Nadija Rebronja

Ples morima

Novi Pazar 2008.

Nadija Rebronja PLES MORIMA Izdava~ Narodna biblioteka Dositej Obradovi} Novi Pazar Za izdava~a Fuad Ba}i}anin Recenzenti Prof. dr Ljiljana Pe{ikan-Lju{tanovi} Asmir Kujovi} Lektura Fatima Pelesi}-Muminovi} Naslovna stranica Muhamed \erlek-Max [tampa Gramis, Ra{ka

kapi

kapi
KAPI
(Hafizu [iraziju)

1. Dugo zeboh, o Hafiz, Pa stihom tvojim Vatru predvorja svoga Nalo`ih. Skotrlja se suza, o Hafiz, Niz lice i nali~je Ove misli tu|e, Otrgnute. Razbih kr~ag, o Hafiz, I ostavih suhe snove Predaleko Od po~etka.

nadija rebronja
2. Osjetih, Hafiz, Lice Mjeseca I oslu{nuh kako sija. Prolih nadu Kao mlijeko iz kr~aga Da u bari Njegov odraz ugledam. Al ne znadoh -sam je Mjesec Samo odsjaj Svjetlosti.

kapi
* * *
Jedna travka Provirila iz plo~nika Tu, kraj Bosfora. U o~ima, umjesto zjenica, Dvije polovine Jednog Istanbula.

nadija rebronja
* * *
Zaboravila sam ruke -jednu u Rumeliji, Drugu u Anadoliji Nemam vi{e ~ime Da te zagrlim.

kapi
* * *
Rastegla sam se preko Bosfora Ko Bogaz most. Jednog }u se dana Morati sru{iti, Al ne znam samo Kom }e me kontinentu Odnijeti talasi.

nadija rebronja
* * *
Za koji ular ili grivu Da povu~em divlje vrijeme [to mi otima drhtanje brade I izgrizenu usnu Kraj Bune {to drhturi; Pitom Mjesec, Vajano stijenje I u njegovom gnijezdu Tekiju?

10

kapi
* * *
Prvi put sretoh Tvog leptira Na putu Do svjetiljke. Tada znadoh U osmijehu Nosi{ tajnu Istine. Zarekoh se Da }u biti Tra`itelj, A tvoj osmijeh Moj vje~iti Saputnik.

11

nadija rebronja
* * *
Testiju |ul-jaga drhtavo ~uvam, Jo{ uvijek prolila je nisam. Zrno pijeska u du{i nosim I san o biseru snijem. Slavuje moje pretihe Neka niko ne ~uje, Dok snove ne dosanjam.

12

kapi
* * *
Tvoje su se o~i Prolile po meni, Al su se tvoje ruke Ra{irile slijepom ti{inom Ko koralni sprud. Kad no}u krene{ da krade{ Pitome doline Ispod mojih prozora, Raspusti}u iz kose slavuje Da ih pitam Gdje da na|em U tvom osmijehu Sakriven Istanbul.

13

nadija rebronja
* * *
Odape}u strijelu Ko Gurbi-baba I ~eka}u da padne Na tvoje grudi, Da u njima podignem Svoj hram.

14

kapi
* * *
Dok le`im na zemlji Kosa mi umr{ena U pru}e sunca, Iz {ake mi Pet vlati trave Niklo, Na dnu nogu, Mjesto stopala, Obluci, U grudi Slila se ki{a. Zemlja sam Na kojoj le`im.

15

nadija rebronja
* * *
(Junusu Emreu)

Tvoj stih je Anadolija u meni, Divlja i topla. U njoj sebe sretoh Kako tra`im plamen na svije}i [to miluje ti{inu, Ko trska u blatu Koja ne zna da l }e Svirala ikad bit.

16

kapi
* * *
(Nazimu Hikmetu)

U kand`ama Tvog goluba u kavezu, Nazim, Bilo je jo{ zrna pijeska Sa obale, kraj Efesa; Krila su mu jo{ mirisala Na Bosfor. Ja nemam kavez, Nazim, A ni goluba Da ga u njemu zarobe.

17

nadija rebronja
* * *
Dvije {krinje u o~ima nosim Pra{njave, {kripave. Dva su klju~a u tvom glasu Davno zahr|ala.

18

kapi
DERVI[
Opali su ledeni Kad se stave na jezik, Ko no} koja Mu bje`i u o~i. Bljesak crnila O{tar ko sablja [to visi na zidu Tamo gdje damari Kucaju spomen, Na zidu {to je~i Kad ukrade Mjesec S Njegova lika, Kad mu kroz usne procuri Bosforski zaljev A kroz prste sklizne Svaki kami~ak Anadolije.

19

nadija rebronja
DVOJE
Dva dukata na defu. Me|u njima ko`a nategnuta, Ko`a nekad vrela Od spleta vena `ivotinjskih, Sad hrapava, od treptaja napeta. Zvuk je na{ dah, Na{e pro`imanje I svrha.

20

kapi
NIKADA JE BILO UVIJEK
(Med`nunova pjesma Lejli)

[etali smo mi nikada Anadolskim dolinama, U kamenim tekijama Mi tra`ili jedno drugo. Hodali smo mi nikada Po bosforskim mostovima, Po napetim defovima Mi svirali jedno drugom. Plesali smo mi nikada Po {iraskim plo~nicima, Uzburkanim morima Mi tonuli jedno k drugom.

21

nadija rebronja
Grije{ili smo mi nikada Da postoji jedno, drugo, U plamenu s leptirovima Ja smo i ti jedno isto.

22

krugovi

krugovi
* * *
Da li }u ikada Sresti ~ovjeka Koji nikad nije Jeo jabuke Ni mirisao Vla`no li{}e; Koji nikad nije Obrisao rosu Sa hrapave kore drveta, Nikad nije spavao Ni sanjao, Nije `ivio ni na jednoj Od ~etiri strane svijeta, Koji ne postoji, Samo voli? Da li }u ikada Ja biti on? 25

nadija rebronja
* * *
Ako ja tebe poznah U Prapo~elu, Po~etak i kraj Nam nisu dovoljni Ni potrebni.

26

krugovi
* * *
Po~eh da se davim Na ~vrstom tlu, Pa sko~ih u more. I tamo opet Osjetih strah Uhvatih se Za truhlu dasku. Potonu i daska, Umalo i ja Sa njom. Tada znadoh: Plivati mo`e Samo onaj [to vjeruje u talase I u vjetar [to ih pokre}e.

27

nadija rebronja
KRUG
"Ako je sredi{te mene u meni", re~e on, "Onda je sredi{te tebe u tebi. Za{to ga onda tra`imo negdje?", zavr{i. "Ja uop{te nisam kap", rekoh, "I zato nema ni radijusa oko mene", pre}utah.

28

krugovi
NEMU[TI GOVOR
Ptica nebo o{ine a ne ostavi trag. Kamen u vodu utone I prozbori sam o sebi. Krivi put u pra{ini Mo`da je crtalo dijete {tapom Ili je tuda pobjegla zmija.

29

nadija rebronja
ISPRED KU]E, ISPOD BREZE, DOK PILI SMO KAHVU
Ona ta~ka {to raste iz daljine Mo`da nam drumom nosi O`utjela neka pisma. Mo`da po na{u djevojku Dolaze prosci. Mo`da od ku}e kre}e Nekome d`enaza. Ona ta~ka {to blijedi u daljini Mo`da je bio vjetar [to ne donese oluju.

30

krugovi
PROKLETSTVO
"Da li je patiti isto {to i nemati mastila?", re~e u meni pjesnik. "Da li je mastilo isto {to i krv?", re~e u meni vojnik. "Da li je krv isto {to i vino?", re~e u meni mistik. "Ne znam", rekoh ja, "Ali samo se mastilom opijam."

31

nadija rebronja
TAJNI ZAVJET
Iz stijene se napih vode I progutah bijelo i slatko. Osvrnih se da pogledam kamen Mo`da mi je sada Pobratim.

32

krugovi
ZADNJI KORAK DO UTOKE
Voda je obgrlila no} I sa njom za~ela Sliku Mjeseca U svojoj utrobi. Jednom smo, samo jednom Imali ovaj dan. U vodi }e, Kroz vodu }e Desna ruka rasteretiti lijevu.

33

nadija rebronja
BREZA ME JE @ALILA JER SAM KRHKA
Na moju brezu su S na{eg jasena slijetale lastavice. Neki mladi} je jednom na koru breze ^e`njivo urezao otisak o~eve ruke. Uz dvije grane sam se pela I u kro{nji ~itala Dervi{ i smrt. Na vjetru treperila mi je kosa A breza me je `alila jer sam krhka. Na koru breze sam urezala A, Razbrajaju}i: Alfa, Alef, Elif. Moja breza je bila palma I pod njom sam dala prisegu. 34

obale

obale
* * *
Neka neko Prospe bra{no Da se bar malo Nasmijem.

37

nadija rebronja
* * *
Prokuka{e grdne vrane -prepile se mozgova. Pocrka{e futne vrane Prepijene, prejedene. Dokona fukara Prdnu u ~abar, A vrane niko I ne oplaka.

38

obale
* * *
(Aladinu Luka~u)

Niz istu liticu strmu Da l da ogrebem Dlanove? Da l }e mi zapasti pod nokte Crnilo dileme? Nekad je bolje, ko ti, Oti}i prije nego {to ka`e{ Previ{e.

39

nadija rebronja
* * *
Kad pratih te od sebe U rat, Prosuh pregr{t pijeska za tobom Da ni{ta ko od vode ti ne ide; I jo{ danju vezem, no}u param Stihove tvoje Na jastuk na{.

40

obale
* * *
Ki{a je u pilulama Niz grane na{e smreke Bolnoj zemlji spirala Stara~ke pjege. Krvarila je smreka smolu Ranjena hirom plavu{nog dje~aka. ^esma je pred ku}om grcala Kao da je `ali. Rosa-druid je provra~ala, Od starice nevjestu izlila.

41

nadija rebronja
* * *
Dok udi{em Tu|, izdahnut Nikotin I slu{am tu|e La`no cmakanje, Samo`ivo ~itam Samo svoje stihove.

42

obale
* * *
Oprostite, bi}u iskrena. Va{ stas sam grlila onomad pod brezama, Pod Va{im napetim mi{icama se skrila, Od udova kolibu za nas smo pleli. Oprostite, bi}u iskrena. Izbrojali ste da rijetke su grane na brezama, A donije}e nam vjetar ki{e. Oprostite bi}u iskrena, Vi ne znate da brojite.

43

nadija rebronja
OBALE
Tvoja ruka Ka meni pru`ena Mostarski se sru{ila. Kraj palih mostova Mimari isto kamenje kle{u Al iste mostove Ne grade.

44

obale
PUTEVI
(posve}eno I.)

Milost ki{e I disanje slu`benika u tri popodne ^ine da me|u staklima Uspijevam da odlutam, I uporno o~ekujem Da }e trolejbus {to vozi Od Slavije ka Terazijama Stati negdje Kod sarajevske Vije}nice.

45

nadija rebronja
INTIMA
ja i ti smo imali fitilj od d`eza dogorio usnama odgurnutu kocku leda od ruba ~a{e dok je ne~iji pogled od voska kapao po ne~ijem vratu ne~iji duhanski dim upleten u ne~iju kosu jezikom skupljena raspukla zrna kafe sa ne~ije ko`e i d`epom prigu{enu polifonu ti{inu nepristiglog SMS-a sljede}eg dana

46

obale
NEDO@UDNO ^EKANJE
Najgnusniji na~in Da ne{to nema{ Je da ga ima{, Zasigurno ima{.

47

nadija rebronja
NO]NI^ENJE
Nedoglasno `elim da ne~im smjelim, mo`da cijepanjem glasa~kog listi}a, sru{im pretpono}nu {utnju nad ovim gradom. I kad zaokru`io bi se Mjesec nad ovim gradom i zakucao njegov odraz na mom zidu, sve snoliko imalo bi opet svoju sliku i sjenu, a ja bih jedino u toj sjeni prona{la hlad.

48

obale
NIT
Ako dovoljno dugo, Dovoljno uporno Gledam u pahulje, Vidim kako one stoje A ja letim u vis. Ako dovoljno dugo, Dovoljno uporno Dr`im ra{irene prste u vodi, Osjetim da voda je Zaronila u mene. Ako dovoljno dugo, Dovoljno uporno [utim, Osjetim ustajali miris duhana Na kariranoj ko{ulji Glave zaronjene u o~ev trbuh. Ako dovoljno dugo, 49

nadija rebronja
Dovoljno uporno Listam, Sre}em pisca iz ~ije kose izrasta moja, Dok mi je lice zariveno u njegov vrat Golica me neosijedjelom bradom asfaltnog mudraca I tjera na mu~ni ka{alj Tek izdahnutim duhanskim dimom.

50

obale
LOVE, DOG AND HELL
Hodam u plavo-bijeloj cicanoj haljini Koju je nosila moja prijateljica Kada joj je prvi put pri{ao Njen sada{nji mu`. Sada je trudna i haljina joj vi{e ne mo`e, A ja o`ivljavam njene uspomene. Hodam u plavo-bijeloj cicanoj haljini. Na ulici Iz nekog mu{karca u mene Perverzno bulji Bukowski. U njemu ja sam dobra `ena Potrebnija i od pisa}e ma{ine. Cicana haljina lepr{a Moje, njegove i tu|e uspomene, Gleda u mene, Dok nekoj dami po{teno pla}a Izmamljene zagrljaje. 51

nadija rebronja
L'OASIS
1. Da nije ti{ine Ne bi ni bila dragocjena Ta pjesma iz d`uboksa. 2. Kad s radija u mene grune Coltrane, Tog dana odbijam radni zadatak I ne klanjam se glinenom silniku. Sva zaple{em Posmrtni trzaj.

52

obale
3. Nekad, kad kapcima dozvolim da padnu I pustim da se u u{}a izme|u mojih prstiju Uliju tvoji, U svom mraku ispod kapaka Vi{e i ne znam Da li je pucnjem u daljini Ljubomorni ljubavnik usmrtio suparnika, Da li to djeca bacaju petarde, Da li kom{ija `eni sina Ili neko slavi pobjedu na izborima, Da li ti je ruka topla od `elje ili srama. Znam da to {to pucketa nije stara plo~a I nigdje se ne ~uje Kako svira Coltrane.

53

nadija rebronja
NERONOVO BDENJE
Ispred mene U dolini Gorjela je vatra od uli~nih svjetiljki Po brdima popadao `ar. Iza mene U tek ugasloj logorskoj vatri Uzavrio je kosmos. Negdje u gradu Otvorile su se Glasa~ke kutije. Kroz no} Prisje}am se Kako zvu~i Davis Miles. 54

obale
PLES
Plesala sam ti Uz Billie Holiday I uhvatila Mjesec U ~a{i vina. Kap je s usana Razlila Mjesec U krugove Mjesec je bila Billie Holiday, Moja krv topla ko vino, Tvoj pogled je kapao u kapima. Voljela te je Moja Billie Holiday.

55

PESMA PRETIHIH SLAVUJA Pesni~ka knjiga Nadije Rebronje Ples morima delo je lepih paradoksa: prva je, a nije po~etni~ka, jednostavna je i svedena u izrazu, a opet bogata melodijom i zna~enjima, nagla{eno je `enska i `enstvena, a li{ena svake koketerije i sentimentalnosti, utemeljena je u tradiciju, a opet su{tinski moderna. Sam naslov ~ini se zagonetnim. Je li to ples po vodi, ocrtavanje Krugova u ozra~ju Kapi? Ili to lirski subjekat igra pred hladnom i gorkom pu~inom, beskrajnog i nezainteresovanog sinjeg mora? Ova pesni~ka knjiga je i ina~e obele`ena upe~atljivom artikulacijom prostora. U nju ulaze realni prostori: Carigrad, Bosfor, Anadolija, Bogaz most, da bi odmah zatim njihova "geografska svakodnevica" bila poni{tena ulivanjem prostora u telo lirskog subjekta. Prostor tako postaje telesan, a `ensko telo se oprostorava, {iri postaje sveobuhvatno: 57

Jedna travka Provirila iz plo~nika Tu, kraj Bosfora. U o~ima, umjesto zjenica, Dvije polovine Jednog Istanbula. To oprostorenje tela nosi rizik kataklizmi~kog ru{enja, ona koja se rastegla preko Bosfora kao Bogaz most, zna: Jednog }u se dana morati sru{iti, Al ne znam samo Kom }e me kontinentu Odnijeti talasi. Kataklizm~no ru{enje mosta, ali sada kao zgusnutu {ifru zlog vremena, sadr`i i pesma o rastanku (Obale): Tvoja ruka Ka meni pru`ena Mostarski se sru{ila... Ipak, ovo nije poezija kidanja i loma ve}, pre svega, poezija bogatih saglasja. ^ak i tamo gde je nagla{eno ljubavna, ona je, istovremeno, poezija slo`enog kulturnog identiteta, povezivanja Evrope i Azije, dalekih prostora Anadolije i zgusnute,
58

zagonetne ~amotinje planinskog sela. Hafiz i Gurbibaba, i Sinan Mimar i Junus Emre, i Nazim Hikmet i Koltrejn, i Majls Dejvis i Bili Holidej - lirski subjekat objedinjuje svetove uklju~uju}i razli~ita sazvu~ja u svoju bogatu slo`enost. Sna`na samosvest mlade moderne `ene egzistira uporedo s praiskonskom sve{}u o identi~nosti `ene i zemlje: Dok le`im na zemlji Kosa mi umr{ena U pru}e sunca, Iz {ake mi Pet vlati trave Niklo, Na dnu nogu, Mjesto stopala, Obluci, U grudi Slila se ki{a. Zemlja sam Na kojoj le`im. Me|u pesmama posve}enim drugim umetnicima i duhovnim prethodnicima, izdvaja se i jedna diskretna, tanano ocrtana, 59

a su{tinski va`na nit. Iako ne pominje o~evo ime, Nadija vodi ne`an i bolan dijalog s Ismetom Rebronjom pesnikom i ~ovekom. I to ne samo u pesmi Nit, gde se u mirisu duvana, u kariranoj ko{ulji, s "neosjedjelom bradom asfaltnog mudraca", pojavljuje Ismet onakav kakav je bio i kakvog ga pamtimo, ve} i u pesmi Ispred ku}e, ispod breze, dok pili smo kahvu, koja je jedna od najlep{ih u ovoj zbirci. Tek nagove{tena narativnost, dalek odjek beskrajnog pripovedanja, slika prostora koja sugeri{u ~amotinju planinskoga sela u kome se uvek ne{to ~eka, neko dobro ili neko zlo, i u kome se to ~ekanje stalno preta~e u pri~u. Ova pesma, kao ni druge pesme Nadijine, ne li~i u izrazu, ritmu, artikulaciji na pesme Ismeta Rebronje, ali se ipak ostvaruje jedna duboka i dirljiva unutra{nja, duhovna saglasnost. "Ona ta~ka {to raste iz daljine" dolazi i iz realnih prostora druma i iz zagonetnih i zapretenih unutra{njih pejza`a, koje u ovoj pesmi suvereno dele pesnik i njegova k}i: Ona ta~ka {to raste iz daljine 60

Mo`da nam drumom nosi Po`utjela neka pisma. Mo`da po na{u djevojku dolaze prosci. Mo`da od ku}e kre}e Nekome d`enaza. Ona ta~ka {to blijedi u daljini Mo`da je bio vjetar [to ne donese oluju. Pesni~ka zbirka Nadije Rebronje pokazuje sna`an, individualan i kultivisan pesni~ki talenat. U ritmu, slikama, zna~enjima ova poezija otkriva sna`an, intenzivan do`ivljaj sveta u kome se emotivno i misaono objedinjuju na upe~atljiv i samosvojan na~in.
Prof. dr Ljiljana Pe{ikan-Lju{tanovi}

61

SUSRET UDALJENIH SVJETOVA Knji`evni prvijenac Nadije Rebronje, zbirka pjesama "Ples morima", svjedo~i o nesvakida{nje zrelom pjesni~kom talentu ove mlade autorice, koja se javlja kao iznimno samosvojan i izdvojen glas me|u pjesnicima najmla|e generacije. Iznena|uje i plijeni svje`ina metafori~kih slika u njenim pjesmama, te rafinirana jednostavnost sa kojom ona artikuli{e svoje intelektualne uvide u stvarnost. Naivnim i bezazlenim, katkada gotovo infantilnim uglom gledanja, koji je tipi~an postupak oneobi~avanja u pojedinim pjesmama, pjesnikinja u o~iglednoj datosti ~ulnih senzacija prepoznaje, istra`uje i otkriva njihovu metafori~ku znakovnost. "Ako dovoljno dugo, Dovoljno uporno Gledam u pahulje, Vidim kako one stoje A ja letim u vis." 62

Slikovnost u ovim pjesmama katkada zna biti uistinu ma{tovita i sugestivna. Tako lirski subjekt oslu{kuje "kako sija lice Mjeseca", ili "d`epom prigu{enu polifonu ti{inu nepristiglog sms-a"; i onda kada "raspu{ta iz kose slavuje", ili kada otkriva Istanbul "skriven" u ne~ijem osmijehu; kada osje}a nelagodu dok "iz nekog mu{karca u nju perverzno bulji Bukowski", ili kada daje prisegu pod brezom koja se preobrazila u palmu Neobi~na je lako}a sa kojom se u Rebronjinim pjesni~kim slikama lirski emotivni naboj spaja sa jezgrovito{}u refleksije, a snimci obi~nog svakodnevnog iskustva neo~ekivanim obrtima preobra`avaju se u metafore koje sna`no odra`avaju unutra{nje do`ivljaje. U ciklusu pjesama "Kapi" dominiraju motivi i simboli iz tradicije sufijskog pjesni{tva (poput leptira i svjetiljke), i one su intimni razgovor sa svijetom islamskog orijenta, njegovom poezijom i duhovno{}u. U pjesmi "Dvoje" razra|ena metafora o dva dukata na defu ~iji zvuk podra`ava erotsko sjedinjavanje, o`ivljava istovremeno pa63

nteisti~ki do`ivljaj sjedinjenosti sa svijetom, kao i misti~ku opijenost sjedinjenja sa onostranim. Motivi iz sufijskog pjesni{tva u ovom ciklusu preobra`avaju se i iznova propituju pod le}om pjesni~ke imaginacije, u sudarima slika iz fiktivnog (bilo knji{kog ili upam}enog) svijeta i onog stvarnog u koji je lirski subjekt situiran. "Tvoj stih je Anadolija u meni", ka`e Rebronja u pjesmi posve}enoj Junusu Emreu. Otuda se njena misaonost i u ostalim pjesmama naslanja na istu duhovnu tradiciju: "Ako ja tebe poznah U prapo~elu, Po~etak i kraj Nam nisu dovoljni Ni potrebni." Misaoni uvidi u stvarnost u Rebronjinim pjesmama katkada su vanredno lucidni i pronicljivi, smjeli u svojoj jednostavnosti, naj`e{}e izra`eni kao postupno razra|ivanje jedne metafori~ke slike. U pojedinim pjesmama njena zapitanost nad "posljednjim stvarima" je svjesno vi{ezna~na, suzdr`ana i nedore~ena, rasplinuta u lirskoj apstrakci64

ji, ili namjerno neupotpunjena o~ekivanom poentom. U stapanju neposrednih ~ulnih utisaka sa reminiscentnim slikama, emocija se stalno ispituje, dovodi pod sumnju i prisutna je tek u nagovje{tajima. U najuspjelijim pjesmama u ovoj zbirci pjesnikinja polazi od preciznog bilje`enja neposrednih ~ulnih senzacija, od o{trih i izdvojenih detalja stvarnosti, ~ija se emotivna sugestivnost postupkom asocijacija dalje propituje. Pjesnikinja ~esto jednim zaokretom, u jednom jedinom stihu, analiti~ki rastvara misaonu sr` jednog do`ivljaja, ili jednog duhovnog ili ~ulnog uo~avanja. Rebronjino imaginativno preoblikovanje konkretnih prizora neka je vrsta oniri~kog sublimata raznovrsnih kulturnih, ~itala~kih, umjetni~kih i `ivotnih iskustava - tako da se u lucidnom bljesku asocijacija, u neo~ekivanom sudaru metafori~kih slika, susre}u udaljeni svjetovi mita, islamske duhovnosti i citata iz svjetske knji`evnosti. Asmir Kujovi} 65

66

BILJE[KA O PJESNIKINJI Nadija Rebronja je ro|ena 7. aprila 1982. godine u Novom Pazaru. Ime je dobila zato {to se njegovo zna~enje na Istoku vezuje za vodu, rijeke, rosu, prizivanje vode tamo gdje je nema. Njeno prezime poti~e iz Bihora u Crnoj Gori. Diplomirala je Turski jezik i knji`evnost na Katedri za orijentalistiku Filolo{kog fakulteta u Beogradu. Student je magistarskih studija na Odseku za srpsku knji`evnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Radi kao asistent na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Pazaru. Poeziju, prozu, knji`evnu kritiku, eseje, i prijevode poezije sa turskog, osmanlijskog i ruskog jezika, objavljivala je u knji`evnoj periodici u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Zastupljena je u zbornicima poezije i proze mla|ih autora sa prostora biv{e Jugoslavije. Nagra|ivana je za eseje i knji`evnu kritiku. Ovo je njena prva knjiga poezije. Pjesme iz ove zbirke prevo|ene su na turski jezik. nadija_r@yahoo.com 67

SADR@AJ Kapi..................................................... 5 *** (Jedna travka).............................. 7 *** (Zaboravila sam ruke)................ 8 *** (Rastegla sam)............................ 9 *** (Za koji ular ili grivu)............... 10 *** (Prvi put sretoh).......................... 11 *** (Testiju |ul-jaga drhtavo ~uvam)... 12 *** (Tvoje su se o~i)........................ 13 *** (Odape}u strijelu)........................ 14 *** (Dok le`im na zemlji)................ 15 *** (Tvoj stih je Anadolija u meni).... 16 *** (U kand`ama).............................. 17 *** (Dvije {krinje u o~ima nosim).. 18 Dervi{................................................... 19 Dvoje................................................... 20 Nikada je bilo uvijek......................... 21 *** (Da li }u ikada).......................... 25 *** (Ako ja tebe poznah)................. 26 *** (Po~eh da se davim)................... 27 Krug..................................................... 28 Nemu{ti govor..................................... 29 Ispred ku}e, ispod breze dok pili smo kahvu........................................... 30 Prokletstvo........................................... 31 Tajni zavjet......................................... 32 Zadnji korak do utoke....................... 33

69

Breza me je `alila jer sam krhka.............. 34 *** (Neka neko).......................................... 37 *** (Prokuka{e grdne vrane)...................... 38 *** (Niz istu liticu strmu).......................... 39 *** (Kad pratih te od sebe)....................... 40 *** (Ki{a je u pilulama)............................ 41 *** (Dok udi{em)....................................... 42 *** (Oprostite, bi}u iskrena)...................... 43 Obale............................................................. 44 Putevi............................................................ 45 Intima............................................................ 46 Nedo`udno ~ekanje...................................... 47 No}ni~enje.................................................... 48 Nit................................................................. 49 Love, dog and hell...................................... 51 Loasis.......................................................... 52 Neronovo bdenje.......................................... 54 Ples............................................................... 55 Pesma pretihih slavuja................................ 57 Susret udaljenih svjetova............................ 62 Bilje{ka o pjesnikinji................................... 67

70

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd 821.163.4(497.11)-1 821.163.41.09-1 REBRONJA, Nadija Ples morima / Nadija Rebronja. - Novi Pazar : Narodna biblioteka Dositej Obradovi}, 2008 (Ra{ka : Gramis). - 70 str. : ilustr. ; 20 cm Tira` 500. - Str. 59-63: Pesma pretihih slavuja / Ljiljana Pe{ikan-Lju{tanovi}. - Str. 62-65: Susret udaljenih svjetova / Asmir Kujovi}. ISBN 978-86-83251-13-1 a) Rebronja, Nadija (1982-) - Ples morima COBISS.SR-ID 147142924