje dobru i pozivu upu}enom vjernicima. Hafsa je rekla: Kada je stigla Ummu Atijje, oti{la sam kod nje
19
i pitala je: Jesi li ~ula Allahovog Poslanika, s.a.v.s.? Odgovorila je: @rtvovala bih oca za njega, jesam - nikad ga (Poslanika, s.a.v.s.) ne bi spomenula, a da nije rekla `rtvovala bih oca za njega. ûla sam ga kad kaè: Neka iza|u djevojke i one koje su punoljetne - ili je rekao: Neka iza|u one koje su punoljetne i djevojke - i one koje imaju menstruaciju. Neka prisustvuju dobru i pozivu upu}enom muminima, a one koje imaju menstruaciju neka se udalje od mjesta gdje }e se klanjati. Hafsa je rekla: Upitala sam je: - Zar i one koje imaju menstruaciju? - Odgovorila je: Da. Zar one koje imaju menstruaciju ne borave na Arefatu? I zar ne prisustvuju tome?48 U Buharijinom Sahihu, tako|er, navodi se drugo predanje od Ummu Atijje koja kaè: Bilo nam je nare|eno da iza|emo na dan bajrama, pa ~ak da iza|u i djevojke koje nisu punoljetne, pa ~ak i one koje imaju menstruaciju, ali da budu iza svijeta, da donose tekbire zajedno s njima, da ~ine dove kad i oni ~ine dove, da traè od Allaha, d`.{., da prospe Svoj blagoslov i ~istotu toga dana.49 U ovim vjerodostojnim hadisima nalazi se o~iti dokaz da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obra}ao ogromnu pozornost na svijest osje}ajne i intelektualne ène muslimanke. Stoga je naredio da sve iza|u, pa ~ak i one koje su imale menstruaciju, s tim da su one oslobo|ene namaza i nije im dozvoljeno da prisustvuju mjestu na kojem se klanja. On je svojim pozivom obuhvatio sve ène, vode}i ra~una da one u~estvuju u ovakvim velikim sve~anostima, da prisustvuju pozivu upu}enom vjernicima, da u~e tekbire zajedno s drugima, da ~ine dove zajedno s drugima i da proìvljavaju probleme islamskog ummeta o kojima se govori s minbera nakon Bajram - namaza. Allahov Poslanik, s.a.v.s., poklanjao je pa`nju podu~avanju, usmjeravanju ène i njenom uklju~ivanju u izgradnju islamskog dru{tva, pa je odredio vrijeme u kojem }e se samo njima obra}ati. Upu}ivao bi se na mjesto gdje su se one sakupljale, govorio bi im i podsje}ao ih na njihove obaveze, pa je ovaj njegov govor i podsje}anje pre{lo u obavezu da to ~ine i imami. U to }emo se uvjeriti na osnovu hadisa kojeg biljeè El - Buhari i Muslim od Ibn - Dùrejdà koji je rekao: Obavijestio me je Ata od Dàbira bin Abdullaha da je rekao: ûo sam ga da kaè: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na Bajram ustao i klanjao, pa je po~eo s namazom prije hutbe, a zatim se obratio ljudima. Po{to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zavr{io, si{ao je, do{ao do èna i podsjetio ih na njihove obaveze - a oslanjao se na Bilalovu ruku dok je Bilal prostirao svoj ogrta~ kako bi ène bacale na njega sadaku. Upitao sam Ataa: Je li to bio sadekatul - fitr? Odgovorio je: Ne. Ovo je sadaka kojom ène udjeljuju svoje prstenje, pa one to i ~ine. Upitao sam Ataa: Da li sada imam ima pravo da do|e kod èna upozoravaju}i ih na njihove obaveze? Odgovorio je: Dakako! Naravno da je to njihova obaveza. Ne znam {ta im je pa to oni ne ~ine?50 U ovom hadisu navodi se da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., obratio ènama, da ih je podsjetio na njihove du`nosti i da je uzeo od njih ono {to im je bilo vrijedno, kao sadaku. U drugom hadisu kojeg biljeè El - Buhari i Muslim od Ibn - Tavusa, a on od Ibn - Abbasa, r.a.,
20
dodaje da ih je podsjetio na prisegu (bejat) i da se uvjerio u njihovu postojanost u toj prisegi. Ibn - Abbas je pri~ao: Prisustvovao sam ramazanskom Bajram - namazu i s Poslanikom, s.a.v.s., i s Ebu - Bekrom, i s Omerom i s Osmanom. Svi su ga klanjali prije hutbe, a onda bi se obratili prisutnima. Pri~ao je: Allahov Poslanik, s.a.v.s., si{ao je s minbera - kao da sad gledam kako rukom ljudima govori da sjednu - zatim se uputio prema ènama, a s njim je bio i Bilal. Govorio je: O Vjerovjesni~e, kada ti do|u vjernice da ti poloè prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati,... (60:12), pa je prou~io ovaj ajet do kraja, a onda je rekao: Jeste li i vi tako u~inile? Rekla je jedna èna - a ni jedna mu osim nje nije odgovorila: Da Allahov Poslani~e - a tada nije znao ko je ona.51 Rekao je: Dijelite sadaku. Bilal je prostro svoj ogrta~, a zatim je rekao: Do|ite ovamo. Neka su vam otkupnina moj otac i majka, te su bacale svoj nakit i prstenje u Bilalov ogrta~. 52 Nema sumnje da ovo Poslanikovo, s.a.v.s., obra}anje ènama, njegovo predavanje njima, uzimanje sadake od njih, kao i potvrda njihove prisege, predstavlja obavezu za njih da obavljaju obrede ove vjere. Ovo predstavlja i poticaj na njihovo ~injenje dobrih djela. Sve ovo odigralo se zahvaljuju}i pozivu na zajedni~ko klanjanje Bajrama. U ovome se nalazi i dokaz va`nosti zajedni~kog namaza u ìvotu pojedinca i zajednice u islamskom dru{tvu. Po{to islam ne obavezuje ènu da prisustvuje namazu u dèmaatu u dàmiji, on je u~inio mustehabom - dozvoljenim da ène mogu klanjati namaz zajedno u dèmaatu, ako se sakupe na jednom mjestu. Ona koja }e im biti imam staje na sredinu, izme|u njih, ne izlaze}i ispred njih. One ne}e u~iti ni ezan a niti ikamet. Ovako je ~inila majka vjernika Ummu Seleme kada bi predvodila dèmat èna.53
KLANJA POTVR\ENE SUNNETE I NAFILE

@ena muslimanka, koja je na pravom putu, ne}e ograni~avati obavljanje pet obaveznih dnevnih namaza, nego }e klanjati i potvr|ene sunnete. A {to se ti~e nafila, obavljat }e onoliko koliko bude imala volje i slobodnog vremena, kao {to su duha - namaz, namaz poslije ak{am - namaza i no}ni namaz. Nafile pribliàvaju ~ovjeka njegovom Gospodaru i on ih voli koliko voli i koliko je zadovoljan svojim Gospodarem, {to ga ~ini jednim od klanja~a koji su pokorni i koji }e pobijediti (ulaskom u Dènnet). Nema boljeg dokaza za veli~anstvenost stupnja, do kojeg do|e vjernik koji se ~esto pribliàva Gospodaru svojim nafilama od rije~i Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji prenosi od Allaha, d`. {., u hadisi - kudsijju: Moj mi se rob pribliàva nafilama sve dok ga Ja ne zavolim, a kada ga Ja zavolim, Ja postajem njegov sluh kojim ~uje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom uzima, njegova noga kojom ide. Kada bi ne{to traìo od Mene, dao bih mu. Kada bi traìo od Mene uto~i{te, pruìo bih mu ga. 54
21
Na Allahovu ljubav prema Njegovom robu nadovezuje se i to da ga vole i stanovnici nebesa i Zemlje. Potvrda za to nalazi se u hadisu koji prenosi Ebu - Hurejre od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Doista, Allah kada zavoli roba, pozove Dìbrila i kaè: Doista volim tog i tog ~ovjeka, pa i ti ga voli. Rekao je: Pa ga zavoli Dìbril, a potom uputi poziv prema nebesima govore}i: Doista Allah voli tog i tog ~ovjeka, pa i vi ga volite. Tako ga zavole i stanovnici nebesa. Rekao je: Zatim, to prihvatanje prema njemu biva spu{teno na Zemlju. A ako zamrzi roba, pozove Dìbrila i kaè: Doista Ja mrzim tog i tog ~ovjeka, pa i ti ga mrzi. Rekao je: Zamrzi ga i Dìbril, a zatim uputi poziv stanovnicima nebesa: Doista Allah mrzi tog i tog ~ovjeka, pa mrzite ga i vi. Rekao je: Zamrze ga i oni, a zatim, ta mr`nja prema njemu biva spu{tena na Zemlju.55 Stoga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao no}u, sve dok mu noge ne bi natekle, pa bi ga majka vjernika Ai{a, r.a., upitala: Za{to to ~ini{, o Allahov Poslani~e, kada ti je Allah oprostio sve grijehe? Odgovorio bi joj: Zar da ne budem zahvalni rob? 56 Majka vjernika Zejneba klanjala je nafile i zadugo bi klanjala namaz. Razapela bi konopac izme|u dva stupa, pa kad bi se umorila ili malaksala, prihvatila bi se za njega kako bi povratila snagu. Jednom prilikom je Poslanik, s.a.v.s., u{ao u dàmiju i vidio taj konopac, pa je upitao: [ta je ovo? Odgovorili su: Zejnebino. Klanja, pa kad se umori ili kad malaksa, prihvati ga. Rekao je: Odveìte ga. Bilo ko od vas da bi povratio snagu, kada se umori ili malaksa, sjedne - ili neka sjedne57 Jedna èna iz plemena Esd, po imenu Havla bint Tuvejt, klanjala bi cijelu no} i ne bi spavala. Jednog dana je pro{la pored majke vjernika Ai{e, r.a., a kod nje je bio Allahov Poslanik, s.a.v.s., pa mu je rekla: Ovo je Havla bint Tuvejt. Tvrde da no}u ne spava. Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ne spava no}u!!? Radite onoliko koliko moète. Tako mi Allaha, Allahu ne}e dojaditi i kada vama dojadi 58 Poslanikov, s.a.v.s., nauk pobu|ivala je ljubav prema obavljanju nafila i podsticala ga na njihovo ~injenje. On je istovremeno pozivao na umjerenost u ibadetu, a mrzio je pretjerivanja, sukladno savr{enoj ravnoteì li~nosti vjernika. To je garancija neprestane pokornosti koju ~ovjek obavlja s lahko}om, ìvo{}u i slobodnom voljom, kako to u isto vrijeme ne bi predstavljalo pote{ko}u i teret i kako ga ne bi odvelo od njegova izvr{avanja i redovitosti. Poslanikova, s.a.v.s., uputa u sebi sadrì i to da su Allahu, d`.{., najdraà djela koja su stalna, redovita, pa makar bila i minimalna. Potvrdu toga nalazimo u hadisu koji se prenosi od Ai{e, r.a., koja je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Uzvi{enom Allahu najdraà su djela koja su redovita, pa makar bila i minimalna. Prenosilac je rekao: Kada bi Ai{a ne{to uradila, u~inila bi to obaveznim ( tj. neprestano bi ~inila)59 Ova uzastopnost i redovitost ~injenja dobrih djela nije bila prisutna samo kod Ai{e, r.a., nego je bila prisutna kod svih bliskih ~lanova Poslanikove, s.a.v.s., porodice: njegovih èna,
22
rodbine i bli`njih. O tome svjedo~i hadis koji biljeì Muslim, tako|er od Ai{e, r.a., koja je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao je hasuru koju je no}u uzimao samo za sebe da bi na njoj klanjao, pa su drugi ljudi klanjali kako je i on klanjao, a danju bi je u~inio dostupnom drugima. Jedne no}i su se sabrali, pa je rekao: O ljudi, na vama je da ~inite onoliko djela koliko ste u mogu}nosti, jer Allahu ne}e dojaditi sve dok vama ne dojadi. A Allahu su, doista, najdraà djela koja su redovita, pa makar bila i mala. ^lanovi porodice Muhammeda, s.a.v.s., kada bi u~inili neko djelo, ne bi ga napu{tali.60
OBAVLJA LIJEPO OBAVLJA NAMAZ

Pobo`na i svjesna èna muslimanka vodi ra~una o tome da svoj namaz lijepo obavi, da srcem bude prisutna u namazu, da joj dijelovi tjela budu skru{eni, da u toku namaza bude svjesna zna~enja ajeta koje u~i, da se poistovje}uje sa zna~enjem tesbiha i dova koje izgovara u namazu kako bi joj du{a bila ispunjena skru{eno{}u i ponizno{}u prema Allahu, d`.{., i kako bi njeno srce treperilo i bilo ispunjeno uputom, zahvalom i pobo`no{}u prema Allahu, d`.{. Kada je u njenom namazu napadne neka {ejtanska misao, kako bi je odvratila od prisutnosti njenog srca u namazu i od ~istote njenih misli, ona se predaje odbacivanju tih misli i udubljivanju u u~enje Kurana, a.{., i predaje se slavljenju, zahvali i veli~anju Allaha, d`.{. Muslimanka ne}e, ~im zavr{i svoj namaz, okrenuti se istog ~asa ku}nim poslovima ili ìvotnim problemima. Ona }e, naprotiv, traìti oprosta od Allaha, d`.{., tri puta, kao {to je to ~inio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Ona }e, tako|er, prou~iti: Allahumme entes - selamu ve minkes - selamu tebarekte ja zel - dèlali vel - ikram - Allahu moj, Ti si spas i od Tebe dolazi spas. Slavljen si, Veli~anstveni i Plemeniti.61 Nakon toga }e ponavljati tesbih i zikr koji se navodi u sunnetu, a koji je Poslanik, s.a.v.s., ponavljao kada bi zavr{io s namazom. Taj tesbih i zikr je mnogobrojan i raznovrstan,62 a u najva`nije spada: slavljenje Allaha 33 puta (Subhanallah - Slava Allahu), zahvala Allahu 33 puta ( El - hamdu lillah - Hvala Allahu ), veli~anje Allaha 33 puta (Allahu ekber - Allah je najve}i), a stoti put se kaè: La ilahe illallahu vahdehu la {erike leh, lehul - mulku ve lehul hamdu ve huve ala kulli {ejin kadir - Nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sau~esnika. Njemu pripada vlast i zahvala. On je mo}an nad svim stvarima. U vjerodostojnom predanju od Poslanika, s.a.v.s., stoji da je rekao: Ko na kraju svakog namaza prou~i 33 puta Subhanallah, 33 puta El - hamdu lillah, 33 puta Allahu ekber i to je 99 puta i stoti put kaè: La ilahe illallahu vahdehu la {erike leh, lehul - mulku ve lehul - hamdu ve huve ala kulli {ejin kadir, oprostit }e mu se njegovi grijesi, pa makar bili kao morska pjena.63 Nakon toga èna }e se obratiti Allahu, skru{eno mole}i da joj pobolj{a njeno stanje na
23
dunjaluku, a i na ahiretu, da je obilno obaspe Svojim vidljivim i nevidljivim blagodatima i da joj podari prisebnost u njenim postupcima. Tako èna napu{ta svoj namaz o~i{}ene du{e, skru{enog srca i produhovljena. Njeno cijelo bi}e biva proèto duhovnom snagom koja joj pomaè pri sukobljavanju sa ìvotnim problemima i pote{ko}ama ku}anstva i maj~instva, bjeè}i u sigurno okrilje svoga Gospodara. Ona se ne àlosti ako je pogodi zlo i ne odbacuje dobro koje je obaspe. Ovo je stanje onih èna koje klanjaju, koje su pokorne i skru{ene: ôvjek je, uistinu, stvoren malodu{an: kada ga nevolja sna|e - briàn je, a kada mu je dobro - nepristupa~an je, osim vjernika koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali i oni u ~ijim imecima bude odre|en dio za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.64
ZEKAT IMETAK UDJELJUJE ZEKAT ZA SVOJ IMETAK

@ena izdvaja zekat na svoj imetak, ako je imu}na i ako spada u obveznike zekata. Ona }e svake godine ta~no na vrijeme odrediti koliko posjeduje i sa sigurno{}u, precizno{}u i pa`njom izdvojit }e onoliko koliko je du`na platiti. Zekat je jedan od islamskih ruknova i nije dozvoljeno nipoda{tavanje ili traènje olak{ica pri njegovom godi{njem izdvajanju, makar to bilo u hiljadama ili milionima. U mislima bogobojazne i svjesne muslimanke nikako ne kruì misao o tome da pobjegne pred zekatom, koji je obavezna da izdvoji. Jer, zekat je odre|ena imovinsko - obredna obaveza koju je Allah, d`.{., propisao svakom muslimanu koji posjeduje nisab, bez obzira da li to bila èna ili mu{karac. Allah, d`.{., u~inio je uskra}ivanje zekata i njegove legitimnosti ru`nim otpadni{tvom i otvorenim kufrom, a protiv onoga ko ga uskrati dopu{tena je borba i prolijevanje njegove krvi, sve dok u potpunosti ne izdvoji zekat onako kako su to pojasnili vjerski propisi. Stav Ebu - Bekra es - Siddika, r.a., naspram ehlur - riddeti (odmetnika) koji nisu htjeli dati zekat, kao i njegove besmrtne rije~i koje im je uputio, jo{ uvjek se ponavljaju kroz sva vremena: Tako mi Allaha, borit }u se protiv onih koji razdvajaju namaz i zekat.65 Ovo su, doista, besmrtne rije~i koje obznanjuju veli~anstvenost ove vjere, povezuju vjeru i ovaj ìvot, koje putem Ebu - Bekrovog dubokog razumijevanja otkrivaju prirodu ove potpune i savr{ene vjere. Ove rije~i otkrivaju njegovo povezivanje izme|u intuitivnog vjerovanja i djelotvornog sprovo|enja zahtjeva tog vjerovanja. Do{li su kuranski uzastopni, obavezuju}i i me|usobno isprepleteni ajeti koji u du{ama vjernika povezuju namaz i zekat pri izgradnji imana - vjerovanja u ovu vjeru:
24
... koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. 66; Molitvu obavljajte i zekat dajite... 67; ... i molitvu obavljaju i zekat daju... 68 Pred bogobojaznom i svjesnom muslimankom nije skriveno da je islam taj koji daje èni pravo samostalnosti u raspolaganju njenim imetkom. Islam je nije obavezao da izdvaja za opskrbu, nego je opskrbu propisao mu{karcu. On joj je propisao zekat na imetak i u~inio ga pravom siroma{noga. Muslimanka ne oklijeva u njegovom izdvajanju i tro{enju na njene zakonite tro{kove, pod izgovorom da je ona èna i da u osnovi nije obavezna izdvajati za opskrbu, osim ako u njenom razumijevanju vjere postoji manjkavost, ako je njeno vjerovanje iskrivljeno ili ako njena li~nost sadrì neke nedostatke. Ili, pak, èna koja je nazigled pobo`na, ali zalutala, koja je po prirodi sklona ~uvanju i ljubavi prema imetku, te joj nije ni na kraj pameti da izdvoji zekat,iako posti, klanja i had` obavlja, koja samo ponekad udijeli sadaku mrvicama iz njenog velikog imetka. Ove dvije vrste èna ni po ~emu ne odgovaraju muslimanki koju islam èli.
POSTI MJESEC RAMAZAN I NO]U KLANJA

Bogobojazna muslimanka posti mjesec ramazan. U njenoj je du{i nastanjeno uvjerenje da }e onome ko isposti ramazan, potpuno vjeruju}i i preispituju}i se, biti opro{teni prethodni grijesi.69 Ona }e se naoruàti ahlakom vjernica koje poste, koje ~uvaju svoje jezike, svoje poglede i svoja ~ula od svake iskrivljenosti koja bi pokvarila post, ili umanjila nagradu za njega. Ako bi bila izloèna fitneluku prepirke, netrepeljivosti ili galame, uradit }e po poslani~koj praksi vezanoj za posta~e: Kada neko od vas posti, neka bestidno (sramotno) ne govori, a ako ga neko bude psovao, ili ga napadne, neka kaè: Ja postim!70 Ko se ne pro|e la`nog govora i postupka u vezi s njim, Allahu nije potrebno da on ostavlja jelo i pi}e.71 Svjesna muslimanka osje}a u ramazanu da se nalazi u okrilju jednog posebnog, a ne bilo kojeg mjeseca. To je mjesec u kojem se umnoàvaju dobra djela, otvaraju vrata dobra, u kojem je post radi Allaha, d`.{., i samo On za njega nagra|uje. Nagrada Allaha, Onoga Koji je bogat, Koji blagodati daje, Koji je najbolji, Koji sve daje, najve}a je, najpotpunija, i ona obuhvata vi{e nego {to se moè opisati ili zamisliti: Svaki ~ovjekov posao se vi{estruko nagra|uje; dobro djelo se nagra|uje deseterostruko, do sedam stotina puta, a Uzvi{eni je Allah rekao: Osim posta, on je Moj i Ja za njega
25
nagra|ujem. Posta~ ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene. Posta~ ima dvije radosti: radost kod iftara i radost kod susreta svoga Gospodara. Zadah iz njegovih usta je bolji kod Allaha od mirisa mo{usa.72 Na razboritoj i budnoj muslimanki je da uskladi svoje ku}ne poslove u ramazanu i da iskoristi njegovo mubarek (odabrano) vrijeme. Ne smije dozvoliti da je ku}ni poslovi odvrate od klanjanja obaveznih namaza u njihovo odre|eno vrijeme, kao ni od u~enja Kurana, a.{., i klanjanja nafila. Porodi~na sijela ne smiju je odvratiti od no}nog namaza i dove, jer ona zna da je Allah, d`.{., onima koji u ramazanu no}u klanjaju, obe}ao ogromnu nagradu i oprost: Ko klanja uz ramazan (teravija - namaz), vjeruju}i i nadaju}i se (nagradi), bit }e mu opro{teni (mali) grijesi koje je po~inio. 73 Allahov Poslanik, s.a.v.s., u ramazanu je bio izrazito marljiv u ~injenju dobrih djela, a posebno u posljednjih deset dana ramazana.Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi se posebno trudio u posljednjih deset dana ramazana.74 Od nje se, tako|er, prenosi da je rekla: Kada bi nastupila zadnja desetina mjeseca ramazana, Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi no} provodio u ibadetu, probudio bi svoju obitelj i trudio se da ibadet bude {to bolji.75 Nare|ivao je da se traì Lejletul - kadr, kao {to je traìo da se ona provede u namazu: Traìte Lejletul - kadr u zadnjih deset dana ramazana.76 Ko provede Lejletul - kadr na kijamu (u namazu), vjeruju}i i nadaju}i se (nagradi), bit }e mu opro{teni (mali) grijesi koje je po~inio. 77 Ovaj plemeniti mjesec jeste mjesec iskrenog ibadeta i ne pristaje marljivoj muslimanki da njegove no}i provodi u igri i zabavi i dugom besposlenom sijeljenju sve dok se ne pribliì izlazak sunca i dok san ne do|e na o~i svih ~lanova obitelji, te im iznese ono {to }e jesti pa se nakon toga upute u svoje odaje ùre}i da utonu u duboki san, a da niko od njih nije pomislio na obavljanje sabah-namaza. Naprotiv, svjesna muslimanka }e u ramazanu voditi ra~una o tome da ona i ~lanovi njene porodice ìve islamskim na~inom ìvota. Radit }e na tome da organizuje ìvot u no}ima ramazana, pa kada se svi ~lanovi porodice vrate s teravih-namaza, ne}e dugo sjediti, jer moraju ustati nakon kratkog vremena kako bi klanjali no}ni namaz i sehurili se. Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se ustaje na sehur jer se u njemu nalazi mnogobrojno dobro. On je rekao: Ustajte na sehur, jer je u sehuru zaista beri}et.78 Muslimanka koja je na pravom putu pomaè svim ~lanovima svoje obitelji da ustaju na sehur, povode}i se za primjerom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i ostvaruju}i beri}et koji se nalazi u sehuru. U to spada: podsje}anje na obavljanje no}nog namaza, podsticanje na odlazak u dàmiju radi obavljanja sabah-namaza u dèmaatu, a sve to pove}ava tjelesnu
26
snagu za post. Ovo je ~inio Allahov Poslanik, s.a.v.s., a njegovi ashabi su ga slijedili. Prenosi se od Zejda bin Sabita, r.a., da je rekao: Sehurli smo se s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., zatim smo klanjali namaz. Re~eno je: Koliko je bilo (pro{lo vremena) izme|u? Odgovorio je: Pedeset ajeta.79 Nema sumnje da }e muslimanku koja bude uzrokom ostvarenja tog sveg dobra njene porodice u ramazanu Allah obilno darovati i pove}ati njenu nagradu: One koji budu vjerovali i dobra djela ~inili - Mi doista ne}emo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela ~inio.80
POSTI NAFILE
Bogobojazna muslimanka, tako|er, posti nafile pored ramazana, ako joj taj post ne stvara pote{ko}e: posti Dan Arefata, dan a{ure, deveti dan muharema. Postiti ove dane kao i druge, spada u dobra djela koja bri{u (male) grijehe. O tome nas je obavijestio Plemeniti Poslanik, s.a.v.s.: Prenosi se od Ebu - Katade, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan je o postu na Dan Arefata, pa je rekao: On iskupljuje grijehe prethodne godine, te ostatak teku}e godine.81 Prenosi se od Ibn - Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., postio dan a{ure i da je naredio da se posti.82 Prenosi se od Ebu - Katade da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan o postu a{ure, pa je rekao: Iskupljuje grijehe prethodne godine.83 Prenosi se od Ibn - Abbasa, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Kada bih ostao do sljede}e godine, postio bi i deveti dan.84 Isto tako je i s postom {est dana mjeseca {evala. O vrijednosti njihovog posta Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: Ko isposti ramazan, zatim posti {est dana {evala, kao da je postio ~itavu godinu.85 Mustehabb (lijepo) je postiti tri dana svakog mjeseca. O tome Ebu - Hurejre kaè: Moj prijatelj mi je preporu~io tri stvari: post tri dana svakog mjeseca, dva rekata duha-namaza i da prije spavanja klanjam vitr-namaz.86 Prenosi se od Ebu - Derdaa, r.a., da je rekao: Moj dragi prijatelj mi je preporu~io tri stvari koje ne}u napustiti dok god sam ìv: post tri dana svakog mjeseca, duha - namaz i da ne zaspem dok ne klanjam vitr - namaz.87 Prenosi se od Abdullaha bin Amr el - Asa, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.:
27
Post tri dana svakog mjeseca je post ~itavu godinu.88 Navode se tekstovi koji preciziraju ova tri dana kao 13.,14. i 15. dan, a ovi dani se nazivaju - bijeli dani. Drugi, pak, tekstovi govore o tome da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., postio bilo koja tri dana svakog mjeseca. Prenosi se od Muaze el - Adevijje da je pitala Ai{u, r.a., o tome da li je Allahov Poslanik, s.a.v.s., postio tri dana svakog mjeseca? Odgovorila je: Da. Na to sam upitala: U kojim je mjesecima postio? Odgovorila je: Nije vodio ra~una u kojem je mjesecu postio.89
OBAVLJA HAD@ OBAVLJA

Svjesna muslimanka pred sobom ima i prakti~no obavljanje njene vjere, koje se o~ituje i u tome da obavi had`, kada za to bude imala mogu}nosti. Kada joj se ukaù uvjeti za propisano putovanje na had`, posvetit }e se razboritom, savjesnom i dubokom prou~avanju propisa hadà, kako bi obavljanju propisa hadà pristupila s razumijevanjem, savjesno{}u i mudro{}u, kako bi njen had` bio ispravan, potpunih zakonskih uvjeta i kako bi bio na stupnju dìhada kod mu{karaca, kao {to nas je o tome obavijestio Plemeniti Poslanik, s.a.v.s. Prenosi se od Ai{e, r.a., da je rekla: Rekla sam: O Allahov Poslani~e! Zar se mi ne moèmo boriti i vojevati s vama? Odgovorio je: Ali, najljep{i i najbolji dìhad jeste had`, had` mebrur (primljen had`). Rekla je Ai{a: Nakon {to sam ovo ~ula od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ne propu{tam had`.90
OBAVLJA OBAVLJA UMRU

Kao {to je èni muslimanki propisan had`, propisana joj je, tako|er, i umra - ako je u prilici. A umra u ramazanu jeste posebna, jer je nagrada za nju kao nagrada za had` obavljen s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. To se navodi u hadisu koji biljeì imam El - Buhari od Ibn - Abbasa, r.a., koji je rekao: Nakon {to se Vjerovjesnik, s.a.v.s., vratio s hadà, upitao je Ummu Sinan el - Ensarijje: [ta te je sprije~ilo da obavi{ had`? Odgovorila je: Otac tog i tog - {to zna~i njen mu`. On ima dvije deve. Na jednoj je i{ao na had`, a druga nam napaja zemlju. Rekao je: Kada do|e ramazan, obavi umru, jer je umra u ramazanu kao had`. U drugom predanju, tako|er od Ibn - Abbasa, stoji: Doista umra u ramazanu ima vrijednost hadà (obavljenog) sa mnom.91
28
POKORNA JE NAREDBI SVOGA GOSPODARA

Svjesna èna muslimanka ne zaboravlja da je ona obavezna izvr{avati odre|ene {erijatske propise, koje joj je Allah, d`.{., naredio. Zaduèna je onoliko koliko je zaduèn i mu{karac i me|u njima nema razlike, osim u propisima koji su vezani samo za ènu i ne ti~u se mu{karaca, kao i u propisima koji su vezani za mu{karce i ne ti~u se èna. Osim toga ona i mu{karac imaju iste obaveze pred Allahom, d`.{. Uzvi{eni Allah je rekao: Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslu{nim mu{karcima i poslu{nim ènama, i iskrenim mu{karcima i iskrenim ènama, i strpljivim mu{karcima i strpljivim ènama, i poniznim mu{karcima i poniznim ènama, i mu{karcima koji dijele zekat i ènama koje dijele zekat, i mu{karcima koji poste i ènama koje poste, i mu{karcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ènama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i mu{karcima koji ~esto spominju Allaha i ènama koje ~esto spominju Allaha, Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.92 Onome ko ~ini dobro, bio mu{karac ili èna, a vjernik je, Mi }emo dati da proìvi lijep ìvot, i doista, }emo ih nagraditi boljom nagradom nego {to su zasluìli.93 I Gospodar njihov im se odazva: Nijednom trudbeniku izme|u vas trud njegov ne}u poni{titi, ni mu{karcu ni èni - vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele, i koji budu iz zavi~aja svoga prognani, i koji budu na putu Mome mu~eni i koji se budu borili i poginuli, sigurno }u preko hr|avih djela njihovih pre}i i sigurno }u ih u dènetske ba{~e, kroz koje }e rijeke te}i, uvesti; nagrada }e to od Allaha biti.- A u Allaha je nagrada najljep{a.94 Kada se u Kuranu ili sunnetu kaè: ...o ljudi, onda to obuhvata i mu{karce i ène. O ovome svjedo~i hadis koji biljeì imam Muslim od majke vjernika Ummu Seleme, r.a., da je rekla: Slu{ala sam ljude kako spominju vrelo, ali to nisam ~ula od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ubrzo nakon toga, slu{kinja me je ~e{ljala kada sam ~ula Allahovog Poslanika, s.a.v.s., gdje kaè: O ljudi. Rekla sam slu{kinji: Ostavi me. Ona je na to kazala: Pozvao je ljude, a nije pozvao i ène. Odgovorila sam joj: Ja sam od ljudi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ja }u vas prete}i do vrela. Pridruìte mi se. Neka niko od vas (na Sudnjem danu) ne do|e
29
i ne bude otrgnut od mene kao {to se otrgne zalutala deva. Ja }u re}i: Za{to ovo? Tada }e mi se re}i: Ti ne zna{ {ta su oni radili poslije tebe. Ja }u tada re}i: Daleko bilo!95 U predanju koje biljeì Muslim stoji: Ja }u re}i: Daleko bilo, daleko bilo onome ko bude mijenjao poslije mene.96 ôvjek i èna jednaki su pred Allahom, d`.{., u slije|enju Njegovih naredbi i izbjegavanju Njegovih zabrana. Otud èna i ~ini ono {to joj je Allah, d`.{., naredio, a kloni se onoga {to je zabranio. Ona vjeruje da }e biti pitana za ono {to je u~inila u ìvotu. Pa, ako bude ~inila dobro, i bit }e joj dobro, a ako bude ~inila zlo, i bit }e joj zlo. Ona zastaje kod granice koju je Allah, d`.{., odredio i ne prelazi je, niti zalazi u haram, nego se stalno pridràva Allahovih, d`.{., propisa i propisa Njegovog Poslanika, s.a.v.s., u svemu {to joj se isprije~i u ìvotu. U historiji ène muslimanke postoje svijetli istupi èna koje su ispred sebe postavile Allahov, d`.{., zakon, ne odvajaju}i se od njega i ne èle}i da bude zamijenjen nekim drugim zakonom. Jedan od tih istupa biljeì Imam Ahmed i Ebu - Davud, a Ibn - Kesir ga navodi na po~etku sure El - Mudàdela, koji govori o Havli bint Salebe i njenom muù Evsu bin es - Samitu. Havla je pri~ala: Tako mi Allaha, o meni i o Evsu bin es - Samitu objavljen je prvi dio sure El - Mudàdela. Pri~ala je: Bila sam s njime, a on je bio starac ru`ne naravi i ahlaka. Pri~ala je: Jednog dana mi je do{ao, pa sam ga ne{to upitala, a on se rasrdio i rekao: Ti si mi kao le|a moje majke. Nastavila je: Potom je iza{ao i jedno vrijeme sjedio sa svojim narodom na zbori{tu, pa se vratio meni. Htio je da spava sa mnom. Nastavila je: Rekla sam: Ne. Tako mi Onoga u îjoj je ruci Havlina du{a, ne pribliàvaj mi se. Ve} si rekao {ta si imao re}i i tako }e biti sve dok o nama ne do|e propis od Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Kazivala je: Navalio je na mene. Odbranila sam se onako kako èna moè savladati slabog starca, te sam ga odbacila od sebe. Nastavila je: Nakon toga sam iza{la kod svoje kom{inice i od nje posudila odje}u, i potom sam se zaputila Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Sjela sam pred njega i ispri~ala mu {ta sam od njega doìvjela. Tako sam mu se poàlila na njega zbog lo{eg pona{anja prema meni. Rekla je: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: O Havla, tvoj amidì} je starac, boj se Allaha u vezi s njim.97 Pri~ala je: Tako mi Allaha, nisam se rasteretila sve dok u vezi s mojim doga|ajem nije objavljen dio Kurana. Poslanika, s.a.v.s., sna{lo je ono {to bi ga sna{lo (prilikom primanja objave), zatim se zaputio prema meni i rekao mi: O Havla, Allah je objavio dio Kurana o tebi i tvome saputniku. Onda mi je prou~io: Allah je ~uo rije~i one koja se s tobom o muù svome raspravljala i Allahu se jadala - a Allah ~uje razgovor va{ me|usobni, jer, Allah, uistinu, sve ~uje i sve vidi - sve do rije~i Uzvi{enoga: ...A nevjernike ~eka patnja nesnosna. Pri~ala je: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Naredi mu da oslobodi roba. Rekla sam:
30
O Allahov Poslani~e, nema ga ~ime osloboditi. Rekao je: Neka posti dva uzastopna mjeseca. Rekla sam: Tako mi Allaha, on je starac i ne moè postiti. Rekao je: Neka nahrani 60 siromaha daju}i im po vesek (teìna od 60 saa). Rekla sam: Tako mi Allaha, Allahov Poslani~e, on ni to ne posjeduje. Nastavila je: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Mi }emo ga pomo}i s ferekom (posuda od 60 kg.)datula. Pri~ala je: Rekla sam: O Allahov Poslani~e, i ja }u ga pomo}i s drugim ferekom. Rekao je: Zaradila si sevab i ispravno si postupila. Idi i podijeli sadaku za njega, a nakon toga svome amidì}u preporu~i svako dobro. Rekla je: Tako sam i u~inila.98 Havla bint Salebe nije mogla ni jednog sahata ìvjeti sa svojim muèm, nakon {to je izgovorio rije~i zihara ( vrsta rastave braka) koje su bile na~in rastave braka u dàhilijetu, sve dok se nije obratila Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kako bi saznala Allahov, d`.{., propis vezan za nju i njenog muà. Nije imala podesnu odje}u koju bi obukla za izlazak i pojavljivanje pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa je pozajmila odje}u od jedne svoje kom{inice i odmah se uputila prema med`lisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako bi ~ula Allahov propis vezan za nju i kako treba da mu se pokori. Nema sumnje da je ova veli~anstvena èna imala posebno mjesto u srcima ashaba koji su ìvjeli u njeno vrijeme i koji su poznavali njenu vrijednost, a predvodio ih je Omer bin el Hattab, r.a. Jednog dana ga je srela kad je izlazio iz dàmije, a u njegovoj pratnji je bio El Dàrud el - Abdi. Omer ju je poselamio, a bio je vladar pravovjernih, na {to mu je rekla: Omere, poznavala sam te kad si bio na pijaci Ukkaz, kad su te zvali Umejr i kad si tjerao stoku svojim {tapom. Boj se Allaha za svoje stado. I znaj da onaj ko strahuje od Allahove prijetnje pribliì mu se ono {to je daleko, a ko strepi od smrti boji se propusta (gubitka). Na to je El - Dàrud rekao: @eno, mnogo si govorila vladaru pravovjernih. Omer je rekao: Pusti je. Zar ne zna{? Ovo je Havla ~ije je rije~i Allah, d`.{., ~uo iznad sedam nebesa, a Omer je, tako mi Allaha, najpre~i da je saslu{a. U Tefsiru Ibn - Kesira navodi se da je neki ~ovjek, nakon {to je vidio njegovu predusretljivost i pa`nju prema njoj, rekao: Zadràva{ Kurej{ije zbog ove starice!? Rekao je: Te{ko tebi! Zar ne zna{ ko je ona? Odgovorio je: Ne znam. Rekao je: Ovo je èna ~iju àlbu je Allah, d`.{., ~uo iznad sedam nebesa. Ovo je Havla bint Salebe. Tako mi Allaha, kada ne bi do no}i od mene oti{la, ja je ne bih napustio sve dok ne kaè {ta ima da kaè, osim ako bi nastupilo vrijeme namaza. Namaz bih klanjao, zatim bih se vratio do nje sve dok ne bi zavr{ila s onim {ta ima da kaè. Svjesna i mudra èna muslimanka }e pred sebe postaviti rije~i Uzvi{enog Allaha: Kada Allah i Poslanik Njegov ne{to odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom naho|enju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslu{a, taj je sigurno skrenuo s pravog puta. 99
31
Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, je iznad du{evnih strasti, bezbri`nog i{~ekivanja, rasko{nog ìvota i ljudskog izbora. Majka vjernika Zejneb bint Dàh{ predstavlja najbolji primjer poistovje}ivanja s naredbama Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., prije nego {to se oènio njom Allahov Poslanik, s.a.v.s. Jednog dana je traìo od nje da se uda za njegovog slugu i njegovog posinka Zejda bin Harise, zbog dvije {erijatske (zakonske) odredbe: prvo: ostvarenje apsolutne jednakosti me|u ljudima, tako {to }e lijepu Kurej{ijku, prvakinju Abdu{ - [emsovih sinova i Poslanikovu amidì}nu, udati za slugu. A sluge su bili najniì sloj gospode. Naime, postojale su duboke i jake slojevne razlike me|u slugama i gospodom, tako da ih nije ni{ta moglo slomiti osim stvarnog Poslanikovog, s.a.v.s., djela koje }e svima obznaniti i koje }e vjernici uzimati za primjer. Tako }e se ukloniti razlike, a vjernici se razlikuju samo po bogobojaznosti; drugo: ukidanje obi~aja posvajanja koje je bilo ra{ireno u dàhilijetu, tako {to je Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., oènio Zejnebu, koja je prethodno bila èna njegovog posinka Zejda. Ovo je predstavljalo prakti~ni dokaz. Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne bi se mogao oèniti na osnovu Allahove, d`.{., naredbe u Kuranu, a.{., da je on njegov stvarni sin. Izbor je pao na Zejnebu, Poslanikovu, s.a.v.s., amidì}nu, kako bi se prakti~no sprovela ova dva {erijatska propisa, unutar Poslanikove, s.a.v.s., ku}e i kako bi ih ljudi prihvatili zadovoljnih i pokornih du{a, pokornih zapovjedima Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Po{to ju je Allahov Poslanik izabrao da bude èna Zejda bin Harise, nije pristajala na taj brak, nego je rekla: O Allahov poslani~e, ja ne pristajem na brak s njime. Nikad se ne}u udati za njega. Pa ja sam prvakinja Abdu{ - [emsovih sinova. Na to joj je Poslanik, s.a.v.s., smireno, s pouzdanjem i istrajno{}u odgovorio: Naprotiv, udat }e{ se za njega. I dok su tako njih dvoje razgovarali, Allah, d`.{., spustio je ovaj ajet Svome Poslaniku, s.a.v.s.: Kada Allah i Poslanik Njegov ne{to odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom naho|enju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika, ne poslu{a, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.100 Tada je Zejneb prihvatila zapovijed Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i rekla: Onda, ne}u se protiviti Allahu i Njegovom Poslaniku. Udat }u se za njega. Zatim se desilo ono {to se desilo izme|u nje i Zejda, {to je dovelo do njihove rastave. Nakon {to je istekao njen iddet, objavljene su rije~i Uzvi{enog Allaha: A kad ti re~e onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro u~inio: Zadrì ènu svoju i boj se Allaha! - u sebi si skrivao ono {to }e Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a pre~e je da se Allaha boji{. I po{to je Zejd s njom ìvio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustru~avali vi{e da se ène ènama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu kako Allah odredi, onako treba da bude.101
32
Allahov Poslanik, s.a.v.s., prou~io je ovaj ajet smije{e}i se, a zatim rekao: Ko }e oti}i kod Zejnebe i obradovati je da ju je Allah s nebesa udao za mene!! Kao da ju je Allah, d`.{., ovim nagradio za njenu potpunu i izvanrednu pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., kada je pristala da se uda za Zejda. A poslije toga ona se udaje za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., po Allahovoj naredbi, na osnovu ajeta iz Njegove Knjige, koje }e muslimani u~iti sve do Sudnjeg dana. Ovo je posebna ~ast koju je Allah, d`.{., ukazao samo Zejnebi od svih ummehatul - muminin. Zejneb je bila poznata po ovoj ~asti kojom ju je Allah, d`.{., obasuo, pa se hvalila me|u Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., ènama, govore}i: Vas su va{e porodice udale, a mene je Uzvi{eni Allah udao iznad sedam nebesa.102
NE OSAMLJUJE SE SA ONIM KO JOJ NIJE MAHREM

Pokornost prema Allahu i Njegovom Poslaniku o~ituje se u pot~injavanju njihovim zapovijedima i udaljavanju od njihovih zabrana. U pokornost ène muslimanke prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., spada i to da se ne osamljuje sa stranim mu{karcem, jer je osamljivanje sa strancem haram (zabranjeno), po mi{ljenju svih u~enjaka, na osnovu Poslanikovih, s.a.v.s., rije~i: Neka se mu{karac ne osamljuje sa ènom, osim ako je s njom mahrem, i neka èna ne putuje, osim s mahremom. Na to je jedan ~ovjek ustao i upitao: O Allahov poslani~e, moja èna je krenula na had`, a ja sam se upisao (prijavio) za tu i tu bitku. Rekao je: Idi i ti obavi had` sa svojom ènom.103 Mahrem je svako kome je zauvijek zabranjeno da se oèni njome, kao {to je otac, brat, amidà, daidà, itd... Stranac je svako kome je u osnovi dozvoljeno da se njome oèni, pa makar bio i ro|ak, bilo da se radi o djeveru ili nekom sli~nom iz njegove porodice. Svi oni su joj zabranjeni da se osamljuje s njima, na osnovu Poslanikovih s.a.v.s., rije~i: ûvajte se bespotrebnog mije{anja i osamljivanja sa ènama. Jedan ensarija je upitao: Allahov poslani~e, {ta misli{ za djevera? Odgovorio je: Djever je smrt.104 Rije~ hamv (djever) podrazumijeva muèvog brata ili neko drugog mu{karca iz muève porodice. Poslanikove, s.a.v.s., rije~i: Djever je smrt, zna~e da se naj~e{}e s njegove strane desi zlo, zbog lahko}e ulaska u bratovljevu ku}u. Stoga je i opisan da je kao smrt, kako bi to bilo prijetnja, zastra{ivanje i pla{enje i opisan je tako kao da osamljivanje s djeverovima vodi u fesad, fitneluk, skretanje i propast u vjeri, kao {to to smrt ~ini. Svjesna i bogobojazna èna muslimanka ne}e zapasti u ovakva i sli~na {erijatska odstupanja u koja, u dana{nje vrijeme, zapadaju mnogi popustljivi ljudi.
33
PRIDR@AV [ERIJATSKOG PRIDR@AVA SE [ERIJATSKOG HID@ABA-POKRIVANJA HID@ABA-POKRIVANJA

Ona se pridràva {erijatskog hidàba kada izlazi iz ku}e, a to je specifi~na islamska odje}a koju odre|uju nepobitni tekstovi iz Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Ona ne}e izlaziti iz ku}e niti se pojavljivati namirisana ili otkrivenih ukrasa pred ljudima koji joj nisu mahremi, jer ona zna da je to haram na osnovu kuranskog teksta: A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi i{ta osim onoga {to je ionako spolja{nje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muèvima svojim, ili o~evima svojim, ili o~evima muèva svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muèva svojih, ili bra}i svojoj, ili sinovima bra}e svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili mu{karcima kojima nisu potrebne ène, ili djeci koja jo{ ne znaju koja su stidna mjesta èna; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se ~uo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono {to èlite.105 @ena muslimanka nije od onih koje nose prozirnu odje}u kao da su gole, koje okre}u lice svoje od Allahovih, d`.{., zapovijedi, a kojim su preplavljena savremena dru{tva koja su udaljena od Allahove, d`.{., upute i pokornosti prema Njemu. Naprotiv, èna muslimanka podrhtava od straha zbog stravi~ne slike koju je oslikao Allahov Poslanik, s.a.v.s., o tim razgoli}enim, zavedenim, zalutalim i nemoralnim ènama: Dvije vrste ljudi bit }e stanovnici Dèhennema i ja ih na ovozemaljskom ìvotu, nisam vidio: silnici u ~ijim su rukama bi~evi debljine kravljih repova kojima tuku svijet i ène koje nose prozirnu odje}u kao da su gole, koje okre}u lice od Allahovih zapovijedi i sklone su zlim djelima, a glave njihove su im kao grbe deva. Takve ène ne}e u}i u Dènnet, niti }e osjetiti njegov miris. A miris njegov {iri se na sve strane veoma daleko.106 Mudra èna muslimanka, koja se napaja s vrela ~istog islama, koja je odrasla u njegovom prostranom i osebujnom okruènju, ne pridràva se {erijatskog hidàba samo zbog tradicije i obi~aja koji su na nju prenijele njena majka i nena, te ih je naslijedila od njih. Ovome teè neki besposli~ari kada opisuju hidàb, ne nalaze}i za to potporu u nauci niti bilo koji racionalni dokaz ili uputu iz Svijetle Knjige. Naprotiv, ona ga se pridràva jer je njeno srce ispunjeno
34
imanom - vjerovanjem da je to Allahova, d`.{., naredba. Njena du{a je ispunjena uvjerenjem da je vjera (islam), vjera koju je Allah, d`.{., objavio radi izgradnje ène muslimanke, ~ija li~nost }e biti specifi~na, i kako bi je udaljio od opasnosti nemorala, ni{tavne degeneracije i ponora zablude. Otud ona i prihvata islam zadovoljne du{e, smirena srca i ~vrstog uvjerenja, kao {to su ga prihvatile muhadìrke i ensarijke onoga dana u kojem je Allah, d`.{., objavio Svoj propis i Svoju naredbu. El - Buhari biljeì od Ai{e, r.a., da je rekla: Allah se smilovao prvim ènama muhadìrkama. Kada je objavljeno: Neka vela svoja spuste na grudi svoje..., pocijepale su svoje haljine i njima prekrile svoja lica.107 U drugom predanju, koje isto tako biljeì El - Buhari, stoji: Uzele su svoje ogrta~e, pocijepale ih s krajeva kojim su pokrile lica svoja. U predanju od Safijje bint [ejbe stoji da je rekla: Bile smo kod Ai{e, r.a. Spomenule smo ène Kurej{ijke i njihovu krepost, na {to je Ai{a o njima rekla: Doista, ène Kurej{ijke imaju posebno mjesto, a ja, tako mi Allaha, nisam vidjela boljih èna od èna ensarijki, niti sam kod bilo koga vidjela ~vr{}e vjerovanje u istinitost Allahove Knjige niti ~vr{}i iman u ono {to je objavljeno! Objavljena je sura En - Nur: Neka vela svoja spuste na grudi svoje..., pa su se njihovi ljudi uputili prema njima, u~e}i im ono {to im je Allah, d`.{., objavio. Tako je ~ovjek u~io svojoj èni, k}eri, sestri i svim ènama koje su mu u rodu. Ni jedna od njih nije ostala, a da nije uzela svoju haljinu, koja je bila oslikana crteìma sedala, pa se njome ogrnula, iskreno prihvataju}i i vjeruju}i u ono {to je objavio Allah, d`.{., u Svojoj Knjizi. Tako su one bile umotane iza Allahovog Poslanika, s.a.v.s., (klanjaju}i za njim sabah-namaz), kao da na svojim glavama imaju crne gavrane (tj. njihove glave su bile izrazito crne).108 Allah se smilovao ènama muhadìrkama i ensarijkama. [ta ima ja~e od njihovog imana!! [ta ima iskrenije od njihovog islama! [ta ima ljep{e od njihove predanosti istini, prilikom objave islama! Svaka vjernica koja vjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., doista teì tome da se ugleda u ove ugledne i kreposne ène. Ona }e, tako, samu sebe natjerati da se pridràva specifi~ne islamske odje}e, ne obra}aju}i pa`nju na golotinju, otkrivenost i razgoli}enost koje je okruùju. Ja }u navesti primjer jedne pokrivene djevojke muslimanke koja studira na univerzitetu. Njen primjer nije nimalo slabiji od primjera èna muhadìrki i ensarijki, r.a. Prilikom posjete Univerzitetu u Damasku, novinski izvje{ta~ ju je upitao o njenom hidàbu i kako ga podnosi na èstokoj ljetnoj vru}ini, na {to je odgovorila (kuranskim ajetom): ...Recite: Dèhenemska vatra je jo{ vru}a!...109 Pomo}u ovakvih svjesnih i ~istih djevojaka muslimanki, odràvaju se muslimanske ku}e i odgajaju generacije na kreposti i dobroti, a dru{tva obiluju radnim ljudima, ~vrstim junacima i one su danas, hvala Allahu, mnogobrojne. [erijatski hidàb za ènu nije bio novotarija u [erijatu. Naprotiv, on je postojao jo{ prije islama u svim Allahovim zakonima. O tome svjedo~e ostaci tih zakona koje nalazimo u iskrivljenim knjigama, a koje vidimo u ~ednoj odje}i ~asnih sestara koje ìve i u islamskim
35
zemljama, a i u ostalim zapadnim zemljama. Ostatke ovog propisa nalazimo i kod pokrivanja glava kod èna kr{}anki prilikom njihova ulaska u crkvu. Dana{nje bestidno odbacivanje pokrivanja ène, kao i odbacivanje njene ~ednosti, doista, predstavlja nasrtaj na sveukupne nebeske zakone po~ev od Ibrahimovog, Musaovog i Isaovog, a.s., milleta (naroda), pa sve do nebeske ~istote s kojom je do{ao islam. To je odbacivanje Allahove jedine vjere, koju je Allah, d`.{., slao kroz vremena, a koju su donosili poslanici kroz generacije, kako bi se izgradila ljudska li~nost na istini, kreposti i dobroti i kako bi ~ovje~anstvo koje je na pravom putu, putu nebeske upute, postalo jedan ummet, pokoran Gospodaru, Koji je jedino dostojan da se oboàva: Ljudi su jednu zajednicu sa~injavali, a onda su se jedan drugome suprotstavili. A da nije rije~i ranije izre~ene od Gospodara tvoga, ovima bi ve} bilo presu|eno o onome oko ~ega se razilaze.110 O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela ~inite, jer Ja dobro znam {to vi radite! Ova va{a vjera jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar va{, pa Me se pri~uvajte!111 A i u onu koja je sa~uvala djevi~anstvo svoje, u njoj ìvot udahnusmo, i nju i sina njezina znamenjem svjetovima u~inismo. Ova va{a vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam va{ Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!112 Mnoga savremena ljudska dru{tva insistiraju na otkrivanju ène i njenom razgoli}avanju. Njihova su nastojanja samo dokaz devijacije, iskvarenosti i udaljavanja od Allahove, d`.{., upute. To nije slu~aj samo s islamskim zemljama, nego op}enito i u svim zemljama svijeta. Ako zapadnjaci ne obra}aju pa`nju na ovu devijaciju i nastavljaju u kreiranju sredstava za razgoli}avanje, zabludu i dekadencu, ne traè}i za to zapreku u svojim iskrivljenim knjigama, onda muslimani koji se danono}no mole u~enjem savr{ene i sa~uvane Knjige njihovog Gospodara nikako ne mogu biti zadovoljni ovom devijacijom, bez obzira koliko ih prikrivalo neznanje, slabost ili nemo} u njihovoj pravoj vjeri. Jer, njegovi (islamski) sveobuhvatni tekstovi iz Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s., neprestano dopiru do njihovih u{iju, upozoravaju one koji zastranjuju od naredbe Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., obe}avaju}i im na ovome svijetu ku{nju a na onome svijetu bolnu patnju: ...Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno nare|enju Njegovu, da ih isku{enje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne sna|e.113 Otud pozivi malodu{nih da se èna otkrije, da skine svoj hidàb - dovode do brzog neuspjeha pred nepokolebljivo{}u vjernika i vjernica - djece islamske svijesti, rasprostranjenih {irom svijeta. Tako se u mnogim islamskim krajevima koji svjedo~e o pozivima na evropeizaciju ène muslimanke, skidanjem njenog hidàba i osloba|anjem od njene ~ednosti, kreposti i pokrivenosti, svjesna, obrazovana i mudra èna muslimanka vra}a svojoj islamskoj specifi~noj odje}i, svome ~ednom, {erijatskom hidàbu i svojoj
36
omiljenoj ~ednosti i pored svih zagovornika evropeizacije, zla i nemorala, po~ev{i od sljedbenika Ataturka u Turskoj, Reze Pahlavija u Iranu, Muhammeda Emana u Afganistanu, Ahmeda Zogoa i Envera Hodè u Albaniji, Markosa Fehmija, Kasima Emina i Hude [aravi u Egiptu. Jedan broj pristalica emancipacije ène i njenog osloba|anja od hidàba i ~ednosti odustao je od svojih prethodnih stavova o nastojanju da se èna otkrije i da se lahkomisleno mije{a s mu{karcima. Imamo dr. Neval es - Sadavi koja je dugo vremena napadala hidàb i one koje ga nose, pozivaju}i na opako, nasilno i prisilno skidanje hidàba. Danas ona kritizira stremljenja ène na zapadu i njeno skandalozno razgoli}avanje, pa kaè: Nalazim se na ulicama Londona... Vidim ène polugole, koje izlaù svoje tijelo kao da je roba. Odje}a ima svoju svrhu. Ona ~uva tijelo od svih prirodnih nepogoda i ne treba predstavljati zavodni~ke poruke. Kad bi èna gledala na samu sebe kao ljudsko bi}e, a ne kao na robu, ne bi imala potrebu da otkriva svoje tijelo.114 Od tada Neval es - Sadavi obja{njava da podizanje zastora treba biti s umova, posebno kod obrazovanih ljudi i èna. Koliko samo pokrivenih èna, srednjeg obrazovanja posjeduje otvoren i razborit um, koji vrijedi koliko deset umova nekih obrazovanih, glupih, razgoli}enih èna koje otkrivaju svoja lica i tijela, a njihovi umovi, instinkti i poimanja su pokriveni. Stoga, ona o svom sljede}em potezu kaè da je to podizanje hidàba (zastora) kojim su prekriveni umovi obrazovanih ljudi i èna.115 Ona, tako|er, kaè: Ja poznajem profesorice, doktorice, ène inìnjere koje pate od politi~ke, socijalne i kulturne nepismenosti.116 Ovo je poznati pisac pripovijedaka Ihsan Abdul - Kuddus koji je preplavio knjièvne krugove svojim pripovijetkama koje pozivaju na izlazak ène iz ku}e i mije{anje s mu{karcima, koje pozivaju na ples s njima na proslavama, skupovima i sijelima. On u intervjuu koji je dao za kuvajtske novine El - Enba, u broju koji je iza{ao 18.01. 1989. god., kaè: Smatram da je osnova odgovornosti bilo koje ène: ku}a i djeca. Ovo je po meni na prvom mjestu. Da nije bilo moje ène, ne bih mogao ostvariti porodicu, postojanost, a ni uspjeh, jer se ona bavi ku}om i djecom... U tom intervjuu on, tako|er, kaè: Nikad u ìvotu nisam se èlio oèniti ènom koja radi. I ja sam poznat po tome, jer sam od samog po~etka spoznao zna~aj ènine odgovornosti za doma}instvo!!
37
IZBJEGAV IZBJEGAVA APSOLUTNO MIJE[ANJE S MU[KARCIMA

Mudra èna muslimanka izbjegava mije{anje s mu{karcima koliko je to u njenoj mo}i, ne teì tome, niti to podsti~e, ugledaju}i se na Fatimu, Poslanikovu, s.a.v.s., k}erku, i ugledaju}i se na majke vjernika, ène prvih generacija vjernika (selef), ashaba, tabiina, kao i onih koji su ih slijedili u dobro~instvu i koji su bili na pravom putu. Razboritoj èni muslimanki nije skriveno koliku opasnu {tetu nanosi apsolutno mije{anje s mu{karcima, kao i kontakt koji upra`njavaju zapadnjaci u naj{irim razmjerima kako bi upropastili ispravnu naobrazbu. Stoga, oni (zapadnjaci) i namjeravaju odvojiti djevojke od mladi}a na mnogim univerzitetima i obrazovnim institucijama. Jedan broj muslimanskih pedago{kih uglednika je bio svjedokom ovog odvajanja prilikom njihove posjete Evropi, Americi i Rusiji. Jedan od njih je i pedagog prof. Ahmed, koga je sirijsko ministarstvo odgoja poslovno poslalo u Belgiju, prilikom ~ega je posjetio belgijske {kole. Prilikom jedne njegove posjete osnovnoj {koli za djevoj~ice, upitao je direktoricu: Za{to ne mije{ate dje~ake sa djevoj~icama na ovom stupnju obrazovanja? Odgovorila je: Uo~ili smo veliku {tetu prilikom mije{anja djece, ~ak i na stupnju osnovnog obrazovanja. Do nas dolaze vijesti da je i Rusija do{la do ovih saznanja, pa je osnovala odvojene univerzitetske odsjeke u kojim se ne mije{aju studenti sa studenticama. U Americi broj ovih odsjeka prelazi cifru od 170. odsjeka u kojim se ne mije{aju studenti sa studenticama, nakon {to su pedagozi i mentori s ovih univerziteta osjetili {tetu koju nanosi mije{anje u dru{tvu koje je naviklo na mije{anje u svim aspektima dru{tvenog ìvota. Svjedo~enja o {tetnosti mije{anja u cijelom svijetu ne mogu se ni zamisliti, a svako od njih predstavlja o~it dokaz mudrosti islama koji zabranjuje mije{anje. Islam odvaja islamska dru{tava, koja su na pravom putu uz pomo} upute njihovog Gospodara, od te opasne i ubita~ne nevolje, kojom se rasipa energija i koja potresa ljudska srca, osje}aje i svijest.
38
NE RUKUJE SE S MU[KARCIMA OSIM S MAHREMIMA

Neosporno je da èna muslimanka nema potrebe da se mije{a s mu{karcima ili da se rukuje s nekim od njih, osim sa svojim mahremima, ugledaju}i se na rije~i i djela Allahovog Poslanika, s.a.v.s. El - Buhari biljeì od Ai{e, majke vjernika, r.a., da je rekla: Kada bi vjernice, ~ine}i hid`ru, do{le Vjerovjesniku, s.a.v.s., bile bi ispitane, na osnovu rije~i Uzvi{enog Allaha: O vjernici, kada vam vjernice kao muhadìrke do|u, ispitajte ih,... do kraja ajeta117 Ai{a, r.a., rekla je: One vjernice koje bi priznale ovaj uvjet, pristale bi i na ispit.118 Kada bi pristale na taj uvjet, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao bi im: Idite, u~inile ste prisegu. Ne, tako mi Allaha, ruka Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nije nikada dotakla ruku neke ène, nego je tu prisegu ~inio rije~ima. Tako mi Allaha, Allahov Poslanik, s.a.v.s., postupao je prema ènama samo onako kako mu je Allah, d`.{., naredio, govore}i im pri tom: Prisegnuo sam vam rije~ima.119
PUTUJE SAMO S MAHREMOM

Islamska je praksa da èna putuje samo s ~ovjekom koji joj je mahrem, jer put nije bez pote{ko}a, naprotiv, biva popra}en raznim opasnostima, neda}ama i pote{ko}ama. Nije dobro, a ni ispravno, da se èna sama izlaè bilo ~emu od ovoga, a da s njom nije mahrem, koji }e od nje odstraniti neda}e i otkloniti od nje opasnost. Otud i dolaze mnogobrojne, uzastopne i raznovrsne poslani~ke zabrane da èna bez mahrema sama putuje: U Buharijinom Sahihu stoji: @ena ne}e putovati ni tri dana osim s mahremom.120 U Muslimovom Sahihu stoji: @eni koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dozvoljeno da putuje ni koliko je razdaljina od tri no}i, osim sa svojim mahremom.121 Postoje mnogobrojni hadisi o ovom poglavlju (vjere), a nama je dovoljno ovo {to smo naveli. Svi ovi hadisi potvr|uju uvjetovanost mahrema za ènino putovanje, osim u iznimnim slu~ajevima koje su u~enjaci pojasnili i prezentirali svoja mi{ljenja o njima.122 Ovako se èna muslimanka s pravom pokorava svome Gospodaru, biva poslu{na Njegovoj naredbi, kloni se onoga {to je On zabranio, zadovoljna je Njegovom presudom i ustrajna je u izu~avanju svoje vjere, vjerskih obreda i vjerskog pona{anja. Ona podnosi
39
pote{ko}e kako bi bila pokorna prema Uzvi{enom Allahu, pa makar to bilo u suprotnosti s mnogim preovladavaju}im dru{tvenim shvatanjima. Sve ovo nam sa sigurno{}u dokazuje da je ona spa{ena, da je ona ta koja ima koristi i ona koja }e u}i u Dènnet, kao {to je to âsni i Plemeniti Kuran potvrdio: Tako mi vremena, ~ovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela ~ine, i koji jedni drugima istinu preporu~uju i koji jedni drugima preporu~uju strpljenje.123
ZADOVOLJNA JE S ALLAHOVIM KADAOM I KADEROM

Nema sumnje da je èna muslimanka, koja je pokorna odredbama svoga Gospodara, zadovoljna s Njegovim kadaom i kaderom. Stoga, zadovoljstvo s kadaom i kaderom spada u jedno od najve}ih znakova imana, pokornosti, bogobojaznosti i pobo`nosti koji se nalaze u ~ovjeku. Otud je svjesna muslimanka, koja praktikuje svoju vjeru, stalno zadovoljna s onim {to je zadesi u njenom ìvotu, bilo da se radi o dobru ili zlu, jer se u ovom njenom zadovoljstvu, u svakom slu~aju, nalazi dobro, kao {to je to obznanio Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svojim rije~ima: ûdno je ~ovjekovo stanje. U svakom je njegovom stanju hajr, a to je samo kod pravih vjernika. Ako ga zadesi radost, zahvalan je i to mu bude hajr, a ko ga zadesi nevolja, strpljiv je i to mu bude hajr.124 Muslimanka, doista, duboko u sebi vjeruje da sve ono {to je zadesi u ovom ìvotu nije bilo zato da bi pogrije{ila, a ono u ~emu pogrije{i nije zato da bi je to pogodilo. Sve je to kada i kader (odre|enje), stoga i jeste hajr u svakom njenom stanju. Ako je zadesi dobro, svojim jezikom }e mnogo zahvaljivati Bogu, Onome Koji blagodat daje, Onome Koji sve daje. Bit }e me|u onima koje zahvaljuju, koje su pokorne i koje su postigle uspjeh, a ako je zadesi nevolja, strpit }e se i bit }e od onih koje su strpljive, koje su spa{ene i koje }e u}i u Dènnet. Pomo}u ovog ~vrstog i dubokog imana, èna muslimanka podnosi sve neda}e, iznena|enja i katastrofe. Podnosi ih smireno, zadovoljna s Allahovim kadaom i kaderom, pomaù}i se strpljenjem, namazom i zadovoljstvom s onim {to je zadesi. Njen jezik }e se zabaviti zahvalom na Allahovom odre|enju, kao {to je to u~inila El - Hansa po{to su joj javili o pogibiji sva ~etiri sina, kada je rekla: Hvala Allahu, Koji me je po~astio njihovom pogibijom (time {to su pali kao {ehidi). Molim Allaha da me sastavi s njima u okrilju Svoje milosti.125 Ili }e , pak, traìti uto~i{te na mjestu na kojem klanja, traè}i pomo} u strpljivosti i namazu, kao {to je to ~inila Esma bint Umejs, nakon {to su je pogodile neda}e, katastrofe
40
i nevolje, kada je izgubila svog prvog muà Dàfera bin Ebi - Taliba, r.a., zatim je pretrpjela gubitak drugog muà Ebu - Bekra es - Siddika, r.a., a nakon toga je izgubila i svoga sina Muhammeda bin Ebu - Bekra, r.a. Mnogobrojni su primjeri slu~ajeva Esme i El - Hanse u historiji ène muslimanke, vjernice, koja strpljivo podnosi sve neda}e. Njih }e Allah bez ra~una nagraditi: ... Samo oni koji budu strpljivi bit }e bez ra~una nagra|eni. 126
TA ONA JE TA KOJA SE KAJE

Du{a ène muslimanke ponekad je prekrivena gafletom (nemarom, neoprezno{}u i bezbri`no{}u), zbog ~ega se pokliznula ili je zadesio neki propust, koji ne dolikuje budnoj i svjesnoj èni muslimanki, pa je zaglibila prilikom izvr{enja naredbi svoga Gospodara. Ali, ona ne ostaje ravnodu{na u tom svom gafletu, nego ùri ka onome {to }e je probuditi iz sna i trgnuti iz njenog gafleta. Traìt }e oprosta za svoju pogre{ku ili svoj nemar i vratit }e se punom sjaju svoga imana, pro~istit }e svoju du{u i toplotu svoje pobo`nosti, traè}i oprosta, kaju}i se i vra}aju}i se u okrilje svoga Gospodara, Koji daje smiraj i sigurnost: Oni koji se Allaha boje, ~im ih sablazan {ejtanska dodirne, sjete se, i odjednom do|u sebi.127 Gaflet ne obuzima srce u kojem se nalazi radost imana, nego obuzima srca koja su zahr|ala od gafleta, nereda, smutnji i nepokornosti. A srce bogobojazne i budne ène muslimanke neprestano je otvoreno za prihvatanje upute, pokornosti i udisanja povjetarca tevbe, milosti i oprosta.
OSJE]A ODGOVORNOST ZA ^LANOVE SVOJE PORODICE

Odgovornost ène muslimanke za ~lanove njene porodice nije ni{ta manja pred Allahom, d`.{., od odgovornosti mu{karca. Naprotiv, odgovornost je ène ~ak i ve}a od odgovornosti mu{karca, zbog njenog poznavanja skrivenih stvari iz ìvota njene djece koja s njome ìve duì period vremena. Oni je upoznaju sa stvarima s kojim ne upoznaju oca. Svjesna èna muslimanka osje}a ovu odgovornost, svaki put kada do njenog sluha dopru rije~i Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Svi ste vi pastiri i svi }ete biti odgovorni za svoje stado. Narodne straje{ine i poglavari su pastiri, pa }e i oni biti odgovorni za svoje stado. ôvjek je pastir u svojoj porodici i bit }e
41
odgovoran za svoje stado. @ena je pastir u ku}i svoga muà, pa }e i ona biti odgovorna za svoje stado. Sluga je pastir u imetku svoga gospodara pa }e i on biti odgovoran za svoje stado. Ukratko, svi ste vi pastiri i svi }ete biti odgovorni za svoje stado.128 Njeni osje}aji odgovornosti neprestano je tjeraju na suprotstavljanje devijacijama, ako se na|u u pona{anju nekih ~lanova njene porodice te ih odstranjuje ako bi zadesile nekog od njih. @ena ne}e {utjeti ni na kakvu vrstu devijacije ili slabosti, nipoda{tavanja ili nedostatka koji na|e u svojoj ku}i i u svojoj porodici. Ako se to ne desi, onda je njena vjera tanka, u njenoj li~nost se nalazi slabost, a u njenoj svijesti je nedostatak.
NJEN CILJ JE ZADOVOLJSTVO ALLAHA, D@.[.

Iskrena muslimanka neprestano teì, u ~injenju svojih djela, ka Allahovom, d`.{., zadovoljstvu, vagaju}i ih ovom preciznom vagom: ono ~ime je Allah, d`.{., zadovoljan, ~init }e, a ono ~ime Allah, d`.{., nije zadovoljan, odre}i }e toga se i klonit }e ga se.129 Kada do|e do konflikta izme|u onoga ~ime je Allah, d`.{., zadovoljan i onog s ~ime su ljudi zadovoljni, ona }e izabrati ono ~ime je Allah, d`.{., zadovoljan, bez ikakvog kolebanja ili kajanja, pa makar to i ne odgovaralo ljudima. To je zato jer ona svojom dubokom islamskom svje{}u i svojom suptilno{}u, saznaje da je zadovoljstvo ljudi cilj do kojeg se ne moè do}i, cilj koji svojom aspiracijom vodi do Allahove, d`.{., srd`be. Ona o svemu ovome traì uputu u praksi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji kaè: Ko teì Allahovom zadovoljstvu time {to }e rasrditi ljude, Allah }e mu biti dovoljan i ne}e ovisiti od pomo}i ljudi, a ko bude teìo zadovoljstvu ljudi time {to }e rasrditi Allaha, Allah }e ga prepustiti ljudima (da od njih traì pomo}).130 Ovim preciznim mizanom i savr{enim mjerilom, pred ènom muslimankom se poja{njavaju saznanja o pravom i autenti~nom putu. Tako ona zna {ta odabire, a {ta ostavlja, a njeno vje~ito mjerilo, koje ne grije{i, jeste zadovoljstvo Allaha, d`.{. Time iz ìvota ène muslimanke i{~ezavaju sve tragikomi~ne suprotnosti u koje zapadaju mnoge ène koje su zalutale od upute Allaha, d`.{. Ima i onih koje vidimo na namazu skru{ene, ali su u mnogim slu~ajevima potpale pod uticaj svojih strasti. Udaljile su se od istine, a na sijelima njihovi jezici bivaju zabavljeni gibetom, nemimetom (ogovaranjem) i klevetanjem ljudi. Spletkare protiv onih koje ne vole i izmi{ljaju protiv njih izmi{ljotine, kako bi im nanijele zlo i kako bi im na{tetile. One imaju nedostatak u svojoj vjeri, slabost u svom vjerovanju i nedostatak u svom poimanju istinitosti
42
ove savr{ene i potpune vjere, koju je Allah, d`.{., objavio kako bi se u potpunosti formirao ~ovjek u svim oblicima svoje li~nosti. Sve ovo je zbog toga kako bi ~ovjekovi javni i tajni postupci bili u skladu s Allahovim, d`.{., zadovoljstvom, kako bi bili u skladu s Njegovom uputom, ostvaruju}i autenti~no pona{anje koje je islam zacrtao za ~ovjeka u ovom ìvotu. [to se ti~e onih èna koje se u nekim stvarima pokoravaju Allahu, d`.{., a u drugim ne, svoje postupke ili neke od njih proizvoljno mjere, one su polovi~ne muslimanke i ovo je dvojnost kojom bivaju pogo|ene ène koje su se odvojile od upute svoje vjere i vjerovanja. Ovo je jedna od najopasnijih moralnih i eti~kih bolesti koje poga|aju savremenog ~ovjeka.
POKORNA JE SVIM ASPEKTIMA ROBOVANJA ROBOVANJA ALLAHU, D@.[.

@ena muslimanka koja je svjesna svoje vjere, vjeruje dubokim imanom da je na ovom svijetu stvorena radi jednog velikog cilja, koji je Uzvi{eni Gospodar odredio: Dìne i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. 131 Po mi{ljenju mudre ène muslimanke, ìvot nije samo zato da bi se vrijeme provelo u uobi~ajenim svakodnevnim poslovima niti da bi se uìvalo u ugodnostima ìvota i njegovih ukrasa. @ivot je poruka upu}ena svakom muslimanu da se uzdigne do razine na kojoj }e se ostvariti njegov ibadet prema Allahu, d`.{. Ova razina se sastoji u tome da svim svojim djelima priklju~i nijet - odluku, da teì ka Allahovom zadovoljstvu i da se trudi da zadobije Njegovo zadovoljstvo. To je stoga {to su djela u islamu ograni~ena nijetom, kao {to je to potvrdio Allahov Poslanik, s.a.v.s., rije~ima: Zaista se djela cijene prema namjerama i zaista }e svaki ~ovjek dobiti ono {to je naumio svojim djelom, pa ko bude hid`ru u~inio u ime Allaha i Njegova Poslanika, njegova hid`ra je hid`ra Allahu i Poslaniku; a ko bude u~inio hid`ru zbog materijalne koristi, ili zbog ène - da bi se njom oènio, njegova hid`ra je za ono za {ta je naumio.132 Otud èna muslimanka moè i biti u neprestanom ibadetu dok obavlja sve svoje poslove, kao da je u neprestanoj pokretnoj bogomolji, sve dok je svjesna da obavlja svoju misiju u ovom ìvotu, onako kako joj je to Allah, d`.{., odredio. Ona se nalazi u ibadetu dok ~ini dobro~instvo prema svojim roditeljima, dok je poslu{na prema svome muù, dok se posve}uje odgoju svoje djece, dok obavlja svoje ku}ne poslove, odràva rodbinske veze itd. Sve dok to ~ini s nijjetom, povode}i se za Allahovom, d`.{., naredbom, njen ibadet pripada samo Njemu.
43
RADI NA POTPOMAGANJU ALLAHOVE, D@.[., VJERE

U najuzvi{enija djela koja èna muslimanka obavlja, spada potpomaganje Allahove, d`.{., vjere u stvarnom ìvotu kao i djelovanje na primjeni njenog programa u ìvotu pojedinca i porodice, a tako i dru{tva i dràve. Iskrena èna muslimanka, koja je svjesna upute svoje vjere, u svojoj dubini osje}a da njen ibadet ostaje nepotpun, ukoliko ona podbaci u ovom dinami~nom dijelu svoga ìvota, kao i ìvota svih muslimana. Jer, njime se ostvaruje veliki cilj radi kojeg je Allah, d`.{., stvorio ljude i dìne, a to je isticanje Allahove Rije~i na Zemlji, putem ~ega se jedino ostvaruje ljudski ibadet prema Allahu, d`.{.: Dìne i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. 133 Time se jedino u stvarnom ìvotu ostvaruje zna~enje rije~i La ilahe illallah Muhammed resulullah - Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov Poslanik. Prva èna muslimanka je duboko spoznala zna~enje ovih rije~i dubokom spoznajom koja ovladava njenim bi}em, da ona nimalo ne zaostaje za mu{karcem u odbrani, po`rtvovanju i smjelosti na Allahovom putu. Naprotiv, neke ène selefijke ovog ummeta, prednja~e pred mnogim mu{karcima na tim poljima. Esma bint Umejs, supruga Dàfera bin Ebi - Taliba, brzo je, zajedno sa svojim muèm, prihvatila islam u prvim danima, danima èstine, àlosti, sku~enosti i ku{nji. Zajedno s njim je radosno pozdravila i hid`ru u Abesiniju. Taj put su okruìvale razne pote{ko}e, neda}e i opasnosti, a ona je sve to ~inila u ime Allaha i radi pomaganja Njegove vjere. A kada joj je Omer bin el - Hattab, {ale}i se s njome, rekao: O Abesinko! Pretekli smo te u hid`ri, odgovorila je: Moj ìvote! Istinu si rekao! Bili ste s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., hranio je va{e gladne, podu~avao je va{e neuke, a mi smo bili daleko, odba~eni. Tako mi Allaha, idem Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da mu to kaèm. Do{la je kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i obratila mu se: O Allahov poslani~e! Neki ljudi nas kleve}u i smatraju da mi nismo prvi muhadìri. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Naprotiv, vi imate dvije hid`re. U~inili ste hid`ru u Abesiniju, a mi smo bili vezani za Meku, a zatim ste, nakon toga, u~inili hid`ru meni.134 Dobro je Esma bint Umejs u~inila time {to je iznijela argument o vrijednosti prvih muhadìra u Abesiniji. Iznudila je od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., spominjanje da ova plemenita skupina ima pri sebi vrijednost dvije hid`re. Doista, veli~anstvena je ~ast imati takvu vrijednost u te`nji da pomognu plemenitog Poslanika, s.a.v.s., napu{taju}i porodicu i svoju domovinu na Allahovom putu.
44
@ena muslimanka bila je prisutna i prilikom prve prisege na Akabi, koja se tajno odvijala u okrilju no}i i koja je ostavila veliki trag u potpomaganju Poslanika, s.a.v.s. U delegaciji ensarija bile su i dvije ène ~ije se mi{ljenje po{tovalo i koje su uìvale odre|eni ugled. To su Nesiba bint Kab el - Mazinijje i Ummu Meni Esma bint Amr es - Sulemijje - tj. majka Muaza bin Dèbela, r.a., koja je u Bici na Hajberu u~estvovala zajedno s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u kojoj je imala lijepu ku{nju i pohvaljeno mjesto. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., po~eo javno pozivati u vjeru, u iskreni tevhid, kada je po~eo pozivati na ostavljanje oboàvanja kipova, mu{rici su osjetili tjeskobu i nelagodu, pa su skovali urotu da ga no}u u njegovoj ku}i ubiju. Zavjerenici su se sakrili i kovali zavjeru dogovaraju}i se da njihova zavjera o ubistvu Vjerovjesnika bude tajna koja }e ostati me|u njima. Vijest o ovoj zavjeri nije otkrio niko drugi do èna muslimanka koja je bila prema{ila stotu godinu, a to je Rukajja bint Sajfijj. Duboka starost i iznemoglost nisu je sprije~ili da poùri spasiti Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Skupila je snagu i do{la mu pri~aju}i ono {to je ~ula, te se on istog trena zaputio na hid`ru, ostavljaju}i Allahu najdraì grad, ostavljaju}i svoga amidì}a Aliju da spava na njegovoj postelji, kako bi zavarao zavjerenike, one koji su postavili zamku okruùju}i njegovu ku}u, misle}i da je on u njoj. Sve je to bilo kako bi ih odvratio od toga da ga slijede i ubiju na putu.135 Koju je samo uslugu u~inila ova veli~anstvena èna za islam i muslimane!? Koji napor je u~inila kako bi spasila Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u najteìm uvjetima koji su je zadesili i u najopasnijim situacijama kroz koje je prolazio njegov znameniti poziv. Po{to su Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegov prijatelj napustili Meku, skrivaju}i se u pe}ini koja se nalazila na vrhu planine Sevr, njima je jedan djevoj~urak donosio hranu, vodu i vijesti o zavjerenicima, a to je bila Esma bint Ebi - Bekr es - Siddik r.a. Ova izuzetna djevojka muslimanka usred no}i prelazila je dugu razdaljinu izme|u Meke i planine Sevr. Od njene zada}e je nije odvra}ala ni sumornost puta, rijetkost prolaznika, a ni pravljenje zasjeda od neprijatelja, jer je znala da je izbavljenje Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegovog prijatelja, kao i uspjeh u ostvarenju njihovog cilja i njihovog dolaska u Medinu, zapravo pomaganje Allahove, d`.{., vjere, uzdizanje Njegove Rije~i i objelodanjivanje istine i njenih pobornika. Ovaj svoj te{ki zadatak obavljala je svakog dana, oprezno odlaze}i i skrivaju}i se. Penjala bi se na planinu kako bi Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i njegovom prijatelju donijela hranu i vijesti, a zatim bi se vratila u Meku pod okriljem crne i mra~ne no}i.136 Mnogo sna`niji mu{karci se ne bi posvetili ovom zadatku, kao {to je to Esma uradila kako bi potpomogla svoju vjeru i svoga Poslanika. Naprotiv, izloìla se surovoj zada}i, u ~ijem ispunjenju je bila ~vrsta poput stamenih planina, onog dana kada su je mu{rici pitali o njenom ocu. Zanijekala je i rekla da ne zna ni{ta o njemu, pa su upotrijebili i silu protiv nje, ~ak ju je i Ebu - Dèhl udario, prilikom ~ega joj je ispala min|u{a iz uha. Sve to nije nimalo umanjilo njenu veli~anstvenost, kao {to nije podlegla ni njihovom navaljivanju, nego je sa~uvala
45
svoju skrivenu tajnu. Taj njen zadatak je potrajao sve dok nije do{ao dan kada }e Poslanik, i njegov prijatelj, napustiti pe}inu i zaputiti se prema Medini, kada im je donijela hranu za putovanje. Po{to je do{lo vrijeme da krenu, ustala je da pripremi njihove uzlove. Nije mogla na}i ni{ta ~ime bi se posluìla osim svoga pojasa (koji je omotavala oko svoga struka). O tome je obavijestila svoga oca, na {to je on rekao: Pocijepaj ga na dva dijela i njima poveì. Jednim sveì pi}e, a drugim hranu. To je i u~inila, te je zbog toga nazvana Vlasnica dvaju pojaseva.137 Potpomaganje Allahove, d`.{., vjere i pristupanje pozivu u Njegovu vjeru bio je dug ène muslimanke u po~etku islama. Iman je oìvljavao srca èna muslimanki, prekrivaju}i ih i silovito izbijaju}i iz njih. Nisu mogle ostati u ku}ama nevjerstva, daleko od svjetlosti islama, njegove velikodu{nosti i sjaja. înile su hid`ru u pratnji svojih muèva, ako su ih imale, a njihova hid`ra je kao i hid`ra mu{karaca, ~ine}i to iz pokornosti prema Allahu, d`.{., i radi potpomaganja Njegove vjere. Postoje stvari koje su povjerene ènama kao {to su povjerene i mu{karcima. One su se `rtvovale na Allahovom putu, kao {to su se `rtvovali i mu{karci. Vjerovanje u odredbu bilo je povodom da Ummu - Kulsum bint Ukbe bin Ebi - Muajt sama u~ini hid`ru u Medinu u periodu primirja koje je sklopljeno na Hudejbiji. To je period u kojem je vaìo dogovor izme|u Poslanika, s.a.v.s., i mu{rika, da ako neko do|e Poslaniku, s.a.v.s., kao musliman, mora biti vra}en njima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., im je po dogovoru vratio dva ~ovjeka. Kada je Ummu Kulsum stigla u Medinu, rekla je Poslaniku, s.a.v.s.: Ja sam, doista, svojom vjerom pobjegla tebi, pa nemoj me vratiti njima. Oni }e mi nasilje u~initi i mu~it }e me, a ja nemam sabura da podnesem mu~enje. Ja sam èna, a ti zna{ kolika je slabost èna, a vidjela sam i da si vratio dva ~ovjeka. Rekao je: Allah, d`.{., poni{tio je ugovor u slu~aju èna.138 Allah, d`.{., znao je da je iman Ummu Kulsum bint Ukbe bin Ebi - Muajt iskren, kao i iman drugih èna koje su u~inile Hid`ru samo iz ljubavi prema Allahu, d`.{., Njegovom Poslaniku, i islamu. Stoga je objavio o njima dio Kurana koji se u~i, a u kojem se poni{tava ugovor, koji je bio izme|u Poslanika i mu{rika samo u slu~aju èna i kojim se zabranjuje njihovo vra}anje mu{ricima, nakon {to se ispitaju i nakon {to se utvrdi da su u~inile Hid`ru, ne radi muà, niti radi imetka ili dunjaluka, nego da su je u~inile iz ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.: O vjernici, kada vam vjernice kao muhadìrke do|u, ispitajte ih, - a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo - pa ako se uvjerite da su vjernice, onda ih ne vra}ajte nevjernicima: one njima nisu dopu{tene, niti su oni njima dopu{teni...139 U odabrane ène, prethodnice, koje su pomagale islam i njegovog Poslanika, s.a.v.s., spada i Ummul - Fadl bint el - Haris. Ime joj je Lubabe i ona je ro|ena sestra (i po ocu i po majci) od Mejmune - majke vjernika. Ona je bila druga èna u islamu jer je primila islam odmah nakon Hatidè bint Huvejlid, r.a. Ona je bila potpora, pomo} i prijatelj Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
46
Bila je supruga njegovog amidè El - Abbasa bin Abdul - Muttaliba. Stajala je na protivni~koj strani supruge njegovog drugog amidè Ebu - Leheba, a to je Ummu - Dèmil bint Harb i ona je nosila granje, kao {to ju je Kuran âsni i opisao, govore}i da }e o vratu njenu biti uè od usukane li~ine, zbog ja~ine njenog zlostavljanaja Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Lubabe je bila jedan od njegovih najbrìh pomaga~a, od onih koji su mu potporu davali i koji su se `rtvovali na putu potpomaganja njegove vjere u najè{}im danima isku{enja i tegobe kroz koju su pro{li prvi muslimani. Ona, njen mu` El - Abbas i njihovi snovi skrivali su svoj islam, po nare|enju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i po mudrom i prora~unatom planu, kako bi saznali tajne mu{rika i dostavili ih Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Kada se odigravala Bitka na Bedru izme|u muslimana i mu{rika, stigla je vijest da su Kurej{ije izgubili, pa je Ummul - Fadl savjetovala svoje sinove i svog slugu Ebu - Rafia da sakriju svoju radost zbog tog poraza i kako bi izbjegli svako zlo koje bi ih moglo zadesiti od mu{rika, a posebno od Ebu - Leheba koji je jako mrzio Muhammeda, s.a.v.s., njegove ashabe i njegovo pozivanje u islam. Ali, Ebu - Rafi nije se spasio od Ebu - Lehebovog ugnjetavanja, jer je pokazao svoju radost zbog pobjede muslimana. Planuo je Ebu - Leheb srdito ispoljavaju}i svoj bijes na sirotog slugu, pa ga je udario pred o~ima njegove gospodarice Ummul - Fadl. Ummul - Fadl je ustala kao lavica, napadaju}i na Ebu - Leheba vi~u}i: Oholo se pona{a{ prema njemu, jer nema svog Gospodara, te ga je udarila jednim od stupova u ku}i, razbiv{i mu glavu, nakon ~ega je ìvio samo sedam no}i. Ummul - Fadl bila je strpljiva zbog rastanka sa svojim muèm koji se borio na Allahovom putu i pomagao Njegovu vjeru od onog dana kada je Plemeniti Poslanik naredio da ostane u Meki, a da ona u~ini hid`ru u Medinu. Oduljio se ovaj rastanak, a bio je srceparaju}i, bolan i strahovit. Ummul - Fadl je strpljivo provodila dane i no}i, traè}i pomo} u postu i namazu, o~ekuju}i dolazak svog dragog muà u Medinu, po zavr{etku njegovog zadatka u Meki. Njegovo odsustvo oduljilo se do te mjere da je bio posljednji koji je u~ino hid`ru u Medinu. Ni{ta nije moglo umanjiti bol koju je osje}ala zbog rastanka sa svojim muèm, osim kada bi vidjela svoga najstarijeg sina da je stalno uz Vjerovjesnika, s.a.v.s., napajaju}i se s izvora njegove blistave upute, svakodnevno uzimaju}i iskrice njegove blistave svjetlosti. Nije mogla ni zamisliti da je time historija priprema za to da }e u nju u}i, na najbolji na~in, da }e biti veli~anstvena majka Hibrul - ummetil - islamijjeti (u~enjak islamskog ummeta) i tuma~a Kurana, a.{., majka Abdullaha bin Abbasa, r.a. U prethodnice islama i one koje su se `rtvovale i bile poniène onim {to ih je sna{lo na njegovom putu od zlostavljanja, mu~enja i nano{enja boli, spada i Sumejja, majka Ammara bin Jasir. Pripadnici plemena Benu - Mahzum su, kada je bila najè{}a podnevna èga i kada se ugrijao pustinjski pijesak, iza{li s njom, njenim sinom i muèm u pustinju. Nagomilali
47
su na njih vreli pijesak, obukli im oklope i ga|ali ih jakim kamenicama, sve dok se nisu oslobodili njen sin i mu` od jakog azaba, izgovaraju}i rije~i koje su odgovarale mu{ricima, a koje su izgovorili pod prisilom. Allah, d`.{., objavio je ajet vezan za njih i njima sli~ne: ...osim ako na to bude primoran, a srce mu ostane ~vrsto u vjeri...140 A {to se ti~e Sumejje, ona je ustrajala u svom saburu i odbila da zadovolji mu{rike izgovaranjem tih rije~i. Ebu - Dèhl nije mogao ni{ta podlije uraditi do da je kopljem probode i usmrti. Historija je biljeì kao prvog {ehida u islamu. Historija islama biljeì mnoge ène poput Sumejje koje su iznad svojih mogu}nosti podnijele mu~enja na putu pomaganja islama. Njihova veli~anstvenost nije nimalo umanjena niti je mu~enje umanjilo njihov sabur. Naprotiv, prihvatale su mu~enje koje bi ih sna{lo sa strpljenjem i zadovoljstvom, ne ostavljaju}i iza sebe bilo kakvu ru`nu stvar u svojoj vjeri, niti su traìle za sebe nje`nost ili milost. Biografi ~ak biljeè da su slabi}i bili, zapravo, mu{karci, osim Bilala, neka mu se Allah smiluje - koji su pribjegli samoodrànju i opstanku u ìvotu izgovaranjem rije~i koje su zadovoljavale zalutale silnike, a ne biljeè ni jednu strpljivu ènu muslimanku koja je podlegla toj slabosti. Naprotiv, ovo je jedinstvena skupina èna muslimanki, kojima je odgovarao azab na Allahovom putu i pri iskazivanju ljubavi prema Njegovoj vjeri. One nisu prestajale pozivati u islam ne osvr}u}i se na ono {to bi ih sna{lo na putu njihovog poziva, bilo da se radi o trnju, boli ili ku{njama. U hadisu koji se prenosi od Ummu [erik el - Kure{ijje el - Amirijje, a koji biljeì Ibn Abbas, nalazi se ìvo svjedo~anstvo o blje{tavilu èravice imana koja se nalazila u njihovim du{ama. On svjedo~i o elanu koji su posjedovale na putu pozivanja Allahu, d`.{., kao {to svjedo~i i o saburu koji su podnosile na ovom putu, putu punom muka, te{ko}a i napora. Ibn - Abbas kazuje: Ummu - [erik primila je islam dok je bila u Meki. Nakon toga, tajno je odlazila kod Kurej{ijki pozivaju}i ih i navode}i u islam, sve dok za to stanovnici Meke nisu saznali. Uzeli su je i rekli joj: Da nije tvog naroda, sva{ta bi ti uradili, ali mi }emo te njima vratiti. Pri~ala je: Odveli su me na devi a ispod mene nije bilo ni{ta. Onda su me ostavili tri dana, ne daju}i mi ni hranu ni vodu. Pri~ala je: Do mene nije niko dolazio puna tri dana, pa ~ak nisam ni{ta ~ula na ovoj zemlji. A kada su do{li, svezali su me na suncu, a oni su se sklonili u hladovinu i nisu mi dali ni da jedem niti da se napijem, i sve tako dok nisu oti{li.... itd. @ena muslimanka nije se zadovoljila ovim iskrenim u~estvovanjem u pomaganju islama, niti `rtvovanjem na njegovom putu, nego je u mnogim bitkama pristupila da se bori zajedno s Poslanikom, s.a.v.s., i njegovim ashabima. Nakon {to je otpo~eo oruàni sukob izme|u vojske imana i vojske kufra, obavljala je zahvalne i znamenite poslove, kao {to je priprema mje{ina, njihovo punjenje vodom, zatim no{enje i pojenje mudàhida, zbrinjavanje ranjenika
48
i no{enje poginulih izvan mjesta na kojima su se vodile bitke. Nije oklijevala u najteìm trenucima da nosi i oru`je u vrtlogu rata, zajedno uz rame Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba. Buharija i Muslim biljeè mnogobrojne hadise koji razotkrivaju blistavu sliku o èni muslimanki u najboljem pokoljenju, u danima kada je islam ìvio u njenom srcu s nje`no{}u, blago{}u, izri~u}i ljubav prema Allahu, d`.{., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., kao i o veli~anstvenosti ove vjere. Jedan od tih hadisa jeste i hadis koji biljeì Imam Muslim od Ummu Atijje el - Ensarijje, koja je rekla: Sedam puta sam s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u~estvovala u bitkama. Ostajala sam kod njihovog prtljaga, pa sam im pravila hranu, zbrinjavala ranjenike i bolesnike.141 Od Enesa bin Malika prenosi se da je rekao: U jednoj od bitaka s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., bila je i Ummu - Sulejm. Ensarijke su bile s njim kada god bi i{ao u bitku, pa bi pojile èdne i brinule se o ranjenima.142 Imam El - Buhari biljeì rije~i Er - Rubejje bint Muavviz: Bile smo s Vjerovjesnikom s.a.v.s., pojile smo i brinule se o ranjenima, a mrtve smo vra}ale u Medinu.143 El - Buhari i Muslim biljeè od Enesa, r.a., da je rekao: Kada je bila Bitka na Uhudu, neki ljudi su pobjegli (napustili) od Vjerovjesnika, s.a.v.s., a Ebu - Talha bio je pored Vjerovjesnika, s.a.v.s., i {titio ga je od nevjernika. Pri~ao je: Ebu - Talha bio je èstok strijelac i tog dana je slomio dva ili tri luka Nastavio je: Neki ~ovjek pro{ao je s tobolcem punim strijela, pa mu je rekao: Baci ih Ebu - Talhi. Pri~ao je dalje: Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., nadgledao je i pratio narod, pa je Ebu - Talha rekao: O Allahov vjerovjesni~e! Kao otac i majka si mi. Nemoj nadgledati, kako te ne bi pogodila neka strijela. @rtvovat }u se za tebe. Nastavio je: A vidio sam i Ai{u bint Ebi - Bekr i Ummu - Sulejm. One su, doista, bile brze, jer vidio sam njihove halhale. Na svojim le|ima su nosile mje{ine koje su praznile poje}i narod, zatim bi se vra}ale i punile ih, pa bi ponovo dolazile i praznile ih poje}i narod. A Ebu - Talhi je zbog pospanosti ispala sablja iz ruku dva ili tri puta.144 Kako je samo veli~anstven ovaj posao koji su obavljale ove dvije plemenite ène koje su se borile na Allahovu putu, koje su se borile da ugase è| mudàhidima, da napoje njihove èdne du{e dok se nalaze na polju èstoke i krvolo~ne bitke, na vrelom vazduhu od kojeg se izgara od è|i, a koji je nadaleko poznat u podru~ju Hidàza. One su se zapu}ivale ka èstokom boji{tu, ne strahuju}i od strijela koje su padale oko njih, a niti od ukr{tanja sablji! Zbog toga je pravovjerni halifa Omer bin el - Hattab dao prednost Ummu Selit el- Ensarijje nad svojom ènom Ummu Kulsum bint Alijj prilikom podjele vunenih haljina me|u ènama Medine, jer je Ummu - Selit {ivala mje{ine na dan Uhuda i jer je taj va`ni posao ostavio velikog traga prilikom napajanja èdnih mudàhida i obnavljanja njihovih snaga i
49
aktivnosti. El - Buhari biljeì od Salebe bin Ebi - Malika da je Omer bin el - Hattab, r.a., dijelio vunene haljine me|u ènama Medine, pa je ostala jedna nova haljina. Neki njegovi bli`nji su mu rekli: O vladaru pravovjernih! Ovu podaj k}eri Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koja je kod tebe , misle}i time na Ummu - Kulsum bint Alijj.145 Na to je Omer rekao: Ummu - Selit je pre~a. Ummu Selit je jedna od èna ensarijki koje su se zavjetovale Poslaniku, s.a.v.s. Nastavio je Omer: I ona nam je, doista, na dan Uhuda {ivala mje{ine.146 U Bici na Uhudu ranjeno je lice Plemenitog Poslanika, s.a.v.s., slomljen mu je sjekuti} i ozlije|en mu je obraz i gornja usna. Njegova k}i Fatima ispirala mu je ranu, a Alija joj je polijevao. Po{to je Fatima vidjela da voda uveliko poja~ava isticanje krvi, uzela je komad hasure, spalila je, te ju je stavila na ranu, {to je zaustavilo krv.147 Me|u ène koje su bile postojane u presudnim trenucima u Bici na Uhudu, ubraja se i Safijja bint Abdul - Muttaliib, Vjerovjesnikova, s.a.v.s., tetka po ocu. S kopljem u ruci ustala je udaraju}i ljude i govore}i: Pobjegli ste od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. ! Po{to ju je vidio, Poslanik, s.a.v.s., pokazao je na nju njenom sinu Ez - Zubejru bin el - Avvamu da je vrati kako ne bi vidjela {ta se desilo s njenim ro|enim bratom Hamzom, r.a. Rekla je: A za{to? Do mene je do{la vijest da mi je brat raskomadan, a to je mala `rtva u ime Allaha. Ni{ta vi{e od toga nas ne bi moglo zadovoljiti, a mi }emo biti strpljivi i osaburit }emo, ako Bog da. Safija je u~estvovala i u Bici na Hendeku. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada se iz Medine borio protiv svojih neprijatelja, izveo je svoje ène u tvr|avu Hassana bin Sabita, a to je bio jedan od najutvr|enijih breùljaka u Medini. Jedan ìdov pro{ao je pored tvr|ave pa je kruìo oko nje, na {to je ona rekla: O Hassan! Ovaj ~ovjek, doista, kruì oko tvr|ave. Ja mu, tako mi Allaha, ne vjerujem. Mogao bi drugim ìdovima ukazati na nas, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi ne misle o nama. Idi do njega i ubij ga. Na to je on rekao: Neka ti Allah oprosti, o k}eri Abdul - Muttalibova! Tako mi Allaha, ja to ne}u uraditi. Po{to je Safijja ~ula njegove rije~i, uzela je jednu motku, a zatim iza{la iz tvr|ave, udarila ga tom motkom i ubila ga. Potom se vratila u tvr|avu i rekla: O Hassane! Si|i i uzmi plijen od njega! Ni{ta me ne spre~ava da uzmem plijen od njega osim {to je mu{karac. Rekao joj je Hassan: Ja nemam nikakve potrebe da uzimam plijen od njega, o k}eri Abdul - Muttalibova. Nakon toga, Safijja je tako|er u~estvovala i u Bici na Hajberu. Me|u najistaknutije ène koje su se borile na Uhudu, pa ~ak i najistaknutija me|u njima, bila je Nesiba bint Kab bin el - Mazinijje Ummu Umare. U po~etku bitke pojila je èdne i brinula se o ranjenima, kao {to su to radile i druge ène, gdje je ona ve}inu muslimana obilazila. Kada se desilo da su strijelci odstupili od naredbe Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
50
{to je njihovu pobjedu promijenilo u poraz, te su imali velikih `rtava, kako to Uzvi{eni Allah kaè: Kad ste ono uzmicali, ne obaziru}i se ni na koga, dok vas je Poslanik zvao iza va{ih le|a... 148, ustala je Nesiba, isukala svoju sablju, ponijela svoj luk i pridruìla se maloj, ali ~vrstoj skupini koja je bila uz Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ona je bila poput ljudskog {tita kojim je {titila Poslanika, s.a.v.s., od mu{ri~kih strijela. Svaki put kad bi se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pribliìla neka opasnost, poùrila bi da ga za{titi, i sve tako dok nije izazvala pa`nju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je rekao: Nisam se okrenuo ni lijevo ni desno, a da je nisam vidio da se bori pored mene. O ovoj te{koj situaciji, njen sin Umare je pri~ao: Tog dana sam bio ranjen u lijevu stranu. Udario me je ~ovjek koji je bio poput visoke palme. Pro{ao je pored mene, a da se nije ni osvrnuo na mene, dok krv nije prestajala te}i. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Previj svoju ranu. Pri{la mi je majka i kod sebe je imala zave`ljaj pripremljen za ranjavanje, te mi je povezala ranu, a Poslanik, s.a.v.s., stajao je i gledao u mene. Zatim je ona rekla: Sinko moj, idi i bori se. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ko jo{ moè podnijeti ono {to ti moè{ podnijeti, o Ummu Umare!? Ona je dalje pri~ala: Prema meni se uputio ~ovjek koji je udario moga sina, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ovaj je udario tvoga sina. Pri~ala je dalje: Pristupila sam mu i udarila ga po koljenu, te je kleknuo. Nastavljala je: Vidjela sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako se smije{i, tako da sam mu vidjela kutnjake. Rekao je: Osvetila si se, Ummu Umare. Potom smo se ponovo okrenuli oru`ju, sve dok ponovo nismo naletjeli jedno na drugo, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Hvala Allahu, Koji ti je dao da pobijedi{, Koji te je obradovao protiv tvoga neprijatelja i Koji ti je dao da se li~no osveti{. Ovog te{kog dana Nesibino tijelo oslabila je rana koju je zadobila dok se borila s neprijateljima udaraju}i ih po njihovim vratovima. Vidio ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pa je pozvao njenog sina: Tvoja majka, tvoja majka. Previj njenu ranu. Allah vas blagoslovio. Mjesto tvoje majke bolje je od tog i tog. Po{to je njegova majka ~ula rije~i Allahovog Poslanika, s.a.v.s., rekla je: Moli Allaha da budemo tvoji pratioci u Dènnetu. Rrekao je: Allahu moj, u~ini ih mojim pratiocima u Dènnetu. Rekla je: Nije me briga {to }e me sna}i na dunjaluku.149 Iskreni dìhad Ummu Umare, kao ni njen lijepi belaj, nije zavr{en Bitkom na Uhudu. Naprotiv, ona je u~estvovala s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u mnogobrojnim situacijama. Bila je, tako, s njime prilikom zavjeta na Akabi, kao i na Hudejbiji, Hajberu i Hunejnu. Njeni doìvljaji na Hunejnu nimalo nisu manji nego na Uhudu. Nakon toga, prisustvovala je Bici na Jemami u vrijeme Ebu - Bekra es - Siddika, r.a., gdje se èstoko borila i zadobila jedanaest rana i gdje joj je odsje~ena ruka. Nema sumnje da ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obradovao Dènnetom, kao {to nema sumnje da je bila jedan od faktora uspjeha halife Ebu - Bekra es - Siddika i njegovog vojskovo|e Halida bin el - Velida, r.a., a tako i halife nakon njega, Omera bin el - Hattaba, r.a.150
51
U ovom svijetlom periodu historije ène muslimanke, mudàhida, spominje se i èna koja svojom veli~inom nimalo ne zaostaje za Nesibom bint Kab, a to je Ummu Sulejm bint Milhan. Ve} smo je spominjali zajedno s Ummu Umare, Ai{om - majkom vjernika, Fatimom i drugim ènama koje su pojile èdne i brinule se o ranjenima. Sada }emo je vidjeti u drugoj situaciji u kojoj se muslimani pripremaju za polazak s Poslanikom, s.a.v.s., na put osvojenja Meke, a me|u njima je i njen mu` Ebu - Talha. Ummu Sulejm je bila u posljednjim mjesecima trudno}e, ali joj ta njena trudno}a nije zabranjivala da uporno èli pratiti svoga muà Ebu Talhu, kako bi s njime zadobila ~ast dìhada - borbe na Allahovu putu, ne boje}i se te{kog putovanja, niti nevolja na njemu, kao ni neravnog puta i te{kog prevoza, isto kao ni surovosti takvog na~ina ìvota. Zbog svega toga brinuo se njen mu`, i nije vidio drugog izlaza do da traì dozvolu od plemenitog Poslanika, pa mu je on dozvolio. Ummu Sulejm se obradovala pratnji svoga dragog muà, te je s njime prisustvovala Allahovoj pobjedi i osvojenju Meke. Tog zna~ajnog i znamenitog dana, dolina Meke odzvanjala je odjecima uzvika mudàhida, vjernika: Nema drugog boga osim Allaha, Jedinoga. Ispunilo se Njegovo obe}anje. Pomogao je Svoga roba. Pobije|eni su saveznici. Ni{ta nema prije Njega niti {ta ima poslije Njega. Nema drugog boga osim Allaha. Mi ne oboàvamo nikog drugog osim Njega. Iskreno u Njega vjerujemo, makar se to i ne svi|alo kafirima. Vidjela je i uto~i{te idolopoklonstva i {irka na Arapskom poluotoku koje je bespovratno propadalo, a kipovi su ru{eni rukom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok je izgovarao: Istina je pobijedila, a la` je propala. Doista, la` propada. Ovi doga|aji su imanom ispunili du{u Ummu Sulejm i pove}ali njeno nastojanje i volju za dìhadom na Allahovom putu. Ubrzo se desila i Bitka na Hunejnu koja je èstoko uzdrmala muslimane. Oti{li su bjeè}i, ne obaziru}i se ni na {ta, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., okrenuo se na desno, a zatim rekao: Kuda, o ljudi? Do|ite ovamo. Ja sam Allahov Poslanik. Ja sam Muhammed bin Abdullah. Uz Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ostala je samo jedna mala skupina muhadìra, ensarija i ~lanova njegove porodice. Ummu Sulejm je pripadala ovoj skupini, zajedno sa svojim muèm Ebu - Talhom. Ona je imala Ebu - Talhinu devu i pribojavala se da je deva ne nadvlada, pa je njenu glavu udaljila od sebe. Svoju ruku stavila je u halku, koju je imala u nosu, zajedno s povodcem, kako bi je u~vrstila da se ne pridruì drugim pobjeglim devama. Pozvao ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Ummu Sulejm? Odgovorila je: Da. @rtvovala bih i oca i majku za tebe, Allahov poslani~e. U Muslimovom Sahihu navodi se da je Ummu Sulejm na dan Hunejna uzela handàr koji je imala uza se. Vidio ju je Ebu - Talha, pa je rekao: Allahov Poslani~e! Ovo je Ummu Sulejm. Ona ima handàr. Rekao joj je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: [to }e ti ovaj handàr? Odgovorila je: Uzela sam ga u slu~aju da mi se pribliì neki mu{rik. Njime bih rasporila
52
njegov stomak. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nasmijao se, pa je ona rekla: O Allahov Poslani~e! Pa ubij one koji su primili islam na dan osvojenja Meke, a koji su pobjegli od tebe. Na to je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: O Ummu Sulejm! Doista je Allah to sprije~io i to je najbolje.151 Ummu Sulejm bila je postojana uz Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u najteìm trenucima, trenucima tuge i tjeskobe, u vrijeme kad se rasplamsao rat, kada su se zakrvavile o~i, kada su se uzdrmali junaci i kad se nisu mogli gledati oni koji su pobjegli od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Rekla mu je: Ubij ih. Pa, pobjegli su od tebe... Nije ~udo da joj Allahov Poslanik, s.a.v.s., donosi radosnu vijest o Dènnetu u koji }e u}i. Ta vijest nalazi se u hadisu kojeg biljeè El - Buhari i Muslim, kao i drugi, od Dàbira bin Abdullaha, r.a., koji je rekao: Rekao je Vjerovjesnik s.a.v.s.: Vidio sam samog sebe kako sam u{ao u Dènnet, kad tamo Rumejsa152 bint Milhan, èna Ebu - Talhe...153 Allahov Poslanik, s.a.v.s., posje}ivao je Ummu Sulejm, a posje}ivao je i njenu sestru Ummu Haram bint Milhan. Kao {to je obradovao Dènnetom Ummu Sulejm, tako je obradovao i njenu sestru Ummu Haram time da }e se voziti morskom pu~inom, zajedno s mudàhidima na Allahovom putu, da }e s njima biti kao gazija i mudàhid. El - Buhari biljeì od Enesa bin Malika, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., u{ao je kod Milhanove k}eri. Naslonio se kod nje, a zatim se nasmijao. Rekla je: Za{to se smije{, Allahov Poslani~e? Rekao je: Jedan }e dio mog ummeta ploviti zelenim morem na Allahovom putu. Njihov primjer jeste kao primjer kraljeva na krevetima. Rekla je: Allahov poslani~e! Moli Allaha da me u~ini jednom od njih. Rekao je: Allahu moj, u~ini je jednom od njih. Potom se vratio pa se nasmijao, te ga je ona upitala sli~no tome. I on joj je odgovorio sli~no tome, pa je rekla: Moli Allaha da me u~ini jednom od njih. Rekao je: Ti si me|u prvima, a ne me|u zadnjima. Obistinila se radosna vijest Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kao {to to kazuje Enes, r.a.: Udala se za Ubadea bin es - Samita, pa je s njime krenula u dìhad. Plovila je morem sa Bint - Kareza.154 Kada se vra}ala s puta, uzjahala je svoju jahalicu, koja ju je zbacila, te je pala i umrla.155 Njen je kabur ostao na Kipru sve do danas kao svjetionik koji pri~a pri~u o èni muslimanki, mudàhidu, koja se borila na Allahovom putu. Ljudi zastaju kod njega izgovaraju}i: Ovo je kabur dobre ène, neka joj se Allah smiluje.156 Me|u ène koje su u~estvovale u pomaganju islama i u dìhadu na Allahovom putu, kao i one koje su pristupile bitkama, zajedno s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., svakako spada i Ummu Ejmen - Poslanikova, s.a.v.s., dadilja. U~estvovala je u bitkama na Uhudu, Hajberu, Muti i Hunejnu. Obavljala je uzvi{ene poslove povijaju}i rane ranjenima i poje}i èdne.157
53
Od njih je i Keb{a bint Rafi el - Ensarijje - majka Sada bin Muaza, r.a. Prilikom Bitke na Uhudu, zaputila se prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a on je bio na konju. Pored njega je bio Sad bin Muaz, r.a., drè}i za njegov povodac (od konja), pa mu je Sad rekao: Allahov poslani~e, ovo je moja majka. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Neka je dobro do{la. Zastao je, a ona mu se pribliìla. Izrazio joj je sau~e{}e povodom smrti njenog sina Amra bin Muaza. Obradovao ju je Dènnetom, kao i poginule ~lanove njene porodice i molio Allaha, d`.{., za njih.158 Me|u njih spadaju i El - Fureja bint Malik i Ummu Hi{am bint Harise bin en - Numan, r.a. One su dale zavjet Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., ispod drveta na Hudejbijji, tj. zavjet Er ridvan, koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., traìo nakon {to su mu{rici odbili muslimane da u|u u Meku. Poslanik, s.a.v.s., poslao je Osmana bin Affana Kurej{ijama i njegovo odsustvo se oduljilo, tako da su muslimani mislili da su ga prevarili i ubili. Allah, d`.{., po~astio je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i sve one koji su bili s njime prilikom ovog ~asnog zavjeta i darovao ih Svojim zadovoljstvom, radi kojeg se `rtvuju ìvoti i do kojeg ne dopiru ni slatka nadanja. Allah, d`.{., o tome je objavio kuranski ajet, koji }e se vje~ito u~iti sve dok je nebesa i Zemlje: Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On zna {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradit }e ih skorom pobjedom.159 I Ummul - Munzir Selma bint Kajs bila je jedna od onih koje su prsustvovale zakletvi Er - Ridvan, a prisustvovala je prije toga i zakletvi vjernica, te je stoga i nazvana onom koja se je dva puta zavjetovala. Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., zaputio s vjernicma u opsadu plemena Kurejza, ona je krenula s njima i tako zadobila ~ast dìhada na Allahovom putu. Jedna od njih je i Esma bint Jezid bin es - Seken el - Ensarijje. U~estvovala je s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u Bici na Hendeku. Izi{la je s njime i na Hudejbijju, a prisustvovala je i zakletvi Er - Ridvan. U~estvovala je i u Bici na Hajberu i ulagala je sav svoj trud za islam i njegove principe sve dok nije umro Allahov Poslanik, s.a.v.s., zadovoljan njome. Nakon njegove smrti ona nije prestala pomagati islam. Naprotiv, trinaeste godine po Hid`ri, iza{la je u [am i u~estvovala u Bici na Jermuku, poje}i èdne, povijaju}i ranjene i podstrekavaju}i mudàhide da napadaju i ustrajavaju. Bitka na Jermuku je jedna od najpoznatijih bitaka u kojoj je èna muslimanka istinski u~estvovala pored mudàhida. U ovoj bici su mudàhidi bili èstoko uzdrmani, pa su se neki od njih povukli, ali ène mudàhidi borile su se iza njih, te su susretale one koji bjeè s motkama i kamenjem, podsti~u}i ih da napadaju i da ustrajavaju. Ibn - Kesir hvali hrabrost èna muslimanki, kao i njihovu ~asnu ulogu koju su odigrale u ovoj bici, pa kaè: Ovog dana su se i ène vjernika borile i ubile su mnoge Rimljane, a udarale su i one
54
muslimane koji su bjeàli, govore}i im: Gdje to idete, a nas ostavljate nevjernicima? Kada bi ih izgrdile, nije im preostajalo ni{ta drugo do da se vrate u borbu.160 Ovaj hrabri stav muslimanki i njihova potpora mudàhidima ostavili su najve}eg traga u njihovoj postojanosti i ustrajnosti, sve dok im Allah, d`.{., nije odredio pobjedu nad Bizantincima. Ovog te{kog dana junakinja Esma bint Jezid stavljena je na ku{nju u kojoj se istakla njena hrabrost, odva`nost i neustra{ivost koju nisu imali ni mnogi junaci. Uronila je me|u borbene redove i pogubila mnoge mu{rike. Ibn - Hadèr je pohvalio njenu hrabrost rije~ima: Ummu Seleme el - Ensarijje, a to je Esma bint Jezid bin es - Seken, u~estvovala je u Bici na Jermuku. Tog dana ubila je devet Rimljana stupom od njenog {atora i nakon toga je zadugo ìvjela.161 Izgleda da je ova veli~anstvena junakinja ostatak svog ìvota provela u [amu, gdje se i odigrala Bitka na Jermuku. Ona se preselila u [am zajedno s jo{ nekim plemenitim ashabima, gdje je ìvjela ~ak do vremena Jezida bin Muavije. Kada joj je do{ao edèl, namirisala je Damask svojim ~istim tijelom koje je zakopano u mezarlucima El - Babus - sugra. Njen kabur i danas svjedo~i o veli~anstvenosti dìhada ène muslimanke na Allahovom putu.162 Ovo su svijetle stranice historije ène muslimanke koje su ispisale ove odabrane ène svojim iskrenim imanom, svojim dubokim poimanjem stvari, sveobuhvatnom spoznajom ìvotne poslanice ène muslimanke i njene obaveze prema njenom Gospodaru i njenoj vjeri. To su, doista, mnogobrojne stranice iz ogromnog i bogatog dosijea, krcatog uzvi{enim osobinama, rijetkim `rtvovanjima, veli~anstvenim stavovima, gordim voljama, neobi~nim sposobnostima i dubokim imanom. Nema sumnje da dana{nja svjesna èna muslimanka, u ovim jedinstvenim stranicama biografija ovih odabranih èna muslimanki, nalazi uzor na koji se moè ugledati, nalazi svjetiljku pomo}u koje traì uputu. U tim stranicama, tako|er, nalazi i primjere koji govore sami za sebe, vode}i ra~una o tome da se na njih ugleda pri formiranju svoje li~nosti savremene muslimanke.
PONOSNA JE SVOJOM ISLAMSKOM LI^NO[]U I SVOJOM ISTINITOM VJEROM

Nije ~udo da je svjesna èna muslimanka ponosna svojom islamskom li~no{}u, ponosna zbog svog visokog mjesta do kojeg ju je doveo islam u rano doba, prije nego {to je èna mogla bilo {ta posti}i u drugim narodima. Prije petnaest vijekova islam je po prvi put u historiji obznanio potpuna prava ène. Time je ona jedan dugi niz stolje}a bila u mogu}nosti da uìva
55
prava ljudskog bi}a, prije nego {to je svijet uop}e poznavao bilo kakve organizacije za ljudska prava ili povelje o ljudskim pravima. U tom ranom periodu islam je obznanio jednakost ène s mu{karcem, kako se to navodi u ~asnom hadisu koji biljeè Ebu - Davud, Et - Tirmizi, Ed - Darimi i Ahmed. To je bilo vrijeme u kojem je srednji stale` u kr{}anskom svijetu sumnjao u ljudskost ène i prirodu njene du{e. To je vrijeme u kojem je Kuran ~asni objavio: Gospodar njihov im se odaziva: Nijednom trudbeniku izme|u vas trud njegov ne}u poni{titi, ni mu{karcu ni èni - vi ste jedni od drugih...163 @ene su se Poslaniku, s.a.v.s., zavjetovale na islam i poslu{nost i pokornost, kao {to su se zavjetovali i mu{karci. Njihov je zavjet bio odvojen od mu{karaca i nije bio uz njihov zavjet. U svemu tome nalazi se potvrda samostalne li~nosti ène muslimanke i njene sposobnosti da podnese odgovornost zakletve, zavjeta i davanja obaveze prema Allahu i Njegovom Poslaniku. Sve je to bilo vijekovima prije priznanja savremenog svijeta da èna ima pravo na samostalno mi{ljenje putem anketa i izbora. Ovo je samo jedan dio njenih prava u koje spada i nezavisnost u onome {to joj pripada i {to posjeduje. Ona je oslobo|ena obaveze da izdràva porodicu, makar bila i bogata. Jednaka je s mu{karcem u ljudskoj plemenitosti, odgoju, obrazovanju i sveobuhvatnoj {erijatskoj obavezi. Kada bismo izlagali prava koja je islam dao èni i po~asti kojim ju je okruìo, izgubili bismo mnogo vremena. @ena muslimanka dostigla je po~asti i zadobila prava i sposobnosti koje joj pripadaju, koje su zapanjile ène na zapadu. Ovom prilikom prenijet }u rije~i jedne Amerikanke, prilikom predavanja jednog sirijskog u~enjaka u Americi, a to je {ejh Behdèt el - Bejtar, koji je govorio o pravima ène u islamu. Ta gospo|a Amerikanka se za~udila zbog ovih {erijatskih prava do kojih je do{la èna muslimanka jo{ prije petnaest stolje}a. Upitala je predava~a: Da li je ovo {to kaète o èni muslimanki i njenim pravima istina ili propaganda?! Ako je to istina, dopustite mi da ìvim kod vas jedno vrijeme, pa me onda ubijte!! Rije~i zapadnih èna koje izraàvaju svu njihovu zapanjenost i ~u|enje poloàjem ène muslimanke i njenim po~astima predstavljaju mnogostruku korist. Savremena svjesna èna muslimanka, kada sazna sve ovo, njena du{a ispuni se ljubavlju prema njenoj istinitoj vjeri, {to pove}ava iman i jasno dokazuje njegovu veli~anstvenost, potpunost, sveobuhvatnost i njegove boànske principe u svemu onome {to predstavlja sre}u za ~ovjeka, bio mu{karac ili èna. Dovoljno je da zna{ da sve ono {to je islam, jo{ prije petnaest stolje}a, ostvario u jednom mahu o pitanju pobolj{anja stanja ène, nije niko u historiji bio u stanju da ostvari u svih ovih dvadeset stolje}a. Dovoljno je da zna{ da je Francuska revolucija, krajem osamnaestog stolje}a objavila Povelju o ljudskim pravima pod nazivom Prava mu{karaca. U prvom paragrafu ove Povelje stoji: ôvjek se ra|a slobodan i nije dozvoljeno da se pretvara u roba... Nakon toga, tekli
56
su poku{aji dodavanja rije~i èna, ali svi ovi poku{aji su odba~eni. I dalje je prvi paragraf revolucionarnog proglasa o slobodi bio saèt na rije~i: ôvjek se ra|a slobodan i nije dozvoljeno da se pretvara u roba... Nakon jednog stolje}a, krajem devetnaestog i po~etkom dvadesetog stolje}a, javlja se veliki francuski u~enjak Gustav Lupon koji je u svojoj knjizi Dru{tveni duh obznanio da èna nikad nije bila jednaka s mu{karcem, osim u vrijeme dekadence. To je bio njegov odgovor onima koji su traìli jednakost ène s mu{karcem, time {to }e joj se dati jednako pravo izbora kao kod mu{karca. Tako je bilo dok nije do{lo vrijeme Lige naroda, nakon Prvog svjetskog rata, a zatim vrijeme Organizacije ujedinjenih naroda, nakon Drugog svjetskog rata. Nakon velikog uloènog truda i mnogih pote{ko}a uspjeli su oni koji su radili na tome da èna tekstualno dobije pravo da bude jednaka s mu{karcem. Oni su se sukobljavali s tradicionalnim shvatanjima koja su imala vjerski karakter i koja su im stajala nasuprot. Nisu imali nikakvih lokalnih niti me|unarodnih zakona koji bi u potpunosti davali pravo èni, kako bi ih iskoristili kao zakonsko sredstvo u svladavanju tih prepreka na putu do oslobo|enja ène od te{kih i mnogobrojnih ostataka pro{losti. Prije petnaest vijekova istovremeno je u Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, s.a.v.s., do{ao kategori~an islamski tekst kojim se izjedna~avaju mu{karac i èna, prilikom nagrade i kazne, odgovornosti, nagra|ivanja i ka`njavanja, u ibadetu, plemenitosti, ljudskosti i svim drugim ljudskim pravima. Kako je islam izjedna~io ~ovjeka i ènu u uìvanju ljudskih prava tako ih je izjedna~io i u izvr{avanju ljudskih du`nosti i obaveza, jer im je postavio da zajedno upravljaju zemljom i njenom izgradnjom. Isto tako izjedna~io ih je u ibadetu prema Allahu, d`.{., i svakom od njih je odredio specifi~nu ulogu koju }e obavljati pri izgradnji ~istog, savr{enog i blagoslovljenog ljudskog dru{tva. To su dvije savr{ene uloge koje nisu u neskladu, a koje obavezuju i ~ovjeka i ènu. Na svakom je od njih da obavlja ono {to je za njega podesnije od drugoga, u izgradnji ~ovjeka, porodice i zajednice, kako bi se ostvarila solidarnost, me|usobno potpomaganje i saradnja izme|u dva pola, a da ni jedno od njih ne spre~ava drugoga da obavlja propisani posao zbog kojeg je ro|en. Mu{karcem i ènom upravljaju zahtjevi sveop}ih ljudskih interesa koji se temelje na tome da }e oni precizno biti nagra|eni ili ka`njeni prema svojim djelima na ovom ìvotu, kao {to je to rekao Uzvi{eni: Onome ko ~ini dobro, bio mu{karac ili èna, a vjernik je, Mi }emo dati da proìvi lijep ìvot, i, doista, }emo ih nagraditi boljom nagradom nego {to su zasluìli.164 Svaki ~ovjek i èna jesu pastiri i zaduèni su za svoja stada, kao {to se to navodi u poslani~koj uputi. @ena muslimanka koja je svjesna upute svoje vjere, koja je svjesna svog visokog mjesta do kojeg je doveo islam jo{ prije petnaest vjekova, u potpunosti }e saznati kakav je bio poloàj ène prije islama kod svih naroda svijeta. U zemljama starih zakona, a posebno
57
u Indiji i Rimu, u srednjevjekovnom kr{}anskom svijetu, a i u arapskim zemljama prije islama, poloàj ène bio je na najnièm i najlo{ijem stupnju. Zbog toga dolazi do pove}anja stupnja ponosa zbog svoje li~nosti muslimanke, svoje istinite vjere i svog visokog ljudskog poloàja. [to se ti~e poloàja ène u starim zakonima, njih je sabrao indijski poglavar Dèvaharlal Nehru u svojoj knjizi Otkri}e Indije, u kojoj kaè: [to se ti~e zakonskog poloàja ène, prema rije~ima Manoa, bio je, bez sumnje, veoma lo{. Uvijek su se oslanjale na oca, muà ili sina. Poznato je da je kod njih svo nasljedstvo od mrtvih mu{karaca i{lo njihovim ìvim mu{karcima, a ène nisu dobivale ni{ta. Nehru je to tuma~io rije~ima: U svakom slu~aju, stanje ène u staroj Indiji bilo je bolje od stanja ène u starogr~kim gradovima ili u starom Rimu ili pak u vrijeme prvog razdoblja kr{}anstva. Poloàj ène u starorimskom pravu zasnivao se na tome da èna nema nikakve pravne sposobnosti i da je pod neprestanim starateljstvom, jer je ènsko, bez obzira da li je mlada ili, pak, punoljetna i zrela èna. Ona je neprestano bila pod skrbni{tvom oca ili muà i nije posjedovala nikakvu slobodu u svojim postupcima. Bila je sa svim ostalim naslje|ivana, a nije ni{ta naslje|ivala. U rimskom pravu èna je bila jednom od stvari koje su pripadale mu{karcu, te je stoga i gubila svoju li~nost, a bilo joj je zabranjeno i da slobodno djeluje. Sve to i danas, u dvadesetom stolje}u, ostavlja traga u ve}ini savremenih dràva koje su jo{ uvijek u svojim zakonima pod uticajem rimskog prava. U skladu s rimskim zakonima i njihovom uticaju, stanje ène u vrijeme ranog kr{}anstva bilo je veoma lo{e, a na njeg ukazuje indijski poglavar Nehru. âk su neki vjerski skupovi posumnjali u ljudskost ène i u prirodu njene du{e. Odràvani su i simpoziji u Rimu koji su se bavili prou~avanjem ène i njene prirode, da li ona posjeduje du{u koju posjeduju i mu{karci ili je njena du{a poput du{e ìvotinja kao {to su zmije i psi... âk je na jednom od ovih sastanaka odlu~eno da ona uop}e nema du{e i da ne}e biti proìvljena na drugom svijetu. [to se ti~e ène na Arapskom poluotoku, ona je u mnogim plemenima prije islama bila predmet om omalovaàvanja i ga|enja. Bila je mahanom, o kojoj su vodili ra~una njeni staratelji kako im se ne bi prilijepila, tako {to su zakopavali ìvu tek ro|enu ènsku djecu. Islamski poziv otkriva ovaj bolni i bijedni poloàj ène na vi{e mjesta u Allahovoj Knjizi. Tako Allah, d`.{., opisuju}i degradaciju osje}aja i opisuju}i zlo~in koji je u~injen naspram ène u dàhilijetu, kaè: I kad se nekom od njih javi da mu se rodila k}i, lice mu potamni i postaje poti{ten, krije se od ljudi zbog nesre}e koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je zadrì ili da je u zemlju zarovi? Kako ru`no oni prosu|uju! 165
58
Uzvi{eni Allah, opisuju}i uàs zlo~ina u~injenog zakopavanjem ìve, bezgrje{ne i ~iste djevoj~ice, koja nije po~inila niti stekla bilo kakav grijeh, kaè: I kada ìva sahranjena djevoj~ica bude upitana zbog kakve krivice je umorena. 166 To je doista bijedno, bolno i prezreno stanje ~ovje~nosti, a posebno stanje ~ovje~nosti ène u arapskim zemljama prije islama, kao i u ve}ini tada{njih civilizovanih zemalja, a posebno u Rimskoj dràvi, i u vrijeme ranog kr{}anstva, a potom i u ve}ini savremenih dràva ~iji su zakoni jo{ uvijek pod uticajem rimskog prava, {to je poznato pravnicima.167 Svjesna èna muslimanka spoznat }e veliku blagodat kojom ju je Allah, d`.{., obasuo onog dana kada ju je obasjao Svojim suncem (objavom), koja je svojom blistavom svjetlo{}u prekrila arapski svijet: ... Sada sam vam vjeru va{u usavr{io i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera....168 Naprotiv, ono {to ispunjava sre}om, zadovoljstvom, smireno{}u i ponosom du{u ène muslimanke, ono {to pove}ava njen zna~aj i ulogu, jeste postavljanje njenog maj~instva iznad o~instva. Jedan je ~ovjek do{ao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i upitao ga: Allahov poslani~e! Ko je od ljudi najzaslu`niji da mu poklonim svoju pa`nju i prijateljstvo? Tvoja majka - re~e mu Allahov Poslanik. A ko onda? - zapita ~ovjek. Tvoja majka - odgovori. A ko onda?, ponovo }e ~ovjek. Tvoja majka, odgovori. A ko onda?, ponovo }e ~ovjek. Tvoj otac, odgovori mu Allahov Poslanik.169 To je zato {to je èna svojom prirodom i fizi~kom konstrukcijom predodre|ena da nosi embrion, a nakon toga da ga doji, da ga njeguje. To je, doista, ogroman trud i veli~anstven posao koji Kuran ~asni hvali rije~ima: Mi smo naredili ~ovjeku da bude poslu{an roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni }e se svi vratiti. 170 Zbog ovog te{kog napora koji je natovaren na ènina ple}a, na ~ovjeku je da nosi teret izdràvanja porodice, da izvr{ava svoju obavezu zara|ivanja i pribavljanja opskrbe. Pa ~ak ni svim time ne moè dosti}i stupanj maj~instva u islamu, kao {to smo to vidjeli iz preporuke Vjerovjesnika, s.a.v.s., tom ~ovjeku koji ga je pitao ko je od ljudi najzaslu`niji da mu posveti svoju pa`nju i prijateljstvo. Kao {to je islam uzdigao vrijednost ène, time {to je stupanj maj~instva u~inio iznad stupnja o~instva tako je njenu vrijednost uzdigao i nakon njenog sjedinjenja s muèm, time {to je sa~uvao njeno porodi~no ime (prezime) nakon njene udaje. @ena muslimanka ostaje pri svom porodi~nom imenu i svom porijeklu nakon udaje. Ono se ne utapa u porodicu muà i njegovo porijeklo, a niti se anulira kao {to je to slu~aj u zapadnim dru{tvima. Tako èna, nakon sklapanja braka, postaje madam tog i tog, a izuzima se njeno porodi~no ime i porijeklo iz rodnog lista i li~ne karte. Stoga je islam sa~uvao èni njenu osobenost i li~nost i nakon sklapanja braka, a u mnogome joj preporu~uje da ~ini dobro~instvo svome muù, da mu
59
bude pokorna, da ga po{tuje, uvaàva i lijepo se ophodi prema njemu, ne traè}i od nje potpuno utapanje za li~nost mu{karca. Ako ovome dodamo jo{ i to da je islam èni omogu}io da slobodno postupa sa svojm imetkom i nije je nimalo zaduìo da ga tro{i na opskrbu, dodaju}i to mnogobrojnim ljudskim pravima koja smo ve} nabrojali, jasno }emo spoznati koliko je visoko mjesto do kojeg je islam doveo ènu. Bit }e nam jasno koliko islam vodi ra~una o tome da njena li~nost bude slobodna, veli~anstvena, ~asna, otvorena, djelotvorna, da bude u stanju da se posveti svojoj ogromnoj zada}i na ovome svijetu.
PRIVR@ENA JE SAMO ALLAHU, D@.[.

U plodove ponosa ène muslimanke njenom islamskom li~no{}u spada i njena vje~ita privrènost Allahu, d`.{., a ne nekom drugom, poput njenog muà ili oca, a oni su joj najbliì od ljudi. Vrhunac ove privrènosti nalazimo u postupku majke vjernika - Ummu Habibe, r.a., Remle bint Ebi - Sufjan, k}eri mekanskog poglavara i vo|e mu{rika. Bila je èna Poslanikovog te~i}a (od tetke po ocu) Ubejdullaha bin Dàh{a el - Esdi, brata Zejneb bint Dàh{, majke vjernika. Njen mu` Ubejdullah primio je islam, a i Remla zajedno s njime, dok je njen otac jo{ uvijek bio u nevjerstvu. U~inila je hid`ru sa svojim muèm u Abesiniju, zajedno s prvim muslimanima. Svoga oca ostavila je u Meki, a on se isticao po svojoj srd`bi i nezadovoljstvu {to je njegova k}er pre{la na islam, a on na to nije mogao ni najmanje uticati. Ali, ìvot nije imao milosti prema ovoj strpljivoj èni muslimanki koja je u~inila hid`ru. Pretrpila je teàk udarac zbog odmetni{tva njenog muà Ubejdullaha od islama i njegovog prelaska u kr{}anstvo, vjeru Abesinaca!! Poku{ao je da je odvrati od njene vjere, ali je ona odbila i ostala ~vrsta u svojoj vjeri i postojana u svojoj strpljivosti. Rodila je svoju k}er Habibu, po kojoj je i dobila ime, te su je zvali Ummu Habiba. Povukla se od ljudi i gotovo su je upropastili tuga, o~aj i neda}e, jer su se na nju svalile nesre}e, slijedile su je jedna za drugom katastrofe i nad njom su se nadnijele brige. Ona i njena k}i bile su u izgnanstvu i tu|ini, i raskinulo se sve {ta je bilo izme|u nje, njenog muà i njenog oca. Otac njene male k}eri je kr{}anin, a djed joj je tada bio mu{rik (neprijatelj islama) koji je Vjerovjesniku, s.a.v.s., u ~iju istinitost je vjerovala, objavio èstoki rat, kao {to je objavio i rat vjeri u koju je vjerovala. Jedino ju je budno oko Plemenitog Poslanika, s.a.v.s., spasilo od zbunjenosti, izgubljenosti, tuge i pote{ko}e, oko koje budno motri {ta se de{ava s vjernicima muhadìrima i u kakvom se oni stanju nalaze. Poslao je Negusu glasnika po kojem mu poru~uje da ga oèni Ummu Habibom bint Ebi - Sufjan, jednom od muhadìrki koja se nalazi u njegovoj zemlji, a o tome
60
podrobno govore biografije i historija. Tako se udala Ummu Habiba bint Ebi - Sufjan i ona je majka vjernika. Prolazili su dani. Pribliìlo se osvojenje Meke i pojavili su se znakovi opasnosti koji su prijetili Kurej{ijama, nakon {to su prekr{ili ugovor sklopljen na Hudejbiji. Njihove vo|e su se posavjetovale i spoznale da Muhammed, s.a.v.s., ne}e {utiti na nasilje i da ne}e biti zadovoljan time da ga neko prevari ili da prekr{i ugovor. Sloìli su se da po{alju glasnika u Medinu kako bi pregovarao s Muhammedom s.a.v.s., o obnavljanju i produètku primirja. Glasnik koji je poslan Muhammedu, s.a.v.s., bio je Ebu - Sufjan bin Harb. Stigao je Ebu - Sufjan u Medinu pla{e}i se susreta s Muhammedom, s.a.v.s. Sjetio se da ima k}erku u njegovoj, s.a.v.s., ku}i, pa se prikrao do nje, traè}i od nje pomo} u onome zbog ~ega je do{ao. Iznenadila se majka vjernika kada je u{ao u njenu ku}u, a nije ga vidjela otkako je u~inila hid`ru u Abesiniju. Zastala je gledaju}i u njega s o~itom iznena|eno{}u i zbunjeno{}u, ne znaju}i {ta da radi ili {ta da kaè. Uvidio je Ebu - Sufjan da je njegova k}i iznena|ena njegovim iznenadnim i neo~ekivanim dolaskom. Izvinio se i traìo od nje dozvolu da sjedne, pa je krenuo da sjedne ne prostirku. Iznenadila ga je Remla, koja je brzo pri{la i smotala prostirku i uklonila je ispred njega. Rekao joj je: K}eri draga, ne znam da li daje{ prednost meni nad prostirkom ili prostirci nada mnom? Odgovorila je: Naprotiv, ovo je prostirka Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a ti si mu{rik i ne volim da sjedi{ na njoj! Bila je iskrena u svojoj privrènosti Allahu i nije àlila za bezna~ajnim muèm, koji je prodao svoju vjeru za dunjaluk, nego je ostala ~vrsta u svojoj vjeri i podnijela pote{ko}e tu|ine, tjeskobe, tuge, napornog rada i neda}a u mjestu u koje je do{la ~ine}i hid`ru. Tada je imala najve}u potrebu da pored sebe ima mu{karca, muà koji }e je {tititi i paziti, koji }e ispuniti njenu samo}u i koji }e se brinuti o njenoj k}eri. A Allah, Onaj Koji opskrbu daje, Koji obilno nagra|uje, dodijelio joj je ono o ~emu je tada{nja èna sanjala. Sve to joj je nadomjestio udajom za Poslanika, s.a.v.s., i njenim podizanjem na stupanj majke vjernika. Isto tako, iznenadni susret s ocem kojeg zadugo nije vidjela, nije je odvratio od privrènosti prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., kada je smotala pred njim prostirku Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer je on ~ovjek nevjernik i nije mu dozvoljeno da je svojim sjedenjem uprlja!! Ovo je slu~aj ène muslimanke koja je ponosna na svoju vjeru i svoje vjerovanje, jer u njenom srcu nema mjesta za vjerovanje u plemensku privrènost pored privrènosti prema Allahu, Njegovom Poslaniku i Njegovoj vjeri. Ponos ène zbog njene li~nosti vjernice u svim vijekovima joj je podario snagu, postojanost i ~vrstinu, te nije poklekla, {to ju je sa~uvalo od pada u bezdan nevjerstva. Njena li~nost ju je sa~uvala od toga da je preplavi val zla (neistine), bez obzira koliko on bio
61
snaàn, rasprostranjen i èstok. To je u njenoj du{i usadilo èravicu imana koja se ne gasi. Isto tako, nalazimo postojanost faraonove ène u njenoj vjeri, izazivaju}i svijet faraona, koji je bio krcat svim vrstama uìtaka, bestidnosti i primamljivosti, omalovaàvaju}i patnju koju je za nju pripremio njen mu`, ostaju}i ~vrsto u svojoj vjeri i ponavljaju}i rije~i: ...Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe ku}u u Dènnetu i spasi me od faraona i mu~enja njegova, i izbavi me od naroda nepravednoga!171 Allahovo je zadovoljstvo iznad svih èlja. Uzdizanje Njegove rije~i je ispred svakog cilja. Allahov zakon je najispravniji put. Sve ove istine nisu nimalo strane svjesnoj èni muslimanki. Ona je svakog dana sve ponosnija na svoju li~nost muslimanke i sve se vi{e pridràva principa svoje jedinstvene boànske vjere, kao {to se svakim danom pove}ava i njena privrènost vjeri.
ISPUNJAV OBAVEZU POZIVANJA ISPUNJAVAO SVOJU OBAVEZU POZIVANJA ÎNJENJU DOBRA I ODVRA]ANJA OD ZLA
@ena muslimanka koja je svjesna upute svoje vjere, u~it }e rije~i Uzvi{enog Allaha: A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traè da se ~ine dobra djela, a od nevaljalih odvra}aju, i molitvu obavljaju, i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima }e se Allah sigurno smilovati. - Allah je doista silan i mudar. 172 Ovo su rije~i koje je Allah, d`.{., objavio jo{ prije skoro petnaest vijekova u kojim èna pronalazi sebe na vrhuncu stupnja dru{tvene misli, na najvi{em dru{tvenom poloàju do kojeg je do{la èna u svim narodima, nacionalnostima i bojama koè. Islam je potvrdio potpuni ljudski dignitet, dostojanstvo i ~ast ène, potpuno uìvanje svih prava i njenu samostalnost. U svemu tome ona se ne razlikuje od mu{karca: u pravu na posjedovanje imovine, u pravu na kupoprodaju i pravu na brak, a sve ovo nije bilo ranije poznato u drugim narodima, nego je èna pripadala mu{karcu, bila je pod njegovom vla{}u i nadzorom. U rije~ima Uzvi{enog Allaha: A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, uzdizanje je ène na stupanj me|usobnog prijateljstva izme|u mu{karca i ène, a isto tako i njeno u~estvovanje s mu{karcem u obavezi nare|ivanja dobra a odvra}anja od zla, kao i njeno zaduènje da podnese, zajedno s mu{karcem, isti teret emaneta, radi kojeg su postavljeni na Zemlji, kako bi njome upravljali i kako bi na njoj Allahu ibadet ~inili.
62
Islam je spasio ènu od apsolutne pripojenosti mu{karcu, od njegovog potpunog starateljstva nad njom, starateljstva koje se u mnogim slu~ajevima zavr{avalo njegovim odre|ivanjem njenog ìvota i smrti. Islam ju je podigao na stupanj jednakosti i plemenite ~ovje~nosti. Po{to joj je islam dao u obavezu da nare|uje dobro, a odvra}a od zla, dodijelio joj je visok dru{tveni i ljudski poloàj, jer ju je po prvi put u historiji u~inio onom koja nare|uje, a mimo islamskog svijeta, bila je poznata kao ona kojoj se nare|uje. Objavljeno je jedinstvo dva spola pred Allahom, d`.{., u njihovim sposobnostima, zbog njihove ~asti da Ga oboàvaju i njihovog ostvarivanja Njegove milosti. Mnogobrojni su tekstovi koji o tome govore u Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Ovim potpunim i uzvi{enim formiranjem li~nosti ène muslimanke obiluje historija, koja govori o ènama koje su se istakle po svom govoru, djelima i svojim stavovima, koje su otvoreno govorile istinu osje}aju}i da su odgovorne da to javno kaù pred Allahom, d`.{., i niko im u tome ne prigovara. U primjere stavova ène koji ukazuju na snagu li~nosti ène muslimanke, njenu zrelost, slobodu prigovora i osude, kao i na slobodu izno{enja mi{ljenja, spada i doga|aj sa ènom koja je slu{ala vladara pravovjernih Omera bin el - Hattaba, r.a., koji je zabranjivao pretjerivanje u davanju mehra, pozivaju}i da se on ograni~i na odre|enu koli~inu. Suprotstavila mu se èna govore}i: Ti na to nema{ pravo, Omere! Rekao je: A za{to? Odgovorila je: Jer je Uzvi{eni Allah rekao: Ako ho}ete da jednu ènu pustite, a drugom se oènite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ni{ta od toga. Zar da joj to nasilno oduzmete, ~ine}i o~igledan grijeh?173 Tada je Omer rekao: @ena je ta~no rekla, a Omer je pogrije{io. Vladar pravovjernih Omer bin el - Hattab saslu{ao je ovu ènu i po{to se u njenim rije~ima razaznala istina, priznao je da je to istina i da je on pogrije{io. Time je èna muslimanka zabiljeìla prvi historijski doga|aj u kojem je prigovorila predsjedavaju}em dràve. A koji je to bio predsjednik dràve?! To je odabrani vladar muslimana, najveli~anstveniji sudija svoga vremena, sna`ni ~ovjek koji je ulivao strahopo{tovanje, ~ovjek koji je pokorio Perzijance i Rimljane. Ta èna mu se ne bi suprotstavila niti bi mu prigovorila da nije bila svjesna i da nije poznavala pravna pitanja svoje vjere, {to joj je dalo pravo da iznese svoje mi{ljenje, da izvr{i obavezu nare|ivanja dobra i odvra}anja od zla.
63
MNOGO UÎ KURAN

Da bi èna dostigla ovaj uzvi{eni cilj pokornosti, dobrobiti, bogobojaznosti, svijesti i sazrijevanja, neophodno je da se namiri{e dahom mirisave upute iz Allahove Knjige, bivaju}i tako pod Njegovim prostranim okriljem svakoga dana. Tako }e sebi odrediti neprestani kuranski vird174 gdje }e se posvetiti jasnim ajetima, koje }e u~iti s uìvanjem, razumijevanjem, razmi{ljanjem i tuma~enjem. Tako }e njegova zna~enja prolaziti kroz pore njenog razuma i njenih osjetila. Njeno }e se srce napajati njegovom ~istom svjetlo{}u i prosvijetlit }e njenu du{u blistavom uputom. @eni je dovoljno da zna kakav poloàj kod Allaha, d`.{., ima onaj ko u~i Kuran, kao {to je to pojasnio Allahov Poslanik, s.a.v.s., u mnogobrojnim hadisima, pa da pristupi njegovom u~enju svaki put kada za to na|e zgodan trenutak. Naprotiv, trebala bi da ispuni bjelilo dana i mrklinu no}i njegovim u~enjem i tuma~enjem njegovog zna~enja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Vjernik koji u~i Kuran je kao utrudè - cedrat (limun, pomorandà); ima lijep miris, a i okus mu je lijep, a vjernik koji ne u~i Kuran je kao hurma; nema mirisa, a okus joj je sladak. Munafik koji u~i Kuran je kao bosiljak; ima lijep miris, a okus mu je gorak, a munafik koji ne u~i Kuran je kao gorka tikvica; nema mirisa, a okus joj je gorak.175 Poslanik, s.a.v.s., kaè: U~ite Kuran, jer }e on do}i na Sudnjem danu da se zauzima ({efaat ~ini) za svoje u~a~e.176 Isto tako on kaè: Onaj ko vje{to u~i Kuran, bit }e u dru{tvu s pisarima (melekima) ~asnim i ~estitim, a ko ga u~i zamuckuju}i i s pote{ko}om, imat }e dvije nagrade.177 Da li }e svjesna, bogobojazna èna muslimanka, nakon svega ovoga, zanemariti u~enje Kurana, bez obzira koliko je zabavili poslovi, bez obzira koliki teret nosila njena ple}a izvr{avanjem maj~inskih, supruànskih i ku}nih poslova? Da li }e oklijevati u pristupanju u~enju Kurana i ìvljenju u mirisnom i boànskom okruènju, na taj na~in samoj sebi zabranjuju}i tu obilnu i veli~anstvenu blagodat koju je Allah, d`.{., odredio za u~enje Kurana? Na kraju, ovo je stanje ène u odnosu na njenog Gospodara: duboko vjerovanje u Allaha, pomirljivost s onim {to nam je Allah, d`.{., odredio, iskreno pristupanje Njegovom ibadetu, apsolutna pokornost Njegovim naredbama i udaljavanje od Njegovih zabrana, svjesna pokornost zna~enju njenog ibadeta prema Allahu, d`.{., neumorni rad na pomaganju Njegove
64
vjere i ostvarenja Njegove Rije~i, izraàvanje ponosa zbog njene li~nosti muslimanke koja proizilazi iz snage njenog imana i njegove ~istote i ispravno razumijevanje cilja zbog kojeg je ~ovjek prisutan u ovom ìvotu, koji je Allah, d`.{., odredio rije~ima: Dìne i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. 178
@ENA MUSLIMANKA NASPRAM SAME SEBE
UVOD
Islam podsti~e muslimane da budu istaknutim znakom me|u ljudima, da se isti~u po svojoj odje}i, svom karakteru, postupcima i djelima, da budu primjernim uzorom, kako bi bili dostojni da ponesu odgovornost ispunjenja uzvi{enog zadatka me|u ljudima. U hadisu, koji se prenosi od uglednog sahabije Ibn el - Hanzale, stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao svojim ashabima, prilikom dolaska kod njihove bra}e: Vi idete svojoj bra}i, pa sredite svoja sedla i uredite svoju odje}u kako biste bili uzor me|u ljudima. Allah, doista, ne voli neuljudnost neurednost.179 Allahov Poslanik, s.a.v.s., lo{e je pona{anje, bijedno stanje, zanemarivanje spolja{njeg izgleda i neumjerenost u odje}i i popratnoj prostirci, ozna~io kao neuljudnost i neurednost, a to je ono {to ~isti islam najvi{e prezire i zabranjuje. Po{to islam op}enito podsti~e muslimane na to da budu uzor me|u ljudima, onda ènu muslimanku posebno podsti~e na to da bude uo~ljivi, vidljivi i istaknuti uzor u svom izgledu, pojavi i pona{anju, jer se to reflektuje na njen ìvot i ìvot njenog muà, njene ku}e i njene djece. Zato èna ne}e zaboraviti samu sebe niti }e zaboravit svoj lijepi i ~isti spolja{nji izgled, pored svih ku}nih poslova i obaveza maj~instva. Naprotiv, ona }e lijepo izgledati, umjereno i bez imalo pretjerivanja. Njena briga o spolja{njem izgledu obavje{tava o njenom poimanju njene osobenosti {to ukazuje na njen ukus i preciznost njenog pogleda na njenu zada}u u ìvotu. Ta briga ukazuje na njeno ispravno zami{ljanje li~nosti ispravne ène, ~iji izgled nije odvojen od svog unutarnjeg stanja jer ~isti, lijepi i uredni izgled odgovara uzvi{enom sadràju i plemenitom dragulju, a od njih se formira li~nost svjesne ène muslimanke... Razborita i inteligentna èna muslimanka balansirat }e izme|u svog spolja{njeg izgleda i svog unutarnjeg stanja, te }e spoznati da se sastoji od tijela, intelekta i du{e. Svakom od njih pruìt }e ono {to mu pripada i ne}e pretpostavljati jedno nad drugima. U ovom balansiranju oslanjat }e se na uputu ~istog islama, koji podsti~e i preporu~uje ovo uravnoteàvanje. Kako }e èna muslimanka ostvariti ovaj balans izme|u svog tijela, intelekta i svoje du{e?
68
NJENO TIJELO
UMJERENA JE U SVOJOJ HRANI I PI]U
@ena u potpunosti vodi brigu o tome da bude zdravog tijela, sna`ne gra|e, da bude aktivna, a ne mlitava niti te{ka. Stoga, ona se ne}e pribliàvati hrani s pro`drljivo{}u, halapljivo{}u i prekomjerno{}u, nego }e uzimati tek toliko koliko je potrebno za odràvanje njenog tijela, ~ime }e voditi ra~una o svom zdravlju, svojoj aktivnosti, snazi i spretnosti svoga tijela. Pri tom }e se oslanjati na rije~i Uzvi{enog Allaha, koje se nalaze u Njegovoj mudroj Knjizi: ...I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju. 180 Ugledat }e se i na rije~i Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na njegovu praksu umjerenosti u jelu i pi}u: ôvjek ne puni nikakvu goru posudu od svoga stomaka, ali kad ve} mora da se hrani, onda nek jednu tre}inu stomaka zauzme hrana, jednu tre}inu pi}e, a jedna tre}ina nek ostane slobodna za disanje.181 Omer, r.a., rekao je: ûvajte se pretjerivanja u hrani i pi}u, jer ono uni{tava tijelo i uzrokuje bolesti, uljenjuje i odvra}a od namaza. Na vama je da ih u~inite umjerenim, jer je to najbolje za tijelo i ne spada u israf (pretjerivanje). Allah, doista, prezire debelog u~enjaka, a ~ovjek, doista, ne}e biti uni{ten sve dok njegove strasti ne po~nu uticati na njegovu vjeru.182 Nema sumnje da je èna muslimanka daleko od narkotika, opojnih sredstava i stimulansa, a pogotovo zabranjenih stvari, kao i od propasti koje bi ènu u iznimnim slu~ajevima degenerirale od upute Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Ona je daleko od obi~aja koji su strani islamskom dru{tvu i muslimanima, kao {to je dugo i besposleno bdijenje u igri, kockanju i besposli~arenju. Ona rano zaspe i rano se probudi kako bi nastavila sa svojom svakodnevnom aktivnosti i kako bi aktivno, djelotvorno i sa zadovoljstvom izvr{avala svoje obaveze. Iskru njene aktivnosti ne}e ugasiti dugo sjedenje no}u (jer to ne radi) niti }e oslabiti njenu snagu lo{a navika. Ona je neprestano aktivna i djelotvorna i ne dojade joj ku}ni poslovi jer se drì zdravog i prirodnog sistema koji joj neprestano omogu}ava i daje slobodu, snagu i aktivnost. Ona, tako|er, zna da je snaàn vjernik draì Allahu od slabog vjernika, kao {to se to navodi u Poslanikovoj, s.a.v.s., uputi. Stoga ona neprestano vodi brigu o ja~anju svoga tijela, slijede}i prirodni i zdravi poredak u svom ìvotu.
69
PRAKTIKUJE TJELESNE VJE@BE

Razboritoj èni muslimanki ne silazi s uma da briga o njenoj tjelesnoj spretnosti i aktivnosti, kao i o njenom sveobuhvatnom zdravlju, predstavlja jednu od stvari koje islam preporu~uje i na koje podsti~e. Stoga, ona se, zbog tog ostvarenja, ne zadovoljava samo pridràvanjem prirodnog i zdravog reda o kojem smo ve} govorili, nego prakticira i tjelesne vje`be koje odgovaraju njenom tijelu, teìni, godinama i dru{tvenom okruènju. Tjelesne vje`be prakticira u odre|eno vrijeme, u ~vrsto odre|enim terminima od kojih ne odstupa, kako bi joj te tjelesne vje`be poklonile vitko, dotjerano i lijepo tijelo, koje }e joj dati zdravlje, snagu; tijelo koje }e od nje odstraniti slabosti i bolesti i u~initi je sposobnijom za izvr{avanje njenih obaveza i spretnijom pri ispunjenju njene zada}e u ovom ìvotu, bez obzira da li bila supruga ili majka, djevoj~ica koja raste ili sredovje~na èna koja je proìvjela jedan dio svoga ìvota.
ONA JE ÎSTOG TIJELA I ODJE]E

Svjesna èna muslimanka, koja postupa prema uputi svoje vjere, veoma je ~istog tijela i odje}e, kupa se u kratkim razdobljima i vodi brigu o ~isto}i svoga tijela i odje}e. Ona se time pridràva Vjerovjesnikove, s.a.v.s., upute u kojoj preporu~uje kupanje i mirisanje, a posebno petkom: Okupajte se petkom i operite svoje glave, iako niste bili dùnupi, i namiri{ite se.183 Ko ide na dùmu, od mu{karaca i èna, neka se okupa.184 Ja~ina preporuke vezane za odràvanje ~isto}e putem kupanja, dolazi do izraàja do te mjere da su neki u~enjaci i{li tako daleko, pa su kupanje, radi klanjanja dùma-namaza, smatrali vadìbom. Prenosi se od Ebu - Hurejrea, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Du`nost je svakog vjernika da se jednom u sedam dana okupa, da opere svoju glavu i svoje tijelo.185 îsto}a je jedno od najobaveznijih ~ovjekovih svojstava, a posebno ène. Ona najvi{e ukazuje na njenu omiljenu, inteligentnu i ispravnu li~nost. îsto}a je ne pribliàva samo njenom muù nego i svim ènama koje je poznaju i mu{karcima koji su joj u srodstvu. Imam Ahmed i En - Nesai biljeè od Dàbira, r.a., da je rekao: Do{ao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u posjetu pa je vidio ~ovjeka prljave odje}e, te je rekao: Zar ovaj nije ni{ta na{ao ~ime bi oprao svoju odje}u!
70
Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., prezirao je da se ~ovjek javno pojavi u prljavoj odje}i sve dok je u stanju da je opere i o~isti. Time je Poslanik, s.a.v.s., ukazao na to da musliman mora stalno biti ~iste odje}e, lijepe spolja{njosti i ugodnog izgleda. Ako je ova vjerovjesni~ka uputa upu}ena mu{karcu, onda je pre~e da je upu}ena èni, jer je ona izvor ~isto}e, intimnosti, izvor radosti, veselja i smirenosti u ku}i. Nema sumnje da se kod ène svjesni i duboki osje}aj za ~isto}u reflektuje i na njenu ku}u, muà i na njenu djecu. Tako su zbog njene brige i ~isto}e svi oni ~isti, uredni, uljep{ani, njihova odje}a miri{e, a iz iz njihovih tijela {iri se miris ~isto}e. U svim mjestima i svim vremenima istraìva~ima privla~i pa`nju ~injenica da je ova vjerovjesni~ka, veli~anstvena uputa o ~isto}i i kupanju do{la prije skoro petnaest vijekova, u vrijeme u kojem svijet nije poznavao ni kupatila a ni kupanje. Naprotiv, svijet, osim muslimana, nije ni poslije hiljadu godina dostigao nivo ove upute, vezane za ~isto}u, koja je prisutna kod muslimana. Samiha Ajvorti u svojoj knjizi Od ropstva do gospodstva , kaè: Nema potrebe da se vra}amo u dane krsta{kih pohoda da bismo saznali na kojem je civilizacijskom stupnju bila tada{nja Evropa. Dovoljno je da se vratimo unazad nekoliko stotina godina, u vrijeme Osmanske dràve, i da uporedimo na ~emu su bili Evropljani i na kojem stupnju je bila Osmanska cvilizacija. Princ Brandebourg je 1624. god. na pozivnicama koje je poslao prin~evima i uglednim ljudima pozivaju}i ih na banket, napisao: Gosti se zamoljavaju da ne pruàju svoje ruke prema posluàvnicima, da ne bacaju iza sebe hranu, da ne jedu prstima, da ne pljuju u tanjire i da ne bri{u svoje noseve krajevima prekriva~a za hranu. Ona dalje kaè: Ove rije~i jasno ukazuju na kulturni i civilizacjski nivo Evropljana kao i na stupanj njihovog poznavanja pristojnog pona{anja. U isto vrijeme, u drugom dijelu Evrope, stanje se nije nimalo razlikovalo od prethodnoga. U dvorcu francuskog kralja @aka Prvog, ru`ni i ogavni mirisi koji su dolazili od kralja i njegovih prin~eva i princeza prevazilazili su svaki izgled rasko{a koji se uo~avao na bar{unastoj odje}i i francuskoj ~ipki. Ovo se de{avalo u Evropi. A {to se ti~e Istanbula, prijestolnice hilafeta, bilo je poznato da su evropski ambasadori koji su bili poslani u Osmansku dràvu, uguravani u kupatilo prije nego {to u|u kod sultana. Oko 1730. god., u vrijeme vladavine sultana Ahmeda Tre}eg, kada je Osmanska dràva po~ela slabiti u vojnom i politi~kom aspektu, supruga engleskog ambasadora u Istanbolu ledi Montague napisala je nekoliko pisama koja su kasnije objavljena. U njima se otkriva veo ~isto}e kod muslimana, njihov lijep odgoj i profinjenost njihovog morala. U tim pismima navodi jedan dio svojih sje}anja pa kaè da joj je osmanska princeza Hafiza poklonila rukom vezeni pe{kir, koji joj je bio drag do te mjere da ga je bri`no pazila i njime samo usne brisala. Za Evropljane je bilo nevjerovatno i to da vide muslimane kako peru ruke prije nego {to sjednu za sofru da jedu, a i nakon jela. ôvjeku }e biti dovoljno da pro~ita {ta je napisala
71
poznata engleska medicinska sestra Florance Nightingale o engleskim bolnicama sredinom devetnaestog stolje}a. Ona spomnje kako su ove bolnice bile prepune prljav{tine, nemara i moralnog raspada. Pisala je o tome kako su bolni~ki odjeli bili krcati stotinama bolesnika, kojim nije preostajalo ni{ta drugo do da svoje prirodne potrebe obavljaju na krevetima.186 Kako je to samo ogromna razlika izme|u potpune i boànske civilizacije islama i drugih ograni~enih i uskra}enih ljudskih civilizacija!!!
VODI BRIGU O SVOJIM USTIMA I SVOJIM ZUBIMA

Inteligentna èna muslimanka brine se o svojim ustima. Niko ne}e iz njenih usta osjetiti ruàn miris, a to je stoga {to svoje zube nakon svakog obroka ~isti misvakom, ~etkicom i sredstvima za ~i{}enje. Ona pregleda svoje zube, odlazi kod stomatologa najmanje jednom godi{nje, makar i ne osje}ala nikakav bol, kako bi svojim zubima sa~uvala zdrav izgled, ~isto}u i sjaj. Ona se, tako|er, ako za to ima potrebu, savjetuje s ljekarom za grlo kako bi njen dah bio ~ist i mirisan. Nema sumnje da ovo najvi{e dolikuje èni, i da je to ne{to najljep{e i najbolje. Ai{a, r.a., vodila je veoma ra~una o svojim zubima i nije odustajala od njihovog ~i{}enja misvakom. Kod Buharije i Muslima nalaze se mnoga vjerodostojna predanja koja govore o tome, a prenose ih mnogi ashabi. U Buharijinom Sahihu prenosi se od Mudàhida, a on prenosi od Urvea, r.a., da je rekao: ûli smo Ai{u, majku vjernika, kako u sobi ~isti zube...187 U Muslimovom Sahihu prenosi se od Ataa, a on od Urvea, r.a., da je rekao: ûli smo njen udarac misvakom dok je ~istila zube...188 Ai{a, r.a., prenosi da Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne bi nikad legao ni no}u ni danju, pa ustao, a da nije o~istio zube misvakom prije nego se abdesti.189 Poslanikova, s.a.v.s., briga o ~isto}i zuba dolazi do te mjere da je rekao: Kada ne bi oteàvao svome ummetu, naredio bih mu da misvak upotrebljava pri svakom namazu.190 Ai{a, r.a., upitana je o tome {ta bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., prvo uradio kada bi u{ao u svoju ku}u? Rekla je: Upotrijebio bi misvak.191 Veoma je ~udno da neke ène muslimanke zanemaruju ovu stranu, a to je jedan od najva`nijih sastavnih dijelova li~nosti ène muslimanke i to je prednost koju u biti sadrì islam i njegova postojanost.
72
To je jedan od sastavnih dijelova njene nadahnute, omiljene, nje`ne i ènstvene li~nosti koja u sebi sadrì ènsku ljepotu, eleganciju i prijaznost. To je jedan dio su{tine islama i njegove postojanosti jer Poslanik, s.a.v.s., vi{e puta podsti~e na ~isto}u i izraàva prezir prema ru`nim mirisima i bijednoj i prljavoj spolja{njosti, pa kaè: Ko jede luk: bijeli luk ili prasu neka se ne pribliàva dàmiji, jer i meleki osje}aju neprijatnost od onoga od ~ega je i ljudi osje}aju.192 Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., upozorio je one koji jedu bilo koju vrstu luka, koji ima ruàn miris, da se ne pribliàvaju dàmiji kako ne bi na{tetili melekima i ljudima zbog svog zadaha ispunjenog tim mirisima. To je, doista, najvrednija stvar i jednostavnija preventiva od mnogih drugih ru`nih mirisa koji dolaze iz prljave odje}e, ~arapa, prljav{tine tijela i ru`nih mirisa koji dolaze iz usta. Te mirise {ire neki popustljivi pojedinci i oni koji ne znaju za ~isto}u, pa tako {tete ljudima u svojim dru{tvima.
VODI BRIGU ULJEP[AV O ULJEP[AVANJU SVOJE KOSE

U uputu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ubraja se i naredba o njegi kose, njenom odràvanju i uljep{avanju kroz legalno uljep{avanje u islamu. To se navodi u hadisu koji biljeì Ebu Davud od Ebu - Hurejrea, r.a., koji je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Ko ima kosu neka je o~isti.193 î{}enje kose u islamu podrazumijeva njeno ~i{}enje, ~e{ljanje, mirisanje i uljep{avanje njenog izgleda. Vjerovjesnik, s.a.v.s., prezirao je da kod ~ovjeka bude kosa raspletena, zapu{tena, razbaru{ena i ra{~upana kako u o~ima ljudi ne bi izgledala poput razjarenog ~udovi{ta. On je njen ru`ni izgled uporedio sa {ejtanom. Potvrdu toga nalazimo u hadisu koji biljeì imam Malik u djelu El - Muvetta, prenose}i ga kao mursel predanje od Ataa bin Jesara, koji je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je u dàmiji kada je u{ao ~ovjek razbaru{ene kose i brade. Rukom mu je dao znak kao da mu nare|uje da uredi svoju kosu i bradu pa je to ~ovjek u~inio i vratio se. Tada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Zar ovako nije bolje, nego da neko od vas do|e razbaru{ene kose kao da je {ejtan!?194 O~ito je da Poslanikova, s.a.v.s., uporedba ra{~upanog ~ovjeka sa {ejtanom izraàva veli~inu brige islama o lijepom izgledu, kao i prezrenosti nepristojnog i ru`nog izgleda. Plemeniti Poslanik neprestano je upozoravao na ove estetske stvari u ljudskom izgledu. Nikada ne bi vidio ~ovjeka bijednog izgleda, zapu{tenog i nepo~e{ljanog, a da ne bi ukazao na njegovu zapu{tenost, nedostatak i bijedu.
73
Imam Ahmed i En - Nesai prenose od Dàbira, r.a., da je rekao: Posjetio nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s. Vidio je ~ovjeka raspu{tene kose, koja se raspr{ila na sve strane, pa je rekao: Zar ovaj nije na{ao ni{ta ~ime bi sabrao svoju kosu?!195 Ako je ovo Poslanikova, s.a.v.s., uputa ljudima, kakva onda treba biti ènama, jer, kao {to smo ve} naveli, one su izvor ukrasa, sjaja i ljepote, kod njih ~ovjek nalazi smiraj, on u suìvotu s njima nalazi smiraj, uìtak, intimu, sre}u i zadovoljstvo? @eni muslimanki, zdravog rasu|ivanja, nije skriveno da je ljepota ènine kose najva`niji dio njene ljepote i da njeno uljep{avanje predstavlja najva`niji ~inilac njene privla~nosti.
ONA JE LIJEPE SPOLJA[NOSTI

Nema sumnje da je èna koja vodi brigu o svojoj odje}i i svom izgledu lijepe spolja{nosti i elegantnog izgleda bez razgoli}avanja i raskala{enosti. Pogled na nju odmara o~i njenog muà, njene djece, njenih mahrema i drugih èna muslimanki. Pogledom na nju du{a se zadovoljava. Ona ne}e iza}i pred ljude kojima je dozvoljeno da je vide, mizerne, bijedne i prozirne spolja{nosti, nego }e se potruditi i urediti se, postupaju}i po uputi ~istog islama, koji zahtijeva lijep izgled i dozvoljene ukrase. Prilikom tuma~enja rije~i Uzvi{enog Allaha: Reci: Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela... , El - Kurtubi kaè: Mekhul prenosi od Ai{e, r.a., da je rekla: Skupina ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ~ekala ga je pred vratima, pa je krenuo pred njih. U ku}i se nalazila mala mje{ina u kojoj je bila voda, gledao je u vodu i uredio svoju bradu i kosu. Pri~ala je Ai{a: Rekla sam mu: Allahov poslani~e, i ti ovo radi{? Rekao je: Da. Kada ~ovjek izlazi pred svoju bra}u, neka se uredi, jer je Allah, doista, lijep i voli ljepotu.196 Musliman }e sve ovo ~initi gledaju}i u svim stvarima sredinu, a to je ravnomjernost u kojoj nema pretjerivanja niti nemara. On se pokorava rije~ima Uzvi{enog Allaha: I oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne {krtare, ve} se u tome drè sredine.197 Islam svojim sinovima i k}erima, a posebno svojim misionarima èli da preplave dru{tva i da budu ugledni uzori, a ne uàsni prizori koji bodu o~i i odbojni su. Islam ne odobrava da ~ovjek, bilo da se radi o mu{karcu ili èni, u svom izgledu tako nisko padne, do nivoa mizerije i nemarnosti, vade}i se na to da je to zuhd i skromnost. Pa, Allahov Poslanik, s.a.v.s., predvodnik je skromnih, ali je obla~io lijepu odje}u, uljep{avao se svojoj porodici i svojim prijateljima. Kroz to svoje uljep{avanje i lijepo dotjerivanje vidio je ispoljavanje Allahove, d`.{., blagodati koju mu je podario: Doista Allah voli da vidi tragove Svoje blagodati koju je podario Svome robu.198
74
U djelu El - Tabekat od Ibn - Sada199 navodi se hadis koji se prenosi od Dùnduba bin Mekisa, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi mu do{la delegacija, obukao bi najljep{u odje}u, a to bi naredio i svojim najodabranijim ashabima. Onog dana kada je do{la delegacija plemena Kinde, vidio sam na Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., jemenski ogrta~, a i na Ebu - Bekru i Omeru, r.a., isto tako. Ibn el - Mubarek, Et - Taberani, El - Hakim, El - Bejheki i drugi biljeè od Omera, r.a., da je rekao: Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako ~ini dovu za novu odje}u. Obla~io ju je i kada mu je do{la do grla, rekao je: Hvala Allahu, Koji me je obukao (ovom odje}om) kojom pokrivam svoje stidno mjesto i kojom se uljep{avam u svom ìvotu.200 Sve dok uljep{avanje ne prelazi u ekstravagantnost, ono je lijep ukras koji je Allah, d`.{., dozvolio Svojim robovima. To je uljep{avanje na koje Allah, d`.{., podsti~e: O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad ho}ete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju. Reci: Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela? Reci: Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih. Eto, tako Mi podrobno izlaèmo dokaze ljudima koji znaju.201 Muslim u svom Sahihu biljeì od Ibn - Mesuda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ne}e u}i u Dènnet onaj ~ovjek u ~ijem srcu se nalazi koliko trun kibura - oholosti. Jedan ~ovjek je rekao: Doista ~ovjek voli da mu je odijelo lijepo i da mu je obu}a lijepa. Da li i ovo spada u kibur - oholost? Odgovorio je Vjerovjesnik s.a.v.s.: Doista je Allah lijep i voli ljepotu. Kibur je nepriznavanje istine i omalovaàvanje i ismijavanje ljudi.202 Ovako su poimali ~asni ashabi i oni koji su ih slijedili i bili kao oni. Zato je i imam Ebu Hanifa bio lijepe spolja{njosti i odje}e i ugodna mirisa. Redovito je vodio ra~una o uljep{avanju svoje odje}e. Njegova briga za ure|ivanjem i uljep{avanjem odijela sastojala se i u tome da ju je ljudima i preporu~ivao. Jednog dana na svom sijelu vidio je ~ovjeka stare odje}e, pa se izdvojio s njime i ponudio mu 1000 dirhema kako bi se posluìo njima i dotjerao svoju spolja{nost. ôvjek mu je rekao: Ja sam imu}an, imam blagodati i nemam potrebe za njima. Na to mu je Ebu - Hanifa prijekorno rekao: Zar ne zna{ za hadis: Doista Allah voli da vidi tragove Svoje blagodati koju je podario Svome robu.203 Mora{ promijeniti svoje stanje kako se tvoj prijatelj ne bi raàlostio zbog tebe. Samo po sebi razumljivo je da Allahovi misionari, ljudi i ène, moraju biti lijepe spolja{nosti, najljep{eg izgleda, najpotpunije elegancije, moraju vi{e privla~iti od drugih kako bi bili u stanju da prodru do najdaljih dubina srca, da njihov poziv dospije do unutra{njosti du{a. Naprotiv, od njih se, za razliku od drugih ljudi, traì da budu takvi pa ~ak i ako se ne isti~u
75
me|u ljudima. Allahovi misionari trebaju voditi brigu o svojoj spolja{nosti, ~isto}i svojh tijela, odje}e, noktiju, kose i onda kada su sami kako bi odgovorili pozivu zdrave prirode o kojoj nas je obavijesto Allahov Poslanik, s.a.v.s., rije~ima: Pet je stvari koje se ubrajaju u islam (fitret): obrezivanje, uklanjanje dlaka sa stidnog mjesta, odstranjivanje dlaka ispod pazuha, odrezivanje nokata i skra}ivanje brkova.204 Ova vjera preporu~uje brigu o ljepoti ljudske prirode i to je ono za ~im ùdi svaki musliman koji ima istan~an ukus i osje}aje.
ONA SE NE]E OKLIZNUTI POKAZIVANJEM PRED POKAZIVANJEM DRA@I I PRETJERIVANJEM S UKRASIMA PRETJERIVANJEM
Iskrenu ènu muslimanku ova briga o izgledu ne}e dovesti do pokazivanja draì i njenih ukrasa pred drugim ljudima, mimo njenog muà i njenih mahrema. Ona je ne}e dovesti do raskala{enosti i pretjeranosti, nego }e svoje ukrase pokazivati u granicama ravnomjernosti koje je islam uspostavio za sve svoje propise. Iskrena i svjesna muslimanka neprestano je na oprezu i budno vodi ra~una o ravnomjernosti i umjerenosti u svemu kako ne bi zanemarila neki dio svoga ìvota. Ona ne zaboravlja da islam, koji podsti~e na dozvoljene ukrase i koji ih preporu~uje, zapravo upozorava na pretjerivanje i raskala{enost u svemu tome kako èna u ovome ìvotu ne bi postala robom i kako ne bi ostavila svoj posao i veliki, neprestani interes. U hadisu se kaè: Propao je rob dinara i dirhema , kadife i ogrta~a od puplina. Ako mu se dadne, zadovoljan je, a ako mu se ne dadne, nije zadovoljan.205 Na{e su ène danas zapale u ropstvo i pod uticajem su modnih ku}a i njihovih svjetskih trgovaca. Imu}na èna ne}e obu}i jednu skupu i vrijednu odje}u vi{e od jednaput. Dana{nje ène zapale su u ropstvo na koje je upozorio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Zapale su u opasni, mutni, gnusni i odvratni glib do kojeg ih je dovelo to naivno robovanje luksuznoj odje}i i ukrasima koji uz nju idu. Nakin|urenost je pre{la granicu umjerenosti, {to je onu koja to ~ini odvelo od cilja radi kojeg je ~ovjek stvoren u ovome ìvotu. Me|u nesre}e u koje je zapao veliki broj muslimanki u ovom vijeku spada hvalisanje i mnogobrojnost skupe, vrijedne i rasko{ne odje}e u prvim bra~nim no}ima. Proslava sklapanja braka predstavlja modnu reviju u kojoj se poja~ava takmi~enje do granice bespotrebnog rasipanja i isprazne nadmenosti, daleko od bilo kakve razumnosti,
76
promi{ljenosti ili umjerenosti. Ova slika dolazi do izraàja u najjasnijem obliku kada mlada, u svojoj prvoj bra~noj no}i, obla~i svu svoju novu odje}u. Ponekad se ta odje}a sastoji od deset vrsta odje}e koju obla~i jednu za drugom. Svaki put kada obu~e ne{to novo, dolazi i izlaè se pred prisutnim ènama kao {to to ~ine manekenke na zapadu. U dubini du{e gospo|e koje hvale ovaj obi~aj, ne mogu znati da li me|u prisutnim ènama ima i onih koje svojim materijalnim mogu}nostima ne mogu sebi osigurati kupovinu nekih od ovih komada odje}e. Zbog toga se njihova du{a puni àlom, tugom i nezadovoljstvom, te je zaokupi ljubomora, zavidnost, pakost i mr`nja prema ovoj mladoj, njenoj porodici i prema onim koji su joj sli~ni u blagostanju i blagodatima. Ovo se ne bi desilo da se mlada pridràvala umjerenosti i da je, u no}i svoje udaje, obukla svega jednu ili dvije vrste odje}e. U ovoj pojavi jeste primjer onoga {ta se moè na}i u iskrivljavanju duha islama, koji se temelji na olak{anju, pra{tanju, umjerenosti i srednjem putu; koji zabranjuje pretjerivanje, rasipni{tvo i nadmenost. Nema sumnje da je èna muslimanka, koja je svjesna svoje vjerske upute, spa{ena od ovog pokliznu}a i isku{enja. Razlog tome je uputa ove veli~anstvene vjere kojom je èna okruìla samu sebe i jer je za sebe izabrala put umjerenosti i ravnomjernosti s kojom dolaze svi {erijatski propisi.
NJEN UM
BRINE SE DA SVOM UMU PODARI ZNANJE
Razborita èna muslimanka ne zaboravlja brinuti se o svom intelektu kao {to se brine o svom tijelu. Stoga, briga o intelektu nije ni{ta manje vrijednosti od brige o tijelu. Nekada davno pjesnik Zuhejr bin Ebi - Sulma206 rekao je: Pola je mladi}ev jezik, a njegovo srce je drugo pola, I nije ostalo ni{ta drugo do slika od krvi i mesa. ôvjek se mjeri po svojim najmanjim dijelovima: po svom srcu i jeziku, kako to kaù, tj. po svom intelektu i svom razmi{ljanju i rezonovanju. Otud i dolazi do izraàja va`nost odgoja i obrazovanja intelekta, njegovog snabdijevanja korisnim saznanjima i njegovim razvijanjem pomo}u izu~avanja raznovrsnih znanosti. @ena muslimanka jeste obaveznik kao i mu{karac. Obavezna je da traì znanje koje }e joj koristiti u njenoj vjeri i ìvotu. Ona kada ~ita rije~i Uzvi{enoga: ... I reci: Gospodaru moj, Ti znanje moje pro{iri!207 i kad ~uje rije~i plemenitog Poslanika, s.a.v.s.: Traènje je nauke obaveza za svakog muslimana i muslimanku208, spoznaje da kuranska i sunnetska uputa istovremeno podrazumijevaju i ~ovjeka i ènu. Saznat }e da su jednaki u znanostima
77
koje su fardi - ajn i koje su fardi - kifaje jo{ odkad se pojavila nauka u islamskom dru{tvu. @ena muslimanka je u tom dru{tvu koje je pokorno Gospodaru spoznala vrijednost znanja od prvih dana islama. @ene ensarijke su Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., rekle: Odredi nam dan u kojem }emo u~iti. Odvojili su nas ljudi od tebe. Odgovorio im je: Odredi{te vam je ku}a te i te ène. Do{ao im je u odre|eno vrijeme, posavjetovao ih je, opomenuo i podu~io.209 @ena muslimanka bila je aktivna u traènju nauke. Nije se ustru~avala pitati o propisima svoje vjere, jer je pitala o istini, a Allah se ne stidi istine. Zabiljeèni su mnogi tekstovi koji govore o radoznalosti ène muslimanke, sazrijevanju njene li~nosti i njenoj pronicljivosti i razboritosti, zbog pitanja koja je uputila Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., veli~anstvenom u~itelju, èle}i time da sazna fikhske propise u vjeri. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je Esma bint Jezid bin es - Seken el - Esdijje210 pitala Vjerovjesnika, s.a.v.s., o kupanju ène nakon hajza (menstruacije), pa joj je odgovorio: Bilo koja od vas uzet }e svoju vodu i sidr211 pa }e se o~istiti i lijepo }e to obaviti. Zatim }e se politi vodom, a zatim }e uzeti namirisani komad platna (od vune ili pamuka) i njime se o~istiti. Esma, r.a., rekla je: A kako }e se njime o~istiti? Rekao je: Subhanallah! O~istit }e se njime. Ai{a, r.a., kao da se skriva212, rekla je: Slijedit }e{ tragove krvi. Pitala je i o kupanju nakon dènabeta, pa je rekao: Vodom se o~isti{, lijepo to obavljaju}i. Zavr{i{ sa ~i{}enjem, pa polije{ svoju glavu vodom te je trlja{ sve dok ne zavr{i{ s ~i{}enjem glave. Nakon toga ispere{ je vodom.213 Na to je Ai{a, r.a., rekla: Najbolje su ène ène ensarija! Stid im ne zabranjuje da pitaju o fikhskim pitanjima vjere.214 Ummu Sulejm bint Milhan, majka Enesa bin Malika, do{la je kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i rekla: Allahov poslani~e! Doista se Allah ne stidi od istine. Pa da li se èna mora okupati ako u snu doìvi seksualni uìtak? Rekao joj je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Da. Ako vidi (na|e tragove) teku}inu. Ummu Sulejm je od stida pokrila svoje lice i zapitala: Allahov poslani~e. Moè li èna polucirati u snu? Rekao je: Da. Teribet jeminuki.215 Pa, kako joj ina~e li~i njeno dijete?216 U predanju koje biljeì Muslim stoji da je Ummu Sulejm do{la kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., a kod njeg je bila Ai{a, r.a. Nakon {to ga je pitala Ummu Sulejm, Ai{a je rekla: Ummu Sulejm, zasjenila si ène. Teribet jeminuki. Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je Ai{i: Naprotiv, ti si. Teribet jeminuki. Ummu Sulejm, neka se èna okupa ako to vidi.217 U jedinstvenoj generaciji ashaba èna nije oklijevala u traènju poja{njenja {erijatskog propisa od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je zakonodavac. Izravno bi postavljala pitanje o onome {ta ju je interesovalo ako bi posumnjala u ne~iju fetvu ili ako nije uvjerena u ispravnost ne~ije fetve. Traìla je preciznost pri razumijevanju odre|enog pitanja, sve dok ne bi do{la do jasnog dokaza, a tako je postupala svjesna, inteligentna i razborita èna. Sve
78
je ovo sadràno u postupku sahabijke Subeje bint el - Haris el - Eslemijje, koja je bila udata za Sada bin Havle, a on je iz plemena Benu - Amr bin Luejj. U~estvovao je u Bici na Bedru, a umro je na Oprosnom hadù, a ona je bila trudna i ubrzo nakon njegove smrti ona se i porodila. Nakon {to se o~istila, uljep{ala se za prosce. Kod nje je do{ao Ebu - Senabil bin Bakek (~ovjek iz plemena Benu - Abdud - dar), pa joj je rekao: [ta ja to vidim? Uljep{ala si se za prosce? @eli{ se udati? Ti se, tako mi Allaha, doista, ne}e{ udati sve dok ne pro|u ~etiri mjeseca i deset dana. Subeja je pri~ala: Po{to mi je to rekao, kada je svanulo, ja sam se obukla i oti{la kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa sam ga pitala o tome. Izdao mi je fetvu po kojoj mi je dozvoljeno da se udam nakon {to sam se porodila i naredio mi je da se udam ako za to imam potrebu.218 U Subejinoj preciznosti i traènju poja{njenja {erijatskog propisa, kao i u njenom istraìvanju i traènju jasnog dokaza, nalazi se blagodat, dobrobit, beri}et i korist, ne samo za Subeju, nego i za sve ène do Sudnjeg dana, jer su svi u~enjaci selefa i halefa, a predvode ih ~etiri imama, prihvatili ovaj njen hadis, pa kaù: Iddet ène kojoj je mu` umro traje sve dok se ne porodi. âk kada bi se porodila jedan trenutak nakon njegove smrti, a prije nego se on ogasuli, prestaje njen iddet i odmah joj je dozvoljeno da se uda.219 Kako je samo velik i vaàn dokaz Subeja ponudila islamskim pravnicima zahvaljuju}i svojoj revnosti u traènju poja{njenja pravne norme, nastojanjem da je precizno shvati i tako stigne do sigurnog znanja u vezi s tim pitanjem. Islam je èni stavio u obavezu traènje nauke, kao {to je to stavio u obavezu i mu{karcu, jer Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: Traènje je nauke obaveza za svakog muslimana i muslimanku220, tj. za svakog muslimana koji je izgovorio dva {ehadeta, bez obzira da li bio mu{karac ili èna. Nema sumnje da }emo nai}i na to da èna muslimanka ùdi za traènjem nauke i pristupa joj pridaju}i punu va`nost i razumijevanju njenih postulata. @ena muslimanka koja je u svakom vremenu i na svakom mjestu svjesna svoje vjerske upute, poznaje vrijednost svoga traènja korisne nauke kao i vrijednost njenih tragova koje ostavlja uticaja na njenu li~nost, njenu djecu, porodicu i na njeno dru{tvo. Ona, stoga, èljno, smireno i èdno pristupa onome od ~ega }e imati koristi u svojoj vjeri i ìvotu.
79
ONO [TO @ENA MUSLIMANKA TREBA TEMELJITO POZNAV NAUÎTI I TEMELJIT O POZNAVATI
Prvo {to èna muslimanka treba temeljito upoznati jeste Allahova, d`.{., Knjiga, upoznaju}i njen tilavet (u~enje), ted`vid i tefsir. Zatim treba upoznati hadiske znanosti, siru i vijesti o poznatim ènama iz generacije ashaba i tabiina koje su bile naju~enije me|u ènama. Ona ima uvida u za nju neophodna pitanja iz oblasti fikha kako bi pravilno obavila ibadete i imovinskopravne poslove i upoznala propise svoje vjere na ~vrstoj osnovi. Nakon toga, okrenut }e se svojoj prvoj preokupaciji u ìvotu, a to je briga o njenoj ku}i, muù, porodici i djeci. Ona je stvorenje koje je Allah, d`.{., odredio da bra~nom domu i maj~instvu podari intimu, smiraj, sre}u, radost i ugodnost. Ona je ta kojoj je islam odredio veliku odgovornost u odgoju generacija, kreiranju junaka i obrazovanju genijalki. U ovom vijeku su se, otuda, umnogostru~ile izjave koje govore o utjecaju ène na uspjeh muà i djece u njihovom djelatnom ìvotu. U te izreke spadaju i sljede}e: ...Pita ènu , Iza svakog velikana je èna, Ona koja drma kolijevku svojom desnom rukom, drma svijet svojom lijevom rukom,... itd. Sve ovo ne moè èna pruìti ako nije inteligentna, prosvijetljenog uma, sna`ne li~nosti, ako nije pronicljiva i visokih moralnih standarda. Zato ona i ima potrebu za pove}anjem odgoja, obrazovanja, prave upute i usmjerenja pri formiranju njene osebujne li~nosti muslimanke. Nema nikakve mudrosti u tome da su njeno obrazovanje i kultura u svemu poput obrazovanja i kulture mu{karca. Naprotiv, postoje stvari koje su specifi~ne samo za ènu i koje ne moè ~ovjek uraditi, kao {to postoje stvari koje su specifi~ne za ~ovjeka, a koje ne moè èna u~initi, ili, pak, postoje stvari zbog kojih je èna stvorena i stvari zbog kojih je ~ovjek stvoren. Svakom od njih olak{ano je ono radi ~ega je i stvoren, kao {to se to navodi u mudroj Vjerovjesni~koj uputi. @ena, kada se usmjeri obrazovanju i specijalizaciji, ima stalno pred svojim o~ima uputu veli~anstvenog islama tokom svog intelektualnog, du{evnog i dru{tvenog formiranja. To je zbog toga da je njeno obrazovanje ne bi odvuklo od njene osnovne zada}e radi koje je stvorena i kako bi postala svjesna, proizvodna i djelotvorna osoba u svojoj porodici, svojoj zajednici i me|u svojim narodom, a ne primjer istovjetan ~ovjeku, guraju}i se s njime u poslu, zauzimaju}i njegovo mjesto u dru{tvima mu{karaca, kao {to to vidimo u dru{tvima koja ne prave razliku u obrazovnom programu izme|u mu{karaca i ène niti u zakonima vezanim za zapo{ljavanje.
80
Koja god bila nau~na specijalnost ène, ona nastoji da je temeljito upozna, savlada i da obavlja taj posao na najbolji mogu}i na~in, postupaju}i po uputi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Allah, doista, voli da kada neko od vas obavlja neki posao, da to temeljito uradi.221
NADARENOST I SPOSOBNOST @ENE MUSLIMANKE U NAUCI

S obzirom da su vrata znanja otvorena pred ènom muslimankom, ona prodire tamo gdje èli i istraùje dragocjenosti bogatog znanja sve dok to ne dovodi u pitanje njenu ènstvenost i njenu prirodu. Naprotiv, sve ovo prosvjetljuje njen um, istan~ava njena osjetila, a njenu li~nost ~ini blistavijom i zrelijom. U historiji u~enih èna muslimanki postoje sna`ni primjeri èlje i aktivnosti u traènju nauke, upijanju njenog blaga i temeljitog poznavanja. Majka vjernika Ai{a, r.a., bila je prvi izvor u hadisu i ~istom sunnetu. U cvijetu svoje mladosti bila je prva èna pravnik u islamu, kad jo{ nije bila napunila ni devetnaest godina. Imam Ez - Zuhri je rekao: Kada bi se sabralo znanje Ai{e, znanje svih Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., èna i znanje svih èna uop}e, Ai{ino znanje bilo bi vrednije.222 Koliko puta su najugledniji ashabi kod nje potraìli uto~i{te kako bi od nje ~uli jasnu presudu u pitanjima vjerovanja i preciznim stvarima Jasne Knjige. Prodornost njenog mi{ljenja i njena pronicljivost nije bila samo u pitanjima vjere, ve} je ona bila takva i u preno{enju poezije, knjièvnosti, historije i medicine, kao i u drugim znanostima, poznatim u njeno vrijeme. O tome svjedo~e rije~i muslimanskog pravnika Urvea bin Ez - Zubejra, koje prenosi njegov sin Hi{am, gdje on kaè: Nisam vidio nikog u~enijeg u fikhu, niti medicini, a ni u pjesni{tvu od Ai{e, r.a.223 U Muslimovom Sahihu prenosi se da je ~ula pogre{ku u govoru svoga brati}a El Kasima bin Muhammeda bin Ebi - Bekra es - Siddika, r.a., prilikom razgovora izme|u njega i njegovog amidì}a, a koji se odvijao pred Ai{om, r.a., te mu je ona to zamjerila. O tome govori imam Muslim: Od Ibn - Atika prenosi se da je rekao: Razgovarao sam sa El Kasimom kod Ai{e, r.a., a El - Kasim je grije{io u govoru i bio je pravi maj~in sin, pa mu je Ai{a rekla: [ta ti je pa ne govori{ poput ovoga mladi}a? Doista, ja znam odakle to dolazi. Ovog je odgojila njegova mati, a tebe je odgojila tvoja mati...224 Me|u hadisima koji govore o {irokom znanju Ai{e, r.a., a koji ispunjavaju knjige iz knjièvnosti, nalazi se da je Ai{a bint Talha prisustvovala med`lisu kod Hi{ama bin Abdul Melika, na kojem su bili i velikodostojnici plemena Umejje. Nisu ni{ta spomenuli {to je bilo vezano za vijesti o Arapima, njihovoj poeziji i dogodov{tinama, a da ona nije s njima na{iroko
81
o tome raspravljala, kao {to se nije pojavila niti zasjala ni jedna zvijezda, a da nije spomenula njeno ime. Tada joj je rekao Hi{am: [to se ti~e prvoga, slaèm se s time. Ali, {to se ti~e zvijezda, otkud to zna{? Odgovorila je: Nau~ila sam od moje tetke Ai{e.225 Majka vjernika Ai{a, r.a., bila je radoznala i ljubopitljiva. Kada bi ~ula ne{to {to nije znala, raspitivala bi se i vra}ala tome sve dok ne bi saznala. Tako je njeno prisustvo pored Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u~inilo da predstavlja izvor znanja. U knjizi El - Ilmu imam El - Buhari prenosi od Ebu - Mulejkea da Vjerovjesnikova, s.a.v.s., supruga Ai{a nije nikad ~ula ne{to {to ne zna, a da se nije vra}ala na to, sve dok ne bi saznala. On, tako|er, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ko bude ra~un polagao bit }e ka`njen. Ai{a, r.a., veli: Pa sam rekla: Zar Uzvi{eni Allah ne kaè: Lahko }e ra~un poloìti.226 To se odnosi na izlaganje (pokazivanje) djela (vjernika), ali s kim se bude raspravljalo tokom polaganja ra~una, bit }e ka`njen227, odgovorio je Poslanik, a.s. Pored svog ovog znanja, Ai{a, r.a., izraàvala se rje~ito i poeti~no. Kada bi govorila, privla~ila bi sva~iju pozornost i plijenila njihova srca. Na to ukazuje El - Ahnef bin Kajs u svojoj izjavi: Slu{ao sam hutbu Ebu - Bekra, Omera, Osmana, Alije i halifa nakon njih, ali nisam ~uo govor iz usta nekog stvorenja koji je bio uznositiji i ljep{i od govora Ai{e, r.a. Musa bin Talha je rekao: Nisam vidio nikoga ko rje~itije govori od Ai{e.228 Jedna od istaknutih èna u nauci bila je i k}erka Seida bin El - Musejjeba, najve}eg u~enjaka svoga vremena, koji je odbio da uda svoju k}er za sina vladara pravovjernih Abdul - Melika bin Mervana i udao je za jednog od svojih ~estitih u~enika, a to je Abdullah bin Vedaa. Kada je Abdullah u{ao kod svoje ène, uvjerio se da je to jedna od najljep{ih èna, jedna od onih koje najvi{e znaju napamet iz Allahove Knjige i najbolje poznaju sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i bra~no pravo. Kada je svanulo, Abdullah je krenuo da iza|e, a ona ga upita: Kuda }e{? Odgovorio joj je: Idem kod tvoga oca Seida bin el - Musejjeba... da steknem znanje. Na to je rekla: Sjedi. Ja }u te nau~iti onome {to zna Seid. Cijeli mjesec Abdullah nije prisustvovao nau~noj halki, zadovoljavaju}i se znanjem ove mlade ljepotice, koje je stekla od svoga oca. Jedna od ovih darovitih èna - u~enjaka jeste i Fatima bint Alauddin es - Semerkandi, k}erka autora djela Tuhfetul - fukaha, koji je umro 539. god. po Hid`ri. Bila je veoma u~ena pravnica, a u~ila je od svog oca i nau~ila njegovo djelo napamet. Otac ju je udao za svog u~enika Alauddina el - Kasanija, koji je bio upu}en u dvije znanosti: usulul - fikh i fikh. Napisao je svoju veli~anstvenu knjigu Bedaius - sanaii, koja je komentar djela Tuhfetul fukaha. Ovo je djelo izloìo svom u~itelju, koji se veoma obradovao i u~inio to djelo mehrom svojoj k}eri, koju su traìli mnogi vladari, ali ju njen otac nije dao njima, ve} je svome u~eniku dao prednost nad njima. Pravnici njegovog vremena govorili su: Prokomentarisao je njegov
82
Tuhfetul - fukaha, a on ga je oènio svojom k}eri. Prije udaje, pomagala je svome ocu pri izdavanju fetvi, te se tako na njima pojavljivao njen rukopis i rukopis njenog oca. Po{to se udala za vlasnika Bedaius - sanaii, javljale su se fetve na kojima je bio njen rukopis, rukopis njenog oca i rukopis njenog muà. Njen mu` je grije{io i ona bi ga ispravljala.229 Ai{a, majka vjernika, k}erka Seida bin el - Musejjeba, Fatima es - Semerkandi i druge poznate i u~ene ène nisu bile neki izuzeci me|u ènama muslimankama. Naprotiv, broj u~enih èna i svestrano obrazovanih bio je daleko ve}i. Ima ih istaknutih u brojnim znanostima. Ibn - Sad je jedan dio svoje knjige Et - Tabekatu posvetio ènama prenosiocima hadisa u kojem navodi vi{e od 700 èna koje su prenosile hadis od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegovih pouzdanih ashaba. Od njih hadis prenosi skupina vjerskih u~enjaka i imama. El - Hafiz Ibn - Asakir, koji je umro 571.god. po Hid`ri, bio je jedan od najpouzdanijih i najiskrenijih prenosilaca hadisa pa je po tome ~ak dobio nadimak Hafiz ummeta. On je me|u svojim {ejhovima i u~iteljima imao ~ak preko 8o (osamdeset) èna. Ako znamo da ovaj u~eni ~ovjek nije napu{tao isto~ni dio islamske dràve, jer nije i{ao u Egipat niti Maroko i Andaluziju, a to su zemlje u kojim najvi{e ima u~enih i sposobnih èna, onda moramo znati da je broj u~enih èna muslimanki, koje nije sreo, ve}i od broja onih koje je sreo i od kojih je u~io. Me|u formulacijama kojima su se sluìli u~enjaci u hadiskim knjigama, nalazimo i sljede}u: Haddesetni e{ - {ejha el - musnida es - saliha, Fulana bint Fulan. Me|u svijetla imena èna prenosioca hadisa, koja navodi El - Buhari, spadaju: Sittul - Vuzera Vezira bint Muhammed bin Omer bin Esad bin el - Muned`dà et - Tenvihijje i Kerima bint Ahmed el - Mirvezijje. Njih spominje Ibn - Hadèr el - Askalani u predgovoru svoje knjige Fethul - bari.230 Ono {to stranicu ène muslimanke ~ini jo{ blje{tavijom, ljep{om i ~istijom, jeste ~injenica da je bila iskrena i povjerljiva u svojim predanjima hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., daleko od potvore i sumnje do te mjere da mnogi mu{karci nisu uspjeli do}i do tog stupnja. O tome svjedo~e rije~i imama El - Hafiza ez - Zehebija, koji u svojoj knjizi Mizanul - itidali fi nakdi ridàlil - hadisi iznosi 4000 osumnji~enih ravija - mu{karaca, a zatim slijede njegove rije~i: Ne znam ni za jednu ènu koja je osumnji~ena niti za neku ènu koju su izostavili.231 Savremena èna muslimanka, kada stane pred ovo ~asno blago za ènu muslimanku u njenoj historiji, ono }e pove}ati njenu ljubav prema nauci. Spominjanje u~enih èna nije ovjekove~eno osim zbog znanja. One su u historiji to visoko mjesto postigle zahvaljuju}i znanju. Samo je korisno znanje i ispravno usmjerenje njihove umove razvilo i opskrbilo ih ispravnim mi{ljenjem, dalekovidno{}u, snagom li~nosti i razborito{}u.
83
ONA JE DALEKO OD BILO KAKVIH IZMI[LJOTINA I PRAZNOVJERJA

@ena muslimanka koja traì nauku daleko je od gluposti legendi, mitova i izmi{ljotina koje obi~aji ugra|uju u svijest neobrazovanih majki. Naprotiv, èna koja je svjesna svoje vjerske upute, vjeruje da oslanjanje na sljedbenike novotarija, one koji izmi{ljaju legende i mitove, kao i oslanjanje na vra~eve i sihirbaze, predstavlja veliki grijeh koji upropa{tava vjernikova djela i ugroàva njegovu poziciju na budu}em svijetu. Muslim biljeì od nekih Vjerovjesnikovih èna da je rekao: Ko ode gataru i povjeruje u ono {to mu on kaè, ne prima mu se namaz ~etrdeset no}i.232 Ebu - Davud u svom Sunenu biljeì hadis Ebu - Hurejrea od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: Ko ode gataru i povjeruje u ono {to mu on kaè, taj je zanijekao ono {to je objavljeno Muhammedu.233
ÎTA ONA KONTINUIRANO UÎ I ÎTA

Ku}ni poslovi i maj~inske obaveze ène muslimanke ne udaljavaju je od u~enja. Svjesna èna muslimanka zna da je u~enje izvor koji intelekt podupire spoznajom. To je izvor koji intelekt opskrbljuje hranom koja mu poklanja otvorenost, sazrijevanje, razvoj i dobru formu. @ena muslimanka iz upute svoje vjere zna da je traènje nauke obaveza za svakog muslimana i muslimanku. Stoga, ona svoj intelekt naoruàva znanjem i vje~itom spoznajom. Ona ne prekida korisno u~enje (obrazovanje), bez obzira koliko je zaokupili ku}ni poslovi i bez obzira koliko joj je postalo te{ko maj~instvo. Ona }e s vremena na vrijeme ugrabiti malo vremena u kojem }e pro~itati neku korisnu knjigu ili koristan znanstveni ~asopis. Njenu }e misao obogatiti nova intelektualna, dru{tvena, knjièvna i nau~na istraìvanja koja su izloìli nadareni u~enjaci, knjièvnici i intelektualci. Sve to }e pro{iriti njena shvatanja, razvit }e njene intelektualne sposobnosti i pove}at }e njeno znanje.
84
NJENA DU[A
@eni muslimanki koja je svjesna upute svoje vjere ne}e proma}i da svoju du{u dotjeruje ibadetom, zikrom i u~enjem Kurana, stalno i u odre|enom vremenu koje se ne mijenja. Kako ona vodi brigu o svom tijelu i svom intelektu, tako vodi brigu i o svojoj du{i. Ona zna da se ~ovjek sastoji od tijela, intelekta i du{e i da svako od ova tri dijela ima svoje pravo kod ~ovjeka. ôvjekova ljepota ogleda se u uskla|enosti izme|u tijela, intelekta i du{e, tako da ne prevlada jedan od ovih dijelova. U uspostavljanju ravnoteè me|u ovim dijelovima nalazi se garancija za razvoj ispravne, umjerene i otvorene li~nosti.
USTRAJAVA U IBADETU I Î[]ENJU DU[E USTRAJAV

Mudra èna muslimanka izvr{ava obavezu prema svojoj du{i, a to je da je ~isti ibadetom. Ona pristupa ibadetu ~iste, smirene i neokaljane du{e, ~ime prodiru duhovna zna~enja u njene dubine. Sve to ~ini daleko od buke, àmora i drugih poslova, onoliko koliko je to ona u mogu}nosti. Kada obavlja namaz, obavlja ga u ti{ini i smiraju, ~istih misli, kako bi se napojila zna~enjem onoga {to izgovara u toku svog namaza, bilo da se radi o u~enju Kurana, zikra ili tespiha. Na~as se malo osami i veli~a svoga Gospodara, u~i ajete iz Njegove Knjige, razmi{ljaju}i o zna~enju zikra koji joj proti~e jezikom, razmi{ljaju}i o mislima koje kruè u njenoj du{i. Ona s vremena na vrijeme razmatra svoje stanje, izlaè ono {to je u~inila, bilo da se radi o rije~ima ili djelima. Ona samu sebe prekorava ako joj je promakla neka gre{ka ili ako je napravila neki nedostatak u svojoj obavezi prema Allahu. Na taj na~in njen ibadet daje poèljne rezultate pri ~i{}enju du{e i svijesti od prljav{tina, iskrivljivanja i neposlu{nosti. Ona ibadetom vezuje {ejtana pri njegovim neprestanim i pogubnim vesvesama koje ~ini ~ovjeku. Tako, iskrena i bogobojazna èna muslimanka grije{i, ima nedostataka i oduvijek je grije{ila, ali ona ùri da se oslobodi svoje pogre{ke i zablude, pa traì oprosta od Allaha za svoju gre{ku, udaljava se i distancira od grijeha i kaje zbog po~injene gre{ke. Ovako rade dobre i bogobojazne ène muslimanke: Oni koji se Allaha boje, ~im ih sablazan {ejtanska dodirne, sjete se, i odjednom do|u sebi.234 Stoga je Poslanik, s.a.v.s., i rekao svojim ashabima: Obnovite svoj iman. Re~eno je: Allahov poslani~e! A kako da obnovimo svoj iman? Odgovorio je: Mnogo izgovarajte La ilahe illallah.235
85
Bogobojazna èna muslimanka neprestano se pomaè u ja~anju i ~i{}enju svoje du{e putem kontinuiranog ibadeta, zikra, samoobra~unavanja, podsje}anja na strah od Allaha i Njegovu kontrolu u svim djelima. Ono {to Ga ~ini zadovoljnim, ona to i radi, a ono {to On mrzi, ona izbjegava. Tako ostaje na pravom putu, ne ~ine}i nepravdu, ne skre}u}i s pravog puta, ne nanose}i nikome nasilje, i ne udaljavaju}i se s pravog puta.
PRIJATELJICU IZABIRE ÊSTITU PRIJATELJICU OBAVEZNO I OBAVEZNO PRISUSTVUJE DRU@ENJIMA NA KOJIM SE UÎ O VJERI
Kako bi dosegla do ovog visokog stupnja, ona izabire sebi dobru, ~estitu i bogobojaznu prijateljicu koja }e je iskreno voljeti, savjetovati i ne}e je obmanjivati pri svojim postupcima i govoru. Dobra dru`benica ima velikog udjela u pravilnom na~inu ìvota mlade muslimanke i njenom vr{enju lijepih obi~aja i uzvi{enih vrlina. Dru`benica ili pratilja, zapravo je istovjetna slika njenog morala i }udi:236 Ne pitaj za ~ovjeka, pitaj za njegovog pratioca Pa svaki se pratioc na onog koga prati, ugleda. Druènje s plemenitim ljudima predstavlja dokaz plemenitosti i velikodu{nosti onoga ko je s njima:237 Svojim druènjem s plemenitima pripadat }e{ njima i zato ne pokazuj svoju privrènost drugima. Zato je i obavezno druènje s dobrim ljudima, kao {to je obavezno izbjegavanje lo{ih ljudi:238 Kada si me|u ljudima, druì se s najboljima. I ne druì se s propalicama, jer }e{ propast s njima. @ena muslimanka vodi brigu o tome da prisustvuje druènjima na kojim se odvija razgovor o islamu, njegovoj velikoj ulozi u izgradnji pojedinca, porodice i dru{tva. Trudi se prisustvovati sijelima na kojima prisutne ène uìvaju u Allahovoj veli~anstvenoj mo}i, Njegovim blagodatima koje je spustio Svojim stvorenjima, gdje se obavezuju da }e se pridràvati Allahovih, d`.{., zapovijedi i kloniti se Njegovih zabrana i da }e Mu biti pokorni i ponizni. Na ovakvim i sli~nim sijelima du{a se ~isti, dijelovi tijela bivaju ponizni, ~ovjek se uzvisuje, a njegovo srce obasjava svjetlo imana. Zato bi Abdullah bin Revaha, kada bi susreo nekog od ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., rekao: Do|ite da vjerujemo u Allaha jedan sahat. To je ~uo Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
86
pa je rekao: Allah se smilovao Ibn - Revahi. On, doista, voli sijela na kojima se hvale meleki.239 Mudri halifa Omer el - Faruk, r.a., sklanjao se od poslova hilafeta i obaveza presu|ivanja, pa bi uzeo za ruku jednog ili dva ~ovjeka te bi rekao: Hajde da pove}amo na{ iman, pa su spominjali Allaha, d`.{., (zikr su ~inili).240 Omer, r.a., spadao je me|u one koji su bili bogobojazni, ~estiti i lijepog ibadeta. S vremena na vrijeme osje}ao bi potrebu da se uzdigne, te bi ovaj sahat ugrabio iz dunjalu~ke om~e i ìvotnih potreba, kako bi se u njemu osamio i osvjeìo svoje srce, uzdigao i o~istio svoju du{u. Isto tako, i Muaz bin Dèbel, r.a., svojim bi ashabima, koji su prolazili, rekao: Sjedite s nama da vjerujemo jedan sahat.241 Musliman je odgovoran za ja~anje i ~i{}enje njegove du{e i uvijek }e teìti navi{e i zauvijek }e je ~uvati od vra}anja naniè: Tako mi du{e i Onoga Ko je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim u~ini, uspjet }e samo onaj ko je o~isti, a bit }e izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!242 Zato je poèljno da èna muslimanka pravilno izabere prijateljice, okolinu i kruòke, {to }e oplemeniti i o~istiti njenu du{u i u~initi je bogobojaznom pri vr{enju njenih djela: Budi ~vrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i nave~er u èlji da naklonost Njegovu zasluè, i ne skidaj o~iju svojih s njih iz èlje za sjajem u ìvotu na ovome svijetu, i ne slu{aj onoga ~ije smo srce nehajnim prema Nama ostavili i koji strast svoju slijedi i ~iji su postupci daleko od raboritosti.243
ÊSTO IZGOVARA ÊST O IZGOVARA TRADICIONALNE KONSTRUKCIJE I DOVE

@eni muslimanki u ja~anju njene du{e, povezivanju njenog srca s Uzvi{enim Allahom, pomaè: njeno pam}enje dova prenesenih od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pri ~injenju svakog djela za koje je utvr|eno da je Poslanik, s.a.v.s., u~io dovu. Od njega, s.a.v.s., prenose se mnoge veli~anstvene konstrukcije dova za svaki posao koji bi ~inio. Pa, tako, imamo dovu pri izlasku iz ku}e, dovu pri ulasku u ku}u, dovu za po~etak jela, dovu na kraju jela, dovu prilikom obla~enja nove odje}e, dovu prilikom leànja u postelji, dovu prilikom ustajanja iz sna, dovu za ispra}aj musafira, dovu za do~ek musafira... Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije ~inio ni jedan posao, a da nije prou~io dovu, koju bi upu}ivao Allahu, d`.{., kako bi ga blagoslovio u njegovom trudu, odstranio od njega pogre{ku, nadahnuo ga da uradi
87
onako kako je ispravno, da mu upi{e dobro djelo i da ga sa~uva od zla. Sve je ovo lahko dostupno i nalazi se hadiskim zbirkama, a potvr|eno je da je to ~inio Allahov Poslanik, s.a.v.s.244 Allahov Poslanik, s.a.v.s., podu~avao je ashabe ovim veli~anstvenim konstrukcijama, dovama i zikrovima, kao {to ih je podsticao na njihovo redovno i pravovremeno u~enje (izgovaranje). Bogobojazna èna muslimanka, koja vodi brigu o uzdizanju njene du{e, pristupa u~enju jednog broja ovih tradicionalnih konstrukcija, ugledaju}i se na Poslanika, s.a.v.s., i njegove ~estite ashabe. Ona }e biti ustrajna, onoliko koliko je u mogu}nosti, u njihovom ponavljanju u njihovo vrijeme i u njihovim prilikama. Time se njeno srce veè za Uzvi{enog Allaha, pro~i{}ava se njena du{a, izo{travaju njena ~ula i pove}ava njen iman. Doista, danas savremena èna muslimanka ima najve}u potrebu za ovom du{evnom opskrbom, kojom opskrbljuje i ~eli~i svoju du{u, kojom se udaljava od savremenih neda}a, iskvarenosti i degeneracija koje okruùju ènu u mnogim dru{tvima, zalutalim od Allahove upute. To je mnoge ène odvelo u vatru dèhenemsku, kao {to na to ukazuje Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svojim rije~ima: Pogledao sam u vatru i vidio sam da su njeni stanovnici u najve}em broju ène.245 @ena muslimanka, koja je svjesna svoje vjere, vidi (jasno) svoj put, mnogo ~ini dobra djela kako bi se spasila od ovog stra{nog kraja do kojeg ljudski i dìnski {ejtani, u svakom vremenu i na svakom mjestu, nastoje da dovedu ènu.
@ENA MUSLIMANKA PREMA SVOJIM RODITELJIMA
POSLU[NA JE PREMA NJIMA

Ono ~ime se najvi{e isti~e èna muslimanka jeste njena poslu{nost i dobro~instvo prema roditeljima. Islam podstrekava na ~injenje dobro~instva prema roditeljima u mnogim jasnim tekstovima iz Kurana i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Svaka muslimanka koja ~ita ove tekstove du`na je pridràvati se uputa koje ti tekstovi sadrè i uùrbano ~initi dobro~instva prema roditeljima, bez obzira u kakvim se uvjetima i stanju nalazila i bez obzira kakav odnos bio izme|u djevojke i njenih roditelja.
ONA ZNA NJIHOVU VRIJEDNOST I OBAVEZE VELIÎNU I SVOJE OBAVEZE PREMA NJIMA
@ena muslimanka, u~e}i Allahovu Knjigu, saznaje na koliko visok stupanj je Allah, d`.{., uzdigao roditelje. To je stupanj koji je ~ovje~anstvo upoznalo tek s ovom vjerom, koja je taj stupanj u~inila odmah iza stupnja imana - vjerovanja u Allaha, d`.{., i Njegovog oboàvanja. Jedan iza drugoga slijedili su kuranski ajeti koji zadovoljstvo roditelja stavljaju odmah nakon Allahovog zadovoljstva, a dobro~instvo prema njima ~ine glavnom vrijedno{}u nakon imana - vjerovanja u Allaha, d`.{.: I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima doboro~instvo ~inite,... 246 Stoga, mlada muslimanka, koja je svjesna svoje upute, ~ini dobro~instvo prema roditeljima vi{e od bilo koje druge djevojke u ovom opstojanju. Njeno dobro~instvo prema roditeljima ne prestaje nakon njenog prelaska kod muà i odlaska u dom njene djece, gdje ona ima svoj bezbri`ni, odvojeni i posebni svijet. Naprotiv, ona }e nastaviti ~initi dobro~instvo svojim roditeljima sve dok je ìva. Radit }e prema kuranskoj uputi, kojom se oporu~uje da se brine o roditeljima sve do kraja ìvota, a posebno kada im se pribliì starost, kada do|u do stupnja iznemoglosti, nemo}i i duboke starosti, kada najvi{e budu imali potrebu za lijepim opho|enjem, nje`nim osmijehom i lijepom rije~ju: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobro~instvo ~inite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost doìve, ne reci im ni: Uh! - i ne podvikni na njih, obra}aj im se rije~ima po{tovanja
92
punim. Budi prema njima pa`ljiv i ponizan i reci:Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali! 247 Svjesna i mudra èna muslimanka, koja je prosvijetlila svoj um kuranskom svjetlo{}u, neprestano se susre}e s ovim lijepim, boànskim postupkom. Svaki put kada u~e kuranske ajete kojim se preporu~uju lijepi postupci prema roditeljima, njeno dobro~instvo i poslu{nost prema roditeljima se pove}ava, kao {to se pove}ava njeno nastojanje da im bude na usluzi i njena predanost u traènju njihovog zadovoljstva, makar i imala muà, ku}u, djecu i druge odgovornosti: I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobro~instvo ~inite... 248 Mi smo svakog ~ovjeka zaduìli da bude dobar prema roditeljima svojim... 249 Mi smo naredili ~ovjeku da bude poslu{an roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi... 250 Istraìva~ koji pomno promatra tekstove koji govore o dobro~instvu prema roditeljima, pronalazi hadise koji idu slijedom ovih ajeta, potvr|uju}i vrijednost ~injenja dobro~instva prema roditeljima. Ti hadisi upozoravaju na neposlu{nost prema njima ili, pak, na lo{e opho|enje prema njima, bez obzira kakvi razlozi bili za to. Od Abdullaha bin Mesuda, r.a., prenosi se da je rekao: Pitao sam Vjerovjesnika s.a.v.s.: Koje djelo je najdraè Allahu? Odgovorio je: Namaz u njegovo vrijeme. Rekao sam: A {ta onda? Rekao je: Dobro~instvo prema roditeljima. Rekao sam: A {ta onda? Odgovorio je: Dìhad na Allahovom putu.251 Poslanik, veli~anstveni pedagog, dobro~instvo prema roditeljima u~inio je izme|u dva najuzvi{enija djela u islamu: namaza u njegovo vrijeme i dìhada na Allahovom putu. Namaz je stup vjere, a dìhad je vrhunac islama. Kako li je to ~asno mjesto koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odredio roditeljima!? Jedan ~ovjek do{ao je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., daju}i mu prisegu na vjernost u hid`ri i dìhadu, èle}i time zaraditi nagradu kod Allaha, d`.{., Poslanik, s.a.v.s., oklijevao je u tome da li da prihvati njegovu prisegu, pa ga je upitao: Da li ti je iko od roditelja ìv? ôvjek je odgovorio: Da. Oboje su ìvi. Poslanik, je rekao: I ti èli{ nagradu od Allaha, d`.{.!? Odgovorio mu je ~ovjek: Da. Milostivi Poslanik, dobro~initelj rekao je: Vrati se svojim roditeljima i lijepo postupaj prema njima.252 U predanju koji biljeè El - Buhari i Muslim, stoji: Do{ao je ~ovjek i traìo dozvolu od Poslanika, s.a.v.s., da ide u dìhad, pa mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Da li su ìvi tvoji roditelji? Odgovorio je: Da. Rekao je: Idi njima i trudi se (oko njih).253 Poslaniku, vojskovo|i, koji je pripremao vojsku za dìhad, nije promaklo da svojim nje`nim, ljudskim srcem spomene slabost roditelja i njihovu potrebu za sinom, pa je ovog dobrovoljca odvratio od dìhada i svojom nje`no{}u obratio mu pa`nju na dobro~instvo prema roditeljima, a bila mu je potrebna svaka ruka koja dobro udara sabljom. Sve je to bilo
93
predstavljanje opasnosti u dobro~instvu prema roditeljima i lijepom opho|enju prema njima, unutar savr{enog, ravnomjernog i jedinstvenog islamskog programa koji je Allah, d`.{., zacrtao kako bi ~ovjek bio sretan. Po{to je majka Sada bin Ebi - Vekkasa zamjerila njemu na njegovom islamu, rekla mu je: Ili }e{ odustati od svog islama ili }u gladovati dok ne umrem, pa }e{ se osramotiti kod Arapa; oni }e govoriti: Ubio je svoju majku. Odgovorio joj je Sad: Da zna{, tako mi Allaha, kad bi imala stotinu du{a i one izlazile jedna po jedna, ne bih odustao od svoga islama. Njegova je majka saburila jedan dan, pa dva dana, a tre}eg dana glad ju je savladala, pa se najela. Allah, d`.{., spustio je Kuran koji je Poslanik, s.a.v.s., u~io pred muslimanima, a u njemu se nalazi prijekor Sadu zbog njegove èstine prema majci u odgovoru koji joj je dao: A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{, onoga o kome ni{ta ne zna{, ti ih ne slu{aj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodu{no pona{aj...254 U kazivanju o pobo`njaku Dùrejdù nalazi se velika pouka o va`nosti dobro~instva prema roditeljima i aùrnost u pokornosti prema njima. Njegova majka ga je pozvala dok je klanjao, pa je rekao: Gospodaru moj, moja majka i moj namaz. Izabrao je svoj namaz. Pozvala ga je po drugi put, pa joj nije odgovorio, nego je nastavio sa svojim namazom. Pozvala ga je po tre}i put, pa joj nije odgovorio, te je ona dovu za njega u~inila, da ga Allah ne usmrti dok ne vidi lica prostitutki. Jedna prostitutka je u~inila zinaluk sa pastirom, pa je ostala trudna. Po{to se pribojavao razotkrivanja njenog stanja, rekao joj je pastir: Ako te budu pitali ko je otac novoro|en~eta, ti reci: Pobo`njak Dùrejd`. Tako je i rekla. Nasrnuli su ljudi da sru{e Dùrejdòvu isposni~ku }eliju. Sudija je traìo da se dovede na trg. Dok je bio u putu, sjetio se maj~ine dove, pa se nasmije{io. Kada je stigao do mjesta gdje }e se izvr{iti kazna, zamolio je da se pri~eka dok klanja dva rekata, a zatim je potraìo dje~aka i pri{apnuo mu na uho: Ko je tvoj otac? Odgovorio je: Moj otac je taj i taj 255 Ljudi su uzvikivali: La ilahe llallah i Allahu ekber, pa su rekli: Nanovo }emo izgraditi tvoju isposni~ku }eliju od srebra i zlata. Rekao je: Ne. Izgradite je nanovo onako kako je bila, od zemlje i blata. Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu koji biljeì El - Buhari, kaè: Da je Dùrejd` bio u~en, znao bi da je njegov odgovor majci pre~i od ibadeta njegovom Gospodaru.256 Zato pravnici smatraju da ako je ~ovjek u nafila - namazu i pozove ga jedan od roditelja, prekinut }e svoj namaz i odgovoriti mu. U srcima vjernika i vjernica ustalilo se uvjerenje o obaveznosti dobro~instva prema roditeljima, pa su sinovi i k}eri poùrili da im ~ine dobro~instvo, dok su ìvi, a i kada umru. Mnogobrojni su hadisi koji govore o tome, a neki od njih su slijede}i: @ena iz Dùhejne do{la je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekla mu: Moja majka se
94
zavjetovala da }e obaviti had`, ali ga nije obavila do svoje smrti. Da li da za nju obavim had`? Odgovorio je: Da. Obavi had` za nju. [ta misli{, da je tvoja majka imala duga, da li bi ga vratila za nju? Izvr{ite obavezu prema Allahu, jer je Allah najpre~i da se to prema Njemu izvr{i.257 U predanju kod Muslima stoji: Rekla je: Ona je, doista, bila obavezna ispostiti mjesec dana, pa da li da postim za nju? Rekao je: Posti za nju. Rekla je: Ona nije nikad obavila had`, da li da za nju obavim had`? Rekao je: Obavi had` za nju.258
ÎNI DOBROÎNSTVO PREMA SVOJIM RODITELJIMA IAKO NISU MUSLIMANI

Vjerovjesnik islama, s.a.v.s., svojim plemenitim uputstvima, uzdiè se do vrhunca ~ovje~nosti preporu~uju}i dobro~instvo i poslu{nost prema roditeljima, makar bili pripadnici neke druge vjere. To se vidi iz hadisa koji se prenosi od Esme bint Ebi - Bekr es - Siddik, r.a., koja je pri~ala: Do{la mi je majka, a bila je mu{rik u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa sam traìla fetvu od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., govore}i: Do{la mi je majka i ona èli da me posje}uje, pa da li da odràvam s njome rodbinsku vezu? Rekao je: Da. Odràvaj vezu sa svojom majkom.259 @ena muslimanka, koja je svjesna uzvi{enih kuranskih uputstava i poslani~kih upozorenja, teì tome da bude jedno od Allahovih stvorenja najposlu{nijih roditeljima i najljep{eg pona{anja prema njima u svakom vremenu i u svakoj situaciji. Ovako su postupali ashabi i oni koji su ih slijedili u dobro~instvu. Jedan je ~ovjek upitao Seida bin el - Musejjeba, r.a., govore}i mu: Ajet koji govori o dobro~instvu prema roditeljima, u potpunosti sam razumio, osim dijela u kojem se kaè: I obra}aj im se rije~ima po{tovanja punim260, pa kakve su to rije~i pune po{tovanja? Odgovorio mu je Seid: Zna~i da im se obra}a{ rije~ima kojima se rob obra}a svome gospodaru. Ibn - Sirin se obra}ao svojoj majci tihim glasom, kao da je bolestan, iz uvaàvanja i po{tovanja prema njoj.
95
STRAHUJE OD NEPOSLU[NOSTI PREMA NJIMA

Zavisno od toga koliko èna muslimanka teì ~initi dobro~instvo prema svojim roditeljima, ona toliko i strahuje od zapadanja u grijeh neposlu{nosti prema njima. Ona zna kolika je teìna ovog grijeha koji se smatra velikim grijehom, kao {to poznaje crnu, odvratnu i tmurnu sliku koju su uobli~ili vjerodostojni tekstovi, vezano za svaku ènu koja je neposlu{na prema svojim roditeljima, ~ije srce je okrutno i hladno. Ta slika potresa njenu uspavanu savjest i pobu|uje njena zale|ena i uspavana osje}anja. To je slika koja sramoti i poniàva svaku ènu koja je neposlu{na prema svojim roditeljima, upore|uju}i neposlu{nost sa {irkom prema Allahu, d`.{., kao {to se upore|uje dobro~instvo prema njima s imanom prema Allahu, d`.{. Po{to je neposlu{nost ru`ni, ogavni i crni grijeh, uznemirit }e du{u iskrene vjernice i navesti je na ono {to je ispravno. Neposlu{nost prema roditeljima spada u najve}e grijehe i najru`nije pogre{ke. Od Ebu - Bekra Nufej bin el - Harisa prenosi se da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: @elite li da vas upozorim na najve}e grijehe? Ponovio je to tri puta. Rekli smo: Da, Allahov poslani~e. Rekao je: [irk (pridruìvanje Allahu sudruga) prema Allahu i neposlu{nost prema roditeljima.261
ÎNI DOBROÎNSTVO PREMA MAJCI, A ZATIM PREMA OCU ZATIM

Smjernice islama podstrekavaju na dobro~instvo prema roditeljima, a neke od tih smjernica podstrekavaju na pojedina~no dobro~instvo prema majci i prema ocu. Te smjernice sveobuhvatno obavezuju na ravnomjernost, kod sinova i k}eri, prilikom ~injenja dobro~instva prema roditeljma, kako dobro~instvo prema jednom ne bi bilo na u{trb drugoga. A neki tekstovi, pak, utvr|uju obaveznost davanja prednosti majci nad ocem u ~injenju dobro~instva. Allahov Poslanik, s.a.v.s., ~ovjeka koji je do{ao da mu da prisegu na dìhad, kao {to smo prethodno vidjeli, pita: Da li su ìvi tvoji roditelji? Ovo je izvje{}e o tome da je dobro~instvo prema oba roditelja podjednako obavezno. U hadisu koji prenosi Esma, r.a., vidjeli smo da joj je naredio da odràva vezu sa svojom majkom mnogobo{kinjom. Do{ao mu je ~ovjek i pitao: Allahov poslani~e! Ko je najzaslu`niji
96
da mu posvetim svoju pa`nju i po{tovanje? Odgovorio mu je plemeniti Poslanik, s.a.v.s.: Tvoja majka. Upitao je: A ko onda? Rekao je: Tvoja majka. Upitao je: A ko onda? Rekao je: Tvoja majka. Upitao je: A ko onda? Odgovorio je: Tvoj otac.262 U ovom hadisu nalazi se potvrda davanja prednosti majci u odnosu na oca. Ashabi su muslimanima potvr|ivali ovo zna~enje nakon smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s. âk je Ibn - Abbas, Hibrul - ummeti (Pero ummeta) i njegov pravnik, dobro~instvo prema majci predstavljao jednim od Allahu najbliìh djela. Jedan ~ovjek mu je do{ao i rekao: Zaprosio sam jednu ènu, pa je odbila da se uda za mene. Zaprosio ju je drugi , pa je pristala da se uda za njega. Bio sam ljubomoran, pa sam je ubio. Da li trebam u~initi tevbu - pokajanje? Upitao je: Da li ti je majka ìva? Rekao je: Nije. Rekao mu je: Traì oprosta od Allaha, d`.{., i pribliì Mu se koliko god moè{. Ata bin Jasir, prenosilac ovog hadisa pri~ao je o Ibn Abbasu: Oti{ao sam i pitao Ibn - Abbasa: Za{to si ga pitao da li mu je majka ìva? Odgovorio je: Ja, doista, ne znam ni za jedno djelo koje je bliè Allahu, d`.{., od dobro~instva prema roditeljima.263 Vidimo da El - Buhari u svojoj knjizi El Edebul - mufredi, koju zapo~inje poglavljem Birrul - validejni, daje prednost poglavlju Birrul - ummi (dobro~instvo prema majci) nad poglavljem Birrul - ebi (dobro~instvo prema ocu), ostvaruju}i time sklad i harmoniju unutar ove njegove klasifikacije, kao {to obuhvata i sve ono {to se nalazi u poslani~koj uputi. âsni Kuran u du{ama sinova izaziva veliko zanimanje za dobro~instvo i pokornost prema roditeljima, te stoga i preporu~uje brigu o roditeljima. On veli~a vrijednost majke u trudno}i i dok doji djete, kao i sve pote{ko}e koje podnosi u te dvije godine ìvota na najljep{i mogu}i na~n. Govori o plemenitom trudu, apsolutnoj nje`nosti i nje`noj samilosti: Mi smo naredili ~ovjeku da bude poslu{an roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni }e se svi vratiti.264 Kako je to uzvi{en odgoj! Kako je to samilosno usmjeravanje ~ovjeka! Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim. Zahvalnost je roditeljima u tome {to su dobro ~inili za dijete, a ta zahvalnost slijedi iza zahvalnost prema Allahu, d`.{., {to je glavna vrijednost i najbolje djelo. Kako je ovo uzvi{en i plemenit stupanj koji je ova vjera odredila za roditelje! Ibn - Omer svjedo~i o ~ovjeku Jemencu koji je tavafio oko Kabe, nosio svoju majku na le|ima i govorio: Ja sam njena poslu{na deva. Nosio sam je vi{e nego {to je ona mene nosila. [ta misli{, Ibn - Omere, da li sam joj se oduìo? Odgovorio mu je: Nisi. Nisi ni koliko za jedan uzdisaj!!265 Omer bin el - Hattab bi svaki put kada bi vidio Jemence, koji su dolazili kao poja~anje muslimanskoj vojsci, pitao da li je me|u njima i Uvejs bin Amir? I sve tako dok nije do{ao do samog Uvejsa, te mu je rekao: Ti si Uvejs bin Amir? Rekao je: Da. Ti si od Murada, a
97
zatim iz plemena Karen? Rekao je: Da. Imao si gubu i ozdravio si od nje, osim na jednom dijelu koliko dirhem? Rekao je: Da. Pitao je: Ti ima{ majku? Odgovorio je: Da. Rekao je: ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaè: Do}i }e vam Uvejs bin Amir s poja~anjem iz Jemena, od Murada iz plemena Karen. Imat }e gubu i izlije~it }e se od nje, osim jednog dijela koliko dirhem. Imat }e majku i bit }e joj poslu{an. Kada bi zakleo Allaha, On bi mu zakletvu ispunio. Pa ako uzmogne{ da traì oprosta za tebe od Allaha, u~ini to. Pa traì oprosta za mene od Allaha, pa je to i u~inio. Omer ga tada priupita: Gdje èli{ i}i? Odgovorio je: U Kufu. Rekao je: Ho}e{ da za tebe pi{em njenom namjesniku? Odgovorio je: Draè mi je da budem me|u slabim ljudima.266 Do kojeg li je samo stupnja do{ao Uvejs el - Kareni zbog dobro~instva prema majci, da je ~ak i Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporu~io svojim ahabima da traè od njega da u~ini dovu! Sve ovo dokazuje koliko je visok poloàj na koji je islam uzdigao maj~instvo, kao i davanje prednosti maj~instvu nad poloàjem o~instva. Islam je predusretljiv prema oba ova stupnja i on daje vrijednost svakom od njih, kao {to podstrekava i na ~injenje dobro~instva prema njima. Dunjaluk se osmjehuje djevojci premje{taju}i je u bra~nu ku}u, u ugodnu sredinu. Ona odlazi muù i okre}e se svom podmlatku, biva zabavljena drugim stvarima pored roditelja, pa manje vodi brigu o njima, manje im ~ini dobro~instvo i manje ih obilazi. Ali, mudra i svjesna èna muslimanka daleko je od ovog nemara, jer slijedi kuransku preporuku i preporuku ~asnog hadisa o dobro~instvu prema roditeljima. Ona }e se toga pridràvati, neprestano }e voditi brigu o njihovom stanju, ùrit }e da im bude poslu{na, da im ~ini dobro~instvo koliko god moè, koliko god ima vremena, koliko joj to uvjeti dozvoljavaju i koliko je god u mogu}nosti.
NA LIJEP NAÎN ÎNI IM DOBROÎNSTVO

Svjesna èna muslimanka, koja se otvorila pred uputom islama, koja je prigrlila njegove primjere, visoke vrijednosti, koja je poslu{na svojim roditeljima, koja se na lijep na~in ophodi prema njima, traì najuzorniji put i najbolji na~in razgovora s njima kao i opho|enja prema njima. Ona im se obra}a s puno po{tovanja, uvaàvanja i odgoja. Ona ih okruùje svojom brigom, pa`njom i uvaàvanjem, pa`ljiva je i ponizna, kao {to je to Gospodar Veli~anstveni naredio u Svojoj Plemenitoj Knjizi. Njoj ne promi~e rije~ koja bi ih uznemirila, ne govori im uf niti ih àlosti zbog bilo ~ega, bez obzira u kakvim se uvjetima nalazili, ona za uzor ima rije~i Uzvi{enog Allaha:
98
Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobro~instvo ~inite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost doìve, ne reci im ni: Uh!- i ne podvikni na njih, obra}aj im se rije~ima po{tovanja punim. Budi prema njima pa`ljiv i ponizan i reci: Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali! Nekad oba roditelja, ili samo jedan od njih, skrenu s pravog puta i puta istine. Du`nost poslu{ne djevojke muslimanke, u ovakvim i sli~nim situacijama, jeste da im na lijep na~in pri|e, da pri tom bude nje`na, pa`ljiva, smirena i odlu~na, a ne okrutna niti da ih psuje ili da iza|e iz okvira lijepog odgoja. Naprotiv, ona }e nastojati da ih uvjeri na najljep{i na~in za koji smatra da je najbolji u opho|enju s njima, a njeno oru`je u postizanju cilja jeste sabur, lijepa rije~, nje`ni osmjeh, jak dokaz i zdravo razmi{ljanje; i sve to na mudar i u~itiv na~in. Od djevojke muslimanke traì se svo ovo dobro~instvo prema roditeljma, pa ~ak i ako su mu{rici. Nije joj skriveno da je obavezna da se lijepo ophodi prema njima u njihovm {irku. Ona zna da je {irk (pripisivanje Allahu druga) jedno od najve}ih grijeha, pa i pored toga ona bez dobro~instva prema roditeljima ne zauzima svoje mjesto u ~istom i jedinstvenom islamu. Mi smo naredili ~ovjeku da bude poslu{an roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni }e se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{, onoga o kome ni{ta ne zna{, ti ih ne slu{aj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodu{no pona{aj...268 Dobro~instvo prema roditeljima u islamu jeste veli~anstvena stvar, jer u sebi sadrì najpouzdanije veze i naj~vr{}e ljudsko porijeklo, kao {to su veze izme|u maj~instva, o~instva i potomstva. Ali, ove veze, koje imaju uzvi{enu vrijednost, dolaze poslije akaidskih veza. Ako bi roditelji bili mu{rici i naredili svome sinu ili k}eri da se prihvate {irka, onda im se ne}e pokoravati u tome, jer nema pokornosti prema stvorenju u neposlu{nosti prema Stvoritelju, jer ni jedna veza ne moè biti iznad akaidske veze niti ijedno porijeklo iznad vjerskog porijekla. Ali djeca }e i dalje biti poslu{na prema roditeljima, vodit }e brigu o njima i ~init }e im dobro~instvo. @ena muslimanka poslu{na je svojim roditeljima u svim situacijama. Ona ne oklijeva da ih usre}i, da u njihova srca unese radost, onoliko koliko je u mogu}nosti. înit }e ono ~ime je Allah zadovoljan, time {to }e se, s vremena na vrijeme, brinuti o njihovom stanju, ~init }e im usluge koje }e njihovu du{u razveseliti, ~esto }e ih posje}ivati, prilazit }e im vesela osmijeha, otvorene i ugodne du{e, dolazit }e s lijepim poklonom koji }e ih usre}iti i obra}at }e im se lijepim i nje`nim rije~ima. Ovako treba postupati u njihovom ìvotu. A nakon njihove smrti, dobro~instvo ène muslimanke prema roditeljma produàva se ~injenjem dove i dijeljenjem sadake za njih,
99
obavljanjem onoga {to je ostalo iza njih od dugova prema Allahu, d`.{., ili prema ljudima. Poslu{nost i dobro~instvo prema roditeljima jeste jedna plemenita osobina u moralu muslimana i muslimanki. Ova plementa i uznosita moralna osobina treba opstati u njihovom ìvotu, bez obzira {ta se desilo u ìvotu, koliko se uzdigle ìvotne vrijednosti, bez obzira koliko se pove}ale obaveze, poslovi i odgovornosti. Ova moralna osobina dokaz je osebujne osje}ajnosti koja je, hvala Allahu, jo{ uvijek prisutna u mjestima u kojim ìve muslimani. Ona je jasni dokaz pokornosti kojom se odlikuju muslimani i muslimanke naspram velike generacije, koja se brinula o materijalnom izdràvanju, koja se `rtvovala i koja se pribliàva zavr{etku ìvota. Ta generacija ima najve}u potrebu da joj se kaè utje{na rije~, njeàn govor, da joj se pruì blaga ruka, drago srce i osmijeh pun nadanja. Ova moralna osobina ~uva ~ovjeka, bilo da je mu{karac ili èna, od toga da se srce ne okameni, da ne presu{i nje`nost i ~uva ga od grijeha nevjerstva i nezahvalnosti. Ona }e, napokon, otvoriti ~ovjeku vrata dènetska.
@ENA MUSLIMANKA NASPRAM SVOGA MU@A
BRAK U ISLAMU
Brak u islamu jeste blagoslovljeni ugovor izme|u ~ovjeka i ène, ugovor kojim biva dozvoljen bra~ni odnos me|u njima, ~ime zapo~inju svoje dugo ìvotno putovanje u ljubavi, jednakosti, slozi, pra{tanju, gdje svako od njih traì smiraj u drugome, pa u zajedni~kom ìvotu nalaze smiraj, nje`nost, sigurnost, smirenost i slasti ìvota. Kuran, a.{., ovu {erijatsku vezu izme|u mu{karca i ène opisuje na najljep{i mogu}i na~in. Iz njega zra~i poziv na ljubav, slogu, povjerenje, razumijevanje i milost. Iz njeg se {iri miomiris ljubavi, sre}e, odu{evljenja i nje`nosti: I jedan od dokaza Njegovih je to {to za vas, od vrste va{e, stvara ène da se uz njih smirite, {to izme|u vas uspostavlja ljubav i milost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmi{ljaju. 269 To je veza pokornosti Gospodaru koja ne moè biti pouzdanija, koju Gospodar stvara izme|u du{a dvoje supru`nika muslimana. Jer, oni se sastaju u ljubavi, razumijevanju, me|usobnom potpomaganju i savjetovanju. Oni osnivaju muslimansku porodicu koja pruà nje`nost, otvara obzorja razuma, vodi du{e ka Uputi i lijepom pona{anju s kojim je do{ao ~isti islam. Muslimanska je porodica ~vrsta cigla u izgradnji muslimanskog dru{tva, jer su njeni pojedinci ~lanovi koji proizvode, grade, me|usobno se pomaù u doboro~instvu i bogobojaznosti, takmi~e se i natje~u u ~injenju dobrih djela. Dobra èna jeste stup muslimanske porodice, njen ~vrsti oslonac i stabilni temelj. Ona je prvi ìvotni uìtak u ìvotu ~ovjeka, pa ~ak, ona mu je i najbolji uìtak u ìvotu, kao {to je to rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Ovaj svijet je uìtak, a najbolji ovosvjetski uìtak je dobra i ~estita èna.270 Doista je ona najve}a Allahova blagodat data ~ovjeku, jer u njoj nalazi smiraj od ìvotnih nevolja i premorenosti od napora i muka, pa nalazi kod nje rahatluk, utjehu, smiraj i uìtak koji se ne moè mjeriti ni sa kojim drugim uìtkom u ~ovjekovom ìvotu. Pa kako onda moè èna, koja je najbolji ìvotni uìtak, biti uspje{na supruga, kako moè u svoj svojoj ènstvenosti biti voljena, omiljena i po{tovana? Ovo }e nam pojasniti sljede}e stranice.
104
NA LIJEP NAÎN IZABIRE MU@A

Jedna od po~asti koje je islam dao èni jeste i to {to joj daje pravo na izbor muà. Roditelji ne mogu prisiliti svoju k}er da se uda za nekoga koga ona ne èli za muà. Mudra èna muslimanka koristi se ovim pravom, ali se ne odri~e savjeta i usmjerenja svojih roditelja, u onome {to je za nju korisno pri dolasku prosca, jer njih dvoje imaju vi{e od nje iskustva vezanog za ìvot i ljude. U isto vrijeme, ona se ne zadovoljava time da bude li{ena tog prava, zbog naho|enja njenog oca, jer bi prisilio svoju k}er da se uda za ~ovjeka kojeg ne èli. Tekstovi koji staju uz stranu ène muslimanke, u ovom osjetljivom pitanju, veoma su mnogobrojni. Imam El - Buhari biljeì od El - Hanse bint Hidam: Otac me je dao za svoga brati}a, a ja to nisam èljela, pa sam se zbog toga àlila Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., te mi je rekao: Dozvoli ono {to je tvoj otac u~inio. Rekla sam: Ja nemam èlje za onim {to je u~inio moj otac. Rekao je: Idi. Nema mu braka s tobom. Udaj se za onoga kojeg èli{. Rekla sam: Ve} sam dozvolila ono {to je na~inio moj otac, ali sam èljela da ène znaju da o~evi u stvarima njihovih k}eri nemaju ni{ta... 271 Allahov Poslanik, s.a.v.s., u po~etku ju je uputio na to da ispuni volju njenog oca, i tako bi trebalo biti u osnovi, jer je poznato koliko o~evi vode brigu o sre}i svojih k}eri. Ali, kada je vidio da je njen otac èli prisliti da se uda za nekog koga ne èli, dao joj je slobodu izbora i spasio je od samovolje oca koji nasilje ~ini svojoj k}eri, prisiljavaju}i je na brak u kojem ne nalazi rahatluk za svoju du{u. Islam ne zadaje èni pote{ko}e niti se zadovoljava time da ona ìvi s ~ovjekom kojeg ne voli, jer islam èli da brak bude uspje{an, da se gradi na ~vrstim temeljima jednakosti me|u supru`nicima, javno i tajno, na bliskosti naravi, obi~aja, sklonosti i ciljeva. Ako bi se desio neki nedostatak u izgradnji bra~ne zajednice, ako supru`nici ne bi lijepo ìvjeli, ako bi èna osje}ala da nije u stanju da pristupi muù s iskrenom ljubavlju, odano{}u i pokorno{}u, ako bi se bojala da ne zapadne u grijeh neposlu{nosti i suprotstavljanja muù kojeg ne voli, na njoj je da traì razvod braka. A to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pojasnio kada mu je do{la èna Sabita bin Kajsa bin [emmasa, Dèmila, sestra Abdullaha bin Ubejja. Rekla mu je: Allahov poslani~e, Sabitu bin Kajsu ne zamjeram ni u vjeri ni u moralu, ali ja mrzim nevjerstvo u islamu. 272 Rekao joj je Poslanik, s.a.v.s.: Ho}e{ li mu vratiti njegovu ba{~u? A njen mehr je bila ba{~a. Rekla je: Da. Pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao po njega: Prihvati ba{~u i razvedi se od nje. 273
105
U Buharijinom predanju od Ibn - Abbasa stoji da je rekla: Ja ne zamjeram Sabitu u vjeri niti u moralu, ali ja ga ne podnosim. Islam {titi dignitet ène, ~uva njenu ~ast, po{tuje njenu volju pri izboru ~ovjeka s kojim }e provesti svoj ìvot i ne dopu{ta da je iko prisiljava na brak s ~ovjekom kojeg ne èli. Nema boljeg dokaza za to od pri~e koja govori o Beriri (robinji Abesinki) koja je bila vlasni{tvo Utbea bin Ebi - Leheba. On ju je prisilio na brak s jednim robom, koji se zvao Mugis, a ona ne bi bila zadovoljna njime da je stvar bila u njenim rukama. Nad njom se saàlila majka vjernika Ai{a, pa ju je kupila i oslobodila ropstva. Ovdje je ova robinja osjetila da je samostalna i da treba odlu~iti {ta }e biti s njenim bra~nim ìvotom, pa je od svoga muà traìla razvod braka. Njen mu` je i{ao za njom pla~u}i, a ona ga je odbijala. Da poslu{amo i hadis koji biljeì El - Buhari od Ibn - Abbasa, r.a., koji nam pruà sliku slobodne ène, ène koja je odlu~na prekinuti svoj brak s ~ovjekom koga ne voli, kao {to nam pruà i komentar Poslanika, s.a.v.s., velikog srca za tu upe~atljivu situaciju i njegovo zagovorni{tvo u toj stuaciji. Od Ibn - Abbasa, r.a., prenosi se: Beririn mu` bio je rob. Zvali su ga Mugis. Kao da gledam kako ide iza nje i pla~e toliko da mu se suze slivaju niz bradu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je Abbasu: O Abbase! Zar se ne ~udi{ Mugisovoj ljubavi prema Beriri i Berirnoj mr`nji prema Mugisu!? Pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Kada bi mu se vratila! Rekla je: Allahov poslani~e, da li mi to nare|uje{? Odgovorio je: Ja se samo zauzimam. Rekla je: Ja nemam nikakve potrebe za njim.274 Ovaj osje}ajni ljudski prizor ostavio je traga na plemenitog Poslanika: duboka i neskrivena ljubav od muà i ~vrsta odbojnost od ène. Nije mu ni{ta drugo preostajalo do da opomene ènu govore}i: Kada bi mu se vratila! Pa on je tvoj mu` i otac tvoga djeteta. Ovdje èna vjernica traì poja{njenje: Da li mi to nare|uje{?, tj. da li mi ovim rije~ima nare|uje{, pa, onda mi je to obaveza? Dolazi odgovor Poslanika, veli~anstvenog ~ovjeka, u~itelja i zakonodavca: Ja se samo zauzimam, tj. kaèm to radi zauzimanja, a ne radi naredbe, odluke, obaveze ili prisile! Neka strogi, tvrdoglavi o~evi koji nasilje ~ine svojim k}erima, poslu{aju ovu veli~anstvenu vjerovjesni~ku uputu! @ena muslimanka koja je svjesna svoje vjere ima ~vrsta, postojana i mudra mjerila pri izboru muà. Ona se ne zadovoljava ljepotom prirode i izgleda niti njegovim visokim poloàjem u dru{tvu, njegovim bogatstvom, kao ni drugim sli~nim svojstvima kojim se ène obi~no zadovoljavaju. Ona }e se zaustaviti kod njegove vjere i morala, jer su oni temelj uspje{ne bra~ne zajednice i najljep{i ukras kojim se mu` moè okititi. îsti islam tekstualno je stavio u obavezu ova dva svojstva kod prosca, pa ako bi kod njega bila prisutna ova dva svojstva, obavezna je da se uda za njega, a ako ne bi to u~inila, propast bi zaslijepila dru{tvo i nastao
106
bi u njemu fesad: Ako vam do|e neko s ~ijom vjerom i moralom ste zadovoljni, udajte se za njega. Ako to ne u~inite, nastat }e velika propast i nered na Zemlji.275 Kako iskreni mladi musliman ne ùdi za zelenim biljem koje raste iz |ubriva, a to je lijepa djevojka koja je izdanak lo{eg okruènja - tako mudru, svjesnu, mladu muslimanku ne primamljuje mladi} koji se zabavlja, koji je nestabilan i koji je lahkouman, pa makar bio lijepog izgleda i elegantne pojave. Nju }e interesovati vrijedni mladi musliman koji je svjestan, o{trouman, nje`nog srca, ~iste uljudnosti i lijepe vjere, morala i pona{anja. Pa, dobroj mladoj muslimanki dolikuje samo dobar mladi musliman, a nevaljala i zalutala djevojka dolikuje samo nevaljalom i zalutalom mladi}u. A Uzvi{eni Allah rekao je istinu kada kaè: Nevaljale ène su za nevaljale mu{karce, a nevaljali mu{karci su za nevaljale ène; ~estite ène su za ~estite mu{karce, a ~estiti mu{karci su za ~estite ène...276 Ovo ne zna~i da èna odbacuje lijep izgled i lijepu pojavu i da se zadovoljava ru`no}om i odvratnim i bijednim izgledom. Ona ima pravo - kao {to smo ve} rekli - da se odlu~i za ~ovjeka koji ispunjava njenu du{u i istovjetno zadovoljava njena osjetila i ~ula po svom izgledu i svom sadràju. Ne}e odbaciti izgled na u{trb sadràja, niti }e odbaciti sadràj na u{trb izgleda. Osnova ovog problema jeste da èna muslimanka izabere ~ovjeka koji }e svojom li~no{}u u potpunosti ispuniti njenu du{u, osvojiti njeno divljenje i po{tovanje. Mudru i svjesnu ènu muslimanku ne zasljepljuje sjaj izgleda niti je to odvra}a od vi|enja istine i dragocjenosti. @ena muslimanka zna da ~ovjek ima pravo na skrbni{tvo nad ènom, na osnovu kuranskog teksta: Mu{karci vode brigu o ènama zato {to je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato {to oni tro{e imetke svoje.... 277 Stoga se ona èli udati za ~ovjeka kojim }e se ponositi zbog njegove brige o njoj i radovati zbog svoje udaje (za njega), a ne da se kaje zbog toga {to se udala za njega. Ona èli ~ovjeka u ~iju ruku }e staviti svoju ruku, kako bi se zaputili ka izvr{enju njihove zada}e u ovom ìvotu, ka izgradnji muslimanske porodice, uzgajanju ~istih generacija i odgoju razboritih umova, srca i osje}aja pod okriljem razumijevanja, ljubavi i harmonije, a ne da im na tom njihovom putu prave nesklad i pote{ko}e u pona{anju, opre~nosti karaktera, raznolikost }udi ili razli~itost u vjeri. Stoga, te dvije zvijezde kod vjernika i vjernica idu jedna uz drugu na ìvotnom putu vrijedne vjernice kako bi se obavila velika zada}a, koju je Allah, d`.{., u~inio ovisnom od ~ovjeka i u~inio je emanetom u dubini du{e mu{karaca i èna, onako kako je to Kuran ~asni zacrtao: Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslu{nim mu{karcima i poslu{nim ènama, i iskrenim mu{karcima i iskrenim ènama, i strpljivim mu{karcima i strpljivim ènama, i poniznim mu{karcima i poniznim
107
ènama, i mu{karcima koji dijele zekat i ènama koje dijele zekat, i mu{karcima koji poste i ènama koje poste, i mu{karcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ènama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i mu{karcima koji ~esto spominju Allaha i ènama koje ~esto spominju Allaha, Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio. 278 Za ispravnost ovog puta i dosezanje do velikog cilja, neophodna je jaka bra~na veza, stabilnost porodice i njena izgradnja na ispravnim temeljima dobrog izbora. Me|u veli~anstvenim ènama muslimankama, koje su se odlikovale snagom li~nosti, uzvi{enosti cilja i dalekose`nom izboru muà, svakako spada i Ummu Sulejm bint Milhan. To je èna koja je me|u prvim ènama ensarijkama primila islam. Bila je udata za Malika bin en - Nadra i rodila mu je sina Enesa. Po{to je primila islam, njen mu` Malik bio je nezadovoljan njenim islamom, pa ju je u srd`bi ostavio, a ona je ustrajala u svom islamu. Nakon toga ju je pogodila àlosna vijest o njegovoj smrti, a ona se nalazila u cvijetu svoje mladosti. Sve je to podnosila u ime Allaha. Sa svojim desetogodi{njim sinom Enesom, zaputila se kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i ostavila ga da mu sluì. Zaprosio ju je jedan od najboljih mladi}a Medine, koji se isticao po svojoj muèvnosti, bogatstvu i snazi, a to je bio Ebu - Talha, prije nego je primio islam. Bio je ~e`njom srca mnogih djevojaka Jesriba zbog svog imetka, mladosti i zbog svoje snage. Mislio je da }e Ummu Sulejm letjeti od sre}e zbog njega. Ali se iznenadio kada mu je rekla: O Ebu - Talha, zar ne zna{ da je boànstvo koje ti oboàva{ drvo koje raste iz zemlje i koje je izradio Abesinac iz tog i tog plemena? Rekao je: Znam. Rekla je: Zar se ne stidi{ da u~ini{ sed`du drvetu koje ni~e iz zemlje i koje je izradio Abesinac iz tog i tog plemena? Ebu - Talha je bio uporan, te joj je ponudio skupi mehr i rasko{ni ìvot. Ali je ona ostala ustrajna na svom stanovi{tu, te mu je rekla: O Ebu - Talha! Tako mi Allaha, ~ovjek kao {to si ti ne odbija se, ali ti si ~ovjek kafir, a ja sam èna muslimanka i nije mi dozvoljeno da se udam za tebe. Ako bi primio islam, to bi ti bio moj mehr, i ne}u ti traìti ni{ta drugo. 279 Drugog dana stavio ju je na ku{nju ve}im mehrom i obilnijim poklonima. Ummu Sulejm je ustrajala, a njena ~vrstina je u njegovim o~ima pove}avala njenu ljepotu, privla~nost, odva`nost i razboritost. Rekla mu je: Zar ne zna{, o Ebu - Talha, da va{e boànstvo koje oboàvate, pravi tesar - rob te i te porodice? Kada biste njime zapalili vatru, izgorio bi? Njene rije~i bile su poput udarca koji je uzdrmao osje}aje kod Ebu - Talhe, te se zapitao: Da li moè Gospodar izgorjeti? Te je njegov jezik izgovorio rije~i {ehadeta: E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne Muhammeden resulullah. Tada je Ummu Sulejm, dok je sre}a oblivala svo njeno bi}e, rekla svome sinu Enesu: Ustani Enese i oèni Ebu - Talhu. Enes je doveo svjedoke i teklo je sklapanje braka. Radost Ebu - Talhe bila je tolika da je svo svoje bogatstvo stavio me|u ruke Ummu
108
Sulejm, ali mu se s visine, iskrenih, dragih i nje`nih osje}anja,vjernica obratila rije~ima: O Ebu - Talha. Ja sam se udala za tebe u ime Allaha i ne}u ni{ta osim toga uzeti kao mehr.. Ona je znala da se islamom Ebu - Talhe nije do~epala samo prikladnog i plemenitog muà, nego je zadobila i nagradu od Allaha, d`.{., koja prevazilazi sve ono {to se nalazi na dunjaluku od najboljih (crvenih) deva, kao {to je to ~ula od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Da Allah pomo}u tebe uputi jednog ~ovjeka, bolje je nego da ima{ najbolju stoku.280 Ovako èna muslimanka za primjer uzima veli~anstvenu ènu, kao {to se ugleda i na ène sli~ne njoj u pitanju ~istote imana, snage li~nosti, ispravnog vjerovanja i pravilnog izbora.
POKORNA JE I POSLU[NA SVOME MU@U

Mudra èna muslimanka uvijek je poslu{na svome muù u onome {to ne predstavlja grijeh. Ona vodi brigu o tome da mu udovolji i da u njegovu du{u ne unese sre}u, makar bio i siromah koji se nalazi u te{koj situaciji. Ona ne gun|a zbog stisnute ruke niti se àli zbog tjeskobe koju osje}a zbog ku}nih poslova. U historiji islama spominje se jedan broj odabranih èna koje su bile primjer strpljivosti, dobro~instva, velikodu{nosti i dare`ljivosti u sluènju svojih muèva i doma}instava, zbog oskudice i bijede u kojoj su se nalazile. Predvodnica tih uzornih èna je Fatima Ez - Zehra, k}erka Muhammeda, s.a.v.s., i èna Alije bin Ebi Taliba, r.a. @alila se zbog onog {ta joj je zadesilo ruke od `rvnja, te joj je jednog dana njen mu` Alija bin Ebi - Talib rekao: Do{ao je tvoj otac s robljem, pa idi i traì od njega jednu slu{kinju. Oti{la je svome ocu, ali joj je stid zabranjivao da ga pita za ono zbog ~ega je do{la. Oti{ao je Alija i pitao ga za slu{kinju njegovoj k}eri, koja je draga njegovom srcu. Ali, Poslanik, nije mogao udovoljiti najdraèm stvorenju, a da zapostavi muslimane. Do{ao je kod k}eri i njenog muà, te im je rekao: Ho}ete li da vas nau~im ne~em {to je bolje od onoga {to ste traìli od mene? Kada po|ete le}i, prou~ite 33 puta subhanallah, 33 puta el - hamdu lillah i 34 puta Allahu ekber. To vam je bolje od sluge. Oprostio se od njih i oti{ao, nakon {to je u njihove u{i i u dubinu njihovih du{a ostavio ovu boànsku pomo}, uz pomo} koje se zaboravljaju pote{ko}e i zanemaruju problemi. Alija, r.a., po~eo je redovno u~iti Poslanikove, s.a.v.s., rije~i, pa je rekao: Tako mi Allaha, nisam ih izostavio otkako sam ih nau~io. Jedan od ashaba ga je upitao: Ni u no}i Bitke na Sifinu? Rekao je Ni u no}i Bitke na Sifinu. 281 Esma bint Ebi - Bekr bila je u slu`bi svoga muà i svoga doma}instva. Njen mu` imao je konja kojeg je ure|ivala, sakupljala mu sijeno, hranila ga, odràvala ga, kuhala i donosila iz
109
daleka zrnevlje na svojoj glavi. Pustimo je da sama pri~a o svemu ovome, kao {to to biljeè El - Buhari i Muslim. Pri~ala je: Udala sam se za Ez - Zubejra, koji nije imao ni{ta osim svoga konja. Nastavljala je: Hranila sam njegovog konja , ure|ivala sam ga i timarila. Mljela sam zrnevlje za njegovu devu, ure|ivala sam je, pojila, pripremala za kori{tenje i kuhala, ali nisam dobro pekla hljeb, pa su mi kom{inice ensarijke pekle hljeb, a one su bile iskrene ène. Nastavljala je: Donosila sam zrnevlje na svojoj glavi sa Ez - Zubejrove zemlje, koju mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odredio, a bila je udaljena dvije tre}ine sahata. Pri~ala je: Jednog dana i{la sam sa zrnevljem na glavi, te sam srela Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a s njim je bila i skupina ashaba. Pozvao me je, a zatim rekao: Ih, ih 282, kako bih iza njega sjela na devu. Kaè: Pa sam se postidjela, a i znala sam kolika je tvoja ljubomora 283 Rekao je: Tako mi Allaha, tvoje no{enje zrnevlja na glavi gore je od toga da si s njime jahala na devi. Rekla je: Nakon toga mi je Ebu - Bekr poslao slugu koji me je po{tedio konju{arstva, a time kao da me je oslobodio ropstva. 284 Iskrena èna muslimanka prihvata slu`bu svoga doma}instva i svoga muà, poznaju}i pravo njenog muà nad njom, a to je veliko, veliko pravo... To je pravo koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., potvrdio rije~ima: ôvjeku ne prili~i da u~ini sed`du nekom drugom ~ovjeku, a da prili~i ~ovjeku da u~ini sed`du nekom drugom ~ovjeku, naredio bih èni da u~ini sed`du svome muù, zbog veli~ine njegovog prava nad njom. 285 Rekao je i ovo: Da sam ikome naredio da u~ini sed`du drugome, naredio bih èni da u~ini sed`du svome muù. 286 Ai{a, r.a., pitala je Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Ko ima najve}e pravo nad ènom? Odgovorio je: Njen mu`. Upitala je: A ko ima najve}e pravo nad mu{karcem? Odgovorio je: Njegova majka. 287 Jedna je èna do{la kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zbog neke potrebe, pa kad je zavr{io s tim {to je imala kod njega, rekao je: Da li ima{ muà? Odgovorila je: Imam. Rekao je: Pa kakva si mu? Odgovorila je: Ne uskra}ujem mu njegovo pravo, osim u onome {to nisam u stanju. Rekao je: Pogledaj gdje se ti nalazi{ kod njega. Pa on je, doista, tvoj Dènnet i tvoj Dèhennem. 288 Da li je èna muslimanka, koja ~uje ovu vjerovjesni~ku uputu, u mogu}nosti da se àli zbog slu`be u svom doma}instvu i kod svoga muà? Ona se, doista, bavi odgovornostima njene ku}e, vodi brigu o pravu njenog muà nad njom, a njena du{a je ispunjena vedrinom i rado{}u jer osje}a da ne obavlja te{ki zadatak od kojeg bi du{a bjeàla i osje}ala njegovu teìnu. Ona obavlja svoje ku}ne poslove, znaju}i da }e za njih imati nagradu kod Allaha, d`.{.
110
Ashabi i oni koji idu njihovim putem upu}ivali su na ovaj islamski odgoj, a prenosili su ga od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Kada bi vjen~avali ènu za nekog ~ovjeka, naredili bi joj da ga sluì, da vodi brigu o njegovom pravu, te je tako èna muslimanka znala kakva joj je du`nost prema njenom muù. Briga o muù i lijepo opho|enje prema njemu postali su moralnim osobinama i karakteristikama kroz sve vijekove. Primjer toga imamo u onome {to biljeì hanbelijski pravnik Ibn el - Dèvzi u svojoj knjizi Ahkamun - nisai 289, u kojoj se govori o pobo`nom ~ovjeku koji je mnogo postio i mnogo klanjao. @ivio je u dvanaestom stolje}u po Hid`ri i zvao se [uajb bin Harb. Htio se oèniti nekom ènom, pa joj je skru{eno rekao: Ja sam lo{eg pona{anja. Lukavo, dovitljivo i ljubazno mu je odgovorila: Goreg pona{anja od tebe jeste onaj ko te je prisilio na to da bude{ lo{eg pona{anja. Tako je spoznao da se pred njim nalazi mudra, o{troumna i inteligentna èna, pa joj je odmah rekao: Onda. Ti }e{ biti moja èna. Ovo je o{trouman i razborit pogled na lijepo opho|enje koje je ova èna primijenila. Ona je dokazala, ~ovjeku koji joj je pristupio prose}i je, da èna ako razumije mentalitet svoga muà, ako upozna njegove obi~aje, ono ~ime je zadovoljan i {to ga srdi, sposobna je da pridobije njegovo srce i zadobit }e njegovo divljenje. Postojanje bilo kakvog propusta, omogu}ava puhanje vjetrova neslaganja, koji mute ~istotu bra~nog ìvota. @ena koja ne poznaje ove ~injenice nije podesna da bude uspje{na supruga, te svoga muà, svojim neznanjem, nedostatkom i glupo{}u, dovodi do lo{eg morala, pa on biva goreg morala, jer ga je prisilila na taj lo{i moral. Inteligentna i mudra èna muslimanka ne}e se tako pona{ati, nego }e brinuti o tome da se lijepo ophodi prema svome muù. Koristit }e se svojom inteligencijom, dovitljivo{}u i razborito{}u u svojim lijepim postupcima koji }e joj otvoriti zasune na srcima, koji }e razveseliti du{e. Ona }e to ~initi, smatraju}i da lijepo opho|enje prema muù ne predstavlja samo dru{tveni moral kojim se ponosi me|u svojim bli`njim, nego je to vjera za koju }e je Allah, d`.{., nagraditi. Ako se bude lijepo ophodila, zadobit }e nagradu, a bit }e ka`njena ukoliko mu to uskrati. Najbolji na~in pokornosti i poslu{nosti ène muslimanke prema njenom muù o~ituje se u njenom odgovaranju na njegove specifi~ne èlje, koje su zakonom propisane. Udovoljavanjem muù, na najbolji na~in i u najboljem obliku, iskazuje se uìtak bra~nog ìvota u okviru zajedni~kog ìvota, posjeta, hrane, odje}e, razgovora i drugih sli~nih oblika svakodnevnog ìvota. [to god ona vi{e zadovoljava njegove èlje, to se sve vi{e njihov zajedni~ki ìvot ispunjava sre}om, ~istotom i zdravljem. Njihov ìvot biva sve bliì islamskom duhu i uputi. Svjesna èna muslimanka ne zaboravlja da je pokornost prema muù moè uvesti u Dènnet, kao {to nas je o tome obavijestio plemeniti Poslanik, s.a.v.s.:
111
Ako èna bude klanjala pet dnevnih namaza, ako bude postila mjesec ramazan, ako bude pokorna svome muù, ako bude ~uvala svoje stidno mjesto, bit }e joj re~eno: U|i u Dènnet s kojih god vrata èli{. 290 Od Ummu Seleme, r.a., prenosi se da je rekla: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Koja god èna umre, a njen mu` bude zadovoljan njome, u}i }e u Dènnet. 291 Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., zacrtao je svijetlu, jasnu i dragu sliku pobo`ne, drage, moralne i sretne ène na dunjaluku i na ahiretu: Ho}ete li da vas obavijestim o va{im ènama u Dènnetu? Rekli smo: Da, Allahov poslani~e. Rekao je: To je ona koja mnogo ra|a djecu i koja je umiljata, a kada se naljuti, ili kada joj se zlo nanese, ili kada se na nju njen mu` naljuti, kaè: Ovo je moja ruka u tvojoj ruci. Ne}u zaspati dok ne bude{ zadovoljan. 292 Mudra èna muslimanka zna da je islam koji je obe}ao obilnu nagradu zbog njene pokornosti prema muù, i ulazak u Dènnet, taj koji prijeti èni koja je skrenula s puta pokornosti muù, koja ga odbija i ne mari za njega, kaznom, srd`bom i proklinjanjem od meleka. El - Buhari i Muslim biljeè od Ebu - Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kada mu{karac pozove svoju ènu u postelju i ona mu se ne odazove, pa on zaspi srdit, proklinju je meleki sve dok ne svane. 293 U Muslimovom Sahihu od Ebu - Hurejrea, r.a., navodi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Tako mi onoga u îjoj ruci je moja du{a, nema ~ovjeka koji kada pozove svoju ènu, a ona mu se ne odazove, a da Onaj Koji je na nebesima nije srdit na nju, sve dok on ne bude zadovoljan njome. 294 Prokletstvo se spu{ta na svaku odbojnu, svojeglavu i zlo}udnu ènu, a ne}e se prokletstva spasiti ni mrzovoljne, spore ène, kao ni one koje odga|aju: Prokleo je Allah one koje odga|aju, ène koje, kada ih mu` pozove u postelju, govore: Sad }u , sve dok se ne sklope njegove o~i. 295 Brak u islamu je podjednako radi kreposti mu{karca i ène, a nakon toga, na èni je da odgovori na zahtjeve svoga muà, ako bi {ta od nje traìo. Ona se ne}e sluìti ru`nim isprikama niti }e bjeàti od njega. Zbog toga se i navode mnogobrojni hadisi koji podsti~u na to udovoljavanje njihovim èljama, koliko je to ona u mogu}nosti, bez obzira na obaveze i ku}ne poslove, osim ako za to postoji razlog koji joj to zabranjuje i koji to ne omogu}ava. U te hadise spadaju i njegove, s.a.v.s., rije~i: Kada ~ovjek pozove svoju ènu u postelju, neka mu se odazove, makar bila na samaru deve. 296 Kada ~ovjek pozove svoju ènu iz bilo koje potrebe, neka mu se odazove, pa makar bila kod {poreta. 297
112
Stoga je pitanje ~estitosti mu{karca i njegovo udaljavanje od fitneluka va`nije od bilo kojeg drugog posla koji èna moè obavljati, jer, islam traì i za mu{karca i za ènu jednakost, da ìve u ~istoj, pro~i{}enoj i ugodnoj atmosferi koja je udaljena od bilo kakvog uticaja fitneluka i upu{tanja u zabranjene uìtke. Vrelina strasti se ne moè ugasiti niti se moè odagnati primisao o {irenju harama, osim kori{tenjem prirodne energije na legitiman, dozvoljen i prirodan na~in. Na ovo nas upu}uje plemeniti Poslanik, s.a.v.s., rije~ima koje se navode u hadisu koji biljeì Muslim od Dàbira, u poglavlju o braku ( En - nikahu): Ako se nekom od vas svidi neka èna koja potakne strast u njegovom srcu, neka ode kod svoje ène i ima sno{aj s njome, tako }e izbaciti ono {to se u njemu nalazi.298 Prijetnja èni na koju je mu` srdit, dostiè takav nivo da se od toga prestravi srce svake bogobojazne ène koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan, jer joj ne}e biti primljen namaz, niti }e joj se podi}i bilo koje dobro djelo na nebesa, sve dok njen mu` ne bude zadovoljan njome. To se navodi u hadisu koji se biljeì od Dàbira bin Abdullaha, koji kaè: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Trome ne}e namaz biti primljen, niti }e im se podi}i bilo koje dobro djelo do nebesa: odbjeglom robu, sve dok se ne vrati svome gospodaru, pa svoju ruku stavi u njegove ruke; èni na koju je mu` srdit, sve dok ne bude zadovoljan i pijanici sve dok se ne osvijesti.299 Pod ljutnjom muà na ènu podrazumijeva se da mu` bude u pravu, a da mu se ona suprotstavlja u tome. Nekad se desi i suprotno, pa mu` bude nasilnik, ali ta njegova srd`ba joj ne}e nauditi, nego }e je Allah, d`.{., nagraditi zbog njene strpljivosti. Od ène se traì da se lijepo ophodi prema svome muù, da mu bude pokorna u stvarima koje ne predstavljaju nepokornost prema Allahu, d`.{., jer u islamskom pravu nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju. O tome govori Allahov Poslanik, s.a.v.s.: @eni koja vjeruje u Allaha nije dozvoljeno da bilo koga pusti u ku}u, ako on to ne voli; nije joj dozvoljeno da iza|e, ako on to ne voli, ne pokorava se ispred njega nikome; nije joj dozvoljeno da se udaljava od njegove postelje niti da mu je uskra}uje. Ako bi on bio taj kome je nepravda u~injena, neka mu pri|e sve dok ga ne odobrovolji, pa ako to prihvati, to je dobro za nju i Allah, d`.{., }e primiti njenu ispriku i objaviti i oja~ati njen dokaz, te ona ne}e imati nikakva grijeha. A ako on ne bi bio zadovoljan, pa, njena isprika do{la je do Allaha.300 Pod pokorno{}u i poslu{no{}u prema muù podrazumijeva se da njegova èna - pored ramazana - posti samo uz njegovu dozvolu, da u njegovu ku}u pu{ta samo onoga kome on dozvoli i s kime je on zadovoljan i da tro{i njegovu zaradu samo njegovom dozvolom. Ako bi potro{ila bez njegove naredbe, pola nagrade od toga njemu pripada. Bogobojazna i svjesna èna muslimanka pridràva se ovog {erijatskog propisa koji je odredio Allahov Poslanik, s.a.v.s., rije~ima: @eni, u muèvu prisustvu, nije dozvoljeno postiti bez njegove dozvole niti smije koga
113
pustiti u ku}u bez njegove dozvole, a za ono {to bez njegove dozvole potro{i (dijele}i sadaku), on ima pola nagrade.301 U Muslimovom predanju stoji: @eni, u muèvu prisustvu, nije dozvoljeno postiti bez njegove dozvole niti smije koga pustiti u ku}u, kada je on prisutan, bez njegove dozvole. A ono {to bez dozvole od zarade njegove potro{i (dijele}i sadaku), pa, pola nagrade za to njemu pripada.302 Oslonac svemu ovome jeste muèva dozvola i njegovo zadovoljstvo. Ako ne{to potro{i u cilju davanja sadake i dobrovoljnog priloga bez njegove dozvole, ona za to ne}e imati nagradu, nego }e za to, ~ak, imati i grijeh. A kada bi èljela da iz njegovog imetka ne{to potro{i u njegovom odsustvu i kada bi znala da bi joj dozvolio i da bi time bio zadovoljan, dozvoljeno joj je, a ako bi znala da joj ne bi dozvolio, onda joj to nije dozvoljeno. Razumijevanje i harmonija izme|u dvoje supru`nika ostvaruje se samo me|usobnim uskla|ivanjem u ovim i sli~nim stvarima jer ne prili~i ni jednom od njih da nanosi {tetu, da uznemirava ili da uskra}uje drugoga. Time bi pokvarili ~istotu bra~nog ìvota koji islam gradi na ljubavi i milosti, i èli da taj bra~ni ìvot bude u neprestanoj harmoniji, pa`nji i ~istoti. A ako bi mu` bio {krtica, ako bi njoj i njenoj djeci uskra}ivao opskrbu, na njoj je da bez njegovog znanja iz njegovog imetka na sebe i svoju djecu tro{i umjereno i onoliko koliko je neophodno. To je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporu~io Hindi bint Utbe, Ebu - Sufjanovoj èni, kada mu je do{la i rekla: Allahov poslani~e! Ebu - Sufjan je doista {krt ~ovjek i ne daje mi onoliko koliko je dovoljno meni i mom djetetu, osim ako ne uzmem od njega, a da ne zna. Rekao je: Uzmi na lijep na~in onoliko koliko je dovoljno tebi i tvojoj djeci.303 Time ju je islam u~inio odgovornom za lijepo postupanje pri upravljanju ku}nim poslovima. Odgovorna èna muslimanka zna kakve su njene odgovornosti kojima ju je islam obavezao pri vo|enju brige o ku}i njenog muà i djeteta, jer ju je u~inio pastiricom, odgovornom za ku}u njenog muà i za njegovo dijete. Islam posebno spominje njenu odgovornost, veli~aju}i je zbog vr{enja ove odgovornosti. To nalazimo u hadisu - muttefekun alejhi - u kojem je Poslanik, u~inio svakog pojedinca u islamskom dru{tvu odgovornim za ono {to se nalazi u njegovom posjedu i {to je pod njegovom upravom, kako niko ne bi izbjegao teret odgovornosti, bez obzira da li bio mu{karac ili èna: Svi ste vi pastiri i svi }ete biti odgovorni za svoje stado. Vladar je pastir i odgovoran je za svoje stado, ~ovjek je pastir u svojoj obitelji i odgovoran je za nju, èna je pastirica u ku}i svoga muà i odgovorna je za svoje stado, sluga je pastir u imetku svoga gospodara i odgovoran je za njega. Svi ste vi, dakle, pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado.304 Iskrena èna muslimanka neprestano se odlikuje time {to je nje`na majka prema svojoj djeci i {to vodi brigu o svome muù, a to su lijepa dva svojstva koja se ubrajaju me|u
114
najljep{a svojstva kojim se èna moè okititi kroz sva vremena i na svim mjestima. Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., hvali ta svojstva koja su bila prisutna kod Kurej{ijki, a one su predstavljale ideal arapskih èna, po svojoj nje`nosti prema djeci i po svojoj brizi o pravu muà u pogledu njegovog imetka, njegovog ~uvanja i povjerljivosti u tome, kao i ekonomi~nosti u tro{enju toga imetka i pa`nji da se ne upropasti: Najbolje ène koje su jahale na devama jesu ène Kurej{ija. One su najnje`nije prema djetetu dok je malo i one najvi{e brinu o muù i njegovom imetku.305 Ovo je vrijedno svjedo~anstvo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kojim oko vrata èna Kurej{ija stavlja ogrlicu od du{evnih vrijednosti koje uve}avaju njihovu ljepotu, vrijednost i sjaj. U ovom svjedo~anstvu nalazi se poziv svakoj èni muslimanki da bude poput njih u svojoj nje`nosti prema svojoj djeci i da vodi brigu o svome muù. Pomo}u ova dva veli~anstvena svojstva i brak biva uspje{nim, usre}uje pojedinca, oboga}uje porodicu i unapre|uje dru{tvo. Doista je velika ~ast za ènu da oblije}e oko svoga muà, da je zainteresovana i da vodi brigu o njegovim stvarima, ujutro i nave~er, da vodi brgu o njegovom kolebanju i njegovoj staloènosti, da mu poklanja svoju nje`nost, blagost, intimnost, {to }e njegov ìvot ispuniti sre}om, rado{}u, smireno{}u i sigurno{}u. @ena muslimanka ima najbolji primjer u primjeru Ai{e, r.a. Ona je pratila Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na njegovom putu na Oprosni had`. Okruìvala ga je svojom brigom i pa`njom. Mirisala bi ga prije njegovog obla~enja ihrama i poslije njegovog skidanja ihrama, a prije nego obavi tavaf, tavaful - ifada, mirisala bi ga svojom rukom, a izabirala mu je najljep{i miris koji bi mogla na}i. O tome se govori u mnogim vjerodostojnim hadisima, koje biljeè El - Buhari i Muslim. U te hadise se ubrajaju i njene rije~i: Mirisala sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., svojom rukom prilikom obla~enja ihrama i kada bi skidao ihrame prije nego tavafi oko Kabe.306 Mirisala sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ovim svojim rukama kada je obla~io ihrame i kada bi skidao ihrame prije nego tavafi. I pokazala je na svoje ruke.307 Od Urvea se prenosi da je rekao: Pitao sam Ai{u, r.a.: îme si mirisala Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prilikom obla~enja ihrama? Odgovorila je: Najljep{im mirisom koji bih na{la.308 U Muslimovom predanju od nje se, tako|er, prenosi: Mirisala sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je obla~io ihrame i kada bi skidao ihrame prije nego tavafi, najljep{im mirisom koji bih na{la.309 Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je bio u itikafu, spustio bi svoju glavu pa ga je Ai{a, r.a., ~e{ljala i prala je. O ovome govore vjerodostojni hadisi koje biljeè El - Buhari i Muslim od Ai{e, r.a. Pri~ala je:
115
Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi bio u itikafu, spu{tao bi svoju glavu prema meni pa bih ga ~e{ljala. A u ku}u nije ulazio osim kad je imao neku ljudsku potrebu.310 Prala sam glavu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a imala sam menstruaciju.311 Ai{a, r.a., poja~ava svoju preporuku ènama da se brinu o svojim muèvima i da saznaju kakva su prava njihovih muèva nad njima. Ona, ~ak, ova prava vidi tako velikim, va`nim i zna~ajnim da dozvoljavaju èni da svojim jagodicama na obrazima bri{e pra{inu s nogu njenog muà. To se nalazi u hadisu u kojem kaè: O skupino èna! Da znate kakva prava imaju va{i muèvi nad vama, svaka èna bi jagodicama svojih obraza brisala pra{inu sa stopala svoga muà.312 Ovo je opis koji ukazuje na va`nost prava muà nad ènom. Majka vjernika je njime htjela ènskim umovima pribliìti mjesto muà naspram njegove ène. @eljela je iz du{a nekih oholih èna i èna koje se uzdiù iznad svojih muèva izvu}i te osje}aje gor~ine, grubosti i nesklada koji ~esto vode do propasti bra~nog ìvota ili ga pretvaraju u patnju koja nema granica. Poslu{nost prema muù i njegovo po{tivanje, predstavlja iskonska moralna svojstva u na{em ummetu. Ona spadaju u lijepa moralna svojstva koja su vladala u dàhilijetu, a koje je islam potvrdio, te su je prenosile generacije muslimana Arapa. Na{a arapska tradicija ~uva izvanredne tekstove u kojim majke savjetuju svoje k}eri da paze svoje muève, da im budu poslu{ne i da ih po{tuju. Tako su nastajali vrijedni, veli~anstveni dru{tveni principi. U najljep{a i najupe~atljivija predanja spada i ovo koje biljeì Abdul - Melik bin Umejr el Kure{ijj, a on je jedan od ljudi iz drugog stolje}a po Hid`ri i bio je poznat i po svom znanju. On hadis prenosi od Umame bint el - Haris. Ona je jedna od èna prvakinja koja je poznavala rje~itost, stilistiku, mi{ljenje i intelekt. On prenosi njen savjet, upu}en k}eri, koja je na pragu udaje, na veli~anstven i prikladan na~in koji bi se mogao zlatom ispisati. Pri~ao je: Avf bin Muhallim e{ - [ejbani, a u dàhlijetu je bio jedan od arapskih velikodostojnika, udao je svoju k}er Ummu Ijas za El - Harisa bin Amra el - Kendija. Bila je spremljena i pripremljena da mu se odnese te joj je u{la njena majka Umame da je nasavjetuje, pa joj je rekla: K}eri moja, kada bi se savjet izostavio zbog lijepog bontona ili plemenitog porijekla, bio bi ostavljen u tvom slu~aju, ali je taj savjet opomena nemarnom i nepa`ljivom i pomo} inteligentnome. O k}eri moja, ako bi èna bila neovisna od muà zbog bogatstva njenog oca i njene jake potrebe za njim, on bi ti najmanje koristio, ali ène su stvorene radi mu{karaca, kao {to su i oni stvoreni radi njih. O k}eri moja, ti se rastaje{ od okoline na koju si navikla i od gnijezda u kojem si odrasla i izlazi{ u boravi{te koje ne poznaje{ i kod muà na kojeg se nisi navikla, a on ti postaje
116
vladarem zbog svoje vlasti nad tobom. Budi mu slu{kinja, bit }e ti rob. Uzmi od mene ovih deset karakteristika koje }e ti biti blago i podsjetnik: prva i druga: skromno saputni{tvo i pona{anje, lijepim slu{anjem i pokoravanjem. Zaista je u skromnosti smiraj srca, a u lijepom slu{anju i pokoravanju nalazi se zadovoljstvo Gospodara; tre}a i ~etvrta: ispitivanje podru~ja njegovog nosa i briga za podru~je njegovog oka. Tako, njegovo oko ne}e od tebe do~ekati ne{to ru`no, niti }e njegov nos od tebe osjetiti bilo {ta drugo osim najljep{eg mirisa. A surma je, doista, najljep{a prisutna ljepota, a voda je najljep{i izgubljeni miris; peta i {esta: briga o vremenu njegovog jela i ti{ina prilikom njegovog sna. Doista je èstina gladi plamen, a reme}enje sna je srd`ba; sedma i osma: briga o njegovoj porodici i njegovoj djeci i ~uvanje njegovog imetka. ûvanje njegovog imetka postiè se dobrim ekonomisanjem, a briga o njegovoj porodici i njegovoj djeci lijepim pona{anjem; deveta i deseta: ne otkrivaj njegovu tajnu i ne suprotstavljaj se njegovoj naredbi. Ako bi otkrila njegovu tajnu, ne bi bila sigurna od njegove prevare, ako se ne bi pokorila njegovoj naredbi, raspalila bi srd`bu u njegovim prsima. Zatim, k}eri moja, ~uvaj se toga da u njegovom prisustvu bude{ radosna kada je tuàn i poti{tena kada je sretan. Prva karakteristika se ubraja u nedostatak, a druga u vrije|anje. [to mu vi{e bude{ pridavala va`nosti, vi{e }e te po{tovati. [to se vi{e bude{ s njime slagala, vi{e }e{ mu biti pratilja. Znaj, k}eri moja, ti ne}e{ do}i do onoga {to voli{ kod njega sve dok svoje zadovoljstvo `rtvuje{ radi njegovog i sve dok svoje èlje `rtvuje{ radi njegovih èlja u onome {to voli{ ili {to mrzi{, a Allah neka ti je naklonjen i neka te ~uva.313 Ona mu je, zatim, odnesena i imala je posebno mjesto kod njega. Rodila mu je sinove vladare, koji su vladali poslije njega. O~ito je da ovaj savjet u sebi sadrì i obuhvata sve ono {to bi se moglo desiti, kao i sva pohvalna moralna svojstva, lijep suìvot, o{troumno postupanje i pona{anje. Sve je to neophodno djevojci u bra~nom ìvotu, a te karakterisitke pogodne su da budu zakonikom za svaku djevojku kojoj predstoji brak. Bogobojazna i svjesna èna muslimanka, ako je bogata, njen pogled ne}e zaslijepiti ku{nja koju izaziva imetak, bogatstvo, ekonomska samostalnost koju uìva, nego i dalje vodi brigu o pravima svoga muà, lijepo se ophodi prema njemu, bez obzira na razli~itost opskrbe i bez obzira koliko iskusila rasko{ i bogatstvo. Ona zna da je obavezna zahvaljivati Allahu, d`.{., na toj velikodu{noj opskrbi, kao {to zna da je obavezna dijeliti sadaku, ~ime izraàva svoju èlju za susretom s Allahom, d`.{. Prva osoba koja je predodre|ena za njeno prikladno i obilno davanje jeste njen mu`, ako je u te{koj situaciji, te }e tako time
117
zaraditi dvije nagrade: nagradu za brigu o rodbini i nagradu za sadaku. O tome govori Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji prenosi Zejneb es - Sekafijje, èna Abdullaha bin Mesuda, r.a. Ona je pri~ala: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: O skupino èna, dijelite sadaku (zekat), pa makar i iz va{ih nakita. Rekla je: Vratila sam se Abdullahu bin Mesudu i rekla: Ti si ~ovjek skromne ruke, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je naredio da dajemo sadaku. Idi do njega i pitaj ga. Ako za to ne}u imati nagradu, udijelit }u je nekom drugom pored tebe. Rekao je Abdullah: Naprotiv, idi ti. Zaputila sam se tako, kad pred vratima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., stoji jedna èna ensarijka, koja je imala istu potrebu kod njega kao i ja. A Allahov Poslanik, s.a.v.s., izazivao je strahopo{tovanje, pa nam je iza{ao Bilal, r.a., a mi smo mu rekle: Idi Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i obavijesti ga o tome da se dvije ène nalaze pred vratima i da su te pitale: da li }e imati nagradu za sadaku koju bi dale svojim muèvima i jetimima koji se kod njih nalaze? Nemoj ga obavijestiti o tome ko smo mi. Pri~ala je: I u{ao je Bilal kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i pitao ga. Upitao ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Ko su njih dvije? Odgovorio je: Jedna èna ensarijka i Zejneb. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Koja Zejneb? Odgovorio je: @ena Abdullaha bin Mesuda. Onda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Njih dvije imaju dvije nagrade: nagradu za brigu o rodbini i nagradu za sadaku.314 U predanju kod Buharije stoji: Tvoj mu` i tvoje dijete najpre~i su da im udijeli{ sadaku.315 Svjesna èna muslimanka neprestano vodi brigu o zahvali na blagodatima u radosti, a ne napu{ta je strpljenje ako je zadesi neka nevolja. Ona ne zaboravlja Poslanikovo, s.a.v.s., upozorenje, dato op}enito ènama, jer je vidio da su ène ve}inom stanovnici Dèhennema. Pa i ti traì uto~i{te kod Allaha i moli da ti ne bude{ jedna od njih. To se nalazi u hadisu koji biljeè El - Buharija i Muslim od Ibn - Abbasa, r.a., u kojem se kaè da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: O skupino èna, dijelite sadaku, jer vidio sam vas da ste vi najve}i broj stanovnika Dèhennema. Rekle su: A za{to to, Allahov poslani~e? Rekao je: Zato {to proklinjete i nije~ete dobro~instvo svojih muèva.316 U drugom predanju, tako|er, kod Buharije stoji: One nije~u muù zahvalu i dobro~instvo. Kada bi nekoj od njih dobro ~inio cijelog ìvota, a zatim ti ne{to zamjerila, rekla bi: Nisam nikad od tebe vidjela nekog dobra. 317 U predanju kod Ahmeda kaè se: Rekao je neki ~ovjek: Allahov poslani~e, zar one nisu na{e majke, na{e sestre i na{e ène? Rekao je: Jesu, ali one, ako im se ne{to da, nisu zahvalne, a ako na ku{nju budu stavljene, nisu strpljive.318 Mudra i bogobojazna èna muslimanka ako promisli o ovim vjerodostojnim hadisima koji govore o zavr{etku ve}ine èna na ahiretu, neprestano }e biti oprezna, kako ne bi zapala u grijeh nijekanja dobro~instva svoga muà, mnogostrukog proklinjanja, poricanja dobro~instva, zaborava zahvalnosti u rahatluku i gubljenja strpljenja u te{ko}i. Ona }e ùriti
118
da {to vi{e dijeli sadaku na koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podsticao sve ène nadaju}i se njihovom izbavljenju od tog stravi~nog zavr{etka, ka kojem ide ve}ina iskvarenih èna koje ne vode ra~una o spominjanju Allaha (zikrullah) niti o Sudnjem danu. One koje se odlikuju tim poku|enim svojstvima bit }e odvedene u Dèhennem. Naprotiv, mudra èna muslimanka predstavlja najuzvi{eniji primjer po{tivanja muà, hvaljenja njegovih vrijednosti, spominjanja njegovih karakteristika i {irenja njegovih lijepih osobina. Ovo je vrijedna osobina odane ène muslimanke koja po{tuje prava i ne zaboravlja dobrotu dobro~initelja. U historiji ène muslimanke nalaze se neprolazni primjeri koji zra~e odano{}u, priznavanjem dobrote i isticanjem lijepih karakterstika muà. Neke od njih biljeì historija o Esmi bint Umejs, a ona je jedna od veli~anstvenih èna u islamu, jedna od plemenitih muhadìrki. Udavala se za Dàfera bin Ebi - Taliba, zatim za Ebu - Bekra es - Siddika, a nakon njega za Aliju, Allah bio zadovoljan svima njima. Jednom prilikom su se njena dva sina Muhammed bin Dàfer i Muhammed bin Ebi - Bekr me|usobno hvalili. Svaki od njih bi govorio: Ja sam plemenitiji od tebe, a moj otac je bolji od tvog oca. Rekao joj je Alija: Esma, presudi me|u njima. Rekla je: Nisam vidjela arapskog mladi}a boljeg od Dàfera, niti sam vidjela sredovje~nog ~ovjeka boljeg od Ebu - Bekra. Rekao joj je Alija: Na moj ra~un nisi ni{ta ostavila, a da si rekla bilo {ta drugo osim onoga {to si rekla, osje}ao bih odvratnost prema tebi! Na to je Esma rekla: Me|u trojicom dobrih, ti si najslabiji.319 Kakva li je to o{troumnost! Kakva li je to inteligentnost u odgovoru! Kakvo li je to umije}e u izraàvanju! Svakom od svojih muèva podarila je va`nost koju zasluùje, a i zadovoljila je Aliju, makar i bio najslabiji od njih, jer ih je svu trojicu uvrstila me|u skupinu odabranih i dobrih ljudi.
ÎNI DOBROÎNSTVO PREMA NJEGOVOJ MAJCI I PO[TUJE NJEGOVU PORODICU

U dobro~instvo razborite ène muslimanke i u njeno lijepo pona{anje prema muù ubraja se i dobrota prema njegovoj majci, njeno po{tivanje i uvaàvanje. To je stoga {to èna muslimanka, koja je svjesna svoje vjere, zna da kod mu{karca najve}e pravo od svih ljudi ima njegova majka, kao {to smo to vidjeli u hadisu koji prenosi majka vjernika Ai{a, r.a., a koji smo ve} spominjali. Ona mu pomaè u tome da po{tuje svoju majku i da joj ~ini dobro~instvo time {to je i ona po{tuje i ~ini joj dobro~instvo. Ona time ~ini dobro samoj sebi, a i svome muù, vode}i ra~una o dobro~instvu, bogobojaznosti, ~injenju dobrih djela koje je Kuran, a.{., propisao. Ona je u isto vrijeme draga srcu svoga muà koji vrednuje njeno
119
po{tovanje i dobro~instvo prema njegovoj porodici op}enito, a posebno prema njegovoj majci. Ni{ta ne moè raspoloìti srce odlu~nog, plemenitog ~ovjeka koji ~ini dobro~instvo kao kad vidi uspostavljanje veze ljubavi, po{tovanja i uvaàvanja izme|u njegove ène i njegove majke, a nije ni{ta mrè srcu plemenitog ~ovjeka kao kad vidi da su te veze pokidane i prekinute i da se u~vrstilo zlo, mr`nja, prezir, osvetoljubivost i pakost izme|u njegove ène i njegove majke. Muslimanska porodica koja je zadovoljna vjerovanjem u Allaha, koja je uputom ~istog islama prosvijetlila umove i srca svojih ~lanova, daleko je od upadanja u glib ovih dàhilijetskih osobina udaljenih od Allahove upute koje se obi~no gnijezde u sredinama daleko od Allahove upute, daleko od upoznavanja Njegove ~vrste i istinite vjere. @ena muslimanka ponekad biva stavljena na ku{nju svekrvom ili op}enito ~lanovima muève porodice koji nemaju lijepe osobine. U ovakvoj situaciji, njena obaveza je da se lijepo pona{a prema njima s mnogo mudrosti, pronicljivosti, na lijep i ljubazan na~in, dobrim zlo uzvra}aju}i, kako bi sa~uvala ravnomjernost u svom odnosu prema svome muù i njegovoj rodbini i kako bi udaljila sebe i svoj bra~ni ìvot od bilo kakvog uticaja poreme}aja te ravnoteè, a koji bi se mogao odraziti na njih dvoje. Neka èna muslimanka ne misli da se samo od nje traì da ~ini dobro~instvo svome muù, da vodi brigu o njemu i da se lijepo ophodi prema njemu, a da se ni{ta od ovoga ne traì i od muà, da on nema nikakva grijeha ako se ru`no pona{a prema njoj, ili ako joj uskrati ispunjenje bra~nih obaveza. Veli~anstveni islam, koji je uredio bra~nu vezu, doista je odredio za svakog muà i ènu odre|ena prava, kao {to im je odredio i du`nosti. Tako su du`nosti ène, koje se sastoje u njegovom po{tovanju i brizi o njemu, u~injene nasuprot njenih prava kod njenog muà. To su prava koja {tite njenu ~ast, ~uvaju njenu li~nost od bilo kakvog izrugivanja, nepa`nje, omalovaàvanja ili nasilja. Ova njena prava su u stvari du`nosti njenog muà naspram njegove ène. Na njemu je da je po{tuje, da vodi brigu o njoj i da se na najbolji na~in posveti primjeni i sprovo|enju tih njenih prava. Du`nost muà muslimana jeste da se lijepo brine o opskrbi svoje ène, a ovo dobro~instvo }e mu se ostvariti, samo ako bude uspje{an ~ovjek u upravljanju svojom ku}om i porodicom, u ~emu }e mu pomo}i svojstva muèvnosti koja su omiljena kod ène kao {to su: snaga li~nosti bez èstine, nje`nost bez slabosti, plemenita i uzvi{ena svojstva, pra{tanje, popustljivost na ènine sitne pogre{ke, vje{to, razumno i sposobno upravljanje kormilom bra~nog ìvota, velikodu{nost i dare`ljivost bez rasipnosti i pretjerivanja, po{tivanje èninih osje}aja i izgradnja osje}aja kod nje za odgovornostima u zajedni~kom upravljanju ku}nim poslovima, pri odgoju djece i u me|usobnom potpomaganju u izgradnji ~estite muslimanske porodice, kao {to to islam od njih traì.
120
UMILJAV UMILJAVA SE SVOM MU@U I BRINE O NJEGOVOM ZADOVOLJSTVU

Razborita i bogobojazna èna muslimanka neprestano iskazuje svoju ljubav prema muù, brine se o tome da bude sretan i zadovoljan, ni~im ne remeti njegov ìvot, ni~im ne muti njegovu sre}u, govori mu ugodne i radosne rije~i, a kloni se ru`nog, {tetnog i neugodnog govora. Ona mu name}e radosne vijesti, a skriva od njega tu`ne vijesti, koliko je to u njenoj mo}i, ili ih odga|a do odgovaraju}eg trenutka ~ime }e ublaìti njihov efekat. A ako ne na|e na~ina da izbjegne tu obavijest o onome {to bi ga moglo uznemiriti i raàlostiti njegovu du{u, ona }e pribje}i nekom od odgovaraju}ih na~ina pomo}u kojeg bi s tim vijestima do{la do njega, kako bi sebi olak{ala, a i da ga ta vijest ne pogodi. Ovo je jedan od na~ina lijepog pona{anja, razboritosti i o{troumnog postupanja kojim se kiti mudra i prosvije}ena èna. A to je najteè, a i me|u odabranim ènama rijetko koja èna da zna tako postupati. Vrhunac ovog veli~anstvenog stupnja ène muslimanke dostigla je Ummu Sulejm bint Milhan, èna Ebu - Talhe el - Ensarije. Ebu - Talha bio je na putu kada se desio ovaj jedinstveni slu~aj. Da se ne navodi u Muslimovom Sahihu ubrojali bismo ga u pri~e i legende. Da poslu{amo njenog sina Enesa bin Malika kako kazuje ~udnu pri~u o svojoj majci i o njenom jedinstvenom postupku. Pri~ao je: Ebu - Talhi umro je sin kojeg je imao sa Ummu Sulejm, pa je rekla svojoj porodici: Ne govorite Ebu - Talhi o njegovom sinu, sve dok ga ja o tome ne obavijestim. Pri~ao je: Stigao je, te mu je prinijela ve~eru, pa je jeo i pio. Nastavljao je: Dotjerala mu se ljep{e nego ikad do tad, te je imao sno{aj s njome. Po{to je primijetila da se zadovoljio, rekla je: O Ebu - Talha! [ta misli{ kada bi narod uzeo pozajmicu ~lanova porodice i oni budu traìli tu svoju pozajmicu, da li imaju pravo da im je zabrane? Rekao je: Nemaju Rekla je: Onda mirno podnesi gubitak svoga sina. Pri~ao je dalje: On se naljutio i rekao: Pustila si me da budem dùnub, pa si me onda obavijestila o mome sinu. Iza{ao je i oti{ao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te ga obavijestio o onome {ta se desilo. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Allah vas blagoslovio u va{oj protekloj no}i. Enes kaè: I zatrudnjela je, pa nastavlja: Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je na putu, a i ona je bila s njime, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi se vra}ao u Medinu s puta, ne bi nikad bez najave bahnuo. Pribliìli su se Medini, a nju su uhvatili poro|ajni bolovi te je Ebu - Talha bio sprije~en, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., je krenuo na put. Pri~ao je: Ebu - Talha re~e: Gospodaru, doista Ti zna{ da ja volim iza}i s Tvojim Poslanikom, kada on izlazi (iz grada) kao {to volim u}i s njime kada ulazi. A kao {to
121
vidi{ ja sam se zadrào. Nastavljao je: Ummu Sulejm re~e: O Ebu - Talha! Nije mi onako kao {to je bilo. Idi. I mi smo krenuli. Pri~ao je dalje: Zadesili su je poro|ajni bolovi odmah nakon {to su stigli, te je rodila sina. Rekla mi je moja majka: O Enese! Niko ga ne}e zadojiti sve dok ne oti|e{ s njime kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Po{to je svanulo, prihvatio sam ga i zaputio se s njime Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Pri~ao je: Na{ao sam ga a u ruci je drào èljezo za ìgosanje (deva). Po{to me je ugledao, rekao je: Da se nije Ummu Sulejm porodila? Rekao sam: Jeste, te je on ostavio èljezo. Nastavljao je: Pri{ao sam mu s njime i stavio ga u njegovo krilo. Allahov Poslanik, s.a.v.s., traìo je jednu medinsku ad`vu (vrsta hurmi), te ju je `vakao u svojm ustima dok se nije rastvorila, a zatim ju je stavio u djetetova usta, a dijete se je oblizivalo. Pri~ao je: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Pogledajte kako ensarije vole hurme. Pri~ao je dalje: Pomilovao je njegovo lice i nadio mu ime Abdullah.320 Divna li si, o Ummu Sulejm! Kako je veli~anstven tvoj iman! Kako je veli~anstvena tvoja strpljvost! Kako je samo velika tvoja vrijednost! [ta ima ljep{e od tvoga uljep{avanja muù i {ta ima ljep{e od izraàvanja tvoje ljubavi prema njemu! Kako si mogla progutati gor~inu tuge koja izjeda tvoje dìgerice?! Kako se tvoja ispa}ena i izbezumljena du{a uzdràla zbog gubitka djeteta, zbog gubitka najdraèga, dok si strpljivo i postojano provodila trenutke sa svojim muèm, èle}i svojim strpljenjem, mirnim podno{enjem i lijepim postupanjem prema muù, zasluìti Allahovo zadovoljstvo?! To je, doista, duboki, iskreni i istiniti iman. Allah, d`.{., usli{ao je Poslanikovu, s.a.v.s., dovu koju je ~inio za tebe i tvog muà, pa si zanijela te no}i. Kada ti je poodmakla trudno}a, vidjela si svoga muà kako se sprema u novu bitku s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., te si prihvatala samo da i tebi, zajedno s njime, pripadne ~ast dìhada u pratnji Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a ti si u posljednjim mjesecima trudno}e. Tvoj mu` zabrinuo se za tebe zbog te{ko}e putovanja, njegovih nepredvidivosti, zbog mu~nog putovanja i te{ko}e jahanja na vrelini. Traìo je dozvolu od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da i ti iza|e{ zajedno s njime, pa ti je dozvolio, jer je poznavao snagu tvoje odlu~nosti i snagu tvoje ljubavi za dìhadom. Prisustvovala si islamskom veselju povodom osvojenja Meke, a potom i pri isku{enju muslimana na Hunejnu i bila si postojana kao gordi brijeg, zajedno sa svojim muèm i skupinom vjernika koji su bili oko Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a bila si trudna i to u vrijeme u kojem su mnogi junaci bjeè}i le|a okretali! I sve tako dok Allah, d`.{., nije spustio pobjedu Svome Poslaniku i vjernicima. Vojska mudàhida no}u je stigla do Medine i kada joj se pribliìla, zadesile su te poro|ajne muke i osjetila si èstoke bolove. Zadràla si se malo sa svojim muèm, ali je tvoj mu` u ti{ini no}i dozivao svoga Gospodara, govore}i da on voli izlazak s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., kao i ulazak s njime. Poro|ajni su bolovi kod tebe nestali i o tome si obavijestila
122
svoga muà i zajedno ste krenuli odmah iza vojske koju ste ugledali. Odmah po dolasku u Medinu, po drugi put su te zahvatile poro|ajne muke i rodila si sina, kojeg je njegov brat, po majci, Enes odnio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., koji mu je natrljao nepce i nadio mu ime Abdullah. Tako se ostvario blagoslov dove Allahovog Poslanika, s.a.v.s., vezan za ovo novoro|en~e, jer je od njega poteklo deset odabranih u~enjaka. Nema sumnje da Allah zna za iskrenost tvoga imana, te ti je do{la radosna vijest o Dènnetu, putem Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: U{ao sam u Dènnet, pa sam ~uo bat koraka, te sam upitao: Ko je ovo? Odgovorili su: Ovo je El - Gumejsa bint Milhan, majka Enesa bin Malika.321 U draèsne i o{troumne postupke umiljavanja ène muslimanke svome muù ubraja se i ono {to je majka vjernika Ai{a, r.a., rekla Vjerovjesniku, s.a.v.s., po{to se vratio svojim ènama nakon {to se bio od njih odvojio jedan mjesec. A bio je rekao: Ne}u s njima spavati mjesec dana, zbog silnog gnijeva prema njima. Nakon {to je pro{lo dvadeset i devet dana, u{ao je kod Ai{e, r.a., te je po~eo od nje. Ai{a mu je rekla: Ti si se zakleo da nam ne}e{ u}i mjesec dana, a mi se sada nalazimo u no}i dvadeset i devetog dana. Dobro ih izbroji. Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Mjesec ima dvadeset i devet dana, a taj mjesec je ba{ imao dvadeset i devet dana.322 U rije~ima majke vjernika Ai{e, r.a.: Nalazimo se u no}i dvadeset i devetog dana. Dobro ih brojim, nalazi se iskaz koji ukazuje na vezanost omiljene i drage ène za svoga muà, i{~ekuju}i ga iz no}i u no}, iz sahata u sahat. U ovim rije~ima nalazi se izraz ljubavi, dragosti i priraslosti za srce dragog i èljenog muà, jer je po~eo od nje, prije bilo koje druge njegove ène. Razborita èna muslimanka, koja iskazuje svoju ljubav prema muù raspoznaje te`nje, èlje i obi~aje njenog muà. Ona vodi ra~una o njima, koliko je to u njenoj mo}i, teè}i za razumijevanjem i harmonijom unutar bra~nog ìvota, spre~avaju}i dosadu i gun|anje zbog jednoli~nosti. Sve ovo ~ini mudra, svjesna i razborita èna. Prenosi se od [urejha, koji je bio sudija i pravnik, da se oènio ènom iz plemena Benu - Hanzale. U svojoj prvoj bra~noj no}i svako od njih dvoje klanjalo je dva rakata i zamolilo Allaha da im podari svako dobro. Nakon toga [urejhova je èna pristupila, govore}i: Ja sam èna strankinja. Ne znam kakvog si ahlaka. Pojasni mi {ta voli{, pa }u to raditi, i {ta mrzi{, te }u se od toga udaljiti. [urejh je rekao: Ostala je sa mnom dvadeset godina, nisam je grdio ni u ~emu, osim jednom kada sam joj nepravdu u~inio. Islam èli ovakvu poslu{nu ènu koja iskazuje svoju ljubav prema muù, koja se brine o svojoj ku}i, o svemu onome {to se nalazi u njoj, a {to pripada njenom muù, kao {to vodi brigu o trajnosti suìvota me|u njima. Ona ne slu{a {ejtanske vesvese i ru`ne pomisli koje donosi du{a koja nagovara na zlo da od svoga muà potraì razvod braka bez razmi{ljanja.
123
Bra~ni je ìvot najuzvi{eniji i najve}i ugovor koji raskida svoju vezu zbog neslaganja ili lo{eg razumijevanja. Stoga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., slaboj, lahkovjernoj i lahkomislenoj èni, koja ùri da od svoga muà {to prije dobije razvod braka bez ikakvog valjanog pravnog razloga, zabranjuje miris Dènneta, gdje on kaè: Svakoj èni koja traì od svoga muà razvod braka, bez pravnog razloga, zabranjen je miris Dènneta.323
OTKRIVA TAJNU NE OTKRIVA NJEGOVU TAJNU

Bogobojazna i ~edna èna muslimanka ne {iri tajnu svoga muà niti ikome pri~a o tajnama ili stvarima koje se de{avaju izme|u njih dvoje. To je stoga {to je ona svjesna, marljiva èna muslimanka; ona je iznad propadanja na nivo lahkoumnosti, podrugivanja i raspravljanja u bezvrijednim i banalnim razgovorima koji se de{avaju u iskvarenim okruènjima. Njeno je vrijeme, doista, vrednije od toga da ga provodi u ovakvim i sli~nim uzaludnim poslovima koje upra`njavaju samo besposleni i banalni ljudi i ène. Pored toga, ona samu sebe nastoji suzdràti od toga da bude me|u onima koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., opisao kao najgore ljude u rije~ima: Najgori ~ovjek, kod Allaha, d`.{., na Sudnjem danu bit }e ~ovjek koji se povjerio svojoj èni i ona se povjerila njemu, pa onda jedno od njih ra{irilo tajnu svog ìvotnog druga.324 Razgovor o onome {ta se de{ava izme|u ~ovjeka i ène ubraja se u najru`nije otkrivanje tajni, a ~ine ga samo najgori ljudi. Postoje i tajne ~ije otkrivanje ne doseè ovaj stupanj neodobravanja i osu|ivanja. Ali, u svakom slu~aju, ovo razotkrivanje je poku|eno i ne moè se odobriti, jer se ~uvanje tajne samo po sebi smatra vrlinom i potpuno{}u, a njeno otkrivanje ubraja se u nedostatke, pogre{ke i mahane od kojih je ~ist samo Poslanik, s.a.v.s. Odavanje razgovora koji je Vjerovjesnik, s.a.v.s., povjerio Hafsi, a ona ga prenijela Ai{i, i intrige koje su uslijedile u Poslanikovoj, s.a.v.s., porodici, dovelo je do toga da se Vjerovjesnik, s.a.v.s., odvoji od svojih èna mjesec dana, zbog èstine ljutnje na njih.325 O tome Allah, d`.{., govori: Kad je Vjerovjesnik jednoj od svojih èna jednu tajnu povjerio, pa je ona odala, a Allah je to njemu otkrio, on joj je bio jedan dio kazao, a ostalo pre{utio. I kad je on s tim nju upoznao, ona je upitala: A ko je to kazao?, on je rekao: Kazao mi je Onaj Koji sve zna i Kome nije ni{ta skriveno. 326 Nakon toga suo~io je ove dvije ène s njihovom pogre{kom i pozvao ih da u~ine tevbu i pokaju se, kako bi se njihova srca povratila Allahu, nakon {to su se udaljila od Njega. Ako to ne u~ine, pa, doista, je Allah Taj Koji ga {titi, i Dìbril, i ~estiti vjernici i meleki:
124
Ako vas dvije u~inite pokajanje Allahu, pa vi ste bile u~inile ono zbog ~ega je trebalo da se pokajete. A ako se protiv njega udruìte, pa Allah je za{titnik njegov, i Dìbril, i ~estiti vjernici; najposlije, i svi meleki }e mu na pomo}i biti.327 Iza toga slijedi èstoki napad i stra{na i uàsna prijetnja da }e one izgubiti ~ast ìvljenja u braku s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., ako i dalje ustraju na ~injenju ove pogre{ke: Ako vas on pusti, Gospodar njegov }e mu dati umjesto vas boljih èna od vas: odanih Allahu, vjernica, poslu{nih Allahu, pokajnica, koje se boje Allaha, koje poste, hudovica i djevojaka.328 U ovom doga|aju nalazi se svojstvena uputa èni muslimanki o vrijednosti èninog ~uvanja muève tajne i o uticaju ovog ~uvanja na smirenost du{a i li~nosti i na postojanost porodica. Velika Allahova blagodat data muslimanima posebno, a i cijelom ~ovje~anstvu op}enito, sastoji se u tome da je Poslanikov, s.a.v.s., ìvot, privatni i dru{tveni, u~inio otvorenom knjigom za njegov ummet i cijelo ~ovje~anstvo. U njoj se mogu pro~itati vrijednosti ovog vjerovanja i vidjeti njihovo prakti~no sprovo|enje u stvarnom ìvotu. U njoj se ne nalazi skrivena tajna niti nejasno}a, nego se naprotiv u Kuranu, a.{., i sunnetu nalaze doga|aji i stanja koja ljudi obi~no skrivaju u svom svakida{njem ìvotu, vode}i ra~una o njihovom prikrivanju, pa, ~ak, i u slu~ajevima ljudske slabosti u kojima ~ovjek ni{ta ne moè. To su doga|aji i stanja koja islamski tekstovi izlaù svim ljudima, kako bi iz njih znali {ta je istina, a {ta je neistina, kako bi znali {ta je ispravno, a {ta neispravno i kako bi znali {ta je pravilno, a {ta pogre{no. Ashabi, r.a., razumjeli su da je cijeli Poslanikov, s.a.v.s., ìvot radi Allaha i pozivanja Njemu, pa za{to da skrivaju i prikrivaju neki dio njegovog ìvota? Oni su razumjeli da doga|aji, koji se prenose od njega, a vezani su za njegov ìvot, porodicu i ène, predstavljaju prakti~no sprovo|enje onoga {to im on nare|uje svojim jezikom. Stoga su oni - da ih Allah nagradi svakim dobrom - prenijeli ljudima najpreciznije i najtananije dijelove njegovog, s.a.v.s., ìvota. Ni{ta im nije promaklo iz njegovog svakodnevnog ìvota, ni malo ni veliko, a da ga nisu zabiljeìli i prenijeli. Ovo je bilo jedno Allahovo odre|enje vezano za biljeènje ìvota ovog odabranog Poslanika, ili je, pak, ovo biljeènje preciznih detalja islamskog vjerovanja sprovedenog u njegovom, s.a.v.s., ìvotu. Pored ovog je i sve ono o ~emu }e Kuran, a.{., vje~iti zapis ~ovje~anstvu, govoriti o ìvotu Poslanika, s.a.v.s., sve dok je nebesa i Zemlje.
125
STAJE STAJE UZ NJEGA I S NJIM UÊSTVUJE U ISKAZIVANJU MI[LJENJA ISKAZIVANJU

U Allahove zakone u ovom ìvotu spada i to da ~ovjek i èna zajedno rade na kultiviranju ovog svemira i upravljanju ìvotnim pitanjima u kojim ~ovjek ne moè bez ène niti èna moè bez ~ovjeka. Zato se i javljaju islamski propisi i smjernice ka njihovoj me|usobnoj jednakosti u svemu. Islam preporu~uje ~ovjeku da pomaè svojoj èni, koliko je to u mogu}nosti, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzor je svim muslimanima u svojoj brizi i svom zanimanju za ènu, sve dok ne bi po{ao na namaz, kao {to to pri~a majka vjernika Ai{a, r.a.329 Kao {to se u islamu ~ovjek zanima za ènin posao i ure|enje doma}instva, tako se èna zanima za ovosvjetske poslove i aktivno u~estvuje u ìvotu svojim rije~ima, mi{ljenjem i djelom. Historija nam govori o èni muslimanki koja se borila na Allahovom putu, koja je uz mu{karca i{la u pohode i bitke, pojila èdne, previjala ranjene, namije{tala prelome, zaustavljala krvarenje, podizala borbeni moral i revnost, a nekad u~estvovala u ratnim mukama i osje}ala vatru borbe. Poskakivala je i kruìla izme|u ma~eva i kopalja, bila je ustrajna i postojana u trenucima kada su junaci bjeàli i imala je nekoliko istinskih i iskrenih situacija koje je hvalio Allahov Poslanik, s.a.v.s., a o kojim smo ve} govorili u prethodnim poglavljima ove knjige.330 U ìvotu uop}e, èni muslimanki nije ograni~eno u~e{}e u ~ovjekovoj potpori u ratu, naprotiv, ona je uz ~ovjeka i u miru, pomaè mu svojim ~vrstim stavom, u~vr{u}uje njegovo srce u najteìm trenucima i pruà mu potporu u te{kim situacijama. Historija spominje mnoga imena islamskih velikana koji su slu{ali savjete svojih èna, a me|u prvima je Allahov Poslanik, s.a.v.s. On je ponekad postupao po mi{ljenjju Hatidè, Ummu Sulejm, Ai{e i drugih svojih èna. Abdullah bin Ez - Zubejr postupao je po mi{ljenju svoje majke Esme, El - Velid bin Abdul - Melik postupao je po mi{ljenju svoje ène Ummul Benin bint Abdul - Aziz bin Mervan, a Er - Re{id je postupao po mi{ljenju svoje ène Zubejde kao i mnogi drugi koje historija islama biljeì. Tako, mudra i svjesna èna muslimanka zna koliko je ogromna odgovornost koju je islam stavio na njena ple}a, jer ju je obavezao da lijepo postupa prema svome muù, da ga okruùje svim onim {to zadovoljava njegovu ljudsku prirodu, onim {to hrani njegovo srce,
126
{to zadovoljava njegovu du{u, obnavlja njegovu aktivnost i omogu}ava mu izvr{enje njegovog zadatka u ovom ìvotu. Pored toga, ona mu ne}e uskratiti svoje mi{ljenje, ako vidi da on ima potrebu za tim mi{ljenjem, niti oklijeva da stane uz njega, da ga bodri, da ga u~vrsti, utje{i i posavjetuje. Prva èna muslimanka, majka vjernika, Hatidà bint Huvejlid najbolji je primjer ène koja je imala uticaja u ìvotu svoga muà. Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., do{ao joj je na dan prve objave, sav prepla{en, uzbu|en, podrhtavala mu je koìca izme|u ramena i vrata, zglobovi su mu se tresli dok je govorio: Pokrijte me, pokrijte me. Odmah je poùrila da mu pomogne i da stane uz njega svojim mi{ljenjem, pona{anjem i bodrenjem. Da ~ujemo {ta nam majka vjernika Ai{a, r.a., pri~a o po~etku objave Poslaniku, s.a.v.s., o Hatidìnom veli~anstvenom postupku i o njenom primjernom stavu naspram plemenitog Poslanika, s.a.v.s., onako kako to biljeè El - Buhari i Muslim. Pri~ala je: Prvo s ~im je po~ela Objava Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., bilo je u vidu istinitog sna. Sve {to bi vidio u tom snu, dolazilo bi poput jutarnjeg svjetla. Kasnije je zavolio samo}u. Osamljivao bi se u pe}inu Hira. Tu je boravio u pobo`nosti i provodio brojne no}i u molitvi ne silaze}i svojima. Zato bi se, prethodno, snabdio hranom. Kasnije bi se povratio Hatidì i opet snabdio kao ranije i tako dok mu ne stiè Istina, a on u pe}ini Hira. Melek mu je do{ao i rekao: U~i! Ne znam, odgovorio je. Pri~ao je: Zatim me je uzeo k sebi i stisnuo toliko da me je muka spopala, a potom pustio i rekao: U~i! Ne znam u~iti, rekao sam, a on me opet uze i po drugi put stisnu k sebi da me je muka spopala, pa pusti i re~e: U~i! Ne znam u~iti, rekao sam, a on me opet uze i po tre}i put stegnu, pa pusti i re~e: U~i u ime tvoga Gospodara, Koji je sve stvorio. Stvorio je ~ovjeka od zgru{ane krvi. U~i i pou~avaj, a tvoj je Gospodar najmilostiviji. Allahov Poslanik, s.a.v.s., povratio se dr{}u}i, te je u{ao kod Hatidè i rekao: Pokrijte me, pokrijte me! Pokrili su ga dok ga strah nije napustio, a onda je obavijestio Hatidù o onome {ta mu se desilo. Rekao je: Bojim se za sebe. Rekla mu je Hatidà: Ne boj se! Raduj se! Allah te ne}e nikada poniziti niti napustiti, jer ti obilazi{ rodbinu, istinu govori{, snosi{ teret (pomaù}i siro~ad), daje{ i pomaè{ siromahe, gostoljubiv si i pomaè{( one koji zastupaju) istinu. Tada se Hatidà s njime zaputila Vereki bin Nevfel bin Esd bin Abdul Uzza, a on je Hatidìn amidì}, brati} njenog oca, zaputili su se ~ovjeku koji je jo{ u predislamsko doba primio kr{}anstvo. Dobro je pisao arapsko pismo i pisao je iz Indìla na arapskom ono {ta je htio da pi{e, a bio je oronuli starac koji je ve} oslijepio. Rekla mu je Hatidà: O amidì}u! Poslu{aj ne{to od svoga brati}a. Vereka bin Nevfel je rekao: Brati}u moj, {ta je to {to si vidio? Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavijestio ga je o onome {ta je vidio, te mu je Vereka rekao: To je Dìbril koji je slan i Musau, a.s. Da sam makar mlad i da budem ìv kada te tvoj narod bude izgonio. Allahov Poslanik, s.a.v.s., zapitao je: A zar }e me oni izgoniti? Vereka mu je odgovorio: Ho}e. Ni jedan ~ovjek nije do{ao s onim s ~ime si ti do{ao, a da nije
127
napadan. Ako doìvim tvoje vrijeme (vjerovjesni~ko), pomo}i }u te koliko budem mogao.331 U ovom tekstu nalazi se veliki dokaz i nepobitni argument savr{enstva velike supruge Hatidè, r.a. Ovaj tekst dokazuje staloènost njenog mi{ljenja, snagu li~nosti, postojanost njenog srca, veli~inu njenog poimanja i njene dalekovidnosti. Uo~ila je kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., lijepe moralne osobine, veli~anstvenost njegovog karaktera, ~istotu njegove du{e i pona{anja i sve to je u~inilo da bude sasvim sigurna da ~ovjeka poput Muhammeda, s.a.v.s., Allah, d`.{., nikad ne}e raàlostiti niti mu se moè desiti neka nesre}a. Svojom o{troumno{}u spoznala je da se iza ove nove situacije koja je zadesila Allahovog Poslanika, s.a.v.s., krije velika stvar za koju je Allah, d`.{., pripremio Svoga Poslanika. Nje`nim i slatkim glasom kazivala mu je radosnu vijest ubacuju}i u njegovo srce povjerenje, sigurnost, smirenost i uvjerenje: Raduj se i budi postojan. Tako mi Onoga u îjoj ruci je Hatidìna du{a, nadam se da si ti Vjerovjesnik ovoga ummeta. Nakon toga zaputila se, zajedno s njime, do njenog amidì}a Vereke bin Nevfela, koji je poznavao Tevrat i Indìl, pa ga je plemeniti Poslanik, s.a.v.s., obavijestio o onome {ta je vidio. Prva majka vjernika Hatidà, r.a., plemenitom je Poslaniku, s.a.v.s., bila istinski pomaga~ u islamu. Dovoljna joj je ~ast, ugled i trajan spomen da je ona bila prva koja je povjerovala u Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, da je bila prva koja je stala uz svog muà Poslanika, s.a.v.s., pomaù}i i podupiru}i ga, da mu je pomagala pri podno{enju najè{}ih udaraca nasilja i ugnjetavanja koja su doìvljavali u po~etku njegovog poziva u islam i da je s njime podnosila sve nevolje, propasti, nesre}e i iscrpljivanja koja bi ga zadesila. Ibn - Hi{am u svom djelu Es - Sire kaè: I Hatidà bint Huvejlid primila je islam, povjerovala je u ono s ~ime je do{ao od Allaha i pomagala mu je u tome, a bila je prva koja je povjerovala u Allaha i Njegovog Poslanika, i u ono s ~ime je do{ao, a time je Allah, d`.{., olak{ao Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s. Ne bi slu{ao nikakvo odbijanje koje bi mrzio niti utjerivanje u la` koje bi ga raàlostilo, Allah, d`.{., mu je pomo}u nje sve to odagnao. On joj se povratio i ona ga je u~vrstila, umirila, povjerovala mu i olak{avala njegove probleme s ljudima, neka je Uzvi{eni Allah obaspe svojom milo{}u. Ona je, doista, prva èna koja je potvrdila vjeru islam, koja je istinski ponijela teret potvrde i nema sumnje da ona zasluùje od Allaha, d`.{., po~ast, zadovoljstvo i uzdizanje, pa joj je poslao selam po Dìbrilu i Muhammedu, s.a.v.s., i obradovao je ku}om u Dènnetu, kao {to se to navodi u hadisu oko kojeg su suglasni Buharija i Muslim, a prenosi se od Ebu - Hurejrea, koji kaè: Dìbril je do{ao Vjerovjesniku i rekao mu: Allahov poslani~e, evo Hatidà do|e. Ona nosi posudu sa smokom (za~inom), ili jelom, ili pi}em. Kada do|e kod tebe, prenesi joj selam od Njenog Gospodara i od mene i obraduj je ku}om od dragulja u Dènnetu, u kojoj nema galame niti buke, a ni posla ni umora.332
128
Mudra èna muslimanka napreè svoj razum, duboko razmi{lja i savjetuje svoga muà u razli~itim vremenima i situacijama, u kojim on ima najve}u potrebu da ga neko posavjetuje. Stoga, ona i pruà velikodu{nu pomo} svome muù, ~ine}i mu dobro~instvo na lijep na~in. U neprolazne doga|aje, u kojima se istakla èna po ispravnom savjetovanju, jeste i doga|aj vezan za muslimane prilikom sklapanja primirja na Hudejbiji i stav koji je iznijela majka vjernika Ummu Seleme, r.a., svojom pronicljivo{}u, mudro{}u i o{troumno{}u. Ummu je Seleme {este godine po Hid`ri, pratila Poslanika, s.a.v.s., na putu u Meku kako bi obavili umru. To je putovanje na kojem su Kurej{ije sprije~ile Poslanika, s.a.v.s., i one koji su bili s njime, da u|u u Bejtul - haram. Na tom putovanju odvijalo se sklapanje ugovora na Hudejbijji izme|u Poslanika, s.a.v.s., i Kurej{ija. To je ugovor koji je u sebi sadràvao uvjete primirja, po kojim se obustavlja rat na deset godina, u toku kojeg }e se ljudi sigurno kretati. Ako neko od Kurej{ija do|e Muhammedu, bez dozvole svoga starje{ine, on }e im ga vratiti u Meku, a ako neko od muslimana do|e Kurej{ijama, oni ga ne}e vratiti, kao i to da se muslimani ove godine vrate i ne ulaze u Meku...itd. Uz pomo} svoje pronicljivosti koja je prosvijetljena Allahovom uputom, Poslanik, s.a.v.s., znao je da se u ovom ugovoru, koji naizgled predstavlja nepravedno primirje za muslimane, nalazi isklju~ivo dobro i velika pobjeda za islam i muslimane. Ali, ashabi, kada su saznali za tekst ovog ugovora, uznemirili su se i u njemu su vidjeli samo nepravdu i uskra}ivanje njihovih prava, a oni su bili pobjednici. O osje}ajima raàlo{}enih ashaba govori nam Omer bin el - Hattab koji je oti{ao kod Ebu - Bekra i pitao ga: Zar on nije Allahov Poslanik? Odgovorio je: Jeste. Zar mi nismo muslimani? Odgovorio je: Jesmo. Zar oni nisu mu{rici? Odgovorio je: Jesu. Rekao je: Za{to mi onda omalovaàvamo na{u vjeru? Ebu - Bekr upozorio ga je, govore}i: Omere, prihvati to. Ja, doista, svjedo~im da je on Allahov Poslanik. Rekao je Omer: I ja svjedo~im da je on, doista, Allahov Poslanik. Omer ga je napustio i oti{ao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i pitao ga isto {to je pitao i Ebu - Bekra. A kada je upitao: Za{to mi onda omalovaàvamo na{u vjeru? Poslanik mu je odgovorio: Ja sam, doista, Allahov rob i Njegov Poslanik. Ne}u se suprotstavljati Njegovoj naredbi i On me ne}e napustiti.333 Omer je uvidio gre{ku svog strastvenog suprotstavljanja, pa je govorio: Jo{ uvijek dijelim sadaku, postim, klanjam i osloba|am od ropstva kako bih se iskupio za ono {to sam tog dana rekao, strahuju}i za rije~i koje sam izgovorio. Molim Allaha da na kraju sve bude dobro.334 Nakon {to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zavr{io sklapanje ugovora o primirju, naredio je ashabima da ustanu, zakolju kurbane i da obriju svoje glave. Ali, ni jedan ~ovjek nije to
129
uradio. Poslanik je to tri puta ponovio, ali niko od njih nije odgovorio na njegovu naredbu. U{ao je kod svoje ène Ummu Seleme i ispri~ao joj {ta je do~ekao od ljudi. Ovdje se pokazala njena priroda i ukazala njena o{troumnost, kada je rekla: Allahov poslani~e, iza|i i nemoj se nikom od njih obra}ati sve dok ne zakolje{ svoj kurban i dok ne obrije{ glavu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslu{ao je njen savjet, te je uradio onako kako je savjetovala. Po{to su to ashabi vidjeli, brzo su ustali guraju}i jedni druge. Zaklali su kurbane i jedni drugima obrijali glave, a ~ak su se mogli i poubijati zbog velike gu`ve koju su stvorili.335 Nakon toga su se muslimani opametili i sagledali dubinu o{troumnosti plemenitog Poslanika, s.a.v.s., prilikom sklapanja ovog primirja koje je bilo veli~anstvena pobjeda, jer je u Allahovu vjeru, nakon ugovora na Hudejbiji, u{lo vi{e ljudi nego {to ih je bilo prije sklapanja ugovora. Muslim u Sahihu biljeì da je Allah objavio rije~i: Mi }emo ti dati sigurnu pobjedu, i da je ta pobjeda zapravo primirje na Hudebiji. Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je po Omera i prou~io mu ove rije~i, te je on rekao: Allahov poslani~e! Je li to pobjeda? Odgovorio je: Jeste. Nakon toga je Omer bio zadovoljan.336
PODSTIÊ GA NA TRO[ENJE NA ALLAHOVOM PUTU

U stajanje mudre ène muslimanke uz njenog muà ubraja se i njeno podsticanje na to da on dijeli sadaku, da ~ini dobro~instvo na Allahovom putu, ali da to ne bude raskala{eno i prekomjerno rasipanje imetka, radi uìvanja, gluposti i uobraènosti, kao {to to primje}ujemo kod mnogih neukih i prosje~nih èna koje su odlutale od Allahove, d`.{., Upute. Svjesna, bogobojazna èna muslimanka svome muù neprestano èli svako dobro, napredak i sre}u. Ona ga podsti~e na ~injenje dobrih djela i bodri ga na {to ~e{}e ~injenje, vjeruju}i da }e podsticanjem svoga muà na ~injenje dobrih djela pove}ati ~ast na dunjaluku i ogromnu nagradu na ahiretu. Lijep primjer èninog podsticanja muà na tro{enje imetka na Allahovom putu predstavlja i slu~aj Ummu ed - Dahdah po{to joj je mu` do{ao obavje{tavaju}i je da je kao sadaku udijelio ba{~u u kojoj ìvi ona i njena djeca, kako bi zaradio grozdove337 u Dènnetu. Njen odgovor je bio: Unosna kupoprodaja, unosna kupoprodaja. O tome je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kako mnogo grozdova ima Ebu ed - Dahdah u Dènnetu, i ponovio je to nekoliko puta.338
130
POTPOMA@E GA U POKORNOSTI PREMA ALLAHU

U odlike mudre ène muslimanke ubraja se i njeno pomaganje muà u razli~itim vrstama pokornosti, a osobito u no}nom namazu. Ona mu time ~ini veliku korist jer ga podsje}a na ono {to nije znao, ili mu je mrsko, ili je nemaran, te tako biva uzrokom njegovog, a i svoga ulaska u okrilje Allahove milosti. [ta ima ljep{e od ugodne slike kojom je oslikao Allahov Poslanik, s.a.v.s., dvoje supru`nika koji se me|usobno potpomaù u pokornosti, koji izraàvaju solidarnost u razmjeni dobra i koji ulaze u okrilje Allahove milosti, a to se nalazi u hadisu koji se prenosi od Ebu - Hurejrea, r.a. On kaè: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Allah se smilovao ~ovjeku koji no}u ustane i klanja no}ni namaz te probudi svoju ènu i ona klanja, a ako ona odbije, popr{}e je vodom po licu. Allah se smilovao èni koja ustane i klanja te probudi svoga muà i on klanja, a ako odbije, popr{}e ga vodom po licu.339
ISPUNJAV ISPUNJAVA NJEGOVU DU[U

Razborita, svjesna èna muslimanka ne zaboravlja da se, nakon ibadeta njenom Gospodaru, u njena najbolja djela u ìvotu ubraja i to da se uspje{no zavu~e u srce svoga muà i da ispuni njegovu du{u, kako bi on u dubini svoje du{e osje}ao da je radostan zbog ènidbe njome, da je sretan i da ìvi u blagostanju s njome. Koristit }e se svojom o{troumno{}u kako bi do{la do sredstava i uzroka koji otvaraju zasune na srcu njenog muà, kako bi mu se pribliìla s lahko}om, dare`ljivo{}u i rado{}u, kako bi sjedila na njegovom prijestolju ìve}i u blagostanju, sre}i i zadovoljstvu. Ona zna da predstavlja najljep{i ovosvjetski uìtak za ~ovjeka, kao {to se to navodi u hadisu koji se prenosi od Abdullaha bin Amra bin el - Asa, r.a., a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Ovaj svijet je uìtak, a najbolji ovosvjetski uìtak je dobra èna.340 Ona ne zaboravlja da je ona ~ovjekov najljep{i ovosvjetski uìtak, ni nakon {to spozna kako da dospije do srca svoga muà i kako da ispuni njegovu du{u. Ali, ako ne spozna kako da do|e do srca svoga muà i kako da ispuni njegovu du{u, ona }e uglavnom predstavljati izvor nesre}e, propasti i tegobe za svoga muà. Ovo potvr|uju rije~i Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:
131
ôvjekovu sre}u predstavljaju tri stvar, a i ~ovjekovu nesre}u predstavljaju tri stvari. ôvjekovu sre}u predstavljaju: dobra èna, dobro mjesto stanovanja i dobro prevozno sredstvo. ôvjekovu nesre}u predstavljaju: lo{a èna, lo{e mjesto stanovanja i lo{e prevozno sredstvo.341 Otud ènino lijepo pona{anje prema muù i njeno pribliàvanje njegovom srcu predstavlja dio vjere, jer je u tome ~ovjekova ~ednost i po{tenje, ~vrstina i stabilnost porodi~nih temelja kao i sre}a i radost za njih dvoje i njihovu djecu. @ena po svojoj prirodi voli da osvaja mu{ko srce i u tome nalazi zadovoljenje svoje ènstvenosti, privla~nosti i zavo|enja, ali èna muslimanka ne}e se zadovoljiti ovim sklonostima, te`njama i sredstvima, nego }e u osvajanju njegova srca teìti ka Allahovom, d`.{., zadovoljstvu, Koji je lijepo postupanje prema muù u~inio dijelom vjere, a za koje }e ona biti odgovorna. Stoga, ona ne oklijeva da upotrijebi sve svoje snage kako bi ispoljila svoju ljubav i naklonost prema muù, putem lijepog pona{anja, lijepe rije~i i kroz omiljen, razborit i unaprije|en suìvot.
ULJEP[AV ULJEP[AVA MU SE
@ena se svome muù uljep{ava svim vrstama ukrasa i nakita, kako bi mu bila lijepa, elegantna i izazovna, kako bi obradovala oko svoga muà, kako bi unijela sre}u u njegovo srce i kako bi ispunila njegovu du{u rado{}u i sre}om. Ovako su radile ène selefi - saliha, one koje su se povla~ile u ibadet svome Gospodaru, one koje su u~ile iz Njegove Knjige, a njihov predvodnik je majka vjernika Ai{a, r.a. Obla~ile su zanosne haljine, stavljale su nakit i kod ku}e a i na putovanju, uljep{avaju}i se svojim muèvima. Bekra bint Ukbe do{la je kod majke vjernika Ai{e, r.a., i upitala je za kanu343, pa joj je odgovorila: Plemenito drvo i ~ista voda. Upitala ju je o depilaciji, pa joj je odgovorila: Ako ima{ muà i u mogu}nosti si da i{~upa{ svoje obrve kako bi ih uljep{ala, onda to u~ini.343 Neka zapu{tene i nemarne ène ~uju uputstva majke vjernika Ai{e, r.a., o ukra{avanju svojim muèvima i neka znaju da njihovo ukra{avanje treba u prvom redu biti njihovim muèvima, a ne njihovim dru`benicama, ~eljadi i drugaricama. Neka znaju nemarne ène i one koje se ne kite svojim muèvima, da su grje{nice, jer nisu ispunile jednu od svojih velikih obaveza. Ova njihova nemarnost moè biti uzrok odbojnosti njihovih muèva prema njima i uzrok njihovog zagledanja u druge ène. @ena koju njen mu` vidi ra{~upane i neuredne kose, ùtog i blijedog lica, pohabane i bijedne odje}e, ona je, doista, glupa, nerazborita i neposlu{na supruga, jer joj ni najmanje ne pomaè to {to se nakiti kada joj dolaze gosti, ili kada ide na neku proslavu na kojoj se
132
iskupljaju ène, a ve}inom ne mari za svoj izgled niti se ukra{ava svome muù. Smatram da je èna muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere, spa{ena od ovog nedostatka, jer je poslu{na svome muù, a poslu{nost muù i uskra}ivanje njegovog prava ne mogu se na}i zajedno u srcu mudre, razborite i omiljene ène muslimanke. Vjera upu}uje ènu da se nakiti i uljep{a svome muù, kako bi on kod nje vidio samo ono {to voli. Vjera zabranjuje da se pojavljuje u tamnoj odje}i, odje}i àlosti, duè od tri dana, osim kada àli za svojim muèm. Dozvoljeno joj je da nosi odje}u àlosti za njim ~etiri mjeseca i deset dana. Potvrdu tome nalazimo u hadisu koji biljeì Buharija od Zejnebe bint Ummu Seleme koja je rekla: U{la sam kod Zejnebe bint Dàh{, Vjerovjesnikove, s.a.v.s., ène, nakon {to joj je umro brat, pa je zatraìla miris, te se namirisala, a zatim rekla: Nemam nikakve potrebe za mirisom, osim {to sam ~ula Allahovog Poslanika, s.a.v.s., gdje je sa minbera rekao: @eni koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dozvoljeno da àli duè od tri no}i, osim za muèm, kada joj je dozvoljeno da àli ~etiri mjeseca i deset dana.344
VESELO, RADOSNO I ZAHVALNO GA DOÊKUJE ZAHVALNO

Ono {to razboritu ènu muslimanku uljep{ava njenom muù jeste radost, veselje, ljupkost i prijaznost kojom ispunjava cijeli ìvot svoga muà i ~ini ga sretnim, radosnim i prijatnim. Kada se vra}a svojoj ku}i, umoran od posla ili iznemogao od intelektualnih napora, ona ga do~ekuje veselog lica, razdraganog osmjeha i s ugodnom rije~i, odgone}i od njega sve neda}e, onog trena kada je sretne. Ona time nastoji odagnati od njega makar malo njegove neda}e, te, onoliko koliko je u stanju, ispoljava sre}u, veselje, prijaznost i ljupkost kako bi u njegovu du{u unijela sre}u i radost ìvljenja. Ona mu izraàva zahvalnost svaki put kad god prema njoj lijepo postupi, ili kad god joj ne{to lijepo pokloni, ili kad u~ini bilo {ta {to zasluùje zahvalnost. Uslu`na, odana i svjesna èna muslimanka ne zna za nezahvalnost, poricanje ili nepovjerenje prema bilo kome, jer je vjera ~uva od svega onoga {to je vodi u bezdan nedoli~nog pona{anja, koje negira i koje je suprotno dobrom i blagonaklonom pona{anju. Pa kako onda da se pona{a prema svom dragom muù, prema svom pratiocu na njenom dugom putu? Na osnovu vjerske upute razumjela je rije~i Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: Allahu ne zahvaljuje onaj ko ne zahvaljuje ljudima.345
133
Iz ove veli~anstvene upute shvatila je da svako ko u~ini neko dobro, ili ~ini dobro~instvo prema ljudima, zasluùje zahvalnost, pa, kako onda ona da zanemari, ili da oklijeva u izraàvanju zahvalnosti prema svome muù, a ona slu{a Poslanikove, s.a.v.s., rije~i: Allah ne}e pogledati u ènu koja ne zahvaljuje svome muù, a ona ne moè bez njega.346
SUDJELUJE U NJEGOVOJ RADOSTI I @ALOSTI

@ena prodire do srca svoga muà i ispunjava njegovu du{u svojim sudjelovanjem u njegovoj radosti i àlosti, u njegovoj tuzi i veselju. Ona u~estvuje u nekim njegovim svakodnevnim hobijima i zanimanjima, kao {to su ~itanje, sport, slu{anje nekih korisnih hadisa itd., kako mu` ne bi osje}ao da je usamljen u svom uìvanju ìvotnih ugodnosti, nego da s njim ìvotne ~a{e ispunjene sla{}u, razmjenjuje njegova odana, ljupka, vesela i umiljata èna. U ne samo jednoj utrci izme|u plemenitog Poslanika, s.a.v.s., i Ai{e, r.a., nalazi se dokaz da islam podsti~e svakog od supru`nika na me|usobno dijelenje bliskosti ìvotnih uìtaka, radosti i sre}e. To sudjelovanje ostavlja velikog traga na razvoj bra~ne naklonosti, stabilnosti njenih temelja i u~vr{}enje njenih veza. Kako u~estvuje u njegovoj radosti i sre}i tako u~estvuje i u njegovoj nesre}i, àlosti i tuzi. Ona staje uz njega ugodnom, nje`nom i umiruju}om rije~ju, ispravnim, zrelim i savjetni~kim mi{ljenjem i nje`nom, iskrenom i sr~anom saosje}ajno{}u.
NE GLEDA U DRUGE MU[KARCE

Bogobojazna èna muslimanka spu{ta pogled pred drugim mu{karcima. Ona ne upravlja pogled prema drugim mu{karcima, osim prema svojim mahremima, postupaju}i po rije~ima Uzvi{enog Allaha: A reci vjernicama neka obore poglede svoje...347 Ako bude spu{tala svoj pogled pred drugim mu{karcima, osim pred muèm, ubrajat }e se me|u one koje preda se gledaju, a to je poèljno ènino svojstvo, koje je drago mu{karacima, jer dokazuje ~istotu i ~ednost osje}aja i o~uvanost i pouzdanost pogleda. To
134
je jedno od najljep{ih svojstava koje se moè na}i kod ~iste i ~edne ène muslimanke. Stoga Kuran âsni, u kontekstu govora o ènama koje }e biti u Dènnetu i njihovim svojstvima, koja su draga mu{karcima, kaè: U njima }e biti one koje preda se gledaju, one koje, prije njih, ni ~ovjek ni dìn nije dodirnuo.348
NE OPISUJE MU DRUGU @ENU

U moralne osobine razborite ène muslimanke ubraja se i to da ona ne opisuje svome muù neku drugu ènu, bilo da se radi o njenoj drugarici ili poznanici, jer je to zabranjeno u islamu na osnovu Poslanikovih, s.a.v.s., rije~i: Neka èna ne pokazuje svoje draì pred drugom ènom, pa da je ona opi{e svome muù kao da on gleda u nju.349 Islam èli da se li~nost u~vrsti, da se srca smire, da se razdraùju}e misli, osjetila i ma{tanja sputaju, kako bi ~ovjek ìvio spokojno, sretno, ne brinu}i se ni o ~emu; lahko izvr{avaju}i obaveze i poslove za koje je stvoren. Mu{karac se ne bavi bespredmetnim upore|ivanjem izme|u one koja opisuje i one koja se opisuje. On nije izgubio glavu zbog onoga {to mu uljep{ava njegova ma{ta u tim pore|enjima. Ne uznemirava se niti se kvare njegove sposobnosti i djela zbog beskorisnog i bespotrebnog govora, koji ènu koja takve stvari govori, moè odvesti u zabludu, neznanje i grijeh.
OMOGU]AV UTOÎ[TE OMOGU]AVA MU MIR, ODMOR I UT OÎ[TE

Svjesna èna muslimanka ne zadovoljava se svojim uljep{avanjem muù niti svojim sudjelovanjem u hobiju koji voli, nego, tako|er, vodi brigu o tome da mu omogu}i mir, odmor i uto~i{te u ku}i, kao {to vodi brigu o tome da se njegov pogled zaustavlja na ~istoj, urednoj ku}i u kojoj se vidi red i urednost, da vidi djecu koja su odgojena i ~ista, da vidi lijepo postavljenu sofru s jelima i svim onim {to mu priprema njegova razborta, o{troumna pametna èna, po svom ukusu, sposobnosti i svojim osje}ajima. Sve ovo spada u lijepo pona{anje ène muslimanke prema njenom muù, koje joj islam preporu~uje. Svjesna èna muslimanka ne zaboravlja da je brak jedan od Allahovih, d`.{., znakova, jer je ènu u~inio uto~i{tem, smirajem, spokojem i nje`no{}u njenom muù: I jedan od dokaza Njegovih jeste to {to za vas, od vrste va{e, stvara ène da se uz njh smirite, i {to izme|u vas uspostavlja ljubav i samilost...350
135
To je najdublja veza, koju je Allah, d`.{., stvorio izme|u dvije du{e, kako bi uìvale smireno, spokojno, stabilno, u onome {to je dozvoljeno. @ena, doista, predstavlja uto~i{te, sigurnost i spokoj za ~ovjeka unutar drage bra~ne zajednice, pune iskrene ljubavi i natkriljuju}e, nje`ne milosti. Mudra èna muslimanka najbolje razumije ova uzvi{ena zna~enja i ona najvi{e radi na tome da ih preto~i u prisnu, radosnu i sretnu stvarnost.
PRA[TA ONA MNOGO PRA[TA I VELIKODU[NA JE

@ena muslimanka mnogo pra{ta i velikodu{na je. Prelazi preko pogre{aka ako se dese od njenog muà; ne pamti ih niti mu ih s vremena na vrijeme napominje. Nema vrline, kojom se otvaraju zasuni ~ovjekovog srca, kao {to je pra{tanje i velikodu{nost, a nema svojstva, koje zatvara vrata ~ovjekovog srca, kao {to je pam}enje gre{aka i sitnica, nabrajanje lo{ih postupaka i napominjanje pogre{aka. @ena muslimanka pridràva se upute vjere koja daje primjer u rije~ima Uzvi{enog: ...neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti?...351 Ona jedina zasluùje sjesti na prijestolje srca svoga muà i jedino ona moè ispuniti njegovu du{u rado{}u, sre}om i veseljem.
ONA JE MUDRA I SNA@NE LI^NOSTI

@ena muslimanka, koja je prosvijetljena uputom svoje vjere, isti~e se najbolje po ja~ini svoje li~nosti, svom zrelom razmi{ljanju i po svom ozbiljnom pona{anju. Ove osobine se nalaze kod ène prije njenog sklapanja braka, jer su one rezultat njenog razumijevanja vjere i poimanja njenog zadatka na ovome svijetu. Ona je sna`ne li~nosti pri izboru muà. Njen karakter se ne gubi niti rasplinjuje pred èljom njenih roditelja da je skrenu od istine, kao ni pred njihovom èljom da je natjeraju da se uda za onog koga ne èli. Njena li~nost, tako|er, ne slabi ni pred mu{karcem koji do|e da je zaprosi, bez obzira koliko on bio bogat i ugledan, ako pri sebi nema svojstva muà istinskog vjernika. Ona je ~vrste li~nosti i nakon udaje. Zato {to se odlikuje lijepim moralom, blagim pona{anjem i poslu{no{}u dragom muù. ^vrstina njenog karaktera posebno dolazi do izraàja u situaciji koja to traì od nje, a vezana je za njeno uvjerenje i njenu vjeru, kao {to smo to vidjeli u slu~aju Ummu Sulejm bint Milhan i njenog sina Enesa, koji su se ~vrsto dràli islama, za razliku od njenog muà Malika bin En - Nadra, koji je ostao u {irku odbacuju}i islam.352
136
To smo vidjeli i u slu~aju Ummu Habibe bint Ebi - Sufjan koja je bila ~vrsta u svom vjerovanju i u svojoj vjeri, onog dana kada se njen mu` Abdullah bin Dàh{ el - Esdi odmetnuo od islama i prihvatio vjeru Abesinaca.353 ^vrstinu li~nosti naziremo i u upornosti Berire da se rastane od svoga muà koga ne voli, i pored Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., posredovanja.354 Tu ~vrstinu vidimo i u traènju razvoda braka ène Sabita bin Kajsa bin [emmasa, èle}i da se razvede od muà koga ne voli355 i, tako|er, Poslanikovo, s.a.v.s., udovoljavanje njenoj molbi. U krajnjem slu~aju, osnovni poticaji ~vrstih stavova ovih odabranih èna, bili su: briga o ispravnosti vjere, ~istota vjerovanja i Allahovo, d`.{., zadovoljstvo. Svaka od njih je u svom ìvotu nastojala ~initi samo ono {to je dozvoljeno i svaka od njih bojala se da ne zapadne u haram ako bi se udala za ~ovjeka koji ne vjeruje i ne ispovijeda njenu vjeru ili ako bi uskratila neko pravo muù koga ne voli, ili ako ne podnosi da ìvi sa njime. Da nema njene ~vrstine karaktera, li~nosti i njenog osje}aja ponosa zbog svoje vjerni~ke du{e, pomirila bi se sa situacijom svog zalutalog muà i izgubila bi se u labirintu njegovih zabluda, ili bi suzbijala gor~inu zbog propasti i nesre}e s muèm koga njeno srce ne prihvata. Ovako se pona{a èna muslimanka koja je obasjana uputom svoje vjere, u svakom vremenu i na svakom mjestu. ^vrstina li~nosti kojom se odlikuje èna muslimanka ne elimini{e od nje njenu specifi~nu vrlinu pokornosti prema muù, njeno lijepo postupanje prema njemu, po{tivanje i uvaàvanje. Naprotiv, njena ~vrstina li~nosti ~ini je uravnoteènom i mudrom u njenom govoru i postupcima prema muù. Kod nje nema smetenosti, brzopletosti niti lahkomislenosti, pa ~ak ni u trenucima srd`be od koje nije spa{ena ni jedna bra~na zajednica. @ena }e se muslimanka suzdràti, dràt }e povodac na svom jeziku i ne}e joj proma}i ni jedna lo{a konstatacija koja je vezana za njenog muà, a koja bi mogla povrijediti njegove osje}aje. Ovo je slu~aj ~vrste, uravnoteène i sabrane li~nosti. Majka vjernika Ai{a, r.a., zauzima po~asno mjesto kada je u pitanju ova vrlina u koju se treba ugledati svaka èna muslimanka. Formulacija njene zakletve kojom se zaklinjala Poslaniku, kada je bila zadovoljna, razlikovala se od formulacije zakletve, kada se ljutila na njega, a u svakoj se o~itovao odgoj, ukus, po{tovanje i uvaàvanje. To je primijetio Allahov Poslanik, s.a.v.s., te je, kako ona prenosi od njega, rekao: Ja, doista, znam kada si ti sa mnom zadovoljna i kada si na mene ljuta. Rekla je: A otkud to zna{? Odgovorio je: Kada si zadovoljna sa mnom, ti kaè{: Ne, tako mi Muahmmedovog Gospodara. A kada si ljuta na mene, ti kaè{: Ne tako mi Ibrahimovog Gospodara. Rekla je: Da. Tako mi Allaha, Allahov Poslani~e, ja samo izostavljam tvoje ime.56 Kako su to visoki standardi odgoja! Kako je to samo iskrena ljubav! Kako je to veli~anstven
137
osje}aj! Snaga li~nosti majke vjernika Ai{e, r.a., najja~e se istakla na dan kada je isku{ana potvorom. To je isku{enje koje je Allah, d`.{., u~inio ku{njom i ispitom Svome Poslaniku, s.a.v.s., i cijelom islamskom ummetu, kako bi time uzdigao jedne, a ponizio druge i kako bi onima koji su na pravom putu pove}ao njihov iman, a nasilnicima On samo propast pove}ava. U ovoj pri~i isti~e se snaga li~nosti Ai{e, r.a., koju uzvisuje duboki iman u Allaha, d`.{., i njena uvjerenost da }e je samo Allah, d`.{., osloboditi. Ne nalazim ni{ta ljep{e ni jasnije od izlaganja Ibn - Kajjima el - Dèvzija u kojem iznosi ovu svijetlu stranicu iskrenog i dubokog imana kojim se kitila majka vjernika, kao i snagu li~nosti, jer je bila sigurna u Allahovu pravednost i nepristrasnost. Ibn el - Kajjim kaè: Potpunost ispita i ku{nje iziskivala je obustavu Objave Allahovom Polaniku, s.a.v.s., mjesec dana u vezi s tim pitanjem. Nije mu objavljeno ni{ta o tom pitanju kako bi do{la do izraàja Njegova mudrost koju je odredio, kako bi se pojavila u najljep{em svjetlu, kako bi se iskrenim vjernicima pove}ao iman, kako bi bili ustrajni u pravednosti, lijepom mi{ljenju o Allahu, Njegovom Poslaniku, Poslanikovoj porodici i Njegovim iskrenim vjernicima. Nije mu ni{ta objavljivano zbog toga da bi se pove}alo nevjerni~ko potvaranje i dvoli~nja{tvo, kako bi oni Njegovom Poslaniku i vjernicima otkrili svoje tajne. Taj prestanak objave bio je zbog toga da bi se upotpunilo vjerovanje Siddike (Ai{e) i njenih roditelja, kako bi se upotpunila Allahova blagodat prema njima, kako bi se poja~ala potreba, naklonost i ùdnja nje i njenih roditelja za Allahom, d`.{., kako bi se poja~ala poniznost prema Njemu, lijepo mi{ljenje o Njemu, obra}anje za pomo} jedino Njemu, kako bi bilo prekinuto njeno obra}anje za pomo} drugim stvorenjima i kako bi se odrekla traènja pomo}i i olak{anja od bilo kojeg stvorenja. Stoga je i do{lo do ostvarenja ovog cilja, jer po{to su joj roditelji rekli: Ustani pred njim, a Allah, d`.{., je ve} obznanio njenu nevinost, rekla je: Tako mi Allaha, ne}u ustati pred njim, niti pred bilo kim drugim, osim pred Allahom. On je Taj Koji me je oslobodio. Prekid objave na mjesec dana predstavljao je, tako|er, mudrost i u tome {to je ovaj slu~aj pro~i{}en i stavljen na probu i {to su srca vjernika èljno i{~ekivala ono {to }e im Allah, d`.{., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., objaviti i {to su to neizmjerno i{~ekivali. Objava je bila ono za ~im je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao potrebu, kao i njegova porodica, Es Siddik i njegova porodica, njegovi ashabi i vjernici. Procvali su poput cvije}a nakon ki{e koja padne na zemlju koja ima najve}u potrebu za njom. Tako se desilo ne{to najljep{e i najfinije, ~emu su se u potpunosti obradovali, a osje}ali su i najve}e zadovoljstvo i radost zbog toga. Da je Allah, d`.{., u prvom trenutku otkrio istinu i odmah spustio objavu o tome, promakle bi ove vi{estruke mudrosti.
138
Isto tako, Allah, d`.{., èlio je istaknuti poloàj Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i njegove porodice kod Njega, kao i Njegovu plemenitost prema njima. Allah, d`.{., htio je da isklju~i Svoga Poslanika iz ovog slu~aja i da ga On sam odbrani i za{titi, da odgovori njegovim neprijateljima, da ih izgrdi i prekori ne~im s ~ime on (Poslanik, s.a.v.s.) ne}e imati nikakve veze niti }e mu se to pripisati. Naprotiv, tu stvar }e samo On razrije{iti i osvetiti Svoga Poslanika i njegovu porodicu. Cilj je bio da se ovim napakosti Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i tako {to }e se njegova èna potvoriti. Ne bi bilo podesno da on svjedo~i o njenoj nevinosti iako je njegovo znanje ili mi{ljenje bili pribli`no znanju o njenoj nevinosti, a nikad nije ni{ta lo{e mislio o njoj, i to je daleko od njih dvoje, te je, stoga, èle}i se opravdati pred onim koji su spletkarili, rekao: Ko }e me opravdati i pomo}i protiv ~ovjeka koji je, kako sam ~uo, povrijedio moju ènu? Tako mi Allaha, ja o svojoj èni znam samo dobro. Spominju ~ovjeka koga znam samo po dobru i koji nije ulazio kod moje ène osim sa mnom. [to se ti~e pretpostavki koje su svjedo~ile o nevinosti Es - Siddike, imao ih je vi{e od drugih vjernika, ali zbog savr{enstva svoga sabura, postojanosti, dobro~instva, lijepog mi{ljenja o svome Gospodaru i zbog svog pouzdanja u Njega, zauzeo je stav strpljivosti, postojanosti i pouzdanja u Allaha, d`.{., sve dok nije do{la objava koja ga je obradovala i razveselila njegovo srce, objava koja je pokazala njegovom ummetu da njegov Gospodar vodi ra~una o njemu i da se brine za njega. Ko promisli o rije~ima Es - Siddike, nakon {to je objavljena njena nevinost, nakon {to su joj roditelji rekli: Ustani pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i njenog odgovora: Tako mi Allaha, ne}u ustati pred njim niti }u se zahvaljivati bilo kome osim Allahu - spoznat }e kolika je njena spoznaja, kolika je ja~ina njenog imana. Spoznat }e da ona blagodat o~ekuje samo od svoga Gospodara, da u takvoj situaciji samo Njemu zahvaljuje, da samo Njemu iskazuje tevhid (jedno}u) - saznat }e snagu njene odva`nosti i hrabrost u dokazivanju svoje nevinosti. Spoznat }e, tako|er, da ona nije u~inila ono {to iziskuje njeno stajanje na poziciji onoga koji ùdi za znanjem i koji ga traì. Zbog sigurnosti u ljubav Allahovog Poslanika, s.a.v.s., rekla je ono {to je rekla, ukazuju}i miljeniku na njegovog miljenika. Naro~ito u ovakvoj situaciji koja je najbolji na~in dokazivanja postavila ga je na njegovo mjesto i, tako mi Allaha, niko mu nije bio draì od nje kada je rekla: Ne}u zahvaljivati nikome osim Allahu, On je Taj Koji me je oslobodio. Radi Allaha je ta njena postojanost, a on (Poslanik, s.a.v.s.) bio joj je najdraè stvorenje i nikako nije mogla bez njega, a srce njenog dragog ve} mjesec dana bilo je prema njoj odbojno. Nakon toga njegovo zadovoljstvo i prihvatanje iznenadilo ju je, te se nije ùrila da ustane pred njim, niti da pokaè sre}u zbog njegovog zadovoljstva i njegove blizine i pored jake ljubavi koju je osje}ala prema njemu. Ovo je krajnji cilj postojanosti i snage.357 Da, to je krajnji cilj postojanosti, ~vrstine i snage li~nosti. Svjesna èna muslimanka
139
ponizna je svome muù, poslu{na, umiljata i pokorna, ali se njen karakter ne rasplinjuje pred njim, makar on bio najdraì i najugledniji od svih stvorenja, dok god je istina na njenoj strani i dok god se pridràva naj~vr{}e veze (islama). Majka vjernika Ai{a, r.a., predstavlja najveli~anstveniji primjer li~nosti ène muslimanke koja se ponosi svojim vjerovanjem i svojom vjerom, koja zna istinu svoga oboàvanja Allaha, kao {to zna da je samo i jedino On dostojan da se oboàva. Neka ne misli èna muslimanka da ovaj postupak Ai{e, r.a., zna~i superiornost, oholost i odbacivanje onoga ~ime je mu` zadovoljan. Ve} smo govorili o obavezi poslu{nosti ène muslimanke naspram njenog muà, kao {to smo govorili o njenoj pokornosti, izraàvanju ljubavi prema njemu, njenoj brizi o tome da mu udovolji, kao i o tome da je obavezna da se poùruje u svemu tome, a sve to }e ~initi povode}i se za naredbom vjere islama. Pouka iz doga|aja vezanog za majku vjernika Ai{u, r.a., sastoji se u: ugledu koji islam daje èni muslimanki i po{tovanju kojim je obasipa, sve dok se pridràva Allahovih propisa i upute njene istinite vjere, dok god primjenjuje njena divna i veli~anstvena saznanja. Sve to }e njenu li~nost u~initi sna`nom, uglednom, plemenitom i mudrom. Islam je dao èni muslimanki odre|ena prava, kao {to joj je poklonio ugled i po{tovanje, na ~emu joj pozavidi èna zapada svaki put kada ~uje ne{to o pravima ène u islamu.358 Oni koji zagovaraju emancipaciju ène u arapskim zemljama priznaju to, kao {to smo to ve} vidjeli.359 Mnogi od njih su se odrekli svojih stavova da èna muslimanka ima potrebu za emancipacijom, a me|u njima je i dr. Neval es - Sadavi. Novine Dèridetul - vetanil Kuvejtijjeti, polovinom mjeseca aprila 1989.god. pitale su je: Da li smatra{ da je Evropa uzor koji treba opona{ati i da li je ona model koji treba imitirati? Odgovorila je: Ne. Nikada. Evropska èna napredovala je u nekim oblastima, ali je zato zaostala u nekim drugim oblastima. Bra~na prava u Evropi ~ine nasilje prema èni i to je uzrok nastanka ènskih pokreta za emancipaciju kod njih, a tako|er i u Americi. To su veoma jaki pokreti koji su ponekad i èstoki. Potom je rekla: Na{a vjera islam dala je prava èni, vi{e nego sve druge vjere, kao {to joj je podarila i ugled i po{tovanje, osim u nekim slu~ajevima kada ~ovjek iskoristi neke vidove ove vjere kako bi uspostavio klasno, patrijarhalno dru{tvo u kojem bi mu{karci gospodarili nad ènama. O~ito je da je ovo patrijarhalna samovolja koju spominje dr. Es - Sadavi, a na~ini li mu` prema èni kakvo nasilje i nepravdu, razlog tome je nepoznavanje islama i udaljavanje od njegove upute.
140
ONA JE JEDNA OD NAJUSPJE[NIJIH SUPRUGA

Prethodno navedena moralna svojstva ène muslimanke i njene umne, duhovne, dru{tvene i estetske osobenosti, poja{njavaju nam da je to uspje{na èna, pa ~ak da je ona jedna od najuspje{nijih supruga, kao i to da èna muslimanka predstavlja najve}u blagodat, sre}u i dobro za ~ovjeka. Stoga, razumijevaju}i svoju vjeru prilikom izvr{avanja svojih obaveza prema muù, ona s pravom predstavlja najve}i uìtak za ~ovjeka u njegovom ìvotu, jer kad u|e u ku}u, do~eka ga {irokim i blistavim osmjehom i ugodnim pozdravom, do~ekuje ga poput prolje}a, uljep{ava njegov ìvot lijepom rije~ju, ljubaznim govorom, savr{enim gestom i ugodnom {alom. Do~ekuje ga rasko{no naki}ena, savr{ene lijepe prirode, u ku}i koja je ~ista i uredna, do~ekuje ga ugodnim i razdraganim razgovorom, raznovrsnom i ukusnom hranom, ~ine}i sve ono ~ime }e on biti zadovoljan i unose}i radost i veselje u njegovu du{u. Ona je, doista, pokorna svome muù, poslu{na mu je, iskazuje mu svoju ljubav, vodi brigu o tome da ga zadovolji, ne otkriva njegovu tajnu, staje uz njega u te{kim trenucima, potpomaè ga ~vrstim stavovima i mi{ljenjem, upu}uje mu iskreni savjet, raduje se njegovoj radosti, àlosti se zbog njegove àlosti, ispunjava njegovu du{u svojom pojavom i svojom nutrinom, ispunjava njegov ìvot sre}om, rado{}u i veseljem, podsti~e ga na dobro~instvo u svim njegovim aspektima, podsti~e ga da zajedno ustaju na no}ni namaz, ~ini dobro~instvo njegovim roditeljima i po{tuje njegovu porodicu i rodbinu. Ona odvra}a pogled od mu{karaca, ~uva se bezvrjednih stvari, naklapanja i ru`nog govora, vodi brigu o tome da osigura mir, rahatluk, smiraj i postojanost svome muù i svojoj djeci. Ona je i sna`nog karaktera, a nije grube i neuljudne prirode, nje`nih je osje}aja, a nije suvi{e blaga niti slaba. Kod onoga kome se obra}a, izaziva po{tovanje i ugled. Ona mnogo pra{ta i velikodu{na je, zaboravlja zlo koje joj je naneseno i odbacuje prezir. Otud je èna muslimanka s pravom najuspje{nija supruga i jedna od najve}ih Allahovih blagodati datih ~ovjeku. Ona je njegov uìtak koji se u njegovom ìvotu ne moè mjeriti ni s jednim drugim uìtkom. Istinu je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je rekao: Ovaj svijet je uìtak, a najbolji ovosvjetski uìtak je dobra èna.360
@ENA MUSLIMANKA NASPRAM SVOJE DJECE
UVOD
Neosporno je da su djeca ~ovjekova zjenica oka, izvor njegove sre}e i radost njegovog ìvota. Zbog njih ìvot je sladak, ìvljenje je ugodno, zbog njih se pribavlja opskrba, za njih se vezuju nadanja i pomo}u njih se smiruju du{e. Ako otac u svojoj djeci vidi pomo}, podr{ku, umnoàvanje potomstva, produètak i snagu, majka u njima vidi ìvotno nadanje, du{evnu utjehu, radost srca, sre}u ìvljenja i sigurnost u budu}nosti; sve ovo ovisi o lijepom odgoju, pripremanju i formiranju djece za ìvot kako bi bili faktor koji koji }e graditi i djelovati, a njihovo dobro }e se vra}ati njihovim roditeljima, njihovoj zajednici i svim ljudima. Stoga oni postaju ukras na ovom svijetu, kako to Allah, d`.{., kaè: Bogatstvo i sinovi su ukras u ìvotu na ovome svijetu... 361 Ako se zanemari njihov odgoj, lo{e formira njihova li~nost (karakter), bit }e nesre}a za roditelje i prijete}e zlo za dru{tvo i sve ljude.
ONA ZNA ZA SVOJU NAJVE]U ODGOVORNOST NASPRAM SVOJE DJECE

@ena muslimanka ne zaboravlja da je odgovornost majke u odgoju djece i formiranju njihove li~nosti ve}a od odgovornosti oca, zbog toga {to su djeca blizu majke, {to mnogo vremena provode s njom i jer ona precizno zna sva njihova stanja i kretanja u periodu razvoja i u zna~ajnom periodu puberteta, u okviru dje~ijeg intelektualnog, emocionalnog i djelatnog ìvota. @ena muslimanka koja je svjesna upute svoje vjere, koja je u stanju da izvr{i svoju pedago{ku zada}u u ìvotu, svjesna je potpune odgovornosti u odgoju svoje djece, o kojoj Kuran, a.{., govori: O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje ~uvajte od vatre ~ije }e gorivo ljudi i kamenje biti... 362 O njoj govori i plemeniti Poslanik, s.a.v.s., u rije~ima: Svi ste vi pastiri i svaki pastir }e biti odgovoran za svoje stado. Vladar je pastir, ~ovjek je pastir svojoj porodice, èna je pastirica u ku}i svoga muà i njegove djece. Svi ste vi, dakle, pastiri i svi }ete biti odgovorni za svoje stado.363
144
To je potpuna odgovornost koju je islam objesio oko vrata svim ìvim bi}ima i nije nikoga izostavio. Islam je, u skladu s tom odgovorno{}u u~inio da su roditelji - a posebno majka - odgovorni da ih odgoje u duhu islama, kao {to su odgovorni i za njihov pravilan razvoj koji }e se zasnivati na lijepom moralu, o kojem nas je plemenit Poslanik, s.a.v.s., obavijestio da je poslan da ga upotpuni i utvrdi njegovo porijeklo kod ljudi: Poslan sam da upotpunim plemenite }udi. 364 Ni{ta bolje ne ukazuje na veli~inu odgovornosti roditelja naspram njihove djece niti na veli~inu odgoja njihove djece, koji prili~i bogobojaznim muslimanima, od mi{ljenja u~enjaka da svaka ku}a ~uje Poslanikove, s.a.v.s., rije~i: Nare|ujte svojoj djeci da klanjaju kada budu imali sedam godina, a kada budu imali deset godina, pa ne budu klanjali, udarite ih...365 Svaka ku}a u kojoj se odbacuju ove Poslanikove, s.a.v.s., rije~i, u kojoj roditelji ne ùre da ih primijene i sprovedu na najpotpuniji na~in, nare|uju}i djeci da klanjaju namaz kada imaju sedam godina, niti ih udaraju ako ga izostave kada imaju deset godina, ta ku}a je grje{na, nemarna i zapu{tena, a roditelji su odgovorni pred Allahom, d`.{., zbog njihovog nemara i zapu{tenosti. Ku}a u kojoj ìvi porodica zapravo je jedna mala zajednica, dru{tvo u kojem se formiraju mentaliteti pojedinaca. U ku}i se formiraju njihovi umovi, }udi i stremljenja, dok su oni jo{, zapravo, mali pti}i koji su spremni da se susretnu s rije~ju upute i ~vrstog usmjerenja. Iz ovog vidimo da je misija roditelja unutar porodice velika i zna~ajna pri formiranju mentaliteta njihovih k}eri i sinova kao i pri usmjeravanju njihovih koraka ka spoznaji, uputi i kreposnim djelima. Svjesna èna muslimaka shvatala je kolika je bila njena odgovornost za odgoj njene djece kroz sva vremena. Bila je vje{ta i spretna u formiranju ljudi, u uticaju na njih, u prodiranju do njihovih srca i u zasa|ivanju plemenitih vrijednosti u njihovim du{ama. Nema boljeg pokazatelja za to od toga da su ugledne i izvrsne ène dale i odgojile najplemenitije i najbolje potomke od plemenitih i izvrsnih ljudi. Gotovo da ne moè{ na}i ni jednog velikana na{eg ummeta, od onih koji su se borili s neda}ama svoga vremena, savla|ivali njegove prepreke i pred ~ijom su se ~ovje~no{}u i hrabro{}u povinovale sve pojave i neda}e, a da nije bio duàn svojoj veli~anstvenoj majci. Ez - Zubejr bin el - Avam je za svoju veli~inu duàn svojoj majci Safijji bint Abdul- Muttalib, koja je u njega usadila karakter i sve njene lijepe osobine. Abdullah, El - Munzir i Urve ez - Zubejrovi sinovi, plodovi su onoga {to je zasijala njihova majka Esma bint Ebi - Bekr i svaki od njih ostavio je svoj neizbrisivi trag i ima svoje istaknuto mjesto. Alija bin Ebi - Talib, r.a., uzeo je mudrost, naobrazbu i lijepo pona{anje od svoje majke, koja je obilovala mudro{}u i druèljubivo{}u, Fatime bint Esed. Abdullah bin Dàfer, predvodnik plemenitih Arapa i jedan od najboljih njihovih mladi}a,
145
ostao je bez oca dok je bio dijete, te ga je nadzirala njegova majka Esma bint Umejs. Darovala mu je mudrost i lijepo pona{anje koje je posjedovala Esma, jedna od nezaboravnih èna u islamu. I Muavija bin Ebi - Sufjan je od svoje majke Hind bint Utbe naslijedio snagu i ~vrstinu li~nosti i blistavu inteligenciju, {to nije naslijedio i od svoga oca Ebu - Sufjana. Po{to je kod njega uo~ila osobine plemenitog roda i inteligencije,dok je jo{ bio dijete, re~eno joj je: Ako poìvi, predvodit }e svoj narod. Na to je odgovorila: Da bog da ga izgubila ako ne bude predvodio svoj narod! Muavija nije uspio prenijeti na svoga sina i svog halifu Jezida ono po ~emu se on isticao: mi{ljenje, zrelost i dovitljivost, jer je njegova majka bila obi~na i prosta èna Arapka kojom se Muavija oènio samo zbog njene ljepote i zbog ugleda njenog plemena i njene porodice. Isto tako, ni njegov brat Zijad bin Ebi - Sufjan, koji je predstavljao primjer o{troumnosti, pronicljivosti i dovitljivosti, nije sve to mogao prenijeti na svoga sina Ubejdullaha, te je on izrastao u jednog ahmaka, nesposobnjakovi}a, nespretnjakovi}a i glupaka, jer njegova majka Merdàna, koja je bila Perzijanka, nije posjedovala osobine koje bi je u~inile majkom velikana. Historija biljeì dva velikana iz plemena Benu - Umejje. Prvi je poznat po pronicljivosti, mo}i, inteligenciji, mudrosti i energi~nosti. Drugi je, pak, utro puteve pravednosti, dobrote, po{tenja i bogobojaznosti, a obojica su plodovi velike i razborite ène. [to se ti~e prvoga, on je Abdul - Melik bin Mervan, a njegova majka je Ai{a bint El Mugire bin Ebi el - As bin Umejje, koja je bila poznata po svom sna`nom karakteru, po prodornoj odrje{itosti i ~istoti srca. [to se ti~e drugoga, on je Omer bin Abdul - Aziz, peti hulefair - ra{idin, a njegova majka je Ummu Asim bint Asim bin Omer bin el - Hattab, koja je bila najuglednija èna svoga vremena zbog svoje potpunosti i druèljubivosti. Njena majka je pobo`na i bogobojazna èna koju je Omer uzeo za ènu svome sinu Asimu, po{to je kod nje uo~io utjelovljenje iskrenosti i postojanost u govoru, onog dana kada nije pristala pomije{ati vodu s mlijekom, kao {to je to od nje traìla njena majka, jer je Allah vidi. A kada bismo svoja lica okrenuli prema Andaluziji, prona{li bismo ambicioznog ~ovjeka i mudrog velikana, poglavara pravovjernih Abdur - Rahmana En - Nasira, koji se uputio iz kolijevke jetimstva kako bi osnovao dràvu u Maroku kojoj su se pokorile nezavisne evropske dràve i njihovi vladari. Njene znanstvene institucije ~esto su posje}ivali u~enjaci drugih naroda i njihovi filozofi. Ova dràva imala je velik udio u civilizaciji naroda islamskog svijeta. Kada bismo istraìvali koja je tajna veli~ine ovog ~ovjeka, nai{li bismo na ènu, veli~anstvenu majku, koja je znala kako da u njega usadi duh energi~nosti, veli~ine i ambicioznosti. U periodu Abbasija na{u pa`nju izazivaju dvije ène koje su u svoja dva sina ugradile
146
duh veli~anstvenosti, sposobnosti i posebne nadarenosti. Prva je majka Dàfera bin Jahjaa, koji je bio vezir halife Haruna er- Re{ida, a druga je majka imama E{ - [afije koji nije vidio svoga oca, jer je on umro kad je ovaj bio dojen~e, a njegova majka se brinula za njega i njegov odgoj. Na{a historija biljeì mnoge istaknute ène koje su svojim sinovima podarile tajnu uspjeha, koje su u njih ukorijenile veli~anstveno pona{anje, koje su bila iza njih u svemu {to su radili, u lijepom pona{anju do kojeg su dosegli i u svim velikim djelima koja su ostvarili.
U NJIHOVOM ODGOJU KORISTI SE NAJUSPJE[NIJIM METODAMA

Mudra i o{troumna èna muslimanka poznaje du{u svoje djece, uo~ava razliku u njihovim karakterima i njihovim stremljenjima, te na lijep na~iin prodire do njihovih du{a. Na taj na~in prodire i u njihov ~isti i bezgrje{ni svijet kako bi u njima zasadila visoke vrijednosti, uzvi{ene vrline i visoke moralne vrijednosti, pridràvaju}i se najsavr{enijih i najo{troumnijih metoda pri formiranju tih blistavih karaktera. Priroda majke sama po sebi bliska je djeci, draga im je i privla~na, te ona otvaraju svoje du{e i srca pred njom, otkrivaju joj misli i osje}aje koji se kriju u njima. Ona se posve}uje njihovom usmjeravanju, uljep{avanju njihovih naravi i njihovim osje}ajima, vode}i brigu o njihovom intelektualnom stupnju i o njihovoj dobi, jednom se igraju}i s njima, drugi put {ale}i se s njima, tre}i put laskaju}i im i obra}aju}i im se rije~ima punim nje`nosti, blagosti i simpatija, te je oni jo{ vi{e vole, prihvataju njena usmjerenja i upute, a to ~ine iz sveg srca. A kakva li je razlika izme|u iskrene pokornosti koja izvire iz srca, koja se zasniva na ljubavi, po{tovanju, uvaàvanju i pouzdanju i izme|u la`ne pokornosti koja se zasniva na poniènju, nasilju, ugnjetavanju i zabranjenom iskori{tavanju. Prvo je pokornost koja je neprestana, nepokolebljiva i to je pokornost koja daje plodove, a {to se ti~e druge pokornosti, ona je privremena, krhka je i ni{tavna. Kako brzo i{~ezava i nestaje s nestankom nasilja, ugnjetavanja, poniènja, grubosti i sile.
LJUBAV UKAZUJE IM SVOJU LJUBAV I NJE@NOST

@eni je muslimanki poznato da djeca imaju potrebu za toplim krilom, dubokom i neizmjernom ljubavlju i za iskrenom i bezuvjetnom nje`no{}u kako bi mogli rasti u zdravoj sredini sa~uvanoj od bilo kakvih bolesti, ìvotnih udaraca i neda}a. Njihov ìvot ispunjen je
147
optimizmom, njihova srca ispunjena su pouzdanjem, a njihovi umovi zaokupljeni su nadom i ambicijama. Svjesna èna muslimanka u svakoj prilici ukazuje svojoj djeci ljubav, nje`nost i blagost koji izviru iz njenog velikog srca, te tako njihove ìvote obasipa rado{}u i veseljem a njihove du{e puni pouzdanjem i smireno{}u. Bogobojazna èna muslimanka milostiva je prema svojoj djeci, jer je milost izvorno islamsko moralno svojstvo koje Poslanik, s.a.v.s., preporu~uje svojim rije~ima i djelom. Jedno od njegovih najizraàjnijih moralnih svojstava bilo je i milost prema drugma, a posebno prema djeci, kao {to nas o tome obavje{tava Enes, r.a., koji je rekao: Nisam vidio nikog milostivijeg prema djeci od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Pri~ao je: Traìo je dojilju za Ibrahima u selima oko Medine. Kada bi po{ao, i mi bismo i{li s njime, u{ao bi u ku}u i po~eo ga ljubiti, a potom bi se vratio.366 Milost plemenitog Poslanika, s.a.v.s., prostirala se i na mlade muslimanske pupoljke. Njegova milost {irila se i obuhvatala djecu dok su se igrala, jer ih je obasipao svojom nje`no{}u i blago{}u, kao {to to prenosi Enes, r.a., koji kaè da bi se Vjerovjesnik, s.a.v.s., svaki put obradovao kada bi pro{ao pored djece te ih poselamio.367 Jedna od njegovih pedago{kih izreka je i sljede}a: Nama ne pripada onaj ko nema milost prema djeci i ko ne po{tuje starije.368 Ebu - Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., poljubio Hasana bin Alija, pa je El - Akre bin Habis rekao: Ja imam desetero djece i ni jedno od njih nisam nikad poljubio, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Onaj ko nema milosti prema drugima, ne}e ni drugi imati milosti prema njemu.369 Poslanik, s.a.v.s., bio je veliki pedagog koji je neprestano poku{avao da u du{ama izazove izliv milosti, da njene zasune otvori za ljubav i nje`nost, dvije najspecifi~nije ljudske karakteristike. Jednom mu je do{ao beduin i upitao ga: Zar vi ljubite svoju djecu? Pa mi ih ne ljubimo. Na to mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovorio: Ne mogu ispuniti tvoje srce milo{}u ako ju je Allah, d`.{., odstranio iz tvoga srca.370 Majka vjernika Ai{a, r.a., prenosi da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., ustao kada bi mu do{la Fatima, te bi je pozdravio i poljubio i posjeo je pored sebe. Kada bi on u{ao kod nje, ustala bi, uzela bi ga za ruku, pozdravila ga, poljubila i posjela ga pored sebe. Ona, tako|er, prenosi da je (Fatima) u{la kod njega za vrijeme njegove bolesti, u kojoj je i preselio (na ahiret), pa ju je pozdravio i poljubio je.371 Poslanik, s.a.v.s., uznosi ène Kurej{ijke, jer su one bile najbri`nije ène prema svojoj djeci, najvi{e su vodile brigu o njihovom odgoju i razvoju, najvi{e su se bavile oko njih i najvi{e su se `rtvovale radi njih, a u isto vrijeme brinule su se o svojim muèvima. Sve to biljeì Buharija od Ebu - Hurejrea koji je rekao: ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad kaè:
148
Kurej{ijke su najbolje ène koje su jahale deve, najnje`nije su prema svojoj djeci i najbri`nije su prema imecima svojih muèva.372 @ena muslimanka, koja je obasjana svjetlo{}u Allahove upute, ne posjeduje ni{ta {to je suprotno ovoj visokoj vjerovjesni~koj uputi da bi mrko gledala ili bila okrutna i gruba prema svojoj djeci, bez obzira koliko ona po svojoj prirodi bila gruba, okrutna ili suhoparna. To je stoga {to vjerovjesni~ka uputa mora dota}i samo dno maj~inog srca i izazvati izljeve nje`nosti i blagosti i rasplamsati iskrice ljubavi, jer djeca su dijelovi roditeljskih nutrina koji idu po zemlji, kao {to to kaè pjesnik Hittan bin el - Mualla:373 Doista su na{a djeca me|u nama, na{e dìgerice koje idu po zemlji, Ako zapahne vjetar neke od njih, za ~as oko zatreperi. Tako su majka i otac otopina ljubavi i nje`nosti, izvor bri`nosti i pa`nje, val zabrinutosti, po`rtvovanja i roditeljskog zagrljaja. Nema sumnje da ovaj izliv nje`nosti koji osje}a majka muslimanka prema svojoj djeci predstavlja jedan od najve}ih razloga njene sre}e u `votu. To je izgubila zapadna èna koju je zaokupio materijalni ìvot, koju je iscrpio njen neprekidni svakodnevni posao, te je izgubila osje}aj za ovaj porodi~ni izliv nje`nosti. O svemu ovome govori Selam el - Hafar, ~lanica jednog ènskog pokreta u [amu, nakon njene posjete Americi. Ona pri~a: Uistinu je àlosno da èna gubi najvredniju i najzna~ajniju funkciju koju joj je priroda odredila374, mislim na njenu ènstvenost, a potom i svoju sre}u, jer neprestani, iscrpljuju}i posao uzrokuje gubitak malih vrtova koji su podjednako prirodno pribjeì{te i za ènu i ~ovjeka, a ~ije pupoljke ne moè otvoriti niti pustiti da se {iri njihov miris niko drugi osim majke doma}ice. U okrilju porodice nalazi se sre}a za dru{tvo i pojedince, ona je osnova nadahnu}a i izvor dobra i kreativne sposobnosti.37
PRAVI NE PRAVI RAZLIKU SINOVA IZME\U SVOJIH SINOVA I K]ERI

Mudra, svjesna èna muslimanka ne pravi razliku me|u svojom djecom, nego je pravedna me|u njima. Ona ni u ~emu ne daje prednost jednom od njih nad drugima, jer zna da je po islamskim propisima poku|eno pretpostavljati jedno dijete nad drugom djecom. To davanje prednosti jednom djetetu nad drugom djecom ostavlja lo{ trag u du{i djeteta nad kojim je prednost data njegovom bratu ili sestri. Tako, dijete koje ne osje}a jednakost izme|u njega i njegove bra}e i sestara raste u gor~ini, mrzovolji i àlosti, njegovo srce pro`dire ljubomora,
149
mr`nja i zavidnost. Nasuprot tome je dijete koje raste s osje}ajem jednakosti izme|u njega i njegove bra}e i sestara, koje raste u zdravoj sredini, li{enoj bilo kakvog odbacivanja, daleko od mr`nje, zavidnosti, pakosti ili ljubomore, a njegova du{a ispunjena je optimizmom, zadovoljstvom, ljubavlju, nesebi~no{}u i tolerancijom. To je ono {to islam traì od roditelja i to je ono na {to ih islam podstrekava. Buharija, Muslim i drugi biljeè od En - Numana bin Be{ira, r.a., da je njegov otac do{ao s njime kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i rekao: Doista sam ja ovom svom sinu darovao svoga slugu, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Jesi li svu svoju djecu darovao kao {to si ovog sina? Odgovorio je: Nisam. Na to mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Onda ga vrati. U drugom predanju stoji: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Jesi li tako postupio i sa svom svojom djecom? Odgovorio je: Nisam. Rekao je: Bojte se Allaha i budite pravedni prema svojoj djeci. Potom se moj otac vratio i povratio svoj poklon. U drugom predanju stoji: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: O Bi{re, ima{ li ti jo{ djece osim ovog sina? Odgovorio je: Imam. Rekao je: Jesi li svima darovao ovo {to si darovao ovom sinu? Odgovorio je: Nisam. Rekao je: Onda ne traì od mene da to potvrdim. Ja ne mogu potvrditi nepravdu. A zatim je rekao: Raduje li te da svi jednako prema tebi dobro~instvo ~ine? Odgovorio je: Raduje. Rekao je: Onda to ne ~ini.376 Zato je bogobojazna, mudra i svjesna èna muslimanka pravedna prema svoj svojoj djeci, ne daje prednost ni jednom djetetu nad drugim, bez obzira da li se radilo o izdràvanju, ili o poklonu, ili o postupanju prema njima. Stoga se pred njom otvaraju sva njihova srca, njihovi jezici su zauzeti ~injenjem dove za nju, a njihove du{e ispunjene su po{tivanjem, uvaàvanjem i dobro~instvom prema njoj.
PRAVI U SVOJOJ NJE@NOSTI I BRIZI NE PRAVI SINOVA RAZLIKU IZME\U SINOVA I K]ERI
Iskrena èna muslimanka u svojoj nje`nosti i svojoj brizi ne pravi razliku izme|u sinova i k}eri, kao {to to ~ine neke ène koje se jo{ uvijek nisu oslobodile dàhilijetskog poimanja. Naprotiv, èna muslimanka na svoje sinove i k}eri podjednako gleda u milosti, pravednosti, brizi i nje`nosti. Ona, doista, zna da su djeca dar od Allaha i da je Allahov dar u sinovima i k}erima blagodat koju niko ne moè podariti, niti promijeniti, a niti odbiti: ...On poklanja ènsku djecu kome ho}e, a kome ho}e - mu{ku, ili im daje i mu{ku i ènsku, a koga ho}e, u~ini bez poroda; On, uistinu, sve zna i sve moè.377
150
@ena muslimanka koja je obasjana svjetlom upute, ne zaboravlja ogromnu nagradu koju je Allah, d`.{., pripremio za onoga ko lijepo odgoji svoje k}eri, kao {to se to navodi u mnogobrojnim vjerodostojnim hadisima. Jedan od njih je i hadis koji biljeè Buharija i Muslim od Ai{e, r.a., koja kaè: Do{la mi je jedna èna, koja prosi, s dvije k}eri, a ja joj nisam imala ni{ta dati osim jedne hurme. Ja joj dadoh tu hurmu, a ona je uze, raspolovi i dade svojim k}erima, a ona nimalo ne uze. Zatim je ustala i oti{la. Poslije toga do{ao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i ja mu ispri~ah {ta se desilo, a on re~e: Ko bude stavljen na ku{nju s ma koliko k}eri pa bude dobar prema njima i lijepo ih odgoji, one }e mu bit {tit od Vatre na Sudnjem danu.378 U drugom predanju koju biljeì Muslim od Ai{e, r.a., prenosi se da je pri~ala: Do{la mi je sirotica nose}i dvije k}eri, pa sam im dala da pojedu tri hurme. Dala je svakoj od njih po hurmu, a tre}u je podigla do svojih usta da je pojede, ali su njene dvije k}eri traìle da je pojedu. Tu hurmu koju je htjela pojesti, raspolovila je me|u njima dvjema. Svidjelo mi se {ta je u~inila, pa sam ispri~ala Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., {ta je u~inila, a on je rekao: Doista joj je Allah zbog njih zagarantovao Dènnet ili je rekao: Oslobodio ju je zbog njih od vatre dèhenemske.379 Prenosi se od Ebu - Hurejrea, a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ko bude imao tri k}eri, pa bude strpljivo podnosio njihove nevolje i ko bude strpljiv u njihovoj radosti i tuzi, Allah }e ga uvesti u Dènnet zbog njegove milosti prema njima. Na to je jedan ~ovjek upitao: A ko bude imao dvije k}eri, o Allahov Poslani~e ? Rekao je: I ko bude imao dvije k}eri. Upitao je ~ovjek: A ko bude imao jednu k}er, o Allahov Poslani~e? Odgovorio je: I ko bude imao jednu k}er.380 Prenosi se od Ibn - Abbasa, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Kome se rodi k}er, pa je ìvu ne zakopa, niti je ponizi, niti daje prednost sinu - to jest mu{koj djeci - nad svojom k}eri, Allah }e ga radi nje uvesti u Dènnet.381 Milost plemenitog Poslanika, s.a.v.s., {iri se na ènski rod, pa pored k}eri njegova milost obuhvata, tako|er, i sestre. To se navodi u hadisu koji biljeì El - Buhari u djelu El Edebul - mufred od Ebu - Seida el - Hudrija, koji kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Svako od vas ko bude imao tri k}eri ili tri sestre i bude lijepo prema njima postupao, u}i }e u Dènnet.382 U predanju koje biljeì Et - Taberani stoji: Ne}e biti niko od mog ummeta, ko bude imao tri k}eri ili tri sestre, pa se o njima bude brinuo dok ne postanu punoljetne, a da ne}e sa mnom biti u Dènnetu ovako, pa je sastavio kaìprst i srednji prst ruke.383 Koja se to inteligentna, razborita i staloèna majka àli zbog odgoja k}eri, ili koja to majka daje prednost sinovima nad njima nakon {to je ~ula uzvi{eno poslani~ko usmjerenje po kojem se uzdiè pitanje odgoja k}eri? Ta poslani~ka uputa obe}ava onome ko ih odgoji
151
ili ko bude lijepo postupao prema njima, da }e u}i u Dènnet koji je prostran kao nebesa i Zemlja, kao i da }e biti u pratnji plemenitog Poslanika, s.a.v.s. !? Doista je u muslimanskoj porodici i u islamskom dru{tvu koje je na pravom putu, djevojka ~edna, neporo~na, omiljena i po~a{}ena. Ona uvijek moè na}i toplo okrilje i potpunu za{titu i brigu svojih roditelja, a posebno majke, bez obzira koliko dugo bila u ku}i svojih roditelja ili svoje bra}e, ili, pak, u ku}i nekog drugog ko se mora starati o njoj, bilo da pre|e u ku}u svoga muà ili, pak, ne pre|e. Tako se islam stara da njen ìvot bude neporo~an, ponosan i koristan, on je {titi od nepristojnosti, pokvarenosti, neima{tine ili propasti s ~ime se susre}e èna u ljudskim dru{tvima zalutalim od Allahove upute. Po{to djevojka napuni osamnaest godina, po{to iza|e iz toplog okrilja svojih roditelja, susrest }e se s okrutnim materijalizovanim ìvotom koji je ispunjen opasnostima i neugodnostima, i to u vrijeme kada ona ima najja~u potrebu za za{titom, nje`no{}u, brigom i ~edno{}u. Doista je ogromna i neopisiva razlika izme|u Allahovog, d`.{., zakonodavstva, koje je do{lo kako bi usre}ilo ljude, i nepotpunog ljudskog zakonodavstva s kojim ~ovjek muku mu~i. Nema sumnje da }emo na Zapadu, kao rezultat ovog materijalisti~kog zakonodavstva, na}i vojsku raspu{tenih i izbezumljenih mladi}a, kao i skupine posrnulih majki koje nisu udate, skupine djevojaka koje su nesretne i upropa{tene, a njihov broj je u neprestanom porastu iz dan u dan.
NE PROKLINJE SVOJU DJECU

Prosvije}ena èna muslimanka ne proklinje svoju djecu, jer se povodi za Poslanikovom, s.a.v.s., naredbom, kojom se zabranjuje proklinjanje djece iz straha da se ta molba (kletva) istog trena ne usli{a. To se navodi u dugom hadisu koji se prenosi od Dàbira u kojem se kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ne proklinjite sami sebe, ne proklinjite svoju djecu i ne proklinjite svoje imetke, kako ne biste potrefili trenutak u kojem Allah udovoljava onima koji traè od Njega.384 Stoga, proklinjanje djece nije lijep obi~aj niti je to plemenito moralno svojstvo. Za sve ono {to majka u~ini u trenutku srd`be, pokaje se onog trena kada je srd`ba pro|e i kada joj se povrati njena razboritost. Majku, koja je prosvijetljena uputom njene vjere, ne moè zadesiti da izgubi svoju svijest i uravnoteènost, pa da proklinje svoju djecu, bez obzira {ta do~ekala od njih, jer se ne zadovoljava time da propadne kao {to propadaju agresivne, lahkoumne i lahkovjerne ène.
152
[TO OSTA PAZI NA SVE ONO [T O OSTAVLJA TRAGA NA NJIHOV RAZVOJ I USMJERENJE
Svjesna èna muslimanka budno prati svoju djecu, motri na njihovo kretanje, njihove aktivnosti i njihove hobije. Ona zna {ta oni ~itaju, {ta pi{u i kakva prijateljstva sklapaju, kao {to zna koja mjesta oni istraùju u slobodno vrijeme. Sve ovo ona zna, a da njena djeca ne osje}aju da ih ona prati. Tako ona kod njih otkriva bilo kakvu neispravnost u mi{ljenju, usmjerenju, obrazovanju, hobiju, ili pak otkrije kod njih povezanost s lo{im dru{tvom, ili da zalaze na mjesta koja nisu poèljna, ili da upra`njavaju neke lo{e navike kao {to je pu{enje, ili da su sklona poku|enim ili zabranjenim igrama, zabavama ili bilo ~emu drugom {to proturje~i moralnom muslimanu, {to ubija vrijeme, uludo tro{i energiju i {to maloljetnika privikava na dokolicu, zabavu i trivijalnosti. Kad majka bilo {ta od toga osjeti, ona istog trena nastoji popraviti tu neispravnost i pomo}u svoje nje`nosti, ustrajnosti, mudrosti i energi~nosti nastoji ih vratiti na pravi put, da ih svojom razborito{}u, mudro{}u, uvjerljivo{}u i marljvo{}u ograni~i na ono {to je ispravno. U svemu ovome ona, doista, ima vi{e mogu}nosti od oca, zbog toga {to je ona u neposrednoj blizini svoje djece, zato {to se duè zadràva u njihovom okruènju, {to su oni otvoreniji prema njoj i {to svojoj majci, vi{e nego svome ocu, otkrivaju sve ono {to se nalazi u njihovim du{ama. Stoga je velika odgovornost majke za pravilan odgoj djece, njihovom zdravom formiranju li~nosti koje }e biti kompatibilne sa temeljima islama, njegovim vrijednostima i tradicijom. Tako se svako novoro|en~e rodi u islamu (fitretu) pa ga roditelji u~ine jevrejom ili kr{}aninom ili medùsijom, kao {to se to navodi u vjerodostojnom hadisu koji biljeì Buharija. Nepobitno je da roditelji ostavljaju veliki trag u formiranju intelekta novoro|en~eta, kao i u formiranju njegove li~nosti i odgoju njegove du{e, s napomenom da tu postoje i pedago{ki faktori koji uti~u na njegovu li~nost od njegovog djetinjstva pa sve do njegove punoljetnosti. Knjiga koja }e zadràti djecu na njenom prou~avanju treba biti takva da bistri njihove umove, da formira njihove du{e na lijepom vladanju, da njihove li~nosti snabdijeva uzvi{enim vrijednostima, a ne da bude knjiga koja }e atakovati na njihove umove, koja }e pomutiti njihovu uro|enu vjeru islam niti to treba biti knjiga koja }e ugasiti iskrice dobra u njihovim du{ama. Hobiji trebaju razvijati dobre strane u njima, a ne lo{e strane. Oni trebaju paliti iskrice istine u njihovim srcima, a ne iskrice neistine. Oni trebaju u njima odgajati zdrave, a ne bolesne osje}aje i ~ula.
153
Sudrug (prijatelj) treba biti takav da vodi u Dènnet, a ne u Vatru, da usmjerava ka istini, a ne ka neistini, da upu}uje na mudrost, plemenitost, uspjeh i dobro~instvo, a ne na zabludu, propast, razo~arenje i neposlu{nost. A koliko je samo prijatelja koji su odveli svoga prijatelja na lo{a mjesta, mjesta propasti, bijedne bezdane, a da ni o~evi a ni majke ne znaju ni{ta o svojoj djeci? A {ta ima mudrije od rije~i pjesnika Adijja bin Zejda el - Ibadija o ~ovjeku i njegovom prijatelju ( koji se druì s njim):385 Kada do|e{ u neki narod, druì se s njihovim dobrima, a ne druì se s propalim, jer }e{ propasti s propalima. Za ~ovjeka ne pitaj, nego pitaj za druga njegova jer svaki se drug na onoga s kim se druì ugleda. Tako, maj~ino oko budno motri na njenu djecu, ono ih budno motri pri njihovom odgoju, pri njihovom usmjeravanju na odre|enu knjigu, ~asopis, na odre|enog druga, hobi, pri njenom usmjerenju vezanom za {kolu, predava~e, klubove i informativna sredstva. Sve ovo ima uticaja na formiranje li~nosti njene djece, na odgoj njihovog intelekta, njihovih du{a i uvjerenja, a ponekad, kada je to neophodno, ona interveni{e nagradom ili kaznom i uz pomo} oca, ako se za to ukaè potreba. Ona }e izabrati mudar i nov na~in koji }e u sebi sadràvati djelotvornu pedago{ku dobrobit za djecu, a koja }e ih sa~uvati od bolesti, nesre}a i lo{ih djela. A koliko porodica, za uspjeh u odgoju djece, odaje priznanje o{troumnoj, snala`ljivoj, obrazovanoj i razboritoj majci koja je svjesna svoje odgovornosti vezane za njenu djecu, te ju je ispunila na najbolji mogu}i na~in i odgojila djecu koja su svojim roditeljima uzvratila dobrim kao i dru{tvu i svim ljudima. Djeca bi bila lo{a i propala bi da nije roditelja, a posebno majke, koji znaju za svoju odgovornost naspram njihove djece, pa su na najbolji na~in nastojali ispuniti tu obavezu.
USA\UJE U NJIH PLEMENITO VLADANJE

Svjesna èna muslimanka vodi brigu o tome da u du{e svoje djece usadi plemenite osobine, kao {to su: ljubav prema drugima, odràvanje rodbinskih veza, briga za siroma{ne, po{tovanje prema starijima, milost prema mla|ima, radost zbog u~injenog dobra, iskrenost u rije~ima i djelu, ispunjenje obe}anja, pravednost pri presudi i sli~ne lijepe moralne osobine i pohvalne karakterne crte. Mudra i o{troumna èna muslimanka zna kako prodrijeti do najskrivenijih dijelova du{a svoje djece, kako u njih usaditi ove divne }udi i pohvalne moralne osobine, koriste}i se pri tom najraznovrsnijim i najdovitljivijim metodama, kao {to su: pruànje dragog i prihvatljivog primjera, jednostavnost, druènje, lijepo postupanje, milost, nje`nost, zalaganje, skromnost,
154
pra{tanje, ljubav, pa`nja, briga i bodrenje, blagost, jednakost, pravednost, savjetovanje, izjedna~avanje i usmjeravanje, pruàju}i im pri tom nesebi~nu pa`nju i nje`nost, strogost bez grubosti, razgovor i pozivanje na odgovornost bez pokazivanja nezadovoljstva i zanemarivanja nekih pogre{aka bez ka`njavanja. Tako djeca izrastaju na ispravan i uravnoteèn na~in, bistrih umova, zrelog razmi{ljanja, izrastaju kao dobri, ~estiti, po{teni, sposobni da daju, pripremljeni za konstruktivni doprinos i izgradnju u svim aspektima ljudskog ìvota. Nema sumnje da }e odgoj majke muslimanke uroditi najzrelijim plodovima, jer ona predstavlja prvu {kolu u odgoju pokoljenja, ona je prvi u~itelj talentiranih koji su za~etnici civilizacija, kao {to to kaè pjesnik Hafiz Ibrahim:386 Majka je {kola, koju ako pripremi{, pripremio si pokoljenje dobrog pona{anja. Majka je u~itelj prvih u~itelja, njihova slavna djela privla~e pa`nju kroz sva vremena.
@ENA MUSLIMANKA NASPRAM ZETOV OVA SVOJIH SNAHA I ZETOVA
a) PREMA SVOJIM SNAHAMA

ODNOS PREMA SVOJOJ SNAHI
@ena muslimanka, koja je svjesna svoje vjere i koja se odlikuje visokim moralnim osobinama, na svoju snahu gleda kao na jednu od svojih k}eri koja je predodre|ena da bude èna njenog sina, koja je do{la u porodicu i postala jednim od njenih ~lanova. Isto tako, djevojka muslimanka, koja je odrasla na vrijednostima islama i njegovom moralu, nakon {to je napustila ku}u svojih roditelja i do{la u novu bra~nu zajednicu, gledat }e na svoju svekrvu kao na svoju majku.
IZABIRE SEBI DOBRU SNAHU

Svaka od njih prije braka vodit }e ra~una o dobrom odabiru i svaka od njih }e se pobrinuti da oni koji stupaju u tazbinstvo budu predani vjeri, moralu, ispravnom odgoju i da imaju dobru reputaciju. Mudra èna muslimanka kada prosi djevojku za svoga sina i kad traì odgovaraju}u djevojku za njega, neprestano mora imati na umu da u svoju porodicu pridruùje novu k}er svojim k}erima, da joj kao i njima pripada podjednako po{tovanje, ljubav i uvaàvanje, da ona kao i one ima iste obaveze koje izvr{avaju u okrilju velike porodice. Ona }e svojoj snahi, koja je stupila u svoj bra~ni ìvot, poèljeti uspjeh, sre}u i smiraj. Stoga, kod djevojaka koje su za udaju, ne}e je zavesti njihova varljiva pojava ~ije su karakteristike ljepota, ljubaznost i privla~nost, nego }e prije i poslije svega toga traìti ispravnu vjeru, lijep moral, postojanu i staloènu li~nost, pri svemu tome povode}i se za uputom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: @ena se uzima zbog ~etiri stvari: njenog imetka, dobrog roda (porijekla), njene ljepote i zbog njene vjere. Drì se one koja ima vjeru. 387
158
PRIHVA PRIHVATA REALNOST NJENE PRISUTNOSTI U BRA^NOJ ZAJEDNICI

Iz ovog mudrog i postojanog odnosa prema snahi i njenom prisustvu u bra~noj zajednici, kao i ova mudra predod`ba snahinog mjesta me|u ~lanovima nove porodice kojoj }e se snaha pridruìti, proizilazi lijepo postupanje svekrve prema svojoj snahi i nadvladava pravednost i pravi~nost u razli~itim situacijama, postupcima, djelima i reakcijama. Bogobojaznoj svekrvi muslimanki, koja je napojena islamskim odgojem i njegovim vrijednostima, ne pada na pamet da joj je snaha otrgnula od nje sina, koga je dugi niz godina odgajala, koja je za njegov odgoj i bdijenje nad njim potro{ila mnoge no}i i dane, pa ~ak i kad je odrastao i postao mu{karcem koji je sposoban da daje i da se `rtvuje. Njoj ne pada na pamet da ga je njegova èna povela u sretno bra~no gnijezdo, unutar kojeg }e zaboraviti svoju majku i sav trud koji je potro{ila i uloìla u njegov odgoj i njegovu spremnost. Ova {ejtanska misao ne pada na pamet dobroj èni muslimanki, jer ona zna da je to Allahov zakon u ovom ìvotu, kao {to zna da njen sin, koga je nadojila islamom od ranog djetinjstva, nikako ne moè zaboraviti svoju majku zbog svoje lijepe ène. Ona, isto tako, zna da njena snaha, koju je izabrala izme|u mnogih dobrih djevojaka vjernica, nikako ne moè biti zadovoljna da njen mu` zaboravi svoju majku, jer bi to bila neposlu{nost prema roditelju, a to islam strogo zabranjuje. A ako bi ipak u jednom trenutku ljudske slabosti svekrva bila ljubomorna na svoju snahu, potraìt }e uto~i{te u svojoj vjeri, bogobojaznosti i pobo`nosti, te }e se osloboditi tog ru`nog osje}aja, povratit }e se budnosti svoga imana i bogobojaznosti i povratit }e se mudrom i ispravnom odnosu prema svojoj snahi. Ovako postupaju bogobojazni vjernici i vjernice ~im ih {ejtanska sablazan dodirne, oni se prisjete i odjednom sagledaju pravu istinu: Oni koji se Allaha boje, ~im ih sablazan {ejtanska dodirne, prisjete se i odjednom do|u sebi.388 Ovako se odvija ravnoteà izme|u snahe, svekrve i muà i ovako sve stvari teku svojim prirodnim i mirnim tokom kojim ne gospodare strasti, oluje, neda}e i zablude, nego njime gospodare vjera, intelekt, mudrost i uputa.
159
SAVJETUJE, SAVJETUJE, A NE ZALAZI U PRIVATNE STVARI PRIVA STVARI

Mudra, bogobojazna èna muslimanka od prvog trenutka u kojem se njena snaha udala za njenog sina, prihvata da njena snaha ima pravo ìvjeti svoj bra~ni ìvot u pravom smislu rije~i, sve dok je taj brak u okviru onoga {to je dozvoljeno i sve dok je u dozvoljenim granicama [erijata. Niko nema prava da zalazi u privatne stvari bra~nh drugova, osim ako se za to ukaè potreba, neophodnost, u smislu savjeta koji se traì od svakog muslimana, povode}i se za rije~ima plemenitog Poslanika, s.a.v.s.: Vjera je savjetovanje...389 Pravilo ovog mudrog pona{anja kod svekrve, bogobojazne muslimanke jeste njen postupak prema svojoj k}eri. Kako ona èli svojoj k}eri da ìvi svoj bra~ni ìvot u pravom smislu, da bude sretna, samostalna, zadovoljna, da njen ìvot ne remeti uznemiravaju}e uplitanje u njene privatne stvari, tako ni svojoj snahi, bez izuzetka, ne}e poèljeti ono {to ne èli ni svojoj k}eri.
ÎNI JOJ DOBROÎNSTVO POSTUPA I LIJEPO POSTUPA PREMA NJOJ

Mudra svekrva muslimanka ~ini dobro~instvo prema svojoj snahi, po{tuje je, lijepo postupa prema njoj, nastoji da ona osjeti njenu ljubav i po{tovanje, pomno slu{a izlaganje njenog mi{ljenja, slaè se s onim {to je ispravno, podràva i podstrekava na ono {to je ispravno, pa`ljivo postupa prilikom pogre{ke i pri njenom ispravljanju. Njen glavni vodi~ pri svemu tome je nepristrasnost, pravednost i dobro~instvo, a presuda je onakva kakva bi bila prema vlastitoj k}eri da je na mjestu njene snahe, a tu presudu njena majka o~ituje povode}i se za rije~ima Uzvi{enog Allaha: O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu. 390 Ona ne zaboravlja da s vremena na vrijeme izrazi svoju sre}u koja ispunjava njenu du{u, jer vidi da je njen sin sretan sa svojom ènom, ~ime }e ispuniti du{u svoga sina i snahe najljep{im i najplemenitijim osje}ajima. Ona, tako|er, ne zaboravlja ni to da se u svim prilikama prema svojoj snahi odnosi kao {to se odnosi prema svojim k}erima, pa je i ona prati zajedno s njima, {to ~ìni da se snaha osje}a jednom od njih, i ne samo to, nego i da je
160
ona jedan dragi ~lan porodice otkako je u{la u bra~no gnijezdo i otkako se udala za njenog dragog sina. Tako svekrva postaje draga svojoj snahi, jer je ona potvrdila da joj je njena snaha draga, {to je suprotno onome {to vidimo u zalutalim i zabludjelim dru{tvima koja su skrenula od Allahove upute. Kod njih vidimo mr`nju, osvetoljublje i prezir izme|u svekrve i njene snahe do te mjere da je to neprijateljstvo postalo o~ita, tradicionalna nu`nost, o ~emu su izre~ene mnoge poslovice, ispjevane mnoge pjesme, kao {to vidimo i da je to neprijateljstvo izme|u snahe i njene svekrve tradicionalno neprijateljstvo koje je neizbje`no. Sve to {to se de{ava ne bi se desilo da svaka od njih, i svekrva i snaha, istinski odlu~e ìvjeti onako kako je to islam zacrtao. Sve se to ne bi desilo kada bi svaka od njih zastala na granici na kojoj joj je nare|eno da zastane. Stoga su i prestala ta tradicionalna neprijateljstva izme|u svekrve i snahe u svjesnim islamskim sredinama koje se pridràvaju svoje vjere, njenih propisa, vrijednosti i obi~aja.
PRAVEDNA MUDRA JE I PRAVEDNA PRILIKOM PRESU\IVANJA PRESU\IVANJA SVOJOJ SNAHI

Ponekad svekrva biva isku{ana snahom koja nije lijepog pona{anja, pa ~ak ponekad biva neu~tiva i ru`nog pona{anja. U ovom slu~aju do izraàja dolazi mudrost svekrve i njeno ìvotno iskustvo po kojem zlo dobrim treba uzvratiti, ~ine}i to na osnovu rije~i Uzvi{enog Allaha: Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa }e ti du{manin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu posti}i samo strpljivi; to mogu posti}i samo sre}ni. 391 Pod dobrim zlo uzvratiti, podrazumijeva se da svekrva od svoga sina sakrije ono {to je negativno kod njene snahe, kao i njene pogre{ke, u onoj mjeri koliko je to ona u mogu}nosti, da je u osami posavjetuje daju}i joj na znanje da ona brine o tome da u njenoj ku}i vlada dobrota, ljubav i dobro djelovanje. Ona }e nastaviti da je savjetuje sve dok se ne rije{i svega toga {to je negativno ili bar dok to ne umanji. Na taj na~in }e snaha osjetiti da joj je svekrva bliska i draga prijateljica, a ne svadljivi neprijatelj koji neprestano vreba u zasjedi. Mudra i bogobojazna svekrva muslimanka bit }e pravedna prilikom presu|ivanja izme|u njene snahe i njenog sina ako uvidi da je njen sin oklevetao njenu snahu, a to je zbog toga {to je njena bogobojaznost i pobo`nost spre~avaju da stane na stranu svoga sina ili da bude pristrasna na ra~un istine. Ona ne}e prikrivati njegovu nepravdu niti }e {urovati s njim u ne~emu {to ne valja, postupaju}i po rije~ima Uzvi{enog Allaha:
161
... i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika...392 ... i kada ljudima sudite, da pravi~no sudite...393 A svjesna, mudra èna muslimanka, koja razmi{lja o uputi ove veli~anstvene vjere, ne}e zapasti u grijeh i prilikom svoje presude zadovoljit }e je samo pravedna presuda, makar ona bila u korist njene snahe, a protiv njenog dragog sina.
ZETOV OVA b) NASPRAM SVOJIH ZETOVA

ODNOS PREMA ZETU
Odnos punice muslimanke, koja je obasjana uputom svoje vjere, prema njenom zetu ne razlikuje se od odnosa svekrve prema njenoj snahi. Tako, kako svekrva gleda na svoju snahu kao na svoju k}er, tako i punica gleda na svoga zeta kao na svoga sina. Kako èli da njen sin bude jedan od najboljih ljudi, isto tako, èli da i njen zet bude jedan od najboljih ljudi.
IZABIRE SEBI DOBROG ZETA ZETA

Tako punica izabire dobrog muà za svoju k}er i bit }e zadovoljna samo ako bude vjernik, ako bude lijepog pona{anja i ako bude imao lijepu reputaciju, kao {to je to preporu~io Allahov Poslanik, s.a.v.s., govore}i: Ako vam neko do|e, ~ijom ste vjerom i moralom zadovoljni, oènite ga. Ako to ne u~inite, nastat }e fitneluk i veliki nered na Zemlji. 394 Kod zaru~nika njene k}eri ne}e je zavesti elegantani izgled ili visoki poloàj ili obilno bogatstvo, jer ona zna da }e udajom svoje k}eri za njega, pridruìti svojim sinovima jo{ jednog sina kojem povjerava svoju k}er, njen ìvot i njenu sre}u. Sve ovo moè imati samo ~ovjek koji je lijepog morala, vjere, ugleda i ljudskosti.
162
PO[TUJE GA I ÎNI MU DOBROÎNSTVO

Neminovno je da njen zet bude predmetom njenog po{tovanja, dobro~instva i uvaàvanja, da ona u svakoj prilici ~ini da on osje}a da je postao ~lanom porodice otkako se oènio njenom k}erkom. Neminovno je da ona èli njemu i njenoj k}eri sre}u i uspjeh u njihovom drugom ìvotu, da joj je on drag, da on ~uva ono {to joj je najvrednije, da je on taj od kojeg se o~ekuje da ostvari nadanja i velike èlje njene k}eri. Ona, isto tako, nastoji da on osje}a da mu je ona druga majka, koja se ne ustru~ava da ga posavjetuje niti àli truda da omogu}i sre}u njemu, njegovoj èni i njegovoj djeci.
SAVJETUJE SAVJETUJE SVOJU K]ER DA BUDE POSLU[NA SVOME MU@U I DA LIJEPO POSTUPA POSTUPA PREMA NJEMU
Svjesna i mudra èna muslimanka ne}e prestati savjetovati svoju k}er, nego }e joj saop}iti sve ono {to je korisno za nju u ku}nim poslovima, u odnosu prema muù i prema njenoj djeci. Ona neprestano otvara o~i svoje k}eri kako da usre}i i oraspoloì svoga muà, ona je podstrekava na to da obavlja svoje bra~ne i porodi~ne du`nosti na najljep{i mogu}i na~in. Ako uvidi da kod njene k}eri postoji neki nedostatak ili nepravda ili nebriga, poùrit }e da je posavjetuje, uputi i da joj pomogne da otkloni taj nedostatak kako ne bi svome zetu ostavila mogu}nost da je omalovaì ili da umanji njenu vrijednost u njegovim o~ima. Ona ne zaboravlja da s vremena na vrijeme istakne vrijednosti i pozitivne strane kod njenog zeta, ponavljaju}i to svojoj k}eri kako bi je jo{ vi{e vezala za njega, kako bi pove}ala njenu ljubav prema njemu i kako bi pove}ala njeno zadovoljstvo onim {to joj je Allah, d`.{., odredio. Tako ona postaje najboljim pomo}nikom svojoj k}eri u u~vr{}ivanju njenog bra~nog ìvota i njegovog kontinuiteta i {irenja sre}e unutar toga braka.
163
PRAVEDNA ONA JE PRAVEDNA I NIJE PRISTRASNA PREMA SVOJOJ K]ERI

Punica muslimanka pravedna je u svom presu|ivanju ako do|e do razilaènja ili nerazumijevanja izme|u njene k}eri i njenog muà, ili ako uvidi da njena k}i uskra}uje lijep suìvot i poslu{nost svome muù ili ne ispunjava svoje ku}ne obaveze ili ne vodi brigu o muèvim èljama. U tom slu~aju ona ne}e stati na stranu svoje k}eri, nego }e govoriti istinu i onako kako je pravedno, rade}i po rije~ima Uzvi{enog Allaha: ...i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika... 395 O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu. 396 Ako primijeti da je njena k}i sklona kra|i, rasipanju i neograni~enom tro{enju, da njenoj k}eri ne koristi savjet, ona }e govoriti istinu, pri tom ukazuju}i svojoj k}eri na njenu gre{ku i na njeno prelaènje propisane granice koja je zakonom odre|ena za tro{enje, povode}i se za rije~ima Uzvi{enog Allaha pri opisu Allahovih robova koji su na pravom putu i koji su po~a{}eni: I oni koji kad udjeljuju, ne rasipaju i ne {krtare, ve} se u tome drè sredine. 397 A ako u li~nosti svoje k}eri primijeti nasilni~ku snagu i nastojanje da umanji dostojanstvo ~ovjeka i njegovu pretpostavljenost u brizi za porodicom, poùrit }e da urazumi svoju k}er na najrje~itiji na~in: da mu{karci vode brigu o ènama, sprovode}i u djelo rije~i Uzvi{enog Allaha: Mu{karci vode brigu o ènama zato {to je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato {to oni tro{e imetke svoje.... 398 Ona }e svojoj k}eri ukazati na to da briga mu{karca o èni ima dva dragocjena razloga, koja èna nikad ne smije zaboraviti, a to su: prednost i tro{enje imetka Muèvi imaju prednost pred njima za jedan stupanj....399 Snala`ljiva i o{troumna punica muslimanka, koja je obasjana svjetlo{}u svoje vjere, u ovakvoj pravednoj i mudroj situaciji ne pravi razliku izme|u svoje k}eri i svoga zeta. Kako ona èli da njen sin ostvari svoje pravo na brigu o svojoj èni, kako mu èli da on upravlja svojim bra~nim ìvotom uz pomo} svoje muèvnosti, odlu~nosti, racionalnosti i mudrosti, ona to, tako|er, èli i svome zetu, pa makar njena k}i osjetila malo i pote{ko}e, jer jezik pravednosti i pravi~nosti to zahtijeva od svake ène koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan.
164
Kako punica muslimanka zamjera svojoj snahi na prekomjernom tro{enju, ako prekomjerno tro{i, a sve to iz milosti prema svome sinu i suosje}anja prema njemu, tako }e i svojoj k}eri zamjeriti na tome, ako prekomjerno tro{i i ako je pre{la granicu, kako bi ostvarila pravednost i pravi~nost i kako bi slijedila uputu ~asnog Kurana: ... i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika... 400
SNALA@LJIVA MUDRA I SNALA@LJIVA SUOÂV PRI SUOÂVANJU S PROBLEMIMA

Ponekad zet bude posebnog intelekta zbog ~ega ne miruju ni njegova èna, a ni punica, a ponekad bude i izrazitog temperamenta koji njima ne odgovara. Otud dolazi do me|usobne netrpeljivosti, razilaènja u mi{ljenju i razmirica. Du`nost punice muslimanke koja obiluje uputom svoje vjere, jeste da se u ovakvoj situaciji svome zetu obra}a na {to je mogu}e ljep{i na~in, da bude mudra prilikom postupanja prema njemu, da bude snala`ljiva i razborita kako bi doprla do njegove li~nosti i njegove razboritosti, ne odustaju}i u ostvarenju toga cilja od strpljenja, ustrajnosti i lijepog postupanja. Ona }e veoma paziti da svojoj k}eri ne preuveli~a negativnosti svoga zeta, nego }e, naprotiv, nastojati da te negativnosti umanji koliko je to u mogu}nosti. Ona }e se truditi da ispravi te negativnosti na dozvoljen na~in i mudrim metodama, dokle god te negativnosti ne povre|uju li~nost muà u njegovom moralu, a niti vjeri, jer ona ne zasluùje da bude uzrok propasti okrilja bra~nog ìvota. Na ovaj na~in punica muslimanka, koja je obasjana Allahovom uputom, biva dobrobit i blagodat za svoju k}er i zeta. Ona je svojom pravedno{}u i bogobojazno{}u jedan od ~vrstih podupira~a bra~nog ìvota, daju}i tako dokaz da je ona druga majka svome zetu, a ne tradicionalni neprijatelj bra~nih drugova, kao {to je to ra{ireno u nekim zalutalim i zastranjenim zajednicama, kao {to mnoge anegdote govore o tom utvr|enom i vje~itom neprijateljstvu. A to je u stvari posljedica lo{eg sprovo|enja vjerskih propisa od muslimana, kao i nedostatak njihovog pridràvanja islamskog morala i njegovih vrijednosti. Mi samo moèmo pretpostaviti kolika je sre}a dvaju porodica: porodice njenog sina i porodice njene k}eri, zbog ovakve punice i svekrve, koja je dobra vjernica, bogobojazna, dobrodu{na i koja je podjednako draga prijateljica i zetu i snahi, a rezultat te ljubavi je sre}a dvaju porodica. Ona je svojom mudro{}u, bogobojazno{}u, pravedno{}u, razborito{}u i lijepim postupanjem prema svome zetu i snahi pove}ala sre}u u ìvotu svoje k}eri i svoga sina, a
165
na taj na~in je ostvarila u njihovim porodicama ~istotu, rahatluk i spokojstvo, a njima dvoma je posebno veliku korist u~inila, ona je ta koja }e se vratiti njenom sinu i k}eri, prije snahe i zeta. [ta ima ljep{e od ovakvog postupka razborite i dovitljive punice vjernice! [ta to ima potrebnije od toga da se sinovi i k}eri vezuju za nju!
@ENA MUSLIMANKA NASPRAM SVOJE RODBINE I MAHREMA
@ENA MUSLIMANKA I BLI@A RODBINA

@ena muslimanka koja je obasjana uputom svoje vjere ne zaboravlja da njena blià rodbina ima pravo na nju, da se od nje traì da s njima odràva rodbinske veze, da ih po{tuje i da im ~ini dobro~instvo. U bliù rodbinu ubrajaju se oni ro|aci koji su povezani s ~ovjekom po srodstvu ( krvnoj vezi), bilo da se radi o nasljednicima ili onim koji to nisu.
PA@NJA ISLAMA PREMA ODR@AV ODR@AVANJU RODBINSKIH VEZA

Islam je ukazao veliku pa`nju odràvanju rodbinskih veza, pa`nju koju ~ovje~anstvo nije upoznalo ni u jednoj drugoj vjeri, zakonima, sistemima i filozofijama. Islam preporu~uje odràvanje rodbinskh veza, podsti~e na njih i strogo osu|uje one koji to negiraju i koji prekidaju rodbinske veze. Velika pa`nja islama prema odràvanju rodbinskih veza o~ituje se u veli~anstvenoj slici rodbinske veze koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zacrtao, kada ona ustaje pred Allahom, d`.{., na {irokom platou na kojem je On stvorio stvorenja, i kada ona traì od Njega da ju sa~uva od prekidanja rodbinskih veza. Tada Gospodar prima ovu molbu onoga ko traì od Njega, a ~ovjek obilazi onoga ko i njega obilazi, a prekida rodbinske veze s onim ko s njim prekida rodbinske veze. Ovo se nalazi u vjerodostojnom hadisu koji biljeè Buharija i Muslim od Ebu - Hurejrea koji je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Allah, d`.{., stvorio je stvorenja, pa kad je zavr{io s njihovim stvaranjem, rodbinska krvna veza je ustala i rekla: Ovo je mjesto onoga ko traì kod Tebe uto~i{te od kidanja rodbinskih veza. Rekao je: Da, jeste. Zar nisi zadovoljna da obilazim onoga ko tebe obilazi, a da ne posje}ujem onoga ko tebe ne posje}uje? Odgovorila je: Da, jesam. Rekao je: Tako }e ti i biti. Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: U~ite ako èlite: - Zar vi ne biste, kad biste se vlasti do~epali, nered na Zemlji ~inili i rodbinske veze kidali! To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim u~inio.401
170
Jedan za drugim redali su se ajeti ~asnog Kurana, potvr|uju}i ulogu odràvanja rodbinskh veza u islamu. Oni podsti~u na ~injenje dobro~instva prema rodbini i upozoravaju na to da se sa njom lo{e ne postupa niti da im se nanosi nepravda, kao {to podsti~u i na razvijanje osje}aja rodbinske povezanosti i na ispunjavanje tog prava odràvanja rodbinskih veza. Jedan od tih ajeta jeste i ajet u kojem Allah, d`.{., kaè: ...I Allaha se bojte, s imenom ~ijim jedni druge molite, i rodbinske veze ne kidajte... 402 Nare|eno je da se samo Allaha treba bojati i odmah pored toga da treba rodbinske veze odràvati. To je tako nare|eno iz po~asti prema rodbinskim vezama, {to potvr|uje njihovo mjesto i va`nost u islamu. Ovaj ajet podsti~e i na njihovo odràvanje i na ~injenje dobro~instva prema rodbini. Kako bi spominjanje odràvanja rodbinskih veza bilo ìvo u osje}ajima muslimana, Allah, d`.{., u mnogim ajetima odmah nakon vjerovanja u Allaha i ~injenja dobro~instva prema roditeljima, nare|uje da se odràvaju rodbinske veze i da se rodbini ~ini dobro~instvo: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobro~instvo ~inite... 403 A ubrzo nakon toga Allah, d`.{., kaè: Daj bli`njemu svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku - namjerniku, ali ne rasipaj mnogo. 404 I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobro~instvo ~inite, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i kom{ijama bli`njim, i kom{ijama daljim, i drugovima, i putnicima - namjernicima...405 U ~injenju dobro~instva stupanj ro|aka dolazi odmah nakon roditelja, jer usmjerenje ~asnoga Kurana ide ovdje od najvi{eg ka najnièm stupnju. Kuran ~asni objavljuje ljestvicu ljudskih veza i odre|uje njihove stupnjeve, po~inju}i od roditelja, preko ro|aka, siro~adi, siromaha, putnika - namjernika i kom{ija, jer dobro~instvo doseè i {iri se sve dalje i dalje na ro|ake i rodbinu, sve dok ne do|e do svih onih kojima je potrebna pomo} u velikoj ljudskoj porodici - ~ovje~anstvu. Ovo je poredak koji je uzet na osnovu onoga ~emu teì ljudska du{a, a to je da se zapo~ne od onoga ko joj je najbliì, ~ine}i to po islamskom programu ure|enja islamskog dru{tva. Islam je u~inio da dru{tvena solidarnost po~inje iz okrilja porodice, zatim se pro{iruje na krug rodbine, a onda se spontano i lagahno {iri na dru{tvenu zajednicu, ostvaruju}i povezanost, me|usobnu naklonost, razumijevanje i odràvanje veza me|u ljudima, a time se ostvaruje sre}a, radost i veselje u ìvotu. U pa`nju islama prema odràvanju rodbinskih veza spada i to {to je on svrstao odràvanje tih veza u prvu kategoriju principa i velikih na~ela islama s kojim je do{la ova vjera ~ovje~anstvu od prvog dana kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., javno istupio s naredbom
171
njegovog Gospodara, ukazuju}i na temelje ove nove vjere i poja{njavaju}i njena zna~enja. Islam je odràvanje rodbinskih veza u~inio jednim od najveli~anstvenijih i najjasnijih zna~enja u [erijatu. To nalazimo u dugom razgovoru izme|u Ebu - Sufjana i Heraklea kada je upitao Ebu - Sufjana: A {ta vam nare|uje va{ Poslanik? Odgovorio mu je: On kaè: Jedino se Allahu klanjajte, nemojte Mu druga pripisivati i ostavite ono {to va{i o~evi govore. Nare|uje nam da obavljamo molitvu, da budemo iskreni, po{teni i da odràvamo rodbinske veze. Odràvanje rodbinskih veza nalazi se u skupini velikih obilje`ja ove ~iste vjere, u koja spadaju i Allahova jedno}a (tevhid), obavljanje namaza, pridràvanje iskrenosti i po{tenja. Tako je odràvanje rodbinskih veza jedna od najizrazitijih zna~ajki ove vjere koju je Ebu Sufjan prezentovao Herakleu, kada ga je po prvi put pitao o islamu, traè}i da mu objasni ono {to je najva`nije s ~ime je islam do{ao. U dugom hadisu koji se prenosi od Amra bin Abesea spominje se odre|eni broj temelja islama i njegovi adabi. On u njemu kaè: U Meki sam u{ao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., to jest u prvo vrijeme njegovog poslanstva, pa sam mu rekao: [ta si ti? Odgovorio je: Vjerovjesnik. Pa sam ga upitao: A {ta je vjerovjesnik? Rekao je: Allah me je poslao. Upitao sam ga: A s ~ime te je poslao? Odgovorio je: Poslao me je da nare|ujem odràvanje rodbinskih veza, ru{enje kipova i da se Allah jedino veli~a i da Mu se niko ravnim ne smatra...407 O~ito je da je u ovom hadisu plemeniti Poslanik, u poja{njenju najva`nijih temelja islama i njegovih propisa, najprije spomenuo odràvanje rodbinskh veza, te je tako njihovim spominjanjem u kontekstu islamskih temelja i na~ela ukazao na njihovu veliku ulogu i visoko mjesto u programu ove vjere koju je Allah, d`.{., objavio iz milosti prema svom svijetu. Stoga i imamo brojne tekstove koji podsti~u na odràvanje rodbinskih veza, koji ih preporu~uju, pobu|uju èlju za njima, upozoravaju na prekidanje rodbinskih veza i obe}avaju kaznu onima koji ih ne odràvaju. Od Ebu - Ejjuba el - Ensarije prenosi se da je neki ~ovjek rekao: Allahov Poslani~e, obavijesti me o djelu koje }e me uvesti u Dènnet, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Robuj Allahu i nikog Mu ne smatraj ravnim, obavljaj namaz, daji zekat i obilazi rodbinu.408 Kako je veliko pitanje odràvanja rodbinskih veza! Kako je samo te{ko na vagi ljudskih djela! Ono dolazi u jednom kontekstu zajedno s robovanjem Allahu, Njegovom jedno}om (tevhid), obavljanjem namaza i davanjem zekata. Onda je odràvanje rodbinskih veza jedno od najuzvi{enijih dobrih djela koja uvode u Dènnet, a ~uvaju od Dèhennema. Od Enesa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko èli da svega ima u izobilju i da mu se ìvot produì, neka obilazi svoju rodbinu.409
172
Odràvanje rodbinskih veza jeste blagodat i izobilje za onoga ko odràva rodbinske veze, kao {to je blagodat i za njegov ìvot. Obilaènje rodbine predstavlja pove}anje imetka i njegovo unapre|enje, kao i produènje njegovog ìvota i njegov blagoslov. Ibn - Omer bi govorio: Onaj ko se boji svoga Gospodara, ko obilazi svoju rodbinu, njegov ìvot }e biti produèn, imetak }e mu se pove}ati i njegova porodica }e ga voljeti.410 @ena muslimanka ne zaboravlja da se od nje traì odràvanje rodbinskih veza, kao {to se to , isto tako, traì i od ~ovjeka. Ona zna da je ova naredba upu}ena muslimanu, bilo da se radi o èni ili mu{karcu, kao {to je to slu~aj sa svim op}im {erijatskim obavezama. Bogobojazna èna muslimanka pristupit }e odràvanju rodbinskih veza svom svojom iskreno{}u, marljivo{}u i toplinom i od toga je ne}e odvratiti razne obaveze, zauzetost niti odgovornosti, bez obzira kolike one bile. @ena muslimanka, koja je svjesna upute svoje vjere, zna da ènino odràvanje rodbinskih veza predstavlja blagodat u njenoj opskrbi i njenom ìvotu, da predstavlja Allahovu milost koja }e je zadesiti i na ovom i na budu}em svijetu, da predstavlja povod za to da je ljudi vole i hvale. Nasuprot tome, prekidanje rodbinskih veza predstavlja nesre}u, belaj i mr`nju od Allaha, d`.{., i ljudi, kao {to predstavlja i njenu udaljenost od Dènneta u ku}i vje~nosti (na onom svijetu). Dovoljno joj je da ~uje Poslanikove, s.a.v.s., rije~i: U Dènnet ne}e u}i onaj ko prekida rodbinske veze.411 Dovoljno joj je da zna da je Allahova milost izolovana od onoga ko prekida rodbinske veze, pa se ne spu{ta na njega a ne spu{ta se ni na narod u kojem se nalazi taj ko prekida rodbinske veze, kao {to se to navodi u hadisu koji biljeì Buharija u El - Edebul - mufred:412 Doista se milost ne spu{ta na onoga ko prekida rodbinske veze. Zato veliki ashab Ebu - Hurejre nije bio zadovoljan da ~ini dovu Allahu na sijelu u kojem se nalazio neko ko ne obilazi rodbinu, jer to sijelo pro|e bez spu{tanja Allahove milosti i bez primanja dove. Na jednom od takvih sijela u no}i uo~i petka, rekao je: Insistiram da izme|u nas ustane svako ko ne obilazi svoju rodbinu, pa niko nije ustao, sve dok to nije ponovio tri puta. Tako je mladi} oti{ao svojoj tetki po ocu koju je napustio prije dvije godine. Oti{ao je kod nje, a ona mu je rekla: Brati}u moj, {ta je to pa si do{ao? Rekao je: ûo sam Ebu Hurejrea da kaè: Ovako i ovako. Rekla je: Vrati se njemu i upitaj ga: Za{to je to rekao? Odgovorio je: ûo sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., da kaè: Doista se djela sinova Ademovih izlaù pred Uzvi{enim Allahom u no}i uo~i svakog petka, pa se ne primaju djela onoga ko ne obilazi rodbinu.413 Unutra{njost ène muslimanke, ~ija osjetila su islamska nau~avanja izo{trila i koja su je navela da ~ini dobra djela, uzdrmaju ovi tekstovi koji joj ukazuju na odurnost prekidanja rodbinskih veza, jer ona èna koja prekida rodbinske veze biva izolovanom od milosti, ne prima joj se dova niti djelo. To je, doista, velika nesre}a koja }e zadesiti onu ènu koja
173
prekida rodbinske veze. Ona ~ini dovu, a ona joj se ne prima, ~ini djela, a ona joj se ne primaju, traì uto~i{te u okrilju milosti svoga Gospodara, ali se udaljava od nje. Iz ovoga zaklju~ujemo da èna muslimanka ~ije srce je uspunila radost islama nikako ne moè prekidati rodbinske veze. Prekidanje rodbinskih veza jeste grijeh koji ne odgovara èni koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan, ~ija je du{a otvorena pred boànskom uputom, ~ija du{a je u~inila da zaboravi slast pokornosti prema Allahu. Naprotiv, ona izbjegava da zapadne u takvo stanje, a posebno kad zna da je prekidanje rodbinskih veza jedan od grijeha ~iju kaznu Allah, d`.{., ubrzava na ovome svijetu, prije ahireta, kao {to na to ukazuje hadis: Nema goreg grijeha, ~iju kaznu }e Allah ubrzati na ovome svijetu - pored onoga {to mu se nakupi za ahiret - od nepravde i prekidanja rodbinskih veza.414 Prekidanje rodbinskih veza i ~injenje nasilja predstavljaju dvije ekvivalentne stvari, te je, stoga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., te dvije stvar u svome hadisu zajedno spomenuo, potvr|uju}i vezu izme|u prekidanja rodbinskih veza i nasilja. I doista, prekidanje rodbinskih veza je veliko nasilje. Koje nasilje je ve}e od prekidanja rodbinskih veza i raskidanja veza rodbinske ljubavi i naklonosti? Allahov Poslanik, s.a.v.s., rodbinske veze oslikava na taj na~in kao da se àle Allahu, d`.{., zbog nasilja prekidanja koja im se de{avaju, te im Allah, d`.{., odgovara da }e obilaziti onoga ko je obilazi, a da }e prekinuti vezu s onim ko je prekine s njome: Rodbinska veza je dio imena Rahmana. Ona kaè: Gospodaru, nada mnom je nasilje u~injeno. Gospodaru, prekinuta je moja veza! Gospodaru... Pa joj On odgovara: Zar nisi zadovoljna da Ja prekinem vezu s onim ko je tvoju vezu prekinuo i budem u vezi s onim ko tvoju vezu odràva?415 U hadisi-kudsijju Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli~a rodbinu, jer obavje{tava da je Allah, d`.{., njeno ime izveo iz svoga imena, a u ovoj izvedbi imena nalazi se po~ast i veli~anje koje joj Allah, d`.{., ukazuje: Ja sam Rahman i Ja sam stvorio srodstvo i njegovo ime sam izveo od Svoga imena. Ko bude obilazio svoju rodbinu i Ja }u njega obilaziti, a ko ih prekine i Ja }u prekinuti vezu s njime.416 U ovim tekstovima nalaze se nepobitni dokazi da je onaj ko obilazi rodbinu sretan, voljen i po{tovan, da je blagoslovljen zadovoljstvom svoga Gospodara i Njegovom milo{}u, kao {to se u njima nalaze dokazi da je onaj ko prekida rodbinsku vezu bijedan, nesretan, prezren i izolovan od milosti njegovog Gospodara, a Njegov oprost i zadovoljstvo su mu zabranjeni.
174
@ENA MUSLIMANKA OBILAZI RODBINU U SKLADU S UPUTOM ISLAMA

@eni muslimanki, koja je svjesna upute svoje vjere, odràvanje rodbinskih veza nije nepoznanica. Naprotiv, ona neprestano odràva s rodbinom veze i od toga je ne odvra}aju maj~inski poslovi niti odgovornosti za ku}u i muà. Ona svoje vrijeme raspore|uje tako da moè posjetiti svoju rodbinu, slijede}i islamsku uputu u davanju prednosti rodbini. Ona u obilaènju rodbine po~inje s posje}ivanjem majke, zatim oca, zatim bliè i dalje rodbine, kao {to na to upu}uje Vjerovjesnikova, s.a.v.s., praksa. Jednom prilikom je neki ~ovjek do{ao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i rekao: O Allahov Poslani~e! Ko je najpre~i da se s njim druìm i prema njemu lijepo postupam? Odgovorio je: Tvoja majka, zatim tvoja majka, zatim tvoja majka, zatim tvoj otac, a zatim tvoja blià i dalja rodbina.417 @ena muslimanka za svoje dobro~instvo prema rodbini i za odràvanje veza s njima ima dvije nagrade: nagradu za rodbinsku vezu i nagradu za sadaku (potpomaganje), ako je bogata i ako je u mogu}nosti da im materijalno pomogne, ako su tome potrebni. Na taj na~in }e se ona obogatiti za dvije nagrade kod Uzvi{enog Allaha, a srca njene rodbine bit }e ispunjena ljubavlju i dovom za nju. Islam voli ovakav na~in postupanja, a i Poslanik, s.a.v.s., tome poziva u hadisu koji prenosi Zejneba es - Sekafijje, èna Abdullaha bin Mesuda, r.a., koja kaè: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: O ène udijelite, pa makar i od svog nakita. Ona kaè: Vratila sam se Abdullahu bin Mesudu, te sam mu rekla: Ti si slabog imovnog stanja, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je naredio da udijelimo sadaku. Idi i pitaj ga da li }u ja za to imati nagradu( tj. ako sadaku dam tebi), a ako nemam za to nagrade, udijelit }u je nekom drugom. Na to je Abdullah rekao: Ne, nego mu ti idi. Tako sam mu se zaputila, kad pred vratima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., stoji èna ensarijka koja je imala istu potrebu kao i ja. Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dato je po{tovanje, pa je pred nas iza{ao Bilal. Mi smo mu rekle: Idi Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i obavijesti ga da se pred njegovim vratima nalaze dvije ène koje ga pitaju da li }e imati nagradu ako sadaku udijele svojim muèvima i jetimima o kojim se staraju? A nemoj ga obavijestiti ko smo mi. U{ao je Bilal kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i pitao ga. Allahov
175
Poslanik, s.a.v.s., ga je upitao: Ko su njih dvije? Odgovorio je: @ena ensarijka i Zejneb. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao je: Koja Zejneb je ona? Rekao je: Abdullahova èna. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., rekao: One imaju dvije nagrade: nagradu za rodbinsku vezu i nagradu za sadaku.418 Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: Sadaka koja se udijeli siromahu je sadaka, a sadaka koja se udijeli bli`njemu je dvostruka: sadaka i rodbinska veza.419 U djelu Sahihul - Buhari navodi se da je Mejmuna bint ummu Haris, majka vjernika, r.a., obavijestila Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je oslobodila robinju, a da prethodno nije traìla dopu{tenje od njega. Kada je nastupio njen dan (u kojem Poslanik, s.a.v.s., dolazi kod nje) i kada je do{ao kod nje, rekla mu je: Allahov Poslani~e, da li zna{ da sam oslobodila svoju robinju? Odgovorio je: A zar si to uradila? Rekla je: Jesam. Rekao je: Kamo sre}e da si je poklonila svojim tetkama po majci, tvoja nagrada bi bila ve}a.420 Poslanik, s.a.v.s., potvr|ivao je vrijednost ~injenja dobro~instva prema bli`njima u svakoj prilici koja bi mu se ukazala. Po{to je objavljen ajet: Ne}ete zasluìti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga {to vam je najdraè..., ustao je Ebu - Talha do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i rekao mu: Allahov Poslani~e, Uzvi{eni Allah kaè: Ne}ete zasluìti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga {to vam je najdraè..., a ono {to je meni najdraè jeste palmovik i on je sadaka u ime Allaha, a ja molim da on bude dobro~instvo i blago kod Allaha, d`.{. Allahov Poslani~e, daj ga tamo gdje ti misli{ da je najpotrebnije. Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Oh, to je veliki imetak, to je veliki imetak! ûo sam {ta si rekao, a ja smatram da ga treba{ dati rodbini. Tada je Ebu - Talha rekao: U~init }u tako, Allahov Poslani~e, pa ga je Ebu - Talha podijelio svojim bli`njim i svojim amidì}ima.422 Allahov Poslanik, je duboko prodro kroz vrijeme oporu~uju}i odràvanje rodbinskh veza, koje seù kroz vijekove i vremena, kada je oporu~io da se lijepo postupa sa egipatskim narodom, u hadisu koji biljeì Muslim, a u kojem se kaè: Vi }ete osvojiti Egipat, a to je zemlja u kojoj se mjere stvari kiratom, pa kada osvojite, lijepo postupajte prema njenim stanovnicima, jer oni imaju za{titu i srodstvo, ili je re~eno: za{titu i tazbinstvo.423 A u~enjaci u tuma~enju ovog hadisa kaù da je rodbinska veza koju oni imaju porijeklo Hadère, majke Ismailove, koja je njima pripadala, a tazbinstvo je po Mariji, majci Ibrahima, sina Allahovog Poslanika, koja je tako|er njima pripadala. Kako je samo velika vjerovjesni~ka ~estitost! Kako je to {irokogrudno dobro~instvo! Kakav li je to samo ljudski poziv koji se produàva i {iri, tako da obuhvata i potomstvo od te dvije plemenite rodbinske veze kroz dugi niz godina! @ena muslimanka kada ~uje ovu vjerovjesni~ku uputu, poùrit }e da se sretne sa svojom rodbinom, ukazuju}i im svu svoju iskrenu ljubav, neprestanu vezanost za njih kao i svoje dobro~instvo prema njima.
176
ODR@AVA RODBINSKE VEZE SA SVOJIM ODR@AV BLI@NJIM, MAKAR BILI I NEMUSLIMANI

@ena muslimanka promatrat }e uputu svoje vjere, pa }e uo~iti da ona teì pra{tanju i ljudskosti, pa tako preporu~uje odràvanje rodbinske veze, makar njeni bli`nji bili i nemuslimani. U hadisu koji se prenosi od Abdullaha bin Amra bin el -Asa, r.a., kaè se da je rekao: ûo sam Vjerovjesnika da glasno kaè: Potomci tog i tog ~ovjeka nisu moji prijatelji. Moj prijatelj je Allah i dobri vjernici, ali oni imaju rodbinsku vezu i ja ih obilazim na najljep{i na~in.424 Nakon {to su objavljene rije~i Uzvi{enog Allaha: I opominji rodbinu svoju najbliù425, Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao je Kurej{ije, te su se oni sakupili i on im je rekao: O sinovi Kaba bin Luejja, spasite svoje du{e od vatre dèhenemske. O sinovi Murreta bin Kaba, spasite svoje du{e od vatre dèhenemske. O sinovi Abdu{-[emsa, spasite svoje du{e od vatre dèhenemske. O sinovi Abdul-Menafa, spasite svoje du{e od vatre dèhenemske. O sinovi Ha{imovi, spasite svoje du{e od vatre dèhenemske. O sinovi Abdul-Muttalibovi, spasite svoje du{e od vatre dèhenemske. O Fatima, spasi svoju du{u od vatre dèhenemske. Ja vam ni{ta ne mogu dati od Allaha osim rodbinske veze, koju }u odràvati kao {to vodu obilazim.426 Ova se uzvi{ena vjerovjesni~ka uputa odmah u po~etku islama uvukla u ~ula muslimana i muslimanki i u~inila je ono {to je u~inila u njihovim du{ama, pa su ~inili dobro~instvo svojim bli`njim i svojoj rodbini koji nisu bili muslimani. Svjedo~anstvo o tome nalazi se u hadisu kojeg biljeè Ibn - Abdul - Birr u djelu El - Istiabu i Ibn - Hadèr u djelu El - Isabetu , u kojem se kaè da je robinja Safijje, majke vjernika, do{la kod vladara pravovjernih Omera bin El - Hattaba, r.a., i rekla: Vladaru pravovjernih, Safijja voli subotu i odràva rodbinske veze sa ìdovima. Omer je poslao poruku Safijji da je pita o tome, pa mu je ona odgovorila: [to se ti~e subote, ja je ne volim otkako mi ju je Allah, d`.{., zamijenio petkom, a {to se ti~e ìdova, pa ja me|u njima imam bli`nje i ja odràvam vezu s njima. Potom se okrenula prema robinji i upitala je {ta ju je navelo da je tako potvori, te joj je ona odgovorila: [ejtan! Safijjin odgovor na to je bio: Idi, ti si slobodna.427 Omer, r.a., nije vidio nikakave smetnje da pokloni ogrta~ koji mu je Poslanik, s.a.v.s.,
177
dao svome bratu po majci - mu{riku.428 Iz svega ovoga èna muslimanka moè vidjeti da se ljudska dobrota ne odvaja od srca ~ovjeka koji izgovori {ehadet, nego se iz njega prelijeva na bli`nje, odràvanjem rodbinskih veza putem potpomaganja, obilaènja i dobro~instva, makar oni bili pripadnici druge vjere mimo islama. Stoga se Allahov poslanik, s.a.v.s., i izjasnio o tome na najljep{i mogu}i na~in, rije~ima: ... osim rodbinske veze koju }u odràvati na najljep{i na~in, jer je rodbinsku vezu uporedio sa zemljom koja se natapa odràvanjem rodbinske veze i ~injenjem dobro~istva, i ra|a; plod je ljubavi i me|usobne povezanosti. Sve to presu{uje ako do|e do prekida rodbinske veze i do razdvajanja, te tu raste mr`nja i me|usobno otu|enje. Istinski musliman omiljen je kod svih ljudi jer oni u njemu vide otjelovljenje plemenitih moralnih vrijednosti i uzvi{enih svojstava. Islam podsti~e na ~injenje dobro~instva prema roditeljima, makar oni bili i mu{rici, a evo sada podsti~e i na ~injenje dobro~instva prema bliòj rodbini, makar oni bili i nemuslimani, polaze}i od pra{tanja, ljudskosti i milosti s kojom je do{la ova vjera, upu}ena svim ljudima: A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.429
ODR@AVANJE RODBINSKH VEZA RAZUMIJE ODR@AV U [IROKOM ZNAÊNJU TOG POJMA

Kod ène muslimanke mnogobrojne su strane odràvanja rodbinskih veza i njihovo podru~je se {iri, njeni na~ini i oblici su raznovrsni. Ponekad je to imetak koji otklanja oskudicu, koji prekida bijedu i koji umanjuje brigu. Ponekad je to draga posjeta koja u~vr{}uje povezanost bliè rodbine, koja pospje{uje me|usobnu ljubav i pa`nju. Ponekad je to savjet, nje`nost i nesebi~nost, kao i druga djela pored dobro~instva i me|usobne povezanosti koja pro~i{}avaju ljudsku osje}ajnost, koja razvijaju osje}aj privrènosti, me|usobne milosti, osje}ajnosti, solidarnosti i ljubavi me|u bli`njom rodbinom. Stoga je i do{la vjerovjesni~ka uzvi{ena preporuka da se nastavi s odràvanjem rodbinskh veza, makar i u najprostijim oblicima koji najmanje ko{taju i najmanje iziskuju napor: Odràvajte veze sa svojim bli`njim, makar sa selamom. 430
178
OBILAZI SVOJE BLI@NJE I ONDA KADA JE ONI NE OBILAZE

@ena muslimanka, koja je napojila svoju du{u uputom svoje istinite vjere, odràva svoje rodbinske veze, makar ih oni prekinuli s njome. Ona ne}e prema njima postupati po pravilu obilazi ih ako je obilaze, a prekida s njima veze ako oni prekinu s njome veze. @ena muslimanka jeste ta koja odràva rodbinske veze i to ~ini u ime Allaha i radi Njegove nagrade. Ona, zbog odràvanja svojih rodbinskh veza, ne èli nagradu prema pravilu niti èli razmjenu rodbinskih veza. Ona svojim djelom i svojim pona{anjem predstavlja najuzvi{eniji primjer ljudskog pona{anja o kojem islam neprestano vodi brigu kako bi takvo pona{anje prodrlo do du{a muslimana i muslimanki. To je, doista, veliki uspon koji je teàk, osim za one koje Allah uputi i ~ije du{e su se pot~inile Njegovom zadovoljstvu. @ena muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere, spada u ovaj uzvi{eni primjer naprednih èna, koje vode brigu o lijepom postupanju prema rodbini i bli`njima, postupaju}i prema rije~ima Poslanika, s.a.v.s., koji kaè: Nije dovoljno samo uzvratiti posjetu svojoj rodbini. Pravilno se pona{a prema rodbini onaj koji, kada ga rodbina zaboravi ili odbaci, obnavlja s njima veze.431 Ovo je uzvi{eni ljudski moral koji islam traì i èli da muslimani i muslimanke teè njemu pri postupanju prema rodbini i bli`njima. Stoga, vjerovjesni~ka uputa veli~a kod njih moralne vrijednosti: zrelost, strpljivost, oprost i me|usobno pra{tanje, a posebno u du{i onoga ko odràva veze sa svojom rodbinom, a od njih nalazi samo prekidanje veza, odvratnost, odbacivanje, grubost i nepravdu. Vjerovjesni~ka uputa konstatuje da je Allah, d`.{., na strani onih koji odràvaju rodbinske veze, a ne uzvra}a im se istom mjerom. Ona predo~ava zastra{uju}u sliku kazne koja }e sti}i grube, odvratne, nezgrapne, one koji negiraju obaveznost odràvanja rodbinskih veza i one koji ih prekidaju. Jednom prilikom je neki ~ovjek do{ao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i rekao: Allahov poslani~e! Imam rodbinu koju pazim i obilazim, a oni mene ne obilaze niti me posje}uju. înim im dobro, a oni meni uzvra}aju zlim. Ja sam prema njima blag, a oni prema meni grubi. Na to mu je odgovorio: Ako je tako kao {to kaè{, onda kao da im u o~i sipa{ vreo lug, a s tobom je Allahov pomaga~ sve dok se tako pona{a{.432 Divno li je odràvanje rodbinskih veza!! Kako li je samo te{ko na vagi odràvanje rodbinske veze roba - vjernika! Bijedni li su oni ljudi i ène koji ih negiraju, i ljudi i ène koji
179
prekidaju uè ljubavi prema rodbinskoj vezi! Kako li je veli~anstvena nagrada one ène koja obilazi svoju rodbnu, koja strpljivo podnosi prekid rodbinske veze od njene rodbine! Pa ~ak i Allah, d`.{., pomo}i }e joj da odràva rodbinske veze, ~uvaju}i je od njih i ulijevaju}i u njeno srce snagu podno{enja njihovog zlostavljanja i u~vr{}uju}i je u tome da nastavi u svom moralu i ljudskosti! Kako li je samo velik grijeh onih ljudi i èna koji prekidaju rodbinske veze! A Allahov Poslanik, s.a.v.s., usporedio ih je s onim koji jede vreo pepeo, kao nagradu za prekidanje rodbinskih veza s vjernicima i vjernicama koji su ih odràvali! Tako, u svakom slu~aju, iskrena èna muslimanka, koja obilazi svoju rodbinu, ne}e prekinuti veze s njima ni onda kad oni prekinu veze s njome, jer ona èli time zadobiti zadovoljstvo svoga Gospodara, uzdiù}i se iznad zabluda, gluposti i lo{ih djela. Ona s vremena na vrijeme posje}uje svoju rodbinu izbjegavaju}i bezna~ajne stvari koje zaokupljaju male ljude i rasplamsavaju srd`bu u njihovim srcima. Ona ~vrsto vjeruje da je iznad toga da padne na nivo bezna~ajnih, trivijalnih stvari, zabluda i gluposti koje upropa{tavaju djela i ostavljaju traga na ~istotu povezanosti rodbine i bli`njih. Ona ne bi trebala pasti na ovaj stupanj, a istovremeno slu{a rije~i Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji kaè: Rodbinske veze su zaka~ene za Ar{ i govore: Ko me obilazi, Allah }e ga obilaziti, a ko prekine moje veze, Allah }e prekinuti veze s njime.433
@ENA MUSLIMANKA NASPRAM SVOJIH KOM[IJA
MUSLIMANKA ÎNI DOBROÎNSTVO I OMILJENA JE KOD SVOJIH KOM[IJA

Jedno od moralnih svojstava ène muslimanke, koja je svjesna upute svoje vjere i koja se pridràva njenih naj~vr{}ih veza, jeste i lijepo pona{anje prema kom{ijama, dobro~instvo prema njima i briga o njihovom stanju.
PRIDR@AVA SE UPUTE ISLAMA PRIDR@AV U POGLEDU PREPORUKE ÎNJENJA DOBROÎNSTVA DOBROÎNSTVA KOM[IJAMA
Mudra èna muslimanka svjesna je uzvi{ene upute islama u njegovoj toploj preporuci da se brine o kom{ijama, pa ~ak da je to i najjasnije mjesto za koje zna ~ovje~anstvo na ljestvici ljudskih veza, a koje se nalazi samo u ovoj vjeri koja mnogo daje. Allah, d`.{., jasno i o~ito naredio je da se ~ini dobro~instvo prema kom{iji: I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobro~instvo ~inite, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i kom{ijama bli`njim, i kom{ijama daljim, i drugovima, i putnicima - namjernicima...434 Bli`nji je kom{ija onaj s kojim te, pored blizine, veù i rodbinske ili vjerske veze, a daljnji kom{ija je onaj s kojim te veù rodbinske ili vjerske veze, a drug je onaj ko je uz tebe u onome {to je dobro. Otud svako ko se nalazi pored ~ovjeka muslimana ima pravo na kom{iluk, makar i ne bilo me|u njima rodbinske veze ili vjerske povezanosti. U ovome se o~ituje po{tovanje prema kom{iji i uzdizanje povezanosti kom{iluka u [erijatu. Navode se mnogobrojni hadisi koji potvr|uju ove veli~anstvene ljudske vrijednosti u povezanosti s kom{ijama, jer ti hadisi preporu~uju povezanost s kom{ijom, bez obzira na rodbinsku povezanost ili na njegovu vjeru:
184
Dìbril mi je neprestano preporu~ivao kom{iju, tako da sam pomislio da }e ga proglasti nasljednikom.435 To je visoko i ugledno mjesto koje je [erijat odredio za kom{iju, a koje preporu~uje Dìbrili Emin Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., {to je potvrdio u nekoliko navrata, tako da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pomislio da }e Dìbrilove preporuke vezane za kom{iju podi}i na stupanj rodbine i u~initi ga nasljednikom poput rodbine. Nasuprot Dìbrilove ponavljane preporuke o kom{iji, Allahov Poslanik, s.a.v.s., neprestano je podstrekavao na ~injenje dobro~instva prema kom{iji i to je nare|ivao u svakoj prilici koja bi mu se ukazala. U historijskoj hutbi na Oprosnom hadù Poslanik, s.a.v.s., govorio je i o kom{iji. Kada znamo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u ovoj svojoj veli~anstvenoj hutbi saèo sve {to je èlio re}i vjernicima, jer je osje}ao da je to njegova posljednja hutba na tom veli~anstvenom mjestu, onda nam je jasno kolika je va`nost dobro~instva prema kom{iji. âsni ashab Ebu - Umame, r.a., primijetio je veliku pa`nju koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., posvetio u svom govoru na Oprosnom hadù, te je mislio da }e Poslanik, s.a.v.s., tako|er u~initi kom{iju nasljednikom. To je o~ito iz njegovih rije~i: ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a nalazio se na svojoj devi prilikom Oprosnog hadà, gdje kaè: Preporu~ujem vam kom{iju. To je ponavljao sve dok nisam pomislio: U~init }e ga zakonitim nasljednikom.436 Ponekad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izazivao osje}aje ashaba podstrekivaju}i ih na ~injenje dobrih djela, pa bi svoj govor zapo~injao rije~ima: Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka radi ovako i ovako... On bi ponavljao ovaj sugestivni stil nare|uju}i dobro ili kada bi podstrekavao na moralno pona{anje. Jedan od hadisa u kojem je upotrijebio ovu sintagmu jeste hadis u kojem kaè: Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka lijepo postupa prema svome kom{iji. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka lijepo ugosti svoga gosta. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori samo ono {to je dobro, u protivnom neka {uti.437 U predanju koje biljeì Buharija, stoji: Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ne zlostavlja svoga kom{iju...438 U samom po~etku hadisa on preporu~uje ~injenje dobro~instva prema kom{iji, te je, tako, dobro~instvo u~inio jednim od znakova vjerovanja u Allaha i Sudnji dan, kao i jednim od Njegovih lijepih plodova.
185
SVOJIM KOM[IJAMA VOLI ONO [TO VOLI SAMOJ SEBI

@ena muslimanka koja je otvorila svoju du{u prema boànskoj uputi ima nje`no srce, dare`ljivu du{u, blagu prirodu, koja je draga njenim kom{ijama. Ona ima istan~ano osjetilo za sve ono {to }e im nauditi ili {to }e povrijediti njihovu ~ast i ugled ili {to }e im nauditi i nanijeti {tetu. Ona njima voli dobro kao {to ga voli samoj sebi, raduje se njihovoj radosti i boluje za njihovom boli. Ona sve to ~ini na osnovu njenog razumijevanja Poslanikovih, s.a.v.s., rije~i: Niko od vas ne}e istinski vjerovati sve dok ne bude volio svome bratu ono {to voli samom sebi.439 U predanju koje biljeì Muslim od Enesa, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., stoji da je rekao: Tako mi Onoga u îjoj ruci je moja du{a, rob ne}e vjerovati sve dok ne bude volio svome kom{iji - ili je rekao svome bratu - ono {to voli samom sebi.440 Svjesna èna muslimanka ne zaboravlja da se s vremena na vrijeme obaveè da }e svojim kom{ijama koji se nalaze u te{koj situaciji ne{to dati, pokloniti. Ili, pak, svaki put kada bi se {irio miris kuhanja ili pe~enja iz njene ku}e, te taj miris izazove njihovu strast za ukusnom hranom, a oni nisu u mogu}nosti da sami naprave jelo sli~no njemu, ona }e im poslati jedan dio tog jela, pokazuju}i na taj na~n dru{tvenu solidarnost koju preporu~uje Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svom obra}anju Ebu - Zerru: O Ebu - Zerre! Kada bude{ kuhao ~orbu, dospi malo vi{e vode, pa od nje po{alji svojim susjedima.441 U drugom predanju stoji: Kada bude{ kuhao ~orbu, dospi malo vi{e vode, zatim pogledaj ima li ikog od ~lanova porodice tvojih kom{ija, pa jedan dio od nje njima odlij.442 Doista, èni muslimanki, ~iju svijest je islam izo{trio, nikako ne dolikuje da vidi svoje kom{ije u siroma{tvu, tegobi ili li{enosti, kao {to joj ne dolikuje da im ne pomogne u onome {to je dobro ili da im ne pruì podr{ku, po{tovanje ili pomo} u hrani, a posebno ako ìvi u blagostanju, rahatluku i bogatstvu, ako uìva u Allahovim blagodatima. Ne dolikuje joj da ìvi rasko{nim ìvotom, a da u isto vrijeme slu{a rije~i plemenitog Poslanika, s.a.v.s.: Ne vjeruje u mene onaj ko zaspi sit, a pored njega njegov kom{ija je gladan, a on to zna.443 Nije vjernik onaj ko je sit, a njegov kom{ija gladan.444
186
LIJEPO SE PONA[A PREMA SVOJIM KOM[IJAMA U SKLADU SA SVOJIM MOGU]NOSTIMA

@ena muslimanka, koja je svjesna svoje vjere, ne smatra bezna~ajnim dobro~instvo koje ~ini svojoj kom{inici, ve} joj ~ini dobro~instvo, bez obzira koliko ono malo bilo. Njen stid i njena ljubav prema umnoàvanju imetka i hvalisanju, ne spre~avaju je da pruì makar malo od tog svog bogatstva pod izgovorom da je to nepodesno, pa da zbog toga ni to malo ne pruì svojoj kom{inici sve dok ne bude u prilici da joj pruì ne{to vi{e. Ona bi na taj na~in zabranila i sebi i svojoj kom{inici predodre|eno dobro pri i{~ekivanju ne~eg vi{e, a to vi{e ne bi do~ekala, te bi tako propustila priliku da u~ini dobro djelo. Na ovo plemeniti Poslanik, s.a.v.s., upozorava, posebno ène, pa kaè: O ène muslimanke! Neka kom{inica ne poniàva svoju kom{inicu, makar to bilo koliko nokat od ovce.445 Nokat od ovce ozna~ava njen papak, i to je alegorija za malu koli~inu, to jest, neka kom{inica ne omalovaàva kom{inicu koja joj je pruìla neko dobro, makar ono bilo malo koliko ov~iji nokat, jer je to bolje od ni~ega, a Allah, d`.{., kaè: Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet }e ga. 446 A Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ûvajte se vatre dèhenemske, pa makar s dijeljenjem polovine datule, a ako je ne budete imali, onda lijepom rije~ju.447 Ovaj hadis, na osnovu njegovog op}enitog konteksta, mogu}e je da u sebi sadrì zabranu omalovaàvanja upu}enu kom{inici kojoj je udijeljeno. Onda to ima sljede}e zna~enje: neka kom{inica ne omalovaàva dobro koje joj je udijelila njena kom{inica, makar to dobro bilo koliko ov~iji nokat. Naprotiv, ona joj treba zahvaliti na tome, jer se zahvaljivanjem za u~injeno dobro {iri prijateljstvo i bliskost me|u kom{ijama, te se razvija ljubav, solidarnost i me|usobna milost u njihovim ìvotima. U ljudskoj zahvali na u~injenom dobru nalazi se jedno od islamskih moralnih svojstava koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., potvrdio i preporu~io rije~ima: Allahu ne zahvaljuje onaj ko ne zahvaljuje ljudima.448 Islam èli ra{iriti me|usobnu ljubav, povezanost i bliskost me|u kom{ijama, a ljudski putevi do ove ljubavi, povezanosti i bliskosti su mnogobrojni. Jedan od njih jeste i davanje
187
poklona, te je, stoga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio, posebno ènama, da omalovaàvaju hediju (poklon) za njenu kom{inicu ili hediju od njene kom{inice, bez obzira koliko mala ona bila, jer je èna osjetljiva u ovakvim i sli~nim prilikama, te to moè uticati na nju i njene osje}aje prema njenoj kom{inici. @ena muslimanka treba obratiti pa`nju na to da hedija ima posebno zna~enje ljudskosti koje se krije iza hedije, a ne materijalnu vrijednost te hedije. Svjesna èna muslimanka ne smije zaboraviti ovo zna~enje ljudskosti, pa da umanjuje vrijednost hedije koju je poklonila svojoj kom{inici ili da umanjuje hediju koju je dobila od svoje kom{inice, jer u islamu zna~enja odre|enih stvari imaju prednost pred materijalnim vrijednostima.
PA@NJU OBRA]A POSEBNU PA@NJU NA DOBROÎNSTVO PREMA KOM[IJAMA, MAKAR ONI BILI NEMUSLIMANI
Kod ène muslimanke se krug dobro~instva pro{iruje i na kom{ije, te ga ne}e uskratiti svojim kom{ijama bez obzira da li oni bili njena rodbina ili samo muslimani. Naprotiv, ona se ne}e ograni~iti samo na njih, nego }e obuhvatiti i svoje kom{ije nemuslimane, slijede}i uputu islama, njegovu velikodu{nost, preporuku dobro~instva prema svim ljudima, bez obzira na razli~itost vjera i grupacija, ukoliko od njih ne do|e nasilje ili neprijateljstvo prema muslimanima: Allah vam ne zabranjuje da ~inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavi~aja va{eg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravi~ni.449 Otud bi ~asni ashab Abdullah bin Amr, kada bi mu bila zaklana ovca, upitao svoga slugu: Da li si {ta poklonio na{em kom{iji ìdovu? Da li si {ta poklonio na{em kom{iji ìdovu? Da li si {ta poklonio na{em kom{iji ìdovu? Ja sam, doista, ~uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., gdje kaè: Dìbril mi je neprestano preporu~ivao kom{iju, tako da sam pomislio da }e ga proglasti nasljednikom.450 Nije li ovo najobuhvatnija milost islama prema ljudima! Ima li {ta ljep{e od pomo}i onih koji ìve u njegovom okrilju i pod njegovim prostranim i sigurnim hladom! Historija svjedo~i da su ehlu-kitabije (sljedbenci knjige - kr{}ani i ìdovi) u mnogim islamskm predjelima ìvjeli pored muslimana u potpunoj sigurnosti, gdje su bili sigurni za svoje ìvote, zemlju, imetke i za svoja uvjerenja. @ivjeli su bezbri`no u lijepim kom{ijskim odnosima, plemenitom postupanju i slobodnom uvjerenju, a njihove crkve postoje jo{ od najstarijeg doba u muslimanskim selima, na obroncima planina, a oko njih se nalaze na hiljade muslimana okruùju}i svoje kom{ije sljedbenike knjige, pa`njom, brigom, dobro~instvom i lijepim kom{ijskim odnosima.
188
U SVOM DOBROÎNSTVU PREMA KOM[IJAMA DAJE PREDNOST BLI@IMA

@ena muslimanka, koja je svjesna upute svoje vjere, ne zaboravlja precizno ustrojstvo koje je islam uspostavio u ~injenju dobro~instva prema kom{ijama, jer je preporu~io da se dobro~instvo ~ini onome ko je najbliì, vode}i ra~una o povezanosti kom{ija, koji su jedan uz drugoga i zbog osje}aja koje obi~no izaziva ta pa`nja kako bi se sa~uvala bliskost, ljubav i harmonija. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: Upitala sam: O Allahov Poslani~e! Ja imam dvojicu kom{ija. Kojem od njih da dam hediju? Odgovorio je: Onome ~ija vrata su ti najblià.451 Ovo razvrstavanje u ~injenju dobro~instva prema kom{ijama ne zna~i da èna muslimanka ne treba voditi brigu i o daljim kom{ijama kao i o dobro~instvu prema njima. Sve dobre kom{inice koje se nalaze u krugu njene ku}e ulaze u skupinu kom{ija i one kod nje imaju kom{ijsko pravo. Prethodno spomenuto razvrstavanje u davanju prednosti najblièm kom{iji predstavlja poredak pri kojem je plemeniti Poslanik, vodio ra~una o mentalitetu bliìh kom{ija, jer se obi~no izme|u dva najblià susjeda nalazi povezanost, kontakt, bliskost, ljubav i me|usobna saradnja.
ISKRENA MUSLIMANKA NAJBOLJA JE KOM[INICA

Nema sumnje da je iskrena muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere, najbolja kom{inica u dru{tvu. To je stoga jer dobro~instvo prema kom{iji spada u pohvalno islamsko moralno svojstvo koje se nalazi duboko u svijesti ène muslimanke koja je odgojena na temeljima islamskog pona{anja i na njegovim lijepim svojstvima. To moralno pona{anje predstavlja kom{inicu, koja najvi{e ~ini dobro~instvo kom{inici, najboljim kom{ijom kod Allaha: Najbolji prijatelji kod Allaha jesu oni koji su najbolji prema svome prijatelju, a najbolje kom{ije kod Allaha su oni koji su najbolji prema svome kom{iji.452 Poslanikova je praksa potvrdila da je dobra kom{inica jedan od stupova sre}e u ìvotu ~ovjeka muslimana, jer ona za kom{iju zna~i: radost, rahatluk, sigurnost i smiraj:
189
Sre}u ~ovjeka muslimana na ovome svijetu predstavlja: dobar kom{ija, prostrana ku}a i udobno prevozno sredstvo.453 âsni ljudi iz prvih generacija veli~ali su vrijednosti dobrog kom{iluka, smatraju}i da je on blagodat koja se ne moè mjeriti imetkom, kapital koji se ne moè mjeriti ni~im u ìvotu na ovome svijetu. O tome svjedo~i historija koja biljeì da se kom{ija Seida bin El - Asa cjenkao za svoju ku}u traè}i sto hiljada dirhema, a zatim je rekao mu{teriji: Ovo je vrijednost ku}e, a za koliko }e{ kupiti kom{iluk sa Seidom? Po{to je za to Seid saznao, poslao mu je tu vrijednost i traìo od njega da ostane u svojoj ku}i. Ovo je svijetla i jasna strana dobre kom{inice, a kakva je strana lo{e kom{inice?
LO[A KOM[INICA I NJENA CRNA STRANA

Vjerodostojni tekstovi potvr|uju da je strana lo{e kom{inice tamna, mra~na i da bogobojazna i senzibilna èna muslimanka ne moè ìvjeti s njom, a da samu sebe ne uzdrma i ispuni strepnjom zbog lo{e kom{inice, da svoje osje}aje ne ispuni mje{avinom mr`nje, odvratnosti i ga|enja prema njoj.
LO[A KOM[INICA BLAGODATI LI[ENA JE BLAGODATI IMANA

Dovoljno je mu~no, odurno i jadno to da je ona li{ena blagodati imana - vjerovanja, najve}e i najuzvi{enije blagodati u ljudskom ìvotu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., potvrdio je odvojenost ove blagodati od svakog ~ovjeka koji je istrajan u ~injenju nasilja prema svome kom{iluku do te mjere da se ubraja u lo{eg kom{iju. To je ~vrsta, kategori~ka potvrda bez popustljivosti i odstupanja, jer se tri puta zakleo Allahom potvr|uju}i odvojenost imana od takve osobe: Tako mi Allaha, nije vjernik. Tako mi Allaha, nije vjernik. Tako mi Allaha, nije vjernik. Upita{e prisutni: A ko to, Allahov Poslani~e? Onaj od ~ijeg zla nije siguran njegov kom{ija - odgovori Poslanik, s.a.v.s.454 U Muslimovom predanju stoji: Ne}e u}i u Dènnet onaj od ~ijeg zla nije siguran njegov kom{ija.455 Ima li ve}eg zlo~ina od toga!? Ima li ve}eg grijeha od toga!? Zapast }e u njeg ~ovjek ako
190
bude zlo nanosio svome kom{iji, te }e se time odvojiti od blagodati imana i bit }e mu zabranjen ulazak u Dènnet!!! Iskrena èna muslimanka, koja je ~iste du{e, proìvljava ove tekstove, stroge propise koje oni ugra|uju u svijest i tamnu sjenu koju navla~e na du{u, a koja okruùje lo{u kom{inicu, pa joj nije ni na kraj pameti da nanese zlo svojim kom{ijama, bez obzira u kakvom se stanju i uvjetima nalazila. To je stoga {to ~injenje zla svojim kom{inicama i upu{tanje s njima u spletke, varke, neprijateljstvo i sva|u, ne spada u male grijehe i bezna~ajne pogre{ke, nego spada u velike grijehe koji odstranjuju iman i prijete njenom zavr{etku na onome svijetu. Da li se zbog propasti, nakon gubitka imana i propasti na ahiretu, uznemiri srce ène muslimanke, da li ustreperi njena du{a i da li se uzdrma njeno bi}e?
LO[A JE KOM[INICA @ENA ÎJE DJELO JE UZALUDNO

Ako je lo{a kom{inica izgubila iman, kao {to se to navodi u prethodnom hadisu, onda je ona èna ~ija su sva djela uzaludna. Ne}e joj koristiti nakon toga ni pokornost niti }e joj biti primljeno dobro djelo, sve dok je ustrajna u ~injenju zla svojim kom{ijama. To je stoga {to se dobra djela u osnovi temelje na vjerovanju u Allaha, a vjerovanje u Allaha nije brza rije~ koju jezik nepromi{ljeno izgovara. To je precizno sprovo|enje onoga {to Allah, d`.{., traì od Svojih robova. Po{to je lo{a kom{inica izgubila svoj iman svojom istrajno{}u i uporno{}u u nano{enju zla svojim kom{ijama, nakon toga ona ne ùdi za tim da Allah, d`.{., primi od nje dobro djelo, bez obzira koliko ono bilo, nego ga uni{tava i ne ostavlja nikakva traga, makar u njega utro{ila dane i no}i. Re~eno je Vjerovjesniku: Allahov Poslani~e! Doista, ta i ta èna no}u klanja, a danju posti. Ona ~ini dobra djela i udjeljuje, ali svojim jezikom nanosi zlo svojim kom{ijama. Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: U njoj nema dobra. Ona je stanovnik Dèhennema. Rekli su: Ta i ta èna klanja propisane namaze, udjeljuje suhi sir i nikome zlo ne nanosi. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Ona je stanovnik Dènneta.456 Allahov Poslanik, s.a.v.s., opisao je lo{eg kom{iju kao ~ovjeka od kojeg nema nikakve koristi, rije~ima: Od troje nema nikakve koristi: vladara - ako mu dobro~instvo u~ini{, nezahvalan je, a ako zlo u~ini{, ne pra{ta; lo{eg kom{ije - ako vidi dobro, prikrije ga, a ako vidi zlo, razglasi ga i ène - ako si prisutan, vrije|a te, a ako si odsutan, vara te.457
191
Ovako se smjenjuju tekstovi koji oslikavaju odurnu sliku lo{e kom{inice od koje du{a ~iste ène muslimanke osje}a odvratnost. Stoga je ona oprezna da ne bi zapala u grijeh zlostavljanja kom{iluka. Stoga je ona veoma daleko, da ne moè biti dalje od toga da jednog dana ne postane lo{a kom{inica, kako ne bi raspirivala sva|u izme|u nje i njenih kom{inica, ili da ne bi nastupilo me|u njima neprijateljstvo, ili se razvila zavist, ili ra{irila mr`nja. Tako, Poslanikovo, s.a.v.s., upozorenje, zbog zlostavljanja kom{iluka putem sva|e ili mr`nje, ne napu{ta njen sluh niti to ona zaboravlja svaki put kad se ra{iri zlo, razdor i sva|a me|u kom{ijama: Prva dva parni~ara na Sudnjem danu }e biti dvojica kom{ija.458
MUSLIMANKA NE USKRA]UJE PRU@ANJE POMO]I SVOJIM KOM[IJAMA

Bogobojaznoj èni muslimanki nije dovoljno da se kloni zlostavljanja svojih kom{inica, nego neprestano nastoji da im pruì pomo}, onoliko koliko je u mogu}nosti. Ona im {irom otvara vrata dobro~instva, dobra i pomo}i, strahuje da ih ne uskrati u njihovom pravu. A svaki put kada neko poziva na brigu o njima, na njihovo po{tovanje i ~injenje dobro~instva prema njima, strahuje da se ne ostvari ono {to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., objavio u vezi s pitanjem prezrenog, nezahvalnog i {krtog kom{ije koji malo pomaè: Koliko }e biti kom{ija na Sudnjem danu zaka~enih za svoga kom{iju koji }e govoriti: Gospodaru! Ovaj je zatvorio svoja vrata preda mnom i tako uskratio svoju pomo}.459 Lo{eg li kraja! Kakve li propasti za pohlepnog i {krtog kom{iju koji ne pomaè svome kom{iji! Kakva li je njegova propast onoga dana kada ljudi stanu pred svoga Gospodara!! S aspekta islama muslimani i muslimanke su ~vrsta i kompaktna gra|evina. Njene cigle su sinovi ovoga ummeta, a svaka cigla treba biti ~vrsta, koherentna i ~vrsto povezana s drugim ciglama kako bi se osigurala kompaktnost, ~vrstina i stabilnost gra|evine. Ako ne bude takva, ta gra|evina je izloèna propadanju, ru{enju i devastiranju. Islam je svoje cigle okruìo ~vrstom vezom duhovne opskrbe koja ~uva njihovu povezanost, potpomaganje i ~vrstinu, kako bi zdanje muslimana ostalo ~vrsto, koje ne mogu poremetiti nikakvi doga|aji niti ga iz temelja mogu uzdrmati silni uragani. [ta ima ljep{e od Poslanikovog, s.a.v.s., primjera povezanosti muslimana i muslimanki, njihove solidarnosti i potpomaganja. To se nalazi u rije~ima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Vjernik podupire vjernika kao {to dijelovi gra|evine podupiru jedan drugi.460 Primjer vjernika u njihovoj me|usobnoj ljubavi, samilosti, suosje}ajnosti sli~an je
192
organizmu. Kada se jedan organ razboli, na to odgovore ostali dijelovi tijela nesanicom i groznicom.461 Islam vodi brigu o povezanosti ~lanova ovog ummeta. Ova ~udnovata povezanost sama po sebi u~vr{}uje vezu kom{ije s njegovim kom{ijom, a ova veza se temelji na ~vrstim osnovama ljubavi, dobro~instva, solidarnosti i lijepog postupanja.
STRPLJIVA STRPLJIVA JE KADA JOJ NJENE KOM[INICE NANOSE ZLO

Nije nikakvo ~udo da je èna muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere, strpljiva kada joj njene kom{inice nanose zlo. Ona im na njihovo zlo ne uzvra}a na isti na~in, niti se rasrdi ako je zadesi neka od neda}a, niti im za zlo uzima njihove zablude, nedostatke i pogre{ke. Naprotiv, ona im pra{ta, na taj na~in zara|uju}i nagradu kod Allaha, d`.{., zbog svoje strpljivosti, pra{tanja, ~vrsto vjeruju}i da kod Allaha, d`.{., ne}e propasti ovo njeno plemenito pra{tanje. Naprotiv, On joj omogu}ava da zaradi Njegovu ljubav i zadovoljstvo. O tome svjedo~i hadis kojeg prenosi Ebu - Zerr, a govori o njegovom susretu sa Mutarrifom bin Abdullahom koji mu je tom prilikom rekao: O Ebu - Zerr! Do mene je dopro tvoj hadis, pa sam ùdio da te sretnem. Rekao je: Tvoj otac pripada uzvi{enom Allahu!462 Pa evo, susreo si me. Rekao sam: Do mene je dopro govor da je s tobom razgovarao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i da je rekao: Uzvi{eni Allah voli troje i prezire troje. Rekao je: A kako bih ja sebi mogao uobraziti da slaèm na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ? Rekao sam: Ko su ta trojica koje Allah voli? Odgovorio je: ôvjek koji se strpljivo bori na Allahovom putu nadaju}i se nagradi, pa se bori sve dok ne pogine, a vi }ete to na}i u Allahovoj knjizi, zatim je prou~io: Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da su ~vrsti bedem.463 Upitao sam: I ko jo{? Nastavio je: ôvjek koji ima lo{eg kom{iju koji mu zlo ~ini, pa je strpljiv na njegovo zlo sve dok ga Allah ne po{tedi od njega za ìvota ili smrti...464 Doista, me|u svojstva ène muslimanke, ~iju du{u je islam odgojio i istan~ao njene osje}aje, spada i strpljivost pri zlostavljanju od njenih kom{inica, u onolikoj mjeri koliko je to ona u mogu}nosti, kao i uzvra}anje na njihovo zlo onim {to je dobro. Ona ovim svojim strpljenjem i mudrim pona{anjem predstavlja za njih najbolji primjer lijepog postupanja prema kom{iji i iskorjenjuje iz njihovih du{a korijenje zla, skrivenu mr`nju i prezir koji su se u njima taloìli. A iznad svega ovoga ona slijedi uputu Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji kaè:
193
Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne uznemirava svoga kom{iju...465 Neka poslu{aju kom{ince, od onih èna koje gube osje}aj za pravdu, kada se neko od njene djece posva|a s djetetom od kom{ija, kako tada za`mire, osipaju}i na svoje kom{inice paljbu, ùstre i zajedljive rije~i i bolne psovke, mlate}i kom{ijskim vezama o zid, kidaju}i veze ljubavi, suìvota i bliskosti u trenutku srd`be. Neka poslu{aju kako su se usprotivile islamskoj uputi u postupanju s kom{ijama i kako su zadovoljne time da budu lo{e kom{inice. Neka su radosne odgojene kom{inice koje su oki}ene strpljenjem, nje`no{}u, ustrajno{}u, staloèno{}u i lijepim postupanjem, kao i one koje na isti na~in ne uzvra}aju zlo svojim kom{inicama, neka su radosne zbog toga {to su one dobre kom{inice ~ijim je mudrim pona{anjem Allah zadovoljan.
@ENA MUSLIMANKA NASPRAM SVOJIH SESTARA I PRIJATELJICA SESTARA PRIJATELJICA
VOLI IH I PRIJATELJUJE PRIJATELJUJE S NJIMA U IME ALLAHA

Povezanost iskrene ène muslimanke i njene veze s njenim sestrama muslimankama i prijateljicama razlikuje se od njenih veza s drugim ènama i te veze imaju dru{tveni karakter. Ona svoje veze i povezanost sa svojim sestrama muslimankama gradi na osnovu bratimljenja u ime Allaha. A ovo bratimljenje u ime Allaha najvrednija je veza koja povezuje ljude, mu{karce i ène. To je veza imana - vjerovanja u Allaha, koju je Allah postavio me|u svim vjernicima u rije~ima: Doista su vjernici samo bra}a... 466 Bratimljenje po vjerovanju - imanu naj~vr{}a je povezanost srca, naj~vr{}a veza du{a i najuzvi{enija povezanost umova i du{a. Nesumnjivo je da }emo sestre muslimanke koje su se bratimile u ime Allaha neprestano vidjeti u jakoj i ~vrstoj povezanosti koja se zasniva na ljubavi u ime Allaha, a to je najvrednija, naj~istija i naj~ednija ljubav u ljudskom ìvotu. To je ljubav koja je li{ena bilo kakve koristi, koja je oslobo|ena bilo kojeg cilja, koja je ~ista od bilo kakvog nedostatka, jer se njena ~istota i prozirnost crpe iz svjetiljke objave i Poslanikove, s.a.v.s., upute. To je ~ista ljubav u kojoj muslimani i muslimanke nalaze ~istotu imana: Kod koga se na|u tri stvari ,osjetit }e slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik, budu draì od svega, da voli ~ovjeka samo u ime Allaha, da prezire povratak u nevjerstvo nakon {to ga je Allah izbavio iz njega, kao {to prezire da bude ba~en u vatru (dèhenemsku).467
198
STUPANJ STUPANJ ONIH KOJE SE VOLE U IME ALLAHA

Do{li su mnogobrojni, uzastopni, iscrpni i vjerodostojni tekstovi koji uzdiù one koji se vole u ime Allaha, bilo da se radi o mu{karcima ili ènama. To su tekstovi koji opisuju njihov veli~anstveni stupanj, njihovo plemenito mjesto, visoki ugled koji }e im Allah, d`.{., ukazati na dan kada }e ljudi stati pred svoga Gospodara. Mu{karcima i ènama koji se vole u ime Allaha dovoljni su ugled i ~ast koje }e im ukazati njihov Gospodar, Koji }e na Sudnjem danu obratiti pa`nju na njih, pa }e pozvati: Gdje su oni koji su se me|usobno voljeli u Moje ime? Ja }u ih danas staviti pod Moj hlad, gdje nema drugog hlada osim Moga hlada. 468 Kakva je to veli~anstvena ~ast! Kako je to visok stupanj! Kako je to uzvi{ena po~ast! Ljudi i ène koji se vole u ime Allaha to }e osjetiti tog strahovitog i èstokog dana, dana velike àlosti. To stoga {to iskrena, ~ista i nesebi~na ljubav, koja treperi u ljudskom srcu prema njegovom bratu ~ovjeku, èle}i time samo Allahovu nagradu, predstavlja teàk i naporan uspon koji mogu savladati samo oni ~ije su du{e ~iste, za koje su dunjaluk i uìci na njemu bezna~ajni, pa su se njihove du{e uzdigle iznad privla~nosti materijalnog ìvota, njegovih strasti, uìtaka i koristi. Oni ùde za blagodatima koje su kod Allaha, a Njegovo zadovoljstvo je najve}e. Nema sumnje da }e Allah, d`.{., podi}i ovu izuzetnu ljudsku vrstu na najvi{i stupanj i da }e im pripremiti mjesto i blagodati koje dolikuju njihovoj veli~ini, uznesenosti i njihovoj isklju~ivoj predanosti Allahu, d`.{. To nalazimo u hadisu koji prenosi Muaz od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji kaè: ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaè: Rekao je Uzvi{eni Allah: Oni koji se vole u Moje ime imaju balkone od svjetlosti na kojim }e im zavidjeti vjerovjesnici i {ehidi.469 Nije nimalo ~udno da Allah, d`.{., pokloni ovim plemenitim robovima ono {to je veli~anstvenije, uzvi{enije od tog stupnja i blagodati. On im poklanja Svoju veli~anstvenu i dragocjenu ljubav koju ljudi dosti}i ne mogu (sami sobom) na ovome i na budu}em svijetu. To se navodi u hadisu koji prenosi Ebu - Hurejre, r.a., od Vjerovjesnika s.a.v.s.: Neki ~ovjek krenuo je posjetiti svoga brata muslimana u drugom selu. Allah mu je u toku njegovog putovanja poslao meleka, pa kad je do{ao do njega, melek je upitao: Kuda èli{ da ide{? Rekao je: @elim kod svoga brata u ovome selu. Upitao je: Ima{ li neku potrebu kod
199
njega? Odgovorio je: Nemam, osim {to ga volim u ime Allaha Uzvi{enoga. Rekao je: Ja sam, doista Allahov izaslanik tebi i Allah je, doista, tebe zavolio kao {to si ti Njega zavolio u ime Njegovo.470 Nema blagoslovljenije stvari za ~ovjeka od ljubavi koja ga podiè na stupanj na kojem zasluùje Allahovu, d`.{., ljubav i Njegovo zadovoljstvo! Allahov Poslanik, s.a.v.s., znao je koliki trag ostavlja ova ~ista ljubav na u~vr{}ivanje ljudskih zajednica i dru{tava, na njihovo uzdizanje i na njihovu sre}u. On nikad nije propu{tao priliku da muslimanima preporu~i me|usobnu ljubav, bliskost i prijateljstvo. On im nare|uje da obznane ovo svoje prijateljstvo kako bi se otvorili zasuni na srcu i kako bi se ra{irila ljubav, harmonija i ~istota u ljudskim du{ama. Od Enesa, r.a., prenosi se da je neki ~ovjek bio kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je pored njega pro{ao neki ~ovjek i rekao: Allahov Poslani~e! Ja doista volim ovog ~ovjeka. Na to ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: Da li si ga obavijestio o tome? Odgovorio je: Nisam. Rekao je: Obavijesti ga. On ga je sustigao i rekao mu: Ja te, doista, volim u ime Allaha. Odgovorio je: Allah te zavolio, Koji je u~inio da me ti zavoli{ u Njegovo ime.471 Allahov Poslanik, s.a.v.s., to je i sam ~inio, pou~avaju}i muslimane kako da grade dru{tvo ljubavi, bratstva, prijateljstva i ~istote. Jednog dana je uzeo Muaza za ruku i rekao: Muaze! Tako mi Allaha, ja te uistinu volim, i preporu~ujem ti, o Muaze: Nemoj zavr{iti namaz, a da ne prou~i{: Allahu moj, pomozi mi da istrajem u spominjanju Tebe, i u zahvalnosti prema Tebi, te u lijepom robovanju prema Tebi.472 Tako se Muaz prepustio {irenju miomirisa ove ~iste ljubavi u ku}ama islama me|u muslimanima. Govorio im je o tome {ta je ~uo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o tome kakvu je veli~anstvenu nagradu Allah, d`.{., pripremio za one koji se vole u ime Allaha, a Njegova ljubav je ve}a od svega. Imam Malik u svom djelu El - Muvetta biljeì hadis s vjerodostojnim senedom od Ebu - Idrisa el - Havlanija, koji je rekao: U{ao sam u dàmiju u Damasku, kad tamo mladi} blistavog osmjeha (bijelih zuba) i oko njega ljudi. Kada se oko ne~ega razi|u, njemu se obrate i postupe po njegovom mi{ljenju. Pitao sam o njemu, pa mi je re~eno: Ovo je Muaz bin Dèbel, r.a. Sutradan sam poranio, ali sam ga na{ao da je do{ao prije mene. Na{ao sam ga kako klanja, pa sam pri~ekao da zavr{i sa svojim namazom, a zatim sam stao ispred njega, nazvao mu selam, a zatim rekao: Tako mi Allaha, ja te, uistinu, volim. Na to je upitao: U ime Allaha? Rekao sam: U ime Allaha. Upitao je: U ime Allaha? Rekao sam: U ime Allaha. Prihvatio je kraj moga ogrta~a i privukao me sebi, pa je rekao: Raduj se. Ja sam, uistinu, ~uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad kaè: Rekao je Uzvi{eni Allah: Moja ljubav je obavezna za one koji se u Moje ime vole, za one koji sijele u Moje ime, za one koji se posje}uju u Moje ime i za one koji su dare`ljivi u Moje ime.473
200
LJUBAVI UTICAJ LJUBAVI U IME ALLAHA NA @IVOT MUSLIMANA I MUSLIMANKI

Islam je do{ao da izgradi najbolje dru{tvo koje }e se bazirati na ljubavi, prijateljstvu i me|usobnom savjetovanju. Zato je neophodno da se zasije ljubav u srcima pojedinaca koji sa~injavaju dru{tvo. Stoga je ova ljubav me|u vjernicima i me|u vjernicama postala jednim od uvjeta vjerovanja s kojim }e u}i u Dènnet. Imam Muslim biljeì od Ebu - Hurejrea da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Tako mi Onoga u îjoj ruci je moja du{a, u Dènnet ne}ete u}i sve dok ne budete vjerovali, a ne}ete vjerovati sve dok se ne budete voljeli. Ho}ete li da vas uputim na ne{to, ako ga budete radili, me|usobno }ete se voljeti? [irite me|u sobom selam.474 To je precizno i prodorno vjerovjesni~ko gledanje, koje uo~ava da ni{ta ne moè iz du{a izbaciti mr`nju niti iz prsa sprati prljav{tine suparni{tva i zavidnosti, osim iskreno, ~asno i uzvi{eno bratstvo i prijateljstvo. To je bratstvo i prijateljstvo koje rukovodi ìvotom muslimana i muslimanki, koje ga ispunjava ljubavlju, me|usobnim savjetovanjem, blisko{}u i ~istotom i koje ga ~isti od mr`nje, razdora, varanja, zlobe, prezira i zavidnosti. A put do svega toga vodi kroz {irenje selama kako bi otvorio srca za bliskost, dobro~instvo, ljubav i ~istotu. Zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ~esto ponavljao zna~enje ovih rije~i, namjeravaju}i u srca ubaciti iskrice ljubavi, èle}i da se vodi briga o njoj, sve dok ta velika, ~ista i blistava ljubav ne urodi plodovima, koje islam neprestano èli vjernicima i vjernicama. Allahov Poslanik, s.a.v.s., putem ove ~iste ljubavi izgradio je du{e prve generacije muslimana i muslimanki. Oni su s pravom bili ~vrsti temelj na kojem se gradio uznositi islam. Bili su svjetlucave zvijezde na tamnom nebu ~ovje~anstva koje su narodima osvjetljavale put. Putem ove ~iste i iskrene ljubavi Allahov Poslanik, s.a.v.s., uspio je izgraditi najuzornije islamsko dru{tvo utemeljeno na bratstvu. Ono je predstavljalo pravo ~udo po svojoj ~vrstini i stamenosti, sposobnosti podno{enja tereta dìhada i `rtvovanja na putu {irenja islama i uzdizanja njegovih zastava i na istoku i na zapadu, kao {to je predstavljalo ~udo u me|usobnoj povezanosti, potpomaganju i solidarnosti unutar tog bratstva koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., opisao na najveli~anstveniji na~in: Vjernik podupire vjernika kao {to dijelovi gra|evine podupiru jedan drugi.475
201
Primjer vjernika u njihovoj me|usobnoj ljubavi, samilosti, saosje}anju, sli~an je organizmu. Kada se jadan organ razboli, na to odgovore ostali dijelovi tijela nesanicom i groznicom.476 @ena je muslimanka u svojim prvim danima, a i kroz historiju, u~estvovala u izgradnji te veli~anstvene gra|evine islama na temeljima bratstva u vjeri. Ona jo{ uvijek u~estvuje u toj blagoslovljenoj gradnji {irenjem vrednota ljubavi u ime Allaha i {irenjem njenog miomirisa u islamskim dru{tvima. Ona svojim sestrama i prijateljicama prilazi punog srca i osje}aja, te na taj na~in u~vr{}uje svoje bratimljenje i prijateljstvo u ime Allaha, kao {to u~vr{}uje veze ljubavi unutar tog prijateljstva.
NE PREKIDA VEZE SA SVOJIM SESTRAMA I NE ODBACUJE IH

@ena muslimanka, koja je svjesna propisa svoje vjere, ne zaboravlja da islam podsti~e na bratimljenje, me|usobnu ljubav i bliskost. Islam je taj koji je zabranio prekidanje veza, sva|anje i zanemarivanje. Islam potvr|uje da neda}e koje se de{avaju, ne razdvajaju dvije ène koje se iskreno vole u ime Allaha. To je stoga {to je veza ljubavi u ime Allaha ja~a i ~vr{}a od toga da je bi je prekinula prva pogre{ka koju po~ini jedna od njih. O tome svjedo~e rije~i Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Dvojica se muslimana me|usobno ne vole u ime Allaha ili u ime islama, kad ih moè razdvojiti prva pogre{ka koju je izazvao jedan od njih.477 Du{om ène nekada ovlada poriv srd`be u trenutku ljudske slabosti, te tako sestra muslimanka nanese zlo svojoj sestri muslimanki. Ponekad srd`ba i sva|a me|u njima uzrokuje prekid veza. @ena muslimanka ne smije zaboraviti da islamskoj uputi nije nepoznata priroda ljudske du{e, da je ona podlo`na srd`bi, izljevima osje}aja i njihovim promjenama. Stoga je islam odredio granicu u okviru koje ljudska du{a moè smiriti svoje uzbu|enje i obuzdati glas srd`be, a taj rok je tri dana. Islam zabranjuje ènama koje su se posva|ale da provedu ova tri dana, a da se ne potrude da to izglade, ra{~iste i pomire se. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: Muslimanu nije dozvoljeno da ne govori sa svojim bratom muslimanom duè od tri dana i da pri susretu okre}u glavu jedan od drugoga. Od njih dvojice bolji je onaj koji prvi nazove selam.478 O~ito je da rije~ musliman podjednako podrazumijeva i mu{karca i ènu u ovakvim obligatnim i zakonodavnim tekstovima koji ure|uju ìvot pojedinca, porodice i dru{tva u islamskom svijetu.
202
Uo~it }emo da èna muslimanka, ~ije je osje}aje islam oblikovao, ~iju du{u je odgojila njegova mudra uputa, ne prekida veze ni s jednom od svojih sestara muslimanki, bez obzira koji razlozi za to bili, nego }e nastojati da to s njom ra{~isti i da se s njome poselami. Ona zna da je od njih dvije bolja ona koja prva nazove selam, pa ako njena sestra muslimanka odgovori na njen selam, obje }e u~estvovati u nagradi za njihovo pomirenje. A ako ne odgovori na selam, ona koja je nazvala selam oslobo|ena je grijeha za prekidanje veza i zbog toga {to nije govorila s njome, a ona koja nije odgovorila na selam, sama }e imati za to grijeh. Na ovo upu}uje islam u hadisu koji se prenosi od Ebu-Hurejrea koji kaè: ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaè: ôvjeku nije dozvoljeno da ne govori sa svojim bratom muslimanom duè od tri dana. Kada pro|u tri dana, neka se susretne s njim i neka mu nazove selam. Ako mu odgovori na selam, zajedno }e imati udjela u nagradi, a ako ne odgovori na selam, onaj koji je nazvao selam oslobo|en je grijeha zbog toga {to ne govore.479 Nema potrebe da se obja{njava da rije~ ~ovjek u kontekstu hadisa o prekidanju odnosa i napu{tanju, podjednako obuhvata i mu{karca i ènu. Koliko god se produì taj prekid veza, produàva se i grijeh, pove}ava pogre{ka i potvr|uje obe}anje dato onim ènama koje se sva|aju i koje ne govore. Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Ko ne govori sa svojim bratom muslimanom godinu dana, kao da je prolio njegovu krv.480 Stra{an li je zlo~in prekidanja veza i negovorenja u [erijatu ! [ta ima teè od njihovog tereta za onoga ko ih po~ini! To se, ~ak, izjedna~ava s prolijevanjem krvi! Islamski program u odgoju du{a temelji se na ljubavi, bratimljenju, povezanosti i solidarnosti. Pored toga, islam traì od muslimana i muslimanki da iz svog ìvota odstrane me|usobnu mr`nju, zavidnost i neprijateljstvo. Islam nije zadovoljan time da njihov ìvot remeti bilo {ta od tih lo{ih moralnih osobina koje su strane bratimljenju u vjeri. Stoga, njegova uputa dopire do ~ula, ispisuju}i najveli~anstveniji moralni kodeks za koji je ~ovje~anstvo saznalo otkako je ~ovjek na Zemlji: Ne raskidajte me|usobne veze, ne okre}ite le|a jedni drugima, ne mrzite se i ne zavidite jedni drugima. Budite bra}a kao {to vam je Allah naredio.481 ûvajte se sumnji~enja, jer je sumnji~enje najla`niji govor. Nemojte prislu{kivati, nemojte {pijunirati, nemojte se nadmetati (u onome {to je lo{e), nemojte zavidjeti jedni drugima, nemojte se me|usobno mrziti, nemojte jedni drugima le|a okretati. O Allahovi robovi, budite bra}a.482 Ne zavidite jedni drugima, ne podiìte cijenu robe ne èle}i je kupiti483, nemojte se me|usobno mrziti, ne okre}ite le|a jedni drugima, neka niko od vas ne prodaje ne{to kvare}i drugome njegovu prodaju.484 O Allahovi robovi, budite bra}a. Musliman je muslimanu brat, i on mu ne ~ini nepravdu,
203
ne poniàva ga i ne prezire. Bogobojaznost je ovdje - i pokaza na svoje grudi tri puta. Dovoljno je ~ovjeku zla da prezire svoga brata muslimana. Svakom muslimanu je zabranjena krv, ~ast i imetak drugog muslimana.485 @ena muslimanka, ~ije je osje}aje islam odgojio, razmi{lja o ovim tekstovima poslani~ke upute, koji u sebi sadrè sve lijepe moralne osobine, kao {to su: ljubav, me|usobno prijateljstvo, bratimljenje, savjetovanje, samilost i nesebi~nost, u svojim grudima ne moè gajiti netrpeljivost niti moè dugo dràti veze prekinutim. Insistirati na neprijateljstvu i prekidu veza moè samo èna u ~ijem srcu je bolest, u du{i krutost, u naravi devijacija, a u razumu okamenjenost. Bogobojazna èna muslimanka veoma je udaljena od svih ovih lo{ih moralnih osobina. Zato je i do{la èstoka prijetnja onima ~ija su srca okrutna, umovi okamenjeni, mu{karcima i ènama, koji su skrenuli s Njegovog puta, ~ije du{e su zaklonjene od Njegovog pra{tanja, svjetlosti i velikodu{nosti, zbog njihove upornosti u prekidanju veza i odnosa. Ona predstavlja prijetnju za njihovu poziciju na onome svijetu, zaklanja od njih milost i oprost njihovog Gospodara i zatvara ped njima vrata Dènneta. To nalazimo u rije~ima Poslanika, s.a.v.s.: Vrata Dènneta otvaraju se svakog ponedjeljka i ~etvrtka, i oprosti se svakom robu koji Allahu ne pripisuje druga, izuzev onoga ko je zava|en sa svojim bratom muslimanom. Tada se kaè: Sa~ekajte ovu dvojicu dok se izmire. Sa~ekajte ovu dvojicu dok se izmire. Sa~ekajte ovu dvojicu dok se izmire.486 âsni ashab Ebu - Derda govorio je: Ho}ete li da vam kaèm {ta je bolje od sadake i posta? Popravljanje me|usobnih odnosa. Mr`nja, doista, bri{e nagradu. Doista je ovo ispravno, dalekovidno i duboko gledanje ovog ~asnog ashaba. Duh ove vjere, koja se temelji na ljubavi, bratimljenju i me|usobnoj povezanosti, natjerao je ove ène da razmi{ljaju o njihovim sva|ama, vrije|anjima i prepirkama. Ovaj ~asni ashab, koji je bio izvor povjerenja plemenitog Poslanika, s.a.v.s., zbog svoje domi{ljatosti i zbog svog ~vrstog stava, smatra da mr`nja upropa{tava djelo, bri{e nagradu i uni{tava dobra djela. Zato je za muslimanku popravljanje poreme}enih odnosa okretanjem ka svojoj sestri muslimanki bolje od sadake i posta, jer njen neprekidni prekid veza, okretanje le|a i mr`nja vodi ka brisanju njenih dobrih djela u njenom ibadetu.
BLAGA JE PREMA NJIMA I PRA[TA IM PRA[TA

@ena muslimanka, ~ija se du{a napila islamske upute, blaga je prema svojim sestrama muslimankama i prema svojim prijateljicama. Ona ne drì u sebi prikrivenu mr`nju, srd`bu i prezir. Ako je zadesi srd`ba prema nekoj od sestara muslimanki, svoju srd`bu savlada i
204
oprosti svojoj sestri muslimanki koja je zgrije{ila, na najjednostavniji i najlak{i na~in, a da ne osjeti samo prezir i omalovaàvanje u ~inu pra{tanja. Naprotiv, ona }e u svom oprostu prema sestri muslimanki, koji izvire iz dubine njene velkodu{ne du{e, prona}i dobro~instvo koje Allah voli kod Svojih robova, a koje Mu ih pribliàva za jedan stupanj: ... i koji srd`bu svla|uju i ljudima pra{taju - a Allah voli one koji dobra djela ~ine.487 Stoga, ako kazani srd`be proklju~aju u ljudskoj du{i, a vlasnik ili vlasnica ih prigu{e ne poprativ{i to oprostom, pretvorit }e se u neprijateljstvo, mr`nju i prikriveni prezir, a to je za ~ovjeka teè i opasnije od srd`be. Ali ako ~ovjek u~ini da srd`bu prati oprost i pra{tanje, to }e ugasiti iskrice srd`be i o~istiti du{u od mr`nje i prezira, a to je stupanj dobro~instva kojem Allah, d`.{., voli da teè Njegovi robovi: vjernici i vjernice: A Allah voli one koji dobra djela ~ine. @ena muslimanka, koju je islam na temeljima njegove upute formirao kao model dobro~initelja, nikako ne}e u sebi ~uvati mr`nju koja se rasplamsava u njenim grudima, jer je plamte}a mr`nja teàk teret na du{i, sve dok je ne savlada, a ona je plamen i para koji prè srce. Naprotiv, ona }e poùriti s oprostom i pra{tanjem, pa }e se tako njena du{a vinuti ka horizontima svjetlosti, plove}i kroz atmosferu velikodu{ja i pra{tanja. Ona }e tada osjetiti hladno}u smirenja koja se spu{ta na njeno srce, dok rahatluk, mir i radost preplavljuju njenu unutra{njost i osje}anja. @eni muslimanki, u savla|ivanju ovog te{kog moralnog uspona, pomaè saznanje da joj njeno pra{tanje sestri muslimanki koja joj je zlo nanijela, ne}e donijeti poniènje niti sramotu, nego }e joj uve}ati ugled i visoki poloàj kod Allaha. Na to ukazuje Allahov Poslanik, s.a.v.s., u rije~ima: Allah }e robu koji pra{ta pove}ati ugled i niko ne}e biti ponizan Allahu, a da ga Allah ne uzdigne.488 Ako uporedimo razlike izme|u ove ~asti i ugleda i izme|u stupnja dobro~instva do kojeg je do{la èna koja je velikodu{na, koja pra{ta, uo~it }emo veli~anstveni ugled koji uìva ova èna. Ona je kod Allaha jedna od onih koje ~ine dobra djela,a kod ljudi je jedna od uzornih, omiljenih i plemenith èna. Doista, èna muslimanka koja je osjetila da{ak upute njene vjere, ne moè nikako u svom srcu imati ni najmanji trag mr`nje ili prezira prema bilo kome, jer ona u potpunosti zna kolika je vrijednost oprosta i ~istote srca i du{e od ovih prljav{tina na Allahovoj vagi, Njegovom oprostu i Njegovom zadovoljstvu, kao {to je to pojasnio Allahov Poslanik, s.a.v.s., u rije~ima: Bit }e opro{teni ostali grijesi onom ~ovjeku kod kojeg se ne na|e troje: ko umre, a ne bude Allahu pripisivao sudruga, ko ne bude sihirbaz koji slijedi put sihirbaza i ko ne bude mrzio svoga brata muslimana.489
205
DOÊKUJE SVOJE SESTRE MUSLIMANKE VEDRA LICA

Iskrena je èna muslimanka vedra ~ela, sjajnih obraza, blistavog lica i osmijeha. Svaki put kada sretne svoje sestre muslimanke, prilazi im vedrog, blistavog i nasmijanog lica, kao {to to preporu~uje Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Nemojte nipoda{tavati, ni omalovaàvati bilo {ta od dobro~instva, pa makar da svoga brata (muslimana) sretne{ vedra lica.490 Vedrina je lica jedno pohvalno svojstvo na koje upu}uje islam i on je vedrinu lica u~inio vrijednim ljudskim nakitom na ovome svijetu, putem kojeg osoba zadobija ljudsku ljubav. Islam vedrinu lica ubraja u dobra djela koja donose sevab i nagradu, jer blistavo i vedro lice uglavnom dokazuje ~istotu du{e. Islam vodi brigu o tome da se muslimani i muslimanke okite ovom unutarnjom i vanjskom ~istotom i da to uzmu kao svoju stalnu moralnu osobinu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporu~uje: Tvoj je osmijeh upu}en tvome bratu (muslimanu) sadaka.491 Poslanik, s.a.v.s., bio je vedra lica, osmjehivao se svojim ashabima svaki put kad bi pogledao prema njima. O tome govori ~asni ashab Dèrir bin Abdullah el - Bedèli: Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije mi zabranjivao da u|em kod njega otkako sam primio islam, a niti me je vidio, a da se nije osmjehnuo.492 Islam èli muslimanima i muslimankama da me|u njima vladaju ~vrste veze ljubavi, kao {to èli i da korijeni bratstva budu ~vrsti i postojani. Stoga im je islam omilio {irenje selama, vedrinu lica, lijep razgovor i lijep susret kako bi du{e ostale ~iste i otvorene za prihvatanje me|usobne pomo}i, dobro~instva i dobrih djela, kako bi bile u stanju da izvr{e islamske du`nosti, bez iziskivanja truda i po`rtvovanosti.
SAVJETUJE ONA IH SAVJETUJE

Jedno od svojstava iskrene ène muslimanke jeste to da savjetuje druge i upu}uje ih da vjeruju u Allaha, Njegovog Poslanika, savjetuje vo|e muslimana i ostale, kao {to je to do{lo u vjerodostojnom hadisu: Vjera je nasihat (iskren i ~ist odnos). Rekli smo: A kome? Odgovorio je Poslanik, s.a.v.s.: Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, rukovodiocima (vladarima) muslimana i op}enito svim muslimanima.493
206
Ovo moralno svojstvo ~ini ènu muslimanku savjetnikom svojim sestrama muslimankama. Ona ih ne vara, ne obmanjuje i ne krije od njih dobro. Po{to je ona neprestani savjetnik svojim sestrama i prijateljicama, ona to ne ~ini iz kurtoazije niti zbog iskazivanja dru{tvene blagosti, nego to ~ini iz uvjerenja da je savjetovanje jedan od osnovanih islamskih temelja, na ~ije ~injenje su se prvi muslimani zavjetovali Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. To povr|uju rije~i Dàbira bin Abdullaha r.a.: Zavjetovao sam se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da }u obavljati namaz, davati zekat i da }u savjetovati svakog muslimana.494 Prethodno smo uo~ili da je Poslanik, s.a.v.s., rije~ vjera ozna~io rije~ju savjetovanje. Ovo je njegova potvrda da je savjetovanje jedan od temelja vjere, njen ~vrsti oslonac i ~vrsti temelj. Savjetovanje je jedan od uvjeta za ispravnost vjerovanja (imana) i uvjet za njegovu potpunost, kao {to se to razumije iz rije~i plemenitog Poslanika, s.a.v.s.: Niko od vas ne}e vjerovati sve dok ne bude volio svome bratu ono {to voli samom sebi.495 Sasvim je logi~no da ~ovjek ne moè voljeti svome bratu ono {to voli samom sebi, osim ako je savjetnik. Da ~ovjek voli svome bratu ono {to voli samom sebi nije nimalo lahka stvar, ve} to ljudi te{ko dostiù i potreban je naporan uspon kojeg mogu savladati samo oni mu{karci i ène ~ije osje}aje je islam odgojio, iz grudi im je istrgao nanose egoizma, pro~istio njihova srca i du{e od mr`nje, zavidnosti i prezira i zasadio u njih ljubav prema drugima. Iskrena èna muslimanka u ~ijim se dubinama du{e u~vrstilo mi{ljenje da je jedan od uvjeta ispravnosti vjerovanja i njegove potpunosti da voli svojoj sestri ono {to voli samoj sebi i da se njena vjera temelji na savjetovanju, predisponirana je za postizanje ovog te{kog stupnja. Dapa~e, ova su uzvi{ena zna~enja normalna stvar u njenom ìvotu, u njenom postupanju prema njenim sestrama i prijateljicama. Ona je prema njima iskreno ogledalo, ona ih savjetuje, upu}uje i èli im samo dobro, kao {to to kaè Ebu - Hurejre r.a.: Vjernik je ogledalo svome bratu (vjerniku). Ako vidi kod njega neku negativnu osobinu, ispravi je.496 Ovaj uzvi{eni govor Ebu-Hurejrea jeste, zapravo, posu|eni isje~ak Vjerovjesnikove s.a.v.s., upute, jer on kaè: Vjernik je ogledalo vjerniku i vjernik je vjerniku brat: ~uva mu njegovu imovinu i {titi ga u njegovoj odsutnosti.497 Prirodno je da veze iskrene ène muslimanke s njenim sestrama i prijateljicama i njen odnos prema njima budu na ovako visokom i uzvi{enom stupnju. Pa ~ak i kad bi htjela da se spusti ispod ovog nivoa, ne bi to bila u mogu}nosti, jer nije mogu}e za onoga ko je u ~istom i nezaga|enom okruènju ìvio s miomirisom ljubavi, po{tenja, dobrote i bratimljenja da
207
spadne na najniì stupanj mr`nje, obmane, prezira, egoizma i odvratne ljubomore. Iz svake posude se zalijeva onim {to je u njoj, a samo misk oko sebe miris {iri i samo iz plodne zemlje raste dobro bilje.
ÎNI IM DOBROÎNSTVO I ODANA IM JE

Islam se ne zadovoljava podstrekavanjem svojih sinova i k}eri na ~injenje dobro~instva samo prijateljima i prijateljicama, nego ih podstrekava, tako|er, i na ~injenje dobro~instva prema prijateljima roditelja, potvr|uju}i na taj na~in vrijednost odanosti i dobro~instva u ljudskoj du{i i u~vr}uju}i ih u islamskom ìvotu. Klasi~na djela ispunjena su vijestima o odanosti i dobro~instvu ~ije primjere imamo u ~estitim prethodnicima, koji su se njima kitili u svom ìvotu i u svom postupanju. Oni su bili blje{tavi biseri na ~elu ~ovje~anstva. O ovome imamo predanje koje biljeì Muslim u svome Sahihu od Ibn - Omera, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Najve}e je dobro~instvo da ~ovjek obilazi prijatelje svoga oca.498 Allahov je Poslanik, s.a.v.s., s rado{}u sijao sjeme odanosti i dobro~instva u du{ama muslimana, svaki put kada bi detaljno svojim ashabima opisivao svoju uzvi{enu vjeru. Jednom je prilikom do{ao neki ~ovjek iz plemena Benu-Seleme, te je rekao: Allahov Poslani~e! Da li sam obavezan ~initi dobro~instvo svojim roditeljima i nakon njihove smrti? Rekao je: Da jesi: ~initi dovu Allahu za njih, traìti oprosta za njih, ispuniti njihova obe}anja koja su dali za ìvota, odràvati rodbinske veze koje su oni odràvali i paziti na njihove prijatelje.499 Plemeniti Poslanik, postavio je svjetiljku èni muslimanki uz pomo} koje traì pravi put u odanosti i dobro~instvu, jer je vodio brigu o prijateljicama Hatidè, r.a., nakon njene smrti i nikad ih nije zaboravio u svom dobro~instvu. Ovo pridavanje va`nosti, od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Hatidi`nim prijateljicama nije bilo po volji majci vjernika Ai{i, r.a., te je bila na nju ljubomorna. Potvrdu za to nalazimo u hadisu Ai{e, r.a., u kojem kaè: Ni na jednu od Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., èna nisam bila ljubomorna kao {to sam bila ljubomorna na Hatidù, r.a., a nikad je nisam vidjela. Ali on ju je ~esto spominjao i ~esto bi zaklao ovcu, podijelio je na dijelove i poslao ih Hatidìnim prijateljicama. êsto sam mu govorila: Kao da nije bilo na ovome svijetu druge ène osim Hatidè! Na to bi on rekao: Ona je bila to i to i bila takva i takva...500 U drugom predanju stoji: A kada bi zaklao ovcu, poklonio bi njenim prijateljicama od nje, onoliko koliko im je bilo dovoljno.501
208
U ovom Poslanikovom, s.a.v.s., postupku i njegovoj praksi nalazi se potvrda odanosti i dobro~instva koje se {iri i obuhvata dalje prijatelje, priijateljice od o~eva, supru`nika i majki, a kako je onda s bliìm prijateljicama koje su ìve?
NJE@NA JE PREMA NJIMA

@ena muslimanka, ~ija du{a se napojila islamske upute, ne uzdiè se iznad svojih sestara i prijateljica niti ih mrko gleda niti im se mrko obra}a u govoru, nego je neprestano s njima blaga, nje`na, obazriva, druèljubiva i slatkorje~iva. Dovoljno joj je da prou~i rije~i Uzvi{enog Allaha koje govore o svojstvu vjernika i vjernica: ...prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite...502 pa da se pred njom ukaè stanje u kakvom treba biti èna muslimanka sa svojim sestrama i prijateljicama. To je uzorno stanje skromnosti, nje`nosti i lijepog postupanja koje doseè do vrhunca nje`nosti, do te mjere da ona ~ak sli~i poniznosti. Kada èna muslimanka obrati pa`nju na poslani~ku uputu, uo~ava da je ona sva u znaku omiljavanja ~ovjeku svojstva blagosti, ~ak, ~ini ga ukrasom svega u ìvotu. To se nalazi u rije~ima plemenitog Poslanika, s.a.v.s.: Blagost i nje`nost ne nalaze se ni u ~emu, a da ga ne ukrase, niti je se bilo {ta li{ava, a da ga ne unakazi.503 @ena muslimanka razmi{lja o Poslanikovoj, s.a.v.s., siri (biografiji) i zadivljena je veli~anstvenim svojstvima kojim se odlikuje njegova li~nost: visokim moralom, krajnjom samilo{}u, draèsnom blago{}u i velikom nje`no{}u u njegovom postupanju. Ne zna se da je ikad ikog mrko pogledao, ili mu se grubo obratio, ili da je bio osoran i grub prema njemu. Istinu govori veli~anstveni Allah kada ga opisuje: ... a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz blizine tvoje....504 Ovo je Enes, r.a., njegov sluga, koji opisuje njegov moral i visoke moralne osobine, rije~ima: Sluìo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., deset godina i nikad mi nije rekao: Uf, niti mi je ikad za ne{to {to sam uradio, rekao: Za{to si to uradio?, a niti mi je kad za ne{to {to nisam uradio, rekao: Za{to nisi ovako uradio!?505 Enes, tako|er, pri~a: Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije grdio niti je u govoru nepristojan bio, a niti je proklinjao. Prilikom prijekora rekao bi: [ta mu je, zapra{ilo mu se ~elo!506, 507
209
OGOVARA NE OGOVARA IH
Oprezna i svjesna èna muslimanka ne uvla~i se u ogovaranje na sijelima na kojima se to de{ava, nego }e op}enito svoj jezik suzdràvati od u~e{}a u ogovaranju, a posebno }e ga sa~uvati od ogovaranja njenih sestara i prijateljica. Ona smatra svojom obavezom da treba ~uvati sijelo od zapadanja u zaga|enu baru{tinu ogovaranja, jer je ogovaranje zabranjeno kuranskim tekstom: ... I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso svog umrlog brata - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je. 508 Bogobojazna èna muslimanka neprestano ~uva svoj jezik od zapadanja u razgovore u kojim se ogovara, znaju}i iz upute svoje vjere da je jezik taj koji svog vlasnika ili vlasnicu vodi u vatru dèhenemsku. To se nalazi u hadisu u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorio Muaza bin Dèbela, nakon {to je prihvatio svoj jezik i rekao mu: ûvaj se ovoga. Na to je Muaz rekao: Allahov Vjerovjesni~e, zar }emo mi odgovarati za ono {to govorimo? Rekao je Vjerovjesnik, s.a.v.s.: Jadna ti majka! Pa da li }e {ta drugo ljude na njihova lica, ili je re~eno, na njihove noseve, u vatru bacati, osim onoga {to poànju njihovi jezici.509 Ogovaranje je poku|ena moralna osobina, kojom se ne moè karakterisati èna muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere niti joj njena li~nost koja je napojena vrijednostima ove vjere dozvoljava da ima dva lica i dva jezika, da bude prijetvorna da se prilago|ava i ulizuje. Njena li~nost joj ne dozvoljava da ogovara svoje sestre i prijateljice na sijelima, a kada ih susretne, obraduje im se i pokaè im svoju ljubav i prijateljstvo, jer zna da je ova prijetvornost zabranjena u [erijatu koji se temelji na ustrajnosti, iskrenosti i jasno}i, a time je obojio vjernike i vjernice. On im je u~inio odurnim kolebanje, prijetvornost i dvoli~nja{tvo. Upravo je kod njih izazvao odvratnost prema tim moralnim osobinama, proglasiv{i one koji se kite tim svojstvima, osobama sa dva lica, a mu{karci i ène koji imaju dva lica kod Allaha su najgori ljudi. O tome govori Poslanik, s.a.v.s.: Na Sudnjem }e danu kod Allaha najgori ljudi biti oni koji imaju dva lica, pa dolaze jednima s jednim, a drugima s drugim licem.510 Iskrena èna muslimanka ima samo jedno lice, a ne dva lica i to je najbezazlenije, najsjajnije, najvedrije, blistavo i jasno lice, koje nije prevrtljivo, ne mijenja se i to je lice sa kojim sve ljude susre}e. Ona ne zaboravlja da je èna s dva lica dvoli~njak, a islam i dvoli~nja{tvo nikako ne idu zajedno, a ène dvoli~njaci }e biti u najniìm dijelovima Dèhennema.
210
IZBJEGAV SVA\U IZBJEGAVA S NJIMA SVA\U I [ALU KOJA [TETI I IZBJEGAVA IZBJEGAV IZNEVJERITI OBE]ANJE
Jedno od svojstava ène muslimanke jeste uravnoteènost, mudrost i dovitljivost u postupanju prema svojim sestrama i prijateljicama. Ona ih ne uni{tava prepirkom, sva|om i odvratnim i dosadnim zanovijetanjem, niti ih optere}uje {alom koja {teti, niti ih iznevjeri u ne~emu {to je obe}ala, povode}i se za rije~ima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji kaè: Ne sva|aj se sa svojim bratom, ne {ali se s njim i ne obe}aji mu ne{to {to }e{ iznevjeriti. 511 U~estale sva|e i prepirke, doista, raspiruju grudi, uzrokuju odbojnost i mr`nju, a mnoge {ale koje poga|aju i {tete, remete ~istotu izme|u dvaju sestara, kao {to obe}anja koja se iznevjere, slabe veze bratstva i prijateljstva i umanjuju uzajamno povjerenje me|u njima. Prosvije}ena èna muslimanka daleko je od zapadanja u ovakve, ~ovjeku nedoli~ne dru{tvene devijacije.
DARE@LJIVA DARE@LJIVA JE, VELIKODU[NA I PLEMENITO SE PONA[A PREMA SVOJIM SESTRAMA

@ena muslimanka, koja je svjesna upute svoje vjere, plemenita je, dare`ljiva, njena ruka je velikodu{na prema svojim sestrama i prijateljicama, a njeno lice je vedro, veselo i radosno kada ih poziva sebi, kada ih do~ekuje, kada ih ugo{}uje i kada ih hranom nudi. Prijeteljski susreti na sobetu, u~vr{}uju bratske veze i snaè veze ljubavi me|u sestrama. Ti susreti u njihovim ìvotima {ire duh plemenite ljudske suosje}ajnosti koju je izgubila èna na zapadu. Nju je odgajala savremena materijalisti~ka civilizacija, koja je u njenoj du{i razvila koristoljublje, egoizam i individualizam i ona pati od duhovne praznine i bezosje}ajnosti {to rezultira osje}anjem gubitka prijateljstva i iskrenih prijateljica. Ovo se de{ava op}enito ~ovjeku na zapadu, a posebno èni. A {ta je njeno radosno prihvatanje pasa i njeno prihvatanje njihovog odgoja, maènja i brige o njima, do nadoknada za izgubljenu
211
ljudsku osje}ajnost koju je u njenoj du{i isu{ila materijalisti~ka filozofija? U francuskom izvije{}u stoji da se 7 miliona pasa nalazi u Francuskoj, u zemlji u kojoj ìvi 52 miliona stanovnika. Ovi psi ìve sa svojim vlasnicima kao da su njihovi bli`nji. Nije nimalo neobi~no u pari{kim restoranima vidjeti kako psi i njihovi vlasnici objeduju zajedno za jednim stolom. Kada je odgovorni u Dru{tvu za brigu o ìvotinjama u Parizu upitan za{to se Pariàni pona{aju prema svojim psima kao {to se pona{aju prema sebi, odgovorio je: Zato {to oni èle da vole, ali ne nalaze me|u ljudima nikoga koga bi voljeli.512 ôvjek materijalista na Zapadu ili na Istoku u svom dru{tvu ne nalazi iskrenog i dragog prijatelja kojem }e pokloniti svoju ljubav i nje`nost, te se okre}e ovim ìvotinjama u kojim nalazi vi{e prisnosti i odanosti nego {to ih nalazi kod ljudi koji ga okruùju. Ima li {ta pored ove destrukcije ljudske osje}ajnosti koja srozava ~ovjeka i ~ini ga prisnim sa ìvotinjama, nakon {to je izgubio svjetlost upute i blagodat imana? Ova destrukcija osje}ajnosti koju doìvljava ~ovjek na Zapadu, te presu{uju izvori ljudskih osje}aja u njegovoj du{i, prvo je na {to su obratili pa`nju knjièvnici emigranti, muslimani i nemuslimani. To je stoga {to su oni promatrali materijalizovani ìvot na Zapadu koji preplavljuje ~ovjeka u zapadnim dru{tvima, te ga takav ìvot ~ini predmetom koji od ìvota zna samo za naporan posao, proizvodnju i grubu konkurenciju oko profita. Njegovo srce se ne obraduje prijatelju niti mu se usne razvuku u osmijeh ljubavi prema sudrugu, nego je on du{evno rastresen, obuzet ùrbom, ma{inama i gu`vom. Ti knjièvnici su se upla{ili od svega toga jer su oni odrasli u islamskim mjestima, ìvjeli u ambijentu njihove duhovne prostodu{nosti i njihova du{a je ispunjena ljubavlju ~ovjeka prema njegovom bratu ~ovjeku. Po~eli su ljude na Zapadu vatreno pozivati na ljubav, bratimljanje i me|usobno upoznavanje. Nesib Arida nosi zastavu ovog humanisti~kog poziva te poziva zapadnog ~ovjeka, ~ije je srce obuzela materija, ~iji su pogled zaslijepila civilizacijska svjetla i ~ije u{i je oglu{ila buka ma{ina, govore}i mu:
Dragi moj, prijatelju moj, druè moj, parazitska ni prete{ka nije ljubav moja. Prijatelju moj, s brate moj odgovori mi, i ponovi. Doista, to je izkaz najljep{i. A ako èli{ da bude{ sam, i ako ti budem dosadan, idi, ali }e{ ~uti glas moj. Ispuni obavezu brate moj. Gdje god bio, do}i }e ti odjek moje ljubavi pa }e{ njenu ljepotu i veli~anstvenost znati ti.
212
U tim zemljama poja~ava se pritisak materijalisti~kog ìvota na Jusufa Esada Ganima, te se osje}a odbojnost prema ovom ìvotu, preoptere}enom tegobama, prepavljenog valom jake materijalisti~ke struje do kojeg ne dopire svjeì dah duhovnosti, bratstva i me|usobne ljubavi, te se u njegovoj du{i rasplamsavaju izvori ùdnje i nje`nosti prema arapskoj zemlji, zemlji islama, gdje je izvori{te poslanstava, izvor duhovnosti, gdje je zavi~aj ljubavi, bratstva i ~istote. On èli ìvjeti pod arapskim {atorom, ostaviti svijet civilizacije i njegovu vrevu, buku i blje{tava svjetla, pa kaè: Kada bi sav moj ìvot ispario za kratko vrijeme u nekom arapskom predjelu, zahvaljivao bih Allahu na kratkom ìvotu u predjelu, gdje se Allah nalazi u srcima njegovih stanovnika... Na Zapadu sam se umorio toliko da mi je dosadio taj umor. Uzmite auto i avion, a dajte mi devu i konja. Uzmite zapadnja~ki svijet, i zemlju, i more, i nebo, a dajte mi arapski {ator da ga podignem na nekom od breùljaka moje domovine Libana, na obali Barade513, na obalama Eufrata i Tigrisa, u gra|evinama Amana, u pustinji Saudijje, u neispitanim dijelovma Jemena, u podno`ju piramida, u oazama Libije. Dajte mi arapski {ator, stavit }u ga na jednu stranu, a ovaj svijet }u staviti na drugu stranu i ja sam na dobitku...514 Tekstovi koji pulsiraju ovim taktom mnogobrojni su u emigrantskoj knjièvnosti. Zadovoljit }u se s ova dva teksta, a svaki od njih oslikava izbjegli~ku è| za sentimentalnim natapanjem koji su izgubili u materijalisti~kom svijetu Zapada. Taj gubitak je u njihovim du{ama razbuktao izvore ùdnje i ~e`nje za Istokom, u kojem je islam ra{irio ljubav, bratstvo, suosje}anje i solidarnost... Na Istoku je islam u du{ama zasijao mladicu ljubavi i u srcima zasadio biljku bratstva i ljubavi. Islam preporu~uje me|usobno posje}ivanje, bliskost, razmjenu posjeta i poziva i u~inio je one ljude i ène, koji pozivaju na ovakve i sli~ne skupove i susrete, najboljim ljudima: Najbolji me|u vama jesu oni koji nahrane gladnoga i koji odgovore na selam.515 A obradovao je plemenite, velikodu{ne i dare`ljive mu{karce i ène time da }e s mirom u}i u Dènnet: [iri selam, nahrani gladnoga, obilazi rodbinu, obavljaj no}ni namaz kad ljudi spavaju, pa }ete spokojno (sa selamom) u}i u Dènnet.516 On ovim velikodu{nim ljudima obe}aje specijalne sobe u Dènnetu: U Dènnetu se nalaze sobe ~ija spolja{nost se vidi iznutra i ~ija unutra{nost se vidi izvana. Njih je Allah pripremio za one koji nahrane gladnoga, koji blago govore, koji redovno poste i koji no}u klanjaju kada ljudi spavaju.517
POTAJNO POTAJNO UÎ DOVU SVOJIM SESTRAMA

Iskrena èna muslimanka, ~ije je srce ispunjeno sjajem imana, voli svojoj sestri ono {to voli samoj sebi. Stoga, ona ne zaboravlja da joj potajno u~i dovu, dovu odsutne za odsutnu,
213
ispunjena toplinom iskrenog bratstva, koja proizlazi iz srca iskrenog prijatelja. Ona zna da se ovakve dove najprije ispunjavaju, zbog iskrenosti skru{ene molitve, zbog topline osje}aja i uzvi{enog cilja. To potvr|uju rije~i Poslanika, s.a.v.s.: Dova koja se najbrè usli{ava jeste dova odsutnoga za odsutnoga.518 Ovo zna~enje ustalilo se u srcima plemenitih ashaba, te su traìli od svoje bra}e da ~ine dovu za njih, svaki put kada im se ne{to desi, ùde}i za tim da im se dova usli{a. U tome su ravnopravni i mu{karci i ène, {to ukazuje na visok nivo cijelog dru{tva u tom svijetlom periodu na{e historije. Buharija u El - Edebul - mufred biljeì od Safvana bin Abdullaha bin Safvana, a za njeg je bila udata Ed - Derda bint Ebi - Derda, koji je pri~ao: Stigao sam u [am i na{ao sam Ummu Derda u ku}i, a nisam zatekao Ebu - Derdaa. Rekla je: Da li to èli{ had` obaviti? Rekao sam: Da, èlim Rekla je: Moli za nas hajr (dobro). Doista je Vjerovjesnik govorio: Dova ~ovjeka muslimana koju potajno u~ini za svog brata, primljena je. Kod njegove glave nalazi se melek koji je za to zaduèn. Svaki put kada moli za svoga brata hajr (dobro), on kaè: Amin, a i tebi je isto tako.519 Pri~ao je: Pa sam sreo Ebu - Derdaa na pijaci, te je i on rekao sli~no tome, prenose}i od Vjerovjesnka, s.a.v.s. Allahov Poslanik, s.a.v.s., usa|ivao je i razvijao dru{tveni duh u du{ama muslimana i muslimanki i u~vr{}ivao me|u njima veze ljubavi u ime Allaha, {irio je me|u njima duh altruizma i u svakoj prilici koja bi mu se ukazala odstranjivao je sklonost ka individualizmu i egoizmu kako bi u~vrstio u muslimanskom dru{tvu osje}aje ljubavi, povezanosti, solidarnosti, prijateljstva, kontinuiteta i nesebi~nosti. Jedno od njegovih uputstava, koje u du{u zasa|uje duh zajedni{tva jeste i ono koje je rekao ~ovjeku koji je uzviknuo mole}i: Gospodaru moj, oprosti grijehe samo meni i Muhammedu. Rekao mu je: Uskratio si ga mnogim ljudima.520 U ovakvim odgojnim prilikama Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne ispravlja samo ovog ~ovjeka koji moli, ve} usa|uje u cijeli islamski ummet duh zajedni{tva i podu~ava svakog muslimana i muslimanku, u svakom vremenu i na svakom mjestu, da niko ko je izgovorio dva svjedo~anstva ({ehadet) ne treba da traì dobro samo za sebe jer vjernik uvijek treba voliti svome bratu muslimanu ono {to voli samom sebi. Ovo je èna muslimanka koju je islam odgojio. Ona voli svoje sestre, bratimi se s njima u ime Allaha i ona je u svojoj ljubavi i svom prijateljstvu iskrena i bri`na savjetnica u svemu {to im koristi. Ona njima voli ono {to voli samoj sebi, vodi brigu o opstanku veza prijateljstva i ljubavi koje ih povezuju. Ona ne prekida s njima veze niti ih napu{ta. Ona pra{ta njihove pogre{ke i posrtaje i u sebi ne nosi ni malo mr`nje, ili zavidnosti, ili prezira prema njima. Uvijek ih susre}e vedra, radosna i blistava lica. Ona im ~ini dobro~instvo, odan im je i vjeran pratilac. Ona ih ne ogovara niti vrije|a njihove osje}aje putem èstoke sva|e, prepirke i neprijateljstva. Ona je prema njima velikodu{na, plemenita i u tajnosti im dovu ~ini.
214
Nije ~udno da se ovako opisuje èna muslimanka ~ije je osje}aje islam odgojio i ~iju je li~nost formirao putem ovih svojstava. To je islamska mu`dìza (~udo) u odgoju ~ovjeka: mu{karca ili ène, u bilo kojem vremenu da su ìvjeli i na bilo kojem mjestu se nalazili.
@ENA MUSLIMANKA NASPRAM DRU[TVA SVOJE ZAJEDNICE I DRU[TVA
UVOD
@ena muslimanka je u svojim obavezama ista kao i mu{karac. Ona je nosilac poslanice u ìvotu, te je stoga obavezno da bude dru{tvena, aktivna i utjecajna, koliko joj u tome dozvoljavaju okolnosti njenog ìvota, ìvota njene porodice i njenih mogu}nosti. Ona se druì sa ènama onoliko koliko je u mogu}nosti, obra}a im se u skladu s visokim islamskim ahlakom koji ~ini da se ona isti~e me|u ostalim ènama. Gdje god se na|e svjesna èna muslimanka, ona je blistavi svjetionik, svjetiljka upute, izvor usmjerenja i faktor izgradnje, usmjerenja i osvje{}enja- rije~ima i djelom. @ena muslimanka, koja je obasjana uputom Kurana ~asnoga i koja se napaja s izvora ~istog poslani~kog sunneta, prvoklasna je dru{tvena i kulturna li~nost. Ona je kvalificirana za obavljanje njene obaveze misionarstva u dru{tvima èna. Ona je otvorenih o~iju, intelekta i razmi{ljanja o uputi ove veli~anstvene vjere koja je u svijetu uzdigla ènu u veoma ranom periodu historije ène. Islam joj je podario veoma veliku skupinu lijepih moralnih osobina, o kojim govore kuranski i hadiski tekstovi ove ~iste vjere. Islam je u~inio vjerom prihvatanje tih moralnih osobina, za koje }e ~ovjek biti nagra|en, a ako ih ostavi, bit }e ka`njen. Ovi su tekstovi uspjeli u~initi li~nost ène, iskrene prema svome Gospodaru, jedinstvenim primjerom dru{tvene, kulturne, odgojene, bogobojazne, nje`ne, velikodu{ne i ~edne ène. @ena je muslimanka svjesna propisa svoje vjere. Ona se isti~e u svakom dru{tvu u kojem se nalazi, otjelovljuju}i vrijednosti i lijepe vrline njene istinite vjere, prakti~nom primjenom ovih vrijednosti i kite}i se tim vrlinama. Osnova njene izvanredne dru{tvene li~nosti jeste ogroman saldo tih islamskih vrijednosti u njenom dru{tvenom pona{anju i u postupanju prema ljudima. Iz ovog velikog i bogatog izvora èna muslimanka crpi svoje navike, obi~aje, vladanje i pona{anje. Sa ovog ~istog i prijatnog izvora èna muslimanka napaja se kako bi pro~istila svoju du{u i formirala svoju li~nost dru{tvene muslimanke.
218
LIJEPOG JE MORALA
Bogobojazna je èna muslimanka lijepog morala, plemenitog suìvota, dare`ljiva je, nje`nog govora, blagog obra}anja, dobro}udna je i druèljubiva. U svemu tome ona za svoj uzor uzima moral plemenitog Poslanika, s.a.v.s., o kojem svjedo~i njegov sluga Enes, r.a., kad kaè: Bio je ~ovjek najljep{eg morala.521 To je stoga {to Enes, r.a., nije vidio ni kod jednog ljudskog bi}a moral kakav je vidio kod plemenitog Poslanika, s.a.v.s., niti se tim moralom moè opisati ijedno ljudsko bi}e. Pustimo ga da nam pri~a o jednoj od osobina morala plemenitog Poslanika, s.a.v.s. On pri~a: Sluìo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., deset godina i nikad mi nije rekao: Uf, niti mi je ikad za ne{to {to sam uradio, rekao: Za{to si to uradio?, a niti mi je kad za ne{to {to nisam uradio, rekao: Za{to nisi ovako uradio!?522 Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je uzvi{enog morala, kao {to ga je i njegov Gospodar opisao: Jer ti si, zaista, najljep{e }udi.523 On je svojim ashabima ponavljao kakav trag ostavlja lijepa }ud u formiranju li~nosti ~ovjeka muslimana, kao i u podizanju njegovog stupnja kod Allaha, d`.{., i o njegovom visokom poloàju me|u ljudima. O tome on kaè: Najbolji ljudi me|u vama su oni koji su najboljeg morala (}udi).524 Zaista su mi od vas najdraì i sjedit }e najbliè meni na Sudnjem danu oni koji su najljep{e }udi. A zaista su mi najmrì od vas i bit }e najudaljeniji od mene na Sudnjem danu, sersarun (nametljivi govornici), mute{eddikun(oni koji se samodopadno prenemaù u svom govoru, oholo poku{avaju}i da istaknu svoju stru~nost i sposobnost) i mutefejhikun (oni koji pri~aju ispunjenih i razvu~enih usta, dive}i se svome govoru i uzdiù}i se nad drugima). Ashabi reko{e: Allahov Poslani~e! Mi znamo ko su sersarun i mute{eddikun, ali ko su mutefejhikun?Rekao je: To su mutekebbirun (uobraènjaci koji sebe uzdiù nad ostalima).525 âsni ashabi, neka je Allah zadovoljan njima, mu{karci i ène, slu{ali su ovu veli~anstvenu Poslanikovu, s.a.v.s., uputu o lijepom moralu, a i svojim su o~ima gledali ìvo utjelovljenje plemenitog morala u li~nosti Poslanika, s.a.v.s. Tako se u njihove du{e urezivalo plemenito }udore|e koje je postajalo jednom od njihovih karakteristika i jednom od njihovih moralnih osobina. Tako je izrasla ta jedinstvena moralna generacija, u tom najboljem dru{tvu i u najboljem vijeku. Enes, r.a., pri~a: Vjerovjesnik je bio milostiv i niko mu ne bi do{ao, a da mu nije obe}ao ili ispunio mu ako
219
je mogao. Jednom prilikom je uspostavljen namaz te je do{ao neki beduin, uzeo ga za odje}u i rekao: Ja imam jednu malu molbu i bojim se da je ne zaboravim.Ustao je Poslanik s njime i udovoljio njegovoj molbi, a zatim je stupio u namaz.526 Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije vidio drugog izlaza do da saslu{a beduina i da udovolji njegovoj potrebi, iako je namaz ve} uspostavljen. On se nije ljutio zbog tog beduina koji ga je uzeo za odje}u, koji je uporno traìo da udovolji njegovoj potrebi. Postupio je tako jer je gradio moralno dru{tvo i zato {to je prakti~no podu~avao muslimane, kako se musliman treba pona{ati prema svome bratu ~ovjeku. On im je uspostavljao moralni temelj koji treba da gospodari muslimanskim dru{tvom. Ako se lijepo }udore|e (moral) kod nemuslimana i temelji na lijepom odgoju, pravilnom izrastanju i naprednom obrazovanju, ono se kod muslimana temelji, prije svega, na uputi vjere koja je moral u~inila temeljnim svojstvom ~ovjeka muslimana koje podiè njegov stupanj na ovome svijetu i prevagnjuje tas na njegovom mizanu na ahiretu. Jer, na Sudnjem danu, na dan kada }e se ra~un polagat, ne}e bit teèg djela na mizanu (vagi) ~ovjeku vjerniku od lijepog }udore|a, kao {to nas o tome obavje{tava Allahov Poslanik, s.a.v.s., rije~ima: Ni{ta na mizanu vjernika, na Sudnjem danu, ne}e biti teè od lijepog }udore|a, a Uzvi{eni Allah, doista, prezire onoga ko bestidni razvrat ~ini.527 [tavi{e, islam je lijepo }udore|e u~inio potpuno{}u imana, jer smatra da su najboljeg }udore|a ljudi ~iji je iman najpotpuniji. O tome govori Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Najpotpunijeg su imana vjernici koji su najljep{eg }udore|a.528 Islam je ljude najljep{eg }udore|a u~inio najdraìm Allahovim robovima. O tome svjedo~i hadis Usame bin [urejka u kojem kaè: Sjedili smo kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao da je na na{im glavama ptica i niko od nas nije govorio sve dok mu nisu do{li neki ljudi i upitali: Koji su Allahovi robovi najdraì Uzvi{enom Allahu? Odgovorio je: Oni koji su najljep{eg }udore|a.529 Nije nimalo ~udno da ljudi najljep{eg }udore|a budu ujedno i najdraì Allahu, jer je lijepo }udore|e u [erijatu ne{to veli~anstveno. To je ne{to najteè {to se stavlja na mizan svakog roba na Sudnjem danu. Kao {to smo vidjeli, lijepo se }udore|e izjedna~ava s namazom i postom, s dva velika rukna islama, kao {to to potvr|uje Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svojim rije~ima: Na mizan ne}e biti stavljeno ni{ta teè od lijepog }udore|a, a lijepo }udore|e }e svoga vlasnika dovesti do stupnja posta i namaza.530 U drugom predanju stoji: Doista }e rob svojim lijepim }udore|em dosegnuti stupanj onoga ko posti i ko klanja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je plemenitim ashabima potvr|ivao va`nost lijepog }udore|a i podsticao ih na to da se njime uljep{aju i da ga zavole. To je ~inio na razli~ite na~ine: svojim govorom i svojim djelom, znaju}i koliki on trag ostavlja u odgoju karaktera, u pro~i{}enju
220
du{a i uljep{avanju moralnih osobina. O tome govore njegove rije~i upu}ene Ebu - Zerru: O Ebu - Zerre! Ho}e{ li da te uputim na dvije osobine koje najmanje optere}uju, a koje su teè od bilo ~ega drugog na mizanu?Rekao je: Ho}u, Allahov Poslani~e. Rekao je: Na tebi je da se lijepo pona{a{ i da mnogo {uti{. Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a, stvorenja se ne}e uljep{ati ni~im sli~nim poput ovih osobina.531 Lijepo je }udore|e razvitak, a lo{e }udore|e je nesre}a. Dobro~instvo je produètak ìvota, a milosr|e spre~ava neprirodnu smrt.532 Jedna od Poslanikovih, s.a.v.s., dova je: Gospodaru moj, u lijepom liku si me stvorio, pa uljep{aj i moje }udore|e.533 Dova plemenitog Poslanika, s.a.v.s., da uljep{a njegovo }udore|e, a o njemu Uzvi{eni Allah kaè: Jer ti si, zaista, najljep{e }udi534, dokaz je njegovog velikog pridavanja va`nosti lijepom }udore|u kao {to je i dokaz njegove tople èlje da muslimani neprestano traè njegovo pove}anje, bez obzira koliko se uspeli na njegovim lijepim stepenicama, kao {to je njihov veli~anstveni Vjerovjesnik traìo njegovo pove}anje putem ove dove. Lijepo }udore|e sveobuhvatni je izraz pod kojim se podrazumijeva svako plemenito svojstvo koje krasi ~ovjeka, koje ga pro~i{}ava i uzdiè, kao {to je: stid, blagost, nje`nost, pra{tanje, velikodu{nost, vedrina, iskrenost, povjerljivost, savjetovanje, postojanost, ~istodu{je i druga lijepa moralna svojstva. Temeljiti istraìva~ tekstova dru{tvenog usmjerenja u islamu ima pred sobom veoma veliki broj ovih tekstova, koji podsti~u na svaku od ovih visokih dru{tvenih moralnih osobina, {to ukazuje na dostignuti cilj islama u pogledu preciznog formiranja dru{tvene li~nosti ~ovjeka muslimana; on se ne zadovoljava op}im stvarima, nego zastaje kod svakog djeli}a i elementa morala koji formira jedan od aspekata potpune dru{tvene li~nosti. Ova sveobuhvatnost i potpunost ne nalaze se ni u kojem ustrojstvu dru{tvenog odgoja, kao {to se nalaze u ustrojstvu ove vjere. Neophodno je da istraìva~ koji se bavi prikazom li~nosti ène muslimanke, zastane kod svih ovih tekstova, da se upozna s uputom, usmjerenjem i propisima koje oni sadrè kako bi mogao prikazati izuzetnu dru{tvenu li~nost po kojoj se isti~e ~ovjek musliman, bilo da se radi o mu{karcu ili èni, i odredi karakter i osobine te osobene li~nosti, a neke od njih obra|ene su u sljede}im poglavljima.
221
ISKRENA
@ena muslimanka iskrena je sa svim ljudima, jer je razumjela islamska na~ela koja podstrekavaju na iskrenost, koja predstavljaju vrhunac vrijednosti i vrhunac plemenitog }udore|a, a koja zabranjuju la`, koja priprema izvore pokvarenosti, nevaljal{tine i lo{ih djela. @ena muslimanka smatra da iskrenost vodi ka dobro~instvu koje vodi u Dènnet i da la` vodi ka razvratu koji vodi u Dèhennem, kao {to nas o tome obavje{tava plemeniti Poslanik, s.a.v.s.: Iskrenost, doista, vodi dobro~instvu, a dobro~instvo vodi u Dènnet. ôvjek, doista, govori istinu sve dok se kod Allaha ne upi{e istinoljubivim. La`, doista, vodi u razvrat, a razvrat vodi u Dèhennem. ôvjek, doista, laè sve dok se kod Allaha ne upi{e kao la`ljivac.535 Zbog toga èna muslimanka vodi brigu o tome da bude iskrena, da se pridràva iskrenosti u svom govoru i u svojim djelima. Iskrenost, doista, predstavlja visoki stupanj do kojeg dolazi bogobojazna èna muslimanka putem svoje iskrenosti i ~istote du{e, te se zbog toga kod svoga Gospodara upisuje istinoljubivom i ~asnom.
LA@NO NE SVJEDOÎ
êstita èna muslimanka, ~iju su li~nost formirala islamska nau~avanja i njegova visoka uputa, la`no ne svjedo~i, jer je la`no svjedo~enje zabranjeno (haram) u [erijatu: Klonite se la`nog svjedo~enja.536 La`no svjedo~enje, pored toga {to je zabranjeno, ru{i povjerenje, {teti ~asti, i obezvre|uje li~nost onoga ko to radi, ~ine}i ga u o~ima ljudi izopa~enim, razvratnim i bezvrijednim. Stoga islam odsje~no zabranjuje ovo svojstvo kod Rahmanovih ~estitih i odabranih robova: i kod mu{karaca i kod èna podjednako, kao {to im zabranjuje velike grijehe, jer kaè: I oni koji ne svjedo~e la`no, i koji, prolaze}i pored onoga {to ih se ne ti~e, prolaze dostojanstveno.537 Nema boljeg dokaza za teìnu ove neposlu{nosti od toga da ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stavio odmah poslije dva najve}a grijeha u klasifikaciji grijehova koji ~ovjeka li{avaju blagodati imana, a to su {irk (pripisivanje ortaka Allahu) i neposlu{nost prema roditeljima. To je muslimanima ponovio nekoliko puta, upozoravaju}i ih da ne zapadnu u njih, i to je rekao u stanju najdubljeg uzbu|enja:
222
Ho}ete li da vam kaèm koji je grijeh najve}i?Odgovorismo: Ho}emo, Allahov Poslani~e. Rekao je: Pripisivanje Allahu druga i neposlu{nost prema roditeljima.Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je naslonjen pa je sjeo i rekao: I laàn govor i la`no svjedo~enje. Ponavljao je zadnje rije~i toliko da smo pomislili: Da ho}e u{utjeti.538
SAVJETUJE SAVJETUJE
Svjesna i bogobojazna èna muslimanka ne zadovoljava se samo ~istotom svoje du{e od lo{ih osobina, nego savjetuje svaku ènu koja joj do|e, a koja je skrenula od Allahove upute. A koliko samo ima èna u ènskim dru{tvima koje su mnogo grje{ne i koje imaju potrebu za tim da ih neko posavjetuje, da im skrene pa`nju na pravi put, kojim je Allah naredio da se ide. Dijeljenje savjeta od mudre ène muslimanke nije njena dobrovoljnost, blagonaklonost niti plemenitost, nego je to obaveza na koju vjera podstrekava. Pa ~ak, sama vjera je savjetovanje, kao {to nas je o tome obavijestio plemeniti Poslanik, s.a.v.s., rje~ima: Vjera je nasihat (iskren i ~ist odnos). Rekli smo: A kome? Odgovorio je Poslanik, s.a.v.s.: Allahu, Njegovoj Knjizi i Njegovom Poslaniku, rukovodiocima (vladarima) muslimana i op}enito svim muslimanima.539 âsni ashabi zavjetovali su se Poslaniku, s.a.v.s., na namaz, zekat i savjetovanje svakog muslimana. O tome svjedo~e rije~i Dàbira bin Abdullaha, r.a.: Zavjetovao sam se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da }u obavljati namaz, davati zekat i da }u savjetovati svakog muslimana.540 Divne li su rije~i Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji kaè: Vjera je nasihat (iskren i ~ist odnos). Saèo je i sabrao cijelu vjeru u jednu rije~ - savjetovanje, kako bi svakom muslimanu ukazao na vrijednost savjetovanja i na njegov veliki trag koji ono ostavlja na ìvot pojedinaca, porodica i dru{tava. Savjetovanje se nije ra{irilo ni u jednom narodu, a da nisu bili upu}eni na pravi put i nije nestalo savjetovanje ni u jednom narodu, a da nisu veoma mnogo zalutali. Stoga, savjetovanje i jeste bilo jedna od prvih stvari na koje se zavjetovao musliman Vjerovjesniku, s.a.v.s., i ono dolazi nakon namaza i zekata, kao {to se to vidi iz prethodnog hadisa Dàbira bin Abdullaha. U izjedna~avanju savjetovanja s namazom i zekatom i u zavjetovanju ovog ~asnog ashaba Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nalazi se dokaz vrijednosti savjetovanja na vagi djela ~ovjeka muslimana, kao i opasnosti od njegovog zavr{etka na ahiretu. Savjetovanje je i jedna od vrlih osobina iskrenog i bogobojaznog muslimana, koji vodi brigu o svom liijepom ishodu na dan kada }e ljudi stati pred Gospodara svjetova.
223
Stoga znamo da je odgovornost u islamu op}enita i da obuhvata i mu{karce i ène, svako od njih odgovoran je u njegovom dru{tvenom okruènju, kako nam je pojasnio Allahov Poslanik, u rije~ima: Svi ste vi pastiri i svaki pastir }e biti odgovoran za svoje stado. Vladar je pastir i odgovoran je za svoje stado, i ~ovjek je pastir svojoj porodici i odgovoran je za svoje stado, i èna je pastirica u ku}i svoga muà i odgovorna je za svoje stado, i sluga je pastir u imetku svoga gospodara i odgovoran je za svoje stado. Dakle, svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado.541 Ako to znamo, spoznali smo odgovornost ène u pruànju savjeta svakom onom kome }e koristiti njen savjet, u okruènju u kojem ona ìvi.
UPU]UJE NA DOBRO
Bogobojazna èna muslimanka, ~iju je du{u islam odgojio i o~istio od egoizma i ljubavi prema isticanju, upu}uje na dobro otkako je saznala za njega (islam), kako bi iza{ao na svjetlo i kako bi ljudi imali koristi od njega. Za nju je istovjetno da li ona u~inila to dobro ili neko drugi, jer ona zna da onaj ko uputi na dobro ima nagradu onoga ko ga je i u~inio, kao {to nas je o tome obavijestio Allahov Poslanik, s.a.v.s., rije~ima: Ko ukaè i povede nekoga da uradi dobro djelo, ima nagradu izvr{ioca.542 @ena muslimanka je daleko od toga da samo za sebe prigrabi dobro, kako bi se njime hvalila pred ljudima, kao {to to rade ène egoisti, koje su isku{ane time da vole isticanje i hvalu. @eni muslimanki, koja je usmjerena ka ~injenju dobra, dovoljno je da zna da je njena nagrada postojana kod Allaha, d`.{, u oba slu~aja, a Allahova, d`.{., nagrada za bogobojaznu ènu muslimanku ve}a je i veli~anstvenija od reputacije, popularnosti i isticanja. Na taj na~in {iri se dobro u dru{tvu kako bi svaki pojedinac u~inio od dobra ono {to mu je Allah, d`.{., omogu}io da u~ini. Koliko su samo ove du{evne nesre}e uni{tile dobra u dru{tvima, jer njihovi nositelji umjesto drugih sami èle da u~ine dobro, ali njihovi uvjeti im ne omogu}avaju da to sprovedu. Na taj na~in dobro ostaje samo kao èlja, interesi su blokirani, a dru{tva su li{ena tog dobra koje je kruìlo u nekim glavama koje su ga skrile i pre{utjele, i{~ekuju}i priliku koja }e im omogu}iti njegovo sprovo|enje. Ali, ova prilika im se ne}e, mo`da, ukazati, a ìvot }e se zavr{iti, i tako }e dobro ostati zatvoreno u njihovim mra~nim glavama. A muslimani, mu{karci i ène, oni koji se nadaju zadovoljstvu njihovog Gospodara i Njegovoj nagradi, daleko su od ovih bolesti. Oni upu}uju na dobro ~im saznaju za njega i tako zadobijaju nagradu njihovog Gospodara, kao i onaj ko je u~inio dobro.
224
VARA, NE VARA, NE OBMANJUJE I NE IZDAJE

Iskrena èna muslimanka, koja je uobli~ila iskrenost, i kojoj je ona postala jednom od njenih osobina, ne vara ljude, ne obmanjuje ih niti ih izdaje, jer varanje, obmana i izdajstvo ru`na su svojstva, koja proturje~e iskrenosti i nekompatibilna su s njom. To je stoga {to iskrenost zahtijeva savjetovanje, postojanost, odanost, nepristrasnost i pravi~nost, a odbacuje varanje, la`, obmanjivanje, podvalu i podmuklost. Priroda ène muslimanke, koja je napojena uputom ~istoga islama, bjeì od varanja, obmane i izdajstva i u tim lo{im svojstvima, kod onoga ko ih posjeduje, vidi znak udaljavanja od pripadnosti islamu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji biljeì Muslim, kaè: Ko na nas potegne oru`je nije od nas i ko nas vara nije od nas ( ne pripada nama).543 U drugom Muslimovom predanju stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pro{ao (na pijaci) pored gomile hrane pa je u nju stavio svoju ruku, a njegovi prsti su se od vlage ukvasili, te je rekao: [ta je ovo, o vlasni~e hrane?Odgovorio je: Pokisla je, Allahov Poslani~e. Rekao je: Za{to je nisi stavio po vrhu kako bi je ljudi vidjeli! Ko vara, ne pripada meni. 544 Muslimansko se dru{tvo temelji na ~istoti ljudskih osje}aja, savjetovanju svakog muslimana i ispunjenju obe}anja datog bilo kojem njegovom pojedincu. Ako se me|u tim pojedincima nalazi varalica, obmanjiva~ ili izdajica, onda je on uljez u ovom (muslimanskom) dru{tvu, udaljen je od njegovih pojedinaca i daleko je njihovih divnih osobina i njihovih lijepih svojstava. Varanje, obmanu i izdaju islam ubraja u odvratne zlo~ine koji poniàvaju svog vlasnika na ovome svijetu i potamnjuju njegovo lice na ahiretu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., objavio je da }e svaki prevarant biti proìvljen na Sudnjem danu nose}i zastavu svoje prevare, a iznad glava prisutnih glasnik }e povikati upiru}i u njega, obra}aju}i pa`nju na njegovu zastavu i vikat }e: Na Sudnjem danu svaka varalica ima zastavu, pa }e se re}i: Ovo je prevara tog i tog.545 Kakva }e to biti sramota za ljude i ène prevarante koji su smatrali da je vrijeme prekrilo njihove prevare, kad }e se sve to na Sudnjem danu razglasiti iznad glava prisutnih, a zastave njihovih prevara bit }e uzdignute njihovim rukama. A njihova }e sramota biti jo{ ve}a i poniènje jo{ gore kada na|u Allahovog Poslanika,
225
s.a.v.s., od koga se i{~ekuje i traì {efaat (zagovorni{tvo kod Allaha) na ovom veli~anstvenom mjestu, a on obznanjuje da im je Gospodar protivnik, jer su po~inili gnusni zlo~in prevare, a to je, doista, veliki zlo~in koji li{ava i udaljava svoga vlasnika od Allahove milosti i zabranjuje mu {efaat - zagovorni{tvo njegovog plemenitog Poslanika, kod Allaha, d`.{.: Allah, d`.{., kaè: Ja }u na Sudnjem danu biti protivnik trojici ljudi: ~ovjeku koji zada rije~, zaklinju}i se u Moje ime, pa prevari, ~ovjeku koji proda slobodnog ~ovjeka kao roba, pa potro{i te pare i ~ovjeku koji ne dadne platu najamnom radniku koji mu zavr{i ugovoreni posao.546 Iskrena èna muslimanka, koja se napojila sa vrela upute njene istinite vjere, izbjegava svojstva varanja, obmane i izdajstva u svim njihovim oblicima, a oni su mnogobrojni u svijetu savremne ène. Ona bjeì od toga da se na|e u u skupini èna varalica, obmanjiva~a i izdajica koje Allahov Poslanik, s.a.v.s., ubraja u munafike (licemjere): Kod koga se na|u ~etiri svojstva, bit }e ~isti licemjer, a kod koga se na|e jedno od tih svojstava, na}i }e se kod njega svojstvo licemjerja sve dok ga ne ostavi: kada mu se ne{to povjeri-iznevjeri, kada govori-laè, kada obe}a-prevari i kada se prepire-prelazi svaku granicu.547
IZVR[AV IZVR[AVA OBE]ANJE

U moralna svojstva ène muslimanke spada i izvr{enje datog obe}anja jer je ono blisko iskrenosti, ono je njen prirodni rezultat i jedan od mnogih njenih zrelih plodova. Izvr{enje obe}anja su jedno pohvalno svojstvo koje ukazuje na savr{enstvo ène koja se njime kiti. To je svojstvo koje joj pomaè da uspije u ìvotu, da zadobije ljubav, po{tovanje i uvaàvanje ljudi. Ne moè se sakriti trag moralne osobine izvr{enja obe}anja u usa|ivanju duhovnih i moralnih vrijednosti kod sinova i k}eri kada uvide da se njihove majke kite tim vrijednostima te im tako pruàju najbolji primjer i predstavljaju najbolji uzor. Svojstvo izvr{enja obe}anja, kod ène muslimanke, nije dru{tvena odlika kojom se ponose njene prijateljice, vr{njakinje i drugarice. To je jedno od najboljih svojstava islamskog morala, to je svojstvo koje najvi{e upu}uje na ispravnost imana i iskrenost islama. O izvornosti ovog svojstva i o preporuci uljep{avanja njime govore mnogobrojni tekstovi iz Allahove, d`.{., Knjige i iz sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s.: O vjernici izvr{avajte obaveze!...548 ...I ispunjavajte obavezu, jer }e se za obavezu, zaista, odgovarati.549
226
Ovo je, doista, stroga boànska naredba Njegovim robovima, vjernicima i vjernicama, da izvr{avaju obavezu i ono {to proistje~e iz nje bez ikakvih prekr{aja osloba|anja od te obaveze. Muslimanima i muslimankama ne dolikuje da kada preuzmu neku obavezu, poku{aju da se izvuku i ne izvr{e je. Naprotiv, oni su obavezni da je izvr{e. U nekim se ajetima obe}anje pridaje Allahu, d`.{, {to ukazuje na Njegovu svetost i uzvi{enost, kao i na obaveznost izvr{enja obe}anja: I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali... 550 Islam prezire ljude i ène koji su nametljivi govornici, koji se hvale svojim obe}anjima, kao i brbljivce i brbljivice, koji ni{ta ne poduzimaju niti izvr{avaju niti {ta sprovode: O vjernici, za{to jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kad govorite rije~i koje djela ne prate. 551 Allah prezire da Njegovi robovi, vjernici i vjernice, padnu u ponor praznog brbljanja i lete}ih obe}anja koja potom iznevjeravaju, izbjegavaju}i njihovo izvr{enje i neispunjavaju}i preuzete obaveze, jer to ne dolikuje ni vjerniku ni vjernici. Na po~etku ajeta nalazi se osu|uju}e pitanje koje govori o toj velikoj odvratnosti koju Allah prezire i ne èli da u nju zapadnu Njegovi robovi, vjernici, govore}i ono {to ne rade. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: Tri su svojstva munafika: Kada govori-laè, kada obe}a-iznevjeri i kada mu se ne{to povjeri-prevari.552 U Muslimovom predanju stoji: I ako posti i klanja i misli da je on, doista, musliman.553 Lijep islam ène muslimanke ne sastoji se samo u obavljanju ibadeta, ve} u njenom saìvljavanju sa islamskim u~enjem, njegovim visokim moralom i tako|er vrhunskim vrijednostima, tako da ona ~ini samo ono ~ime je Allah, d`.{., zadovoljan. U ìvotu iskrene ène muslimanke, koja razumije u~enja njene ~iste vjere i koja radi po njenoj uputi, nema iznevjeravanja obe}anja, nema varanja pri postupanju s ljudima niti obmane prilikom ugovora i sporazuma, jer sve je to suprotno islamu i njegovim pripadnicima i nalazi se samo u moralu licemjera i licemjerki. Neka znaju tu istinu ène koje laù svojoj djeci, koje im ne{to obe}aju, pa onda iznevjere svoja obe}anja, te na taj na~in usa|uju u du{ama svoje djece sjeme laì i neispunjavanja obe}anja. Neka to znaju ène koje potcjenjuju obe}anja i dogovore i koje ne drè do rije~i koju same izri~u. Neka znaju da ovim svojim omalovaàvanjem ispunjavanja datog obe}anja ulaze u skupinu licemjerki i neka znaju da je kazna za licemjerstvo, kao {to je poznato, samo dno vatre dèhenemske.
227
LICEMJERSTVA KLONI SE LICEMJERSTVA

Iskrena i mudra èna muslimanka jasna je u svom govoru i svom prosu|ivanju. Ona je daleko od zabranjenog licemjerstva, obmanjivanja, ulagivanja i la`nog hvalospjeva jer iz upute svoje vjere zna da je licemjerstvo zabranjeno i da ne prili~i li~nosti iskrene muslimanke. Allahov Poslanik, s.a.v.s., postavio nam je putokaz spasa od ovog zastra{uju}eg pada u glib licemjerstva i obmanjivanja, kada je ~lanovima plemena Benu-Amir, koji su ga hvalili rije~ima: Ti si na{ gospodar, rekao: Allah je Gospodar. Oni su nastavili: I najbolji si me|u nama po dobro~instvu i najve}eg si ugleda. Rekao je: Govorite onako kako vi govorite, ili jedan dio onoga kako govorite i {ejtan vas ne}e opunomo}iti.554 Ja ne èlim da me uzdiète iznad moga stupnja na koji me je Allah postavio. Ja sam Muhammed, sin Abdullahov, Allahov rob i Njegov Poslanik.555 Allahov Poslanik, s.a.v.s., onima je koji hvale, prekinuo put prekomjernog hvalisanja ljudi, jer me|u njima ima i onih koji ne zasluùju hvalu, time {to je zabranio onim koji su ga hvalili da ga opisuju kao gospodara, dobro~initelja i kao uglednog. A on je, bez sumnje, poglavar Poslanika i najboljih muslimana i on je najbolji me|u njima, jer on zna da ako se {irom otvore vrata hvalospjeva, to }e dovesti do opasnog pokliznu}a u licemjerstvo, koje ne odobrava ~isti i slobodni duh islama niti ga prihvata istina na kojoj se temelji ova vjera. Poslanik, s.a.v.s., ashabima je zabranjivao da ~ovjeka u lice hvale, kako onaj ko hvali ne bi bio odvu~en u licemjerstvo i kako ne bi onoga ko se hvali, obuzela opijenost hvalospjevom, gordo{}u, oholo{}u i samoljubljem. Buharija i Muslim biljeè od Ebu - Bekra, r.a., da je rekao: Jedan ~ovjek pohvalio je drugog ~ovjeka kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je on rekao: Te{ko tebi! Prerezao si vrat svome prijatelju. Prerezao si vrat svome prijatelju. Ponovio je to vi{e puta. Zatim je rekao: Ako je nu`no da neko od vas pohvali svoga prijatelja, neka kaè: Smatram da je taj i taj takav, a Allah ga najbolje zna i ne tvrdim da iko bolje od Allaha zna kakav je on. Ja smatram da je taj (ako ga poznaje) takav i takav.556 Ako je neophodno da se neko pohvali, onda ta pohvala treba biti iskrena i u skladu s osobinama osobe koja se hvali. Ta hvala treba biti umjerena i odmjerena, bez preuveli~avanja i pretjerivanja. Samo se na taj na~in pro~i{}ava dru{tvo od epidemija licemjerstva, laì, obmanjivanja, ulagivanja i dvoli~nja{tva.
228
Buharija u djelu El - Edebul - Mufred prenosi od Redà, a ona od Mihdèna el Eslemija, r.a., da su Allahov Poslanik, s.a.v.s., i Mihdèn bili u dàmiji te je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio ~ovjeka kako klanja, ~ini sed`du i ruku, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: Ko je ovaj? Mihdèn ga je po~eo hvaliti, govore}i: Allahov Poslani~e, ovo je taj i taj i taj je... Poslanik, je rekao: Stani. Nemoj da te ~uje, upropastit }e{ ga!557 U Ahmedovom predanju stoji: Allahov Vjerovjesni~e! Ovaj ~ovjek je jedan od najboljih stanovnika Medine, ili je rekao: Medinlija koji najvi{e klanja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Nemoj da te ~uje, upropastit }e{ ga. Rekao je to dva ili tri puta. Vi ste ummet kojem èlim ono {to je lahko.558 Allahov Poslanik, s.a.v.s., slu{anje hvalospjeva nazvao je propa{}u, zbog dubokih psiholo{kih tragova koje ostavlja u ljudskoj du{i, koja veoma voli da ga ~uje. Ako se onaj kojeg hvale me|u ljudima uzoholi, uzdigne nos i prezrivo odvrati lice od njih i ako to ponavljaju hvalitelji, dvoli~njaci, la`ljivci i obmanitelji, a najvi{e ih ima oko uticajnih, uglednih i vladaju}ih ljudi, to }e mu postati obi~aj koji udovoljava silnoj èlji u njegovoj du{i. Nakon toga, takva osoba prezire da ~uje savjet i kritiku, a prihvata samo pohvalnu kritiku, hvalu i uzdizanje. Nakon svega toga, ne bi bilo nimalo ~udno da nestane istine i pravednosti, da se zakopa dare`ljivost i da nastane nered u dru{tvu. Zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio svojim ashabima da bace pra{inu u lice onima koji hvale druge, kako se oni ne bi namnoìli u islamskom dru{tvu i kako se zbog njihovog mno{tva ne bi ra{irilo licemjerstvo, laskanje i belaj. âsni su ashabi izbjegavali prekomjernu hvalu hvalitelja, iako su oni bili najpre~i da se hvale, ~uvaju}i se i strahuju}i od propasti u koju vodi hvala i kite}i se islamskim ahlakom, koji je daleko od ovih niskih i jadnih manifestacija. Prenosi se od Nafia, r.a., i drugih ljudi, da je neki ~ovjek Ibn - Omeru, r.a., rekao: O najbolji ~ovje~e!, ili je rekao: O sine najboljeg ~ovjeka! Na to mu je Ibn - Omer rekao: Ja nisam najbolji ~ovjek niti sam sin najboljeg ~ovjeka. Ali, ja sam jedan od Allahovih robova. Nadam se Allahovoj milosti i bojim Ga se. Tako mi Allaha, ne}ete neprestano hvaliti nekog ~ovjeka a da ga ne upropastite.559 Ovo je, doista, jedna veli~anstvena izreka jednog ~asnog ashaba istan~anog islamskog osje}aja koji se pridràva Vjerovjesnikove, s.a.v.s., upute kojom se krasi u svojoj tajnosti i na javi. Plemeniti su ashabi razumjeli ovu preciznu primjedbu na koju je neprestano ukazivao plemeniti Poslanik, s.a.v.s., u djelima i rije~ima, u njihovoj ~istoti od licemjerstva. Njima je postala jasna velika razlika izme|u ~iste istine radi Allaha i izme|u licemjerstva i obmane. Prenosi se od Ibn - Omera da su ljudi rekli: Mi ulazimo kod svojih vladara i govorimo im druga~ije nego kad iza|emo od njih. Ibn-
229
Omer je pri~ao: Ovo smo ubrajali u licemjerstvo u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s.560 Iskrenoj èni muslimanki uputa njene vjere daje ono {to }e je sprije~iti od propadanja u provaliju opasnog licemjerstva u koju zapadaju mnogobrojne ène ovoga vijeka, jer misle da ne}e pre}i granice laskanja. A nisu znale da postoji zabranjeno laskanje koje ih vodi, a da i ne znaju, u duboku provaliju odvratnog i pogibeljnog licemjerstva, a to se de{ava nakon {to pre{ute poja{njenje istine (vjere) ili nakon {to se prepuste hvalospjevu nekoga ko to i ne zasluùje.
ODLIKUJE SE STIDOM
Nepobitno je da je èna po prirodi stidljiva. Stid koji se ovdje podrazumijeva jeste, kao {to su to definisali u~enjaci, plemenito svojstvo koje neprestano podsti~e na napu{tanje onoga {to je ru`no i na udaljavanje od uskra}ivanja ne~ijeg prava. Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je najbolji primjer stidljivosti, kao {to ga je opisao ~asni ashab Ebu - Seid el - Hudri: Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je stidljiviji od djevice (kada se prvi put osami sa muèm) u svojoj odaji. Kada bi vidio ne{to {to prezire, vidjeli bismo to na njegovom licu.561 Plemeniti je Poslanik u mnogobrojnim hadisima hvalio svojstvo stida, poja{njavaju}i da je ono ~isto dobro za onoga ko ga posjeduje kao i za dru{tvo u kojem ìvi. Prenosi se od Ibn-Imrana Husajna, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Stid donosi samo dobro (hajr)562 U Muslimovom predanju stoji: Stid je svako dobro, ili je rekao: Svaki stid je dobro.563 Prenosi se od Ebu - Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ogranaka (dijelova) ili {ezdeset i nekoliko ogranaka. Najvredniji je ogranak svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha, a najniì je uklanjanje prepreke (onoga {to smeta) s puta, a i stid je dio imana.564 Od iskrene, bogobojazne, odgojene, dobrodu{ne i osje}ajne ène muslimanke ne dolazi rije~ niti djelo koji nanose zlo ljudima ili vrije|aju njihovu ~ast. Svojstvo stida, koje je ukorijenjeno u njenoj prirodi, poja~ano islamskim razumijevanjem stida, odvra}a je od bilo kojeg suprotstavljanja [erijatu, odvra}a je od bilo kakve devijacije u postupanju s ljudima; ne iz stida od njih, nego je to, doista, od stida prema Allahu, d`.{, iz bojazni da se njen iman ne zaodjene nasiljem, jer je stid jedan od ogranaka imana. Ovo je ne{to najvi{e do ~ega je mogla do}i èna putem svojstva stida. Tako se èna muslimanka, koja se odlikuje stidom, razlikuje od zapadne ène koja je skinula sva njegova vela.
230
ÊDNA JE I PONOSNE DU[E

Ono po ~emu se isti~e èna muslimanka, koja razumije uputu svoje vjere, jeste ~ednost i ponositost. Ako je obuzme tjeskoba, ako je zadesi siroma{tvo, ona }e pribje}i saburu (strpljenju) i potraìt }e uto~i{te u ~ednosti i ponositosti i pove}at }e svoje napore u traènju izlaza iz krize oskudice koja ju je zadesila i ni na kraj pameti joj nije da prosi, jer islam osloba|a iskrenu muslimanku od toga da se stavi u takvu situaciju i poziva je da se suzdrì, da traì od Allaha obilje i da bude strpljiva. A Allah, d`.{., pomo}i }e joj i u~vrstit }e je u strpljivosti, bogatstvu i ~ednosti. Ko traì ~ednost, Allah }e ga u~initi ~ednim. Ko se zadovolji s onim {to ima, Allah }e ga u~initi zadovoljnim, a ko traì strpljenje, Allah }e ga u~initi strpljivim. Nikom nije dato ni{ta bolje niti obilnije od strpljenja. 565 @ena koja je obasjana uputom svoje vjere, zna da je islam u imetku bogatih u~inio pravo siroma{nih koje }e oni ostvarivati bez prigovaranja, zlostavljanja ili omalovaàvanja. Islam traì od siroma{nih istovremeno da rade na tome da im to pravo bude nepotrebno, te je obznanio da je gornja ruka (ruka koja udjeljuje) bolja od donje ruke (ruke koja prosi) i da muslimani, mu{karci i ène, trebaju raditi na tome da njihove ruke ne budu donje. To im je prikladnije, doli~nije i plemenitije i u tome se nalazi podsticaj siroma{nim ljudima i ènama da pove}aju svoj trud i da se ne oslanjaju na sadaku i davanja. Time }e sa~uvati svoje dostojanstvo i svoju ~ast od poniènja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., s minbera je obznanio, spominju}i sadaku i suzdrànost od pro{enja, sljede}e: Gornja ruka bolja od donje ruke. Gornja ruka je ona koja daje, a donja ruka je ona koja prosi.566
NE MIJE[A SE U ONO [TO JE SE NE TIÊ

Mudra, inteligentna i svjesna èna muslimanka ne mije{a se u ono {to je se ne ti~e niti upire svoje o~i ka nekoj od èna koje su oko nje, ~a~kaju}i i istraùju}i njihove karakteristike, svoj nos ne zabada u njihove li~ne stvari, ne mije{a se u stvari koje se ti~u drugih ljudi i ni izbliza, a ni izdaleka to je ne zanima, jer se zbog toga grijeh vra}a njoj. Ona se kloni zavla~enja u ono {to je se ne ti~e, ~uva se bespotrebnog govora i praznog naklapanja, naprotiv, ona se pridràva morala njene ~vrste vjere koja ~ovjeka muslimana uzdiè od bezna~ajnih i glupih stvari, pove}ava mu lijepa moralna svojstva i upu}uje ga na najbolje
231
na~ine u postupanju s ljudima. U lijep islam nekog ~ovjeka ubraja se i ostavljanje onoga {to ga se ne ti~e.567 Od Ebu - Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Allah, d`.{., zadovoljan je da se kod vas na|e troje, a prezire da se kod vas na|e troje. Zadovoljan je da samo Njega oboàvate, da Mu ni{ta ravnim ne smatrate i da se svi drìte Allahovog uèta i da se ne razilazite. Kod vas prezire rekla - kazala, da mnogo zapitkujete i da uzaludno tro{ite imetak.568 U dru{tvu koje ìvi po boànskoj uputi, a koje islam razvija, nema osnove za rekla kazala niti za pro{enje, kao ni za zalaènje u privatne stvari ljudi, jer njegovi ~lanovi, mu{karci i ène, zauzeti su stvarima koje su va`nije i ve}e od toga. Oni su zauzeti obavljanjem njihove poslanice u ìvotu, svako u svom okruènju i u okviru svojih kompetencija, kako bi sve svoje napore usmjerili ka ostvarenju Allahove Rije~ina Zemlji i kako bi ra{irili vrijednosti islama me|u ljudima. A oni koji se zalaù za ova zna~ajna djela, ne nalaze vremena za upu{tanje u te grijehe.
IZBJEGAV IZBJEGAVA ZADIRANJE U ÂST LJUDI I ISTRA@IVANJE NJIHOVIH SLABOSTI ISTRA@IVANJE

Bogobojazna èna muslimanka svoj jezik ~uva od istraìvanja ljudskih nedostataka i od zadiranja u njihovu ~ast, kao {to prezire {iriti ovakve pri~e u islamskom dru{tvu. Ona slijedi usmjerenje ~asnog Kurana i ~istog sunneta, koji ljudima i ènama koji {ire fesad - nered i koji kaljaju ~ast ljudi, nagovje{tavaju èstoku kaznu na ovome i na budu}em svijetu: One koji vole da se o vjernicima {ire bestidne glasine ~eka te{ka kazna na ovome i na onome svijetu... 569 Onaj ko zadire u ~ast ljudi i {iri bestidne glasine u dru{tvu, isti je kao i onaj ko ~ini to bestidno djelo, kao {to o tome kaè Alija bin Ebi - Talib, r.a.: Onaj ko bestidno govori i onaj ko to {iri, istovjetni su u grijehu.570 @ena muslimanka, koja je svjesna upute svoje vjere, zna da lije~enje ljudske slabosti kod nekih tolerantnih èna i èna s nedostacima ne moè biti putem ispitivanja njihovih nedostataka i mahana kao ni putem njihovog {irenja i upoznavanja dru{tva s njima, nego biva tako da im se uputi lijep savjet, da im se u lijepom svjetlu predstavi pokornost prema Allahu, d`.{, i da im se u ru`nom svjetlu prikaè nepokornost Allahu, bez klevetanja, konfrontacija ili prko{enja. Ugodom rije~ju, lijepim savjetom i lijepim izlaganjem istine, otvaraju se zasuni na srcu, du{e bivaju vo|ene, a dijelovi su tijela pokorni. Stoga je Uzvi{eni Allah
232
zabranio da se uhodi, da se istraùju nedostaci muslimana i muslimanki, rije~ima: ...I ne uhodite jedni druge.. 571 Obznanivanje nedostataka ljudi i èna, ispitivanje njihovih slabosti, njihovo uho|enje i ogovaranje, ne samo da sve ovo njima nanosi {tetu nego nanosi {tetu i ve}ini dru{tva u kojem ìve. Zato Kuran èstoko prijeti onima koji vole da {ire bestidni govor u dru{tvu. Ukoliko se ra{iri razvrat u dru{tvu, umnoì ogovaranje, glasine, tra~evi i sumnje, u njeg }e se uvu}i bolest raspada, a zapadanje u grijeh bit }e ne{to {to du{ama ne}e te{ko padati, pokidat }e se sve veze bratstva, a me|u njegovim ~lanovima pojavit }e se neprijateljstvo, preziri; mr`nja i fesad postat }e sveobuhvatani. Na ovo upu}uje Allahov Poslanik, s.a.v.s., rije~ima: Ako bude{ istraìvao nedostatke ljudi, iskvarit }e{ ih ili gotovo si ih iskvario.572 Zbog svega ovoga Allahov Poslanik, s.a.v.s., èstoko je zabranio da se kalja ~ast i da se istraùju nedostaci. On je zaprijetio onome ko je u tome nemaran da }e ga razotkriti i osramotiti, makar traìo uto~i{te u svojoj ku}i. Ne nanosite zlo Allahovim robovima, ne sramotite ih i ne traìte njihove nedostatke, jer onaj ko bude traìo nedostatak svoga brata muslimana, Allah }e traìti njegov nedostatak sve dok ga ne osramoti u njegovoj ku}i.573 Allahov Poslanik, s.a.v.s., osje}ao je veliku neprijatnost od onih koji se bave besposlicama, naga|anjima, sumnji~enjima, a i onih koji ugroàvaju ugled i ~ast ljudi. Njegova ~asna du{a uznemiri se svaki put kada do njega do|e ne{to od ovih napasnika {to vrije|a druge. Ibn Abbas opisuje ljutnju plemenitog Poslanika, s.a.v.s., i njegovu èstinu prema onim ljudima i ènama koji kaljaju ~ast i ugled ljudi: Allahov Poslanik, s.a.v.s., drào je hutbu tako da su ga ~ule i djevojke u svojim odajama. Rekao je: O vi, koji vjerujete samo svojim jezikom i u ~ija srca iman nije jo{ u{ao, ne pratite i ne istraùjte mahane muslimana, jer ko bude istraìvao mahane svoga brata muslimana, Allah }e razotkriti njegove mahane. A ~iju On mahanu istraì, razotkrit }e ga, makar i u njegovoj ku}i.574 To je, doista, vatrena hutba u kojoj se du{a plemenitog Poslanika, s.a.v.s., rasplamsala tako da su ga ~ule i djevojke u svojim odajama, a zapo~eo ju je ovom prijete}om formulacijom: O vi, koji vjerujete samo svojim jezikom i u ~ija srca iman nije jo{ u{ao. Kako je samo sramotno to djelo! Kako je to veliki grijeh! Allahov Poslanik, s.a.v.s., li{ava imana one ljude i ène koji ugroàvaju ~ast i ugled ljudi.
233
ONA JE DALEKO OD LICEMJERJA

Mudra, dalekovida èna muslimanka ne zapada u baru{tinu licemjerstva i hvalisanja, jer u uputi svoje vjere ona nalazi spas i odbranu. Ona je iz svoje vjere nau~ila da je bit ove vjere iskreno vjerovanje u Allaha, rije~ima i djelom, kao {to je nau~ila da bilo kakvo licemjerstvo poni{tava nagradu, bri{e djelo i svome vlasniku priprema poniènje na Sudnjem danu. Stoga i jeste robovanje Allahu cilj stvaranja ljudi i dìna, kao {to to Uzvi{eni kaè: Dìne i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju. 575 Ovo robovanje Allah prihvata samo ako je iskreno u Njegovo ime: A nare|eno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju... 576 Kada djelo ène muslimanke poprati licemjerstvo ili èlja za pokazivanjem i ugledom ili slavom i popularnosti, njeno djelo propada. Potvrda tome nalazi se u kuranskom jasnom i kona~nom upozorenju, upu}enom ljudima koji tro{e svoj imetak, a koji svoju milostinju prate prigovaranjem i uvredama, ~ime vrije|aju ~ast onih kojima je milostinja potrebna i koji su uzeli tu milostinju. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao {to to ~ine oni koji tro{e imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su sli~ni litici sa oskudnom zemljom; kad se na nju sru~i pljusak pa je ogoli; oni ne}e dobiti nikavu nagradu za ono {to su radili. - A onima koji ne}e da vjeruju, Allah ne}e ukazati na pravi put. 577 Prigovor na onome {to se da siromasima, uni{tava nagradu za tu milostinju, kao {to voda nosi pra{inu s glatkog kamena na koji pada. A zastra{uju}i osvrt dolazi na kraju ajeta, poja{njavaju}i da ti licemjeri ne zasluùju Allahovu uputu i da se oni ubrajaju u skupinu kafira (nevjernika). To je stoga {to je cilj licemjera da se pokaù pred ljudima ~injenjem dobrih djela i njima nije va`no Allahovo, d`.{., zadovoljstvo. Allah, d`.{., pri~a nam o njihovom stanju, rije~ima: ...I samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spominju. 578 Tako im njihovo djelo biva odbijeno, jer su Allahu sudruga pripisali, a Allah prima samo djela koja su iskrena i jedino u ime Allaha, kao {to se to navodi u hadisu Ebu-Hurejrea koji je rekao: ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaè:
234
Rekao je Uzvi{eni Allah: Ja sam jedino neovisan od sudioni{tva. Ko uradi neko djelo u kojem Mi je pripisao sudruga, Ja }u ga ostaviti njegovom {irku (mnogobo{tvu). 579 @ena muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere, oprezna je u svojim dobrim djelima kako ne bi zapala u ovu opasnu provaliju u koju }e se obru{iti mnoge ène koje ~ine dobra djela, a da ni same ne znaju, jer ponekad o~ekuju hvaljenje svojih napora, spominjanje svojih imena i isticanje u svim prilikama. Tako dolazi do oklizivanja i istro{enog pada. Allahov Poslanik, s.a.v.s., detaljno je govorio o ovom pitanju, ukazuju}i na stra{nu sramotu i poniènje koje }e doìvjeti licemjeri na dan polaganja ra~una, na dan u kojem ne}e pomo}i ni imetak, a ni sinovi, osim onih koji toga dana do|u ~istog srca. To se navodi u hadisu Ebu - Hurejrea u kojem kaè: ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaè: Me|u prvim ljudima koji }e na Sudnjem danu polagati ra~un jeste ~ovjek koji je poginuo kao {ehid. Bit }e doveden pred Allaha i saop}it }e mu se njegova blagodat i on }e je prepoznati. Re}i }e Allah: Pa {ta si ti uradio s njome? Odgovorit }e: Borio sam se u ime Tebe sve dok nisam poginuo kao {ehid. Re}i }e: Laè{. Ti si se borio da se kaè: Hrabar je! Zatim }e biti nare|eno da se odvede pa }e biti vu~en po zemlji sve dok ne bude ba~en u Dèhennem. Isto }e se desiti i sa ~ovjekom koji je sticao znanje, podu~avao druge i koji je u~io Kuran. Bit }e doveden pred Allaha i saop}it }e mu se njegova blagodat i on }e je prepoznati. Re}i }e Allah: Pa {ta si ti uradio s njome? Odgovorit }e: Sticao sam znanje i podu~avao i u~io sam Kuran u ime Tvoje. Re}i }e: Laè{. Sticao si znanje da se kaè: U~en je. U~io si Kuran da se kaè: Vrsnog li u~a~a! Pa je re~eno: Zatim }e biti nare|eno da se odvede pa }e biti vu~en po zemlji sve dok ne bude ba~en u Dèhennem. To }e se desiti i sa ~ovjekom prema kojem je Allah bio dare`ljv i kojem je dao raznovrsni imetak. Bit }e doveden pred Allaha i saop}it }e mu se njegova blagodat i on }e je prepoznati. Re}i }e Allah: Pa {ta si ti uradio s njome? Odgovorit }e: Ni jedan na~in, na koji Ti voli{ da se tro{i, nisam propustio, a da nisam potro{io u ime Tvoje. Re}i }e: Laè{. înio si to da se kaè: Dare`ljiv je ! Pa je re~eno: Zatim, }e biti nare|eno da se odvede pa }e biti vu~en po zemlji sve dok ne bude ba~en u Dèhennem.580 Prosvije}ena èna muslimanka koja je udahnula da{ak boànske upute iz Knjige njenog Gospodara i iz sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s., ~uva se da ne sklizne u licemjerstvo u bilo kojem obliku. Ona pove}ava svoju brigu o tome da se u svim svojim djelima preda isklju~ivo Allahu, d`.{, èle}i time da se susretne s Njime, rukovode}i se prema Poslanikovim, s.a.v.s., rije~ima, svaki put kad se pred njom prikaè stra{na avet licemjerja: Ko svoje djelo, hvale}i se , obznani me|u ljudima, Allah }e ga osramotiti na Sudnjem danu. A ko se bude hvalio svojim djelom me|u ljudima kako bi ga uzdizali, Allah }e ga prokazati.581
235
PRAVEDNA PRESU\IVANJU PRAVEDNA JE U SVOM PRESU\IVANJU

Ponekad sudbina ènu muslimanku stavlja u situaciju u kojoj se traì da ona kaè svoje mi{ljenje ili da presudi. U ovome izlazi na vidjelo iman ène muslimanke, njena mudrost i bogobojaznost. Mudra èna muslimanka pravedno presu|uje. Ona ne postupa nepravedno, niti je kome naklonjena, niti je pristrasna, bez obzira u kakvim se uvjetima i situacijama nalazila, jer ona iz upute svoje vjere zna da su pravednost i suprotstavljanje nasilju sr` vjere i njeno jezgro. O tome govore jasni i odsje~ni tekstovi iz Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s. U njima je naredba u kojoj nema odstupanja niti kalkulacija: Allah vam zapovijeda da odgovorne slu`be onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite, da pravedno sudite.... 582 Pravednost, ~iju sr` je èna muslimanka razumjela iz upute svoje vjere, jeste ~ista, nepristrasna, precizna i iskrena pravednost ~iju mjeru ne remeti ni ljubav, a ni mr`nja i na njenu ~istotu ne utje~u ni prijateljstvo, ni rodbinstvo, ni porijeklo, a niti simpatije: O vjernici, du`nosti prema Allahu izvr{avajte, i pravedno svjedo~ite! Neka vas mr`nja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliè ~estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono {to ~inite! 583 ...I kad govorite, krivo ne govorite, pa makar se ticalo va{ih srodnika i obaveze prema Allahu ne kr{ite... 584 Allahov Poslanik, s.a.v.s., dao je najbolji primjer pravednosti, onda kada je Usame bin Zejd do{ao da se zauzme za ènu Mahzumijku koja je ukrala, te je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da joj se odsje~e ruka. Poslanik, s.a.v.s., tada mu je rekao: Zar }e{ se to zauzimati u pogledu jedne od Allahovih kazni? Tako mi Allaha, kada bi Fatima, k}i Muhammedova ne{to ukrala, odsjekao bih joj ruku.585 Pravednost je sveobuhvatna i apsolutna i za veliko i malo, i za vladara i podanike, i za muslimana i nemuslimana. Niko joj ne moè izma}i. Ovo je razdjelnica izme|u pravednosti u islamskom dru{tvu i drugim dru{tvima. Ono {to je historija zabiljeìla, o ~emu se s po{tovanjem govorilo u palatama pravde u cijelom svijetu kroz vijekove, jeste stajanje vladara pravovjernih Alije bin Ebi - Taliba, r.a., pored svoga protivnika ìdova koji je ukrao njegov oklop, pred kadijom [urejhom, koga nije sprije~ila veli~ina i slava vladara pravovjernih da traì od njega jasni dokaz kra|e njegovog
236
oklopa od ìdova. Po{to vladar pravovjernih nije imao dokaz, kadija je presudio u korist ìdova. Historija islama biljeì primjere ovakvih vijesti koje ukazuju na autoritet istine i pravde u islamskom dru{tvu. Stoga je èna muslimanka, koja se pridràva svoje vjere, pravedna u svojim rije~ima i djelima. Ovo njeno svojstvo snaì ~injenica da je istina starodrevna u njenoj ba{tini i da je pravda ukorijenjena u njenom ummetu. Odstupanje od istine i pravde je zabranjeno (haram) u njenom zakonodavstvu ([erijatu).
NE ÎNI NASILJE
I prema tome koliko bogobojazna èna muslimanka vodi brigu o pravdi u njenim rije~ima i djelima, ona }e se kloniti nepravde u njima, jer je nepravda tmina na Sudnjem danu, koja }e poklopiti nasilnike i nasilnice, kao {to je to obznanila Poslanikova, s.a.v.s., uputa: Boj se nepravde, jer je nepravda tmina na Sudnjem danu. 586 Islam je strogo zabranio nasilje i njemu nema mjesta za raspravljanje o tome ili kalkulisanje. To se nalazi u hadisi - kudsijju: O moj robovi, Ja sam Samom Sebi zabranio nasilje i u~inio sam ga me|u vama zabranjenim, pa ne ~inite nasilje. 587 Ako je Allah, Stvoritelj, Vladar, Silni, Svemogu}i i Uzvi{eni Samom Sebi zabranio nasilje i u~inio ga me|u robovima zabranjenim, pa da li da bude dopu{teno slabom i prolaznom robu da u~ini nasilje svome bratu ~ovjeku? Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., odbacio je ~injenje nasilja muslimana i muslimanki prema bra}i po uvjerenju i vjerovanju, bez obzira na sve razloge, okolnosti i uvjete, jer je nezamislivo da nasilje u~ini ~ovjek musliman koji se pridràva naj~vr{}e veze njegove vjere: Musliman je muslimanu brat, ne ~ini mu nasilje niti ga na cjedilu ostavlja. Ko pomogne svome bratu u nekoj njegovoj potrebi, Allah }e njemu pomo}i u njegovoj potrebi. Ko od muslimana otkloni nekakvu tegobu, Allah }e od njega otkloniti neku njegovu tegobu na Sudnjem danu. Ko pokrije sramotu muslimana, Allah }e pokriti njegovu sramotu na Sudnjem danu.588 Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije se zadovoljio odbacivanjem nasilja prema ~ovjeku muslimanu, mu{karcu ili èni, nego odbacuje i bilo kakvo ostavljanje na cjedilu svoga brata muslimana. U ovom ostavljanju na cjedilu nalazi se nasilje - i to kakvo nasilje! On podsti~e muslimane da pomaù svome bratu u njegovoj potrebi, da otklone od njega njegovu tegobu i da pokriju njegovu sramotu. On kao da ukazuje na to da je oklijevanje u ovim vrlinama zapravo nasilje, grijeh i neispunjavanje obaveze bratstva koje povezuje muslimana i njegovog brata.
237
U prethodnom odlomku vidjeli smo tekstove koji podstrekavaju na apsolutnu pravednost na koju ne uti~u ni ljubav, ni mr`nja, ni pristrasnost, ni rodbinstvo, a niti porijeklo. Vidjeli smo, u ovom odlomku, tekstove koji zabranjuju nasilje prema svakom ~ovjeku, makar i ne bio musliman. Uzvi{eni Allah nare|uje da se bude pravedno i da se ~ini dobro~instvo, a zabranjuje nasilje i zlostavljanje bilo kojeg ~ovjeka: Allah vam ne zabranjuje da ~inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavi~aja va{eg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravi~ni. 589
PRAVEDNO POSTUPA PRAVEDNO POSTUPA PREMA ONOME KOGA NE VOLI

Ponekad ìvot ènu muslimanku obavezuje na suìvot s nekom ènom koju ne voli, kao {to to ~ini isti krov nad glavom koji je sastavlja sa ènom iz ku}e njene svekrve ili nekom drugom ènom s kojom se nije izmirila i prema kojoj njeno srce nije otvoreno. Ovo se de{ava u mnogim ku}ama, {to je nemogu}e zanijekati, jer du{e su mnogobrojne i raznovrsne, ako se me|usobno upoznaju, harmoni~ne su, a koje se me|usobno ne upoznaju razilaze se, kao {to je to Allahov Poslanik, s.a.v.s., obznanio u hadisu koji biljeè Buharija i Muslim. Kako, onda, èna muslimanka, koju je islam odgojio svojom uputom, moè do}i u ovakvu situaciju? Da li }e biti negativna u svojim postupcima, stanovi{tima i reakcijama? Ili }e biti dobrodu{na, pravi~na i inteligentna prijateljica i dobra drugarica, pa ~ak i s onim koga ne voli? Odgovor je da je èna muslimanka, koja je obasjana uputom islama i ~ija du{a je osjetila zrake njene veli~anstvene i zadivljuju}e vjere, nepristrasna, inteligentna, razborita, dobrodu{na; ne pokazuje onome koga ne voli ono {to se nalazi u njenoj du{i, ne promi~e joj postupak, situacija ili reakcija koja ukazuje na njene hladne osje}aje prema èni koju ne voli, nego se pokazuje u svjetlu koje prikriva mr`nju, odsustvo ljubavi i zadovoljstva koje se nalazi u njenoj du{i, te se osmjehuje toj èni, nje`na je prema njoj i obra}a joj se lijepim rije~ima. Ovo je moral s kojim je ìvio Allahov Poslanik, s.a.v.s., i plemeniti ashabi. Prenosi se od Ebu - Derdaa, r.a., da je rekao: Mi se, doista, smije{imo (nekim) ljudima, a na{a srca ih proklinju.590 Od Urvea bin ez - Zubejra prenosi se da ga je Ai{a obavijestila da je neki ~ovjek traìo dozvolu od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da u|e kod njega, pa je rekao:
238
Dozvolite mu. Lo{ li je on sin plemena ili lo{ li je on brat plemena. Po{to je u{ao kod njega, bio je blag u razgovoru s njim, te sam rekao: Allahov Poslani~e, rekao si ono {to si rekao, a zatim si bio blag u razgovoru s njime? Odgovorio je: Ah, Ai{a! Najgori ~ovjek kod Allaha je onaj koga ljudi ostave, ili napuste, ~uvaju}i se njegove neuljudnosti. 591 Ljubaznost prema ljudima, blagost i nje`nost prema njima, ubraja se u moral vjernika i vjernica, a bri`nost, blag razgovor i izbjegavanje grubosti prema ljudima u razgovoru, jedan je od najva`nijih razloga prisnosti, me|usobne ljubavi i bliskosti koju islam preporu~uje muslimanima i muslimankama u njihovom postupanju prema ljudima. @ena muslimanka, koju je islam formirao, ne povodi se za svojim osje}anjima, bilo da se radi o ljubavi ili mr`nji, nego je umjerena, objektivna, pravedna, realna i nepristrasna u svojim istupima i razmi{ljanjima o èni koju ne voli. U svemu tome presu|uje njen intelekt, vjera, ljudskost i njen moral. Ona samo istinito svjedo~i, pravedno i nepristrasno presu|uje, povode}i se u svojim istupima i razmi{ljanjima za majkama vjernika koje su bile na vrhuncu nepristrasnosti, pravednosti i bogobojaznosti u razmi{ljanju jednih o drugima. Ai{a, r.a., bila je najblià Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., srcu, a u tome se s njom takmi~ila majka vjernika Zejneba bint Dàh{. Prirodno je da me|u njima postoji ljubomora, ali ova ljubomora nije im zabranjivala da istinito svjedo~e, te je svaka od njih opisivala svoju sestru onim svojstvima koja je ona, doista, posjedovala, ne umanjuju}i ni{ta od onoga po ~emu je bila poznata niti prikrivaju}i bilo koju vrlinu kojom se opisivala. U djelu Sahihu Muslim Ai{a o Zejnebi kaè: Bila je sa mnom izjedna~ena u svom mjestu kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Nikad u ìvotu nisam vidjela ènu bolje vjere od Zejnebe, niti bogobojaznije, iskrenije ène, ène koja vi{e obilazi svoju rodbinu, koja vi{e udjeljuje milostinju, koja se vi{e `rtvuje u ~injenju dobrih djela kojima se pribliàva Uzvi{enom Allahu, osim {to bi se brzo ljutila, ali bi je to brzo prolazilo.592 U Buharijinom Sahihu, u kontekstu hadisa o potvori zbog koje je Allah, d`.{., objelodanio njenu nevinost, veli~aju}i Zejnebino svjedo~enje o njoj Ai{a, r.a., kaè: Allahov Poslanik, s.a.v.s., pitao je Zejnebu bint Dàh{ o meni te joj je rekao: O Zejneba! [ta zna{? [ta si vidjela?Odgovorila je: Allahov Poslani~e, ja ~uvam svoj sluh i vid. Tako mi Allaha, o njoj znam samo dobro. Zatim je nastavila Ai{a, r.a.: Ona se sa mnom nadmetala i Allah ju je za{titio putem pobo`nosti.593 Ko istraùje knige o biografijama, prona}i }e mnogobrojne izreke majki vjernika u kojima ina~e one jedna o drugoj nepristrasno i pohvalno govore. Jedna od tih izreka jeste i ono {to se prenosi od Ummu Seleme o Zejnebi, r.a.: Zejneba je bila draga Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i bio je mnogo kod nje. Bila je dobra, mnogo je klanjala, postila i bila je vje{ta, a udjeljivala je i milostinju siromasima.
239
Prenosi se od Ai{e o Zejnebi kada joj je do{ao smrtni ~as: Oti{la je hvale vrijedna, pobo`na; ona koja je bila uto~i{te jetima (siro~adi) i udovica.594 Ai{a, r.a., je o Mejmuni rekla: Tako mi Allaha, oti{la je i Mejmuna... Ona je, doista, bila jedna od najbogobojaznijih me|u nama i jedna od onih koje su najvi{e obilazile rodbinu.595 Ovo je bio primjer morala, nepristrasnosti i pravednosti majki vjernika prema ino~ama, a i me|u njima je postojala ljubomora, takmi~enje i osjetljivost. A na nama je da zamislimo koliko je na visokoj razini bio njihov moral s drugim ènama, pored ino~a. One su ovim svojim primjerenim ìvotom ènama muslimankama dale program naprednog ljudskog suìvota koji apsorbuje mr`nju pro{irenjem intelektualnog obzorja i ograni~ava prekomjernu ljubomoru, ako je ima, nadvladanjem nepristrasnosti i dobro~instva. Na taj se na~in èna muslimanka nepristrasno pona{a prema onoj èni koju ne voli, bez obzira u kakvim rodbinskim ili bilo kojim drugim vezama bile. Ona je pravedna u prosu|ivanju o njoj i staloèna, razborita i dobrodu{na u postupanju prema njoj.
NIJE ZLOBNA NI PREMA KOME

Bogobojazna i iskrena èna muslimanka, ~ija se du{a napojila upute ~istog islama i koja je odgojena u duhu njegovog morala, nije zlobna ni prema kome od ljudi, jer je zloba poku|eno, {tetno i neprimjereno pona{anje, koje se ne moè na}i kod bogobojazne ène koja poznaje uputu svoje vjere. Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je ovakvo pona{anje i upozorio na njegovo ~injenje, rije~ima: Ne pokazuj zlobu prema svome bratu, pa da mu se Allah smiluje, a tebe isku{a.596 U du{i ène muslimanke, koju je odgojio islam, nema mjesta za zlobu, naprotiv, ona je nje`na prema onim ènama koje su isku{ane, àlosna je zbog njihovog stanja, nastoji im olak{ati i suosje}a s njihovim bolom. Zloba se ne javlja u du{ama koje se rukovode islamskom uputom, koje su obasjane njegovom blistavom svjetlo{}u, nego se javlja u mra~nim, {krtim, okrutnim, okamenjenim i zlobnim du{ama koje su sklone obmani, osveti, mr`nji; koje vole klevetu, nasilje i koje su osvetoljubive. Bogobojazna èna muslimanka je oslobo|ena i udaljena od svega ovoga.
240
KLONI SE SUMNJIÊNJA
Jedna od karakteristika iskrene ène muslimanke jeste i ta da ne sumnji~i ljude za ne{to o ~emu nema dokaza. Naprotiv, ona se kloni mnogih sumnji~enja, kao {to je to naredio Allah u Svojoj Knjizi: O vjernici, klonite se mnogih sumnji~enja, neka sumnji~enja su, zaista, grijeh... 597 Ona, doista, zna da naga|anje o ljudima moè onoga koji naga|a, odvesti u grijeh, a naro~ito kada onaj koji naga|a, prepusti svojoj ma{ti punu slobodu ma{tanja i raznih mogu}nosti. Tada takva osoba propisuje ljudima mahane, lijepi im etikete, a oni s time nemaju ni{ta, i to je ono zabranjeno sumnji~enje u islamu. Stoga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., strogo upozorava na sumnji~enje i naga|anje, koje je daleko od istine i stvarnosti. On kaè: ûvajte se sumnji~enja, jer je sumnji~enje najla`niji govor.598 Vjerovjesnik, s.a.v.s., sumnji~enje ubraja u najla`niji govor. Bogobojazna i iskrena èna muslimanka iskrena je u svom govoru i na njenom jeziku nema tragova laì, pa kako, onda, ona moè zapasti u najla`niji govor? Vjerovjesni~ka uputa upozorava na sumnji~enje, ubraja ga u najla`niji govor i usmjerava muslimane i muslimanke da prihvataju ona ljudska djela koja su vidljiva, a da se udaljavaju od sumnji~enja, pretpostavki, glasina i varki. Nije moralno niti je bitno za ~ovjeka muslimana da otkriva tajne ljudi, da zalazi u njihove li~ne stvari i da kalja njihovu ~ast. Skrivene tajne poznaje, otkriva ih i obra~unava za njih Bog, Koji zna tajne i skrivene misli. A {to se ti~e ~ovjeka, on o svome bratu zna samo ono {to je vidljivo. Tako su radili ~asni prethodnici: ashabi i tabiini, koji su udahnuli da{ak ove Upute koja je ~ista i sa~uvana od bilo kakve mahane i nedostatka. Abdurrezak prenosi od Abdullaha bin Utbea bin Mesuda da je rekao: ûo sam Omera bin el - Hattaba da kaè: Doista su ljudi prihvatali objavu u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a objava je prekinuta i sada }emo od va{ih djela uzimati ono {to je vidljivo. Ko nam se prikaè dobrim, vjerovat }emo mu i pribliìti mu se. Mi ne znamo njegove skrivene misli i on }e Allahu ra~un polagati zbog svojih skrivenih misli. A ko nam se pokaè lo{im, ne}emo se uzdati u njega, niti }emo mu vjerovati, makar i rekao: Doista su njegove skrivene misli dobre.599 Zato je èna muslimanka koja je svjesna upute svoje vjere, i koja prihvata samo na~ela bogobojaznosti i dobrog djela, oprezna i vodi ra~una o svakoj rije~i koju izgovori da njome ne povrijedi svoju sestru muslimanku, izdaleka ili izbliza; provjerava svaku presudu koja se ti~e prava ljudi. Ona uvijek ima na umu rije~i Uzvi{enog Allaha:
241
Ne povodi se za onim {to ne zna{! I sluh, i vid, i razum, za sve to }e se, zaista, odgovarati. 600 Ona stoji kod ove stroge zabrane, govori samo kad je sigurna i donosi presudu samo kad ima jasni dokaz. Bogobojazna je èna muslimanka neprestano svjesna tog meleka koji neprestano prati ~ovjeka, koji je zaduèn za zapisivanje svake rije~i koja do|e s njenog jezika, svake presude koja do|e od nje. Tako se kod nje pove}ava strah od zapadanja u grijeh sumnji~enja: On ne izusti ni jednu rije~, a da pored njega nije prisutan Onaj Koji bdije. 601 Prosvije}ena èna muslimanka cijeni odgovornost za rije~ koju izusti, jer zna da je ova rije~, koju izgovori, uzdiè do stupnja Allahovog, d`.{., zadovoljstva ili, pak, zbog nje pada u Njegovu srd`bu i bijes. O tome govori Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Doista, ~ovjek govori rije~i kojima je Allah zadovoljan i ne misli da }e one dosegnuti ono {to su dosegnule i da }e mu Allah zbog njih upisati Svoje zadovoljstvo sve do Dana kada }e Ga susresti. A, doista, ~ovjek govori rije~i koje izazivaju Allahovu srd`bu i ne misli da }e one dosegnuti ono {to su dosegnule i da }e mu Allah zbog njih upisati Svoju srd`bu sve do Sudnjeg dana.602 Kako je samo velika odgovornost za rije~! I kako su velike posljedice izjava u koje zapadaju jezici brbljivaca! Inteligentna i bogobojazna èna muslimanka ne bavi se mnogo glasinama, govorkanjima, sumnji~enjima i fantazijama koje kruè na sijelima, a naro~ito onim sijelima na kojima prisustvuju besposlene i neodgovorne ène. Ona ne dopu{ta sebi da prihvati ta brbljanja, glasine i sumnji~enja, i dalje ih pri~a i prenosi bez dokaza o njihovoj ispravnosti, vjerodostojnosti i pouzdanosti. Naprotiv, ona je spremna prenijeti ove glasine prije potvrde njihove ispravnosti i nepostojanja laì koja je zabranjena, a o kojoj Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: ôvjeku je dovoljno laì da govori sve ono {to ~uje.603
ÛVA SVOJ JEZIK OD GIBETA I NEMIMETA ÛVA GIBETA NEMIMETA

@ena muslimanka, koja je svjesna upute svoje vjere, bogobojazna je i boji se Allaha u tajnosti i na javi. Ona vodi brigu o tome da joj ne izmakne rije~ u kojoj }e biti gibet (ogovaranje) ili nemimet (preno{enje tu|ih rije~i), kojom }e rasrditi svoga Gospodara i koja }e je u~initi jednom iz skupine èna koje ogovaraju i prenose tu|e rije~i, a kojima Allah, d`.{., èstoko prijeti. U~e}i rije~i Uzvi{enog Allaha: ...I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha, Allah,
242
zaista, prima pokajanje i samilostan je,604 ona osje}a zlo~in gibeta kao grozno i omraèno djelo jer se poredi s jedenjem mesa umrlog brata. Ona tada ùri da u~ini tevbu (pokajanje) koju Allah, d`.{., spominje na kraju ajeta i uto~i{te traì u istigfaru (traènju oprosta za svoje grijehe), ~im nekoga ogovori. Ona slu{a rije~i plemenitog Vjerovjesnika koji kaè: Pravi je vjernik onaj vjernik od ~ijeg jezika i ruke su sigurni muslimani.605 Ona osje}a da je gibet grijeh koji ne dolikuje muslimanki koja je izgovorila dva {ehadeta i da se ona èna kojoj gibet pre|e u naviku na njenim sijelima, ne ubraja u dobre muslimanke. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: Dovoljno ti je da o Safijji zna{ to i to - neki prenosioci kaù: zna~i da je ona bila niska - pa je rekao Poslanik, s.a.v.s.: Rekla si jednu rije~ koja bi, ako bi pala u more, nadvladala ga. 606 @ena muslimanka pomno slu{a saop}enje o sedam velikih grijeha u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., traì da ih se kloni. Ona pronalazi da postoje i gori i opasniji grijesi od gibeta, a to je potvaranje za blud ~estitih èna i bezazlenih vjernica, {to se de{ava nekim ènama u njihovim dru{tvima: Klonite se sedam velikih grijeha! Upitan je: Allahov Poslani~e, a koji su to? Odgovorio je: Pripisivanje druga Allahu, sihr, ubijanje nedu`ne osobe, uzimanje kamate, bespravno tro{enje imetka siro~adi, bjeànje s bojnog polja i potvaranje za blud ~estitih èna i bezazlenih vjernica.607 @ena muslimanka razumije i shvata ovo veli~anstveno usmjerenje kako bi prestala s gibetom, te kako ne bi zaglibila u neki od njegovih oblika. Ona nikome ne dozvoljava da ogovara na njenom sijelu. Naprotiv, ona {titi svoje sestre od jezika nepravde i neprijateljstva i odbacuje lo{ govor o njima, slijede}i rije~i Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Ko za{titi meso svoga brata od ogovaranja, Allah }e ga osloboditi od Vatre.608 Bogobojazna èna muslimanka ~uva svoj jezik, tako|er, i od preno{enja tu|ih rije~i i ona, doista, zna kakva je uloga ovog poroka u rasprostranjenosti zla i nepravde u dru{tvu i u prekidanju veza ljubavi i prijateljstva me|u njegovim ~lanovima, kao {to to obznanjuje Allahov Poslanik, s.a.v.s., rije~ima: Najbolji Allahovi robovi jesu oni koji ~ine zikr Allahu, a najgori Allahovi robovi su oni koji prenose tu|e rije~i, koji rastavljaju one koji se vole i koji nanose nepravdu nedu`nim ljudima.609 @eni koja prenosi tu|e rije~i, koja zava|a one koji se vole, koja {iri neprijateljstvo, dovoljno je poniènje na ovome svijetu i vatra na ahiretu, ako ravnodu{no nastavi u svojoj zabludi, zalutalosti i preno{enju tu|ih rije~i me|u ljudima. Ovo je vjerodostojni i jasni hadis koji svakom ko prenosi tu|e rije~i, zabranjuje blagodati Dènneta: U Dènnet ne}e u}i onaj ko prenosi tu|e rije~i.610
243
Ono {to du{u vjernice uznemirava i ispunjava je strepnjom i strahom od te{kih posljedica preno{enja tu|ih rije~i jeste ~injenica da se Allahova kazna obru{ava na svakog ko prenosi tu|e rije~i, odmah nakon {to se poloì u njegov kabur. To nalazimo u vjerodostojnom hadisu koji pored Buharije i Muslima biljeè i drugi, od Ibn - Abbasa r.a.: Pri~ao je: Allahov Poslanik, pro{ao je pored dva kabura, pa je rekao: Ova dvojica se sada ka`njavaju, a ne ka`njavaju se zbog velikog grijeha! Jedan je od njih prenosio tu|e rije~i, a drugi se nije ~uvao od mokra}e kada bi mokrio. Pri~ao je dalje: Te je potraìo zelenu granu, raspolovio je, a zatim jedan dio usadio na jedan kabur, a drugi dio na drugi. Potom je rekao: Mo`da }e im biti olak{ano dok se ne osu{e.611
KLONI SE PSOVKE I BESTIDNOG GOVORA

@ena muslimanka koju je islam odgojio nema na svom jeziku besramnog govora ili bestidnog razgovora i nikoga ne psuje i ne grdi, jer zna da moralna usmjerenja islama izazivaju odvratnost pri ~emu i psovku ~ine nemoralom koji djeluje na ljepotu ~ovjekovog islama. Ta usmjerenja bestidnika i bezobraznika ~ine osobu nepoèljnom i omraènom osobom kod Uzvi{enog Allaha: Od Ibn - Mesuda, r.a., prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: Psovanje muslimana je razvrat, a njegovo ubistvo je nevjerstvo.612 Allah, doista, ne voli ni jednog neuljudnog i bestidnog ~ovjeka.613 Doista Uzvi{eni Allah prezire besramnog ~ovjeka koji je neuljudan.614 To su, doista, svojstva koja ne dolikuju èni muslimanki koja je iz upute islama udahnula da{ak Boànske upute, ~ije je srce ispunjeno svjetlo{}u imana i ~iji jezik i osje}aji su odgojeni putem propisa i nauke [eriata. Ona je, potom, udaljena i od vrije|anja ili prostih prepirki u kojima se isprepli}u psovke i prosti govor. Prosvije}ena èna muslimanka sve je dalje od ovog moralnog propadanja i posrtaja kad god se pred njom ukaè lijepi primjer u rije~ima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u njegovim djelima i njegovoj izvanrednoj biografiji. Poznato je da od njega nije potekla ni jedna uvredljiva rije~ koja bi povrijedila osje}aje nekog ~ovjeka ili povrijedila njegov ugled ili omalovaìla ne~ije ljudsko dostojanstvo. Enes bin Malik, r.a., koji je bio sluga Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dugi niz godina, kaè: Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije psovao, prosto govorio, niti je proklinjao. Kada bi nekoga ruìo, rekao bi: [ta mu je? Palo mu ~elo u pra{inu.615, 616 [tavi{e, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ~uvao je svoj jezik od proklinjanja mu{rika, koji su se udaljili od njega i svoja srca zatvorli da ne slu{aju njegovo pozivanje u vjeru. On ih nije
244
zlostavljao niti im je upu}ivao uvredljive rije~i. O tome nas obavje{tava cijenjeni sahabija Ebu - Hurejre kad kaè: Re~eno je: Allahov Poslani~e! Prokuni mu{rike. Rekao je: Ja nisam poslat da proklinjem. Ja sam, doista, poslat kao milost.617 Allahov Poslanik, s.a.v.s., teì iskorjenjivanju zla, mr`nje i neprijateljstva iz ljudskih du{a, sve dok ne postigne maksimum u tome. On muslimanima predo~ava da je onaj ko svoj jezik koristi u neprijateljstvu prema ljudima, atakuje na njihovu ~ast i njihove imetke, istinski muflis (bankrot) koji }e izgubiti i dunjaluk i ahiret, jer }e njegova lahkomislena neprijateljstva prema ljudima izbrisati dobra djela koja je u~inio u svom ìvotu i sva }e njegova djela propasti i na dan zastra{uju}eg polaganja ra~una bit }e neza{ti}en i ne}e mu biti spasa od vatre dèhenemske. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao je svoje ashabe: Znate li ko je muflis (bankrot)? Odgovorili su: Muflis je kod nas onaj ~ovjek koji nema novca, a niti robe. Rekao je: Doista je muflis onaj ~ovjek iz mog ummeta koji na Sudnjem danu do|e s namazom, postom i zekatom (koje je na ovome svijetu izvr{io), ali do|e i s time da je ovoga opsovao, onoga napadao, zakinuo imetak ovoga, prolio krv onoga i udario ovoga, pa }e od njegovih dobrih djela biti dato ovome i onome. Ako se iscrpe njegova dobra djela prije nego {to se podmire njegovi dugovi, onda }e se od njih uzimati grijesi i njemu natovariti, a zatim }e biti ba~en u Vatru.618 Nema sumnje da su iz ìvota iskrenih muslimanki, koje su napojene s vrela ~istog islama, odstranjene isprazne besposlice, kao {to su odstranjene prepirke i sva|e koje vode psovkama i vrije|anjima u ènskom islamskom dru{tvu, koje se temelji na vrijednostima, odgoju i po{tovanju ljudskih osje}aja i dru{tvenom progresu u pona{anju i dijalogu.
NE RUGA SE NIKOME
Li~nost ène muslimanke, koja je napojena ljubavlju prema skromnosti i udaljeno{}u od oholosti i uobraènosti, doista, odlikuje se osobinom da nije mogu}e da se bilo kome ruga i ismijava ga. Kuranska uputa, koja joj je usadila ljubav prema skromnosti i prezir prema oholosti, doista, je ta koja je {titi i ~uva od podrugljivosti i ismijavanja drugih èna, njihovog omalovaàvanja i potcjenjivanja. O vjernici, neka se mu{karci jedni drugima ne rugaju, mo`da su oni bolji od njih, a ni ène drugim ènama, mo`da su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ru`nim nadimcima! O, kako je to ru`no da se
245
vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju - sami sebi - ~ine nepravdu. 619 Iz izvora poslani~ke upute, èna muslimanka, tako|er, crpi osobine skromnosti i blagosti, kloni se oholosti, ruganja i omalovaàvanja ljudi, jer ona ~ita rije~i Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje biljeì Muslim, u kojim se kaè da je omalovaàvanje ljudi ~isto zlo: Dovoljno je ~ovjeku zla da omalovaàva svoga brata muslimana.620
POSTUPA BLAGO POSTUPA PREMA LJUDIMA

@ena je po prirodi, nje`na, ljubazna, blaga i dobrodu{na i to je najprikladnije fizionomiji ène i njenoj konstituciji. Otud dolazi do toga da se ène nazivaju nje`nijim polom. @ena muslimanka, koja se napaja iz upute svoje ~iste vjere, najljubaznija je prema ènama koje su u njenom okruènju, najdobrodu{nija je i najblaà u suìvotu s njima, jer su nje`nost, blagost i ~ednost osobine koje Allah, d`.{., voli kod Svojih robova vjernika i On ~ini da su oni, koji se kite tim svojstvima, bliski du{ama i dragi srcima. Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa }e ti du{manin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu posti}i samo strpljivi; to mogu posti}i samo vrlo sre}ni. 621 Kuranski i hadiski tekstovi, jedan iza drugoga, omiljavaju blagost (ljubaznost) i na nju podsti~u, potvr|uju}i da je to visok moral koji treba vladati u islamskom dru{tvu i kojim }e se odlikovati svaki ~ovjek musliman koji ìvi u tom dru{tvu, koji razumije propise svoje vjere i osvjetljava put njenom blje{tavom uputom. @eni muslimanki dovoljno je da zna da je blagost jedno od Allahovih uzvi{enih svojstava koje On èli Svojim robovima u svim stvarima. Doista je Allah blag i voli blagost u svim stvarima.622 Doista je to visoko moralno svojstvo koje Allah obilato nagra|uje vi{e od bilo kojeg drugog moralnog svojstva. Doista je Allah blag i voli blagost. On za blagost (ljubaznost) daje ono {to ne daje za grubost niti za bilo {ta drugo.623 Veli~anstvena vjerovjesni~ka uputa uznosi blagost do te mjere da je ~ini ukrasom svega. Pri ~emu god se na|e, ukrasi ga i ~ini je dragim du{ama i pogledima, a sve ono iz ~ega se ukloni blagost, pokvari ga i odbije od njega srca i du{e: U ~emu god se na|e blagost (ljubaznost), ona to ukrasi, a gdje god ne bude blagosti, to bude unakaèno (manjkavo).624 Allahov Poslanik, s.a.v.s., podu~avao je muslimane blagosti u postupanju prema ljudima, usmjeravao ih je ka najrazboritijem na~inu postupanja koji dolikuje muslimanu koji poziva u
246
vjeru Allaha Milostivog, Blagog prema Svojim robovima, bez obzira koliko situacija izazivala srd`bu i raspirivala ljutnju i gnjev. Od Ebu - Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: Ustao je jedan beduin i mokrio u dàmiji, te su ga ljudi napali zbog toga. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao im je: Pustite ga. A na njegovu mokra}u izlijte veliku kofu vode ili veliku kantu vode. Vama je, doista, nare|eno da olak{avate, a ne da oteàvate.625 Blago{}u, olak{avanjem, ugodnom rije~ju i pra{tanjem otvaraju se otvori na srcima ljudi. Ljudi se pozivaju istini,a ne nasilju, oteàvanju, grubosti, grdnji i prijetnji. Otud Allahov Poslanik, s.a.v.s., upu}uje: Obradujte i nemojte biti odbojni, olak{avajte i nemojte oteàvati. 626 Prirodno je da ljudi bjeè od grubosti, surovosti i nasilja i da im je priro|ena nje`nost, dobrodu{nost, popustljivost i blagost (ljubaznost). Zato Uzvi{eni Allah kaè Svome Poslaniku, s.a.v.s.: ...a da si osoran i grub, razbjeàli bi se iz tvoje blizine.... 627 Ovo je, doista, vje~ni govor, postojan i ~vrst zakonik za svaku ènu misonarku koja se prihvatila pozivanja èna u vjeru, jer je na njoj da do njihovih srca do|e na najbolji na~in i da pri tome iskoristi sve metode blagosti, vje{tine, dobrodu{nosti i nje`nosti, pa makar od onih koje poziva doìvjela i odbacivanje, indiferentnost i izbjegavanje. Blaga, nje`na i draga rije~, bez sumnje, pronalazi svoj put do svih dijelova du{a i njihovih otvora, kao {to je neminovno da ostavi èljeni trag na du{ama onih kojim se obra}a. Ovim je Allah, d`.{., posavjetovao Svoga vjerovjesnika Musaa, a.s., i njegovog brata Haruna, kada ih je poslao tagutu (silniku) i oholom Faraonu: Idite Faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim rije~ima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao! 628 Nema sumnje da blagost u uputi ove vjere predstavlja svako dobro. Kome bude data, posti}i }e svako dobro, a kome bude uskra}ena, bit }e mu uskra}eno svako dobro. To se nalazi u hadisu koji prenosi Dèrir bin Abdullah koji kaè: ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaè: Kome bude uskra}ena blagost (ljubaznost), uskra}eno mu je svako dobro.629 Vjerovjesnikova praksa poja{njava nam da se ovo dobro razlijeva na pojedince, porodice i narode, ako je blagost vodi~ u njihovom ìvotu i ako je to jedna od njihovih lijepih i veli~anstvenih moralnih osobina. To nalazimo u hadisu Ai{e, r.a., u kojem joj Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: O Ai{a, budi blaga (ljubazna). Ta, Allah, doista, kada uku}anima èli dobro, uputi ih da budu blagi.630 U drugom predanju stoji:
247
Kada Allah èli uku}anima dobro, me|u njih unese blagost.631 Prenosi se od Dàbira, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kada Allah jednom narodu èli dobro, me|u njih unese blagost.632 [ta ima veli~anstvenije od moralne osobine kojom se okiti ljudsko bi}e, te mu bude za{tta od vatre dèhenemske? O tom nas je obavijestio plemeniti Poslanik, s.a.v.s., u drugom hadisu, u kojem kaè: Ho}ete li da vas obavijestim ko je zabranjen dèhenemskoj vatri ili kome je vatra dèhenemska zabranjena? Zabranjena je svakom bliskom, ljubaznom, blagom i jednostavnom (~ovjeku).633 Vjerovjesnikova uputa uzvisuje ~ovjeka, ona u njeg zasa|uje osobinu blagosti (ljubaznosti) i od njega traì da bude blag, pa ~ak i sa ìvotinjom koju kolje i to ubraja u dobro~instvo kao najvi{i stupanj do kojeg dolaze najbogobojazniji dobri ljudi. Allah je, doista, propisao dobro~instvo (lijep postupak) u svakoj prilici: pa kada ubijate, ubijajte lijepo (dostojanstveno), a kada koljete, koljite lijepo, i neka onaj ko ho}e da kolje (neku ìvotinju) prvo nao{tri svoj no` i neka poloì svoju `rtvu.634 Blagost prema ìvotinji, doista, dokaz je nje`nosti ljudske du{e koja je kolje, ~ime se poistovje}uje sa svakim ìvim bi}em. A u ~ijoj du{i se u~vrsti ovo zna~enje pri postupanju prema ìvim bi}ima, takva }e osoba biti najblaì i najnje`niji ~ovjek. Bogobojazna èna muslimanka moè predo~iti sebi obuhvatnost islamskih smjernica upu}enih ljudskom rodu vezanih za blagost koja, ~ak, obuhva}a i blagost prema ìvotinjama.
MILOSTIVA MILOSTIVA JE
@ena muslimanka, ~ija du{a se napaja iz upute njene vjere, milostiva je. Iz njenog velikog srca razbukatavaju se izvori milosti i nje`nosti i njena du{a je dobronamjerna, jer zna da je njena milost prema ljudima koji je okruùju , uzrok izliva milosti s nebesa na nju samu. Ona zna da onaj ko nije milostiv prema ljudima ne}e zadobiti ni Allahovu milost, kao {to zna da onaj od koga je Allahova milost zaklonjena pripada skupini onih koji su propali i kojima je ona zabranjena, kao {to se to navodi u sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Budi milostiv prema onome ko je na Zemlji, prema tebi }e biti milostiv Onaj Koji je na nebesima.635 Onaj ko ne bude milostiv prema ljudima, Allah ne}e biti milostiv prema njemu.636 Milost se ne odstranjuje ni od koga osim od nesretnika.637 U du{i bogobojazne ène muslimanke nije milost ograni~ena samo na njenu porodicu,
248
njenu djecu, bliè i dalje ro|ake, nego se u njenoj du{i krug milosti pro{iruje, sve dok ne obuhvati sve ljude, jer ona slu{a Vjerovjesnkovu uputu, koja obuhvata sve ljude i koja milost ~ini jednim od uvjeta imana: Ne}ete biti pravi vjernici sve dok ne budete milostivi. Rekli su (prisutni): Allahov Poslani~e, svi smo mi milostivi. Rekao je: Nije milost da bilo koji od vas bude milostiv prema svome prijatelju, nego je to milost prema ljudima, milost prema svima op}enito.638 To je sveobuhvatna i potpuna milost ~ije je izvore islam rasplamsao u srcu vjernika i vjernica, koji je milost u~inio jednim od svojstava po kojem se raspoznaju, kako bi islamsko dru{tvo, sa svojim mu{karcima i ènama, svojim bogatim i siroma{nim ljudima, kao i ostalim njegovim pojedincima, bilo solidarno i samilosno, dru{tvo u kojem vlada milost, u ~ijim dijelovima se i {iri bratstvo i me|u kojima vlada atmosfera me|usobne blagosti i nje`nosti. Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je jedinstven primjer iskrene i suptilne milosti. âk kada bi ~uo pla~ djeteta, dok bi predvodio dèmat, skratio bi svoj namaz, uvaàvaju}i osje}aje majke koja ~ezne za djetetom. Buharija i Muslim biljeè hadis od Enesa, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ja, doista, stupim u namaz i èlim da ga oduljim, pa za~ujem pla~ djeteta, te skratim svoj namaz, znaju}i kolika je ja~ina osje}aja majke zbog njegovog pla~a. Jednom mu je do{ao beduin i upitao ga: Zar vi ljubite svoju djecu? Pa mi ih ne ljubimo. Na to mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovorio: Ne mogu ispuniti tvoje srce milo{}u ako ju je Allah, d`.{., odstranio iz tvoga srca.640 Allahov Poslanik, s.a.v.s., poljubio je Hasana, sina Alijinog, r.a., a kod njega je bio El Akre bin Habis et - Temimi, te je El - Akre rekao: Ja imam desetero djece i nikad ni jedno od njih nisam poljubio. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pogledao je u njega, a zatim rekao: Onaj ko nema milosti prema drugima, ne}e ni drugi imati milosti prema njemu.641 Omer, r.a., htio je da jednog muslimana postavi za valiju (namjesnika), pa je ~uo da kaè ono {to je rekao i El - Akre bin Habis - da on ne ljubi svoju djecu. Omer je odustao od postavljanja ovog ~ovjeka za valiju, govore}i: Ako iz tvoje du{e ne izvire milost prema tvojoj djeci, kako }e{ onda biti milostiv prema drugim ljudima? Tako mi Allaha, nikad te ne}u postaviti za valiju. Potom je pocijepao pismo kojim se postavlja za valiju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pro{irio je krug milosti u du{ama muslimana i muslimanki, te je u~inio da se ona ne svodi samo na milost prema ljudima, nego obuhvata i ìvotinje, tako|er. To se navodi u mnogobrojnim vjerodostojnim hadisima, a jedan od njih jeste i hadis koji biljeè Buharija i Muslim od Ebu - Hurejrea, r.a., koji kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Jednom prilikom neki ~ovjek i{ao je putem te je oèdnio. Prona{ao je bunar, pa se u njeg spustio i napio, a zatim je iza{ao. Kad tamo pas dah}e od è|i i jede vla`no tle od è|i.
249
Na to je ~ovjek rekao: Ovaj pas je oèdnio kao {to sam ja bio oèdnio. Potom se spustio u bunar i napunio svoju cipelu vodom, prihvatio je ustima, popeo se i napojio psa. Allah mu je (zbog toga) zahvalio i oprostio mu (prija{nje grijehe). Upitali su (prisutni): Zar mi imamo nagradu i za hizmet stoke? Odgovorio je: Za svaku vla`nu jetru (ìvo bi}e) ima nagrada.642 Tako|er, Buharija i Muslim prenose hadis od Ibn - Omera u kojem se kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ka`njena je èna zbog ma~ke koju je zatvorila sve dok nije umrla od gladi, te je zbog nje u{la u Dèhennem. Rekao je: Pa su rekli: Allah najbolje zna: ti je nisi ni nahranila ni napojila kad si je zatvorila, a nisi je ni pustila pa da jede insekte i (sitne) gmizavce (koji su izlazili) iz zemlje.643 Allahov Poslanik, s.a.v.s., teìo je uzdizanju milosti do krajnjih granica. Jednom prilikom je legao te je do{la ptica crvenda} lepr{aju}i po njegovoj glavi, kao da traì uto~i{te kod njega, àle}i se na nasilje jednog ~ovjeka koji je uzeo njeno jaje. Rekao je: Kako li je àlosna zbog svoga jajeta?! Potom je ~ovjek rekao: Allahov Poslani~e, ja sam uzeo njeno jaje. Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Vrati joj ga iz milosti prema njoj.644 Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., ovom svojom smjernicom èlio je da u du{e muslimana i muslimanki usadi osje}aj duboke, potpune i sveobuhvatne milosti, kako bi, svako ko je izgovorio dva {ehadeta, u svojoj prirodi i naravi postao milostiv, pa i prema ìvotinji. Kada srce ~ovjeka bude milostivo ~ak i prema ìvotinji, nemogu}e je da bude grubo prema svome bratu ~ovjeku. Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je milostiv prema ~ovjeku i prema ìvotinji i ni{ta ga nije spre~avalo da u svojim usmjerenjima navra}a na milosr|e me|u ljudima i da ga produbljuje u du{ama muslimana i muslimanki, potvr|uju}i da je milosr|e klju~ Allahove milosti prema Njegovim robovima i jedan od razloga Njegovog oprosta i nagrade onima koji su milostivi, makar oni bili neposlu{ni Allahovi robovi i gre{nici. Muslim u svome Sahihu navodi hadis od Ebu - Hurejrea koji kaè: Rekao je Allahov Poslaniik, s.a.v.s.: Jednom priliikom pas je kruìo oko bunara, a è| samo {to ga nije ubila, kada ga je ugledala jedna prostitutka (pripadnica) Benu - Israil. Uzela je svoju cipelu, napunila ju je i napojila ga, te joj je zbog njega bilo opro{teno (pre|a{nji grijesi).645 Kakva je to milost! Nema ve}e blagodati za ~ovjeka od nje! Kakva je to milost! Nema od nje ljep{e moralne osobine kojom se kiti ~ovjek! Dovoljna joj je ~ast i ugled u tome da je Uzvi{eni Allah po njoj uzeo Svoje ime, a On je Milostivi, Samilosni!
250
POMA@E LJUDIMA I OTKLANJA NEVOLJU OD NJIH

Iskrena èna muslimanka, koja svoju du{u napaja iz upute njene istinite vjere, vodi brigu o tome da bude element izgradnje, koristi i dobra, ne samo za sebe nego i za sve ljude. Ona neprestano istraùje prilike za ~injenje dobra, ùre}i da ga u~ini onoliko koliko je u mogu}nosti. Ona to radi na osnovu rije~i Uzvi{enog Allaha: ... I dobra djela ~inite da biste postigli ono {to èlite. 646 Ona zna da je ~injenje dobra drugim ljudima ibadet, sve dok time èli Allahova nagradu. Vrata ~injenja dobra su otvorena pred svim muslimanma koji su u mogu}nosti da pro|u kroz njih kada god èle, te time zadobiju Allahovu milost i zadovoljstvo. Na~ini dobro~instva, dobra i pokornosti Allahu, d`.{., mnogobrojni su i njihovo polje djelovanja jeste prostrano i {iroko. Ono je dovoljno prostrano za sve one koji rade na Allahovom putu. Bilo koje djelo plemenitih ljudi, koje u~ine u ime Allaha, upisat }e im se kao sadaka (milostinja). Svako dobro djelo je sadaka.647 Lijepa rije~ je sadaka.648 Doista je Allahova milost sveobuhvatna i ona obuhvata i svaku muslimanku koja je pro~istila svoju du{u i ~iji nijet je iskren u ime Allaha. Ona }e razumjeti, ako u~ini dobro i ako ne u~ini dobro, pod uvjetom da se kloni zla. Prenosi Ebu - Musa, r.a., od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: Svaki musliman je duàn da udijeli sadaku (milostinju). Upita{e: Allahov Poslani~e, {ta ako nema ni{ta da udijeli? Odgovorio je: Neka radi svojim dvjema rukama, koristit }e samom sebi i udijelit }e sadaku. Upita{e: [ta ako to ne bude mogao ili to ne bude ~inio? Odgovorio je: Neka pomogne jadnom siromahu. Upita{e: Ako to ne u~ini? Odgovorio je: Neka nare|uje dobro~instvo ili dobro. Reko{e: Ako to ne ~ini? Rekao je: Neka se kloni zla. To mu je, doista, sadaka.649 Allahov Poslanik, s.a.v.s., zapo~inje hadis rije~ima: Svaki musliman je duàn udijeliti sadaku, a potom nabraja nijanse dobro~instva i dobra, pomo}u kojeg je svaki musliman i muslimanka u mogu}nosti da ubere plodove nagrade tih milosr|a. Tako je, èna muslimanka du`na udijeliti sadaku, tj. na njoj je da ~ini plemenita djela koja }e graditi njeno dru{tvo. A ako to nije u stanju, ili to ne ~ini iz nekog razloga, nema ni{ta manje od toga da svoj jezik i svoja ~ula ~uva od ~injenja svega onoga {to je lo{e, a i to je sadaka. Sva aktivna i pasivna djela kod muslimana i muslimanki usmjerena su ka sluènju istine koja vlada dru{tvom muslimana i muslimanki. A ~ovjek je musliman onaj od ~ijeg jezika i ruku su mirni ostali muslimani.650
251
Zato èna muslimanka neprestano nastoji ~initi dobro, teè}i ka njemu i nadaju}i se da }e ga u~initi. Ona se kloni zla, izbjegava ga i ustrajna je u tome da ne zapadne u njega. Time ona spada u najbolje muslimane i muslimanke u islamskom dru{tvu. O tome nas obavje{tava Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji biljeì imam Ahmed u kojem se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zastao kod ljudi koji su sjedili i rekao: Ho}ete li da vas obavijestim o najboljim i najgorim me|u vama? Narod je {utio. Ponovio je to tri puta, pa je jedan ~ovjek iz tog naroda rekao: Da, Allahov Poslani~e. Rekao je: Najbolji je me|u vama onaj od kojeg se o~ekuje dobro i od ~ijeg se je zla sigurno, a najgori me|u vama jeste onaj od kojeg se o~ekuje dobro, a od ~ijeg zla nije se sigurno.651 @ena muslimanka, koja je svjesna svog islama, koja se napaja s izvora ~iste upute, spada u vrstu od koje se o~ekuje dobro i od ~ijeg zla se sigurno. Ako joj se pruì prilika da u~ini dobro djelo na ovome svijetu, ona je, doista, sigurna da njen trud ne}e propasti i da se njeno nastojanje ne}e izjaloviti. Ona je sigurna da }e biti nagra|ena za svoje dobro~instvo na ovome i na onome svijetu: Ko od vjernika otkloni jednu od ovosvjetskih tegoba, Allah }e od njega otkloniti jednu od tegoba na Sudnjem danu. A ko olak{a onome kome je te{ko, Allah }e njemu olak{ati na ovome i na onome svijetu.652 @ena muslimanka ne àli truda u ~injenju dobra, ako je to u stanju. A kako i da ne bude tako? Ona iz Poslanikove, s.a.v.s., upute zna da oklijevanje u ~injenju dobra, kada je to u stanju, prijeti i{~eznu}u blagodati: Ne postoji nijedan rob koga je Allah obilno obasuo nekom blagodati, zatim je u~injeno da ljudi imaju potrebu kod njega, pa on pokaè mrzovolju, a da ta blagodat ne}e biti izloèna i{~eznu}u.653 @ena muslimanka ne omalovaàva ni jedno dobro djelo, bez obzira koliko malo bilo, sve dok ga prati iskreni nijjet (odluka) i ~injenje djela samo u ime Allaha, d`.{. Ponekad je dobro djelo u funkciji otklanjanja zla od muslimana i muslimanki. Ovu situaciju oslikava nekoliko vjerodostojnih hadisa na najveli~anstveniji na~in. Jedan je od njih hadis u kojem Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaè: Vidio sam ~ovjeka koji uìva u Dènnetu zbog drveta koje je posjekao sa sredine puta, a koje je {tetilo ljudima.654 Dobro ima dva lica i na muslimanima i muslimankama je da ih ~ine i da se takmi~e u Allahovom zadovoljstvu putem njihovog ~injenja: ~injenje dobra i koristi ljudima i otklanjanje zla i nevolje od njih. Otklanjanje zla i nevolje od muslimana nije nimalo manje od ~injenja dobra i koristi prema njima. Oboje se ubraja u dobra djela za koja }e imati nagradu i biti nagra|en onaj ko ih ~ini. Dru{tva u svim vremenima i na svim mjestima imaju potrebu za ove dvije vrste djela zajedno, jer se putem njih {iri dobro i dobro~instvo u dru{tvu, u~vr{}uju korijeni ljubavi me|u
252
pojedincima i putem njih oni osje}aju ljepotu i zadovoljstvo ìvota. Ovo je cilj ~ijem ostvarenju islam teì putem svog neprestanog podstrekavanja na ~injenje dobra i koristi prema ljudima i na otklanjanje nevolje od njih. Jedno od visokih islamskih usmjerenja u otklanjanju zla i nasilja od muslimana i muslimanki nalazi se u hadisu koji prenosi Ebu - Berzeh, a koji kaè: Rekao sam: Allahov Vjerovjesni~e! Podu~i me ne~emu ~ime }u se okoristiti. Rekao je: Skloni s puta ono {to {teti muslimanima.655 U drugom predanju stoji: Allahov Poslani~e! Uputi me na djelo koje }e me uvesti u Dènnet. Rekao je: Ukloni s puta ono {to {teti. To ti je sadaka.656 Koje je dru{tvo odgojeno i napredno kao ovo koje islam gradi, jer ubacuje u osje}aje svakog pojedinca da su dobra djela ta koja pribliàvaju Allahu, koja svog vlasnika uvode u Dènnet zbog otklanjanja s puta onoga {to {teti ljudima? ôvje~anstvo je danas u najve}oj potrebi za ovakvim odgojenim i naprednim dru{tvom koje islam gradi. U njemu svaki pojedinac osje}a da u~estvuje u ~injenju dobra i u napretku dru{tva, {to ga pribliàva Allahu i uvodi u Dènnet, makar njegovo djelo bilo i otklanjanje s puta onoga {to {teti ljudima. Postoji razlika izme|u dru{tva koje formira ove osjetljive du{e koje ne podnose da gledaju raskala{enost, nazadnost i nemarnost u dru{tvu, i izme|u dru{tva koje ne obra}a pa`nju na formiranje li~nosti njegovih pojedinaca. Vidjet }e{ ih kako ne mare za tim da na put bacaju izmet, ne~isto}u i ono {to }e {tetiti, ne obra}aju}i pa`nju na to da }e time nasilje u~initi ljudima. Ovo nemarno dru{tvo prisiljeno je da izdaje zakonike i odredbe koji }e ka`njavati prestupnike. Kako je samo velika razlika izme|u dru{tva koje je na pravom putu, uz pomo} upute ove vjere, dru{tva u kojem pojedinci ùre da sklone s puta ono {to {teti ljudima, povode}i se za Allahovom naredbom i èle}i Njegovu nagradu i izme|u dru{tva zalutalog od Allahove upute, dru{tva u kojem njegovi pojedinci ne mare za tim ko baca svoj izmet koji je ba~en sa balkona, prozora i terasa njihovih ku}a!! Ako je civilizovani zapadni svijet dostigao visoki stupanj ure|enja, privikavanjem njegovih pojedinaca na po{tivanje tog ure|enja i njegovog preciznog i energi~nog sprovo|enja, pa islam ga je u tome pretekao jo{ prije skoro petnaest vijekova s ogromnom razlikom. Ta razlika o~ituje se u tome da se pojedinac musliman predaje sprovo|enju ure|enja svojom iskreno{}u i odano{}u, jer on smatra da njegova nemarnost i izlazak iz okvira tog ure|enja predstavlja nepokornost Allahu, d`.{., za koju }e biti ka`njen na Sudnjem danu. Za razliku od toga zapadnjak u suprotstavljanju ure|enju vidi samo gra|anski prekr{aj, za koji }e koriti samog sebe, ili, pak, ne}e ni koriti, i tako se stvar zavr{ava, osobito ako bi bio daleko od o~iju ljudi i od o~iju vlasti.
253
POMA@E @ENI U NEVOLJI

Bogobojazna èna muslimanka isti~e se po prirodi svoje moralne i du{evne konstitucije stvaranja i njena li~nost odlikuje se pra{tanjem, lijepim moralom i lijepim postupanjem. Ako joj njena sestra ne{to duguje i pribliì se vrijeme ispunjenja tog duga, a njena sestra koja joj duguje nalazi se u te{koj situaciji, ona }e je pri~ekati dok je ne pro|e ta njena nevolja i dok za nju ne nastupi olak{anje. Ona }e tako postupiti na osnovu rije~i Uzvi{enog Allaha, Koji kaè: A ako je u nevolji, onda pri~ekajte dok bude imao... 657 êkanje na vra}anje duga onoga ko je u nevolji ubraja se u plemeniti moral koji islam preporu~uje, jer se u njemu nalazi ostvarenje ljudskosti ~ovjeka u njegovom postupanju prema njegovom bratu ~ovjeku, makar mu on dugovao. @ena muslimanka, ako se povodi za ovim zna~enjem ljudskosti u ~ekanju na ispunjenje duga njene sestre koja je u nevolji, ona se povodi za naredbom svoga Gospodara i time ~ini dobro djelo koje }e je spasiti od tegobe na Sudnjem danu, koje }e joj omogu}iti hladovanje u hladovini veli~anstvenog Ar{a, na dan kada ne}e biti drugog hlada osim njegovog. Od Ebu - Katadea, r.a., prenosi se da je rekao: ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaè: Koga raduje da ga Allah spasi od tegoba na Sudnjem danu, neka pri~eka onoga ko je u nevolji658, ili neka mu dug659 oprosti. 660 Od Ebu - Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: Allahov je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko pri~eka onoga ko je u nevolji, ili mu oprosti dug, Allah }e ga na Sudnjem danu staviti u hladovinu Njegovog Ar{a, onog dana kada ne bude drugog hlada osim njegovog.661 Iskrena èna muslimanka moè se popeti do ovih visina ako je bogata i imu}na, te }e svojoj sestri, koja joj duguje, oprostiti njen dug ili jedan njegov dio. Na taj na~in joj pomaè u ispunjenju tog duga i time zara|uje veli~anstvenu nagradu, jer }e joj Allah, d`.{., zbog pra{tanja duga njene sestre, nadoknaditi ve}im, bogatijim i veli~anstvenijim oprostom, nadomje{taju}i ono ~ime je uskra}ena, pra{taju}i joj njene grijehe i spa{avaju}i je od uàsa na Sudnjem danu. Prenosi se od Ebu - Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Bio je jedan ~ovjek koji je ljudima davao pozajmice pa bi svome slugi govorio: Kada do|e{ do siromaha koji je u te{koj situaciji, oprosti mu (dug). Mo`da Allah nama oprosti. Susreo je Allaha (umro je) i On mu je oprostio.662
254
Od Ebu - Mesuda el - Bedrija, r.a., prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ôvjek koji je ìvio prije vas, polagao je ra~un (pred Allahom), pa se kod njega nije zadesilo ni{ta (od dobrih djela), osim da je trgovao s ljudima i davao im pozajmice i opra{tao im dugove.663 Bio je bogat te je nare|ivao svojim slugama da oproste dug onome ko je u te{koj situaciji. Allah, d`.{., rekao je: Mi smo u tome pre~i od njega. Oprostite mu (grijehe).664 Od Huzejfe, r.a., prenosi se da je rekao: Alahu je doveden jedan od njegovih robova kojem je dat imetak, te ga je upitao: [ta si uradio na dunjaluku?, a Allahu ne}e mo}i sakriti nikakav govor. Odgovorio je: Gospodaru, dao si mi imetak i ja sam pozajmljivao ljudima. U moj moral spada i pra{tanje. Olak{avao sam bogatom, a ~ekao sam onog ko je u te{kom stanju. Uzvi{eni je Allah rekao: Ja sam u tome pre~i od tebe. Oprostite (grijehe) Mome robu. Ukbe bin Amir i Ebu - Mesud el Ensarij, r.a., rekli su: Ovako smo ~uli iz usta Allahovog Poslanika, s.a.v.s.665
PLEMENITA ONA JE PLEMENITA I VELIKODU[NA

Jedno od svojstava ène muslimanke, koja se pridràva propisa svoje vjere jeste i to da je krase moralne osobine: dobrodu{nost, velikodu{nost, plemenitost i dare`ljivost. Ona je velikodu{na. Njene ruke su dare`ljive prema onim koji su u te{koj situaciji i prema siromasima, one obiluju davanjem i dobrotom, svaki put kada neko zatraì davanje i svaki put kada se pojavi prilika u kojoj je pohvalna velikodu{nost. Ona je u potpunosti sigurna da dobro koje u~ini ne}e propasti kod Allaha, nego }e ostati sa~uvano kod Mudrog i Sveznaju}eg. ...A ono {to od imetka drugima date - Allah, sigurno, za to zna. 666 Ona, doista, vjeruje da }e joj, sve ono {to potro{i na Allahovom putu, Allah mnogostruko nadoknaditi, jer }e na ovome svijetu zadobiti veliku ~ast i ugled, a na ahiretu ogromnu nagradu. Oni koji imanja svoja tro{e na Allahovom putu li~e na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. - A Allah }e onome kome ho}e dati i vi{e; Allah je neizmjerno dobar i sve zna. 667 ... [to god vi udijelite, On }e to nadoknaditi... 668 ... Imetak koji udijelite drugima u va{u je korist, ono {to udijelite drugima neka bude samo iz èlje za Allahovim licem. A ono {to od imetka udijelite drugima, potpuno }e vam se nadoknaditi i ne}e vam biti u~injena nepravda. 669
255
Ona, tako|er, zna da ako se ne ~uva {krtosti i ako je zaokupi briga o sabiranju imetka i blaga, pogodit }e je propast njenog imetka i njegovo umanjivanje i raspadanje, kao {to o tome obavje{tava Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Nema ni jednog dana u kojem (Allahovi) robovi osvanu, a da ne si|u dva meleka. Jedan od njih kaè: Allahu moj, nadoknadi onome ko daje. A drugi kaè: Allahu moj, podari propast onome ko ne daje.670 U hadisi - kudsijju stoji: Dijeli, o sine Ademov, i tebi }e se davati.671 Iskrena je èna muslimanka u potpunosti sigurna da njeno davanje nimalo ne}e umanjiti njen imetak, nego }e ga uve}avati, o~istiti i dati blagoslov u njemu, jer to potvr|uje Allahov Poslanik, s.a.v.s., rije~ima: Sadaka ne}e umanjiti imetak...672 Naprotiv, ona je uvjerena da ono {to potro{i na Allahovom putu, ustinu ne}e propasti, jer je to zapisano u stranici njenih djela, a sve ostalo je prolazno i kratkotrajno. Allahov Poslanik, s.a.v.s., muslimanima i muslimankama obra}a pozornost na ovo uzvi{eno zna~enje dare`ljivosti, velikodu{nosti i plemenitosti, kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao Ai{u, r.a., o tome {ta je ostalo od zaklane ovce: [ta je od nje ostalo? Odgovorila je: Od nje je ostala samo njena ple}ka. Rekao je: Ostalo je sve osim njene ple}ke.673 Zbog svega ovoga, èna muslimanka, koja razumije propise svoje vjere, nastoji biti velikodu{na, prepustiti se davanju i prednja~iti u plemenitosti sredstvima koja posjeduje i koja sti~e, kada god ~uje da neko poziva na velikodu{nost i davanje. Jedan od primjera velikodu{nosti, po kojoj je èna poznata, nalazi se u hadisu koji biljeì Buharija od Ibn - Abbasa, r.a., koji kaè: Na dan Bajrama, Vjerovjesnik, s.a.v.s., iza{ao je i klanjao dva rekata prije, a nije klanjao ni{ta prije niti poslije. Potom je do{ao kod èna i naredio im da daju sadaku, te je (svaka) èna davala sadaku u svojoj halki674 ili ogrlici.675 U drugom Buharijinom predanju stoji: Do{ao je kod èna i naredio im da daju sadaku, te su bacale burme676 i prstenje u Bilalov ogrta~.677 U tre}em predanju Buharija biljeì od Ibn - Abbasa, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., klanjao dva rekata, prije i poslije kojih nije ni{ta klanjao, zatim je do{ao kod èna, a s njim je bio Bilal, i naredio im da daju sadaku, pa je (svaka) èna bacala svoje men|u{e.678, 679 Majke vjernika i ène ~asnih ljudi iz prvih generacija predstavljaju najveli~anstveniji primjer velikodu{nosti, dare`ljivosti i plemenitosti, a historija sve to biljeì svijetlim slovima. Ez - Zehebi u svom djelu Sijeru ealamin - nubelai 680 biljeì u biografiji o majci vjernika
256
Ai{i, r.a., da je ona dala sadaku u vrijednosti od sedamdeset hiljada dirhema, a ona je, doista, krpila dijelove svoje ko{ulje. Muavija joj je poslao sto hiljada dirhema i ona nije zano}ila sve dok ih nije podijelila, a njena slu{knja joj je rekla: Da si nam od njih za jedan dirhem kupila mesa, na {to je ona rekla: Da mi to nisi rekla? Muavija joj je, tako|er, poslao ogrlicu od sto hiljada dirhema, pa ju je podijelila zajedno s majkama vjernika. Ibn ez - Zubejr poslao joj je blaga u dvije velike lanene vre}e, u kojim je bila vrijednost od sto hiljada (dirhema). Traìla je tablju (da na nju sve to istrese), te je sve to podijelila ljudima. Po{to je zano}ila, rekla je: Slu{kinjo moja, daj mi moj iftar, a ona je cijelo vrijeme postila, te joj je slu{kinja rekla: Majko vjernika, zar nisi mogla da nam kupi{ mesa za jedan dirhem? Odgovorila je: Ne ruì me. Da si mi napomenula, u~inila bih to. Njena sestra Esma nije bila ni{ta manje velikodu{na. Abdullah bin ez - Zubejr, r.a., obavje{tava, govore}i: Nisam vidio velikodu{nijih èna od Ai{e i Esme, a njihova velikodu{nost je razli~ita. [to se ti~e Ai{e, ona je sakupljala, a kada bi sakupila, podijelila bi. A {to se ti~e Esme, ni{ta ne ostavlja za sutra. Majka vjernka Zejneba bint Dàh{ radila bi svojim rukama pa bi to dijelila. Ona je bila me|u majkama vjernika najdare`ljivije ruke u sadaki, davanju i ~injenju dobra. O njoj je Allahov Poslanik, s.a.v.s., svojim ènama, u hadisu koji biljeì Muslim od Ai{e, r.a., rekao: Od vas }e mi se najprije pridruìti ona koja je najpruènije ruke (najdare`ljivija).Ai{a je rekla: Me|usobno su se nadmetale koja je od njih najdare`ljivija, pa je me|u nama najdare`ljivija bila Zejneba, jer je svojim rukama pravila i to dijelila kao sadaku.681 Poslao joj je Omer bin el - Hattab, r.a., poklon, pa po{to joj je unesen, rekla je: Neka Allah oprosti Omeru. Bilo koja druga moja sestra bila je pre~a od mene da ovo dobije. Rekli su: Sve je ovo tebi. Uzviknula je: Subhanallah (Slava Allahu)! Istresite ga i prekrijte ga ogrta~em. Nakon toga je Berzeti bint Rafi, koja prenosi ovaj haber, rekla: Zavuci svoju ruku i zahvati koliko moè{ i idi s time do plemena tog i tog do plemena tog i tog, do njene rodbine i njenih siro~adi. I sve je tako bilo dok nije ne{to malo ostalo ispod ogrta~a. Berzeta bint Rafi reklajoj je: Neka ti Allah oprosti, majko vjernika. Tako mi Allaha, mi u ovome imamo pravo na jedan dio. Na to je ona rekla: Vama pripada ono {to se nalazi ispod ogrta~a, pa smo mi pod njim na{li osamdeset pet dirhema. Nakon toga podigla je svoje ruke prema nebesima i rekla: Allahu moj, podari mi da me nakon ove godine ne zatekne Omerov poklon, te je i umrla prije tog poklona.682 Ibn - Sad prenosi da je, nakon {to je Zejnebi odnio ovo blago, ona rekla: Allahu moj podari mi da me ne zatekne imetak koji dolazi iza ovoga, jer je on fitnet (ku{nja). Zatim ga je dijelila svojoj rodbini i siromasima sve dok ga nije dokraj~ila. To je doprlo do Omera, pa je
257
on rekao: Ovom se ènom èli posti}i dobro. Oti{ao je do njenih vrata, nazvao selam i rekao: Doprlo je do mene {ta si podijelila, pa joj je poslao hiljadu dirhema, traè}i od nje da ih ostavi za sebe. Ona je i to potro{ila i nijednog dirhema nije ostavila za sebe. Jedna od èna ~iju velikodu{nost i dare`ljivost biljeì historija bila je i Sekina bint el Husajn, koja je bila dare`ljiva s onim {to je posjedovala. Ako ne bi na{la novaca, skinula bi svoj nakit i poklonila ga potrebnim i siroma{nim. Me|u njih spada i Atika bint Jezid bin Muavija, koja se li{ila sveg svog imetka, podijeliv{i ga sromasima porodice Ebu - Sufjan. Me|u njih se ubraja i Ummul - Benin, sestra Omera bin Abdul - Aziza. Ona je bila znak plemenitosti i dare`ljivosti. Govorila bi: Svaki narod ima strast za ne~im, a moja je strast u davanju. Svakog petka bi oslobodila po jednog roba i darovala bi konjski tovar na Allahovom putu, govore}i: Uh, {krtosti. Da imam (jo{ jednu) ko{ulju, ne bih je obukla, a da trebam i}i na put, ne bih i{la.683 Jedna od njih je i Zubejda, èna halife Haruna er - Re{ida koja je dala da se, za stanovnike Meke i za hadìje, iskopa teku}a rijeka koja je sabirala izvore vode i ki{nicu, a koja je nazvana Ajnu Zubejda. Ta rijeka bila je jedno od ~uda toga vremena. Po{to je njen blagajnik smatrao da taj projekat puno ko{ta, izrekla je ove neprolazne rije~i: Radi, makar te svaki udarac sjekirom ko{tao jedan dinar. Kada bismo èljeli istaknuti velikodu{nost i dare`ljivost èna u na{oj historiji, nedostajalo bi nam prostora. Dovoljno nam je da znamo da ova vrsta velikodu{nih i dare`ljivih vjernica, koje dijele sadaku, ni u kom slu~aju ne nedostaje islamskim dru{tvima od samog po~etka islama pa sve do dana{njih dana. Naprotiv, èna je diljem islamskog svijeta, u svakom vremenu i na svakom mjestu, bila posebna i istaknuta pojava o ~ijem dobru i plemenitosti svjedo~e mnogobrojni vakufi, veli~anstvena dobrotvorna dru{tva, {kole, dàmije, bolnice i druga djela dobro~instva i dare`ljivosti. Svojim dobro~instvima brinule su se o potrebama svih gra|ana i obilato su darovale sredstva za dobrotvorne programe koji }e koristiti muslimanima i muslimankama, koji }e ljude osloba|ati tegobe, siroma{tva, neima{tine i bijede. One su brisale tugu iz o~iju siro~adi, ublaàvale patnju siromaha, otklanjale tegobu onih koje ona zadesi, pokrivale tijelo razgoli}enih i zbrinjavale nemo}ne. @ena muslimanka, koja je svjesna upute svoje vjere, ne omalovaàva sadaku, bez obzira koliko ona bila mala, nego tro{i onoliko koliko je u mogu}nosti. Ona je sigurna u Allahovu nagradu koliko god njeno davanje bilo malo, povode}i se za rije~ima Uzvi{enog Allaha: Allah nikoga ne optere}uje preko mogu}nosti njegovih... 684 i rade}i po rije~ima Poslanika, s.a.v.s.: Bojte se Vatre, makar i dijeljenjem jedne polovine hurme.685 O Ai{a, boj se Vatre makar polovinom hurme, jer ona gladnome nadomje{ta sitost.686
258
Na èni je muslimanki da dijeli sadaku od onoga {to kod sebe ima, bilo da se radi o hrani koju ima u ku}i ili o novcu njenog muà, ukoliko vidi da je on zadovoljan davanjem sadake i poklona. Time }e imati nagradu za ono {to je potro{ila, njen mu` }e imati nagradu za ono {to je zaradio, a i blagajnik }e imati nagradu, kao {to se to navodi u mnogobrojnim hadisima koje biljeè Buharija, Muslim i drugi muhaddisi. Jedan od takvih hadisa jeste sljede}i: Kada èna udijeli jedan dio hrane iz njene ku}e - u Muslimovom predanju stoji: Iz ku}e njenog muà , a da ne izazove fesad (nered), imat }e nagradu za to {to je udijelila, njen mu` }e imati nagradu za to {to je zaradio, a i blagajnik }e imati istu nagradu. Nagrada jednoga ne}e umanjiti nagradu drugih.687 Islam muslimanima i muslimankama èli da budu faktori izgradnje, dobra, podr{ke i pomo}i u njihovim dru{tvima, da njihovo dobro neprestano obasipa bespomo}ne i siroma{ne, zavisno od njihovih mogu}nosti. Islam im je u~inio sadakom svako ~injenje dobra, kao {to to Allahov Poslanik, s.a.v.s., potvr|uje svojim rije~ima: Svaki musliman je duàn da udijeli sadaku (milostinju). Upita{e: Allahov Poslani~e, {ta ako ne na|e ni{ta da udijeli? Odgovorio je: Neka radi svojim dvjema rukama, koristit }e samom sebi - i udijelit }e sadaku. Upita{e: [ta ako to ne bude mogao ili to ne bude ~inio? Odgovorio je: Neka pomogne jadnom siromahu. Upita{e: Ako to ne u~ini? Odgovorio je: Neka nare|uje dobro~instvo ili dobro. Reko{e: Ako to ne ~ini? Rekao je: Neka se kloni zla. To mu je, doista, sadaka. 688 Islam je {irom otvorio vrata za ~injenje dobra. Otvorio ih je za mu{karce i ène, za bogate i siroma{ne, kako bi ga svi ~inili. Naredio je svakom ko izgovori dva {ehadeta da ~ini dobro i to je nazvao sadakom (dijeljenjem), kako siromah bez i~ega ne bi osje}ao da mu je zabranjeno u~estvovanje u dru{tvenom dobro~instvu zbog toga {to nema bogatstva. Islam mu je, stoga, otvorio vrata ovog u~estvovanja i u~inio sadakom ~injenje bilo kojeg dobra i dobro~instva, za koje }e siromah biti nagra|en kao {to }e biti nagra|en i bogata{, zbog svoje dare`ljivosti i plemenitosti. Svako je dobro~instvo sadaka.689 Time je islam ostvario u~e{}e svih ~lanova dru{tva u ~injenju dobra, izgradnji dru{tva i njegovom razvoju, progresu i pobolj{anju. On je u sva njihova srca unio rahatluk, smiraj, veselje i radost ovim u~e{}em koje ~ini ~ovjeka da osje}a svoju ~ovje~nost, ~uva njegovo dostojanstvo, stavlja ga pred njegovu odgovornost u ovome ìvotu i ostvaruje njegovu nagradu. Plemenita i dare`ljiva muslimanka svojim davanjem suosje}a sa skupinom bijednih nesretnih siromaha koji skromno ìve i ne prose nasrtljvo, a ljudi smatraju da su bogati zbog njihove skromnosti, te se brinu o njima koliko su u mogu}nosti. Oni su najpre~i da se prema njima bude velikodu{an, plemenit, dare`ljiv, njeàn, da im se pomaè. Oni su ti o kojim se
259
Allahov Poslanik, s.a.v.s., brine, govore}i: Nije pravi siromah onaj koga vrate jedna ili dvije hurme niti jedan ili dva zalogaja. Pravi je siromah, doista, onaj ko se susteè od pro{enja.690 U drugom predanju, koje biljeè Buharija i Muslim, stoji: Niije pravi siromah onaj koji prose}i kruì me|u ljudima, kojeg vra}a jedan ili dva zalogaja i jedna ili dvije hurme. Pravi je siromah onaj ko ne nalazi ono ~ime }e zadovoljiti potrebu svoju niti se umije sna}i osim da mu se udijeli sadaka, a niti hoda i prosi od ljudi.691 Svjesna èna muslimanka svojim davanjem suosje}a sa siro~etom koliko je u mogu}nosti. Ona se stara o njemu, ako je bogata, odgaja ga i tro{i na njega i brine se o svemu {to je vezano za njega. Za ovo njeno vrijedno tro{enje bit }e nagra|ena kod Allaha, d`.{., Koji je za staratelja siro~eta pripremio visoki stupanj, po~asno mjesto i veliki ugled, jer mu je dodijelio blizinu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u Dènnetu. O tome nas obavje{tava Allahov Poslanik, s.a.v.s., rije~ima: Ja i staratelj siro~eta smo u Dènnetu ovako (blizu), pa pokaza kaìprstom i srednjakom, malo ih rastaviv{i.692 Dobrodu{na, bogobojazna èna muslimanka svojim davanjem suosje}a s udovicom i siromahom. Uputa ove ~iste vjere preporu~uje dobro~instvo prema njima i obe}ava vrijednu nagradu onome ko im ~ini dobro~instvo i to upore|uje s nagradom posta~a i onoga ko klanja ili nagradom onoga ko se bori na Allahovom putu, kao {to nas o tome obavje{tava plemeniti Poslanik, s.a.v.s.: Onaj ko zbrine (siroma{nu) udovicu i siromaha, isti je kao i borac na Allahovom putu, a mislim da je (prenosilac) jo{ rekao: I kao klanja~ koji se ne umara i kao posta~ koji nikako ne iftari.693 Dobro~instvo prema udovici i siromahu, kao i starateljstvo nad siro~etom, ubrajaju se u naj~asnija djela i najplemenitija ljudska dobro~instva koja se pripisuju èni muslimanki, koja kod nje pove}avaju nje`nost, ljudskost, ~istotu i plemenitost.
PRIGOVARA [TO NE PRIGOVARA NA ONOME [T O IM DADNE

Kada Allah jednog dana uputi plemenitu i dare`ljivu ènu muslimanku na davanje i dare`ljivost na Allahovom putu, ona, zaista, ne}e zapasti u glib prigovaranja i vrije|anja, nego }e se brinuti o tome da njeno davanje bude ~isto i iskreno, u ime Allaha, te tako biva jednom od onih o kojim govori Allah, d`.{.: One koji tro{e imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono {to potro{e ne poprate prigovaranjem i uvredama, ~eka nagrada u Gospodara njihova - ni~ega
260
se oni ne}e bojati i ni za ~im oni ne}e tugovati. 694 @ena muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere, ne zaboravlja da nagradu za sadaku ne}e upropastiti ni{ta poput prigovaranja i vrije|anja. Ona ne zaboravlja da Allahov poziv vjernicima i vjernicama, i kad se radi o zabrani ili upozorenju od prigovaranja koje djelo ~ini beskorisnim i bri{e nagradu za u~injenu sadaku, ispunjava njen sluh, potresa njeno bi}e i ~ini da ne razmi{lja o rije~ima u kojim bi se osjetilo prigovaranje ili vrije|anje. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama... 695 Prigovaranje ~ovjeku siromahu, koga je potreba natjerala na primanje milostinje, doista je omalovaàvanje njegove ljudskosti, poniènje njegove ~asti i degradacija njegove vrijednosti. Sve je ovo zabranjeno u islamskom zakonu, koji onog ko daje i onog ko uzima, smatra dvojicom bra}e me|u kojima nema razlike, osim u bogobojaznosti i dobrim djelima. A brat ne}e prigovoriti svome bratu, on ne}e uvrijediti njegovu li~nost niti njegovu ~ast. Zato je i obe}ana stroga kazna za onoga ko prigovara na u~injenoj milostinji u hadisu koji biljeì Muslim od Ebu - Zerra. Allahov je Poslanik, s.a.v.s., takvog ~ovjeka svrstao u grupu nesretnika kojim se Allah, d`.{., ne}e obratiti na Sudnjem danu niti }e ih pogledati, a ni o~istiti od grijeha i njima pripada bolna patnja. On kaè: Allah, d`.{., ne}e se obratiti trojici na Sudnjem danu, niti }e pogledati u njih, nit }e ih o~istiti (od grijeha) i njih ~eka bolna patnja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., izgovorio je to tri puta. Ebu - Zerr je rekao: Izgubili su i propali. Ko su oni Allahov Poslani~e? Odgovorio je: Uobraènjak kojem se odje}a vu~e po zemlji, onaj ko prigovara (na u~injenoj milostinji) i onaj ko prodaje svoju robu la`no se zaklinju}i. 696
BLAGA JE (DOBRODU[NA)
Mudra èna muslimanka, koja se napaja s obilna izvora islama i koja se okitila njegovim visokim moralnim karakteristikama, doista je blaga (dobrodu{na), ona svoju du{u u~i samosavla|ivanjem u srd`bi, u~i je pra{tanju i uzvra}anju dobrim na u~injeno zlo, postupaju}i po rije~ima Uzvi{enog Allaha: ...koji srd`bu svoju savla|uju i ljudima pra{taju - a Allah voli one koji dobra djela ~ine. 697 Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa }e ti du{manin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu posti}i samo strpljivi; to mogu posti}i samo vrlo sre}ni. 698 Savla|ivanje srd`be, blagost i tolerancija ubrajaju se u najljep{a moralna svojstva muslimana i muslimanki koje Allah, d`.{., voli kod Svojih robova vjernika. To potvr|uje Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji se prenosi od Ibn - Abbasa, r.a., u kojem je rekao:
261
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je E{dù Abdul - Kajsu: Ti kod sebe ima{ dvije osobne koje Allah voli: blagost i smirenost.699 Otud je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ~ovjeku koji je od njega traìo savjet, uputio savjet jednom rije~ju: Ne ljuti se. ôvjek je nekoliko puta ponavljao rije~i: Posavjetuj me, a odgovor Allahovog Poslanika, s.a.v.s., svaki put bio je sadràn u rije~i koja u sebi sadrì plemeniti moral: Ne ljuti se.700 @ena se muslimanka ponekad naljuti, ali ta njena srd`ba bude radi Allaha, a ne radi nje same. Ona se rasrdi kada u ènskim dru{tvima nai|e na potcjenjivanje islamskih vrijednosti, odustajanje od njegovih u~enja i propisa i bezo~nu drskost u vjeri. U ovakvim i sli~nim situacijama, ona ima pravo da se ljuti, a tako je smatrao i Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji biljeè Buharija i Muslim: Allahov se Poslanik, s.a.v.s., ne sveti (ka`njava) zbog samog sebe, nego kada se kr{e Allahovi propisi, te se on sveti (ka`njava) zbog Allaha.701 Poslanik, s.a.v.s., ljutio se i njegovo lice bi promijenilo boju kada bi nai{ao na krnjenje ugleda vjere ili kada bi nai{ao na neko lo{e sprovo|enje njenog propisa, ili nemarnost u uspostavljanju njenih hududa (granica ili kazni). Naljutio se jednog dana kada mu je do{ao neki ~ovjek i rekao: Ja kasnim na sabah-namaz zbog tog i tog koji nam oduljuje s namazom. Niko nikad nije vidio srditijeg Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao {to se tada rasrdio, te je rekao: O ljudi, me|u vama, doista, ima onih koji razgone ljude. Ko od vas predvodi ljude (ko je imam), neka skrati, jer su iza njega stari ljudi, djeca i oni koji imaju neku potrebu.702 Naljutio se i jednog dana kada je do{ao s puta Ai{i, r.a., i ugledao finu prostirku koja je bila oslikana. Po{to ju je ugledao, sklonio ju je, a njegovo lice promijenilo je boju, te je rekao: O Ai{a, ljudi koji }e najgore biti ka`njeni kod Allaha na Sudnjem danu jesu oni koji opona{aju Allahovo stvaranje.703 Naljutio se onog dana kada je Usame bin Zejd razgovarao s njime u vezi ène Mahzumijke koja je ukrala, te je Allahov Poslanik, s.a.v.s., htio da nad njom izvr{i kaznu, a ljudi su rekli: Ko }e o njoj govoriti Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. ? Rekli su: To se ne smije usuditi niko osim Usamea bin Zejda, ljubimca Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Razgovarao je s njim Usame, te mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., srdito rekao: Zar }e{ se zauzimati u jednoj od Allahovih kazni? Potom je ustao i odrào hutbu, a zatim rekao: Upropa{teni su prije vas oni koji bi, kada bi ukrao ugledan ~ovjek, pustili bi ga, a kada bi ukrao siromah, kaznili bi ga! Tako mi Allaha, kada bi Fatima, k}i Muhammedova, ne{to ukrala, odsjekao bih joj ruku.704 Ovakva je bila srd`ba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i ovo su razlozi srd`be u islamskom zakonu, a to je da srd`ba bude radi Allaha, a ne radi samog sebe. @ena muslimanka, koja je svjesna upute svoje vjere, uzima za primjer Poslanikov,
262
s.a.v.s., ahlak, njegova usmjerenja i njegova djela, te se suzdràva od srd`be na ljude, a njena srd`ba biva samo radi Allaha, Njegove vjere i Njegovih svetinja.
PAKOSNA TOLERANTNA JE, NE MRZI I NIJE PAKOSNA

@ena muslimanka ne mrzi niti pakost pronalazi puta do njenog srca. To je stoga {to je islam iz njenog srca izvadio crnilo mr`nje, ugasio vatru pakosti, o~istio njenu du{u od zlobe i u njoj zasijao korijenje bratstva, ljubavi, tolerancije i pra{tanja. Islam je objavio nemilosrdni rat neznanju, fanatizmu, mr`nji, odmazdi, neprijateljstvu i osveti, a u du{ama vjernika i vjernica omilio je pra{tanje, me|usobnu ljubav i prijateljstvo i dobro~instvo. Uzvi{eni Allah kaè: ...koji srd`bu svoju savla|uju i ljudima pra{taju - a Allah voli one koji dobra djela ~ine. 705 Ovaj ajet, doista, u sebi sadrì uzdizanje onih koji svoju srd`bu savla|uju, koji ne mrze i koji ne pakoste, nego su se uzdigli do obzorja pra{tanja, a to je, doista, visoko i svijetlo obzorje i visoko mjesto do kojeg se te{ko dolazi. Do tog mjesta mogu do}i samo oni ~ije su du{e o~i{}ene i koje su odbacile poriv za agresivnim pona{anjem, osvetom, mr`njom i prezirom. Oni time zasluùju da dostignu stupanj dobro~instva, a Allah, d`.{., voli one koji su dobro~initelji. Ovom veli~anstvenom uputom islam je bio u mogu}nosti da duboko prodre u dubine du{a, da ih o~isti i pro~isti, da srca koja su prekrili zloba, neprijateljstvo i mr`nja preina~i u srca koja trepere ljubavlju, potpomaganjem i prijateljstvom. Jedan od najistaknutijih primjera tog ~udnog preina~ivanja nalazimo kod Hinde bint Utbe. Njeno je srce prije prihvatanja islama bilo ispunjeno otrovom mr`nje i vatrom neprijateljstva prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., njegovim uku}anima i njegovim prijateljima, da je ~ak Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dan osvojenja Meke, dozvolio prolijevanje njene krvi kao kaznu za ubistvo njegovog amidè Hamze, r.a., u Bici na Uhudu. Nakon {to je primila islam i nakon {to je islam prodro do najskrivenijih dijelova njene du{e, do{la je kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i rekla: Allahov Poslani~e! Na Zemlji mi nije bilo ni{ta draè od poniènja uku}ana tvoga {atora (tvoje ku}e - tvoje porodice), a danas na ovoj Zemlji ni~iji ugled nije mi draì od ugleda tvoje porodice.706 Na Allahovom putu, na putu Njegove istinite vjere, opra{ta se prolivena krv, nestaje osamljenosti, okupljaju se ra{trkana srca, iskorjenjuje zloba i odstranjuje poriv mr`nje. Kuran ~asni sluì se najsavr{enijim na~inima uzdizanja ljudske du{e do tog te{kog visokog uspona, jer je odredio da onaj koga zadesi nepravda moè uzvratiti istom mjerom
263
i odbiti atak na sebe, jer je kazna za zlo isto takvo zlo. Ali, islam ~ovjeka kome je u~injena nepravda ne prepu{ta osje}aju gnjeva i osvetoljubivosti, nego ga nje`no vodi ka stupnju pra{tanja, kao {to mu je i omilio ovaj stupanj, jer ponavlja da je to jedna od najveli~anstvenijih stvari po kojoj treba postupiti: I za one koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju. Nepravda se moè uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se, Allah }e nagraditi; On, ustinu, ne voli one koji nepravdu ~ine. Ne}e odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu, a odgovarat }e oni koji ljude tla~e i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih ~eka bolna patnja. Strpljivo podnositi i pra{tati - tako treba svaki pametan postupati. 707 Nakon {to je val tuge prekrio du{u Ebu - Bekra es - Siddika, r.a., povodom doga|aja ifka (potvore), o ~emu su grje{ni jezici govorili, a koji su dosezali do njegove iskrene i ~estite k}eri, zakleo se da }e prekinuti pomo} i podr{ku onima koji su pogre{no govorili o njemu, a on lijepo postupao prema njima i bio se obavezao da }e im udjeljivati i da }e plemenit prema njima biti. U dubini svoje tuge i gnjeva, vidio ih je kako su nezahvalni na dobroti, kao {to je uvidio da ne zasluùju dobro~instvo. Ali, Allah je u~vrstio srce Ebu Bekra, koga je u potpunosti posvetio Allahu i Njegovom Poslaniku, i nije dozvolio da se ono prepusti osje}ajima zlobe i osvete, koji su se javljali u njegovoj du{i. On je svoje srce vratio njegovom pravom izvoru, o~istio je svoju vjerni~ku du{u i krenuo ka stepenicama oprosta, te je Allah, d`.{., spustio objavu: Neka se ~estiti i imu}ni me|u vama ne zaklinju da vi{e ne}e pomagati ro|ake i siromahe, i one koji su na Allahovom putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah pra{ta i samilostan je. 708 U dru{tvu koje se temelji na bratstvu po vjerovanju, me|usobni odnosi izme|u njegovih ~lanova ne temelje se na biljeènju i hvatanju pogre{aka niti na zlobi, osveti ili na li~nim pobjedama, nego se temelje na me|usobnom bratimljenju, obzirnosti, pra{tanju i na zaboravljanju pogre{aka. Ovome poziva islam, a podsti~e na njega i bratstvo po vjeri. Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa }e ti du{manin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu posti}i samo strpljivi: to mogu posti}i samo vrlo sre}ni.709 Zlo ako se neprestano uzvra}a zlim, upalit }e me|u ljudima vatru neprijateljstva, mr`nje i prezira i raspalit }e gnjev. Ako se zlo dobrim uzvrati, ugasit }e vatru neprijateljstva, umirit }e glas srd`be, uti{at }e du{evni nemir, oprat }e ne~isto}e pakosti i zlobe i uti{at }e glasove kivnosti. Odjednom }e dvojica neprijatelja bliski i iskreni prijatelji postati, zbog jedne lijepe rije~i ili osmijeha jednog od njih. Doista je to velika pobjeda da èna zlo uzvrati dobrim, te prijateljstvo zamijeni neprijateljstvo, a ljubav zamijeni mr`nju. Do ove veli~anstvene pobjede do}i }e samo ona koja je sre}na, a na ~iju sre}u ukazuje plemeniti ajet. Pobjedu }e posti}i
264
putem strpljenja, smirivanja ìvaca i tako {to }e zlo dobrim uzvratiti. Ovo je moral iskrenih vjernica u muslimanskom dru{tvu, dru{tvu koje se temelji na me|usobnoj ljubavi, prijateljstvu i pra{tanju. Brojni tekstovi plemenitog Kurana i hadisa ~asnoga zajedno djeluju u pravcu u~vr{}ivanja ovog morala u du{ama i njihovog neprestanog privikavanja na pra{tanje, koje iza sebe ne ostavlja prostora za mr`nju, prezir ili pakost. ...zato ti velikodu{no oprosti. 710 Allahov Posalnik, s.a.v.s., svojim je rije~ima i djelom bio ìvi tuma~ ovog visokog i plemenitog islamskog morala, morala pra{tanja, oprosta i preporuke da se njime ~ovjek okiti. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije nikad nikoga svojom rukom udario: niti ènu, niti slugu, osim kada se borio na Allahovom putu. Nikada ga nije ne{to sna{lo od nekoga i da mu se on osvetio, osim kada bi bili povrije|eni Allahovi propisi, te bi se osvetio radi Allaha.711 Allahov Poslanik, s.a.v.s., povodio se za uputom njegovog Gospodara, Koji ga je uputio: Ti sa svakim - lijepo! I traì da se ~ine dobra djela, a neznalica se kloni! 712 Zlo dobrim uzvrati. 713 I bio je jedinstven znak boànskog morala. Sve ljude obuhva}ao je svojim veli~anstvenim ahlakom (moralom); na zlo nije uzvra}ao zlim, ve} je uzvra}ao na zlo pra{tanjem, dare`ljivo{}u i izbjegavanjem neznalica; uzvra}ao je zlo dobrim. Prenosi se od Enesa, r.a., da je rekao: I{ao sam s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i na njemu je bio ned`ranski ogrta~, grubih obruba, pa ga je pristigao jedan beduin (seljak) i grubo ga povukao za odje}u, te sam vidio na Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., vratu trag od grubog ogrta~a, koji je nastao prilikom tog trzaja. Beduin, zatim, re~e: Muhammede, naredi da mi se dadne iz Allahovog imetka koji posjeduje{! Allahov Poslanik, pogleda ga, osmjehnu se i naredi da mu se dadne.714 ^vrstina moralne vrijednosti pra{tanja i njegova dubina u njegovoj ~asnoj du{i bila je tolika da je on oprostio jednoj èni ìdovki koja mu je poklonila zatrovanu ovcu. To se nalazi u predanju u kojem Buharija i Muslim biljeè da je èna ìdovka poklonila Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., zatrovanu ovcu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne{to je pojeo od nje, kao i skupina njegovih ashaba. Potom im je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Prestanite, ona je otrovana. Doveli su ènu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., te ju je upitao: [ta te je navelo da to uradi{? Odgovorila je: @eljela sam da saznam, ako si Vjerovjesnik, pa Allah }e te obavijestiti o tome i ne}e ti na{koditi, a ako nisi Vjerovjesnik, otarasit }emo te se. Rekli su: Zar da je ne ubijemo? Rekao je: Nemojte i oprostio joj.715 Nakon {to je pleme Devs postalo nepokorno i odbilo pokornost Allahovoj naredbi i naredbi Njegovog Poslanika, Et - Tufejl bin Amir ed - Devsi, r.a., do{ao je kod Allahovog
265
Poslanika, s.a.v.s., i rekao: Pleme Devs je nepokorno i odbija (poslu{nost), pa moli Allaha za njih. Allahov Poslanik, s.a.v.s., okrenuo se prema kibli, podigao svoje ruke, a ljudi su rekli: Propao je Devs. Ali Allahov Poslanik, s.a.v.s.,milostiv je, blag, dobronamjeran i bri`ljiv prema robovima, kako ih ne bi zadesila Allahova, d`.{., kazna, te je u~inio dovu za Devs, govore}i: Allahu moj, uputi Devs i izvedi ih (na pravi put). Allahu moj, uputi Devs i izvedi ih (na pravi put). Allahu moj, uputi Devs i izvedi ih (na pravi put).716 Allahov Poslanik, s.a.v.s., u du{e je muslimana i muslimanki usa|ivao moralne vrijednosti oprosta i pra{tanja, makar se suo~ili sa zlostavljanjem, odbacivanjem, izbjegavanjem i prekidanjem rodbinskih veza, jer je svojom pedago{kom pronicljivo{}u, kojom ga je Allah obdario, znao da se ljudi vi{e odazivaju ako im se prilazi nje`no, blago i s pra{tanjem, nego {to se odazivaju uz upotrebu nasilja, grubosti i ka`njavanja. Stoga je i rekao Ukbeu bin Amiru, nakon {to ga je ovaj upitao rije~ima: Allahov Poslani~e! Obavijesti me o najboljim djelima. O Ukbe, obilazi onoga ko je prekinuo rodbinske veze s tobom, dadni onome ko ti nije dao i ostavi onoga ko ti je zlo nanio. U drugom predanju stoji: I oprosti onome ko ti je zlo nanio.717 Ovaj visoki moral uvukao se u du{u majki vjernika, r.a. O ovom pitanju prenosi se da je slu{kinja Safijje, majke vjernika, r.a., oti{la kod vladara pravovjernih Omera bin el - Hattaba i rekla: Vladaru pravovjernih, Safijja voli subotu i odràva rodbinske veze sa ìdovima. Omer se zaputio Safijji da je pita o tome, pa mu je ona odgovorila: [to se ti~e subote, ja je ne volim otkako mi ju je Allah, d`.{., zamijenio petkom, a {to se ti~e ìdova, pa ja me|u njima imam bli`nje i ja ih obilazim. Potom se okrenula prema robinji i upitala je {ta ju je navelo da je tako potvori, te joj je ona odgovorila: [ejtan! Safijjin odgovor na to bio je: Idi, ti si slobodna.718 Nema sumnje da je majka vjernika Safijja, r.a., jedna od onih o kojima Uzvi{eni govori: Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa }e ti du{manin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu posti}i samo strpljivi: to mogu posti}i samo vrlo sre}ni. 719 Ona je s pravom jedna od onih koje su sre}ne.
266
OLAK[AV OTE@AV OLAK[AVA, A NE OTE@AVA

@ena koja je svjesna upute svoje vjere, olak{ava, a ne oteàva, jer je olak{avanje jedno od najboljih moralnih svojstava kojim je Allah, d`.{., zadovoljan da se ono na|e kod Njegovih robova vjernika: ...Allah èli da vam olak{a, a ne da pote{ko}e imate... 720 Otud i Allahov Poslanik, s.a.v.s., podstrekava muslimane i muslimanke na olak{avanje, zabranjuju}i im da oteàvaju: Podu~avajte, olak{avajte, a ne oteàvajte, a kada se neko od vas naljuti, neka u{uti.721 Ona koja pribjegava oteàvanju i kompliciranju stvari, nakon {to joj se islamska uputa jasno ukazala, nije bogobojazna niti pravedna èna. Oteàvanju, dok joj [eriat omiljava olak{avanje, pribjegava samo ona èna u ~ijem moralu se nalazi neki poreme}aj, u ~ijoj du{i se nalazi kompliciranost; u li~nosti je neki poreme}aj, u odgoju je propust i u prirodi je krutost. [to se ti~e pravedne ène muslimanke, koja je pokorna svome Gospodaru, koja se pridràva upute svoje vjere, ne zna za oteàvanje niti kompliciranje: niti pribjegava ometanju stvari niti njihovom oteàvanju. Ona se u tome povodi za moralom plemenitog Poslanika, s.a.v.s., o kojem nas obavje{tava majka vjernika Ai{a, r.a., govore}i: Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije nikada birao izme|u dvije stvari, a da nije odabrao onu koja je lak{a, a u kojoj nije bio grijeh, a ako bi bio grijeh, on je bio najudaljeniji ~ovjek od njega. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije se nikad svetio (ili nekoga ka`njavao) zbog ne~ega radi samog sebe, osim kada bi se oskrnavila Allahova svetinja, te bi se tada svetio (ka`njavao druge) radi Allaha.722 Svjesna i bogobojazna èna muslimanka zastaje kod upute Poslanika, s.a.v.s., ne kr{i njegovu uputu niti se suprotstavlja njegovoj naredbi.
ZAVIDNA NIJE ZAVIDNA

Najvi{e zbog ~ega obi~na èna zapada u zavidnost jeste to kada pored sebe vidi mnoge lijepe, obrazovane i pametne ène koje su utonule u bogatstvo, blagostanje i komfor, a ona nema sre}e da ima imalo od onoga {to one posjeduju i {to imaju u ìvotu. Ali, prosvije}ena, mudra èna muslimanka sigurna je od ove te{ke moralne situacije, zato {to je razumjela propise svoje istinite vjere, koja ju je nau~ila da se sve na ovome svijetu odvija po Allahovoj volji i odre|enju, da su ovosvjetski uìci, ma koliki oni bili, uistinu, mali u odnosu na
267
ono {to je Allah, d`.{., pripremio za pokorne vjernice koje su zadovoljne s onim {to im je Allah dodijelio. Ona je svjesna da je istinska vrijednost ène u prevazi njenog tasa, na vagi bogobojaznosti i dobrih djela, a ne u onome {to je sakupila od ovosvjetskih prolaznih i privremenih dobara. [to su ~vr{}e i stabilnije ove vrijednosti u du{i ène, njena du{a je ~istija, smirenija i ona }e biti od stanovnika Dènneta, od onih koje su zadobile zadovoljstvo svoga Gospodara, makar ona i ne bila od onih koje mnogo ibadet ~ine. Imam Ahmed biljeì hadis s dobrim (hasen) senedom od Enesa bin Malika, r.a., u kojem se kaè: Sjedili smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa je rekao: Sada }e pred vas iza}i ~ovjek dènetlija, pa je iza{ao jedan ensarija. Njegova brada bila je ~ista od abdesta, a u desnoj ruci je drào papu~e. Kada je osvanuo sutra{nji dan, Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je isto, te je iza{ao isti taj ~ovjek, kao i prvi put. Kada je do{ao tre}i dan, Vjerovjesnik je s.a.v.s., tako|er, isto rekao, te je taj ~ovjek iza{ao u istom stanju u kakvom je i ranije bio. Po{to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ustao, slijedio ga je723 Abdullah bin Amr bin El - As, r.a., pa je rekao: Ja sam se posva|ao sa svojim ocem, pa sam se zakleo da ne}u uni}i kod njega tri dana. Pa, {ta veli{ da me primi{ na konak dok ne pro|e to vrijeme? Rekao je: Da (primam te). Enes je rekao: Abdullah je pri~ao da je s njim prespavao tri no}i i nije ga vidio da ikako ustaje klanjati, osim {to bi, kada bi se probudio, okrenuo se u svojoj postelji, spomenuo Allaha i prou~io tekbir i sve tako dok ne ustane na sabah-namaz. Abdullah je pri~ao: Od njega sam ~uo samo dobro. Po{to su pro{le tri no}i, a gotovo sam potcijenio njegovo djelo, rekao sam: O Abdullahu, izme|u mene i mog oca nije postojala nikakva sva|a niti razdvajanje, ali sam ~uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad je tri puta rekao: Sada }e pred vas iza}i ~ovjek dènetlija, pa si ti iza{ao sva tri puta. Htio sam da me primi{ kod sebe kako bih vidio {ta radi{, pa da se ugledam u tebe. Nisam vidio da ti radi{ ne{to veliko, pa {ta je to zbog ~ega te je Allahov Poslanik, s.a.v.s., spomenuo? Rekao je: Nije ni{ta drugo do ono {to si vidio. Po{to sam se okrenuo od njega, pozvao me je te je rekao: Nije ni{ta drugo do ono {to si vidio, osim {to ja u svojoj du{i ne gajim ni prema kojem muslimanu bilo kakvu zlobu i èlju za prevarom niti bilo kome zavidim na dobru koje mu je Allah darovao. Na to je Abdullah rekao: To je ono {to ti ima{ i to je ono {to mi ne moèmo.724 Ovaj hadis ukazuje na utjecaj ~istote du{e od mr`nje i zavidnosti i ~istote grudi od zlobe i prevare na sudbinu ~ovjeka na onome svijetu, kao {to ukazuje na podizanje njegovog mjesta kod Allaha, i kao {to ukazuje na primanje njegovih djela, makar ona bila i malobrojna. Ovaj je utjecaj veoma jasan u pore|enju izme|u slu~aja ovog ~ovjeka, koji je malo ~inio ibadet, a u{ao je u Dènnet zbog svoje ~istote du{e i zbog sigurnosti ljudi od njegovog zla, i slu~aja ène o kojoj je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio upitan, a to je èna koja je no}u klanjala a danju postila, ali je zlo nanosila svojim kom{ijama, te je on rekao: U njoj nema dobra. Ona je stanovnik Dèhennema.725
268
ôvjek ~iji tas uvijek prevagnjuje na vagi islama jeste ~ovjek ~ije je srce pro~i{}eno, a du{a o~i{}ena od prevare, mr`nje, prezira i zavidnosti, makar njegov ibadet bio sasvim mali. A {to se ti~e ~ovjeka koji mnogo ~ini ibadet, a njegova du{a je ispunjena osje}ajima mr`nje, zavidnosti i izdajstva, doista je njegov ibadet formalisti~ki i ne temelji se na ~vrstim temeljima imana, te stoga ne ostavlja trag pro~i{}enju njegove du{e od zavidnosti; a Poslanik, s.a.v.s., obavje{tava da se ne moè zajedno na}i zavidnost i iman u ~ovjekovom srcu: U dubini (du{e) roba ne mogu se zajedno na}i iman i zavidnost.726 Od Damurea bin Salebe, r.a., prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ljudima }e biti dobro sve dok me|usobno ne budu zavidjeli jedni drugima.727 Razborita i svjesna èna muslimanka ne spaja lijep ibadet i ~istotu du{e s tamom zavidnosti, gomilom mr`nje i talogom pakosti. Ona teì ka vi{im stupnjevima bogobojaznosti i na taj na~in dolazi do najvi{eg stupnja kod svoga Gospodara. Ona na ovome svijetu zadobija ljubav ljudi, njihovo po{tovanje i veli~anje. Na taj na~in ona biva jednom od ~istih i ~vrstih cigli u zgradi ~istog, povezanog i naprednog islamskog dru{tva, dostojnog poslanice njegovog Gospodara koju je poslao ljudima.
HVALISA ALISAVOSTI UDALJENA JE OD HVALISAVOSTI I @ELJE ZA ISTICANJEM

Jedno od svojstava ène muslimanke, koja je svjesna upute svoje vjere, koja se kiti njenim lijepim moralom, jeste i to da je ona skromna, realna i iskrena, da ne zna za oholost, nadmenost niti la`. Ona se ne hvali onim {to nema niti traì ono {to joj ne pripada niti se pu{e pred svojim prijateljicama i vr{njakinjama. Ona se kloni ovog ru`nog i lo{eg moralnog svojstva, jer ono ne odgovara njenoj li~nosti, koju su formirale islamske vrijednosti i njegova na~ela. Jednom je neka èna do{la kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pitaju}i ga da li da kaè da joj je mu`, doista, dao ono {to joj nije dao, radi hvalisanja, koketerije i pokazivanja, te joj je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Onaj ko je uobraèn i hvalisav onim {to mu nije dato, poput je onoga ko obu~e dva la`na odijela.728 Islam je vjera koja se temelji na iskrenosti, ~istoti, skromnosti i realnosti. Islam prezire la`, varanje, umi{ljenost, oholost, uobraènost i reklamaciju onoga {to je lo{e. Nakon toga
269
islam prezire da se kod njegovih sinova i k}eri na|e moralno svojstvo hvalisavosti s ne~im {to je lo{e, umi{ljenosti nad drugim Allahovim robovima, kao {to prezire da se kod njih na|e oholost, uzdizanje i gramzivost. Islam poja~ava propast ~ovjeka koji se okiti ovim moralom, kao {to }e propasti i onaj ko obu~e dva odijela koja obmanjuju.
KLONI SE CIJEPIDLAÊNJA IZVJE[TAÊNOSTI I IZVJE[TAÊNOSTI

Mudra je èna muslimanka prirodna u svom moralu, svojim postupcima i djelima. Ona ne mudruje u svom govoru niti usiljeno i izvje{ta~eno pri~a, izazivaju}i pa`nju i èle}i da se istakne. Izvje{ta~enost je omraèna u svemu, a sitni~avost je neprihvatljva kod onih koji imaju zdravu i ispravnu prirodu. @ena koja je sitni~ava u svom govoru, koja je usiljena i izvje{ta~ena u svojim postupcima u svojoj prirodi ima neki nedostatak, u njenoj naravi je neki poreme}aj, a u njenom moralnom i du{evnom ustrojstvu je neka manjkavost. Stoga je i Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio strog prema sitni~avim mu{karcima i ènama, a u tome ga slijede i njegova dva prijatelja, ~asna ashaba - Ebu - Bekr i Omer, r.a. âk i Abdullah bin Mesud kaè: Tako mi Onoga, osim Koga drugog boga nema, nisam vidio da je neko stroìji prema sitni~avim ljudima od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., niti sam vidio nakon njega stroìjeg ~ovjeka prema takvima od Ebu - Bekra, a ja, doista, smatram da su se Omera najvi{e pla{ili.729
NJENA LI^NOST OMILJENA JE KOD LJUDI

@ena muslimanka vodi brigu o tome da bude omiljena kod ljudi tako {to ~ini dobra djela, korisno djeluje u njihovim sredinama i lijepim ugledom koji ima u dru{tvu. Ljubav ljudi prema njoj dokaz je Allahove ljubavi, jer joj je podario na Zemlji prihvatljivost, te srca ljudi otvaraju svoje otvore prema njoj jer je ona draga svakom ko je zna ili ko je ~uo za nju od ljudi. O tome Poslanik, s.a.v.s., kaè: Doista, Allah, kad zavoli nekog roba, pozove Dìbrila i kaè: Ja volim tog i tog, pa ga i ti zavoli, te ga i Dìbril zavoli. Potom on pozove stanovnike nebesa i kaè: Doista Allah voli tog i tog, pa i vi ga zavolite, pa ga zavole stanovnici nebesa, te mu se potom spusti prihvatanje na Zemlji. A kada (Allah) zamrzi nekog roba, pozove Dìbrila i kaè: Ja, doista,
270
mrzim tog i tog, pa ga i ti zamrzi, te ga i Dìbril zamrzi, a potom pozove stanovnike nebesa: Doista Allah mrzi tog i tog, pa i vi ga zamrzite. Rekao je: Pa ga i oni zamrze, a potom mu se spusti mr`nja na Zemlji.730 Ovo je skrivena boànska tajna koja stoji iza ~injenice da neki muslimani i muslimanke uìvaju ljubav ljudi prema njima. To je, doista, Allahova ljubav koju je ra{irio me|u stanovnicima nebesa i Zemlje, te im je spustio prihvatanje na Zemlji. Ili je to Njegova mr`nja, te im je spustio mr`nju na Zemlji. Allahovu ljubav zadobija samo onaj ko Mu se pribliì èle}i Njegovo zadovoljstvo, a Njegov gnjev na sebe navla~i samo onaj ko se odmetne od Njegove upute i ko mu je nepokoran. Radosna vijest o Allahovoj ljubavi i Njegovom zadovoljstvu bit }e samo za vjernike i vjernice koji budu vjerovali i ~inili dobra djela, i ljudi im budu zahvaljivali na tim njihovim djelima. Oni su ti kojima Allah, d`.{., ubrzava radosnu vijest o dobru koje }e ih zadesiti u njihovom ìvotu, te }e im ljudi zahvaljivati i voljeti ih, kao {to se to nalazi u vjerodostojnom hadisu koji biljeì Muslim od Ebu - Zerra koji kaè: Re~eno je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: [ta misli{ o ~ovjeku koji ~ini dobro djelo, a ljudi mu na njemu zahvaljuju? Rekao je: To je ubrzana (na ovom svijetu) i radosna vjest vjerniku, a u drugom Muslimovom predanju stoji: I ljudi ga vole zbog toga (djela).731 @ena muslimanka, koju kite lijepe moralne osobine, zastaje kod Allahovih granica. Ona slijedi ono {to je nare|eno, a kloni se onoga {to je zabranjeno. Ona je èna koja je dostojna ove ubrzane radosne vijesti i ona je draga onome ko je zna ili ko je ~uo za njena dobra djela, kao {to su: pra{tanje i izbjegavanje èna neznalica, uzvra}anje zla dobrim, nje`nost prema nesretnim i siroma{nim ènama, ljubav prema ~injenju dobra ljudima, altruizam, lijep govor, kratko}a u govoru, pravednost u presu|ivanju, pravi~nost u pona{anju, udaljavanje od ogovaranja, preno{enja tu|ih rije~i i klevetanja ljudi, kao i druga djela koja se ubrajaju u kreposne moralne osobine koje islam preporu~uje. Islam ih je u~inio vrijednom ogrlicom kojom se uljep{ava vrat svake ène muslimanke koja je razumjela propise svoje vjere, koja je svjesna njene veli~anstvene upute, te je tako zasluìla ljubav ljudi na ovome svijetu, Allahovo zadovoljstvo i Njegove dènetske ba{~e na ahiretu.
271
PRIJATELJICA PRISNA JE PRIJATELJICA

Razborita inteligentna èna muslimanka prisna je i druèljubiva, prijazna je prema ènama, druì se s njima i voli ih, pa su i one prisne s njome, druè se s njom i vole je zbog dobrodu{nosti, privla~nosti, nje`nosti i kolegijalnosti kojim se odlikuje njena li~nost. Ovo su najvi{a dru{tvena svojstva do kojih moè do}i èna. Ona joj omogu}avaju pristup ènskim dru{tvima kao i sticanje njihovog povjerenja i uticaja na njih. Ova dru{tva slu{aju samo onu ènu koja je prijazna, u koju imaju povjerenja i od koje su sigurna. Zadovoljavaju se samo govorom koji dolazi od ène prema kojoj ova dru{tva imaju povjerenje, koju vole, po{tuju i cijene. Otud se i navode tekstovi koji uzvisuju ovu odabranu i dobrodu{nu skupinu koja je prijazna i prema kojoj se prijazno, bez obzira da li to bila skupina mu{karaca ili èna. Ti tekstovi ~ine ih Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., najdraìm skupinama, i njemu najbliìm koje }e kraj njega sjediti na Sudnjem danu: Ho}ete li da vas obavijestim o onim koji su mi najdraì i koji }e mi najbliè sjediti na Sudnjem danu? Ponovio je to triput ili dvaput. Rekli su: Ho}emo, Allahov Poslani~e. Rekao je: Oni koji su najljep{eg morala.732 U nekim predanjima dodaje se: Plemeniti koji su prijazni i prema kojiim se prijazno. Jedno od najva`nijih svojstava ène muslimanke jeste da bude omiljena, prijazna, da se prema njoj prijazno, da voli ène i da je vole, da joj prilaze svaki put kad god im se pruì prilika da ~uju njen ugodan govor, njena krasna usmjerenja i njeno korisno djelo. Ovakva blistava èna muslimanka u stanju je dostaviti svoju poslanicu, u~initi korist, djelovati na preporodu i baviti osvje{}ivanjem. Ovim se bavi svjesna èna muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere, koja je prijazna i prema kojoj se prijazno, a ona èna koja nije takva, u njoj nema nikakva dobra, kao {to se to navodi u hadisu ~asnome: Vjernik je prijazan i prema njemu se prijazno, a nema dobra u onome ko nije prijazan i prema kome se nije prijazno.733 Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., svome ummetu predstavlja najuzvi{eniji primjer u svom lijepom pona{anju s ljudima i u pridobijanju i sjedinjavanju ljudskih srca. On poziva svoj ummet da ga opona{a u rije~ima, djelu i pona{anju. On mu je zacrtao najkra}i put u na~inu prodiranja do srca ljudi, zadobijanja njihove ljubavi, simpatije i prijateljstva. Poslanik, s.a.v.s., uvjek je bio vedar (nasmijan), popustljiv, blag, a ne grub. Kada bi se pridruìo nekom dru{tvu, sjeo bi na kraju tog dru{tva, a to je nare|ivao i drugima; poklanjao je pa`nju svim prisutnim u dru{tvu, tako da niko ko je sjedio na tom sijelu nije osje}ao da je neko plemenitiji
272
od njega. Ko god bi ne{to traìo od njega, nije ga odbio, a da mu nije udovoljio ili da mu se nije lijepim rije~ima obratio. Ljude je obuzimala njegova jednostavnost i njegov moral, te im je postao poput oca, a oni su kod njega u pravima bili isti. U njegovom sijelu, ljudi su bili ravnopravni, razlikovali su se jedni od drugih jedino po bogobojaznosti, bili su skromni, po{tovali su starije a bili milostivi prema mla|ima, ~inili su dobro~instvo prema siromasima i brinuli su se o strancu. Poslanik, s.a.v.s., bio je takav da onaj ko od njega ne{to o~ekuje, nije o~ajavao niti se u njega razo~arao. Sebi nije dopustio troje: prepirku, pretjerivanje i ono {to ga se ne ti~e, a ljude je po{tedio troga: nije nikoga kudio, sramotio i nije istraìvao ne~iji nedostatak. Govorio je samo o onome u ~emu je traìo nagradu (kod Allaha). Kada bi govorio, oni koji su sjedili s njime, pognuli bi glave kao da su im na glavama ptice, a kada bi on za{utio, oni bi govorili i nisu se kod njega sva|ali. Smijao bi se onome ~emu bi se oni smijali i ~udio bi se onome ~emu bi se i oni ~udili. Bio je strpljiv prema strancu koji bi grubo s njime govorio i pitao. Takav je bio u govoru, pa bi njegovi ashabi cijedili iz njega govor. Govorio bi: Kada vidite siromaha, pomozite mu. Nije prihvatao pohvalu, osim od onoga kome ne{to u~ini. Nije nikoga prekidao u njegovom govoru sve dok ne bi zavr{io ono {to je zapo~eo, tako {to bi zavr{io govor ili ustao.734 Ai{a, r.a., pri~a nam da se on ~uvao zlih ljudi, pridobijaju}i njihovu naklonost blagim govorom i lijepim postupanjem. Neki je ~ovjek traìo dozvolu od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da u|e kod njega, pa je rekao: Dozvolite mu. Lo{ li je on sin plemena ili lo{ li je on brat plemena. Po{to je u{ao kod njega, bio je blag u razgovoru s njim, te je Ai{a rekla: Allahov Poslani~e, rekao si ono {to si rekao, a zatim si bio blag u razgovoru s njime! Odgovorio je: Ah, Ai{a! Najgori ~ovjek kod Allaha jeste onaj kojga ljudi ostave - ili koga ljudi napuste - ~uvaju}i se njegove neuljudnosti.735 Nema sumnje da zrela èna muslimanka koja je otvorena prema Poslanikovoj, s.a.v.s., uputi, slijedi tragove svoga Poslanika, s.a.v.s., u njegovom postupanju prema ljudima, dobrim i lo{im, te tako biva omiljenom, prihvatljvom i cjenjenom u ènskim dru{tvima koja je poznaju ili su ~ula za nju.
ÛVA TAJNU ÛVA TAJNU

Zrela i svjesna èna muslimanka ne zaboravlja da je ~uvanje tajne jedno od najljep{ih moralnih osobina kojim se ~ovjek moè okititi, bilo da je mu{karac ili èna. ûvanje tajne ukazuje na zrelost li~nosti, ~vrstinu karaktera, dostojanstvenost pona{anja i razboritost.
273
Otud i èna muslimanka, koja slijedi islamsku uputu, pomno ~uva tajnu i u ~istim islamskim li~nostima ugra|uje prepoznatljivu moralnu osobinui najbolju }ud. Jedan od najistaknutijh dokaza da su se prvi ashabi kitili vrlinom ~uvanja tajne i da su bili uporni u pridràvanju te vrline, jeste i situacija izme|u Ebu - Bekra i Osmana naspram Omera kada im je predloìo da se oène njegovom k}erkom Hafsom, nakon {to joj je mu` umro, kao i njihovo ~uvanje tajne Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Imam Buharija biljeì od Abdullaha bin Omera, r.a., da je Omer bin el - Hattab, r.a., nakon {to je umro mu` njegove k}eri Hafse, pri~ao: Sreo sam Osmana bin Affana, r.a., te sam mu ponudio da se oèni Hafsom, rekav{i: Ako èli{, udat }u za tebe Hafsu bint Omer. Rekao je: Vidjet }u. Pro{lo je nekoliko no}i te me je susreo i rekao: Ja danas nemam potrebe da se oènim, pa sam susreo Ebu - Bekra es - Siddika, r.a., i rekao mu: Ako èli{ udat }u za tebe Hafsu bint Omer. Ebu - Bekr, r.a., {utio je i nije mi ni{ta odvratio, te sam se na njega vi{e naljutio nego na Osmana. Pro{lo je nekoliko no}i, a potom ju je zaprosio Vjerovjesnik, s.a.v.s., i ja sam je udao za njega. Susreo me je Ebu - Bekr i rekao mi: Mora da si se naljutio na mene kada si mi ponudio Hafsu, pa ti ni{ta nisam odgovorio? Rekao sam: Da, jesam. Rekao je: Ni{ta me nije spre~avalo da ti odgovorim na ono {to si mi ponudio, osim {to sam znao da ju je Vjerovjesnik, s.a.v.s., spomenuo, te nisam mogao razglasiti tajnu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. A da ju je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ostavio, ja bih prihvatio (da je oènim).736 Vrlina ~uvanja tajne nije se ograni~avala samo na mu{karce, nego je, naprotiv, obuhvatala i ène i djecu koji su se napojili islamskom uputom, koja je prosvijetlila njihova srca i njihove umove svojom blistavom svjetlo{}u. To nalazimo u predanju koju biljeì imam Muslim od Enesa, r.a., koji kaè: Do{ao je kod mene Allahov Poslanik, s.a.v.s., a ja sam se igrao s dje~acima, te nas je poselamio i poslao me da ne{to obavim, pa sam zakasnio svojoj majci. Po{to sam do{ao do nje, upitala me je: [ta te je zadràlo? Odgovorio sam joj: Poslao me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., da ne{to obavim. Rekla je: A {ta je to bilo? Rekao sam: To je tajna. Rekla je: Nemoj nikoga obavijestiti o tajni Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Pri~ao je Enes: Tako mi Allaha, da sam bilo koga obavijestio o njoj, obavijestio bih tebe, Sabite.737 Enesova je majka vidjela koliko njen sin vodi brigu o ~uvanju tajne Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te je u~vrstila u njemu tu brigu, jer je traìla od njega da nikoga ne obavijesti o tajni Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te on o njoj nije nikome govorio, ~ak ni tabiinu Sabitu El Bunanijju, koji je prenosio hadis od njega. Ni ljubav prema uvidu u stvari nije je natjerala da prevari svoga malog sina, kako bi saznala tajnu koju je sakrio od nje. Ovo je islamski odgoj i ovo je visoki stupanj do kojeg on uzdiè ~ovjeka, bez obzira da li se radilo o mu{karcu, èni ili djetetu.
274
Ako je razotkrivanje tajni jedno od najgorih navika kojim se ~ovjek stavlja na ku{nju, onda je najgora vrsta razotkrivanja tajni ona koja je vezana za bra~ni ìvot. A onaj ko bude isku{an ovom ru`nom navikom spada me|u ljude koji }e imati najgori stupanj na Sudnjem danu, kao {to je to obznanio Allahov Poslanik, s.a.v.s., rije~ima: Najgoreg stupnja na Sudnjem danu kod Allaha bit }e onaj ~ovjek koji konzumira bra~ni ìvot sa ènom, a i ona s njime, pa potom pro{iri njenu tajnu.738 Li~ne stvari trebaju ostati bri`ljivo i dobro ~uvane, skrivene, za koje ne}e niko znati osim onih ~ije su. Svoje li~ne stvari {iri me|u ljudima samo onaj ~ovjek koji je tupoglav, nesabran i osoba koja je vodnjikava, bez imalo ljubomore. A muslimani i muslimanke su daleko od svega ovoga i za{ti}eni su onim {to u~e iz upute svoje vjere, kao {to se kite njenim ~istim i besprijekornim moralnim osobinama.
VEDROG JE LICA
Prosvije}ena èna muslimanka ne zaboravlja da je jedan od najva`nijih faktora njenog uspjeha u privatnom ìvotu s njenim muèm, kao {to je jedan od najva`nijih faktora i njenog dru{tvenog ìvota uop}e, da bude vedrog lica, da bude nasmijana, da njeno lice blista osmjehom i da njene usne preplavljuje radost. Sve je ovo ~ini omiljenom me|u ljudima i bliskom njihovim srcima. Vedrina lica se, tako|er, ubraja i u ljepotu morala, ljepotu karaktera, privla~nost }udi, kao i u dobro na koje islam podstrekava. U Muslimovom Sahihu navodi se da Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaè: Nemoj ni{ta omalovaàvati od dobrih djela, makar da susretne{ svoga brata (muslimana) vedrog lica.739 U praksu plemenitog Poslanika, s.a.v.s., spada i da se ~ovjek musliman osmjehne svome bratu (muslimanu). Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije nikog od svojih ashaba susreo, a da nije bio nasmijan i vedrog lica, kao {to se to navodi u hadisu koji biljeè Buharija i Muslim od ~asnog ashaba Dèrira bin Abdullaha, koji je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije me spre~avao da u|em otkako sam primio islam i nikad me nije vidio, a da mi se nije osmjehnuo.740 Nasmijana i prijazna èna unosi radost u srce svoga muà svaki put kad je on pogleda, te tako kod njega pove}ava ljubav i po{tovanje prema njoj. Isto tako, ona se ovako pona{a i u ènskom dru{tvu u kojem ìvi, jer ljubav, po{tovanje i prijateljstvo u dru{tvu ne {iri ni{ta kao prijazno lice, radosna i otvorena du{a i visoka moralnost. To su, doista, svojstva, karakteristike i osobine koje dolikuju dobrodu{noj èni muslimanki, misionaru i ona joj omogu}avaju da prodre do ljudskih srca, da prodre u najskrivenije dijelove du{a.
275
PRIJATNA SIMPA PRIJATNA JE I SIMPATI^NA

Prosvije}ena je èna muslimanka prijatna, osje}ajna i slatkorje~iva. Ona ne odbija da se na{ali sa svojim sestrama i prijateljicama u vrijeme koje odgovara za to. Ona se nje`no {ali i voli da se du{e oraspoloè. [ala ène muslimanke isti~e se po islamskoj formi koja je [erijatom dozvoljena, koja ne prelazi u glupost, neukusnost i vulgarnost. Allahov Poslanik, s.a.v.s., {alio se sa svojim ashabima, ali svojom {alom i igrom nije prelazio granice istine. Od ashaba se prenose njihove rije~i upu}ene plemenitom Poslaniku, s.a.v.s.: Ti se, doista, {ali{ s nama, na {to je on rekao: Ja ne govorim ni{ta drugo osim istine.741 Isto tako i o plemenitim ashabima prenose se zanimljive i prijatne vijesti o njihovoj {ali i igri koja se odvijala izme|u njih i Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Jedna od ovakvih vijesti navodi se i u hadiskim i biografskim knjigama, u kojoj se kaè da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., {alio s jednim malim djetetom, jednim od sinova njegovih ashaba, kojeg su zvali Ebu - Umejr. To dijete imalo je pti~icu kojom se igralo. Jednog dana vidio ga je tu`nog, pa je rekao: [ta ja to vidim da je Ebu - Umejr tuàn? Odgovorili su: Uginula je njegova pti~ica kojom se igrao, Allahov Poslani~e. Vjerovjesnik se na{alio s djetetom govore}i: Ebu - Umejre, {ta je uradila pti~ica?742 Jednom je prilikom neki ~ovjek do{ao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., traè}i da ga ponese, te mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., {ale}i se, rekao: Ponijet }u te na devinom djetetu. ôvjek je rekao: Allahov Poslani~e, {ta }u s devinim djetetom? Odgovorio mu je Poslanik, s.a.v.s.: A {ta drugo deva ra|a osim deve?743 Imam Ahmed biljeì od Enesa, r.a., da je neki ~ovjek, beduin, kojem je bilo ime Zahir, dao Vjerovjesniku, s.a.v.s., neki poklon sa sela. Vjerovjesnik, s.a.v.s., pripremio bi ga kada bi èlio iza}i, te bi rekao: Zahir je na{e selo, a mi smo njegov grad, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., ga je veoma volio. On je bio ru`nog izgleda, te je jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.s., do{ao do njega, a on je prodavao svoju robu, pa ga je s le|a pritisnuo na svoje grudi, a ~ovjek ga nije mogao vidjeti, te je rekao: Pusti me! Ko je ovo? Okrenuo se i poznao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te nije oklijevao da svoja le|a nasloni na Vjerovjesnikova, s.a.v.s., prsa, nakon {to ga je prepoznao. Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio je: Ko }e kupiti roba? On je rekao: Allahov Poslani~e, onda, tako mi Allaha, ti me nalazi{ bezvrijednim. Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ali ti kod Allaha nisi bezvrijedan - ili je rekao: Ali ti si kod Allaha dragocjen.744 Do{la je neka starica kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i rekla: Allahov Poslani~e! Moli Allaha
276
da me uvede u Dènnet. Rekao je, {ale}i se: O majko, tog i tog, u Dènnet ne ulaze starice (i starci). Starica je po~ela plakati, te je rekao: Obavijestite je da u njeg ne}e u}i kao starica. Uzvi{eni Allah, doista, kaè: Stvaranjem novim Mi }emo hurije stvoriti i djevicama ih u~initi. 745, 746 Me|u hadise koji ukazuju na razdraganost du{e i ljubav prema {ali i igri ubraja se i hadis koji biljeì imam Ahmed od Ai{e, r.a., koja kaè: Iza{la sam s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., na jedno od njegovih putovanja, a ja sam bila mr{avi djevoj~urak. Rekao je ljudima: Udaljite se, pa su se udaljili. Zatim mi je rekao: Hodi ovamo da se utrkujem s tobom, pa sam se utrkivala s njim i pobijedila ga. Nije to spominjao sve dok se nisam udebljala i dok to nisam zaboravila. Iza{ala sam s njime prilikom njegovog putovanja, te je rekao ljudima: Udaljite se, pa su se udaljili. Zatim mi je rekao: Hodi ovamo da se utrkujem s tobom, pa sam se utrkivala s njim i pobijedio me je. Smijao se govore}i: Ovo ti je za ono.747 Poslanik, s.a.v.s., ponekad se {alio, a bio je imam muslimanima, njihov vo|a i u~itelj, a nekada bi bio ozbiljan. Nije ga spre~avao teret upravljanja koji bi nosio na putu formiranja islamskog ummeta i uspostave islamske dràve, vo|enje borbenih odreda niti drugi uzvi{eni poslovi, sve ovo ga nije odvra}alo od ugodne igre i {ale, koja bi unosila radost u du{e njegovih ashaba i u du{e njegovih èna. Ne{to od toga nam Ai{a, r.a., prenosi, pa kaè: Do{la sam Vjerovjesniku, s.a.v.s., sa supom od bra{na i mlijeka koju sam mu skuhala. Rekla sam Sevdi, r.a., a Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je izme|u mene i nje: Jedi, pa je ona odbila. Rekla sam: Jest }e{, ili }u ti lice umazati, pa je odbila, te sam ja stavila svoju ruku u supu i umazala joj lice, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., smijao se. Svoju ruku stavio je u njenu odbranu i rekao joj: Umaì i ti njeno lice... A u drugom predanju stoji: Iza{ao joj je u susret postavljaju}i svoj lakat pred nju traè}i da mi se osveti, te je malo uzela s lica i time zamazala moje lice, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., smijao se. 748 Ovi dokazi i predanja predstavljaju blistavi dokaz ~istote i velikodu{nosti islama i njegovih pripadnika, kao {to ukazuju na prijaznost koju islam traì od svojih sinova i k}eri, kao i razdraganost i ugodnost duha. Ovo su svojstva koja su poèljna kod savremene i plemenite ène muslimanke koja svojoj li~nosti time pridodaje ve}u privla~nost, ljepotu i djelotvornost.
277
UNOSI RADOST U SRCA

Svjesna èna muslimanka u razgovoru i dijalogu s drugim ènama svesrdno nastoji da me|u njih unese ìvost, radost, veselje i aktivnost, tako {to im donosi i pri~a radosne vijesti i ugodne i prijatne {ale. Uno{enje radosti u srca, u granicama onoga {to je Allah, d`.{., dozvolio, predstavja zahtjev islama na kojem insistira ispravni [erijat, koji podsti~e na njegovo prakticiranje. To je stoga kako bi atmosfera me|u vjernicima i vjernicama bila ispunjena ljubavlju, namirisana mirisima sre}e, preplavljena rado{}u i optimizmom i kako bi èna muslimanka bila spremna da prihvati svaki ozbiljan posao s obavezama i odricanjima (`rtvama) koja to zahtijevaju. Iz tog razloga islam nagra|uje onoga ko unosi radost u srca muslimana i muslimanki, tako {to }e posti}i najve}u radost koju }e mu Allah, d`.{., dati u njegovom srcu na Sudnjem danu: Ko sretne svog brata muslimana s onim {to voli Allah kako bi ga obradovao time, Allah }e ga obradovati na Sudnjem danu.749 Razborita i inteligentna èna muslimanka nalazi razne na~ine dozvoljenog razveseljavanja, koje moè unijeti u srca njenih sestara muslimanki, kao {to su: topao pozdrav (selam), lijepa rije~, o{troumna primjedba (zapaànje), vje{ta dosjetka, radosna vijest, umiljat osmijeh, iskrena (dobronamjerna) posjeta, poklon koji raduje, neprekidno odràvanje rodbinskih veza, iskrena potpora i usluga i tje{enje koje umiruje, a sve to otvara zasune na srcima, sije klicu ljubavi, spaja veze prijateljstva i u~vr{}uje bratske i sestrinske veze.
NIJE STROGA
Jedna od odlika ène muslimanke, koja razumije uputu svoje vjere, jeste i to da ona nije stroga i ne pretjeruje u stvarima koje je dozvolio [erijat i koje je dopustio u posebnim prilikama, kao {to je dopu{tena vrsta pjevanja (muzike) uz bajrame, vjen~anja, veselja i prisustvovanje nekim rekreacionim igrama koje ne prati fesad (nered, nemoral) i iz kojih ne proizilazi fitneluk. Me|utim, i kada u~estvuje u igri i zabavama, u odre|enim prilikama, ona tu zabavu ne pretvara u svoju naviku i preokupaciju, nego slijedi uputu svoje vjere, koja dopu{ta zabavu, s vremena na vrijeme, a o tome govore mnogobrojni vjerodostojni hadisi.
278
U Buharijinom Sahihu navodi se da je majka vjernika Ai{a, r.a., jednu djevojku siroticu koja je bila pod njenim skrbni{tvom, spremala za udaju za jednog ~ovjeka ensariju, pa joj je Allahov Poslanik, rekao: O Ai{a, zar niste spremile zabavu, pa ensarije, doista, vole zabavu.750 Imam El - Buhari, tako|er od Ai{e, r.a., prenosi da je rekla: U{ao je kod mene Allahov Poslanik, s.a.v.s., a kod mene su bile dvije robinje koje su pjevale pjesme Buasa.751 On je legao na postelju i okrenuo svoje lice (od nas). Potom je u{ao Ebu-Bekr, prekorio me i rekao: Zar pjesma {ejtanska kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s.? Potom se Allahov Poslanik, s.a.v.s. okrenuo prema njemu i rekao: Pusti ih. Kada Ebu - Bekr nije vidio, ja sam im namignula da iza|u i one su iza{le.752 U drugom predanju El - Buhari biljeì: Pa je Allahov Poslanik, rekao: O Ebu - Bekre, zaista svaki narod ima svoj blagdan, a ovo je na{ blagdan.753 El - Buhari, tako|er, biljeì rije~i Ai{e, r.a., koja kaè: Na Bajram su se crnci (Abesinci) igrali noèvima i {titovima, a ja ili sam pitala Vjerovjesnika, s.a.v.s., ili mi je sam rekao: Uìva{ i gleda{? Odgovorila sam: Da, pa me je postavio iza sebe, a njegov obraz bio je prislonjen uz moj i govorio je: Nastavite, o BenuErfide (nadimak za Abesince). Kada sam se zasitila gledanja, on me je upitao: Je li to doista? Odgovorila sam mu: Da, jeste. Rekao je: Idi, onda.754 Ibn - Hadèr navodi vi{e predanja ovog hadisa od Ai{e, r.a. Jedno od tih predanja je i ovo koju biljeì Ez - Zuhri: Dok nisam ja bila ta kojoj je dosadilo.755 U predanju kod Muslima, putem Zuhrija stoji: Zatim je stajao zbog mene sve dok nisam ja bila ta koja je (prva) oti{la.756 U ta predanja spada i predanje Jezida bin Rumana koje biljeì En - Nesai: Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio bi: Zar se nisi zadovoljila? Ja sam govorila: Nisam, kako bih vidjela svoj poloàj (vrijednost) kod njega.757 En - Nesai biljeì predanje Ebu - Seleme od Ai{e, r.a., koja kaè: Rekla sam: O Allahov Poslani~e! Nemoj ùriti, pa je ustao prema meni i rekao: Je li ti dovoljno? Odgovorila sam: Nemoj me poùrivati! Ai{a, r.a., dalje pri~a: Ja nisam imala èlju da ih gledam, nego sam htjela da ène doznaju za njegovo stajanje zbog mene i moje mjesto kod njega. Dodaje u poglavlju En - Nikahu u predanju putem Zuhrija: Po{tujte poloàj mlade djevojke koja voli zabavu.758 U djelu Fethul - Bari navodi se: Es - Sirad` prenosi putem Ebu - ez - Zinada, on od Urvea, a on od Ai{e, r.a., da je Vjerovjesnik tada rekao: Neka znaju ìdovi da u na{oj vjeri postoji {irina. Ja sam, uistinu, poslan s ~istom i tolerantnom vjerom. Et - Tirmizi u svom Sunenu od Ai{e, r.a., prenosi njene rije~i:
279
Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio je, te smo ~uli galamu i glasove djece. Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je, kad je Abesinka plesala, a oko nje bila su djeca, te je rekao: O Ai{a, do|i, pogledaj! Do{la sam i stavila svoju bradu na rame Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te sam je promatrala izme|u ramena i njegove glave. Potom mi je rekao: Zar se nisi zasitila? A ja sam mu odgovorila: Nisam, kako bih vidjela moj poloàj kod njega. Tada se pojavi Omer, r.a., i svijet se razi|e od nje, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: Ja gledam u {ejtane, dìnske i ljudske, kako pobjego{e od Omera. Pri~ala je: Te sam se vratila.759 Ovi i njima sli~ni tekstovi koji su sadràni u hadiskim zbirkama, doista su jasni svjedoci lijepog morala Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao muà, njegove nje`nosti prema supruzi i njegove èlje za njenom sre}om i rado{}u. Ovi tekstovi, tako|er, svjedo~e o {irini, toleranciji i lahko}i islama, kao i o njegovoj ljubaznosti prema èni, jer joj je dozvolio uìvanje u jednom vidu zabave, {to neki dana{nji ljudi, strogih stavova, smatraju gnusnim zlo~inom zbog kojeg se èna ka`njava okrutnom izolacijom. @ena muslimanka koja je uvi|avna i razumije uputu svoje vjere, u ve}ini slu~ajeva treba biti ozbiljna i okrenuta vrijednim stvarima, a ostavljati bezvrijedne stvari. Me|utim, ovo je ne spre~ava da se zabavi u prilikama koje je [erijat dozvolio i u kojim je muslimanima i muslimankama u~inio odre|enu {irinu i prostranstvo. To je stoga {to Mudri Zakonodavac zna prirodu du{e koja je sklona opu{tanju, odmoru, razonodi i rekreaciji, s vremena na vrijeme, kako bi se poslije toga ~ovjek okrenuo marljivosti i kako bi s vi{e elana, odlu~nije i spremnije podnosio te{ko}e i odgovornosti. To je ono {to je islam ostvario za ~ovjeka kroz svoj ravnomjerni, umjereni, potpuni i mudri program.
NIJE OHOLA
Iskrena i svjesna muslimanka nije ohola i ne diè nos, smatraju}i se ve}om od drugih èna koje su od nje na niòj razini ljepote, imetka, porijekla ili poloàja (ugleda). Jer èna muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere, uistinu, zna da oholost, uzdizanje i uobraènost na ovom svijetu onemogu}uju uìvanje blagodati na ahiretu, ~ije uìvanje je Allah zabranio mu{karcima i ènama koje su ohole. A u~inio ih je za one koji ne èle oholost, ko~opernost i uzno{enje na Zemlji. Taj drugi svijet dat }emo onima koji ne èle da se na Zemlji ohole i da nered ~ine, a one koji se Allaha boje, ~eka sre}an kraj.760 On, tako|er, zna da Allah, d`.{., ne voli ni gordog ni hvalisavog. I iz oholosti ne okre}i od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. 761 Ko dobro razmotri tekstove ~istog sunneta, bit }e zapanjen veli~inom pa`nje koju
280
Poslanik, s.a.v.s., daje iskorjenjivanju oholosti iz ljudskih du{a, tako {to je zabranjuje, udaljava ljude od nje i upozorava mu{karce i ène koji su isku{ani tom bole{}u, kako ne bi u potpunosti izgubili ahiret ako se u njihove du{e uvu~e trunka oholosti koju u njih ubaci {ejtan i kako ne bi postali oholi ljudi kojim je Allah, d`.{., zabranio ulazak u Dènnet, kao {to to stoji u hadisu kojeg biljeì Muslim: Ne}e u}i u Dènnet onaj u ~ijem srcu ima i koliko trunka oholosti. Jedan ~ovjek na to re~e: ôvjek, zaista, voli da mu odje}a bude lijepa, a i obu}a da mu je lijepa. Rekao je (Poslanik, s.a.v.s.): Doista je Allah lijep i voli ljepotu. Oholost je odbacivanje istine i omalovaàvanje ljudi.762 Od Harisa bin Vehba prenosi se da je rekao: ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ho}ete li da vas obavijestim o stanovnicima Vatre: svaki osori, oholi i u hodu gordi ~ovjek.763 Oholim, uznositim i gordim ènama dovoljno je poniènje koje im je Allah, d`.{., pripremio na ahiretu, time {to }e im zabraniti da Ga vide, da On s njima govori i da ih On o~isti od grijeha. To je, doista, poniènje poslije kojeg nema poniènja. Allahov Poslanik, kaè: Allah ne}e na Sudnjem danu pogledati onoga ko iz oholosti pusti (po zemlji) svoj ogrta~.764 Trojici se Allah na Sudnjem danu ne}e obratiti (s njima govoriti) niti }e ih o~istiti (od grijeha), a nit }e ih pogledati i njima pripada bolna kazna: starac bludnik, vladar laàc i oholi siromah.765 Ovo je stoga {to je gordost (kibrija) jedna od osobenosti Allaha, d`.{., a ne slaba{nih, stvorenih robova, i svaki ~ovjek kome je njegova du{a oholost i gordost u~inila lijepim, time zadire u uluhijjet i poku{ava sebi prisvojiti jedno od uzvi{enih svojstava Stvoritelja i tako zasluùje poniènje, sramotu i èstoku kaznu na Sudnjem danu, kao {to se to navodi u hadisi - kudsijju kojeg biljeì Muslim: Uzvi{eni Allah kaè: Mo} je Moj pla{t, a gordost (uzvi{enost) je Moj ogrta~. Ko poku{a da Mi otme i ospori ne{to od toga, Ja }u ga kazniti.766 Otud tekstovi ~istog sunneta dolaze jedni za drugim, upozoravaju}i vjernike i vjernice da ih ne obuzima napad oholosti u bilo kojem momentu nehajnosti i ljudske slabosti, kako bi bili spa{eni od toga da ih zahvati ova prezrena osobenost i kako bi bili za{ti}eni od zapadnja u nju. Jedan od tih upozoravaju}ih tekstova je i slijede}i: Ko sebe veli~a i smatra velikim i ko hoda nadmeno, srest }e Allaha, srditog na njega.767
281
SKROMNA JE
@ena muslimanka, koja je obavijena makar jednim dijelom upute njene vjere, treba da je skromna, blaga, {irokogrudna (tolerantna) i nje`nih osje}aja, jer nasuprot tekstovima u kojima se prijeti i obe}aje kazna oholima, ona nalazi tekstove koji podsti~u, bodre i ~ine dragim skromnost i poniznost, kao {to obe}avaju mo}, ugled i ~ast svakom onom ko bude ponizan Allahu, d`.{. U rije~ima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje biljeì Muslim, stoji: Niko nije ponizan Allahu a da ga On ne uzdigne.768 Allah mi je, zaista, objavio: Budite skromni kako se niko nikad ne bi iznad nekog uznosio niti mu nasilje u~inio.769 @ena muslimanka koja pomno promatra biografiju Odabranog i njegovu li~nost, nalazi ìvi i jedinstveni primjer poniznosti, skromnosti, pokornosti, ozarenosti, plemenite }udi i {irokogrudnosti. Tako, kada bi prolazio pored djece koja se igraju, poselamio bi ih ozarenog lica, {ale}i se s njima. U ovoj velikoj skromnosti nije ga spre~avao ni njegov stupanj poslanstva, niti veli~ina vo|stva, a niti visina poloàja. Enes, r.a., spominje da je jednom pro{ao pored djece, poselamio ih i rekao: Vjerovjesnik bi tako radio.770 Enes, r.a., u vezi sa skromno{}u Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi i to da bi jedna medinelijska robinja uzela Vjerovjesnika, s.a.v.s., za ruku i vodila ga po Medini kuda je htjela, kako bi joj ispunio njene potrebe.771 I Temim bin Usejd dolazi u Medinu kako bi pitao o islamskim propisima. Ovaj ~ovjek, stranac, èljan susreta s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., ne nalazi nikakve ìce, ~uvare niti vratare, ve} vidi plemenitog Poslanika, s.a.v.s., na minberu kako drì govor ljudima. On mu prilazi pitaju}i i traè}i poja{njenje. Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., okre}e mu se sav vedar, ponizan i njeàn i odgovara mu na njegovo pitanje. No, pustimo Temima da nam o svemu tome pri~a, kako to od njega prenosi imam Muslim, pa kaè: Do{ao sam do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a on je drào govor (hutbu), pa sam rekao: Allahov Poslani~e, ~ovjek stranac do{ao je i pita o svojoj vjeri, jer ne zna {ta mu je vjera. Allahov Poslanik, s.a.v.s., okrenuo se prema meni, ostavio svoj govor (hutbu) i pri{ao mi. Njemu je donesena stolica na koju je sjeo, a potom me po~eo podu~avati onome {to ga je podu~io Allah. Potom se vratio svome govoru i zavr{io ga.772 Vjerovjesnik, s.a.v.s., u du{ama ashaba zasa|ivao je osobine poniznosti i skromnosti zasnovane na toleranciji, blagosti i lijepoj }udi, daju}i li~ni primjer time {to se odazivao na pozive obi~nih ljudi, {to je prihvatao njihove poklone, bez obzira koliko oni bili skromni i
282
obi~ni. U hadisu koji biljeì El - Buhari navodi se: Kada bih bio pozvan na gozbu na kojoj je spremljen but ili potkoljenica, ja bih se odazvao, a kada bi mi bio poklonjen but ili potkoljenica, ja bih to prihvatio.773 O kako je divna skromnost u njenom najvi{em obliku i najuzvi{nijem zna~enju?!
UMJERENA JE U OBLAÊNJU I SPOLJA[NOSTI

@ena muslimanka, koja razumije uputu svoje vjere, pridràva se umjerenosti u svim stvarima, a naro~ito u svom obla~enju i spolja{njem izgledu. Ona svesrdno nastoji da njen spolja{nji izgled bude lijep, ali bez pretjerivanja, neumjerenosti i oholosti. Ona ne tr~i za svakom ènom koja zagovara pretjerivanje, rasipni{tvo u mijenjanju i odbacivanju odje}e nakon prvog obla~enja, dah}u}i i ùde}i, tako, za novinama u modi koje nemaju granica. Tako ~ine neke neuke, besposlene i rasipni~ke ène. S druge strane, ona ne zanemaruje svoj izgled, odje}u i umjerenu i privla~nu eleganciju. I oni koji kad udjeljuju, ne rasipaju i ne {krtare, ve} se u tome drè sredine. 774 @ena muslimanka pazi da ne postane rob mode kojom upravljaju modne ku}e i oni koji stoje iza njih, a koji se ne boje Allahove, d`.{., sile i koji èni ne èle dobro, a naro~ito ne èni muslimanki. @ena muslimanka, dakle, ~uva se ove vrste robovanja na koju je upozorio Allahov Poslanik, s.a.v.s., progla{avaju}i je izvorom propasti, neda}e i gubitka: Propao je rob dinara, i dirhema, i kadife, i hamise.775 Ako mu se ne{to da zadovoljan je, a ako mu se ne dadne - nije zadovoljan.776 @ena muslimanka u uputi svoje vjere ima ono {to je ~uva od pada u provalije oholosti, {epurenja, narcisoidnosti i dr., a o ~emu nas je obavijestio Allahov Poslanik, kada je rekao: Dok se ~ovjek {epuri hodaju}i zamotan u dva svoja ogrta~a i dive}i se sam sebi, Allah je na njega izvrnuo zemlju i on }e u nju tonuti, sve do Sudnjeg dana.777 @ena muslimanka nosi i upotrebljava dopu{teni nakit, ukrase i dozvoljenu eleganciju, te obla~i lijepu, skupu i elegantnu odje}u. To sve spada u lijepe stvari (tajjibat) koje je Allah, d`.{., dozvolio, ali ona ne}e skrenuti s pravog puta u provaliju pretjerivanja, rasipanja i suvi{nosti. Ovo je ta umjerenost koja poziva i na koju podsti~e islam. A ogromna je razlika izme|u umjerene, mudre i pametne ène i ène rasipnice, besposli~arke, koja je nepromi{ljena i lahkoumna. Razumna èna muslimanka u svom odijevanju i izgledu daleko je od neumjerenosti i nemarnosti. Ona ne rasipa i umjerena je u svom gizdanju, u svom izgledu i odje}i. Ona nije zapu{tena niti je oskudna u odje}i, pojavi i izgledu, tako da to grani~i sa {krto{}u ili oskudno{}u
283
u ukrasima, eleganciji i lijepom izgledu, smatraju}i da tom oskudicom i asketizmom ~ini ibadet svome Gospodaru i da }e ste}i Njegovo zadovoljstvo. Me|utim, èna koja obla~i lijepu odje}u iz ponosa, umi{ljenosti, oholosti i uobraènosti prema svojim prijateljicama, grje{na je, jer Allah, d`.{., ne voli ni oholog, a ni hvalisavog. Ona, pak, koja obla~i odje}u pokazuju}i Allahove, d`.{., blagodati i koja se time pomaè u pokornosti Allahu, d`.{., ona spada u one koje su pokorne i ona }e imati nagradu. @ena koja ostavlja lijepu odje}u iz {krtosti, nema ugleda niti po{tovanja kod ljudi niti ima nagradu kod Allaha, d`.{. A ona koja ostavlja lijepu odje}u iz asketizma, misle}i da ~ini Allahu ugodno djelo time {to sebi zabranjuje dozvoljene stvari, tako|et je grje{na, kao {to to kaè {ejhul islam Ibn - Tejmijje, Allah mu se smilovao.778 Osnova ènine sre}e u njenoj vjeri i u njenom dunjaluku jeste u: umjerenosti, sredini i ravnomjernosti. Ovo je slu~aj sa ènom muslimankom koja razumije uputu svoje vjere i koja se pridràva njenih plemenitih i lahkih propisa. Njena je odje}a lijepa, uredna, elegantna i odgovaraju}a njoj i njoj sli~nim ènama. Njena odje}a isti~e Allahove, d`.{., blagodati na njoj, bez pretjerivanja,umi{ljenosti i hvalisavosti.
VA@NOST STVARIMA PRIDAJE VA@NOST VRIJEDNIM STVARIMA

@ena muslimanka, koja razumije uputu svoje vjere, pridaje va`nost samo vrijednim stvarima i udaljava se od niskih, jeftinih i prezrenih stvari koje od ozbiljnog i naprednog ~ovjeka ne zasluùju nikakvu pa`nju niti zainteresovanost. Ona svoje odnose s drugim ènama gradi na osnovi plemenitih ciljeva, namjera i vrijednosti. U njenom ìvotu nema mjesta za brbljive, lahkoumne i besposlene ène, kao ni za preokupaciju sitnim i bezvrijednim stvarima. Ona nema vremena za beskoristan govor, besposli~arenje i niskosti. To je ono {to Allah, d`.{., voli kod Svojih robova, vjernika i vjernica, kao {to o tome obavje{tava plemeniti Poslanik, s.a.v.s., u svojim rije~ima: Uistinu je Uzvi{eni Allah plemenit i voli plemenite, i voli vrijedne stvari, a prezire bezvrijedne stvari.779
284
ZAINTERESOVANA STANJE ZAINTERESOVANA JE ZA STANJE MUSLIMANA

Pa`nja i zanimanje ène muslimanke, koja razumije propise svoje vjere, ne ograni~ava se samo na njenu ku}u, muà i djecu, ve} ona pridaje va`nost i stanju muslimana, te prati vijesti o njima. Ona tako postupa po uputi ove uzvi{ene vjere, koja sve muslimane smatra bra}om, koja je njihova ljubav, samilost i suosje}anje uporedila s jednim tijelom koje kada jedan njegov organ oboli, ostali organi mu se odazovu nesanicom i groznicom.780 A isto tako, ova vjera ih poredi i s gra|evinom ~iji se dijelovi me|usobno podupiru.781 Otud zainteresiranost savremene i razumne ène muslimanke za svakog muslimana, porodicu, dru{tvo i ummet, koja izvire iz njene muslimanske li~nosti, nadojene duhom islama, njegovim uputama, propisima i njegovim pogledima na ~ovjeka, ìvot i svemir. Ta zainteresovanost izvire i iz njenog osje}aja odgovornosti kojom je islam zaduìo svakog muslimana i muslimanku, a to je dostavljanje islama i obja{njenje njegovih propisa ljudima. U historiji ène muslimanke postoje mnogobrojni primjeri dobrih èna koje su poznate po svojoj brizi i zainteresovanosti za muslimane i muslimanke, kako za pojedince tako i za skupine ljudi. U te primjere spada i ono {to prenosi Muslim od Salima, roba [eddadovog. Rekao je: U{ao sam kod Ai{e, supruge Allahovog Poslanika, s.a.v.s., onog dana kad je umro Sad bin Ebi - Vekkas, pa je, zatim, u{ao Abdurrahman bin Ebi - Bekr i abdestio se kod nje. Ona je rekla: O Abdurrahmane, lijepo i potpuno uzmi abdest, a ja sam ~ula Allahovog Poslanika, da kaè: Te{ko petama od Vatre.782 Pa`nju Ai{e, r.a., skrenulo je to {to njen brat Abdurrahman nije dobro oprao pete prilikom abdesta i ona to nije pre{utila, nego ga je upozorila na du`nost potpunog uzimanja abdesta, onako kako je to ~ula od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ovo ne samo da predstavlja pohvalnu brigu, nego je to i obaveza svakom muslimanu i muslimanki kad god to zatreba; bilo da se radi o nare|ivanju ~injenja dobra ili o zabrani ~injenja zla. Kada je ranjen Omer bin El - Hattab, r.a., i kada je osjetio da mu se bliì smrt, rekao je svome sinu Abdullahu: Idi Ai{i i prenesi joj selam. Traì od nje dozvolu da budem ukopan u njenoj ku}i s Poslanikom, s.a.v.s., i Ebu - Bekrom, r.a. Abdullah je oti{ao kod Ai{e, r.a., i
285
prenio joj Omerove rije~i, a ona je rekla: Da, iz po~asti. Potom je rekla: O sinko moj, dostavi Omeru moje selame i reci mu: Ne ostavljaj ummet Muhammedov bez pastira. Odredi nekoga ko }e te naslijediti i nemoj ih ostaviti same (bez vo|e), jer se za njih bojim smutnje.783 Doista je to mudro dalekose`no i pravilno promi{ljanje stanja ummeta, kao i briga za njim da ne ostane bez pastira i vladara koji }e se brinuti za njih i koji }e ~uvati njihovo jedinstvo i sigurnost. Savremena èna muslimanka u rije~ima Ai{e, majke vjernika, ima svjetiljku koja joj osvjetljava put do pravilnog razumijevanja su{tine islama i svoje odgovornosti spram vjere i ummeta i va`nosti brige o stanju muslimana. To je stoga kako bi razborito djelovala u izvr{enju svoje obaveze u pogledu progresa muslimana i muslimanki i njihovog poziva da ponovo postanu ono {to od njih èli njihov Gospodar - najbolji ummet koji se ikada pojavio.
GOSTA UGO[]UJE GOSTA

Iskrena èna muslimanka obraduje se do~eku gosta i ùri da ga po~asti, odazivaju}i se pozivu svoga vjerovanja u Allaha, d`.{., i Sudnji dan, kao {to je to opisao plemeniti Poslanik: Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka po~asti (ugosti) svoga gosta784 @ena muslimanka, kada ugo{}uje gosta, ona time potvr|uje svoje vjerovanje u Allaha i Sudnji dan i time izvr{ava svoju du`nost gostoprimstva o ~emu govori hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i to naziva nagradom, kao da je ona (doma}ica) zahvalna gostu {to je omogu}io doma}inu da uradi dobro djelo, ~ime potvr|uje svoj iman i ~ime ~ini da je Allah, d`.{., zadovoljan njime: Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka po~asti svoga gosta njegovom nagradom. Ashabi reko{e: A {ta mu je nagrada, Allahov Poslani~e? On odgovori: Njegov je dan i no}, a gostoprimstvo je tri dana. Sve {to bude iznad toga, sadaka je.785 Zbog toga je ugo{}avanje gosta drago i omiljeno djelo svakoj muslimanki, koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan, a za {ta }e biti nagra|ena kod Allaha, d`.{., a bit }e i predmet pri~a i spominjanja me|u ljudima. Islam je uredio instituciju gostoprimstva i odredio joj norme i pravila. Tako je nagrada gostu jedan dan i no}, a potom dolazi obaveznost gostoprimstva ~iji je rok tri dana, a ono {to pre|e preko toga, spada u sadaku i to se pi{e u knjigu djela plemenite i gostoljubive ène. U islamu ugostiti gosta ne predstavlja stvar izbora koja ovisi o li~nim prohtjevima, htijenju i promi{ljanju, ve} je to obaveza svakog muslimana i muslimanke i oni su du`ni to
286
uraditi, ako neko na njihova vrata zakuca ili se pred njihovom ku}om na|e gost. No} (gostoprimstvo) gosta jeste pravo i obaveza svakog muslimana. Pa u ~ijem se dvori{tu na|e gost, to mu je dug. Ako ho}e, vratit }e taj dug ili }e ga ostaviti.786 Oni koji su mrzovoljni kad treba primiti gosta i koji pred njim zatvaraju vrata, u njima nema nikakvog dobra, kao {to je do{lo u hadisu koji biljeì imam Ahmed od Vjerovjesnika: Nema dobra u onome ko ne ugo{}uje.787 Islam je svakom muslimanu i muslimanki stavio u obavezu pruànje gostoprimstva i ono je propisano (obavezno) pravo gosta i ne prili~i muslimanu da mu uskra}uje to pravo. Ako se desi da ljudima zavlada {krtost do te mjere da gostu uskrate njegovo pravo, u tom slu~aju islam dozvoljava gostu da uzme svoje pravo, na osnovu hadisa kojeg biljeè El Buhari, Muslim i drugi od Ukbea bin Amira koji je rekao: Rekao sam: Allahov Poslani~e, ti nas po{alje{ i mi se na|emo kod ljudi, ali nas oni ne ugoste, pa {ta misli{ o tome? Poslanik, s.a.v.s., re~e: Ako se na|ete kod nekih ljudi pa vam se pruì ono {to treba pruìti gostu, to prihvatite, a ako vam to ne pruè, vi uzmite od njih pravo gosta koje oni trebaju pruìti. 788 Ugo{}avanje gosta originalni je islamski bonton, te stoga ne}e{ na}i muslimanku lijepog islama da je {krta, da ne pruà i da uskra}uje gostoprimstvo, ili, pak, da odvra}a svoga muà od do~eka i ugo{}avanja gosta, bez obzira kakva je njihova materijalna situacija. To je zato {to je hrana za dvoje dovoljna i za troje, hrana za troje dovoljna je i za ~etvero i uop}e, nema straha od iznenadnog pojavljivanja gosta. Od Ebu - Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Hrana za dvoje, dovoljna je za troje, a hrana za troje dovoljna je za ~etvero.789 Od Dàbira se prenosi da je rekao: ûo sam Allahovog Poslanika, da kaè: Hrana za jedno dovoljna je za dvoje, hrana za dvoje dovoljna je za ~etvero i hrana za ~etvero dovoljna je za osmero.790 @ena muslimanka, ~iju je du{u islam formirao, ~iji karakter je odgojila uzvi{ena uputa, ne strahuje od mno{tva ruku koje idu za hranom, kao {to je to situacija na Zapadu, koji ne prima gosta kojem prethodno nije pripremljena hrana. Naprotiv, muslimanka prima goste, makar je njihova posjeta i iznenadila i iskazuje im gostoprimstvo i dobrodo{licu time {to }e se gosti pridruìti jelu koje ona i njena porodica imaju. Njoj ne predstavlja ni{ta to {to }e u njen stomak u}i manja koli~ina hrane i manji broj zalogaja, jer je iskrenoj èni muslimanki glad lak{a od uskra}ivanja gostoprimstva, koje je Allah, d`.{., naredio, kao i Njegov Poslanik, s.a.v.s. I ne samo to, nego je ona uvjerena da Allah, d`.{., daje bereket hrani za jednu osobu, pa ona postaje dovoljna za dvoje, a hrana za dvoje postaje dovoljna za ~etvero itd. Nema potrebe za tom odvratnom suhoparno{}u i {krtosti koja je prisutna kod zapadnog ~ovjeka, koja je plod civilizacije materijalizma, kako na Zapadu tako i na Istoku. Prve generacije ~asnih ashaba pruìle su najljep{i primjer u ugo{}avanju gostiju, tako
287
da se ~ak uzvi{eni Allah ~udio tome kako su postupali neki od njih ugo{}avaju}i gosta. Primjer za to nalazimo u hadisu kojeg biljeè El - Buhari i Muslim od Ebu - Hurejrea, r.a., da je neki ~ovjek do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslao nekog njegovim ènama, te su one rekle: Kod nas nema ni{ta osim vode. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ko }e prihvatiti ili ugostiti ovog ~ovjeka?! Jedan ensarija re~e: Ja }u, Allahov Poslani~e. Poveo ga je svojoj ku}i i rekao èni: Ugosti Poslanikovog, s.a.v.s., gosta. Ona je rekla: Nemam ni{ta osim hrane za djecu. ôvjek joj na to re~e: Pripremi hranu, spremi svjetiljku i uspavaj djecu kada htjednu ve~eru. @ena je pripremila ve~eru, pripremila svjetiljku i uspavala djecu, a zatim je ustala kao da ho}e da popravi svjetiljku, pa ju je ugasila, te su se pravili da jedu (a gost nije vidio u mraku), a potom su legli gladni. Kada je svanulo, ovaj ~ovjek oti{ao je Allahovom Poslaniku, a on mu re~e: Allah se za~udi va{em postupku s gostom ove no}i. Nakon toga Allah, d`.{., objavio je: I vi{e vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se u{~uvaju lahkomosti, oni }e sigurno uspjeti. 791 @ena muslimanka, uistinu je plemenita i gostoljubiva, s dobrim gosta do~ekuje u bilo koji vakat on do{ao i ne strahuje od njegovog iznenadnog dolaska. Ona je, stoga, najbolji pomaga~ svome muù kako bi i on bio plemenit i gostoljubiv poput nje, kako bi se obradovao gostu i pohitao da ga ugosti vesela, nasmijana i ozarena lica, kao {to kaè pjesnik: Osmjehujem se svome gostu prije nego stigne, kod mene je izobilje i kad vrijeme {krto je. Nije obilje gostima u mno{tvu posuda, ve} u licu plemenitog obilje je. 792
VI[E VOLI DRUGIMA NEGO SEBI

@ena muslimanka, koja je nadojena uputom islama, vi{e voli drugima nego samoj sebi, pa makar bila u oskudici i bez dovoljnog imetka. To je zato {to je altruizam jedna plemenita i omiljena osobina na koju podsti~e i ukazuje islam, kako bi bila odlika po kojoj se isti~e plemeniti, iskreni ~ovjek musliman. Ensarije, Allah njima bio zadovoljan, prvi su pioniri altruizma poslije Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o njima su objavljeni ajeti koji se u~e i koji ukazuju na njihov jedinstveni altruizam koji ih je u~inio trajnim svjetionikom ~ovje~anstva, u~e}i ga kakva plemenitost (dare`ljivost) i altruizam treba biti, onda kada su do~ekali svoju bra}u muhadìre koji nisu imali ni{ta, pa su im dali sve:
288
I onima koji su jo{ prije njih Medinu za ìvljenje i iman odabrali, oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato {to im se daje, ne osje}aju, i vi{e vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se u{~uvaju lahkomosti, oni }e sigurno uspjeti. 793 @ivot Vjerovjesnika, s.a.v.s., bio je prepun altruizma, a samim tim on ga je i usadio u du{e prvih muslimana, u njihove karaktere i obi~aje. Od Sehla bin Sada prenosi se da je neka èna do{la kod Allahovog oPoslanika, s.a.v.s., s ogrta~em kojeg je sama istkala, te je rekla: Svojim sam ga rukama istkala da bi ga ti obukao, te ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., uzeo jer mu je bio potreban. Iza{ao je pred nas, a taj ogrta~ mu je bio i ko{ulja. Jedan ~ovjek re~e: Kako je lijep! Daj ga meni da ga ja nosim. Poslanik, s.a.v.s., re~e: Dobro i sjede u med`lis. Potom se vratio u ku}u, smotao taj ogrta~ i poslao tom ~ovjeku. Ljudi su tom ~ovjeku rekli: Nisi lijepo postupio. Poslanik, s.a.v.s., obukao ga je jer mu je bio potreban, a ti si mu ga traìo od njega. ôvjek odgovori: Tako mi Allaha, nisam ga traìo od njega da ga nosim, ve} da mi bude moj }efin. Sehl kaè: I taj ogrta~ mu je i bio }efin.794 Poslanikova, s.a.v.s., du{a i srce bili bi radosni kada bi vidio da sjeme altruizma koje je posijao, daje svoje plodove u ìvotu muslimana i kada bi vidio da za to postoji razlog, kao {to je neima{tina i oskudica. On o tome kaè: Zaista pleme E{arije (pleme Ebu - Musaa el - E{arija) kada im u boju nestane hrane ili kada njihove porodice u Medini budu u oskudici, oni sakupe sve {to imaju u jedan komad odje}e, zatim to iz jedne posude me|usobno i podjednako podijele. Oni pripadaju meni i ja pripadam njima.795 Kako je samo lijep taj altruizam kojeg je ~ovje~anstvo upoznalo od ensarija i od plemena E{arija, kao i od njima sli~nih islamskih generacija! Kako je samo velika zasluga plemenitog Poslanika, s.a.v.s., koji je zasijao sjeme altruizma u du{ama prvih muslimana i muslimanki, od kojih su ga naslijedile sve generacije muslimana, tako da je altruizam postao originalna islamska osobina u islamskom dru{tvu.
SVOJE ADETE MJERI MJERILIMA ISLAMA

@ena muslimanka koja razumije propise svoje vjere, ne povodi se za svakim obi~ajem ra{irenim me|u ljudima, jer ponekad obi~aj biva naslije|e starog ili novog dàhilijeta kojeg islam ne odobrava. Prema shvatanju muslimanke takav obi~aj nije prihvatljiv, makar se svi ljudi dràli tog obi~aja. Stoga, èna muslimanka ne ukra{ava svoju ku}u figurama, kipovima, slikama (ljudi i ìvotinja) niti drì psa u ku}i, osim psa ~uvara, ali izvan ku}e, jer je Allahov Poslanik,
289
s.a.v.s., zabranio drànje psa u ku}i. Vjerodostojni hadisi, koji se od njega prenose, to o{tro zabranjuju i u tome nema popu{tanja niti traènja olak{ica. Od Ibn - Omera prenosi se da je Allahov Poslanik, rekao: Na Sudnjem danu bit }e ka`njeni oni koji prave likove. Re}i }e im se: Oìvite ono {to ste napravili.796 Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., vratio se s jednog putovanja, a ja sam bila zastrla prozor zavjesom na kojoj su bile slike. Kada je to ugledao, lice Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pocrvenje i on re~e: Ai{a, Allah }e na Sudnjem danu najè{}om kaznom kazniti one koji opona{aju Allahovo stvaranje! Ai{a pri~a: Pa smo zavjesu pocijepali i od nje napravili jedan ili dva jastuka.797 Od Ibn - Abbasa prenosi se da je rekao: ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaè: Svaki onaj ko pravi likove (musavvir) u Vatru }e. Svaki lik koji je oblikovao oìvit }e se, pa }e ga taj lik mu~iti u Dèhennemu. A Ibn - Abbas kaè: Ako ba{ mora{ to raditi, onda pravi (oblikuj) drve}e koje nema du{u.798 Od Ebu-Talhe prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Meleki ne ulaze u ku}u u kojoj se nalazi pas ili slika (~ovjeka ili ìvotinje).799 Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: Dìbril je ugovorio s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., da }e mu do}i u odre|eno vrijeme. Kad je to vrijeme do{lo, on nije do{ao. Ai{a pri~a: U ruci Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bio je {tap pa ga je bacio i rekao: Allah Svoje obe}anje ne iznevjeri niti Njegovi izaslanici. Potom se okrenuo i ugledao {tene koje je bilo ispod njegove postelje. Tada upita: Kada je u{ao ovaj pas? Odgovorih mu: Tako mi Allaha, nisam znala za njega! Naredio je da se iznese, pa je iznesen. Potom mu je do{ao Dìbril, a s., te mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Obe}ao si mi i ja sam te ~ekao, a ti nisi do{ao! Dìbril odgovori: Sprije~io me je pas u tvojoj ku}i. Mi ne ulazimo u ku}u u kojoj se nalazi pas ili slika.800 Mnogobrojni su tekstovi koji o tome govore i svi zabranjuju postavljanje slika i kipova. Vrijeme je otkrilo mudrost te zabrane, naro~ito u ovo dana{nje vrijeme u kojem se licemjeri i licemjerke, laskavci i laskavice i oni koji ùde za ostvarenjem svojih ambicija i strasti utrkuju da silnicima uljep{aju ustrajnost u njihovom nasilni{tvu. Tako im izgra|uju biste, za njihova ìvota ili nakon njihove smrti, kako bi ih u~inili boànstvima ili poluboànstvima koja sjede na prijestolju mo}i i bi~uju le|a nemo}nih ljudi i èna. Islam, koji je do{ao s vjerovanjem o tevhidu (Allahovoj jedno}i), koji je sru{io idole {irka i dàhilijeta prije skoro petnaest vijekova, ne prihvata da se ovi idoli ponovo vrate u ìvot muslimana i muslimanki u ime ovjekovje~enja uspomena na nekog vo|u, odavanjem
290
po~asti nekom umjetniku ili, pak, veli~anjem nekog u~enjaka, pjesnika ili knjièvnika. Islamsko dru{tvo je monoteisti~ko dru{tvo koje ne priznaje veli~anje, hvaljenje niti slavljenje nekog drugog mimo Allaha, d`.{., te, stoga, u njemu nema mjesta ovakvim idolima i boànstvima. [to se ti~e posjedovanja psa, ono nije zabranjeno, ako se radi o lova~kom psu i psu ~uvaru stoke ili zemlje, kao {to o tome govori hadis kojeg prenosi Ibn - Omer koji kaè: ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaè: Ko bude posjedovao psa, osim lova~kog psa i psa ~uvara, njegova nagrada svaki dan }e biti umanjena za dva kirata.801 [to se ti~e drànja psa u ku}ama, na na~in kako to rade ljudi na Zapadu, koji im posve}uju posebnu pa`nju, maze ih, kupuju im specijalnu hranu i sapune ({ampon), prave im specijalna kupatila i druge stvari na koje Zapad i Amerika u godini dana potro{e milione dolara, to nema nikakve veze s islamom niti s njegovim ~istim i besprijekornim obi~ajima. Ako su du{evna stanja ljudi na Zapadu i materijalisti~ki, suhoparni na~in ìvota kojim ìve, u~inili da oni skrenu u ekstremizam u odgoju pasa, kako bi im to nadomjestilo ljudsku nje`nost koju su u svom dru{tvenom `votu izgubili, nasuprot tome, doista je dru{tveni ìvot u islamu prepun ljudske nje`nosti i nema potrebe za ovakvim devijacijama. @ena muslimanka koja razumije propise svoje vjere, ne jede i ne pije iz zlatnih i srebrenih posuda, koliko god ìvjela u izobilju, bogatstvu i blagostanju, jer je upotreba zlatnih i srebrnih posuda po [erijatu zabranjena. Tu zabranu nalazimo u mnogim vjerodostojnim i kategori~kim hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Od Ummu Seleme, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, rekao: Onaj ko pije iz srebrene posude, u svoj stomak saljeva vatru Dèhennema.802 U predanju kod Muslima stoji: Zaista onaj ko jede i pije iz zlatne i srebrne posude803 A u drugom (njegovom) predanju, tako|er, stoji: Ko pije iz zlatne ili srebrene posude, taj saljeva u svoj stomak vatru iz Dèhennema.804 Svjesna èna muslimanka na svakom mjestu vrednuje i procjenjuje svaki obi~aj u svom dru{tvu u duhu islamskih propisa, njegovih vrijednosti i poimanja. One obi~aje koji se slaù s islamom ona prihata, a ono {to mu je u suprotnosti, ona ne prihvata i odbacuje ga, bilo da se radi o prosidbi i sklapanju braka ili o ku}nom, porodi~nom i dru{tvenom ìvotu. U islamskim zemljama i me|u islamskim narodima obi~aji su mnogobrojniji i raznovrsni, u obzir se uzima {erijatski legalitet nekog obi~aja i njegova podudarnost s islamom, a ne njegova rasprostranjenost i cirkulacija me|u ljudima.
291
PRIDR@AV PRIDR@AVA SE ISLAMSKOG BONTONA PRI JELU I PI]U

Prosvije}ena èna muslimanka isti~e se po svojoj brizi za pridràvanjem islamskog bontona pri jelu i pi}u. Pa, kada je vidi{ za sofrom da jede ili kada vidi{ raspored te njene sofre, znat }e{ da je to posljedica islamskog bontona kojeg se ona pridràva u jelu i pi}u, kao i u rasporedu i urednosti njene sofre. Ona ne po~inje jelo prije nego {to spomene Allaha, d`.{. Ona jede desnom rukom i jede ispred sebe, rade}i po rije~ima Allahovog Poslanika: Spomeni Allaha, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe.805 A ako zaboravi da spomene Allahovo ime prije nego po~ne s jelom, to }e ispraviti u toku jela i re}i }e: Bismillahi evvelehu ve ahirehu - U ime Allaha na po~etku i na kraju, kao {to se to nalazi u hadisu kojeg prenosi Ai{a, r.a., koja kaè: Rekao je Allahov Poslanik: Kada neko od vas jede, neka spomene ime Uzvi{enog Allaha, a ako zaboravi da spomene ime Uzvi{enog Allaha na po~etku, neka kaè: U ime Allaha na po~etku i na kraju (objeda) 806 [to se ti~e drugog pitanja, a to je jedenje desnom rukom, muslimanka koja je odgojena islamskim odgojem jede desnom rukom, a ne lijevom. Naredba o jedenju desnom rukom, a zabrana jedenja lijevom rukom dvije su potpuno jasne i nedvosmislene stvari koje se nalaze u mnogim hadisima. U jednom od njih Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: Kada neko od vas jede, neka jede desnom rukom; kada neko od vas pije, neka pije desnom rukom. Doista, {ejtan jede svojom lijevom rukom i pije svojom lijevom rukom.807 Neka niko od vas ne jede svojom lijevom rukom i neka niko od vas ne pije svojom lijevom rukom, jer, doista, {ejtan jede svojom lijevom rukom i pije njome.808 A Nafi bi dodavao: I neka njome ne uzima i ne daje njome.809 Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi vidio nekog da jede lijevom rukom, zabranio bi mu to, posavjetovao bi ga i podu~io islamskom bontonu. Ponekad bi se, mo`da, i naljutio i kletvu izricao kada bi vidio da je taj ~ovjek ohol i uporan u tom svom postupku. Od Seleme bin El - Ekvea, r.a., prenosi se da je neki ~ovjek kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jeo lijevom rukom, te mu je on rekao: Jedi desnom rukom. Rekao je: Ne mogu A on je na to rekao: Dabogda i ne mogao! Samo ga je njegova oholost spre~avala da poslu{a. I on vi{e nije podigao svoju ruku prema ustima.810 Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., volio je u svemu davati prednost desnoj strani i na to je podsticao. O tome biljeè El - Buhari, Muslim i imam Malik od Enesa, r.a., da je Allahovom
292
Poslaniku, doneseno (kiselo) mlijeko pomije{ano s vodom iz bunara. S njegove desne strane bio je beduin, a s njegove lijeve strane Ebu - Bekr es - Siddik. Popio je ne{to od tog mlijeka, a potom ga dodao beduinu i rekao: Sdesna i opet sdesna.811 Drugom prilikom doneseno mu je ne{to za pi}e, a s njegove desne strane je bio dje~ak812, a s lijeve strane ljudi. Poslanik, je pio, a potom je rekao dje~aku: Tvoj je red da pije{, pa ako ho}e{ da ga ustupi{ ovim starcima? Dje~ak je rekao: Ne}u, tako mi Allaha. Ne}u nikom dati prednost da pije ono {to je iza tebe ostalo, o Allahov Poslani~e! Hadis o ovome je prenesen od Suhejla bin Sada , a njegov tekst je sljede}i: Doneseno je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., ne{to za pi}e, te je pio. S njegove desne strane bio je dje~ak, a s lijeve strane bili su stariji ljudi. Rekao je dje~aku: Dozvoljava{ li mi da njima dam? Dje~ak je rekao: Ne, tako mi Allaha. Nikome ne}u prepustiti svoj dio (onoga {to je ostalo) od tebe, pa ga je (pi}e) Allahov Poslanik, stavio u njegovu ruku.813 Doista, ovi primjeri i hadisi, a njih je mnogo, kategori~ki upu}uju na to da je davanje prednosti desnoj strani veoma vaàn islamski edeb (odgoj), kojeg se istinski musliman pridràva bez oklijevanja, nemarnosti i olak{avanja. To je ono na ~emu su bili ashabi i tabiini bez ijednog izuzetka. Zapovjednik vjernika Omer bin El - Hattab, r.a., veliku pa`nju je pridavao davanju prednosti desnoj strani i nije mu promicalo ako bi neko bio nemaran u tome. Prilikom jednog njegovog uobi~ajenog obilaska svojih podanika, prilikom kojeg se interesovao za njihovo stanje, vidio je ~ovjeka kako jede lijevom rukom. Odmah mu je rekao: O Allahov robe, jedi desnom rukom. Drugi put ga je vidio da ponovo jede lijevom rukom, pa je rekao: O Allahov robe,jedi desnom rukom! A vidio ga je i tre}i put kako jede lijevom rukom, pa ga je malo udario i o{tro mu rekao: O Allahov robe, jedi desnom rukom! ôvjek mu je tada odgovorio: O zapovjedni~e vjernika, moja desna ruka je zauzeta. A {ta ju je zauzelo?, upita ga Omer? ôvjek odgovori: Dan bitke na Muti zauzeo ju je (tj. tada je odsje~ena) Omer tada zaplaka izvinjavaju}i se i tje{e}i ~ovjeka, te ga upita: Ko ti pomaè da uzima{ abdest? Ko te sluì? Ko ti pomaè? Potom je naredio da se taj ~ovjek sluì i pazi. Pridavanje va`nosti zapovjednika vjernika, ovom segmentu bontona jednog od njegovih podanika, samo potvr|uje njegovu va`nost, ukazuje na li~nost muslimana, na njegov specifi~an identitet i na jako Omerovo nastojanje da se taj segment primijeni u ìvotu muslimana i muslimanki. Zato i nije dozvoljeno olahko drànje i zanemarivanje ovog va`nog segmenta. @elio bih ove rije~i uputiti gospo|ama muslimankama koje su prihvatile zapadni bonton prilikom objedovanja, a koji zahtijeva da se vilju{ka drì u lijevoj ruci, a no` u desnoj, tako da se noèm sije~e jelo, a lijevom zalogaj donosi do usta. One su taj bonton prihvatile bez ikakvih izmjena, te jedu lijevom rukom, rade}i suprotno uputama njihove vjere. One se nimalo ne trude da vilju{ku stave u desnu ruku, a no` u lijevu ruku, kako bi jele desnom
293
rukom, boje}i se da se ne prekr{i bonton Zapada. Ovo je jedan vid osje}aja duhovne inferiornosti koja je zahvatila na{ ummet u pogledu novih pojava i obi~aja koji do nas dolaze i koje mi prihvatamo bez ikakvog akomodiranja ili izmjene koje bi odgovarale na{em identitetu, vjeri i na{im izvornim vrijednostima. Svjesna èna muslimanka daleko je od ovakvog slijepog, lo{eg, bijednog i papagajskog opona{anja. Uvi|avna i svjesna èna muslimanka, koja se ponosi uputama svoje ispravne vjere i njenim uzvi{enim propisima, jede desnom rukom; tome poziva druge ène i ne stidi se da o tome javno govori na skupovima i u dru{tvu koje se jo{ uvijek doslovno drì onoga {to nam je do{lo sa Zapada. Ona to radi da bi skrenula pa`nju nemarnih mu{karaca i èna i onih koji ne haju, kako bi se svi vratili pravom putu u slije|enju uputa ~istog Poslanikovog, s.a.v.s., sunneta, u vezi sa davanjem prednosti desnoj strani u jelu i pi}u. [to se ti~e tre}eg pitanja a {to je, tako|er, islamski bonton objedovanja, to je jedenje ispred sebe. U mnogim hadisima o tome postoji jasna i nedvosmislena vjerovjesni~ka naredba, koja dolazi uz naredbu o spominjanju Allahovog imena i jedenja desnom rukom. Jedna od tih naredbi nalazi se u hadisu kojeg prenosi Omer bin Ebi - Seleme, r.a.: Kao dje~ak sam bio pod skrbni{tvom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a moja se ruka pomjerala i pruàla po svim dijelovima posude, te mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Dje~a~e, spomeni Allahovo ime, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe. 814 Svjesnoj i odgojenoj èni muslimanki, primjereno je da kada uzima hranu svojom rukom, to ~ini mirno, blago i suzdràno, kao {to je to ~inio Allahov Poslanik, s.a.v.s. On je hranu uzimao s tri prsta i ne bi svoju cijelu {aku zamakao u hranu, od ~ega bi se gadilo drugima. O tome pri~a Kab bin Malik, pa kaè: Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da jede s tri prsta, a kada bi zavr{io s jelom, oblizao bi ih.815 Poslanik, a.s., nare|ivao je da se obliù prsti i da se obri{e posuda. Dàbir prenosi da je Allahov Poslanik, a.s, naredio da se obliù prsti i obri{e posuda i da je rekao: Vi, doista, ne znate u kojoj va{oj hrani je bereket.816 Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi zavr{io s jelom, oblizao bi svoja tri prsta i rekao: Kada nekom od vas ispadne zalogaj, neka ga uzme, otkloni ono {to se na njega nalijepilo, neka ga pojede i neka ga ne ostavlja {ejtanu! A nare|ivao nam je i da obri{emo posudu (iz koje smo jeli) i govorio bi: Vi, doista, ne znate u kojoj va{oj hrani je bereket.817 U ovoj plemenitoj poslani~koj uputi, pored traènja bereketa, podsticaj na odràvanje ~isto}e ruku i posude, a iz posude brisanje ostataka hrane prili~niji je odgojenom i ~istom ~ovjeku, a to je i dokaz njegove ~isto}e, pedantnosti i istan~anog ukusa. Zapad je danas prihvatio ovaj lijepi adet koji je propisao Allahov Poslanik, a.s., prije ne{to vi{e od ~etrnaest
294
vijekova, te tako danas Evropljani prazne tanjire i ne ostavljaju na njima ni{ta. Samo po sebi razumljivo je da odgojena èna muslimanka, istan~anog osje}aja, koja je odgojena islamskim odgojem, ne mljacka prilikom jela niti pu{e prilikom `vakanja hrane, i na taj na~in ne proizvodi uznemiruju}e i neprijatne glasove. Ona, tako|er, ne}e uzimati preveliki zalogaj kako joj usta ne bi bila napuhana, mizerna i ru`nog izgleda, {to bi umanjilo ljepotu njene ènstvenosti, nje`nosti i ljupkosti. Kada zavr{i sa svojim jelom, pokrenut }e svoj jezik zahvalom Allahu, d`.{., putem predivne konstrukcije rije~i kojoj nas je pou~io plemenit Poslanik, s.a.v.s., zahvaljuju}i Allahu na Njegovoj blagodati, traè}i od Njega nagradu onih koji Ga hvale i zahvaljuju Mu. Od Ebu - Umame, r.a., prenosi se da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi se podigla sofra, rekao: Hvala Allahu, mnogobrojnom, lijepom i blagoslovljenom zahvalom. Hvala Allahu, na{em Gospodaru, Kome niko nije potreban, Koga se ne moè izostaviti (u molbi) i bez Koga se ne moè. 818 Od Muaza bin Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ko, nakon {to jede, kaè: Hvala Allahu, Koji me je ovim nahranio i opskrbio bez u~e{}a moje snage i mo}i, bit }e mu opro{teni prethodni grijesi.819 @ena muslimanka, koja je odgojena islamskim odgojem, ne nalazi mahane hrani, bez obzira kakva ona bila, prihvataju}i vjerovjesni~ku uputu o tome i slijede}i praksu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada bi mu bila donesena hrana. Od Ebu - Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije nikad nalazio mahanu hrani. Ako bi mu se svidjela, jeo bi je, a ako ne bi, ostavio bi je.820 [to se ti~e njenog bontona prilikom pi}a, on se, tako|er, uzima iz islamskog bontona koji je na lijep na~in odgojio ~ovjeka u svim ìvotnim stvarima i situacijama. Ona popije dva ili tri gutljaja, nakon {to spomene Allahovo ime, ne pu{e u posudu, ne pije s grli}a posude, ukoliko je to mogu}e, ne pu{e u pi}e i pije sjede}i, ako je mogu}e. [to se ti~e pijenja od dva ili tri gutljaja, tako je ~inio Allahov Poslanik, s.a.v.s., a o tome nas obavje{tava Enes, r.a., koji kaè: Allahov Poslanik, s.a.v.s., tri puta bi predahnuo 821 kada bi pio.822 Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., zabranio je pijenje odjedanput (bez predaha) rije~ima: Nemojte piti na jedan du{ak kao {to pije deva, ve} pijte od dva ili tri puta. Spomenite Allahovo ime kada pijete i zahvalite Mu kada podignete sofru.823 Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je puhanje u pi}e, a u hadisu koji prenosi Ebu - Seid el - Hudri nalazi se da je Vjerovjesnik, a.s., zabranio puhanje u pi}e, te je neki ~ovjek rekao: Ja u njemu (pi}u) vidim trunku. Vjerovjesnik re~e: Prospi ga. Ja se ne mogu napiti u jednom dahu, re~e ~ovjek. Poslanik, mu tada re~e: Onda, ukloni posudu od usta i udahni.824
295
Iz izloènih hadisa o bontonu pijenja jasno je da je bolje i ispravnije da musliman ne pije s grli}a posude, ukoliko je to mogu}e. To je bolje, potpunije i ispravnije, kao {to na to ukazuju hadisi koji govore na ovu temu, iako je dozvoljeno pijenje s grli}a posude i stoje}i, jer je Poslanik, s.a.v.s., pio u svim ovim situacijama.
PRIDR@AV POZDRAV PRIDR@AVA SE ISLAMSKOG POZDRAVA

Jedan od adaba po kojem se isti~e èna muslimanka jeste i pridràvanje islamskog pozdrava. Naziva ga muslimanima i muslimankama koje sretne, u skladu s pravilima koja je islam uredio, jer je naredio da se naziva selam u mnogim tekstovima iz Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika. Nazivanje selama u islamu jeste izvorni, striktno odre|eni i ure|eni islamski bonton koji je naredio Gospodar Mo}i u Svojoj ~asnoj Knjizi, ~ije temelje i osnove je uredio i uspostavio Njegov povjerljivi Poslanik, s.a.v.s., u mnogobrojnim vrijednim hadisima, koje su muhaddisi sabrali u posebno poglavlje koje su nazvali Kitabus - selam ili Babus - selam. Uzvi{eni Allah u Svojoj Jasnoj knjizi, naredio je vjernicima da nazivaju selam, te On kaè: O vjernici, u tu|e ku}e ne ulazite dok dopu{tenje ne dobijete i dok uku}ane ne pozdravite; to vam je bolje, pou~ite se. 825 Naredio je i da se na selam odgovori ljep{im ili istim pozdravom, te je du`nost svakog ko ~uje selam, da na njega odgovori i da ga ne zanemaruje, niti da olahko drì uzvra}anje selama: Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljep{i od njega recite ili ga uzvratite 826 Vjerovjesni~ka je uputa obilata i bogata i ona s toplinom podsti~e na nazivanje selama onome koga znamo, kao i onome koga ne znamo. Od Abdullaha bin Amra bin el - Asa, r.a., prenosi se da je neki ~ovjek Vjerovjesnika, s.a.v.s., upitao: Koji islam je najbolji? Odgovorio je: Da gladnog nahrani{, da nazove{ selam onome koga poznaje{ i onome koga ne poznaje{.827 Selam je i jedna od sedam preporuka koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio svojim ashabima, kako bi se je pridràvalo u svom dru{tvenom ìvotu, kao {to }e se nje pridràvati i islamski ummet poslije njih. Tih sedam preporuka (naredbi), kako ih je nabrojao El - Bera bin Azib su slijede}e. On kaè: Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio nam je sedam stvari: obilazak bolesnika, pra}enje dènaze, onome ko kihne re}i: Allah ti se smilovao, potpomo}i slaboga, pomo}i onoga nad
296
kim je nasilje u~injeno, nazvati selam i pomo}i drugom u ispunjenju njegove zakletve. 828 Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., pitanju nazivanja selama posvetio je veliki dio svoje pa`nje, podsticao je na njegovu primjenu, omilio ga je ljudima u jednom velikom broju svojih hadisa, jer je znao da on ima veliki uticaj u {irenju ljubavi u du{ama u u~vr{}ivanju povezanosti srca i u ja~anju veza ljubavi, zbliàvanja i ~istote odnosa me|u pojedincima i me|u zajednicama. On ga je, ~ak, u~inio uzrokom ljubavi koja vodi ka imanu, a on ka Dènnetu. To se nalazi u njegovim rije~ima: Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a, ne}ete u}i u Dènnet sve dok ne budete vjerovali, a ne}ete vjerovati sve dok se ne budete voljeli. Ho}ete li da vas uputim na stvar koju, ako budete ~inili, zavolit }ete se? Nazivajte selam jedni drugima.829 U~inio je da su najbliì ljudi Allahu, d`.{., Njegovom zadovoljstvu, blagodatima i Njegovom dobru oni koji prvi ljudima nazivaju selam. Doista je Allahu najpre~i ~ovjek onaj koji prvi naziva selam.830 Zato bi Abdullah bin Omer, r.a., ujutro i{ao na pijacu i ne bi pro{ao ni pored koga a da ne nazove selam. Jednom je upitan: [ta ti radi{ na pijaci jer ne trguje{ ni sa ~im, ne raspituje{ se o robi, ne pita{ za cijenu niti sjedi{ na mjestu gdje se sjedi na pijaci? On bi odgovorio: Mi idemo na pijacu radi toga da nazovemo selam onima koji nas sretnu.831 Selam u islamu nije dru{tvena tradicija koju su ustanovili i uredili ljudi u razli~itim vremenima i sredinama, te se on mijenja i razvija u skladu s dru{tvenom sredinom ili vremenom u kojem je propisan. To je ta~no odre|en islamski bonton po svojoj formi, pravilima i osnovama, kao {to smo prethodno naveli. Selam ima jednu formulaciju koje se drè svi muslimani i muslimanke, oni koji poimaju i razumiju adabe svoje vjere i koji svesrdno nastoje da primjene njegovu izvornu i specifi~nu uputu. Ta formulacija glasi: Es - selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Nju izri~e onaj ko prvi naziva selam. Selamom se izraàva mnoìna, makar se selam nazivao samo jednoj osobi. Onaj ko odgovara na selam ili ona koja odgovara na selam, kaè: Ve alejkumus - selam ve rahmetullahi ve berekatuhu. @ena muslimanka koja nastoji da se isti~e njen islamski identitet, drì se ove formulacije, ovog blagoslovljenog i izvornog islamskog pozdrava i ne traì nikakvu zamjenu za njega. Ovu originalnu {erijatsku formulaciju pozdrava ne moè zamijeniti ni jedna druga formulacija poput Im sabahan - dobro jutro, ili novija formulacija Sabahul - hajr - dobro jutro, koja je doslovan prijevod engleskog Good morning ili francuskog Bonjour, kao i druge formulacije koje su ra{irene u muslimanskim zajednicama koje su zaostale u odnosu na uputu svoje ispravne vjere. Ovaj islamski pozdrav jeste pozdrav kojeg je Uzvi{eni Allah odabrao Svojim robovima od kako je stvorio Adema, a.s., otkako ga je pou~io njemu i naredio mu da njime pozdravi meleke i otkako je htio da ga se Ademovo, a.s., potomstvo pridràva tog pozdrava u svim
297
vremenima i razli~itim zemljama, jer ovaj pozdrav u sebi nosi zna~enje mira (selama), ~ovjeku najdraè stvari u svakom vremenu i na svakom mjestu. Ovaj originalni boànski pozdrav zadrào je samo ummet islama koji je ostao u ~istoj vjeri u kojoj nije ni{ta promijenjeno niti izmijenjeno niti je on (ummet) skrenuo od njegove upute. O tome Poslanik, s.a.v.s., kaè: Kada je Allah stvorio Adema, a.s., rekao mu je: Idi i poselami one (grupu meleka koji su sjedili) i slu{aj ~ime }e ti otpozdraviti, a taj pozdrav je i tvoj pozdrav i pozdrav tvoga potomostva. Adem je rekao: Esselamu alejkum a oni su odgovorili: Es - selamu alejke ve rahmetullahi, te su u odnosu na njegov selam dodali: Ve rahmetullahi.832 Nije ~udo, dakle, da je ovo formulacija, lijepog i blagoslovljenog pozdrava, jer nam je do{la od Uzvi{enog Allaha, jer nam je naredio da je uzmemo za na{ pozdrav i da se ne prihvatamo drugog pored njega. A kada ulazite u ku}e, vi uku}ane njene pozdravite od Allaha pozdravom propisanim, blagoslovljenim i uljudnim 833 Zbog ovoga, Dìbril, a.s., drào se ove formulacije kada je poselamio Ai{u, r.a., a i ona se dràla te formulacije kada mu je otpozdravila, kao {to se to navodi u hadisu koji biljeè El - Buhari i Muslim. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: Rekao nam je Allahov Poslanik: Ovo je Dìbril koji te selami. Pri~ala je dalje: Rekla sam: Neka je na njega selam, Allahova milost i blagoslov.834 Selam u islamu ima svoja pravila, a muslimanka koja se pridràva uputa svoje vjere nastoji da ta pravila nau~i i da ih u potpunosti praktikuje u svom dru{tvenom ìvotu. Ova su pravila saèta u hadisu koji biljeì El - Buhari i drugi, od Ebu - Hurejrea koji kaè: Rekao je Allahov Poslanik: Onaj ko ja{e, naziva selam onome ko ide pje{ice, onaj ko ide pje{ice, naziva selam onome ko sjedi i manji broj ljudi naziva selam ve}em broju ljudi.835 A u predanju kod Buharije stoji: A mla|i naziva starijem836 Selam se naziva i mu{karcima i ènama, {to potvr|uje hadis kojeg prenosi Esma bint Jezid, r.a., (koja kaè) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednog dana pro{ao kroz dàmiju, a grupa èna je sjedila, te je mahnuo rukom, pozdravljaju}i ih.837 Selam se, tako|er, naziva djeci, navikavaju}i ih time na adabe pozdrava i selama. Tako se od Enesa, r.a., prenosi da je pro{ao pored djece, poselamio ih i rekao: Ovako je radio Allahov Poslanik.838 U propise i pravila nazivanja selama u islamu spada i to da se no}u naziva blago, obazrivo i tihim glasom, tako da ga ~uje onaj ko je budan, a da ne probudi onoga ko spava. Ovako je postupao Allahov Poslanik, s.a.v.s., kako to prenosi El - Mikdad u drugom hadisu u kojem, izme|u ostalog, kaè: Ostavljali smo Vjerovjesniku, s.a.v.s., njegovo sljedovanje mlijeka, pa bi on no}u dolazio
298
i nazivao selam, tek da ne bi probudio spava~a, a da bi ga ~uo onaj ko je budan. Tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., do{ao kao {to je i uobi~ajio dolaziti, pa je nazvao selam, kao {to je uobi~ajio nazivati selam.839 Selam se naziva i prilikom dolaska na sijelo i kad se izlazi sa sijela. O tome Poslanik, a.s., kaè: Kada neko od vas do|e na sijelo, neka nazove selam i kada htjedne ustati, neka nazove selam, jer prvi selam nije pre~i od drugoga.840 Svjesna èna muslimanka, koja se isti~e po svom izvornom islamskom bontonu, shvata ovu veli~anstvenu Poslanikovu, s.a.v.s., smjernicu vezanu za selam i njegove adabe. Ona je do kraja prakti~no sprovodi u svom privatnom i javnom ìvotu, kao {to podsti~e i na njegovu primjenu i prihvatanje njegovih principa.
NE ULAZI U KU]E DRUGIH OSIM S DOPU[TENJEM

@ena muslimanka, koja se napila s ~istog i bistrog izvora islama, ne ulazi u ku}u drugih ljudi prije nego zatraì dozvolu i prije nego nazove selam uku}anima. Ovo traènje dozvole Allahova je naredba prema kojoj nije dozvoljeno biti indifirentan, nemaran ili je omalovaìti: O vjernici, u tu|e ku}e ne ulazite dok dopu{tenje ne dobijete i dok uku}ane ne pozdravite; to vam je bolje, pou~ite se! A ako u njima nikoga ne na|ete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: Vratite se! - vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono {to radite. 841 A kada djeca va{a dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek traè dopu{tenje za ulazak, kao {to su traìli dopu{tenje oni stariji od njih842 Neka u mislima ène muslimanke ne kruì misao da moè traìti dozvolu da u|e u ku}u, u koju joj u osnovi nije dozvoljeno ulaziti, kao npr. ku}a u kojoj su samo mu{karci koji joj nisu mahremi. Ona }e traìti dozvolu za ulazak u ku}u u kojoj su ène ili u ku}u u koju joj je dozvoljeno u}i. Neminovno je da traì dozvolu za ulazak u ku}u, provode}i na taj na~in naredbu Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika. Za traènje dozvole za ulazak u ku}u postoje i adabi o kojima islam brine kako bi ih u~inio ukrasom za muslimane i muslimanke, kao {to im je naredio da se okite njima svaki put kad god bi ih noge nosile u posjetu nekom ~ovjeku. Prvi adab jeste da èna koja traì dozvolu ne staje ispred vrata, nego }e stati malo desno ili lijevo. Tako je praktikovao Allahov Poslanik, s.a.v.s. Od Abdullaha bin Busra,
299
Vjerovjesnikovog druga, prenosi se da je rekao: Vjerovjesnik, s.a.v.s., doista, kada bi do{ao pred vrata èle}i da traì dozvolu (za ulazak), ne bi stao pred njih, nego bi do{ao s desne ili lijeve strane. Kada bi mu se dozvolilo da u|e, u{ao bi, a u protivnom, vratio bi se.843 To traènje dozvole upravo je zbog (nedozvoljenog) pogleda, kao {to se navodi u hadisu kojeg prenosi Sehl bin Sad, r.a., koji kaè: Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli: Traènje dozvole za ulazak, nare|eno je radi (~uvanja) pogleda.844 Zato, onome ko traì dozvolu, bio mu{karac ili èna, nije dozvoljeno da stoji nasuprot vratima kroz koja bi pao pogled kada se ona otvore. Drugi adab jeste nazivanje selama, pa traènje dozvole, a traènje dozvole prije nazivanja selama nije ispravno. O ovome je do{la uputa od Poslanika, a.s., u hadisu Ribijja bin Hira{a koji kaè: Kazivao nam je ~ovjek iz plemena Benu-Amir da je traìo dozvolu da u|e kod Vjerovjesnika, a.s., a bio je u ku}i, pa je rekao: Da li da u|em? Allahov Poslanik, s.a.v.s., svom slugi je rekao: Iza|i pred ovoga i podu~i ga kako se traì dozvola i reci mu: Reci: Es - selamu alejkum, da li da u|em? To je ~uo ovaj ~ovjek, pa je rekao: Es - selamu alejkum, da li da u|em? Vjerovjesnik mu je dozvolio i on je u{ao.845 Tre}i adab jeste da se nazove imenom ili prezimenom po kojem je ta osoba poznata. Kada joj se kaè: Ko si ti?, neka ne kaè neku nejasnu rije~, poput: Ja i sli~no tome. Vjerovjesnik, s.a.v.s., prezirao je da onaj ko kuca na vrata, odgovori: Ja, koje ne otkriva njegov identitet niti njegovu li~nost, te je naredio da se jasno spomene ime prilikom pitanja. Od Dàbira, r.a., prenosi se da je rekao: Do{ao sam kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., te sam pokucao na vrata, a on je rekao: Ko je to?, a ja sam odgovorio: Ja. Rekao je: Ja, ja!!? - kao da je to prezirao.846 Allahov Poslanik, s.a.v.s., time nas je podu~io da je sunnet kod traènja dozvole, jasno spominjanje imena i to je bila njegova praksa i praksa njegovih ~asnih drugova, kako mu{karaca tako i èna. Od Ebu - Zerra, r.a., prenosi se da je rekao: Jedne no}i iza{ao sam i vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako sam ide. I{ao sam u sjeni mjeseca, a kada se okrenuo, vidio me je i rekao: Ko je to? a ja sam odgovorio: Ebu - Zerr.847 Od Umu Hanie, r.a., prenosi se da je rekla: Do{la sam kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., dok se kupao, a Fatima ga je ogra|ivala (od pogleda), pa je upitao: Ko je je to? Odgovorila sam: Ja, Ummu Hani.848 êtvrti je adab da se vrati ako joj bude re~eno: Vrati se i da se ne osjeti poniènom, jer o tome postoji Allahova, d`.{., naredba Njegovoj ~asnoj Knjizi: A ako vam se rekne: Vratite se - vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono {to radite. 849 O tome govori i Poslanikova, a.s., uzvi{ena uputa koja poja{njava da traènje dozvole
300
treba biti tri puta, pa ako se dozvoli, na onome je ko traì dozvolu da u|e, u protivnom da se vrati. To se navodi u hadisu Ebu - Musaa el - E{arija, r.a., koji kaè: Rekao je Allahov Poslanik: Dozvolu za ulazak treba traìti tri puta, pa ako ti bude dozvoljeno da u|e{, ti u|i, u protivnom vrati se.850 Jednom prilikom Ebu - Musa el - E{arijj traìo je dozvolu od Omera, r.a, pa mu Omer, r.a., nije odgovorio i on se vratio. Omer je onda poslao nekoga po njega te je me|u njima tekao dijalog o traènju dozvole i o vra}anju. Korisno je ovaj dijalog navesti u cjelosti, kako bi ~itatelj imao uvida u preciznost ~asnih ashaba u ispitivanju upute plemenitog Poslanika, s.a.v.s., i njihovo nastojanje da tu uputu od srca u praksi sprovedu. Ebu - Musa kazuje: Zatraìo sam dozvolu za ulazak kod Omera, ali mi to nije dopu{teno. Uradio sam to tri puta, a onda sam se vratio. Poslao je po mene, te je rekao: O Allahov robe, te{ko ti je palo da bude{ zadràn pred mojim vratima? Znaj da ljudima isto tako te{ko pada da budu zadràni pred tvojim vratima! Rekoh: Ali, ja sam tri puta zatraìo dozvolu za ulazak i nisam je dobio, pa sam se vratio, (a bilo nam je tako nare|ivano). On me upita: Od koga si to ~uo? Rekao sam: ûo sam od Vjerovjesnika, s.a.v.s. Rekao je: Zar si ~uo od Vjerovjesnika, s.a.v.s., ne{to {to mi nismo ~uli? Ako mi za ovo ne donese{ dokaz, zasigurno }u te u~initi poukom drugima! Ja sam ih, potom, obavijestio o onome {ta je rekao Omer. Rekli su: S tobom ne}e po}i niko osim najmla|eg me|u nama. Tako je sa mnom po{ao Ebu - Seid el Hudri - ili Ebu - Mesud do Omera i re~e mu: Iza{li smo s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., a imao je namjeru da ode do Sada bin Ubadea. Kada smo do{li kod njega, nazvao je selam, ali mu nije dopu{teno, potom je nazvao selam drugi, pa tre}i put, ali mu nije dopu{teno. Rekao je: Obavili smo ono {to smo bili du`ni, a potom se vratio. U putu ga je sustigao Sad i rekao: Allahov Poslani~e, tako mi Onoga Koji te je poslao s istinom, svaki put kad si nazvao selam ja sam ~uo i odgovarao ti, ali sam volio da {to vi{e nazove{ selam meni i mojoj porodici. Ebu - Musa tada re~e: Tako mi Allaha, ja sam bio povjerljiv u pogledu hadisa Allahovog Poslanika,s.a.v.s. Da - odgovori Omer - ali ja sam volio da se uvjerim.851 U Muslimovom predanju tako|er stoji da je Omer, kore}i sebe, kada se uvjerio u ispravnost hadisa, rekao: Zar mi je ova stvar od Allahovog Poslanika,s.a.v.s., bila skrivena!? Od toga me je samo spre~avao izlazak na pijacu, tj. izlazak radi trgovine.852 Eto, to su bili islamski adabi traènja dozvole za ulazak u ku}u. Nema sumnje da prosvije}ena èna muslimanka, koja vodi brigu o tome da bude odgojena islamskim odgojem, predstavlja oli~enje tih adaba, da ih praktikuje u svom stvarnom ìvotu, svaki put kad zakuca na ne~ija vrata traè}i dozvolu da u|e kod uku}ana, kao {to }e svoje sinove i k}eri podu~avati ovim adabima i islamskom bontonu.
301
MJESTA NA SIJELU SJEDA GDJE IMA MJESTA

U odgoju ène muslimanke, koja je obasjana uputom islama, spada i njeno sjedanje na sijelu tamo gdje ima mjesta, svaki put kad do|e na sijelo na koje su do{le druge ène prije nje. To je, doista, visok dru{tveni bonton koji se crpi iz verbalne i prakti~ne upute Vjerovjesnika, s.a.v.s.. Taj bonton, svakog onog ko se kiti njime, ~ini primjerom istan~anog ukusa, dru{tvenog napretka i lijepog }udore|a. @ena muslimanka, koja je odgojena ovim visokim moralom, ne prekora~uje preko èna koje sjede niti ih stje{njuje, kako bi joj napravile mjesto me|u njima, a u tome ona slijedi ispravan dru{tveni bonton kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podu~io svoje plemenite ashabe, kada bi dolazili na sijelo na kojem se on nalazio. Od Dàbira bin Semmure, r.a., prenosi se da je rekao: Kada bismo dolazili kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., svako od nas bi sjeo na slobodno mjesto.853 Pametna èna muslimanka izbjegava da se utrpava me|u dvije ène, te da ih na taj na~in razdvaja, osim u nu`di i uz dopu{tenje ove dvije ène. To je, stoga, {to je razdvajanje dvaju èna, bez njihove dozvole, ne{to {to je zabranio i na {to je upozorio plemeniti Poslanik: ôvjeku nije dozvoljeno da razdvoji dvojicu (ljudi), osim s njihovim dopu{tenjem.854 Uguravanje ène me|u druge dvije ène, bilo to na sijelu ili negdje drugo, spada u nepoèljne i neprili~ne stvari, na ~iju ru`no}u islam mnogo ukazuje i upozorava na udaljavanje od nje. Hadisi i predanja o tome su mnogobrojna, a izre~eni su u formi upozorenja kako bi ljude upozoravali na ove adabe koje je odredio Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je bio me|u mu{karcima. Me|utim, svi ovi hadisi odnose se i na ène, jer se Poslanikove, s.a.v.s., norme odnose na sve muslimane, na mu{karce i ène podjednako, kako je to ve} poznato, i svi su zaduèni da sprovedu njegova nare|enja i da slijede njegovu ~asnu praksu (uputu). Jedan od ovih hadisa jeste i hadis koji prenosi Seid el - Makburijj koji kaè: Pro{ao sam pored Ibn - Omera, a s njim je bio neki ~ovjek s kojim je razgovarao. Pri{ao sam im, a on me je udario po prsima i rekao: Kada vidi{ dvojicu ljudi da razgovaraju, nemoj im se pridruìvati niti sjediti s njima sve dok ne zatraì{ dozvolu od njih. Rekao sam na to: Allah te u~inio boljim, o Ebu - Abdurahmane. Ja sam se samo nadao da }u od vas dvojice ~uti neko dobro. 855 Ponekad neka od èna koje sjede, ustane da bi napravila mjesto èni koja je do{la, a
302
ono {to je ispravnije u ovom slu~aju jeste da èna koja je do{la ne prihvati sjesti na njeno mjesto, {to odgovara onome kako su postupali ashabi, r.a. Od Ibn - Omera prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik, je rekao: Neka niko od vas ne podiè nekoga s njegovog mjesta kako bi sjeo na to mjesto. Ali, vi se ra{irite i na~inite mjesta.856 A Ibn - Omer ne bi sjedao na mjesto ~ovjeka koji bi mu ustao i napravio mjesto.857 @ena muslimanka nastoji u ovakvim situacijama i prilikama postupati po uputi ~istog islama i po onome kako su radili ashabi, r.a., te da, tako, postigne visoki dru{tveni bonton, omiljen ljudima i da zasluì Allahovu, d`.{., nagradu zbog slije|enja sunneta Allahovog Poslanika.
DO[APTA NE DO[APTAVA SE S DRUGOM @ENOM U PRISUSTVU TRE]E

Islamska nau~avanja dolaze kako bi formirala naprednog ~ovjeka, ~ovjeka istan~anog osje}aja, preciznog zapaànja i ~ovjeka koji po{tuje osje}aje drugih ljudi. Za postizanje svega toga, Mudri Zakonodavac propisao je eti~ka pravila i dru{tvene norme, u~inio ih su{tinskim elementom vjere i naredio da se njima ukrasi i da se one moraju primjenjivati u stvarnom ìvotu. U ta pravila i norme koje je zacrtao Allahov Poslanik, s.a.v.s., spada i to da se dvije ène ne do{aptavaju dok je me|u njima tre}a èna: Ako vas je troje, neka se dvojica ne do{aptavaju u prisustvu tre}ega, sve dok se ne pomije{aju s drugim ljudima, kako to ne bi rastuìlo tre}ega.858 Imaju}i ovo u vidu, èna muslimanka ~ije je osje}aje islam istan~ao, koji je u njoj uzgojio visoki dru{tveni ukus, doista se ne izdvaja u razgovoru s jednom ènom u prisustvu tre}e, koja }e ostati sama, po strani i s osje}ajem nelagodnosti. Naprotiv, ona vodi brigu i o osje}ajima ove tre}e sestre, bez obzira u kakvim se okolnostima nalazila. Ako, pak, nastane potreba za razgovorom ove dvije ène, zatraìt }e dopu{tenje od tre}e i skratiti }e razgovor uz izvinjenje. Ovo je moral ène muslimanke, koja je nadojena uputom ~istog islama, te se ona opskrbila mudro{}u, inteligentno{}u i razborito{}u. Ovo je njen visoki dru{tveni na~in postupanja s drugim ènama, a do kojeg je ona do{la iz upute njene vjere i iz ìvotopisa
303
ashaba, r.a., u ~ije dubine du{a je u{ao islam, ~ija krv je pomije{ana s njegovom ljepotom i moralom, tako da nisu zanemarivali ovako osjetljive stvari u njihovom postupanju s ljudima. O tome svjedo~e mnoga predanja koja opisuju njihovo visoko dru{tveno pona{anje i njihovu brigu o ljudskim osje}ajima. Jedno od tih predanja jeste i ovo koje biljeì imam Malik u djelu El - Muvetta, od Abdullaha bin Dinara koji kaè: Bio sam s Ibn - Omerom kod ku}e Halida bin Ukbea, koja se nalazi na pijaci pa je do{ao neki ~ovjek koji je htio nasamo s njim razgovarati, a s Ibn - Omerom nije bio niko osim mene. Ibn - Omer pozvao je drugog ~ovjeka kako bismo bili ~etverica, te je rekao meni i ovom ~ovjeku koga je pozvao: Udaljite se malo. Ja sam, doista, ~uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaè: Neka se dvojica ne do{aptavaju u prisustvu tre}ega. 859 @ena muslimanka, koja slijedi uputu svoje vjere i njeno vrhunsko prakticiranje u odabranom dobu doista opona{a postupak Ibn - Omera, r.a., jer on nije bio zadovoljan da pri~a nasamo s ~ovjekom koji mu je iznenada iskrsnuo na ulici, zato {to se na{ao pred tre}im ~ovjekom koji moè osjetiti nelagodnost zbog njegovog odstranjivanja i izolovanja iz razgovora. On nije bio zadovoljan time da slu{a {ta }e ga ovaj ~ovjek pitati sve dok nije pozvao i ~etvrtog ~ovjeka. Ovim postupkom u~inio je da svi razumiju da je ovo sunnet (praksa) Allahovog Poslanika, s.a.v.s., tako {to je izgovaraju}i ~asni hadis pred njima, potvrdio da je ovo postupak kojeg se treba pridràvati u ovakvim situacijama, vode}i brigu na taj na~in o osje}ajima ljudi i slijede}i sunnet Vjerovjesnika. Kako je samo uzvi{en ovaj dru{tveni moral na koji islam podsti~e?! [ta ima veli~anstvenije od po{tovanja islama prema ~ovjeku!? I {ta ima preciznije od njegovog po{tovanja ~ovjekovih osje}aja!?
PO[TUJE STARIJE I UÊNE @ENE STARIJE

Islamsko nau~avanje sadrì veliku skupinu visokih moralnih pravila koja zasa|uju u li~nost ~ovjeka ljudskost, plemenitost, moral i odgoj. Jedno od najistaknutijih moralnih pravila jeste i po{tivanje i iskazivanje po~asti starijima i iskazivanje du`nog po{tovanja i uvaàvanje prema u~enima. Inteligentna èna muslimanka, koja neprestano crpi upute iz svoje vjere, ne propu{ta se prihvatiti ovih orginalnih, islamskih pravila i osnova koji muslimanki daju njen originalni identitet u islamskom dru{tvu. A ona koja izgubi ta pravila i osnove prestaje biti ~lanom ovog dru{tva, zajednice i biva joj oduzeta ~ast pripadanja islamskom ummetu, kao {to to potvr|uju rije~i Allahovog Poslanika: Mom ummetu ne pripada onaj ko ne po{tuje na{e starije, i ko nema milosti prema
304
na{im mla|ima i ko ne po{tuje (ne priznaje) prava na{ih u~enih.860 Po{tivanje starijih èna, po njihovim godinama i poloàju, i davanje njima prednosti nad mla|ima od njih, znak je ~istote i uznositosti jednog dru{tva, kao i toga da njegovi ~lanovi prihvataju eti~ke smjernice islama i da se ravnaju prema njegovim dru{tvenim adabima. To je, tako|er, znak ~istote i eti~nosti du{a ~lanova tog dru{tva, bilo da se radi o mu{karcima ili ènama. Zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vodio brigu o produbljivanju ovog zna~enja u du{ama muslimana i muslimanki, udaraju}i temelje islamskog dru{tva i u~vr{}uju}i eti~ke osnove unutar tog dru{tva. U svjedo~anstva njegove brige o ovim zna~enjima spadaju i njegove rije~i koje je uputio Abdurrahmanu bin Sehlu, kada ga je vidio da govori, a bio je najmla|i u delegaciji koja je do{la Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., rekav{i mu: Neka govori stariji. Neka govori stariji, te je Abdurrahman za{utio, pa je govorio neko ko je stariji od njega.861 Savremena èna muslimanka time {to po{tuje stariju ènu i {to odaje po{tovanje i pa`nju u~enoj i ~estitoj èni, ~ini jednu veliku eti~ku radnju i na taj na~in izvr{ava jednu vrstu ibadeta, jer je po{tivanje starijih u~enih i ~estitih èna, ustvari, po{tivanje Allaha, d`.{., kao {to to kaè Allahov Poslanik: U po{tivanje Uzvi{enog Allaha spada iskazivanje po~asti prema starcu muslimanu, onome koji zna Kuran napamet, ali ne zanemaruje njegovo u~enje i slije|enje862, i iskazivanje po~asti prema pravednom vladaru.863 Ovim svojim dru{tvenim djelovanjem, ona, uistinu, izvr{ava naredbu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o davanju ljudima njihovog mjesta i poloàja u islamskom dru{tvu. Ovo spominje imam Muslim na po~etku svoga Sahiha gdje kaè: Od Ai{e, r.a., spominje se da je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio nam je da ljudima dajemo mjesto koje oni zasluùju. 864 Prosvije}ena èna muslimanka ne zaboravlja da davanje ljudima njihovog mjesta i poloàja zapravo zna~i poznavanje njihovog stupnja i njihove vrijednosti. Tako, daje se prednost starijim, u~enim, onima koji Kuran znaju napamet, intelektualcima i ~estitim, bilo da su mu{karci ili ène.
305
NE UPIRE SVOJ POGLED U UNUTRA[NJOST TU\E KU]E

U vrline odgojene i staloène ène muslimanke spada i to da ona ne gleda u tu|u ku}u, ispituju}i i istraùju}i njenu unutra{njost. Ovo se ne ubraja u pohvaljeni moral muslimanke koja je odgojena i pametna. Naprotiv, to se ubraja u prezreni, omraèni i neprili~ni moral. Allahov Poslanik, s.a.v.s., zaprijetio je onima ~ije o~i na sijelima lete, istraùju}i ono {to je nedozvoljeno i sramotno, i dozvolio je da im se izbiju o~i, jer kaè: Ko zaviri u ku}u drugih ljudi, bez njihove dozvole, dozvoljeno je da mu izbiju njegove o~i.865
IZBJEGAV ZIJEVANJE IZBJEGAVA ZIJEVANJE NA SIJELU KOLIKO JE GOD TO MOGU]E

U o{troumnost svjesne ène muslimanke i njeno poimanje bontona na sijelima spada i to da ne zijeva na sijelu, koliko je to god mogu}e. Ako je spopadne i obuzme zijevanje, poku{at }e da to sprije~i, koliko je mogu}e. Na to upu}uje plemenit Poslanik, s.a.v.s.,rije~ima: Kada neko od vas zijeva, neka to prigu{i koliko je mogu}e.866 Ako ne moè prigu{iti niti odagnati zijevanje, neka stavi ruku na svoja usta, kako to nare|uje Allahov Poslanik: Kada neko od vas zijeva, neka stavi ruku na svoja usta, jer {ejtan ulazi kroz usta.867 Zijevanje je, doista, ne{to ru`no i odvratno i ne{to {to ne dolikuje odgojenom ~ovjeku, te ga, stoga, treba sprije~iti ili izbje}i time {to }e otvorena usta prekriti rukom i na taj na~in sprije~iti da taj prizor vide prisutni. U tom smislu dolazi i uputa plemenitog Poslanika, s.a.v.s., koja podu~ava muslimane i muslimanke primjernom dru{tvenom pona{anju od kojeg prisutni na sijelu ne}e osje}ati odvratnost niti }e ih u~initi da osje}aju da je dosadno u njihovom dru{tvu osobi koja zijeva, te da ta osoba èli da oni odu od nje. Ovo je upravo ono kako ne postupa èna muslimanka koja je odgojena islamskim odgojem.
306
PRIDR@AV PRIDR@AVA SE ISLAMSKOG BONTONA PRI KIHANJU

@eni muslimanki, koja poznaje propise svoje vjere, nije nepoznato da je islam taj koji je odredio bonton pri zijevanju na sijelima, kao i da je odredio bonton vezan za kihanje. Islam je podu~io muslimane i muslimanke {ta trebaju raditi kada ih obuzme kihanje, {ta }e tada re}i i {ta im se kaè u vidu dove, a to je ono {to se u hadisu zove Et - te{mitu. Od Ebu - Hurejrea prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,rekao: Zaista Allah voli kihanje, a ne voli zijevanje. Pa, kada neko od vas kihne i zahvali Allahu, du`nost je svakog muslimana da mu kaè: Allah ti se smilovao (Jerhamukellah). A {to se ti~e zijevanja, ono je od {ejtana, pa kada neko od vas zijeva, neka to sprije~i, onoliko koliko moè, jer kada neko zijeva, {ejtan mu se, doista, smije.868 Ova neznatna refleksna pojava ne pojavljuje se tek tako u ìvotu ~ovjeka muslimana, a da za nju nema propisa, pravila i adaba koji ~ine da muslimani i muslimanke u dubinama svojih du{a osje}aju da je ova vjera u svemu dobro za njih. Ova vjera nije propustila ni jednu, ni veliku ni malu stvar, a da je nije uredila i odredila specifi~ne fraze i forme, vezane za svaku stvar, jer one drè ~ovjeka muslimana u neprestanoj vezi s Allahom, Gospodarem svjetova. Kada kihne èna muslimanka, na njoj je da kaè: El - hamdu lillah (Hvala Allahu), a na onom je ko ju je ~uo, da kaè: Jerhamukellah (Allah ti se smilovao). Na njoj je, potom da kaè dovu: Jehidikumullah ve juslihu balekum (Allah vas uputio i pobolj{ao va{e stanje). Ovako upu}uje hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kojeg biljeì El - Buhari: Kada neko od vas kihne, neka kaè: El - hamdu lillah, a njegov brat ili drug, neka kaè: Jerhamukellah. Kada kaè: Jerhamukellah, neka kaè: Jehdikumullah ve juslihu balekum.869 Formulacija dove Jerhamukellah naziva se Et - te{mitu i mustehabb je da se kaè onome ko zahvali Allahu prilikom kihanja. A ako ne zahvali Allahu, onda mu se i ne kaù ove rije~i, a o tome Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaè: Kada neko od vas kihne, pa zahvali Allahu, recite mu: Allah ti se smilovao, a ako ne zahvali Allahu, nemojte mu to ni re}i.870 Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: Neka dva ~ovjeka kihnula su kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., te je jednom od njih rekao: Jerhamukellah, a drugom nije. Na to upita onaj kome nije Vjerovjesnik, s.a.v.s., uputio dovu: Kihnuo je ovaj ~ovjek i ti si mu rekao jerhamukellah, a
307
i ja sam kihnuo, pa mi to nisi rekao? On mu odgovori: Ovaj je zahvalio Allahu, a ti nisi izrazio zahvalnost Allahu.871 Prou~avaju}i ove formulacije koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s., preporu~io kod kihanja, do izraàja dolazi plemeniti cilj, a to je spominjanje i zahvaljivanje Allahu Jedinom, kao i u~vr{}ivanje niti bratstva, ljubavi, prijateljstva i iskrenosti me|u muslimanima i muslimankama. ôvjek koji zahvali Allahu, d`.{., prilikom kihanja, zahvaljuje na osloba|anju reakcija, nadraàja i podraàja koji su stavljeni u pogon u njegovoj glavi. Onaj ko ga ~uje da zahvaljuje Allahu, moli Allaha da mu se smiluje, jer onaj ko zahvaljuje Allahu zasluùje trajnu Allahovu milost. A onaj ko ki{e, uzvra}a duljom i potpunijom dovom onome ko mu je rekao: Allah ti se smilovao, a ta dova obiluje zna~enjima dobra, ljubavi, samilosti i srda~nosti. Na ovaj na~in islam usmjerava spontane, nagonske i instinktivne pojave u ìvotu muslimana i muslimanki i ~ini ih prilikom koja ih podsje}a na njihovog Gospodara, a njihovi jezici izjavljuju Njemu zahvalu i u njihovim du{ama u~vr{}uju se niti ljubavi, samilosti i bratstva. U bonton kihanja spada i to da ~ovjek stavi ruku na svoja usta ili maramicu i da, koliko je mogu}e, uti{a glas koji to kihanje prati, a upravo tako je postupao i plemeniti Poslanik, s.a.v.s., prilikom kihanja. Od Ebu - Hurejrea prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilikom kihanja stavio bi svoju ruku ili dio odje}e na usta i uti{ao - ili spustio - time njegov popratni glas. 872 Svjesna i islamski odgojena èna muslimanka, u ovakvim iznenadnim situacijama koje iskrsnu pred ~ovjeka, ne zaboravlja postupiti onako kako je taj postupak muslimanima i muslimankama zacrtao Allahov Poslanik, s.a.v.s. Ona napamet zna dove koje se prenose od Poslanika,s.a.v.s., kako bi ih izrekla onda kada je spopadne kihanje ili kad neko drugi kihne, ili kako bi uzvratila dovu njene sestre muslimanke, u skladu s uputstvima plemenitog Poslanika, s.a.v.s., vezanim za islamski bonton kod kihanja.
NE @ELI RAZVOD BRAKA DRUGOJ TA @ENI KAKO BI JOJ TA @ENA USTUPILA SVOJE MJESTO
Bogobojazna i svjesna èna muslimanka osje}a da ìvi u muslimanskoj zajednici ~iji su ~lanovi njena bra}a i sestre. U takvom dru{tvu koje se pokorava njihovom Gospodaru,
308
smatra se zabranjenim varanje, prevara i obmanjivanje, kao i druga sramna svojstva koja uzimaju maha u dru{tvima koja ne traè uputu u Allahovoj, d`.{., uputi. Jedna od najodvratnijih lo{ih osobina jeste nastojanje ène da oènjenog ~ovjeka prisvoji sebi od njegove ène, nakon {to se on razvede s njom, kako bi bio samo njen i kako bi samo ona uìvala sva dobra. Bogobojazna èna muslimanka veoma je daleko od ovakvih ru`nih i sramnih osobina koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio u kontekstu njegove zabrane sli~nih ru`nih osobina i obi~aja. To se nalazi u hadisu kojeg biljeè El - Buhari i Muslim od Ebu - Hurejrea koji kaè: Allahov Poslanik, s.a.v.s.,rekao je: Ne podiìte cijenu robe, ne èle}i je kupiti i neka ~ovjek ne prodaje robu koju upravo prodaje njegov brat (drugi ~ovjek). Neka onaj iz grada ne prodaje onome iz pustinje (sa sela). Neka ~ovjek ne prosi djevojku koju je ve} isprosio njegov brat (drugi mladi}). Neka èna ne traì razvod braka drugoj èni kako bi otela ono {to je u njenoj posudi.873, 874 U predanju kod Buharije, tako|er, od Ebu - Hurejrea stoji: Nije dozvoljeno èni da traì razvod braka njenoj sestri (drugoj èni), kako bi ispraznila njenu posudu, jer njoj pripada ono {to joj je odre|eno.875 To je zato {to je muslimanka sestra drugoj muslimanki i ona vjeruje da }e ono {to joj je odredio Allah, d`.{., neizbje`no do}i i da ona nije istinska vjernica ako ne voli svojoj sestri (muslimanki) ono {to voli samoj sebi, kao {to to potvr|uje Allahov Poslanik, rije~ima: Niko od vas nije vjernik sve dok ne bude volio svome bratu ono {to voli samome sebi.876 Stoga muslimanka u svojoj svijesti i vjeri ima ono {to je {titi od zapadanja u zamku ove pogre{ke i prljanja u glibu ovog grijeha. ûvaju}i sebe od zapadanja u ovu stra{nu klizavicu, ona tako postupa iz pokornosti prema Allahu, d`.{., Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., odazivaju}i se njihovim naredbama i slijede}i visoke ljudske vrijednosti koje je islam ugradio u njenu li~nost, a ne zato da izbjegne sramotu koja poga|a ènu unutar dru{tva zbog tog stra{nog postupka, jer èna nekad moè sakriti svoj postupak i djelo i spasiti se od kritike i dru{tvene osude, ali ona se ne moè spasiti od Allaha, Gospodara Mo}i i Uzvi{enosti, Koji zna tajne i ono {to je skriveno, Koji zna poglede koji kriomice gledaju i Koji zna ono {to srca kriju.
309
ODGOVARA ODABIRE POSAO KOJI ODGOVARA NJENOJ @ENSTVENOSTI

Islam je s ple}a ène muslimanke odstranio teret rada, kako bi izdràvala samu sebe i odredio je njenom ocu, ili bratu, ili muù, ili nekom od njene bliè rodbine da tro{i na nju i da se brine o njoj. Stoga, svjesna èna muslimanka ne i{~ekuje da radi van svoje ku}e, osim ako ima potrebu za zaradom, po{to nema nikoga ko }e joj garantovati ~astan i slobodan ìvot, ili po{to njeno dru{tvo ima potrebu za njenim radom kako bi obavljala posao za koji se specijalizovala, koji bi odgovarao njenoj ènstvenosti i koji bi ~uvao njenu ~ast, vjeru i ahlak. Islam je obavezao mu{karca da osigurava opskrbu svojoj porodici i zaduìo ga je tro{kovima ìvota, kako bi ènu oslobodio za bra~ni ìvot i maj~instvo. Ona je cvijet ku}e, njena intimnost, ljepota, miomiris i vedrina; ona je mozak organizacije ku}nih poslova, dobrota i nje`nost koja prodire u sve pore doma i lebde}i duh koji kruì oko svoje djece. Ovo je islamski pogled na ènu i porodicu i ovo je njegova filozofija u bra~nom i porodi~nom ìvotu. Nasuprot ovome, nalazi se filozofija zapada vezana za ènu i ku}u, porodicu i djecu. Djevojka kada dostigne odre|en broj godina, a to je u ve}ini slu~ajeva sedamnaest godina, njen otac ili brat ili bilo ko drugi iz njene bliè rodbine nije obavezan da tro{i na nju niti da se brine o njoj, nego je na njoj da traì posao kako bi se brinula o sebi - i da sabire ono {to }e predo~iti svom budu}em muù, a to nazivaju mirazom.A kada se uda, na njoj je da u~estvuje, zajedno sa svojm muèm, u osiguranju opskrbe za doma}instvo i djecu. Kada ostari i ako je jo{ uvijek u mogu}nosti da zara|uje, na njoj je da nastavi s radom kako bi stekla mo}, makar imala i bogatu djecu. Nema sumnje da mudra èna muslimanka shvata ogromni kontrast i veliku razliku izme|u stanja ène muslimanke i ène na Zapadu. U prvom nalazi se po{tovanje ène, njena za{tita i sigurno osiguranje njenog ~asnog i uzvi{enog ìvljenja, a u drugom je iscrpljivanje ène, njeno preoptere}ivanje, naprezanje i njeno omalovaàvanje, a posebno kada do|e u godine starosti. Uslijedile su optu`be zapadnih mislilaca zbog svega onog {to je lo{e, a {to se de{ava èni na Zapadu, od kraja pro{log stolje}a. Po~eli su upozoravati svoje narode na srozavanje zapadne civilizacije koje }e se desiti ukoliko se nastavi s pogre{kama koje nastaju izlaskom ène iz njene ku}e, cijepanjem porodice i lutanjem djece. Veliki islamski aktivista dr. Mustafa es - Sibai, Allah mu se smilovao, u svojoj knjizi El -
310
Meretu bejnel - fikhi vel - kanuni (@ena izme|u fikha i zakona), sakupio je u vezi s ovim pitanjem jedan dio mi{ljenja zapadnih mislilaca. Ta mi{ljenja odraàvaju èstoki gnjev i duboku bol koju osje}aju ovi mislioci zbog stanja u kojem se nalazi èna na Zapadu. Izloìt }u neka od ovih mi{ljenja u kojim se nalazi ìva slika stanja ène na Zapadu. Francuski stru~njak za filozofiju ekonomije Dùl Sejmon, kaè: @ene su postale tkalje, daktilografkinje, itd...Vlada ih je iskoristila u svojim postrojenjima - radnim mjestima, ~ime one zara|uju nekoliko nov~i}a, ali su nasuprot tome potkopale i poru{ile temelje svojih porodica. Da, mu{karac je po~eo iskori{tavati zaradu svoje ène, ali nasuprot tome, njegova zarada se umanjuje zbog toga {to mu ona konkuri{e u njegovom poslu. On, tako|er, kaè: Postoje od njih i naprednije ène koje rade u knjigovodstvu, prodavnicama, koje u vlada koristi u obrazovanju. Me|u njima mnoge ène su i u francuskim telegrafima, po{tama, èljeznicama i bankama, ali ova zaposlenja odvajaju ih od njihovih porodica.877 On, tako|er, kaè i sljede}e: @ena treba da ostane èna. Ona ovom svojom svojstveno{}u moè da prona|e svoju sre}u i da je pokloni èni sli~noj njoj. Hajde da popravimo stanje èna, ali ne i da ih promijenimo, da se ~uvamo i strepimo od onih koji su ih pretvorili u mu{karce, jer su one time izgubile mnogobrojno dobro, a mi gubimo sve. Priroda je uredila sve ono {to je stvorila878, pa hajde da je prou~avamo, da budemo aktivni u njenom pobolj{anju, da strahujemo od svega onoga {to udaljava od njenih zakonitosti i njenih modela.879 Poznata engleska spisateljica Eni Rord kaè: Da na{e k}eri rade u ku}ama kao slu{kinje, ili poput slu{kinja, bolje je i manje zlo od njihovog zapo{ljavanja u fabrikama. Tako djevojka postaje zaga|ena kojekakvim prljav{tinama, a ljepota njenog ìvljenja ide u nepovrat. Kamo sre}e da su na{e zemlje poput muslimanskih zemalja u kojim je ljepota u ~ednosti, nje`nosti i ~istoti. Slu{kinja i rob pruàju ugodan i rasko{an ìvot i pona{aju se onako kako se pona{aju djeca uku}ana i ne ~ini im se ni{ta naào. Da, sramota je za engleske gradove da se njihove k}eri, na primjer, ~ine poro~nim zbog mnogostrukog mije{anja s mu{karcima. [ta nam je pa ne idemo za tim da djevojka radi ono {to je u skladu s njenim prirodnim nagonom za odràvanjem ku}e i za ostavljanjem mu{kih poslova mu{karcima, kako bi se sa~uvala njena ~ast?!880 @ena na Zapadu zavidi èni muslimanki i ùdi za tim da uìva, makar u jednom dijelu onoga {to uìva èna muslimanka, kao {to su njena prava, po{tovanje, za{tita i sigurnost. Dokazi o tome su mnogobrojni, a neke smo ve} napominjali.881 Jedan od njih je i mi{ljenje djevojke Italijanke koja studira pravo na Oksfordskom univerzitetu, nakon {to je ne{to ~ula o pravima ène u islamu i kako joj je islam podario sve vidove po{tovanja time {to ju je oslobodio osiguravanja ìvotne opskrbe, nakon {to joj je
311
omogu}io zavr{enje njene bra~ne i porodi~ne poslanice. Ona kaè: Ja doista, zavidim èni muslimanki i voljela bih da sam ro|ena u va{im zemljama.882 Ova se istina u~vrstila i u mislima èna koje predvode ènske pokrete u arapskim zemljama, a posebno kod nepristrasnih èna. Gospo|a Selma el - Hafar el - Kezberi koja je vi{e puta posjetila Evropu i Ameriku, u novinama El - Ejjam, (izdate 3. septembra 1962. god), komentari{u}i govor [efika Dèbrija u njegovoj knjizi Erdus - sahri o te{kom poloàju ène u Americi, kaè: Putopisac, na primjer, zapaà da Amerikanci usmjeravaju svoju djecu kroz igru od ranog djetinjstva da vole sprave i herojstva, kao {to uo~ava da su ène po~ele raditi mu{ke poslove u fabrikama automobila, da ~iste puteve, te on tako iskazuje svoj bol zbog te{kog i nesretnog poloàja ène koja tro{i svoju mladost i svoj ìvot u onome {to ne odgovara njenoj ènstvenosti, karakteru niti njenom temperamentu. Usre}ilo me je ono {to je rekao gospodim Dèbri, jer sam se vratila sa svog putovanja u Ameriku od prije pet godina, àle}i za stanjem ène koje joj je donio val slijepog izjedna~avanja, te je postala bezobzirna u svojoj borbi za opstanak. Ona je, ~ak, izgubila i svoju slobodu, apsolutnu slobodu za koju se dugo borila, jer je postala zarobljenikom aparata i vremena. Povratak je postao teàk i uistinu je àlosno da èna izgubi ono {to je najveli~anstvenije i najuzvi{enije {to joj je priroda darovala, mislim na njenu ènstvenost, a potom i njenu sre}u. Neprestani i iscrpljuju}i posao uskra}uje joj male uìtke koji su prirodno skloni{te i za ènu i za mu{karca. A ni{ta drugo ne moè otvoriti pupoljke i ra{iriti njihov miris do èna i doma}ica. U krugu i unutar same porodice nalazi se sre}a dru{tva i pojedinaca, kao i izvor nadahnu}a i izvori{te dobra i kreacije. Bacanje ène u kovitlac posla, u sredi{te ìvotne borbe, da pravi konkurenciju mu{karcima kako bi zauzela njihova mjesta ili kako bi zajedno s njima u~estvovala u poslu na tim mjestima, bez potrebe koju iziskuje op}i interes, ~ista je zabluda i bijedno posrtanje koje je zadesilo narode u periodima dekadence, smutnje, lutanja i zablude. @ena muslimanka, koja je obasjana uputom Knjige svoga Gospodara i praksom Njegovog Poslanika, s.a.v.s., nije nikako zadovoljna da bude ba~ena u tu uàrenu pe}. Ona odbija biti jeftina roba koju }e progutati pohlepni bogata{i, ili da bude zasljepljuju}a marioneta koja zabavlja bezobrazne poluljude. Ona u potpunosti odbacuje takav la`ni, neispravni progres koji poziva tome da èna iza|e otkrivena, prozirne odje}e, razgoli}ena, pokazuju}i svoje draì i ukrase, kako bi uz mu{karca radila na radnim mjestima. Ona svojm ~asnim, ~vrstim, razboritim i mudrim stavom, svojoj zemlji, svom dru{tvu i svom narodu ~ini veliku uslugu, kao i svojim pozivom da prestane ova velika komedija u vidu tiskanja èna i mu{karaca u njihovim poslovima. A sve ono {to prati ovu komediju, poput izopa~enosti u ahlaku (moralu), zapu{tanja porodice i rasipanje imetka, doista, je ve}e od koristi koju èna pruà na svom poslu. Na to ukazuju
312
rije~i poglavara Sjeverne Koreje na kongresu Unije èna, koji je odràn u njegovoj zemlji 1971.god.: Mi, doista, ~inimo da ène u|u u dru{tvo, sigurno ne zato {to imamo manjak radne snage. Da otvoreno kaèmo, ono {to sada dràva podnosi zbog upo{ljavanja èna ve}e je od koristi koju ène pruàju dràvi putem u~estvovanja u poslu, nakon {to su u{le u dru{tvo. Potom je rekao: Onda, za{to èlimo da se ène aktiviraju u njihovom izlasku u dru{tvo? To je stoga {to njihov izlazak uglavnom ima za cilj revolucioniziranje èna i njihovo modifikovanje prema modelu radni~ke klase putem dru{tvenog ìvota. Na{a partija ohrabruje izlazak èna u dru{tvo putem njihove aktivnosti, radi revolucioniziranja èna i njihovog pretvaranja u radni~ku klasu, bez obzira koliko to ko{talo dràvu. Nesumnjivo je da je svjesna i mudra èna muslimanka spoznala svoj put i stazu kojom kro~i, nakon {to je uvidjela veliku razliku izme|u Allahovog zakona i zakona dàhilijeta, te je izabrala Allahov zakon, ne gledaju}i i ne obaziru}i se na neznaboà~ke i lahkomislene povike, koji iskrsavaju s vremena na vrijeme i otud i ovdud. Zar oni traè da se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji ~vrsto vjeruje?883
NE OPONA[A MU[KARCE
Doista, èna koja se ponosi svojom li~no{}u muslimanke, nikada ne opona{a mu{karce, jer zna da je ènino opona{anje mu{karca kao i mu{kar~evo opona{anje ène haram (zabranjeno) u [erijatu. Allahova Mudrost i Njegov vje~iti Zakon u svemiru, ìvotu i u ~ovjeku odre|uju da li~nost mu{karca ima odre|ene specifi~nosti u odnosu na ènu i da èna ima odre|ene specifi~nosti u odnosu na mu{karca, jer svako od njih ima svoju specifi~nu ulogu u ìvotu. Ova specifi~nost osnovne funkcije svakog pola, kao i njegova uloga u ìvotu, u potpunosti je povezana sa specifi~no{}u li~nosti svakog pola, to jest, putem razli~itosti mu{karca od ène i ène od mu{karca. Islam je stvari postavio na njihova mjesta preciziraju}i ulogu mu{karca i ène u ìvotu i olak{avaju}i svakom od njih ulogu zbog koje je stvoren. Svaki izlazak iz ovog boànskog okvira predstavlja izlazak iz okvira prirode u kojoj je Allah, d`.{., stvorio ljude, kao {to predstavlja falsificiranje ljudske naravi i odstupanje od postojane i iskonske originalnosti. To je ono {to preziru oba pola, a nema boljeg dokaza za to od toga da èna prezire ènskobanjastog, malaksalog mu{karca koji opona{a ène, kao {to mu{karac prezire grube, mu{kobanjaste ène koje opona{aju mu{karce. Izgradnja svijeta i sre}a ~ovje~anstva ne}e biti potpuni i pravilni osim ispoljavanja specifi~nosti svakog od dva pola, uìvanjem
313
svakog od njih u specifi~nostima drugog pola i njihovim zajedni~kim potpomaganjem u izgradnji svijeta i usre}enju ~ovje~anstva. Zbog svega ovoga dolaze strogi i kategori~ki islamski tekstovi koji obe}avaju kaznu za mu{karce koji opona{aju ène i kaznu za ène koje opona{aju mu{karce. Od Ibn - Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., prokleo je mu{karce koji opona{aju ène i ène koje opona{aju mu{karce.884 Od Ibn - Abbasa, r.a., tako|er, prenosi se da je rekao: Vjerovjesnik, s.a.v.s., prokleo je ènskobanjastog mu{karca i mu{kobanjastu ènu i rekao je: Izvedite ih iz njihovih ku}a. Rekao je: Pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., izveo nekog ~ovjeka, a Omer je izveo neku ènu.885 A od Ebu - Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., prokleo je mu{karca koji obla~i ènsku odje}u i ènu koja obla~i mu{ku odje}u.886 Onog dana kada su muslimani bili u ìvotnoj snazi, kada im je sudio [erijat, kada su njihova dru{tva bila obasjana svjetlo{}u islama, nije bilo nikakvog traga problemu opona{anja èna mu{karaca i mu{karaca èna. A danas, nakon {to se za{tita islama naglo udaljila od muslimana, nakon {to se njegovo svjetlo ugasilo u njihovim dru{tvima, u tim mnogobrojnim dru{tvima nalazimo djevojke koje obla~e uske pantalone ocrtavaju}i njihova tijela i ko{ulje koje su ra{irene i me|u mu{karcima i me|u ènama. One su otkrile svoje glave, razotkrile svoje mi{i}e, sve dok nisu postale poput mladih mu{karaca. Isto tako, mi nalazimo i skupinu ènskobanjastih, dugokosih mladi}a koji su oko svojih vratova objesili zlatne lan~i}e koji ukazuju na njihova razotkrivena prsa. Pustili su svoju kosu i i{~e{ljali je tako da njihova glava izgleda poput glave neke djevojke, da je, ~ak, te{ko uo~iti razliku me|u njima. Ovo su mizerni prizori koji se javljaju u nekim islamskim zemljama koje su pretrpjele idejnu agresiju i u kojim su mnogi mladi}i doìvjeli duhovni poraz. To su prizori koji su strani islamskim narodima, njihovim zajednicama, vrijednostima i islamskim obi~ajima. Ti prizori do njih stiù podjednako i sa iskvarenog Zapada i sa nevjerni~kog Istoka, gdje su se ra{irile razli~ite tendencije, od egzistencijalisti~ke, do nihlisti~ke, kao i druge zablude, putem kojih je ~ovje~anstvo skrenulo s pravog puta i zapalo u veliku nesre}u, jer su ga udaljili od njegove ~iste i ispravne naravi ka ekscentri~nosti, anomalijama i devijacijama, jer su tim narodima povratile natrag najteè posljedice, najmu~nije defektnosti i najopasnije bolesti, a od svega ovoga nas poga|aju samo posljedice. @ivot èna i mu{karaca koji su zalutali od Allahove upute, ra{irio se u nekim muslimanskim zemljama, nakon {to je raskinut hilafet, nakon {to se raspalo jedinstvo ummeta i nakon {to su se u nekim muslimanskim zajednicama i dru{tvima uzdrmale mnoge njegove vrijednosti. Tako su ti mu{karci i ène, koji su izuzeci, postali strani dijelovi tijela islamskog ummeta. Oni se udaljavaju od njegovog jasnog puta, njegove postojane vrijednosti i njegovog specifi~nog karaktera.
314
POZIVA POZIVA KA ISTINI

@ena muslimanka, koja je svjesna upute svoje vjere, zna da ~ovjek nije uzalud stvoren na ovome svijetu, nego je stvoren radi toga da ispuni svoju zada}u, ponese emanet i da izvr{i svoju obavezu, a to je ibadet Allahu, d`.{.: Dìne i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. 887 Ibadet Allahu o~ituje se u svakom pozitivnom i konstruktivnom ljudskom pokretu, u izgradnji svemira, u ostvarenju Allahove Rije~i na Zemlji i u sprovo|enju Njegovog programa u ìvotu. Sve ovo je Istina kojoj muslimani i muslimanke trebaju pozivati druge ljude. Otud iskrena èna muslimanka osje}a svoju obavezu, onoliko koliko je u mogu}nosti, pozivanja drugih èna ka Istini, u koju ona vjeruje, èle}i time posti}i veli~anstvenu nagradu koju je Allah, d`.{., obe}ao onima koji pozivaju Allahu, kao {to se to navodi u Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., rije~ima upu}anim Aliji, r.a.: Tako mi Allaha, da Allah putem tebe uputi na pravi put jednog ~ovjeka, bolje je nego da posjeduje{ blago crvenih deva.888, 889 Lijepa rije~ koju èna muslimanka uputi u dru{tvu èna koje su u zabludi, ili koju uputi èni koja je zalutala od Allahove upute, te ta rije~ ostavi traga na du{ama, za to }e se sestri misionaru vratit veli~anstvena nagrada koja prevazilazi bogatstvo crvenih deva, koje je bilo najdragocjenije blago Arapa u to doba. Ovoj nagradi pridodaje se nagrada one ène koja je pomo}u nje upu}ena na pravi put, kao {to nas o tome obavje{tava plemeniti Poslanik, s.a.v.s.: Onaj ko poziva na pravi put, imat }e nagradu poput nagrade onih koji ga slijede, a to ne}e nimalo umanjiti od njihove nagrade.890 @ena muslimanka koja je misionar nimalo ne omalovaàva svoj kapital u znanju kada poziva ène ka Allahu. Dovoljno joj je da prenese znanje koje je stekla ili savjete i uputu koju je ~ula, makar to bio jedan ajet iz Allahove Knjige, a to Vjerovjesnik, s.a.v.s., oporu~uje svojim ashabima: Dostavite od mene makar jedan ajet...891 Ovaj ajet, ili ova jedna rije~ misionara moè nai}i na skrovi{te imana, jer se u du{i ène koja slu{a, upali iskrica upute, te ona prihvati Istinu i njen cijeli ìvot osvjetljava blistavom svjetlo{}u Istine. Zato èna muslimanka, misonarka, ne àli truda u pozivanju èna ka Istini, a to im je veoma potrebno u ovom vremenu, èle}i time posti}i Allahovo zadovoljstvo, {ire}i time
315
svijest me|u ènama koje jo{ nisu stekle ovu svijest, kulturu i usmjerenje, nude}i dokaz da je ona vjernica koja svojoj sestri (muslimanki) voli ono {to voli samoj sebi. Ovo je moral misionarke, koja se isti~e me|u obi~nim ènama. To je, doista, veli~anstven i visok moral koji isti~e i veli~a Allahov Poslanik, s.a.v.s., i koji njemu poziva, rije~ima: Neka Allah uljep{a i da blagodat ~ovjeku koji je od nas ne{to ~uo i to prenio onako kako je ~uo. Pa, mo`da je onaj kome je to saop}eno bolji od onoga ko je to ~uo i prenio.892 @ena muslimanka, prosvijetljena uputom Knjige i sunneta, sli~i svjetljci koja obasjava put ènama koje idu u tamnoj i mra~noj no}i. Ona ne moè svoju svjetlost zakloniti od njenih sestara koje posr}u u pomr~ini tamne no}i, nakon {to je uvidjela kako je ogromna nagrada koju je je Allah pripremio za iskrene i istnoljubive misionarke.
NARE\UJE ÎNJENJE DOBRA, A ODVRA]A OD ZLA

Obaveza nare|ivanja ~injenja dobra i odvra}anja od zla ne ograni~ava se samo na mu{karce, nego podjednako obuhvata i mu{karca i ènu, kao {to se to nalazi u rije~ima Uzvi{enog Allaha: A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima: traè da se ~ine dobra djela, a od nevaljalih odvra}aju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojma }e se Allah sigurno smilovati. - Allah je, doista, silan i mudar. 893 Islam je ènu postavio na ovo visoko dru{tveno mjesto time {to joj je u zadatak stavio ovu veli~anstvenu dru{tvenu obavezu, obavezu nare|ivanja ~injenja dobra i odvra}anja od zla, jer je po prvi put u historiji u~injeno da ona nare|uje, a bila je poznata, osim u svijetu islama, samo kao ona kojoj se nare|uje. I prema ovom zaduènju, koje je u stvari po~ast, èna muslimanka se obavezom nare|ivanja ~injenja dobra i odvra}anjem od zla unapre|uje u granicama i sferama koje odgovaraju njenoj ènstvenosti i koje ulaze u okvir njenog polja djelovanja i njene specijalnosti, te se tako suprotstavlja zlu, kojeg ima podosta u svijetu èna. Kada ga vidi, zabranjuje ga razborito{}u, razmatranjem, mudro{}u, dobrodu{no{}u i lijepim pristupom, te to zlo otkloni rukom, ako je u mogu}nosti, a da njeno otklanjanje ne izazove jo{ ve}i nered, a ako nije u mogu}nosti, svojim jezikom obznani ono {to je ispravno, a ako ni to nije u mogu}nosti, onda svojim srcem odbacuje ono {to nije ispravno. Ona }e razmi{ljati o na~inima i metodama koji }e dovesti do njegovog otklanjanja i iskorjenjivanja. Ovaj na~in otklanjanja zla, na~in je koji
316
je naredio Poslanik, s.a.v.s., svojim rije~ima: Ko od vas vidi neko zlo, neka ga otkloni rukom, pa ako ne mogne, onda svojim jezikom, a ako ni to ne mogne, onda svojim srcem, a to je najslabiji vid imana.894 Prosvije}ena èna muslimanka, kada obavlja svoju obavezu nare|ivanja ~injenja dobra i odvra}anja od zla, savjetuje svoje sestre, zalutale muslimanke ili one koje su uskra}ene u slije|enju upute ~istog islama. A vjera je savjetovanje, kao {to je to veoma koncizno, jezgrovito i statisti~ki dotjerano utvrdio Allahov Poslanik, s.a.v.s. kada je cijelu vjeru saèo u jednu rije~, a to je savjetovanje. Po{to je vjera savjetovanje, neminovno je da se izvr{ava obaveza nare|ivanja ~injenja dobra i odvra}anja od zla, kako bi se ostvarilo savjetovanje koje je spomenuo Allahov Poslanik, s.a.v.s., a koje je temelj vjere: Vjera je iskren i ~ist odnos. Rekli smo: Prema kome? Rekao je: Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, starje{inama muslimana i ostalim muslimanima.895 Javno savjetovanje i nare|ivanje ~injenja dobra i odvra}anja od zla u ènskim sredinama, od mudre i svjesne ène muslimanke, dovest }e do ispravljanja mnogih stvari i ra{irenih stanja kod èna, a koja se zasnivaju na tradiciji, obi~aju i kontinuitetu, {to je suprotno uputi islama i njegovoj mudrosti, a {to se ~esto de{ava u sredinama zalutalih èna. @ena muslimanka, ako se suprotstavi uspostavljanju ovih obi~aja i ako se prihvati jasnog izraàvanja islamskog stanovi{ta o njima, to }e njenom dru{tvu i njenom narodu pruìti najbolje djelo i ona }e biti jedna od najboljih osoba. Neki je ~ovjek ustao do Vjerovjesnika, s.a.v.s., dok je on bio na minberu i upitao: Allahov Poslani~e! Koji ljudi su najbolji? Odgovorio je: Najbolji ljudi me|u vama su oni koji najvi{e u~e Kuran, koji su najbogobojazniji, koji najvi{e nare|uju ~injenje dobra, koji najvi{e zabranjuju zlo i koji najvi{e od vas obilaze i odràvaju rodbinske veze.896 Na taj na~in prosvije}ena èna muslimanka, koja ima ulogu i zada}u u ìvotu, ne pre{u}uje ono {to je lo{e niti odustaje od poja{njenja istine, kao {to nije ni zadovoljna devijacijama. Ona neprestano radi na koristi za njene sestre u islamskom dru{tvu i na njihovom izbavljenju iz tromosti, zaostalosti, neznanja i devijacije u kojima se nalaze. Ona izvr{ava svoju obavezu nare|ivanja ~injenja dobra i odvra}anja od zla, povode}i se za naredbom Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., {tite}i se od Allahove kazne koja obuhvata dru{tva u kojim se ne podiù glasovi koji nare|uju dobro, a zabranjuju zlo. Po{to je Ebu - Bekr, r.a., postavljen za halifu, popeo se na minber, zahvalio Allahu, a potom rekao: O ljudi, vi doista, u~ite ovaj ajet: O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, ne}e vam nauditi onaj koji je zalutao!... 897, a vi ga ne postavljate na njegovo mjesto. Ja sam, uistinu, ~uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaè: Doista, ljudi kada vide zlo, pa ga ne promijene, Allah }e ih brzo sve kazniti.898 Muslimanka, koja je iskrena u svom islamu, koja je ispunjena imanom i ~iji je um
317
prosvijetljen svjetlo{}u boànske upute, neprestano se kre}e na putu dobra, nare|uje ~injenje dobra, a odvra}a od zla, upu}uje savjet, popravlja iskvarene stavove i ne dozvoljava samoj sebi neaktivnost, pasivnost, nezainteresovanost niti opu{tenost, kao {to nikada ne zanemaruje neko od pitanja koje se doti~e vjere i njenih obreda, a niti izbjegava njenu uputu i njen duh. Pitanja vjere i akide (vjerovanja) predstavljaju ozbiljnost u kojem nema {ale i nije dozvoljeno {utjeti na bilo koju devijaciju ili pogre{ku u vjeri, jer }emo u suprotnom zapasti u situaciju u koju su zapali ìdovi, onog dana kada se Allah rasrdio na njih, jer je vidio kod njih popustljivost, lijenost i nezainteresovanost u pitanjima njihove vjere. Me|u sinovima Israilovim koji su bili prije vas, kada bi neko od njih uradio neko pogre{no djelo pa mu neko to zabrani, pravdaju}i se, sutradan bi sjedio zajedno s njime, jeo i pio, kao da ga nije vidio da grije{i. Kada je Uzvi{eni Allah to vidio kod njih, u~inio je njihova srca me|usobno suprotstavljenim jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, zato {to su se bunili i uvijek granice zla prelazili. Tako mi Onoga u îjoj ruci je moja du{a, ili }ete nare|ivati ~injenje dobra, odvra}ati od zla, spre~avati onoga ko zlostavlja i privoliti ga na istinu ili }e, u protivnom, Allah va{a srca okrenuti jedne protiv drugih i prokleti vas kao {to je njih prokleo.899
SNALA@LJIVA SNALA@LJIVA JE I MUDRA U SVOM MISIONARSTVU

@ena muslimanka, misionarka, snala`ljiva je, o{troumna i dovitljiva u svom misionarstvu, mudra je i pa`ljiva u svom obra}anju ènama koje poziva u vjeru. Ona procjenjuje njihov intelektualni i dru{tveni poloàj i na lijep na~in ulazi u njihova srca i umove svojom mudro{}u i savjetom, kao {to to preporu~uje ~asni Kuran: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj... 900 Sestra misionarka pazi na oduljivanje, dosadu i optere}enje slu{ateljica, te ne oduljuje svoj govor i u svom govoru ne obuhvata nejasna pitanja koja je te{ko razumjeti, nego im predo~ava misao koju im èli dostaviti putem jasne konciznosti koja ne ostavlja zna~enje nedore~enim, zanimljivim i privla~nim stilom koji nije zamoran i u nekoliko navrata kako bi, ona koja se poziva u vjeru, mogla shvatiti misao koja joj se izlaè i prezentira i kako bi to mogla primijeniti s lahko}om, zadovoljstvom i velikom èljom. Ovako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., postupao kada bi savjetovao ljude (vazio ljudima), kao {to nas o tome obavje{tava ~asni ashab Abdullah bin Mesud, r.a. Abdullah bin Mesud, r.a., bio se obavezao da }e ljudima vaziti svakog petka, te mu je neki ~ovjek rekao: O Ebu - Abdurrahman, volio bih kad bi nas podsje}ao (vazio nam) svaki dan. Odgovorio mu je: Jedino {to me u tome spre~ava jeste to {to ja prezirem da vam
318
dosa|ujem. Ja vas, doista, s vremena na vrijeme savjetujem901, kako nas je savjetovao Allahov Poslanik, s.a.v.s., boje}i se da nam ne postane dosadno.902 Najneophodnije osobine dovitljive, o{troumne i mudre aktivistkinje jesu da bude blaga i ljubazna prema onima koje poziva u vjeru, pa je strpljiva zbog nedovoljnog razumijevanja nekih od njih, nepoznavanja mnogih vjerskih pitanja, ponovljenih gre{aka i dosadnih i mnogobrojnih pitanja; povodit }e se u tome za poglavarom svih misionara i misionarki, Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., koji je bio primjer strpljivosti, tolerancije, uvi|avnosti, blagosti, {irokogrudnosti i koji je pristupao onima koji ga pitaju kao dragi i prisni upu}iva~ i kao u~itelj, korektor i reformator. Nije mu smetalo njihovo sporo razumijevanje niti su mu bila dosadna njihova mnogobrojna pitanja, kao ni njegovo neprestano ponavljanje odgovora na ta pitanja, sve dok ih dobro ne bi razumjeli i dok ne bi od njega oti{li zadovoljni i radosni zbog toga {to su razumjeli. Jedan od dokaza za to jeste i predanje koje prenosi ashab Muavija bin el - Hakim es Sulemijj, r.a., koji kaè: Klanjao sam s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., kada je neki ~ovjek903 kihnuo, te sam rekao: Jerhamukellah (Allah ti se smilovao). Ljudi su bacili pogled na mene, pa sam rekao: Te{ko mu majci, {ta gledate u mene? Po~eli su udarati rukama po svojim butinama. Uvidio sam da me u{utkuju904, pa sam za{utio. Po{to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao, a kao otac i kao majka mi je bio, nisam vidio prije njega, a ni poslije njega boljeg u~itelja. Tako mi Allaha, nije me korio niti me je udario, a ni izruìo. Rekao je: U ovom namazu nije ispravno da ljudi govore. On je, doista, slavljenje, veli~anje i u~enje Kurana, ili kako je ve} rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s. Rekao sam: Allahov Poslani~e! Ja sam u ovom novom vremenu neznalica. Allah nam je poslao islam, a me|u nama ima ljudi koji idu vra~evima! Rekao je: Pa, nemoj im ti i}i. Rekao sam: Me|u nama ima i ljudi koji su praznovjerni! Rekao je: To je ne{to {to nalaze u svojim prsima i to ih ne spre~ava.905, 906 U ahlak uspje{ne i mudre misionarke i u njen privla~ni i efikasani metod (pozivanja u vjeru) spada i to da ona ne poniàva one koje su ne{to lo{e u~inile, zbog tog lo{eg djela, niti ène koje imaju nedostatak, zbog njihovog nedostatka. Naprotiv, ona je blaga i lijepo postupa prilikom dijaloga njima. Ona im blago, a ne direktno, ukazuje na njihova lo{a djela i na njihov nedostatak, traè}i od njih da se mudro i razborito oslobode tih lo{ih stvari i nedostataka. Ona tako postupa vode}i brigu o tome da ne povrijedi njihove osje}aje i da njihove du{e ne pobjegnu pred pozivom u vjeru. Ovo je mudar i razborit metod koji prodire do du{a, koji najvi{e ostavlja traga na srca i koji je najuspje{niji u lije~enju nedostataka i du{evnih, moralnih i dru{tvenih bolesti. To je metod koji je slijedio Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svom vazu (savjetovanju). Ai{a, r.a., kazuje: Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi mu ne{to rekli o nekom ~ovjeku, ne bi rekao: [ta je tom
319
i tom ~ovjeku pa to kaè?, ali bi rekao: [ta je tim ljudima, pa govore to i to?!907 Me|u svojstva misionarke koja su va`na i obavezuju}a za uspjeh u njenom misionarstvu, svakako se ubrajaju i obja{njavanje, jasno}a i ponavljanje koje nije zamorno, dok ne prevlada mi{ljenje da su one, kojim se obra}a, shvatile govor koji su ~ule i da je on prodro do njihovih srca. Ovo je, tako|er, ~inio Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao {to to kazuje Enes, r.a.: Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi ne{to (va`no) govorio, ponovio bi to tri puta, kako bi se razumjelo, a kada bi do{ao do naroda i poselamio ih, poselamio bi ih tri puta.908 A Ai{a, r.a., kazuje: Govor Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bio je razgovijetan. Razumio ga je svako ko ga je slu{ao.909
DRU@I SE S KREPOSNIM @ENAMA

@ena muslimanka trudi se da u svojoj povezanosti s drugim ènama odabire kreposne ène me|u njima, kako bi joj bile sestre i prijateljice. Ona se prijazno osje}a u njihovom dru{tvu, me|usobno se potpomaè s njima u dobro~instvu, bogobojaznosti, dobrim djelima, usmjeravanju èna u sredinama u kojim je nedostatna islamska svijest i njihovom osvije{}ivanju. Druènje s kreposnim ènama i sijeljenje s njima neprestano donosi dobro, korist i sveobuhvatnu nagradu. Sve to kod èna u njihovim dru{tvima pove}ava postojanost u mi{ljenju, kao {to pove}ava njihovu obrazovanost u vjeri i njihovo prihvatanje Istine. Stoga, u Kuranu ~asnome i dolazi podstrek na takvo pona{anje. Budi ~vrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i nave~er iz èlje za Licem Njegovim, i ne skidaj o~iju svojih s njih iz èlje za sjajem u ìvotu na ovome svijetu, i ne slu{aj onoga ~ije smo srce nehajnim prema Nama ostavili i koji strast svoju slijedi i ~iji su postupci daleko od razboritosti. 910 Iskrena èna muslimanka voli samo kreposne, bogobojazne, plemenite i ~asne ène. Svojim druènjem s plemenitima, ti pripada{ njima, zato ne pokazuj svoju prisnost s drugima. Svjesna i prosvijetljena èna muslimanka ne nalazi nikakav nedostatak u druènju s kreposnim ènama, makar one naizgled bile i bez dru{tvenog i materijalnog stupnja. Ibret (pouka) nalazi se u dragocjenosti li~nosti, karakteru, a ne u njenoj pojavi ili izgledu i bogatstvu. Allahov vjerovjesnik Musa, a.s., i{ao je za Dobrim Robom kako bi od njega nau~io, obra}aju}i mu se s punim po{tovanjem i uvaàvanjem: Mogu li da te pratim, ali da me pou~i{ onome ~emu si ti ispravno pou~en? 911
320
A kada mu je Dobri Rob odgovorio: Ti sigurno ne}e{ mo}i sa mnom izdràti 912, rekao mu je Musa, a.s., s iskrenom ljubavlju i neizmjernom uljudno{}u: Vidjet }e{ da }u strpljiv biti, ako Allah da, i da ti se ne}u ni u ~emu protiviti. 913 Svjesna èna muslimanka, odabiru}i svoje prijateljice me|u ~estitim ènama, ne zaboravlja da su ljudi poput rudnika. Neke od njih su vrijedne, a neke su bezvrijedne, a tako i ljudi. O tome nas obavje{tava plemeniti Poslanik, s.a.v.s., klasificiraju}i ih i poja{njavaju}i njihovu supstancu: Ljudi su rude poput rude srebra i zlata. Oni koji su bili najbolji me|u njima u dàhilijetu najbolji su i u islamu ako su u~eni. A du{e su mnogobrojna (raznovrsna) vojska. One koje se poznaju sjedine se, a one koje se ne poznaju razi|u se.914 Ona, iz upute svoje vjere, doista, zna da postoje dvije vrste sagovornica: ~estita sagovornica i lo{a sagovornica. êstita je sagovornica poput one koja nosi misk (miris); poklanja svojoj sagovornici miomirisnu aromu, a lo{a sagovornica je poput onoga ko pu{e u kova~ki mjeh; svojoj sagovornici pribavlja samo vru}inu, paru, plamen i smrad. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam o tome daje najbolji primjer u rije~ima: Primjer dobrog i lo{eg sagovornika jeste kao i primjer onog ko nosi miris i onog ko pu{e u kova~ki mjeh. Onaj ko nosi miris, ili }e ti ga pokloniti, ili }e{ ga od njega kupiti, ili }e{ od njega osjetiti ugodan miris. A onaj ko pu{e u kova~ki mijeh, ili }e ti zapaliti odje}u, ili }e{ od njega osjetiti ruàn miris.915 Zato su ~asni ashabi vodili brigu o posje}ivanju dobrih ljudi, ~estitih mu{karaca i ~estitih èna, koji su podsje}ali na Allaha i Sudnji dan, koji su razmek{avali srca, koji su iz o~iju izazivali suze strahopo{tovanja, podsje}anja i pouke. O tome Enes, r.a., prenosi ovu upe~atljivu pri~u: Nakon Vjerovjesnikove, s.a.v.s., smrti, Ebu - Bekr, r.a., re~e Omeru, r.a.: Hajde da posjetimo Ummu - Ejmen916 kao {to ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., posje}ivao. Kada su do{li kod nje, zaplakala je, te su joj njih dvojica rekla: [ta te je rasplakalo? Ono {to je kod Allaha bolje je za Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Na to je rekla: Ne pla~em zbog toga {to ne znam da je ono {to je kod Allaha bolje za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nego pla~em zbog toga {to je prekinuta Objava s nebesa. Ona ih je rasplakala, te su i oni plakali zajedno s njome.917 Druènja ~estitih èna na kojima se spominje Allah, d`.{., i na kojima se odvijaju korisni razgovori, okruùju meleki, a Gospodar, slavan neka je On, spu{ta na njih Svoju milost. Ovakva i sli~na druènja pro~i{}avaju du{u, razbistravaju umove i gla~aju du{e. @ene, dobre vjernice, u stanju su da ih mnogo odràvaju i da ubiru njihove zrele plodove zadobijaju}i koristi na ovome svijetu i pohvalno mjesto na ahiretu.
321
TE@I KA IZMIRENJU ME\U MUSLIMANKAMA

Islamsko dru{tvo isti~e se po tome {to je to dru{tvo u kojem vlada bratstvo, ljubav i prijateljstvo i u kojem se {iri me|usobno posje}ivanje, pra{tanje i srda~nost. No, i pored svojih vrijednosti i odlika ono ostaje ljudska zajednica u kojoj se ponekad de{avaju prepirke i sva|e izme|u njenih ~lanova, pa tako do|e do razmirica, sva|e i raskida me|usobnih veza. S obzirom da su ove sva|e ponekad izbijale i u islamskim dru{tvima, one nisu dugo trajale zbog toga {to su ~lanovi ovog dru{tva podu~avani iz mudre nebeske upute koja postavlja ~vrste temelje bratstvu, prijateljstvu i me|usobnom pribliàvanju i zbog toga {to iz korijena ~upa neprijateljstvo, mr`nju i prekidanje me|usobnih veza, a i zahvaljuju}i plemenitim naporima koje islam preporu~uje svojim sljedbenicima s ciljem izmirenja me|u muslimanima i muslimankama, svaki put kad se pojavi razdor me|u prijateljima, svaki put kada {ejtan zavadi bra}u i kad se me|u njima desi prekid veza i prepirka. Prethodno smo vidjeli da dvojici zava|enih muslimana islam zabranjuje prekidanje me|usobnih veza duè od tri dana: ôvjeku nje dozvoljeno da s vjernikom ne govori duè od tri dana. Kada pro|u tri dana, neka ga susretne, nazove mu selam, pa ako mu odgovori na selam, obojica u~estvuju u nagradi, a ako mu ne odgovori na njega, musliman je oslobo|en odgovornosti zbog prekida veza.918, 919 Muslimanima i muslimankama nare|eno je da izmiruju dvije zava|ene skupine: Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih, ipak, u~ini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je nasilje u~inila, sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli. 920 Dru{tvom vjernika i vjernica dominira pravednost, ljubav i harmonija i u njemu se po{tuje bratstvo: Vjernici su samo bra}a, zato pomirite va{a dva brata i bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala. 921 Zato se od ène muslimanke traì da izmiri zava|ene sestre, ~ine}i to na osnovu upute ~istog islama. Islam joj je olak{ao da u svom govoru moè i slagati kako bi pridobila naklonost zava|enih du{a, kako bi raznjeìla ~vrsta i okamenjena srca, a u ovu olak{icu se ne ubraja la` koja je zabranjena i za koju slijedi kazna onome ko je izgovori. To nalazimo u hadisu
322
Ummu Kulsum bint Ukbe bin Ebi - Muajt, r.a., koja kaè: ûla sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaè: Nije laàc ona koji izmiruje ljude, te time uve}a dobro, ili kaè ono {to je dobro.922 U predanju kod Muslima dodaje se: Nisam ga ~uo da daje olak{icu u ne~emu {to ljudi kaù (laù), osim u tri slu~aja: kada se radilo o ratu, izmirenju ljudi i onoga {to ~ovjek kaè èni i {to èna kaè ~ovjeku.923
DRU@I SE SA @ENAMA I STRPLJIVO UZNEMIRAV PODNOSI NJIHOVO UZNEMIRAVANJE

Iskrena, revnosna èna muslimanka zna {ta radi; ona je nosilac misije (zada}e) i pionir misionarstva. Ko se prihvati svih ovih krupnih zada}a, mora se pripremiti za to da bude strpljiv, postojan i da podnosi `rtve na tom putu. Djelatna i aktivna èna muslimanka mora posjedovati sabur, strpljenje na postupke nekih èna, njihovih osornih reakcija, njihovog nerazumijevanja i nepo{tovanja njene plemenite zada}e, kao i kod ismijavanja njenog pozivanja pridràvanju islamskih adaba i propisa, njihovih besmislenih stavova i povr{nih razmi{ljanja, sporog prihvatanja istine, njihove brige za same sebe i li~ne interese kod njihovih besmislenih preokupacija, odavanja dunjaluku, igri i zabavi - ne misle}i na polaganje ra~una na ahiretu niti o izvr{avanju vjerskih naredbi, te kod drugih gluposti i ispraznosti koje mogu pote}i od ljudi, {to bi izazvalo tegobu u grudima djelatnica. U momentima tegobe, klonulosti, apatije, doga|a se da one pomi{ljaju na to da se osame, povuku i ostave ovaj posao na Allahovom putu. Sa svim ovim suo~avaju se misionari (daije), kako mu{karci tako i ène, u svim vremenima i u svim prostorima. Upravo zbog toga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., snaì odlu~nost misionara koji rade na polju islama, u~vr{}uje njihova srca i noge, izjavljuju}i da su oni koji su strpljivi i one koje su strpljive na dugom i trnovitom putu misionarstva (daveta) bolji od onih koji nisu strpljivi na vagi bogobojaznosti i dobrih djela. Vjernik koji se druì s ljudima i strpljivo podnosi njihovo uznemiravanje bolji je od onoga ko se druì s ljudima, a ne podnosi strpljivo njihovo uznemiravanje.924 Allahov Poslanik, s.a.v.s., i vjerovjesnici prije njega bili su znak i primjer strpljivog podno{enja ljudskih gluposti, nepromi{ljenosti i besmislica, {to itekako trebaju prou~avati misionari, mu{karci i ène, kada god potro{e svoj sabur i kada osjete tegobu zbog onoga {to im se de{ava od ljudi, poput omalovaàvanja, zlostavljanja i uznemiravanja. Primjer tog velikog sabura biljeè El - Buhari i Muslim, kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
323
podijelio plijen, kao {to je to obi~avao. Jedan ensarija je, me|utim, rekao: Tako mi Allaha, ta podjela nije bila radi Allaha, d`.{. Ta nepravedna izreka doprla je do plemenitog Poslanika, s.a.v.s., te mu je to te{ko palo. Njegovo lice se zacrvenjelo, naljutio se i rekao: Musa, a.s., bio je uznemirivan vi{e od ovoga, pa je bio strpljiv. Izgovaraju}i ove malobrojne rije~i, srd`ba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sti{ala se, ljutnja se umirila, a njegova plemenita du{a, du{a koja pra{ta, smirila se. Ovo je moral Allahovih vjerovjesnika i iskrenih misionara u svim vremenima i prostorima, a to je sabur i podno{enje uznemiravanja ljudi, njihovih izmi{ljotina, ogovaranja i kleveta. Bez ove moralne osobine misionarstvo bi bilo zaustavljeno, a misionari se ne bi mogli odràti na tom putu. Razboritoj èni muslimanki, misionarki, ne fali niti joj nedostaje mudrosti i o{troumnosti u procjeni }udi i karaktera onih ljudi kojima se ona obra}a niti u procjeni njihovih intelektualnih mogu}nosti i dru{tvenog stupnja, kao ni u procjeni na~ina obra}anja svakoj vrsti ljudi, na onaj na~in koji toj vrsti odgovara, na na~in koji je privla~i i koji ima uticaja na nju.
UVA@A A@AV UVA@AVA UÎNJENO JOJ DOBRO I ZAHVALJUJE NA NJEMU ZAHVALJUJE

Jedna od moralnih osobina iskrene ène muslimanke jeste i to da je ~estita, da po{tuje u~injeno joj dobro i da zahvaljuje na njemu onoj èni koja joj ga je u~inila, te i sama podsti~e na njega, djeluju}i u skladu s rije~ima Poslanika: Kome je u~injeno neko dobro djelo, pa kaè onome ko ga je u~inio: Dèzakellahu hajren (Allah te nagradio dobrim) , dostojno se zahvalio.925 Ko od vas zatraì za{titu preklinju}i vas Allahovom,za{tite ga, a ko vam u~ini kakvo dobro, uzvratite mu.926 Zahvala za u~injeno dobro djelo, po mi{ljenju prosvije}ene ène muslimanke, dug je na koji podsti~e uputa plemenitog Poslanika, s.a.v.s., i to nije varijabilna dru{tvena etika kojom upravljaju }udi, strasti i interesi. Ona koja u~ini dobro djelo, po mi{ljenju ène muslimanke, zasluùje zahvalu za to, iako ona od toga nije imala nikakvih materijalnih koristi. Dovoljno joj je to da se odazvala pozivu na ~injenje dobra, dobro~instva, plemenitosti, ljudskosti i {to je u~inila dobro djelo te je time zasluìla zahvalu koja izvire iz srca. To je ono {to islam èli muslimanima i muslimankama - zahvala na plemenitoj smjernosti, odazivanje pozivu ljudskosti i hitanje ka ~injenju dobra, bez obzira na rezultate i na to da li }e se ostvariti interesi, koristi i èlje.
324
Nastojanje islama da u du{i muslimana usadi i u~vrsti osobenosti uvaàvanja u~injenog dobra i zahvale na njemu, dostiglo je taj stupanj da je (islam) u~inio da zahvala Allahu, d`.{., nije potpuna bez zahvale ljudima za u~injeno dobro. Karakter ~ovjeka koji se nije navikao na to da zahvaljuje ljudima koji su mu u~inili dobro prkosan je, nezahvalan i nepokoran; on ima karakter koji ne uvaàva blagodati dobrote, u~injenog dobra i ne zahvaljuje na tome. Taj karakter nije podesan da zahvaljuje Uzvi{enom Allahu, Onome Koji daruje blagodati i dobra. U ovom smislu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: Ne zahvaljuje Allahu onaj ko ne zahvaljuje ljudima.927 Prosvije}ena èna muslimanka ne zaboravlja da je zahvala onoj koja joj je u~inila dobro, ustvari, {irenje dobra, podsticanje i bodrenje na njegovo ~injenje. U zahvali se, tako|er, nalazi i uvaàvanje i priznavanje u~injenog dobra. Sve ovo spada u visoke moralne osobine li~nosti muslimanke koju islam nastoji kreirati i formirati u islamskom dru{tvu.
OBILAZI BOLESNE
Obilazak bolesnih jedan je od lijepih islamskih obi~aja ~ije temelje je zacrtao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i u~inio ga obaveznim muslimanima i muslimankama i pravom svakog muslimana kod njegovog brata (muslimana). Ako mu to pravo uskrati ili ga zanemari, on je grje{an i ~ini nasilje i nepravdu prema sebi, kao {to to poja{njava Allahov Poslanik, kada kaè: Musliman kod muslimana ima pravo na pet stvari: odvra}anje selama, obilazak bolesnika, slije|enje dènaze, odazivanje pozivu i onome ko kihne re}i: Jerhamukellah (Allah ti se smilovao).928 U drugom predanju Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: Musliman kod muslimana ima pravo na {est stvari. Re~eno je: Koje su to stvari, Allahov poslani~e? Rekao je: Kada ga sretne, da mu nazove selam; kada ga pozove, da mu odgovori; kada traì savjet od njega, da ga posavjetuje; kada kihne i zahvali Allahu, da mu kaè: Jerhamukkelah; kada oboli, da ga obi|e i kada umre, da slijedi njegovu dènazu.929 Mudra èna muslimanka kada obilazi bolesnika, ne ubraja to u kurtoaziju, dobrovoljno ili neobavezno djelo, nego to smatra izr{avanjem islamske obaveze i du`nosti na koju podstrekava ~ista vjera kroz naredbu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji kaè: Nahranite gladnoga, obi|ite bolesnoga i oslobodite zarobljenika.930 On, tako|er, u predanju koje prenosi El - Bera bin Azib kaè: Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio nam je da obilazimo bolesnika, da slijedimo dènazu, da govorimo: Allah ti se smilovao onome ko kihne, da (kao istinu) prihvatimo zakletvu onoga ko se zakune, da pomognemo onoga nad kim je nasilje (nepravda) u~injeno, da
325
odgovorimo na poziv i da nazivamo selam.931 @ena muslimanka, koja je prosvijetljena u~enjima njene vjere, kada obilazi bolesnika, u tome ne nalazi nikakvu pote{ko}u, dosadu niti zlovolju, zbog atmosfere oko bolesnika, a koja je ispunjena poti{teno{}u, bole{}u, tugom, brigom i nevoljom. Naprotiv, ona u svojoj posjeti bolesniku osje}a ugodno duhovno osvjeènje i radost koju osje}a samo onaj ko razmi{lja o zna~enjima ovog divnog hadisa koji oslikava veli~inu posjete bolesniku, kao i veli~inu dobra, nagrade i bereketa koje ona u sebi sadrì. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: Uzvi{eni Allah }e na Sudnjem danu re}i: O sine Ademov, razbolio sam se, a ti Me nisi obi{ao. ôvjek }e upitati: Gospodaru moj, kako da Te obi|em kad si Ti Gospodar svjetova?! Allah }e na to re}i: Zar nisi znao da je taj i taj Moj rob bolestan, pa ga nisi obi{ao? Zar nisi znao da si ga obi{ao, na{ao bi Me kod njega!? O sine Ademov, traìo sam da Me nahrani{, pa nisi to u~inio!? A ~ovjek }e re}i: Gospodaru moj, kako da Te nahranim kad si Ti Gospodar svjetova?! Zar nisi znao da je taj i taj Moj rob traìo da ga nahrani{, pa ga nisi nahranio!? Zar nisi znao da si ga nahranio, da bi to na{ao kod Mene. O sine Ademov, traìo sam da me napoji{, pa nisi to u~inio. A ~ovjek }e tada re}i: Gospodaru moj, kako da Te napojim kad si Ti Gospodar svjetova?! A Allah }e re}i: Taj i taj Moj rob traìo je da ga napoji{, pa ga nisi napojio! Zar nisi znao da si ga napojio da bi to na{ao kod Mene?!932 [ta je beri}etnije od posjete bolesniku!? Kako je samo va`na ta posjeta! Kako je to samo veliko djelo! Obavlja ga muslimanka naspram svojih slabih i bolesnih sestara, te se tako na|e u prisustvu Gospodara Veli~ine i Mo}i, Koji prisustvuje (svjedo~i) njenom velikom djelu i nagra|uje je zbog toga obilnom nagradom. Pa, ima li ve}e, bolje i beri}etnije posjete od posjete koju ~ini blagoslovljenom, koju uzdiè i na koju podsrekava Gospodar nebesa i Zemlje?! Kako je samo velika nesre}a koja okruùje ènu koja je nemarna u ovom obilasku i kako je samo velika nesre}a koja ju je zadesila! A kako }e tek biti stra{an ukor i kritika koju }e objaviti Gospodar Mo}i pred svjedocima! O sine Ademov, razbolio sam se, a ti Me nisi obi{ao! Zar nisi znao da je taj i taj Moj rob bolestan, pa ga nisi obi{ao?! Zar nisi znao da si ga obi{ao, na{ao bi Me kod njega!? Pustimo ma{ti da zamisli gor~inu kajanja i sramote koja }e razdirati du{u one ène koja je bila nemarna i koja je uskra}ivala obilazak svoje bolesne sestre, a to ne}e biti momenat za kajanje! Bolesnik u islamskom dru{tvu, u trenutku neda}a i te{ko}a, osje}a da nije sam, da su osje}aji onih koji su ga do{li obi}i svud oko njega i da je obasut njihovim dovama koje olak{avaju njegovu bol. Ovo je vrhunac ljudskog napretka i vrhunac ~istote ljudskih osje}aja. Ni jedna zajednica u historiji nije poznavala ovaj izliv osje}aja niti ovu dru{tvenu solidarnost kao {to je to poznavao i poznaje islamski ummet. Bolestan ~ovjek na Zapadu moè na}i
326
bolnicu koja }e ga primiti, doktora koji }e ga paziti, lije~iti, ali rijetko moè na}i nje`ni dodir, rije~ koja lije~i, osmijeh koji osvjeàva, iskrenu dovu i iskreno unutra{nje suosje}anje. To je zato {to je materijalisti~ka filozofija zavladala ìvotom zapadnog ~ovjeka, ugasila u njemu svjetlost ljudskih osje}aja, prekrila istan~anost bratskih osje}aja i zaklonila ~ovjeka od nematerijalisti~kih pobuda u ~injenju dobra. Zapadni ~ovjek ne osje}a nikakav poticaj za obilazak bolesnika jer ga s njim ne veè nikakav interes od kojeg bi on prije ili kasnije mogao imati materijalnu dobit. Za razliku od njega, nalazimo muslimana koji obilazi bolesnika potaknut nagradom koju je Allah, d`.{., pripremio za one koji na tom putu upra{e svoje noge. Tekstovi koji o tome govore mnogobrojni su. Oni u du{i otvaraju izvore bratskih osje}aja i ~ovjeka podsti~u iz dubine du{e da obi|e bolesnika. Jedan od tih tekstova jeste i hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem kaè: Zaista je musliman koji obi|e svoga brata muslimana u neprestanim dènetskim plodovima, sve dok se ne vrati.933 Nema ni jednog muslimana, koji ujutro obi|e muslimana, a da na njega ne donosi salavat (blagosilja ga) sedamdeset hiljada meleka sve dok ne omrkne. A ako ga obi|e i uve~e, blagosilja ga sedamdeset hiljada meleka sve dok ne osvane i imat }e ubrane plodove u Dènnetu.934 Allahov Poslanik, s.a.v.s., svojom prodornom intuicijom, kojom je prodirao u ljudske du{e, znao je i koliki trag ostavlja obilazak bolesnika u du{i bolesnog ~ovjeka i njegove porodice, te, stoga, nije oklijevao u obilasku bolesnika, u upu}ivanju najnje`nijih rije~i utjehe i dova. âk ga je njegova plemenita du{a odvela i u obilazak dje~aka ìdova koji ga je sluìo. O tome kazuje Enes, pa kaè: Jedan dje~ak, ìdov, sluìo je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa se razbolio. Vjerovjesnik, s.a.v.s., oti{ao je da ga obi|e, pa je sjeo kod njegove glave i rekao mu: Primi islam! Dje~ak je pogledao u svoga oca koji je bio kod njega, pa je ovaj rekao: Pokori se Ebu - el - Kasimu! I tako je on primio islam. Poslanik, s.a.v.s., potom je iza{ao od dje~aka govore}i: Hvala Allahu, Koji ga je izbavio iz Vatre. 935 Vjerovjesniku, s.a.v.s., koji je obilazio ovog bolesnog dje~aka ìdova, nije promaklo da ga pozove u islam, jer je znao koliki uticaj njegova plemenita posjeta ima u du{i dje~aka i njegovog oca koje je Poslanik, s.a.v.s., obasuo svojom plemenito{}u, dobrotom i ljepotom pristupa. Njih dvojica odazvali su se pozivu plemenitog Poslanika, s.a.v.s., tako da je posjeta urodila uputom, a Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., zavr{avaju}i je, iskazuje zahvalu Allahu, d`.{., Koji je putem njega izbavio du{u dje~aka iz Vatre. Kako je samo Poslanik, s.a.v.s., veliki ~ovjek! Kako je samo bio mudar i vje{t misionar i upu}iva~! O pridavanju pa`nje i va`nosti obilasku bolesnika od plemenitog Poslanika, s.a.v.s.,
327
govori i to da je tom obilasku postavio princip i norme postupanja, koje su od njega zapamtili ~asni ashabi, a koje je zabiljeìo ~isti Poslanikov, s.a.v.s., sunnet. U te principe i norme spada da se sjedne kod glave bolesnika, kao {to smo vidjeli iz posjete dje~aku ìdovu, a kao {to nas o tome obavje{tava i Ibn - Abbas koji kaè: Kada bi obilazio bolesnika, Vjerovjesnik, s.a.v.s., sjeo bi kod njegove glave, a zatim bi sedam puta ponovio: Eselullahel - azime, rabbel - ar{il - azimi en je{fijeke Molim Allaha Veli~anstvenoga, Gospodara veli~anstvenog Ar{a da te izlije~i.936 U njih spada i potiranje bolesnikovog tijela desnom rukom, kao i dova za njega upu}ena Allahu, d`.{., kao {to to prenosi Ai{a, r.a., koja kaè: Vjerovjesnik, s.a.v.s., prilikom obilaska bolesnika iz bliè rodbine, potirao bi ga desnom rukom i govorio: Allahu moj, Gospodaru ljudi! Otkloni tegobu. Izlije~i. Ti si Onaj Koji lije~i{. Nema lijeka osim Tvoga lijeka. Izlije~i lije~enjem poslije kojeg nema bola. 937 Od Ibn - Abbasa prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u{ao kod jednog beduina da ga obi|e u bolesti, a ina~e kada bi obilazio bolesnika, govorio bi: Ni{ta, ni{ta. îst od grijeha, in{allah. 938 @ena muslimanka, ~ije je osje}aje islam istan~ao, ~ije srce je u~inio izvori{tem plemenite ljudskosti, ùri se da obi|e bolesnika ~im za njega ~uje, bez ikakvog oklijevanja, kolebanja ili neodlu~nosti, jer ova posjeta ima plemenito zna~enje koje ona osje}a u dubinama svoje du{e. Tu uùrbanost u obilasku bolesnika opisuju vjerodostojni tekstovi hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a odabrane ène iz prvog perioda islama, prevele su ih u prakti~ni i pohvalni ljudski postupak. Taj obilazak nije se ograni~avao samo na obilazak ène, nego, tako|er, podrazumijeva i obilazak bolesnih mu{karaca, ali u granicama ~ednosti, skromnosti i ~uvanja od isku{enja (fitneta). El - Buhari u svom Sahihu biljeì da je Ummu Derda obi{la jednog bolesnog ensariju koji je bio stalni posjetitelj dàmije. Tako|e, El - buhari biljeì: Kazivao nam je Kutejbe od Malika, a on od Hi{ama bin Urvea, a on od svoga oca, a on od Ai{e, r.a., da je ona rekla: Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., do{ao u Medinu, razbolili su se Ebu - Bekr i Bilal, r.a., i ja sam u{la kod njih da ih obi|em. Rekla je: Moj o~e, kako se osje}a{? Bilale, kako se osje}a{? 939 @ena muslimanka u po~etku islama, shvatala je smisao obilaska bolesnika, kao i da taj obilazak zna~i uzajamnu vezu, ljubav, pa`nju, samilost i solidarnost, te se odmah odazivala ovoj plemenitoj obavezi, lije~e}i ranu bolesnog, bri{u}i suze tu`nog, odstranjuju}i brigu, u~vr{}uju}i bratske veze i izazivaju}i izviranje ljubavi i pruàju}i utjehu nevoljniku. Prirodno je da se savremena èna muslimanka ugleda na nju u oìvljavanju ove pohvalne islamske i ljudske prakse.
328
NE NARIÊ ZA UMRLIM
@ena muslimanka, koja razumije propise svoje vjere, koja je prosvijetljena njenom uputom, o{troumna je, uravnoteèna i postojana. Kada smrt iznenada zadesi neku njoj dragu osobu, tuga joj ne obuzima razum niti je napu{ta samokontrola, kao {to je to slu~aj sa lahkovjernim, slabim i neukim ènama. Naprotiv, ona saburi i smirena je. U tim te{kim trenucima svaki njen postupak uskla|en je s islamskom uputom. Ona ni u kom slu~aju ne nari~e za umrlim, jer naricanje nije svojstveno muslimanima. To je postupak nevjernika i to je moral dàhilijeta. Tekstovi su kategori~ni u zabrani naricanja do te mjere da ga ubrajaju u nevjerstvo. Dvije stvari koje se na|u kod ljudi predstavljaju kufr (nevjerstvo): osporavanje porijekla i naricanje za umrlim.940 Poslanik, s.a.v.s., isklju~io je iz skupine muslimana mu{karce i ène koji nari~u i kukaju za umrlim, rije~ima: Nama ne pripada onaj ko se udara po licu, ko trga odje}u na prsima ili ko moli dàhilijetskim dovama.941 @ena muslimanka, koja razumije propise svoje vjere, uistinu, vjeruje da je smrt istina, da }e svakog zadesiti i da je ìvot samo prolaz do ahireta, gdje je vje~nost u blizini Gospodara svjetova. Stoga je besmisleno ovo nekontrolisano o~ajanje pri kojem ~ovjek izgubi pribranost i ravnoteù, pa udara po licu, trga odje}u, kuka i nari~e. Ashabi, iako doskora{nji dàhili, pravilno su razumjeli ovaj {erijatski propis, te su zabranjivali svojim ènama da nari~u, da podiù svoje glasove, da zapomagaju i da trgaju odje}u, kao {to su to ~inile ène u dàhilijetu. Time su poja{njavali da islam ne prihvata postupke dàhilijeta niti }e ikad biti zadovoljan da, s vremena na vrijeme, izbiju na povr{inu. Oni su se takvih postupaka odricali, kao {to je to ~inio i Allahov Poslanik. Od Ebu - Burde bin Ebi - Musaa prenosi se da je rekao: Ebu - Musa je u bolesti izgubio svijest, a glava mu je klonula u krilo njegove supruge, te je ona zakukala, a on joj nije mogao ni{ta uzvratiti. Kad se povratio, rekao je: Ja sam ~ist od onoga od ~ega je ~ist Allahov Poslanik, s.a.v.s. Doista, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nema ni{ta s onom ènom koja glas podiè, s onom koja obrije svoju glavu niti s onom koja trga svoju odje}u (kad je nevolja zadesi).942 Islam je zabranio lahkomislene dàhilijetske postupke poput udaranja po obrazima, trganja odje}e, naricanja i kukanja, a dozvolio je tugu koja ostaje u dubini du{e i suzu koja iz oka sklizne za voljenim umrlim putnikom. Sve je ovo odraz dozvoljene ljudske osje}ajnosti,
329
duboko usa|ene u du{ama, kao i milosti Gospodara koju je Allah usadio u srcima ljudi. O svemu ovome izrazio se Allahov Poslanik, s.a.v.s., putem svoje rije~i i prakse. Od Usamea bin Zejda prenosi se da je rekao: Bili smo kod Vjerovjesnika kad je jedna od njegovih k}eri poslala izaslanika po njega, pozivaju}i ga i obavje{tavaju}i da joj je dijete ili sin na samrti, te je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Vrati joj se i obavijesti je da Allahu pripada ono {to uzme i ono {to daje i sve kod Njega traje od odre|enog vremena. Naredi joj da bude strpljiva i suzdràna. Izaslanik se vratio i rekao: Ona te je, uistinu, zaklela da joj do|e{. Pri~ao je: Pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao, a s njim je ustao i Sad Ubade, Muaz bin Dèbel, a i ja sam se zaputio s njima. Dijete je podignuto i dato mu, a iz njega se ~uo glas kao glas vode kada se sipa u praznu mje{inu. O~i Poslanika, s.a.v.s., zasuzi{e, a Sad re~e: [ta je to Allahov Poslani~e? Odgovorio je: Ovo je milost koju je Allah stavio u srca Njegovih robova. A Allah je doista milostiv prema onim Svojim robovima koji su milostivi.943 Od Abdullaha bin Omera, r.a., prenosi se da je rekao: Sad Ubade àlio se na bolest, te je Allahov Poslanik, s.a.v.s., do{ao da ga obi|e zajedno s Abdurrahmanom bin Avfom, Sadom bin Ebi - Vekkasom i Abdullahom bin Mesudom. Po{to je u{ao kod njega, zatekao ga je na samrti te je upitao: Da li je preselio? Rekli su: Nije, Allahov Poslani~e, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zaplakao. Kada je svijet vidio pla~ Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i oni su zaplakali: Tada je rekao: ûjte dobro! Allah, doista, ne ka`njava zbog suze iz oka niti tuge u srcu, ali ka`njava zbog ovoga - i pokaza na svoj jezik - ili je milostiv.944 Od Enesa, r.a, se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u{ao kod svoga sina Ibrahima, a on je bio na izdisaju. O~i Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zasuzile su, te mu je Abdurrahman bin Avf rekao: I ti Allahov Poslani~e? Rekao je: O sine Avfov, doista je ona (suza) milost, a potom je slijedila druga. Rekao je: Uistinu, oko suzi, a srce tuguje, a i kaèmo samo ono ~ime je zadovoljan na{ Gospodar: Mi smo, uistinu, àlosni zbog rastanka s tobom, Ibrahime.945 Allahov Poslanik, s.a.v.s., dozvolio je izraàvanje àlosti slijevanjem suza iz oka, jer nema potrebe da ih ~ovjek suzdràva prilikom neda}e, a zabranio je svaki postupak koji pospje{uje vatru àlosti. Spontano i umjereno prolijevanje suza pomaè u smanjenju tuge, pomaè pri ublaàvanju èstine boli koja razdire, kao {to pomaè u ublaàvanju nesre}e. [to se ti~e kukanja, naricanja, pomaganja i glasnog vikanja, to su dàhilijetski postupci, a sve to pove}ava àlost i tugu, poja~ava èstinu bola, uznemirenost, o~aj i nervni slom u du{ama. A tako su postupali Arapi u dàhilijetu, jer su to preporu~ivali, naricali za mrtvim, kukali za njim nabrajaju}i njegove vrline i lijepe osobine i ~ine}i nesre}u jo{ stra{nijom. Sve ovo islam kategori~no zabranjuje, jer predstavlja rasipanje ljudske snage, {to je suprotno prihvatanju Allahovog, d`.{., odre|enja i otvara vrata zabludi i {ejtanskom zavo|enju. Na ovo ukazuje Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kojeg prenosi Ummu Seleme, r.a., a u kojem se
330
navodi: Po{to je umro Ebu - Seleme, rekla sam: Stranac u stranoj zemlji. Plakat }u za njim toliko da }e se pri~ati o tome. Pripremila sam se za oplakivanje kad mi je jedna èna iz Es - Saida946 pri{la, èle}i da mi pomogne947, te joj je pri{ao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i rekao: Zar èli{ da uvede{ {ejtana u ku}u iz koje ga je Allah istjerao dva puta?948 Pa, sam odustala od oplakivanja i nisam plakala.949 Pridavanje va`nosti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zabrani naricanja, naro~ito me|u ènama, dostiglo je toliki stupanj da je, kada je primao prisegu od èna, traìo od njih da mu se obaveù da }e po{tovati zabranu naricanja i da }e ga se kloniti. To se nalazi u hadisu kojeg biljeè El - Buhari i Muslim od Ummu Seleme, koja je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzeo je od nas prisegu da ne}emo naricati.950 U drugom predanju kod Muslima, od Ummu Atijje, stoji da je rekla: Po{to je objavljen ajet: da ti poloè prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati...da ti ne}e ni u ~emu {to je dobro, poslu{nost odricati951, rekla je: Me|u njima je i naricanje.952 Onoj èni koja nari~e, ako se ne pokaje prije smrti, zaprije}eno je da }e na Sudnjem danu biti proìvljena u ru`nom, mizernom i zastra{uju}em liku, da }e obu}i crnu odje}u od katrana i ko{ulju od hr|e: Ona koja nari~e, ako se ne pokaje prije svoje smrti, na Sudnjem danu }e ustati, a na njoj }e biti odje}a od katrana i ko{ulja od hr|e.953 Upozorena je na to da }e biti daleko od meleka milosti i da ne}e za nju dovu ~initi, sve dok uporno nari~e i potpiruje àlost. To se nalazi u hadisu koji biljeì Ahmed: Meleki ne donose salavat na onu ènu koja nari~e niti na onu koja jadikuje.954 Nasuprot ovoj kategori~noj i jasnoj uputi o zabrani naricanja, jadikovanja, kukanja, kidanja odje}e na prsima i drugih dàhilijetskih postupaka, bogobojazna èna muslimanka teì samo ka slije|enju i pokoravanju Allahovoj naredbi i naredbi Njegovog Poslanika, s.a.v.s., kao i udaljavanju od svega onoga {to bi moglo poremetiti njen islam i ~istotu njenog vjerovanja u Allahovo, d`.{., odre|enje. Ona se ne zadovoljava time, nego neuke ène poziva pridràvanju Allahovog zakona i Njegove naredbe o izbjegavanju naricanja, nakon {to je o tome obznanjen Allahov propis i propis Njegovog Poslanika.
331
PRATI NE PRATI D@ENAZU

@ena muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere, ne slijedi dènazu, povode}i se za naredbom Allahovom Poslanika, s.a.v.s., kao {to nas o tome obavje{tava Ummu Atijje, r.a., rije~ima: Zabranjeno nam je da pratimo dènazu, ali ne tako kategori~ki. 955 U vezi s ovim pitanjem, ona se nalazi nasuprot mu{karcu. Islam podstrekava mu{karca da prisustvuje dènazi i da je slijedi sve dok mejita ne pokopaju, a to ne preporu~uje i ènama zbog mogu}nosti nastanka situacije koja ne prili~i i ne dolikuje uzvi{enosti smrti i ispra}aju umrloga i svega onog {to prati taj ispra}aj, sve do ukupa, a to je: ibret i pouka onim koji ispra}aju, traènje oprosta umrlome i podsje}anje na smisao smrti koja }e zadesiti svakog ìvog: Ma gdje bili, sti}i }e vas smrt, makar bili i u visokim kulama 956 Po{to je Allahov Poslanik, s.a.v.s, ènama zabranio da slijede dènazu zabranom koja zna~i poku|enost a ne strogu zabranu (haram), njegova, a.s., zabrana dovoljna je mudroj, inteligentnoj èni muslimanki, da postupi u skladu s njom i slijedi je, iskazuju}i time ljepotu svog islama, iskrenost svoje pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku i slije|enje pre~ih i boljih postupaka.
POGOVOR
Na prethodnim stranicama prikazan je lik ène muslimanke, onakve kakvu je islam èli, u skladu s njegovim usmjerenjima, njoj upu}enim u svim oblastima ìvota i sukladno njegovoj mudroj uputi u formiranju njenog intelekta, du{e, karaktera, morala i pona{anja. O svemu tome govore jasni ajeti i vjerodostojni hadisi, ostvaruju}i savr{enu i preciznu ravnoteù unutar njene li~nosti, kako ne bi bio zanemaren ni jedan aspekt njene li~nosti, iscrtavaju}i tako najsvjetliji primjer pona{anja u postupanju prema roditeljima, rodbini, muù, djeci, kom{ijama, sestrama (muslimankama), prijateljicama i drugim osobama koje ima priliku da susretne u dru{tvu u kojem ìvi. U prethodnim poglavljima pokazalo se da èna muslimanka nije predodre|ena samo za sjedenje u ku}i, ~uvanje djece i ure|enje ku}e. Ona je, uistinu, uz sve ovo i odgajateljica generacija, kreator velikana, pionir islamskog poziva, faktor prosperiteta, progresa i izgradnje u svim ìvotnim segmentima. Ona stoji uz rame ~ovjeku u izgradnji zemlje, oboga}enju ìvota, postojanja i osvjeènju ìvotne monotonije. Sasvim je jasno da je èna muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere, veli~anstvena, odgojena, samosvjesna, inteligentna, produktivna, djelotvorna, pro~i{}ena i visokog morala. Svjesna je i zna svoje obaveze (vadìbe) prema svom Gospodaru, prema samoj sebi, prema svojim roditeljima, prema svome muù i svojoj djeci, prema svojoj bliòj rodbini i ro|acima, prema svojim kom{ijama, prema svojim sestrama i prijateljicama i prema sveukupnom dru{tvu, ljudima, doga|ajima i odnosima koji se u njemu de{avaju; pokorava se Allahovoj, d`. {., naredbi, kloni se onoga {to je zabranio, zadovoljna je Njegovom odredbom i odre|enjem i traì za{titu i oprost grijeha od svoga Gospodara - ako posrne ili ako je zadesi kakav nemar, malaksalost ili neka manjkavost. Ona osje}a odgovornost pred svojim Gospodarom za ~lanove svoje porodice, vodi brigu o Allahovom, d`.{., zadovoljstvu u svakom poslu koji obavlja, predstavlja pojam robovanja Allahu i pomaganje Njegove istinite vjere i nare|uje ~injenje dobra i odvra}a od zla u granicama svojih mogu}nosti i sposobnosti. Ona je svjesna obaveza prema samoj sebi. Ona shvata da je ljudsko bi}e to koje je konstituisano od tijela, razuma i du{e, da njeno tijelo ima svoje komponente i potrebe, da razum i du{a, tako|er, imaju svoje komponente i potrebe te, stoga, vodi brigu o savr{enom skladu izme|u njenog tijela, razuma i du{e. Ona ne posve}uje pa`nju samo jednom aspektu svoga bi}a na ra~un ostala dva aspekta, nego se brine o svim ovim aspektima i poklanja im potrebnu pa`nju za ostvarenje uravnoteène i skladne ljudske li~nosti, povode}i se u svemu tome za uputom njene savr{ene vjere - Allahovom, d`.{. Knjigom, sunnetom Njegovog
334
Poslanika, i biografijom selefi - saliha, koji su slijedili plemenitog Poslanika, s.a.v.s., u njegovom dobro~instvu. Ona se brine o svojoj spolja{nosti, bez pretjerivanja, neumjerenosti, oholosti i nastranosti. Ona brine i o svojoj unutra{njosti, o sebi kao ljudskom bi}u koga je Allah po~astio, Koji je u~inio da Mu meleki u~ine sed`du, Koji joj je podredio sve {to je na nebesima i na Zemlji kako bi njena li~nost bila uravnoteèna, umjerena, omiljena i prijatna u svom izgledu i svojoj pojavi i po svom intelektu, razmi{ljanju, pona{anju, postupcima i reakcijama. Njena briga o tijelu i intelektu ne spre~ava je da razmi{lja i o du{i. Naprotiv, ona svom tjelesnom i intelektualnom odgoju pridodaje i duhovni odgoj. Ona svoju du{u oplemenjuje ibadetom, zikrom i u~enjem Kurana, a cilj svega toga jeste savr{ena i precizna skladnost svih aspekata njene li~nosti. Ona je poslu{na svojim roditeljima, zna njihovu vrijednost i svoje obaveze prema njima. Ona je veoma osjetljiva i boji se neposlu{nosti prema njima. Ne ostavlja ni jednu mogu}nost u izboru najljep{eg puta i najboljeg metoda u ~injenju dobro~instva prema njima, u njihovom okruìvanju svim vrstama brige i pa`nje i u ukazivanju njihovog po{tovanja i veli~anja. Sa svojim muèm ona je primjer inteligentne, mudre, poslu{ne, pokorne, velikodu{ne i drage ène koja vodi brigu o njegovom zadovoljstvu, o po{tivanju njegove porodice i o njihovom ugo{}avanju. Ona skriva njegovu tajnu i pomaè ga u ~injenju dobro~instva, u bogobojaznosti i ~injenju dobrih djela. Ona ispunjava njegovu du{u i ~ini da on osje}a sre}u i lagodnost. Sa svojom djecom ona je nje`na i osje}ajna majka. Ona je svjesna i razumije veli~inu svoje pedago{ke zada}e. Svjesna je i svoje maj~inske odgovornosti. Ona ~ini da oni osje}aju njenu ljubav, nje`nost i milost. Pravilno ih usmjerava i ne zanemaruje da otkloni eventualne propuste, ako za njih ima potrebe, kako bi se razvijali na najbolji islamski na~in koji u njihovim du{ama pobu|uje plemeniti moral i ljubav prema najuzvi{enijim odredbama. Sa svojim snahama i zetovima ona je dobronamjerna, pravedna, mudra i savjetodavna. Ona ne zalazi u njihove li~ne stvari, lijepo prema njima postupa, nastoji oja~ati i u~vrstiti ljubav i sprije~iti duh zla i sva|a. Sa svojom bliòm i daljom rodbinom ona odràva rodbinske veze. Ona ne zanemaruje odràvanje rodbinskih veza s njima kao ni ~injenje dobro~instva prema njima. Ona vodi brigu o tome da ih neprestano obilazi, ~ak i ako je oni ne obilaze, postupaju}i tako na osnovu upute ~istog islama o pitanju u~vr{}ivanja rodbinskih spona i razbuktavanja izvora ljubavi i prijateljstva. Ona ~ini dobro~instvo prema svojim kom{ijama, vodi brigu o njihovoj situaciji i poznaje njihovo veliko pravo koje je Dìbril (Er - Ruh El - Emin) prenio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, tako da je Poslanik, s.a.v.s., mislio da }e kom{iju u~initi njihovim nasljednikom. Stoga, ona njima voli ono {to voli samoj sebi, lijepo se pona{a prema njima, brine se o njihovim osje}ajima,
335
podnosi njihovo uznemiravanje, pretvara se da ne vidi njihove pakosti i pogre{ke i ~uva se da im ne napakosti ili da ih ne uskrati prilikom postupanja i ~injenja dobro~instva prema njima. Sa svojim sestrama i prijateljicama ona se isti~e me|u drugim ènama po svojoj izgradnji veza i spona s njima na temeljima ljubavi u ime Allaha. A to je najvrednija, naj~istija i najspecifi~nija ljubav u ìvotu ~ovje~anstva. To je ljubav koja nije uvjetovana interesom niti nekim ne~asnim ciljem, ~ista je od bilo kakve natruhe; ona svoju ~istotu i istan~anost crpi iz Objave i Poslanikove, s.a.v.s, upute. Zato je èna muslimanka u svojoj ljubavi i prijateljstvu prema svojim sestrama iskrena, savjetodavna i velikodu{na. Ona brine o opstanku spone bratstva (sestrinstva) i ljubavi koja ih spaja, a nikako razdvaja. Ona ih ne vrije|a, ne ogovara, ne vrije|a njihove osje}aje sva|om, raspravama ili mr`njom. Ne prezire ih niti svoju ruku usteè u ~injenju dobro~instva prema njima i uvijek ih susre}e vedra, nasmijana i razdragana lica. U svojim dru{tvenim vezama i sponama ona je dru{tvena èna prvoklasnog tipa jer je tako u~i njena vjera i njeni brojni propisi, koje je usvojila u na~inu postupanja, ~istoti me|uljudskih odnosa i visokom moralu. Iz ovog bogatog i velikog izvora èna muslimanka uzima svoja saznanja, obi~aje, pona{anje i odnos prema ljudima. Iz ovog pitkog izvora i ~istog izvori{ta, ona crpi vrijednosti i moral koji je pro~i{}ava i formira njenu osobenu dru{tvenu li~nost. Ona je, uistinu, divnog morala; iskrena je i postojana u odnosu prema svim ljudima. Ona ne vara, ne zakida, ne spletkari, nije licemjerna i la`no ne svjedo~i. Ona savjetuje, upu}uje na dobro i ispunjava svoje obe}anje. Odlikuje se stidom, ~istotom du{e, ne zalazi u ono {to je se ne ti~e, udaljava se od omalovaàvanja i izno{enja tu|ih nedostataka. Ona je udaljena od pretvaranja (licemjerstva), pravedna je u svom prosu|ivanju i ne zlostavlja. Ona je umjerena prema osobama koje ne voli, nije ni prema kome zlonamjerna, kloni se ru`nog mi{ljenja, ~uva svoj jezik od ogovaranja i preno{enja tu|ih rije~i, kloni se psovke i vulgarnog govora i nikog ne ismijava. Ona je prijatna prema ljudima, milostiva je, èli korist ljudima i otklanja od njih zlo, pomaè èni u nevolji, plemenita je i velikodu{na. Ona ne isti~e svoju dobronamjernost prema onome kome udijeli, blaga je, pra{ta, a ne prezire niti vrije|a, olak{ava, a ne oteàva i ne zavidi. Udaljena je od samoisticanja i èlje za eksponiranjem, kloni se sitni~avosti i detaljisanja. Njena li~nost je draga ljudima, omiljena je i voljena, ~uva tajnu, vedrog je lica, gotovo da je neprimijetna i unosi sre}u u ljudska srca. Ona nije dosadna, ohola; skromna je, umjerena je u svojoj odje}i i svom izgledu. Ona pridaje va`nost uznositim stvarima, brine se o pitanjima muslimana, ugo{}uje gosta, vodi ra~una o sebi, svoje obi~aje podre|uje islamskim normama i pridràva se islamskog pozdrava. Ona ne ulazi u tu|u ku}u bez dozvole, sjeda na mjesto koje je slobodno na sijelu, ne sa{aptava se s drugom ènom u prisustvu tre}e, uvaàva i po{tuje starije, a milostiva je prema mla|ima. Svoj pogled ne pu{ta u (unutra{njost) tu|u ku}u, izabire posao koji odgovara njenoj ènstvenosti, ne
336
opona{a mu{karce, poziva istini i nare|uje ~injenje dobra, a odvra}a od zla. Ona je snala`ljiva i mudra u svom misionarstvu, prijateljuje s ~estitim ènama, teì ka izmirenju me|u muslimanima, druì se sa ènama i strpljiva je kod njihovog uznemiravanja, vrednuje u~injeno dobro i zahvaljuje na njemu, obilazi bolesnike i ne slijedi dènazu. Ovo je li~nost ène muslimanke, koju je islam formirao svojom savr{enom uputom, koji je njeno srce i bi}e osvijetlio svojom blistavom svjetlo{}u. Tako mi Allaha, ona je uistinu, najuzvi{eniji model ène za koju su ikada znala ljudska dru{tva. U tom modelu sabrana su plemenita moralna svojstva, koja smo ve} spomenuli, poput razboritosti, ~istote i uznositosti du{e, ispravnog poimanja svemira, ìvota i ~ovjeka, kao i dubina svijesti o njenoj izuzetno va`noj misiji u ìvotu. Nema sumnje da je ènino postizanje ovog veli~anstvenog stupnja, moralnog, duhovnog, psihi~kog i misaonog formiranja, zapravo velika ljudska blagodat kojoj nije ravna ni jedna druga blagodat za kojom ljudi tragaju. To je najve}e civilizacijsko dostignu}e do kojeg je ~ovje~anstvo ikada moglo do}i. Dosezanje ène do tog visokog stupnja formiranja zna~i razvoj njene ljudskosti, zrelosti li~nosti i savr{enost sposobnosti za ispunjenje njene najve}e zada}e u ìvotu. Danas smo svjedoci zaostalosti ène muslimanke u mnogim dijelovima islamskog svijeta, u odnosu na ovaj visoki stupanj koji joj islam èli. Razlog tome je u udaljavanju muslimana op}enito od ~istog izvora njihove vjere, kao i njihovo lutanje po stranputicama dàhilijeta ili intelektualno i duhovno slije|enje drugih. Svega ovoga ne bi bilo da su se muslimani, op}enito, a èna muslimanka, posebno, okrenuli svojim izvorima misli i duhovnosti, da su mu{karci i ène iz njih po~eli crpiti i uzimati ~istu hranu koja bi im dala imunitet, izvornost i osebujnost. Ako je napad na islamski svijet bio usmjeren protiv li~nosti muslimana op}enito, mu{karca ili ène, kako bi je uzdrmao, udaljio od njenog korijena i pomutio njene misaone izvore, nema sumnje da je taj napad imao za cilj li~nost ène muslimanke posebno, u mnogim kampanjama za njeno otkrivanje i ostavljanje odje}e ~ednosti po kojoj je poznata kroz svoju dugu historiju kao i kampanje da obu~e izazovnu, usku i prozirnu odje}u, koja }e od nje u njenom liku, mi{ljenju i pona{anju na~initi sliku nemuslimanke. Ogromni napori uloèni su na tom polju. Razna udruènja, klubovi i pokreti pozivaju vesternizaciji ène muslimanke. Svi oni, hvala Allahu, propali su pred bu|enjem obrazovane ène muslimanke koja je svjesna upute svoje vjere. Mnogi zagovornici vesternizacije me|u ènama i mu{karcima po~eli su uzmicati priznaju}i dubinu vjerovanja ène muslimanke kao i autenti~nost islama u njenom razmi{ljanju, psihi i osje}ajima. Ogromne nade vezane za ènu muslimanku, svjesnu svoje uzvi{ene misije, zahtijevaju od nje dodatno u~vr{}enje njene li~nosti, ma gdje ona bila i u ma kakvim uvjetima ìvjela. U u~vr{}enju li~nosti ène muslimanke jasan je dokaz njene svijesti, uznositosti, iskrenosti njene pripadnosti vje~nom islamu i njegovoj osobenoj humanisti~koj civilizaciji. U tome se, tako|er, nalazi i o~iti dokaz njene zasluge za preporod ummeta kome pripada kao i napredak domovine u kojoj ìvi.
337
BILJE[KE
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
12
13
14 15 16 17
18
19
20
21
22
Ovaj hadis biljeì Buharija (u svome Sahihu) u knjizi El - Enbija, poglavlje Jeziffun. Pogledaj Fethul - bari {erhu Sahihil - Buhari od Ibn - Hadèra, Darul - marife, 6/396. Str. 441,442. El - Muminun, 88, 89. El - Ga{ija, 26. El - Muminun, 115. El - Mulk, 1,2. El - Mumin, 17. Ez - Zilzal, 7, 8. El - Enbija, 47. Pogledaj Ihja ulumid - din, 1/147. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunne od Imama El - Begavija 2/176, knjiga Es - Salatu, poglavlje Fadlus - salavatil - hams, El - Mektebul - islamijj. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunne 2/175, knjiga Es - Salatu, poglavlje Fadlus - salavatil - hams. Sahihu Muslim bi {erhi En - Nevevi, knjiga El - mesadìd, poglavlje Fadlus - salatil mektubeti fi dèmaatin, 5/170, Izdava~ Riasetu idaratil - buhusil - ilmijje vel - iftai ved - daveti vel - ir{adi u Saudijskoj Arabiji. Sahihi Muslim, 3/112, knjiga Et - Taharetu, poglavlje Fadlul - vudui ves - salati akbihi. Tj. bile su umotane u svoje ogrta~e i vela. Fethul - bari, 1/482, knjiga Es - Salatu, poglavlje Fi kem tusalli el - meretu fis - sijabi. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 2/195, knjiga Es - Salatu, poglavlje Tedìlu salatil - fed`ri. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 3/410, knjiga Es - Salatu, poglavlje At - Tahfifu li emrin jahdusu. Hadis biljeè Ebu - Davud, 1/221 u knjizi Es - salatu, poglavlje Ma dàe fi hurudìn nisai ilel - mesdìdi, i Ahmed, 2/76 i ovo je hadis hasenun li gajrihi. Fethul - bari,2/351, knjiga El - Ezan, poglavlje Istizanul - mereti zevdèha bil hurudì ilel - mesadìdi i Sahihu Muslim, 4/161, knjiga Es - Salatu, poglavlje Hurudùn - nisai ilel - mesdìdi. Fethul - bari, 2/382, knjiga El - Dùmuatu, 13. poglavlje El - Iznu lin - nisai bil hurudì ilel - mesadìdi. Pogledaj Fethul - bari, 1/506, knjiga Es - Salatu, poglavlje Ma dàe fil - kibleti i Sahihu Muslim, 5/10, knjiga Es - Salatu, poglavlje Tahvilul - kibleti minel - Makdisi ilel - Kabeti.
338
23

Sahihu Muslim, 6/162, knjiga El - Dùmuatu, poglavlje Tehijjetul - mesdìdi vel imamu jahtubu . Ibid, 6/160, knjiga El - Dùmuatu, poglavlje Hutbetul - hadèti. Hadis se prenosi od Abdullaha bin Omera, a biljeè ga Ebu - Avane, Ibn - Huzejme i Ibn - Hibban u svojim Sahihima, a pogledaj i Fethul - bari, 2/357, knjiga El - Dùmua, poglavlje Fadlul - gusli jevmel - dùmuati. Pogledaj Fethul - bari , 3/236,237, knjiga El - Dènaizu , poglavlje Ma dàe fil kusufi i Sahihu Muslim, 6/212, knjiga El - Kusufu, poglavlje Ma urida alen - nebijji fi salatil - kusufi minel - Dènneti ven - nari. Pogledaj Fethul - bari, 2/529, knjiga El - Kusuf, poglavlje Es - Sadekatu fil - kusufi i Sahihu Muslim, 6/212, knjiga El - Kusuf, poglavlje Ma urida alen - nebijji fi salatil kusufi minel - Dènneti ven - nari. Pogledaj Sahihu Muslim , 18/84, knjiga El - Fitenu ve e{ratus - saati, poglavlje Kadijjetul - dèssaseti. Hadis biljeì Ahmed. Pogledaj Silsiletul - ehadis es - sahiha, br.900, 2/601. Pogledaj str. 7. Pogledaj Fethul - bari, 2/347, knjiga El - Ezanu, poglavlje Hurudùn - nisai ilel mesadìdi i Sahihu Muslim , 5/137, knjiga El - Mesadìdu, poglavlje Vaktul - i{ai ve tehiruha. Sahihu Muslim knjiga Es - Salatu, poglavlje Tesvijetus - sufufi ve ikametuha. Pogledaj Fethul - bari, 2/349, knjiga El - Ezanu, poglavlje Intizarun - nasi kijamel imam El - Alimi . Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunne, 3/273, knjiga Es - Salatu, poglavlje Et Tesbihu iza nabehu {ejun fis - salati. Al - Mudevvenetu,1/106. Pogledaj fusnotu br.1. Pogledaj Sahihu Muslim, 4/161,162, knjiga Es - Salatu, poglavlje Hurudùn - nisai ilel - mesadìdi. Ibid, 4/162,163. Ibid, 4/161. Fethul - bari, 2/382, knjiga El - Dùmuatu, (13.) poglavlje El - Iznu lin - nisai bil hurudì ilel - mesadìdi i Sahihu Muslim, 4/161, knjiga Es - Salatu, poglavlje Hurudùn - nisai ilel - mesadìdi. Sahihu Muslim 4/161, knjiga Es - Salatu, poglavlje Hurudùn - nisai ilel - mesadìdi. Ibid, 4/163. Ibid, 4/163. Ibid, 4/163. Ibid, 6/178,179, knjiga Salatul - idejni, poglavlje Ibahatu hurudìn - nisai fil - idejn ilel musalla. Ibid, 6/179. Ibid, 6/180. Fethul - bari, 2/469, knjiga Salatul - idejni, poglavlje Iza lem jekun leha dìlbabun fil - idi. Fethul - bari, 2/461, knjiga El - Idejni, poglavlje Et - Tekbiru ejjame Mina. Fethul - bari, 2/466, knjiga El - Idejni, poglavlje Mevizatul - imami en - nisae jevmel - idi i Sahihu Muslim 6/174, knjiga Salatul - idejni. Otkrio je Ibn - Hadèr u djelu Fethul - bari, 2/468, da je to bila Esma bint Jezid bin es Seken koja je poznata kao govornica ènama, a bila je i mlada.
24 25
26
27
28
29 30 31
32 33
34
35 36 37
38 39 40
41 42 43 44 45
46 47 48 49 50
51

52
339
53
54 55
56
57
58 59 60 61 62
63 64 65
66 67 68 69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
Fethul - bari , 2/466, knjiga El - Idejni, poglavlje Mevizatul - imami en - nisae jevmel - idi i Sahihu Muslim 6/171, knjiga Salatul - idejni . Pogledaj djelo Ahkamun - nisai od Ibn - Dèvzija, str.186,204, Bejrut, kao djelo El Mugni od Ibn - Kudame 2/202, Rijad. Fethul - bari , 11/341, knjiga Er - Rikak, poglavlje Et - Tevadu. Sahihu Muslim,16/184, knjiga El - Birru vel - adabu ves - siletu, poglavlje Iza ehabbellahu abden . Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunne 4/45, knjiga Es - Salatu , poglavlje El id`tihadu fi kijamil - lejli. Pogledaj Sahihu Muslim, 6/72,73, knjiga Salatul - musafirin, poglavlje Fadiletul amelid - daimi. Ibid, 6/73. Ibid, 6/72. Ibid, 6/70 - 72. Sahihu Muslim 5/89,90, knjiga El - mesadìd, poglavlje Istihbabuz - zikri bades - salati. Pogledaj knjigu Rijadus - salihin od imama En - Nevevija, str.621, knjiga El - Ezkar, poglavlje Fadluz - zikri vel - hassu alejhi i Sahihu Muslim, 5/83 - 95, knjiga El Mesadìd, poglavlje Istihbabuz - zikri bades - salati. Sahihu Muslim, 5/95, knjiga El - Mesadìd, poglavlje Istihbabuz - zikri bades - salati. El - Mearid, 19 - 25. Pogledaj Sahihu Muslim 1/207, knjiga El - Imanu, poglavlje Vudùbu kitalin tarika ehadi erkanil - islami. El - Maida, 55. El - Bekara, 43. El - Bekara, 277. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/217, knjiga Es - sijamu, poglavlje Sevabu men same ramadane. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str.570, knjiga El - Fedailu, poglavlje Fi emris - saimi bi hifzi lisanihi ve dèvarihihi anil - muhalefat. Fethul - bari , 4/116, knjiga Es - Savmu, poglavlje Men lem jede kavlez - zuri vel amele bihi fis - savmi . Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/221, knjiga Es - Sijamu, poglavlje Fadlus - sijami. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 4/116, knjiga En - Nevafilu, poglavlje Kijamu {ehri ramdani ve fadluhu . Sahihu Muslim ,8/70, knjiga Es - Savmu, poglavlje El - id`tihadu fil - a{ril - evahiri min {ehri ramadan. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti , 6/389, knjiga Es - Sijamu, poglavlje El - Id`tihadu fil - a{ril - evahiri . Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/380, knjiga Es - Sijamu, poglavlje Ma dàe fi lejletil - kadri . Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/379, knjiga Es - Sijamu, poglavlje Ma dàe fi lejletil - kadri . Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/251, knjiga Es - Sijamu, poglavlje Fadlus - sehuri. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/253, knjiga Es - Sijamu, poglavlje Fadlus -sehuri.
340
80 81
El - Kehf, 30. Sahihu Muslim, 8/51, knjiga Es - Sijamu, poglavlje Istihbabu sijami jevme Arefeti . 82 Sahihu Muslim, 8/12, knjiga Es - Sijamu, poglavlje Savmu jevmi a{ura. 83 Sahihu Muslim, 8/51, knjiga Es - Sijamu, poglavlje Istihbabu sijami jevme a{ura. 84 Sahihu Muslim, 8/13, knjiga Es - Sijamu, poglavlje Savmu jevmi a{ura. 85 Sahihu Muslim, 8/56, knjiga Es - sSjamu, poglavlje Istihbabu sijamin sittete ejjamin min {eval. 86 Fethul - bari ,4/226, knjiga Es - Savmu, poglavlje Sijamu ejjamel - bidi i Sahihu Muslim, 5/234, knjiga Salatul - musafirin, poglavlje Istihbabu salatud - duha. 87 Sahihu Muslim, 5/235, knjiga Salatul - musafirin, poglavlje Istihbabu salatud - duha. 88 Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/362, knjiga Es - Sijamu, poglavlje Savmud - dehri. 89 Sahihu Muslim, 8/48, knjiga Es - Sijamu, poglavlje Istihbabu sijamin selasete ejjamin min kulli {ehrin . 90 Fethul - bari, 4/72, knjiga Dèzaus - sajdi, poglavlje Had`dùn - nisai. 91 Ibid. 92 El - Ahzab, 35. 93 En - Nahl, 97. 94 Ali - Imran, 195. 95 Sahihu Muslim, 15/56, knjiga El - Fedailu, poglavlje Havdu Nebijjina s.a.v.s.,ve sifetuhu. 96 Ibid, 15/54. 97 El - Mudàdela, 1 - 4. 98 Pogledaj Muhtesaru tefsir Ibn - Kesir, 3/459; El - Mudàdela 1 - 4, Darul - Kuranil kerimi, Bejrut. 99 El - Ahzab, 36. 100 El - Ahzab, 36. 101 El - Ahzab, 37. 102 Pogledaj Fethul - bari, 13/403, knjiga Et - Tevhid, poglavlje Ve kane ar{uhu alel - mai. 103 Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 7/18, knjiga El - Hadù, poglavlje El - meretu la tahrud` illa mea mahremin. 104 Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 9/26, knjiga En - Nikahu, poglavlje En - Nehj an en jahlur - redùlu bil - meretil - ed`nebijjeti. 105 En - Nur, 31. 106 Sahihu Muslim, 14/109, knjiga El - Libasu vez - zinetu, poglavlje En - Nisaul - kasijat el - arijat . 107 Fethul - bari, 8/489, knjiga Et - Tefsiru, poglavlje Vel - Jadribn - e bi humurihinne ala dùjubihinne . 108 Fethul - bari, 8/489,490, knjiga Et - Tefsiru, poglavlje Vel - Jadribn - e bi humurihinne ala dùjubihinne . 109 Et - Tevba, 81. 110 Junus, 19. 111 El - Muminun, 51,52. 112 El - Enbija, 91,92. 113 En - Nur, 63.

114 115
341
Kuvajtski ~asopis El - Medèlla br.932. Ibid, br. 931. 116 Ibid. 117 El - Mumtehine, 10. 118 Tj. u~inile bi {erijatsku prisegu Allahovom Poslaniku 119 Fethul - bari, 9/420, knjiga Et - Talaku, poglavlje Iza eslemetil - mu{riketu evin - nasranijjetu tahtez - zimmijj evil - harbijj. 120 Fethul - bari ,2/566, knjiga Taksirus - salati, poglavlje Fi kem jaksirus - salatu. 121 Sahihu Muslim, 9/103, knjiga El - Had`dù, poglavlje Seferul - mereti mea mahremin. 122 Ibid, 9/102 - 109. 123 El - Asr. 124 Sahihu Muslim, 18/125, knjiga Ez - Zuhdu, poglavlje Fi ehadisin muteferrkatin. 125 El - Isabetu, 8/66,67. 126 Ez - Zumer, 10. 127 El - Araf, 201. 128 Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti 10/61, knjiga El - Imare vel - kadau, poglavlje Er - Rai mesulun an raijjetihi. 129 Tj. prezirat }e ga. 130 Hadis biljeì Et - Tirmizi, 4/34 na kraju poglavlja o zuhdu. Ovaj hadis je hasen. 131 Ez - Zarijat, 56. 132 Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 1/401, knjiga Et - Taharetu, poglavlje En - Nijjetru fil - vudui ve gajrihi minel - ibadat. 133 Ez - Zarijat, 56. 134 Tabekatu Ibn - Sadin, 8/280, Bejrut. 135 Pogledaj djela Tabekatu Ibn - Sadin, 7/35 i El - Isabetu, 8/83. 136 Pogledaj djelo Siretu Ibn - Hi{am, Hid`ra u Medinu. 137 Fethul - bari, 7/233 - 240, knjiga Menakibul - ensari, poglavlje Hid`retun - nebijji ve ashabihi ilel - medinetii 6/ 129, knjiga El - Dìhadu, poglavlje Hamluz - zadi fil - gazvi. 138 Ahkamun - nisai, djelo od Ibn - Dèvzija, str.439. 139 El - Mumtehine, 10. 140 En - Nahl, 106. 141 Pogledaj Sahihu Muslimin, 12/194, knjiga El - Dìhadu ves - sijeru, poglavlje En Nisaul - gazijat. 142 Pogledaj Sahihu Muslimin, 12/188, knjiga El - Dìhadu ves - sijeru, poglavlje Gazvetun - nisai. 143 Pogledaj Fethul - bari, 6/80, knjiga El - Dìhad , poglavlje Mudavatun - nisail - dèrha fil - gazvi. 144 Fethul - bari, 7/361, knjiga El - Megazi, poglavlje Iz hemmet taifetani minkum en tef{ela i Sahihu Muslimin, 12/189, knjiga El - Dìhadu ves - sijeru, poglavlje Gazvetun - nisai mear - ridàli. 145 Tj. unuci Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a ona je najmla|a Fatimina k}i. Stoga su za nju i govorili k}i Allahovog Poslanika, s.a.v.s. 146 Fethul - bari, 6/79, knjiga El - Dìhadu , poglavlje Hamlun - nisail - kirebe ilen - nasi fil-gazvi i Sahihu Muslimin 7/366, knjiga El - Megazi , poglavlje Zikru Ummu Selit .
342
147
Fethul - bari, 7/372, knjiga El - Megazi, poglavlje Ma esaben - nebijje s.a.v.s., minel - dèrahi jevme Uhudin. 148 Ali- Imran, 153. 149 Pogledaj Ahbaru gazveti Uhud u djelima Siretu Ibn - Hi{am, Insanul - ujun, Asarul - muhammedijjeti, Tabekatu Ibn - Sadin, El - Isabetu i Usdul - gabeti. 150 Pogledaj Sijeru ealamun - nubelai, 2/281. 151 Sahihu Muslimn, 12/187,188, knjiga El - Dìhadu ves - sijeru, poglavlje Gazvetun - nisai mear - ridàl. 152 Rumejsa (Krmeljica) to je izraèno u deminutivu i to je nadimak za Ummu Sulejm, jer je imala krmeljice u oku. 153 Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 14/86, knjiga Fedailus - sahabeti, poglavlje Fedailu Omer bin el - Hattab. 154 Ona je Muavijina èna. 155 Pogledaj El - Megazi, 1/278, i Ensabul - e{rafi, 1/327, Delailun - nubuvveti od Bejhekija, 3/311. 156 El - Hiljetu, 2/62 i Sifetus - safveti, 2/70. 157 Pogledaj djela: El - Megazi, 1/278, Ensabul - e{rafi, 1/326 i Delailun - nubuvveti od Bejhekija, 3/311. 158 Pogledaj djela: El - Megazi, 2/301,315,316, Tarihul - islami, 2/201 od Ez - Zehebija i Es - Siretul - Halebijje , 2/545,546. 159 El - Feth, 18. 160 El - Bidajetu ven - nihajetu, 7/13, a pogledaj i Tarihut - Taberi, 2/335 i dalje, Darul - Kutub el - Ilmijje. 161 El - Isabetu, 4/229, a pogledaj i djelo Med`meuz - zevaid od El - Hejsemija u kojem se nalazi ovaj haber. On kaè: Biljeì ga Et - Taberani i njegovi prenosoci su pouzdani sikatun. Pogledaj i Sijeru ealamun - nubelai, 2/297. 162 Pogledaj Sijeru ealamun - nubelai, 2/297. 163 Ali - Imran 159. 164 En - Nahl, 97. 165 En - Nahl, 58,59. 166 Et - Tekvir, 8,9. 167 Pogledaj El - Meretu fil - islami od dr. Marufa ed - Devalibija, str.23. 168 El - Maida, 3. 169 Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/4, knjiga El - Istizanu, poglavlje Birrul - validejni. 170 Lukman, 14. 171 Et - Tahrim, 11. 172 Et - Tevba, 71. 173 En - Nisa, 20. 174 Koli~ina iz Kurana koju }e svakodnevno u~iti. 175 Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 4/431, knjiga Fedailul - Kurani, poglavlje Fadlu tilavetil - Kurani. 176 Sahihu Muslim, 6/90, knjiga Salatul - musafirin, poglavlje Fadlu kiraetil - Kurani. 177 Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 4/431, knjiga Fedailul - Kurani,
343
poglavlje Fadlu tilavetil - Kurani. Ez - Zarijat, 56. 179 Biljeì ga Ebu - Davud, 4/83, knjiga El - Libas, poglavlje Ma dàe fi isbalil - izari. Ovaj hadis ima vjerodostojan sened. 180 El - Araf, 31. 181 Hadis je hasenun - sahihun. Biljeì ga Ahmed, 4/132 i Et - Tirmizi, 4/18 u knjizi Ez - Zuhdu, poglavlje Ma dàe fi kerahijjeti kesretul - ekli. 182 Kenzul - ummali, 15/433. Pogledaj i vrijedni tekst o [tetnost prekomjernog jela na tijelo, intelekt i du{u od lije~nika dr. Muhammeda Nazima Nesimija koji se nalazi u ~asopisu Hadaretul - islami br.5 i 6, god.15. 183 Fethul - bari, 2/370, knjiga El - Dùmuatu , poglavlje Ed - Duhnu lil - dùmuati. 184 Hadis se prenosi od Abdullaha bin Omera, a nalazi se u Sahihima Ebi - Avane, Ibn - Huzejme i Ibn - Hibana. Pogledaj i Fethul - bari , 2/356, knjiga El - Dùmuatu , poglavlje Fadlul - gusli jevmul - dùmuati . 185 Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti , 2/166, knjiga El - Hajdu , poglavlje Guslul - dùmuati . 186 Pogledaj djelo Od ropstva do gospodstva, koje je napisala Samiha Ajvorti. Izdanje Damla yayinevi nu 89, str.28 i dalje. 187 Fethul - bari , 3/599, knjiga El - Umretu, poglavlje Kem itemeren - nebijju. 188 Sahihu Muslimin, 8/236, knjiga El - Had`dù, poglavlje Adedu umrin - nebijji s.a.v.s.,ve zemanihinne. 189 Hadis je hasenun. Biljeì ga Ahmed, 6/160 i Ebu - Davud 1/46, knjiga Et - Taharetu, poglavlje Es - Sivak. 190 Fethul - bari, 2/374, knjiga El - Dùmuatu, poglavlje Es - Sivaku jevmul - dùmuati i Sahihu Muslimin, 3/143, knjiga Et - Taharetu , poglavlje Es - Sivak. 191 Sahihu Muslimin, 3/143, knjiga Et - Taharetu, poglavlje Es - Sivak. 192 Sahihu Muslimin, 5/50, knjiga El - Mesadìd, poglavlje Nehju akilis - sevmi vel - besali àn huduril - mesdidi. 193 Biljeì ga Ebu - Davud, 4/107 u knjizi Et - Tered`dùlu, poglavlje Islahu{ - {ari. Lanac predanja je hasen. 194 El - Muvetta , 2/949, knjiga E{ - [aru, poglavlje Islahu - {ari. 195 Hadis je vjerodostojan, a biljeè ga Ahmed, 3/357 i En - Nesai, 8/183, knjiga Ez Zinetu, poglavlje Teskinu{ - {ari. 196 Pogledaj Kurtubijev tefsir, 7/197, El - Araf 32. 197 El - Furkan, 67. 198 Hadis hasen. Biljeì ga Et - Tirmizi, 4/206, knjiga El - Istizanu, poglavlje Eserun - nimeti alel - abdi. 199 Ibid, 4/346. 200 Pogledaj Et - Tergibu vet - terhibu, 3/93, knjiga El - Libasu vez - zinetu. 201 El - Araf, 31,32. 202 Sahihu Muslim, 2/89, knjiga El - Imanu, poglavlje Tahrimul - kiburi. 203 Pogledaj izvod hadisa na str.78. 204 Fethul - bari , 10/334, knjiga El - Libasu, poglavlje Kassu{ - {aribi i Sahihu Muslim , 3/146, knjiga Et - Taharetu, poglavlje Hisalul - fitreti.
178
344
205 206
Fethul - bari, 6/81, knjiga El - Dìhadu, poglavlje El - Hurrasetu fil - gazvi fi sebilillah. Pogledaj Dèmheretu e{aril - arebi, 1/300, izdanje Darul - kalemi , 1406.god. po Hid`ri. 207 Ta - ha, 114. 208 Hadis je hasenun. Biljeì ga Ibn - Madè, 1/81, predgovor, poglavlje Fadlul - ulemai vel - hassu ala talebil - ilmi. 209 Fethul - bari 1/195, knjiga El - Ilmu, poglavlje Hel jedàlu lin - nisai jevmun ala hiddetin fil - ilmi. 210 Ona je jedna od naju~enijih èna muslimanki. Bila je predava~ i mudàhid. Dala je prisegu i u~estvovala je u Bici na Jermuku. Ubila je devet Rimljana stupom od njenog {atora. 211 Sidr je biljka lijepog mirisa kojom se ~isti. 212 Tj. rekla joj je tiho da bi je jedva ~ula, a da je niko od prisutnih ne bi mogao ~uti. 213 Fethul - bari, 1/414, knjiga El - Hajdu, poglavlje Delkul - mereti nefseha iza tahheret minel - hajdi i Sahihu Muslimin, 4/15,16, knjiga El - Hajdu, poglavlje Istihbabu istimalil - mugtesileti minel hajdi el - misk. 214 Pogledaj Fethul - bari, 1/414, knjiga El - Ilmu, poglavlje El - Hajau fil - ilmi i Sahihu Muslimin , 4/16, knjiga El - Hajdu, poglavlje Guslul - mustehadati ve salatuha. 215 Ovo je uzre~ica kod Arapa kojom se izraàvaju lijepe èlje. 216 Pogledaj Fethul - bari, 1/414, knjiga El - Ilmu, poglavlje El - Hajau fil - ilmi i Sahihu Muslimin, 3/223,224, knjiga El - Hajdu, poglavlje Vudùbul - gusli alel - mereti bi hurudìl - menijji minha. 217 Sahihu Muslimin, 3/223,224, knjiga El - Hajdu, poglavlje Vudùbul - gusli alel mereti bi hurudìl - menijji minha. 218 Fethul - bari, 7/310, knjiga El - Megazi ,poglavlje Istifatau Subeja bin El - Haris El - Eslemijje i Sahihu Muslimin, 10/110, knjiga Et - Talaku, poglavlje Inkidau iddetel - muteveffa anha zevdùha bi vadil - hamli. 219 Pogledaj [erhun - Nevevi li sahihi Muslimin, 10/109, knjiga Et - Talaku, poglavlje Inkidau iddetel - muteveffaanha zevdùha bi vadil - hamli. 220 Hadis je hasen. Biljeì ga Ibn - Madè, 1/81, predgovor, poglavlje Fadlul - ulemai vel - hassu ala talebil - ilmi. 221 Hadis je hasen. Biljeì ga El - Bejheki od Ai{e, r.a., u djelu [uabul - imani, 4/334. 222 El - Istiabu, 4/1883 i El - Isabetu, 8/140. 223 Tarihut - Taberi: Doga|aji 58.god. po Hid`ri, Es - Semtus - seminu, str.82 i ElIstiabu, 4/1885. 224 Sahihu Muslim, 5/46, knjiga El - Mesadìdu, poglavlje Kerahetus - salati bi hadretit - taami. 225 El - Egani, 10/57. 226 El - In{ikak, 8. 227 Fethul - bari, 1/196, knjiga El - Ilmu, poglavlje Men semia {ejen fe radèa hatta jarifuhu . 228 Biljeì ga Et - Tirmizi, 5/364 u knjizi El - Menakibu, poglavlje Min fadli Ai{e. Rekao je: Hadis je hasen sahih garib.

229 230 231 232
345
233
234 235 236 237 238 239 240 241 242 243 244 245
246 247 248 249 250 251
252 253 254 255
256
257
258 259
260 261
262
Tuhfetl - fukahai, 1/12. Fethul - bari, 1/7. Mizanul - itidali, 3/395. Pogledaj Sahihu Muslimin, 14/227, knjiga Es - Selamu, poglavlje Tahrimul - kehaneti ve itjanul - kehani. Hadis je hasenun. Biljeì ga Ebu - Davud, 4/21, knjiga Et - Tibbu, poglavlje Fil kehani. El - Araf, 201. Biljeì ga Ahmed sa senedom koji je dèjjid, 2/359. Pogledaj Adijj bin Zejd el - Abadijj, djelo autora ove knjige, str.172. Nisam na{ao ko je rekao ovaj stih. Poledaj Adijj bin Zejd el - Abadijj, str.171. Biljeì ga Ahmed sa senedom koji je dobar (hasenun), 3/265. Hajatus - sahabeti, 3/329. Ibid. E{ - [ems, 7 - 10. El - Kehf, 28. Pogledaj Kitabul - ezkari En - Nevevi i El - Mesurat Hasana el - Bena. Sahihu Muslimin, 17/53, knjiga Er - Rikaku, poglavlje Ekseru ehlil - Dènneti el fukarau ve ekseru ehlin - nari en - nisau. En - Nisa, 36. El - Isra, 23, 24. En - Nisa, 36. El - Ankebut, 8. Lukman, 14. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 2/176, knjiga Es - Salatu, poglavlje Fadlus - salavatil - hamsi. Muttefekun alejhi. Poledaj Rijadus - salihin, str. 191, poglavlje Birrul - validejni. Ibid. Lukman, 15. Ovaj dje~ak je jedan od trojice koji su govorili u kolijevci. A preostala dvojica su: Isa bin Merjem i dje~ak koji je bio s majkom me|u onima koji su stradali u Uhudu. Pogledaj Fethul - bari, 3/78, knjiga El - Amelu fis - salati, poglavlje Iza deatil - ummu veledeha fis - salati i 5/136, knjiga El - Mezalimu, poglavlje Iza hedeme haitan fel - jebni gajrehu. Pogledaj Fethul - bari 4/64, knjiga Dèzaus - sajdi, poglavlje El - Had`dù ven nuzuru. Sahihu Muslimin, 8/25, knjiga Es - Sijamu, poglavlje Kadaus - savmi anil - mejjiti. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/13, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Siletul - validil - mu{riki. El - Isra, 23. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/15, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Tahrimul - ukuki. Ibid, 13/4,
346
263 264 265 266

Biljeì ga El - Buhari u djelu Edebul - mufredi, 1/45, poglavlje Birrul - ummi. Lukman, 14. Biljeì ga El - Buhari u Edebul - mufredi, 1/62, poglavlje Dèzaul - validejni. Pogledaj Sahihu Muslim, 16/95, knjiga Fedailus - sahabeti, poglavlje Min fedaili Uvejs el - Kareni. El - Isra, 23,24. Lukman, 14,15. Er - Rum, 21. Sahihu Muslim, 10/56, knjiga Er - rida, poglavlje Istihbabu nikahil - bikri. Pogledaj Fethul - bari, 9/194, knjiga En - Nikahu, poglavlje Ikrahul - binti alez zevadì, Ibn - Madè, 1/602, knjiga En - Nikahu, poglavlje Men zevvedè Ibn - etehu ve hije karihetun i El - Mebsut, 5/2. Tj. Bojim se ako bih ostala kod njega da ne zapadnem u ne{to {to bi me odvelo u kufr. Fethul - bari, 9/395, knjiga Et - Talaku, poglavlje El - Hulu. Fethul - bari, 9/308, knjiga Et - Talaku, poglavlje [efaatun - nebijji fi zevdì Berire... Hadis je hasenun. Biljeè ga Et - Tirmizi, 2/274, poglavlja o En - Nikahu, 3 i Ibn Madè, 1/633, knjiga En - Nikahu, poglavlje El - Ekuffau. En - Nur, 26. En - Nisa, 34. El - Ahzab, 35. Biljeì ga En - Nesai s vjerodostojnim senedom 6/114, knjiga En - Nikahu, poglavlje Et - tezvidu alel - islami. Fethul - bari, 7/476, knjiga El - Megazi, poglavlje Gazvetu Hajber. Pogledaj Fethul - bari, 7/71, knjiga Fedailus - sahabeti, poglavlje Menakibu Alijj bin Ebi - Talib i Sahihu Muslim, 17/45, knjiga Ez - Zikru ved - duau, poglavlje Et -Tesbihu evvelun - nehari ve inden - nevmi. To su rije~i koje se izgovaraju kako bi deva kleknula. Tj. ljubomora njenog muà Ez - Zubejra. Pogledaj Fethul - bari, 9/319, knjiga En - Nikahu, poglavlje El - Giretu. Biljeè ga Ahmed i El - Bezzar, a njegovi prenosioci su ridàlus - sahih. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 9/4, poglavlje Hakkuz - zevdì alel - mereti. Hadis je hasen - sahih. Biljeì ga Et - Tirmizi, 2/314, u poglavljima o Er - ridau, str.10. Biljeì ga El - Bezzar sa senedom koji je hasenun. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 4/ 308, poglavlje Hakkuz - zevdì alel - mereti. Biljeè ga Ahmed i En - Nesai sa senedima koji su dèjjdun, a biljeì ga i El - Hakim. On kaè: Sened mu je sahihun. Pogledaj Et - Tergibu vet - terhibu od El - Mundrija, 3/52, poglavlje En - Nikahu. Str. 331. Biljeè ga Ahmed i Et - Taberani i njegovi prenosioci su sikat. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 4/ 306, poglavlje Hakkuz - zevdì alel - mereti. Biljeè ga Ibn - Madè, 1/595, knjiga En - Nikahu, poglavlje Hakkuz - zevdì alel mereti i El - Hakim, 4/173, knjiga El - Birru ves - siletu i rekao je: Sened je sahih. Biljeì ga Et - Taberani, a njegovi prenosoci su Muhted`dùn bihim fis - sahihi. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 4/ 312.
267 268 269 270 271
272 273 274 275
276 277 278 279
280 281
282 283 284 285
286 287
288
289 290
291
292

293
347
Fethul - bari , 9/294, knjiga En - Nikahu , poglavlje Iza batet el - meretu muhadìrete fira{e zevdìha i Sahihu Muslim , 10/8, knjiga En - Nikahu, poglavlje Tahrimu imtinail - mereti min fira{i zevdìha. 294 Sahihu Muslim, 10/7, knjiga En - Nikahu, poglavlje Tahrimu imtinail - mereti min fira{i zevdìha. 295 Hadis je sahihun a biljeì ga Et - Taberani u El - Evset i El - Kebir. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 4/ 296, poglavlje Fi men jedùha zevdùha fe tatellu. 296 Biljeì ga El - Bezzar, a njegovi prenosioci su ridàlus - sahih.Pogledaj Med`meuz - zevaid, 4/ 312. 297 Hadis je hasenun - sahihun. Biljeì ga Et - Tirmizi, 2/314, poglavlja Er - Rida, 10 i Ibn - Hiban u svom Sahihu, 9/473, knjiga En - Nikahu. 298 Sahihu Muslim, 9/178, knjiga En - Nikahu, poglavlje Nedebun min rejil - mereti fe vekaat fi nefsihi ila en jeti imreetihi . 299 Biljeì ga Ibn - Hiban u svom Sahihu, 12/178, knjiga El - E{ribetu, 2.dio. 300 Biljeì ga El - Hakim, 2/190, knjiga En - Nikahu. Rekao je: Sened mu je sahih. 301 Fethul - bari, 9/295, knjiga En - Nikahu, poglavlje La tezenul - meretu fi bejti zevdìha li ehadin illa bi iznihi. 302 Sahihu Muslim, 7/115, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Ed`rul - hazini vel - mereti iza tesaddekat min bejti zevdìha... 303 Muttefekum alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 9/327, knjiga El - Iddetu, poglavlje Nefekatul - evladi vel - ekaribi. 304 Muttefekum alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 10/61, knjiga El - Imaretu vel - kadau, poglavlje Er - rai mesulun an rajetihi. 305 Pogledaj Sahihu Muslim, 16/81, knjiga Fedailus - sahabeti, poglavlje Min fedaili nisail - Kurej{i. 306 Sahihu Muslim, 8/99, knjiga El - Hadù, poglavlje Istihbabut - tibi kablel - ihrami. 307 Fethul - bari, 3/585, knjiga El - Hadù, poglavlje Et - Tibbi. 308 Sahihu Muslim, 8/100, knjiga El - Hadù, poglavlje Istihbabut - tibi kablel - ihrami. 309 Ibid. 310 Sahihu Muslim, 3/208, knjiga El - Hajdu, poglavlje Dèvazu guslil - haidi rese zevdìha ve terdìluhu. 311 Fethul - bari, 1/403, knjiga El - Hajdu, poglavlje Muba{eretul - haidi i Sahihu Muslim, 3/209, knjiga El - Hajdu, poglavlje Dèvazu guslil - haidi rese zevdìha ve terdìluhu. 312 Biljeè ga Ibn - Hiban u svom Sahihu i El - Bezzar sa senedom koji je dèjjd. Njegovi prenosioci su Sikatun me{hurun. Pogledaj Ahkamun - nisaiod Ibn - Dèvzija , str. 311. 313 Dèmhertu huttabil - areb, 1/145. 314 Fethul - bari, 3/327, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Ez - Zekatu alez - zevdì vel ejtami fil - hud`ri i Sahihu Muslim, 7/86, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Ez - Zekatu alel - ekaribi. 315 Fethul - bari, 3/325, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Ez - Zekatu alel - ekaribi. 316 Fethul - bari, 3/325, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Ez - Zekatu alel - ekaribi i Sahihu Muslim, 7/86, knjiga El - Imanu, poglavlje Bejanu nuksanil - imani bi naksit - taati.
348
317 318
Fethul - bari, 1/83, knjiga El - Imanu, poglavlje Kufranul - a{iri. Biljeì ga Ahmed, 3/428. Njegovi prenosioci su ridàluhus - sahih. 319 Et - Tabekatul - kubra, 7/208 - 209. 320 Sahih Muslim, 16/11, Fedailus - sahabe, poglavlje Fedail Ebi - Talha. 321 Pogledaj Sahihu Muslim, 16/11, knjiga Fedailus - sahabeti, poglavlje Fedailu Ummu Sulejm. 322 Ovo je dio dugog hadisa koji biljeè El - Buhari i Muslim. Pogledaj Fethul - bari, 5/ 116, knjiga El - Mezalimu, poglavlje El - Gurfetu vel - illijetul - mu{rife i Sahihu Muslim, 7/195, knjiga Es - Siijamu, poglavlje Bejanun enne{ - {ehre jekunu tisan ve i{rine. 323 Hadis je hasenun - sahihun. Biljeì ga Et - Tirmizi, 2/329, poglavlja o Et - Talaku, str. 11 i Ibn - Hiban, 9/490, knjiga En - Nikahu, poglavlje Mua{aetuz - zevdèjni. 324 Sahihu Muslim, 10/8, knjiga En - Nikahu, poglavlje Tahrimu if{ai sirrel - mereti i Et - Tergibu vet - terhibu, 3/86, knjiga En - Nikahu, poglavlje Et - Terhibu min if{ais - sirri bejnez - zevdèjni. 325 Hadis koji govori o odvojenosti Vjerovjesnika od njegovih èna biljeè El - Buhari i Muslim, a i drugi. Pogledaj Fethul - bari, 5/116, knjiga El - Mezalimu, poglavlje El - Gurfetu vel - illijetul - mu{rife i 8/656, knjiga Et - Tefsiru, poglavlje Suretut - tahrim i Sahihu Muslim, 7/195, knjiga Es - Sijamu, poglavlje Bejanun enne{ - {ehre jekunu tisan ve i{rine. 326 Et - Tahrimu, 3. 327 Ibid, 4. 328 Ibid, 5. 329 Pogledaj Fethul - bari, 2/162, knjiga El - Ezanu, poglavlje Men kane fi hadèti ehlihi. 330 Pogledaj pod naslovom Radi na potpomaganju Allahove, d`.{., vjere. 331 Fethul - bari, 1/23, knjiga Bidul - vahji, poglavlje Hadisu Ai{ete evvelu ma budie bihil - vahju i Sahihu Muslim, 2/197, knjiga El - Imanu, poglavlje Bidul - vahji. 332 Pogledaj [erhus - sunneti, 14/155, knjiga Fedailus - sahabeti, poglavlje Menakibu Hadidètin. 333 Es - Siretu, 3/331. Pogledaj Fethul - bari, 6/281, knjiga El - Dìzjetu vel - mevadiatu, poglavlje Hadisu Sehl bin Hanif i Sahihu Muslim, 12/141, knjiga El - Dìhadu ves sijeru, poglavlje Sulhul - Hudejbijja. 334 Es - Siretu, 3/331. 335 Zadul - mead, 3/295 i Et - Taberi, 2/124. 336 Sahihu Muslim, 12/141, knjiga El - Dìhadu ves - sijeru, poglavlje Sulhul - Hudejbijja. 337 Misli se na grozdove hurmi. Pogledaj Sahihu Muslim, 7/33, knjiga El - Dènaizu, poglavlje El - Lahdu ve nasbul - lebeni alel - mejjiti. 338 Biljeè ga Ahmed i Et - Taberani, a njegovi prenosioci su ridàlus - sahihi. Pogledaj Med`meuz - zevaid , 9/324, knjiga El - Menakibu , poglavlje Ma dàe fi Ebi ed Dahdah. 339 Biljeè ga Ebu - Davud, 2/45, knjiga Es - Salatu, poglavlje Kijamul - lejli i El - Hakim, 1/309, knjiga Salatut - tetavvui On kaè da je vjerodostojan hadis po Muslimovim uvjetima. 340 Sahihu Muslim, 10/56, knjiga Er - Ridau, poglavlje Istihbabu nikahil - bikri.

341 342 343 344 345
349
346
347 348 349
350 351 352 353 354 355 356
357 358 359 360 361 362 363
364 365
366
367
368
369
370 371
372
Biljeì ga Ahmed, 1/168 a njegovu prenosioci su ridàlus - sahihi. Sredstvo kojim se boji kosa. Ahkamun - nisai, Ibn - Dèvzi, str. 343. Fethul - bari, 9/484, knjiga Et - Talaku, poglavlje Ihdadul - muteveffa anha zevdùha. Buharija ga biljeì u djelu El - Edebul - mufred, 1/310, poglavlje Men la je{kurun nase. Biljeì ga El - Hakim u El - Mustedrek, 2/190, knjiga En - Nikahu. On kaè da je hadis s vjerodostojnim senedom (Sahihul - isnadi). En - Nur, 31. Er - Rahman, 56. Fethul - bari, 9/ 338, knjiga En - Nikahu, poglavlje La tuba{irul - meretul - merete fe tenatuha li zevdìha. Er - Rum, 21. En - Nur, 22. Str. 118. Str. 68. Str.115. Str. 115. Pogledaj Sahihu Muslim, 15/203, knjiga Fedailus - sahabeti, poglavlje Fedailu ummul - muminine Ai{ete. Zadul - mead, 3/261 - 264. Pogledaj na str. 61,62. Pogledaj na str. 38. Sahihu Muslim, 10/56, knjiga Er - Ridau, poglavlje Istihbabu nikahil - bikri. El - Kehf, 46. Et - Tahrim, 6. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunnet, 10/61, knjiga El - Imaretu vel - kadau, poglavlje Er - Rai mesulun an reijjetihi. Biljeì ga Buharija u djelu El - Edebul - mufred , 1/371, poglavlje Husnul - huluki . Biljeè ga Ahmed, 2/187 i Ebu - Davud, 1/193, knjiga Es - Salatu , poglavlje Meta jumerul - gulame bis - salati. Sened ovog hadisa je hasenun (dobar). Sahihu Muslim, 15/75, knjiga El - Fedailu, poglavlje Rahmetuhu, s.a.v.s., ve tevaduuhu. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 12/264, knjiga El - Istizanu, poglavlje Et - Teslimu ales - sibjani. Biljeè ga Ahmed, 2/185, El - Hakim 1/62, knjiga El - Imanu i njegov sened je vjerodostojan. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/ 34, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Rahmetul - veledi ve takbiluhu. Fethul - bari , 10/426, knjiga El - Edebu, poglavlje Rahmetul - veledi ve takbiluhu. Pogledaj Fethul - bari, 8/135, knjiga El - Megazi, poglavlje Mereduhu, s.a.v.s., ve vefatuhu i Ebu - Davud, 4/480, knjiga El - Edebu , poglavlje Ma dàe fil - kijami. Fethul - bari, 6/472, knjiga Ehadisul - enbijai, poglavlje Kavluhu teala: 45 - 48 min Ali- Imran.
350
373 374

El - Hamasetu od Ibn - Temama ,1/167. Allah je Taj Koji joj odre|uje funkciju, a ne priroda. Ova je sintagma jedan od tragova uticaja zapadne civilizacije. Isje~ak iz teksta Selme el - Hafar u novinama El - Ejjam, Damask, 03.09.1962.god. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 8/296, knjiga El - Ataja vel - hedaja, poglavlje Er - Rudùu fi hibetil - veledi vet - tesvijetu bejnel - evladi fin - nahli. E{ - [ura, 49, 50. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/187, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Fadlus - sadekati alel - evladi vel - ekaribi . Sahihu Muslim, 16/179, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje El - Ihsanu ilel - benati. Biljeè ga Ahmed, 2/335 i El - Hakim, 4/176, knjiga El - Birru ves - siletu i on kaè: Sened je vjerodostojan. Biljeì ga El - Hakim u El - Mustedreku, 4/177, knjiga El - Birru ves - siletu i on kaè: Sened je vjerodostojan. Biljeì ga El - Buhari u Edebul - mufredi,1/162, poglavlje Men ale selase ehavatin. Biljeì ga Et - Taberani u El - Evset sa dva seneda, a prenosoci jednog tog seneda su ridàlus - sahihi. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/157. Sahihu Muslim, 18/139, knjiga Ez - Zuhdu, poglavlje Hadisu Dàbirit - tavil. Pogledaj Adijj bin Zejd El - Ibadi: Kreativni pjesnik, str.171,172. Divanu Hafiz Ibrahim , str. 282, izdanje Darul - kitab el - misrijje. Muttefekun alejhi, Pogledaj [erhus - sunneti, 9/8, knjiga En - Nikahu, poglavlje Ihtijaru zatel - jedejni. El - Araf, 201. Sahihu Muslim, 2/37, knjiga El - Imanu, poglavlje Bejanu enned - dine nasihatun. Al - Ahzab, 70. Fussilet, 34,35. Al - Enam, 152. En - Nisa, 58. Hadis je hasen. Biljeè ga Et - Tirmizi, 2/274, poglavlja o En - nikahu i Ibn - Madè, 1/633, knjiga En - Nikahu, poglavlje El - Ekuffau. El - Enam, 152. El - Ahzab, 70. El - Furkan, 67. En - Nisa, 34. El - Bekara, 228. Al - Enam, 152. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/20, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Sevabu siletir - rahimi ve ismun men kataaha. Muhammed, 22, 23. En - Nisa, 1. Al - Isra, 23. Al - Isra ,26. En - Nisa, 36. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 51, poglavlje Es - Sidku.
375 376
377 378
379 380
381
382 383
384 385 386 387
388 389 390 391 392 393 394
395 396 397 398 399 400 401
402 403 404 405 406

407
351
408
409
410
411
412 413 414
415 416 417
418
419 420
421 422
423
424
425 426
427 428 429 430
431 432
433
Sahihu Muslim , 6/115, knjiga Salatul - musafirine , poglavlje El - Evkatul - let nuhije anis - salati fiha. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 195, poglavlje Birrul - validejni ve siletul - erhami. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/19, knjiga El - Birru ves - siletu , poglavlje Sevabu siletir - rahimi. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/140, poglavlje Men vesale rahimehu ehabbehullah. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/19, knjiga El - Birru ves - siletu , poglavlje Sevabu siletir - rahimi ve ismun men kataaha. 1/144, poglavlje La tenzilur - rahmetu ala kavmin fihim katiur - rahimi. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/142, poglavlje Birrul - akrebi fel - akreb. Biljeè ga Ahmed, 5/38 i Ibn - Madè, 2/37, knjiga Ez - Zuhdu, poglavlje El - Bagju. Sened je vjerodostojan. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/146, poglavlje Ismu katiir - rahimi. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/132, poglavlje Fadlu siletir - rahimi. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 189, poglavlje Birrul - validejni ve siletul - erhami. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/187, knjiga Ez - Zekatu , poglavlje Fadlus - sadekati alel - evladi vel - ekaribi. Biljeì ga Et - Tirmizi, 2/84, poglavlja o Ez - Zekatu. On je rekao da je hadis hasen. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunnet, 6/195, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Fadlus - sadekati alel - evladi vel - ekaribi. Ali - Imran, 92. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/189, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Fadlus - sadekati alel - ekaribi. Sahihu Muslim, 16/97,knjiga Fedailus - sahabeti, poglavlje Vesijjetun - nebijji s.a.v.s.,bi ehli Misr. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/29, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Sevabu siletir - rahimi. E{ - [ura, 214. Sahihu Muslim, 3/79, knjiga El - Imanu, poglavlje Men mate alel - kufri la telhakuhu{ - {efaatu . El - Istiabu, 4/1872, El - Isabetu, 8/127. Fethul - bari, 10/414, knjiga El - Edebu , poglavlje Siletul - ehil - mu{rik. El - Enbija, 107. Biljeì ga El - Bezzar od Ibn - Abbasa, onako kako se navodi u djelu Ke{ful - estar od El - Hejsemija, 2/373. Njegovi putevi predanja ja~aju jedni druge, kao {to se to navodi u djelu El - Mekasidul - haseneti od Es - Sehavija, str. 146. Fethul - bari, 10/414, knjiga El - Edebu, poglavlje Lejsel - vasilu bil - mukafii. Sahihu Muslim, 16/115, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Tahrimut - tehasudi vet - tebagudi . Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 191, poglavlje Birrul - validejni ve siletul - erhami.
352
434 435

En - Nisa, 36.. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/71, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Hakkul - dàri. Biljeì ga Et - Taberani sa senedom koji je dèjjid. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/ 165. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 191, poglavlje Hakkul - dàri vel - vesijjetu bihi . Fethul - bari, 10/414, knjiga El - Edebu, poglavlje Men kane juminu billahi vel - jevmil - ahiri fe la juzi dàrehu. Muttefekunalejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/60, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Hakkul - dàri. Sahihu Muslim, 2/17, knjiga El - Imanu, poglavlje Min hisalil - imani en tuhibbu li ehike ma tuhibbu li nefsike. Sahihu Muslim, 6/177, knjiga El - Edebu, poglavlje El - Vesijjetu bil - dàri vel - ihsanu ilejhi. Sahihu Muslim, 6/177, knjiga El - Edebu, poglavlje El - Vesijjetu bil - dàri vel - ihsanu ilejhi . Biljeè ga Et - Taberani i El - Bezzar sa senedom koji je hasen. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/167. Biljeè ga Et - Taberani i Ebu - Jala. Njegovi prenosioci su povjerljivi (sikatun). Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/167. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/141, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Et - Tesadduk bi{ - {ejil - jesir. Ez - Zilzal, 7. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/141, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Et - Tesadduk bi{ - {ejil - jesir. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/310, poglavlje Men lem je{kurin - nase. El - Mumtehine, 8. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/71, knjiga El - Birru ves - siletu , poglavlje Hakkul - dàri. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/198, poglavlje Tuhdi ila akrebihin baben. Biljeì ga Et - Tirmizi sa vjerodostojnim senedom, 3/224, poglavlja El - Birru ves - siletu, dio Ma dàe fi hakkil - dìvari. Biljeì ga El - Hakim sa vjerodostojnim senedom, 4/166, knjiga El - Birru ves - siletu. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 185, poglavlje Fi hakkil - dàri vel - vesijjetu bihi . Sahihu Muslim , 2/17, knjiga El - Imanu, poglavlje Bejanu tahrimi izail - dàr. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/210, poglavlje La juzi dàrehu. Biljeì ga Et - Taberani u El - Kebir, 18/267, a njegovi prenosoci su pouzdani (sikat). Biljeè ga Ahmed i Et - Taberani sa dobrim (hasen) senedom. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/170. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/200, poglavlje Men aglekal - babe alel - dàri.
436
437
438
439
440
441
442
443
444
445
446 447
448 449 450
451
452
453 454
455 456 457 458
459

460
353
461
462 463 464
465
466 467 468
469
470
471
472 473
474
475
476
477 478
479
480
481
482
483
484
Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/47, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Teavunul - muminine ve terahumuhum. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti , 13/46, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Teavunul - muminine ve terahumuhum. Izreka kod Arapa koja ozna~ava radost. Es - Saff, 4. Biljeè ga Ahmed i Et - Taberani s vjerodostojnim senedom. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/171. Fethul - bari, 10/445, knjiga El - Edebu, poglavlje Men kane juminu billahi vel - jevmil - ahiri fe la juzi dàrehu. El - Hudùrat, 10. Pogledaj [erhus - sunneti, 1/49, knjiga El - Imanu, poglavlje Halavetul - imani. Sahihu Muslim, 16/123, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Fadlul - hubbi fillah. Biljeì ga Et - Tirmizi, 4/24, pogalvlje Ma dàe fil - hubbi fillah. On kaè da je hadis hasen - sahih. Sahihu Muslim, 16/124, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Fadlul - hubbi fillah. Biljeì ga Ebu - Davud s vjerodostojnim senedom, 4/452, knjiga El - Edebu , poglavlje Ihbarur - redùli bi mehabbetihi ilejhi . Biljeì ga Ahmed, 5/245, s vjerodostojnim snedom. Biljeì ga Malik u svom El - Muvetta, 2/953, knjiga E{ - [iaru, poglavlje Ma dàe fil - mutehabbine fillahi. Sahihu Muslim, 2/35, knjiga El - Imanu, poglavlje Bejanun ennehu la jedhulul - Dènnete illa el - muminune. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/47, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Teavunul - muminine ve terahumuhum. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/46, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Teavunul - muminine ve terahumuhum. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/493, poglavlje Hid`retul - muslimi. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/100, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje En - Nehju an hed`ranil - ihvani. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/505, poglavlje Innes - selame jed`ziu mines - sarim . Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/497, poglavlje Men hedère ehahu seneten. Sahihu Muslim, 16/120, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Tahrimuz - zanni vet - tedèssusi vet - tenafusi. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/109, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Ma la jedùzu minez - zanni. Tj. da pove}a cijenu robe, ne zato {to je èli kupiti, nego da bi prevario drugoga i da bi ga obmanuo kako bi pove}ao cijenu i sam kupio robu. Tj. da nekome ko je ve} ne{to kupio prilikom izbora, kaè: Batali to. Ja }u ti to isto prodati za manju cijenu.
354
485

Sahihu Muslim, 16/120, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Tahrimu zulmil - muslimi ve hazlihi ve ihtikarihi. Sahihu Muslim, 16/120, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje En - Nehju ani{ - {ahnai. Ali - Imran, 134. Sahihu Muslim, 16/120, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Istihbabul - afvi vet - tevadui . Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/505, poglavlje E{ - {ahnau. Sahihu Muslim, 16/177, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Istihbabu talakatil - ved`hi indel - likai. Biljeì ga Et - Tirmizi, 3/228, poglavlja El - Birru, 36. On kaè da je hadis hasen garib. Fethul - bari, 10/504, knjiga El - Edebu, poglavlje Et - tebessumu ved - dahiku i Sahihu Muslim, 16/35, knjiga Fedailus - sahabeti, poglavlje Fedailu Dèrir bin Abdullah. Sahihu Muslim, 2/37, knjiga El - Imanu, poglavlje Bejanun enned - dine en nasihatu. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 1/63, knjiga El - Imanu, poglavlje El - Bejatu alel -islani. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/60, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Juhibbu li ehihi ma juhibbu li nefsihi. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/333, poglavlje El - Muslimu miratu ehihi. Ibid. Sahihu Muslim, 16/110, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Fadlu sileti asdikail - ebi vel - ummi. Biljeì ga Ibn - Hiban u svom Sahihu, 2/162, knjiga El - Birru vel - ihsanu, poglavlje Hakkul - validejni. Fethul - bari, 7/133, knjiga Menakibul - ensari, poglavlje Tezvidùn - nebijji s.a.v.s.,Hadidète ve fadluha i Sahihu Muslim , 15/201, knjiga El - Fedailu, poglavlje Fedailu Hadidète. Fethul - bari, 7/133, knjiga Menakibul - ensari, poglavlje Tezvidùn - nebijji s.a.v.s.,Hadidète ve fadluha. El - Maida, 54. Sahihu Muslim, 16/177, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu , poglavlje Fadlur - rifki. Ali -Imran, 159. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus-salihin, str. 336, poglavlje Husnul-huluki. Za ovu sintagmu u tefsiru se kaè: Vjerovjesnik èlio je njome izraziti dovu da mnogo ~ini sed`du. U tome se za njega nalazi uputa i razrije{enje. Fethul - bari, 10/452, knjiga El - Edebu, poglavlje Lem jekunin-nebijju fahi{en ve la mutefehhi{en. El - Hudùrat, 12.
486
487 488
489 490
491
492
493
494
495
496
497 498
499
500
501
502 503
504 505 506
507
508

509 510
355
511
512
513 514 515 516
517
518 519 520 521
522 523 524
525 526 527
528 529 530
531
532 533 534 535 536 537 538
Hadis je hasen sahih, a biljeì ga Ibn - Madè, 2/1315, knjiga El - Fitenu. Fethul - bari, 10/452, knjiga El - Edebu, poglavlje Ma kile fi zil - ved`hejni i Sahihu Muslim , 16/157, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Zemmu zil - ved`hejni. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/485, poglavlje La teid ehake {ejen fe tahlifuhu. Iz ~lanka prof. Vehiduddina Hana pod nazivomObaveznost primjene [erijata u svakom vremenu i na svakom mjestu, Kuvajtski ~asopis El - Mud`temeu, izdanje br. 325, 24. zul - kade 1396 god.p.H. / 16.novembar 1976. godine. Naziv rijeke u Siriji. Pogledaj Edebul - mehdèri od Isaa En - Nauri, Darul - mearif, Egipat, str.527. Hadis je hasen i biljeì ga Ahmed, 6/16. Hadis je vjerdostojan. Biljeè ga Ahmed, 2/295 i El - Hakim, 4/129, knjiga El - At imetu. Hadis je hasen. Biljeè ga Ahmed, 5/343 i Ibn - Hiban, 2/262, knjiga El - Birru vel - ihasanu, poglavlje If{aus - selami ve itamut - taami. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 2/83, poglavlje Duaul - ehi bi zahril - gajbi. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred ,2/84, poglavlje Ed - Duau bi zahril - gajbi. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred ,2/85, poglavlje Ed - Duau bi zahril - gajbi. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/235, knjiga El - Fedailu, poglavlje Husnu hulukihi s.a.v.s. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str.336, poglavlje Husnul - huluki. Al - Kalem ,4. Fethul - bari , 10/456, knjiga El - Edebul - mufred, poglavlje Husnul - huluki i Sahihu Muslim , 15/78, knjiga El - Fedailu, poglavlje Kesretu hajaihi, s.a.v.s. Biljeì ga Et - Tirmizi, 3/249, poglavlja El - Birru, str. 70. On kaè da je hadis hasen. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/375, poglavlje Sehavetun - nefsi. Biljeì ga Et - Tirmizi, 3/244, poglavlja El - Birru - dio Husnul - huluki. Hadis je hasen sahih. Biljeì ga Et - Tirmizi, 2/315, poglavlja Er - Ridau, str.11. Hadis je hasen sahih. Biljeì ga Et - Taberani u El - Kebir, 1/181,183. Njegovi prenosioci su ridàlus - sahihi. Biljeì ga Et - Tirmizi, 3/245, poglavlja El - Birru ves - siletu, str.61. Njegovi prenosioci su pouzdani (sikatun). Biljeè ga Ebu - Jala i Et - Taberani u djelu El - Evsat a prenosioci kod Ebu - Jalaa su puzdani (sikatun). Pogledaj Med`meuz - zevaid , 8/22. Biljeì ga Ahmed, 3/502 i njegovi prenosioci su sikatun. Biljeì ga Ahmed, 3/403 i njegovi prenosioci su ridàlus - sahih. El - Kalem, 4. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str.50, poglavlje Es - Sidku. El - Had`d`, 30. El - Furkan, 72. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str.689, poglavlje Gilezu tahrimi {ehadetiz - zuri.
356
539 540

Sahihu Muslim , 2/37, knjiga El - Imanu, poglavlje Bejanun enned - dine en - nasihatu. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 1/92, knjiga El - Imanu, poglavlje En - Nasihatu. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 10/61, knjiga El - Imaretu vel - kadau, poglavlje Er - Rai mesulun an raijjetihi. Sahihu Muslim , 13/38, knjiga El - Imaretu, poglavlje Fadlu ianetil - gazi fi sebi - lillah. Sahihu Muslim, 2/108, knjiga El - Imanu, poglavlje Kavlun - Nebijji s.a.v.s., men ga{{ena fe lejse minna. Sahihu Muslim, 2/109, knjiga El - Imanu, poglavlje Men ga{{ena fe lejse minna. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 10/71 - 73, knjiga El - Imaretu vel kadau, poglavlje Veidul - gadri i Rijadus - salihin, str.705, poglavlje Tahrimul gadri. Fethul - bari, 4/417, knjiga El - Bujuu, poglavlje Ismu men baa hurren. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 1/74, knjiga El - Imanu, poglavlje Alamatun - nifaki. El - Maida, 1. El - Isra, 34. En - Nahl, 91. Es - Saff , 2,3. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 1/72, knjiga El - Imanu, poglavlje Alamatun - nifaki. Sahihu Muslim , 2/48, knjiga El - Imanu, poglavlje Bejanu hisalil - munafiki. Govorite onako kako govorite u obi~nom govoru i ne ~inite svoj govor prefinjenim i istan~anim i ne preuzimajte na sebe obavezu kao da ste {ejtanovi zastupnici i njegovi izaslanici, kao da govorite njegovim jezikom. Hajatus - sahabeti, 3/99. Fethul - bari, 10/476, knjiga El - Edebul - mufred, poglavlje Ma jekrehu minet temaduhi i Sahihu Muslim , 18/126, knjiga Ez - Zuhdu, poglavlje En - Nehju anil ifrati fil - medhi. El - Edebul- mufred, 1/433, poglavlje Fi vudùhil - meddahin. Biljeì ga Ahmed, 5/32, njegov sened je vjerodostojan. Hajatus - sahabeti, 3/103. Fethul - bari, 13/170, knjiga El - Ahkamu, poglavlje Ma jukrihu min senais - sultani. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str.364, knjiga El - Edebul - mufred, poglavlje Fil - hajai ve fadlihi. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str.363, knjiga El - Edebul - mufred, poglavlje Fil - hajai ve fadlihi. El - Hajau {ubetun minel - imani. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str.363, knjiga El - Edebul - mufred, poglavlje Fil - hajai ve fadlihi. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str.35, poglavlje Es - Sabru. Sahihu Muslim, 7/124, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Bejanun ennel - jed el - ulja hajrun minel - jedis - sufla. Biljeè ga Et - Tirmizi, 3/382, poglavlja Ez - Zuhdu, str.8 i Ibn - Madè, 2/1316,
541
542 543
544 545
546 547
548 549 550 551 552
553 554
555 556
557 558 559 560 561
562
563 564
565 566
567
357
568
569 570
571 572
573 574
575 576 577 578 579 580 581
582 583 584 585
586
587
588
589 590
591
592
593
594 595 596
knjiga El - Fitenu, poglavlje Kufful - lisani anil - fitneti. Sahihu Muslim, 12/10, knjiga El - Akdijetu, poglavlje En - Nehju an kesretil - mesaili min gajri hadètin. En - Nur, 19. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/419, poglavlje Men semia bi fahi{etin f e ef{aha. El - Hudùrat, 12. Biljeì ga Ebu - Davud, 4/375 knjiga El - Edebul - mufred, poglavlje Fin - nehji anit - tedèssusi. Hadis je s vjerodostojnim senedom. Biljeì ga Ahmed, 5/279. Sened mu je hasen. Biljeì ga Et - Taberani i njegovi prenosioci su pouzdani (sikatun). Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/94. Ez - Zarijat, 56. El - Bejjina, 5. El - Bekara, 264. En - Nisa, 142. Sahihu Muslim, 18/115, knjiga Ez - Zuhdu, poglavlje Tahrimur - rijai. Sahihu Muslim,13/50, knjiga El - Imaretu, poglavlje Men katele lir - rijai ves - sumdati. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 10/323, knjiga Er - Rikaku, poglavlje Er - Rijau ves - sumatu. En - Nisa, 58. El - Maida, 8. El - Enam, 152. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 10/328, knjiga El - Hududu, poglavlje Katu jedi{ - {erifi vel - mereti ve{ - {efaatu fil - haddi. Sahihu Muslim, 16/134, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Tahrimuz - zulmi. Sahihu Muslim, 16/134, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Tahrimuz - zulmi. Fethul - bari, 5/97, knjiga El - Mezalimu, poglavlje La jazlimul - muslimu el - muslime ve la juslimuhu. El - Mumtehine, 8. Fethul - bari, 10/527, knjiga El - Edebu - mufred, poglavlje El - Mudaratu mean - nasi. Fethul - bari, 10/528, knjiga El - Edebul - mufred, poglavlje El - Mudaratu mean - nasi. Sahihu Muslim, 15/206, knjiga Fedailus - sahabeti, poglavlje Fedailu ummil - muminin Ai{a. Fethul - bari, 8/455, knjiga Et - Tefsiru, poglavlje Lev la iz semitumuhu zannel - muminune vel - muminatu bi enfusihim hajren. Es - Semtus - semin, str.110, El - istiabu, 4/1851, El - Isabetu, 8/93. El - isabetu, 8/192. Biljeì ga Et - Tirmizi, 4/662 u knjizi (dijelu) Sifetul - kijame, str.54. On kaè da je hadis hasen sahih.
358
597 598

El - Hudùrat, 12. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/109, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Ma la jedùzu minez - zanni. Hajatus - sahabeti, 2/151. El - Isra, 36. Kaf , 18. Hadis je vjerodostojan, a biljeì ga Malik u svom djelu El - Muvetta, 2/985, knjiga El - Kelamu , poglavlje Ma jumeru bihi minet - tehaffuzi fil - kelami. Sahihu Muslim , 1/73, uvod, poglavlje En - Nehju anil - hadisi bi kulli ma semia. El - Hudùrat, 12. Sahihu Muslim , 2/12, knjiga El - Imanu, poglavlje Bejanu tefadulil - islami. Biljeè ga Ebu - Davud, 4/371, knjiga El - Edebul - mufred, poglavlje Fil - gibeti i Et - Tirmizi, 4/660, knjiga Sifetul - kijameti, str. 51. On kaè da je hadis hasen sahih. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 1/86, knjiga El - Imanu, poglavlje El - Kebairu. Biljeì ga Ahmed, 6/461 sa senedom koji je hasen. Biljeì ga Ahmed, 4/227 s vjerodostojnim sahih senedom. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/147, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Veidun - nemmami. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 1/370, knjiga Et - Taharetu, poglavlje El - istitaretu inde kadail - hadèti. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 1/76, knjiga El - Imanu, poglavlje Alamatun - nifaki. Biljeè ga Ahmed i Et - Taberani a njihovi prenosioci su pouzdani (sikatun). Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/64. Biljeì ga Et - Taberani i njegovi prenosioci su pouzdani (sikatun). Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/64. Palo mu ~elo u pra{inu izreka je Arapa koja nema doslovno zna~enje - Da Bog da mu ~elo palo u pra{inu, nego se njome izraàva èlja za dobrim. Fethul - bari, 10/452, knjiga El - Edebul - mufred, poglavlje Lem jekunin - nebijju fehha{en ve la mutefehhi{en. Sahihu Muslim, 16/150, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Men leanehu Ennebijju s.a.v.s. Sahihu Muslim , 16/135, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Tahirmuz - zulmi. El - Hudùrat, 11. Sahihu Muslim , 16/120, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Tahrimu zulmil - muslimi ve hazlihi ve ihtikarihi. Fussilet, 34,35. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 340, poglavlje El - Hilmu vel - enatu ver - rifku. Sahihu Muslim, 16/146, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Fadlur - rifki. Sahihu Muslim, 16/146, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Fadlur - rifki.
599 600 601 602
603 604 605 606
607
608 609 610
611
612
613
614
615
616
617
618
619 620
621 622
623 624

625 626
359
627 628 629
630 631 632
633
634 635
636
637 638
639
640
641
642
643
644
645
646 647
648
649
650
Fethul - bari, 1/323, knjiga El - Vuduu, poglavlje Sabbul - mai alel - bevli fil - mesdìdi. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 10/67, knjiga El - imaretu vel - kadau, poglavlje Ma alel - vulati minet - tejsiri. Ali -Imran, 159. Ta - ha, 43,44. Sahihu Muslim , 16/145, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Fadlur - rifki. Biljeì ga Ahmed, 6/104. Njegovi prenosioci su vjerodostojni (ridàlus - sahih). Ibid. Biljeì ga El - Bezzar i njegovi prenosioci su vjerodostojni (ridàlus - sahih). Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/18, poglavlje Ma dàe fir - rifki. Biljeì ga Et - Tirmizi, 4/654, knjiga Sifetul - kijameti, str.45. On kaè da je hadis hasen. Sahihu Muslim, 13/106, knjiga Es - Sajdu, poglavlje El - Emru bi ihsaniz - zebhi. Biljeì ga Et - Taberani i njegovi prenosioci su vjerodostojni (ridàlus - sahih). Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/187, poglavlje Rahmetun - nasi. Biljeì ga Et - Taberani sa dobrim (hasen) senedom. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/187, poglavlje Rahmetun - nasi. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/466, poglavlje Irham men fil - erdi. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/34, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Rahmetul - veledi ve takbiluhu. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 3/410, knjiga Es - Salatu, poglavlje Et - tahfifu li emrin jahdusu. Fethul - bari, 10/426, knjiga El - Edebul - mufred, poglavlje Rahmetul - veledi ve takbiluhu. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/34, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Rahmetul - veledi ve takbiluhu. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 2/229, knjiga Es - Salatu, poglavlje Fadlu salatil - i{ai vel - fed`ri fi dèmaatin. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/171, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Fadlu sekjil - mai. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/472, poglavlje Ahzul - bejdi minel hummereti. Sahihul Muslim, 14/242, knjiga Katlul - hajjat ve nahveha, poglavlje Fedlu sekjil - behaimi. El - Had`d`, 77. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/142, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Kullu marufin sadekatun. Dio iz hadisa muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/145, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Kullu marufin sadekatun. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/143, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Kullu marufin sadekatun. Fethul - bari, 1/53, knjiga El - Imanu, poglavlje Men selimel - muslimune min lisanihi ve jedihi.
360
651

Biljeì ga Ahmed i njegovi prenosioci su ridàlus - sahih. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/183, poglavlje Fi men jurdà hajruhu. Sahihu Muslim, 17/21, knjiga Ez - Zikru ved - duau, poglavlje Fadlul - id`timai ala tilavetil - Kurani ve alez - zikri. Biljeì ga Et - Taberani u El - Evsat sa dobrim (dèjjid) senedom. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/192, poglavlje Fadlu kadail - havaidì. Sahihu Muslim, 16/171, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Fadlu izaletil - eza anit - tariki. Sahihu Muslim, 16/171, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Fadlu izaletil - eza anit - tariki. Hadis je vjerodostojan i biljeì ga Ahmed, 4/423. El - Bekara, 280. Tj. da otkloni od njega tegobu time {to }e pri~ekati na vra}anje njegovog duga, ako mu je duàn, ili }e mu taj tug pokloniti. Tj.da mu pokloni njegov dug. Sahihu Muslim, 10/227, knjiga El - Musakatu vel - muzarea, poglavlje Fadlu inzaril - musiri. Hadis je hasen sahih. Biljeì ga Et - Tirmizi, 3/590, knjiga El - Bujuu, poglavlje Ma dàe fi inzaril - musiri. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti , 8/196, knjiga El - Bujuu, poglavlje Sevabu men enzare musiren. Trgovao je s njima i davao im zajmove. Sahihu Muslim, 10/226, knjiga El - Musakatu vel - muzarea, poglavlje Fadlu inzaril - musiri. Sahihu Muslim, 10/225, knjiga El - Musakatu vel - muzareà, poglavlje Fadlu inzaril - musiri. El - Bekara, 273. El - Bekara, 261. Sebe, 39. El - Bekara, 272. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/155, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Ma jekrehu min imsakil - mali. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str.301, poglavlje El - Keremu vel - dùdu vel - infaku fi vudùhil - hajri. Sahihu Muslim, 16/141, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Istihbabul - afvi vet - tevadui. Biljeì ga Et - Tirmizi, 4/644, knjiga Sifetul - kijameti, str.33. Radi se malim halkama od zlata ili srebra, bilo da su min|u{e ili prstenovi. Fethul - bari, 10/330, knjiga El - Libasu, poglavlje El - Kalaidu ves - sihabu lin - nisai. Prstenje bez dragog kamena. Fethul - bari, 10/330, knjiga El - Libasu, poglavlje El - Kalaidu ves - sihabu lin - nisai. Bilo da se radi o min|u{ama od ~istog zlata ili srebra, ili da su s biserom ili nekim dragim kamenom.
652
653
654
655
656 657 658
659 660
661
662
663 664
665
666 667 668 669 670
671
672
673 674 675 676 677 678

679 680 681
361
682
683 684 685 686 687 688
689
690
691 692
693
694 695 696
697 698 699 700 701
702
703
704
705 706 707 708 709
Fethul - bari, 10/331, knjiga El - Libasu, poglavlje El - Kurtu lin - nisai 2/187. Sahihu Muslim, 16/8, knjiga Fedailus - sahabeti, poglavlje Fedailu ummul - muminine Zejneb. Tabekatu Ibn - Sad, 8/109,110, Sifetus - safveti, 2/48 i Sijeru ealamin - nubelai, 2/212. Ahkamun - nisai, Ibn - Dèvzi, str.446. El - Bekara, 286. Fethul - bari, 3/283, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Ittekun - nare ve lev bi {ekki temrin. Biljeì ga Ahmed s vjerodostojnim senedom, 6/79. Fethul - bari, 3/293, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Men emere hadimehu bis - sadeka. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/143, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Kullu marufin sadekatun. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 6/142, knjiga Ez - Zekatu, poglavlje Kullu marufin sadekatun. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str.167, poglavlje Mulatafetul - jetimi vel - miskini. Pogledaj Rijadus - salihin, str.167, poglavlje Mulatafetul - jetimi vel - miskini. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/43, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Sevabu kafilil - jetimi. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/45, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Es - Sai alel - ermeleti. El - Bekara, 262. El - Bekara, 264. Sahihu Muslim, 2/114, knjiga El - Imanu, poglavlje Tahrimu isbalil - izari vel - menni bil - atijjeti. Ali -Imran, 134. Fussilet, 34, 35. Sahihu Muslim , 1/189, knjiga El - Imanu, poglavlje Mubajea vefdu Abdul - Kajs. Fethul - bari, 10/519, knjiga El - Edebul - mufred, poglavlje El - Hazru minel - gadabi. Fethul - bari, 6/566, knjiga El - Menakibu, poglavlje Sifetun - Nebijji u Sahihu Muslim, 15/83, knjiga El - Fedailu, poglavlje Mubaadetuhu s.a.v.s.,lil - asam. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 3/409, knjiga Es - Salatu, poglavlje El - Imamu juhaffifus - salate, a tekst je uzet od Muslima. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 12/128, knjiga El - Libasu, poglavlje Et - Tesavir, a tekst je uzet od Muslima. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 10/328, knjiga El - Hududu, poglavlje Katu jedi{ - {erifi vel - meretu ve{ - {efaatu fil - haddi. Ali -Imran, 134. Fethul - bari, 7/141, knjiga Menakibul - ensari, poglavlje Zikru Hind bint Utbe. E{ - [ura, 39 - 43. En - Nur, 22. Fussilet, 34,35.
362
710 711 712 713 714

El - Hid`r, 85. Sahihu Muslim, 15/84, knjiga El - Fedailu, poglavlje Mubaadetuhu lil - asam. El - Araf, 199. Fussilet, 34. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 344, poglavlje El - Afvu vel iradu anil - dàhilin. Buharija i Muslim hadis biljeè ovim rije~ima. Pogledaj Fethul - bari, 7/497, knjiga El - Megazi, poglavlje E{ - [atul - mesmumetu , i 5/230, knjiga El Hibetu, poglavlje Kabulul - hedijjeti minel - mu{rikine i Sahihu Muslim, 14/178, knjiga Es - Selamu, poglavlje Es - Summu. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 5/150, knjiga Ed - Davatu, poglavlje Ed - Duau lil - kuffari bil - hidajeti. Biljeè ga Ahmed i Et - Taberani, a prenosioci kod Ahmeda su pouzdani (sikatun). Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/188, poglavlje Mekarimul - ahlaki. El - Istiabu 4/1872, El - Isabetu 8/127. Fussilet, 34,35. El - Bekara, 185. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/342, poglavlje El - Afvu ves - safhu anin - nasi. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/260, knjiga El - Fedailu, poglavlje Ihtijaruhu ejserul - emrejni. Tj. slijedio je tog ~ovjeka. Ahmedov El - Musned, 3/166. Biljeì ga Buharija u El - Edebul - mufred, 1/210, poglavlje La juzi dàrehu. Biljeì ga Ibn - Hiban u svom Es - Sahihu(10) 466, knjiga Es - Sijeru, poglavlje Fadlul - dìhadi. Biljeì ga Et - Taberani i njegovi prenosioci su pouzdani (sukatun). Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/78, poglavlje Ma dàe fil - hasedi vez - zanni. Sahihu Muslim, 14/110, knjiga El - Libasu vez - zinetu, poglavlje En - Nehju anit - tezviri fil - libasi ve gajrihi. Biljeè ga Ebu - Jala i Et - Taberani, a njihovi prenosioci su pouzdani (sukatun). Pogledaj Med`meuz - zevaid , 10/251, poglavlje Ma dàe fil - muteneimin vel - mutenettiin. Sahihu Muslim,16/184, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Iza ehabbellahuabden. Sahihu Muslim, 16/189, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Iza usnije ales - salihi fe hije bu{ra. Biljeì ga Ahmed sa senedom koji je dobar (dèjjid), 2/185. Biljeè ga Ahmed i El - Bezzar, a prenosioci kod Ahmeda su ridalus - sahih. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/87, poglavlje El - Muminu jelefu ve julefu. Pogledaj Hajatus - sahabeti , 1/22,23. Fethul - bari, 10/471, knjiga El - Edebul - mufred, poglavlje Ma jedùzu min igtijabi ehlil - fesadi ver - rijebi - i Sahihu Muslim, 16/144, El - Birru ves - siletu vel -adabu, poglavlje El - Mudaratu men jutteka fuh{ehu.
715
716
717
718 719 720 721
722
723 724 725 726
727
728
729
730
731
732 733
734 735

736
363
737
738 739
740
741 742 743 744
745 746 747
748
749
750
751
752 753 754 755 756 757 758 759
760 761 762 763
764
Fethul - bari, 9/175, knjiga En - Nikahu, i 7/317 knjiga El - Megazi, poglavlje Ardul - insan ibnetehu ala ehlil - hajri. Sahihu Muslim, 16/41, Fedailus - sahabeti, poglavlje Fedailu Enes. A Sabit je tabiin koji je prenosio hadis od Enesa. Sahihu Muslim, 10/8, knjiga En - Nikahu, poglavlje Tahrimu if{ai sirril - mereti. Sahihu Muslim, 16/177, El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Istihbabu talakatil - ved`hi. Fethul - bari, 10/504, knjiga El - Edebul -mufred, poglavlje Et - Tebessumu ved - dahiku i Sahihu Muslim, 16/41, Fedailus - sahabeti, poglavlje Fedailu Dèrir bin Abdullah. Biljeì ga El - Buhari u El - Edebul- mufred, 1/365, poglavlje El - Mizahu. Hajatus - sahabeti, 3/149. Biljeì ga El - Buhari u El - Edebul - mufred, 1/366, poglavlje El - Mizahu. Biljeì ga Ahmed i njegovi prenosioci su ridàlus - sahih. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 9/368, poglavlje Ma dàe fi Zahir bin Hazam. El - Vaqia, 35, 36. Biljeì ga Et - Tirmizi E{ - [emailu, str.111. Hadis je hasenun bi {evahidihi. Hadis je vjerodostojan i biljeè ga Ahmed, 6/264 i Ebu - Davud 3/41, knjiga El - Dìhadu, poglavlje Fis - sebki aler - redùli. Biljeì ga Ebu - Jala. Njegovi prenosioci su ridàlus - sahih, osim Muhammeda bin Amra bin Alkame. Njegov hadis je hasen. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 4/316. Biljeì ga Et - Taberani u djelu Es - Sagir, sa senedom koji je hasen. Pogledaj Medme uz - zevaid, 8/193, poglavlje Radlu kadail - havaid`. Fethul - bari, 9/225, knjiga En - Nikahu, poglavlje En - Nisvtul - lati jehdinel - merete ila zevdiha. Buas je podru~je, dio Medine u kojem se prije islama vodio rat izme|u plemena Evsa i Hazredà i taj dan je nazvan Jevmu Buas. Pjesnici su o tome opjevali mnoge pjesme koje se pjevaju. Isto, 2/440, knjiga El - Idejni, poglavlje El - Hirabu ved - dereku jevmel - idi. Isto, 2/445, poglavlje Sunnetul - idejni li ehlil - islami. Isto, 2/440. Isto, 2/440. Isto. Isto. Pogledaj predaje u djelu Fethul - bari, 2/444. Biljeì ga Et - Tirmizi, 5/621, knjiga El - Menakibu, poglavlje Menakibu Umer, str. 18. On kaè da je hadis hasen sahih garib u ovom obliku. El - Kasas, 83. Lukman, 18. Sahihu Muslim, 2/89, knjiga El - Imanu, poglavlje Tahrimul - kibri. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 334, poglavlje Tahrimul - kidbri vel - idàbi. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 12/9, knjiga El - Libasu, poglavlje Raksirus - sijabi.
364
765

Sahihu Muslim, 2/115, knjiga El - Imanu, poglavlje Bejanus - selasetil - lezine la jukellimuhumullahu jevmel - kijameti. Isto, 16/173, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Tahrimul - kibri i El - Edebul - mufred 2/9, poglavlje El - Kibru. Edebul - mufred, 2/7 poglavlje El - Kibru. Sahihu Muslim, 16/173, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Istihabul - afvi vet - tevadui. Isto, 17/200, knjiga El - Dènnetu ve sifetu neimiha ve ehliha, poglavlje Es - Sifatul - leti jurefu biha fiddunja ehlul - dènneti. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 331, poglavlje Et - Tevaduu. Fethul - bari, 10/489, knjiga El - Edebu, poglavlje El - Kibru. Sahihu Muslim 6/165, knjiga El - Dùmuatu, poglavlje Et - Talimu fil - hutbeti. Fethul - bari, 5/199, knjiga El - Hibetu, poglavlje El - Kalilu minel - hibeti. El - Furkan, 67. El - hamisa je odje}a od svilene ili vunene tkanine koju su ljudi nekada obla~ili. Fethul - bari, 6/81, knjiga El - Dìhadu, poglavlje El - Hirasetu fil - gazvi fi sebilillahi. Sahihu Muslim, 14/64, knjiga El - Libasu vez - zinetu, poglavlje Tahrimut - tebehturi fil - me{ji. Fetava Ibnu - Tejmijje, 22/138, 139. Biljeì ga Et - Taberani u El - Kebir i njegovi prenosioci su sikatun. Pogledaj Med`meuz - zevaid, 8/188. Sahihu Muslim, 16/140, knjiga El - Birru ves - siletu el - adabu, poglavlje Terahumul - muminine ve teatufuhum. Isto, 16/139. Isto, 3/128, knjiga Et - Taharetu, poglavlje Vudùbu guslir - rid`lejni. Tabekatu Ibnu - Sadin, 3/363. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 14/312, knjiga Er - Rikaku, poglavlje Hifzul - lisani. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 379, knjiga El - Edebu, poglavlje Ikramud - dajfi. Biljeì ga El - Buhari u El - Edebul - mufred, 2/207, poglavlje Dàizetud - dajfi. Biljeì ga imam Ahmed, 4/155 i njegovi prenosioci su ridàlus - sahih. Pogledaj El - Edebul - mufred, 2/10, poglavlje Iza asbehad - dajfu mahrumen. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 11/320, knjiga El - Atimetu, poglavlje Taamul - isnesjni jekfis - selasete. Sahihu Muslim, 14/22, knjiga El - E{ribetu, poglavlje Fadiletul - muvasati fit taamil - kalili. El - Ha{r, 9. Fethul - bari, 8/631, knjiga Et - Tefsiru, poglavlje Ve jusirune ala enfusihim i Sahihu Muslim, 4/12, knjiga El - E{ribetu, poglavlje Ikramud - dajfi. On je Hatim Et - Taijj kao {to se navodi u djelu El - Ikdul - ferid,1/236. El - Ha{r, 9. Fethul - bari, 3/143, knjiga El - Dènaizu, poglavlje Men isteaddel - kefn i 4/318, knjiga El - Bujuu, poglavlje En - Nessadù.
766
767 768
769
770 771 772 773 774 775 776
777
778 779
780
781 782 783 784
785
786 787 788 789
790
791
792 793 794

795 796 797 798 799 800
365
801
802 803
804 805
806
807 808 809 810 811
812 813 814
815 816 817 818
819
820
821 822
823 824 825 826
Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 310, poglavlje El - Isaru vel - muvasatu. Isto, str. 741, knjiga El - Umurul - munhijj anha, poglavlje Tahrimus - suveri. Isto, 742. Isto. Isto, 743 Sahihu Muslim, 14/81, knjiga El - Libasu vez - zinetu, poglavlje Tahrimu tasviril - hajvani. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 744, knjiga El - Umurul - menhijjanha, poglavlje Tahrimu ittihazil - kelbi illa li sajdin ev ma{ijetin. Isto, str. 788, poglavlje Tahrimu istimali inaiz - zehebi vel - fiddati. Sahihu Muslim, 14/29, knjiga El - Libasu vez - zinetu, poglavlje Tahrimu istimali evaniz - zehebi velfiddati. Isto, 30. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 394, knjiga Adabut - taami, poglavlje Et - Tesmijetu fi evvelihi vel - hamdu fi ahirihi. Biljeè ga Ebu - Davud, 3/475, knjiga El - Atimetu, poglavlje Et - Tesmijetu i Et Tirmizi, 4/288, knjiga El - Atimetu, poglavlje Ma dàe - fit - tesmijetialet - taami. Sahihu Muslim, 13/191, knjiga El - E{ribetu, poglavlje Adaput - taami ve{ - {erabi Isto, str. 192 Isto, Isto. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 11/385, knjiga El - E{ribetu, poglavlje El - Bidaetu bilejmeni. To je bio Ibn - Abbas. Isto, 11/386, knjiga El - E{ribetu, poglavlje El - Bidaetu bil - ejmeni. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 399, knjiga Adabut - taami, poglavlje El - Eklu mimma - jelihi. Sahihu Muslim, 13/204, knjiga El - E{ribetu, poglavlje Istihbabu laikil - esabii. Isto, str. 13/207. Isto. Fethul - bari, 9/580, knjiga El - Atimetu, poglavlje Ma jekulu iza ferega min taamihi. Biljeè ga Ebu - Davud, 4/63, knjiga El - Libasu, poglavlje - prvo i Et - Tirmizi, 5/508, knjiga Ed - Davatu, str. 56. On kaè da je hadis hasen. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 11/290, knjiga El - Atimetu, poglavlje La jeibut - taame. Tj. predahnuo bi izvan posude. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 406, knjiga Adabut - taami, poglavlje Adabu{ - {erabi. Biljeì ga Et - Tirmizi, 4/302, knjiga El - E{ribetu, str. 13. On kaè da je hadis hasen. Isto, str. 15. On kaè da je hadis hasen sahih. En - Nur 27. En - Nisa 86.
366
827

Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 12/260, knjiga El - Istizanu, poglavlje Fadlus - selami. Muttefekun alejhi, Rijadus - salihin, str. 437, knjiga Es - Selamu, poglavlje Fadlus - selami, Rije~i iz jedne od predaja koje biljeì El - Buhari. Sahihu Muslim, 2/35, knjiga El - Imanu, poglavlje Bejanun ennehu la jedhulul - dènnete illelmuminune. Biljeì ga Ebu - Davud sa senedom koji je dèjjidun, 5/380, knjigu El - Edebu, poglavlje Fi fadli men bedees - selame. Biljeì ga El - Buhari u El - Edebul - mufred, 2/465, poglavlje Men heredè jusellim ve jusellem alejhi. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 437, knjiga Es - Selamu, poglavlje Fadlus - selami. En - Nur 61. Isto, str. 439, knjiga Es - Selamu, poglavlje Kejfijjetus - selami. Isto, str. 440, knjiga Es - Selamu, poglavlje Fi adabis - selami. Biljeì ga El - Buhari. Isto, str. 440 Biljeì ga Et - Tirmizi, 5/58, knjiga El - Istizanu, poglavlje Ma dàe fit - teslim alen nisai. On kaè da je hadis hasen. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 442, knjiga Es - Selamu, poglavlje Es - Selamu alessibjani. Sahihu Muslim, 14/14, knjiga El - E{ribetu poglavlje Ikramud - dajfi, Pogledaj Rijadus - salihin, str. 439. Biljeè ga Ebu - Davud, 5/386, knjiga El - Edebu, poglavlje Es - Selamu i Et - Tirmizi, 5/62, knjiga El - Istizanu, str. 15. On kaè da je hadis hasen. En - Nur, 27, 28. En - Nur, 59. Biljeì ga El - Buhari u El - Edebul - mufred, 2/513, poglavlje Kejfe jekumu indel - babi. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 445, knjiga Es - Selamu, poglavlje El - istizanu ve adabuhu. Biljeì ga El - Buhari u El - Edebul - mufred, 2/518 poglavlje Iza kale: E edhulu ve lem jusellim. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 445. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 447, knjiga Es - Selamu, poglavlje Fi bejanin ennes - sunnete en jusemmil - mustezinu nefsehu. Isto. Isto. En - Nur, 28. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 445, knjiga Es - Selamu, poglavlje El - istizanu ve adabuhu. Fethul - bari, 11/26, knjiga El - Istizanu, poglavlje Et - Teslim vel - istizanu i Sahihu Muslim, 14/130, knjiga El - Adabu, poglavlje El - Istizanu. Sahihu Muslim, 14/134, knjiga El - Adabu, poglavlje El - Istizanu. Biljeè ga Ebu - Davud, 5/164, knjiga El - Istizanu, str. 16 i Et - Tirmizi, 5/73, knjiga El - Istizanu, str. 29 i on kaè da je hadis hasen sahih garib.
828
829
830
831
832
833 834 835 836 837
838
839
840
841 842 843 844
845
846
847 848 849 850
851
852 853

854
367
855
856
857
858
859 860
861
862 863 864 865 866
867 868
869 870 871
872
873
874
875 876
877 878
879
Biljeè ga Ebu - Davud, 5/175, knjiga El - Edebu, str. 24 i Et - Tirmizi, 5/73, knjiga El - Edebu, str. 11. On kaè da je hadis hasen sahih. Biljeì ga El - Buhari u El - Edebul - mufred, 2/580, poglavlje Iza rea kavmen jetenadùne fe la jedhulu meahum. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 12/296, 297, knjiga El - Istizanu, poglavlje La jukimur - redùle min medìlisihi iza hadare. Sahihu Muslim, 14/161, knjiga Es - Selamu, poglavlje La jetenadà isnanun dune salisin. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/90, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje La jetendà isnani dunes - salisi. El - Muvetta, 2/988, knjiga El - Kelamu, (6.) Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 207, poglavlje Tevkirul - ulemai vel - kibari ve ehlil - fadili. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 207, poglavlje Tevkirul - ulemai vel - kibari ve ehlil - fadli. Tj. ko zanemaruje da u~i Kuran i da radi prema onome {to se nalazi u njemu. Biljeì ga Ebu - Davud, 5/174, knjiga El - Edebu, str. 23. Hadis je hasen. Sahihu Muslim, 1/55. Isto, 14/138, knjiga El - Adabu, poglavlje Tahrimun - nezari fi bejti gajrihi. Fethul - bari, 10/611, knjiga El - Edebu, poglavlje Iza tesaebe fel - jeda jedehu ala fihi i Sahihu Muslim, 18/123, knjiga Ez - Zuhdu, poglavlje Kerahetut -tesaubi. Sahihu Muslim, 18/122, knjiga Ez - Zuhdu, poglavlje Kerahetut - tesaubi. Fethul - bari, 10/611, knjiga El - Edebu, poglavlje Iza tesaebe fel - jeda jedehu ala fihi. Isto, 10/6608, poglavlje Iza atase kejfe ju{emmitu. Sahihu Muslim, 18/121, knjiga Ez - Zuhdu, poglavlje Te{mitul - atisi. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 448, knjiga Es - Selamu, poglavlje Istihabu te{mitilatisi. Biljeè ga Ebu - Davud, 5/288, knjiga El - Edebu, str. 98 i Et - Tirmizi, 5/86, knjiga El - Edebu, str. 6. On kaè da je hadis hasen sahih. Tj. neka ne traì od ~ovjeka da pusti svoju ènu kako bi se ova udala za njega i kako bi ona imala sve ono {to je kod njega imala razvedena èna. Fethul - bari, 4/352, 453, knjiga El - Bujuu, poglavlje La jebiu ala beji ehihi i Sahihu Muslim, 9/198, knjiga En - Nikahu, poglavlje Tahrimu hitbetir - redùl ala hitbeti ehihi, a tekst ovog hadisa je kod Muslima. Fethul - bari, 9/219, knjiga En - Nikahu, poglavlje E{ - [urutu elleti la tehilu fin - nikahi. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 13/60, knjiga El - Birru ves - siletu, poglavlje Juhibbu li ehihi ma juhibbu li nefsihi. El - meretu bejnel - fikhi vel - kanuni, str.176. Ovo je izraàvanje hereti~kog Zapada: Priroda umjesto Allah, Stvoritelj, nakon {to je Zapad okrenuo le|a vjeri. El - Meretu bejnel - fikhi vel - kanuni, str.178.
368
880 881

Ibid, str.179. Pogledaj poglavlje Ponosna je svojom islamskom li~no{}u i svojom istinitom vjerom, str.58. El - meretu bejnel - fikhi vel - kanuni , str.181. El - Maida, 50. Pogledaj Fethul - bari ,10/332, knjiga El - Libasu , poglavlje El - Mute{ebbihine bin - nisai vel - mute{ebbihatu bir - ridàli. Pogledaj Fethul - bari ,10/333, knjiga El - Libasu , poglavlje Ihradùl - mute{ebbihine bin - nisai minel - bujuti. Hadis je vjerodostojan a biljeè ga Ebu - Davud, 4/86, knjiga El - Libasu i Ibn - Hiban (13) 63, knjiga El - Hazru vel - ibahatu , poglavlje El - Lanu. Ez - Zarijat, 56. Misli se na to da ima bogatstvo u devama koje bi podijelio kao sadaku. Fethul - bari , 7/476, knjiga El - Megazi, poglavlje Gazvetu Hajber. Sahihu Muslim , 16/227, knjiga El - Ilmu, poglavlje Men senne sunneten haseneten. Fethul - bari , 6/496, knjiga Ehadisul - enbijai, poglavlje Ma zukire an Beni Israil. Biljeì ga Et - Tirmizi, 5/34, knjiga El - Ilmu, str.7. On kaè da je hadis hasen sahih. Et - Tevba, 71. Sahihu Muslim, 2/22, knjiga El - Imanu, poglavlje Bejanu kevnin - nehji anil - munkeri minel - imani. Sahihu Muslim , 2/37, knjiga El - Imanu, poglavlje Bejanun enned - dine en - nasihatu. Biljeè ga Ahmed i Et - Taberani, a njihovi prenosioci su sukatun. Pogledaj Medmeuz - zevaid, 7/263, poglavlje Fi ehlil - marufi ve ehlil - munkeri. El - Maida, 105. Hajatus - sahabeti, 3/233. Biljeì ga Et - Taberani i njegovi prenosioci su ridàlus - sahih, 10/146. En - Nahl, 125. To jest, ja sam se obavezao da vam vazim u razli~itim danima. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 374, knjiga El - Edebul - mufred, poglavlje Fil - vazi vel - iktisadi fihi. Tj. jedan od klanja~a. Tj. da traè od mene da u{utim, rasrdio sam se. Tj. To im ne zabranjuje njihovo stanovi{te i to, doista, ne koristi niti {teti. Sahihu Muslim, 5/20, knjiga El - Mesadìdu, poglavlje Tahrimul - kelami fis - salati. Hajatus - sahabeti, 3/129. Fethul - bari, 1/188, knjiga El - Ilmu, poglavlje Men eadel - hadise selasen li jufheme anhu. Biljeì ga Ebu - Davud, 4/360, knjiga El - Edebu - mufred, str. 21, a njegov sened je sahihun. El - Kehf, 28. Ibid, 66. Ibid, 67.
882 883 884
885
886
887 888 889 890
891 892 893 894
895 896
897 898 899 900 901 902
903 904 905 906 907 908
909
910 911 912

913 914
369
915
916
917 918 919
920 921 922
923
924
925
926
927
928 929
930
931 932
933
934
935
936 937
Ibid, 69. Sahihu Muslim , 16/185, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu , poglavlje El Ervahu dùnudun mudènnedetun. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str.211, poglavlje Zijaretu ehlil - hajri ve mudalesetuhum. Ona je odgojteljica Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,i njegova slu{kinja u djetinjstvu. Vjerovjesnik, s.a.v.s., oslobodio ju je ropstva kada je odrastao i oènio se njom Zejd bin Harise, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., po{tovao ju je i ~inio joj dobro~instvo. Govorio bi: Ummu Ejmen je moja majka. Sahihu Muslim , 16/9, knjiga Fedailus - sahabeti, poglavlje Fedailu Ummu Ejmen. Tj. ~ist je od grijeha zbog njegove {utnje. Biljeì ga El - Buhari u El - Edebul - mufred, 1/505, poglavlje Innes - selame jed`ziu mines - sarimi. El - Hudùrat, 9. El - Hudùrat, 10. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin , str.687, knjga El - Umurul - menhijju anha , poglavlje Bejanun ma jeduzu minel - kezibi. Sahihu Muslim , 16/157, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu , poglavlje Tahrimul - kezibi ve bejanun ma jubahu minhu. Biljeì ga El - Buhari u El - Edebul - mufred, 1/478, poglavlje Ellezi jasbiru ala ezan - nasi. Biljeì ga Et - Tirmizi, 4/380, knjiga El - Birru ves - siletu, str. 87. Hadis je hasenun - dèjjidun - garibun. biljeè ga Ebu - Davud, 2/172, knjiga Ez - Zekatu, str. 548 i Ahmed, 2/68, i njegov sened je sahihun. Biljeì ga El - Buhari u El - Edebul - mufred, 1/310, poglavlje Men lem je{kurin - nase. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 452, poglavlje Ijadetul - meridi. Sahihu Muslim, 14/143, knjige Es - Selamu, poglavlje Min hakkil - muslimi lil - muslimi reddus - selami. Fethul - bari, 9/517, knjiga El - Atimetu, poglavlje Kulu min tajjibatin ma rezaknakum. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 451, poglavlje Ijadetul - meridi. Sahihu Muslim, 16/125, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Fadlu ijadetil - meridi. Sahihu Muslim, 16/125, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Fadlu ijadetil - meridi Sahihu Muslim, 16/125, knjiga El - Birru ves - siletu vel - adabu, poglavlje Fadlu ijadetil meridi. Fethul - bari, 3/219, knjiga El - Dènaizu, poglavlje Hel jarudu ales - sabijji el islamu. Biljeì ga El - Buhari El - Edebul - mufred, 1/633, poglavlje Ejne jakudul - aidu. Muttefekun alejhi. Pogledaj Rijadus - salihin, str. 454, knjiga Ijadetul - meridi, poglavlje Fi ma jeddei lil - meridi.
370
938 939 940

Fethul - bari, 10/118, knjiga El - Merda, poglavlje Ijadetul - arabi. Isto, 10/117, poglavlje Ijadetun - nisair - ridàle. Sahihu Muslim, 2/57, knjiga El - Imanu, poglavlje Itlakul - kufri alet - tani fin - nesebi ven - nijahati. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 5/436, knjiga El - Dènaizu, poglavlje En - Nehju anin - nijahati en - nedebi. Sahihu Muslim, 2/110, knjiga El - Imanu, poglavlje Tahrimu darbil - hududi ve {ekkil - dùjubi. Sahihu Muslim, 6/224, 225, knjiga El - Dènaizu, poglavlje El - Bukau alel - mejjiti. Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 5/429, knjiga El - Dènaizu, poglavlje El - Bukau alel - mejjiti. Biljeè ga El - Buhari i Muslim Pogledaj Rijadus - salihin, str. 463, knjiga Ijadetul - meridi, poglavlje Dèvaul - bukai alel - mejjiti bi gajri nedebin ve la nijahatin. Tj. iz gornjeg dijela Medine. Tj. u plakanju i naricanju. Prvi put: Nakon {to je du{a Ebu - Selemea preselila na onaj svijet, uznemirili su se ~lanovi njegove porodice, te im je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Molite za sebe samo dobro, jer meleki kaù Amin nakon onoga {to vi kaète, a potom je molio Allaha za Ebu - Selemu. A drugi put: Nakon {to je du{a Ummu Seleme govorila samo sebi da ga oplakuje, a potom je odustala od toga. Sahihu Muslim, 6/224, knjiga El - Dènaizu, poglavlje El - Bukau alel - mejjiti. Fethul - bari, 3/176, knjiga El - Dènaizu, poglavlje Ma junha minen - nuhi vel - bukai i Sahihu Muslim, 6/237, knjiga El - Dènaizu, poglavlje Tahrimun - nijahati. El - Mumtehine, 12. Sahihu Muslim, 6/238, knjiga El - Dènaizu, poglavlje Tahrimun - nijahati. Isto, 6/235. Musnedu imami Ahmed, 2/362, a njegovi prenosioci su i sikatun. Fethul - bari, 3/144, knjiga El - Dènaizu, poglavlje Itbaun - nisail - dènaize i Sahihu Muslim, 7/2, knjiga El - Dènaizu, poglavlje Nehjun - nisai an itbail dènaiz. En - Nisa, 78.
941
942
943 944
945
946 947 948
949 950
951 952 953 954 955
956
371
SADR@AJ
PREDGOVOR ......................................................................................................................................... 5 @ENA MUSLIMANKA PREMA SVOME GOSPODARU ............................................................................... 7 BUDNA VJERNICA ............................................................................................................................ 9 OBO@AVA SVOGA GOSPODARA ................................................................................................... 11 OBAVLJA PET NAMAZA .................................................................................................................. 11 POVREMENO PRISUSTVUJE D@EMATU U D@AMIJI ....................................................................... 13 PRISUSTVUJE BAJRAM - NAMAZIMA ............................................................................................ 18 KLANJA POTVR\ENE SUNNETE I NAFILE .................................................................................... 20 LIJEPO OBAVLJA NAMAZ .............................................................................................................. 22 UDJELJUJE ZEKAT ZA SVOJ IMETAK ........................................................................................... 23 POSTI MJESEC RAMAZAN I NO]U KLANJA .................................................................................. 24 POSTI NAFILE ................................................................................................................................ 26 HAD@ OBAVLJA .............................................................................................................................. 27 OBAVLJA UMRU ............................................................................................................................. 27 POKORNA JE NAREDBI SVOGA GOSPODARA ............................................................................. 28 NE OSAMLJUJE SE SA ONIM KO JOJ NIJE MAHREM .................................................................. 32 PRIDR@AVA SE [ERIJATSKOG HID@ABA - POKRIVANJA ............................................................ 33 IZBJEGAVA APSOLUTNO MIJE[ANJE S MU[KARCIMA ............................................................... 37 NE RUKUJE SE S MU[KARCIMA OSIM S MAHREMIMA ................................................................ 38 PUTUJE SAMO S MAHREMOM ....................................................................................................... 38 ZADOVOLJNA JE S ALLAHOVIM KADAOM I KADEROM ............................................................... 39 ONA JE TA KOJA SE KAJE ............................................................................................................ 40 OSJE]A ODGOVORNOST ZA ^LANOVE SVOJE PORODICE ........................................................ 40 NJEN CILJ JE ZADOVOLJSTVO ALLAHA, D@.[. ........................................................................... 41 POKORNA JE SVIM ASPEKTIMA ROBOVANJA ALLAHU, D@.[. ................................................... 42 RADI NA POTPOMAGANJU ALLAHOVE, D@.[., VJERE ................................................................. 43 PONOSNA JE SVOJOM ISLAMSKOM LI^NO[]U I SVOJOM ISTINITOM VJEROM ....................................................................................................................... 54 PRIVR@ENA JE SAMO ALLAHU, D@.[. ........................................................................................... 59 ISPUNJAVA SVOJU OBAVEZU POZIVANJA ÎNJENJU DOBRA I ODVRA]ANJA OD ZLA .................................................................................................... 61
372
Li~nost ène muslimanke MNOGO UÎ KURAN ....................................................................................................................... 63
@ENA MUSLIMANKA NASPRAM SAME SEBE ........................................................................................ 65 UVOD ...................................................................................................................................................... 67 NJENO TIJELO ...................................................................................................................................... 68 UMJERENA JE U SVOJOJ HRANI I PI]U ...................................................................................... 68 PRAKTIKUJE TJELESNE VJE@BE .................................................................................................. 69 ONA JE ÎSTOG TIJELA I ODJE]E ............................................................................................... 69 VODI BRIGU O SVOJIM USTIMA I SVOJIM ZUBIMA ..................................................................... 71 VODI BRIGU O ULJEP[AVANJU SVOJE KOSE ............................................................................. 72 ONA JE LIJEPE SPOLJA[NOSTI ................................................................................................... 73 ONA SE NE]E OKLIZNUTI PRED POKAZIVANJEM DRA@I I PRETJERIVANJEM S UKRASIMA ................................................................................................. 75 NJEN UM ............................................................................................................................................ 76 BRINE SE DA SVOM UMU PODARI ZNANJE .................................................................................. 76 ONO [TO @ENA MUSLIMANKA TREBA NAUÎTI I TEMELJITO POZNAVATI .............................................................................................................. 79 NADARENOST I SPOSOBNOST @ENE MUSLIMANKE U NAUCI ..................................................... 80 ONA JE DALEKO OD BILO KAKVIH IZMI[LJOTINA I PRAZNOVJERJA ........................................................................................................................... 83 ONA KONTINUIRANO UÎ I ÎTA ................................................................................................... 83 NJENA DU[A ..................................................................................................................................... 84 USTRAJAVA U IBADETU I Î[]ENJU DU[E .................................................................................. 84 IZABIRE ÊSTITU PRIJATELJICU I OBAVEZNO PRISUSTVUJE DRU@ENJIMA NA KOJIM SE UÎ O VJERI ..................................................................................... 85 ÊSTO IZGOVARA TRADICIONALNE KONSTRUKCIJE I DOVE ..................................................... 86 @ENA MUSLIMANKA PREMA SVOJIM RODITELJIMA ............................................................................ 89 POSLU[NA JE PREMA NJIMA ........................................................................................................ 91 ONA ZNA NJIHOVU VRIJEDNOST I VELIÎNU I SVOJE OBAVEZE PREMA NJIMA ................................................................................................ 91 ÎNI DOBROÎNSTVO PREMA SVOJIM RODITELJIMA IAKO NISU MUSLIMANI .................................................................................................................. 94 STRAHUJE OD NEPOSLU[NOSTI PREMA NJIMA .......................................................................... 95 ÎNI DOBROÎNSTVO PREMA MAJCI, A ZATIM PREMA OCU ...................................................... 95 NA LIJEP NAÎN ÎNI IM DOBROÎNSTVO ................................................................................... 97 @ENA MUSLIMANKA NASPRAM SVOGA MU@A ................................................................................... 101
373
BRAK U ISLAMU ........................................................................................................................... 103 NA LIJEP NAÎN IZABIRE MU@A .................................................................................................. 104 POKORNA JE I POSLU[NA SVOME MU@U .................................................................................. 108 ÎNI DOBROÎNSTVO PREMA NJEGOVOJ MAJCI I PO[TUJE NJEGOVU PORODICU ............................................................................................... 118 UMILJAVA SE SVOM MU@U I BRINE O NJEGOVOM ZADOVOLJSTVU ................................................................................................... 120 NE OTKRIVA NJEGOVU TAJNU .................................................................................................... 123 STAJE UZ NJEGA I S NJIM UÊSTVUJE U ISKAZIVANJU MI[LJENJA ........................................................................................................ 125 PODSTIÊ GA NA TRO[ENJE NA ALLAHOVOM PUTU ............................................................... 129 POTPOMA@E GA U POKORNOSTI PREMA ALLAHU .................................................................... 130 ISPUNJAVA NJEGOVU DU[U ....................................................................................................... 130 ULJEP[AVA MU SE ...................................................................................................................... 131 VESELO, RADOSNO I ZAHVALNO GA DOÊKUJE ...................................................................... 132 SUDJELUJE U NJEGOVOJ RADOSTI I @ALOSTI ......................................................................... 133 NE GLEDA U DRUGE MU[KARCE ................................................................................................ 133 NE OPISUJE MU DRUGU @ENU .................................................................................................... 134 OMOGU]AVA MU MIR, ODMOR I UTOÎ[TE ............................................................................... 134 ONA MNOGO PRA[TA I VELIKODU[NA JE ................................................................................. 135 ONA JE MUDRA I SNA@NE LI^NOSTI ......................................................................................... 135 ONA JE JEDNA OD NAJUSPJE[NIJIH SUPRUGA ....................................................................... 140 @ENA MUSLIMANKA NASPRAM SVOJE DJECE .................................................................................. 141 UVOD .................................................................................................................................................... 143 ONA ZNA ZA SVOJU NAJVE]U ODGOVORNOST NASPRAM SVOJE DJECE ............................................................................................................ 143 U NJIHOVOM ODGOJU KORISTI SE NAJUSPJE[NIJIM METODAMA .................................................................................................... 146 UKAZUJE IM SVOJU LJUBAV I NJE@NOST ................................................................................. 146 NE PRAVI RAZLIKU IZME\U SVOJIH SINOVA I K]ERI ............................................................... 148 U SVOJOJ NJE@NOSTI I BRIZI NE PRAVI RAZLIKU IZME\U SINOVA I K]ERI ............................................................................................................. 149 NE PROKLINJE SVOJU DJECU .................................................................................................... 151 PAZI NA SVE ONO [TO OSTAVLJA TRAGA NA NJIHOV RAZVOJ I USMJERENJE ........................................................................................... 152
374
Li~nost ène muslimanke USA\UJE U NJIH PLEMENITO VLADANJE .................................................................................. 153
@ENA MUSLIMANKA NASPRAM SVOJIH SNAHA I ZETOVA ................................................................ 155 a) PREMA SVOJIM SNAHAMA ......................................................................................................... 157 ODNOS PREMA SVOJOJ SNAHI .................................................................................................. 157 IZABIRE SEBI DOBRU SNAHU ...................................................................................................... 157 PRIHVATA REALNOST NJENE PRISUTNOSTI U BRA^NOJ ZAJEDNICI ........................................................................................ 158 SAVJETUJE, A NE ZALAZI U PRIVATNE STVARI ........................................................................ 159 ÎNI JOJ DOBROÎNSTVO I LIJEPO POSTUPA PREMA NJOJ ................................................... 159 MUDRA JE I PRAVEDNA PRILIKOM PRESU\IVANJA SVOJOJ SNAHI ............................................................................................................................ 160 B) NASPRAM SVOJIH ZETOVA ....................................................................................................... 161 ODNOS PREMA ZETU ................................................................................................................... 161 IZABIRE SEBI DOBROG ZETA ...................................................................................................... 161 PO[TUJE GA I ÎNI MU DOBROÎNSTVO ................................................................................... 162 SAVJETUJE SVOJU K]ER DA BUDE POSLU[NA SVOME MU@U I DA LIJEPO POSTUPA PREMA NJEMU ............................................................... 162 ONA JE PRAVEDNA I NIJE PRISTRASNA PREMA SVOJOJ K]ERI ................................................................................................................ 163 MUDRA I SNALA@LJIVA PRI SUOÂVANJU S PROBLEMIMA ..................................................... 164 @ENA MUSLIMANKA NASPRAM SVOJE RODBINE I MAHREMA .......................................................... 167 @ENA MUSLIMANKA I BLI@A RODBINA ........................................................................................ 169 PA@NJA ISLAMA PREMA ODR@AVANJU RODBINSKIH VEZA ...................................................... 169 @ENA MUSLIMANKA OBILAZI RODBINU U SKLADU S UPUTOM ISLAMA ......................................................................................................................................... 174 ODR@AVA RODBINSKE VEZE SA SVOJIM BLI@NJIM, MAKAR BILI I NEMUSLIMANI ....................................................................................................... 176 ODR@AVANJE RODBINSKH VEZA RAZUMIJE U [IROKOM ZNAÊNJU TOG POJMA .......................................................................................... 177 OBILAZI SVOJE BLI@NJE I ONDA KADA JE ONI NE OBILAZE .......................................................................................................... 178 @ENA MUSLIMANKA NASPRAM SVOJIH KOM[IJA ............................................................................. 181 MUSLIMANKA ÎNI DOBROÎNSTVO I OMILJENA JE KOD SVOJIH KOM[IJA ...................................................................................... 183 PRIDR@AVA SE UPUTE ISLAMA U POGLEDU PREPORUKE
375
ÎNJENJA DOBROÎNSTVA KOM[IJAMA .................................................................................... 183 SVOJIM KOM[IJAMA VOLI ONO [TO VOLI SAMOJ SEBI .......................................................... 185 LIJEPO SE PONA[A PREMA SVOJIM KOM[IJAMA U SKLADU SA SVOJIM MOGU]NOSTIMA .................................................................................... 186 OBRA]A POSEBNU PA@NJU NA DOBROÎNSTVO PREMA KOM[IJAMA, MAKAR ONI BILI NEMUSLIMANI ............................................................................ 187 U SVOM DOBROÎNSTVU PREMA KOM[IJAMA DAJE PREDNOST BLI@IMA ........................................................................................................... 188 ISKRENA MUSLIMANKA NAJBOLJA JE KOM[INICA ................................................................... 188 LO[A KOM[INICA I NJENA CRNA STRANA ................................................................................. 189 LO[A KOM[INICA LI[ENA JE BLAGODATI IMANA ..................................................................... 189 LO[A JE KOM[INICA @ENA ÎJE DJELO JE UZALUDNO ........................................................... 190 MUSLIMANKA NE USKRA]UJE PRU@ANJE POMO]I SVOJIM KOM[IJAMA ................................................................................................................... 191 STRPLJIVA JE KADA JOJ NJENE KOM[INICE NANOSE ZLO .................................................... 192 @ENA MUSLIMANKA NASPRAM SVOJIH SESTARA I PRIJATELJICA ................................................. 195 VOLI IH I PRIJATELJUJE S NJIMA U IME ALLAHA ..................................................................... 197 STUPANJ ONIH KOJE SE VOLE U IME ALLAHA ......................................................................... 198 UTICAJ LJUBAVI U IME ALLAHA NA @IVOT MUSLIMANA I MUSLIMANKI ......................................................................................................... 200 NE PREKIDA VEZE SA SVOJIM SESTRAMA I NE ODBACUJE IH ....................................................................................................................... 201 BLAGA JE PREMA NJIMA I PRA[TA IM ....................................................................................... 203 DOÊKUJE SVOJE SESTRE MUSLIMANKE VEDRA LICA .......................................................... 205 ONA IH SAVJETUJE ..................................................................................................................... 205 ÎNI IM DOBROÎNSTVO I ODANA IM JE .................................................................................... 207 NJE@NA JE PREMA NJIMA ........................................................................................................... 208 NE OGOVARA IH .......................................................................................................................... 209 IZBJEGAVA S NJIMA SVA\U I [ALU KOJA [TETI I IZBJEGAVA IZNEVJERITI OBE]ANJE ....................................................................................... 210 DARE@LJIVA JE, VELIKODU[NA I PLEMENITO SE PONA[A PREMA SVOJIM SESTRAMA ......................................................................................... 210 POTAJNO UÎ DOVU SVOJIM SESTRAMA .................................................................................. 212 @ENA MUSLIMANKA NASPRAM SVOJE ZAJEDNICE I DRU[TVA ....................................................... 215 UVOD .................................................................................................................................................... 217
376
Li~nost ène muslimanke LIJEPOG JE MORALA .................................................................................................................. 218 ISKRENA ....................................................................................................................................... 221 LA@NO NE SVJEDOÎ ................................................................................................................... 221 SAVJETUJE .................................................................................................................................. 222 UPU]UJE NA DOBRO ................................................................................................................... 223 NE VARA, NE OBMANJUJE I NE IZDAJE ..................................................................................... 224 IZVR[AVA OBE]ANJE .................................................................................................................. 225 KLONI SE LICEMJERSTVA ........................................................................................................... 227 ODLIKUJE SE STIDOM ................................................................................................................. 229 ÊDNA JE I PONOSNE DU[E ...................................................................................................... 230 NE MIJE[A SE U ONO [TO JE SE NE TIÊ ............................................................................... 230 IZBJEGAVA ZADIRANJE U ÂST LJUDI I ISTRA@IVANJE NJIHOVIH SLABOSTI ....................... 231 ONA JE DALEKO OD LICEMJERJA .............................................................................................. 233 PRAVEDNA JE U SVOM PRESU\IVANJU .................................................................................... 235 NE ÎNI NASILJE .......................................................................................................................... 236 PRAVEDNO POSTUPA PREMA ONOME KOGA NE VOLI ............................................................. 237 NIJE ZLOBNA NI PREMA KOME ................................................................................................... 239 KLONI SE SUMNJIÊNJA ............................................................................................................. 240 ÛVA SVOJ JEZIK OD GIBETA I NEMIMETA .............................................................................. 241 KLONI SE PSOVKE I BESTIDNOG GOVORA ............................................................................... 243 NE RUGA SE NIKOME .................................................................................................................. 244 BLAGO POSTUPA PREMA LJUDIMA ............................................................................................ 245 MILOSTIVA JE .............................................................................................................................. 247 POMA@E LJUDIMA I OTKLANJA NEVOLJU OD NJIH ................................................................... 250 POMA@E @ENI U NEVOLJI ............................................................................................................ 253 ONA JE PLEMENITA I VELIKODU[NA ......................................................................................... 254 NE PRIGOVARA NA ONOME [TO IM DADNE .............................................................................. 259 BLAGA JE (DOBRODU[NA) .......................................................................................................... 260 TOLERANTNA JE, NE MRZI I NIJE PAKOSNA ............................................................................. 262 OLAK[AVA, A NE OTE@AVA ........................................................................................................ 266 NIJE ZAVIDNA .............................................................................................................................. 266 UDALJENA JE OD HVALISAVOSTI I @ELJE ZA ISTICANJEM ...................................................... 268 KLONI SE CIJEPIDLAÊNJA I IZVJE[TAÊNOSTI ..................................................................... 269 NJENA LI^NOST OMILJENA JE KOD LJUDI ................................................................................ 269 PRISNA JE PRIJATELJICA ........................................................................................................... 271 ÛVA TAJNU ................................................................................................................................. 272
377
VEDROG JE LICA ......................................................................................................................... 274 PRIJATNA JE I SIMPATI^NA ........................................................................................................ 275 UNOSI RADOST U SRCA .............................................................................................................. 277 NIJE STROGA ............................................................................................................................... 277 NIJE OHOLA ................................................................................................................................. 279 SKROMNA JE ................................................................................................................................ 281 UMJERENA JE U OBLAÊNJU I SPOLJA[NOSTI ........................................................................ 282 PRIDAJE VA@NOST VRIJEDNIM STVARIMA ................................................................................ 283 ZAINTERESOVANA JE ZA STANJE MUSLIMANA ......................................................................... 284 UGO[]UJE GOSTA ...................................................................................................................... 285 VI[E VOLI DRUGIMA NEGO SEBI ............................................................................................... 287 SVOJE ADETE MJERI MJERILIMA ISLAMA ................................................................................. 288 PRIDR@AVA SE ISLAMSKOG BONTONA PRI JELU I PI]U .......................................................... 291 PRIDR@AVA SE ISLAMSKOG POZDRAVA .................................................................................... 295 NE ULAZI U KU]E DRUGIH OSIM S DOPU[TENJEM .................................................................. 298 NA SIJELU SJEDA GDJE IMA MJESTA ........................................................................................ 301 NE DO[APTAVA SE S DRUGOM @ENOM U PRISUSTVU TRE]E ................................................. 302 PO[TUJE STARIJE I UÊNE @ENE .............................................................................................. 303 NE UPIRE SVOJ POGLED U UNUTRA[NJOST TU\E KU]E ........................................................ 305 IZBJEGAVA ZIJEVANJE NA SIJELU KOLIKO JE GOD TO MOGU]E ......................................... 305 PRIDR@AVA SE ISLAMSKOG BONTONA PRI KIHANJU ............................................................... 306 NE @ELI RAZVOD BRAKA DRUGOJ @ENI KAKO BI JOJ TA @ENA USTUPILA SVOJE MJESTO . 307 ODABIRE POSAO KOJI ODGOVARA NJENOJ @ENSTVENOSTI ................................................. 309 NE OPONA[A MU[KARCE ........................................................................................................... 312 POZIVA KA ISTINI ........................................................................................................................ 314 NARE\UJE ÎNJENJE DOBRA, A ODVRA]A OD ZLA ................................................................. 315 SNALA@LJIVA JE I MUDRA U SVOM MISIONARSTVU ................................................................. 317 DRU@I SE S KREPOSNIM @ENAMA .............................................................................................. 319 TE@I KA IZMIRENJU ME\U MUSLIMANKAMA .............................................................................. 321 DRU@I SE SA @ENAMA I STRPLJIVO PODNOSI NJIHOVO UZNEMIRAVANJE ............................ 322 UVA@AVA UÎNJENO JOJ DOBRO I ZAHVALJUJE NA NJEMU ................................................... 323 OBILAZI BOLESNE ....................................................................................................................... 324 NE NARIÊ ZA UMRLIM ................................................................................................................ 328 NE PRATI D@ENAZU ...................................................................................................................... 331 POGOVOR ...................................................................................................................................... 333 BILJE[KE ........................................................................................................................................ 337

Licnost Zene Muslimanke

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Licnost Zene Muslimanke

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

LI^NOST @ENE MUSLIMANKE

ONAKO KAKO JE PRIKAZUJU KURAN I SUNNET Dr. Muhammed Ali el - Ha{imi

Sarajevo, 2001 - 1422. H.G.

Tre}e izdanje Izdava~

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

@ENA MUSLIMANKA PREMA SVOME GOSPODARU

Li~nost `ene muslimanke

Li~nost `ene muslimanke

OBO@AV OBO@AVA SVOGA GOSPODARA

OBAVLJA OBAVLJA PET NAMAZA

Li~nost `ene muslimanke

Li~nost `ene muslimanke

POVREMENO PRISUSTVUJE D@EMATU D@EMATU U D@AMIJI

Li~nost `ene muslimanke

Li~nost `ene muslimanke

Li~nost `ene muslimanke

Li~nost `ene muslimanke

Li~nost `ene muslimanke

PRISUSTVUJE BAJRAM - NAMAZIMA

Li~nost `ene muslimanke

Li~nost `ene muslimanke

KLANJA POTVR\ENE SUNNETE I NAFILE

Li~nost `ene muslimanke

Li~nost `ene muslimanke

OBAVLJA LIJEPO OBAVLJA NAMAZ

Li~nost `ene muslimanke

ZEKAT IMETAK UDJELJUJE ZEKAT ZA SVOJ IMETAK

Li~nost `ene muslimanke

POSTI MJESEC RAMAZAN I NO]U KLANJA

Li~nost `ene muslimanke

Li~nost `ene muslimanke

Li~nost `ene muslimanke

OBAVLJA HAD@ OBAVLJA

OBAVLJA OBAVLJA UMRU

Li~nost `ene muslimanke

POKORNA JE NAREDBI SVOGA GOSPODARA

Li~nost `ene muslimanke

Li~nost `ene muslimanke

Li~nost `ene muslimanke

Li~nost `ene muslimanke

NE OSAMLJUJE SE SA ONIM KO JOJ NIJE MAHREM

Li~nost `ene muslimanke

PRIDR@AV [ERIJATSKOG PRIDR@AVA SE [ERIJATSKOG HID@ABA-POKRIVANJA HID@ABA-POKRIVANJA

Li~nost `ene muslimanke

Li~nost `ene muslimanke

Li~nost `ene muslimanke

Li~nost `ene muslimanke

IZBJEGAV IZBJEGAVA APSOLUTNO MIJE[ANJE S MU[KARCIMA

Li~nost `ene muslimanke

NE RUKUJE SE S MU[KARCIMA OSIM S MAHREMIMA

PUTUJE SAMO S MAHREMOM

Li~nost `ene muslimanke

ZADOVOLJNA JE S ALLAHOVIM KADAOM I KADEROM

Li~nost `ene muslimanke

TA ONA JE TA KOJA SE KAJE

OSJE]A ODGOVORNOST ZA ^LANOVE SVOJE PORODICE

Li~nost `ene muslimanke

NJEN CILJ JE ZADOVOLJSTVO ALLAHA, D@.[.

Li~nost `ene muslimanke

POKORNA JE SVIM ASPEKTIMA ROBOVANJA ROBOVANJA ALLAHU, D@.[.

Li~nost `ene muslimanke

RADI NA POTPOMAGANJU ALLAHOVE, D@.[., VJERE

Li~nost `ene muslimanke