SPOZNAJA: praktina, poetika i teoretska.

2 DIJELA DUE: razumni(znanstveni i rasudbeni) i nerazumni.

Razumni znanstveni dio, funkcija mu je spoznaja istine, sposobnosti kojima dolazi do istine su mu vrline. On se bavi nepromjenjivim, ne nastalim, ne propadljivim, neim to ne moe bit drukije. U razumni(znanstveni) dio due spadaju dijanoretike vrline-znanost( bavi se matematikom, fizikom i metafizikom, oituje se u sposobnosti dokazivanja) , umnost( sposobnost koja se bavi naelim, bavi se poelima znanosti, kod umnosti sve ima svoje principe i ona se tim bavi) i mudrost(vrhunac ljudskog znanja, odnosi se na boanske stvari, nauzvienije stvari, vrjednija je od razboritosti, svrha mudrosti je sama mudrost).

Razumni rasudbeni dio bavi se promjenjivim stvarima, svime to ima materiju. U razumni(rasudbeni) dio due spadaju etike vrline: umijee( tvoridbena sposobnost bavi se razumom, stvaralaka djelatnost i vjetina) i razboritost( inidbena djelatnost, vrlina, sposobnost djelovanja, dobro djelovanje, sredstvo da se postigne neto vie).

NAJVEA LJUDSKA VRLINA JE MISAONO PROMATRANJE. UMAN OVJEK SE BAVI NJIME. Aristotelova filozofija je teleoloka jer SVE IMA SVOJU KRAJNJU SVRHU.

1.knjiga-BLAENSTVO

Svako umijee i svako istraivanje, te slino djelovanje i pothvat, tee, ini se nekom dobru. (Eudoksova teorija)

Blaenstvo je najvee dobro, najpoeljnije od svih stvari, to je djelatnost due u skladu s krepou, Aristotel smatra da je teko da neko ruan, prosta podrijetla, samac bude blaen, pogotovo ako su mu prijatelji posve loi ili ako su njegovi blinji umrli :/ :D , blaenstvo

zahtijeva potpunu krepost i potpun ivot. Onaj tko je istinski dobar podnosi sve ivotne kobi i nevolje. Dobra su: izvanjska, dobra due i dobra tijela. Aristotel smatra da postoje 3 naina ivota-ivot uitaka(svrha su mu uitci), dravni ivot(svrha mu dobro i ast), misaoni ivot. Aristotel smatra da mladii nisu dostatni za voenje drave jer su mladi i neiskusni i jer tee za svim stvarima. Dravnitvo je najvanije jer je nadreeno ostalima, ono odreuje ko e se im baviti. Dobro po sebi- razboritost, vid , uitci, asti. Dobro nije neto zajedniko prema jednoj ideji, ako postoji svrha svih inidbenih djelatnosti to e biti inidbeno dobro. Ono to se trai radi sebe samoga nazivamo krajnjijim od onoga to se trai radi neeg drugog, ono to se trai radi sebe samoga, a nikada radi neeg drugog nazivamo krajnjim u punome smislu. Sve ima svoju svrhu. ovjek ima razum i prema njemu treba odredit krajnji cilj, a njegov cilj je razumski razmiljat. Ugoda je duevno iskustvo, svakomu je ugodno ono to najvie voli, kao to je konj ljubitelju konja, prizor ljubitelju prizora i na isti nain pravedne ini ljubitelju pravednosti i kreposna djela ljubitelju kreposti. Blaenstvo je najbolje i najljepe i najugodnije i ta svojstva se ne razdvajaju po delpskom natpisu: Najljepe je ono najpravednije, a najbolje je zdravlje. Najugodnije je stei ono to se udi.

2.knjiga- KREPOST

Krepost je dvostruka: umna(prema podjeli na nagon i razum) i udoredna(stjee se navikom). Krepost je srednost izmeu vika i manjka, ona je stanje. Sredina, stanje koje odreujemo razumom u skladu sa slobodnim djelovanjem. Krepost je sredina u odnosu na nas, teko je pronai sredinu u svemu.

Sredina izmeu dvaju poroka, vika i manjka, prema najboljem i pravednom ona je krajnost

Posao kreposti je baviti se uitcima i boli. Tko se dobro slui njima bit e dobar , a ko loe bit e lo. uvstva su:udnja, srdba, strah, drskost, enja. Sposobnosti su stvari po kojima smo uvstveni, uspjeti se ne srditi, trpiti bol. Stanja su ono po emu smo dobro ili loe u odnosu na uvstva. (Krepost-stanje). Srednosti- strah-hrabrost-drskost, krtost-dareljivost-rasipnost, prostoa-izdanost-neukusnost, malodunost-velikodunost-nadutost(oholost), astohlepan-bezimen-neastohlepan, srdbablagoudnost-nerasrdljivost, hvastavost-tankoutnost-podrugljivost, prostak- dosjetljivlakrdija. Naporno je biti valjan. Treba se uvati ugode i uitka i u svemu se odnositi s mjerom(kako puke starjeine osjeaju prema lijepoj Heleni, tako i mi moramo osjeati prema uitku, trebamo ga se rijeiti, da bi manje grijeili.

3.knjiga- IMANENTIZAM-prva polovica tree knjige, namjerni i nenamjerni postupci, strahhrabrost-drskost, izbor ili odluka, voljno-protuvoljno.

Namjerni i nenamjerni postupci nastaju prinudom i neznanjem. Prisilno je ono emu je poelo izvana, mimovoljno poinjeno u neznanju, protuvoljno ono to izaziva bol i kajanje, a voljno ono emu je poelo u samom poinitelju. Neuzdran ovjek djeluje udei, a uzdran prema izboru. udnja je oprena izboru, ona se tie ugode i bola dok se izbor tie stvari koje su u naoj moi. Izbor je razuman, suprotan nagonu, ono to trebamo izabrat prije svega drugoga, odnosi se na sredstva, on nije vjerovanje, miljenje je preduvjet izbora. U naoj je moi initi lijepo i loe izbjegavati. I nevaljalost je voljna. Tenja svrsi ne biva po vlastitom izboru, treba se roditi kao netko tko pravilno odluuje. Postavivi svrhu razmatramo kako i ime je postii, i izabiremo najbolja sredstva. Hrabrost je srednost izmeu straha i drskosti. Nije hrabar onaj ko u borbu ide bez opravdanog cilja, hrabar je onaj s opravdanim ciljem. Gnjev se takoer svrstava u hrabrost. Gnjev pomae hrabrosti. Zvijeri su hrabre zbog bola. Preljubnici zbog poude ine takve drskosti. Ljudi kad se ljute osjete bol, a kad se svete onda osjeaju ugodu. Imamo graansku hrabrost(graanin tei za au). Hrabar ovjek se ne boji siromatva, bolesti, smrti, al on se mora bojati sramote, jer ako se ne boji sramote onda znai da je besraman, ako se pak boji znai da je smjeran i pristojan. Isto tako nije straljivac koji se boji nasilja nad enama, a nije hrabar onaj koji se ne plai bievanja. ak se ni smrt ne tie hrabra ovjeka. Onaj tko je hrabar neustraiv je kao ovjek. Postoje i strahote koje nadilaze ovjeka i takvo neto je strahotno svakome ko ima razum. Svrha svake djelatnosti je sklad s odgovarajuim stanjem. Dakle, ovjek koji se boji onoga ega treba i zbog ega treba, i to izdrava, te onako kako treba i kad treba, taj je hrabar. Jer onaj tko je hrabar osjea i djeluje po zasluzi i kako naelo nalae.

Onaj to se nieg ne plai, ni potresa ni poplava ni valova, taj je drzak. Drzak ovjek ratuje kad je mir, a kad je rat povue se. Straljivac, hrabar i drzak tiu se istih stvari al se razliito odnose prema njima. Hrabar ne treba bit zbog prisile nego zato to je to lijepo. Sokrat je smatrao da je hrabrost znanje. Pri svim krepostima djelovanje ne prua ugodu, osim ako se njim nije postigla svrha.

Umjerenost spada u ne razumski dio due. To je srednost u odnosu prema uitcima. Tie se tjelesnih uitaka ali ne svih. Pretjeranost u uitcima zasluuje ukor. Umjeren ovjek poudni dio treba uskladiti s razumnim. ovjeka koji uiva u bojama , risarijama ne nazivamo ni umjerenim ni razuzdanim. Kao to se dijete treba drati uputa odgojitelja tako mi trebamo ivjeti prema naelu razuma.

4.knjiga- DARELJIVOST, IZDANOST,BLAGOUDNOST,VELIKODUNOST, TANKOUTNOST.

Dareljivost je srednost izmeu davanja i uzimanja novca, rasipnitvo i krtost. Dareljivost se tie novca, svakom se stvari koristi najbolje onaj tko posjeduje krepost prema njoj. Bogatstvom se najbolje koristi onaj ko ima krepost prema njemu. Koritenje novca je troenje i davanje, a uzimanje je njegovo stjecanje. Zahvalnost se upuuje onom tko daje. Dareljivac daje radi lijepoga i ispravnoga, onima kojima treba i kad treba. Onaj tko daje novac, a osjeti bol taj je krtac. Dareljivac ostavlja malo i za sebe, a rasipnik ne ostavlja. rasipnik pretjeruje u davanju i ne uzimanju,dok manjka u uzimanju, a ne dareljivac manjka u davanju a pretjeruje u uzimanju sitnica. Rasipnik je opet bolji jer koristi sebi i drugima, a ne valja jer postaje pohlepan. krtac malo daje, a stalno uzima. Oni prihvaaju sramotu zbog dobitka, a stjeu dobitke odakle ne treba. S pravom se nedareljivost suprotstavlja dareljivosti i s pravom je vee zlo od rasipnosti.

Izdanost se tie novca, al sa svojom koliinom nadmauje dareljivost. Izdaan ovjek je dareljiv, a dareljiv nije nuno izdaan. Izdanost je srednost izmeu sitniavosti i prostatva ili neukusnosti. Rashodi u izdana ovjeka su veliki, a takvi su mu io uinci. Vie e gledati na to kako e mu uinak bit ljepi. Siromah ne moe biti izdaan. Dareljiv je ovjek koji djetetu kupi lizalo, a izdaan ako kupi stan nekome kome je potrebno.

Velikodunost je srednost izmeu malodunosti i oholosti. Velikoduan je onaj tko sebe smatra dostojnim velikih stvari, a zbiljski je takav, tko bez zasluga smatra dostojnim velikih stvari taj je ohol. Onaj tko se smatra dostojnim velikih stvari taj je ohol. Onaj tko se smatra dostojnim manjih stavri nego to zasluuje taj je maloduan. Velikoduni ljudi se bave au i istinski

velikodunik je dobar. On e se umjereno nositi i prema bogatstvu i vlasti, a ako ga zapane i nesrea i srea nee se ni previe veseliti niti e ga previe boliti. Srami se primiti dobroinstva.

Blagoudnost je srednost izmeu rasrdljivosti i nerasrdljivosti. Pohvaljuje se onaj tko se srdi na koje treba, koliko treba i kad treba. Blagoudan ovjek tei biti neuznemiren, srdi se kako naelo nalae, ovjek dobre udi nije sklon osveti, nego opratanju. Oni to se ne srde smatraju se ludima i ne znaju se braniti. Rasrdljivci se brzo ljute i na sve i kad treba i kad ne treba. Zbog nagle udi odmah uzvraaju i dugo se srde jer potiskuju svoj gnjev. S munim ljudima je gore ivjeti. A blagoudni ljudi su dobri prijatelji.

SREDNOST izmeu hvastavosti i podrugljivosti je bezimena. Hvastavac je onaj koji se pravi da ima svojstva koja nema, a podrugljivac nijee svojstva koja ima. Hvastavac je gori. Najbolji je onaj tko je istinoljubiv i izbjegava la. Taj je hvalevrijedan, skloniji je umanjenju istine. Onaj tko se pretvara da posjeduje vie nije opak nego je vie isprazan. Podrugljivci koji umanjuju stvari ine se ugodnijima. Oni ne govore tako radi dobitka nego kako bi izbjegli razmetanje.

Tankoutnost je srednost izmeu prostatva i lakrdije. Znaajka tankoutnog ovjeka je sluati i govoriti stvari to dolikuju plemenitom ovjeku. Lakrdija ne moe odoliti neem to je smijeno, ne tedi ni sebe ni druge. DAKLE,postoje 3 opisane srednosti u ivotu, a sve tri se tiu dionitva u rijeima i postupcima. Jedna se tie istine, a druge dvije ugode. Stidljivost je uvstvo. Odreuje se kao strah od beaa. Mlade treba biti stidljiva jer mnogo grijei, meu mladima hvalimo stidljive, a meu starimo ih kudimo jer oni ne bi smjeli radit neto ega bi se stidili.

5.knjiga PRAVEDNOST-NEPRAVEDNOST

Pravednost je savrena krepost, u njoj su skupljene sve kreposti, ona je najvrednija vrlina, ona je zapravo cijela krepost. Od pravednosti drugi imaju korist. Pravednost prema razmjeni dobarasvrha novca- glupo je razmjenjivati kuu u vrijednosti od 100 kreveta, jer nekom je potrebna kua, a kreveti nisu. Viak od pravednosti je nanoenje nepravde, a manjak je trpljenje nepravde. Pravedan ovjek je onaj koji djeluje po zakonu, nije lakouman i pristran je. Pravednost imamo: -DISTRIBUTIVNU: dat svakom to zasluuje, mjerilo joj je geometrijska proporcija. -KOREKTIVNA: ako si nanio tetu mora je popraviti, mjerilo joj je aritmetika proporcija.

Pravedno je ono zakonito i jednako, a nepravedno je nezakonito i nejednako, nepravedan je onaj tko kri zakone. Ono pravedno je sredina izmeu dobitka i gubitka . A se odnosi prema B, isto kao B prema Cto je pravilan razmjer. Pravednost se odnosi prema sredini, a nepravednost prema krajnostima. Nepravedno djelujemo zbog kukaviluka, ne moemo naputat bojni poloaj ako smo ve na njemu. Nepravednost je cijeli porok.

6.knjiga Dijanoetike intelektualne (razumske) kreposti Aristotel dijeli duu na razumski i nerazumski dio. Razumski se tie samo nalaenja istine, stjee se uenjem i iskustvom, ima funkciju u moralnoj djelatnosti. Razumski dio se dijeli na znanstveni i rasudbeni. Znanstveni (teorijski) ima funkciju da spoznaje istinu. Sposobnosti kojima dolazi do istine su vrline ( vrline razumskog dijela due) Bavi se nepromjenjivim, vjenim, nenastalim, nepropadljivim, onim to ne moe biti drugaije. Rasudbeni ( praktini, inidbeni) bavi se promijenjivim, sve ono to osjetimo, opaamo, materijalno Nerazumski etike vrline, tie se htijenja, djelovanja i osjeaja. Dijanoetike vrline znanstvenog dijela: znanost ( oituje se u sposobnosti dokazivanja) umnost ( sposobnost koja se bavi poelima) mudrost ( o stvarima to su po naravi najuzvienija, predstavlja vrhunac ljudskog znanja)

Dijanoetike vrline rasudbenog dijela: umijee - tvorbena sposobnost (vjetina, stvaralaka djelatnost) razboritost inidbena vrlina (sposobnost djelovanja)

Kljuna razlika izmeu mudrosti i razboritosti mudrost se odnosi na boanske stvari a razboritost na ljudske stvari. 1. Objasniti pojam znanosti, ime se bavi i kojem dijelu pripada? Znanje se moe predavati i nauiti. Neto moe biti drugaije kad se odmakne od nas, te mi ne znamo je li drugaije od onoga kakvo je bilo u naoj percepciji ( neposrednom promatranju). 1. to je umijee i koja je razlika izmeu tvorbe i inidbe?

-Umijee su stupnjevi vrline (npr. amater i profesionalac) Umijee se moe obuhvatiti pravilima koja se mogu nauiti i ona se uvijek primjenjuju na isti nain, ali se s vremenom moe zaboraviti. inidba (praksa) se odnosi na ljude, a tvorba (poetika) na stvari. inidba je odnos meu ljudima, a tvorba odnos prema stvarima. -Razboritost znai prosuditi to je za nas dobro, a to nije, rasuujemo o onome to je u naoj moi. Razboritost je filter koji nam govori to trebamo initi a to ne. Razboritost se ne moe nauiti ni iz knjige ni iz nekog postupka, i ne moe se oduiti. Svrha razboritosti nije u njoj samoj, ve u djelovanju, tj. konanom djelu. Umijee i razboritost su naini spoznaje inidbe i tvorbe. -Umnost poinje gdje znanost prestaje, sve ima svoje principe, umnost se bavi tim principima. -Mudrost nema svrhu, ve je sama svoja svrha. Ona je sveobuhvatna, vrhunac je ljudskog znanja. Ostvaruje se preko razboritosti.

7. knjiga umjerenost, uzdrnost, ustrajnost, mekoputnost, neuzdrnost, neobuzdanost

-3 udoredna stanja koja treba izbjegavati: porok, neuzdrnost (nedostatak samokontrole), zvjerstvo (surovost vjerska) -suprotnosti koje treba njegovati: krepost, uzdrnost, nadovjena krepost. -neuzdrnost i uzdrnost tiu se uitaka, koristoljublje, astoljublje Uzdran ostaje pri svojoj racionalnoj prosudbi, educira svoje strasti, ne predaje im se. Uzdrnost nije vrlina ve pohvalno stanje Neuzdran zna to je loe no afekti prevladavaju. Kad je znanje istinsko afekti se ne pojavljuju i razum prevladava. Neuzdran ovjek moe se popraviti. Takav ovjek je slian pijanom, on je kao drava koja ima zakone a ne primjenjuje ih. Nemogue je da neuzdran ovjek bude i razborit, jer razborit zna primijeniti znanje koje ima, a neuzdran ovjek nema tu vrstu znanja.Bez znanja nema vrline, a razboritost je preduvjet moralnog djelovanja. -Ustrajnost i mekoputnost tiu se podnoenja boli Ustrajan ovjek podnosi sve loe to mu se dogaa. On je postojan i vrst, ne da se lako pokolebati. Mekoputan ovjek je mlitav, razmaen, lijen, muiav, plaljiv, osjetljiv -Neuzdran i neobuzdan Nuzdran svladan afektima, al je izljeiv, slian onome tko boluje od suice (privremeno stanje)

Neobuzdan radi to namjerno, svjesno, to je njegovo izborno stanje, nema strasti, ne moe se pokajati ni izlijeiti. Slian onome tko boluje od padavice ( konstantno stanje) -Umjeren i uzdran ni jedan ni drugi ne ine nita loe, ne ostvaruju nevaljale udnje, razlika je to umjeren ovjek nema nevaljalih udnji, a uzdran ih ima al ih ne ostvaruje. -Intelektualni eudajmonizam Sokratovo etiko stajalite razumska srea Bit: vrlina = znanje, ako ovjek zna to je ispravno prema tome djeluje, a tko grijei taj ne zna, tko je mislio da zna a pogrijeio imao je prividno znanje. Aristotel negira sokratovu teoriju, on kae da strasti ne mogu biti jae od stvarnog znanja. On promatra prirodu i svijet oko sebe objektivno, a ne prema svojemu ja prema svome vienju svijeta i poimanja.

8. knjiga prijateljstvo

-Prijateljstvo je neodvojivo od ovjeka (ovjek = prijatelj). Prijatelj nita ne oduzima ve prua i obogauje. Prijateljstvo = krepost. Prijateljstvo je prema naravi usaeno meu ljudima. Dostojno voljenje ukljuuje uitak, krepost i korist. Voljenje neivih bia nije uzajamno zato ne postoji (npr ljubav prema vinu) -Dobrohotnost prijatelju eljeti dobro radi njega samog, al to nije prijateljstvo jer to nije uzajamno. I moe se odnositi prema nepoznatima i onima koji o tome ne znaju, a prijateljstvo ne moe 1. prijateljstvo radi koristi: nije istinsko, javlja se meu starijima 2. prijateljstvo radi uitka: npr. Dosjetljivca voli jer je ugodan, a ne zato to je takva i takva osoba, javlja se meu djecom i starijima 3. prijateljstvo radi dobra: pravo prijateljstvo, na temelju dobrote, prijatelju eli dobro radi njega samoga, traje dugo, takvo prijateljstvo se najee pojavljuje iskljuivo meu estitim ljudima. -Egoizam ne trpi drugog ako mu ne pridonosi, nevaljali nisu prijatelji ni prema sebi -Prijateljstvo po premoi: tu svatko oekuje da dobije vie nego drugi, i kad se to dogodi razvrgava se prijateljstvo. Prijateljstvo otca prema sinu, sina prema ocu, ne vole isto, tu su razliiti razlozi voljenja, niti dobivaju isto jedan od drugog niti to trebaju traiti -Prijateljstvo nastaje iz ljubavi prema samom sebi a prijatelja gledamo kao drugog sebe. Moemo imati samo onoliko prijatelja s koliko ih moemo ivjeti, jer je prijateljstvo zajednitvo, i poeljno je zajedniko ivljenje. Sve to nam se dogaa, i dobro i loe elimo podijeliti sa prijateljima.

9. knjiga, Blaen ovjek 4 osobine, tj razlozi za prijateljstvo

-Najbolje prijateljstvo je meu ljudima koji se privlae na osnovu vrline, te ih vie zanima pruanje ljubavi od primanja. Manje vrijedno mu je ono bazirano na koristi i uitku. Na odnos prema samom sebi reflektira se i na nae odnose prema prijateljima. -Prijateljstvo i pravda vezani su jer oboje imaju veze s odnosom prema drugima

10. knjiga, o uitku i srei -Spinoza: Pojam boli i ugode - primarne strasti ivljenja -Aristotel: Uitak najintimnije sraste s ljudskim biem. - Da bi se mladi karakteri razvijali ispravno treba ih uiti emu se radovati i za im aliti, a to se usauje odgojem.Bol i uitak od presudnog su utjecaja na moralnu sposobnost i sreu u ivotu i proteu se kroz cijeli ivot (Spinoza). Prema boli i uitku treba se odnositi s mjerom da bi ivot bio sretan. To su dva suprotstavljena stanja zbog kojih se ljudi predaju raskalaenim uitcima. -Zato se misli na tjelesne uitke kad se govori o raskalaenim uitcima? Prema aristotelu, osjetilna uivanja su uivanja prije svih drugih, najistaknutija, pa ljudi misle da postoji samo osjetilni uitak. Uitak je suprotan boli, pa zbog suvika boli ljudi trae suviak uitka, a to je najee tjelesni uitak. I opet na kraju ako preemo mjeru s uitkom vraamo se boli jer dolazi do gaenja. -Uitak: Eudokso kae da sva bia tee dobrom i stoga je uitak najvee dobro. On je razmatrao svoju vlastitu prirodu, umjeren, kreposan, i ispravnim odnosom prema uitku. Prema Aristotelu uitak je neko dobro, ali ne najvee dobro. On ga skoro identificira s pojmom djelatnosti tj. da se razlikuje od ovjeka do ovjeka, razlikuje se prema moralu. Svaka djelatnost je praena uitkom ili boli, zavisno od okolnosti.Uivanje koje prati plemenito djelovanje je moralno dobro i obrnuto za ono koje prati ravo djelovanje. -Tjelesna uivanja: vid, njuh, zvuk -Samo ovjek djeluje, ivotinje su aktivne. 'Svi psi meso, svi magarci sjeno' za ljude je to razliito, razliite vrste ljudi imaju razliite uitke. Razuman ovjek odreuje sredinu uitka, on odreuje mjeru svakog svog uitka.

-od 6. poglavlja uenje o srei -Srea: (blaenstvo) nije svojstvo ve djelatnost, (ostvaruje se djelovanjem u skladu s vrlinom tj. onako kako djeluje razuman ovjek).Nije svojstvo najbitnija razlika izmeu ovjeka i Boga.

Bog je isti akt, on ne spava nego je njegova funkcija misliti samoga sebe, on je nepokrenuti pokreta. Po svojoj prirodi je jednostavan, apsolutan i savren, a ovjek je kontingentan, kompleksan i nesavren. Aristotelova eudajmonistika teorija: Na sreu djeluju i vanjske okolnosti jer je ona krajnji cilj, negira Sokratovu razumsku sreu tj. intelektualni eudajmonizam. -ovjek mora imati svoju svrhu. Za svako djelovanje postoji krajnja svrga (TELEOLOKA ETIKA). A krajnja svrha (ona koju biramo radi nje same) je srea, blaenstvo. -djelatnosti u skladu s vrlinama su najbolje. -odmor nije krajnji cilj, ve priprema ( nuno sredstvo) za daljnji rad.

-7. poglavlje sretan ivot Srea-djelatnost (misaono promatranje) sukladna vrlini. Istinska srea=umna djelatnost=misaono promatranje. -Um je najvea i najvrjednija sposobnosti, isto promatranje, najstalnija djelatnost. Misaono promatranje = realizacija u skladu s najboljim djelom sebe a to je um. Bog misaono promatra. -Razlika izmeu umnog i npr hrabrog ovjeka: Umni ovjek moe svugdje djelovati, a hrabar samo na bojnom polju. Pa je djelovanje umnog ovjeka vrjednije, a drugo mjesto po vrijednosti zauzima ivljenje u skladu s drugim vrlinama jer je djelatnost u skladu s njima svojstvena ovjeku. -Razlika izmeu moralne i intelektualne sree: Moralna ostvaruje se realiziranjem moralnih vrlina (one koje pripadaju nerazumskom djelu due), svi slobodni graani polisa je mogu ostvariti. Imati moralnu sreu znai ivjeti u skladu s vrlinama i imati prilagoene vanjske okolnosti ili dobra.. Intelektualna ostvaruje se umom. Mogu je postii filozofi i oni su najsretniji jer djeluju prema najboljem djelu svoje due. Filozofi trebaju imati umjerene vanjske okolnosti. -Potpuna srea vidi se kroz Bogove koji su blaeni. Od ljudskih djelatnosti najsretnije su one koje su najslinije boanskoj djelatnosti.

-zadnje poglavlje odgoj -zakonodavac mora odrediti pitanje odgoja (jedino u Sparti) -bez iskustva i mudrosti ne moe se sastaviti valjan zakon. Aristotel ovjeka gleda kao politiko bie.