M. JURI ZAGORKA .

GORDANA I Za izdavaa: Petar Majstorovi Glavni urednik: Marijan Sinkovi Likovna oprema: Ferdo Bis

MARIJA JURI ZAGORKA GORDANA STVARNOST ZAGREB

LOZINKA

reko grike tvrave zavirilo je sunce na otvoreno okno kraljevska odaje. Mlaz svjetla obasiplje ljepoticu. Stisla se uza stijenu prozora. Zlatna joj se mrea na vranokosoj glavi iskri, a tanine se oi na bjeloputom licu mrae. Njoj nasuprot priljubio se k zidu mladi junjakih oiju, crne bradice. Stoje povueni, ukoeno, svatko na svojoj strani, kao da je uzani prostor izmeu njih rub ponora. Samo zjenice im se sastaju kao bljeskovi munja u mraku oblaka. I rijei im se spleu kao prigueni mrmor dolazee oluje. Mladi sijevne vreba ju ci m pogledom, apat se njegov ulja poput zasjede. "Kartagu treba razoriti" dona Izabela, maknuti princa sa svijeta. Luduje, Enriko, to c c na to kraljica ako makne princa? Gle, iskrivljuje smisao kraljiine lozinke. Izabela, kraljica Beatrica dva puta je naglasila razorenje Kartage i poslala me za tobom da od tebe primim njen nalog. Beatrica dobro zna onaj tko eka oklijeva i gubi. Ali ape Izabela Kvinto je oklijevanjem pobijedio Hanibala i oslobodio Rim. i ,~~. Princ Ivan nije Rim, on je Kartaga koju Beatrica eli gledati razorenu. I ja to dim. Oito i ti, Izabela, svi koji nismo izdali kraljicu. Brzo odlui, jer ovdje u mojoj odaji eka... Tko? Usud princa Ivana! Bez mojeg znanja nema nitko pravo da bilo to ini, jer... Reenicu prekide gromki glas. U tren oka oboje se bace k zidu. Pritajeni, stisnuti uza zid stoje ukoeno, samo kretnjama glava navjeuju, jedno drugome opasnost, nenadanu, blizu. Uprli su poglede kroz ravni otvor razgrnutih grimiznih zastora to ih dijeli od dvorane i otvara vidik na hrastova vrata. Zatvorena su, ali se kroz njih razlijee dvoranom lavlji glas mukarca:

Radulo! Zatvori sve izlaze iz dvora, ni iva dua ne smije u moje odaje. Kraljevsko velianstvo, vrijedi li ta odredba za grofa Enri-ka i vojvotkinju donu Izabelu? Ona se, dok nema kraljice na dvoru , smatra njenom zamjenicom. Zanjih vie nego za sve ostale, jedino princu Ivanu slobodno je prolaziti. Drhtavom hitrom kretnjom sastavi Izabela razmaknuti grimizni zastor iza svojih i Enrikovih lea. Oboje se ustremilo, zatajilo, zadravajui dah. Njihov vid i sluh budno straare. S one strane zastora zakripe vrata, teki mukarevi koraci odzvanjaju podom, zaute sagom svaki korak nevidljivog prolaznika osjea Izabela u sljepooicama. Trza se i ne die. Tamo ponovno zakripe vrata. Tiinom odaje vibriraju posljednji odjeci odlazeeg i gube se hodnikom. U kutu kod prozora njih se dvoje maknulo. Izabela prigne glavu Enriku. U njenom je licu i aptu zaprepatenje: Enriko, jesi U uo? Svi izlazi iz dvora zatvoreni. Mi smOF zarobljeni, ugroeni, kralj je uao u trag! Nije mogao ui u trag niemu ape on. Netko je od kraljevih pristaa otkrio tvoje namjere s prh> com?! Velim ti nemogue! Nita nije nemogue na tome dvoru gdje je svaka osoba kraljev ili kraljiin dounik. Enriko, reci to sprema princu? Reci, ne vitlaj naim sudbinama, to kani uiniti? urno reci dok nas ovdje ne otkriju. No, to je? Spremio si princu otrov, bode, ba ti? Ja? Ba nita, ali drugi. Svejedno, odgovarat e ti, ja, kraljica i svi njeni pristae. Odgovarat e samo Alfonzo Borgia o kojem cijela Italija zna da svoj ma ne vue iz korica, nego iz otrova: mala ogrebotina i protivnik pada u svemirski san! Prepast joj se odrazi na licu, a apat dre: Zabranjujem, Enriko, zabranjujem u ime kraljice! Ti titi prinev ivot? Priznaj, ljubi ga?! Zato me tako gleda? Zato blijedi? pita ga ona osorno, ali paljivo pogledava njegove ruke to su grevito spremne guiti. To je dakle taj plan! Zato je tebe kraljica poslala u drutvu princa prije nego ona doe?! _ Tie, Enriko, groznica trese tvojim razborom. Jao tebi, Izabela, pokua li zatititi prinev ivot! Enrikove eljusti zadru. Lice mu je zeleno. Izabela ukoeno zuri u mladia: ~- Ti si bjesomuan i korakne prema zastoru, ali je on uhvati za ramena. Izabela se otunlje. On je vue natrag, uhvati njene ruke i ona klone na pod. Sagnuo se k njoj, ma mu strugne podom pa zazvckne. I prijetnja i zveket oruja prenerazie Izabelu. Rumen joj iezne s lica. Uprla se bez daha. U oima joj strah. Zuri u grimizni zastor iza kojeg osjea pogibelj. Iznenadni udarac s one strane vrata zaprepasti oboje. Otkriveni smo! tropot koraka s one strane. Netko hitro prilazi ravno k njihovu zaklonu. Na rub zastora to dijeli prozor s dvoranom zabijeli se ruka, grimiz se giblje. Na otvoru dvije zjenice, dvije munje. Gusta duga utoplava nakostruena kosa obrubljuje lavu slinu glavu, kao da se iz grmlja pojavio kralj praume. Debele velike usne ispod dugog jakog nosa, ire se u podrugljivi smijeak, prebojadisan Ijubaznou: Mnogo ste sagrijeili, dona Izabela, kad na koljenima molite oprotenje! Kralj, kralj ape ona gledajui s izraajem bijesa En-rika. Tek ova rije vrati mladom grofu svijest. Sad i on zamijeti kraljevo podrugljivo lice i pusti njene ruke. Brzo se pridigla, blijeda, ustracna, a kralj se nastavi rugati: Da je Zeus tako malo obziran na svojem dvoru prema lijepim boicama kao ja prema vama, dona Izabela, ne bi Bogovi imali potomstvo! Kraljevsko velianstvo, dola sam samo pogledati kako su uredili odaju za doek kraljice. Spotakla sam se...

To vas je moralo zadesiti preko u kraljiinom dijelu palae gdje ste preuzeli zadau urediti svaku stvarcu prema elji vae sestre, kraljice! Upravo sam htjela onamo! I kao nekim udom zalutala je u moje odaje podruguje se kralj i najirom kavalirskom gestom razmakne pred Izabelom zastor. Ona se pokloni i poe prema vratima u hodnik. Ne ovuda, dona Izabela, na trijem ne smije nitko do ve eri. J J Vitekom gestom otvori joj kralj vrata u iroku odaju. Enriko pode za njom. Kralj ih slijedi smijeei se. Kad je ostao na-samu smijeak se pretvoi l u kletvu koja je pala s njegovih usana tino, oprezno. Onda se vrati u dvoranu iz koje je iziao. Tamo stoji jak ovjek, pristar, u dugoj nabranoj doluni i svijetlim oima gleda kralja. On ga zovne povjerljivo: Radulo, potri za njima i pripazi. Dvoranin hitro izie. BIANCA SFORZA Polaganim koracima kralj prilazi prozoru. Zagledao se u daljinu po kojoj je Sava naarala nepravilne iroke zavoje. Misli kraljeve oito ne slijede njegov pogled, sijevaju tanine oi, nemirno trepu neim to je oko njega, pokraj njega, u njemu samome. iroke uzdignute grudi diu se i sputaju kao da se u njima sukobljavaju i svladavaju velike ustalasale snage. I prolaze asovi, tropot koraka prekine njegove misli, obazre se. Pred njim opet stoji dvoranin. Jesu li ono dvoje otili u novu palau? Zaustavili su se u blagovaonici i neto se svaali. Zbog ega? .Govorili su tako tiho da nisam uo drugo nego samo usklik done Izabele: "Zabranjujem!" Dakle, Napuljci neto nisu sloni? To je dobro! Jesu li zatim otili? Kad su htjeli krenuti dalje, doe im u susret grof Alfonzo Borgia. Tada se Enriko pokloni oni Izabeli i s rimskim plemiem otie u svoju odaju. A dona Izabela? ini se da je htjela za njima, ali je spazila mene i Ijutito ode u novu palau. Neto se izmeu Napuljaca rui. Pazi, Radulo, kad otvara dolje vrata u dvor, pomno razgledaj da nikoga ne bude na trijemu. Osobito dona Izabela i Enriko. Nitko od njih ne smije vidjeti tko e doi. Kralj poe odajom nekoliko koraka i upilji oi u okruglu pozlaenu kovnu plou na zidu. iljasta ipka pokazuje satove. Strahovito se vue vrijeme, teko ekam, Radulo! Doi e, velianstvo. Jo prije nego to se nadate ublauje starac svog nestrpljivog gospodara. Idi i pazi! Radulo otvori vrata, ali se odmah vrati. Kraljevsko velianstvo, biskup Filipec. Napokon, barem on. I kralj poe u susret plavokosom mukarcu to ulazi u sobu. Dugoljasto lice puno je sunanih pje-ga, ali ovo ne smanjuje prijatnost izraaja nepravilnih ma crta. Mos mali, usne tanke, oi modrikaste, nasmijeene, gotovo vesele. Vedrina podaje neto vjerno i iskreno njegovoj dosta vrstoj pojavi. Sto je, Filipec? Tomo Baka nije s vama? Upravo se pozdravlja vani s princem. Ali to to znai: sva vrata uvaju oklopnici. Svi su izlazi zatvoreni. Onog kopa ekam ne smiju vidjeti kraljiini dvoranici. urite se, Baka okrene se kralj. Danas se vrijeme i ljudi jednako polako vuku ree mrko, pogledavi prema novom doljaku koji je sagnuo svoju okruglu vrsto utisnutu glavu u ilavi kratki vrat. Svjei rumeni zdravi obrazi odaju snanu muevnu

dob. Sive oi su mirne, Totovo bezizraajne. Napadno se istie njegov nos, na vrku debeo j zavrnut prema gore. U prvi as pobuuje smijenost, ali iz njegove kratke ugojene ije, velike glave i s vrka nosa ispoljava se neka opasnost. Pogled navjeuje da je sav u vlasti svoje -volje. Kralj stoji, uti kao pred neim velikim i vanim. Njegova je lavlja glava nagnuta neto naprijed i pogledu .-a probija grudi svojih pouzdanika. Tada uini rukom kretnju otru, jaku kao da presijeca neku odluku: Filipec, jeste U obavijestili Bakaa o naoj sudbonosnoj odluci? Kraljevsko velianstvo me nije odrijeilo utnje. Trzaj kraljevih utih obrva pokazuje zadovoljstvo nad odgovorom. Okrene se k Torni Bakau. Vas, uz Filipca i Varadija, smatram treim stupom svojih najvanijih odluka. Da vas do sada nisam obavijestio o velikoj i vanoj mojoj osnovi uzrok je to ste za vrijeme mog ratovanja u Bosni bili u Budimu. Tako saro s Filipcem i Varadijeni izvrio velik i vaan in za daljnju budunost moga kraljevstva. Recite mi, ima li ovo kraljevstvo mnogo uzroka eljeti da na prijestolju i dalje sjede potomci slavnog Sibinjrinma Janka? Puk ga je ovjenao pjesmama, sva Evropa slavom, a vae velianstvo uvealo je slavu svoga oca pobjedom maa i duha. Nema dostojnije krvi da vlada na prijestolju ovoga kraljevstva. A ja nemam zakonito- potomka. Moj brak s napuljskom princezom, koja je umna, uei.a i obdarena, ostao je neplodan. Ali krv mojeg oca i moja tee u ilama nezakonitog mojeg sina princa Ivana. Moj otac bio je junak, ja sam se okrunio pobjednikom nad trojicom najveih vladara, uvrstio ovo kraljevstvo, a sada je moj ivotni san da moj sin ustali moj rod na prijestolju. Dao sam mu svjetsku naobr:iz;ni. On ji: -rof Hunvadi, vojvoli o l Liptave, gospodar nad est ,vl:--,.;h Li:vi;iina. Obdario sam ga bogatstvom kojemu nema premca u itavom kraljevstvu, a posjeduje i ljubav svih koji ga poznaju. Je 11 tako? Da, velianstvo potvrde Filipec i Baka istodobno. Jedina sjenka lei n tom <>{, JL- luv.nkonit. Ali zar bezbrojni vladari dananjeg doba IK- potiu Iz nezakonitih veza? Evo, moj moni tast, kralj napuljski, nezakonit je sin. Milanska vladarska

obitelj imala je nezakonitog osnivaa dinastije, a temelje francuske burbonske dinastije poloio je nezakonit princ. Zato, dakle, da velikai ne prihvate potomka slavnoga roda mojega? O tome su ve davno nacistu svi prijatelji vaeg velianstva ree Filipec. A protivnici? Oni ute kad ja govorim o princu nasljedniku. Ipak, kralj Matija hoe da progovore. Hou da oni viu i klik-u mome sinu. A kUktat e kad uz mog sina ugledaju enu monu iz mone vladarske porodice. Znate li, Baka, koju sam odabrao? Sestru sada vladajueg kneza Ludovika Milanskog. Bianca Sforza! Ovo je velebna zamisao! usklikne Baka. Jest. Ova e enidba uvrstiti prestolonasljedstvo mojem sinu. Pred vlau i vezama koje one donosi sa itavim jugom i samom papinskom stolicom pokleknut e nai gizdavi oligarhi, jer osim svega toga donijela bi zarunica i zlata koje vie vrijedi oli-garhima od bojne slave moje i mojeg oca. Samo onima primijeti Filipec koji su sami eljeli da uzmu ezlo u svoje nedostojne ruke. Zato sam, eto, s bojnog polja poslao svojeg kancelara Va-radija da ide na prosibu u Milano. To je bilo mudro primijeti Baka. Sudbina ovoga prijestolja ima se rijeiti danas, jer prosac milanske princeze pribliava se Griu. Ovaj odgovor uzbudi oba kancelara. Ustanu. Nisu mogli prikriti uzbuenje kao ni sam kralj. Odgovor milanskog vojvode rjeava sudbinu mojeg djela ree kralj. Moram priznati da kraljica nije sklona toj enidbi. Nije sklona? zaudi se Baka.

Kad sam bio u Bosni, kraljica mi je iz udima na bojno polje javila da nikako ne pristaje na tu enidbu, neka sve to odgodim dok se mi ne sastanemo. Javio sam joj da u bezuvjetno odgoditi, ali sam odmah poslao Varadija tajno u Milano; sumnjam da je i ona nekoga poslala, isto tako tajno, u Milano. Velianstvo primijeti Baka ako je kraljica tako opasni protivnik vaih osnova s ovom enidbom, zato niste sprijeili ili barem odgodili njen dolazak u Zagreb? Kralj se nasmije malo ironino i rezigniranim e smijekom: Vae rijei dokazuju da nemate zakonitih ena. Kako da zabranim i ime da opravdam zabranu kraljici koja me nakon osmomjesenog odsustva eli posjetiti da mi estita na pobjedama, padne u zagrljaj, kako mi pie? Jo nisam ni znao kada u stii u Zagreb, ve je kraljica poslala ovamo svoje firentinske graditelje da proire palau. Vidite, sam Firentinac Cellini pretekao je i avla napuljskog, graditelja Cartellinija, a urbom izgradio po najnovijim nacrtima jedan dio palae. Kad sam ja stigao, ve sam ovdje naao sve pokustvo, gotovo sve namjeteno, tu dakle nema odgode. 8 Biskupi zaokrue dvoranu pogledom. Teko, bogato rezbare-D0 pokustvo, skupocjeni uresi, debeli sagovi bili su dokaz kraljevih rijei. Bakaeve mirne, bezbojne oi zaustave se u dubini dvorane gdje ispred purpurnog saga stoji mramornu poprsje ene" u ijim se crtama takmii ljepota s duhovnom snagom. _ Poslala mi je svoju bistu na poklon bezbojnim e glasom kralj. _ Mnogo je dirljive njenosti u tome daru pohvali kancelar Filipec. I promiljene opomene koju ovaj put neu posluati. Moja je odluka jaka i nepokolebiva povisi kralj glas kao da se brani upliva Sto struji iz mramornog kipa. Kraljica je poslala ovamo i donu Izabelu, oito da uhodi pregovaram li s Milanom. To vie trebalo bi za kraljiina boravka odgoditi prineve zaruke bude li odgovor iz Milana povoljan primijeti Baka. Strpljivost je valjana mudrost. Dosta sam se njome koristio. Danas ne odgaam ni s LI. Hou da jo za ivota vidim unuka i umrem s uvjerenjem da ostavljam slavno ime moje obitelji na prijestolju moga kraljevstva. Kraljeve rijei prekine Radulo koji najavi: Kancelar Petar Varadi. Sva se trojica trgnu. Kralj poe u sredinu sobe, nestrpljivo prati polagane korake mukarca koji ulazi u plemikom odijelu s unakrst prebaenim platem. Da sakrije pitanje koje mu gori na usnama, kralj pone govoriti. Dobro ste se odjenuli, Varadi. I aka i Filipec usjekoe oi u ozbiljno lice prosijedog Varadija. Iz kraljevih ouju suklja i strepnja i nada, kao da rije tog ovjeka odluuje o njegovu ivotu i ne mogavi izdrati, naglasi: Govorite, Petre, to krae. Suhonjava pojava potpuno odgovara svjetskom odijelu. Nemirne crte lica, svjetlucave tamne oi i otvoreno elo pokazuju ovjeka koji nema dara da se svlada. estoki mu glas prodire dvoranom, kao da s nekim otro raspravlja. Kratkoa je u mojoj poruci jedino prirodna. Vojvoda Lu-doviko primio me sa svim poastima koje dolikuju potovanju spram vaeg velianstva. Ja sam mu razloio da e princa Ivana prema eljama naroda zapasti prijestolje ovog kraljevstva. Makar je kraljica jo mlada, a vi u snanoj dobi, oito ne moete oekivati potomstvo jer je priroda njezino velianstvo liila majinske sree. Kako je vojvoda primio tu izjavu? Poali" je svoju roakinju, njezino velianstvo kraljicu Beatricu. A kad ste izrekli prosibu? Odmah se zanimao to bi bilo s princom Ivanom u sluaju da kraljica ipak rodi sina.

Filipec i Baka ute gledajui kralja. On uzdigne obrve i navue kotu ela da mu se kosa nadigla. Kancelar nastavlja: Ja sam tada izjavio da e mladi princ u tom sluaju biti okrunjen kraljem Bosne, zatim e dobiti ast bana hrvatskih zemalja koja ast nije daleka od kraljevske asti; napokon da mu ostaju jo i zemlje koje je osvojilo vae velianstvo od Friedriha III. No, rekoh ja, porod se od kraljice ne moe oekivati nikako, unato znanosti svih kraljiinih lijenika. Konano, nakon devet godina braka nije se rodilo nijedno dijete, nema dakle nade. Ne troite vrijeme suvinim stvarima opomene kralj. Na to je vojvoda Ludoviko sazvao vijee svih lanova obitelji Sforza, tovie i kardinala Ascagnija kojem je vae velianstvo darovalo opatiju u svom kraljevstvu. Sutradan su me opet pozvali, a vojvoda mi sveano izjavi... Kralj se ustremi i trgne obrvama. Vojvoda izjavi da se smatra poaenim vaom ponudom i vrlo rado Bianku Sforza daje za enu princu Ivanu. Kao da je sunce sasulo na kralja sve svoje svjetlo tako mu se lice razvedri. Uzdigao je ruke stisnutim pesnicama kao da je ovog asa nekoga potukao: Pobijedio sami Ludoviko Sforza nastavi Varadi - primio je zaruni prsten koji je poslalo vae velianstvo u ime princa Ivana i predao mi prsten Bianke Sforza za princa. Osmi toga alje vam Ludoviko na dar 60 rifa najfinijeg firentinskog zlatnog brokata i poruuje vam da je Leonardu da Viniju naredio neka odmah izrauje sliku madone za vae velianstvo. alje i sliku mlade vjerenice. Izvadio je iz velike kutije dragim kamenjem obrubljeni portret i dragocjeni prsten. Kralj znatieljno gleda prsten, a biskup sliku. Ovaj nakit koji vjerenica ima na glavi i na pletenicama neprocjenjiva je vrijednost. Na vratu nosi najskuplji kamen, a sama haljina vezena je od istog zlata i dragulja objanjava Petar. Kako je s mirazom? upita kralj svojeg kancelara. Rekao sam vojvodi da princ posjeduje etrdeset i osam imanja u Hrvatskoj i Ugarskoj i est vojvodina u Sleskoj, na to je vojvoda Ludoviko odredio Bianki miraz od sto tisua forinti u zlatu, ezdeset tisua u opremi, a etrdeset tisua u dragocjenostima. Moj sin dobit e najbogatiju vjerenicu Evrope klikne kralj. Petre, vi ste mi dananji dan pretvorili u sveanost. Dragi moji savjetnici, mi smo dakle djelo... U taj as uleti u sobu Radulo blijed i zaprepaten: Velianstvo, princ Ivan tue se na ma s Alfonzom Bor-giom! Varadi naglo vikne: Velianstvo, smjesta zabranite princu dvoboj, jer sam u Italiji uo strane glasove o dvobojima neaka kardinala Borgie. 10 On vue svoj ma iz otrovnih korica. Kralj malo oklijeva, ali strah u kancelarovim oima stvori u njemu brz u odluku. Hitio izae iz sobe, pohiti hodnikom, pa krene prema vratima koja vode u dvorite. Osjeti najednom da se njegovo prijestolje lomi i sva srea koju je malo as osjetio u svojim grudima, pretvara se u crni oblak kroz koji vidi bljesak m:i a, u K njihov zveket. Strese se od uasa, di .e ruke kao lavlje ape i gromko vikne: Nijednog udarca viel Istodobno spuste borci maeve pred kraljem. Jednom je lice vedro, ponosito, drugome iarano krvlju. Kralj se podupre rukama o pojas i priblii protivnicima. Mlaeg pogleda letimino, a pred starijim okrvavljenim se zaustavi: S kime se vi to bijete, grofe Alfonzo? Zauen zbog ovog pitanja, mladi okrene glavu prema kralju. Lice mu je obraslo tamnocrvenkastom, lijepo njegovanom bradom. Bijem se s princem!

S mojim sinom pod mojim krovom! U ovoj zemlji i na Griu smatra se sablanjivom povredom svetih obiaja ako gost trgne ma na kuegospodara ili njegovu svojtu. Dakle, kardinal, kad mu to javim, nee nai pohvale za va postupak. Bio sam neprijateljski i azvan. Tko vas je izazvao? Princ Ivan, Kutrava se kraljeva glava okrene mlaahnom princu vitka i snana tijela u skupocjenoj svilenoj odori talijanskog kroja. Ivane, kako si smio pozvati gosta na oruje pod svojim krovom? Ne bih to uinio, moj oe, ali kad gost teko vrijea... Okruglo obrijano kraljevo lice plane rumenilom: Vrijeati kuedomaina nije doputeno ne samo u ovoj zemlji i gradu nego mislim i drugdje. Je li tako, grofe Alfonzo? Nisam uvrijedio princa... Kad on to tvrdi? Uvrijedio sam enu. 2enu prihvati rije princ o kojoj sam ja sa svojim tajnikom govorio. Dakle, uvrijedili ste mene. Zaueni, neto malo vivKijuo izraaj kraljeva pogleda pad ne na princa i ostane na njemu n sekunda. Onda kralj ree polagano: Da, naravno, tukli ste se bez oklopa, bez vizira. Ovako se doista bije mlade za onu za kojom im vri krv. Koju to enu, Alfonzo, tako ljubite da ste se za nju pobili? Mladi plemi ne daje odgovora, Ivane! Koja je ena bOa uzrok sukobu? I princ i njegov protivnik ute. Dakle, vee vas rije? Dobro. Kralj zaokrui pogledom. 11 Iza mladog princa spazi treeg mi"dM" to jo uvijek stoji s golim maem i slua. Oito je stariji od mladog princa, vii, vri, neobino crna i gusta kosa pada mu u prirodnim valovima na vrat. Crne njegove oi mirnim sjajem izdravaju kraljev iza" zov. Kralj mu dobaci upit tonom zapovijedi: Damire! Tko je ena radi koje su se tukli? Mladi pristupi blie kralju, pogleda ga svjeim mladenakim pogledom: Onaj kojeg je preslavni ma vaeg velianstva posvetio vitezom ne moe da posijee zadanu rije da e uvati asno ime ene. Odgovor je izrekao vrsto, odluno, s metalnim zvukom glasal Neto je zatitralo u kraljevim oima, ali ih je odmah skrenuo s mladia svojim dravnicima: Oglasite mlaoj gospodi na dvoru, ovim ovdje i onima koji e doi s kraljicom da zabranjujem svaki oruani sukob. Neka graani Zagreba ne misle da se mlada gospoda na mojem dvoru razbijaju poput sredovjenih trubadura! Neka ne misle da ih kralj ne zna pametnije zaposliti. Nakon tih rijei opet se okrene prema mlaim protivnicima: Spremite maeve u korice, izvucite iz knjinice umne knjige da naoruate svoje mozgove znanjem. A vi, gospodine Alfonzo, znajte: neu tedjeti ni svojeg sina najotrijim ukorom zbog dvoboja. Alfonzo se nakloni i poe u dvor dok je kralj ostao sa svojim dravnicima u tihom razgovoru. Princ uhvati ruku mladia to je netom kralju uskratio odgovor: Hvala ti; Damire, to nisi kralju otkrio ime. Znao sam da bi planuo gdjevom protiv one za koju ste izloili svoj ivot. Obojica se najednom trgnu osjetivi na sebi kraljev pogled. Trenutak, i kralj pokae Filipcu Damira: Ovaj mladi moj vitez koji umije mudro izmicati odgovor svojem kralju neka odsele vri slubu na kojoj pograninoj tvravi. Bit e mu od koristi ako naui zapovijedati posadi. Sutra u zoru putuj, mladi vitee. S ovim rijeima kralj krene natrag u palau. Slomljeno, gotovo oajno, zuri princ u Damira kako slomljen ostavlja dvorite.

 U dvorani za vijeanje ekao je valoki biskup Petar Varadi kralja. Varadi ree kralj tu na stolu lei zaruni prsten i slika lijepe vjerenice, a princ se bije za neku meni neznanu enu 12 koja moe razoriti sve moje osnove. Moram je pronai i unititil Nee biti opasno umiruje Baka kraljevu zabrinutost _ Oito je bila tek viteka dunost da se bije. Hoete li to ustvrditi i onda ako ta ena pripada kraljiinim dvorankama? Velianstvo, nijednu nije tako neobino lijepa da bi mogla biti opasna. Ali je svaka od njih duhovna ki kraljice, prodahnuta novim preporodnim odgojem petnaestog stoljea. Takve su ene opasnost za mua. Nesvjesno preleti kraljev pogled preko mramornog kraljiinog kipa. Biskupi se potaju e poglehju, na to Filipec tiho primijeti: Kad bismo mogli doznati ime te ene, odmah bismo mogli prosuditi njene opasnosti. Kako doznati ime? upita Baka. Petar Varadi odvraa: Princ i njegov dvoranin Damir odrat e rije, Alfonzo Borgia svakako bi tajnu prodao, naravno uz trostruku cijenu. Nekoliko puta proao je kralj dvoranom i zamrmljao: Da mi se tu uplek- j ", jedna ena? Ne. Otkrit u je. Ako se nalazi u kraljiinom dvoranstvu, neka ide na pokoru u samostan! To je dobra misao, velianstvo pohvali Filipec jer ako princa zahvati ljubav, izgubit e prijestolje! Na posljednje rijei kralj se obazre: Sto vi to priate? Kakva ljubav? Ludorija. Vitetvo su sanjarije mladosti! Sad je tu prsten. Tu je vjerenica, a moj e sin slijediti svojeg oca. Petar se upre u stol: Velikoj vaoj osnovi, velianstvo, ne prijeti tekom opasnosti nikakva druga ena iv-im kralju-^ ~ Kraljiin otpor sada vie ne moe nauditi mojoj osnovi. Bit e moda neugodnih dana za moj kuni mir, ali nikako opasnih po moje kraljevstvo. Ali to ste mi vi, Petre, rekli? Kad su mi najavili dvoboj, govorili ste upravo o nekoj novoj, vanoj za-preki i pri tom pogleda suhonjavog kancelara kao da se ve sada zbog ove njegove objave na nj ljuti. Varadija ne smete prigovor i odmah prihvati rije: ... ~ DPustitc, velianstvo, da podsjetim na ovo: mi smo uglavili da e ova enidba s bogatom neakinjom toliko monog Lu ciovika osigurati vaem sinu prijestolje. Ustanovili smo da e samo ovo rjeenje prestolonasljedstva biti na sreu kraljevstva. A 50 taj De bi izvrio- bil bi vaem sinu Prijestolje ugroZato opetujete to smo ve davno utvrdili? da- ^T, Va5e veUanstvo: to onda ako netko ovaj brak? Sva je kraljeva pozornost skrenula k Petru. Vi nekoga okrivljujete veleizdajom? Ne, velianstvo, samo utvrujem da e kraljica ovo vjenanje sprijeiti. Kralj se tako otro okrene da mu je ma zveknuo udarivi o pod. Baka i Filipec stade prosvjedovati: To kraljica nee uiniti Kako to -smijete spominjati? A kralj otro vikne: Petre, vi nemate uporita za ovu tvrdnju! Velianstvo imam! Kralj i njegova dva savjetnika stoje naprotiv Petru. U oima Filipca lei pitanje, u. Bakaevim Ijubopitnost, u kraljevim sumnja, ali OH zapovjedi: Razjasnite! Velianstvo, prije nego sam krenuo u Milano, naloili ste mi neka poem kraljici u Budim i uvjerim je da ste odgodili ovu prosidbu dok se s njome ne sastanete. Tada je ona izrekla ove rijei: "Dok sam ja iva, ovo se vjenanje nee obaviti."

mirei, zagleda se kralj u mramorni.kraljiin kip. Baka i Filipec kao da nijemo dojavljuju neto to samo oni razumiju. Petar Varadi gleda ravno u kraljevo naoblaeno lice. U tiini se uje samo pritajeno teko disanje kraljevih irokih prsiju. Samo nakon nekoliko trenutaka Varadi je nanovo zapoeo. Upozoravam da kraljica nije ena koja izrie isprazne prijetnje. U svoje odluke ulae sve, a u ovu ak i svoj ivot. Jo vie zamire kraljeve oi, sve dublje ronei u sablasnu sumnju koja obavija kraljiin mramorni kip. Filipec mahne Varadiju da uti, Baka povue prste po debelom vrku nosa kao da mu je onamo sjela muha, dok Varadi tvrdokorno i estoko nastavlja optubu: Kako, dakle, kraljica svoj ivot stavlja zaprijekom ovoj enidbi o kojoj ovisi samostalnost i srea drave, bjelodano je d4 njezino velianstvo nuka na to neki veliki moni razlog koji je isto tako opasan kao to bi bilo opasno izvoenje njezine prijetnje! Razlog? opetuje Matija vjeto svladavajui valovlje svoje estoke udi, a Varadi drugi put ponavlja. Razlog da taj ne moe da se sakriva u prirodnom neprijateljstvu to ga kraljica kao maeha osjea prema sinu neke druge ene koju iz prolosti smatra svojom suparnicom. O tome ni rijei! prekine kralj mrko govornika. No ovaj nastavi svoju prvu misao: Ne moe biti razlog ni taj da bi kraljica imala drugu vje-renicu, jer radi nje ne bi ona mogla izrei onako izravno povieno i strano one velike sudbonosne rijei: "Dok ja ivim, ova enidba nee se obaviti." Taj je razlog, velim, goleme vanosti, i 14 to ne samo za nju. Kraljica e dakle u interesu svojeg razloga izvriti prijetnju i sprijeiti vau osnovu. __ Ne moe ona sama protiv svih nas! naglasi kralj. _ Velianstvo ako kraljica nije sama? Varadijev upit sijevne kao iskra. Kraljeve nosnice se raire. ire. Tko bi je mogao po m K i protiv mene, recite, Petre?! Domai vai nepnjau!_ : Sto je to? Ovo zvui kao urota? zaotri kralj svoj glas-i opet stegnu kou niskog ela, a kosa mu se nakostrijei kao u lava koji osjea pogibelj. Ova kretrisa ela, vazda siguran znak teke kraljeve uzbuenosti, inila se sada opasnom. Baka i Filipec ute i sluaju, a Matija pita: Petre, opet vas pitam: ime opravdavate neuveno smjele optube? Dokazima! Neto ledeno preleti kraljevim tijelom. Stresao se kao od hladnog zapuha. Ovamo dokaze! Govorite! Govorit u. Ponajprije, njezino vas je velianstvo obiavalo slijediti na ratite. Prava je srea to je ovaj put kraljicu sprijeila bolest da na pobjedonosnom putu prati vasc vlu:a];stvo, pa su u vaoj odsutnosti iz Budima dolazili kraljici neprestano u posjete vai zakleti protivnici ... estokom kretnjom i glasom javi se sada Tomo Baka: Petre, vi okrivljujete kraljicu da uruje s kraljevim protivnicima? Ne otkree Petar Varadi a lice mu je preliveno vatrom. ja odluno tvrdim ovo: kraljevi su neprijatelji doznali da se kraljica protivi enidbi princa s Biankom Sforza. I ba zato su se pribliili k njoj da je u tom nezadovoljstvu i otporu hukaju ne bi li kraljici pomogli sprijeiti enidbu koja ima osigurati prijestolje princu Ivanu, sinu kraljevi! Vaa vrela ud moda vas je zavela na krive zakljuke delikatnim glasom pokusa sada Filipec. Ne mogu vjerovati da bi se kraljevi protivnici uope usudili pribliiti kraljici i ponuditi joj usluge protiv njezinog uzvienog mua. A kad bi se usudili, ona ih ne bi ni primila

Ovaj dijalog pratio je Matija s napetom pozornou, paljiva Promatrajui lica svojih sav m ; Jest, krivi je zakljui. _ pomogne Baka, a Petar joi otrije nego dosada naglasi: Nema krivog zakljuka gdje je jasna rije. Koja rije? trgne se kralj. Rije oligarhijskog velikaa Banfvja! Sto je rekao? Kome ,,_ rekao? Izjasnite se, smjesta! "" velianstv. < " ste me na to pozvali. Kad sam bio" prije polaska a Milano u Budimu, susretnem na trijema mramornih stupova Banfyja. On mi je tada rekao ovo: "Uinili biste veliku uslugu kralju kad biste ga odvratili od namjeravane vjeridbe s Biankom". Ja sam na to odgovorio: "Uinit u to ako mi priopite razlog koji vas i kraljicu vodi protiv ove enidbe". Banfy mi odgovori vrlo znaajno i poluglasno: "Razlog ete saznati ako se prikljuite kraljiinoj stranci i njenoj osnovi". Dakle, velianstvo, ovdje iz ovih rijei jasno je: kraljica i oni, to je skupina, stranka, tabor, jedno posebno stanovite u ovom kraljev stvu, a ja evo, tvrdim: ovo njihovo stanovite je onaj vaan razlog to nuka kraljicu da se opire toj enidbi, u koju vae velianstvo stavlja zajedno sa svojim prijateljima sve nade za buduu slobodu ove drave. Baka i Filipec gotovo su skamenjeni, ute i gledaju kralja. I on uti. Okruglo lice kao da se nabralo. Nakon munih asova utnje kralj pogleda svojeg kancelara Varadija. U tom pogledu lei neto duboko kao sakrivena strepnja pred istinom. Ali tko, tko nestrpljivo e kralj tko su oni? Svi oni koji su htjeli da obore vae velianstvo i dovedu na vae prijestolje ekog kralja Vladislava. Vi poznajete sve! Svi oni koji su prigodom sklapanja mira s Vladislavom iskazivali mu naroita prijateljstva, obasipali ga toboe kao gosta pretjeranom Ijubaznou. Naslonja u kojem je sjedio kralj zastrue podom. Gurnuo ga je naglo listajui, onda stresao svojom lavljom glavom. Njegovo svladavanje bilo je oito na granici mogunosti. Ipak ne ree nita, nego poe u drugu odaju kao da eli svoje raspoloenje oteti njihovim pogledima. A kraljevi savjetnici ostali su sami. Baka se sagne preko stola kancelaru Petru: Vi uvijek nastojite nekim velikim otkriima o pogibeljima pokazivati kralju svoju osobnu vjernost! Nadate se, moda, kardinalskom klobuku? Gospodine, mene je kralj podigao od gladna i bosonoga mladia do svojeg kancelara. I, znajte, moj put od bosonogog siromaha do biskupa bio je neko mnogo krai nego to bi bio danas od biskupa do kardinala. Govorio sam kao poten ovjek i ne spadam u red onih kraljevih pristaa koji mu dokazuju svoju vjernost time da istinu taje! Imenujte razbjesni se Baka koga mislite? Nije od potrebe kad se sami javljaju! Tiho. Kralj se vraa upozori Filipec. Iz druge odaje uju se kraljevi koraci. Ulazio je pognute glave, zamiljen. Zaustavio se" ravno pred Varadijem i pogleda ga prodorno: Jeste li svjesni koliki ste poar zapalili? Kraljevsko velianstvo, vi ste moj sudac. Moj ivot pripada vama, a moja savjest meni! Prema vama i prema njoj izvrio sam, eto, svoju dunost. 16 Nita ne povlaite!? Ni jedne rijei. I promisiH ste o posljedicama? Jesam: kraljica e sve saznati, a ja u odgovarati njoj i vama. 2ivot je veliki dar, a ja ga dajem za jednu jedinu misao: da ovim kraljevstvom zavlada va sin Ivan Korvin.

Kao da je ovaj odgovor kralja ublaio, ali ga nije smirio. Fribliivi se korak svojim pouzdanicima, neobino tihim glasom zapone: Nakon svega ovoga vjeridba mojega srna treba da ostane i dalje tajna kao da se nita nije dogodilo. Spremajte se na svean doek kraljice. A kad bude u Zagrebu, saznat u koji je razlog vodi protiv prineva vjenanja i, jesu li je nahukali protivnici. Nadam se da e kratica uvaiti moje osnove i svoje bilo kakve razloge podvri dobrobiti drave. Svi su utjeli. Kao da nitko od njih, pa ni sam kralj, ne vjeruje toj nadi. Odmah nakon toga kralj pone poslovno: Sada, Petre, pozovite s Medvedgrada milanskog poslanika da mu priopimo zaruke mojeg sina s Biankom. Valja rei dan vjenanja, a onda oekujem vas, gospodo, k veeri. Vi, Petre, preodjenite se i nastupite odmah s ojn slubu. Treba da dademo odgovor poslanicima Venecije koji ovdje ekaju ve dva tjedna. Osim toga svakako jo treba da spremimo poslove za hrvatski sabor. Sva se trojica udalje iz sobe. Kralj je pozvao svojeg dvoranina i, naloi mu: Radulo, dozovi mi ovamo princa! Hitno! U naslonjau na barunastom jastuku sjedi princ Ivan. Pred njime lei otvorena knjiga sa areno obojadisanim i zlatom obrubljenim slovima. Tamne mladieve oi uprte su iznad knjige nekud u neizvjesnu toku iroke odaje. Njegovo ovamo lice izraava duu vjeno budnu, ushitnu i svijetlu. Samo to tu svjetlost sada prikriva alost poput prozirne koprene, a princ kao da jedva eka odbaciti je i nai negdje ouka, Modri se zastori rastvorili. U sobu ue mladi u odori dvora-JegV JC haljetak kratak > kPd etor& i otkriva vitkost Princ mu skoi u susret i uhvati mu ruku: Damire! Ti e uistinu sutra otii? Kralj je odredio! 2 Gordana I 17 Zato? Nisi nita tako strano skrivio da bi mi smio oteti tebe kojeg mi je u djetinjstvu odredio drugom u igri! S tobom me pustio odrasti, dakle zna nae gotovo bratske veze. Da, bili smo vezani lijepim vezama i osjeajima ree mladi dvoranin turobno. Bili smo jedna misao klikne princ ogoreno jedna radost, jedna tuga. Sad da ostanem potpuno sam? Ostaju vam kraljevi prijatelji! Svi oni ne mogu nadomjestiti tebe. S tobom sam jedinim smio govoriti kao sam sa sobom. Osjea li to to znai? A to gubim ja kad me dijele od vas? Ne, Damire. Ne moe ti osjetiti isto to ja, ne moe, ti ima majku, moe sklonuti svoju glavu na njezina koljena, moe joj rei sve. A meni su je oteli, ja sam posve sam. Ostavite ove tune misli danas. Danas. Ba danas. Nikad nisam s takvim osjeajem straha mislio o svojoj majci kao ovaj as kad sam saznao da u izgubiti tebe. Sad mi se ini kao da mi ponovno otkidaju majku. Gleda me, Damire, kao da ne razumije!? Kako ne bih razumio. Ta ivjeli smo kao braa. Vie, Damire, mnogo vie! Meu braom moe vladati mrnja, ali ono to nas vee ne moe biti bez duboke sklonosti. Ali ti ne zna dati ime onome to nas je vezalo od djetinjstva do danas. Gledaj, itaj, neka kae ova knjiga starog mudraca. itaj to mudri Lelije pria starcu Scevoli. Mora to uti da bude na istu. Sluaj. "Vie je od roda prijateljstvo. Prijateljstvo je sklad svega boanskog i ovjeanskog s odanou i ljubavi. Osim mudrosti prijateljstvo je najvee dobro to su ga besmrtni bogovi dali ljudima. Nita nije divnije nego meusobno

uzvraanje odanosti. Sto je slae nego imati nekoga s kime smije govoriti kao sam sa sobom? Kako bi strahovito bilo podnositi nesreu kad ne bi ovjek imao onoga tko trpi tvoju nesreu vie od tebe samoga..." Princ je itao ganuto i onda pogleda svojeg druga: uje li to, Damire? To je vezalo nae prijateljstvo, isto i veliko. Mogao sam govoriti s tobom kao sam sa sobom kad mi je srce stisla bol i samoa za prognanom majkom. Ti si smio da pria meni svoje radosti kad si se vraao iz zagrljaja svoje majke. Ti meni radost, a ja tebi tugu. Kliktao sam s tobom u tvojoj srei, a ti si plakao sa mnom nad mojom boli. Ti zna to je mi-lota majine drage ruke. Ti si jedini imao srca plakati sa mnom, nada mnom, pastorkom kraljice, ene oca mojega! To je bilo tvoje prijateljstvo. Crnokosi mladi pogleda princa raznjeenim pogledom svojih poput ugljena crnih oiju i odvrati: Prine, ja sam to znao ve odavno! Ti si znao? Da, ti si stariji, mudriji, mirniji od mene, vie misli. No, zato mi nisi o tom govorio? l" Mislio sam: ne smijem govoriti o prijateljstvu princu! __ Rekoh: nema razlike roda tamo gdje su srce i duh jednaki _ uskliknc Ivan s punim uvjerenjem. __ Tako vele stari mudraci, i rimski i grki, koji su nas uili, a mi ih slijedimo nesvjesno. _ jer nae je prija1 ij tvo nastalo u jednakosti srca i duha. O, boe, to je to uinio moj otac? Kakva e biti pustinja moj ivot kad nitko nee sa mnom plakati, nitko nee u daljinu sa mnom traiti i oplakivati moju majicu. _ Plakat u vama i daleko od vas. uj, Damire kad sunce odmakne od zemlje, zrake joj ohlade ... Ali sunce nema duu da je ostavi zemlji kao to ja ostavljam duu svoju vam 3, Princ skoi k svojem drugu pa ga uhvati za ramena: Ostat e mi prijatelj? Do smrti. Zaklinjem se na svoju majku. Damire, i ja se mogu zakleti tebi na svoju majku da u ostati s tobom u vjc^j^i , ij ,;J:VL U: Gledaju se okom u oi. U pogledima njihovim lee duboke uspomene zajedniki: dana od djetinjstva, lijepe mirne radosti pune sunanih i bezoblanih dana. Oba prijatelja pru c ruke. Vjera je tvrda, Damu"! I vjena, prine! Prijateljem hou da me zove i samo imenom, kao ja tebe, Va otac je kralj, Ali moja majka nije kraljica, tovie nije ni plemltinja, ali mi je majka, a to je vie od plemkinje i kraljice. Htio bih jo s tobom govoriti o svojoj majci. Kad ode, nitko nee vie imati odvanosti da slua boU sina. Jedva doree princ, kad Radulo otvori vrata i najavi: Kraljevsko velianstvo L-H govoriti s princom. Moj me otac zove. ekaj me, Damire, ovdje! Kralj Matija stoji pred kipom kraljice Beatrice I gleda nijemo neobino lijepo visoko elo, visoko urezane obrve, lijep ravan nos ini se ukoen snage m ; .. Bradica vrsta, jaka i kruta. Usne pune, neto ttbofiene, s crtom krajnje dosljednosti. Kralj Matija promatra mramorni kip kao da u njemu neto istrauje. Kraljevski moj oe, vi ste me zvali? Na taj se glas kralj obazre. Ne kae nita, samo promatra svojeg sina, uspomenu v, i nekadanje mladosti, dvojnika njegove vlastite pojave, ali mnogo uljepane. Kose prineve nisu ute, nego tamnosmee, crte lica ublaene, gotovo mile nasuprot 2 19

kraljevim otrim crtama. Kos i usne umanjene, oi tamnije, a po gled topliji, svjetliji i pun vjere. Pogled proet slavenskom bla-gou. Da, pristao si, Ivane. Dapae, lijep. Samo ova blagost na tvojem licu, ova tvoja slavenska blagost jako me zabrinjava. Kraljevski moj oe, ovu slavensku blagost imam sigurno od svoje majke. Naglasio je neobino ove dvije posljednje rijei, ali bez obzira to ga je oito htio izazvati, kao da kralj nije uo ili se inilo da ne uje, nego slijedi nastavljajui neprekinutu misao: Ne dao bog da se u toj blagosti skriva podatljivost. To je svojstvo glupih ih slabih ljudi, moj oe, ja u sebi ne tla ni za jedno ni za drugo. Znam da je tako, jer slabost i podatljivost ne bi mogao batiniti od oca svojeg, ni od djeda. Ni od majke! Meutim nastavlja kralj prelazei preko prineve pri" mjedbe zasluio si ukor. Sin. kralja Matije neka sprema ma svoj za Turina, a ne za kakve svoje Ijubovce. Kralju, molim vas da potujete ensko bie za koje je vaS sin imao viteku dunost trgnuti oruje. Ne krije li se pod vitekom dunou i nagon srca? Varate se, oe. Ako je tako, onda te to ne moe sprijeiti da svojem ocu kao posluan sin kae ime te ene. Svakoj u zapovijedi udovoljiti, samo ovoj ne mogu. Vitetvo te resi! Da, to mi se doista svia, sine. To doka" zuje da posjeduje moje sposobnosti! Ali, Ivane, zato mi taji tu enu? Obeavam ti da joj neu uiniti nita naao. Jeste li vi, oe moj, u svojoj mladosti uvali ime ene za koju ste osjetili toliko potovanje da ste je morali zatititi od pogrda drugih? Moj ivot bio je rat i borba, a nikad ena. Valjda ste ljubili moju majku? Kralj ne trepne okom, samo hladnim glasom nastavi: U tvojem licu, Ivane, itam kao da mi dovikuje: emu, oe, lutamo po enskom logoru, kad si me sigurno zvao radi vanijih poslova. I pogodio si. Sjedni i sluaj. Princ nije sjeo. Trideset godina gradio sam kraljevstvo maem i umom. Slavom i sjajem okruio sam svoje prijestolje. Ostaje mi jo jedno djelo: da osiguram prijestolje tebi. Mladi princ sagne glavu. Digni je, sine, visoko je digni, ponosno gledaj na prijestolje koje sam ti naumio ostaviti. A da ga osiguram, ja sam te sine vjerio. U prinevim oima kao da se budi neko iznenaenje. 20 _ Da, sine moj, ljepotica Bianka Sforza, najbogatija -vjerenica Evrope, bit e tvoja ena. Vojvoda Ludoviko alje ti prsten i njenu sliku. Danas je tvoj i moj danj Iznenaenje u mladievim oima prelazi u plahu zbunjenost. _ Moj ivot, moja starost i moja smrt vezani su s ovim brakom. On me r je Sava najvee brige i prua mir. Od ovog asa si vjerenik! Da, oe moj. I ne klike od radosti? Dakle je ipak neka zarla u tvoje srce? Opominjem te, budno se uvaj. Princ ne odvrati. Zjenice mu se smanjuju. to je? Tone u nekoj, dalekoj zamisli? Ne znam. Do malo prije bio sam slobodan.-mladi a sad na putu u brak. Mnogo je to, oe, mojoj bezbrinoj mladosti. U tebi nema lai, govori istinu, ali tko zna to se skriva na dnu tvojeg srca?

Polako spusti princ glavu, ali je opet digne i pogleda kralja otvorenim pogledom. Nisam nikad istraivao svoje srce. Nisi? Znaj, kad trgnemo ma za enu, onda moe biti samo dvoje: ili tu enu posjedujemo mi, ili ona posjeduje nas! Nita od svega, oe. Pazi, sine, eno nas posjeduju, a da mi to i ne mislimo. Zapanjenost se pojavi u Ivanovim oima. Kaem ti, Ivane, danas ovo: jao enama koje bi stale na put mojoj volji, mojoj osnovi. Ti si vjerenik Bianke Sforze i time je sve svreno. Samo o lome jo sada ne zna nitko od trojice mojih savjetnika. I pred kraljicom to ostaje tajna jer ona nije sklona Bianki. A sad priekaj tamo u odaji dok te opet zovnem. Polagano se udaljavao princ u drugu odaji:. Kralj izda nalog svojem dvoraninu da dovede Alfonza Borgiu. ekajui, stao je k prozoru i zagledao se preko grike utvrde. Radulo uvede visokog Alfonza Borgiu. Glava mu je povezana svilenim rupcem. Vaa je srea, grofe, da sam poslanike na svojem dvoru smjestio na Medvedgradu. Tako nisu vidjeli kako se neak kardinala Borgie, papinskog kancelara, bije s prestolonasljednikom. No, mladi moj prijatelju, u znak oprotaja izdao sam nalog da mtko ne govori o sukobu, nego da ste se objesni ogledali na maeve s princom, naprosto ogledali u igri! Mladenako nadmetanje i nita drugo. To ete lake podnijeti nego gnjevni kardinalov ukor. Ja sam, naime, odluio da o tome nita ne javim kardinalu, pa ni kraljici. Jeste li zadovoljni? Hvala, kraljevsko velianstvo. Ovo je potrebno i radi nje. ~- Radi nje? To nareuje velianstvo? Lijepu enu duan je tititi i kralj. Dakle je lijepa? To vi pitate mene? nasmije se kralj suspregnuvi svoje uenje. Dobro se pretvarate kad se inite kao da ne znate kako izgleda ena ija vas je ljepota prisilila da se za nju bijete. Velianstvo, uistinu ne znam kako izgleda. Moete mi to sasvim tono razjasniti. Bio sam s Enrikom u njegovoj odaji i tamo smo razgovarali. Odvie je bilo sparno. Ne znajui vaih zapovijedi da nit" ko ne smije iz palae, izaao sam na dvorite gdje je etao princ sa svojim pratiocem. Poao sam prema njima i naiao na njih dvoje u razgovoru. Tog asa princ je upravo Damini izgovorio: "Ni u kreposti njoj nema ravne", a ja, onako po obiaju naih plemia u Rimu, dobacim: "Tako mi asti, ja bih je ve u prvom mraku odvabio u svoju lonicu!" Princ plane i trgne ma, za njim i njegov plemi. Nisam imao kada ni da se izjasnim, ispriam zbog primjedbe, i ve smo nasrnuli jedan na drugoga. Dakle, sad mi je jasno, grofe. Da ste slutili o kakvoj su visokoj linosti govorili uistinu ne biste bili ono primijetili, nego duboko pokleknuli. Velianstvo!? Ja sam dakle uvrijedio visoku gospou? Uistinu sam zasluio da me prognate! Da, poinili ste veliko zlo. Ipak, uvaujem da niste znali o kojoj se gospoi govori, a to jo vie iziskuje da nitko ne sazna o dvoboju, osobito kraljica, jer njen sud ne bi bio tako obziran. Gotovo prestraeno grof stade moliti: Kraljevsko velianstvo, moja je obijest teko kanjena. Molim oprotenje i milost da moje uvredljive rijei ne budu ni pred kime spomenute. Kralj poprimi vrlo strogi izraaj, ali ga ublai milostivim tonom: Ne bojte se, odvie potujem kardinala Borgiu, prijatelja kraljiine obitelji. Dakle: nije se nita dogodilo! Priekajte as. Poe k vratima, otvori ih i zovne princa. Ovaj ue. Kralj zapovijedi: Pruite jedan drugome ruku. Neto oklijevajui, princ Ivan poslua oevu zapovijed. Sad je sve u redu! Grofe Alfonzo, moete sada otii kamo vas volja. Moja zapovijed da se nitko ne makne ispod krova opozvana je!

Alfonzo s dubokim poklonom ostavi kralja sa sinom nasamu. Njegova su usta estito zabnavijena nasmije se kralj dakle nita nije bilo, ve samo bojna igra. Oh, o kakvim glupostima esto ovise velike osnove u dravi! A sad, Ivane, elim da na dvoru bude veselo. Ne elim tvoje zamiljeno lice! Ne moe meni biti veselja, oe, dok ne oprostite Damini. Smion si danas. Darivam te prijestoljem i najbogatijom vjerenicom, a ti svemu pretpostavlja nekog plemia iz Turopolja?! On mi je vjeran prijatelj! Ciceru n Je rekao: "Koliko ima ovaca toliko prijatelja." Jer Ciceron nije imao osjeaja, nije mogao drugo nego primati ovce. itao si stare mudrace. I naao istinu! Moda za druge. Moja je dunost, sine, da ti predoim teku tragediju moji obitelji: nitko od mojeg plemena nije imao vjernog prijatelja. Ova sudbina eka i tebe, Ivane. Zato, ne vjeruj nikome! Damiru vjerujem kao sebi! Hoe li dokaza da si zaslijepljen!? Hou da se uvjerite o protivnom. Odmah pozove kralj Radula i naloi neka dovede Daminu A ti, Ivane, izii u drugu odaju. Ostavi vrata otvorena, a zastor povuci i pom sluaj to e se desiti. Princ se sakrije iza debelog zastora susjedne dvorane. Kad je niao Damir, sa zanimanjem, promotri kralj mladievu pojavu. Lijep vidik enskim oima ree kralj. Moda bi koja od njih pola s tobom u tvravu? Velianstvo, ne pozna iom nijednu koja bi me slijedila ni U kncevske dvore! A ipak si za volju ene uskratio pokornost kralju? tititi ast ene i pokornost kralju jednako su dunost potenog mladia. Poto si izvrio" dunost prema asti ene da nisi izrekao njezino ime pred svima u dvoritu, izvri sada drugu dunost. Reci kralju okom u oko: tko je ena za koju je sin moj trgnuo ma? Za nagradu oprostit u ti da ide u tvravu. Velianstvo, idem u tvravu! Neto je dugo kralj utio gledajui mladia, a onda poao blie k njemu: Ovako lijep mladi zaslijepio bi na dvoru najljepe eno kad bi mu kralj zamijenio jednostavni plemiki grb grofovskim. Da sluim vjemu kralju i princu svojem dosta mi je pote no srce i vrsta desnica! OJgovori su Damirovi padali mirno, odsjeno, uvjerljivo, a njegov metalni glas snanom se prijatnou razlijegao dvoranom. Kralj asak gleda mladia, a onda pita: ,,. Dakle, ti se ne pokorava, jer ti je to naredio princ Ivan? Alish da prijateljstvo ispriava izdajstvo prema kralju? MoeS li na ovo odgovoriti, mladiu? Velianstvo: Tiberije Grakho imao je vjernog prijatelja Jivmta Tuberona. Kad su Kvint;i upitali: bi li on zapalio Kapitol da to zaeli njegov prijatelj, Kvinto, odgovori: "Grakho ne bi to-nikada od mene traio!" Ja odgovaram isto! Princ to niirad ne bi meni zapovjedio! A tamnica i smrt koja ti prijeti? Kad ne bih mogao dati ivot za princa, Njegov tanini glas bio je pun uvjerljive a glas mu zagrmi: I ne, nee poi u tvravu. Razumije? Kraljevsko velianstvo, zahvaljujem iz upita neto blae: S TVOJ je otac knez iMn Okiki? Da, velianstvo. I on je bio poten do ne bih odlazio sutra u tvravu. odlunosti. Kraljevo se lice zarumeni, sve due. " Nakon stanke kralj potenjaina, a tvoj pradjed bio je sri!

Nevjerojatno ste poteni vi Hrvati! No, a sad mi red: to misli, zbog ega sam te htio poslati u tvravu? Jer nisam odao ime one ene. Ludove! Zar kralj -da bude manje vitez od svojeg podanika? Nije to uzrok. Htio sam te odvojiti od mojeg sina jer s tobom govori o enama, a ja to neu! Dakle, sluaj: oprostio sam te tvrave, ali jo nisam dopustio da ostane uz princa. To treba zasluiti. Cime? Obeaj mi da nee s princom govoriti o enama na ovom dvoru, zapravo da nee govoriti o onoj za koju je trgnuo ma. Obeaje li? Ako princ ne zaeli govoriti o njoj, obeajem! Bit e pametnije da s princom ita Solona, Katona i druge umnike. Ostat e tu. Moe se vratiti u svoju odaju! Damlr je gotovo istrao iz dvorane, a.kralj trgne zastor. Sine, ti si sretnji od mene! Sretniji od svih nas u obitelji. Ne znam prijatelja koji bi odabrao tvravu kad bi mu netko za izdajstvo ponudio ast. Zadri svojeg prijatelja. On e ti biti oslonac kad ga bude najvie trebao. Nakon asa utnje kralj se obazre mramornom kipu kraljice, pogleda Ivana i promrmlja: Zato ne posjeduje i njeno prijateljstvo? Jer mi nije majka. Damir ti nije brat, ipak te voli jer si ti nastojao da ga osvoji. Nisam oe. Prijateljstvo se razvija samo od sebe u krije-posti veli grki mudrac. uj mudraca Matijaa: umiljavaj se kraljici! Ne znam se pretvarati. Tko se ne zna pretvarati ne zna vladati, a ti e biti kralj. Princ Ivan pogleda svojeg oca, ali on mu nije odgovorio na njegovo nijemo pitanje, ve ponovno naglasi: -,; Treba da stee kraljiino srce! ww"_4.KJ . Moe li se to, oe? Kralj ne odgovori. Obojica gledaju kip i ini im se da iz mramornog visokog ela prijeti neto sablasno, kao da se uvlaci oko njih i razapinje crne mree. Sto je? Jo nisi zadovoljan? Ima sve: ak sam ti vratio prijatelja Damira, Sto jo eli? Bilo bi mi lice vedro kad bih znao, oe, gdje je moja majka. Zlovoljna kraljeva kretnja upozori srna na opasnost ovog pitanja. I on pokua da ispravi in blagim moleivim glasom: Razveselit u vas veoma, svu u panju posvetit kraljici, samo kad bih znao gdje mi je majka. Ispitijivim pogledom okrene se kralj svojem sinu: Otkad smo u ovom gradu, neprestano govori o njoj! Zato? ini mi se kao da je svuda osjeam. Tu u ovom gradu, u dvoru lebde njene sjene. Oe moj, recite mi gdje mi je majka da mi srce bude mirno. Na jednom otoku u Italiji! Na kojem? Dosta Je odsijee kralj otro. Dobro joj je i ivi tamo gdje je sama odabrala. Ovi;n. rijeima nas smo dvojica zauvijek zavrili te vrsti razgovor. Zapovijedajui odluni kraljev glas, napola ljutit, odaje Ivanu vie od samih rijei. Jedva to je Matija dovrio reenicu, nauli ui i svu pozornost prebaci k vratima, u drugu odaju. Mahnuo je princu da se ne mie, a on se oprezno po sagu doulja k vratima i naglo ih otvori. Pred noge mu se prosule svjee smokve. Na pragu stoji starica s praznom zlatnom zdjelom. Na sijedoj joj kosi crna kapica. Od nabora u licu jed, joj se razabira male oice. O o Dio mio vae kraljevsko velianstvo " o o o . Sto radi tu, Nardela?

Per tutti santi nosim smokve. Divne su svjee, iz mile domovine moje. Vaa milost smok r voli o o, kakva nesrea! I zamahu je glavom i uzdie gledajui pred sobom smokve to su se razasule kad je kralj otvorio vrata. Njoj je nesrea to je razasula smokve! slegne kralj ramenima, a onda se naljuti na unilog Radula: Zar nisam zabranio da bilo tko dolazi ovamo kad ja vijeam? Vae velianstvo ispriava se Radulo dvorani su je pustili da proe. Praznovjerna eljad veli da je "zlonoa" pa je se boji i puta je svuJ,1 pruia .ni da |<>( se ne zamjeri. Od nje nema straha da bi prislukivala; njena pamet ionako je pota ini se da je potamnjela pamet mojih dvorana kad ovakvu "luduc putaju okolo. Ne ljutite se, oe pokuava Ivan miriti kraljevu Iju-tinu. Lako se tome dade pomoi. Zabranite Nardeli da slobodno prolazi dvorom. Teko je to. Kraljica je vrlo osjetljiva kad se radi o nje noj staroj dadilji. Potuje je kao majku i doputa joj sve. A starica kupi rasute smokve i nerazumljivo ape sama sa sobom. . .. v U dvoritu kardinalov neak promatra netom dovrenu gradnju novog dijela palae. Na trijemu izmeu stupova, vade sluge iz velikih krinja zlatne i srebrne ukrase i unose ih u zgradu. Alfonzo ih promatra, ali kao da ne misli na ono to gleda. Uza nj stoji Galeotti, mali debeli mukarac u odori talijanskog kroja. U mesnatim crtama lica lei zadovoljstvo. Na glavi mu je utozelena kapa. ivo pria Alfonzu: Vaa milost vidjela je vee raskoi u Rimu, u Napulju, u roenom domu kraljice. Vidjeli ste vi sjaja i u domu vojvotkinje Eleonore od Ferrare, kraljiine sestre. No, i ovo je lijepo, tek u manjem okviru. Cellini je to lijepo izgradio, ali odvie brzo. Kraljica je pourivala. Napokon, nee biti ovi zidovi za vjekove. Glavno je da kraljica moe ovdje ivjeti i kroz ljeto. Idemo. Vi ste ve dugo ovdje? upita Alfonzo rastreseno uspinjui se stubama. Ve est godina. Kralj Matija primio je lutajueg talijanskog uenjaka vrlo lijepo. Uvijek mi govori: Galeotti, potrebni ste mi kao i moj ma. On mi dobavlja slavu i vlast, a vi kao historiar to objavljujete za vjekove. Stigli su u prvi kat. Sve su odaje otvorene. Zidovi ureeni freskama ili presvueni brokatom. Podovi potpuno prekriveni sagovima. Skupocjeno pokustvo, svuda vaze, kipovi od kovine i mramora, rezbarene stolice, svileni debeli jastuci i razni drugi ukrasi. Sa srebrnih stalaka prte uvis mali vodoskoci i slijevaju se opet u mramorne posude u obuku bazena. Sve to putuje s kraljicom iz grada u grad. Iza jednog zastora na vratima pojavi se Enriko. Alfonzo odmah ostavi svojeg pratioca i krene k njemu, pa se obojica povuku u kut dvorane. Enriko mrko pogleda kardinalova neaka i pita Ijutito: "Kartaga" je, dakle, ostala itava? to ste to uradili, Alfonzo, da ga niste ubili? Dojavili su kralju dvoboj prije nego to sam dospio da mu probodem srce. Morali ste dvoboj urei negdje izvan dvora, a ne tu. 26 Princ mi nije dao ni dahnuti. Traio je bitku na licu mjesta. To nisam slutio. Prokleti barbarin, potcjenio sam njegovu snagu, naroito vjetinu. Skupo i te to platili. Sad imate dvije rane: jednu na elu, a drugu u moriji. Morate izruiti dukate kardinalu Francescu. Alfonzo namrti svoj. zavinuti nos i apne: Nije to sve. Nahrupio sam u neki razgovor o eni. O tom se ne smije govoriti pred kraljicom ; ni pred kim. Ispriat u vam sve kako sam princa izazvao na dvoboj i to je bilo dalje s kraljem. Trebam va savjet Alfonzo stade priati. Enriko uini nestrpljivu kretnju: Kako? Princ je govorio o kraljiinoj kreposti? To veli kralj?

Nije izriito rekao da je kraljica samo mi je natuknuo... Moj gospodine, tako mi asti, princ niti bi govorio, a jo bi se manju tukao za kraljiinu krepost. Kralj hoe zbog nekog razloga zatajiti dvoboj. Vjeto vas je zaveo, smotao vas je oko prsta. Meutim, ipak emo glasno govoriti o tom dvoboju! Upamtite! Da kralj nije zabranio dvoboj, tako mi asti, dvoboj bih obnovio i zadrao kardinalove dukate. Mogli biste ih ipak zadrati ako je istina to govore o arolijama vrka va?cj maa... Prie. Ipak bih htio znati to vam ruje po glavi? Ako je vrak vaeg maa smrtonosan, onda moete opet "igrati na maeve". Neka bude prava igra, jer za doeka kraljice prireujemo bojne igre. Ja i Galeotti imamo upravljati igrama. Vi se smijeite, dakle shvaate? Alfonzo mu radosno prui ruku. Obojica pogledaju kroz dvoja otvorena vrata u treu odaju gdje stoje kralj i princ u vrlo ljubaznom razgovoru s Izabelom. Kako je kralj njean prema Beatrici, eto, sam namjeta mramorne vaze. A dotle princ gleda u oi vaoj vjerenici! Idemo k njima, Alfonzo. Poli su i stali u pozadinu. Princ je neto govorio Izabeli. Enriko se inio dn ne slua, makar je hvatao svaku rije. inilo mu se da i kralj prislukuje razgovor. "Govore o kraljici pomisli Enriko a tko zna o emu misle. Nee dobiti princa, Izabela, kunem se!" Jedan glasnik pojavi se na vratima sav zapraen i zadahtan. Otkud ti? upita ga kralj tiho. Glasnik neto odvrati isto tako tiho, na to se Matija okrene k gostima i glasno najavi: Prekosutra u zoru stie kraljica! . .,.Sve ruke u dvorani uurbale su se. Zaas nali su se Enriko i Alfonzo na dvoritu. l | k. rek

Trebam va istinski odgovor, Alfonzo! Da li "arolija" na vrku vaeg maa moe izgubiti snagu? Nikada! Dao mi ju je panjolac iz laboratorija mojeg ujaka, a Borgia Roderigo ima tamo umjetnike da.., U emu se sastoji? Moram to znati, ako mi vjerujete. Odgovarate mi svojom glavom za ovu tajnu. Moete mi je skinuti kad vas je volja. Dobro. Moja arolija nije vraarija. Zamoim iljak maa u tekuinu... otrovnu. Osui se na gvozdu i noem je ne moe ostrugati. im iljak maa samo malo zaree u kou, protivnik je zauvijek moj. Odmah pada? Najprije u vruicu koja ga nakon nekoliko dana ispee, upravo za sveani ulaz u kraljevske dvorane pakla. Dakle, princ e nestati prirodnom smru? Tako prirodnom da e na to prisei ne samo zemaljski lijenici nego i svi sveci na nebesima. I poli su prema izlazu iz palae. , Dakle, bojne igre bit e u nedjelju. Dobro, bit u na mjestu. U igri doigrat emo igru s princem, a onda... Uutio je. i MRAMORNA KRALJICA Graani oekuju kraljicu. Zagreb, na brdu Gradec potomci onih graana to su prije dva i po vijeka zatitili kralja Belu IV i zato dobili prava i naslov slobodnog kraljevskog grada. I onda su sagradili oko svojih kua teke, jake

utvrde da ga zatite od svih osvajaa. I domaa gospoda velikai ne mogu graditi palau u toj tvravi o emu odluuje graansko vijee, a potvruje ban i kralj. Naredili su im danas da imaju svi doekati kraljicu. I ekaju da je pozdrave. Ali ne od srca. Ona im je odavna nemila kraljica. uli su o njoj samo loe. Stotine beskrajnih povorka kola koja su dovozila za njezin boravak u tom gradu bajoslovnu rasko samo je povealo neraspoloenje njihovih srca prema njoj. Ne zovu je ni kraljicom, ve samo "Talijankom" koja nije mogla ni za devet godina braka dati njihovom dragom kralju Matijau nasljednika prijestolja. A ona jo i mrzi kraljevog nezakonitog sina kojega graani smatraju svojim. I stotine Griana zuri u sjajnu povorku to se pribliava njihovoj ponosnoj tvravi. Diu uvis podijeljene im zastavice, ali 23 usta su im stisnuta, a due im osjeaju u njezinoj sjajem okruenoj ljepoti samo nemilu tuinku. Blistava povorka ulazi u kraljevski dvor na Dvercu. U velikoj dvorani nazvanoj palaa ekaju da se poklone kraljici svi velikai, inn L-iiini gosti, razni poslanici Italije, kraljiini roaci i itavo dvoranstvo. Na uzvisini stoje dva naslonjaa. Na njima se sputa kraljevski baldahin od crvenog i zlatnog brokata. Desno baldahinu stoji dvadeset dvorskih gospoa. Kroj njihovih haljina i crta lica pokazuju porijeklo s juga. Samo dvije mlaahne ene r.vlikui Se od njih. Stoje zajedno povuene, postrance i uporno "ute. Smeokosa ljepotica bademastih oiju i mala njena plav:a pokazuju slavensko porijeklo. Njima nasuprot s druge strane stoje muki kraljiini dvorani. Enriko je ustupio poasno mjesto grofu Alfonzu. U oekivanju kraljice itavom dvora: i prelazi apat enskih i mukih uzvanika. Enriko, stojei uz Alfonza, ape: Vi neprestano pogledavate kraljiine dvoranke. Premalo su lijepe, ali gledam ono tamo nevieno ensko stvorenje. Tko je ona? Mislite onu bademastih oiju. To je Gordana. udno ime, a ljepota jo udesnija. Kakvi gusti pramovi svijetlosmee kose, s neki posebnim bronanim sjajem, to .se ari u svjetlo t: !:; Enrikp, potenja mi, iv oganj plamti iz ovih kosa. A pogled bademastih oiju? pita Enriko pomalo podrugljivo. Da, imate pravo. Pogled joj je odvie mudar i pokazuje kao da u njenom srcu nema iskre. Pogodili ste. Nikome neUskrauje ljubazan pogled. Da, namiguv Do vraga, to me draL Ali upokorit u je ja, tako mi imena gnza Borgie. Tie. Ne oduevljavajte se na dvoru odvie, jer ona nije u volji kralju. Moda je obratno, ne vjerujem da kraljica podnosi tu ljepotu. Ba dva puta obratno. Dakle naglavce, dragi grofe Alfon. zo. Kod nas je sve tako: dva puta naglavce. Kraljica vrlo voli ovu djevojku, ali kralj nikako. Kraljica je odgojila Gordanu, a kralj je nikako ne podnosi. Ona je, naime, neakinja biveg hrvatskog urotnika. I jo je dre na dvoru? To je opet ono r.aglavo- obrnuto: kraljica je nala tu djevojicu na dvoru i od jila j u strogom dananjem duhu. Ona je Amazonka, kao .cr grada Milana, umna kao Leonida. Nastavite li tako, moj Enriko, izgorjet u od ljubavne enje pa e na ovom mjestu osi samo moja odjea. Vjere mi, takvu traim otkad sam se osjetio muko. A je li to istina to ste rekli da je ova ljepotica ogn; kose uistinu slavenskog roda? Da, roena je Hrvatica i tienica uvenog pjesnika Ivana Fanoniusa. . - .! > A kako ste rekli da se zove? . >. . Svi je zovu Gordana. to? Kakva je to svetica?

Sto ete, ovdje u Zagrebu i itavoj zemlji muevi i ene nose uz svetaka i nekakva udna druga imena, kao na primjer onaj prinev tajnik Damir. Dakle, vidite, ovdje nisu imena svetaca. To vie se nadam da Gordana nema u sebi ba nita sve tako. To posvjedouju njene oi. One hvataju poput klijeta. Vi toliko zurite u nju, ini se iznevjerili ste se svojoj rasi. Ne, nisam. Ova ljepotica ima mjesto oiju dva badema od baruna. Lice joj je bijelo kao napuljska svila, usne su joj crvene kao firentinski ljiljani. Dakle, ostao sam vjeran svojoj Italiji. A tko je ona mala plavua uz nju? To je ki Bernardina Frankopana. Ona je u rodu s vladarima od Este. Dapae, oenio se kraljiinom bratuedom. Dakle ova lijepa plavojka ima u svojim ilama i aragonske krvi. Ali drim da se je u njoj razvodnila. Plahi pogled nije na-ruio nijednu Aragonku. Ali bogatstvo njeno sluilo bi na ast svakoj princezi Ovo joj die vrijednost. Ipak preputam je drugome. Za sebe uzimama bademe. Ah, sad me pogledala! Gleda ona i druge, moj gospodine. To me ushiuje jer se moram boriti protiv svih. Ako je odvedete s ovog dvora, kralj bi vas bogato nagradio. Dakle, moj izbor upravlja boica Portuna. Svi su Borgie imali s njom intimne odnose, vjerujte mi, Enriko. Hoemo li joS dugo ekati kraljicu? Kad uu njena braa, napuljski prinevi, onda e ona sigurno slijediti nakon jednog sata podrugljivo odgovori Enriko. ekanje mi zaslauje moja oboavana ljepotica. I on je pogleda ispod ruba svojeg perjem ukraenog klobuka. S desne strane stoji kraljevo dvoranstvo. Na elu prvi kraljevi dvoranici: Nika Orban i Mladen Berislavi, obojica snani ljudi, drei desnice na vrku maeva. Njihove odore su raskone, mirnih boja, starog kroja i znatno se razlikuju od odora kraljiina dvoranstva. Ban! upozori Orbana Mladen i pooe da bana odvedu do njegova mjesta pokraj kraljevskog baldahina. Iza bana dolazi biskup zagrebaki Osvald Tuz s visokim sveenstvom Kaptola. Iz dna dvorane ulazi itava povorka kraljiinih roakinja na elu s donom Izabelom. Enriko doeka mladu djevojku prijeteim pogledom, ali ona proe kraj njega smijeei se. Onda slijede kraljiina braa: mladi kardinal Francesco i princ napuljski Giovanni. Jedva su se smjestili, kad se s druge 30 strane otvore vrata. Princ Ivan ulazi sa svojim tajnicima i komor-nicima. Visoka njegova mlada pojava i iroke prsi batinjene od oca privlao sve poglede na sebe. Njegova odora od ruiasto-zlat-lic,g brokata posve se priljubila uz tijelo. Dolazak princa uznemiri svaiji pogled. Neto je ulo u dvoranu s obiju M ,r a: na kraljevoj strani uzbuenje na kraljiinoj mrnja. Prineva pojava jo vie ih razdvaja. Dva protivna osjeaja titraju u njihovim oima, licima i kretnjama. Kraljevi dvorani ute, kraljiini kao da ne uvaavaju prinevu prisutnost avrljaju. Orban ih pokuava uutkati strijelama svojih pogleda, Prinevo je lice neto blijedo, ipak ive i sjajne oi vedre su i blage. Tek kriomice preleti mu pogled po dvoranima na kraljiinoj strani. Alfonzo ispod oboda eira apne: Enriko! Princ izravno gleda gospoe. Vae je oko nevjerojatno bistro. Recite mi: koju od njih gleda? ini mi se Izabelu! ekajte, do avola, mislim ipak onu plavokosu Frankopanku! Tko bi to ustanovio kad su sve tri zajedno: moja Gordana, vaa Izabela i dosad niija Frankopanka, ako nije prineva? VidliL plavojka Frankopanka se rumeni, to je sigurno, pilji u princa, utaplja ga u moru plavetnila svojih oiju. Prineve zjenice neto dru. Vidite, obrve mu se trzaju, neto se tu zbiva to mi ne vidimo. Rui se "Kartaga" promrsi Enriko. Mene izdaju jao njima!

Onda cpet apne Alfonzo: ujte, Enriko, Gordana ne gleda nikoga, ba nikoga. Onda ste slijepi. Ona gleda svakoga. Ali barem ini to otvoreno. Izabela... sad e doi kraljica, bez pratnje dvorana da to vie istakne se! Vie djeluje kad je sama. Dragi moj Alfonzo, Beatrica Je savreni kompozitor i redatelj svojih nastupa. Cezar je prema njoj bio diletant. etiri paa otv , ia su vrata. Preko praga prelazi kralj vod-ci kraljicu. On se gubi s vida kao da se rasplinuo. Bcatrica Napuljska je ula, pogledala i prikovala ih sve uza zid. Nitko se ne rr.ie pod sugestijom te pojave. Bijelo joj je lice poput mramora. Tamne kose, oi zapovijedaju. Obrve tanke, visoko urezane. U ravno isklesanom nosu neto neumoljivo. Bradicu vrsta, kruta. Na tamnoj plavoj kosi poiva mrea od bisera. I tamnoplava kosa i lice, i biser sve se ini kao isklesano od mramora. ivot oznauje samo suanj zelenog brokata protkanog zlatom to se sputa niz stasito joj tijelo. U dranju i svakom koraku otmjenost. Odsijeva kraljevstvo u svakom pokretu njene pojave. Svi su sanijemili. Utukla ih je neka teka ledena snaga kra-ijeys.ee ene to u svojem visokom elu nosi eljeznu zapovijed: pokoa se! Klanjaju se. uje se utanje svile i zveket oruja u pokornosti ljudi to se sagiblju. A kraljeve oi upere su ravno u princa, kao da mu neto kroz tiinu preko glava dvorana dojavljuju... mole... Beatrica stoji nasred dvorane. Tamne oi ispod kosih vjea neto trae, ekaju. I polaganim, neto nesigurnim koracima izlazi princ. Blijed, nemirnih zjenica. Nekoliko stopa podalje od kraljice spusti se na koljeno. Pozdravljam, vae velianstvo, u ovom novom domu, od srca... Kralj Matija, Baka, Filipec i Varadi, svaki ovjek u ovoj dvorani upija svaku prinevu rije s mladog mu umiljatog i blijedog lica i iroko rastvorene oi upiru u Beatriin profil. A princ klei gledajui u ledeno kraljiino elo. Njene se usne otvore. Tek vrci zuba zabijele, na usne pade smijeak kao da je na led pala zraka hladnog zimskog sunca. Pruila je ruku i podigla ga. Sine moji Sine na! Da si mi zdravo! Radujem se to te vidim. Njene ruke oviju se oko prineva vrata. Nijema zapanjenost ukoi naas slike dvora. Na kraljeve oi spustile se vjee kao od straha da bi mu tko proitao misao. Va-radijevo Ue zarumenilo se. Baka i Filipec zaboravljaju da su im se pogledi odvie napadno stopili. Alfonzo bulji zauen u Enrika. a on prijetei u Izabelu. Svatko se tog asa osjea ugroen. Izabela se zadovoljno smije, njena plavokosa Beci Franko-panka vrsto se stisla svojoj drugarici bademastih oiju koja mirno i sabrano koketno nakrivljene glave gleda preda se. Damir stoji u stavu dvoranina ukoen, samo mu u crnim oima neto iskri. S prinevih ramena kraljica skine svoje bijele ruke. On ih poljubi i pokloni se. Smetenost, laka rumen i vedri pogled poveavaju prijatnost itavog mu bia. I dok je sve jo utopljeno u zapanjenosti kraljiina pozdrava, ona se uspinje s kraljem stepenicama k baldahinu. Sjedoe u naslonja. Kraljica prima poklone bana, velikaa, dostojanstvenika i poslanika. Sva sveana poklonstva gube u oima dvorana ar. U svakoj glavi kraljevskog dvorana vrzu se pitanja, odgovori, nagaanja oko princa i kraljice. Nita nije sada tako vano u tom kraljevstvu kao smijeak i zagrljaj kojima je kraljica primila princa. I teko su doekali svretak primanja. Kraljica se digne i pozove sve na sveani ruak pa se opet okrene k princu i ponuka ga da je prati. Uhvativ ovaj as, dobaci kralj pogled Varadiju to stoji s Ba-kaem i Filipcem. Polako im se priblii i jedva ujno promrmlja: Kako razjanjavate taj nenadani preokret kraljiina srca prema mojem sinu? . .... 32

Da se kraljica napokon predomislila i odluila princu pokloniti majinsku ljubav odvraa Baka, a Filipec odmah doda: Milanska je enidba osigurana! A to velite vi, Varadi? upita kralj. Velim da prineva sudbina nikad nije bfla u veoj opasnosti! Kralj nije odavao ni trenom oka kakav ima odgovor. Prema tome su i optube protiv kraljice neistinite doda Tomo Bakr-i, a Varadi e estoko: U tom sluaju, moja je glava izlina! Neka mi je velianstvo mirno skine. S osobitim uitkom ree kralj, bez osobita naglaska pa krene za kraljicom. Baka priapne Varadiju na uho: Obi ;t: ite svoje strastveno progonstvo protiv kraljice. Niste joj dorasli, a kralj je slab prema njenim arima. Ali jak u odluci da ostavi prijestolje svojemu srnu. Orban je davao znakove kojim redom treba da idu. Sto zna i ljubaznost kraljiina prema princu? upita Alfonzo Enrika dok su ekali da na njih doe red. Nita drugo nego da troite kardinalove dukate na moj raun! U velikoj blagovaonici prostrta su tri stola bijelim francuskim platnom izvezenim srebrom i svilom, etvrti, kraljevski, u sredini. Svi stolovi puni su kristala, srebra i zlata. Nasred stola veliki srebrni ukras: kip konja. U njegovu zlatnom sedlu vise s obiju strvna zdjele junog svjeeg voa. Navrh glave ukras od srebrnih pera koji sainjavaju vazu punu mirisava cvijea. Na proelju sjedi kralj. Njemu zdesna kraljica, slijeva princ, do njega Palatin, do kraljice ban, zatim kraljiina braa, sestra i poslanici. Uz drugi stol obini uzvanici, a uz trei dvoranke i dvorani. Ulaze etiri paa u napuljskim odorama. Iza njih etiri baruna u sveanim crvenomorim haljinama. Oni nose na pladnju jelo za kraljev : i stol. Ostale posluuju dvorani i sluge. Glazbenici u kutu izmeu otvorenih prozora zavrili su neku napuljsku pjesmu pa se uje samo kraljiin glas koji nastavlja raspravu s mllarsf poslanikom. Njegovo lice izvanredne ljepote okrenuto je prema vladarici koja govori: Varate se, gospodine poslanice! Ako ljepota ene nije udruena s umom, onda je kao zlato bez sjaja. Velianstvo, govorio sam o ljepoti due. Tu ljepotu sainjava um. Moda i nepokolebljiva Stalnost... , Stalnost? Virgil veli da su ene promjenljive. A to veli kraljica? upita Matija. : : 33 3 Gordana I S Virgilom se ne mogu uputati u raspravu, ali on je ipak zaboravio da se promjenljivost ene razvija uporedo s promjen-Ijivou njene okoline i prilika. Konzekvencija je ludost kod mukaraca, dakle i kod ena. Kralj je otvorio usta da neto kae, no ona naglasi, kao da to nije opazila, pogledavi princa Ivana: Nije uputno da ovom raspravom o nestalnosti ene razbijemo ideale prineva srca. Kad se ljubi, onda se i vjeruje u postojanost svoje odabranice. Hitno je kralj htio neto primijetiti, opet ona ne dopusti, ve odluno povisi glas gledajui princa: Princ tako vjeruje u postojanost svoje odabranice da je ispunjen vatrom ovog uvjerenja trgnuo ma za nju. Mirno izreene kraljiine rijei oinule su munjevitom snagom sve sluaoce oko stolova. U kraljevoj zjenici zatitralo je bjesnilo, a u oima milanskog poslanika zaueno pitanje. Samo Bear trica nita ne vidi, ne opaa, ili se samo tako priinja. Princ se oito snaao i htio neto odgovoriti, no kralj ga sprijei pogledom i upita kraljicu vrlo glasno:

Vae velianstvo je netko posve krivo izvijestio. Princ nije imao nikakav dvoboj. Oito je netko krivo shvatio bojnu igru koju je princ imao s najznamenitijim maevaocem Alfonzom. Htjeli su da okuaju svoje snage, a kako je na dvoru dosta besposlenih ljudi koji ne znaju to da ponu s vremenom, jamano su odluili da obinoj igri podmetnu romantine prie. Je li tako, grofe Alfonzo? Due mi, tako je. Ogledao sam se s princem na pokus, jer emo u nedjelju na bojnim igrama nas dvojica nastupiti u zajednikoj borbi na maeve. Eto, velianstvo ree kralj bio je pokus za nedjelju. No htio bih znati tko se usudio da donese iskrivljene vijesti vaem velianstvu. Kad je tako, onda nikako ne elim da na prvom koraku svojeg dolaska u ovaj grad prouzroite nekom nesretniku va gnjev, kralju. Kaznit u ga sama. Nasmijeivi se odmah preo krene razgovor. Kad je svrio objed, kralj i kraljica odlaze u svoje odaje. U tom trenutku opazi lijepi mladi milanski poslanik da mu pristupa sestra kraljice dona Izabela i on uje njezin tihi apat: Gospodine grofe, danas, poslije veere kad vas zamolim glasno da mi donesete moj ogrta eka vas kraljica u grimiznoj sobi na tajni sastanak. Sagnuo je glavu na poklon osjeajui da mu je sva vrela mlada krv navalila u lice, u divljoj strasti njegove zatajivane ljubavi to mu ve pola godine otimlje xlane i noi u tajnim nadgirm probuenih pogledima mramorne kraljice. 34 OPASAN OGRTA DONE IZABELE Topla je veer. Unutar zidina kraljevske palae svrila je kraljevska veera. Oko iskienih stolova sjedi kraljevski par s banom, poslanicima i dvoranima. Do sto svjetiljaka poredanih uokolo dvorita pretvaraju tminu u dan. Blistaju se na stolovima ukrasi, drago kamenje na odorama gospode i nakit na glavama ljepotica. Njihove su haljine zagasite boje da se jo jae istakne zlatnoruiasti brokat kraljiine hajine, to se priljubljuje uz njen savren stas. Na glavi se podmuklo iskri mreasta kapa od suhog zlata i dragulja. Ustala je i pola oko nimfe u sredini dvorita. Ispod trepavica zirnula je prema stolu gdje sjedi Izabela uz lijepog milanskog poslanika. Polako prolazi kraljica dvoritem u razgovoru sa svojim roakinjama a dvoranke je slijede. Tada se zaustavi. Uzme za ruku djevojku bademastih oiju. Prela je dvorite pa se izgubila ispod stupova trijema. Grof Marcelo drhtavim glasom pria Izabeli o Milanu i njegovim umjetninama. Tada ona odjednom strese ramenima: Meni je hladno. Ne biste li mi donijeli, grofe, ogrta? Zanijemio je. Ustao je i polagano se uputio prema palai. Gotovo u magli proJ; ispred stupova u staru palau. Na hodniku bane mu u susret sjedokosa starica sa crnom kapicom na glavi. Drugog nikog nema u hodniku pa oslovi nju: Njena visost dona Izabela eli ogrta. Ona je samo kimnula glavom, neto promrmljala, pola ravno ispred njega i otvorila vrata. Naao se u dvorani presvuenoj grimizom. Na skupocjenom ormariu u svijenjaku gore dvije svijee. U naslonjau sjedi Bea-trica. Bijelom golom rukom poduprla je glavu to u polusvjetlu nalikuje mramornoj glavi u dubini sobe. Dugo gleda poslanika ne rekavi nita. Mnogo due nego to bi on mogao da podnese. Polumrak u sobi u kojoj je sam s njom daleko od dru u potpuno ga smete. Teko die, nasloni se, krv mu udari u ol^j. Ona se makne, udno, tiho i zamiljeno prozbori: Ve dugo, u Budimu, opazila sam grofe, da niste sretni na mojem dvoru. Velianstvo i odmah zapne kao da je tog asa za sva vremena zanijemio. Njene tamne oi ispod kosih vjea upravile su se u njega: Grofe, znam vae patnje.

Osjeao se poklopljen, prikovan. as obori oi. as ih opet aigne k njoj. Neoekivane njene rijei smutile ga potpuno. 3 I Kruto se varate, gospodine grofe, ako mislite da ne opaam svaku sjenku u vaim oima. Ovo priznanje da se ona bavi njime uvea njegovu klonulost. Nijedan trzaj u vaem licu nije mi danas izbjegao. Kad sam govorila o prinevu dvoboju koji je bio, naravno, samo igra, vi ste se ba neobino trgnuli. Da, da upravo onda kad sam rekla da je princ trgnuo ma radi neke ene... to je bilo uzrok da ste se tako trgnuli? Iznenaenje. Ne, vi ste se prenerazili to se princ bije za enu koju vi ljubite. .....,..." ... . . ,,, , ," ..,., ..... , On problijedi. ^ : l A ..-... ",; J 4 Je li tako? ,-...9^ ;>.-<;... , ,;,, . ": ,.; Nije. .;, . " ".,{ Zato poriete? (" ,.U Jer princ nikada ne bi ipogao ljubiti onu a iji bih potfed Ja dao ivot. > A ona ga nije traila? Nije. Dakle: ili ga ne treba, ili ga smatra odvie velikom vrednotom a da bi htjela primiti tu rtvu. Obasut njenim rijeima poeo je da dre kao ovjek kojeg je snala oluja u pustinji, a on nema pomoi i zaklona. > Sjeate li se moda jo, gospodine poslanice, onog dogaaja prije etiri mjeseca u Budimu? One veeri vae su oi bile uprte u nju. Tada vam je rekla: Grofe, vai su pogledi odvie itljiva pisma. Ima maarskih velikaa koji umiju i itati. A njihova mrnja prema meni predubok je jaz, preko njega nema puta do mene. Tako je rekla ona. Da, tako ste rekli. I onda je dodala: Poite na jug, u onaj hrvatski grad Zagreb, gdje e sastati itav dvor i ekajte. Tamo zidine moda nee imati oi i ui. Recite, grofe, otvoreno kao da je ona obina ena: to ste oekivali od njenih rijei? Sve za un ezne mu kad gori plamenom divljeg oboavanja. Usne mu dru, a ona ga gleda kao Sto kraljica gleda roba, svjesna da mu je suvereni gospodar. Ako ona zatrai jamstvo da je svoju sklonost pruila vrijednome? Nema niega to ne bih mogao smatrati neizvrivim, nemoguim. Znajte, ona je vrlo nesretna i zato trai vjernog saveznika u svim bolima i borbama.... On klone na koljena. Usne mu drSu i apu: , ., Rob slua zapovijedi i predaje se itav. Besvjesno zuri u nju, a ona potpuno mirno ree: : .. 36 Njena ivotna sudbina vezana je za jedan plan: da se princ Ivan ne oeni Biankom Sforza. Tko mi u tome pomogne dokazat e da je zavrijedio nagradu. Osjeao se kao da na nj sa stropa pada vreo mlaz. U njegovim grudima gone se krikovi: izdajico! Izdajico svojeg milanskog vladara! uti, ne izdaj svojeg vojvodul Nemate odgovora, grofe? upita ona spoitnuvi mu da je prestraen tiho uskliknuo: Kralj Matija i Ludoviko ve su vjerili princa s Biankom! Trgnula se i uspravila. Prevarer i sam! Izgubljena, izdana i poe po sobi, a on skoi i isprui ; njome ruke. Ona se naglo obazre.

to to velite, velianstvo? Izgubljenu sam. Zato velianstvo? Danas vam jo ne mogu odgovoriti, jo ne, vi ete prvi saznati kad bude vrijeme, ali princ Ivan ne smije se vjenati s Eiankom. Onda ovaj brak nee ugroziti va ivot i sreu! Pola je polagano k njemu i pogledala ga dubokim, dugim pogledom. Javite u Milano Bianki da princ ovdje ljubi neku drugu djevojku, da se bije za nju, da se ruga Bianki, da je epav, nakaza, slaboumnik i pijanica. Javite da ga ovdje mrze jer je nezakonito dijete sluavki:, djevojure i nikad ga nee izabrati kraljem. Ve sutra od juri t e moj brzotea u Milano. Bianka e mu vratiti prsten. U njenim tamnim oima bljesne plamen. Vatra u tim oima spali i posljednji trag njegove savjesti koja ga je jo malo prije zapekla pri pomisli da se iznevjerio svojem vladaru. Dakle, sutra u zoru, Marcelo. U zoru moj kuru putuje. Kraljica obori oi da sakrije bljesak pobjede sagne se i stade prislukivati. Netko je na vratima. Ugasite svijee. I dok se ona tiho odulja po sagu, on zgrabi svijenjak i udari njime o zid. U sobi je duboka tama. U pokrajnjoj odaji tropot, pribliavaju se koraci, jaki, vrsti, dolaze hitro. Tko je? Kraljevo gromko pitanje odjekne tminom. Marcelu se jeka toga glasa provlai ilama. Bulji u mrak, u onu toku gdje je vidio njenu brokatnu haljinu. Tamo negdje ravno su vrata na hodnik. Radulo! Radulo! Svjetla da obasjamo tajno skrovite! Sluge, svjetla! vie kralj iz sveg glasa u odaju iza sebe. A tu se neto stropota na pod i c liekiR tminom. Marcelo pohita za stro-potom kao da eli pomoi kraljici utei. Ispruenim rukama zahvati u zraku ensko tijelo. Strast i slast stope se u bezumnost i dru mu ruke. vrsto privine enu svojim prsima. Priinja mu se da je ena ciknula u tminu l otima mu se. Kroz razmaknute zastore padne svjetlo. Marcela hvata nesvijest, ensko mu se tijelo otme, on ga sam gura prema vratima na hodnik. Velianstvo, ja, ja drznik, usudio sam se nasilno prodrijeti u dvoranu... Grohotan smijeh trese dvoranom. Marcela hvata nesvijest. Kralj se smije, hihoe. Grofove misli skau mozgom: "Da, kralj je poludio, kralj je enuo. Strahotna nevjera ene smutila mu je svijest." A kralj se i dalje grohotom smije. Lijepi, krasni, divni ljubimce krasotica na sastanku sa starom Nardelom! Pogled na pritvorena vrata na hodnik i na srueni stalak s peharima potpuno osvijesti Marcela. Shvatio je, nasluivao je: lua Nardela uvala je vrata svoje gospodarice koja je, sruivi stalak, u tropotu izila i gurnula staricu u sobu. Poloaj mu se inio vrlo smijean, ali spasonosan. I ve zadobije vlast nad sobom. Stao se smijati s kraljem. Velianstvo, dona Izabela me poslala po ogrta. Vidio sam kako u odaju ulazi ena. Nosila je svijenjak. Mislio sam da je neka draesna koja mi ve dugo upada u oi, potrao sam onako za njom i zagrlio je. Svijenjak je pao, ugasio se. Kad sam uo glas, naravno da sam se pritajio. Sam se poeo smijati. Molim, vae velianstvo, ne izdajte me, itav bi se dvor valjao u homerskom smijehu. Slikara amo da vas ovjekovjeim, grofe smijao se i dalje kralj. Velianstvo, kad me zadesila srea da smo se tako sretno susreli, dopustite da vam saopim: sutra treba da poaljem u Milano glasnika. Moj vladar oekuje vijesti o povratku vaeg kancelara Varadija s prstenom. Sto da javim u Milano?

Sutu istinu: da je princ cjelivao Bianfcinu sliku i od sree poskakivao to e dobiti tako divnu enul uli ste Alfonza. Ona pria o dvoboju je lana, kraljicu su krivo izvijestili. Njezino velianstvo ne zna nita o zarukama? Utanaio sam s vojvodom Ludovikom da zaruke drim u tajnosti iz posve neobinih razloga. Dakle, njenom velianstvu ostat e zaruke jo sakrivene. Za etiri mjeseca ima se obaviti vjenanje. To javite Ludoviku. Ve sutra e poeti pripreme za taj in. Dakle, to je tajna. Tko je prekri taj je izdajica. Da, velianstvo! Grof je izlazio iz dvorane s osjeajem da ostavlja grimiznu dvoranu kao izdajica, ali uz cijenu neizmjernih asova sree to ga ekaju. Uzeo je Izabelia ogrta i ponio ga hitno u dvorite. 38 Kralj je izlazio polagano. Pod stupovima na izlazu ekao ga je kancelar Varadi i gledao ispitivaki. _ Pravo ste rekli, Petre ree kralj. Milanski poslanik ima neke veze ili ih kani sklopiti s nekom enskom na mojem dvoru, ali je stradao. Naao sam ga u takvom poloaju da bi se i muenici bili nasmijali. Mjesto ljepotice za koju ste vi rekli da u nai s njime bila je Nardela... i opet se nasmije. Ali neto me stalno podgriza. Eto, vidite: osjeam da tu sjedi ena za koju se bije moj sin, koja ugroava njegov mir i moje dravne osnove, a ne znam koja je ta. Niti ima nade da U doznati. Tolike sramote nisam doivio. Pogledajte, vale velianstvo. Princ sjedi u drutvu gospode j njegov pogled ne luta za gospoama. Nikad to nisam opaao. Nemajte straha od ene za koju se bije princ. Ali dopustite da vas zapitam: je U vae velianstvo govorilo s. kraljicom? Da je muim tek to je dola s puta? Ne. ekam da ona sama progovori. Njezino velianstvo upravo se vraa s Gordanom upozori Varadi i pomakne se natrag promatrajui kralja. Ali u njegovu licu nije m k rio ni sjenke sumnje. Kao da ga je zaokupila neka druga misao, otro mahne rukom i okrene se svojem pouzdaniku: Petre! Pala mi je na um divna misao. Pomou Gordane otkrit u tu ensku. Nee ni slutiti da je oruje u mojim rukama. Varadi, ostanite iza stupa dok se ne vratim, ovo e biti psiholoka zamka kojoj e nasjesti moj sin. Preao Je ispod stupova gdje su bile kraljiine dvoranke i oslovi Gordanu: Ne bacaj i toliko pogleda na onu muku skupinu, jer tamo je princ, a lijepa dama radi koje je trgnuo ma mogla bi vas liiti vaih uvojaka. Ona ga iroko pogleda svojim barunastim oima: A tko je ona, velianstvo? Poite princu Ivanu i upitajte ga, kako to vi ve znate, hitro, otro i nenadano: "Visosti, za koju ste enu izloili svoj ivot?" A on e ml kazati? I da vam donesem njegov odgovor? Vi ste sazdani od samog vjetra. Nije potrebno da mi do nesete njegov odgovor jer nije lud da vam odgovori. Samo elim da upitate princa tono kako sam rekao. I ona se hitro udalji prema mjestu gdje je stajao princ u razgovoru s gospode a kralj se vratio k Varadiju. v~ Varadi- dobro motrite na prinev pogled. To u uiniti i ja. Netko od nas dvojice mora opaziti kamo e pasti prinev nesvjestan pogled kad ga Gordana upita za koju je enu izloio iI ostali su sakriveni budno pazei. Gordana je prila princu: Vaa visosti, molim samo as, imam vam izruiti neto vano. Princ izae iz skupine i priblii se djevojci. Visosti, dobro me sluajte: ne gledajte ni lijevo, ni desno, ni preda se. Kad vas neto upitam, smjesta oborite pogled i gledajte u zemlju. Dakle, pazite: "Visosti, tko je ona dama za koju ste izloili ivot?" Ivan obori oi. Dugo je gledao u zemlju. -Vrlo dobro. Niste je niim odali. "a^

Zato me to pitate? " <i Samo sam izvravala nalog. Oprostite mojoj drskosti ona poe dalje kriomice bacivi pogled iza stupa. Tu su se skrivali kralj i Varadi i ljutili se. Kralj mrmlja: Nije pogledao nijednu. Oborio je oi kao djevojica. Nisam li ja postien, posramljen od neke ene koju bi trebalo da smjesta bacim s dvora. Vojskovoa, pobjednik nad Turcima, stojim ovdje kao prava budala, a neka neznanka ruga mi se i podsmjehuje. Ovakvu zamku moe izmudriti samo napuljska princeza. I ja mislim, velianstvo, to je igra kraljice. Dotle je kraljica u razgovoru sa svojim bratom Franceskom lakim pokretom oiju pozvala Gordanu. to ti je govorio kralj? Njegovo velianstvo mi je reklo da sam namigua, To on uvijek govori sasvim neopravdano; poslao te k princu? Da, rekao je neka zamijenim bolesnu dvorsku ludu i pr u protjeram neke nepotrebne misli. Nisi uspjela? Princ je uvjeren da nisam sposobna ni za dvorsku budalu; I tako sam otputena i iz ove slube. Vae velianstvo, jedini ste na dvoru koji me ne mrzite. A ja jedini koji vas ljubim upadne mladi napuljski kardinal Francesko sagnuvi markantnu glavu prema GordanL Zabranjujem ti, Francesko, ovako govoriti djevojci koja je pod mojim okriljem. Kraljiin se brat pokorno povue, ali ne skine pogleda s Gor-dane. Sad moe otii, Gordana, a kad odem, slijedi me u moju odaju. Ona se vrati k ostalim dvorankama. Morala je proi mimo Varadija koji je sada stajao sam s Damirom. Mladi joj se pokloni: Plemenita gospoice, smijem li vas napokon i ja pozdraviti? Ako vam nije jako neprilino? Ne protestirate protiv toga? upita Varadi Daminu 40 _ Bilo bi uzalud. Nitko se ne moe pohvaliti da bi ga plemenita gospoica. Gordana smatrala dostojnim ozbiljnih rijei. _ Kad pj ludosti, kau da sam ozbiljna; kad govorim ozbiljno, kau da se prikazujem onim to nisam. I opet vam ve lim, gospodine Damire, pozdravite me ako vam to nije neprilino. Uistinu to ne razumijem. I malo .e me netko nije razumio, a ipak sam ga oslobodila vjete vnc stupice. Da sam mukarac divno bih ivjela kao dvorska luda. Ovako me svi ponizuju. Varadi na: _!i <__: :, Recite mi, Gordana, na putu ovamo primila je kraljica glasnika koji je donio vijest o prinevu dvoboju? Djevojka j trgnula glavom da su joj uresi zadrhtali. Njene bademaste oi ine se kao dva mramorna kamena. Gospod Varadi, vi divno pitate opasne stvari. Ali, iza vas je kralj ... Iza vas je kraljica. Iza mene urotnik koji lei u tamnici. Njegovu glavu nosim na svojim us: Va je skrbnik utekao iz tamnice - - apne Varadi. Ona sklop: oi. I Varadi i Damir gledali su njene guste duge trepavice to se privile uz njenu put blistave prozirne bjeline. Nekoliko ? je ovako kao da zaboravlja gdje se na lazi. Onda podigne vjee. Oi joj se krijese. Rumenim, savreno rezanim n prhne smijeak. Vaic lice potpuno se promijenilo ree Varadi. Ovog. ste asa bili prelijepi. Stresla je glavom kao da se probudila. I opet ree bezazleno kao da se niega ne sjea: teta ito nisam dvorska luda. On smije biti i ozbiljan, dapae i zahvalan pa da odgovori na ono to ste zapitali. Ali kad bi vam on i odgo j:io ne bi vam

koristilo, jer glasnici nikad ne putuju s natpison na prsima iji su i tko ih alje. Samo dou, najave se i vrate. Gospodo, zaeljela sam malo gledanja. Vragolasto zaokrui oima, ali opet trgne glavu natrag. Varadi i Damir istodobno se osvrnu da vide od koga se to Gordana odvraa. Alfor i Enriko uporno gledaju djevojku. Mladi grof Alfonzo progoni vas vrelim pogledima upozori Varadi. Nisam ih opazila. Ni kod objeda? Neprestano je buljio u vas. Vrlo ste tono pratili. Kad ste tako vjet promatra, barem mi recite tko je taj kieni gospoi To e vam rei on sam. Eto, dolazi a mi se smjerno povlaimo i povue Damira pod stupove. Enriko pr Gordani Alfonza i nakon nekoliko rijeci spretno se udalji. Bez ikakva uvoda Alfonzo ree: Dugo sam eznuo govoriti s vama, najljepa eno svijeta. Zar ne poznajete kraljicu? Ondje sjedi s poslanicima. Rekla je to s toliko bezazlenosti da se mladi grof osupnuo: -, Govorim o vama, gospoice, ja ljubim vas... " A ja nikoga! Dakle, otvoreni su mi putovi da steknem vae srce? itavo? Ton vaeg pitanja gotovo je nepodnosivo uvredljiv? Ipak vas ljubim. Niste li to opazili ve za vrijeme objeda? . Dakle, u Rimu se mlada gospoda za punim stolom klanjaju Amoru? Gospoice, igrate se plamenom. A vi britkim maem. Nianite na dvoboj, naime, na moju igru s princom? Igra za ljepoticu oito je nov obiaj? Ali vrlo prost, ponizuje... Ljubomorni ste, moda? Na koga? Na onu tajanstvenu ljepoticu za koju ste trgli ma. Tako mi asti, ne znam tko je. Princ nije htio da kae kra-. Iju. Vjerujete li sada da ljubim samo vas? Moja vjera nije tako munjevita kao vaa ljubav. Razumijem. Da mi uzmognete vjerovati, traite dokaza o mojoj ljubavi. Recite: kakav dokaz da vam poloim pred noge. Moja glava nije tako hitra za domiljanje. Ako se strpite dan-dva, moda u smisliti. Poludjet u za vama. Ja sam krotiteljica kraljevih lavova. Zar niste vidjeli njegov kavez? To u vam pokazati sutra. Kralj uvijek sobom vodi . svoje divne lavove i lavicu. Ona je divna i ukrouje lava. Ali, eto, dolaze dvorski uenjaci. Ostanite, molim vas. Zaboga, u pogibelji je moj dobar glas. Koketno naherivi lijepu glavu, otprhnula je k ostalim dvorskim gospoama. Debeli Galeotti prilazio je s tankim, neto viim gospodinom Alfonzu. Ovo je moj drug Bonfini. Uiva sreu to ga je uvela na 4ivor kraljica. A vi ste, grofe, zle volje? Izgledate kao da su vas skinuli s ranja. Neto slino i pogleda prema Gordani. Zamamna je, ali ne moe s njom nakraj. Rekao vam je Enriko: ohladit ete se im s njom progovorite. Naprotiv! Gorim kao Neronova iva baklja; ali recite mi, gospodine Bonfini, ili obojica: kako vam se ini ova divna ognjena djevojka? Kao lijepa knjiga ispisana neitljivim slovima. r ? Nasmijala su se sva trojica. fl ,.v .,,," 42 A kralj Matija dugo je promatrao svojeg sina. Najposlije ga pokretom oiju zovne k sebiJ Ivane, to je to bilo danas kod stola? Kraljica je govorila o odabranici tvog srca?

Nita ne znam, moj oe. ini se da je kraljica bolje upuena u ljubavne tajne mojeg sina. Moda si ak sporazuman s njom? Nisam zasluio toliko sumnje, moj oe. . Onda mi reci ime te ene! Ni da me prognate njeno inie neu izustiti. :; . Tvoja tvr lo l i a utnja iv je dokaz da je ljubi. Ne znam to je ljubav. Nisi znao, ali ovih dana dobro te promatram. Svakog asa spoznajem sve vie to poiva na dnu tvojeg srca. Ivane, uletio si u razapetu mreu. Nisam oe, jer nije razvila mreu. Ivane, vji.-nOu e se s Biankom. Da, oe moj! I pazi: tko se usprotivi toj enidbi ili je pokua sprijeiti, smatrat u ga veleizdajnikom. A shvaa li dalekosenost te rijei? Shvaam. I nemam nikakva razloga da se opirem vaoj volji. To reci i njoj. M t > ; Nemam nikakva prava da kome govorim. To bolje po tebe. Kralj promrmlja neku kletvu i onda e tiho: Prozirem u tajne turskog logora, u spletke Friedricha III, u krivu igru Vladislava ekog, a tu na mojem dvoru vidovitost moju navlai za ui i nos iu , ena. Niti izdaju ne bih tako okrutno kaznio kao ovu moju sramotu. Sin i otac duboko se pogledae. Ivane, ako ti je draga, bjei od nje. Dvorski metar Mladeni najavi: Velianstvo, polazak gradom. Njezino velianstvo e jahati. 2eli da se pokae narodu. Vrlo lijepo. Dakle, idemo. KRALJIINA PALMA Beatrica eka kralja. Brokatna svila u dubokim naborima uu oko nje. Iz irokih prerezanih rukava, to se sputaju do poda, bijele se njene gole ruke ispruene i spremne na zagrljaj. Kralj je uao i stao. ..i , Napokon smo sami, Matija, doi k meni. Davno nismo sjedili jedno kraj drugoga. I povue nabore svoje haljine da mu na uskom sjedalu ostavi mjesta. Polagano se spusti k njoj. Jesi li zadovoljna, Beatrica, s doekom? Tako zadovoljna da sam posve razbuena. Ne bih mogla usnuti. Davno se nismo vidjeli, dragi suprue moj. Nisi li zaboravio taj dragi naziv? Nisam, Beatrice. Glas mu zvui mirno. Oko mu je pozorno. Ipak, u ratu si zaboravljao, ali ovdje podsjealo te moje mramorno poprsje na to da je Beatrica ponosna to je ena kralja ija slava see daleko preko granica. Gledala ga je s izraajem udivljenja kojemu nije mogao odoljeti. Smjekao se. Hvala i priznanje ine ga slabim. Donosim ti svoje srce, puno ljubavi i ponosa, moj slavni suprue. Hvala, Beatrice odvrati mirno, makar mu njen hvalospjev oduzima sigurnost. Jo sam neto donijela. Matija! Ona ustane, poe k ormariu i izvadi zelenu palmu. A on je gleda kako lakim dostojanstvenim korakom ide prema svojem mramornom poprsju, kako uzdie lijepu bijelu ruku. as mu se pogled zaustavi na lijepoj bijeloj puti i trepti. Ali se odmah smi ri zaokupljen je njenom kretnjom. Beatrica poloi na bijele mra morne prsi kipa zelenu palmu. Njen ivi profil stapa se s kame nom. ,,,,, (., .... udi se neto, Matija. Dakle, ne shvaa? j v --, Palma znai slavu, trijumf. -""a-..: -rfii iji"r " i I mir! Mir meu nama, Matijal J Izmeu tebe i mene? > " ,

Izmeu nas troje. Misli na Ivana? Dakako. Stajala je na tamnom sagu u svijetleem sjaju, to je prekrio njenu ljepotu. Tamnoplava kosa sputana nakitom obasjana je svjetlom s venecijanskog lustera. Malo razbarueni uvojci pod zrakama svijea izgledaju kao neka aureola. Stoji dostojanstveno, mirno, ne mie se, kao da zna koliko njena dostojanstvena ljepota djeluje u tom poloaju. Pol godine, i vie, ivjela sam udaljena od tebe. Odvie za rastanak, a upravo dovoljno za razmiljanje. Vie puta manje se doivljaje u kretnji ivota nego u kretnjama naih misli. Za ovih est mjeseci mnogo sam doivljavala, misaono. Njen glas zvui kao neko daleko zvono. Jo uvijek stoji na istom mjestu kao da oslukuje svoj glas. svoje rijei, a ispod bi: jelih kosih vjea upire tamno oko u kraljevo lice to je okrenuto prema njoj, puno napete pozornosti i iekivanja. ,. L 44 Zaredala sam u sebe, Matija. I poto mi je sve bilo jasno, pogledala oko sebe. Tu si bio ti, samo ti, a daleko iza tebe u magli spazila sam Ivana blijeda i alosna. Da, mrzila sam ga. _ A zato? Na to pitanje mogu odgovoriti tek danas poto sam sve doivjela u mislima. Sad znam i priznat u. Njegove zjenice su nepomine. Promiljenom pozornou upile su se u nju. Nikad nisam slutila koliko sam poniavala samu sebe mrzei njega. Sad mi je jasno da sam u njemu mrzila tobonju suparnicu. Prolost, davna prolost! Ne smatram to ni prolou. Matija, to nije tvoja prolost. Nije nita. Mukarci, pa bili oni i kraljevi, uzimaju bilo kakve djevojke, a da o tom ne vode rauna ni oni ni te djevojke. Kod tebe je bio sluaj da se rodilo dijete. A kako si plemenita srca, nisi ga dao nekakvom barunu. Nesvjesno sam se poniavala ljubomorom na jedno stvorenje koje ne dosee ni do mojeg podno-ka. Moda sam tvojeg srna mrzila ba zato to je bio povod mome samoponienju. Ali ovo vrijeme to sam ga provela sama u Budimu izvela sam sebe na pravi put: izbrisala tragove ponienja. Zapravo, tvoj sin tvoja je krv. Dakle, elim mu biti dobra skrbica. Vidi, Matija, zato sam donijela palmu. Odsad neka ne bude nikakva povoda razmiricama pod rr^irn ;.r;i1jcvskim krovom. Kralj polako ustane i poe prema njoj korak po korak kao da na tom putu razmilja, nagaa i nastoji prozreti. Gleda joj u oi. Ona mu dolazi u susret ispruenim rukama. Beatrice, ovo je dostojno tvojeg uma i srca ree kralj toplo. Bijelu golu ruku poloi mu na rame i posve izbliza zagleda mu se u oi. Uinio je malu kretnju kao da je eli povesti do sjedala, ali ga ona sprijei poloivi mu na rame drugu ruku: Tvoj ivot je borba i slava. Da ti borba bude laka, slava slaa, evo, okitila sam se paunom. _ To je moj najljepi dan! rekao je mirno, toplo, ne miui se, kao da jo5 uvijek na pola puta oklijeva jer istrauje. Jo e doivjeti, Matija, ljepih dana. Tvoj sin je tvoja krv. Brinut u se za nj kao da ga je rodila jedna od kraljica iz tvojih dvaju prvih brakova. Hou da ti pomognem da momka usrei. Sad razumijem srdanost kojom si ga danas privinula na svoje grudi. ini se kao da je u suprotnosti s tim to sam danas spomenula onaj dogaaj s Alfonzom Borgia. Uinila sam to zato da itavom dvoru i svim gostima dokaem kako sam se promijenila Prema njemu, kako u mu biti dobra, ak da neu osuditi ni dvo-

l boj to bi ga on poduzeo za enu koju ljubi. Naprotiv, ba u ja zagovarati njegovu ljubav, jer djevojka je njega dostojna. Posljednje njene rijei ustalasale su u njemu radost da e doznati to dosad nije uspio: Misli dakle, Beatrica, da je dostojna kraljevskog sina? Ki je vojvode i sestra tvoje ene, dakle dostojna! "i Izabela! Kako? Ti ne zna? Ali ona je zadala rije Enriku. Da, rekla mi je da si je zatekao kad joj je htio iznuditi prisegu da nee poi za Ivana. Pomahnitao je saznavi da se Ivan kani tui s Alfonzom radi nje. Ivan tvoja krv plane estoko. Kao da gledani tebe. Znam da bi za Beatricu sasjekao svakoga. Oboje kao da su napeli sve svoje snage prikrivajui svaki svoju misao. Tvoj sin bit e sretan s Izabelom, uvjeravam te, jer ga ona iz sve due ljubi. I ba to je bio povod to sam te molila da napusti svaku drugu enidbenu osnovu s Ivanom. Nevidljive iskre frcaju izmeu njih, ali ih oni gase svojim mirom: teta to mi nije prije govorila ree kralj ovako sada ne bismo imali dvije zapreke... Koje? Ponajprije, Enriko e u ljubomornom ludilu poiniti sablazni. Ako pisne, vratit u ga u Napulj. Preko te smo, dakle, zapreke preli. A druga? Vojvoda Ludoviko ve zna moju namjeru da Bianku vjenam za Ivana. Kao da su iskre zasvjetlucale u njenom oku, pretvorile se u munje i prijete gromovima. Tko je o tome govorio Ludoviku? Grof Marcelo nije mogao ekati i poslao je vojvodi obavijest da u poslati prosce. Moj otac odabrao je Bianku Sforza za vjerenicu mojem bratu, a kako je on oev nasljednik na prijestolju, vojvoda Ludoviko radije e vjenati Bianku za princa napuljskog koji e je uiniti kraljicom nego za Ivana. On je, dodue, bogat ali itav ivot ostaje samo liptavski vojvoda. Jedva nekoliko asaka ostaje meu njima napeta teka stanka. Ona ga gleda meko i toplo, a kralj joj uzvraa mirom u kojemu odsijeva pozadina njegove osnove: Ivanovi astrolozi prorekli su da e on postati vladar. A danas tako apu i nai stalei. Ivan? Tvoj nasljednik? To je elja svih stalea i velikaa. Dakle, potrebno je da Ivan uzme i kerku vladara, a Ludoviko je moan i odluan, Bian-ka bogata. 46 Spustila je bijele vjefc Trna crta visokih obrva kao da se io vie povisiki i jae aokmfib. J Ne, ti se ali. Kako? Kad bi ti uistinu htio da svojeg sina uini nasljednikom, onda bi zacijd > najprije pomiljao na enidbu koja bi tebe jo ue vezala sa mnom i s napuljskim kraljem. U tom sluaju sigurno bi zatraio za Ivana samo moju mlau sestru. S tvojim slavnim ocem i njegovom obitelji veu me najljepe i najmiliji- veze po tebi, a s tobom me ne moe vezati nita vije i jae nego srce. Zato je potrebno da potraimo na jugu jo vie saveznika i prijatelja. Pol;! i, vrlo polagano ona se okrene i polazi jedva ujnim korakoi _J ; lustera, pa se tamo zaustavi i okrcn A kralj pozorno pazi gotovo vrebajui svaku kretnju njenog i ti glave. Kad se obazrela, pogled mu je opet miran i staloen. Ti si, Beatrice, u Budimu sigurno ula osnove s Ivanom zapone sad on, jer je ona utjela. Da bude tvoj nasljednik?

O toj :, ._ a i S:L_ALm sigurno govorili. N rijei nikad nisam ula da bi tko uope pomiljao na Ivana. Ba nitko? Ni tvoji najvjerniji pristae. A protivnici? upadne on naglo kao maka i uhvati je pogledom. Ravnodunim mirom izdrala je tu navalu. S tvojim protivnicima Beatrica ne raspravlja o dravnim poslovima. Krivo si me shvatila. Nikad mi ne bi palo na um da moji protivnici, bivi urotnici, raspravljaju o mojim kraljevskim int-ma s kraljicom koja mi je draga ena i suvladarica. Zato si., dakle, mene upitao to misle tvoji protivnici? Pri tom ga pogleda otvorenim oima, glas joj zvui mirno, iskreno. Jer su u Budimu u mojem odsustvu dolazili k tebi i Banfi i oni drugi. Njena nepominost naas nalikuje na mramorni kip pored nje. Nita ne odaje dojam kraljevih rijei. I on isto tako nepo mino glcd:, ; i1. , znak zaprepatenja. Mjesto toga ona mir no zapita: Varadi te izvijestio? Zapitao sam ga s kim je govorio na dvoru i tako je spomenuo Banfija. Biskup Petar uistinu je tvoj zao duh, Matija. Beatrica, zna da sam vazda bio gospodar sebe i svoje voIje. Znam da ne podlijee niijem utjecaju, ali prirodno mora podlei krivom izvjetaju. Dakle, biskup je lagao? Banfijevci nisu bili na dvoru? Bili su, i to upravo kod mene. Opet je nekoliko trenutaka prolo u tekoj utnji. On je ekao. Iskoristili su tvoju odsutnost da me zamole milost, a mo-litelje moram primiti. Zamolili su me da im pomognem kako bi im kralj opet poklonio svoju milost, zaboravio sve ono to su u svojoj zaslijepljenosti skrivili protiv njega. A ti si ih odbila? Dva tri puta nisam ih primila i uzalud su dolazili na dvor. Napokon sam obeala posredovati. Uvjerila sam se da misle iskreno. Pa to je i prirodno. Tvoje slavne trijumfalne pobjede na bojnom polju ba sada u Bosni, pa i one nad Friedrichom i Vladislavom ekim tako su velike da su tvoji urotnici uvidjeli kako e uiniti vrlo mudro pokore li se i zamole te za oprotenje. Doslovce ovako rekao sam biskupu Varadiju. Unaprijed sam znao da se tako zbilo, a Varadi mi je to potvrdio... Jer je jedino prirodno. Meutim, mi smo se udaljili s puta na kojem se nismo sporazumjeli. Opet poe blie i zagleda se u njega prodornim, duboko po-vrijeenim izraajem. Iskreno sam odluila da Ivanu budem dobra i briljiva. Dapae toliko da zagovaram i njegovu ljubav prema Izabeli i zato, Matija, elim da mi odgovori na jedno pitanje, posve iskreno. Uistinu misli Ivana uiniti nasljednikom svojeg prijestolja? Zar to nije prirodno? Spustila je glavu kao da ju je netko udario u potiljak. ^ Nisam slutila. Dakle, toliko ljubi dijete neke druge da zaboravlja... i ne spominje... Sto? Da ima enu, mladu, zdravu koja ti moe dati zakonita "ina. fl Beatrica... U njegovu je glasu neto od ukornog spoitavanje. est mjeseci ivjela sam samo za tu jednu misao. Pozvala sam iz Italije najpametnije lijenike koji su svu znanost svijeta iskoristili da se izvri jedina moja elja, kao to se ispunila jednom elja vojvotkinje Sforza nakon dvanaestogodinjeg braka. Sto mi to govori, Beatrica?

Stidim se to govorim. Jo vie se stidim to se nadam, to sam se nadala da e kliknuti od radosti kad ti objavim da je najvei talijanski lijenik Bartolomeus, poto me pet mjeseci lijeio, najzad izjavio kako nema vie nikakvih prirodnih zapreka da rodim. 48 To je rekao Bartolomeus? I napisao ti u pismu koje ti alje po meni. l firentinski astrolozi poslali su mi svoje miljenje: za godinu dana meni e se roditi sin. On stoji jo uvijek ukoen, ali se u njemu sva snaga zaljuljala. Nisam slutila, Matija, da ti i ne misli da sam tu ja. I kako te sada gledam, moram se postidjeli jer da se to dogodi, na sto bio bi tvojemu na putu! Beatrica! Prihvatio je njene ruke i skinuo ih s njenih oiju. Ubio si mi radost u nadu koja me svu proela. Nadu, tebi dati sina nasljednika, zakonitog nasljednika. Tebi ga ne treba, jer ti ima nasljednika. Njeiove su obrve drhtale i usne mu se stezale. Ona mu otme ruke i ustane. Odvie je bolan ovaj as, Matija. Moj dolazak u ovaj grad znai: smrtni udarac! Tvoje srce posjeduje sin neke druge. Beatrica, nita vie nisam elio nego nasljednika iz naeg braka. Tek kad sam izgubio nadu da u ostaviti zakonitu krv na pri jesti:" latio sam se osnove s Ivanom. Beatrica, kad bi se ispunilo to mi veli, bio bih vrlo sretan. U tebi sam vidjela preneraen je, a ne sreu. Opet je pokrila lice rukama i zajecala. Kralj se sagne k njoj i sklopi ruke oko njenih ramena. Smiri se, Beatrica, kad bi to bilo... Tvoje osnove s Ivanovom enidbom dokazuju da ne eli sina od napulp k, princeze. Dobro, neka ga ne bude, neka se ostvare tvoje osnova s ovim sinom. Beatrica, vjeruj mi, kad bi se to dogodilo, napustio bih sve osnove s Ivanom. Ne, ne, svreno je. Ti si rekao svoju. Ne vjerujem vie ni u ta. Ti ne eli sina u braku. Ustala je i pola. Kao dokaz tome da ga elim, evo, odgodit u sve svoje osnove, sve svoje namjere. Odgoditi? Sto to znai? Kad bi nam se rodilo dijete i bio bi sin, sve su osnove s Ivanom razbijene, ali kad bi nam se rodila djevojica, i opet bi moja elja da na prijestolju ostavim svoju krv leala samo u Ivanu. Ti ne zna to sam mislio, Beatrica, kad sam izrekao: odgodit u. Crnim to u vruoj nadi i elji da se ispuni to si mi obeala. Ti sam zna koliko svoje ine upravlja prema nalazima astrologa, a oni su rekli godinu dana. _ Rok ne stavljam, Beatrica, to je u rukama providnosti... ja, ja odgaam. Da ti vjerujem? 49 4 Gordana I l Vjeruj! Volja pobjedonosnog vojskovoe samovoljnog kralja pala je usporedo s njegovom glavom na bijele mramorne enske grudi, a na njenim usnama lebdi ledeni smijeak promiljenog probjed-nika... VLADAREVA VLADARICA Drugog jutra ue kralj u svoje odaje. Njegov stari pouzdanik dvoranin Radulo ve je sjedio za poslom i ureivao knjige na stolu, un su paevi otvorili vrata, ustane. Male stareve prijatne oi upravile se u kralja tako indiskretno da je uzeo sa stola neki papir i kao da se u nj zadubio. Najposlije pone etati po sobi, ali Radulo osjeti da mu gospodar kao obino ea povjerljivog razgovora i pokua ga pogledom ohrabriti. Ne mogavi odoljeti tom izazovu, Matija upita gledajui u zemlju: Ti nisi nikad imao enu? Hvala budi dobroti bojoj, potedio me enskog gospodstva.

Zato veli gospodstva? Uvijek one gospodare mukarcem, bio on prosjak ili kralj! Moj starce! Pravo veli. 2ene vladaju i nad kraljevima, ali one posjeduju dva ezla: suze i ljepotu. I lukavost... Odgovor je izreen jednostavno bez ikakva prizvuka i kralj neto dublje spusti glavu, zamisli se i kad je htio da neto kae, ue kancelar Varadi. Neprijatnom utnjom sreo se kralj sa svojim kancelarom, utnjom i pogledom to je bilo znaajnije i jae od svake rijei. Kraljeva utnja prisili Varadija da se nijemo pokloni i sjedne uz posao. Kralj odredi da mu dozovu milanskog poslanika. Otpratio je njeno velianstvo u crkvu primijeti Varadi, a kralj kimne. Uoe kraljevi tajnici Baka i Filipec. I oni su oekivali da e im kralj saopiti neto vano. No, zapoeo je govoriti o dravnikim poslovima kao da se od kraljiina dolaska nije oekivalo nita to bi bilo u vezi s dravnikim pitanjima. Onda najavie milanskog poslanika grofa Marcela koji je upravo dopratio kraljicu iz crkve. Njegovo je lice bilo neobino vedro, oi su mu sjale pritajenom sreom, unato tome to ga je Varadi nekoliko puta drsko pogledao. Sjedei nasuprot kralju, sluao je pomno njegove rijei. 50 ._ odluio sam grofe, da vojvodi od Milana napiem pismo. Makar sam Friedricha istjerao iz Bea I dobro se tamo uvrstio, on se sprema da me uznemiruje. Moglo bi doi do novog rata, a tb me nuka da prinevo vjenanje odgodim na kratko vrijeme vrlo kratko vrijeme. est mjeseci, moda osam... Kraljevi su pouzda: n ci odloili pera. Varadi digne svoje male oi prema kralju, ali on .izbjegne taj pogled i upusti se s poslanikom u razgovor. Filipec i Baka pogledali su se kao da jedan drugome dojavljuju: "To smo i oekivali." jo poslanik nije ni izaao, kao" ue, princ Ivan. _ Doao sam, moj kraljevski oe, da vam zaelim dobro JU _1 Lijepo, r?.5to nisi pratio kraljicu u crkvu? Treba da joj ugaa, poklonila ti je svoje srce. Neka u na dom uu mir i spokojstvo. Princ je utio. ulo se estoko kripanje Varadijeva pera po papiru. Ivan je bio neobino brzo otputen. Odmah zatim kralj nastavi dravnike poslove da Varadi ne bitogod prigovarao ili pitao. Tada uoe u dvoranu dvorski metar, Maar Orban i Hrvat Stjepan Mladcni i oba komornika Ladislav i Mihajlo. Sto je? zapita ih kralj. Kakva je to deputacija? Orban se poklon. Velianstvo, grof Enriko izdaje voranstvu odredbe koje nikako ne spadaju u njegov djelokrug. Prelazi preko svih mojih odredaba, dapae me tako kruto uvrijedio da bih morao povui ma da vae velianstvo nije zabranilo... Sto je opet? Zar e opet zapoeti stare kavge? Dosta mi je toga. Neu dopustiti da se oba dvoranstva kolju. Neka nastane mir i ljubav meu dvoranima, a vi imate prednjaiti. Velianstvo, nikad nisu tako drsko nastupali protiv mene kao danas od rana jutra. Dobro, dobro, rei u im. A vi budite strpljivi. Idite! Nezadovoljni, izaSli su na trijem: - Zato se ljutite primijeti Stjepan Mlaeni. Sad je> ona tu, dakle kralj slua. i.1,? Mihajlo i Ladislav od Srednjice zaustavljaju se: , "^ Takav junak, a ona ga oblai u suknju! < Kad bi ga samo vidjeli Turci! I otili su oboreni i glava tiho i zamiljeno kao da ih pritite mora. Kraljiini dvorani, naprotiv, prolaze pored njih drsko izazivajui. Dva su dvoranstva jedni spram drugih: sa starim prezirom i poveanom mrnjom. Kralj Matija obarao, je oi kao da se boji sastati s pogledima svojih pristaa. Najednom najave da je u biskupski dvor stigao papinski poslanik iz Rima. Na kraljevu elju odoe Baka i Filipec na Kaptol 4

doprate papinskog poslanika. Varadi je ostao sam s kraljem. ustane i pokloni se. 51 l 1 >-f Velianstvo, molim da me otpustite iz svoje slube. to vam se to poraelo u glavi? Pazite, za vae rijei iz ove Odaje put vodi u tamnicu. Kako vae velianstvo eli... Uistinu, vaa drskost ne poznaje granica. Ako su iskrenost i vjernost sestre, onda vae velianstvo nije pogrijeilo u sudu. U vjernosti svojoj revoltirate protiv mene? Revoltiram samo protiv toga da vae velianstvo razrui kraljevstvo kojemu je dalo slavu i snagu. Velianstvo odgaa prinevo vjenanje, dakle ugroava sigurnost kraljevstva. Osudili ste me na ranu smrt. Zar mislite da se kanim maknuti sa svijeta prije nego ostavim nasljednika prijestolju? Mu od etrdeset osam godina ima jo vremena. Prije tri dana vae je velianstvo naglaavalo da nema vremena i najavilo da se vjenanje ima obaviti za etiri mjeseca. Tko bi se usudio da tu enidbu odgaa ili sprijei smatrat e ga veleizdajnikom. to biste vi rekli da mi se rodi sin? U malim biskupovim oima zatitra neto podrugljivo: Prije tri dana kad sam izvjetavao vae velianstvo u ovoj odaji, vi ste mi doviknuli da ne troim rijei za nemogue stvari. Prije tri dana situacija je bila drugaija. it< To Je istina. f"i Do avola, to hoete, Petre? " Da me zatvorite u tamnicu, ondje moja savjest mora uu-tbti. ;ffl to je grize na slobodi? ..rr. Odgovornost kad bi utnjom odobravao vae ine. Kralj srdito udari akom po stolu: Za moje ine odgovaram ja. Dobro, velianstvo. Onda molim barem da se rijei ono Sto se tie samo mene, kancelara. Obeali ste pitati kraljicu razlog koji je nuka da je protiv enidbe koju ste, evo, i odgodili. Razlog je pravedan. Kraljica je zdrava i mlada i moe mi jo dati zakonitog sina. Je li o tome njezino velianstvo raspravljalo i s vaim urotnicima? Ne, o tome nije raspravljala razbjesni se kralj. Oni su zamolili kraljicu posredovati da im poklonim milost. .,. I vae velianstvo to vjeruje? (tm) Kralj skoi: . V Vaa mrnja prema kraljici dovest e vas na stratitel A slabost vaeg velianstva prema kraljici dovest e kraljevstvo u propast. Spreman sam za ove rijei poloiti glavu. Velianstvo neka ne misli da govorim u svoje ime. Svi vai pristae i poslanici koji vas vjerno ljube, koji su odani ovom kraljevstvu ele umirenje da je pitanje nasljedstva ve jednom rijeeno. O 52 tome ovisi mir i opstanak ovoga kraljevstva. Velianstvo najbolje zna da bi v.Jum nenadanom smrti, u sadanjem stanju, ovo kraljevstvo bik pozornica borbi za krunu. Mjesto da kralj plane, utei se obazre oko sebe kao da je osjetio podmuklu slabost to se ulja oko njega. Varadi iskoristi as: Moe li, velianstvo zamisliti da e Banfl i njegovi prijatelji moljakati vau milost? Ako je to istina, zato ve nisu poslali svoje molitelje. etiri mjeseca bila su dovoljna. Zato nisu poslali svoje ete na bojno polje u znak pokornosti vaem velianstvu. Zato nia doti i oni, kao to su doli Hrvati, da se biju protiv Turina?

Dok je govorio kralj je gledao preda se. Pogled mu padne na brokatni zastor koji se lako ljuljao. Onda tiho poe blie i odgurne ga. S one strane stoji starica s crnom kapicom na sijedoj kosi, u ruci joj srebrna zdjelu sa smokvama. Evo, kraljevsko dostojanstvo, svjee smokve iz moje domovine, molim uzmite. Ne uznemiruj me, idi! rasrdi se on i dok je staricu upu tio u druge odaje ponese zdjelu i stavi je na stol. Velianstvo primijeti Varadi znaajno naglaavajui svaku rije bilo bi dobro kad ne biste tako voljeli smokve... Da me njima tko moda ne otruje? To ne velim, ali neto mi kazuje da e smokve odluiti sudbinom ovog kraljevstva. I hoe, jer kralj i njegov kancelar, evo, jedu iz jedne zdjele i ponudi biskupa, a sam uzme i zagrize. To uistinu, osvjeuje. Danas ih je donio kurir iz Italije! Bude li vae velianstvo i dalje rado jelo smokve, iz ove e zdjele blagovati trijumfirajui vai neprijatelji. Ne biste li moda savjetovali da se rastavim sa enom, da pregazim njeno tijelo. Velianstvo, juer uvee ste mi rekli: "Tko pokua osuje-titi moje osnove,udarit, e o peinu", a danas, vidim, o peinu su udarile vae osnove. Kralj srdito baci na stol smokvu: Upamtite, Varadi, svakog drugog ovjeka koji bi sa mnom ovako govorio bacio bih u tamnicu. No poznajem vau vjernost i poznajem vaS zao jezikl Odgodio sam vjenanje i ostajem pri tome dok se potpuno ne uvjerim hoe li se ispuniti navjetanje znamenitog lijen t , Bartolomeusa i firentinskih astrologa. Uvjeren sam da biste vi bili najsretniji da mi se uistinu rodi zakoniti sin! To bi uistinu bilo sretno rjeenjel 53 l SUDBONOSNA BOJNA IGRA ;., Hoemo princa Ivana, princa! ivio princ Ivan! Neka nastupi princ viu gledaoci to vrve poljanom ispod Gria. Neemo ove komedije! prosvjeduju iz svega grla dok pred njima u sredini okruga biju bojnu igru etiri borca. Na njihovim oklopima lepraju ute, crvene, zelene i modre tkanine. S visoka ljema lepra areno perje. Konjima sa sedla pada tkanina u naborima sve do zemlje kao povlaka. Samo konjske glave vire iz tih haljina. A ljudi se rugaju: Gospodari i konji nose suknje. Neka nastupi princ. Hoemo princa Ivana. Na tribini pod plavim baldahinom sjede kraljica, kralj i niz kraljiinih roakinja i dvoranika. A iza tribine, na istini, posve sam stoji Alfonzo. Na oklop odjenuo crveno-bijelu tuniku. Sa ljema mu pada uma perja. Neprestano pogledava prema ogradi gdje je otvoren izlaz s tribina. Odanle se odjednom douljao Enriko u sveanoj haljini preivaa bojnih igara. Jeste li spremni, Alfonzo? Kao nikada. A princ? Tamo je u svojem kraljevskom atoru. Nita ne slutei eka. Doekat e... Recite, Alfonzo, hoe li dugo trajati vaa igra s njim. Dok mu ne probuim rukavicu ili ga zahvatim negdje ispod vrata, im osjetim da je moj ma naao njegovu kou, poet u malaksati, gubiti snagu i princ e me pobijediti. Ali kakva je to graja, Enriko? ivi poklici s ove strane bojita povukoe obojicu do ograde tribina. Opazili su kako je sredinom okruga bojnih igara ujalialo dvadesetak konjanika. Na elu jm na plemenitom konju sjedi mu u crvenoj, zlatom vezenoj dolami sa tri reda dukata oko vrata. Ma je okovan draguljima, kalpak ureen zlatom i biserima. Ispod njega pada tamna kosa. Iz lica snanih muevnih crta provejava neka

plemenitost. Brci su mu puni. Samosvjesna snaga izlazi iz itave pojave koja zna da nad njim lebdi aureola junaka. Tako mi asti, ovaj nalikuje na rimskog imperatora zapanji se Alfonzo. Ovi dukati su kraljevski. To je vojvoda Lovro Iloki, sin bosanskog kralja Nikole koji je pao u ratu s Turcima. Sin bosanskog kralja? Zato nisam to ja! Svi ti dukati i sve zlato Sto je na njemu bilo bi moje! Mnogo vie, moj grofe, ima on dukata koliko vi vlasi na "lavi, a njegovi dvori uistinu su vojvodski. Slovi junakom i, eto, vidite kako ga svijet pozdravlja. I lijep je i jak kao gora. I kako mu kralj .prijateljski prua ruku! Voli ga i tuje, jer mu je u boju desna ruka. Nazivaju ga "kraljevim maemc.. Alfonzo se zablenuo u Lovru koji je siao s konja, poao kralju i kraljici pa im se poklonio duboko, ali dostojanstveno. Matija mu radosno prui ruke i pozdravi ga: Junaci? moj, dobro mi doao! Gledaj, kraljice, to je moj junaki Lovro Iloki prikae ga kralj Beatrici. Bio je ranjen na bojnom polju i zato nije mogao prije stii k nama na Gri. I tada se Lovro sagne kraljici. Ona ga ljubazno ispituje dok mu kralj ne odredi mjesto pokraj bana. Alfon .j priapne Enriko moram otii. Odmah e se nastaviti igra. Do veselog vienja! Dvorski metar Mlaeni najavljuje: Dvorani; i njezinog velianstva Gordana plemenita esmi-ki ogledat e se na maeve s plemenitom gospodinom Gerebom. Nemir obuzima ljude. Gordana je sa svojim suborcem uja-hala pod kraljev T .1 tribinu. Snanim zamahom maa pozdravlja kraljevski par. Tamnozelenu odoru pokriva gvozdeni oklop. Na glavi joj ljem sa crvenim perom. Bademaste oi mirno zaokruuju sveanu skup i ML kraljevskih odlinika dvorana i dvoranki, Svima se smijei, svakog pogleda i svakom alje veseli, vedri, bezbrini pozdrav. Lijepa je, samosvjesna i nasmijana. Kremenc li djevojke ushieno usklikne Lovro Iloki. Kao da je esti i svetog Jurja, a ki vile! Tie 2 a; i n e ban kralj je ne voli! Ovo boanstveno edo nije mu po volji? zaudi se on, ali nije dalje govorio, jer se kralj namrgodio. Beatrica, zato si joj dopustila da ovdje nastupi? ree Matija prijekorno, U Italiji je to svagdanja pojava da se ene na turniru biju. U Budimpeti je prije dva mjeseca izvojstila pobjedu. elim jo jednom iskuati njeno umijee. Ako i sad uspije, prikazat u je u Beu. Vae Velianstvo priredilo nam je veliku radost primi" jeti Lovro Iloki da vidimo njenu vjetinu. Kad ste vi tako oduevljeni ree kralj to mogu ja. Uakle, da vidimo to strailo! Tamo u okrugu svjetina se gibljo. Zatrubili su znak za poetak. Ljubopitn pozornost svraena je na Gordanu. Njenpg protivnika kao da ne vide. Sve oi slijede njen ma, ali mnotvo gledalaca prati smjeei se. Puta protivnika da je napada opazi kralj a -ona se samo brani. Lagano, paljivo i vazda spremno doda kraljica. Oito kani protivnika umoriti svojini krivudanjem. Prava enska taktika opet e kralj. I muki je slijede brani kraljica svoju dvoranku. Njezino velianstvo pravo veli doda Lovro potpuno se slaem s kraljicom. . Valjda nee, Lovro, i ti na stranu ove mukarae? Moram jer divno barata s maem. [,;, A oni tamo, eto, smiju se primijeti kralj. Nita ne razumiju srdi se kraljica.

Svjetina je nestrpljiva. Plemii prezrivo slijeu ramenima. Plemkinja s maem u ruci. Gdje joj je vezivo? Meutim, Gordana je izmijenila taktiku. Poput make iz zasjede najuri na svog protivnika i lukavo i smjelo natjera ga -na uzmak i onda promiljeno saspe udarce hitro, estoko, gotovo bez daha. Maevi zvekeu, protivnik uzmie, sve vie nedorastao-tolikoj brzini. Neto je bravurozno u njenoj ruci. Njena snana munjevita navala natjera protivnika i on je pobijeen. S kraljeve tribine poklici. Lovro se ushiuje, Jcraljica odobrava. Kraljiine dvoranke rumena lica udaraju o dlanove. Plemii u okrugu neprijatno ute. Po koji muki graanin ne moe zatajiti priznanje. 2ene su zbunjene. Njima je pred oima suknja. Pa ipak, ona slavodobitno prilazi tribini. Zadovoljna sam tobom pohvali je kraljica. Uzet u je sa sobom na Turina doda kralj ironino pa da onda vidimo. I ne bi vam bila, velianstvo, na sramotu ree Lovro .glasno. Gordana se obazre k njemu toplim zahvalnim pogledom. rfi. Ponovno Mladeni izlazi na istinu i najavi: Njegova visost princ Ivan. Zagluno klicanje prekide dvorskog metra u pola izreke. I graani, i plemstvo, i puk kao da iz jednog grla pozdravljaju: ivio princ Ivan, unuk Sibinjanin Jankal Povici padaju kao kia nad kraljevskom tribinom i po bijelom mramornom kraljiinom licu. A tamo dolje kraljevski dvorski jnetar Mladeni mae rukom i dovri objavu: Molim da sasluate dokraja: njegova visost princ Ivan ogledat e se u mau s najslavnijim maevaocem s juga neakom njegove uzoritosti kardinala Borgie, grofom AlfonzomI Ali ljudi ne sluaju taj veliki naslov, ve viu: ivio princ Ivani Princ je rinuo vizir gore, pa iz okvira njegova viri nasmijano lice, vedre oi pune duboke dobrote. Okree s k malom plemstvu i graanstvu. U njihovu klicanju i prinevu pogledu kao da e neid tajnovit i nesvjesni sporazum. Kao da neto kazuje to im ie zajedniko. Ivan obilazi okrug, pozdravlja i odzdravlja. Grild graani, kaptolski puk i plemstvo bacaju prema njemu klobuke f kliu. I nitko ne vidi Alfonza to je ujahao u napadno lijepom gipkom oklopu. Enriko mu priapne: ,_ Neka vas ne zbuni to urlikanje prostaka. Nisu ni pozdravili. _ Upravo me to drai. Mene i ne vide. Ipak, presjei u im sve nade. Divan je to osjeaj pri pomisli da u iljak maa zadrti ne samo pod prinevu kou nego svoj toj stoci. Nema vee radosti nego drugima zadavati boli. Da, drugima zadavati boli to je ivot! ekam taj as ba kao i posjed Gordanine ljepote! Poite pred kraljevu tribinu, treba da pozdravite. Alfonro odjae do tribine.. I princ je stigao. Skrivenim ponosom kralj promatra svoga sina. Napadno ljubazno domahuje mu kraljica. 2elim ti pobjedu, Ivane! Truba zatru!. Borci pojure u sredinu. Paevi pritre. Enriko , odreuje polja okruga za boj, a onda otrim pogledom hvata Alfonza. Obojica se spajaju u izraaju dubokog zadovoljstva. Princ se smijei apne Alfonzo Enriku ne sluti uitak radosti to drugome sprema boli, pa miri prema gledaocima, dodirne pogledom princa i na usnama mu se potkrade ironian smijeak. Ivan izvue ma vrsto, hitrom i ivom kretnjom burne samosvjesne mladosti. Prosvjed gledalaca skrenu Enrikovu pozornost. Okrene se na onu stranu odakle je dolazio. Gordana je ula u bojni krug i krenula k Alfonzu. Svjetina vie: Sto hoe opet ova ena! Alfonzo zapanjeno bulji u Gordanu koja mu se pribliila. Gospodine grofe, imam jednu molbu. Dajte mi svoj ma. to vam pada na um?

Hou da se ogledam s princem, a sami znate da moj maS ne odgovara snazi njegovoga. Dakle, uzajmite mi svoj. Ali, zaboga, gospoice Gordana, sada ja nastupam s princem. U to dojure kraljevi dvorski metri. Orban i Mladeni: Kralj je sUno ljut i zapovijeda da otiete odavle. To je protiv propisno. Pobjednici ostaju u bojnom okrugu dok ih je volja. Ne oteavajte mi poloaj, Gordana moli Alfonzo. Kralj zapovijeda da odmah zaponete bojnu igru najavi O.-ban. Enriko dotri sav usplahiren. Gordana, njegovo velianstvo vas pozivlje. Buka meu svjetinom raste. Ljutiti otoHd okreu " prema i zagluna vika dopire do nje. Potjerajte je! ; i Dajte joj korito s tijestom! Pustite me nasamu s grofom i odmah u otii. Enriko i kraljevi dvorani odlaze princu koji neto zbunjen, miui se sa svog mjesta, ispituje to to Gordana hoe. A ona je pogledala Alfonza pogledom od kojeg mu se smrai. Zadali ste rije da ete mi pruiti jamstvo ljubavi kad god zatraim i to god zatraim. <x A vi traite? : > Prvu pobjedu nad princem! Ako on uskrati? Ne moe poiniti toliku neuljudnost. ... , to mi obeavate zauzvrat? >; to elite? >, Vas itavu! Dakle? ,.,5,1 t . Hu;-, : V,-v .,t;.^_ .4.. 5> utei je dala odgovor pogledom. f j, "l Cf"" Mogu 11 vjerovati vaim oima? r, Je li prva pobjeda moja? Vaa! Onda mi moete izruiti ma. .. I on ga prui. Gordana ga uhvati, svjetina Jhpsvjeduje. Enriko povue Alfonza. "^ to ste uinili? Zato ste joj dali ma!? , Za kraljevsku ucjenu. A vi neete da se bijete s princem? Poslije nje opet je ma moj i sve e biti onako kako smo ugovorili. Ne moe se nita desiti, osim da ona princa nehotice ogrebe umjesto mene. Da, to bi bilo zanimljivo, ali odugovlai. Ne bojte se, princ nee odustati od borbe sa mnom ni u kom sluaju. To bi ga obiljeilo kukavicom. Neka ga izvrgne ruglu, to me zabavlja. Tamo stoji princ. Blijed je i smeten. Gleda Gordanu i eka. Ona mu dovikuje: Visosti, grof mi je prepustio prvu borbu. elim se ogledati s miljenikom svjetine. Princ je gleda udno i neto zapanjeno. ivi Dakle, i vama je, visosti, sramotno ogledati se sa enom! Ne ree on i trgne glavom. Prihvaam. Vrati se na mjesto i zauzme stav za borbu, a svjetina rasplamsala prosvjeduje i hoe da provali u bojite. Prosvjed svjetine gotovo se prometne u urlik. Lice kraljevo obasulo je rumenilo srdbe. Francesko uzbueno trai pogledom Enrika. Kraljica samo gleda utei. Tada se kralj uzbueno digne i dovikne Damini. Mladi priskoi k njemu, prima razbjesnjeli kraljev nalog i okrene se kraljici. Zabrani joj to, Beatrica!

Zapravo nije nita pogrijeila protiv propisa. Svaki pobjednik ima pravo traiti da se bije S kim god eli. Ali njoj to neu dopustiti! Svi su dvorani ispruili glave. S pritajenim strahom promatraju kraljevski par, pa opet bojite. Ivan stoji nepomian, spreman za borbu. S kraljevske tribine dobiti Damir. Sto to inite? Navukli ste na Sebe kraljev bijes. Ja u ga snositi. < Kralj mi je zapovjedio da vas maknem odavle. A ja se ne dam. Dajte mi ma! : .;.<.. Nije va! Kralj to eli. ^ --" Princ prihvaa borbu. . ; Zaboga, Gordana, ne opirite se kralju. Ni briga vas to inim odvraa ona drei ma vrsto i stoji nasuprot princu spremna na borbu Urlik svjetino okree se protiv nje. Sva grla stapaju se u jednoduni val bijesa koji zasiplje mladu djevojku to stoji s maem, kao peina hladnog neslomivog prkosa protiv oluje njihova prosvjeda. A princ gleda nijem i nepomian. Damir pohiti k njemu. Kraljev pouzdanik Orban ponovo se vratio Gordani. Njihova velianstva zapovijedaju da odmah odstupite. Ja sam propisno dobila od Alfonza prvu borbu, a princ je prihvatio. Vi ste uistinu sili s uma, Gordana, vratite brzo ma Al-fonzu. Da se pred svim ovim ljudima ponizim i posramljena izaem iz ovog kruga? Nikad! Gordana, jo vas jednom opominjem: vratite Alfonzu ma! Ako neu da vratim? Ona poe hitro, kao da ide k Alfonzu. Najednom pogne ma k zemlji, stane na iljak, svine ga, zaokrene nekom onglerskom kretnjom i u asu se ma slomi. Uinila je to za nekoliko sekunda, tako spretno, gotovo a-robnjaki. Gledalite obuzme neka omamljenost. Raskolaene oi, otvorene usne i prcn^rr?. na lica zure u nju. Tolika vjetina u. tren oka ohladi bijes i premetne ga u asovito udivljenje. Alfonzo i Enriko nisu dospjeli ni da uine korak, a ma je ve bio slomljen. Ona otri Damini i ne pazei na zbunjenog princa povikne: Gospodine, dajte Alfonzu svoj ma! Sto ste to uinili? Ne mogu dati svoj ma. Dajte Alfonzu svoj ma! zapovijedi ona bijesno, a on zajedno s princom zuri u nju. l Razljuena, zahvati drak Damirova maa, izvue ga iz korica i preda Alfonzu to je stajao uz blijedog Enrika. Obojica ne govore, ali pogledi im odraavaju bjesomunost. Gordana pak pokupi obje polovice prelomljenog maa i ponese ih s bojita. Zato ste to uinili? upitao je Orban. Imam na to pravo. Volim slomiti ma nego ga vratiti. To biste i vi uinili kad bi vam se na ovako sramotan nain oduzelo vae pravo. Recito to njegovom velianstvu. Neka me kasni kako ga volja. Ne dam se ismjehivati ni ponizivati. I princ i Damu i Alfonzo i Enriko zbunjeni su. Kralj zapovijeda da ponete povikne Orban. Drhtavom rukom Enriko daje znak. Kunui Alfonzo uzima Damirov ma i nastupa. Svi zaboravljaju tek vieni uzbudljivi prizor i svi prate svaki dodir maa. I borci su istisnuli iz svojih misli dogaaj. Alfonzo sada stvara odluku da se za svoj tajni poraz osveti pobjedom, da ne razoara sve one koji su mu prije klicali. I snaan je u navali, princ vjet u obrani, jo vjetiji u izazivanju protivnika. Razjarenost u doraslosti protivnika produuje borbu, to dalje, to gledaoci bivaju tii, kao da ih stee u grlu. Svakim svojim dahom sudjeluju u borbi.

Svaki jai prinev udarac zahvaa ih nadom u njegovu pobjedu. Bez daha upiru se njihove elje o prinevu otricu. Jo bjenje navaljuje Alfonzo, gonjen ei da princu nanese sramotu pobijeenog. Princ je miran, ruka mu je vrsta, sigurna. Alfonzova krv kipi, oi sijevaju, miice poputaju. Osjea umor. Napregne jo posljednju snagu. Ivan ga doeka mladenakom hitrinom i paljivim okom. Proklinjui osjea Alfonzo da mu ma dre, a ruka ga izdaje. Ukoio se, ne moe se odrati. Prineva snaga kao da tek sada raste, hranjena nekom tajanstvenom snagom to mu je podaje nevidljiva sila. Alfonzo je ostao pobijeen. Svjetinom prokipi radost. Njezini usklici uzdiu se pod vedro nebo kao plameni krije. Grmljavina puka najavljuje kralju pobjedu njegova sina. Skrivajui svoju radost, kralj ostaje miran. Ni oi mu ne odaju treptaja nad orkanskim slavljem to se prosiplje nad Ivanom. Pobjednik i pobijeeni dolaze kralju i kraljici. Ona ne po kazuje nita do prijaznosti kojom estita princu. Njezina ruka vrstom sigurnom kretnjom uzima lovorov vijenac i pokrije Iva novu glavu. Prvi mu estitaju ban i Lovro. Svi poslanici i dosto janstvenici, dvorani, sve to je na tribini hrli princu. On je sre dite pozornosti i prijatelja i protivnika. Popeo se na vrhunac izbrisavi kraljicu.. . , 60 Ali ona brzo uini kraj toj situaciji. Zaas se nae u sreditu. Uzela je princa Ivana pod ruku, a s druge strane svojeg brata Giovana i poe s njima pjeke u sredinu bojita. Povukla ie tako sebe i svojeg brata u slavu, namijenjenu Ivanu. Ipak due i srca ljudi ne otkidaju nita od svojeg oduevlje nja, ne darivaju Beatrici ni njenom bratu. Svi klobuci, ruke, .titovi, maevi uzdignuti su uvis, u ast prinevu. GORDANINA KRIVNJA Sve su kraljevske dvorane otvorene. Kroz njfli se prua vidik na trijemove I <AvnrisL Prostrti su stolovi u dvoranama i na tri-jemovima, u poploenom dvoritu. Svjetlucaju lusteri. arene svjetiljke u obliku tulipana rasvjetljuju dvorite. Gomila kraljevskih gostiju slika su blistave otmjenosti. Odore domaih velikaa, venecijanskih, milanskih, napuljskih i ekih poslanika, biskupske ljubiaste svile, svih krojeva, svih boja, dragocjenosti omamljuju, umaraju pozornost. Malo i visoko plemstvo pozvano je kraljevskom stolu da proslave princa, pobjednika bojnih igara. Dvoranom prolazi kralj u odori od crvenog baruna, ureenom zlatnim brok:rorr.. Na licu mu je zadovoljstvo. Prati ga njegov kancelar Varadi. Na putu kroz trijemove kralj se naas zaustavi. Petre, gto je to htjela Gordana? Ne znam velianstvo. Kad svi i veera, dovedite Gordanu u moju radnu sobu. Ne a doe i Ivan od Srednjice. Dok je trajala veera, Gordana je sjedila meu dvoranstvom. Uzalud su je >-.: i.-_:: "!. < ;":. r::vnrt n7m ;rl?t; i pfvinit; O.TJ in na bojitu. Ona je samo slijegala ramenima i smijeila se. S drugih stolova, iz svih dvorana odakle se moglo vidjeti u dvorite padali su po njoj pogledi. Enriko je gledao ubojito, Alfonzo strasno, kralj ljuto, velikai omalovaavajue, mali plemii srditim prezirom, samo LOVTM Iloki nije tajio duboko udivljenje. Princ nijednog asa nije svrnuo svoj pogled k njoj, dok je Damir sjedio kod stola mukih dvorana leima okrenut prema stolu dvo-ranki. Koliko god su gosti veselo raspravljali i sluali glazbu, svat ko, pa bilo samo iz Ijubopitnosti, nastojao je pogledati izbliza djevojku koja je imala smjelosti da naoigled kraljevskog para, dvoranstva i itav. . izvede in koji nitko nije doivio. fvad njom je lebdjelo pitanje bez odgovora i osuda bez suda.

Kad je kralji; dopustila da zapone ples, priblii se Gordani varadi s Ivanom od Srednjice i saopi joj kraljevu poruku. 61 ^^ [ Hitro je pola ne obazirui se ni na koga. Varadi je uvede u kraljevu radnu sobu. Nala je na okupu kraljicu, princa Ivana, Damira, Alfonza, Enrika i oba dvorska metra. inilo se, Gordana je imala biti stavljena pred kraljevski sud, pa su odmah pozvali i svjedoke. Svi su bili na okupu, .samo princ i njegov dvoranin Damir povukli su se neto u dubinu dvorane, dok je kraljica s kraljem zauzela mjesto kraj stola. U Gordaninu lijepom licu lei neka djetinja radoznalost dok je kralj mrko oslovi: Vi ste danas na bojnim igrama poinili sramotnu sablazan koja ima da bude kanjena. Svaki pobjednik ima pravo traiti da se bije s kim god hoe. Dakle, uinila sam ono to mi doputaju propisi. Ne pletite se, vi ste ena Dakle nemate pravo sluiti se pravima mukih boraca. Velianstvo, nisam se rodila s maem u ruci. Dali su mi ga tek na vaem dvoru i nauili me o pravima boraca. Gordana! vikne kralj. to vas je ponukalo da zatraite borbu s princom? Osveta! Ova rije proizvede jak dojam na sve. Princ l Damir s jednakom pozornou sluaju. Kakva osveta? povie kralj. Velianstvo, osvetu protiv plemia i svjetine, jer ja sam stekla pobjedu nad Gerebom, a svi su mi se smijali i izrugivali. A princ? Jo nije ni trgnuo maem, ve su mu svi klicali. I tada sam planula i mislila: osvetit u im se za uvredu koju su meni nanijeli i pobijedit u onoga kojeg- oboavaju, naime njegovu visost princa. Ali vi ste ena. Ako vam je njezino velianstvo dopustilo da se ogledate, nije vam dopustilo da pred svima zovete na megdan princa. Htjeli ste ga poniziti. Nikada, velianstvo. Kraljevski moj oe, Gordana je imala pravo da me iza zove uplete se princ. Ne mogu ti braniti da bude prema eni vitez, ali ja sam kralj i traim da zamolite princa za oprotenje. Princ digne ruku u znak prosvjeda: Time biste, moj oe, ponizili mene. Nemam Gordani Sto oprostiti, naprotiv, imam je moliti za oprotenje da prihvaenu borbu nisam izveo. Kralj se obazre Beatrici: to kae kraljica? Potpuno odobravam Ivanovo shvaanje. Ipak, vaSe velianstvo ima se pravo ljutiti na Gordanu utoliko to ovo nije Napulj gdje svjetina slavljem pozdravlja enske borce pa su ljudi morali smatrati njen izazov ponienjem. Najvie je kriv grof At fonzo to joj je odstupio borbu i predao 62 Kardinalov neak pouri se obraniti: _ Kako da se oduprem zapovijedi ene koja je ttekla pobjedu u bojnoj igri? Talijanski pjesnici ispjevali su SV9JC najJJ"p-e pjesme muevnoj hrabrosti i umu ene. Kralj se nasmije: Kod nas na sjeveru jo dugo nee slaviti enu s maem u ruci, a glede uma, vjerujte, u itavoj Italiji nema pjesnika koji bi u Gordaninoj glavi mogao pronai ni dva zrna za svojeg pe-gaza. Zapravo, svemu je kriva Gordana i nikad vie nee smjeti da nastupa u bojnim igrama. Sluajui kraljevu odredbu, upravi ona k njemu moleiv pogled svojih bademastih oiju: Velianstvo! emu sam, dakle, s vaim pristankom uila ravnati maem? Molim vas uzmite me barem sa sobom na Turina. Vi ste hidil

Velianstvo, kad Turin ugleda ovu "dvorsku ludu" i prstom pokae na sebe pobjei e i, tako u vam barem biti od neke koristi. Svi su se pomalo smijeili, samo Enriko i Alfonzo izmjenjivali su poglede. teta je troiti rijei ree kralj. Idite! Molim vas idite! I ona je pola smijui se kao da je primila veliko odlikovanje. I kralj i kraljica su ustali i poli gostima. Sva se pozornost usredotoila na njih. Svi su izali na trijem. Vani svira glazba, gospoda prazne vreve i udvaraju se eDaleko iza kraljiinih lea stoje dvoranke. Gordana neto kriomice istrauje pogledom dvorite, a onda priapne njenoj Frankopanki: Moram otii. Zlo mi je. Recite to njezinom velianstvu ako pita za mene, moram lei. Polagano se izvlaila iz grupe dvoranki i odabrala najskro-vitiji put uza zidine kojima je obzidano dvorite. Dok prolazi, grof Alfonzo stao je posve blizu ulaza u dvor. Prola je pored njega pogledavi ga tek postrance i nestala. Sad se on paljivo obazre po dvoritu i onda se polagano uputi za Gordanom. Uavi 11 palau, pohita njenim tragom. Nae je u odaji kraj dvorane za primanje, gdje sjedi poduprta rukom o naslon. , ~~ Vi ste me liili pobjede nad princem ree on vrlo nu> Ko bez ikakva uvoda. Jesam li ja ravnala vaim maem? Dali ste mi tui ma, a moj slomili. 65 l l Ne biste li vi uinili isto kad bi vam zapovjedili onako cramotno povui se i vratiti ma. Zar ne bi svjetina urlala od radosti da sam morala vratiti ma? Ne poriem, ali upamtite taj ete dan skupo platiti. Cime se prijetite? Poljupcima, vruim kao oganj. Recite: kada, kako, gdje da se sastanemo nasarau? Vi pripadate meni. , Otkada? > ( Od danas! , , ..,..: Tko me dao vama? Vi sami. ,,,v rii,: Ja? zaudi se ona. " " """ "." Gordana, pazite, kupio sam vas za svoj ma. Vae blagoroe, govorit emo sutra kad prespavate ui nak kraljevskog ciparskog vina. I ona ustane. Ne putam vas odavle dok vam ne dokaem da se sa mnom ne moe nitko poigravati. Vi ste mi obeali za ma sebe. Kojim rijeima? Pogledom. Zar sam ja kriva to ne znate itati poglede. " Jao vama. Gordana! Gospodine, vae je lice kao onaj vodoskok u varHfag ne prestano mijenja boje. Idite! < Ostajem dok ne izvrim prijetnju. > .. Cime prijetite? Svojim pravom: uzet u vas silom! Silom! Zaboravljate da ja nisam slabana djevojica. Mene su odgojili spartanski i ako me ne pustite proi... On joj zakri put: < t vrtZaboravit u gdje se nalazimo. v.- Podsjetit u vas ve ja ako se drznete... ; -i__ Gordana, vi ste me prevarili! Ne. Zatraila sam da mi prepustite prvu borbu i ma, 8 ja nisam kriva to mi kralj nije dopustio boriti se.

 Znali ste da vam nee dopustiti. To je sad jasno... Da sam znala, ne bih se izvrgla rugalicama svjetine. A kad se nisam htjela poniziti da ma predam, slomila sam ga. Traite li moda naplatu za ma? Vrlo bi mi bilo krivo jer nemam novaca da vam nadomjestim tetu. Ipak sam pokupila slomljene dijelove! I sauvali ih usklikne on radosno. Dakle, ipak vam je samo do maa, do njegova dragocjenog drka! Kamo ste stavili prelomljeni ma? _ ula sam ve da ste pohlepni za novcem i zato sam ga pokupila. Bi L: bih donijela obje polovice da me svjetina nije tako gurala pa sam gotovo stradala... Kako sii .^ili? _ Zamalo nisam bila probodena tim vaim maem. Kako, zato? Nosila sam obje polovice: ljudi su me gurali, pa mi se iljak maa uri n no u tijelo. , ,. -^ U vae tijelo? Naravno, u moje, ali neznatno. Ranio vas je? Ubola sam se, ali, velim, neznatno. Gdje? Nije spomena vrijedno. Tek mali ubod u prsa. A sad me pustite da idem. osjeam vrtoglavicu. On se zablene, ali se brzo sabere i stade nervozno tapkati po unutraSnjosti lialjetka. Vrtoglavica. To je zlo. Znak groznice. Neete moi s nama u lov, Gordana. To bi mi bflo uistinu vrlo ao. I oi su vam grozniave ree on, neprestano traei po unutranjosti haljctka. Evo, tu imam neki lijek protiv vrtoglavice, dapae protiv groznice. Uzmite! Gle! Odjednom vaa se milost brine za moje zdravlje? Gordana, molim vas uzmite lijek. Ne bih htio da izosta-nete iz lova. Ne mogu ivjeti ako vas ne vidim. Ona se nasmije. Gospoice Gordana, uzmite samo etiri kapi u vodi, poite hitro gore, uzmite, bit e vam odmah bolje. Sto je vama odjednom, grofe? Prije tako drski, a sada zat.inuti? Gordana, ne zaboravite, ja vas ljubim. Idite, uzmite evo, tako mi due bojim se za vas. Tko ljubi istinski, ne prijeti se djevojci da e je uzeti silom. Rekao sam to u ljubavnoj groznici, oprostite, idite, uzmite lijek, obcLajem vam svako potovanje, Gordana. Samo da se ne razbolite. Uzmitf! I on joj prui mak HM srebrnu boicu. Kad ste odjednom tako uljudni, neu odbijati. Samo etiri kup, ali ne kazujte to nikome, okruili bi vas bestidjiim sumnjama to od mene primate lijekove. Vidite, grofe, ovako mi se vie sviate! Dakle, uzet u lijek, ali s njim i vae obeanje! Otila je hitro u dvoranu za primanje, a on gleda za njom. Jedva da je prola j dvorane, kad joj stupi u susret princ ivan. Alfonzo je u prvi as htio poi za Gordanom, no opet se suspregne, zamiri i kroz duge trepavice promatra kako je princ S Gordana I ,_ 65 l stao i neto joj govori. Vrlo je blijed, mrk, a onda se pokloni i poe u dvorite. Ne obazrevi se, Gordana ide brzo dalje i ne-staje iza vrata. Koga to ubadate, grofe? Alfonzo se obazre i ugleda Enrika. Korakne k njemu i pri" apne: Pala je u zamku koju sam postavio princu. Ubola se prelomljenim iljkom maa. I pravo joj budi."

Ali meni nije pravo, jer ovo lijepo tijelo pripada meni. Umjesto vas, cjelivat e ga crvi. Dao sam joj siguran lijek i kad to ispije, nema joj pogibelji. Sili ste s uma, Alfonzo! Pripovijeda! e da ste je lije" ili protiv uboda. Pa za ime boje, pobudit ete sumnju prema vaem mau. Nisam tako lud da joj kaem to je. Uputio sam je da je to lijek protiv vrtoglavice i groznice. Ne bojte se, u tom nema straha. Da ste je radije pustili da umre. Zar ne vidite da mi je potpuno zavrtjela glavom? Vidio bi to i slijepac, moj gospodine. Zapleli ste sebe i mene u grdnu opasnost. Ako ona progovori? Ponajprije, Gordana e utjeti da je ne bi osumnjiili sa mnom. To je u njenom interesu, a kad bi to i rekla, tko bi mogao sumnjati ako sam joj dao lijek protiv vrtoglavice na koju se tuila? U tom, dakle, nema pogibelji. ,"-... SABLASNI PONORI Princ Ivan gotovo juri u svoje odaje i odbaci sveani ftjfetki plat. Iza njega ulazi Damin Sto se dogodilo, Ivane? Ta kazuj mi ve jednom! A princ nee da govori. Usne mu se .stegnule. Kad je Damir htio djelovati na princa, prilazio bi njeno i .oslovio ga kao brata. Nikad te nisam vidio takva, prijatelju moj. Neto te strahovito zadesilo. Otkri mi svoje srce. to te potreslo? Ivan se uhvati za glavu: Udario, udario sam glavom o gvoe. Sto zvijezda zasvje-tlucalo je i ja sam se probudio. Probudio se, Damire, i spoznao na javi strahovitu sablast. Damir njeno uhvati princa za ramena: Smiri se, prijatelju, prisloni svoju bol na prijateljsko srce. , 66 Princ udahne zrak. Lice mu se trza, oi su pune grozniave vrelosti. Kao da je ugledao neku strahotu koja mu jo i sada lebdi pred oima. Damire, pogledaj me ravno u oi. Reci, jesi li kadgod opazio neke neobine pojave u meni? __ Boe moj, kakve neobine pojave? Nikakve! _ Ne, ne, nisam se dobro izrazio, ekaj, to da kaem? Kako da ponem? Reci, nisi li opazio da se u mojoj dui neto stvara, neto dogaa, neto rada? Uistinu nisam. Ta sjeti se, promisli, uj, zar se ja pretvaram? Ne, prema tebi nikada. Sluaj. Gledaj mi u oi: nisi li u ovim mojim oima vidio nekakve nove titraje, odraze nekog tajnog plamena? Nisam. Ni onda kad sam gledao i kad sam s njom govorio, kad sam s tobom govorio o njoj, kad smo raspravljali o njenoj udi, o njenom ponaanju, sjea li se onog dana tamo u dvoritu kad je Alfonzo pristupio k nama, a mi smo govorili o njenom dolasku Ijubopitni kakva e biti, kako govoriti, na koji e se nain izraavati. Tada je pristupio Alfonzo i izrekao onu uvredljivu primjedbu. Ja sam trgnuo ma. Sjea li se? Nisam li bio uzvitlan, zaaren? Govori, reci to si onda opazio? Samo to da si stao na viteku obranu djevojke koju potuje kao i ja. Damire, ne potujem je samo onoliko koliko ti. Ne. Reci: nisi mi prodro u dno due. Zato me gleda kao da me ne razumije? Ovaj put uistinu ne. Onda je moj otac jedini vidio u dno mojega srca. Zna to je rekao toga dana: Ivane, ako se bijemo za ene, ili je posjedujemo ml, ili ona posjeduje nas! Kad sam ja to poricao, otac naglasi: pazi Ivane, ena nas posjeduje, a da mi to i ne slutimo. Damire, moj otac poznaje ljudsko srce. Istina je, nisam znao da moje srce pripada njoj. Ivane! to to govori? Istinu! Ti ljubi Gordanu? ! "> < - I ja sam se isto tako zaprepatena fttM.

Prevario si se, Ivane. .>;; Da je barem tako! ; Kralj je bacio u tvoje srce utvaru. Sluaj. Kad me otac ispitivao za koju sam se enu bio, neprestano me podsjeajui da me nije na to prisilila viteka dunost, ve neto vie... Onda sam vidio u daljini samo nju. Kad mi je onda objavio vjeridbu s Biankom Sforza... Vjeridbu? zapanji se Damu . 5 Nisam smio da ti o tom govorim, ali ne mogu preutjeti. sam je opazio pred Griom s kraljicom, sapelo me u grlu. 67 l Kad je Beatrica spomenula kod objeda da sam jtrgnub ma za svoju odabranicu, sve to vrijeme vidio sam samo nju! U meni je drhtala itava dua. Naveer kad je Gordana pristupila k meni, rekla mi je: Oborite oi kad vas neto zapitam, onda me upitala: Tko je ena radi koje ste izloili svoj ivot? Ja sam oborio oi, ne zato to mi je ona to naredila, ve zato to joj nisam mogao gledati u oi. Nisam mogao, jer bih joj morao rei: Izloio sam ivot za onu koja me posjeduje, a to ste vi, Gordana. A danas? Boe moj, taj strahoviti dan, sudbonosni dananji dan! Damire! Kad je uzela ma da sa mnom izvede bojnu igru, ruka mi je drhtala. Srce mi je udaralo. Prihvatio sam igru. Bio bih prihvatio da su me posuli masom porugljivog smijeha. Nita nisam uo to ljudi viu oko nas. Stajao sam u zaglunoj buci. Bio sam srne ten dok nisi pristupio ti i rekao mi: Alfonzo ti izlazi na megdan. Pobijedi, prijatelju, da budemo ponosni svi koji te ljubimo. Damire, onog asa nisam mislio na tebe ni na druge prijatelje. Mislio sam na nju. Ona neka me vidi. Njoj bijem ovu bitku! Njoj pobjedu! Samo s jednim pitanjem: to kae ona? Gleda li me jednim pogledom: to kae ona, gleda li me? Prinevo je lice blijedo, oi vlane, razgorene, glas snien. Rijei plamene, zaprepatene, upola oajne. Uveer, danas uveer kad je vani kliktao Gri, a u dvoru se slavilo slavlje, kad je ona bila pozvana pred kraljev sud, ugledao sam njene oi, sluao njen glas, upijao njene odgovore. Bilo mi je da uskliknem kralju: Ne muite je, jer ona posjeduje vaeg sina! Uistinu je tako, Damire. Mladi zastane i pogleda prema prozoru: Damire! Doi blie. Izii iz tog mranog kuta. ini mi se da govorim u praznu bezdan po kojem se uljaju nevidljiva blijeda bia. Iz tamnog kuta prozora polagano izlazi crnokosi mladi. Svjetlo sa svijea na stolu rasvijetli njegov profil. Princ mu prui obje ruke. Sjedni, Damire, i sluaj. Tek sada dolazi udarac koji me pogodio posred ela. I on sjedne poduprijevi glavu o ruke, licem okrenut k princu, to je nastavljao stojei pred njim. Koliko me ona posjeduje pokazao mi je Alfonzo. Da, on. Nisam gledao Gordanu itave veeri, nisam imao snage, ali sam ipak opazio kako se ona polako ulja i uzmie prema ulazu u novu palau. Nisi li vidio? ^ Vidio sam, sluajno. v Jesi li vidio da je na ulazu stajao Alfonzo? Da, bio je. Onda se on ogledao poput tata ne gleda li ga tko i nestao u palai. Tada sam osjetio kako mi srce strahovito tue. Muka me snala. Kako? Sto? Zato se ona oduljala? Zato on 68 a njom? Stid me oblijeva kad to priznajem. Poao sam u staru oalau. Odande sam pohitao dvoranama i hodnicima da prijeem u novu. Drhtao sam. Put kroz sve te odaje inio mi se odvie dalek. Svoida su me zadravali. Napokon se naem u dvorani za primanje. Vrata naredne sobe bila su otvorena. Vidio sam tamo nju i Alfonza. Slivu; a;, li? Tebe je steglo u srcu?

_ uj: ona je stajala, a on neto traio u unutranjoj strani haljetka, govorio joj nekako udno, zabrinuto, pruao joj neto. Nisam mogao razabrati to je to bilo. Samo se neto svijetlilo. jo me i sad gtiSi. Kao da se nekala primiti. On se sagnuo posve blizu njenom licu, drsko blizu i govorio joj izoblienim licem pruajui joj neku malu svijetlu stvarcu, kao neku dragocjenost. Zato si utao, Ivane? Nestaje mi daha, Damire, uj. Ona je to primila od njega. Moda dragocjenost nije bila njegova, moda je ona neto izgubila? Onda se ne bi najprije kratila primiti, a najposlije joj je narinvo, a ona uzela. Rekla mu je neto prijazno, suvie prijazno, tako da bih bio kriknuo od bola, i zaas je ula u dvoranu. Iziao sam ispod zastora kao da upravo ulazim. Ona me pogleda i stane. Je li ti to rekla? Oslovila me: "Visosti, molim vas oprostite mi dananji moj in." "Nemam to oprostiti", odgovorio sam. Mislim da mi je glas drhtao. A ona opet zapita: "Ne mislite li zlo o meni?" "Ne", rekoh, ali dalje nisam mogao izdrati. Htio sam otii, ona mi nekako udno odgovori: "Vi ste vrlo blijedi. Ovdje je vruina. Moda vam je pozlilo, visosti?" Samo sam se naslonio i poao na trijem, ali sam vidio kako je Alfonzo gledao za njom s izraajem zabrinutosti. Osjetim neku ludu elju da Alfonza rasijeem na komade. Nikad u ivotu nisam elio ubiti, njega bih tog asa s uitkom liio ivota. Vie nisam uo ni vidio. Vukao sam se kroz redove gostiju kao u magli dok mi nisi ti, Damire, priao i zapitao to mi je. utnja lei u sobi, duboka, teka. Ivan se baci u naslonja. Glava mu poiva na uzglavlju. Crni dojam ovjeka kojeg su skinuli s muila. Nikad se tome ne bih nadao prekine utnju Damir. Ivan se trgne. Reci: kako je mogue da nisam osjetio prije, da ti nisi m Kad opazio kako mi se ona uuljala u srce. Koliko smo puta govonh o njoj? 69 l Zanimala nas je njena neobina pojava, njena osebujnost, njen nain govora, hrabrost. Kad si o njoj govorio, mislio sam da je to samo teoretsko raspravljanje o enskom karakteru. Boe moj! Kad su je okrivljavali da je namigua, koliko smo puta govorili da se ona samo tako prikazuje, da se priinja luckastom. Traili smo uzrok tome, a nismo ga mogli pronai. U njenim rijeima uvijek smo nazirali neku pozadinu, neki drugi smisao. I ti si bio istog.mnjenja kao i ja. Ili je to moda bio samo obzir prema meni. Bilo je to moje uvjerenje. Dakle, nikad nisi razabrao da mi je draa od drugih? Da ti je draa od drugih, ne, ali drao sam to udivljenjem prema djevojci koja se od svih drugih toliko razlikuje i moda ovjeanska samilost prema njoj koja nema nikoga svoga na dvoru. Ti si tako osjeao, a i ja sam mislio da tako osjeam. Pa ipak mnogo sam dana gledao tamo meu dvorankama. esto i nehotice moj je pogled zalutao meu dvoranke. Nisi li to opazio? Da, opazio sam, ali sam bio uvjeren da gleda lijepu Beci Frankopanku, jer je i ona gledala tebe. Princ je ustao i nemirno prolazio sobom kao da ga je probudilo neko novo otkrie. Kad se vratio k stolu, Damirova se ruka odmakne i svjetlost mu padne u lice. Crne mladieve oi. tuno gledaju princa. Ivan mu poloi ruku na rame. Vidim, osjea sa mnom moju bol. I ja bih strahovito patio da si ti tako nesretan, Damire, ne bih elio da tebe ikada snae samo sjenka onoga to mojom duom harai. Znaj, Damire, otkad sam je vidio s Alfonzom, ne prepoznajem se.

Izgubio sam se, stranac sam u svojoj nutrini, netko je drugi uao u mene, a taj drugi je zao, pun osvete. Leim bespomono kao ranjen u nekoj oluji koja nada mnom vitla. utjeli su gledajui preda se. Damirovo blijedo, lijepo lice odraavalo je duboku zabrinutost. Pogledao je princa. Njegove su oi bile izgubljene, a Ue pokazivalo tragove duevnih trzaja. Damir mu prie, uzme mu ruke i tiho upita: Treba da razmislimo: to sad? Sto? Alfonzo ne moe ostati zajedno sa mnom pod ovim krovom. Moj Ivane, druga te briga ne mori? .^ Samo jedna jedina: da Gordana ne bi ljubila Alfonza! A kad bi ljubila tebe? Damu osjeti kako mu je Ivan vrsto stisnuo ruku. To bi bilo odvie sree. A ti si vjerenik druge? Sve bih stresao sa sebe za nju, sve bih veze rastrgnuo, pregazio, samo nikad zakletvu mojem prijatelju. 70 I pogleda toplo u Damirove vjerne oi, a on ga upozori: Ne diraj, Ivane, u Alfonza, to bi moglo ugroziti, odati tvoju ljubav. ... " Naslonio se na njegova ramena i ostao malo razmiljati. Onda kao da se trgnuo od neke misli to mu je zadrla novom strahotom u mladu i ranjenu duu. _ Jest, Damirel Odao bi me. A zna li to mi je rekao kralj? U svojoj sumnji predosjeao je to se u meni zbiva i nekoliko me puta opominjao: "Pazi, sine, ako koja ena stane na put tvo-ioj enidbi s Biankom, smatrat u to veleizdajstvom. Ako je ljubi, bjei od nje. Jao onoj koja bi pomutila tvoj mir." Kraljeve su prijetnje bile tako strahovite da mi je naas zastao dah. Razmiljajui Damif je gledao preda se. Kralj je mrzi. To sam se sjetio onog asa kad me na dvoritu poslije onog dvoboja pitao: "Tko je ena za koju si se ti pobio?" I nisam je odao. to bi bio s njome uinio da si mu onda rekao, Damire? A to bi tek danas uinio da dozna kako je ti ljubi? Sto bi uinio da u nesretnom trenutku izda svoj osjeaj, Ivane? Nekoliko sekunda mladi bulji u tminu prozora kao da je tamo u odaju zavirila neka strahota. Zar sam osude a da dovijeka utim? ini se, Ivane, osuda je pala. Prepustiti Gordanu drugome? Damire! Ti ne moe osjetiti to to znai. Sto, dakle, namjerava? Prepustiti je drugome neu, ne mogu. To bi me ubilo, razorilo moj ivot. U ovom je uskliku zadrhtao strani oaj. Sto to znaci, Damire? Zato uti? Zato nema rijei da me savjetuje? Jo ne znam nita spasonosno ime bih te smio savjetovati. Moja utnja je odraz velike boli to mi zadaje tvoja ispovijest, jer onu je i moja bol i moja nesrea. S tobom sam snosio sinovskc boli za tvojom majkom, s tobom nosim i bol tvoje ljubavi. Ova je bol tolika da su mi misli obnemogle i ne mogu nita nai ime bih te utjeio. Mladi princ padne mu na prsa. Oni se zagrle. No je tonula. Ukoena tiina lei u odaji. Dva prijatelja, dvije vrele mladosti obe pognutih glava, ukoenih pogleda kao da su se pred njima otvorili sablasni ponori. Sutradan dopodne itav dvor na elu s kraljicom krenuo je put Medvedgrad;) Kralj je otpratio kraljicu do Poljskih vrata i obeao da e navee stii na Medvedgrad, kad svri svoje dravl nike poslove. Vrativi se u dvor, nae pred ulazom svoga pouzdanika Radula koji mu na rumunjskom jeziku saopi:

Velianstvo, uhvaen je glasnik koji je uporno traio kraljicu. Obeao sam mu da u ga predvesti kraljiinom dvorskom metru Enriku im se vrati. Dobro si uinio, Radulo. Kraljiin dvorski metar ovaj put u biti ja. Dovedi ga u moju radnu sobu. Uli su u dvor. Radulo pohita do glasnika i apne mu: Odvest u vas kraljiinom dvorskom metru, upravo je stigao. I ovaj poe za njim. Radulo otvori vrata kraljeve radne sobe. Glasnik je stajao ekajui. Prolo je tek malo vremena kad kralj ue u dvoranu. Glasnik problijedi, usne mu dru. Gotovo se zaboravi pokloniti. Donosi vijesti iz Budima? Glasnik ne odgovara. Njegovo blijedo lice odavalo je strah i zaprepatenje. Daj, amo to nosil Nita nisam donio. Lae. Znam da si glasnik iz Budima. Znam tko si i otkuda dolazi. Daj amo pismo, odmah, ili e mi ga izruiti na stranim mukama na koje u te staviti. Sad biraj. Glasnik zadrhti od uasa pri pomisli na muila i otkopa iroku vunenu podvezicu a onda oprezno prereze podstavu. Du podvezice u bezbrojnim pregibima lei duguljasto sloen komad papira. Matija ga uzme, pohita k prozoru. Trebalo je dugo da ga razmota. Pogleda pismo i upita glasnika: Tko je to pisao? , To ne znam. A tko te poslao? ., Dao mi je neki komornik velikaa Gerloczija. Pismo si nosio kraljici. Drite ga vrsto zapovjedi kralj, okrene se k prozoru i stade itati snanom rukom napisane rijei: "Svi smo jednoduni. Svi uz vau osnovu kraljice. ekamo hitne naloge i vijesti. Je li s Milanom prekinuto? Samo djela mogu razoriti Kartagu. Do vaih nogu polaemo imanja i ivote svoje." Dugo bulji kralj u pismo to mu dre u ruci? Slova mu skau. Radulo! Dvoranin priskoi kralju i pogledavi u njegovo lice prepadne se. Velianstvo, zar je kakvo zlo? Ovog ovjeka treba odmah zatvoriti. Nitko ga ne smije vidjeti, nitko ne smije znati s kim sam ovdje govorio. Nitko ne smije znati gdje se nalazi. -,-j, ,;> , _ Da ga stavim u tamnicu ovog dvora? ^< < _ Nije to ka r glasniku, nego zato da nitko ne sazna to se s. njim dogodilo. Dakle, treba mu dati i jela i pia, ali itfkakve jBOeunosti da pobjegne ili da kraljica dozna. > > " Razumijem, vji^;i-is o. Ti e ostati ovdje u palai da pazi na njega. Upita U te tko je li doao kakav glasnik, rei e da nije. Odgovoran si mi za njega. Pazit u na nj kao na svoje oL Radulo dade odvesti glasnika iz sobe, a kralj je ponovno itao pismo i razmiljao, elo mu je puno nabora. Katkad sijevne u oima plamen i opet utrne. Na koncu sloi pismo, zatvori ga u svoj ormar, uzme klju i poe u spavau sobu. Radulo ga je naao ve odjevena za polazak na Medvedgrad. Velianstvo, sve je izvreno po vaem nalogu. Dobro, moj stari prijatelju. Sto se ovdje zbilo to je naa tajna. Svakog glasnika koji bi dolazio bilo otkuda kraljici ti e uhvatiti i spremiti u kavez da nitko za nj ne dozna. Bude li to vano, poalji mi pouzdanog ovjeka. Ako ne, bit u svakako u srijedu ovdje. Reci princu i Damini neka me slijede. NA MEDVEDGRADU Sunce ftatapa toplom svjetlou Zagrebaku goru. Suma je gusta, a put uzan. Kraljevska povorka kree ispod kronatih stabala prema brdu. Na njegovu vrhuncu poivaju medvedgradske kule.

2arnor ljudskih glasova prodire kroz mirisnu svjeu umu. Odzvanjaju trublje. Enriko trubljom odreuje smjer nepreglednom nizu jahaa. S.i su se redovi rasprili. Oko kraljice sabiru se poslanici to su joj stigli s Medvedgrada u susret i jau uz nju uzbrdo. Gordana leerno sjedi na svom sedlu, udie hladan zrak i avrlja s mlaahnom prijateljicom. Ona se neprestano ogledava, 3- Gordana je upozori: Uzalud se upinju vae oi, princ dolazi tek podveer. Istina je, ali vidim tamo nekog drugog. Dolazi neki fratar, gledajte, Gordana. U toj pustoi jo ima ivih stvorova. Tu dolje pod Zagrebakom gorom je samostan. Po svoj kraT fratai je odanle Dovela 8 J" "Sto Ijubopitnost da vidi , JaSu uPt a pred njima i za njima muki dvorjani. Pri-oiizava im se Enriko kao da oekuje nekog dvorana straga u povorci. Fratar dolazi koso iz ume ravno prema njima. Nekoliko koraaja pred Gordanom isprui ruku kao da moli milostinju. Kakva neprilika! Nemam novaca ree tiho svojoj pri" jateljici. Taj jadnik ne zna da siromana dvoranka ne raspo lae novcem. elite ga darivati? upade Enriko. Dopustite. On iz" vadi novac i prui ga Gordani. Pri tom je tako manevrirao da je Beci Frankopanku razdvojio od Gordane. Gordana je ve upravila konja s puta prema fratru i pruila mu novac. Poslan sam od esmikog! ape fratar. Izraaj iznenaenja pomijean sa strahom odrazi se u Gor-daninu licu. Obazre se i vidjevi Enrika u razgovoru s malom Beci, skrene konja jo blie k fratru i sagne se k njemu: - On vas alje, asni oe? Gdje je? U remetskom samostanu. eli s vama govoriti o vrlo vanoj stvari. Htio bi se osloboditi tekog poloaja, on boluje. Svakako u doi, ali ne znam puta u samostan! Tamo gdje su podignute tribine za sutranji lov, zdesna ravno tee umski potoi. Treba da se sputate neprestano uz potok u nizinu sve dotle dok ne ugledate mene. ekat u vas s nekoliko naoruanih samostanskih slugu da vam put bude siguran. Prihvaam. Sad uzmite taj dar da ne bude napadno. Zbogom! Bog vas pratio! Fratar krene polagano umom, a uzbrdo je Enriko jo uvijek zabavljao Beci. Kad se Gordana vratila, on e joj ljubazno i aljivo: Vaa milost nije zacijele dugo ispovijedala svoje grijehe? Kad biste se vi, grofe, odvaili na ispovijed, morali biste zamoliti tri dana dopusta. Bilo bi me stid da zavrim za tri dana. Pozdravio je i zaostao dok je ona krenula dalje sa svojom prijateljicom. Uspinjali su se. Zapadno sunce kupa medvedgradske kule rumenilom. Sa zidina odzvanja trublja to navijeta dolazak kraljice i njezine pratnje. Voljko se naslonila Beatrica u naslonja i preko blistavog prostrtog stola promatrala veselo odlino drutvo poslanika, velikaa i dostojanstvenika. Oko njih stoje dvorani, snani, rumeni, i na zlatnim tapovima dre crvene, modre i ruiaste svjetiljke. A gore nad njom nono nebo osuto zvijezdama. Zupasti obrambeni zid dvora povlai tamni okrug na nebeskom svodu, dvije crne siluete bitj, tih kula stre u no kao dva golema koplja. Kraljiin pogled poiva tamo gdje se rub zida sastaje s nebom. Pod bijelim elom komeaju se misli. Napuljski princ kardinal Francc : > sagne k njoj: _ Uiva li Beatrica, ili smilja? _ jedno i drugo. Divan je osjeaj ovako visoko navrh brda, pod otvorenim nebom, gdje zna da sve ono dolje daleko i iroko, i gore, i polja, i more, sve je to carstvo tvoje volje, tvoje vlasti. Odavle, s ovog dvora, na vrh brda gradim most

sve do juga po kojem e se proetati Beatrica Aragonska do Napulja da na sve ove poljane dovede rod svoj. Da ostane tu za sva vremena! Dok bude naeg roda napuljskog! Divna si, Beatrica, kad smilja svoje osnove. Gle, neprestano te promatra milanski poslanik Marcelo. Na runoj dui svojeg lijepog tijela on ima neku teku ranu, a oi mu svjedoe da si mu je zadala ti, sestro! ena ranjava i lijei, a Beatrica puta da se umre. Jesi li tome nauila i Gordanu? Ti ba nikad ne proputa da je ne spomene. Da nije tvoja tienica, bila bi moja ljubavnica. Tvojem ukusu nema prigovora, ali ne dajem ti ovlatenja ni na to. Sto zapravo namjerava sa svojom gojenicom? Odredila sam joj vanu ulogu u mojoj osnovi! Vrlo vanu! To je novo! Zapanjuje me! Reci to si nakanila? Beatrica ne obiava svoje namjere raspravljati ni s tobom dok nisu dozrele. Kad to nastupi, sama u te pozvati da uje. Dolazi kralj t upozori Francesko. Svi su oko stola ustali i s dubokim poitanjem pozdravili. Matija dolazi ravno kraljici, pozdravi je njeno, srdano, srdafi-nije nego ikad. Neki je glasnik doao iz Budima! rekavi to gleda je posve leerno, a ona isto tako pita: Jamano si primio vanih vijesti? Neka budala rekla je glasniku da tebe nema na Griu i glasnik je otiao ne znamo kuda. U njezinu dranju ne opaa se ni sjenka promjene. Bit e zabuna. Iz Budima ne oekujem nikakve vijesti, ali iz Napulja. Onda je glasnik sigurno pitao za nas oboje. Meutim, uputili su ga ovamo pa emo vidjeti to je. Ali to nije tako vano. Imam za tebe veselo iznenaenje, Beatrica nastavi on vedro. Primaknuo se neto blie k njoj pa stavivi ruku na njezin naslonja, kae: Putem za Medvedgrad ispitivao sam Ivana i opazio da je njegovo srce uistinu predano na milost i nemilost Iza. I sve do ovih gradskih vrata razmiljao sam o tome. Konacl no sam stvorio sud i dokraja promijenio svoje osnove p njegovoj budunosti. Ako se uvjerim, Beatrica, da se njih dvoje ljube, privoljet u na taj brak. Kad oko nas ne bi bilo tolikih gledalaca, nagradila bih te zagrljajem. Zasluio sam ga, Beatrica ree on tako iskreno kao da mu to ide iz dna srca jer znaj, jo nisam ispriao sve svoje novosti. "j Uistinu me iznenauje. Dakle? x Bio sam u proroice na Kamenitim vratima. ! Kod one neprijatne crne pojave? Da, i zna to mi je prorekla kae on gledajui joj u oi zaljubljenim pogledom rekla mi je: jo prije nego mine godina dana dobit emo sina! Njegovo lice poprimi toliko iskreno ushienje da joj je nehotice zaigrala zjenica. Pokazujui ispod rumenih usana nekoliko bijelih zuba, ona se nasmijei: Dakle, vjeruje li sada? Vjerovao sam ti one veeri, ali danas je moja vjera ne-razruiva peina. Blijedei promatrao je grof Marcelo kako se kralj i odvie intimno prislonio kraljici, kako je obasiplje zaljubljenim pogledima pa okrene glavu. Beatrica preko stola dobaci pogled Izabeli ime joj javlja da se rjeava njezina tajna elja. Svi kraljiini roaci pratili su to kraljevo javno udvaranje kraljici s novim nadama u interesu koje im taj odnos moe ispuniti. Najednom kralj ustane. Dopusti, Beatrica, idem da malo porazgovorim s Varadi-jem. Hou da odmah pie u Napulj tvojem ocu o naim osnovama s tvojom sestrom Izabelom i mojim sinom Ivanom. I Francesko, i Izabela, i mladi Giovano, i Enriko svi su se tog asa sastali svojim pogledima na kraljiinu licu kroz iju mramornu hladnou prosijava radost. Kao da svi osjeaju to se dogaa i njihova se lica vedre. I dok

razgovaraju sa svojim susjedima, neprestano svraaju poglede gore na proelje kraljici da se napiju njene vedrine koja im obeava vie nego to bi oni mogli eljeti. Princ Ivan ne vidi to se oko njega zbiva. Sjedei uz vojvodu Lovru Ilokog, slua njegove bojne prie, makar su mu misli oito daleko, dolje kod onog stola gdje sjedi Gordana. Kralj je pozvao Varadija i stao s njime podalje od kraljevskog stola, okrenut leima prema kraljici. Varadi, vae je lice okrenuto prema proelju stola. Oprezno mi saopite to se tamo dogaa, to radi kraljica? Upravo daje neki nalog mladom pau Brodaricu, a mA sada odlazi. Tada kralj pone gestikulirati kao da Varadiju govori neto vrlo vano. Kancelar ispitljivo promatra ovu kraljevu glumu. __ A to sada? Kamp ide pa? Pristupio je Enriku. _ To sam i oekivao! Enriko sada prilazi kraljici? Da, velianstvo. Kako ste pogodili? Enriko je sagmjp glfr vu a njezino velianstvo mu neto ape. Pazite dalje, oprezno. Sad je Enriko otiao. Ne vidim ga vie. I ne treb.-i! Vidim ga ja. Radi se o nekom daru koji kraljica kani da meni tajno nabavi. Ali ja bih to htio sprijeiti jer je dar skup kao itava Hrvatska, Slovenija i Dalmacija. Poite vrlo oprezno za Enrikom i pazite kakve e dati odredbe svojim dvorjanima. Ja, naime, mislim da e poslati jednog svog ovjeka izvan dvora na strau da vani eka onoga koji bi imao da donese taj dar! Ako Enriko uistinu poalje nekoga pred gradska vrata, onda se vratite i skrstite ruke na prsima. To neka je znak da sam pogodio. Meutim, sutra nakon lova neete se vie vratiti na Medvedgrad, nego poite ravno na Gri. Uveer da ste ve u palai i da tamo spremite sve poslove koje smo ostavili. Ja u u srijedu dopodne takoer biti na Griu. Imam vanih odredaba! Varadi okrene i; dubinu dvorita, a kralj se vrati kraljici. Za kratko vrijeme vrati se Varadi i skrsti ruke na prsima gledajui kralja. On se nasmijao tako veselo da se Varadiju inilo kao da je kralj saznao neku veselu vijest. Gore na zidinama grada pjevaju pjevai. Njihova pjesma razlijee se visoko pod zvijezde nad tamnom gorom i dolje prema grikoj utvrdi. Iz vreve gostiju i blistave svjetlosti izmakla je Gordana vodei sa sobcni svoju mladu drugaricu. Pole su prema proelju dvora. Iska i mi dobrotu, molim vas doite odmah k meni. Moram, naime, ispraviti neto to se dogodilo na bojnim igrama. Nekoga sam jako uvrijedila. Dakle, hoete li mi iskazati uslugu? Vrlo rado, Gordana, pazit u, zamjerili bi vam da vas nau u razgovoru s dvoraninom. Mlada djevojka okrene se prema svjetlu odakle se otvorio vidik na mjesto gdi je sjedio princ, a tada opazi da je najednom nestao. Gordana pohiti s druge strane stuba. U polumraku stajao je Damir. Evo me ree Gordana jednostavno. Oprostite- mi to sam vas zamolio da doete na ovo skrovito mjesto. Rei u vam brzo o emu se radi. Kad ste danas odlazili s Gria, njegovoj visosti princu uinilo se da mu elite neto rei? Kad mu se tako inilo, zato ne dolazi sam? Zbunjen tim pitanjem, Damir zirne nekud gore prema kuli u tminu i odgo ..n: Princ ne zna bili vam to bilo pravo. 77 l Tako? Prije nego to smo stigli iz Budima na Gri nije mi obiavao slati poslanike kad je htio sa mnom razgovarati. Od tada se dogodilo mnogo toga to bi vas moglo ugroziti ako bi princ govorio s vama.

Mene? Zato? Nisam ovlaten da vam na to dadem odgovor. Dakle, kad je pogibelj tako velika, isporuite princu da ga elim okom u oko neto zapitati sutra u lovu! Isporuit u i on se nakloni. Imam neto i vama da kaem. ifc Sluam zaustavi se on. Ponajprije, ako vas tko sluajno ovdje zatekne, rei u da ste me zamolili za oprotenje to ste na bojnim igrama bili prema meni neuljudnL Ne znam to sam pocrnio. Niste me posluati kad sam rekla: pruite Alfonzu svoj Da s mojim maem pobijedi mojeg princa? Bilo je obratno. No, meni se uri. Molim vas okrenite se prema svjetlu. Okrenuo se. Svjetiljke na ulazu u dvor razotkrilo su njegovo blijedo lice i crne oi u kojima lei zaueno pitanje. Tako! Hou da vam vidim lice. A sad ujte, gospodine dvoraninu. Ono to vam elim rei moglo bi se shrvati na mene. Kad me drite nedostojnim, onda neu da sluam odvrati uvrijeeno. Kad bih vas drala nedostojnim, ne bih ni zapoela. Uvjerena sam da govorim s vitezom koji zna to mu je initi s onim Sto mu kanim povjeriti. emu onda prijanji sumnjiavi uvod? Nije bila sumnja, ve samo upozorenje da svojem potenju dodate i opreznost Vi ste iskreno odani princu? Vie nego sebi. Pouzdajem se dakle u vau odanost prema njemu i povjeravam vam neto o emu princ ne smije saznati. Princu ne mogu zatajiti nita. Zar vi nemate nikakvih svojih posve linih tajni koje ne Oajete nikome, pa ni princu? Posve line koje zasijecaju samo u moj ivot to je drugo. Zadau koju vam zadajem posve je vaa lina. Odmah ete razumjeti zato. Jo jednom naglaavam: po "avam se samo vama u potpunoj vjeri da iskreno i odano ljubite princa. Damir uti i bez daha slua. J, Pazite da se princ bilo s kim ne pobije. Raireni njegov pogled izraava zapanjeno pitanje. J Gospoice Gordana, osim na Alfonza Borgiju nije princ 78 ni na koga trgao ma. _ Od ovog as nikad vie neka ne poe s njim u bilo kakva borbu na ma. Nema za to ni pogibelji, jer je kralj zabranio dvoboj. __ Zabraniti znai izazivati! A lako se moe desiti da e ga grof Alfonzo izazvati. Zar grof Alfonzo ima povoda izazivati princa? Nisam upuena u bitnost grofove udi. Sumnjam. _- Sto vi to, gospodine sumnjate? podigne ona glas i glavu izazovno. Sumnjam da ga ne prezirete, jer to vam prua dovoljno prilike za va saobraaj s njime. Moj saobraaj? Ako ste mu, izrecite potpuno svoju misao. Kaem: potpuno, dokraja. Kretanja njegove glave pokazuje da je u njemu izazvala smjelost. Izrei u sve. Kad ste na bojnim igrama izazvali princa pred itavim svijetom govorili ste s Alfonzom neto odvie povjerljivo, a pri tome je njegovo lice rumenjelo i blijedjelo. Jesam li ga ja obojadisala rumeno ili blijedo? upita ona ironino. Juer uvee vi ste od njega primili dar. Ona Ijutito trgne kovrastom glavom. Sto primam i to dajem o tome polaem rauna samo sebi! O tome nema sumnje, ja sam tek odazivajui se vaoj elji razjasnio to mislim pod "saobraajem s neakom kardinala Bor-gie" i o vaim samotnim i -

zLiijvuriir.a koji dokazuju da ste ga ipak imali prilike prozrijeti i upoznati neto vie. Dakle, na ovom dvoru ubadaju ve i mene? Nipoto niste uhaani, ali moda nekome na dvoru ovi razgovori zadaju boli. Podignuvi glavu zime mu ona vrsto u oi i upita otro: O kome vi to govorite? Oprostite, rekao sam vie nego to sam smio. Bili biste uinili vrlo dobro da ste se drali odreene granice. Ako nekome zadaju boli moji razgovori s grofom, nema ipak nitko prava da zadaje meni uvrede. Pokunjen obori glavu. Poinio sam veliku nepravdu, teko sam skrivio, molim oprostite! Ona prezirno preuje njegovu pronju i otrim zahvatom promijeni tok razgovora. elim dovriti ono to je vano za mene. Ne dopustite, oakle, da se princ bije bilo s kim ni u zbilji ni u bojnoj igri! Ni u boj t nj igri? zapanjeno opetuje Damir. Upamtite to rekoh! 79 Odvratiti ga od bojnih igara nije lako. Zato ste ovdje vi, va upliv i vaa dosjetljivost, gospodine! Dakle, morate budno paziti da se to ne dogodi, a svaki namjeravam oruani sukob sprijeiti po svaku cijenu! Pristupila mu je posve blizu nastavivi: Moe li mi to obeati vaa odanost prema princu? Barunaste oi uprla je u nj prodorno pitajui i ekajui, a pod njegovim elom kao da prolaze krilate misli. Obrve mu zadru. Kunem vam se na svoju ast i prijateljstvo prema princu. Hvala vam! Oko njegovih usana pojavi se neka sjenka, prhne mu obrazina i sakrije se u crnini njegovih oiju. Shvaate li sad zato je ova tajna zadaa posve vaa lina? A sad se pourite da vas ne nau. Sutra, dakle, elite govoriti s princem? Da, recite njegovoj visosti da ga molim! Poklonio se i hitro izgubio s druge strane u tminu dvorita. Gordana je pola k svojoj drugarici. Obje su rukom o ruku izale prema svjetlosti gdje su kraljevski gost: buili, razigrani vinom i pjesmom. Tamnim tjesnacem izmeu zidina dvora i obrambenog zida uri se Damir i uspinje uskim stubama na kulu sa zupastim ravnim krovom. Gore u tami eka Ivan, uhvati Damira za ruku i povue ga k sebi: to je bilo? Ruka ti dre! Uvrijedio sam je, jako se naljutila na mene! Gotovo je bila gruba! Govori! Tu nas mogu uti samo zvijezde. Sto je rekla? Zato si je uvrijedio? Spomenuo sam joj razgovor s Alfonzom, ono kako je primila dar, a ona je planula na mene vrlo estoko. Zamolio sam je za oprotenje, ali me nije udostojala oprotenja jer je govorila... O emu, Damire? O tebi, Ivane. ^ "~ O meni? Damire. to? Reci. Nikad ne bih to slutio, nikad se nisi mogao nadati &0 ti je sklona. Po emu to zakljuuje? to je rekla? alila se to je sam nisi pitao to ti ima saopiti. Da me otac vidi da s njom govorim! Ta ne usuujem se ni pogledati je od straha. Znam da mi otac neprestano uhaa poglede, dapae i Varadi. Jesi li uo kako me otac putem na Medvedgrad ispitivao tko je ta ena za koju sam se pobio? Bila bi to tragedija da otac samo posumnja. Ali kralj je ustvrdio udnim glasom da valjda ljubi Iza belu? .

_ Uhode me, to vidim. I kad bi kralj samo naslutio, potjerao bi Gordanu s dvora. O svemu tome ne smije ona znati nita. _ Malo sam joj natuknuo d& ima neto zbog ega ne moe jcao u Budim u s njom lako razgo arati. uj, Damire, vi ste dugo razgovarali, vrlo dugo, o emu? Ispriaj mi sve, rije po rije. To se ne da iskazati tako rije po rije. Govorili smo mnogo o Alfonzu. O njemu? Misli da ga ljubi? Ne mislim. Ba obratno, uvjerio sam se da njena duboka sklonost pripada tebi. Uvjerava me, a ne moe ni dokazati razlozima, ta govorili ste tako dugo, vidim taji mi to ste govorili! Obratno, hou da ti sve kaem, a ti me prekida. Gordana je vrlo zabrinuta za tebe. Kako zabrinuta? Evo kako: pripovijedala je kako se silno prestraila kad je doula da si se pobio s Alfonzom. Ona, dakako ne vjeruje u igru kao nitko na dvoru poznaje njegovu maevalaku vjetinu i zato se- silno radovala to si ga ranio, a na bojnim igrama pobijedio. Ne moe se iz njenih rijei sastaviti priznanje: "ja ljubim princa", ali po svemu iz njene zabrinutosti, njenog straha za tebe, njenog glasa, po stanovitim stankama iz svega toga uo sam glas njenog ILU. Uostalom, sutra e od nje saznati vie. Gordana eli s tobom govoriti u lovu, a to je sutra. Zato sutra? Izriito je to rekla. Naglasila je da eli s tobom govoriti i poruuje da e te osloviti. Sto li mi kani rei? Kako mi srca udara! Sakriveni iza zupastog ugla kule gledaju dolje u osvijetljeno dvorite gdje se oko kraljevskog stola ljeskaju arolike odore, dragulji na glavi, vratu i odijelu kraljice, a oko njih vijenac odlinika, dvorana i paeva. Sa visine promatraju veselu vedru raskonu sliku. Tko je taj to sad govori s Gordanom? pita Ivan. Lovro Iloki! Prepoznao sam ga po dolami, makar stoji u sjeni. Da! To je on uzdahne Ivan. Sin bosanskog kralja o kojem su govorili plemii na Griu. Lijep je, snaan, to li joj tako uporno pria? Kako je nepomino gleda. Uzalud joj on govori. Uvjeren sam da njeno srce pripada Kad bi to bilo mogue! to bi onda bilo? Uzeo bih je i ponio tamo daleko iza onih gora gdje je 80 6 Gordana I l A kraljevstvo? A prijestolje? A vjerenica? Princ digne glavu i zagleda se u daleku no. Damire, vidim pusto, tminu, strahovito daleku i neizvjesnu, a u njoj svijetli samo njen lik. to e to biti ne znam. Poniknuo je. Damir gleda iza kule gdje se u zaleu Medvedgrada die gora puna tajne utnje. LOV NA DJEVOJAKU LJEPOTU Rogovi, graja divljai i trublje ispunjuju umu. istina prepuna ljudi. Na okrajku ume diu se crvene tribine prepune dvorskih uesnika lova. U umi Medvednice postavljena je tribina za lov. Svijet iz oblinjih sela, pa ak i gonii zure u to udovite usred ume, jer takvo raskono izvoenje nevienih igara u lovovima juga propisna je parada, bez koje lova uope ne moe biti. Kraljica, ki napuljskog kralja, uvela je sve junjake obiaje kod nas na

sjeveru i domai velikai i plemii zapanjeno stoje u okrugu kao da su u nekoj areni, usred grada, gdje se odravaju borbe s bikovima i divljim zvijerima. Sve je oko njih usred ove ume ukraeno zlatom i brokatima, a ene u svijetlim raskonim odijelima. Naokolo pak Medvednica kao da zablenuto zuri to je to sjelo u njenu kotlinu. U sreditu je kraljica. Sjedi kao da je u sveanoj dvorani kraljevske palae. Haljina je od baruna njene najmilije boje za lov boje bademova cvijeta. Sva ushiena promatra kraljica srnu to su je gonii natjerali u irok okrug ograen vrstom ogradom od dasaka. Oajna ivotinja puna strelica juri na ogradu, vraa se opet i udara glavom o daske kao pomamna u smrtnoj stravi za svoj jadni ivot, dok sa svih tribina padaju po njoj nove strelice. Dvorski metar Orban sukobio se s Enrikom iza tribina. Ovaj ga grubo zaustavi: Gdje je kralj? Odjaio je s princem i velikaima loviti u umu, po naem obiaju! naglasio je ove dvije rijei osobito uij ivo, a Enriko mu odgovara istim tonom: Ako vam se ovaj lov ovdje ne svia, zapovjedite kraljici da ne lovi po svojem napuljskom obiaju. Ne podmeite mi takve nepodoptine, grofe! Samo pogaani vae skrovite misli, gospodine kraljevski dvorski metre. Za ovu objedu potuit u se kralju! Moete se tuiti od Gria do Napulja, a sad mi recite gdje je dvoranka Gordana? Nama je dobro poznato da je kraljica Gordani dopustila uestvovati u lovu po naem obiaju! Dopustila je barbarici da se malo nauije svojeg divljakog obiaja. Gospodine, barbari su pristojni, poteni i uljudni ljudi! i okrene mu lea. Ali ga Enriko zaustavi: Kojim je smjerom pola Gordana? ..a -;-tcn To je previe, gospodine. Maknite mi se s puta! .; .{ Udarit u vas zaprijeti Enriko. Raskolit u vam glavu! Obojica se late maeva. Iza tribna dotri Stjepan Mladeni i povikne: Kraljica vas zove, grofe Enriko! to e rei Hrvati! U tok maeve. Kraljica vas hitno treba, gospodine grofe! Kunei ode Enriko ispred tribina. Orban je za njim kleo: Nee taj dobro proi. Dugo se neu moi uzdrati budu li kraljiini ljudi toliko izazivali. Drskiji su nego to su ikad bili. to je kralj ljubazniji prema kraljici, to su oni izazovniji protiv nas. Jedva ekam da svri ovo muenje zvijeri s ovim strelicama. Strahota, kakav je to nain lova! No, sad e valjda zavriti, moramo izdati naredbu za blagovanje. A tamo iza ograde stoji svijet iz okolnih sela, protee vratove, bulji, mrmlja i prigovara. To je lov! Zatjeraju ivotinju u ogradu, kao mi svoje pra-sence u dvoriSte, i polagano joj alju strelice! Srna je pala! Olakanje obuze svijet. Skupili se u grupe, raspravljali i pri-govorali. Zatrubi trublja. Na tribinu dolaze dvorani i paevi u sveanim lovakim odorama od zelene i crvene tkanine, ureenim zlatom i srebrom i posluuju okrepom. Dvorski metri Orban i Mladeni odreuju. Pred kraljicom je sagnuo glavu Enriko i slua njena pitanja: Do sada nema traga glasniku iz Budima? itavu no ekao je moj glasnik pred gradskim vratima uzalud Ostavio sam ga gore i sada. Ne vjerujem, velianstvo, da 01 iz Budima poslali kakve vane vijesti ovako neoprezno. I djeca su opreznija od maarske gospode. Svakako budi PrT . Kralj "" Je & " stigao, ali su mu rekli da nina Linu. Moda je budala otiao natrag u Budim?

ti^Pn0 imu " pom!i:i; 8to hvata prin6

bih nikad Prostila, ima mi donijeti vanih vi-Progoni te" budi Pametan. Izabela se tui da je

:. Sad svri ono to ti ja odreujem, no o tom drugi put Gdje su moje dvoranke? S one strane tribina kod jela. Samo Gordana nije tamo. Dopustila sam joj da se nauije barbarskog lova. Samo da ne zaluta u umil Nai e ona puta, ne bojim se. Reci milanskom poslaniku neka doe k meni. Stavi mu uza me stolicu. Poto je izvrio nalog, mladi grof Marcelo sjedne pokraj kraljice jedva suzdravajui ushienje zbog ove velike poasti! Beatrica mu je okrenula lice, pogledala i zapoela tihi razgovor. Enriko se priuljao k Alfonzu. Otila je u lov. Kad okrene sunce na zapad, onda moete ii. Kad svri blagovanje i gonii natjeraju drugu srnu, svi e zaboraviti na nas. Gordana je lovila umom s dvojicom lovaca. Namjerno se od njih razdvojila i ostala sama. Uspne se na konja pa odjuri,1 ali se brzo zaustavi pokraj tri ogromna stabla to lee na zemlju Tu skoi sa sedla, zavee konja pa sjedne na povaljeni panj. Na lijepoj glavi koketno poiva gotovo muki klobui. Srne da suknja joj je kratka, izme od crvene koe, visoke. Katkad pogleda gore uz mali puteljak pa se opet zamisli. Zauje topot konja i kripanje granja. Gleda mirno gore odakle se sputa princ Ivan. Pozdravlja je. Morao sam zapravo doi prvi na ovaj sastanak, ali nisam se mogao nikako ukrasti oevoj pratnji. Na meni je da se ispriam. Ne zamjerite to sam vas molila da doete unato udnim odredbama to su u najnovije doba pale na dvoru. Nisam slutila da je potrebno prijei tolike zapreke da se govori sa mnom. Ne s vama. Kralj mi ne doputa govoriti ni s jednom djevojkom na dvoru. Vi ste to morali opaziti. Ne pribliujem se nijednoj gospoi. To je doista tajanstveno! Teko mi je, Gordana, to vam ne smijem nita o tome rei, jer me vee asna rije. Potpuno shvaam, visosti. Napokon, nije ni potrebno da mi to kaete. Htjela sam tek nekoliko rijei govoriti s vama i odmah u vas osloboditi neprijatnog poloaja. Zar se opet vraate k vaem nainu govora? Naprotiv, ovo je novo, posve novo, visosti! I molim vas da moj postupak ne shvatite krivo. Bila sam primorana pozvati vas na ovo samotno mjesto jer mi gospodin Damir ree neka vas nikako ne oslovim pred drugima na kraljevskoj tribini. Pri morana sam bila, kaem, jer ne mogu dopustiti da nosite grdnu sumnju. -,; . Kakvu sumnju? ,r _ Sumnju protiv mene! r > Sto vas je sklonulo na takvu pomisao? _- Vae dranje u nedjelju naveer. Malo se zastidio sjetivi se kako ju je promatrao u razgovoru s Alfonzom. Ja sam sluajno bio u dvorani kad ste izlazili, zar sam vas povrijedio? Pred kraljem ste me, zbog mojeg ina na bojnim igrama viteki obranili, a tamo u dvorani za onog susreta stekla sam uvjerenje da ste mi ipak jako zamjerili. Uvjeravam vas da su moje rijei i moji osjeaji bili pred kraljem u skladu. Pa, dobro i to je mogue, ali ste oito poslije uli neto to mora da baca grdnu ljagu na mene. Ja sam duna sebi, da se opravdam. I zbog toga sam eljela govoriti s vama. Prije nego to je mogao izrei svoje uenje, ona pristupi korak blie.

Visosti, izgledalo je na bojnim igrama kao da sam htjela prikazati vas smijenim pred ovdanjim svijetom koji se smijao mojem maevanju i moj izazov smatrao omalovaavanjem vae visosti. Ali ja to nisam htjela. Pred kraljem sam naglasila da me ponukao na onaj istup ponos, tatina ili kako hoete, da one koji su mi se smijali porazim, ali ono to govore dvorani, visosti, to nije istina! Nisam dola da vas izazovem na bojnu igru po nalogu kraljice. Vjerujte: da me poslala, znala bih se tome spretno oteti. Gordana, nikad ne bih mogao to vjerovati. Ne, ne bih mogao vjerovati da ste vi kraljiino oruje protiv mene. Visosti, vi ste me one veeri vrlo mrko gledali i gotovo ncprijazno ostavili u dvorani za primanje. Ako sam to uinio, bilo je moda stoga to sam bio vrlo loe raspoloen. Ne ni to nije opravdanje! Uinio sam to... oprostite! Vi niste vjerovali, kao to vjeruju Varadi i nai, da sam bila protiv vas poslana? Nikada to ne bih mogao vjerovati. Samo sam to htjela uti iz vaih usta. Hvala vam sad moram ii. S uzvisine dojaha k njima crnokosi mladi. Zato tako juri, Damire? zapita ga princ. Alfonzo i Enriko dolaze, upravo ovim smjerom. Opazili su me, a ja sam se pourio k vama. Uzjaite, krenimo. ^ - Ne, odsijeCe princ. Ne kanim se skrivati od njih! Svoj - To vam pristaje, visosti! potvrdi Gordana. Damir je siao s konja. Nekoliko trenutaka kao da su mla-1C1 osJeah neku zabunu pa ne znaju nai nit razgovora. i U Damirovim oima pojavila se zabrinutost. Odozgo je jurio Alfonzo, a iza njega Enriko. Jaui prema njima, Alfonzo se ve izdaleka grohotom srni jao. Svi troje gledaju emu se smije. Zaustavio se upravo pred njima smijui se. asti mi, ovo je divna lovina! to velite, grofe? zavikne princ tako prijeteim glasom da su se Gordana i Damu: trgnuli i pogledali. Ali se ve Damir baci meu njih stojei pokraj Alfonza. Visosti, grof nije mislio nita zlo. Samo je htio naglasiti... Sarkastinim smijehom i pogledom prekine mu rije Alfonzo: Da, mislio sam da je ovo divna lovina, nai na sastanku ljepoticu s princem, a trei gore uva strau! Ivan problijedi, uspravi se i zavie: Da ne sjedite na konju, obraunao bih s vama kao s deranom! On se pokloni na sedlu i uini skoku gestu. A ja u vam pruiti priliku da obraunate sa mnom kao s vitezom. Sutra ujutro, na ovom istom mjestu! odluno povikne princ. Oprostite nasmija se Alfonzo ujutro u jamano biti umoran. Noas imam njenih obaveza. Ali sutra u isto doba, na ovom mjestu! I princ i Alfonzo tako su hitro izmijenili ove rijei da ni Gordana ni Damir nisu mogli ubaciti ni jednu jedinu rije. Oboje gledaju ukoeno kao da su nadovezali svoje misli na svoj razgovor juer iza stuba medvedgradskog dvora. Gordana mu je dobacila pogled pun strepnje, a on joj prie i apne: Gordana, vau elju i svoju dunost ja 61 ispuniti. A sad otpratimo gospoicu ree princ Damini. Gordana se ve popela na konja, odluno i spretno poput momka. Uspinjali su se pratei djevojku. Alfonzo i Enriko takoer su krenuli, ali drugim smjerom. Ubrzo se pojave dva lovca na povratku. Gordana zamoli svoje pratioce: Molim da me sada ostavite, s ovom u gospoom nastaviti lov. Ako je to vaa elja? upita princ. Da, visosti, to je moja elja! odgovori ona i odjaha s obojicom gospode protivnim smjerom. Neko je vrijeme s njima razgovarala o lovu, a onda zapita:

S koje Upravo Dobro. I ostavi

strane tee ovdje ravno ispred nas, Tamo sam odluila zauene ljude pa

neki potok? nee biti daleko odavle. da udarim svoj lovaki stan Molim da me ne pratite. pojuri oznaenim smjerom.

Pokatkad bi zatrubili lovaki rogovi i ona bi zastala da po jaini glasa raspozna daljinu iz koje dolaze. Odjeci su bivali sve ei, ali su se sve vie udaljavali Budnom pozornou ogleda se ona i zaustavi konja, oslukuje ne bi li ula uborenje potoia. I odjednom njena pozornost bude zadovoljan i Negdje iz gutare sprijeda dopre buni um vode. vrsto nategne uzde. Stigla je do potoka, pogleda gore, pa onda dolje u nizinu. Kroz gusto granje to se sputa do zemlje ne dopire ni traak sunca. Stabla sa iroko rastvorenim kronjama nad njome su zeleni svod. Sputa se u nizinu, neprestano uz umski potok. U ravnini gdje se korito proirilo ugleda u sedlima neke ljude. Zaustavi se. Opazi fratra koji je izaao iz gutare. Dolazi joj u susret i domahuje. Kad je dola blizu, pozdravi ga i upita: < ekate li dugo, oe! Ne odvie. to mi poruuje moj dragi skrbnik? "- Vrlo vas teko oekuje i treba da se urimo. Samo prije toga moram vas upozoriti na neke vrlo opasne okolnosti. Zar kakva zapreka? Samostanski propisi ne doputaju da njihov prag prekorai ena. Prior je to rijeio tako da ete ui u dvorite, a va skrbnik doekat e vas u Korvinovoj kuli. Korvinova kula? Gdje je to? U zidinama koje okruuju samostan. Tamo je kralj Ma" tija dao podii kulu da zatiti samostance, a oni su kulu prozvali njegovim imenom. Evo, tamo vas eka asni otac esmiki. On ne mora ostaviti samostan, a ja neu prekoraiti praga zgrade? Pogaate. Meutim, ni unutar zidina nije shodno da vratar vidi enu ulaziti u samostan. Nastala bi tiha sablazan. Razumijem, trebala bih se preodjenutL Gdje da uzmem muke odore? Prior vam je poslao muki plat i ljem s vizurom. Hitno mi dajte taj plat. Znam, to nije samo zbog strogosti vaega reda Bilo bi vrlo opasno kad bi netko putem vidio Jordanu, tienicu urotnika Cesmikog, kako jae prema samostanu. Svatko bi posumnjao da se ondje krije moj skrbnik. Nisu me tako tono uputili, ali bit e da je i to razlogl . Platom Je pokrila itavu svoju pojavu, skinula lovaki e-siri, spremila ga u sedlo, natakla ljem i vizirom pokrila lice. iratar zadovoljnu kimne. Nitko ne bi slutio da se pod plastom i vizurom krije ena. Sad u i ja sjesti na konja, pa neka nam dobri bog bude u pomoi. 87 J renuli su. Gore na vrcima stabala zarumenjelo lie pokazivalo je da se sunce ve sputa na zapad. Zaklonjeni gustim granjem i praeni etvoricom konjanika pojahali su umom. Polagano biva oko njih sve tamnije. Samo jo as gore na vrcima prodiru bijele sjene. Onda bude posve tamno. Suma je tiha. Oni se uljaju tamnim prohodima. Katkad Gordana neto upita fratra, pa opet jae dalje zaronjena u misli. Gore s brda odjednom saspu se k njima otri jaki zvukovi rogova. Sve jai i buniji kao da nekoga dozivaju, za nekim viu. Gordana se zaustavi: To zovu mene. Dakle opazili su da vas nema! Misle da sam zalutala, pa ekaju moj odziv. Zvuk je vrlo otar i bliz.

To je samo jeka na ovom mjestu. Sto bismo uinili da nas zateknu na ovom mjestu? Vi biste brzo skinuli svoj vizir, neka ne misle da ste se skrivali, pa biste potvrdili njihove sumnje da ste zalutali i dodali da sam vas ja naao i poveo. Opet vrlo otro dopire do nas zvuk rogova. u ,0i j", Ipak, znam da su daleko. lff ^ . 4 Nekako osjeam da bih se morala odazvati. ^ Zato? ~y Zar ovim putem u samostan ne otkrivam kralju skrovite svojeg skrbnika? Ova me misao neprestano zaustavlja. Ponajprije nee vam uhvatiti trag. A kad bi doli sve do samostana, ne bi ga mogli pronai. Vrlo je dobro sakriven. Po1 uzdaj te se u mene. Ni za ivu glavu ne bih htio da nas zateknu i slijede. Uzet u od pratilaca plat i vizir. Neka nitko ne vidi fratra. Tako ste svaku sumnju skrenuli od samostana. Odjahao je naprijed i vratio se zamotan u plat i vizu . Kroz tamnu i mranu gutaru uljaju se oprezno, dok se s brda odzivlje rog. Jeka je naas tako bliza da Gordana okree glavu gore, onda opet bude tiho, kao da tamo ekaju odziv. A ona uzmie sve bre u nizinu dok lovaki rog zove kao u stravi UROTNICI Visoke su zidine opasale samostan u Remetama. Onkraj zidina iza zatvorenih kapaka prozora dvije svijee osvjetljavaju muka lica. etvorica su: Ivan od Srednjice, prior samostana, vojvoda Lovro Iloki i Varadi. Kraljev kancelar uarena lica, ra-mahanih ruku obrazlae: Ono to je kralj sada poinio to je sigurni slom ugarskog 88 : hrvatskog kraljevstva. Kraljica je postala vladarem kralja, a ta vladarica ima samo jednu osnovu: da i Ugarsku i Hrvatsku utopi u napuljsko more. To joj ne smijemo dozvoliti. Iz vaih lica itam odgovor. Znao je kralj prignjeiti i domae i strane neprijatelje. A eto, pred tom enom savija svoju volju i sve svoje osnove pa i one koje su temelj mira i opstanka hrvatskog i ugarskog kraljevstva. Na bojnom polju bio je svoj i na primijeti Lovro Iloki, a Varadi potvrdi: Tako je, vojvodo, bio je svoj i na, a im se ona pojavila, opet svu svoju politiku udeava u duhu i eljama Napulja. Sve samo za Beatriine roake, poplavili su nas i oni i njihovi dvorani. Grabe slube i plae koje pripadaju naim ljudima. I na-ina Maarima, i vama Hrvatima. Lakomo gutaju nae plodove, a progutat e i nas. Upamtite: Napulj je bacio sve svoje zasjede. Napulj eka da .nas proguta. Beatriin otac, taj raskvaeni bog mesa, sjedi tamo u svojem napuljskom katelu i eka otvorenih ralja da mu Beatrica dobaci vie hrvatskog mesa, vau Dalmaciju, Hrvatsku, a onda Ugarsku do Karpata. Jest, Napulj je naa zla kob, na sudnji dan. To sam uvijek govorio ne samo prijateljima nego i kralju uzme rije Lovro Iloki. To ste rekli i vi, Ivane od Srednjice, kralju! I on sam osjea da ga Napulj ispija, ali nema snage oteti se kraljiinim arima pa rtvuje sebe i nas Napulju. Napulju, da bijesno ubaci Varadi. Ne samo da se jede, pije i odijeva na napuljski nain, da se govori njegovim jezikom, da nije nita dobro to nije iz Napulja, nita pametno to nije rekao Napulj, nego je Napulj namjestio svoje drijelo da mi uljeznemo u nj! Mi smo ovdje samo za to da tovimo na-puljskog zmaja. Izginut emo na dnu njegove utrobe budemo H sami dobrovoljno u nj ulazili. Beatncin muki um, pod enskim elom, plete oko nas opasnu mreu. Plete opasnu mreu brat njezin kardinal Francesko, taj napuljski kancelar u naem kraljevstvu, i mali Giovani naprai tom svojom drskou svuda se isprsuje i pomae kraljici u tom njenom pletenju napuljske mree. Slab je kralj prema Beatrici odvrati tiho tamnobradi prior samostanski i tako njezine elje pobjeuju. Nije njezina pobjeda u njegovoj slabosti, nego u njenoj nadmoi odvrati Ivan od Srednjice.

A to je kralj stariji, to je prema njoj slabiji, a ona sve nionija. I sada, prijatelji moji, sad ga je ak uhvatila postavljajui mu stupicu da e dobiti sina. Na licu im se odrazuje podrugljivo iznenaenje. l l Time je poluila da je kralj u asu kad je htio Ivanu osigurati prijestolje enidbom s milanskom princezom sve svoje namjere naprosto napustio! Prijatelji moji, mi visimo nad strahovitim ponorom koji se zove Napulj! Nae e kraljevine nestati u dnu Napulja ako silovito ne presijeemo mree kraljice Beatrice! Vi, Hrvati, moete jednim poklikom spasiti itavo kraljevstvo! Lovro nasloni svoju smeu glavu na ruke i osmjehne se: Mi, Hrvati, uvijek smo spaavali kraljevstvo kad je trebalo, pa i danas. Tko uva Budim, itav sjever i zapad od Turaka nego mi? Ali protiv Turina moe se braniti buzdovanom i topom, ali kako da se branimo protiv prodrljivosti Napulja i kraljiinih mrea? Mi smo u boju smioni i spremni, ali smo u zasjedi napuljskih morskih pasa nemoni! Idueg mjeseca odrat e se ovdje sabor. Proglasite na saboru princa Ivana prestolonasljednikom! Sva trojica gledaju u Varadija zaueno. Lovro Iloki malo se zamisli i odgovori: To, dakako, ne bi bilo teko kad ionako sve hrvatsko malo plemstvo, graanstvo i sav narod pristaje uz princa i od njega se nada najboljemu. A ta ete onda vi, Ugri? I nae malo plemstvo veim je dijelom uz princa Ivana. Oligarhi e biti protiv njega. Ali kad ustane va sabor, vi. Hrvati, koji uistinu drite Turina na uzdi, morat e i oni popustiti jer, zapravo, danas ste vi gospodari poloaja! Mislite da proglasimo princa bez kraljevog znanja? Da mu je tko ovo predloio prije nekoliko dana, smatrao bi ga najveim prijateljem. Danas oklijeva, upravo kukavno oklijeva. Ipak, kad bismo ga iznenadili, uvjeren sam da bi napokon doao k svijesti. Ivan od Srednjice pogladi svoju dugu bradu: Prijatelji moji, to izgleda kao da mi snujemo prema kralju neku urotu, a zapravo smo najvjerniji kraljevi pristae. Vjernost Hrvata prema kralju Matijau nije samo vjernost njegovoj osobi nego vjernost domovini. Kad bi Matija nenadano umro, tri e vladara posegnuti za naom zemljom i nastao bi strahoviti boj. Bila bi to najvea usluga to bismo je ikad mogli uiniti domovini Hrvatskoj i Ugarskoj kad bismo Ivana proglasili prestolonasljednikom. Ali ne smijemo zaboraviti da takav in ne bismo smjeli izvriti, a da o tome ne obavijestimo kralja. I opet kolebate. Opet razmiljate i govorite, a ja vam kaem otro e Varadi provedite to i ne pitajte kralja. Ne zaboravite da nad nama lebdi napuljski bode koji nas je sada zavadio ak i s papom, jer se tako prohtjelo Beatriinu ocu. Vie se uope kod nas nee vladati drukije nego kako to bude ilo u korist napuljskom kralju! Dakle, jedino vam preostaje to da na .saboru Hrvati uine prevrati .-.< l >.., . >t" : ., . :t-l Mi. . r90 Urota protiv kralja, a za kralja i njegova sina ree d Sredniice. Takav sluaj uistinu ne poznaje historija. udnovato, toliko korisno. Ipak jo5 uvijek kaem: treba . tora govoriti kralju. t?L A ja kaem ne! - otro e VaradL Ja sam ratnik oglasi se Lovro nemani mnogo dravnih sposobnosti. Bio bih svakako uz Varadija kad ne bih sma-Jrao da bi to izgledalo kao neka urota. Trebalo bi o tom razmisliti. Varadi se razljuti:

_ Zato vam ide tako, gospodo1 Hrvati, to uvijek predugo (tm)7miliate i premnotio oklijevate. Zahvatite otro, zasijecite, ponovo predlaem. Zovite svoje ljude i odluite. Unato vaem prigovoru mi emo razmisliti i govoriti s naim ljudima. Moda se krali ipak jo otrijezni od Beatriinih cjelova koje obeava imenskom poslaniku izlane VaradL Vi me prekoravate, Ivane od Srednjice, pogledom. Neka. Sto velim to vidim, sad se moram vratiti na Gri. Kralj mi je strogo naredio da budem jo noas u palai. Kako me uvijek sumnjii, bio bi uvjeren da sam doao buniti vas protiv njegove slabosti. Mukla buka i udarci zatutnje tiinom samostana. Oni se zgledae. Sto to znai? . Prior ode k vratima pa izie. Mranim lukovima nodnika prodire tutnjava od udaranja o vrata tamo na samostanskim zidinama. Mora da je drzak ili moan tko ovako udara. Dvoritem odjekne trublja! Kraljevsku trublja? Njihovi se pogledi susretnu pitajui. Prior se nagne nad trijem. Dolje ispod lukova razizemlja pojavi se malo svjetlo. Oe, vratare, idite i pitajte tko je naloi prior dolje u dvorite. A oni su ekali u tmini i nagaali. Zamalo se malo vratarevo svjetlo opet vraa kroz dvorite l zaustavi pod trijemom. Oe priore, kraljevski lovci. Grof Alfbnzo Borgia, neak papinog kardinala, kraljevski gost. Zalutao je umom i trai da ga pustite prenoiti u samostanu. Oko priora tiho aputanje i ustre kretnje. Sto sad? Ivan od Srednjice moj je esti gost. Dakle, tu nema straha. I vi, vojvodo Iloki. Vi ste kralju najavili da poslije lova dolazite k meni na konak, ali Varadija ne bi smio vidjeti Alfonzo. Ne mogu krenuti na Gri dok .Alfonzo ne zaspi. Najbolje je da sakrijete Varadija predloi Lovro. To u i uiniti prihvati prior pa se nagne dolje vrataru to stoji ispod trijema. .- t -. 91 Jeste li dobro pogledali kroz okance? - - - >Jesam, oe priore, kraljevska ga pratnja prati s grbovima i znakovima. Otvorite i recite grofu da ga prior eka raskriljenih ruku. Mala se svjetiljka ponovo udalji dvoritem tamo prema zidanoj ogradi samostana, a prior se okrene svojim gostima. Najbolje je da nikoga ovdje ne nae. I vas dvojica otiite na poinak, a Varadija u odmah skloniti na sigurno mjesto. Sto ako se Borgiu prohtije pogledati itav samostan? upita Ivan od Srednjice. To me nee ustraiti. Sakrit u Varadija tako da ga ne e pronai. Ali ne bojim se da bi taj mladi grof bio znatieljan kako ive samostane!. Dakle, Varadi, doite. Prior ga odvede, a Lovro Iloki i Ivan od Srednjice odoe u svoje sobe. Dvoritem plamte baklje. U njihovu svjetlu razabire se konjanika pratnja od petnaestak ljudi. Pred ulazom u zgradu Alfonzo sie s konja. Prior ga doeka na stubama. Grof smjerno pozdravi i onda razjasni svoj dolazak. Oe priore, zalutali smo ja i moji ljudi koji su stranci. Ne moemo nai puta na Gri i sluajno smo naili na ovaj samostan, pa vas molim da mi dadete prenoite. Posluit u vaoj milosti vrlo rado ako se zadovoljite mojom pustinjakom posteljom. Boe sauvaj, ne bih htio da bunim va mir i vae drevne obiaje. Nego, kralj mi je kazivao da ovdje ima vrsta kula koju je on sagradio i zove se njegovim imenom. Da, to je istina. Kula je s one strane zida.

To je bolje, barem neu biti na smetnji ni ja ni moji momci. U toj u kuli ove noi udariti konaite. Ali kula je obrambena, tamo nema nikakva leaja. Molim vas da mi ondje namjestite leaj. Nipoto ne elim buniti va samostanski mir. Razgovarajui uli su u praznu sobu. Smijem li vas moda ponuditi skromnom veerom? Hvala, nisam gladan, ali e me mori. Odmah u naloiti da donesu vina. Dodue, nije tako dobro kao vae junjako. Uz kraljev stol privikao sam i na sjeverna vina. Ne upa-Ijuju kao juna, ali ipak, bolje je od vode. Prior je izdavao nalog prizvanom fratru da donese vina. Oe priore, jo je jedna skupina zalutalih kraljevih lovaca koje oekujemo ovamo. Kad smo zalutali, razdijelili smo put u dvije skupine, pa tko prije nae zaklonite taj e one druge pozvati rogom koji im pokazuje put. Rado u ih primiti ree prior. Moda je netko od kraljevih dvorana s njima, ili koji od kraljevih gostiju. (.,..<. 92 __ Nemajte brige, samo su momci i moj pa. _ Moda bi pau prijala veera ili vr vina? ___ Hvala, oe priore, vrlo ste gostoljubivi. Sve to nije pot rebno jedino molim leaj. . Onda molim vau milost da malo prieka. Treba da iznesemo nae stvari da bude mjesta za leaj. Fratar je donio vino, a prior mu naloi: _ Uredite odmah Korvinovu kulu. Iznesite to je tamo pa onda priredite dobar leaj. Najbolje to imamo da njegovoj visosti bude ugodna no pod naim krovom. Nadam se da e mi ova no biti ugodna. Upravo sam eljan poinka. Alfonzo nagne vr, a onda dovikne za fratrom. Molim vas, asni oe, un uredite leaj, poaljite mi vi-iest Ne bih htio da odve dugo zadravam oca priora. Neka vratar dolje prieka, doi e moj pa kojeg oekujem. Fratar se pokloni i pouri izvriti nalog. _ jo nikad nisam spavao ovako sam u kuli. To e biti zapravo trubadurska no. Prior ga zaueno pogleda. _ Naravno, u pjesnikom smislu nasmija se on. Tamne sjene, mukla tiina, leaj na zemlji, doista zanimljivo. Do sada sam noio samo u kulama u kojima se blistalo zlato, brokat i utala svila oko enskog tijela. Danas u spavati meu golim stijenama s paem. Ba udna pustolovina. Prior ga pogleda i promatra. Alfonzovo lice gori, oi i usta mu se smiju kao da je odvie pio. Da ispuni vrijeme ekanja, Alfonzo stade priati o svom ujaku i o Rimu. Prior je zaprepaten sluao njegove esto drske i za samostanske zidine neprijatne rijei. Sva dolina je zaspala. Mir je u gustoj umi. U mraku se ogledaju zvijezde. Gordani se uini kao da nikada nee iz te tmine i ume, pa sve bre tjera konja. Tada je zaustave. Pred njom se uzdignuo tamni okrug. To je samostanski zid apne joj fratar. .;.: ^ , Hvala bogu, sad smo na cilju. ..,,,, 5 .-,; > L... I on vas teko oekuje. , ( , . Gdje je kula? ,; Eno, tamo zdesna. ini se kao neka crna adaja. Udaljena od fratarske zgrade. U toj osami doista izgleda neprijatno. Hoe li nas pustiti unutra? Va skrbnik ve je tako udesio. Vratar nas oekuje. Ion lako udari na vrata samostanskih zidina. ...,,>,.- 93

l Otvorite kraljevskim zaostalim lovcima.1 v> Vrata se odmah otvore. U tmini se uo samo vraftMf tihi glas koji pozdravlja onoga to vodi Gordanu. H Prihvatio je uzde i povukao konja: <" , . Samo se drite mene, polazimo ravno u kulu. to je to gore. Kroz pukotinu vidim svjetlo iapde ona jaui uza zid. To braa ekaju mene. Pribliili su se kuli. Gordana skoi s konja. Jahai iza njih takoer su sjahali. U dvoritu je tamno. Samo se iza crkve neto giblje. to je tamo iza crkve? ujem rzanje konja upita ona tiho. rt To nai samostanski konji pasu. 1 ujem zvek orme. -. " i To su se braa vratila s Gria. Bili su danas na veeri kod biskupa odvrati fratar i poe k malini vratima. Idem prvi da vas vodim. Uli su >u malo prizemlje. Mala svjetiljka stoji na zemlji. Svjetiljka je tu, dakle, on je ve gore ree fratar. Gordana pogleda male uzane stepenice to iz prizemlja vode u okrugu u prvi kat. Doveo sam vas dovle, dalje nemam pravo da poem. Izvrio sam svoju dunost. Vama je slobodno da se s njime porazgovarate po njegovoj i vaoj volji. Uspnite se onim stepenicama. Hvala, oe! Fratar izae iz kule kroz ista vrata kroz koja su uli. Gordana brzo pokupi svoj plat da joj ne smeta pri usponu i pohiti stepenicama, tako uzanim da se morala upirati o zid. Na posljednjoj stubi su jaka hrastova vrata. Zasun je izvuen. Ona otvori. U etverokutnom prostoru na podu stoji svijea. U kutu fratar smjeta leaj od tamnih dugih jastuka. Ona pozdravi. Fratar se obazre i odzdravi. A Gordana mu prie i upita tiho i povjerljivo: Jo nije ovdje? {Sa Odmah u javiti, samo da namjestim leaj. ," Zar je tako bolestan da mora leati? fJ>).V " Ift Fratar pogleda malo zaueno pa odgovori: -, ~" Bolestan? Kako bi bio bolestan? Nije mu nita! ~ Hvala budi Bogu! th^ Malo je promatrala kako on rasprostire mek, lijep sukneni fOkriva. to e mu onda ovaj leaj ako nije bolestan? ns Fratar se jo vie zaudi: Da prospava no. - .." > ..........!,,,..,,.,.,," ..... ,.,.-^u < 94 _ Ovdje e spavati? _ On i vi! Ali vama nemam to rasprostrijeti. Moda e on. podijeliti leaj s vama, ako nije odvie gizdav. _ Gizdav? Kako udno sudite o asnom starcu! Starcu! Oprostite, kao da se mi ne razumijemo. Niste li vi pitali za njegovu milost? _ Koju njegovu milost? Vaeg gospodara? Mojeg gospodara? Molim vas, oe, o kome vi to govorite? Jo vie zauen od odvraa: O njegovoj milosti neaku kardinala Borgie. Zagleda se u nj na trenutak i napeto zapita: Sto vi znate o grofu? Oprostite, niste li vi pa grofa Borgie? Ja ne razumijem vas. Uistinu ni ja vas: grof je zalutao u umi nakon kraljevskog-lova i naiao na ovaj samostan. On se nalazi ovdje? Tamo je kod priora. Zatraio je da mu ovdje namjestim leaj. Ovdje u kuli? Da. I rekao je da e doi njegov pa. Mislio sam da ste vi.".

Pa? Njer-ov pa? Zar niste to vi? Fratar je postavio svjenjak u malu arkadicu na kojoj stoji kip sveca, pa je onda zapanjeno upro pogled u Gordanin vizir. Sto je vama, mladiu, zato ste se prepali? Molim vas, tko vam veli da sam ja njegov pa? Grof je rekao da oekuje paa koji e doi u kulu. Molim vas, oe, kaite mi podrobnije koga to oekuje grof u toj kuli? Rekao je da je zalutao on i dio njegove pratnje. Zatraio-je da mu ovdje namjestimo leaj i da e tu prenoiti sa svojim paem. Eto, to je sve. Kome je to kazao? Prioru i meni i izdao nalog da vas vratar prieka i otvorL Djevojka podigne uvis vizir i njeno lice iskoi iz limenog okvira. asni oe, zar otac esmiki noas ne eka u ovoj kuli svoju tienicu? esmiki? Tko vam je to rekao? Va brat, fratar kojeg je esmiki poslao iz vaeg samostana. Niti je esmiki ovdje niti je tko od nas izlazio izvan samostana. Ni oni koji su bili poli biskupu na veeru? Nitko nije poao biskupu, svi smo itav dan na okupu. s Dakle, tamo kod crkve su grofovi konji? Zatrala mu se u susret i zadrala: Oe, stanite! Ja sam prevarena! h. On je pogleda od vrha vizira do poda. Ona riiri plat. Fratar Ogleda ensku haljinu iji uzani kroj ispoljava njene forme. Ja sam djevojka! Strah obuzme fratra. Objema rukama pokrije lice govorei: 2ena u samostanu od avla poslana. ^. Od avla namamljena ovamo! Htio je da joj izmakne, ali se ona sva polegla na vrata. Od avla nastavi ona od kardinalova neaka. , Kako ste mogli prekoraiti prag samostana? upita je fratar gledajui je sa strane. Doveo me fratar vaeg samostana, Taj nikad nije vidio naeg samostana. Oe! Ako sluite Bogu, pomozite mi! Prevareni ste vf-1 ja. Spletkar me doveo ovamo dobro smiljenom varkom.. Tko ste vi? Kraljiina dvoranka. Neki fratar me oslovio juer na putu tt Medvedgrad i rekao da tu u kuli eka moj skrbnik esmiki. Grof mi je jednom prijetio da e me silom oteti. Upala sam u zamku, molim vas, pomozite mi, izvedite me odavde. Razmiljao je o tome to mu je rekla, a onda joj pogleda u lice. Razumijem! On vas je, dakle, prevario, vas, i priora, i sve nas. Moja je dunost da sve to kaem prioru. Vi ne znate tko je taj Alfonzo! Najprije treba da me sa-krijete i onda poite gore pa recite da je pa pobjegao. Tada e on pojuriti iz samostana da me uhvati, a ja u ostati iza vaih zidina. U samostan vas ne mogu uvesti, to zabranjuje na red. Ni po cijenu da obranite ast djevojke? Oklijevao je. Ne, ne mogu vas prevesti preko praga. Ako to uini prior, dobro. Ja ne smijem. Za ime Boje, ne razmiljajte toliko. Iziimo odavle. ,b Nee doi dok mu ja ne velim. -& Vratar nas je vidio ui. Ako on javi, ne asite. Hajdemo. Dakle, hitro! Hu Djevojka otvori vrata, ali se on trgne natrag. Svreno je veli fratar. ujem dolje na vratima kule ;ov glas. o Postoji li drugi izlaz odavle? Samo ovaj dolje. Da viem u pomo? Ne bi vam pomoglo! On ima svoju pratnju. Evo, uspinje se stepenicama. 96

Ona se okrene, ogleda vrata i svom snagom izvue klju l rine ga u ruke fratru. Sakrijte ga i recite da kula nema kljua, ako zapita. Dobro, idem. Ostanite ovdje, oe. ;;,; Potjerat e me. . , ; ,, Neka, samo da dobijem vremena, da se saberem. Bogorodica remetska neka vam bude na pomoi! ape fratar krstei se. Gordana potri k protivnom zidu, tik kraj leaja kamo ne dopire svjetlo svijee. Zamotavi se u plat, povue vizir na lice i stoji u tami. Izvana se odrin JL vrata. Na pragu stoji Alfonzo, upravo okom u oko fratru. Sto je? Sto radite ovdje? Niste mi javili da je leaj gotov. Vratar kae da je moj pa stigao, gdje je? Eno ga t.-.;;..), stoji kraj leaja. Do sada je ekao dolje u prizemlju. Ovaj as sam ga doveo gore. Neka zauenost lei u Alfonzovu dranju. Gleda u sjenu gdje stoji Gordana. ini joj se da je neto iznenaen. Onda se okrene fratru: Dobro, oe, hvala vam, sada moete ii. Fratar ode i tiho prisloni za sobom vrata da ne podsjeti grofa na bravu. Iz okvira tamne brade rumeni se Alfonzovo lice. Oi mu svjetlucaju kao da e potrati k njoj, ali ga zaustavi mirnoa i ukoe nost njene pojave. U asu zaokrui pogledom prazan prostor kule ne bi li vidio to uhvaenoj djevojci u tom poloaju prua toliki mir. Ali prostor je pi .LZ:,P, nikakva zakutka. Zato je tako nevjerojatno mirna? Zato mu nita ne kazuje, zato se pred fratrom ne odaje, ne ini nita to bi je moglo spasiti. Da prikrije svoju smetenost, podboi se i promatra je sumnjivo. Gordana kao da osjea potrebu da sprijei njegove sumnje i njen zvonki obojeni glas provali ispod vizira: Nije Gordana pod no namamljena ovca! Ne viem u pomo! Koga da zovem? Jadne fratre koji bi sigurno zadrhtali pred snagom vaeg imrnf. Misao mu sune u glavu. Poe k vratima. Zasuna nema. Ogleda bravu, klju manjka. Ne bojte se, n::u bjeati. emu? Vani su vai ljudi, a fratri nemaju ime da mi dou u pomo, moda bi i sagnuli koljena pred imenom koje nosite. Govorili ste s fratrom? >, Jesam. to ste mu rekli? Da traim svog skrbnika. 7 Gordana I i ; A on vam je odgovorio? Rekao je: doi e odmah va gospodar, sjedi kod priora. I tog asa ste doli vi. Znala sam odmah sve, ali nisam kriknula. To je vrlo mudro, Gordana. Uistinu nema vam izlaza. Da ste rekli togod fratru, bilo bi uzalud. Moji bi ljudi oruanom silom zadrali tu fratarsku gamad. Tako govori o fratrima neak kardinala Borgie? Tako govori sam kardinal, ja samo opetujem. Uistinu, grofe Alfonzo Borgia, dostojni ste svojeg imena. Oito ne mislite da u s vama raspravljati o svojem moralu i nasmije se. Ako je va moral movara, zar u njoj morate potopiti i svoju viteku ast? ime je viteka ast okaljana? Time to ste uinili podlu prijevaru. Prijevare nema. Na bojnim igrama vi ste mi obeali, sebe. Nisam obeala nijednom rijei, a da i jesam, ne bi vrijedilo jer uvjet nije ispunjen. Ba u tome i jest s vae strane prijevara to ste mi dali uvjet za koji ste znali da ga neete moi ispuniti. Ako ste u to uvjereni, onda je pogreka na vaoj strani to ste primili pogodbu.

I opet me zavlaite u raspravljanje. Nismo grki filozofi da razmatramo ljudske probleme. Vi najbolje znate da nismo ovalno doli raspravljati. ... j T- Sto hoete od mene? upita ona izazovno. t i Ljubim vas, Gordana i prie korak blie. ^la sam ve: traim dokaze! , Nisam li ih dao? r 4 Cime? Kada? Gdje? tra Brigom za vae zdravlje. Niste li to osjetili na Griu one . Pruili ste mi neki lijek protiv groznice, je li tako? 1 Neete, Gordana, uspjeti da me namamite u raspravu, makar va glas zvoni divno. Tada on promijeni svoj glas i korakne blie. Ona nije uzmicala. Ba ga to zaustavi Kao da od neega preza i jer je neodluan, upita: Zato me ne ljubite, djevojko? Jer niste vrijedni! Dok je na to odgovarala, digne vizir, a pri tom je izala na svjetlo to se uprlo u njeno lice. . Ne govorite istinu, Gordana! to vas ovlauje nadati se u moju ljubav Oi su vam kao oganj dok me gledate. I opet on uini korak, a ona zapovijedi pokazujui na leaj: Sjednimo tamo! Hou da se razjasnimo. Dok ja neu, ne smijete mi se pribliiti! 98 Potpuno uvjeren da mu ne moe utei, sjedne na jastuk i podboi ruke na koljenima dok ona stoij umotana u plat kao kip sveca iza njenih lea. __ Volja vas je da navlaite moju elju, Gordana? To gore po vas, Ui moda glasnije! Vi me, dakle, ljubite? _ Strasno, (.unhma i uini kretnju da joj se primakne. _ Ostanite! Hou da ujem sve. Dakle, to hoete da ujete? _ Zar niste nikad pomislili da bih vam uzvraala ljubav da me niste prijevamm namamili ovamo? Gordano, ne tratite vrijeme. Odgovorite mi ako ste vitez. Zrake svjetla titrale su po njenom licu i plastu. _ Gordano, vaie oi plamte, sjednite do mene. Doi, avle, zmijo, omotaj se oko mene, udari me... u naruju svome. Tvoje usne obeavaju pJ.ao i raj. I on prui ruke da dosegne njen tamni plat to mu je nado hvat. Odmaknu], se, a pogled joj pun ekanja padne na vrata. Gordanin uzmak raspali mladia, plamen zasuklja u njemu. Poduprijevi se rukom, on klekne na koljeno i isprui ruku za njom. Ona je uzmi : i dostigla do vrata, ali se okrene k njemu s uzdignutom rukom. U njoj neto sijeva. Njen glas snano jei: uvajte se, ovo je otrica vaeg polomljenog maa! Ostao je abi cm:: kleei na koljenima kao da ga je poplavila bujica vlastite krvi. Tog asa pala je ledena prijetnja otrice. Osjeao se istodobno poliven kipuim i ledenim mlazom. Srce mu bije, a u glavi mu kucaju sve ile, a ona tamo govori brzo kao da ga bujicom svojih rijei kani zadrati u tom poloaju: Sakrila sam otricu maa koju ste uzalud traili natrag, otupila mu obode i opremila mu tok i, eto, ponijela sam ga na Medvedgrad u lov da iskuam njime vau ljubav, ali vi ste me prije toga dali fipinamiti Kao iz daljine uje on glas, samo su mu dvije rijei ostale jasne: Iskuati otricu? Otricu. Trebala mi je dokazati kolika je vaa ljubav. Ova otrica krije sudbinu, nosi u sebi ivote. Sto vi znate? zavikne on grubo, ali ispod zvuka njegova glasa izbija strah. Ne miite se! Umijem odbijati nasrtaj maa, umijem gaati. Ako se pribliite, zarinut u vam otricu posred lica.

Njen pun metalni glas, ova prodorna snaga zadri ga, a njegov je mir vie uenje, udivljenje nad jalom, neoekivanim nastupom negoli strah. Pazite, Alfonzo! Moje je tijelo spartanski oelieno, moja Je noka sigurna. Mirujte i odgovarajte. L 7 Glas joj se smirio: Zato niste ekali dok vam ja ne dam svoje srce, dok se moje usne ne pri vinu k vaima. Ne miite sel Ne ustajte, ne ko" raknite u svoj grob! U prijeteoj pozi, sa ljemom na glavi i plastom sputenim niz njenu pojavu, iroko otvorenih oiju, plamteeg lica, gorda i neustraiva, ini se kao gorostas snage. Herojska ljepota raspaljuje ga, iskuava i ini plijenom neega to dre u zraku, to izlazi iz nje, to je u njoj i prosiplje se oko nje, ispunjajui itav prostor. Kao da ga je neka velika eljezna ruka prikovala o pod i sve mu snage slomila. Vlastita mu je krv razbuktala more to lama tijelom oslabljenim u orkanskom njenom zamahu. Blistaju mu oi, nalik je na zvijer to je ispruila glavu prema vrelu, ali su joj noge prelomljene. Ukoene zjenice uprle se u nju, kao da u plamenu njene prosvjedne prijetnje nalazi vrhunac uitka. Raskono si zamamna, ti avle, ispija me oganj, poar. Rijei su ti eravica, slika tvoja uarena baklja. Drei u ruci komad otrice, Gordana zapaa svoju nemo. Ubistvo ne moe poiniti. Tu je mladi, razbuktan svojom strau, a vani njegova brojna pratnja. Preostaje samo jedno. On skoi kao zvijer uhvativi joj ruku koja dri iljak. Otrica padne na pod. On se sagne, a kad se brzo pridigao, Gordane nema. Alfonzo bulji u prazninu. Krv u uima zaguila je tropot kad se Gordana bacila k vratima, nestala i izvana zarinula zasun to ga je opazila kod ulaza. Spustila se stepenicama kao da ih nogama nije doticala. Alfonzo se ljulja u omaglici. elje su mu prevarene, prezrene, slomljene. U vrtoglavici hvata sliku praznine koja mu se najednom prikazala na vratima i ona ga dozove k svijesti. Ne vidi ni-ta osim zatvorenih vrata. Skoi da otvori, ali su zabravijena. Prevaren, je i zatvoren u kuli. Zavikne iz sveg grla, lupa i zove u pomo svoju pratnju. Pomaman juri i tri da razbije vrata, ali ne nalazi nita do jastuka. I vrati se opet na vrata, svom snagom hipa i vie. Muklo odjeknu pustom kulom njegovi bijesni udarci po tekim hrastovim vratima. Dolje na vratima kule Gordana oprezno prislukuje. Izvana se ne uje nita. Odkrine i pogleda. Mjesec je izaao i upro kose zrake u dvorite. Jasno razabire tamnu zidanu ogradu samostana, a tamo s onkraj zidova svetite crkve. U zaleu se ljeska orma konja. Na travi lee ljudi Alfonzove pratnje. Skinula je vizir da je ne zahvati mjeseina, ulja se neujno iz kule, tiho prislanja vrata dvorita, itav teren zahvatila je is-traujuim pogledom. Neujno otri u sjenu zida, polagano, korak po korak, odmie uza zid zaklanjajui se u sjenu, a oko je upravljeno onamo iza crkve i budno gleda spavajuu pratnju. Lupnjava 100 iz kule od asa do asa prou" u timu noi Alfonzova vika nad-iaava tropot u raca. Sluh joj je u kuli, a oko za crkvom, misli stvaraju osnovu to hitrijeg bijega. Primaknuvi se dosta blizu zgradi, preleti preko mjeseeve svjetlosti u tminu ispod stabala. Domogne se zgn..>. Duboka tamna sjena zidina sigurno su joj zaklon ite. Samo grmlje katkad zakripi pod njenim nogama. Pred sobom ima jo velik put da stigne do samostanskih vrata, a ona vode u blizinu crkve. Smanjuje korake da stia um u grmlju. Iza crkve zakripi gvoe, pa onda glas, kao da se netko budi. Ona se prisloni zidu. eka. Buka s kule biva sve jaa. Tamo za crkvom dva mukarca skoila su u mjeseinu. Ljeskaju im se ljemovi. Utisnuta u grmlje Gordana eka u sjeni raunajui da mjeseeva svjetlost zabljesne mukarcima oi, a njena tamna pojava rasplinjuje se s mrakom sjene uza zidine.

uje tamo gdje jedan drugome dovikuju; -: to je to? Tko to tamo vie? : ; Netko lupa na vrata. Cura se otimlje! ; : Neto joj nije pravo. ekaj, to je muki glas. Kao da nema krivo, poimo blie. Zabranjeno nam je da se pribliujettO Idili. Ali to je njegov glas. t "Hej, ustanite! ujete li?" I dvanaest do petnaest mukih pojava izlazi u bijdtl mjeseevu svjetlost, oruje im se svjetluca, zvekeu tokovi noeva uz njihova bedra. Skupili se pa sluaju, zure u kulu i opet se poluglasno sporazumijevaju. Tako mi due, to vie grof! Treba da idemo onamo, makar je zabranio. Idite, vi ste njegov prvi dvoranin, na vama je red. I visok tanak mukarac poleti prema kuli. Govore talijanski. Gordana dobro razumije. I njihove kretnje dovoljno joj razjanjavaju to je. Smilja, odluuje. Ako se makne, suanj e privui pozor; ; L Gore u samostanu nita se ne mie. Zid na koji se oslanja kao da je grobnica. ovjek je ve uao u kulu, ona se propne, eka, lupnjava i vika utihnu. Sva njena svijest ispunjena je uvjerenjem da izmeu nje i onih tamo zapoinje borba za posljednji as njene slobode. 2e za spasenjem napne joj miice tijela i svu snagu. Usjekavi oi u one tamo, prati njihovo napeto ekanje. Nije prola ni sekunda i tijelo joj ropski poslu.; njenu misao. Odvine se od zida, oprezno spusti na travu i puzi. ^ Pazei samo na Alfonzovu pratnju, zahvati rukom u suho lie. Tiho utanje proizvede jak um. Sto je to tamo? Tamo kraj samostanskih zidina uje ona njihov upit na mjeseini i neiji odgovor: Ne vidim nita! Rije po rije slua (Jordana i baci sve na jednu kocku: ili u dospjeti puzei oko zida do samostanskih vrata, ili u njihove ruke. Mirnoa duha, spoznaja opasnosti i brzina odluke vladaju njenim kretnjama. Ukloni lie i puzi dalje. Iz kule istri mukarac i vikne drugovima: Utekla je k kule. Hvatajte je! Mora da je tu U dvoritu! To navjetenje ue u djevojinu spoznaju kao kobni signal potpune izgubljenosti poloaja. Ali borbu ne naputa. U sjeni drvea njeno se tijelo u travi giblje. Tamo! Tamo neto uti uje se neiji povik. Mukarci potre pod drvee, ogledaju se, trae. Nagli prijelaz iz svjetla u tminu zasjenjuje im u prvi as vid i ne zapaaju Gor-danu. Sagiblju se grmlju. Leei u travi, ona eka da joj okrenu lea i u tren skoi i nagne bjeati uza zid samostana. Drite je, momci! U oajnom trku Gordana osjea kako jure za njom. Hitre joj misli stvaraju mnoge odluke: baciti se na vrata samostana, vikati... Dospije do ugla, utri u otvorena vrata. Na stubama prior, fratri. Ispred njih tri snaan mukarac s golim maem u ruci i zagleda Gordanine progonitelje. Sune izmeu njih, presijee im put. Ljevicom gurne djevojku iza sebe, a desnicom uzvine maem pa zagrmi prijetei: Natrag, ja sam vojvoda Lovro Iloki, tko e blizu rasjei u ga! Ova prijetnja zaustavi Alfonzovu pratnju. Da ih nije zaustavio strah, a ono bi potovanje pred sinom bosanskog kralja. Na plemenitog kraljevskog sina sluga ne smije podii ma, ali k kule se ula Alfonzova zapovijed: Udrite, kukavice! Lupei! Jedan ovjek, a vas eta! Gospodareva rije tjera ih u smrt. Maevi bijesnu. Ogromna visoka Ijudeskara zamahnuta je nad njima tolikim zamahom da su se prvi prestraeno povukli. Samo

su etvorica ostala, ali pred strahotom zamaha maa u Lovrinim rukama nazaduju. Lovro ih slijedi. Tko se to usuuje suprotstaviti meni, neaku kardinala Borgie vie Alfonzo. Sin bosanskog kralja Lovro Iloki. Hoete li da vae glave ponesem na vrh svojega maa? upita Lovro dok otricom udara po grofovim ljudima. Trojica se srue ranjeni u travu. Alfonzo je shvatio situaciju: izgubit e svoju pratnju pod divljim Lovrinim maem, uz to je kralj ovoga vojvodu toliko astio na dvoru da bi ga mogao uspjeno optuiti. Sabere se pa vie nad svojom pratnjom: i)1 _ Stanite, lupei! Kako se usuujete navaliti na tako uzvienu osobu! Na koljena. Sasjekao bih vas na komade! Pseta! Na koljena! I poklekoe molei milost. Lovro Iloki stavi ma u tok i stane pred Alfonzom: Gospodine grofe, traim razjanjenje. _ Vrlo rado, o emu god zaeli vaa milost. Lovro namjerice poe dalje u mjeseinu da prui prigodu fratrima sklonuti Gordanu i otro pogleda u oi mladom grofu: Vi ste ovamo namamili Gordanu? Ja? Ne! Jedan fratar ovog samostana doveo je kraljiinu dvoranku. Sigurno tobonji fratar, po vaem nalogu! Pa kad bi to bilo, ja se uistinu ne bih acao priznati i drsko se nasmije. Ali ba je obratno. Ona je mene navabila ovamo. Ne doputani da se dotaknete najmanjom ljagom asti ove djevojke zaprijeti Lovro. Razjasnite rijeima ili u ja .otricom. Ki-ivo ste me shvatili, vojvodo, sve u vam objasniti. Samo loa igra rijei koju sam upotrijebio. Dopustite da najprije izvrim svoju dunost radi koje sam doao ovamo. Neu dopustiti ni o emu drugom rije dok ne saznam smijem U uope dalje govoriti s vama. Sto ste htjeli s djevojkom? Zateen je estinom njegova pitanja. Alfonza obuzme ljubomora: Vae gospodstvo ima kakvo pravo da trai razjanjenje o Gordani? I pravo i dunost! Odgovarajte: zato ste doveli djevojku? Alfonzo je preuo osoran Lovrin glas pa povjerljivo ali ravnoduno odgovori; Vojvoda zaboravlja da je djevojka zaogrnuta mukim pla-tem, a glavu je pokrila ljemom. Otkud bih dakle znao da se pod njima skriva Gordana. I kad sam u umi opazio nekoliko ljudi i prepoznao na jednom od njih plat i ljem onoga kojeg traim otkad sam u ovoj zemlji, uljao sam se za njima i doznao !z njihova razgovora da idu u ovaj samostan. Pohitam daleko naprijed. Tako sam doao u ovaj samostan i doekao ljude s kojima je bila Gordana. Moja je namjera bila da uhvatim urotnika kojeg traim, i nita drugo. U ovom samostanu? Da, vojvodo! Ovdje nema nikakvih urotnika ont|fe Lovro. Jest, u ovom je samostanu sakriven -^IMutim, elim go-vonu s priorom i tada ete saznati sve. iIf.vfe Lovro Iloki kriomice pogleda prema ulazu u zgradu. Ondje je bilo tamno. Nikoga nije zamijetio. To mu prui sigurnost da je Gordana ve dobro sklonjena. I polagano krene uz Alfonza. Uspjeli su se tamnim stubama praeni dvojicom Alfonzovih ljudi. Ne progovorivi nita Lovro pokuca na vrata samostanske blagovaonice u kojoj je vidio svjetlo. Odmah se oglasio prior. To je Lovru upuivalo da su oni ve oekivali taj posjet. Kao da se nita nije desilo, prior je molio pred svetom slikom s Ivanom od Srednjice i dvojicom fratara. Jedan Lovrin pogled u njihova lica uvjeri ga da Gordana nije u pogibelji. Ipak je osjeao, kao i oni drugi, da e mladi Borgia pitati za nju. On se prioru neobino uljudno pokloni: Vaa mi asnost mora oprostiti to sam se prije posluio potrebnom varkom da sam zalutao i da oekujem svojeg paa. Morao sam to uiniti, jer me u ovaj samostan vodi dunost.

Kakvu dunost ima vaa milost u ovom samostanu? upita prior. u, Izvriti vaan nalog. ! y Nalog? zaudi se prior. iji? si Kardinala Borgie, prvog kancelara njegove svetlosti polagano naglauje Alfonzo. Shvaali su nezreeni sadraj i zato su jo s veom napeto-u ekali to to Alfonzo kani. Kako glasi nalog njegove uzoritosti kardinala? upita prior dok su oni drugi nepomino utjeli. Gospodine priore, najprije treba da upoznate povod. Prije godinu dan utekao je iz Rima jedan kardinalov utamnienik, doznali smo da se nalazi u ovoj zemlji, u ovom gradu, u ovom samostanu. Prepoznao sam njegov plat i ljem na putu ovamo, sad vam je jasna ova moja varka. Moram naglasiti da mi je kardinal Borgia zapovijedio, kad sam dolazio u ovu zemlju i u ovaj grad, neka pazim na urotnika i jednoga dana u zgodnom asu pretraim va samostan. Ja, kardinalov neak ne vrim nalog svojeg ujaka, nego papinskog kancelara. Svi osjete kamo on niani. Prior mirno digne glavu: Zar bi vaa milost mogla predmnijevati da u ja skrivati one koji su kardinalu-kancelaru grijeili? Na svoju duu se kunem da se taj urotnik ne nalazi ovdje. Ovome ja dodajem svoju asnu rije odluno e Lovro. Shvativi pogledom izreenu prijetnju, Alfonzo se pokloni Lovri: I zakletva i vaSa rije dostaje mi. Vojvodo, bog mi je svjedok koliko potujem vau rije i priorovu zakletvu. Tvrdite da urotnik mojeg ujaka kardinala Borgie nije ovdje. Vi ste u to uvjereni jer ga niste vidjeli. On je ipak ovdje. - j t .M i. ,".<>:; i- r Nikako u samostan ne bi mogao ui stranac ree prior _- da ne bismo za to znali. Vjerujem svakoj aoj rijei, ali on je ulazio u samostan s pratnjom u kojoj je bila Gordana. un je bio unutar samostana i saznao da sam ja ovdje, nestao je netragom. Iz toga slijedi da se negdje sakrio u dvoritu. Ali poto smo ve pretraili itavo dvorite, to se sigurno uvukao u zgradu. Prior odluno odbije. Nemogue je da ue u samostansku zgradu. _- Vidjet emo, vaa preasnosti, kad je pretraimo. Neak kardinala-kancelara mora to uiniti. Ne kanim se zamjeriti kardinalu koji e jednom zasjesti na papinsku stolicu. Naglaavao je svaku rije pa je jasno odzvanjala njegova lukava prijetnja. Prior je osjeao da Alfonzo niani na posljedice koje bi imao samostan ako se usprotivi. _ Ne mom vam uskratiti da izvrite svoj nalog samo vas upozoravam, gospodine grofe, da je kralj sagradio ovaj samostan i on je njegov gospodar. Upravo e zato njegovo velianstvo odobriti to sam odmah izvrio ono to je u korist kardinalu Borgii kojemu je kralj prijatelj i pote valac i darovatelj jedne svoje opatije. Neka mi gospodin prior dozvoli da izdam nalog svojim ljudima i pobjedonosno izae na trijem zatvorivi za sobom vrata. Lovro tiho korakne k prioru: U kojoj je odaji Gordana? Propisi mi nisu dopustili da je sakrijem u ovoj zgradi. U takvoj pogibelji vi ste je ostavili. Gdje je? Na sigurnijom mjestu nego to je samostansko tlo. Zakljuao sam je u crkvu. Vojvoda Iloki odahne i obrie znoj sa ela. Lukavac, izmislio je kardinalova urotnika samo tato da pred kraljem opravda provalu u samostanske odaje. Shvatio sam odvraa tiho prior pred nama se ne bi toliko ispriavao, ali vaa prisutnost prisilila ga je da pripravi opravdanje pred kraljem. j . Nee uspjeti prijeti se Lovro. !:. ^ - U to se Lovro trgne. ^ :j A Varadi? Kad bi njega ovdje pronaao? i .y?;,ul

Ne bojte se za nj. ;<?"|fl > Vitez od Srednjice pokae na vrata i stavi prst u usta. Vani s trijema uli su korake i zapoeli drugi razgovor. Sa desetoricom naoruanih talijanskih dvorana ue Alfonzo i pokloni se prioru: Molim t1 mi dadete pratioca koji e mi otvoriti sve odaje. Sam u voditi vau milost pripravno e prior i uzme kljueve. Lovro, Ivan od Srednjice i dva fratra polako su ili za njima. l U MEDVEDGRADSKOM DVORCU Smijeh prodre blistavim medvedgradskim dvoritem. Na po zornici prislonjenoj uz obrambene zidine glumi se. Kraljevski glumci izvode veselu igru. Smiju se svi. Samo princ Ivan skriva se u sjeni stabla odakle promatra igru kraljevskih glumaca. Nemirno se okree k Damini i apne: Smiju se, a ja trnem! Jo nikakva glasa o GordanL Cijelo popodne i veer dozivali su. je uzaludno lovaki rogovi. Moda e glasnik donijeti vijest da se nalazi na Griu. Zato je otila? Zato se glasnik tako dugo ne vraa? Ko-! ga si slao dolje? Svojeg ovjeka, pametan je i vjeran. I kraljica je poslala svoje ljude da je trae. Zato je Alfonzo zatraio od kraljice dozvolu da ide na Gri, a istodobno nestaje Gordana? Ti sumnja, Ivane? Nije to sumnja, samo neki strah od ove nerajanjive veze izmeu njenog i njegova odsustva. Ne mogu to izdrati Idem Itralju neka mi dopusti da je sam traim. Uinivi nestrpljivu kretnju da izvri svoj naum, osjeti vrstu Damirovu ruku: Hoe li kralju na dlanu pruiti priznanje da je Gordana ona koju od onog dvoboja sumnjiavo istrauje i tvrdi da je tebe omamila? Uini li to, sutra e Gordana nai svoje stvari spremljene u kovegu i odredbu da ide u svijet. A kamo bi ona pola? Gdje bi se sklonila? Raspolae li danas svojim velikim imetkom da joj prui krov nad glavom, a tko zna bi li to ona prihvatila? Ja kaem: ne! To manje to te ljubi. Shvaam tvoj strah, ali ne zaboravi ni jednog asa: oda h svoj osjeaj prema Gordani, njoj e preostati da bude sluavka! Sjeti me na to, Damire, kad god u mojem srcu prekipi ljubav! Jedino ti preostaje ekati. Oajno je to! Misli mi neprestano lutaju umom, predodbe stvaraju pogibelji koje joj prijete. Obojica su zautjeli, a onda Ivan opet tiho nastavi: Idem u kulu da barem malo zagledam u umu u kojoj je nestala. Otili su u mrak i popeli se na terasu kule. Pred njima lee bujni obronci, uma se ljeska. Po njoj je pala mrea mjeseevih srebrnih niti. Pun mjesec stvara gotovo danju svjetlost. Damire! Dolje u umi viri zvonik! Vidi li? Crkva remetskog samostana! . S Zar nije mogla zalutali do samostana? 106 __ O tome baS i Ja razmiljam. Morala bi skrenuti " put koii vodi na Gri. Da mi je krali dopustio, ve bih znao gdje Je. K sam odluio da se ukradem iz dvora na neki nain i da je Uaim. Sto ti kae? Damire, bi li to mogao uiniti? __ ivot u svoj dati, Ivane, za tebe i one koje ^ Jjubi" __ Zato sam princ koji nema slobode m da slijedi svoju muku dunost? Lanci su to. Ne znam hou li moi "drfati-m _T Pamet u glavu. Svaki tvoj in i korak za Gordanu njena je propast. To ne zaboravi nikada! A sad siimo. Igra poinje.

Dolje je sve bil,. spremno da otpone nova gluma, kad truba sa zidina oglasi da je netko pod gradom. Ivan i Damir stisli su ruke oekujui. I kraljica i kralj podigoe glave da uju tiho dvoranovo sasu se vratile iz gore i kau da nigdje nisu nali Gordanu. " Ori^a? Z i odanle je stigla vijest da gospoica Gordana nije na Griu. ... Kralj sic -ne ramenima. Kraljica ne ree nita. ali napuljski princ kardinal Francesko sagne se k sestri: - Ova stvar biva sumnjiva. Alfonzo trai otpust, a Gordana !ieNc bojim se za Gordanu. Ona bi mogla provesti no u medvjeoj spilji. Ali bi mo-la pasti u Sape rimskom medvjedu. Ludost! Nisam opazila da joj posveuje kakvu panju. Ali sam ja opazio... Ova izjava pokrene kraljiinu pozornost Govori li ozbiljno? Jo vie nego to! Bojim sel Beatrica se m > zamisli. _ _u Ako se Alfonzo pomamio za njom, onda mi Je tvoj stran opomena. . I poalje paa po Enrika. Ovaj je pristupio i smjerno saslu ao kraljiin nalog. Enriko, odmah aljite etu ljudi koji poznaju goru i neka se ne vrate bez Gon1. nu1. Velianstvo, moda se sklonula u remetski samostan umijea se odjednom Damir. Grof Enriko ga osine. _^ Nije doputeno prisuSkivati njezino velianstvo grubo e on. Vae velianstvo, nisam kriv to sam sluajno uo vae uzviene rijei. Pravo k:lc mladi. aljite nekoga k fratrima, Enriko. Vae velianstvo, ve sam odaslao snae se Hnriko no jo se nisu vratili. aljite ljude u goru opet e kraljica. Neka se upale baklje i zatrube svi rogovi i pretrai sve. Gordana se mora nai prije nego legnemo na poinak. Grof Enriko se pokloni i poe ravno u dvor. Damir se opet vrati k Ivanu i saopi mu da je Enriko dobio nalog da poe u potragu. Ivan mu stisne ruku: Ledena ti je kao usred zime. Glumci su tog asa zapoeli glumu. Medvednicom su se orili rogovi dozivajui Gordanu. Baklje su davale znak da je trae. Ali nema odaziva. Kraljica je zabrinuto ekala, ali ne doeka nikakvih vijesti. " Poslije pola noi sve je polo na poinak. . U dvorcu je tiho i tamno. Sve spava. Princ Ivan i Damir bde. " " Hoe li te pustiti iz dvora? Nadmudrit u katelana i sve njih. a ti se ini kao da te nita ne zanima, im neto saznam o Gordani, javit u ti, ali ne mii se s Medvedgrada, jer u ti neprestano slati glasnike. ekat u ih kao svoje spasenje, ali podveer idem da ekam Alfonza. Podveer u biti tono na mjestu dvoboja. Ne dolazi nikako prije. Hou da budem prisutan kad se bijes. Dakle, podveer u est sati. Bit u na mjestu i ja i moj ma! Ne dao bog da bih Alfonza morao kazniti za Gordanu! , Zbogom, dragi moj prijatelju i zagrli ga. Oprata se kao da se rastajemo zauvijek. Nesretan sam, slomljen, pa mi je teko. Jako si blijed, Damire. Izmuen sam ovom nesreom. Sad legni. Nad tobom bdi prijatelj koji za tebe daje sebe.

Damir izie iz prineve odaje, poe dugini uskim hodnikom i pokuca na vrata dvorskog metra Mladena Berislavia koji se ve spremao na poinak. Bez uvoda zapita on svojeg zemljaka: Bi li se mogao sada izvui iz dvora? Nikako. Kralj je zabranio da bilo tko izlazi nou jer gos-{ podu hoe sprijeiti da izlaze u grad i sela pa da zbijaju sablazni! Nikako ne! A sutra zorom? To vam mogu dopustiti. Rei u nadgledniku strae da vas pusti iz grada u zoru. ( Hvala vam! Laku no! Brzo se udalji i tiho poe itavim trijemom. Kad je uao u svoju sobu, nae slugu gdje ga eka. Pavle, trebam da mi tajno dobavi jedno prinevo odijelo, njegov ljem s vizirom i njegov zeleni plat. 108 Zatrait u od komornika njegove visosti To ne smije uiniti, itava mi ala propada ako tko o tome to dozna. Izuj se, uvuci se u spremite kraljevskih odora i uzmi to sam rekao. Sluga izuje obuu, neujno proe hodnikom i uputi se k odajama gdje se nalazi spremite odijela. Damir sjeJriL na postelju i rukama pokrije rusu glavu. Ova-Ico ga nae sh: i kad se vratio nosei itav sveanj haljina. Obojica su sloili sve prineve stvari u jedan omot. Kad su to dovrili, Damir sjedne: Upamti, Pavle: kad sutra u zoru odem, poi e sa mnom, ali samo do prvog zaokn t.i. Tamo e ostati i ekati rimskog plemia grofa Alfonza Borpi . Kad bude prolazio, zaustavi ga i saopi mu ovu poruku: njegova visost Ivan poruuje vam da ne moe doi podveer na ureeni sastanak. Princ moli rimskog grofa Alfonza neka bi se odmah potrudio na odreeno mjesto. Znaj ova je poruka vrlo vana i mora je saopiti u prinevo, a nikako u moje ime. Ako grofa ne bude? Onda je to znak da sam ga naao na Griu i sam mu isporuio prinevu poruku. Tvoja je dunost da ostane na mjestu do etiri sata pop cd t u- i tek onda moe otii. Ako netko drugi prolazi, skloni se i niknme o tom ne smije pisnuti jer bi upropastio svog gospodara. Okladio sam se za itavu imovinu da u provesti tu lalu. Gospodaru, nisam li ja uvijek dobro i poteno izvravao vae zapovijedi? Onda izvri I ovu. A sad u ki. CRNA NO U BIJELOM SAMOSTANU Alfonro s naoruanim ljudima obilazio je sve prostorije samostana traei Gordanu. Prate ga prior, dva fratra i Lovro Iloki. Na ulazu u svaku odaju Alfonzo bi ih promatrao, ali nijedan od njih ne pokau^ zabrinutost. Lovrina posvemanja ravnodunost objanjava mladom grofu da Gordanu nee pronai. Ova okolnost raspaljuje Alfonzovu ud. Sve bre obilazi odaje na katu, a onda se upm tavan, ispremee sve to je bilo gore, "zaludno. uti, ali p< mu kune. Siavi na kraju u prizemlje, iznenada e Alfonzo prioru: Molim klju u.i podruma. Ovdje je u mene odvrati on mirno i prui mu ga. 109 l Trojica mojih ljudi idu dolje, a ja u s ostalima pregledavati prizemne odaje. Kako god eli vaa milost. Gdje je ulaz u podrum? Odmah, gospodine grofe ree prior pokazat e ga asni otac a zatim se obazre k Lovri: Poite, molim vas, i vi s njima da ljudi ne bi dirali u bave s vinom i pljakali. Tu se Alfonzova pratnja razdijeli. Lovro poe s trojicom u podrum, a prior je s fratrima vodio Alfonza u prizemne prostorije.

Odsutnost Lovre Ilokog kao da je razvezala dosadanju Alfonzovu suzdrijivost. Razdraen, bahat, osor, potisne priora i njegove fratre natrag, dok su njegovi momci poeli nemilosrdno razbacivati samostansku imovinu. Uvjerenje da su Gordanu sakrili, prevarena strast i povrijeena tatina jednako su eljne oduka. Mora je nai, povesti sa sobom. Jo danas, ovog asa on e je otkriti. Bit e njegova, makar razruio samostan. U tom traenju sve vie zaboravlja na dunu uljudnost i potovanje. Grozniava strast razodijeva ga svih drutvenih pristojnosti. Poinje .lamati, kleti, razbijati ega se dotie. Priorove opomene samo jo potpaljuju plamen neobuzdanog divljatva. Njegovi momci slijede mu zapovijedi. ini se da samostanom prolazi eta Turaka apne prior fratrima. Kao da je pripit odvraa ustraeni vratar. Pijan od strasti mrko e prior. To u sutra priopiti kralju. Ne naavi nita, okrene se k prioru. Idem k onima u podrum. Trait u do sudnjeg dana jer onaj koga traim nalazi se kod vas. Neka vaa milost radi kako hoe, samo vas molim da tedite nau sirotinju. Ne pazei na priorove rijei, zovne on svoje momke pa im ree tiho na talijanskom, da fratri ne bi razumjeli: Pazite, idemo dalje. Kad vam zapovijedim, navalite na onog viteza, ranite ga i sveite, a kad uperim ma u prsi, govorit e. I poli su za njim u hodnik. Odjednom se Alfonzo zaustavi, stade neto ogledavati po zidu l vikne: ekajte, ekajte! Kamo hrlite, gospodine priore? Ovaj se zaustavi pogledavi Alfonza koji ga upita: Kakva su to vrata? Svijee u rukama dvojice fratara zadru. Jedan od njih polako pogleda priora. Stanka izmeu pitanja i priorova odgovora probudi u Alf onzu pozornost. 110 _ gto je Iza ovm vrata? Crkva, gospodine grofe. U njemu se pokrene instinkt Obuzme ga neto nevidljivo, bezimeno. ^^^ ^^ ^^ ^ ^ Alfonzovih nada i gotovo vikne: Otvarajte! Rekoh: to je crkva. " , ., A ja rekoh: otvorite. r Crkva je svetite. Priorov otpor raspali ga. Fratri e uiti mene to je crkva, mene, kardinalova neaka? Otvorite! Vaa milost odgovarat e Bogu i kralju za taj in. Prvoga i drugoga prepustite mojoj brizi, jo jednom velim: otvorite! Pokoravam se sili. Otvorit u, samo da uzmem klju. Otpratit u vau preasnost da ga to prije nae ree podrugljivo i povue jednog od svojih momaka pa mu naloi: Brzo k podrumskim vratima i zabravi ih da vojvoda ne moe izai. Hitro je Alfonzo slijedio priora, dok su oni drugi ostali uvajui vrata. U crkvi na klupi smjestila se Gordana. Kad ju je prior sklonuo uputi je, ako bi joj i tu zaprijetila opasnost, da se skloni u grobnicu. Njeni ivci polako su se smirivali. Sklopila je ruke, a usne stisnula. itavim n i ni i duom provlaio se mir i sigurnost, jer osjea spokojnost zatienosti. Vrijeme se odmaklo, ali ipak ne brine to je tako dugo ostavljaju ovdje. Od prepaenih napora gotovo je svlada san. Prenu je glasovi s onkraj vrata kroz koja ju je prior uveo U crkvu. Prepozna Allon nv glas. Otvorite! Digne se i slua razgovor izmeu Alfonza i priora. Srce joj se uznemiri. Otvorit u, samo moram uzeti klju.

Te rijei razvi tla ju njene misli. Hitna pitanja i odgovori lete joj mozgom, a onda se tamo iza onih vrata polagano udaljuju prior i Alfonzo, Jo razabire odjek njegove ironije i bahatih koraka. Onda iza vrata nastane mir. "Sto sad? Hoe li prior otvoriti? Ili je pronaao kakvu iz liku?" Slika s onkraj vrata je jasna: nemoni prior i hrabri snani Lovro, ali njima nasuprot itava eta Alfonzove pratnje. "Ako Alfonzo ue, posluit e se gotovo neprimjetnim vra> tacima iza oltara to vode u grobnicu na koju ju je ve uputio prior." Tog trenutka vani zagrmi Alfonzova prijetnja: Momci l Prior ne moe nai klju. Razbijte vrata. Komeanje, guranje i estoki udarci po hrastovu drvu. Gordanin pogled i hitra misao prema zatvorenim vratima iza oltara upravljaju joj korake. Otvara ih. Pred njom tamni valoviti oniski strop to se strmo sputa niz uzane stepenice u dubinu. Toliko razabire u odrazu svjetla s kandila. Ni aska ne razmilja, ulazi, povue za sobom vrata. Oko nje tamno. Zadravajui sliku strmih stepenica u mislima, upire se o zid i silazi. Opipom upravlja svoje sputanje oprezno, ali hitro. Odjednom osjeti da je stubama kraj, a ona koraa po ravnom tlu. Gluhoa je okruuje, uje kucaj svojeg srca i svoj dah. Ipak je zaklonjena od Alfonza samo da nije tako strahovito neproziran mrak i tako jezovito mrtvilo ove tiine. Odluno kree u crnu tamu punu mrtve utnje. Odjednom daleko u dubini opazi iskru svjetla. "Zar tamo, u tmini, vidim mutnu iskru? Je li to utvara? Da pokuam." I zatvori oi da ih odmori, pa podigne vjee. "Da, negdje daleko u tmini klije neka mala iskra, mutna kao zamirua zjenica. Uporno je promatra. Sad joj se ini kao da je iva eravica, pa se u crnini mraka ljulja, ostavlja svijetli trag ao krijesnica kad se odroni, sa zvjezdanog neba." "To nije utvara!" I tvrdokorno ostaje na mjestu promatrajui toku svjetla utopljenu u bezdanom mraku. Ova mala iskra rasplamti njenu odluku. Odvanije poe prema njoj. Pod nogama osjeti kamen, onda udari o neto vrsta to je u toj nepominoj tiini zatropo-talo jakim odjekom. Gordana se sagne, tapka i zahvati mrzlu ruku. "Mrtvi uporite ivima" pomisli ona ali jedva to dovri misao, pogled joj ponovo skrene pozornost iskri. "to li moe biti tamo?" I nastavi put. Osjeajui se u grobnici potpuno sigurna, poe onamo. Od gusto poloenih lijesova teko se pomie. Svjetlo biva vee, zrake mu se rasplinjuju po mraku u blijedu maglu koja se provlai kroz nepominu crninu i otkriva obrise lukova duboke grobnice. Prolazei izmeu drvenih lijesova, ini joj se da prolazi izmeu drvenih kuica dalekog mrtvog sela. "Kako su svi u tom selu dobri! U ivotu su jedan drugome s tolikim uitkom ogoravali ivot. Sad su tihi, upokoreni..." Pomakne se naprijed i pohiti prema svjetlu koje se pred njom sve vie produljuje. Iza luka nae se pred odrom. Gori samo jedna svijea. 112 Ispod mrtvakog pokrivala s bijelim kriem odrazuju se sa blasni obrisi ukoenog mrtvog tijela. Obuhvati pogledom odar. Nesavladivi nagon raa udnu odluku da mu prisu; : blie. Zuri u nepomino lice, strese je uas: "Zar mi se pomjcn um, pa to je lik kancelara Varadija? Gleda Ba u oi. Trepavice mu dru, ispod njih viri zjenica; potmuli krik izlazi iz usta: "Varadi, Varadi!" Sva se skameni. Mrtvac sjeda i ape: Gordana, vi ovdje, meu mrtvacima prui ruke prema njoj priberite se, ja sam iv, odgovorite: to vas goni ovamo? Hvata se njegova glasa koji je vraa k svijesti Zaboravlja mrtve, odar, osjea da je tu iv ovjek koji joj moe pomoi. Svladava drhtanje pred tom uasnom slikom i ape mu kao da se boji da ne u i u oni u lijesovima: Progoni me ivi avo Alfonzo Borgia, razbija po samostanu, trai mene. _ Zato su i mene sklonuli ovamo da traei vas ne naie na mene.

Varadi sie s odra, a ona mu ukratko ispripovijedi kako je namamljena i prevarena od Alfonza da e se tu sastati sa svojim skrbnikom. Spletka, opasna spletka se razotkrila, hvala budi Alfonzo-voj strasti spram v:is, on zna za skrovite... Moj skrbnik je ipak tu Varadi, recite vikne Gordana. Da, on je ovdje. Zato mi niste povjerili njegovo boravite? Kralj ga jo uvijek dri opasnim urotnikom i kad bi znao da je iz budimske tamnice pobjegao u zagrebaki samostan Remete, davno bi ga vratio u tamnicu. A sada, kad smo ovdje zatieni mrtvacima, me; u s vama govoriti kako ne bih nikada govorio meu ivima. Govorite, Sto biste eljeli? Ponajprije da otkrijem svoje sumnje. Svi vas oduvijek dre namiguom, a kralj vas ak smatra i smuenjakom koji nita ne misli, ve samo leti kao muha zrakom. inilo mi se da to nije vaa prava priroda. U vaim sam oima zamjeivao vrlo duboke poglede, ne u muka lica, nego na dogaaje. Va in na bojnim igrama dokazao je da znate tajnu Alfonzova maa. Ve davno znam da ste vi esto i na svoju tetu zagovornik sree ovoga kraljevstva, i vama mogu kazati da sam znala... Otkuda? Oponaam Nardelino uho i tako sam jedne noi osluhnula razgovor Alfonza i Enrika da Ivan ne moe izai iz bojne igre, a da na svojoj koi ne odnese sjeme smrti. Pa onda ste vi odluili? Ne na bojnim igrama. Imala sam ranije pripremljen plan kako se domoi Alfonzova maa. 113 8 Gordana I l . A da vam ga nije uruio? r i ^- > -f^ >v ". Bila sam spremna na sve. A Sto bih uinila ne znam, jedino sam sigurna da uvijek u zadnji as izvuem neku dosjetku, a ni moje miice nisu slabije od Alfonzovih. Djevojko, vama ovo kraljevstvo zahvaljuje da se nije dogodila nesrea. Vama e zahvaliti ako mi kaete: je li kraljica poslala Alfonza da makne princa u igri? O tome ne znam nita. Branite kraljicu? Moja utnja je obrana od tajnih urotnika na njegov ivot i nasljedstvo prijestolja, jer od toga oekuje svoj r"ir i sreu moja domovina i vaa domovina Ugarska. Priznajem vrijednost vae diplomacije. Vjeti ste prikrivanju kao Baka, lukavi u osnovama kao Filipec, savreni u glumljenju kao kralj Matija, moda jo vie jer ste toga kralja i cijeli dvor uvjerili da je Gordana namigua koja se ne brine ni za ta drugo ve za poglede lijepih dvorana. To saznanje zadrite za sebe. Da, to e biti moja tajna, ali vas moram upozoriti na svoje slutnje i opaanja. Princ ljubi vai Vi ste ludi! Pazite, djevojko, ovaj as odluuje o vaoj sudbini. Jo" istog dana kad se princ pobio kralj je rekao da e enu koju on ljubi otjerati ne samo s dvora nego e je izagnati iz kraljevstva. Zna li to princ Ivan? I te kako zna! Kralj mu je mnogo puta rekao: ako je ljubi, uklanjaj joj se, jer jao njoj ... Kakav razlog vodi kralja da se tako boji one koju ljubi Ivan? Strah da se Ivan ne odrekne prijestolja. .,,, Nije li kralj odgodio osnovu da njega uini nasljednikom? l To zaustavi Varadiju dah. ." Gdje je taj prozor kroz koji vi gledate u dravne tajne poslove? Odgovorite mi, Gordana!

eretanje dvorana vi nazivate dravnim tajnama? Vama je poznato vie nego svima nama, Gordana. Vaa je dunost izii pred kralja i sve mu saopiti. Najavit u kralju da su vam poznate urote protiv princa... A ja u sve porei. Svojom utnjom kanite upropastiti Ivana? Za njega nema pogibelji. Zapravo, istina je... vi ga ljubite i Onda zaboravite sve to ste ovdje uli i time je na pakt zavren. Samo jedno: zamislite odgovornost koju nosim budem li zautio kralju. ujte me, gospodine kancelaru, uzmimo da se kralju sve saopi. Sto ete poluiti? 114 Ponajprije razotkrit u kraljiin zloin. _ A ona e pozvati u pomo sve da dokae svoju nevinost, ier uistinu nije ni u kakvoj vezi s Alfonzom, a ja ne mogu do-Kazati nita. Jedini mogui dokaz oduzeo mi je Alfonzo u Kor-vinovoj kuli. Otricu? _ Dakle, dokaza nema! Ali sumnja e kralja odvratiti od Beatrice? _ Dva-tri dana! A onda e nasloniti glavu na lijepe bijele njezine grudi, a mi emo biti klevetnici, kraljiini urotnicil Vas e baciti u tamnicu, mene moda samo izagnati, a sve nae ljude otjerati s dvora. elite otvoriti irom vrata Napulju koji jedva eka da nas proguta? Nije li, dakle, pametno i razborito: utjeti, pritajiti se i ekati dokaze? Ali princ je u opasnosti! Preputate ga mojoj pasci? Potpuno kad ne bi bilo pogibelji za vas, kad mu se pribliite. Uvjeravam vas: bit u jo dalje od njega, ali u jo bud-nije bdjeti nad njime. Gordana, vi ste monija od kralja, kraljice, od svih nas. U vaim je rukama sudbina kraljevstva! Ako je to istina, onda se pouzdajem u sreu kraljevstva. Vi ste div, a ne ena, makar vas je odgojila eatrica. I ona je div, samo to u ja njena divna svojstva uloiti u dobro. Ali upamtite: o naem razgovoru ne smije saznati nitko ni rijei, ni moj skrbnik. Neu da ga u progonstvu more brige za mene. Budite oprezni. Evo moje rijei, kraljevski dravnice! Moj saveznice, potrebno je da nauite samo jedno. A to je? Da u dravnim poslovima, kad ustreba, legnete ovako na odar kao malo prije. To je mnogo korisnije nego se postaviti na govornicu i kazati to mislite. I vi mi spoitavate to i moji prijatelji? Dakle, imam pravo. Na odar s vaim vrelim rijeima: to je sada naa lozinka! Kralja vodi vlastita ena, mene djevojka, koja nikad nee biti moja nasmije se on i prui joj ruku. Tamnom grobnicom pomie se baklja. Iza nje dolazi Lovro. Diui ruke, daje umirujue znakove, a iza otvorenih vrata uje se gromka zapovijed: U ime kralja neka grof Alfonzo sa svojom etom ostavi ve samostanske zidine i doe na Gri! Traim ovdje kraljevskog urotnika! vikne Alfonzo. To je moj posao, grof e. I molim da posluate kraljevu zapovijed da ne moram pribjei sili. 8 Bijesna kletva, koraci, struganje maeva jasno pokazuju AI-fonzov poraz i njegov odlazak sa etom iz samostana, a Gordana priapne Varadiju: To je dokaz da ne zna o prisustvu mog skrbnika ovdje, jer bi se time sjajno mogao posluiti. Znai, samo me s njegovim imenom namamio u ovaj samostan.

Put vam je slobodan, ostavite ovo nemilo mjesto nasmijei se Lovro. Izali su iz grobnice u crkvu, pa onda sakristijom u dvorite. Sunce zabljesne Gordanine oi. Ve je zora? Poodmakla, plemenita gospoice. Uzdigla je oi suzne od svjetla i zagledala se u visokog, snanog vojvodu. Blijedo joj lice izraava divljenje. Ali samo naas i ona pristupi k njemu: Vi ste ovu no ivot izloili za mene? Htio bih ga poloiti pred vae noge! Gledao ju je prostodunim otvorenim pogledom ne skrivajui ushienje. elim se odmah oduiti odvrati ona prelazei preko njegove izjave. Vi se kanite pobiti s Alfonzom? Sutra e ga zadesiti ast i nevolja! Vojvodo, uzmite sa sobom svjedoke koji e odrediti da se Alfonzo ne bije svojim maem. Neka mu jedan od vaih prijatelja dade svoj. Zato mi to savjetujete? Pitajte gospodina biskupa Varadi ja to je u Milanu uo o Alfonzovim dvobojima i znaajno pogleda kraljevog kancelara. Zloinac truje otricu i ako samo ogrebe, ubija. Do moje koe dalek je put nasmije se Lovro. Ne odbij te mi ovu jedinu molbu, vojvodo ponovi ona toplo. Za ovu pronju vrijedilo bi umrijeti. Ali jo vie ivjeti upadne Varadi i pogleda znaajno hrabrog Lovru. Moda vas je usud odabrao za zatitnika Gor-dani. Onda bih itav ivot hvalio na tom dragocjenom daru. Junak nikad nee dopustiti da ga zaskoe zasjedom. Tko mi jami da moju molbu neete zaboraviti. Zatim se ona obazre i upita: . < , n, Gdje je Alfonzo? , ," ,.,,, Otiao je na Gri. -,, !,^ ,,,;>. Njemu ne valja nikad vjerovfttf, ft VDJvafe.9 kanite O "vemu tome rei kralju? , , , , f Istinu! .UM r, ;,-w... J. .H. __ istina mu se ne smije rei, jer bi saznao zbog ega sam namamljena ovamo. Najbolje je ekati da vidimo to e Alfonzo. A vi gospodine kaui Li; u, pourite na Gri da doekate kralja. Ako ne bude prekasno zabrine se Varadi juer je kralj rekao da se s Medvedgrada vraa ujutro. _ Promijenio je odluku u noi. Kraljica je vrlo zabrinuta za Gordanu pa je zamolila kralja neka ostane dok se ne razjasni to se dogodilo s njom. Otkuda vam taj glas, vojvodo? zaudi se Gordana. Rekao mi je Damir. Kada? _ Malo prije u dvoritu. On je, dakle, doveo kraljevu etu koja nas je oslobodila Alfonza? Ne, eta je dola s Gria. im je Alfonzo poeo da premee samostan, otiao je jedan fratar na Gri da zatrai pomo. A Damir? Navratio je u samostan idui s Medvedgrada ne bi U Sto doznao o vama. Jo je ovdje? Od jahao je. S Alfonzom? Prije njega. Rekao je da e pohititi na Medvedgrad da obavijesti kraljicu gdje se nalazite. , Zna li Damir to je uinio Alfonzo? Govorio je u dvoritu s fratrima. Nije mi poznato Sto su mu rekli, ali je bio prisutan seljak koji tamo stoji. To je uro, dvoranin prineve majke? zaudi se Varadi i zovne ga.

uro, kako si doao ovamo, iako ti je nareeno da ostane u Brezovici? Vukla me je elja da vidim princa. Na Griu sam uo da je na Medvedgradu pa sam sa etom, koja je pola da oslobodi samostan Alfonzova bjesnila, doao ovamo da ujem to je, jer se spominjalo i prinevo ime. Mora da ga jako volite? zapita Gordana. Nosio sam ga na svojim rukama, vaa milosti razjanjava on Gordani. Nikome njegova majka nije povjerila djeaka kad bi poao u etnju, samo meni. Ni roeni sin ne bi mi bio drai. Ako ga tako ljubi, ne smije na Medvedgrad ree Varadi. Zato gospodine kancelaru? Jer bi te mt; prepoznati. Ivan neprestano uzdie za majkom. Moglo bi se desiti da te nasluti, spazi i prepozna. Nee, asni gospodine. Je li me prepoznao gospodin Dakad je prije bio tu u dvoritu? A ja sam stajao posve blizu l njega, tako blizu da sam se gotovo dotaknuo njegove haljine. Naturio sam ovaj iroki klobuk tako duboko na glavu da me potpuno sakrio. Nee me prepoznatu Kad si bio tako blizu njih jesi li uo to su govorili? Ako moe, ponovi nam tano. Znam svaku rije. Kad je Borgia doao na dvorite, gle" dao je kao bijesno pseto. Spazivi Damira poe k njemu i srdito mu ree: "Vi ste me uhodili, vi ste doveli kraljevu etu?" Na to je gospodin Damir odgovorio jako mrko: "alim to se ne mogu podiiti ovim djelom . Onda je grof neto promrmljao, a Damir mu glasno ree: "Nosim vam poruku od princa. Predveer ne moe doi na sastanak, nego e o podne krenuti na ureeno mjesto." O podne? To je rekao? upita Gordana. Da, vaa milosti. I jo je rekao da e ga princ tamo -ekati posve sam, bez svjedoka. Vjerojatno znate o emu se radi, Gordana upita za-brinuto Varadi. Ona potvrdi i nastavi ispitivati uru. A vi ste uli odgovor rimskog plemia? Odgovorio je da e doi, ali prije mora na Gri kralju. Dakle, Damir mu je donio ovu poruku. To znai da je neto pronaao kako da sprijei princa da se podveer bije. Opet se bije s Alfonzom? prepadne se Varadi. To se ne smije dopustiti prosvjeduje uro. Nemajte straha, Ivanov je ivot u Damirovim rukama, a tamo je sigurniji nego pod okriljem kralja. Onda ne bi Alfonzu isporuio poruku... Uvjerena sam da je ova Damirova poruka dobro smiljen plan. Posve ste mirni, Gordana? upita Varadi. Posvema. Damir mi se kleo da se princ nee pobiti s Alfonzom. Gledala sam mu u oi kad je to govorio i ponavljam: Damu e iskupiti svoju rije. Prepustimo to njemu. uro nastavi odluno prosvjedovati. Nije dobro prepustiti sve njemu. teta je tog potenog mladia. Njegova bi majka sila s uma od boli! A to bi tek Ivan be njega? Ne, nikako. Ali Damira ne moe zadesiti nikakvo zlo. On zna kako e sprijeiti dvoboj t Alfonzom uvjerava Gordana uru. Vjerujem, a ipak vidim pogibelj nastavi on, a Varadi primijeti: Svakako, dvoboj se mora sprijeiti na bilo koji nain. Naravno, tome se suprotstavljaju razni viteki propisi, ali ia se moe izbjei, a da se ne povrijede. Ponajprije, Alfonzo ne spada meu viteze niti ljude asti mrko e uro. On je savren lupe, o emu ste se uvjerili i ove noi. Ali moram otii, imam jo obaviti vanih poslova. pristupi im prior s vojvodom i pozove ih na okrepu koja e iin dobro doi nakon uzbudljive noi.

Imam s one strane prostoriju koja je otvorena svima, pa i enama. _ Preasni, smijem li neto pitati i moliti? zapita Gordana. Znam unaprijed vau elju. Ispunit u je nakon okrepe. Vidjet ete svog skrbnika i s njim govoriti. Nakon okrepe prior povede Gordanu. Vojvoda Iloki izjavi da e je ekati. Posve na dnu dvorita u maloj skrivenoj sobi sjedi mukarac pedesetih godina u fratarskoj odori, visok, mrav, plemenita lica i velikih mudrih oiju. Oko njega police pune knjiga, na stolu itava hrpa ispisana papira. Odjednom odbaci pero jer zauje lagane brze korake, a uho mu uhvati rijei: "Izvolite, gospoice Gordano, ovamo." Gordana pokuca na oniska vrata na kojima se ukaza lik skrbnika. Ganue i slabost izmuena tijela baci je u njegov naruaj. Dijete, milo moje dijete! Prigrlio je njenu glavu oko koje se rasula bujna kosa bron-anog sjaja. Njene su oi vlane, ali lice natopljeno njenou. Kao da to nje ono isto lice to su ga gledali dvorani iza kraljiinog naslonjaa. Kako vas dugo nisam vidjela, odvie dugo! Nikoga nisam smjela pitati za vas, vae ime nije smio nitko spomenuti, a ako ga je tko i spomenuo, onda je to bilo vae slavljeno pjesniko ime Ivan Panonius. Moje ime razastire nad tobom nesreu, jadno moje dijete. Njen glas se smiri, ne drhti, kao da je silom progutala jecaj to se razbudio u mladim grudima. Privine se k njemu s bolnim uzdahom i jo bolnijim pitanjem: Dragi skrbnice, nikad nisam mogla doznati to ste skrivili da su vas iz dvorca bacili u tamnicu. Ponajprije, skrivio sam i tebi i sebi to me zavela tatina ... Vas tatina? Prekratak je as tako dugoj prii koja je izmeu kralja i mene iskopala jaz. Kralj Matija pozvao me vrlo laskavim piskom na svoj dvor. 2eli imati ovjeka znanja i nauke koji e mu biti savjetnik. Uskoro sam vidio da kralj koji je stvorio veliko jnono kraljevstvo ima divnih kreposti, ali i stranih poroka, od Kojih je mojoj domovini mnogo puta zaprijetila nesrea. Nisam ^ogao utjeti, nemam svojstva ulizice i pokornog oboavatelja, a to mi je donijelo kraljevu mrnju. Straan je kralj Matija u svojoj nemilosti. " ; Da, uinio je velika djela. Liio je oligarhe mogunosti da pljakaju puk, ali je opet taj puk vodio u nepotrebne ratove koji su sluili samo njegovoj slavohlepnosti. Nije trebalo osvajati Njemaku i eku, jer su Turci gospodarili u Bosni, Srijemu sve do Zemuna. Ustao sam da ga opomenem neka baci neprijatelja iz nae zemlje, a ostavi sjever. Planuo je na mene, zamrzio me. Tada sam pozvao nae voe i junake da oni podsjete kralja na dunost neka brani nau domovinu, a ne da osvaja tue. To je smatrao urotom i sve nas je bacio u tamnicu. Ja sam uspio po-bjei. Dugo sam lutao dok nisam naao sigurno utoite u svojoj domovini. Kad bi kralj saznao da ste ovdje? Smjesta bi me bacio u tamnicu ili odveo na stratiSte. Opasnost je da bi vas kralj mogao pronai ovdje. Ne bojim se. Promijenio sam ime, a i moj izgled nije onakav kakav je bio za mog boravka u dvoru. A, konano, za moj boravak znaju samo najpouzdaniji. Ipak, moda je to poznato i kome drugome. uli ste kako sam dospjela ovamo? Da, poznato mi je, ali nema samostana tf ovoj zemlji u kojem me kralj nije dao traiti, jer su mnogi spominjali kao moje utoite i Alfonzo Borgia se posluio tom pretpostavkom. Ali, govorimo o tebi, jer tvoj poloaj na dvoru nije bez opasnosti. Dijete moje, kako trpim zbog toga, ali nemam nigdje nikoga kamo bih te mogao sklonuti, osim da te preporuim u koji samostan. Kad sam to spomenuo Varadiju, on je gotovo planuo na mene rekavi: "esmiki, vaa je dunost prema domovini Gordanu ostaviti na dvoru. U njenoj je ruci srea kraljevstva. Kad na dvoru doe do otvorenog rata izmeu napuljskog i naeg prestia, jedina e Gordana posluiti kao glasnik, pouzdanik, nae oruje, to god hoete, jer je u velikoj milosti Beatrice, a princ Ivan je ljubi". Kad sam to uo, veoma sam se

zabrinuo. Beatrica je briljiva samo prema onima koje treba bilo u koju svrhu. Za kraljicu je vano samo ono to njoj donosi korist. Budi oprezna, vrlo oprezna, jer ova avolska ena bezuvjetno ima s tobom neke namjere. Sluala je pozorno svojeg skrbnika, svaku njegovu rije i duboko se zamislila. To ga ponuka da je umiri. Razabirem, dijete moje, da sam te zabrinuo. Ne bojim se nikakvog napada na mladost, na tvoj ivot Htio sam te opomenuti da bude jo opreznija, da promatra kraljicu, odnosno da bude pripravna ako bi ona pokuala uvesti u tvoj ivot neto nemilo, da te moda uda protiv tvoje volje ili na koji drugi nain zgrabi u tvoj lini ivot. Istina, dragi skrbnice, i mala Beci mi je jednom zgodom rekla: "udno je da kraljica svagdje zatiuje i istie upravo vas, B nijednu drugu dvoranku.c __ Znai, ipak neto udesno privlai ovu himbenu kraljicu je tebi. Dakle, budi jo opreznija nego to si bila do sada, jer Varadi te promatra izdaleka i sve mi o tebi uvijek pria. _ Danas sam se 8 njim susrela u samostanskoj grobnici i tu smo sklopili savez. Napokon, to je dobro i korisno i za njega i za tebe. Sada treba da ide. Vrlo si blijeda, potreban ti je odmor, jer te ova no izmuila. Skrivila sam sve sama kad sam se dala onako prevariti. Gordana ustane, poljubi ruke skrbniku i naglasi: Mislit u o svemu Sto ste mi govorili i doi u opet. Neka mi remetska B > opni.n 5to u je uzimati posrednicom za moje posjete k vama. Zato smo tako okrutno rastavljeni? Okrutnost i umnost su dva gospodara preporodnog doba. Izala je iz njegove sobe i sretne uru. Sto je? zaudi se ona. Niste otili? alje li vas vojvoda po mene? Ne. On strp: eka, ali ja idem pjesniku Cesmikom. Mi smo stari prijat ! i i izvravam mnoge njegove savjete i upute. Nestane iza njegovih vrata, a Gordana pouri k vojvodi koji je ekao s osedlanim konjima za polazak na Gri. SMRTONOSNI GLASNIK Uz potok Medvcsak jaSe kralj Matija. Iza njega, u dostatnoj udaljenosti njegova pratnja. Na elu su joj oba dvorska metra: Orban i Mladen Berislavi. kraljev prvi dvorski metar koji se nakon izvrene misije na milanskom dvoru vratio i preuzeo dunost od Mladenk. Obojica promatraju kraljevu pojavu, neto pognutu, sputene glave. Sto mu je danas? Jae kao starac prisapne Orban svojem mlaem drugu. itavo vrijeme ga promatram. Juer uvee hihotao se s glumcima na Medvedgr a danas je mraan kao da ga obilaze aveti. I obeao je kraljici da e ostati do podne, a onda mi zapovijedi da krenemo hitno dok se ona ne probudi. urilo mu se, a im smo izjahali iz dvora pod brdo, jae korakom. Da se nije Posvadio s kraljicom? Onda bi bio ljutit, a on je utuen. Neto je teko, sumorno u njemu. Takva ga jo nisam vidio. Ni rijei nije progovorio itavim putem, dok se inae uvijek ali ili pria. Zaute, slijedei svojeg gospodara uz potok. Gore na obzorja su se oblaci i s vremena na vrijeme pokrivali sunce. 120 njima na brdu stoji gricka utvrda. Iza obrambenih sivih zidina vire tornjevi i kule. Stari kraljev pouzdanik Radulo istrao je na dvorite grike kraljeve palae da doeka gospodara. Malija je sjahao i poao ravno u svoju poslovnu odaju. Neto mrk i nezadovoljan, zaustavi se kod prozora. Zagleda se dolje u savsku dolinu gdje se rijeka razdvojila stvarajui otoke. Radulo osjea da mu gospodareva dua nije mirna, ali eka dok ga on oslovi. Tek nakon duge utnje kralj se obazreTnjemu:

Sto je s budimskim glasnikom? Dobro je spremljen, ekam nalog vaeg velianstva da ga otpremim na Medvedgrad. Ali tek onda kad kraljica stigne dolje. Da li se desilo to novo? Grof Enriko poslao je juer s Medvedgrada poruku nije li stigao kakav glasnik. Rekao sam da nije bilo nikoga. Dakle ipak ga trae. Matija se duboko zamisli, onda iznenada digne glavu, nauli ui i upre prstom u vrata. Tiho im se priblii i naglo odgurne zastor. Odjekne prestraeni mukli krik ene. Pred vratima zastraena klei starica drei srebrnu zdjelu punu smokava. Kralj plane, istrgne joj zdjelu, a nju odgurne tolikom snagom da se sruila. Van s tom starom ludom! Van! Bacite sve smokve s dvora na smetite. Neu da ih vidim vie na dvoru! Van! Dotre paevi i dvorani, odvuku staricu, a kralj zalupi vratima. Kad se smirio, pogleda svojeg pouzdanika: Luakinja, uhoda? Prislukivala je. Vie nego oito, pritvorila je vrata i kleala da bolje uje. Dvoranima zapovijedi da joj ne dopuste ni blizu mojih odaja. Rei u kraljici da me uznemiruje. Netko naglo otvori vrata. Kralj s" trgne. Vi ste to, Varadi? Ja, velianstvo ree hladno. Kad je vani uo da se kralj nalazi na Griu, prepao se i bio uvjeren da e se nad njim prolomiti oblak. Pozdravivi kralja, ekao je na ispitivanje i grube prijekore. Ali kao da je kralj zaboravio da ga Varadi nije doekao. Upita ga tonom tako snienim da se kancelar iznenadi: Zato ste tako blijedi, Varadi? Moda su vas nou muili zli sni? "Ovo je navjetaj bure koja e se prolomiti nada mnome pomisli Varadi. Ne ekajui odgovora, kralj naloi: Radulo, neka pou na Medvedgrad, elim da princ odmah doe kui. I ostali su sami kralj i njegov kancelar. __- jo nikakva glasa o Gordani upita kralj. Zato juer niste poslali glasnika? __ Mislio sam, nestana djevojka, oito je zalutala. I tako ni sam slao nikoga izvlai se Varadi. > _ Kraljica so teko zabrinula. No, meni je uistinu svejedno to je s njom. Opet utnja. Varadi je ekao to e slijediti, Posljedica kraljevih utnji bila je uvijek kakva provala. Kad je kralj k njemu okrenuo svoju utoplavu glavu, osjeti da je sad postao nian strijelcu: ._. sto je s papinskim poslanikom? Od tog nenadanog pitanja biskup se lecne i veselo odvrati: _ jo uvijek je na Kaptolu. Biskup Osvald mi ree da se poslanik zadrao od nenadane bolesti. Izmislili su to, nita drugo. Biskup Osvald ne moe pregorjeli gubitak Medvedgrada. Ja imam pravo da zadrim za sebe utvrde koje hou. Bude li Osvald poslanika hukao protiv mene, mogao bih ga liiti biskupske stolice! Da, ujete, elim da se venecijanski poslanici otprave. Zar u svakog dana gostiti uhode kod svojeg stola? Velianstvo, to je i moje miljenje, ali od vas venecijanska "sinjorija" oekuje odgovor na svoju ponudu da vam bude saveznica protiv Turaka. Nude mi savez ne bi li saznali moje osnove da ih priope Turcima. Kad god sam se okrunio kakvom pobjedom, Venecija je tajno urovala s Turinom protiv mene, a zadavala mi rije da po" mae meni. Napiite pismo "sinjorijie da sada nema nikakvih osnova i da je moje prijateljstvo prema Veneciji uvijek jednako! Mene nee nadmudriti! Varadi odmah sjedne k stolu i stade pisati. Katkad je kralj kazivao po koju u pero, pogledavao na vrata kao da neto eka.

Neumorna kraljeva etnja po sobi nije smirila Varadijevu savjest. Nikako nije mogao stvoriti zakljuak da li je kralju togod poznato o njegovu izbivanju ove noi. Proao je itav sat dok su sastavili pismo, jer je kralj u stalnoj rastresenosti neprestano mijenjao tekst. Svaki pokret u hodniku zbuni ga. T.ada kancelar opazi u kraljevu licu napetost koja se jo po- jaala kad ue Radulo. Sto je? Tko je vani? zapita ne prikrivajui nemir. Velianstvo, vojvoda Lovro Iloki. On je? to eli? Doveo je plemenitu dvoranku Gordanu. Neka je uvede. Varadijeve oi zirnue u napisani papu1. Pokuao je dalje pisati, ali mu ruka nije odolijevala neprijatnim trzajima od onoga sto izazivlje Gordanin dolazak. Vodei je za ruku, ulazi Lovro Iloki. Kralj skrsti ruke na prsima i nabora elo. Ova kretnja ci-nila se Varadiju i Lovri opasnom. U njihovim licima briga, u kraljevim prijetnja. Samo na njezinu visokom elu odrazuje se vedrina, u licu bezbriga, u oima pustopani koketni smijeak. Kralj je gotovo probode pogledom. Provodite no izvan kue! Sramite se! Da, velianstvo, u svojoj roenoj domovini zalutati uistinu je sramota. Zalutali ste? S rimskim mladiem? On mi se ba ni najmanje ne svia nasmija se djetinjastim smijehom, dok su Varadi i Lovro zapanjeno sluali. Nije istina! Vi ste iz lova otili s njim. Ali, potenu rije, velianstvo, nisam! prostoduno od vrati ona. Kako se samo usuujete i pomisliti da u vjerovati. Potena rije vrijedi u mukim ustima zavikne kralj. Ona upadne uvjerljivo, ljupko, gotovo umiljato. Velianstvo se samo ljuti na mene, ali ja znam, da po svojem naprednom uvjerenju, ipak eni priznaje jednaka prava. utite! Ne moe joj zaustaviti rijei. Lovro i Varadi su zamijetili da kralj svojom vikom zaglu-uje ono to ga postojano odvraa od stvari o kojoj govori. Neprestano mu se pogled svraa na vrata, a misli kao da lete. Teke slutnje nabirale su kraljevo elo. Kako nije mogao da ih kome saopi, nastojao ih je prikriti vikom na Gordanu. Gdje ste bili? Velianstvo, nabasala sam na samostan u Remetama. Evo, vojvoda e posvjedoiti. Istina je, velianstvo bila je u samostanu. Nesretni fratri! to su morali doivjeti! Varadi, znali ste da je nestala, poslali smo juer glasnika za Gri. Zato je niste traili u samostanu? Velianstvo, oprostite, uistinu je nisam traio jer sam drao da... Dosta o njoj! Kaznu u toj gospoici odrediti u sporazumu s kraljicom. Lovro istupi pred kralja: Molim vae velianstvo da plemenitoj gospoici oprostite. Uistinu nije kriva. Jamim za to svojom rijei. Naas kralj prisluhne na vrata. Svaki korak dvorana hodnikom odraava se u njegovim oima. Lavlja mu se glava nahe-rila, okrenula, i dok je mislima bio na hodniku, dovikne djevojci: Doveli ste odmah sa sobom estitog fikala. On je doveo mene, velianstvo. Dosta je drskog brbljanja. Upamtit ete kad ste uznemirili siromane fratre. posljednje rijei izree posve nesabrano upirui pogled tt rata. Svaki korak u hodniku pokolebao je njegovu pozornost prema Gordaninom nestanku.

A ona se suzdrala osjeajui nadmo i razabirui da je on u vlasti neeg drugog. Sto je due trajalo razjanjavanje, to je jasnije prozirala da se taj hrabri ratnik, moni gospodar kraljevstva, sudac sudbina milijuna podanika valja u prahu nemoi. _ Tko je to vani? zavikne kralj glasom to odaje da dre. Svi se zagledae. Lovro pohiti da otvori vrata i navijesti: _ Radulo se natee s nekim lovcem. gto trai lovac? Velianstvo, kralju, nosim vijest... Vijest? Vijest opetuje kralj tiho, a Gordana opazi kako se stresao i jedva smogao odvanosti da lovcu odvrat : Unii! ovjek u lovakom odijelu nesigurno prijee preko praga. Mukla tiina drhti dvoranom, kao da je unila smrt. Strava se uvlai u due, jedva zamjetljivi drhtaji prolaze srca. Blijedo lovako lice ini se kao nadgrobna ploa ispisana jezovitim rijeima. Svi ute. i Kraljeve velike usne stisnute se. Nema snage da ih otvori. U lovevu licu ita vijest koju se ne usudi pitati. A taj ovjek stoji i eka pitanje. Varadi ne moe izdrati neprijatnost da pri e kralju: Smijem li upitati, velianstvo, kakvu vijest donosi taj ovjek? Ukoene Matijine oi dadoe nijemi znak pristanka. Dakle, govori ponuka ga Varadi. Kralju, velianstvo, pn.jahao sam umom, onim pravcem od potoka gdje smo lovili. Tamo su tri ogromna stabla, veliki poloeni panj, srnei jarak ga zovu... Gordana uini kretnju, njena haljina zauti. Sva se pretvara u nijemi upit. I tamo sam opazio ovjeka na zemlji... ovjeka? apne Gordana nesvjesno. Govori? to zapinje izazivlje Varadi i upre optuujui pogled u Gordanu. Siem, trgnem ga za rukav, mrtav! tj tjxr Tko? zavi kralj. . , .^ Lovac dre i pada na koljena. Velianstvo, kralju i zagrca kao dijete. Tko je? zagrmi kraljev glas potresujui zidine i ljude. Tko je mrtav.J strese Lovro ovjeka. Princ Ivan ... .. Odgovor se ini kao lomljava. Gordana pokrije lice. Lovro pro-Varadi jaukne. Kralj se ljulja i padne na ruke kojima se 125

l upro o stoL uto mu je lice kao kosa. Pretvorio se u uti votani kip. Kako mrtav? uzvikne Lovro. Zar je pao s konja, ili.. Proboden! Poput lava digne kralj glavu: Moj sin proboden! Strahoviti lavlji urlik potrese zidine kraljevske palae. Izgovara nerazumljive rijei kao da je u nastupu ludila. Krik i pla dvorana. Pred vratima uas i trepet svega to je ivo u palai. Lovro posjedne kralja u naslonja. Umukao je i inilo se da nikad vie nee progovoriti. Ukoene su mu oi kao ugasle svijee. Usred vike, jauka njegovih vjernih dvorana, kralj se rine uvis i zaurla: Konja! Konja! pa izjuri iz dvorane. A Gordana potri k lovcu, uhvati ga za ramena. . -; Tko je uz princa? Nitko.

Moda u blizini? Nije bilo nikoga. Moda ipak? vi vi Ni ive due. Ni Damir? Ni on. " Jao meni! i pokrije lice rukama. A Varadi se nagne nad nju zadrhtala lica. o Sto ste uinili? Zato ste se pouzdali u Damin? . UR Prevaru nije poinio to je nemogue. Krivnja je vaa, vaa. Jo me i bijete u tom jadu. O kakvoj to krivnji govorite upita Lovro zapanjen razgovorom to ga uje. Gordana e vas tonije izvijestiti. Trebali ste poslati Lovni... Sto to znai, Gordana? Idem gore, vojvodo, molim vas! Povedite me, putem u vam ispriati. Nastojala je da zadri mir, samo su joj drhtale usne. Dobro. Doite! Idemo svi s kraljem. Potrali su svi u dvorite. Stravom dru svi ljudi. Tamo je ve stajao Orban s oklopnicima koji su dopratili kralja s Medvedgrada. I zadru srca i stijene palae od bezumnog kraljeva krika: Konjal Oklopnid, sa mnom! ; 126 Strahotom uzvitlani, bacaju se u sedla pa jure za A " ultee pune zaprepatenih [rad ma od strahovite vijesti to ju ?U rosuo nad grad, :n k, aljevsk, U-vae i pokosio sve njihove nade. JC P jezovita vijest leti gradom kao glas mrtvake trublje i skamenjuje ih uasom. "KARTAGA JE PALA" Divlje goni kralj svojeg konja pod Zagrebaku goru. Pre-skakuje potoie i grmlje bez daha. Slijede ga Lovro, Varadi i Gordana. Prvi je uz kralja Berislavi. Ulaze u umu. Od gustoe stabala moraju usporiti trku. To raspiruje kraljevu nestrpljivost. Hoe da obara stabla. Prodiru gutarom na podnoju obronka. Kroz granje izmeu drvea spazi kraljevo oko jahaa i svu pozornost svrati k njemu. Tog asa svakog ivog stvora u umi smatra ubojicom svojeg sina. I skrene konja prema njemu. Ali jaha se prepao, zaokrene konja i divljim trkom skrenuo s puta. Kralj zavikne: Berislaviu! Sto je to! Dvoranin bjei preda mnom! Sumnja provali u orkanskom kriku za bjeguncem. Stoj! Stoj! Kraljev glas grmi umom, onaj tamo juri, skriva se, gubi se u gutari. Za njim, Berislaviu! uvi to, Lovro podbode konja i s dvorskim metrom nasrne na jahaa. Stani jer u te zaustaviti zauvijek! vie Lovro. Jo se ne zaustavlja. Lovro Iloki zatjera mamuze konju u rebra, sagne se na sedlu kao tatarski jaha da sklone glavu od granja, Berislavi krene slijeva, on zdesna. U bijegu jaha opazi da je izgubljen, odbaci uzde, diui ruke uvis. Mladen Berislavi pograbi uzde njegova konja: Kralj te zaustavlia, lopove, a, ti bjei. ovjek sjedi na konju SmrtBO blijed. ZaNatrag! Kralju! I povedu ga putem otkud su doli. Doveli SU ga

krvavljene njegove oi probadaju ga: rann ut. Kamo si posao? Zato? Govori da ti ne otvorim gubicu maem. 127 Zato si utekao? Dvoranin uti. 1 w _ Milost, kralju! Nisam ,: Kamo si poao? tg ;|V .; tq-; , :. .. Biskupu Osvaldu! "^Ll71 w ~ rop.vij .!H:., ! nastade mala utnja.^ oai te vi :,5jtirr.. . j , Tko te alje? - r -v ."f Gospodin Enriko. Zato si mi iao s puta ako je istina to veli? Naloio mi je da izbjegnem svakome s dvora. > Da izbjegne? Onda si krenuo po krivinom poslu! Nije nikakvo zlo, samo nosim pismo. Jfc Kakvo pismo? .. ; Ne znam, velianstvo! Ovamo ga daj! Momak izvadi hartiju, a kraljeva je ruka zadrhtala kad je pismo uzeo i razmetao. Bulji dugo u tri rijei to su hitno napisane. :v ; "Kartaga je pala!" ": ^ rv Slova se pretvaraju u modrikaste plamike. Stabla pred njim jure. Zatvara oi. Lovro mu priskoi. Matija progleda, probudi se od omaglice i opet zuri u tri crne rijei. Onda hrapavo promrmlja: Berislaviu! Mladi dvorski metar prie. Ovog glasnika aljite s pouzdanim pratiocem dalje neka ga predaju Radulu s porukom da ga dobro uva: on ve zna. A sad, dalje! ._ Berislavi odmah odabere pouzdanu dvojicu oklopnika, preda im jahaa, pa onda pohiti za kraljem. Preli su potok i sputali se nizbrdo. Zbog gustog granja sporo napreduju. Uz Gordanu je Lovro. Kad su jahali korakom, upita je tiho: Sad mi recite, to znate, Gordana. Neka vas ne bude strah, branit u vas i da ste krivi. Znam, hotimino niste uinili nita zla. Blijedo joj se lice okrene k njemu: ^ Alfonzo se danas imao pobiti 3 princem. ^ .;. >. I vi ste to znali. Znala sam i pouzdala se u Damira, da e sprijeiti. Zato to niste meni otkrili u samostanu? Zato? Vojvodo, vi biste to javili kralju, a princ mi to nikad ne bi oprostio. A sad Ivanu nee oprostiti kralj. ; ekajte da ujete kako je bilo. Prekine je kraljev glas: Pratnja neka ostane. Neu da me oklopnici gledaju u mojoj nesrei. Berislavi zaustavi pratnju, a on, Varadi, Lovro i Gordana pou s kraljem. 128 Ona se upela u sedlu gledajui. Tek dvadesetak koraaja da-lie uz povaljeno stablo lei tijelo odjeveno u kraljevski plat s grbom. Glavu pokriva ljem. Gordana tolikom silom potegne konja da se zaustavio. I Lovro stane: Taj plat nosio je princ u lovu drhtavim e glasom. Ne mogu dalje tiho e ona i zaklopi oi. . Ostajem uz vas. . Ne, ne, idite! elite li sii, Gordana? Da, da! Skoio je s konja i uzme je sa sedla: Hrabro se drite, opazit e vau muku. Grozno bi bflo kad bi slutio da ste znali. Opomena je pridigne. Prislonila se k stablu i ostala nepomino.

Idite dolje, ja ne mogu. Strano je to mjesto! Tamo se desilo ono zbog ega su se pobili. Idite! Ostajem tu! Ne mogu gledati! Ovdje lee sve nae nade doda Lovro sve uzdanje nae. Sto e biti od nas? Oborene glave poao je dolje. Zabrinut za Gordanu, obazre se nekoliko puta k njoj. Kralj je klonuo na panj, slomio se, zgu-rio, zgnjeila ga spoznaja bespomonosti. Varadi, Orban i Berislavi potre blie uhvate mrtvacu ruke, opipavajui mu tije >. Mrtav! Ve su mu ruke ledene, Na zelenom plastu svjetluca se zlatni grb sa dva gavrana. Usirena krv iarala je okolo zemlju. Pod Lovrinim koracima puca granje. Kraljev mutni pogled upre se u Varadija. On uti. Svi ute. Samo due im viu. Bol i jeza na ruevinama njihovih nada zaustavljaju im sve misli, sve kretnje. Bezglavo: t ih je pritisla k zemlji. Mrtvo kraljevstvo, mrtvo zauvijek ape Varadi sklop-ljcn;h ruku i moli: Zato si to dopustio, Boe! Kralj nema rijei, ali s lica mu vie osveta. Berislavi dade znak Lovri. On pristupi kralju. Ne uje on, ne vidi. Sjedi tu kao klupko obamrlog,.ovjeka. Orban i Lovro nijemo se sporazume i priu mrtvacu. Lovro klekne, hoe da digne vizir, ali vizir vrsto pokriva lice. Oko podbratka vizir je svezan remenjem. Uzevi glavu u ruke, apne Orbanu. Odrijeite remenje! Suze mu padaju po prinevu haljetku dok ruke otkopavaju remenje. Teko je poputalo pa Lovro nestrpljivo zapovjedi: Odredite hitro da mu glavu oslobodimo ljema. Tekim naporom vue s glave ljem o koji je privren vizir. 129 9 Gordana I l Muki krikovi prodru zrakom. Zapanjenost je ukoila umu, vjetar, kralja... Snebiveni bulje u mrtvaca. Svi su od toga pogleda zamrli, iz-gubljeni, zatrpani u zemlju, obmanjeni privienjima koja im oduzimaju mogunost da to kau. Poput sablasti die se kralj, hvata rukama prazninu, u borbi sa svijeu to mu izmie iz mozga. Pod nogama se ljulja tlo i vue ga k zemlji, a on, otimljui se nesvjestici, lomi se, pada... Varadi pritri kralju, pridrava ga. i Mir, mir kralju! Hrabrosti! ape Lovro. ^5 _... Kraljevstvo je uskrsnulo javlja Varadi. .iH ~ U ovom lesu je nae spasenje. jjH-f Spasenje? opetuje kralj i trai smisao ovih rijei. Jer to nije mrtav princ zavikne Orban u kraljevo uho, a njegov povik ponese vjetar Gordani. Preao je njenim tijelom i otisnuo je od stabla. Posrui nae se pred mrtvim i pokrije lice. Visoko izbeene snane kraljeve grudi diu se i padaju poput vala. Velika usta rairila se, zubi iscerili, poluludi smijeh iskrivi mu lice. Prestraeni mukarci prilaze, bodre ga, dozivajui umi-rujuim rijeima njegovu svijest. Velianstvo, gdje je vaa divovska volja? Suspregnite se! I to mu uzdigne pokolebanu razmlohavljelu volju. Polagano se vraa k sebi, pogledava svoje prijatelje da u njihovim licima dobije potvrdu onoga to mu ima otvoriti grob ve pokopanih nada. Nije princ? Bog s vama ree biskup Varadi. ^ Nije on, samo odo ra je njegova, i plat i ljem. ) Dobro, dobro, pustite. Malo me smotalo. Zagleda se u mrtvaca, najprije izdaleka, ne mie se sa svoga mjesta, ne pouzdajui se u stabilnost svojih nogu. Gleda mrtvog i ne opaajui Gordanu to klei kraj njega s rukama na licu, bez kretnje i rijei.

Jedan korak pomakne se kralj, pa opet korak, oi mu se ire, usne otvaraju, neiskazane mu misle jure glavom i ukazuju se u zjenicama. Korak za korakom biva bri, hitriji. I kad je ve stao kraj glave mrtvoga usklikne: On? On? Skupljaju mu se bore na elu, glava mu se sputa, a pogled ostaje prikovan uz mrtvaca. Nakon duge utnje tiho zapita: Sto to znai? Umro je za njega apne Lovro Varadiju. Ovaj pogleda Gordanu, ali kralj koji nita ne uje pita dalje: U prinevu odijelu? Zato to? ujete li? to je to bilo? Kako? Svi ute. Gordana se prene iz mrtvila, ustaje hitro pa se uda lji, prije nego to je na nju pala kraljeva pozornost. Lovro opazi 130 kako se udaljila, sakrila lice da nitko u nj ne zagleda. _ Zato je na njemu prineva haljina? _ Ne znam, vojvodo. _- udna se zagonetka krije tu. _ Ostat e nerijeena primijeti Orban. Ponio ju je sa sobom. Kralj jo uvijek ne uzmie. Lovro prie Gordani, a ona mu apne: i Da ja rijeim tajnu? " "> - "-f^" Survat e se na vas. " -& ! _ Vojvodo, ostanite bude li trebalo govoriti. :c :l"Vv Vae lice odve jasno govori. _ Sabrat u se, stanite preda me da me sada ne ugleda kralj. I okrene se leima prema njoj, a snana iroka ramena zakrilila je poput bojnog tita. Onda odjednom uje strepee kraljevo pitanje: Gdje je princ? Nisi li, Orbane, slao gore na Medvedgrad? Jesam, ali mi smo prije otili nego to bi mogao stii na Gri. Da, nije jo mogao stii umiruje Lovro. to da radimo sada, velianstvo? pita Berislavi. Jo ekaj, jo. A male mu tamne oi skau pokretane munjevitim mislima. I slijepac bi morao razabrati. On je primio u svoja prsa otricu koja je bila namijenjena mojem sinu?! ini se ... Kartaga je pala. Zalutao je Rim u noi i juriao na drugi grad! Tako je, velianstvo potvrdi Varadi. Tko vam to ree? Slutim kao i vi. Moram saznati jo danas. O tome ovise sve moje odhlke. Tko je ubojica? Mrtvi ne govore primijeti Berislavi. Zar nitko iv ne zn;> to je bilo? Onaj koji je ovome zadao smrt ubojica je mojeg sin: Doite na Gri. Ispremetat u sve savjesti i razapeti sva tijek, n muila dok ne otvorim usta ivih kad su zatvorena ovorne jadniku. Gordana povue Lovni za ruku. . . Vojvodo, moete li prije nego kralj govori s Alfonzom poslati u samostan vijest da se moj tienik skloni? To je moja brir . im stignem na Gri, poslat u poruku. Onda moram govoriti, moram! . Velianstvo, ja znam tko je krivac. ~T Branit u vas u svako doba, rekli to mu drago. Morate nti, Gordana, to je vaa dunost, jer time zasvagda zatiujete princa. Digao je glavu kao zaskoena zvijer. Vi? Vi znate? i pogledom svojim usijee je do dna due. Znam, kralju! Dakle, govorite! zavikne on i obaspe je munjama su-mnje.

Bilo je juer u lovu. Ja sam tjerala srnu, sa mnom i gospoin Damir. Onda nam srnu odagnae psi. Umorni sili smo s konja, sjeli na panj i raspravljali o naoj lovini. Tada nas nae princ i pozove Damira da ga prati. Ja odluim da se vratim kraljici. Damir je jo sjedio sa mnom na ovom panju kad dojae Alfonzo Borgia. Alfonzo Borgia? opetuje kralj i zamiri. Mjesto da princa pozdravi, on se ironino nasmije i ree: "Ah, princ nema ljepeg posla nego da uva strau, dok dvorska gospoa dolazi na sastanak s njegovim dvoraninom." Nastojala je da niim ne oda kako je uza se mjesto princa stavila Damira. Princ pozove Alfonza da povue svoju uvredu. Rijei se zapravo ne sjeam, samo sam ula da je Alfonzo izazvao princa uvredama, a on primi izazov i pozove Alfonza na ovo mjesto danas naveer na dvoboj. Na dvoboj? zadre kralj i pogleda mrtvoga dolje. Ja sam to ula, sluala, i kad je princ poao naprijed, Damir mi ree da ne kaem nita kralju jer bi on dvoboj zabranio, a to bi ponizilo princa u oima Alfonzovim. Ujedno se on zakune da se taj dvoboj nee odrati. Rekao je: "Ja u dvoboj sprijeiti, a da princa ne ponizim u oima toga bahatog luaka." Znajui koliko je Damir vjeran princu i vaem velianstvu, bila sam posve uvjerena da do dvoboja nee doi. Urekli su dvoboj podveer, a sad je tek koji sat iza podne. Dakle, moj sin jo uvijek lebdi u smrtnoj pogibelji. Kako to, velianstvo? Kad Alfonzo sazna da se Ivan nije s njime pobio, izazvat e ga opet Ili se moda tuku negdje drugdje? ! Svi su se zabrinuli. " Velianstvo, idem na Medvedgrad predloi Lovro. Idemo. Jo jedno. Gordana: je li Alfonzo bio sam kad su se svaali? Pratio ga je Enriko. Enriko! Dakle, na Medvedgrad! Ali tek to su se odmakli od mrtvaca, zaustavi ih topot konj Sto je odozgo nosio jahaa. Princ! usklikne netko. Kraljeve oi zaigraju, no brzo se dosjeti i zapovijedi: :, Ne smije vidjeti mrtvoga. Zaustavite ga. Berislavi potri princu u susret, domahuje mu da stane. Uzalud je zaustavljao, princ jae ravno prema ostalima. _ Brzo! zapovijedi kralj i sagne se k mrtvacu. _ Pokrijte mu lice. Brzo pa i sam dohvati rub plata i navue ga mrtvome na glavu. Princ ga ne smije vidjeti. Jedva su dospjeli da izvre kraljevu odredbu, ve se jaha pribliio. Na prvi pogled se razabiralo da nije neupuen o njihovoj prisutnosti. Ivan zaustavi konja, gleda ih redom, pa ovjeka pokrivena njegovim platem na zemlji. Mrtav ovjek u mojoj odori? Nastradao lovac odvrati tiho kralj koji se posluio tvojim platem. To nije vano. Idemo! Kobno nasluivanje zasjeni vedro prinevo lice. Tople mu oi trae u pogledima uprtim u sebe objavu onoga to krije njegov plat, ali svi spuL ju pred njim vjee. Natjeran predosjeajem d- je tamo netko tko mu je vrlo drag, on skokne k mrtvome da ga otkrije. Zapovijedam ti da ga ne otkriva. Taj mrtvac moji su poslovi. Smjesta se digni i doi sa mnom vikne kralj. Ova zapovijed razjari mladiev otpor, zatjera mu krv u glavu, rasturi miicama snagu i objema rukama zgrabi plat otkidajui ga ocu. Bjesnilo mlade jakosti strgne plat s mrtvaeva lica. I lice mu se stegne, plat mu drhti u rukama. Baci se na mrtvo tijelo oajnim krikom boli. Moj... dragi moj ... dragi jeca princ nad mrtvim tijelom.

Bijesno stie kralj usne i jo bjenje kori one okolo to mu nisu pomogli zaprijeiti da princ otkrije mrtvaca. Ali oni su izgubili snagu poslunosti. Sputenih glava stoje kraljevi najblii pouzdanici. U njihovim pogledima, u izrazu lica i nepominosti oituje se sva teina to lei nad ovim mrtvacom. I njima se ini da kralj osjea kako su mu noge ukopane u umsku zemlju, a nevidljiva ruka hvata ga i vue k mrtvome. Moj uro, moja draga stara dadiljo! Gordana je gledala po;: u unce, skrivajui se iza Lovre. Us taj, Ivane, idemo zovne ga kralj. Kako smo se to susreli, moj dobri prijatelju jadikuje mladi ne sluajui kraljev poziv. Prva bol jo nije nala smirenje u prinevim suzama, ve se on trgne i podigne oi: Oe! to je to bilo? Kako je umro ovdje dvoranin moje majke? i gleda kralja gotovo okrivljujui ga. On slegne ramenima, ali ova kretnja raspiruje prinevu duu sumnjama. Donio je vijest od moje majke? Tko ga je umorio? Tko? 133 saro odnio na mjesto gdje bi se imali pobiti i sakrio u grmlje uz ovaj panj, a onda pojurim gore. Bilo je jo rano. Pred dvorskim Ne znam odvraa kralj mrko. To u istraiti odmah. Valja pitati Daminu Damini? On nita ne sluti. Oe, netko ga je umorio zato da mi ne javi gdje je majka?! Damira potraite nastoji kralj odvratiti princa da govori o majci. Damir zna sve, gdje je? Ostavio sam ga kod oklopnika jer su mi rekli da se vi nalazite ovdje. Zovnite Damira! I Berislavi uzjae. Kralj se udalji s Varadijem od princa da ne slua njegova pitanja i jadanja. Brzo se ukaza Damir. Dolazio je pjeke, pokunjen, poput krivca. im spazi ovjeka to lei na tratini, usklikne poklikom uda i alosti. Ali kralj nije uvaavao njegove osjeaje. Damire, ti mora sve razjasniti, Gordana mi je rekla da se Alfonzo imao pobiti s princom i da si joj ti rekao da e to sprijeiti. Sada treba rei to si uinio da to sprijei i kako .je taj ovjek dospio u ovo ruho. Istinu hou. Nasamo rei u sve velianstvu. Hou da ujem ovdje pred svima. Oborivi oi, poluglasno, stidei se razjanjava zagonetku. Znao sam. Uvrijedio bih prinev ponos da vama, velianstvo, sve otkrijem pa da sprijeite sukob. Zato sam odluio da idem na dvoboj ja. Ti? Kako? Uzeo sam prinevu odoru, ljem i vizir i ponio sa sobom. Najprije sam htio na Griu potraiti Alfonza da ga zavaram neka doe u etiri sata poslije podne. Putem sam se navratio u Remete jer je njezino velianstvo juer naglasilo da je Gordana moda onamo zalutala. v To nije vano prekine ga kralj. " Ali, velianstvo, ba sam se u samostanu sreo s Alfonzom. l Dakle, ipak! I kralj pogleda Gordanu. O tome u izvijestiti velianstvo ja pouri se Lovro, ali ga kralj prekine i pozove Damira da nastavi Susrevi rimskog plemia, odluio sam da ga ovuem u umu jo prije podne i rekoh mu: "Princ ne moe doi podve-er, ali kad odzvoni podne, princ e doi i ekati, ili priekajte princa vi." Tako sam htio da ga ovuem i da se pobijem u prinevoj odori i pod njegovim vizirom. Onda sam iz samostana od-jahao hitno prema Medvedgradu da. javim... Tu zapne, zaprepaten to je gotovo spomenuo princa i brzo nastavi: ...da javim,njezinom velianstvu gdje se nalazi njena dvo-ranka i to je s njom. Poto sam u sedlu imao prinevu odoru, inilo mi se opasno uzeti je sobom na Medvedgrad. Dakle, sveanj

134 , zidinama naao sam princa gdje sjedi u travi, a uza nj osedlan konj. To me zaudilo i uznemirilo pa sam ga zamolio, neka ide da odnese vijest k ; ii i o Gordani, a ja u na Gri. Ali princ nije htio da ide kralj ^-i, nego poalje mene. Kad sam htio da odem, nije se princ dao nagovoriti da ostane na dvoru. Zato? _ Govorio mi je da e dolje sa mnom, jer... I porumeni, sjetivi se da je princ htio dolje da doekaju Gordanu, ali ipak hitno ubaci Damir la: Jer ga mue zle slutnje. I princ uzme svojeg konja i poe sa mnom. Odjahali smo u prvu lovaku kuu gdje smo proveli dopodne. Bojao sam se da bismo se mogli susresti s Alfonzom kad e dolaziti na dvoboj i zato mu predloim da odjaemo do remetskog samostana. Nadao sam se da u tamo nai vojvodu koji e ostati s Ivanom, a ja u poi na dvoboj. Kad smo krenuli dolje, susreli smo dvorane s Gria koji su se zbunili i stali dovikivati da se tu nalazi kralj. A ovaj ovjek ovdje? upita kralj. Kako je taj dospio na vae mjesto, Damire? Ne znam, velianstvo. Govori, jesi li ovdje u blizini vidio koga? Da, da, sjeam se, tek kad sam doao da sakrijem odijelo i krenuo na Medvedgrad, puteljkom i proao neki ovjek u seljakom ruhu. U urbi, pun misli, nisam se ni osvrtao na nj, a jo manje pomislio da bi dospio u ovu gutaru i naao prineve haljine. Ba ovamo kamo ne vodi nikakav naroiti put? I meni je to nerazumljivo. Zato je on uzeo prinevu odoru? Oe upadne princ estoko naao je odoru i uzeo je da tako lake dopre do mene, da ue u palau s porukom majke. Vjerojatnije je da se pobije s Alfonzom. Onda bi morao znati da e tu biti dvoboj, ili ga je sluaj doveo? Zato se on ne bi javio Alfonzu, otkrio da je navukao njegovu odoru? Damir pokua razjasniti: Moda Alfonzo nije ekao borbe? Videi da ja nisam prisutan, nije imao svjedoka. P . Ti si, Da< mire, htio pristupiti Alfonzu kao da si ti princ? Reci zar to ne bi jae ponizilo mojeg sina? Zar ne bi dokazivalo Alfonzu da je on tebe slao? Ja bih sigurno pao od Alfonzova maa, a tu je pismo koje sam spremio uveer im smo se vratili iz lova. l ; I preda svoje oprotajne pismo kralju. Proitavi, Matija pogleda Damira: Otkud si ti znao da Alfonzov ma nije poten? Topitan je zaprepasti princa, ali jo vie Gordanu. No, Varadi hitno pritee u pomo: Ja sam Damini jednom zgodom priao to se govori u .Milanu o Alfonzovu oruju. Nakon toga kralj zapadne u misli promatrajui Damira. Zatim ree: Gospodo! Ovaj mladi htio je da umre za mojeg sina! Mladiu, ti si moj posinak! Damir klekne i poljubi kraljevu ruku, a princ suznim oima gleda dragog prijatelja, sada pobratima. A sada ree kralj i zamahne rukom jao ubojicama! Kao to je Dante gonio svoje neprijatelje paklom, tako u ja njih goniti zemljom. Zaigrat u im paklenu komediju, Ivane! Evo, uzmi "Orbanov vizu- i plat. Dobro se pokri! Na glavu stavi i vizir. Ne makni se od mene, sinko, ne prozbori rijei ni js kim i slijedi me. Oklopnicima neka zapovijedi Orban utnju o tom da je princ iv pod gubitkom glave! Metnite opet mrtvom spasitelju na glavu prinev ljem i sveite vizir remenjem kako je bilo. to kani velianstvo? zapita Lovro.

Rekoh: zaigrat u Danteovu komediju, ali ne u stihovima. Matijaeva komedija odigrava se u tamnicama i na vjealima. Gledali su ga u udu. Tada ih je pozvao blie i poput lije apta: ujte, svi! Princ ostaje mrtav! Razumijete? On je mrtav dok ga ne uskrsnem ja! , j U kraljevu licu zaigraju zlobne osvetnike namjere. r iiy? Gordana! Doite ovamo! "..^7" Djevojka pristupi. Vaa je dunost da budete kraljici odani i vjerni. Ono to vam zapovijedi kralj ne prelazi ovu dunost. Upamtite: ako kraljica ili tko drugi prije sazna da je princ iv, vas eka vjena tamnica, a uhvatim li ikad vaeg skrbnika podii u ga na vjeala. Velianstvo, ne strah pred tamnicom, nego dunost prema kralju, u ijim je rukama ivot mojeg skrbnika zavezat e moja usta nerazrjeivim sponama. uli ste to je rekla. A sad pourite s pokojnikom. Nosite ga ba tako kao da je princ. Igrajte komediju. Varadi, doite! Orban je pomogao princu da se odjene u njegovu opremu. Iskoristivi ovaj as, Gordana prie Damini. Oboje se sklo-nue za stablo: Treba da umirite princa. uro nije nosio njene poruke. Ja sam ga nala u samostanu. __ Doao je iz Italije? Da, jadnik. Ali kako se ipak to desilo da je on... Priala sam uri o dvoboju i vaem naumu da ga sprijeite. Tada mi ree kako je stajao u samostanu u seljakom ruhu blizu vas. O, boe, mili, bio je netko sa irokim klobukom, ali ja sam toliko bio zaokupljen drugim brigama... _ Vjerujem. On je uo kako ste Alfonzu isporuili tobonju prinevu poruku. Znala sam da je to vaa zamka. Bila sam mirna. AH uro nije mogao da se smiri i prije nego to sam otila naglasi svoj strah, unato tome to sam se ja pouzdala u vas. uro ponudi da e otii gore i kad princ doe tamo, on e mu najaviti da ga majka eka u Remetama, neka dvoboj odgodi. Ako pak ne bi posluao, uro se zakleo da e udariti Alfonza maem, bilo to princu pravo ili ne. Ja sam tada, smirena, s vojvodom otila, jer je prinev ivot u vaim i urinim rukama. Sad mi je jasno. Onaj seljak bio je uro. Kad sam spremao zamotak s odorom u grmlje, vidio sam ga da prolazi, ali moja je dua bila toliku uzbuena od onoga to ima doi da nisam posvetio nikakvu panju tom seljaku, prolazniku. Sigurno se on i uljao za mnom, jer je u dui nosio odluku da spasi i Ivana i mene. Razumljivo je da je nakon moga odlaska poao vidjeti to ja to skrivam. Kad je vidio odoru i ma, njegova je odluka nala rjeenje. Kakva plemenita ljudska dua. Ide svjesno u smrt za Ivana i za vas. Zasluio je doista spomenik. A sada idite i pobrinite se oko otpreme njegova tijela. Vau u elju ispuniti. Da, tako ste rekli kad sam vas molila da sprijeite dvoboj ree ona gledajui u njegove velike udno neprozirne tugaljive oi. Ve tada ste donijeli odluku da sebe izloite za prinev ivot. Sebe dati za prijatelja to moe samo velika ljudska krepost i prava odanost. Sauvajte je princu do smrti. To u izvriti, pleme:-i ta gospoice. Glas mu je bio odluan, a tugaljivi pogled miran. uro je spasio kraljevstvo! I mnoga srca od oajne tuge. rtvovao svoj ivot za princa, za njegovu majku, vau majku i za vas. Kakva velika plemenitost. A vas je sudbina odredila da bdijete nad prinevim ivotom, o emu ovisi srea nae domovine. Toj u sudbini sluiti do smrti. Dakle, ostajemo saveznici i prijatelji za princa i domovinu. Upamtite jo ovo: rekla sam kralju da je Alfonzo naao nas 137 l dvoje zajedno, a princ je doao nakon toga. Ree li Alfbnzo da Je naao princa sa mnom, potvrdit ete moje rijei?

Sto vi kaete to je istina. Ova je opreznost potrebna, zbog mene. Znam da kralj jbudno motri kome princ poklanja i najneznatniju panju. Pouzdajte se u mene. ^ Pouzdala sam se u vas kad jo nisam imala bjelodanih dokaza vae vjernosti princu. Od danas moja vjera u vas nema ranica. Ni moja elja da izvravam vae naloge! .1 Nije odgovorila. Zaudio ju je pogled njegovih oiju, crnih i neprozirnih, kao duboki mrak u grobnici u kojoj je provela no. Princ dolazi upozori ona i okrene se. Zaboravljajui sve drugo oko sebe, princ je sada mislio samo O onom to se desilo Gordani. Grozno je nedjelo poinio Alfonzo prema vama u samostanu, Gordana. Damir je pohitao gore da mi sam dojavi to je "bilo. I to je spasilo njegov ivot ree ona. Zaboravite, dakle bol koju vam je zadala ova nesrea odabravii drugu vama -dragu rtvu. Moram poi, .visosti. Kralj vas oekuje. Gordana, jo jedno pitanje: zar niste uli rogove kojima smo vas zvali i Damir i ja? Koliko smo vas dozivali. To je ve historija, visosti. Meni je sadanjost, Gordana! Onda mi iskaite svoju naklonost i poite. Kralj nas od-vie promatra. Dobro, idem zbog vas, Gordana! Ali bio gdje mu drago, poslat u vam Damira s porukom. U redu, visosti, a sad: zahvalite se za svoj ivot mrtvome i Damini. Ona poe k vojvodi. Pun boli promatrao je princ kako kraljevski ljudi nose onoga ije su grudi primile smrtni ubod mjesto njegovih, mlaih, poletnih. I pobjee pred tim pogledom kralju koji je nareivao Or-banu: Kad stigne na Medvedgrad, najprije ispitaj je li Enriko razglasio prinevu smrt. Ako nije, onda ne treba da se to priopi poslanicima i drugim naim gostima. Samo najavi krajjki i dodaj da je svim srcem oekujem na Griu. Neka doe dolje itav njen i moj dvor, osim gostijp, poslanika i posluge koja im je potrebna. Oajniki oekujem kraljicu, raskriljenim rukama. To reci do slovce. Kralj sjedne na konja, a dotle su mrtvoga na nosiljkama spletenim, od granja privezali na dva konja i krenuli na Gri. "IMAM TB, KATILINAU _ Zatvarajte iva vrata! Oklopnici, na pragove mojel Sve u5i koje se priblie mojim vratima odsijecitel Kraljeva zapovijjL1 grmi dvoranom poput lavlje rike u u SkJ!m ^"stigao iz Medvednice u palau, zatvori se " Varadi-jem u svoju radnu sobu i poluglasno gnjevno prozbori: Kartaga! Moj sin njihova Kartaga. A oni su Rim, pravedni Rim koji ima pravo razarati gramzljivu Kartagul ekajte, ubojice! Rim sam ja, se sam ja, i odmazda sam jal Jest, Kartaga je pala, jer Kartaga su oni! Sva krv jurne u kraljevo lice. _- Velianstvo! Smirite se moli VaradL Nesrea vas je mimoila. _ Udarac je pao! Udarac bodea uperen u grudi mojega sina, nasljednika ino, prijestolja, pogodio je drugog. Ali udarac je pao, ja u ga uzvratiti. I taj nee promaiti. Tako mi krune i ivota, nee! Njegove irok" i izboene grudi, nalik na oklop, diu se i sputaju. Koraa po sobi kao da gazi po glavama neprijatelja. Sve se u njemu talasa, a misli mu jure pod naboranim elom hitrinom razgoremii munja. Odjednom se nasmije, velike mu se usne nakrive i ruke uzdignu kao da nekoga hvata: Imam te, Ki i Varadijcv pogl<. zadri se na njemu. Velianstvo, neka mi dopusti, ne shvaam to. Mi znamo da je Kaiilina bio rimski graanki, koji se urotio protiv svojeg grada, svoje drave,

Jasno je zlokobno se podsmjehuje kralj. I da ga je konzul Ciceron raskrinkao... Da, raskrink , I dokazao mu urotu protiv drave pisanim ploama i peatima kojim je Katilina izdao Rim tuinu. Jest, jest, dukiv^^ Ima li vae velianstvo dokaze takvoj uroti za Alfooza? Alfonza? Ne mislim njega! Dakle, neko drugog nazivlje velianstvo Katilinom? Nekog dru^ tako je. Uistinu, jo manje razumijem nastavi kancelar Iznuujui kraljevo prizna:. dok mu je itava unutranjost drhtala radosnom slutnjom da je to kraljica. Kralj je posegao u unutranji haljetak. Tiinom zaute per-gamene. Kancelarov pogled upio se u zamotak to ga je kralj izvukao ispod i-iijetka 138 ujte me, Varadi, paljivo. Upravo prije kraljiinog dolaska digli ste strahovitu optubu protiv nje da podrava vezu s mojim urotnicima, s Banfijem i drugovima. Jesam, velianstvo. Znai li to urota protiv moje drave ili ne? Da, samo dokazi!? Dakle, evol Tu je Katilina! Tu su dokazi. Nisu voskom ispisane ploe starog Rima niti rimska tinta koja se mogla oprati. To je papir pisan crnilom to upija. I baci na stol dva pisma. &iUj Vaa optuba, Varadi, obistinila se. itaj tel ^t<i Varadi uzme obje hartije i ogleda ih, a kralj razjasni: Ovu prvu uhvatio sam predveer prije lova kad mi je pao u ake glasnik iz Budima. Toga uva Radulo u zatvoru. Ovu drugu poslao je Enriko danas biskupu Osvaldu. I vi ste ga vidjeli. I njega uva Radulo. itajui, Varadi je jedva prikrivao radost. Ovo otkrie smatrao je preokretom svega zla protiv kojeg se borio javno u lice kralju i tajno s prognanikom esmikim. Kad je proitao, pogleda u oi kralju: Da, velianstvo! Uhvatili ste svojeg Katilinu! Sad vie ne strepim za sreu vaeg velianstva i sigurnost naeg kraljevstva. Sad u ja sam progoniti Katilinu, istim oprezom kao Ciceron, ali ga neu kazniti istom kaznom. On je svojeg Katilinu dao pogubiti, ja u svoga zarobiti, muiti, igrati se s njim, kao to se jastreb igra s piletom. ujte sada: Baka i Filipec otili su pred sina ferarskog vojvode i ne mogu nam biti od pomoi. To bolje. Zato? Mislim da je uvijek bolje ako se velike tajne povjeravaju Sto manjem broju ljudi. To nije loe. Dakle, ujte: zavjeru u kazniti, a vi izvrite to naloim. Vjerujte, hou! Zaposjednite sve putove u Napulj. Jo veeras. Nijedan glasnik ne smije ui na Kaptol ni na Gri da ga ne uhvatite. Nijedan glasnik ne smije ostaviti ovaj grad da ga ne pretraite. Sve vijesti treba pohvatati. Sve, pa bile one od samog palatina, mojih roaka, mojih najvjernijih! Ovu sam odredbu teko ekao, velianstvo! Nadalje, sutra u zoru neka je itav dvor opremljen za put. Velianstvo, malo je teko tako hitro, ali bit e spremno. Ubijenog uru valja odmah poloiti u lijes, vrsto zabiti i poloiti u istonu kulu. Neka ga uva jaka straa. Nitko ne smije otvarati lijes ni onda kao bi to zatraila kraljica. Ne vjerujem da e je spopasti ta elja, ,UMoj sin neka ostane za sve mrtav!

Varadijev upitni pogled zuri u kralja. _ Odveo sam ga gore u zapadnu kulu. On je, dakle, mrtav. __ Jo ne mogu shvatiti to hoe velianstvo s tom odred1 2elim kraljicu maknuti s Gria. Odmah, a za to mi prua povod samo prineva smrt! Razumijete? A kamo e princ Ivan? _ On ostaje ovdje na grikom dvoru nevidljiv. Da mu ne bude uskraeno svako kretanje, moe izlaziti nou u odori oklop-nika. Zato e svi oklopnici nositi sputene vizire. Princa e uvati Hrvati: Lovro Iloki, Damir i Berislavi. Vi pogazite sa mnom i s kraljicom u Viegrad. _ Zato elite njezino velianstvo povesti onamo? Jer Katilinu hou dobiti u ake. ujte i pazite sada to kaem: im uemo u grad, hiljadu oklopnika, jo vie, dvije hi-Ijp-le tajno e opkoliti Viegrad s kopna i s Dunava! Vi ste zapovjednik te opsade. A vi, velianstvo? Kad svi uu u Viegrad, ja u se jednostavno izgubiti, ostati izvan grada. Saopit ete kraljici da se otkrila zavjera protiv nje pa je morate uvati. Razumijete U? Da, velianstvo. Ne elim da mi kasnije napuljski kralj togod spoitne, a nikad se ne zna kada u i gdje trebati njegovu sklonost. Samo to kraljica nee vjerovati. Odvie je pronicava, a da ne bi znala koliko je mrze u itavom kraljevstvu. Svejedno, vjerovala ili ne, ona e biti opsjedana pod tom izlikom da nitko ne dozna kako je kralj Matija zatoio napuljsku princezu. Dakle, ona ima da bude zarobljena, odrezana od svojih saveznika, a mojih maarskih neprijatelja. Meutim, danas, i sve dotle dok ne stignemo u Viegrad, ja sam bolima uniteni otac i njezin njeni suprug! I ne sumnjam, niti to istraujem. To je stupica! Tako je. Meutim, kad u Viegradu kraljici saopite zato je opsjed^ma, predat ete opsadu u ruke Orbanu. U nj se mogu pouzdati kao i u vas. Tada me slijedite. Obojica idemo na Gri. Odavle u vas poslati s Lovrom Ilokim najbrim putem u Milano da ondje zastupate princa na vjenanju s Biankom, a dotle pripravljam ovdje stalee da princa proglase prestolonasljednikom. Hrvatski sabor to eli pouri se kancelar odvano spomenuti plan koji su skovali u remetskom samostanu, pa jo dodaje: Poznato mi je da je to vrua elja hrvatskog malog plemstva i graanstva. ~ Hvala vam, Varadi, na toj vijesti! 141 I on ga uhvati za ruku. Gledajui svojeg kralja, preleti mu mozgom misao: "Ova ista tvoja ruka ove bi me noi bila bacila u tamnicu da si mogao uti tajni dogovor u Remetama. Kako se brzo lome niti kraljevih odluka koje upravljaju historijom.c to jo razmiljate? O Alfonzu. Kad prijee prag ove palae, dovedite ga k meni. Dakle, sad idite. Ili, ekajte josi Obiao je sobu razmiljajui. Kod drugog zaokreta pogleda Varadija. Onaj tamo, mrtvi, ne moe mi nita rei, a ipak njegova prisutnost u mojem kraljevstvu govori... govori zagonetno! Od tolikih dogaaja nisam jo dospio da mislim o toj zagonetki. Puteni na Gri pokuavao sam rijeiti. Zato je doao u ovu zemlju? to kaete vi? Velianstvo dri da je uro poslan da vidi princa. Mogue je njezina milost, njegova majka, u Napulju poeljela saznati kako joj ivi sin? Bi li uro tako lako ostavljao svoju gospodaricu?

Kancelaru bude u prvoj polovici trenutka ledeno u dui, a ve u narednoj polovici rastopi ledeni strah osjeaj trijumfa. Sve se, eto, promijenilo! Kraljica je skinuta s upliva i vlasti. Kraljica urotnica! Ona Katilina! I kancelar prihvati spremno kraljevu misao, to spremnije to kraljev glas i oi nisu pokazivale oekivani bijes kad je spominjao urinu gospodaricu. Da, velianstvo. Nije lako rijeiti zagonetku urina povratka. Ferante "nju" ne bi putao iz svoje zemlje. Prema tome, mogla je samo utei, unato golemoj zapreki! Kau da majino srce ne poznaje nikakvih zapreka. Zadao sam kraljevsku rije da se nikad nee vratiti i tu kralj grubo podigne glas: Tko bi pregazio kraljevu rije, taj vrijea velianstvo. Velianstvo ima pravo, pa oito zagonetku nismo rijeili ispravno. Znam samo to da majka princa Ivana ne bi prela preko vae zadane rijei. Kako je onda taj uro dospio ovamo? Njegov trag vodi me u sumnju ponavlja Matija. Sumnje su opravdane, a kad bi i imale najmanju sjenku mogunosti razjanjenja, emu sada time muiti svoju snagu kad ionako niste vie vezani nikakvim obavezama prema Katilini! Ali svojem ugledu pred svijetom i ugledu svojeg sina to sam duan naglasi otro. Ne elim ljude podsjeati da budui kralj ima majku graanskog porijekla. 142 _ Uzvien i gospoa sigurno ne bi nikad pruila povoda da to sjeanje oivi, ni onda kad bi se pribliila granicama vaeg Kraljevstva! , Ona za to nema sredstva, a kralj Ferante nije lud da joj posudi zlatnu koiju i napuni kesu dukatima! Ako se ona ipak pribliila mojoj dravi, onda bi je u tom samo mogli poduprijeti urotnici. Izdajice moje, izdajice kralja i kraljevstva. Razumijete li? Razumio je i osjetio da je ova stvar odvie opasna tema, jer je kraljevo miljenje o tome ograeno nerazruivim zidom. I zato oilLiri da promijeni razgovor. To mu je brzo polo za rukom jer je pogledom na prozore odmah skrenuo kraljevu pozornost na ulicu. to je? Kakva je buka vani? upita Matija. I obojica pUL+Ose k prozoru to se otvara na Dverce. Svjetina se okuplja pred palaom, ene plau, a muki viu raspaljenim bijesom: Ubojicu nam dajte! Ubojicu hoemo! Ubojica ostaje u mojoj osveti tiho e kralj pa ode od prozora. Velianstva, narod sve vie grne. Tamo dolaze plemii iz, jueranjeg lova. Strahovito su zaprepatena lica. To bolje po Ivana. Dignut e ga do neba kad doznaju da je iv. Uistinu, nema vjernijeg naroda od Hrvata. Osjeaju dobrotu i plemenitost Ivanovu i zato su mu potpuno odani rekao mi je jednom esmiki. Ova opasna izjava nije ovog asa proizvela nikakav dojam. Ni bijes ni znak milosti. Varadi nije imao odvanosti da nastavi. Kraljeve misli okupljalo je neto drugo, pa kancelar zatvori prozor. Kralj ga zaustavi nenadanim pitanjem: Zato se Nikola Brezovaki tako dugo ne vraa s puta? Da, dugo ga nema, bit e da su putovi loi. Ali, velianstvo, hitim izvriti vae zapovijedi prekine kancelar nabaenu temu, pa izie. Kralj je ostao sam. Bacio se-na stolicu, podupro laktove, ruke mu zahvat iju bujnu kosu: Nevjero! Nevjero! apu mu usne iskrivljene gorinom. Gore u kuli grike palae naslonio se o zid Damir. Princ sjedi na stolici spusUii glave. Nikad uro ne bi doao na Gri da ga nije poslala moja majka. I ja sam u to uvjeren potvrdi Damir.

143 i Jedan ubod u njegova prsa bacio je u grob njezinu poruku. Za male stanke mladi se princ uznemireno digne. Otkad sam na Griu, osjeao sam njenu blizinu. U tim zidovima, u ovim savskim poljanama, tamo u vrcima stabala i u tebi, Damire! Potresen ganuem, ovije ruke oko vrata svojeg dragog prijatelja. Slutim da e se ova vrata otvoriti i pojaviti moja majka. Ona bi umrla za mene. I ti si umro za mene, ti si umro, makar je otrica probola uru. On je spasio od smrti dvojicu: tebe i mene! Koliko u srcu imam zahvalnosti za tebe. Zgrijeio bih tbi i prijateljstvu da tvoju zahvalnost pri-mim sam. Jo je netko pridodao mojoj odanosti svoju. I rekao je: "Zadajte mi rije da ete sprijeiti taj dvoboj po svaku cijenu!" ,^ Tko? Lr Drhtaj tvojeg glasa odaje tvoju slutnju... Gordana! Princ obujmi Damirova ramena i usklikne: jtA Gordana je tako govorila? -,., I pri tom sam joj u oima vidio strepnju za tvoj ivot. .". Veliki Boe! Ona, dakle, ipak... sc Ljubi te. Ona ljubi mene! Mene! Ne, neu da kanjavani Alfonza. On mi je otkrio preveliku sreu. Danas je veliki dan, najvei dan mojeg ivota! Blago meni! Netko se uspinje stepenicama upozori Damir. Uutjeli su. Netko oprezno zakuca. Otvorite! Kralj je. Damir otvori vrata, pokloni se i izae da ih ostavi same. un je on izaao, kraljeve ruke posegnue za Ivanovom glavom i privinu je k sebi, ali nije rekao nita. Princ iskoristi kraljevo ganue: ci uro me spasio smrti, oe! " .;, ;j Dobro, dobro. :.; if. Je li ga poslala moja majka? To zna samo on. ; Oe moj, obeaj mi da u vidjeti majku, f-k>;~ t~~ Kako da ti obeam to ne mogu ispuniti. Daleko je. Zar nije ovdje? Ne. Nije. Ne moe biti, ali pusti to. Brige me more, velike brige. Trebam mira, sad je opet sve dobro. Bit e sve dobro! Sutra odlazimo, kraljica i ja svi! Zakuni mi se da nee izii iz dvora dok se ne vratimo. Sluat u, oe. Gori. 2ega je tu velika! Kralj poloi ruke na prinevu glavu. Neka ti donesu svjee vode. Neka te posluuju Radulo i Damir. ....- , ,...,.." Opet je tjeo kraj sina i ponovno ga upuivao kako se ima vladati i ekati dok se on ne vrati na Gri. Onda se Damir vratio nosei oklopnike odore i koplja. __ Tako. Ovako moe sii u noi, a danju moe spavati. neu moi da se s tobom oprostim jer bi naslutili da se nalazi u kuli. Ne otvarajte nikome osim Radulu i vojvodi Ilokome. Zbogom, sine! Zagrli ga. Onda poe vratima. Tu stane i okrene se: ^ Ne smetni s uma moje elje. Damir zabravi za kraljem vrata i apne: _ ini mi se duboko je ganut. _ prvi put ni j c- bio grub kad sam spomenuo majku. I zagrlio me kao nikad dosad. Danas je veliki dan. Dua mi se iri kao da se sprema primiti veliku sreu. t Ve je donosim. Gordana te pozdravlja! :, , "v "f , Vrelom kretnjom zahvati Damirovu ruku: :. , ... Govorio si s njom? Sada? Dolje?

Doekala me i zamolila neka ti isporuim njen pozdrav i molbu da ne ispituje kralja o urL Da ne ispitujem? Zato to poruuje? Rekla mi je ovako: "Ima pitanja koja bivaju optuba." Kome? I ja sam tako pitao, a ona odgovori: "Gospodine Damire, Burina smrt ne smije ugroziti sigurnost one kojoj je sluio." Princ s tolikom strau skoi uvis da se pod njim stropota-la stolica. Gordai i zna! Ona zna! Damire, reci joj, na koljenima je molim samo za jednu rije utjehe. Samo rije gdje se nalazi moja majka. Znam da je blizu. Gordana e imati smilovanja sa mnom. Upitat u je. GLUMA NA POZORNICI 2IVOTA A dolje u dvoru uurbano se spremaju za putovanje. Dvorski metri Orban i Berislavi uzlaze i silaze stepenicama, nadgledaju i odreuju. Varadi prolazi trijemom i oekuje kraljiin dolazak s Medvedgrada. Preko zidina dopire u dvorite vika grikih graana to trae ubojicu svojeg princa. Odjednom vani bude tiho. Varadi nauli ui. Straa s gradskih zidina zatrubi u znak da se kraljica pribliava. Kancelar se pouri trijemom, ue u hodnik i otvori vrata kraljeve odaje. Na-e ga gdje sjedi uz stol nagnuvi glavu nad srebrni tanjuri s tuenim paprom. 10 Gordana I Velianstvo! to radite? usklikne Varadi. Pravim suze! Tako rade moji glumci iza zastora kad tnbft da izau pred nas zaplakani! I udiui Ijutinu papra, kraljevim se nosom kliu suze. Njezino velianstvo ve je stiglo. uo sam trublju. Buka graana je zanijemila. To je loi znak za Katilinu! Je li? utnja ima orkanski urlik. Radulo, ovaj papar spremi u kesu, trebat e mi jo mnogo suza do Viegrada, moj starce! Dvoranin otri. Varadi pogleda kraljeve crvene oi, ali se povue u pozadinu. Vani se ulo Beatriino uzdisanje. Kralj spusti glavu na stol i ree: Predstava poinje! Na vrata koja je otvorio Orban ue kraljica. Plavi joj eir ne pokriva lice. U pozi skamenjenosti gleda ona kralja i vikne napola oajno: Boe! Zar je istina to, Matija? Grozna istina! Izrekao je to klonuvi. Ona mu pritra i ogrli ga. Za ime boje, to je kao propast svijeta. Ne! Ne vjerujem! Ne mogu vjerovati da je Ivan... i pokrije lice jecajui. Varadi stoji stisnut o zid, zapanjen od njezina plaa. Ona opet podigne glavu. Oi su joj pune suza. "Kao da i ona nosi sobom papar?" pomisli VaraL Kralj joj okrene alosno lice. Moj suprue! zajeca ona. , Njegove ruke obaviju se oko njezina struka. Beatrice! Ne ostavljaj me! Nikad mi nisi bila potrebni" Ja... Ostajem uza te, moj nesretni suprue. Zaklanjao je sputenu glavu na njene grudi, a ona mu gladi kosu. Onda se opet otvore vrata. Vani su stajali kardinal Frances-ko, njegov brat Giovani, Izabela, milanski poslanik Marcelo i Galeotti. Upropatena i blijeda utri Izabela. Beatrica, je li mogue da... on... Izabela, sirota moja! Idi! Suspregni suze, neka nitko ne ulazi. Ni braa moja, nitko. Odvie je bola. elimo biti sami Mlada djevojka zadahtana plaem odlazi i zatvori -vrata, a kraljica zalomi rukama.

Boe, kakvu si mi nanio nesreu. Sad kad sam ga prigrlila kao majka, kad sam ga htjela uiniti muem svoje sestre, sad si mi ga oteo! Onda podvikne ogoreno: Varadi! Uhvatite Alfonza. Taj nitkov platit e pa da je sto puta kardinalov neak! Neka bude prokleti .. ,. "Ova nosi sa sobom i riku topova" pomisli Varadi i pokloni se pitajui: _ Ima li, velianstvo, jo kakav nalog? Tko da jo sada misli odvrati jecajui. Sto da vam naloim ? _ Njegovo velianstvo odredilo je da se sutra o podne krene s uzvienim pokojnikom u Viegrad. Sto je kralj odredio, to je dobro. Smijem li narediti da se oprema vaeg velianstva spremi u sanduke? _ Da, odredite i pokrije lice rukama pa se spusti na stolac. Beatrice moja! uzdigne kralj glavu, a Ue mu je iskrivljeno oajem. Budi jaka barem ti! Idi! Odreuj neka je za sutra sve spremno. U Viegradu emo ga poloiti na poinak, a krivcu suditi! Neka mu se sudi kao zloincu! klikne ona. Zasluuje to. Idi, Beatrica, uzmi u svoje jake ruke sve. Zapovijedaj, odreduj, ja ne mogu! Varadi neka svri zapoeta pisma. Idi, sve prepi ;-um tebi. Opet ga zagrli, pa onda plaui napusti sobu. , tf. Varadi stoji uza i : i ne usudi se maknuti. ; ^, " Kralj se obazre k njemu. Dakle, tko je od nas dvoje bolji glumac? To se zbilja ne da prosuditi velianstvo! Svakako kao gluni IL pobrao bih vie pljeska nego kao kralj. A to kaete, nije li to divna zamka? Odmah je pristala na put u Viegrad. Sad ve eli blizinu svojih saveznika. Vrlo dobro. Joi treba da glumim do Viegrada. Dotle moram vraki da se izmuim. Danas moram izdriti sve do noi. Sunce ve ide na zapad. Recite stolniku neka se prostre veera za svu kraljiinu pratnju i sve njene roake. Moji gosti, moja pratnja neka jedu posebno. Neu da se cerim pred mojim prijateljima. Lovri i vama treba dati kriomice veeru u vaoj sobi. Pred njima ne biste smjeli u toj alosti ni dotad jela, a da ne posumnjaju u vau odanost prema meni. A milanski poslanik? Vidio sam ga as prije u hodniku. . Taj nam nije trebao ovdje. Sad moram s njim govoriti, Pnmiti njegovu suut i jo ga moljakati da ne alje vijesti u Milano dok mu m: dadem svoje pismo. . Grof Marcelo posjeduje venecijsku lukavost Stoga mu ne recite nita, velianstvo. Neka alje slobodno vijesti u Milano. ^Jegov glasnik nee ostaviti Gri, zato sam se dobro pobrinuo. Ako mi jamite, onda neka je na vau. Dakle, kod vee-c samo kraljiini j^udL To e biti krasne v^rminel Neka nikoga 10 l l ne putaju k meni, osim moje mile ene. Neu da svoju glumaku vjetinu troim bilo za koga. Kancelar izae. Kralj se zakljua u svoju sobu. A Beatrica je prola hodnicima, dvoranama, trijemovima, neka svi vide njene zaplakane oi. Njeno mramorno elo ne pokazuje nijednog napora, samo su joj obrve nabrane. Stupa dostojanstveno, polako. Ljudima se ini da se preko leine uspinje na vrhunac. Svi dvorani, njena braa i milanski poslanik, gledaju njenu bol i ute povueni, nepomini. Kad je ula u svoju udaju, brie suze i dade pozvati brata Franceska. Uao je i stao pred njom, delikatan u dranju i u utnji. On

da ga tiho upite: ,,,. Jesi li ti znao, Francesko? to to misli, sestro? . .. ^ Da se Alfonzo bije s Ivanom?, ^ ( f" ,"? u " K}T Nisam znao. L. .?." j^i.1 ? ,,! .J Skidajui svoje visoke rukavice, odbaci fo"..^.^. ,,.<[, ( Strana glupost! ""-,::. Da je Ivan pao? t Ps. ^v Moda i to. " " ali? zaudi se kardinal upiljivi u nju znaajan pogled. Vidio si kako su nas doekali griki graani na ulici, ak i plemii. U svakom njihovom pogledu, lei optuba, ,.., .. M i L & r V>c"> ... A u kraljevu? Neiskazano pouzdanje i ljubav. Onda, ega se boji? Mramorno bijelo lice izbrisalo je svaki trag pogledom istrauje crnoputo lice svojeg brata: Imam li se uope ega bojati? V.~. Sama si naglasila sumnju ovih ljudi. :, Francesko, treba da smo nacistu: kakve su tvoje-. ttze s Alfonzovim inom? ,,;, Sestro, ovo pitanje nema opravdanja. Moda ipak. Jednom sam ti govorila o svojoj osnovi s ovim kraljevstvom. Kad si me opomenuo da diplomacijom neu maknuti Ivana i ostvariti svoje napuljske osnove, onda sam ti rekla: .Radi to dri da je najbolje!" Samo elim znati: je li dosadanji dogaaj posljedica mojih rijei? Uistinu, Beatrica, ne Shvaam tvoju zabrinutost. Ti nita ne zna niti si. znala. Princ je izazvao Alfonza na dvoboj i pao je u borbi. Onda je sve dobro: samo sam to htjela uti! Gdje je Al-fonzo? Ne znam. 148 sam nalog neka ga uhite. Isporui mu da je to samo aoko. Sutra putujemo u Viegrad. Ja u ve od kralja ishoditi da ea odmah puste na slobodu. Moram naoko da ga proklinjem i kaznim, ba ja! A sad treba da idete kralju. __ Zato nas nisi pustila unii odmah? Da iskuam je li kraljeva prijaznost prema meni samo zbo< vae prisutnosti. No, kad smo ostali nasamu, bio je sav predan meni. ak mi je prepustio sve odredbe, svu vlasti Znat u je iskoristiti! Giovanu reci neka se kralju baci pred noge, neka se ne mie od njega i neka plae. Razumije? Izabela e ionako plakati. Lijcvat e suze kao iz prelomljenog oblaka. Francesko! Ovo je kraljevstvo nae! I oni se zagrle. Francesko je njeno poljubi. Ona se ipak brzo ispravi iz zagrljaja: _ jo me neto uznemiruje. <Jrof Marcelo udno je zamiljen, promatra me neobino, kao da neto sumnjii. Opazio sam i ja... Poalji mi ga. Vrlo je vano kakve e vijesti poslati. Nai neprijatelji u Milanu SU na sumnjama. Odmah u dovesti Marcela. Beatrica poe k zrcalu. Otare s lica rumenilo i nalii ga bjelilom. Pod oi metne tamne boje. Komorkinja donese dugi rubac od crnih ipaka. Njir pokrije svoju kestenjastu kosu i spusti neto crnih ipaka na mramorno bijelo elo, samo toliko da se ne dotiu obrva. I onda se zagleda u zrcalo istraujui izraaj svojeg lica. Umirena l zadovoljna sjedne u naslonja. ekala je. Isped vrata ula je bratov glas: :IU ! Smije li ui grof Marcelo?

Tihim glasom je odgovorila. Grof Marcelo ue sam. Neka znatieljnost lebdi mu na licu. I dranje mu je povueno, plaho, nesigurno. Gledajui Beatricu. blijedu s tamnim podonjacima, crnim ipkama na blijedom elu, zastao je pred njenom tugujuom ljepotom, alosnim je pogledom zaokruila njegovu pojavu: Marcelo! Protrnuo je od vlastitog imena to s njenih usana zvui gotovo molei. I priao je blie. Kraljice moja! Straan udarac. Odvie straan, za mene dvostruko koban. Za vae velianstvo? U njegovu upitu bilo je mnogo nehotino priznate sumnje. Pristupite blie! til D5.ui stao Je posvema uz njen naslonja. A ona je spusta oi k, zemlji i zapoela turobnim glasom: l Onu veer, vi znate, kad nas je kralj tako nesretno zatekao u grimiznoj dvorani, razotkrila sam vam svoju duu. Priznala sam da moj ivot ovisi o razvrgnuu prineve vjeridbe s Bian-kom. Je li bilo tako? Da, velianstvo odgovori on plaho. Tada ste me pitali: zato moj ivot ovisi o razvrgnuu ove vjeridbe? Nisam vam htjela priznati, a sad vas pitam: slutite li zato sam strepila zbog te vjeridbe? Ne velianstvo. Zbog princa! Da, zbog njegal A znate zato sam princa poela ljubiti kao sina? Ni to ne znam, velianstvo... Jer mi je pristupio kao roenoj majci, bacio se preda me na koljena i zaklinjao neka sklonem kralja da mu dade donu Izabelu. Poslanikove lice se vedri, sumnje se kolebaju. Da, uinio je to prije nego to se dao na put u ovaj grad. Njih dvoje, princ i Izabela, zakleli su se: ili e biti svoji, ili polaze zajedno u smrt Da, da, moj Marcelo! Strepila sam od pomisli da kralja zatee strahoviti udarac, da mu sin sam digne ruku na svoj ivot! Ali neu da se inim boljom nego to jesam. Strepila sam isto tako, moda i vie, za Izabelu, svoju polusestru. Vi znate kako se naa aragonska dinastija u svoj obitelji iskreno ljubi. Umrla bih da je Izabela bila rtva ljubavi. Zato sam eljela da se vjeridba razori. Njen glas zvui poput tugaljive pjesme i uvlai mu se u duu kao sunana zraka u tmini, rasprujui tajnu sumnju to ga je zaokupljala od asa kad je saznao za nenadanu prinevu smrt Shvaate li sada, Marcelo, kakva je nesrea za mene ovaj grozni dogaaj? U prvom asu sam mislila da je poinio samo-ubistvo, ali odmah su mi rekli istinu. Osjeam elju da Alfonza maknem. Razbio je sreu moje Izabele. Razorio moju nadu da u u princu, kad uzme Izabelu, posjedovati dragog sina. Shvaate h to, Marcelo? Kraljice moja, nitko ne shvaa kao ja, ali vi to morate objasniti itavom svijetu. Svima, neka istina potamni sumnju izree on svim arom svoje elje da je zatiti. Tako? Sumnje? Kakve sumnje? i pogleda ga namjetenim iznenaenjem. Prestraen zbog svojih rijei, smetenim pogledom traio je ime da izbrie uinak svojeg nepaljivog otkria. Kraljice moja, ima ljudi koji misle da vam je drago to je princa zadesila takva nesrea, ali tu sumnju valja izbrisati. Dakle, moji neprijatelji pronali su neku sumnju? Hvala vam! Ja u danas kralju otkriti nesretnu ljubav njegova srna i moju veliku brigu da ga spasim samoubistva i usreim njega i moju Izabelu. A sada, Marcelo, moramo se rastati. _ Dakle, sni vaeg roba lee s princom na odru? <.;> _ jo i vas da izgubim? upita ona naglaskom koji Je u niernu budio nade. J __ Kraljice! ekam jo uvijek i ekat u...

_ I doi ete kad vas ja zovnem? To pitanje baci ga na koljena. Zaboravio je na smrt, na sebe i dvor i sloi se pred njom kao rob na galijama pa strasnim usnama upije put njene bijele ruke. _ Suspregnite se, tedite me! Jedini prijatelju moj, upozori ga tiho pa brzo ustane apui mu: _ Svojim u neprijateljima jo danas baciti oruje. Neka saznaju istinu. Tu zastane, pa zabrinuto pogleda poslanika. Istinu e saznati moji prijatelji ovdje. Ali oni tamo? Oko Napulja? U Milanu me ne vole. Tamo e me obasuti najcrnijim objedama. Moda e priati i to da sam zaplesala na glas prineve smrti. Ne! usklikne Marcelo svim arom. Njima u ja rei istinu. Rob e braniti svoju kraljicu do zadnjeg daha! Izvijestit u u Milanu sve to ste mi rekli, i svi poslanici neka iz mojih usta saznaju istinu. Izbrisat u iz njihova mozga sumnjiave misli. Osjetivi da je pobijedila, nadari ga toplim pogledom i jo toplijim rijeima: Sad vidim da me uistinu ljubite. Koraknuo je prema njoj rairivi nehotice ruke, ali ga ona zadri kretnjom i tihim povikom: Oprez, Marcelo! On se povue. Smirite se. Na as e doi, Marcelo, do vienja! I skupivi skutove svoje tamne haljine, ona brzo izae u pokraj nu sobu. Poslanik poravna kosu. Obrie znoj sa ela i pouri se iz sobe to je sva mirisala jakim mirisom ljubica. Gotovo je istrao na trijem. Tu ga doeka njegov mlai neak Strozzi. Marcelo ga uhvati ispod ruke i povede u dvorite. Ona je nevina. Svi je sumnjie. Gotovo i ja, ali ona nije kriva prinevoj smrti. Obratno. Nikoga Alfonzo nije toliko zavio u crno kao njenu boansku glavu. Da si je vidio: prava boica tuge. U onoj crnini i tuzi ispjevao bi besmrtne sonete. Potenja mi, ujae, nisam slutio da je ljubav tako strahovito ludilo, ali kad vas ugledam, sve me strah, Ludilo? Moda ima pravo. Ljubav je ludilo, inae mu ne oi mogao da poini ovo, pa i najgore. - Najgore? zaudi se mladi. Naas uskrsne u dnu due mladog poslanika grinja savjesti og njegovih ina kojima je izdao svojeg milanskog vladara raQeci protiv prineve enidbe. Ali ubrzo zanijemi njegova savjest od zvukova njenih rijei i topline njezina pogleda to Jb je ponio iz kraljiine odaje. Sad je sve rijeila smrt. Pa ipak, teta je za mladiev ivot! teta je najvie zbog kraljice i njenih osnova. Vi ste danas ovdje jedini ovjek koji ne okrivljuje Bea-tricu. Vjerujte, kad za ovu smrt dozna ovo kraljevstvo i sva Italija, nee biti ovjeka koji nju nee smatrati nevidljivim ubicom. Ne moe! Ne smije! Doi! Odmah u otposlati u Milano svojeg glasnika da tamo zatrubi itavom svijetu svu istinu. Doi, pisat e izvjetaj. Kazivat u ti u pero. Po dvoritu su pale sjene predveerja. S kule na Dvercu tugaljivo romore zvukovi malog zvona. - I no se zavukla u kraljevsku odaju i u kraljevo srce. Tmine mu je trebalo, potpune tmine da sakrije osvetu kojom je sik-talo itavo njegovo bie. Osvetu, odmazdu za onaj jedan jedini as kad su mu donijeli vijest o smrti srna i kad je morao gledati razvaline svih svojih snova. I tek sad razabire kako bi bio jadan, bespomoan i goloruk da sada ne lei tamo u lijesu onaj koji je primio udarac namijenjen njegovu sinu. "A sve to skrivala je ona. Dakle, u tom je bila skrivena ta njena nagla promjena prema Ivanu, njena nova ljubav tako vjeto hinjena. Kako je one veeri zelenu palmu stavila na svoje mramorno poprsje. Jednom je rukom drala palmu, a drugom

je skrivala bode. I sve tako dobro uvjerljivo prikazano. Htjela je sinu mojem biti majka! A meni! Zar je bio laan svaki dodir njenih bijelih oblih lakata to ih je savijala oko mojeg vrata? Zato to? Zar la? La za krunu? Zar uistinu nisam bio toj eni nita drugo nego kralj iju je vlast ljubila? A mu? to je bio mu? Nosilac krune iji je sjaj hvatala svojim mramornim ramenima, pod iji je sjaj sklanjala svoju lijepu glavu. Ima li srca u toj mramornoj eni? to sam ja bio njoj? Zato se danas to pitam, zato tek danas?" Odgovora nije naao, nije htio da ga trai ili nije mogao jer je opet gledao sliku blijedog lovca s crnom vijeu. "Kakav bi bio jadnik da sam ostao bez nasljednika? Zato ona hoe da nema nasljednika? emu se bori protiv njega? Zato ga ona eli skinuti s prijestolja? Zar zato to se ona nada dati nasljednika? Zar bi to moglo biti mogue nakon deset godina braka? I zar je potrebno da ga makne iz ivota ako bi njezine nade bile oivotvorene? Skriva li se tu neto drugo?" { >, I na to kralj sebi ne moe odgovoriti. > v? :. .. "Kartaga mora pasti! Kartaga je pala!... Nije!" usklikne p f pokriven crnom tminom prepusti se rasplamsalim osvetnikim namjerama. Slae ih, sreuje jednu do druge, spaja i gradi. Tiho kucanje na vratima prene ga: _- Tko je? __ Radulo! starac unese svijeu. ,-,. _ Tmine mi treba, a ne svijetla! ,JS, Velianstvo, vrijeme je veeri. Kraljica vas moli da okri jepite. .", ,. .. Jesu li ve svi na okupu? ,.^;i _ U blagovaonci ekaju i plau. _ Platit e mi svoju himbenu alost! Sluaj: zapovjedi da kuhar nikome od njih ne dade nita okusiti u njihove sobe, a sve to ostane kod stola neka se smjesta razdijeli etama. Princu i Damiru odnesi jelo u kulu, a meni spremi kriom u moju spavau sobu peenja, kolaa i vina. U takvoj alosti ne smijemo jesti kod stola. I pazi: kad unesu posljednje jelo, doi i zovni me. Reci da je stigao Alfonzo. Ovo ime sprijeit e kraljicu da me prati. Sada moj papar! Eh, zapaprit u ja njima. Kad je uao u obiteljsku blagovaonicu, kraljica je sjedila u crnini. Francesko i Giovani stoje uz njen naslonja i tjee je. Pogledavi je, kralj pomisli: "Moji glumci morali bi zavidjeti na tom slikovitom prizoru." I onda pristupi blie kraljici i pogleda je oima koje je Iju-tost papra napunila suzama. Mlaahni Giovani baci se pred njegove noge, obujmi ih i zarida: Mili moj pooime! "Prokleto tcnc!" pomisli kralj dok je mladia njeno pri-dizao i glasno primijetio: Sinko, tvoje dobro srce moja je utjeha. Milanski poslanik prie blie kralju i duboko se pokloni: Nemam rijei, velianstvo, koje bi mogle prikazati moju ale st. Jo nisam priseban da bih mogao govoriti s vama, poslanice promuca kralj i nastavi svoj put k Beatrici. Ustala je i prislonila glavu na njegove grudi: Umrla bih rado da mogu njega oivjeti. Tek sada prepoznajem tvoju duu, Beatrica ree on tiho. _, .Sv ostali kraljiini dvorani stoje u pozadini, na elu im grof Enriko. Izabela je prva iza kraljice. Nabuhla je od plaa i samo mu se poklonila. Ostale krali ti: roakinje ute i obaraju oi ao da se boje da bi kralj mogao zaviriti u njihove zjenice i procvati radost. Dvorski metar dade znak dvoraninu stolniku da unesu ve eru. t l

Malo zatim svi su utei sjeli oko stola. Gledaju u tanjure. Lica su im poprimila alosni izraaj. Enriko je najdublje pognuo glavu da sakrije trzanje usana i radosni plamen oiju. Dvorani i sluge nose jelo. Kralj stavi na tanjur svoj dio. Drugi slijede. Nitko ne dira zalogaj, ekaju da pone kralj, a mirisna ih jarebica dozivlje. Svi su nepomini, samo ispod oka pogledavaju kralja kad e uzeti viljuku. utnja i tiina. Jelo divno mirie, drai ljude to su stigli s Medvedgrada izgladnjeli. Svijee s lustera obasjavaju tuna lica i sagnute glave. Matija sjedi nepomian, ne dotie se jela, a oni drugi ekaju. ekaju... Molim te, kralju apne mu kraljica samo malo uzmi okrepe. Oh, Beatrica, zar bih u alosti mogao osjetiti glad? Ne! Ne mogu. Bol uutkava sve tjelesne elje. Znam, ipak uzmi za volju nas koji te ljubimo i strepimo za tebe. Ljubljena moja, alost je prevelika da bih mogao okusiti i mrvicu jela ili kap pia i obje ruke digne na lice, pa ostane miran i nepomian. "Nadate se, lupei, da u vam dati jela! Gladovat ete, urotnici, do Viegrada!" Onda kralj pogleda ostale, radostan u dui nad inkvizicijom gladi kojoj je podvrgnuo kraljicu, njene roake i dvorane. A pogledi dvorana kradu se oajnim izraajem prema Bea-trid, Francesko i Enriko u tekoj su muci, jedva prikrivaju glad. Mladi Giovani neprestano lie pune usne, kraljiine roakinje kaljucaju i naslanjaju svoje glave o ruke. U oima im dre pitanje: zar e nas ostaviti gladne? Jedina je Izabela ravnoduna prema jelu i prema Enriku iz ijih je oiju katkad osine po koja strelica. Grof Marcelo gleda svoju oboavanu Beatricu, a njegov neak pod stolom pie neku pjesmu u konu biljenicu. Kraljica umije najbolje da tragovima bola prikrije glad. utnja i mir sve su neprijatniji. Kralj spusti ruke da padnu i dade znak da uzmu ispred njega jelo. Uinivi se da nikoga ne vidi, ponovo pokrije lice rukama. I nose druga jela, pa nude kraljicu, kralja, dvorane. Ponadali su se da e ovo drugo jelo ovladati kraljevu alost, ali on ga se ne dotie, a oni ne smiju jer je takav propis dvora. Dvorani opet uzimaju ispred oajnih gladnih Napuljaca pune tanjure i donose novo jelo. Uzalud kraljica zaklinje svojeg bra nog druga da bar neto okusi kako bi omoguila sebi i svojini ljudima da veeraju. Sve uzbuenije pogledavaju u kraljevu ruku koja nee da se lati viljuke, makar kraljica stalno moli i za klinje! J .;;, ; ,,, 154 _ Vidi, Beatrica odvrati kralj, ove ovdje oko stola. Ni ne mogu nita okusiti od alosti, pa kako bih ja mogao biti l dan! Ta vidi: ni ti ne moe nita okusiti! Nel Nel Nisam ka-8iar brani se i daje znak svom dvoraninu: _ Nosite! Vidite da nitko ne moe jesti! Sva su srca ispuv njena tugom. Nosite! Ne moemo podnositi ni pogleda na jelo. Nosite! Kao da ih je polio hladnom vodom. Svi su se zgurili. Kralj ustane. Veera je svrena, a da je uope nije bilo. Slu-ce nose zdjele i tanjure, a gladna kraljiina braa i dvorani sagibaju poglede da vide mirisno jelo koje im se odnosi ispred oiju. Enriko se nestrpljivo pokloni kraljici: _ Vae velianstvo, ima li kakav nalog za mene? Da sutra u zoru bude sve spremno za put! Ve su sanduci natovareni u dvoritu odvraa on pa ostavlja dvoranu praen kraljevim zlobnim mislima. "Nada se, lupe, da e vani dobiti jela! Gladovat e kao i svi ostali!" Enrika je gonila elja da nae zalogaj. I pohiti trijemom. Trijumfirao je potpuno svjestan da e sada Izabela, izgubivi nadu u princa, opet biti njegova Kad je naloio sluzi da mu donesu jela, ovaj mu odgovori da je sve razdijeljeno etama. Kunui, uputi se u svoju odaju. Meutim, kralj je stao k prozoru blagovaonice, udisao svje veernji zrak i prislukivao tihe primjedbe kraljice i onih iza njega. U to se javi Radulo i navijesti da je stigao Alfonzo. Sad se Matija obazre:

Beatrice, oprosti to te ostavljam, Alfonzo je stigaol Budi neumoljiv, Matija! Sve kazne ovoga svijeta nisu dovoljne za toga zloinca odgovori kraljica. Marcelo je pratio njenu lijepu pojavu i upijao u sebe dostojanstvene kretnje njenog stasa. Toliko se zaboravio da ga je njegov neak lako gurnuo dok se kraljica opratala s Matijom i upitala: Smijem li doi kasnije? 2elim s tobom govoriti! Tvoja blizina mi je sve na svijetu! odvrati on i pogledavi je alosno i njeno polagano izae iz blagovaonice pa onda pohiti prema odajama. A kad nije bilo nikoga gotovo utri u svoju spavau sobu. Jesti, Radulo! Od elje za mirisnim peenjem na stolu gotovo mi se smuilo! Dvoranin zakljua spavau sobu, otkrije zdjele s peenjem i kolaima i zlatni vr s vinom. Kralj posegne za kopunovim batkom i zagrize: Nai velikai u Budimu kau da gladi ne treba viljuka. se uistinu i meni ini tako! Neki opet tvrde da su ljudi bili zdraviji kad su jeli prstima jer su mogli vie pojesti i pri tom se grohotom nasmije. Da ti je bilo, Radulo, vidjeti napuljsku eljad! Da ti je bilo uti kako su im eluci svirali! Mnogo glasnije od mojih glazbenika. Enrikov je eludac predvodio melodiju! Nosnice su mu drhtale kao u gladnog psa. A Giovani je izgledao kao mladi ris svezan pred volovskom butinom! ekajte, gladna eljad! Ispostit u vas ja! Tako mi krune, do Viegrada nitko nee jesti, makar popadali svi napola mrtvi! Bit e to gladne karmine. Onda popije polovicu vra, pa opet stade jesti, ali zaas se zabrinuto zaustavi. Jesi li princu odnio veeru, Radulo? Evo je ovdje. ekao sam vae velianstvo. Sad u je ponijeti. Pozdravi ml sina i pitaj ga eli li jo togod. A gdje je Varadj? Otiao je gore. On, vojvoda Iloki i Berislavi da tamo kriomice veeraju. Kao i tvoj kralj! Eto, hranim se kao kuharev egrt kad uspije neto ukrasti. A to govore dvorani? Kunu ubojicu i strahovito plau za princem. Dobro je to. Ovako emo barem vidjeti tko je moj pravi prijatelj. Velianstvo, i neprijatelj! plau. Raspoznajem ja prave suze od paprenih. Ali nai su jako zaprepateni zbog toga to je velianstvo pozvalo k svojem stolu samo kraljiine dvoranke. Kad bi ih oni vidjeli kako cvile. Da, velianstvo, ali nai misle nastavi Radulo da e odsad biti napuljska vlast jo jaa nego to j" bila. Kako napuljska? Uvijek je bila moja vlast i ostat e! Uvijek nije ba bila vaa. Gle ti drznika kako pogani svojeg kralja! Zapravo nema krivo, Radulo. Ja sam uistinu tek danas stupio na prijestolje. Samo da velianstvo ne bi opet silo. Za to je vrijeme kralj upravo prao ruke. Pazi da ti ne bacim ovu zdjelu u glavu. Kad sam ja silazio sa svojeg prijestolja? Moda ba niste silazili, nego onako, mimoilazili kad je uz vas koraalo njezino velianstvo. Odsad e koraati uza me samo princ! Kralj se vrati u svoju radnu sobu i sjedne u naslonja. Bilo mu je lagodno, jer se osjetio jakim. Otkrio je zamke to su mu navalili na njegove putove, preskoio ih spretno, uklonio i sad e uzeti u eljezne ruke uzde i brzim gasom juriti k svojem cilju. Da, nita ga vie ne moe zaskoiti na tom putu to nije predvidio i unaprijed onemoguio. To ga smiruje. 156

Kraljica e biti prisiljena da planduje po raskonim viseim ima viegrada, otrgnuta od svojih pristaa u Ugarskoj i od NKoulia a on e provesti vjenanje, sazivati sabore i svojem pri-vstol jusauvati nasljednika. Jasni plan daje mu toliku snagu Ha je odagnao nemirna pitanja supruga i ostao samo na liniji kralia koji ima pred sobom uspjeh svojeg cilja. Uzeo je iza po-asa kesicu s papren da mu bude pri ruci i stavio je u haljetak. Tedva to uini kad ue u odaju Ijepuan pa otprilike etrnaest godina. Lice mu js crveno od plaa, kestenjasta kosa raskutrana. Zablenuo se u kralja, oito zauen od njegove vedrosti. To Malija odmah ep i duboko uzdahne: _- Moj Stjep! : Teka nas bije nesrea. Ti moe plakati! Svi plau. Samo ja nemam suza da sebi olakam! A to si doao? Velianstvo, vam je neka ena. Neka ide do avola. Ne primam nikakvih saalnica ni od koga. Neu da vidim ljude! No, to eka! Otpoalji je! Ve sam htio, ali je rekla da ima neto saopiti kralju o dananjoj nesrei i djeak zajeca. O nesrei? Dakle, jo ima neto to ne znam! Razmiljao je: Kako izgled r. ta ena? Visoka je, u crnini, lica pokrivenog gustom crnom koprenom. Tako! Pa reci neka ue. Pa je odlazio gotovo posrui u boli za svojim mladim go-spodarem. Zamiljeno gleda kralj za djeakom. "Tu se neto krije, jo neto o emu ne slutim. ene uvijek vie saznaju! Dakle, novo otkrie? Vidjet emo" ree sam sebi poluglasno. Gotovo Ijubopitno okrene glavu vratima iekujui neku vijest koja ga stade draiti. Da nije uistinu vano to mu ima saopiti ne bi se usudila doi ravno u palau, izravno k njemu. Napetom znatieljom podigne kralj glavu i oi k uniloj eni. Lice mu odraava iekivanje neega to e mu razgrnuti neku tajnu i pruiti mu dublji pogled iza zidina urotnika. ena pritvori vrata i ostane stojei neto podalje, vrlo se smjerno pokloni malim nesigurnim nagibom. Duga nabrana crna haljina neto je preiroka za njeno tijelo. Ostala je u tom poloaju ekajui kraljevu dozvolu da govori. Zaokruio je njenu tamnu pojavu. Mirna je i gotovo ukoena. udna neprijatno:-1 obuzimlje kralja od te nepominosti. Neizdriva utnja zalije kralja Ijutinom. Njegovim licem preleti mrka sjena, a glas mu je strog, gotovo uvrijeen: Prije nego zapitam to elite rei sklonite veo! Kralj ne govori s onima koji mu ne pokazuju svoje lice. " ; , 157 Njeno se tijelo uspravlja. Tanke bijele ruke diu se k crnoj kopreni. On skrsti ruke na prsima i sa zanimanjem prati njene kretnje. Sutanje irokih rukava ispunja dvoranu i raspiruje razdra-enost kraljevu. Veo se pomakne s lica. Kraljeve ruke padnu kao obamrle, zjenica mu zatritra... Skoi sa stolice kao da se u nj zabola smrtna otrica. Obrazi mu problijede, usne se ukoie. Crni klobuk s udovikim iljcima i dugim crnim velom uo-kruuje blijedo sitno lice, puno patnje i blagosti. Velike plave oi prestravljenim oajem upravljene su u kralja. Til izmakne se njegovim usnama. Neto kao nada bljesne prozirnom puti ene i modrilom oiju. Tanke ruke sklope se u molitvu, usne dru i ne mogu potisnuti rije to se upire o njih. Brzo disanje crninom razasutih grudi odaje zagueno jecanje. Stisnuta strahom i jadom sad e kriknuti i zaridati. Od straha pred tom provalom zaas se kralj snae. Sjene mu padoe na svjetlucave oi i siplju bjesnilo: Vi se usuujete doi ovamo?

Od tog ledenog upita zatrepti joj tijelo. Na plave se oi sputaju tamne trepavice na ijim vrcima dru krupne suze. Usne trepu, preko njih prelazi glas, tihi, mekani kao dah umornog lahora. Velianstvo, nikad ne bih dola, ali majka mora vidjeti svoje mrtvo dijete! Matija dodirne sljepooicu. Osjetio je udarac kao od metka. Krv mu zaumi u glavi. Da se sabere poe po sobi traei ime i kako da odbije ovaj udarac, da ga odvali od sebe, da se oslobodi! Prisutnost ove ene stavlja ga u isto uzbuenje kao pred podne crna vijest o sinovljevoj smrti. enu osjea kao prolom, kao vihor koji ga zahvaa i kotrlja u raspuknuti jaz. Druim bjesnilom ide prema njoj i hrapavim apatom zavitla nad njom svoj gnjev: Idite! Idite! Smjesta! Ova grubost nije postigla to je oekivao. 2ena se nije plaho povukla i pola. Naprotiv. Ona pristupi blie nepoznatom smje-lou. Majino pravo u asu oaja pokornu enu uini buntovnikom. Ni prosjakinji, ni zloinki ne bi se uskratilo da vidi mrtvog sina! Ja moram vidjeti svog sina! Pogled joj trai, oekuje, izazivlje. "Sto je to? Zar je to ona? Ili se koja druga posluila njenim oblijem? Ona koja je uvijek i svagda bila samo jedan odgovor: "Kako eli vae velianstvo!" Ta tvrdoglavost sada ga ponuka da bude jo grublji: __ Gospoo! Vi ste prevrili mjeru. Pozivljem vas: odlazite! dlSoSna prijetnja bila je i odvie glasna. Pa ipak, ena ne UZI"zapanjen zuri u pojavu. Samo njene kretnje dokazuju da gusti nabori tamne haljine pokrivaju tijelo, jedva zamjetljivo, krhko, a u njemu se rasplamsalo pravo majke to u oaju kri sve, razara i prelazi preko same sebe. Velianstvo, dala sam razderati svoje srce i otkinuti se od ivog sina, ali sad je moj sin mrtav! Sad je moj! Moram ga vidjeti povisi ona glas, a on zadre.pogledavi na vrata. Umukni te! a mjerni t e] Umuknut u! stade ona aputati. Velianstvo, nitko u tom dvoru ne zna niti e znati da sam obeastila va prag svojim prisustvom. Samo mi dajte da vidim mrtvog srna, da pomilujem njegovu du^ii glavu i padnem na koljena. Ustajte! Idite! Neu vas posluati! 2eno, sabeil se, otii, to je njegova propasti Gore, pr J Bogom, nitko ne pita kakvog ti je roda majka, je li bila vjenana ili nije. Nema za njega vie pogibelji. Sve mu se vie jei kosa od strahote to zijeva u nj iz ove ene. elio bi je rinuti, baciti iz dvora preko utvrda da se oslobodi ove opasnosti u crnini, pa ponovo izlane: Propast prijeti meni, kraljevstvu. Zagleda se u nj. Njeno tijelo se podiglo. Crna suknja oko nje uti kao klepet mrtvih krila. Pozirna joj se put stee, kroz nju prozire netu kao duboka uvreda. Ni traak poniznosti, pokornosti i posluinnMi. elo joj sijeva odlukom. Od mene prijeti propast vama i kraljevstvu? Od mene? Od vae prisutnosti! Odlazim ako ... Ne poznajem uvjeta uleti on U rije. Velianstvo, ovdje ne stoji majka nasljednika prijestolja, ovdj- je samo mati mrtvog djeteta. Dajte mi na trenutak vidjeti sina. Ne doputam. Velianstvo, za taj jedan jedini trenutak predajem se vaoj vlasti. Bacite me u jo strasniju tamnicu od one u kojoj ste nae drali ovih deset godina ... Deset godina ivjeli ste mirno i pristojno, a sad vam se prohtjelo na vie grubo e on. Nie, nie u tamnicu. O kakvoj vi to buncate tamnici?

O onoj u koju je vae velianstvo zatvorilo neku nepoudnu enu, koja je majka mrtvome sinu. Vi niste prisebni! Sina mi dajte! 158 ;; Vi ste poludjeli! fcr..vjfl. ,."MV "Mogla sam lako krenuti umom u onoj strahovitoj pustoi. Tko vas je nauio da se posluite izmiljotinama o tan> nici, pustoi, a ivjeli ste kraljevski! Jednom je velianstvo govorilo: "Ako svi lau, iz tvojih usta nikad nije pala lai" Ova uspomena ga razbjesni: Zaboravljate da stojite pred kraljem! Velianstvo, kralju, tamniaru moj, smilujte se sad majci! Rije "tamniar" razbudi jo vie njegovu sumnju i grubo navali: Vi me zovete tamniarom zato to sam vas tako lijepo opskrbio? Bili ste gostoljubivo primljeni od napuljskog kralja i tamo ivjeli u odlinom poloaju. Onda me opet vratite na taj odlini poloaj, jo me za-kujte u one vlane zidine tamnice, sve Sto hoete, ali sina elim vidjeti. Vlane zidine? prekine joj rije gledajui je ispitljivo. Tko vas je naputio da me ovako optuujete? Govorite: tko vas je od mojih neprijatelja poslao da me obijedite? Jo i to? proape ona. Pod crnom tkaninom prodrhti njeno slabano tijelo. Sitno lijepo lie uinile su patnje jo sitnijim i podale mu mlaahni, gotovo djetinjasti izgled. U njemu je i sad ljupka mila podatnost, ali njene rijei, njen otpor je kralju nepoznat, stran, uda-hnut od nekoga tko je neprijatelj, urotnik. Koja vas izdajica dovodi ovamo? Koji vas urotnik alje s vaom optubom? I sad jo traite urotnike tamo gdje su samo ljubav i odanost. To je vaa sudbina. Mene neete zastraiti jer hou da vidim sina! To nije ona, to nije njezina rije, njezin otpor. Ne, to su iza nje urotnici! I osjeti elju da udara. Ipak se svlada i snizi glas do aptanja: Ne izazivajte me da se posluim krajnjim sredstvom. Ni rijei vie o sinu. Govorite: tko vas je uputio ovamo? Majino srce! Da me optuite tamniarem? Dakle, moj ivot na otoku ne smatrate jo dovoljno groznom tamnicom, zar ne? Sto? Na otoku? Bajka! Ili si neije orue ili lua. Kakav otok? eno, govori: jesi li luda ili pomae mojim neprijateljima? Plave bolne oi sputaju svoj pogled i trae, razgru. Iz malih usana, blijedih i mokrih od suza, dopre mu u duu glas koji ga razara: Vjerujete li vi svojim rijeima? 160 I ini mu se da gubi snagu i mora rei "ne", ali mjesto toga 0H se zaogrne bjesnilom: Kakav otok? Reci, kakav? __ Velianstvo, vi dobro znate otok gdje je Feranteov dvorac. No, dakle dvor! A dvor nije tamnica? U podzemlju dvora, u vlanoj izbici, ledenoj i vlanoj, ivjela sam deset godina! Dva straara pazila su na mene i hranila me otpacima sa svojeg stola da sasvim ne umrem od gladi i alosti. Strastvena, lako uzbudljiva kraljeva ud u ovom asu stro-pota se negdje u tajni davno zakopani, zatrpani kut due. Tiina mu je u prsima. Ne nalazi bijesa, ni gordosti, ni okrutnosti da se njom ponovno zaogrne. uti udaren, pogoen, izdan od samog sebe. Zabola mu se u mozak slika o ledenoj vlanoj sobici, o otpacima jela kojim se hrani mati njegova sina.

Rijei s ovih usana to su nekad bile slast njegove mladosti prodiru sebi put do njegove unutranjosti. I protiv svoje volje upita tiho, napola blago: Zato bi vas Ferante drao u toj tamnici? ", Na elju vaeg velianstva! " ;" ! To je la! uzvikne. Onda lae napuljski kralj! Zabezeknuo se nad tim saznanjem to ga je posulo sramotnom ljagom neovjenosti i prostatvom prema eni koja mu je trinaest godina davala svu sebe i poklonila mu jedinog sina. Osjetio se posramljen, smrvljen pod nogama ene kojoj mora zahvaliti jedine sretne asove svojeg ivota. Ali protiv ovog umovanja kojim je pokuao opravdati svoju slabost odnekle iz daleke daljine die se sjena prolih dana. Matija odmah razabere opasnost. Udari rukom po svojem koljenu kao da time hoe utuci sve i otjerati to bi ga moglo oslabiti, pokolebati u nje-ovoj tvrdoj odluci da ostane neumoljiv. Ne moe joj dati mrtvog sina kad ivi. I onda joj se obrati hladno, strano, ali ne vie grubo: Vjerujem da govorite istinu. alim to se netko posluio mojim imenom. Bio sam uvjeren da vam je dobro. Sve u to istraiti, ve zbog sebe, ali treba da shvatite. Vaa prisutnost gazi moju kraljevsku zadanu rije. Svojim dolaskom pregazili ste moju rije, a to je dovoljno da me zahvati bijes i sumnja kad sam vas ugledao ovdje. Trebali ste potovati moju asnu rije. Kakvu asnu rije? Pisao sam vam jednom o zadanoj rijei da nikad neete prijei granicu moje zemlje. Nikad nisam primila pisma vaeg velianstva. Nikad! l Opet mu je bilo kao da cn netko udara u lice i sramoti njegovo elo. Dakle, osuen je da bude dokraja ponien pred ovom enom iju je nesebinu ljubav uivao. Doviknuo je: 161 11 Gordana I -. Onda su uinili krivo meni kad su ovako postupali. Ali sad nije as daljnjeg razjanjavanja. Sve u popraviti i pobrinuti se da odsad ivite u miru i obilju. Ne! zamahne ona glavom, a plave oi upru se u njega podatnom boli. Sad mi ne treba vie niega! Slomljenom srcu majke dajte samo jednu zraku za cijeli ivot, jednu jedinu koja e mi svijetliti na putu u grob: da zagrlim Ivana barem u smrti kad su mi ga uskratili iva. ujete li? Mrtvog mi dajte samo na trenutak da mrtvi cjelov ponese u svijet nesretna majka. Samo to, jedino to. Molim! i klekne. Krupne prezrene suze padaju iz oiju to ih je on neko toliko cjelivao. I stresao je glavom kao da se silom otimlje neemu to dolazi izdaleka, prijetei mu da stisne srce, pokoleba snagu i prebaci u prolost. I bjei pred tim, a za sobom u bijegu hoe da baca zapreke. Grubost i gordost su obrana onom to dolazi i iri ruke prema njemu. I ledeno se oicrene od nje: Ustanite! Nije mogue. Iditel Velianstvo, ja sam podanica, robinja, uznica, ali i majka. U ivotu je Ivan bio samo va, u smrti je moj. Ne sluam vas vie. Neete ga vidjeti razbjesni se opef., Posluajte, jer... Ne, ne velianstvo. U ovom jedinom asu neu vas po sluati. I ostala je na koljenima. Silom u vas odstraniti. Sve moete to hoete, ali slomljeno srce majke ne moete sklonuti da se odrekne svojeg prava na posljednji cjelov sinu. Nikada, nizato! I zahvati ga drhtavica. Krv mu se razlila, uskipjela. Sope pod golemim teretom to se svalio na njega. Pozvati sluge, izbaciti je? Ne suspree se pred niim kad vri svoju volju. Ali ona e vikati, dozvati sve dvoranstvo. ^ Kako da se oslobodi? Kako?

."t Jo jednom: idite, jer u vam dati svezati usta i... f3i Prije u umrijeti. Hvata ga strava i zgrabi slamku, posljednju, jedinu. Sapui, prie joj: Borka, molim te, u ime mrtvog sina idi, molim te. Njegova, dobra, topla molba srui o tlo enu, razdire bolnu ranu, presijeca srce, odbaene, odrinute, prezrene, zaboravljene, izmuene tamnovanjem, samoom, pregorenim eznuem. Dotakao se nezarasle rane. Otvorila se i potokom protee desetogodinja boL ...... ,.....,,.. . ,.., ."^..."^u -J. 162 ___ Matija, sjeaj se, smiluj, samo jedan pogled mrtvome sinu, svu ljubav, itavu duu, sav svoj ivot moj. Malija! I smota se pred njegove noge. Zar nije to zasluila moja ljubav? Oblijeva ga ledeni znoj. Gui ga od bespomonosti, neznanja, d jada i prijetnje koju ne moe izvesti. Od straha opasnosti. Hvata rukama glavu, pred njim puca jaz slabosti da u nj strovali sve kraljevske osnove. Ne i ne vie mu mozak i on stisne zube i pesti i zaleti se k vratima. Ova se otvore, a kancelar ue: _ Varadi! Varadi! zahripi iz kraljeva grla. Kancelar zatvori za sobom vrata: Odredili ste da doem velianstvo. Evo, evo! Vie nije mogao izrei ve rukom upre na enu n pou. U mozgu ga stee. Varadi razabire sve jednim pogledom. Odvedite je Varadi! I sagnuvi se na poklon pred onom to klei, Varadi ne moe da odmah kae rije. Vodite je! drhtavo zapovjedi kralj. Sina hou da zagrlim! Biskupe! Ako ste pravedni kranin, recite: imam li pravo na ovu posljednju utjehu? Uzviena gospoo, u ovom asu jo nije mogue, pridig-nite se. to sam skrivila da mi otimljete mrtvo dijete? to? i njezine oi zaplamte ognjem koji ustukne i kancelara i kralja. Zar moja prisutnost moe poniziti mrtvoga? Gdje to pie biskupe? U kojem svetom pismu? U kojoj nauci kranskoj? Govorite biskupe, vi. Obojica osjelie udarce buzdovanom posred ela. Kralj ga pokua odbiti orujem koje mu nosi strelovita misao: Danas itavu no grade odar. Sutra e prinevo tijelo biti poloeno na nj da ga ljudi mogu vidjeti. Iza podne, kad ne bude tamo nikoga, vi ete moi uza nj ostati makar itav sat. Doite, dakle, o podne u dvor. Evo, Varadi e vas sam povesti k njemu. Sutra iza podne ree on jo jednom. A sada pokrijte lice. Varadi, otpratite je. A sutra uinite kako sam vam naloio. Izvrit u, velianstvo. Ovaj odgovor biskupa-kancelara potpuno je uvjeri da SU biskupove rijei smekale prijanji kraljev otpor. Ona obori glavu, sagne se nijemim poklonom i crni veo pokrije bol i suze u plavim oima. Bila je opet nevidljiva. ^ralj odanne kao da se gromada s njegovih lea skotrljala daI poe prema svojoj odaji. Varadi poe za gospoom. U to vrata s hodnika otvorie paevi. Kralj pogleda onamo. Ulazi Beatrica s crnim ipkama iznad bijelog ela. Dugo ekam na tebe, Malija moji 11 l Prela je prag i zastala suelice onoj u crnini. Kao da nitko Od njih ne die. Ni kralj, ni Vradi, ni ona u plastu crne koprene. A kraljiin glas zaree dvoranom. (;..; Tko je ova ena : Udovica jednog plemia odvrati kralj. , Sto hoe? ,

Moli da joj povratim neko imanje. ,"j -. U to doba nije as primanja. Mu njen bio je mi je svojedobno najvjerniji prijatelj pa sam uinio iznimku i onda se obrazre k crnoj pojavi: No, sad poite, kako rekoh, sutra e se vaa molba rijeiti po vaoj pravednoj elji. Prineva majka pokrivena velom stoji poniena, odbaena, zaboravljena, kao crna toka prolosti. Spoznaje da se pred ovom divnom enom mramornog lica pretvara u nita.> Sagne glavu na poklon i odlazi kao u zrak baena pahulja. Ipak, iza nje ostaje neto to uzbuuje kralja, i nju, i Vara-dija. Idite, Varadi, otpratite je. Ne, ne, ostanite Varadi. Kako je nala put ovamo nai e ga i na izlasku upadne kraljica i naas odloi masku. elim Malija, ispriati to moe uti i Varadi. Dobro, Beatrice, samo da mi Varadi ponese pismo venecijanskim poslanicima na potpis. Onda smo obojica tvoji. Kako? Zar poslanici nee sudjelovati u sprovodu naem Ivanu? zapita pola bolno, pola zaueno. Hoe, velianstvo odgovori Varadi, ali onda putuju hitno kui, a velianstvo ne eli da bude u Viegradu smetano poslovima. Mislim da biste ipak mogli kasnije svriti poslove. Neka bude po elji vaeg velianstva, samo da uzmem pismo. Ostavio sam ga u sobi kopista. Da tko proita, ne bi bilo u korist vaim velianstvima. Nastojanje da zadri Varadija uznemiri kralja, a izmotavanje Varadijevo i kraljevo izazove u njoj sumnju. Tko je bio mu ove udovice? upita iznenada i pogleda Varadija koji se udalji k vratima. Mjesto njega prie joj kralj i uzme za ruku: Vrlo otmjen velika, vue lozu od nekadanjih knezova Okikih. Dakle, roak Damirov? i okrene se k vratima. Gospodine kancelaru, jo malo. Sto je s Alfonzom? O tome ja u izvijestiti kraljicu odgovori kralj. I da sprijei Beatricu da ponovo ne zadri Varadija, on je agrli. Za ovog zagrljaja Varadi se iskrade iz sobe. < vu. PREVARA Ukoene due izala je majka princa Ivana u hodnik. Ali slika kraljice jo uvijek je pred njom. Jo je gleda hladnu poput mramora, a njena osjetljiva dua zamjeuje lani prizvuk kraljiine alosti. I taj joj se prizvuk zahode u srce kao bode koji je ponijela sa sobom iz one dvorane. Prolazi hodnikom, a pred njom lebdi kraljiino lice, visoko elo, nad kojim lepraju crne ipke dajui nekome daleko znak ushienja nad smru onoga za kojim je svoju glavu lano zamotala u crninu. Ali majka brzo zaboravi suparnicu koja je stupila na njeno mjesto. Srce ene je umuknulo ustupivi mjesto majci. Beatrica je ovog asa samo zapreka preko koje majka nije mogla do svojeg sina i nita vie. U tom uvjerenju pojuri hodnikom da se orese mramornog lika, koji joj je pao na grudi, a nad ovim se teretom ucviljeno majino srce sa i a u gru muka. Zaas se nae u dvoritu, pred palaom, u tmini i gotovo nasrne na neka kola. Prislonila se, sklopivi oi da se svlada i doeka Varadija. Ali buka i glasovi u dvoritu tako su glasni da je opet otvorila oi i pogledala oko sebe. U tmini se are svjetiljke i baklje. U njihovu odrazu jasno se razabire niz teretnih kola, oko njih sluge nose sanduke, tovare, dovikuju, pozivaju, upuuju u palau, pa se opet vraaju. Ti!; pred sobom spazi slugu koji je upravo dignuo svjetiljku da posvijetli d ui ii, n >se veliki teki sanduk. No, to je? uje se reski glas dvorana. Zato ste zastali? Neka je gospoda ovdje. Ne emo valjda na nju tovariti odgovori sluga. Razabrala je da je nekome na puru, pa se odmakne. I dok su sluge vrile svoj posao, neki dvoranin tri okolo upravljajui utovarom. Kraljevi sanduci ovamo., a kraljiini onamo, na ona kola.

Ovo je sanduk preasnog gospodina Varadija. Kamo njime? Straga gdje je Orhnnova prtljaga. Momci, urite set Povuena u tamu gdje nije dopiralo svjetlo baklje, ona slua i gleda. ,... u smuenom mozgu osjeti kao neki udar kojim su joj pro-oili glavu, a sve su joj misli zaustavile u stravi. Gleda ljude i slua zapovijedajui glas dvorana. Rukom se tapka po elu kao oa bi htjela probuditi zamrli mozak da joj dojavi to je to ovdje, Sto se tu radi i zato? urno, urno, n ui podjaruje opet glas dvorana. Ne-poinak, dok sve ne bude spremno. Sutra rano valja Nova zapovijed je potrese, razbudi i njenim mozgom zavitlaju misli: "Puna kola, ukrcavaju kraljeve sanduke!" Kobna slutnja oslobodi joj svijest kraljiine slike. Sva se prenese u ova kola, u ove sanduke, u ovu urbu koja tako jasno govori. I jo nita ne zakljuuje. Instinkt je povue prvim kolima na koja se ranije naslonila i zapita slugu koji je drao svjetlo: emu tovarite kovege? 1 Jer putuju. Tko putuje? 1 Kralj, kraljica i itav dvor na pogreb naega dragog prin-8, a da ga nismo ni vidjeli. Sutra ete ga vidjeti kad ga poloe na odar. iNee ga polagati na odar, ve su ga zakovali u lijes. I mi putujemo s pokojnikom! ",.... , Kamo? >:,m,n U Viegrad! ., ,,> Kada? ,,;,". ,.:, Sutra u zoru. Noge joj klecnu, ruke zahvate slugm lakat. Sutra uvee, je li? Ne, gospoo, u zoru, u ranu zoru. Krivo ste uli, valjda prekosutra u zoru, jer sutra e ga izloiti na odar. Kako prekosutra kad moramo sve zavriti do pola noi, a un sunce svane, putujemo u Viegrad. Takva je zapovijed. Oko nje se zavrti itavo dvorite, i baklje, i kola. U glavi joj vri, misli jure, u uima odjekuje kraljevo obeanje: "Sutra u podne moe vidjeti svojeg sina"... O podne? A u zoru putuju! Ujes su zakovali. U dui njenoj die se grmovit prosvjed. U grudima stotinu glasova vie: "Prevara! Prevara!" I nita drugo ne uje do ove jedine rijei: A ona ostavljena, izbaena, odgurnula na neki daleki otok u bijedu i samou, prevarena, liena mrtvoga sina. Sve joj je jasno. Kralj je kani prevariti da ne vidi mrtvog srna. Smilujte se, vodite me ape ona. Kamo da vas vodim? ^ Samo as tamo gdje lei moj mrtvi sin. ; Suga se trgne: ujte, to ona veli? U prevarenoj, odbaenoj i izgubljenoj eni pade i posljednja zraka ivota. Baklje bivaju sitne kao svjeice uz neiji odar. Ona klone... Momci, ovamo, ena se onesvijestila. 166 S i su se uskomeali, ostavili posao i dotrali blie. Svjetla sagnue k zemlji gdje lei nepomino gospoa u crnini. ^ Sto je to? Tko je to? uju se muka pitanja. _ Ne znam. Rekla je: hoe da vidi mrtvoga sina odgovara sluga s kojim je govorila. Ovaj odgovor naas zapanji sve, pa se nitko i ne mie, osjeUto istri iz palae Varadi. Sto je?

Hoe da vidi mrtvog sina odvraa opet sluga. _ Da sabere se Varadi. To je neka sirota to je izgubila sina i moli kralja za milost Brzo je dignite i prenesite za mnom, na Dverce. Sluge se sagnue, a Varadi osjeti udarac. Netko ga je rinuo od onesvijetene ene tolikom snagom da je posrnuo. Oklopnie! Sto ste uradili dovikne mu glas dvorana zar ste poludjeli? i potri u pomo Varadiju. AH oklopnik ne slua, jurne meu njih i baci se dolje. Trgne veo i gleda beivotno ukoeno njeno lice. Njegov oajni, PIL,SU:H !jc:;i krik, oduzme dah i slugama i dvoranima. Majko! Majko moja! krikne oklopnik i drma njenim tijelom. Prinev glas?! zaprepaste se svi. Poludjeli ste padne neija primjedba. Nikad njegova glasa neemo uti. Pomozite! Moja majka! To je moja majica! Prinev glas snebiveno apu ljudi. Neki ovjek trgne oklopniku s glave ljem i vizir. Svjetlost baklje dre nad skamenjenim ljudima, a dolje na zemlji klei Ivan u odori oklopnika, a u rukama mu beutno tijelo. Budi ga krikom oajne sinovljeve ljubavi. Sin tvoj ivi, majko, ti mora ivjeti. Ovog asa svi su zaboravili na enu kao da je i ne nema. Princ ivi? Princ nije mrtav apu ljudi kao omamljeni, tre okolo i ponavljaju te rijei u radosti. Varadi se podigne, lice mu je od pada zakrvavljeno i puno strave. A iz palae grnu dvorani, paevi kao da se sve potreslo i Palaa i dvorite. Svi su izgubili svijest, guraju se, lamataju rutama, a princ klei na zemlji, nita ne uje, nita ne vidi, ne osjea, do beivotnog tijela majke u naruju. Majko moja, jedina! Osvijesti se, probudi se! Ona se ne odazivlje. Pn .Sto je? _ vikne on pogledavi ljude. Zar ne vidite? Pomozite, zovite lijenika! Tek na ovu zapovijed oni se trgnu i tre ne znajui Sto da uine i kako da pomognu, jer u njima nema nita u tom asu do nevjerojatnog dogaaja. Sa strepnjom istrauje princ ukoeno lice majke, pa je onda digne sa zemlje i s dragim teretom krene prema palai. Varadi zuri za njim i odaje potpunu bespomonost. U kraljevskoj odaji burnim se stropotom rastvore vrata. U sobu upadne plavokosi pa Stjepko i sune pred kralja i Beatricu viui i lama taj ui rukama: Princ Ivan ivi! I kralj i kraljica klonue kao da se nad njima prolomio strop. Pa nastavlja viku da sve odzvanjaju zidine kraljevske palae. Princ je oklopnik! Princ je iv! Mjesto krika radosti kralj zarei kao pobjesnjeli lav. Pesnice je stisnuo i uzdigao kao da e paa utuci. Njegove snane grudi jo se vie uzdignu i opet spuste poput vala. Beatrica zuri u djeaka, a usklik pun straha izmakne joj s blijedih usana. iv, iv? U tom asu oba suprunika osjetie da su im s lica pale ma ske. U njezinom uas, u njegovom bjesnilo. U tom su asu jedno prema drugome razotkriveni. Ali tek to su to opazili, nastoje razderane nfaske brzo skr-piti i navui na obraze. Kralj uhvati paa i strese ga. Moj sin iv? Stjepko, ti si lud, ti si od alosti pomjerio umom. Istina je, velianstvo. Eno, tamo, odjurio je u oklopnikoj odori. Ne znam otkuda, ali iv je! Za ime boje, djeae, on je mrtav u lijesu. Ne, ne. u oklopu je. iv! Ne razumijem to, Matija ree kraljica l prigne se Stjepku.

, Sto ti je djeae? "> 1 Velianstvo, doite vidjeti princa, f1 ^ v_ Gdje? !"< "} :-i; >"" Na dvoritu! M <.".;, ".Kroz vrata ulazi Orban, ali njegovo lice nije VWda. Oft J" zaprepaten i smueno gleda kralja: drt,( , ! A r" Velianstvo! ali zapne. b ; i & Kralj mu pomogne: t?c) Je li istina, Orbane, ovaj djeak govori da je princ iv? Jest, velianstvo, svi su ga na dvoritu vidjeli licem u lice. Mrai mi se pred oima krikne kralj. Ve je potpuno zadobio vlast nad sobom i glumei dalje upro se u Orbana. Beatrica stoji blijeda drei se naslonjaa i uporno utei. , 168 _ Orbane opet e kralj, tobo iznemoglo. Za ime boje, t donijeli su mi sina mrtva? ^ _ pa> velianstvo, donijeli su. Onaj mrtvi potpuno je odjeu prinevu odoru, na glavi mu je prinev ljem i vizir, tako su rekli lovci koji su ga donijeli. Sada se kraljica uspravi i upita: A gdje je taj mrtvi? Tamo gore u kuli odvrati kralj. Beatrice, idi molim te reci neka odmah otvore lijes, neka ga donesu. Ne mogu vjeJedva doekavi to, Beatrica izae iz sobe da bude to dalje od kralja, njegovih prijatelja i njegovih pogleda, pred kojima vise ne bi mogla skrivati bjesnilo svojeg razoaranja. Nikad u ivotu nije toliko zaboravila kraljevsko dostojanstvo kao ovoga asa kad je zatvorila vrata kraljeve odaje i potrala kao obina ena u malu blagovaonicu, pa sve onamo u sobu svojeg brata i zadahtana pala mu oko vrata: Prevara! On ivi! Tko? zapita Francesko. Ivan! I braa se gledaju kao da je pod njima puklo tlo i ekaju as kad e se strovaliti u dubinu. A kralj, osjetivi da je kraljica otila, zabode ruke u svoju kutravu gustu kosu tolikom snagom da se Orbanu inilo da e je iupati. Njegove su se debele velike usne stezale. Sto ste uinili, prokletnici? promrsi. Ne znam, velianstvo, doao sam kad je ve bilo svreno. Sto? Sto je bilo svreno. Sto? To da je gospoa prinev^ majka leala u dvoritu na zemlji, a on kleao kraj nje. On je kleao kraj nje? Kako? Zato? Ne znam, velianstvo, vidio sam ga u oklopnikom odijelu, gologlava, a dvorani su poeli vikati: "Princ je iv, iv", i na ovu viku sam istrao. Kralj zakripi zubima trei po sobi poput razdraene zvijeri. Kakvo je prokletstvo sasuo Bog nada mnom? Ne znam kako je princ dospio u oklopniku odoru primijeti Orban. Ja sam tako odredio. Gdje je Varadi? Varadi neka doel Razderat u ga! Netko iroko otvori vrata. Ivan bane u sobu, gologlav, nosei u naruju svoju majku. Kralj je stajao u dub i sobe. Sva krv pojuri mu u lice. Svjetlucave oi sada su iva eravica. Nakostrijeena uta kosa stri UVls: griska svoje velike usne od ega Orbanu zastaje dah. Kraljevi pogledi biuju. om ?rmeva Je svijest zaokupljena samo njegovom majkom. Ne "pazivi nikoga, poloi je na lea viui: Za ime boje,

Tek na ovu zapovijed oni se trgnu l tre ne znajui Sto da uine i kako da pomognu, jer u njima nema nita u tom asu do nevjerojatnog dogaaja. Sa strepnjom istrauje princ ukoeno lice majke, pa je onda digne sa zemlje i s dragim teretom krene prema palai. Varadi zuri za njim i odaje potpunu bespomonost. U kraljevskoj odaji burnim se tropotom rastvore vrata. U sobu upadne plavokosi pa Stjepko i sune pred kralja i Beatricu viui i lamatajui rukama: Princ Ivan ivi! I kralj i kraljica klonue kao da se nad njima prolomio strop. Pa nastavlja viku da sve odzvanjaju zidine kraljevske palae. Princ je oklopnik! Princ je iv! Mjesto krika radosti kralj zarei kao pobjesnjeli lav. Pesnice je stisnuo i uzdigao kao da e paa utuci. Njegove snane grudi jo se vie uzdignu i opet spuste poput vala. Beatrica zuri u djeaka, a usklik pun straha izmakne joj s blijedih usana. 2iv, iv? U tom asu oba suprunika osjetie da su im s lica pale maske. U njezinom uas, u njegovom bjesnilo. U tom su asu jedno prema drugome razotkriveni. Ali tek to su to opazili, nastoje razderane nfaske brzo skr-piti i navui na obraze. Kralj uhvati paa i strese ga. Moj sin iv? Stjepko, ti si lud, ti si od alosti pomjerio umom. Istina je, velianstvo. Eno, tamo, odjurio je u oklopnikoj odori. Ne znam otkuda, ali iv je! Za ime boje, djeae, on je mrtav u lijesu. Ne, ne, u oklopu je. iv! Ne razumijem to, Matija ree kraljica i prigne se Stjepku. j Sto ti je djeae? - ? Velianstvo, doite vidjeti princa. K1 D ! Gdje? [ -( i.V>:> x; Na dvoritu! ,<t >,,.. Kroz vrata ulazi Orban, ali njegovo lice nije V"Mlo. <On je blijed, zaprepaten i smueno gleda kralja: ;Tr"; " A Velianstvo! ali zapne. , > : Kralj mu pomogne: f<c! Je li istina, Orbane, ovaj djeak govori da je princ iv? Jest, velianstvo, svi su ga na dvoritu vidjeli licem u lice. Mrai mi se pred oima krikne kralj. Ve je potpuno zadobio vlast nad sobom i glumei dalje upro se u Orbana. Beatrica stoji blijeda drei se naslonjaa i uporno utei. 168 __ Orbane opet e kralj, tobo iznemoglo. ta donijeli su mi sina mrtva? __ Da, velianstvo, donijeli su. Onaj mrtvi potpuno je odje-r n u prinevu odoru, na glavi mu je prinev ljem i vizir, tako L rekli lovci koji su ga donijeli. Sada se kraljica uspravi i upita: A gdje je taj mrtvi? Tamo gore u kuli odvrati kralj. Beatrice, idi molim te reci neka odmah otvore lijes, neka ga donesu. Ne mogu vjeJedva doekavi to, Beatrica izae iz sobe da bude to dalje od kralja, njegovih prijatelja i njegovih pogleda, pred kojima vie ne bi mogla skrivati bjesnilo svojeg razoaranja. Nikad u ivotu nije toliko zaboravila kraljevsko dostojanstvo kao ovoga asa kad je zatvorila vrata kraljeve odaje i potrala kao obina ena u malu blagovaonicu, pa sve onamo u sobu svojeg brata i zadahtana pala mu oko vrata: Prevara! On ivi! Tko? zapita Francesko.

Ivan! I braa se gledaju kao da je pod njima puklo tlo i ekaju as kad e se strovaliti u dubinu. A kralj, osjetivi da je kraljica otila, zabode ruke u svoju kutravu gustu kosu tolikom snagom da se Orbanu inilo da e je iupati. Njegove su se debele velike usne stezale. Sto ste uinili, prokletnici? promrsi. Ne znam, velianstvo, doao sam kad je ve bilo svreno. Sto? Sto je bilo svreno. Sto? To da je gospoa prineva majka leala u dvoritu na zemlji, a on kleao kraj nje. On je kleao kraj nje? Kako? Zato? Ne znam, velianstvo, vidio sam ga u oklopnikom odijelu, gploglava, a dvorani su poeli vikati: "Princ je iv, iv", i na ovu viku sam istrao. Kralj zakripi zubima trei po sobi poput razdraene zvijeri. Kakvo je prokletstvo s:isun Bog nada mnom? Ne znam kako je princ dospio u oklopniku odoru primijeti Orban. Ja sam tako odredio. Gdje je Varadi? Varadi neka doe! Razderat u ga! Netko iroko otvori vrata. Ivan bane u sobu, golopiav, nosei u naruju svoju majku. Kralj je stajao u dubini sobe. Sva krv pojuri mu u lice. Svjetlucave oi sada su iva eravica. Nakostrijeena uta kosa stri vis: gnska svoje velike usne od ega Orbanu zastaje dah. Kraljevi pogledi biuju. neva Je svijest zaokupljena samo njegovom majkom. Ne nikoga, poloi je na lea viui: Lijenika! Pomo, moja majka umire. I kleknuvi do nje, prislukuje zamrle grudi, zaviruje joj u lice i silom otvara oi: Majice dragal Htjeli su me tebi jo jednom oteti. Proglasili su me mr... Umukni! promrsi kralj kroz zube to su provirili ispod nabreklih usana. To jo vie razjari prinevo oajno srce i on bijesno odvrati: Htio si da ostanem mrtavl uti! Zapovijedam ti! Oe, uao sam ti u trag. Zato hoe da budem mrtav da ml je otme zauvijek?! Kralja zahvati val bijesa. > .:] Ni rijei zapovijeda kralj. > ] (tm) Kraljica! Ona zapovijeda! -" < j ..u 1 jvane( posljednji put velim ti: zanijemi! j Vikat u, vikati dok mi dostaje grla. Kralju, gdje vam je j srce? Tu lei ona koja vam je dala svoj ivot, ljubav, sina. j Sina koji je pregazio kraljeve muke za prijestolje! Marim ja za prijestolje sada kad moja majka umire. Lijenike amo vie mladi kao van sebe i skoi prema vratima gdje ulaze dva kraljeva lijenika, uhvati ih i odvede k majci. Dok su se oni prihvatili posla, on se strepei naginje nad njom: Sto je? Zar je mrtva? Duboka tiina spustila se u dvoranu. I oni koji stoje na hodniku, ne marei da bi zatvorili vrata, i oni koji su u dvorani svu svoju pozornost usredotouju u ekanju odgovora na prinevo pitanje. I sam Matija, makar je okrenuo lea mjestu gdje lei prineva majka, napeto eka odgovor svojih lijenika. I proe as-dva, kad jedan od njih napokon dade eljeno razjanjenje: Nesvijest je vrlo duboka. Hoe li se probuditi? To zasad ne moemo znati. Smilujte se, nebesa, vratite mi majku usklikne princ sklopljenim rukama zurei u votano lice.

Na pragu opazi kralj Varadija gdje stoji poput osuenika to eka svoju sudbinu. Matija u dva koraka zakorai k njemu, otrom ga kretnjom ruke pozove da ue i zatvori vrata. Povukli su se u dno dvorane, posve u kut. Varadi je osjetio na sebi kraljev pogled kao udarac sjekire: Smaknut u vas, Varadi! Zasluio sam, velianstvo, jer sam posluao vau zapovijed da gospoi ne kaemo istinu! Mene okrivljujete? Sto ste radili vani? To odgovorite. Nisam mogao nita uraditi protiv nesree jer niste zaprijeili kraljicu da me onako oito zadrava. Ona je instinktivno eto slutila. Trebali ste zapovjediti da odmah odem, a ovako !Ln zakasnio, samo as-dva! _ Iz as-dva razruena je sva moja zamka! __ l pola svijeta moe razruiti as-dva. Eto, gospoa je vidjela putna kola, imala je vremena sve uti, a princ po vaoj dozvoli seta u odori oklopnika. Desio se tamo meu njima, uo je i svreno. Kralj stisne oi, zgrenom pesnicom udara se po elu, pa onda muklo odgovara: _- u tamnicu sam ga trebao zatvoriti! _ Trebali ste samo dopustiti da reem istinu i ona bi sretna otila. Nije li vam jasno bijesno ape kralj da je dolazak ove ene u moje kraljevstvo, na ovaj dvor vea opasnost mojem sinu nego li Beatrica? Nisam li morao da joj zauvijek zakrim put do svojega sina? Ona otkriva svima da nije stvoren za kralja jer mu je mati puanka. Velianstvo, za ono nekoliko asaka to sam je vidio ovdje nije mi moglo pasti n n um da mislim na susret koji bi se mogao desiti u dvoritu, ali da sam slutio, ja se vaoj zapovijedi ne bih pokorio i otkrio bih istinu. Kralj je stajao naas utei kao na razvalinama svih svojih nada, Varadi ga uzme za ruku: Doite, velianstvo, to je propalo, propalo je! Da, tako je. Izgubili smo prve nae utvrde, treba sada da zatitimo svoj zamak, da se prikrije varka pred kraljicom. Ona se ne smije dosjetiti. I zaas je kralj bio spreman i sabran i odmah izdavao naloge. Valja lijes odnijeti na dvorite i pred svima pokazati mrtvoga, neka svi vide zabunu. Beatrica je brzo otrala da lijes otvore. Svojim usklikom, kad je ula da je iv, potpuno se razotkrila, ali mene ne smiju razotkriti, ne smiju posumnjati u zamku. Velianstvo, pobrinut u se za sve ako ne budete tako tvrdokorni prema mojim savjetima. Preuo je kancelarov prijekor i apnuo mu: Idite i recite princu neka ne kazuje kraljici tko je ta ena, ai za ivu glavu. Bit e prekasno, velianstvo. Zato? ... ~~. vkao je vani u sav glas: "Majko moja", dakle tajiti zna-cuo bi doista izazvati sumnju. r . ~~ Dakle, svi su uli opetuje kralj pa se ugrize za usne. LUJte, Varadi. Ne elim da kraljica ovu enu vidi ovdje. ~ Bojite se, velianstvo, Katiline? Sam saiuvam Js posljednju zamku koja mi . Iz drugog kraja sobe prenu ih prinev poklik. Varadi poe ali se odmah vrati i apne: i "; Velianstvo, ona se budi. >- Jo i to. Ukorni Varadijev pogled ni naas nije zaustavio kraljeve odluke: Valja je odmah odstraniti s dvora, a ljudima rei da... Sto da se kae? Da je ova graanka mati prestolonasljednika? ije me to prokletstvo razdire?

Prineva se majka maknula i otvorila oi. Majko moja, vidi li me? uo se prinev glas. Ali se njene oi opet sklope. Jo nije prisebna, ali znak ivota je tu umiruje lijenik princa. Visosti, nemojte je uznemiravati dozivanjem, priekajte! Pokorit u se. Sva trojica princ i lijenici stajali su ispred leaja leima okrenuti dvorani, zakrivajui svojim tijelima onesvijetenu enu. Vani iz hodnika dopire ujednom ivo komeanje, buni glasovi i poklici iznenaenja. ujete li? upozori kralj kancelara ve su vidjeli mrtvog. Kraljica se pourila da ga pogleda. Bilo bi dobro, velianstvo, da poete kraljici da vas ne iznenadi ovdje. Ostanite i recite princu da je u korist njegove majke ako je to prije otpremi. Prekasno je, velianstvo, paevi otvaraju vrata, ulazi kraljica. Odvest u je ravno u svoju spavau sobu. Kroz irom otvorena vrata ulazi Beatrica. Kralj joj poe u susret, tako da je. ostala leima okrenuta prema princu i lijenicima. inilo se da je Beatrica dola samo zato da popravi malo prije nehotini usklik pun razoaranja. Lice joj je promijenilo masku, baci se kralju oko vrata: Bog nas je blagoslovio, Matija. Vidjela sam mrtvoga. Neki nepoznati ovjek, nije li to udo? Posve nepoznati ovjek ide na dvoboj za princa, u njegovoj odori! Kako je to mogue? zapanji se kralj i odmah doda: Doi, Beatrica! Ona ga ne slijedi, nego nastoji gledati ravno u njegovo lice. Kako mu nisu prepoznali lice kad su ga nali? Nije li to zagonetka Matija? Vizir je vrsto svezan remenjem tako da su ga jedva otkopali. Oito, svezao je vizir zato da mu u boju ne bi moda odskoio uvis i da ga taj lupe Alfonzo ne prepozna. Sve je to Boje djelo. Samo. tko je taj ovjek? I zato je poao u boj za princa. To bi trebalo ustanoviti. Istrait emo, Beatrica, samo dok se oporavim od tolikih potresa. Doi sa mnom u moju odaju da se porazgovorimo. A gdje je Ivan? upita ne miui se Beatrica.. Videi da je ne moe odvesti iz sobe, Matija rukom pokae na drugu stranu dvorane: r ; m. __ Eno ga, tamo! _ Kako? Ivan me ne vidi i ne uje. A to je ono tamo? Sto __1JBrinu se oko onesvijetene ene. Dok svri, mi bismo mogli istraivati tko je ona] nepoznati mrtvac. Ni sad nije slijedila njegov poziv, ve obratno, poe nekoliko koraka prema leaju i primijeti. _ Ivan se i ne okree prema meni! Kralj nije odgovorio a ona ode postrance leaju da vidi tko tamo. I Varadi i kralj promatrali su Beatriino lice. Njene visoke uzdignute obrve lako se trgnule. Polako okrene svoje mramorno lice kralju i zapita neto izazovno i glasno: Opet ova ena? Da, onesvijestila se! , _ Zato joj iskazuju toliku ast? Na ovaj glasni upit princ se okrene od leaja i odvrati prkosnim glasom: Jer to pripada mojoj majci! Mramor Beatriina lica pretvorio se u meso. Bijelu put zalije krv. Miice se rasteu. U oima zaplamti. Dakle, nije udovicr. plemia kako me izvoljevalo izvijestiti vae velianstvo? Pitala je glasom tuitelja, suca, svjesnog da je optuenog uhvatio na djelu. Varadi je slegnuo ramenima, pogleda kralja i opazi da je vrlo miran, dapae vjeto namjeta masku strogosti i odgovori: Kako si ula, Beatrica, nije udova plemia. Uistinu, Malija, nisi trebao da se poslui ovako malo duhovitim isprikama. Poto nije bilo isprike, nije ni trebala da bude duhovita

odvrati on i onda otro naglasi: Naprosto sam zatajio isti-nu dok mi ti, Beatrice, ne razjasni zato se danas ova ena nalazi ovdje? Ja? Posve apsurdno pitanje! Posve prirodno. Odgovori: zato mi napuljski kralj alje ovu enu? Da, Beatrica, s kojeg razloga? nastavi kralj jo iSe. Zato je alje kad je meu nama bilo ugovoreno da ona ne smije prijei granicu mog kraljevstva? I on navue masku suca, sada jaeg od nje, pa nastavlja ojaeno: Ozbiljno u zatraiti od napuljskog kralja razjanjenje. Samo moj najvei neprijatej mogao bi izvriti ovakav napad na mene. Nadvladana optubom, ipak ne odaje poraz, a ne moe da nae drugi odgovor osim isprike: Moj otac sigurno nita ne zna. Uvjerena sam o tome! Da ti nisi o tom nita znala to se moe vjerovati, ali pot-Puno je nemogue da napuljski kralj ne bi opazio kako mu 3 173 I dvora manjka jedna voranka. Moe li iz naeg dvora nestati lan dvoranstva, a da to ne bi opazili nai dvorski metri i nama javili? Beatrica razabere da joj kralj namee sumnju, kao da je ona s ocem skrivila taj dolazak. Samo to ovog asa ne eli razjanjavanje u prisutnosti prineve majke. Nju uzbuuje okolnost da ovdje na kraljevu leaju u njegovoj odaji, lei ena koja je majka njegovu sinu. Odrazi tog uzbuenja i povreda njene tatine probijaju mramornu hladnou njenog lica. Kralj shvaa to se raa pod njenim visokim elom i pristupi joj posve blizu: Nije ovdje mjesto da o tom raspravljamo. Doi, to emo razjasniti meu sobom. I uzevi njenu ruku, niti se ne obazre tamo gdje se princ s lijenicima trudi oko svoje majke. Beatrica povue ruku. Prije nego odemo, ima se rijeiti neto vano i podigne glas jae, oito sa eljom da princ uje svaku njenu rije: Ona tamo ne moe ni asa ostati pod ovim krovom! Ve sarn prije tvog dolaska ovamo Varadiju naloio da je otpremi. Povienim glasom okrene se ona kancelaru: Dakle, biskupe, izvrite kraljevu zapovijed. Otpremite ovu enu iz dvora. Pri prvim kraljiinim rijeima Varadi je razabrao Beatriinu elju da izazove princa protiv njegova vlastitog oca. Njena se elja ispuni. uvi princ te ledene rijei, skoi od leaja, pohiti nekoliko koraka prema sredini dvorane, pa se izazovno okrene kraljici: O kojoj to "eni" govori vae velianstvo? O onoj to lei tamo. , Ona uzviena ena je moja majka! Nju nee nitko otpremiti ispod ovog krova! Valjda se ne kani suprotstaviti kraljevoj odredbi? naglasi ona. Oe, kralju! Vi to odreujete? Vi? Da, ja! Vi elite da se moja majka baci na ulicu? To nisam rekao. Ima na Griu naih prijatelja plemia, oni e je primiti u njegu. Oe! poe princ molei. Ta ona je vie mrtva nego iva. Ni umirueg slugu ne biste istjerali ispod svojeg krova. Zapovijed kraljeva neka se izvri upadne Beatrica. Ako je to kraljeva zapovijed, ja joj se neu pokoriti! Ivan stane pred kraljevski par zaarenih oiju. Onda neka bude na tvoju nakloni se Beatrica. Pred onom tamo uzmaknut e tvoja kraljica. A Ivan vikne pun bijesa i oaja: .. ; ,...:.

Moja kraljica je moja majka! 174

<:.u .,,.

.M &] ; l

__ Ivane, bulazni zagrmi kralj. __ Bunim se protiv okrutnosti, bezdunosti, ja ne dam svoju majku, ne dam! I stane pred leaj sav drui. _ Varadi, odredite da mi odmah osedlaju mojeg konja zapovjedi kraljica. Odlazim na Medvedgrad! Kancelar se sagne utei, eka kraljevu rije. Pun gnjeva na -ina i na enu koja tamo lei i koju smatra uzrokom razaranja svoje zamke zavie: Izvrite zapovijed Varadi. I Varadi se polako pomie k vratima kao da jo uvijek okli-ieva. Razabravi da kancelar ide pozvati sluge Ivan povikne punim pluima: Nitko se nee pribliiti mojoj majci. Niija ruka osim moje nee dotai tog svetog tijela! Matija zaprijeti. Ivane, ovdje stoji kralj! A do majke stoji sin! Sin je duan poslunost kralju. A ovoj uzvisinu] eni duan sam JJubav iznad tvifc octa-lih ljudi. Varadi, zovnitc dvorane! ( r , Kamo da otpremim gospou? upita VaradL K barunu Kraljiu. iv , Dobro oe, ali onda idemo zajedno! Sto veli? Idem zajedno s njom, idemo oboje s dvora: mati i sin. A ima i pravo pouri se Beatrica oni pripadaju jedno drugome. Neka Ivan ide s njom, to je najjednostavnije i najprirodnije. Kraljeve se oi krijese, kroz njegove ile zakola nova sumnja. U kraljiinu prijedlogu nalazi novu zamku i razjaren korakne prema princu: Ostat e ovdje! A moja majka? Odlazi! Lijenici, dignite enu i nosite je! Princ se poput lava zaleti k leaju. Grozniav pogled zarine se u kralja: ~~ Yeite me> bacite me u tamnicu. Moja majka meni je sve-ta- S njom u u progonstvo, u zatoenje, svuda. I digne na ruke nepomino tijelo, stane na sredinu dvorane viui kao izvan sebe: ~~ Tko se usudi pribliiti, uzeti mi iz ruke majku koja me rodila, ubit u ga. Mene su istrgli iz njenog naruja, ali nju nikad nitko nee istrgnuti iz mojeg. Nitko! Ni kralj! . S pritajenim zadovoljstvom gleda kraljica razdor izmeu oca 175 Ali, visosti opomene ga Varadi ne zaboravite da .ste prestolonasljednik! Ova rije pogodi kraljicu tolikom snagom da je izgubila svoj mir. Ubojitim pogledom osine kancelara, a princ se okrene k Varadiju: Kakav prestolonasljednik! Ja sam samo nesretan sin, nesretne majke! Bacite nas na ulicu, kralju! Zajedno u s majkom, odbaenom i prezrenom, zajedno svuda! I u smrt! Stoje zablenuti, zastraeni njegovim ispadom, to je nalikovao urlanju razbjesnjele zvijeri. Samo je Beatrica zadovoljna. Varadi osjeti da je doao njegov as i pristupi kralju: Velianstvo, da nije bilo sree, sad bi va sin leao tamo u lijesu. Vidio sam va i kraljiin strahoviti oaj kad ste ga smatrali mrtvim. U zahvalu onome koji je umro za vaeg princa posluajte sada moj. savjet. .Shvatite njegovo srce, dopustite da svoju umiruu majku zadri danas uza se. Tko zna hoe li ona doekati sutranji dan. Velianstvo, to nije samo moj prijedlog. Evo, razabirem to u plemenitom ganuu njezinog velianstva, u njenom oku koje nijemo moli da budete milostivi. Princ nije kriv to su mu poslali majku da se s njime sastane u ovom strahovitom asu, nije princ kriv.

Tolika himbenost natjera u oi kraljici svu mrnju to se u njoj gomilala protiv kancelara Varadija. Plamen suklja iz njenih zjenica. Kralj je shvatio Vardijevu osnovu i prije nego to bi kraljica mogla da naoigled ove zamke neto odgovori, on joj se priblii. Razumijem te, Beatrica, shvaam to hoe da kae. Poto je uistinu samo napuljski kralj skrivio ovaj dogaaj, odreujemo, kraljica i ja, da princ zadri majku do sutra u svojim odajama. Vie ni rijei o tome. I prije nego bi tko mogao to primijetiti, gotovo pojuri k vratima i otvori ih: Beatrica, doi ree on vrlo njeno. Prela je utei preko praga. Za njom je zadrhtala prisega, prisega smrtne osvete Varadiju. A lijenici priskoe da prinevu majku odnesu u njegove odaje. On je ne da iz ruke. Prisloni je svojim grudima, lagano i njeno ponese je gore u prvi kat. Svi mu se s potovanjem ugiblju. Damir, uvuen u kut trijema, priskoi da mu pomogne. Unili su u sobu i poloili enu na postelju. Damir pozove sluavku da ju razodjene dok su lijenici spremali lijekove i u ocat namakali bijele runike. Sto e biti s njom? drhtavo upita princ. Samo sveznajui moe na to odgovoriti! Spasite je, spasite aptao je blijedim usnama. Sve ono to je od asa kad je ugledao majku prelo preko njegove mlade due, potrese mu sad tijelo i on klone na sto176 .,.,.,,...... ._.,.,,...... ......... licu Trese ga groznica, a glava ga boli. Damir mu poloi ledenu viiku na vrelu glavu. __ Suspregni se, Ivane, ti treba snage za svoju majku. __ Dakle, ostat e iva? __ Nadam se, a i oni se nadaju! Ali glas rnu ne odaje povjerenja. _ Damire, tamo da ona ostane na ivotu, vidjet e to u uiniti. uo si kralja, Damire. Groza me spopada. Zar sam ja sin tako okrutnog oca? . uo sam sve. Strahovito je okrutan, okrutan kao Asirac! Nikad to nisam slutio. I pokrije lice rukama pa umoran nasloni laktove na koljena. Zatim otkrije obraz i upre pogled u Damira. Dakle, vidi zato sam morao ostati mrtav. Kad je vidio uru, slutio je ili je znao da se ona mora nalaziti u blizini. Htio ju je odstraniti i pokopati za sva vremena. A ja sam ve od onog dana kad smo stigli osjeao njezinu blizinu. Svuda sam vidio to lijepo plemenito lice. Kad su me prvi put od nje otkinuli, ona je zamrla. I danas kad sam je naao, opet je zamrla. Ako se ne probudi, ne znam to e biti. Ivan htjede poi k postelji, ali ga lijenik zadri. Za nju bi bilo koristi da se povuete, visosti, u drugu odaju. Ni koraka se ne miem od svoje majke! Opet me kane prevariti. Ne, to im vie ne moe uspjeti. Ostajem tu i uvam je, makar s maem u ruci. Onda se barem povucite daleko od postelje, ne smije vas odmah ugledati kad se probudi. Probudi! Po lijenikovoj elji Damir povede princa u kut sobe, s druge strane postelje. Tu su sjeli oboje. Damir pogleda prema vratima odakle dolazi pa Stjepko i dade mu znak da izie. Na hodniku nadi? Gordanu. Bez ikakva uvoda ona ga zapita: Kak,o je s njome? Jo uvijek jednako. Ne budi se. Ali srce jo bije. Vi ste oito, znali da je ona na Griu? Nisam nita znala niti znam. Samo vas molim: ako prinevoj majci treba enske pomoi, onda me zovnite. Princ to nee dopustiti, jer bi kralj planuo na vas. ini se, kralj mrzi ovu nesretnu enu.

Mrzi? Moe li se mrziti onaj kojeg smo nekad ljubili? Mislim da ne bi ni tada kad se ljubi beznadno i prezreno. Da! Ali kraljevi imaju samo jedno srce, a to je prijestolje. idem opet k maloj Beci. Za nekoliko asaka se oporavila saznavi Ca je princ iv. I hitno se udalji. 12 Gordana I f w KRALJICA I NUSKRALJICA Beatrica se pretvorila u val gnjeva. Osjetivi da je kralj sli-jedi, zadrala se u dvorani za primanje. I kao da je ta soba bila cilj njenog zaklonita, spusti se na stolicu i podupre glavu o bijelu vrstu ruku. Kralj ulazi. Ona ga ne gleda, ali osjeti da eli s njom govo riti. ini joj se da ide za njom kao za plijenom, vrebajui neto ega se ona boji pa je htjela najprije potrati svome bratu da mu iskae to se dogodilo s prinevom majkom. Ma ti ja hoda gore-dolje, sputene glave, ekao je da ona progovori. A kad je ostala nijema, on je mrmljao. Mjesto da se predamo radosti nad Ivanovim uskrsnuem, takav grdni sukob. Gotovo sam ga udario zbog njegove tvrdokornosti. Ali, napokon, njega vodi prirodni osjeaj, najprirodniji. On ljubi majku, a to mu ne mogu zabraniti. Ne znajui kamo on cilja, Beatrica hladno odvrati: Ti si okrenuo lea svojoj majci kad se ona poela buniti protiv mene. A tvoja majka bila je odlina, plemenita ena, tovie, ti samo njoj i njenoj hrabrosti zahvaljuje svoje prijestolje. Ova uspomena i u ovom asu izazove neugodan osjeaj. Od stida pomijeanog s Ijutinom, to je u svojoj sinovljevoj ljubavi bio labav i nedostojan, zabaci glavu, poravna razbaruenu bujnu utu kosu, pa odgovori neodreeno: Ivan ima svoje posebne nagone. To se ne moe popraviti. M I opet su utjeli, ekali jedno drugo. Najposlije kralj zastane pred enom: ," Nakon svega toga bilo bi dobro da legne, Beatrica. " r i Ne smatra da je neasno za napuljsku princezu ostati pod jednim krovom s nekom palom djevojkom? Dobro, Beatrice, to emo odmah razjasniti. Prisutnost Ivanove majke ovdje oito je dokazana urota mojih protivnika. Oni koji su nju poslali ovamo htjeli su da umanje ugled mojem sinu. Ona nepomino gleda preda se i odvrati: Onda je meu tvojim protivnicima i Varadi. On tako malo cijeni princa da mu se upravo narugao. Narugao? Zar to nije bezduna poruga kad Ivana, koji na rukama dri palu djevojku i nazivlje je svojom majkom, oslovljava prestolonasljednikom? Tolike zlobe ne bih predmijevala u Vara-diju. Kralj zamiri kao da su mu sasuli prah u oi, ne prihvati izazov i ozbiljno primijeti: Da se vratimo, Beatrica, no ono to elimo raistiti. Tvoj otac javio mi je da je toj eni dao sasvim dolino mjesto na svojem dvoru. Tvojem ocu slao sam s tvojom privolom svake 178 dine novac za uzdravanje te ene. Zdrav razum ne moe doku-fi kako bi se ona vratila da to ne zna tvoj otac. Tu se neto dogodilo iza mojih lea. _ Uistinu, bilo bi mi veliko olakanje da ti mogu razjasniti. Iz Napulja mi ve dosta dugo ne dolazi nikakav glas. Ona ustane i poe prema izlazu: __ A sada mi dopusti da se preodjenem i napustim palau. Zato, Beatrica? Napuljska princeza ima dunost da zatiti svoj Ugled. _ Tvoj ugled je moja ast. Putovat emo zajedno u Viegrad.

Nema vie nikakve potrebe putovati tamo. elim biti blie mojem ocu da mogu to bre dobiti odgovor na pismo to u ga danas poslati napuljskom kralju. Zato u ostati na Griu. Dakle, ostajemo li ovdje, ili putujemo zajedno na Medvedgrad? Zar se kraljica i kralj moraju maknuti s dvora nekoj paloj djevojci? Neki prosvjed zatitra u njegovim oima, ali se odmah smiri: Dopustio sam Ivanu da do sutra zadri majku. Po dranju lijenika mogli smo razabrati da jutro nee doekati iva. A tvojem pismu za napuljskog kralja priloit u pitanje i ja. Hou da budem nacistu tko je izvrio napad na mir mojeg srna, njegov ugled i moje kraljevske osobe. Netko e strahovito stradati. ini mi se da je napuljski kralj nasjeo mojim urotnicima. I otiao je ne ekajui njen odgovor. U svojoj sobi kraljiin brat Francesko stisnutim pesnicama lupa po koljenu. Glava, puna vrste valovite crne kose, podmuklo je sputena. Griska izboene usne. Nad njim se sagnuto Enrikovo lice, sasvim zeleno, kao da mu se u prolila na tamnu put. Jo se nie sagiblje kardinalu i ape mu u uho: Poslao sam as prije na Kaptol. Sto me se to tie! Na Kaptolu sam sakrio Alfonza. Mora mi rei kako se desna zamjena u dvoboju. Franceskova bijesna kretnja odraava prezir. Kako se desila zamjena? Kojeg me vraga to zanima! Sad je svreno. Zamjene nije smjelo biti. Toliko buke, galame, pri-Prema, a zato? Prodro bih sam sebe. rit ~~ f-a -SC prodirem d ^asa kad sam uo prinev krik na dvo-itM i lpak visosti- P svemu to smo vidjeli moemo zaklju- nita ne sumnJ Bio Je t 0 ljubazan s kraljicom i sa s du(<P ma nama- A kako on ne sumnja, pobrinut u se da ni ubu-ne Posumnja da je dvoboj imao biti njegova smrt. 12 A to meljete, grofe? Sto hoete? - - Da jo uvijek nisu nestali svi uvjeti da svoju nakanu iz-vedemo ponovno. Kardinal ustane i srdito mahne rukama. Idite do vraga! Ni u to vie ne vjerujem. U ovoj prokletoj slavenskoj zemlji izgubili smo i mi Napuljci snagu svoje drskosti. Kakva okolianja! Kakav oprez! Pa strah, spremanje, aputanje, naprezanje, je li to muki? Da smo tako radili kod kue u Napulju, danas bi aragonska dinastija sjedila na dnu galije, a ne na prijestolju. Sto ete, visosti, ovdje je tako. Ne da se drugaije. Vi ste, Enriko, pogrijeili. Jest, velim vam to otvoreno u lice! Vas nije vodio sveti interes ideje, napuljske dinastije, nego ljubomora na Izabeline osjeaje prema princu. Moja ljubomora bila je u slubi Napulja, vaa uzoritosti, ali ne biste uinili krivo da ispitate Izabelu nije li ona moda izvor ove kobne zamjene jer, netko je tu bio. Enriko, ovo je odve teka objeda. Pripazite na Izabelu, to je moj savjet! Vama nije dobro, grofe ree Francesko i odmjeri ga. Svima nama nije dobro jer nismo mislili na treu osobu kojoj je mnogo stalo do princa i poslala je zamjenika. Kome je ivotni interes da princ ivi? Izabeli! Velim vam, uzoritosti, mi imamo neprijatelja u naem krugu. Dalje nije dospio da razlae. Protiv svojeg obiaja, dohitala je Beatrica u sobu svojeg brata i pola ravno prema njemu. elim s tobom govoriti nasamu. To ponuka Enrika da se odmah udalji. Francesko je ustao, njeno uhvatio za ruku svoju sestru i posadi je u naslonja. Govori, sestro! Prinevo uskrsnue grom je iz vedra neba.

Vara se. Nebo je bilo puno munjevitih oblaka, samo mi to nismo zamijetili. Sada ti moram priznati da sam znao o tom dvoboju, ali ti nisam htio namjerice saopiti. Tebe se i ne tie to se princ i Alfonzo mrze. Kad je danas pukao glas da je on pao u dvoboju, nisam htio da tvoje plemenito srce osjeti i najmanju sjenku krivnje. Ali sad mora saznati sve. Netko je znao za taj dvoboj i taj netko je sprijeio da princ doe pod ma Al-fonzu. Ova je osoba prinev uhoda, protiv nas! Jest, postoji neka osoba koja e nas uvijek i svagda izvrgavati u korist njegovu. Misli da je neka trea osoba podmetnula zamjenika princu? Da, Beatrica. Na to me upozorio Enriko, a zapravo jedino je to moglo spasiti princa. , .1..,, , Sumnja li moda Enriko na koga? !f; Hii1 Na Izabelu! , >. .,.,,.- >_ ,; ; ^k"; "( 180 __ Budala! Aragonka nikad nee zaboraviti svoju dinastiju. __ Izabela ljubi princa. __ Njena ljubav proistjee samo iz interesa da se uda za kraljeva sina. Meutim, Beatrica se fpak zamisli. __ Francesko! Naredi da pozovu Izabelu i Enrika. Kardinal otvori vrata pa izvri nalog i onda se vrati i sjedne uz kraljicu. _ Zabrinula te ova sumnja, Beatnce? _ Na drugo mislim, moj Francesko! Danas u noi u kraljevskom dvoru nalazi se jedna kraljica i jedna nuskraljica! _ Zar e podnijeti tu uvredu? _ Najprije sam se najotrije usprotivila. Meutim, zbog prisutnosti ove ene kralj poziva na red naeg oca! Taj komedija! Da, ini se kao da komedijai, ali nije sasvim nemogue da je tu enetinu poslao ovamo na otac. Pa to bilo sasvim neobino. Ne bi! Prisutnost ove gradske djevojure mora podsjetiti sve plemstvo i sve kraljeve i prineve pristae na graansko, nezakonito porijeklo njihova dragog kandidata za prijestolje. Kako se se tome domislila? Sam kralj me na to uputio. Gotovo je izvan sebe to mu prisutnost ove ene krnji ugled sinu. I kad sam malo prije o tom razmiljala, ini mi se da bi samo na otac mogao izmudriti ovako odlinu zamku. itav dvor i sve plemstvo govorit e o prinevoj majci. Svatko e se pitati tko je ona i sjetiti se da je graanka, djevojura, biva Ijubovca. Sutra e O tome govoriti svi oni koji su na Medvedgradu i jo ne slute dananje dogaaje. Poslanici Venecije, grof Marcelo i svi drugi imat e prigode da jave u Italiju tko se nalazi u dvoru, a Bianki Sforza prisjest e da uzme takvu svekrvu! Usred razgovora ue Izabela, vedra, gotovo vesela. uj me, sestrice zapita Beatrica zato mi nisi priopila da se princ bije s Alfonzom? Crnokosa princeza zaueno usklikne: Da sam to slutila, ne bih mogla o tom utjeti tebi, Beat nca, kad si mi princa namijenila muem. Zar da budem sudio nik smrtnoj pogibelji svom buduem muu? Da, to je prirodno, dakle, rekla sam. Tko me optuuje? Oito, Enriko! Beatrica, njegovih progona vie ne podnosim. On misli da si znala! Onda bih i zaprijeila otro naglasi djevojka. T~ v.ierujem trebala bi samo natuknuti kralju. Meutim, sad idi! Obraunat u s Enrikom. Gdje je Nardela? ni "i svo sobi Jako Je uvrijeena. Matija zamalo da je Je tukao. Prostaki joj je istrgao zdjelu sa smokvama, bacio ih

kroz prozor i vikao na nju. ak je zapovjedio da je ne puste a blizinu njegovih odaja. Divljak. Reci Nardeli da joj kraljica podjeljuje slobodu. Kad idem na poinak, neka doe k meni! A sad idi! Evo Enrika. Izabela poslua i srdito pogleda Enrika. Njegov pogled slije" dio je njene korake. Kad su ostali sami, kraljica upre pogled u svojeg dvorskog metra. Kad nije bila s njim zadovoljna, oslovljavala ga je hladno i strano. Vaa sumnja, Enriko, potpuno je bez temelja. ak drska. Ali o tome dosta. Recite mi: tko je osim vas znao za dvoboj? Gospodin Damir! taft I nitko drugi osim njega? Da, znala je za to i Gordana! . Gordana? zaude se kraljica i Francesko. , &r Kako to? upita kraljica ponovno. -n U njenoj prisutnosti pozvao je princ Alfonza.te Otulial Obraun. ; : Kako? U njezinoj prisutnosti? Jer su se zbog nje porjekali. . Zbog Gordane? :j Da, zbog nje odvrati Enriko. J" , l kraljica i Francesko jednako se uznemirite. " i Beatrice, to bi trebalo odmah ispitati naglasi kardinal. A vi, Enriko, ne sumnjiite Gordanu? Ona nema nikakva razloga da spaava princa, dok Iza bela... Dosta o tom uutka ga kraljica. Jo5 jednu rije o Izabeli i brzo emo svriti. Idite i zovnite Gordanu. Ako je legla, Deka odmah ustane. Ne vjerujem da je tko u ovom dvoru osjetio potrebu poinka primijeti Francesko. Zbog Gordane, dakle? glasno e Beatrica. Nisam li ti ve juer na Medvedgradu rekao da se Alfonzo zagledao u Gordanu. Opetujem, Beatrica, nije puki sluaj da se > njom sastao u samostanu. Ona ga nije slijedila, o tome sam uvjerena. " Molim te, Beatrice, ispitaj to pa zaprijeti Alfonzu. To je sada sporedna i neopasna stvar. Zar nije dosta jasno to Alfonzo kani s Gordanom? Do Gordane su putovi dugi i strmi. Suspregni svoj plamen, moj Francesko. Danas imamo vanih razgovora. I nastavljaju raspravljali, kad se otvore vrata. Gordana ulazi. Prola neprospavana no utisnula je odve jake tragove u lijepo lice. Ipak je sauvala prostodunu vedrinu, poklonila se kraljici i kardinalu. Enriko je doao iza nje i stao podalje. Istraujui, pogleda Beatrica mladu djevojku. __ Gordana, prvi put saznajem da svojoj kndjfcl nisi lsTerenci. Ona se vedro nasmijei i odvrati: : __ Velianstvo, moja savjest mi niita ne spoitava, a vrlo je stroga i angrizava! __ Ipak te nije grizla kad si propustila dunost Uistinu, velianstvo, ne mogu se sjetiti da sam neSto pro" _ Mogla si sprijeiti sve ono Sto smo danas pretrpjeli. Ja, velianstvo? zaudi se ona vrlo ozbiljno gledajui Jcraljicu. _ Da, ti si znala da se princ morao pobiti s Alfonzom. Jesam, velianstvo. _ Princ i Alfonzo Borgia urekli su dvoboj u tvojoj prisutnosti? Jest, velianstvo, _ A nisi osjetila dunost da obavijesti svoju kraljicu. Osjeala sam. Ipak nisi uinila? naglo e kraljica zaueno.

Da, velianstvo, nisam to uinila. Zato? upita strogo promatrajui je smrknuto. Velianstvo, izazov na dvoboj pao je u umi juer, u lovu. Nakon toga jo sam neko vrijeme bila s princom i gospodinom Damirom. Onda sam ih ostavila, zalutala u umi i stigla u Remete. No sam pnmLi tamo, a kad sam danas stigla s vojvodom Ilokim u dvor, ve ju bilo sve svreno. Eto, vidi, nije imala prigode ree Francesko svojoj sestri. Dobro, a kad si bila u samostanu, srela si ondje vojvodu Ilokog. Zar mu nisi saopila to se danas sprema? Velianstvo, u samostanu sam bila odvie zauzeta svojom nezgodom, a vojvoda Iloki itavu no branio je mene. Od Alfonza? upita Francesko. Da visosti! Dakle je istina to mi je jutros javio Damir? Ne znam, velianstvo, to je javio gospodin Damu . No, bilo je estitih okraja s Alfonzom. Neto sam se malo branila i sama, a sve drugo uinio je vojvoda Iloki. Sto je uinio Alfonzo? zapita Francesko. Priajte nam sve potanko. Molim, velianstvo, odrijeite me neprijatnosti da o tom govorim pred gospodom. - Odrjeujem te. Sada ionako imamo drugih stvari. Nego. Alfonzo se bije s princem zbog tebe. Sto to znai, Gordana? O tome vas je obavijestio netko tko me strano uzvisuje! Kako? Princ se nije pobio zbog tebe? 182 l alim to moram sama sebe liiti te velike asti da se za mene biju prinevi! Priat u velianstvu kako je bilo. U lovu sam se upravo nala s gospodinom Damirom. Odmarali smo se kad je naiao princ. Gospodin Alfonzo dojahao je do nas i obije dio princa da straari Damirov ljubavni sastanak. Princ se naljutio zbog te objede, branio sebe i svojeg prijatelja nasmije se ona. Meni, uistinu, ne pripada ova slava! Govorila je ponizujui samu sebe kao da itav dvoboj i sve to se dogodilo ba nimalo nema veze s njom. Enriko upadne u rije: 1 Ne, gospoice, Gordana, princ se pobio zbog vas. Smijeei okrene se ona prema njemu. Gospodin grof Enriko hoe da me silom uzvisi, ali to ne mogu primiti. Gospodin Enriko je doao poslije Alfonza, dakle prekasno, pa nije mogao uti to se govorilo. Budite sigurni, rado bih se podiila kad ne bih time poinila nedopustivu la. Francesko isprui svoju bujnom kosom obraslu glavu i upita: Vi ste, Gordana, vrlo alosni to se princ nije pobio zbog vas? Ali alost je vrlo kratkotrajna, jer ve imam zamjenu. Dapae, vrlo slavnu. Vojvoda Iloki bio je prvi vitez koji se je za moju ast borio sa itavom Alfonzovom pratnjom i natjerao ga u uzmak. ini se da te ovo neto jako ushiuje? Velianstvo, molim, priutite mi ovo malo veselja! Ako je samo to, prosto ti bilo nasmijei se zadovoljno Beatrica, ali mladi kardinal proslijedi gledajui Gordanu u oi: Ako se va ushit pretvori u ljubav? Oh, moje srce jo leti zrakom kao slavujica kojoj jo nijedan slavuj nije zapjevao pravu pjesmu da mu se odazove. A zapjeva li?... Zaepi t u ui. To je prava rije nasmije se kraljica s osebujnim zadovoljstvom. Dakle, ova je stvar rijeena naglasi vrlo zadovoljna. Idi, Gordana, gore. Sutra polazim na Medvedgrad. Ti e ostati ovdje da bude na pomo prinevoj majci.

Velianstvo me ne eli sa sobom? Ne boj se, ovdje te nee smetati Alfonzo. Dakle, sad idi gore i ako je od potrebe, ostani uz prinevu majku, Ako bi joj bilo vrlo zlo, javi mi. Koji je od lijenika kod nje? Mislim Pietro i Gabrijelo Skutari. Oni su vrlo spretni. Napuljcima nema premca. Dakle, idi! Sagnula je glavu, smjerno poljubila kraljiinu ruku, pozdravila kardinala i laganim koracima izila. Kraljica uzme u oko svojeg dvorskog metra koji eka na loge. YM)8t <Kl" pitituj j"fi ; :<racf"t .(>}?.L 184 __ Enriko, recite Alfonzu: ako se ne okani Gordane. morat e ostaviti moj dvor. Okrenula se od njega i Enriko osjeti da se mora povui jer nlu kraljica danas nije sklona. Brat i sestra SU ostali sami. __ Dakle, vidi Francesko, Gordana je izvan svake sumnje, Odmah sam to osjetila. Valja nam, dakle, traiti onoga tko je izveo ovu zamjenu. _ Za dvoboj je znao samo jo5 Damir. _ Svaka sumnja prema njemu bila bi nelogina. Damir je Hrvat, do kosti naivan u svojoj odanosti, a do sri ponosan na svoju hrabrost. On bi sigurno sam pokuao da se bije za princa. Prije bi umro nego bi poslao nekog drugog. Dakle, iza naih lea stoji netko tko vodi borbu protiv nas, a da ga mi ne zamjeujemo. Moda e Nardela nanjuiti naeg nevienog neprijatelja. Sva borba, sve natezanje, sve uzbuenje pretvorilo se u nita uzdahne Francesko. Imam davno plan. Jo malo pa u te pozvati, brate moj, da to izvrimo nas dvoje, ekaj, Francesko! Beatrice i on joj obujmi struk govori, razotkrij mi. as jo nije tu, ali blizu je. Strpi se. Pokoravam se, draga moja sestro, ali reci mi barem kako e se drati sutra., prekosutra prema svemu to se zbilo? Iza svojih aneva posve sam mirna, ekam i budno pazim neprijateljeve kretnje. Moja taktika ovisi o njemu, ekam potpuno spremna za svaku mogunost i kad me neprijatelj napadne, zaskoit u ga zamkom u koju se mora strovaliti da nikad vie ne podigne glavu. Pripravna sam za nove borbe. LJUBAV SINA BDI Kralj se zakljuao s kancelarom Varadijem u radnoj sobi Skrstivi ruke na prsima, naslonio se o zid. Glavu nadigao, a gusta uta kosa pada mu po elu i zaokruuje obraze. Jaka prsa brzo se uzdiu i sputaju. Nalikuje na ranjenog lava. Iza oluje to je sa mnom lamatala itav dan sad sam eto nahk na nasukani brod. To je jo uvijek bolje nego da je brod udario o hrid i razbio se. Velianstvo, va je brod jurio ravno k hridi. Ako se, dakle, brod nasukao, ne ini nita, jer e se lako popraviti i rina puinu. I hoe uspravi se kralj, uzdahne i poe prema stohi. Ipak, tko mi je nasukao brod? Moj vlastiti sin. Eto, on po. mae mojim neprijateljima. Da je slutio zato velianstvo eli da bude jo uvijek mrtav, ne bi tako uradio. Trebali ste ga uputiti. Bilo bi svejedno, on bi i onda po dvoritu vikao za svojom majkom. Vidjeli ste gal im je ugledao nju, zaboravio je du. nost prema meni. Ne elim da jo jednom velianstvu spomenem zato smo ovako zaskoeni. Ni uzviena gospoa ne bi ostala ovdje na vau smetnju. Kad je vidjela da se sprema na put, ispitala je slugu i doznala da se putuje u zoru. Prevara ju je tako slomila da je pala u nesvijest. Otkuda se najednom pojavila na dvoru? Otkuda? Zar je bila na Griu?

Svakako, kad je odmah doznala za prinevu smrt. Ne vjerujem da bi se pribliila da princa nije smatrala mrtvim. Recite: kako je s otoka Ichi dospjela ovamo? Velianstvo, zar nije bila u Napulju? zaudi se Varadl kao da mu nita nije poznato. Napuljski kralj drao ju je zatoenu na otoku u neosvo-jivom dvoru. Veli da je gladovala. Velianstvo je slalo dostatnu svotu napuljskom kralju za njeno uzdravanje. Napuljsko velianstvo ne boluje od novane oskudice. Od prodrljivosti, i nita drugo. Sutra u o tom ra misliti i poslati kralju glasnika. Ni rijei vie o tom. Da nije bilo te ene, sutra bismo putovali i Katilina bi bila u mojoj ruci. Prema tome, ne putujemo? Dakako da ne putujemo. Zar ne biste mogli ba zbog prisutnosti prineve majke kraljicu nagovoriti da ipak poe u vau zamku u Viegrad? Odbila je. Hoe da ostane ovdje da bude blie Napulju. Moja je zamka potpuno razruena! Ako je za Viegrad, ono nije za Medvedgrad. ,C Da je tamo zatoim? Namjeravali ste ostati na Griu jo etiri mjeseca. Zar ne bi bilo zgodno da je zatoite na Medvedgradu ili moda u Krapini? Tamonji je dvor u lijepom stanju, dobro je ureen, a u ovoj zemlji kraljica nema saveznika. Svi su Hrvati na prinevoj strani. Ovo vam valja! Svakako e biti bolja Krapina, jer med-vedgradski dvor pun je mojih gostiju. Dakle, Krapina? Priznajem, Varadi, dananji gromovi ostavili su va mozak netaknut. Da, to je dobro, tako u uraditi. A to emo s onom nesretnicom gore? Ako ostane na ivotu, predloio bih da je velianstvo otmi kojem od svojih prijatelja izvan Gria. " _ Dobro, priekajmo sutranji dan pa u onda odluiti. A sada bismo morali objaviti plemiima i dvoranima kako je uro dospio pod Alfonzov ma i sve to je bilo s princem. Isto bi to trebalo javiti i Grianima. Gdje je vojvoda Iloki? _ Mislim: u lovu za Alfonzom. Moda se ve vratio. Pogledajte. Ako je tu, neka odmah doe k meni. Otkljuavi vrata poe Varadi u dvorite. Naao je guste skupine to raspravljaju o velikom udu Ivanova uskrsnua. Kraljevi dvorski metri upravo su razgovarali s vojvodom. Varadi ga pozove k sebi, uzme ga pod ruku, povede pod trijem i prinese usta k Lovrinom uhu: Dakle, to je? Odjurio sam u Remete. Stigao sam tek prije nekoliko asa ka. Je li kralj pitao za mene? Da, upravo vas oekuje. Rekoh da ste poli traiti Alfon-za. Vrlo dobro. A to je s prinevom majkom? Kralj je dopustio da je princ zadri do sutra. Svojim je dolaskom zapravo spasila Beatricu. Predloio sam kralju da Katilinu zatvori u krapinski dVOC, Brzo, kralj eka. Nali su ga sjedei kod stola strahovito namrtena. Jeste li nali Alfonza? zapita vojvodu. Nisam, velianstvo, ali nai u ga. Neto mi kljuje u dui. Kako nije osjetio da se s njim ne bije princ? Oito su morali izmijeniti nekoliko rijei. A kad ga je probo, kako nije pogledao pro-bodenog je li samo ranjen, zato nije nita javio na Medvedgrad? Sve dokazuje da to obraunavanje nije bilo poteno, nego prosto razbojstvo.

Tog lupea morate po svaku cijenu pronai i dovesti. Ali graanima i gostima potrebno je smjesta objasniti ovaj dogaaj. Dakle, ujte: treba da svima kaete ovako: princ i Alfonzo urekli su dvoboj. Alfonzo je svima priao gdje se dvoboj ima odrati i kada. Za to je doznao jedan vjerni dvoranin naega princa koji se Pobojao za Ivanov ivot, ukrao je njegove haljine, ljem i ma i pozvao Alfonza, predstavljajui se za princa, da se pobiju o podne umjesto naveer. On je doekao Alfonza, pobio se s njim i pao u dvoboju. Kad su naili lovci i ugledali truplo u prinevu bojnom ruhu, zaprepastili su se, zbunili tako da uope nisu skidali vizir i Provjeravali, ve stali vikati da je princ mrtav. Jedan je od njih ojurio na dvor i javio da je princ mrtav. Vizir se nitko nije usudio skinuti dok ne doe dvorski metar. Svi su ekah, a vijest 0 njegovoj smrti prenosila se dalje. Princ je, meutim, do kasne veeri to dobro upamtite"; vojvodo, princ je do kasne veeri ekao Alfonza u umi, a kadi ga nije doekao, vratio se na Gri. Putem je sreo oklopnika koji mu ree ta se dogodilo. Ivanu se prohtjelo promatrati tko za. njim tuguje i uzeo je oklopniko ruho. Ovako emo najbolje pred svakim, a osobito pred kraljicom, izbrisati sumnju da sam ja imao kakvih namjera. A zatim ete kazati: kad se princ otkrio tek onda smo mrtvom skinuli vizir i razabrali to je uinio vjerni prinev dvoranin. Nakon toga morate proglasiti moju zapovijed . da e svakoga tko bi izazvao ili pokuao da se bije zadesiti smrt na kazna. Jo morate dodati da je jadni dvoranin platio ljubav prema gospodaru, a nije trebao to inti jer svi znaju prinevu vjetinu na mau, pa bi on Alfonza svladao kao to je to uinio i na bojnim igrama. Je li tako dobro? Vrlo dobro, vae velianstvo. Pouzdajte se u mene, ja u to prikazati kako vi elite. Mislim da e ovakav prikaz razoriti svake daljnje kombinacije. Time smo, dakle, sprijeili govorkanje. Kraljici u sam ovako razjasniti stvar. Imam veliku molbu na kralja ree Lovro. Molim, dopustite mi da se sutra pobijem s Alfonzom, urekli smo. [oelite da vas dadem smaknuti? m".: Velianstvo! Ja... B, Svreno. Zabranjujem! Idite! "> r Vojvoda se uputi u dvorite da izvri prvi dio kraljeve za ^j povijedi. , A Varadi je ostao s vladarem. Dugo nije rekao nita, samo je hodao po sobi. Kancelar ga nije smetao. Napokon Malija progo vori: ujte, Varadi! Kad sam kraljici spoitnuo da je napuljski kralj skrivio dolazak prineve majke to sam uinio samo zato da iljak koji je ona htjela uperiti u mene okrenem prema njoj. Ali sada zaista sumnjam u toga lupea. Moda mu ne inite krivo. On mi je to skuhao. Ako tu enu nije poslao sam, svakako je u tome sudjelovao. Ako je ona pobjegla, Ferante joj je omoguio bijeg lukavo i podmuklo da nakodi Ivanovu ugledu. Saznat emo kako je uzviena gospoa prela granicu ako ozdravi... Ako ozdravi? Opetujui Varadijeve rijei, zamislio se i namrtio. Onda doda posve hladno: I za nju i za sina bilo bi bolje da umre. Neugodno dirnut, Varadi ne ree nita, dok kralj nakon male stanke nastavi: j" ,-.,.-. ;u.1-5 .i _ Od asa kad sam uhvatio pisma koja mojeg sina oznau- Kartagom, neprestano se pitam: zato je ba sada Beatrica ^ ila to[iku snagu da ^prnci Ivanu pravo na prijestolje? Danas, ponavljam to pitanje. Sto vi velite, Varadi? __ Moda i u tome Napulj ima svojih osnova.

._ prodrljivost napuljskog kralja. Krivo mu je Sto Ivan nasljeuje sav moj imetak pa se boji da e Beatrici ostati manje. Da, to moe biti jedini odgovor. Jedini, a sad poite i vi na poinak, Varadi. _ Velianstvo, prije toga dopustite da vas podsjetim na vrlo vanu okolnost. Knez Bernardin Frankopan ve je s malim ferar-skim vojvodom H i pol i t om stupio na tlo vaeg kraljevstva. Poslali ste mu u susret Bakaa i Filipca. Pa to onda? Za koji dan oni e prispjeti i dovesti djeaka koji bi po odredbi vaeg velianstva imao da zasjedne na stolicu ugarskog primasa. Hoe li velianstvo sada odustati da dijete postavi na to uzvieno mjesto? Kad sam popustio Beatriinoj molbi da njezinog neaka postavim na to mjesto, makar je dijete, uinio sam da Beatrici dokaem da u opskrbiti sve njene roake. Meutim, otkad sam dobio u ruke ona pisma i nakon ovoga to smo danas doivjeli, velim: ne! Malog ferarskog vojvodu u k Beatrici u Krapinu da je zabavlja u njezinom zatoenju. To je mudra odluka. Sutra uranite. Varadi! Kralj poe u spavau sobu sam. Radulo ga je doekao i stao Svlaiti. Velianstvo, gore je vrlo zlo... Gdje gore? otresito e kralj. Sto bunca? Prineva majka lei u vruici, bez svijesti... Nisam te nita pitao. Slomljen i umonn legne kralj na poinak, Ali osjeti da nee usnuti. Budnim oima zuri u strop. U prvom katu bdi princ uz postelju svoje majke. Lice joj gori, plave oi se otvaraju, krue okolo, a usne neprestano dozivi ju sina. On se sagiblje k njoj, odazivlje, ali ona ne uje i ne prepoznaje nikoga. Sa strepnjom gleda Ivan lijenika i pita opetovano: Sto je to, za ime Boje? Zato me ne prepoznaje? Vruica je to... Molim vas, ne maknite se odavde, bogato u vas nagraditi. Ostat u ako me vaa visost poslua i poe u drugu sobu da se odmori. 189 i Da, treba da ide oglasi se Damir. Ja 61 bdjeti uz itfu. . Ne mogur je ostaviti. Zar se ne pouzdaje u mene, Ivane? Bolje mi je kad sam ovdje. Mirniji sam. Ne bih mogao poinuti. Kako da mi tijelo poiva kad mi dua strepi! Vrata su se polagano otvorila i enska suknja zauti. Oba-zreli su se i spazili Gordanu. Prila je tiho k postelji, Ivan je zaueno gleda. Kraljica me alje da vam budem od pomoi ree Gop. dana znaajno gledajui princa. Poimo malo u pokrajnu sobu predloi Damu . Ostavit emo vrata otvorena. Nerado Ivan poslua prijedlog. U drugoj sobi nali su se svi troje. Sto znai kraljiino zanimanje za tvoju majku? zapita tiho Damir gledajui Gordanu. Ne bih vam mogla razjasniti. Pozvala me k sebi i naloila mi ono to sam vam prije saopila. Ipak, ja sam se ve prije ponudila Damini. Dopustit ete, prine, da ostanem ovu no uz vau majku? Ne, Gordana. Probdjeli ste prolu no i namuili ste se. Ne mogu to dopustiti. Ako vas molim? Ni onda. elim da legnete. Vrlo ste blijedi, Gordana. Pravo veli Ivan ree Damir. Treba da legnete. Mi emo obojica bdjeti uz nju. Kad se odmorite, znam da e princa biti vrlo drago ako doete. Zar me kanite otjerati ako malo ostanem? Nipoto, Gordana!

Na otvorena vrata spavae sobe dopru do njih teki uzdasi iz bolesnikih usta. Kralju, sina hou da vidim... moje mrtvo dijete... Majko moja, kad bi barem znala da sam iv... Kad bi to osjetila da se barem naas osvijesti, da me prepozna, bilo bi joj lake. Gordana naglo ustane i poe u drugu sobu. Povukla je lijenika za ruku i apne mu: Sto velite? Meni moete rei istinu! Kad bih je ja znao! j Barem priblino, molim vas! Vrlo je slaba, neobino slaba, to me zabrinjava. Lijeit ete je po svojoj najdubljoj savjesti, gospodine? Neto zauen lijenikov pogled zaustavi se u Gordaninim Otima. to hoete time rei? i Moete li ovu gospou lijeiti kao da je kraljica? Smijete H je lijeiti svim sredstvima vae znanosti? __ Svim sredstvima? I opet udno zvui... _ Dakle, recite: imate li kakav nalog od koga... _ Ja? Ne razumijem vas. Nisam se ni maknuo od nje. _ Molim vas, nisam vas nita pitala, nita. Ali zaduit ete ina, prestolonasljednika, ako je spasite a ja znam da e kra-liu biti vrlo milo ako ona ozdravi. Sutra u zoru moi u vam rei neto jasnije o njenom stanju Sada bi bilo preuranjeno. Vratila se opet k princu i Damini i sjela kraj njih utei. _ Gordana prozbori Ivan uzevi njenu ruku znali ste da je moja majka na Griu? _ Da je na Griu? Ne. O tom nita nisam znala odgovori ne pogledavi ni Damira ni princa. Napokon imate svoju majku za kojom ste toliko eznuli. I nitko mi je vie nee oduzeti! Nitko! Na to sam se zakleo. Idite, Gordana, i legnite zamoli Damir. Pa dobro, kad me toliko tjerate, idem da vidim svoju bolesnicu. Malu Beci doda Damu . Da, vijest o prinevoj smrti teko je srvala njeno djevojako srce, ali sad je ve bolje. Jadno siroe koliko je pretrpjelo. Poite na poinak zamoli Damir. Ako me trebate, smjesta me zovnite. I onda se malo zadrala na vratima spavae sobe. Zato ona govori o Beci? apne Ivan prijatelju. I meni je priala koliko ju je potresla vijest o tvojoj smrti. Bit e da te djevojL- ljubi. Ne dao Bog. U mojem srcu ima mjesta samo za moju majku, Gordanu i tebe! Opet su se uli uzdasi iz druge sobe. Ivan pohiti k postelji na kojoj je lealo slabano tijelo, sitno plemenito lice zarumenilo se vatrom od koje je strepilo njegovo srce. Gordana uhvati Damirovu ledenu ruku i pogleda mu vrsto u oi: Ako bi moda kraljica pozvala k sebi lijenika, odmah me obavijestite. Odmah, i utite pred njim. Vi se neto bojite? Rekoh: pazite! i odjuri hodnikom. Mladi ue u spavau sobu gdje je bolesnica uzdisala. Dajte mi sina... kralju... okrutni ste... Razumije li to, Damire? Kralj joj je uskratio da me vidi. . I no je padala sve dublje. Princ sjedi uz bolesniku postelju pna Damiru. ~v Otkinuli su rnc s njenih grudi. Bilo je tako davno tome, Pak njen dragi lik ostao je duboko utisnut u mojoj dui. Od-sam je prepoznao. uo sam njen glas kad je molila: "Odve191

dite me da vidim sina". Slutnja se zaas pretvorila u vjerovanje. Kleknuo sam, zavirio u drago lice i znao: to je ona! Draga, jedina majka! Boe, nemoj mi je uzeti! No je pala u dubok san, a ljubav sina bdi. Ulice grada utonuSe u gustoj tmini. Hitno koraanje i zve> oruja odjekne cestom. Poluglasno pitanje padne iz tame: 4 Jeste li vi, Alfonzo? h | ( Da ja sam, gospodine Enriko. l ekam vas ovdje ve dugo. Onaj prokleti vratar na Kamenitim vratima morao me svega ogledati dok me pustio unii u grad. Neka vai pratioci pou u dvor, a mi emo se porazgo. voritl ovdje. Zar moda nije mrtav? Recite, Alfonzo, to se zbilo tamo u 5umi? Netko je bio u blizini. Nije. emu dakle to ispitivanje? Ta valjda niste sada okrenuli. Za ime Boje, priekajte dok doreem? Koga ste nali tamo na ureenom mjestu sastanka? Princa! Samo njega? Da, samo njega. Sto ste s njim govorili? Govorio sam gotovo samo maem. Nita mu niste rekli? ;BM. Po vizira. Kad sam doao, ve je tamo stajao zvao sam ga jednostavno da skine vizir, jer ja Aon? Nije me udostojao nijednom rijeju. .j A to vam nije bilo udno? Vie kukavno. Rekao sam princu da je oito doao samo zato da ne vide drugi kako se boji za svoje lijepo lice pa ga zatitio vizirom. Aon? ;;-, r "-". Do avola, Sto me to ispitujete? to je rekao, Alfonzo? Zauzeo je bojni stav i nije rekao n! rijei , | I niste ga nastojali prisiliti da govori? Do vraga, pa nisam ga zvao onamo na domjenak, nego da mu to prije zarinem ma u prsi. I navalio sam. On je odbijao, vrlo mlitavo kao da ga je ostavila vjetina koju je pokazivao na bojnim igrama. To vjerujem! |j 192 Pa recite mi ve jednom emu ovo ispitivanje? j _ Tie, i tmina bi mogla imati ui, ostanimo u aputanju. avle kako je dugo trajala bitka? ^ _ NJ spomena o njoj. Probo sam ga u dva-tn udarca, ma-var bi dostajalo da sam se dotakao njegova tijela samo vrkom 013 !l I niste mu skidali vizir? emu? Znao sam da mu nema spasa. Pourio sam k vama na Medvedgrad da vam to javim, a onda sam se urio dalje na Kaptol biskupu da ne stupim pred kralja prije nego ga mine prvo uzbuenje. Alfonzo, moda i nije bilo okraja? Niste li ga zaskoili, najurili i proboli bez borbe? ujte, grof e, ne odgovaram vie nijedne rijei. Sumnjiite me kao da niste naruili taj dvoboj i izbrojili za nj cekine. Sad u vam razjasniti zato vas sve to pitam. Pod prinevom odorom i vizirom bio je netko drugi!

Mukli glas zapanjenja prodre iz Alfonzovih grudi. Ruka mu zgrabi Enrikov lakat, a on ape jo tie: Da, tako je Alfonzo. Tek kasno uveer otkrilo se u kraljevoj palai da je princ iv i zdrav, a jedan dvoranin mjesto njega lei mrtav. Nekoliko trenutaka je tiho, onda Alfonzo promrsi teku kletvu i sagne se Enriku: Kakva kukavica, platio je nekome da ide za njega u smrt. Sad mi je jasno zato mi je Damir donio poruku da doem na obraun u podne. Ovo su uinili da mogu podmetnuti plaenika! Mogli bi to uiniti i naveer. Ali onda biste bili vi sa mnom, Enriko, kao to smo se dogovorili. Vi biste otkrili zamjenika, a to su htjeli izbjei. A niste ga mogli prepoznati po stasu? Njegov stas potpuno je odgovarao prinevu. Pa tko bi uope i sanjao da je netko drugi pod njegovom odorom grbom, plastom i ljemom na mjestu na kojem smo urekli dvoboj? A kad ovjek ne sluti, i ne istrauje sitnice. Ovu e mi lukavtinu princ skupo platiti. Na alost, moram ga obraniti od vae sumnje. Obraniti? Sto vi, dakle, mislite? Da nije princ mjesto sebe poslao zamjenika, nego trea osoba u dogovoru s Damirom. Trea osoba? To je neuveno. Zar za dvoboj ne bi mogla doznati Izabela? Izabela? Od koga? Lako je mogla nasluivati, prislukivati. Izabela ima mnogo uzroka da princa potedi vaeg maa. Objema rukama zahvati Alfonzo Enrikova ramena i gotovo ga Potrese. Sto vam je, zaboga, Alfonzo? Vi ste ludi. Izabela nije kriva. Ja znam tko je poslao zamjenika. 193 13 Gordana I " Tko? Gordana! Sto vam pada na um? ape Enriko. Gordani nije do princa. Ona nije ni proplakala za njim, a Izabela je isplakala ci-tavu rijeku suza. Vaa je ljubav, Enriko, potopila itav va razum. ujte: Izabela je morala plakati, jer je princa drala mrtvim, a GoiC dana nije trebala da plae jer je znala da sam probo drugog. Vaa strast, Alfonzo, potopila je va mozak. ujte: Gordana uva milost svoje kraljice, a drugo, svi znamo da je namigu-sa i nikoga nije ljubila niti ljubi. Juer bih vam to vjerovao, Enriko, no nakon prole noi u samostanu velim i prisiem: Gordana ljubi princa. Za to imam dokaze. Kakve? I on pone tiho i uzbueno aptati u Enrikovo uho: Gordana je razbila moju bajnu igru s princem, ona je pre" lomila ma, sauvala otricu, stavila je u tok, nosila oko pojasa U lov i tamo se otricom branila protiv mojeg zagrljaja. Nije znala tajnu te otrice. Ona zna sve. Zna? Otkud bi to mogla saznati? Svakako, gospodin Bog nije poslao anela da joj navijesti to smo nas dvojica ugovorili, dakle mogla je doznati samo prislonivi uho negdje u naoj blizini kad smo se mi dogovarali. Moda se ipak varate! Kako bih se varao kad mi je prole noi govorila o tajni otrice mojeg maa? Onda sam otkrio uhodu kojeg traim! Jest. Osjetio sam da se tu krije neka trea osoba. Spomenuo sam to i kardinalu Francesku. Gordana, dakle, uhodan protiv nas za princa. Ina e nas ne bi prislukivala i sve to uinila. I ona ljubi princa.

U tome se varate. Gordana rauna i nita drugo. Raun" ne bi li svoju lijepu glavu uresila dijademom princeze, a moda ak i kraljevskom krunom. To svakako ide meni u prilog. Vi biste tome za volju kraljici zatajili koga ima uza se? A vi biste Gordanu optuili? To je jedini put koji Gordanu vodi u moj naruaj. Kraljica bi vas protjerala da joj dolazite optuivati Gor-danu. Malo prije sam joj spomenuo da je Gordana znala za dvoboj, a im je djevojka dola pred kraljicu, sve se svrilo njoj u prilog. Kad ja stupim pred kraljicu, svrit e se meni u prilog. Slabe su vam nade. Malo prije rekla mi je kraljica neka vam kaem ako Gordanu ne ostavite na miru, morat ete ostaviti dvor. No, imate li jo sada odvanosti optuiti je pred kraljicom? A vi ete dopustiti da i dalje radi protiv kraljice za princa? 194 __ To ba neu. Zato sam upravo radostan ito sam se s vama razumio. Otkrili smo neprijatelja koji nam iza lea nevidljivo tkapa svaki na pokuaj. Sad je na nama, Alfonzo, da joj bu-P uvijek za petama, da naemo samo jedan dokaz, nedvou ; jaki dokaz, i kraljiina sklonost prevrnut e se u neprijateljstvo i mrnju. Onda je s njom svreno. __ Recite mi, Enriko, ime je Gordana stekla toliku kraljiinu naklonost? __ Kad bih znao uzrok, lako bi bilo otkriti posljedice i omra-ziti Beatrici njenu tienicu. _ Nije li moda Beatrica ljubila njenog skrbnika, Cesmikog? _ Alfonzo, kakve su to misli. Beatrica je dobila nadimak "mramorne kraljice" zbog toga to je njeno srce od mramora. Nije ona ljubila nikoga, moda ak ni onog paa Ramira na dvoru svojeg oca to su ga nali probodena u njenoj djevojakoj lonici. _ uo sam o tome govoriti u Napulju i neki rekoe da je pa ipak ranjen i ostao na ivotu. Nikad ga ne bi pogledala, ak ga ne bi htjela n! poznati. A uo sam govoriti o kralju Vladislavu ekom... Prie, kralj Matija sklapao je s njime mir. A Beatrica je namamila mladog ekog kralja da pristane na Matijine uvjete i tako jo vie podjarmi svoga mua svojoj volji. Raun je bio odlian. Uvjeren sam da Beatrica ne poklanja svoju sklonost ni Gon-dani bez rauna. Ne razumijem to. Naprosto, Beatrica Ima s njom svojih namjera. Kakvih, to dakako ne bi mogao pronai n! sam avo. Rekli su mi da je Gordanu uzela na dvor jo u njenoj dobi? Da, istina je. AH ja sam na kraljiinu dvoru ve pet godina i, vjerujte, Beatrini i sklonost prema Gordani razvila se tek posljednje dvije godine s tolikom briljivou da Je upravo udo. Dala je da ju poduavam prvi uenjaci kao princezu. Ne proro". kujem nita, samo znam da Beatrica ne trepne okom, a da pri tome nema osnova i tajnih rauna. Prema tome, imam protiv sebe kraljicu i dva suparnika: Princa Ivana, a od sino i vojvodu Ilokog. Bit e tih suparnika jo vie, ali sad je potrebno da vam saopim i drugu kraljiinu elju: treba da sutra poete kralju i molite za oprotenje. , to se nisam pobio s njegovim sinom? ironiki e At tonzo. gto veli Beatrica o tom svretku dvoboja? to sad veli ne znam, ali za princem je plakala i grlila se s kraljem kao da su se juer uzeli. Aragonci su umjetnici! Meutim, prije nego poem kra" ju, moram se pobiti s vojvodom Ilokim. On me sam izazvao. Nee biti nita od toga. Kralj je udario smrtnu kaznu na BVakga tko bi se pobio ili izazivao. 13

Hoe, dakle, da zatiti princa svojom kraljevskom vlau? Da i po trei put ne zasijee mimo njegal Sad poite sa mnom u dvor, kasno je. Oko njih potpuna tiina. Odjednom Enriko uzme Alfonzovu ruku: Uistinu nema nikakvog sredstva da razorimo prokletu Kartagu? Sredstva ima dosta, ali odvanosti premalo. Svi ste vi kukavice. Priznajem. Ovdje nema nitko odvanosti da uradi ono to bi uinili u Napulju, ali kad bi se to moglo izvesti nekako nevidljivo, emu nitko ne bi uao u trag, a da princ Ivan ipak nestane sa svijeta. Zato se ne bi moglo? Kako? Ima praak koji se moe sipati u vodu, jelo ili se moe po sipati na list knjige koju protivnik rado ita, ili na bilo kakvu stvar koju on uzima u ruke. Taj praak ne ubija, nego podgriza ivot, toi ga kao crv jabuku iz dana u dan i za vie sedmica vodi ga ravnim putem polagano i sigurno u grob. l Zato mi to niste ve rekli? ] Kako bih vam govorio o tome kad ste se tako urili?i A ovo putovanje iz dana u dan potpuno je prirodno? Potpuno! A to je najvanije, razblauje duu uitkom ka-ko upravlja sudbinom svojeg protivnika protiv ljudske i Boje volje. A protivnik se ne moe nigdje i nikako obraniti da se gdjegod ne susretne s tim prakom. Vidite, to je divno jer je prirodna smrt, kojoj ne moe utei, ali za to je potrebna aneoska strpljivost i ekanje dugo ekanje. 4 Makar trajalo mjesec! Iza njihovih lea zataje pseto. Trgli su se i poli hitno dalje. Sad poimo u dvor apne Enriko tamo neemo go i; voriti ni rijei o tome. No je polegla na griki kraljevski dvor. Tiina kao da plazi prislukujui kraljevskim odajama u kojima svatko snuje svoje snove za navalu. . . . ,.. v > IZA BOJNIH UTVRDA Pri jutarnjem zalogaju u kraljevskoj dvorani svatko je nosio na licu tragove uzbuenja prole noi. Razgovor je zapinjao. Samo katkad bi kralj neto primijetio Beatrici vrlo udvorno, utivo i prijazno. A ona bi uzvraala istim 196 loenjem. Ipak se u njihovu saobraanju razabiralo da se fh e ogradilo jakom utvrdom i svatko od njih mirno eka navalu zamku drugoga. I kralj i kraljica nisu u svome razgovoru ni jednom rijei do-kli dogaaje. Nijedno se nije pribliilo drugome, samo se onako Jreko utvrda razgovaraju o najobinijim stvarima uvajui se da onaj drugi ne bi zapazio Sto misli i to sprema. Princ se nije pokazao. Njegovo je mjesto u blagovaonici prazno Gordana je dola s Ijepunom Beci ije se lice nadahnuto rumenilom i oi osvjeile blistavom radosti. Ali nitko se nije oba-zreo na mladu djevojku u ijem je srcu nevidljivo plamtjela ljubav prema onome oko kojega se sva dvorska eljad, poev od kralja, natezala u divljoj borbi. Alfonzo se nije pojavio u blagovaonici, dok je itava kraljiina rodbina sjedila oko stola s jedva zamjetljivim znakom mrzovolje. Kraljevi dvorani pokazivali su i odve vidno radost jueranjeg udarca kraljiinoj stranci. Kad je zavren zajutrak, kralj i kraljica ustadoe. Malija oslovi Lovni: Vojvodo Iloki, poite sada na Medvedgrad i izvrite to sam rekao. Sluam, vae velianstvo pokloni se on kraljevskom paru i zaustavi na Gorduni pogled pun njenosti i upozorenja da eli s njom govoriti. Vani je priekao dok dvorani izau. S njima je izala i Gordana. Poao je ravno k njoj. Jeste li se odmorili, Gordana?

Potpuno. Alfonzo je u dvoru. ujem da e poi kralju. Znam da e biti govora o dogaaju u samostanu, no ja u se pouriti s Medvedgrada. Alfonzo ne moe optuiti, a da ne optui sam sebe. On je lupe, a lupeima je lako uiniti sve jer im je na izbom svako zlo i svaka podlost. Vidjet emo kako je smislio svoju obranu. ; Rekao to mu dratiu, ja sam uz vas, Gordana. Znam to, vojvodo i pogleda ga zahvalno i toplo. A kako je prinevoj majci? Jo uvijek isto. Samo manje bunca, princ je uz nju postojano. Ne znam Sto bi bilo bolje: da se to dogodilo ili da se nije dogodilo. Pokazat e budui dani, ali ne smijemo ekati skrtenih I to je istina. Ja ih uistinu neu skrstiti. Ni ja, do vienja, vojvodo! Dok je pola hodnikom, gledao je za njom i onda krene u da uzjae konja. U blagovaonici je kraljica razgovarala s milanskim poslani kom. Njen brat Francesko stoji postrance i eka Beatricu. Pri tom promatra kralja koji neto tiho nalae Orbanu. A sad na posao ree kralj glasno i poe prema svojoj eni ekajui da ona izree koju elju s obzirom na jueranje dogaaje. Ona ne ree nita. Oprezno je ekala da kralj pone prvi. ,, Uzalud je ekala. ,: Do objeda u biti vrlo zaposlen, Beatrice. Dakle, do vi> enja! I brzo poe iz dvorane. Ona dobaci bratu razoaran pogled. Pola je u njegovoj pratnji iz blagovaonice i priapnula mu: Nijednom rijei nije spomenuo jueranje dogaaje, ak; ni pitao to u raditi do ruka. To jo nikada nije uinio. ; Njegova je utnja neprilinija od svakog njegova urlika. -, Nita zato odvrati Beatrica. S moje strane nee pa- Sti nijedna rije koja bi mogla izazvati buku. Ja ekam... : A u kraljevoj odaji ekao je Varadi. Njegovo prostoduno | lice ne moe da prikri je uzbuenje koje ga tjera da velikim i hi trim koracima ee od prozora do vrata i natrag. Sive mu oi ti- traju od neke odvie vidljive radosti. Kraj vrata se zaustavi, sin sa, pa opet ode k prozoru i uri se k vratima. Napokon se vrata otvore. Izmeu zastora se pojavi kralj uzdignute glave i znaajnog izraaja lica i priblii se Varadiju. I ne odgovorivsi na njegov pozdrav, apne: Protivnik miruje i uti! Dakle, sprema se na odlunu borbu. A mi smo uzeli istu taktiku. Da vidimo od koga e pasti prvi metak. Svakako od nas, velianstvo. Kad bih vama prepustio vodstvo^ naravno, vi ne biste mogli mirovati, a naroito utjeti. No, kralj Matija izvojevao je najbolje svoje diplomatske bitke utnjom i mirovanjem. Poe k stolu i sjedne. Rekao sam kraljici: "A sad na posao!" Zapravo nemani joS pravog posla. U tom bih vaem velianstvu mogao pomoi ja. Kako? Da vam naem posao. On malo zamiri pa isprui vrat prema kancelaru: Vidi, vidi, neto vam igra u oima! Izgledate kao maka kad uhvati mia. Prepustit u vaem velianstvu da se njime pogosti. Kralj se udobno isprui u naslonja. Dakle, kanite me uposliti gozbom mieva. Naprijed!

198 _ Velianstvo je juer odredilo da se svi glasnici pohvataju kako ne bi nitko nita mogao javiti u Italiju o prinevoj tobonjoj smrti. Kralj stade mirkati oima: ._ Ovaj uvod obeaje posla. _ Uhvatili smo, velianstvo, dva glasnika. Otkuda? Prvi je poslan t Gria u Milano. Tko ga je poslao? _ Sam poslanik grof Marcelo. _ To nije ni udo. Ali nije ni lijepo to nije pitao moje miljenje. Vae miljenje ne bi pristajalo uz njegov izvjetaj. Govorite jasnije, zagonetke vam ne pristaju. Uhvatio sam izvjetaj milanskog poslanika i prui kn Iju zapeaeno pismo. Proitali ste bez mene? Velianstvo je jo spavalo, a a ovakvim se stvarima ne moe ekati. Matija se zadubi u pismo. Nisko mu se elo stalo borati, usne rastezati. Kad je doitao, upre pogled u Varadija. Kakva je to pria? Luda, nevjerojatna Gledajui u pismo kralj mrmlja. ... Moj sin se bacio kraljici pred noge i zakleo da e se ubiti ako ne sklone mene pristati na enidbu s Izabelom. Ona je ta ena zbog koje se princ pobio s Alfonzom na dvoritu. Vidi to se zbiva iza mojih led i! Zar da je uistinu Izabela ona zbog koje se pobio princ? Nju da Ivan ljubi? A kad sam ga ba za nju pitao, tako mi je iskreno pogledao u oi i rekao: "Ne". A zato bi mi zatajivao Izabelu? Ali, recimo, da je tako. Tko bi sve to rekao Marcelu? To uistinu ne bih znao primijeti Varadi stiui usne da sam sebi zabrani izlanuti svoje sumnje. Kako vas se dojmilo ovo pismo, Varadi? Bilo bi mi milije kad bi vae velianstvo ostalo sa svojim vlastitim utiskom. Svakog ste dana sve lukaviji. Svaka vam ast, dakle, ostat u kod svojeg mnjenja. itavo pismo kojim Marcelo javlja u Milano prinevu smrt samo je vrlo dobro napisana obrana kojom ttnlanskog vojvodu eli uvjeriti da nikome na svijetu ova smrt nije donijela toliko nesree koliko kraljici! Varadijeve oi opet stadoe titrati, odvie prozirnom radou. _ To je vrlo plemenit in grofa Marcela nastavi kralj. Ur" je dakle nastojao da izbrie svaku sumnju, ali pravi Milanac uradio bi ba obratno Natovario bi na kraljicu to vie sumnja aa tako zadovolji neprijateljske osjeaje milanskog vojvode protiv kralja Ferante i njegove obitelji! Da, to je tako, nedvojbeno. 199 a, opet, grof je uinio obratno. Ovo biva zanimljivo i bez dvojbe prua dosta posla. Ponajprije emo doznati od Ivana je li uistinu kada kleao pred kraljicom proeci od nje Izabelu, a onda emo pozvati grofa Marcela da nam pria od koga je to uo. Vrlo je lijepo to on brani ast mojeg dvora, to mu se svakako mora ubiljeiti u raun, a ako ga ipak upitam od koga je to saznao, ne znai sumnjati. Imam li pravo? Da, velianstvo. Kako je s Ivanom? Uzviena gospoa jo uvijek lei u tekoj besvjestici i bulazni. Pa dobro, imamo vremena da Ivana ispitamo, nije tako vano. S princem se sada ne moe govoriti. Uistinu bi bilo dobro da ga pustite dok se ne rijei sudbina njegove majke. Prema tome, ipak niste uspjeli da me zaposlite. Kad nastavim, vae se velianstvo nee moi potuiti na mene. Jo niste gotovi? upita kralj. > f Tek kanim zapoeti. Zapanjujete me i gotovo postajem dobre volje. t Ne znam kako e biti s raspoloenjem vaeg velianstva, ali znam kako je s mojim.

Zamalo ete prasnuti od radosti. Dakle, to je? Velianstvo, kad smo postavili lovce na glasnike, uhvaen je napuljski glasnik. lj Varadi izvadi drugo pismo i zapeaeno preda kralju. |i Ovo niste proitali? ni Ne bih se drznuo raskinuti peat napuljskog kralja ali sam uvjeren da nosi vane vijesti, jer je glasnik bio brzotea, a pismo glasi na njezino velianstvo i glasnik ga nije htio predatL Silom smo ga oduzeli. Dakle, kralj ne bi smio otvoriti ovo pismo primijeti Ma tija a istodobno oprezno raskine omot. Kraljevo lice odjednom postane tamnocrveno i on udari po stolu: To je odvie! To je luaki! Nevjerojatno drsko! Giovano! Giovano! i baci Varadi ju pismo. Ovaj polepno zagnjuri u nj oi. Morao se suspregnuti da kralj ne opazi kako mu ruke dru, a kralj je poluglasno siktao: Giovano, napuljski princ Giovano ima da naslijedi kraljev" stvo kralja Matije. Napuljski kralj nije priseban! Trebalo bi ga politi ledenom vodom. Onda je poao po sobi, a iz usta mu suklja plamen gnjeva: Dakle, Napulj je Rim, a moj sin Kartaga. I valja razoriti Kartagu da Napulj zauzme moje prijestolje. Sto se to oko mene dogaa? Zar mi je na oima narasla mrena da to nisam vidio? Ali kako bi ovjek zdrava razuma mogao nasluivati da se na200 kralju prohtjelo posaditi na moje prijestolje svojeg si-"na" prijestolje oko kojeg ston n.uodi i :,: ih , : to biraju kralja "o ustavu i zakonu? Tako mi potenja, Napulj je opsjednut ludilom Iz gave napuljskog kralja iscurio je mozak. A za svog ortaka bira on moju vlastitu enu! _ Velianstvo je juer reklo da se uzalud pita: zato se kraljica toliko bori protiv nasljedstva princa Ivana. __ Eto strahovito; bezumnog, bjesomunog, grozovitog odgovora! Dakle, zato sara ja morao posiniti Giovana, zato ga drim na dvoru, njega i sve njih, da svi ti crvi uu u moje prijestolje i da ga zajedno rastue. _ I u tu svrhu svezali su se s domaim neprijateljima vaeg velianstva. Kad sam onda pred vama optuivao kraljicu, znao sam in, danas sazna k m i svrhu tog ina. Na ove se rijei kralj trne i pristupi prijetei Varadi ju: Ne vjerujem, Varadi, da i tu svrhu niste znali ve tada. Znati je isto toliko koliko i dokazati, ili barem vidjeti te dokaze. Slutili ste, to vam itam na licu. Istina je, slutio sam. I nikad mi niste priopili tu slutnju. To je gotovo izdajstvo, moj kancelar r Razumijete li? Jer da se nije desio jueranji dogaaj s princor ne bih danas imao u ruci ovo pismo i ne bih moda nikada sa; Vi ste me zapravo izdali! Ako odgovuiiin istinu, velianstvo e se jo vie razbje-snjeti. Ako ste mu, nita vas nee sprijeiti da snosite moj pravedni gnjev na vau krivnju. Hoete li, dakle? Hou. Evo to je bilo. Kad sam nakon dolaska iz Milana vaem velianstvu priopio da kraljica raspravlja s vaim neprijateljima, bili ste tei, povrijeeni. Baka i Filipec navalili su na mene da mrzim kra_ i i tako sam odluio ekati dok vae velianstvo ne upita kraljicu zato se ona protivi vjeridbi s Biankom. Drugog dana nakoti kud puna dolaska ekao sam, potpuno uvjeren da ete mi poslije razgovora s kraljicom dati povoda kako bih svome kralju saopio sumnju. Bilo je protivno. Njezinom velianstvu polo je at rukom uvjeriti vas da su lijenici i proroanstvo astrologa prorekli zakonitog nasljednika... i... Kralj uini bijesnu kretnju to ga sada sjea njegove slabosti Pa udari po stolu: rici" Ne izvlaite ono to je bilo. Niste se htjeli zamjeriti kra... ,~~ Naprotiv, vidio sam da je vae velianstvo potpuno u vla>u kraljice ...

".T LabranJujem vam o tome govoriti. Ja nisam ni u ijoj e u mojoj vlasti, sve, i moja Kralj je mjerio sobu estokim koracima i puhao. Kad je opet stao pred svojim kancelarom, kao da ga nije niim okrivio, za. pone povjerljivo: Naredite Orbanu neka smjesta poalje jednog od naih pouzdanika u Krapinu da tamo priredi sve to je potrebno za doek kraljice. Vi ete ostati na Griu i dok se ja vratim, treba da skupite najodlinije plemie. Za osam dana polazite na put u Milano sa svadbenom pratnjom. Zastupat ete princa na vjen-anju. Odredit u bogate darove za nevjestu. U roku Jest mjeseci spremit emo vjenanje u Budimu. Izvrit u najtonije prema elji vaeg velianstva. Onda se kralj ponovno proeta po sobi i usklikne: Giovano! To tene moj nasljednik, kralj Ugarske i Hrvat ske! Nijedna budala ovoga svijeta nije mogla izmisliti grdnim porugu. I opet je dugo utio, nodajui gore-dolje. U Varadijevoj ruci utala je hartija..To skrene kraljevu po" zornost.ujte, Varadi, nijednom rijei kralj Ferante ne spominje da je prineva majka pobjegla? Ali spominje neto drugo Sto oito niste proitali. Potamnio mi je vid itajui gdje upuuje svoju kerku da Giovana podmetne mojem srcu i prijestolju. to jo pie? Evo velianstvo: "Dok mi je jo pero u ruci, stie mi bi zotea iz Rima i javlja da je papa Inocent VIII poslije veere iznenada pao i umro. Stoga ti aljem ovo pismo brzoteom. Ti zna! koliko je ova smrt vana za nau obitelj i njene dinastike ci Ijeve..." Inocent umro! Umro! ponovi kralj Matija. Zabrinutost mu se ispoljila na elu, u oima i glasu. Zjeniot mu se smanjile. ujte, Varadi, sve se bojim da u Inocenta jo oplakivati, Zbog njegova nasljednika? Nema dvojbe da e Roderigo Borgia opet kandidirati za papinsku vlast. u Prije est godina pobijedio ga je Inocent. >,; To je pojaalo njegovu strast za vlau. Ai Ali i smanjilo njegov ugled u itavom Rimu. Borgiu onda nisu htjeli birati zbog njegova razvratnog i nemoralnog ivota, a za ovih est godina iznenaivao je i najvee razvratnike Rima svo" jim nedostojnostima. Ipak ga je Inocent odabrao za svojeg kancelara. Iz straha od njegovih podvala i spletki. Moda e ga zbog istih razloga izabrati za papu, a onda? Napuljski kralj i Beatrica dobivaju monu potporu, a moji velikai protiVnici saveznika. A tome se i nadaju! primijeti Varadi. 202 __ Nadaju? Nastavite, nastavite itati pouri kralj napeto nazei to e slijediti. Kancelar proslijedi jtati pismo napuljskog kralja Ferantea: im stigne pismo, neka se Francesko spremi na put u Rimi; Ah ustukne Matija i stupi blie. "...Kardinal Roderigo ve est godina skuplja zlato da njime sagradi stepenice na papinsku stolicu. Ovaj put moramo nategnuti sve snage da mu pomognemo. Beatrice, Borgie su bili odgojitelji, prijateji i tienici nae obitelji. Jedva sam doekao taj sretan as da Roderigo Boru a bude papa. On e dii na noge i pakao i nebo da naeg Giovana digne na prijestolje Ugarske i Hrvatske. Inocent VIII maknuo se u pravi as. Budi mu hvala! Neka, dakle, Francesko odmah putuje da u pripravama za izbor pape radi za naeg Roderiga. Tebi, draga Beatrice, ponosna moja keri, ve unaprijed estitam na vlasti koja te eka uz Giovana! Zapravo, vladat e ti, mudri aleme nae dinastije, zavladat e uz pomo Borgia, a vladati po mojem savjetu. vrsto sam uvjeren da je Bog zapisao u batinu aragonskoj dinastiji kraljevstva kralja Matije. I tebe e Beatrice,

zapasti ast da zastavu napuljskog kralja istakne na bedemima Ugarske i hrvatskih zemalja." Tog asa kralj udari velikom snagom po stolu. elo mu se skupilo, a kosa nako1-. njeila. Na mojem kraljevstvu. vjeaju oni napuljsku zastavu! A ja? Gdje sam ja? Preko mene su preli kao da me nema. Nestao sam. Kraljevstvo kralja Matije predalo se Napulju ne pitajui mene. Gdje sam? Sto sam? Napuljsko debelo velianstvo zavilo je svoju pamet u salo i gazi preko mene kao da sam pokopan prije sto godina. O, gospode boe! Poslao si mi Turina, i Frie-dricha Pruskog i Vladislava ekog, i opet Turina. Zato mi nisi poslao sve njih jo stotinu puta i potedio me da ne dovedem u svoje kraljevstvo kerku napuljskog kralja! Lamatajui rukama usklikne: Moj trojanski konj bila je lijepa i mlada ena. Sto li sara to uinio? Zato sam je doveo? utei ekao je Varadi da kralja mine prva navala bijesa. Trao je gore-dolje po sobi kao lav kavezom. Na mojem Budimu, na mojem Viegradu, na osvojenom Beu, svuda napuljska zastava. Lepra zrakom i sve pred njom pada niice. Varadi, zamislite: Gri, ovaj grad ovdje, ovi ljudi to vole zidine svojeg grjda vie nego ptice svoje gnijezdo, vie nego sunce, jer su uvjereni da ne sjaji nigdje nego samo nad njegovim gradom! Tu da Napulj izvjesi svoju zastavu i nad onim morem to oplakuje bedem, hrvatskih knezova i vojvoda? Tu da izvjese napuljsku zastavu Sama misao ve je uvreda, pljuska, prostaki udarac posred ela. Onda se drui od bijesa zaustavi usred sobe: j Na ovu uvredu bio bi na j podliji odgovor odvie poteni Nel Tu valja udariti, pljunuti im u lice. I ja u to uiniti. Stupio je k stolu i udario po njemu kao da sijee maem. A Varadi se pouri da ga smiri: Velianstvo, strahota je to, ali tedite svoje zdravlje. Od Juer je vae srce odvie pretrpjelo. Da, suspregnut u duu da mi tijelo bude jae. Udarit u lijevo pa desno bez milosra, beutno, okrutno. Podsjetit u ih nemilo kako se brie s lica zemlje kralj Matija. Onda je sjeo, obrisao znoj sa ela i stao govoriti tiho, makar mu je glas drhtao: Mirno treba promisliti, posve mirno. Dakle: napuljska princeza, moja vlastita ena, svezala se s mojim domaim neprijateljima. A ima ih mnogo. Svi su oni velikai, bogati i moni Urotili su se protiv mene, voljeli bi vie tuinca Vladislava e-kog nego mene. Prihvatit e Giovana i avla protiv mene! Napulj ski kralj, dakle, ima u mojoj dravi jake bedeme. A sad im dolazi jo u pomo Borgja. I zato treba da se pourimo, Varadi. Raditi nam valja hitno, bez odmora, ali vrlo oprezno. ujte, napuljski kralj prvi je poslao tu vijest svojoj keri. Iz Rima su sigurno poslali vijest u Budim i u sve biskupije u svojem kraljevstvu. Njihovi glasnici stii e mnogo kasnije od brzotee napuljskog kralja. Velianstvo dakle eli da zadrimo sve glasnike koji budu dolazili iz Rima? Po itavoj dravi. A najprije tu na Griu i Kaptolu koji su nam sad najblii. Nijedan glasnik ne smije prodrijeti do Kaptola. Za Kaptol i Gri Inocent nije umro! On jo ivi. I ivjet e dok ne izvrim svoj posao. Kraljicu u povesti u Krapinu sutra ujutro. Neka je uva pet stotina oklopnika. A ovo pismo kralja napuljskog? Neemo ga predati kraljici sloi pismo i stavi ga u nje dra. Tada dade dozvati Orbana pa mu izda naloge. Mirno, skladno, hladno i pomno izree redom to i kako se ima raditi. Kad je ovaj opet iziao iz dvorane, ue Mladen Berislavi. Sto je? zapita kralj. Velianstvo, objasnio sam graanima, kako .ste eljeli, jueranji dogaaj s princem. Pa to kau?

Sve je ludo od radosti, sve je na nogama graani trae da princ izjae kroz grad da Neka princu osedlaju konja. Poi gore pa narod. Berislavi pohiti da izvri nalog, a kralj 204

i sve grne pred dvor. I plemii i ga vide. mu isporui zapovijed da ide pred ostane s Varadijem.

Sad u kraljicu pozvati na put u Krapinu. Vi ete ostt i pripraviti sto sam vam ve naloio. Sutra uvee Tvosu slagali svoje planove za est mjeseci unaprije. LPda nabave L2ju da L "Medvedgrada prispjeli gosti i el i na srei sto je princa minula pogibelj. Dobro neka .amo , prittkaju u dvorani. Varadi poite i" citelm da sam vrlo zaposlen, rjeavam neto vano ali u odmal diMeutim se Mladen Berislavi vrati i ostane ekajui kraj Vrat!l Zato ne prati princa? Sto stoji tu? - ree kralj nestrp^ v licanstvo, princ nee da ide. m,vnw Ovaj odgovor razbjesni kralja. Porumenio je kao makov t Moj vlastiti sin protiv mene! Varadi, poite gore i recite mu to elim. Ja idem kraljici. Kancelar se uputi u prvi kat. Za njim Benslavi Kucali su na vrata. Nitko im ne odgovori. Nakon ponovnog kucanja princ izae na trijem. Varadi se prepao njegova blijedua pa zapone blago: _ Vaa visosti, kralj vas moli da izaete pred narod. Ne ostavljam svoju majku! Visosti, narod vas eli vidjeti. Na blage prineve oi iskoi gnjev i neprijateljstvo i on poNeu se pokoriti, neu se maknuti od njezine postelje. uvat u je do zadnjeg dali . Visoti. uvrijedit et ljubav naroda. To je samo izlika da mi je moete opet oteti. Neu ii. Svejedno mi je to kae kralj. Ni za ta se ne brinem i nitko neka se ne brine za mene. Ja ostajem uz svoju majku. To recite kralju. I on htjede otii, ali opazi kralja kako se brzo uspinje stepenicama. Njegove oi ljeska ]u. Strogo ukori princa: itav je dvor pun gostiju, a ti vie da me obhjeva stid. To ne dolikuje kraljevu sinu. Ja sam sin majke koja umire. Otac i sin sreli su se pogledima. Kraljev pogled zapovijeda, sinov mu najavljuje neposluh. Ivane, narod te eli pozdravitil Nije od potrebe da pozdravljaju sina izopene majke. Kralj mu se priblii i kroza zube promrsi zapovijedajui: Hou da smjesta ide! Ne idem. Varadi osjeti da se meu ocem i sinom jaz produbljuje pa pokua priskoiti: 205 Velianstvo, princ oklijeva jer se boji da e mu, ako ode, odstraniti majku s dvora. Ako ga uvjerite da je nitko nee dt rati... Ali princ vikne pogledavi kralja: Po drugi put me neete prevariti! Kome si to rekao? upita Matija sijevajui oima. Dolazi kraljica! upadne Varadi da razbije napetost i, svrne Ivanovu pozornost na drugo, l nije odgovorio na kraljevo i pitanje. Beatrica se hitro pribliavala princu. Smiri se, Ivane, tvoja vika nije odvie umjesna. Dodue, kralj hoe da ti makne majku s dvora, ali ipak se smiri.

Svi se lecnue. Matija htjede da prosvjeduje, ali se ipak suzdri putajui Beatricu da nastavi. Ja neu dopustiti da se bolesna ena makne iz tvojih odaja. To bi bilo okrutno i neovjeno, bezduno. Molim te, Matija, pusti ga u miru. Neka mu majka ostane na dvoru dok ne ozdravi. Sin pripada svojoj majci i po srcu i po dunosti. Varadi obori oi. a kralj e odjednom mirno i prijazno. Vara se, Beatrica. Htio sam samo da Ivan poe dolje, da se pokae narodu koji ga eli vidjeti. Kako sam ula iz Ivanovih preglasnih rijei, on gaji sumnju, moda i opravdanu, da bi za njegova odsustva odstranili majku. Pusti ga, dakle, da radi kako on eli. To je njegovo pravo, sad mu je majka prije svega. Na stubama je zazvealo oruje i zamalo se pred njima pojavi snani vojvoda Iloki. Visosti, sve nestrpljivo vie za vama. Vojvodo, ne miem se od svoje majke. To je moja posljednja. -^ Pokloni se kralju i kraljici i udalji u svoju sobu. " Beatrica se obazre Lovri Ilokome: Strahota je to, vojvodo. Potpun razdor izmeu oca i sina. Pokuajte ih izmiriti. Ispod oka zagledae se kralj i Varadi kao da su jedan drugome neto dojavili. Velianstvo nakloni se Lovro dopustite da govorim s princem. Kralj odobri, uzme vrlo njeno Beatriinu ruku i povede je trijemom dolje. ". Lovro ue u prineve odaje. Visosti, vjerujete li mojoj asti i mojoj rijei? Da, vojvodo! Onda, evo: zalaem l ast i rije da u ostati uz va5u maj ku i niija je ruka nee dirnuti. Ali vas molim da poete samo naas pred narod da vas pozdravi. Uinite to za ljubav vaih pri jatelja, onih plemia i graana koji vas ljube. Svoju majku nai ete ovdje kao to ste je i ostavili. ^ (Jj <,",, >, 206 __ U vas se, vojvodo, pouzdajem. Damir neka ostane, i (Jordana je uz nju. Neka nitko ne doe blizu, a vi, vojvodo, spome-nite se: kraljica je.od juer promijenila svoj gnjev u prijaznost prema mojoj majci. Ljudi kau njena ljubaznost su korice u koje. sakriva bode! I pohitao je dolje. Kavalirskom gestom doveo je kralj Matija svoju enu u njene odaje. Tu je sjeo uz nju i kao da se gore na trijemu nije desilo nita ree joj vrlo vedro: Nai e se gosti dugoasiti kad smo prekinuli lov. Valja. da nastavimo. Vrlo ispravno prihvati ona. Nastavimo, samo mi se ini da u ovim umama nema dosta divljai ili su gonii neuki. Gonii su veinom nai uvjebani lovci, ali divljai je malo. Sad mi pada na um misao! Kako se nisam prije dosjetio. Ima vrlo blizu divan brdovit kraj, Sume su bujne guste, divljai kao mravlja u polju. Dakle, poimo tamo, ponijet emo atore ako nema drugog, zaklonita. Naprotiv, tamo na brdu lei velik prostran dvorac. Udobno je ureen, ima dovoljno mjesta za nae goste. Nita jedno stavnije nego poi onamo. Tebi e se naroito sviati. Mogli bismo ondje provesti nekoliko dana. Dakle, kad polazimo? Ako hoe, sutra u zoru. Vrijeme je povoljno, a sam put vodi kao kroz neki ogromni perivoj. Dobro, sutra u zoru. A sad idemo sasluati goste i poslanike. I ja u s tobom, Matija! ! Doi, Beatnce i njeno je uhvati za ruku.

Ni rijei nije spomenula o princu i njegovoj majci. Nita 5ta bi bilo vezano s jueranjim dogaajem ili s olujom as prije na trijemu. Mirna je kao povrina jezera u zatiju. Njezin pogled je vedar kao da nema nikakve misli koju bi morala sakriti. Uni-Zli su u dvoranu za primanje. A vani na Dvercu izjahao je Ivan. Kad ga spazie, urlik radosti prolomi se ?.rr 1 om. Jedni digoe klobuke, drugi otkinue grane i stadoe ma! ;,ti zrakom viui punim grudima: ivio na princ, neka ivi princ Ivani Ivan je vidio zaarena lica, suze u oima, ljubav graana i plemia. Vode ga u trijumfu, a stotinu grla vie: Neka ivi na nasljednik prijestolja! Projahao je ulicama, a onda se vratio na Dverce. Kad su se otvorila vrata, ujahao je u dvorite, a za njim svjetina klie: Neka ivi nasljednik kralja Matijaal Poklici se uvlae kroz trijemove u dvoranu u kojoj kralj ] eatrica avrljaju s banom, palatinom, velikaima, poslanicima i ostalim gostima. Beatrica upravo razgovara s venecijanskim poslanicima to se itavo vrijeme nisu od nje maknuli nastojei da budu ispred poslanika Milana i Napulja. Gledala ih je ispod kosih vjea tamnom zjenicom u ijoj se dubini skrivaju neprozrive njene osnove. Ona zavrava svoje prianje: I tako je princ bio spaen, a k tome jo i sretan. Vijest o njegovoj smrti donijela mu je tu sreu. U dvor se uvukla neka graanska djevojka. U njoj je prepoznao svoju majku. Sirotu graanku svladalo je uzbuenje i pade u nesvijest. Kralj je htio da je odstrani. I nisu je odstranili? zaude se venecijanski poslanici. Dodue, djevojka je niskog roda, ali je mati njegova, ne l>i bilo ovjeno. Velianstvo, kako to: princ, sin graanske djevojke? Nije najpodesnije... < Njemu ne treba ugleda. Bogat je, ivjet e na svojim dvo" rima, oeniti kakvu plemkinju i nitko nee imati uzroka da g" pita za porijeklo majke kae ona. ; Vae velianstvo, sin graanke ne moe stupiti na prije ! stolje! J. Kako vam je na um mogla pasti takva misao? zaudi se Beatrica. Tako govorkaju ovdje priprosti ljudi. Uistinu nedostojna pria! Strahovite su graanske glave u tom gradu! Omalovaavajui stegne usne i pozove blie grofa Marcela. Prema tome, poslanice, vidjet emo se sutra u lovu i na .rednih dana. Shvatio je skrivenu misao tih rijei i odvrati pogledom koji je samo ona razumjela. Na koncu su gospoda ostavila dvor. Poslije ruka kralj se povukao u svoju radnu odaju i tamo izdavao neprestano tajne naloge. Katkad bi se zlurado smijao to mu sve tako glatko polazi za rukom i to je Beatrica tako hitno pristala ne slutei da je kralj zove u lov na njenu slobodu. Meutim, Alfonzo Borgia je poruio kralju da mu se eli baciti pred noge i zamoliti za oprotenje. Matija mu poalje Vara-dija s porukom neka doe sutra s ostalim gostima u lov gdje e imati dosta vremena. 208 Onda kralj pozove vojvodu Ilokoga i upita ga: __ Sto radi princ? -. __. Sjedi uz postelju svoje majke. __ Vojvodo, sutra u u lov, a vi ostajete. Vama predajem svojeg sina do ve^vri. No o tom ni rijei njemu niti kome drugome. Ne pitajte me danas nita. Sutra predno evo me opet. Ivana ne pustite s oka. Vama se on povjerava. Pouzdajte se u mene, kraljul RODERIGO BORGIA

itavo popodne vladala je u dvoru tiina. Kraljica se zavukla u svoje odaje. Ni njena braa nisu se pojavila nigdje. Dvorani su tiho spremali sanduke za polazak u Krapinu. Iz kraljevih odaja izlazili su oprezno, neujno, njegovi ljudi. Nigdje se nije uo nikakav glas. Kao da je sve umorno klonulo od jueranjih uzbuenja. U prinevoj spavaoj sobi je polumrak. Gordani je polo za rukom sklonuti Ivana da u drugoj sobi malo prilegne, dok je ona s Damirom ostala uz bolesnicu. A ona je utihnula. Ne bulazni, lei mirno u dubokom snu. Gordana prati njeno disanje, a Da-mir se uvukao u sebe i sjedi u kutu sobe. Vrijeme prolazi. Gordana opazi da je uporno, nepomino gledaju dva plava oka. Polagano se pridigne i pristupi k uzglavlju. Bolesniin pogled jo jae upire u njeno lice, ona se ne usudi prozboriti, uti i eka. Bolesnica polako zaokrui pogledom po sobi i opet se zaustavi na Gordani. Blijede se usne rastvore kao da e neto rei. Gordana se nasmijei da je ohrabri. Damir se digao. Ona mu dade znak da osta" ne miran. apat bolesnice ponuka Gordanu da se sagne blie k njenim usnama to pitaju plaho, zaueno: Tko ste vi? Ja sam Gordana. Plave se oi bude. Plahost nestaje, toplina prelije blijedo lice prineve majke. Gordana! apne ona i sklopi oi. -n Djevojka hitro prie k Damini. V .,,.. , - Poite brzo k princu. Ne putajte ga u sobu. On je poslua. Jed ;i se udaljio, opet se digoe vieda 9 pibcfih o^ju i neto trae. Gordana prie posve blizu: Je li vam bolje, gospoo? 14 Gorda(tm) I Bolje? opetuje ona pa svrne pogled k njoj. . Bili ste jako bolesni. Bolesna?! Opazilo se kako se bolesnica napinje da misli. .J;. < Gdje sam? U Brezovici. Teko ste se razboljeli, imali ste stranih privienja, grdnih snova. Odjednom ona pokua da se pridigne, pogled joj bude plaljiv, ali Gordana je njeno potisne na jastuke i hitro ree: Budite mirni! Sve to ste vidjeli u vruici nije nego utvara bolesti. Sve je bilo u -vruici. Nita se zla nije desilo, hvala bogu, va sin je iv i zdrav! iroko rastvorene oi upile se uGordanino lice, a ona osjea kako zamrla svijest uskrikuje. Da predusretne sjeanje na jueranje uzbuivanje, Gordana e odvano: Bulaznili ste da je princ Ivan mrtav, a on je tamo u drugoj sobi pohitio je k vama, bdio uz vas i sada tamo spava. Spava. Ivan spava opetuju njene usne, a kroz zamrla svijest prodire traak svjetla. Imali ste samo privienja. Samo pri vi enja! i ona nabra elo. Ne muite se mislima, rekoh, u vruici ste vidjeli sina mrtvog, a on je uistinu iv. 2iv, iv opetuje ona opajajui se zvukom ovih rijei. I tada digne ruku i dotakne se Gordanina lica. Gordana, u vruici sam mislila da je mrtav. Djevojka je bila uvjerena da e je ova varka rijeiti novog udarca pa je nastojala da joj uvrsti vjeru u predodbi prije nego Sto se posve osvijesti. Hoete li da zovem vaeg sina? ~ Trepavice su joj poele drhtati i ona otvori vrata druge sobe: Visosti, doite! Mladi poleti kao van sebe k postelji, padne na koljena, ruka ara obuj mise dragu glavu:

Majko, majice moja! A majka gleda dugo, uporno kao da svojom svijeu ne moe shvatiti njegovu prisutnost. Majice, ne poznaje svoga sina? Suzni smijeak zadre u oima. Njezine male njene ruke dotaknu se njegove glave i opet klonu. Vidite, gospoo ree Gordana bilo je samo privienje u vruici. Va sin je uz vas. Sin... moj... sin uz majku svoju. Njezine se ruke podignu k njegovoj kosi i ponovo sklopi oi. Nekoliko je asaka ovako leala u tihoj omami da je sve ono to joj je dolazilo u svijest bio san u vruici. Ivan je kleao kraj nje ljubei joj vruu ruku, drui je glej u oi koje se sklapaju kao da oajno pita: "Zar e se skloti zauvijek.?" I ponovno usklikne glasom u kojem je drhtao P 3 1_ Majko! _ Moj sin, moje oteto dijete... Princ, Gordana i Damu stajali su pokraj nje obuzeti pitanjem ie li obmana o prikazama dosta jaka ili e joj svijest brzo dojaviti istinske slike jueranjeg dana? Od njih bi slabo tijelo mogla smrviti nova nesvijest iz koje se moda nikad nee probuditi. Tek su oima dojavljivali svoju bojazan i nalagali to im je initi. Damir pohita po lijenika, Gordana pristupi blie k bolesnici, a princ se povue iza nje. Teko ekanje puno straha. Bolesnica nije vie progovorila. Usne joj se ne otvaraju. Vje-e joj se priljubile uz oi. Ne die ih, samo die brzo i kratko. Napokon je uao lijenik s Damirom. Posve tiho, zapovijedajui, ree Gordana lijeniku: Gospodine, ona ne smije saznati da je u kraljevskom dvoru. Ne govorite s njom nita osim o bolestj. Kao da je povrijeen njezinim zapovijedima, odgovori: Znat u svoju dunost. O tome ne sumnjam. I molim vas da nam kaete kako je sada s njome. Osvijestila se i govorila s nama, a sad opet kao da nije prisebna. Spazivi princa, lijenik odmah zaboravi svoju povrijeenost i prie k bolesnici. Ivan i Damir odu u pokrajnu sobu, a Gordana je ostala da prisustvuje pregledu. Kad je lijenik zavrio, ona ga zovne u drugu sobu i u ime prinevo zatrai njegovo miljenje. Visost eli znati kako je s njegovom majkom upita lijenika okrenuvi se k mladiu. To pitanje potrese Ivana. Samo je mahnuo glavom, a Gordana naglasi: Cistu istinu! Gospoa je potpuno iznemogla, vruica se opet vraa i ne znam to e biti. Iz blijedog Ivanova lica kaplje znoj. Gordanina se zjenica smrkla. Princ je gledao bespomono. I ona pogleda lijenika a onda e vrsto i odluno: Gospodine, dunost mi je saopiti poruku njezinog veli-. Lijenik se pokloni, a princ pozorno posluhhe: Kraljica trai od vas da svim sredstvima koja vara zna- r ,prua Priteknete u pomo bolesnici. Njezino velianstvo e" da uzviSena majkn njegove visosti bude spaena. _ , ~~ Zapovijed njezin j: velianstva nastojat u izvriti. Ova e c rijeiti neizvjesnost ree napuljski lijenik i ponovno ode 14 bolesniku sobu. 211

Princ je gledao Gordanu pitajui: Juer ju je kraljica htjela izbaciti na ulicu, bila bi najradije da je mrtva, a danas moli kralja da je ostavi na dvoru i zapovijeda da je spase. Gordana, zaklinjem vas, Sto vi zakljuujete iz svega toga? Recite mi, smirite me, pripravite me. na najvee zlo, samo ne putajte da budem u neizvjesnosti pri tom uhvati drhtavim rukama njen bijeli lakat i zagleda se u njene bademaste oi povjerljivo molei. Tog je asa samo strepnja za majkom ispunjala njegovu du. Su i ravnala njegovom rukom. I ona se pustila da je dri vrsto. Gledajui njegovo blijedo, sinovljevom ljubavi natopljeno lice, odvrati vrlo tiho: Ne pitajmo ono na to nemamo odgovor, nego prihvatimo" sretnu promjenu koja vam daje sve uvjete da spasite majku od smrti i ponienja. Ne, Gordana, vaS pogled vidi dublje od svih nas, on prodire i kroz mramor. Ni sunce ne prodire kroza nj! Ne, emu raspravljati to ona time hoe? Glavno je da hoe ono to je sada va jedini cilj: zadrati je u ivotu. . Samo nju zadrati u ivotu, Gordana, eto me punog snage, odvanosti, otpornosti i borbe da njoj dadem zadovoljtinu za deset propaenih godina, da nju posadim na mjesto koje joj pripada. Protiv svih i svakoga tko bi mi se usprotivio, vjerujete U u to, Gordana? Znam. Znate? U vama vidim plamtee sunce sinovljeve ljubavi. Jo je jedno sunce u mojem srcu. Vidite li ovo, Gorda-na? U dva sunca se ne moe gledati. Odvie zasljepljuje vid. Ali, visosti, prije nego tkogod doe, treba da vas upozorim. Kad se vaa majka ponovno osvijesti, ne smije doznati da se nalazi pod krovom onog kojeg je toliko ljubila. Pod krovom mojeg oca okrutnika. I pod krovom one koja je zauzela njeno mjesto u kraljevskom srcu. Bio bi to strahoviti udarac za srce vae majke. Ne recite joj nita dok ne ozdravi! Kako vam je dua duboka i topla. U njoj je nala mjesta sva bijedna sudbina moje majke. Kako ste mi blizu, Gordana. Nikad nijedno ensko bie na tom svijetu nee pristupiti tako blizu mojem srcu kao vi... I on ponovno prihvati njenu ruku i lako je prisloni na prsa. Osjetila je jako udaranje srca i povue ruku. Smee bademasto oi ispod tamnih trepavica gledaju ga mirno, ozbiljno: Danas postoji samo jedno: vaoj majci spasiti ivoti 212 Ovim rijeima prizvala je njegova duu k bolesnikoj posIji na kojoj se ove noi imala rijeiti sva njegova bol i sva nje gova enja. .... ". , Gordana poe prema drugoj sobi, pozove Damira pa mu podeda u mirne oi: b __ xreba da mi odgovorite istinu, gospodine Damire. __ Drugo nikad niste uli iz mojih usta! __ Imate li kakvih vijesti od svojih roditelja? __ uo sam od svojeg sluge da se majka vraa s puta. __ A otac? On je poao po kraljevskim poslovima i kralj ga svakog asa oekuje. Po glasu i izraaju njegova lica stekla je uvjerenje da on ne zna to su njegovi roditelji uinili prinevoj majci. _ Gospodine Damire, ja sam samo onako u brzini rekla uzvienoj gospoi da se nalazi u Brezovici. U toj vjeri morate je i dalje podravati ako ostane na ivotu apne ona vrlo tiho gledajui beznadno u drugu sobu. Bit e kako zapovijedate. Zapovijedam da mi ove noi prepustite brigu u bolesnikoj sobi naglasi ona pogledavi princa i da mi se obojica pokoravate.

Vrlo rado! _ uzdahne princ, a njegov pogled saspe po njoj niz ljubavnih neizreenih rijei. Otila je iz sobe na trijem prvoga kata. Naslonila se na zidnu ogradu i zagledala dolje u pusto prazno dvorite. Sunce baca kose zrake na vodosk->k to prti iz zlatne nimfne koljke. Iza nimfe na klupi prislor > se pa i u neto se zadubio. Kad je pola dalje, djeak zLrne gore, lecne se neto, hitno sakrije i pohiti prema stepenicama. Zaas se stvori pred njom pa stade aptati: Nemojte silaziti, vaa milosti. Dolje je ona zvijer, Alfonzo. Sto radi? Hoe kralju, ali ga nije primio. Ba5 mu je pravo. Nisi vidio vojvodu Ilokog:? On dri na oku rimskog plemia. Svi ga mi pazimo 8 ponosom e pa dok je desnu ruku neprestano drao straga. Sto to skriva, Stjepko? Njegove tamne bistre oi gledaju djevojku. ita nedoputenu knjigu? Ne, ja samo onako... Zapleo se i nemono spustio ruku. Gordana posegne za pa" Pirom to je stiskao. Talijanske rijei? Ui talijanski? VAm i tako> uim> D m8u razumjeti Sto Napuljci govore o vama. , zaiarj ^ jj^j^ je kao Mko boanstvo. uvojk" Si dbar StJePkl Hvala t i pogladi mu duge Od njene pohvale i ljubaznosti zasjale mu oi, lice mu se upalilo. Idi, reci vojvodi Ilokom neka doe gore, elim s njim govoriti, ali oprezno. Mlaahni je pa hitro otiao, a vojvoda Iloki pourio se k njoj na trijem. Stjepko mi je rekao da ste me poastili svojim pozivom. Mnogo vam imam rei, a malo je vremena. Treba dakle da govorim kratko i hitro. Zar se to dogodilo? Ove noi rjeava se sudbina prineve majke. To me za-brinjuje. Znam, Gordana, i meni su lijenici rekli da nee preivjeti. A ja ne vjerujem da oni govore po propisu znanosti. Sto mislite, za ime Boje? Kad se ovdje nekome eli ivot, onda smrt ima hitre nogel Kad se tu nekoga grli, onda blistaju bodei. Napulj je to! Gledali su se, ah njegov pogled pripadao je vie njoj nego onome to je rekla. Moda mislim krivo, ali ne bih imala pravo da se pouzdam... Sto sumnjate, Gordana? Ili su elje da joj spase ivot samo utvrda za kakve osnove, ili su elje inkvizitora zadrati rtvu u ivotu da produi njene muke, ili moda muke onih koji ljube muenika! ivot ili smrt mogu biti jednako velika zamka. Vojvodo, u vaim je rukama moj skrbnik. A u vaim moja sudbina! Gordana znajte to. Zadivljeno je pogleda, ali ona naglo skrene razgovor: Tko se u ovim tekim asovima brine za pokojnog uru? Jedino Ivan i Damir zamolili su me da ga asno pokopam. Nijhovu u elju izvriti. A kralj zaboravlja da mu je on spasio sina? Zaokupljen je nekim vrlo vanim poslovima pa ve na misli na ono to je bilo juer. To znai da se oko njega dogaa neto novo, ali ne kanim ispriavati vau utljivost. Samo spominjem onako kao dokaz mojem predosjeaju da se neto zbiva, ili e se zbiti neto veliko l jako to e sve potresti. ivot ni u seoskoj kolibici ne drijema. Ka kraljevskom dvoru vazda se ba luaki razmahuje. Dobro poznajem taj dvorski ivot i osjeam kad se sprema kakav osobiti udar. Sva su se vrata zatvorila, svatko se zavukao u etiri zida i odve je tiho. Tako izgleda na bojnom polju kad neprijatelji podmuklo spremaju da jedan drugome tresnu o glavu. 214

__ Moda i nemate krivo. _ Uvjerena sam o tom. Kad, na primjer, ujem buni kra-j-ev glas, znam da je oluja provalila, a kad ga nije uti, tad se neto sprema ... __ Razumijem vas, Gordana, sluao bih vas itav ivot. _ Moda bi bilo ipak predugo nasmijei se ona. No, sad mi je poi. Pouzdajem se u vas, vojvodo. _ U svojem pouzdanju nikad se neete prevariti. Kao da je htio jo neto kazati, ali nije dospio, jer ga ona upita: _ Kralj i kraljica polaze sutra u lov? _ Da, u Krapinu, ali mene kralj ostavlja ovdje. A vi? I meni je kralj i odredila da ostanem bdjeti uz prinevu majku. Dolje duboko u lukovima trijema priuje im se neki um. Oboje se obazru. _ Eno male Beci primijeti Gordana. Do vienja vojvodo! Pola je hitro, dok se mala njena djevojka pribliavala oprezno ogledavajui se na sve strane. Prozirna put njenog lica odaje Ijubopitnost i neko tiho uzbuenje. Sto je. Beci? zapita je Gordana. ekala sam vas dok ste govorili s vojvodom. Htjela bih uti kako je majci njegove visosti. Jo uvijek jednako. Na njenim usnama djevojke drhtalo je jo jedno pitanje koje se nije usudila izrei. Gordana se sagne k njoj: Pogaam to bi htjela znati. Princ je vrlo alostan. I sigurno nee izai iz svojih odaja, dok majka ne ozdravi, je li? i pri tom se sva zarumeni. Moda e ga ipak skoro vidjeti, mala moja, ali zar nas kraljica ne treba? Otpustila nas je sve i povukla se u svoje odaje s kardinalom Franceskom. Izabela se estoko svaala s grofom Enrikom. ula sam samo da su govorili o princu. Dvoranke kau da je Enri-ko ljubomoran, jer Izabela odvie misli na princa. Dvorske gospoe govore kako kraljica nastoji da princ uzme Izabelu. I zato sam dola do vas da vas pitam je li to mogue? Dijete moje, ti si sama jedne noi saopila da e princ bm prestolonasljednik. Tako mi je rekao otac. ~ Prema tome, princ e biti prisiljen uzeti onu koju mu od", ~ Da tako sam i ja mislila odvrati ona tiho i sjetna pogleda skrene u dvorite. Ali opet pogleda Gordanu apui: Da, tako e biti i onda ako on ljubi drugu, je li, Gordana? 215 I onda ako ljubi drugu. I cijeli e svoj ivot misliti na onu drugu i tiho aliti za njom. Gordanin je pogled traio neto odreeno u njenom njenom sjetnom licu, ali ne naavi to je eljela, primijetiti: Govori kao da zna koju ljubi princ. Jedne noi sam vam rekla kako je prinev pogled uvijek padao onamo iza kraljice gdje smo stajale Izabela, vi i ja uvijek sam opazila da princ gleda mene. Sjeam se, bit e da si dobro opazila, i bit e teko prin-u uzeti drugu, ali ona koja ga ljubi mora se rtvovati, moja mala Beci, rtvovati za kraljevstvo. Samo ako princ bude prestolonasljednik i na kralj, bit e osiguran ivot i imovina svih dravljana. I onda ne smije uzeti onu koju ljubi? Ne, dijete moje, njega e sigurno vjenati s kakvom monom vladarskom keri koja e mu donijeti mo i prijatelj stvo strane drave i ogromni imetak. Tko ga, dakle, uistinu ljubi ne smije prilaziti u susret njegovoj ljubavi, ne smije

raspi" ravati njegove osjeaje jer itavo kraljevstvo eka na njega. Bilo bi strahovito da tko drugi zavlada naom domovinom. Tako je rekao i moj otac. Da, moja Beci, tako kau svi nai i tako treba da bude. Sjetno je oborila oi i proaptala: . Uvijek sam mislila da e tako biti. Dobro si mislila, a drugi put emo govoriti o tom. Sad mi je poi da po kraljiinoj zapovijedi bdijem kraj njegove majke. Doi u podveer k tebi da pripovijedamo. Gordana joj uhvati malu ruku i prijateljski stisne pa se uputi prema prinevim odajama. A tamo u dnu stajao je jo uvijek vojvoda gledajui za Gordanom. Sura njene haljine jo ga i sada omamljuje. Dah njezina bia ispunja zrak koji udie i pogled smeih oiju lebdi pred njim. Ni sam nije znao kako ve dugo stoji na tom trijemu. , s . . ^ vt^ U prizemlju, u sobi kraljiina dvorskog metra Enrika Alfonzo. Ali ne spava. Poduprt o ruku, bulji u Enrika poinku. Zar neete i vi spavati? upita Enriko zijevajui. U ovom raspoloenju da spavam? I s vae strane nije Ijekarite. Enriko se lijeno uspravi na postelji: Meni neto spoitavate? Ne moe se sa mnom tako, gospodine Enriko! Odjednom razdraeno e Alfonzo i alim ako vas 216 zavalio se na leaj koji se sprema popodnevnom odvie paljivo da

ne razumijete nita

moram podsjetiti: nisam li kralja traio da me primi da mu ra- snim i "a mu se ispucam, a njegovo velianstvo jednostavno je odbilo svojeg gosta?! _ Ovo me najvie ljuti, ali kralj Matija je ba svojim neu-tivim postupkom stekao najvie neprijatelja. _ Dobro, on je barbarin, ali njezino velianstvo napuljska princeza, ena koja se svojim mani rima proslavila po itavoj Italiji, koju ak u F rani .-USKOJ smatraju uzorom otmjenosti i uti-vosti uinila je isto kad sam je danas zamolio da me primL li se ispriala da je boli glava? Svaka budala ve zna ta izliku. Treba da shvatite njen poloaj. Ako vas primi poto vas je kralj odbio, obasut e je sumnjama. Nakon svega onoga to se dogodilo mora biti oprezna. Ja, Alfonzo Boi pa, neak kardinala Roderiga Borgie, nijednog trenutka vie ne podnosim takav postupak. to sam uinio? Izazvan na dvoboj uinio sam svoju viteku dunost, a sad stojim tu kao neki osuenik, moram se skrivati, jesti po kutovima kao zloinac, a ove slavenske gubice bleje u mene kao da. sam igosan. Neaku kardinala Borgie pripada sve potovanje i asno mjesto na ovom dvoru, ili u ga sam uzeti. Sto kanite uinti? Izazvati sablazan kakvu jo niste ovdje uli. Doli ste na dvor s molbom da se kardinal Francesko zaloi za izbor vaeg ujaka na papinsku stolicu. Rekli ste da Inocent VIII pobolijeva. Mogao bi brzo umrijeti i onda e vam biti krivo-ako se zamjerite kraljici. Koliko je meni stalo da moj ujak bude papa, toliko je do-toga i napuljskom kralju. On ezne za premoi napuljskog prijestolja nad Milanom i Firenzom. Ja nisam doao kao molitelj, nego kao saveznik i kao takav osjeam se ponienim, odbaenim. Taka mi asti, razvikat u se, a vi znate da imam to vikati. Prijetnja zaplai Enrika. Svaka vaa rije moe upropastiti samo mene. ujte, gospodine Alfonzo, i ja sam od juer zapostavljen od kraljice. Nita nii ne povjerava, ne govori sa mnom povjerljivo, ak mi govori "vi gospodine". Upravo napadno hoe pokazati da nema sa mnom. nikakvih povjerljivih veza. itav je dan zatvorena s bratom Fran-

ekom, sve neto snuje, a meni ne kazuje. Vidite, gospodine, Prije godinu dana kraljica je pristala da Izabela poe za mene, a sad se predomislila. .~ ujte, Enriko, svezani smo svojim tajnama i sudbinama. Hajde da zajedno radimo jedan za drugoga kao to smo zapoNapokon, prava rije. Sudbine su nam jednake: uskrauju nam milost kralj i kraljica i nae djevojke. . ~~ Dakle, budim saveznici i pomozimo jedan drugome. Re-", zar se Gordana sakriva da je nisam vidio? Ne, kraljica joj je naloila da bude uz postelju prineve -majke. Ona boravi u njegovim odajama? ljubomorno uzvikne Alfonzo. Tako je. Razotkriti valja kraljici: Gordana je vara, pristaje uz prin. a jer ga ljubi i onda je nee tititi. Pokuajte vi, meni kraljica ne bi vjerovala. Juer uveer Beatrica je odmah povjerovala Gordani da se niste s princem .zavadili zbog nje. Beatrica je odvie zatiuje da bismo mogli togod postii. Ali kralj je mrzi. Kad bi bilo po njegovoj volji, Gordana ve odavna ne bi bila na dvoru. E, pa dobro nee biti! Moji avli su me naas ostavili, valjda je moj ujak kardinal zapoeo krepostan ivot. Ali nee .dugo izdrati, moji e avli opet doi. ini se da ih ve miriite? Sve mirie na tom dvoru na njihov dolazak. Zaudara na sumpor, a to je miris pakla. Doekajmo ih pripravni. ujte. Petrovaradihska opatija pripada vaem ujaku kardinalu Borgia. Obojica emo se sklo" auti onamo, dakako u drutvu ljepotica. S naim djevojkama? Tako je. Otet u Izabelu, odmamiti je na sastanak s prin-em, a vi nastojte da Gordana bude protjerana. Tako emo obje uhvatiti i s njima pobjei u vau opatiju. Enriko, vi ste aneoski avol Evo moje ruke, ja pomaem vama, vi meni, a avli obojici. Uz otvoreni prozor stoji kralj. Sunce zapada. Rumen! odsjaj natapa savsku dolinu, griku palau i kraljevo lice. Njegove oi .sijevaju kao dva ognja. Zlatom izvezeni haljetak iskri se na si rokim grudima. U njima je sve tiho, staloeno, mirno. itavim tijelom naslonjen je na prozor, slika potpunog sklada njegove volje sa svim onim to je oko njega i izvan njega. ini se kao .ovjek koji je bacio uzde dogaajima i ljudima, pritegnuo ih pod svoju vlast pa s pobjednike tribine zadovoljno gleda pobijeene. Onda se Mati ja okrene od prozora, pogleda Varadija, protegne ruke pa e s nekim uitkom. Ovako je morao biti zadovoljan Dante kad je dovrio svoju Boanstvenu komediju. Ja svoju komediju nisam dovrio, ali sam skladno postavio itavu radnju, tono preraunao svaktt kretnju, svako gibanje, povukao sam crtu kojom e ii dogaaji. Nakon jueranjeg preokreta skrenuo sam sve po mojem planu .-218 i moja komedija svrit e pobjedom glavnog junaka kralja Matije. Govorio je uivajui u svojim rijeima. _ A mi emo, velianstvo, burno pljeskati primijeti Varadi. _ Pobijeeni nee pljeskati zadovoljno se nasmije Matija j skrsti ruke na snanim prsima. Napulj sam potpuno zatvorio, moja je opsada nepobjediva. Sad moete mirno otkljuati vrata ove radne odaje. Va je oprez suvian otkad ste prestali jesti smokve. _ Ah, tako! Mislite da je samo Nardelino uho bilo pogibeljno? Nijedno nije dolazilo tako blizu vaim vratima kao njeno.

Napulj je na ovom dvoru doznao sve to se ovdje zbiva. Svaka sitnica saznala se odmah u kraljiinim odajama, samo preko Nardele. Da, Nardela je uistinu vrlo pametna lua. Ova pohvala pripada vie onima koji su je uputili. Kralj digne ruke i ; ih nad glavom pa se zagleda u strop i tiho usklikne s nekim patosom: O, Katilino, dugo si svojim spletkama gospodarila mojom dravom. Kako e pravedna biti propast tvojih izdajnikih osnova. Otiao je od prozora u sjenu i proao po sagu radne odaje. Na velikim mu usnama lei smijeak kao sjajni odraz sunca u njegovoj dui, Upravo sam homerske volje, neka mi donesu estita vina. Pozvani dvoranin donese kralju vino, on slasno popije pola vra. Zatim pozove dvorskog metra Berislavia. Pristupi k njemu, uhvati ga za rukav i mirne u obraz: A to se radi preko u novoj palai? Sto radi Napulj? Velianstvo, sve je tiho. Poslijepodne vidio sam samo Al-fonza kad je s Enrikom ulazio u njegovu odaju. No, sutra u istisnuti i taj otrov koji se upio u moju kozu. Rijeit u se tog plemia kojeg je Napulj odabrao mojim krvnik c TI. Onda se opet osvrne Berislaviu: Sad idi i malo se proeci trijemom. Dvorski metar mora da posluje, nadgleda. Uzmi u ruke zdjelu smokava pa malo oponaaj Nardelu. Velianstvo, oponaat u je i bez smokava. A sutra im svane sunce, kraljica i ja putujemo. Bit e <uvan put. Vrijeme prekrasno. Pa najavi grofa Enrika. "7 Hajde da pokrijem svoje zadovoljno lice maskom hladnog dostojanstva. I u tretr oka kraljeve crte potpuno se promijene. Izbrisao je S lica zadovoljstvo, uzeo u ruke spise kao da je zadubljen. Mladi grof Enriko ue u sobu rumen od popodnevnog sna. Poklonio se: Vae velianstvo, kraljica me alje. Sto eli njezino velianstvo? upita kralj i ustane u znak potovanja prema svojoj kraljevskoj supruzi. Njezino velianstvo eljelo bi da u hladu malo izjae ako bi vae velianstvo eljelo da je prati. : S najveim veseljem. Uistinu e mi prijati svje zrak,1 Naredite da nam odmah osedlaju konje. Enriko se pokloni. I vi ete nas pratiti, Varadi, zrak e osvjeiti vau glava prepunu mojih naloga. Otposlao je i Berislavia da sastavi pratnju, a onda je stao usred dvorane, zarinuo ruke za pojas i nasmijao se: Bit e da je moja Katilina itavo popodne slagala izdaj" nike osnove pa je sada zaeljela zraka. Ali ovaj put sve su njene osnove dim na vjetru. Napulj je opsjednut tako vrsto da ma nitko ne moe pomoi. A sad, spremite se za etnju, Varadi. I posao je gipko, radosno u spavau sobu da se preodjene. - -f U svemiru je leao olovni mir. Posljednji odrazi sunca obo" jadisali su modrilo ruiastim sjenama. Kraljevska povorka sila je niz brdo i pola onkraj obale Medveaka. Lagani vjetri nosi u sebi predveernji miris. Kralj jae uz kraljicu. avrljaju o vremenu i o jueranjem putu u lov. Njihov je razgovor srdaan. Jedno i drugo se prikriva. ,Kralj se ini kao da ga drugo nita ne zanima do vidika na Kaptol i Lasku Ves. Krenuli su putem ispod Gria u dolinu. Slijede ih Varadi, Lovro Iloki, Orban i Be-rislavi. Svi ute, zabavljeni sutranjim danom. Makar ne znaju drugo osim kraljevih odredaba, ini im se da njihova tajnost sadrava neto dublje, sudbonosnije. Varadijevo prostoduno lice .odrazuje snagu koju mu podaje sigurnost da je njegova dugotrajna borba protiv kraljice napokon donijela plod dobrobiti kraljevstva.

Cestom prema Griu uzdizala se praina. Jo je posve vidno pa se razabire koija s pratnjom. Pozornost uzgiba sve u povorci. Kralj i kraljica zaustavili su konje. Da vidimo tko je primijeti kralj. > ini se kao neki glasnik ree Beatrta. Ova primjedba skrene kraljev pogled prema Varadiju I dvorskim metrima. Ne izgleda tako odvrati Varadi glasnik se ne vozi tt koiji. Bit e neki odlian gost. 220 __ Moj vid je bolji od vaega. Koija i pratnja nose moj kraljevski grb! J __ pravo ste rekli, velianstvo naglasi Varadi. _ Opazili su nas upozori kraljica. Za malo vremena koija se zaustavila. Iz nje izie ovisok ovjek zaogrnut sivim plastom i poe prema kraljevskoj povorci. Sto to znai? __ Tomo Baka? udi se Beatrica. _ Uistinu ne razumijem nastavi kralj i pogleda Varadija. _ Matija, neto se moralo dogoditi usplahiri se kraljica. _ Moj dragi neak je putem obolio. Neto se strano dogodilo. Otili su p.red Hipolita, zajedno Baka i Filipec, a sad se vraa sam Baka. Strepim, Matija i skrene konja u susret Bakau. Svi je slijede. Tomo Baka naao se u okrugu kraljevskog para, kancelara Varadija i itave kraljevske pratnje. Zar je Hipolit bolestan? Odgovorite, ne tajite, hou odmah sve znati, to je s njim? upita Beatrica. U glasu joj je drhtao majinski strah i zabrinutost, gotovo strepnja. Neka se vae velianstvo ne zabrinjava, njegova visost mali vojvoda od Ferare zdrav je i il odgovori Baka. Hvala ti, Boe! usklikne Beatrica. Ali gdje je? Zato ga niste doveli? Gdje ste ga ostavili! Zato? Vae velianstvo, knez Bernardin bio je mnjenja da se mali vojvoda ne moe voditi ravno na Gri pa ga je odveo u Biha. Bilo je potrebno da se dijete odmori. Tako su nas ve putem obavijestili na kneevim majurima. Kako je onda mogue da se vraate bez vojvode? Velianstvo, nosim hitnu vijest. Njegova svetost Inocent VIII je umro! Umro?! uzvikne kraljica kao da je u toj smrti sadrana sva srea njenog ivota. Sivi je sumrak pao i zastro im lica. Nitko nije mogao razabrati da su Bakaeve hitro izgovorene rijei pogodile kralja kao meci iz turskih topova. Nitko osim Varadija nije slutio da je ovog asa Tomo Baka lagunima podrovao jaku i vrsto sagraenu kraljevu Opsadu Napulja. Kralj je tako vrsto nategnuo uzde da se konj stao pro-Pinjati. Matija je osjeao elju da natjera konja na Bakaa i da ga zgazi, elio je podii grmljavinu koja bi zagluila kraljiine ui i rikom gromova zanijemila posljednji titraj zvuka rijei HJ(L?U_pa!e iz Bakaevih usta. Nije mogao govoriti. ini mu se silovito udara gvoem po tjemenu Varadi je vidio metke to su k Bakaevih usta vignuli kra-fju usred ela. Val ui digao se u njegovim oima i pljusnuo o i omu Bakaa, dok se kralj brzo sabere i potpuno mirno ree: 221 Ali, Bakau, to vam pada na um! Da je Inocent umro prvi bi o tom doznao kralj i njezino velianstvo bi ve o tome dobilo vijest iz Rima i Napulja. To nije mogue. Zacijelo vas je netko nalagao ili se naalio pomogne Varadi kralju. Meutim, Baka nije shvatio smisao tih rijei i nije prihvatio zgodu koju mu je pruio kralj da povue ili ogradi ovu vijest pri-

jeporom. Naprotiv, mrnja i zavist to je nosi prema Varadiju rasplamti Bakaa i on ponosno i pobjedniki zovne: , Molim, asni gospodine glasnice! Iziite! . l Iz koije izlazi fratar. "1 Otkuda je glasnik? upata kraljica. Velianstvo, ravno iz Rima od njegove uzoritosti kardfr nala Roderiga Borgie. Od Borgie? naglasi kraljica glasom u kojemu je tiho kliktalo. j A Baka s uitkom pripovijeda: Na putu smo sreli dva glasnika koji su nam rekli to se dogodilo. Tada smo Filipec i ja ugovorili da ja krenem odmah natrag, a on da poe sam u Biha i doprati vojvodu od Ferare na Gri. Gdje je drugi glasnik? upita kraljica. U Lakoj Vesi je siao s koije i poao s vijeu o smrti svetog oca biskupu Osvaldu na Kaptol. A nitko vas putem nije uznemirivao, zaustavio? zapita Varadi. Samo kraljevski oklopnici. Ali kad su vidjeli mene, odmah su nas pustili dalje. Pristupi fratar iz Rima. Evo glasnika prikae Baka slavodobitno, dok su kroz predveernje sjene po njemu padale ognjene kraljeve kletve. On l estoko povue uzde i konj poskoi, gotovo nasrne na Bakaa J koji se jedva skloni. i S pobjednikom radosti obrati se Beatrica kralju: Ovo je veliki, golemi dogaaj, Matija. Historija poinje svoje novo poglavlje. Sigurno nee nastaviti etnju? Odredit u da tebe dalje prate, draga Beatrica njeno e kralj. Uoi tako velikog dogaaja ne mogu ni ja nastaviti etnju. Vraam se s tobom uzvrati ona isto tako njeno. Vratili su se. Beatrica okrene svoje mramorno lice kralju: Sad e napokon prijatelj mog oca Roderigo Borgia zasjesti na papinsku stolicu. To je prava blagodat i za nas Matija. Nema sumnje, moj otac mi je slao glasnika brzoteu. Morao bi ve stii. Vrlo vjerojatno. Straga je sluao Varadi osjeajui kolike su nade i osnove procvale u Beatriinoj dui saznavi za smrt pape Inocenta VIII. 222 Vraali su se Kamenitim vratima i prolazili gradom prema Dver-ma u magli sivog sumraka. Kad su uli u dvorite palae, En- ko i Alfonzo su stajali pod stupovima. Kralj digne Beatricu s ko-nia Spazivi Enrika, ona mu mirno i hladno naloi: J __ sutra se ne polazi U lov. Stupamo u korotu. Papa Inocent je mrtav! Alfonzo se uspravi kao da je porastao do stropa. Kralj uhvati Beatriinu ruku i povede je u novu palau. Onda-se vrati dvoritem i ode u svoju radnu sobu. Za njim je ulazio Varadi kao prebijeno pseto. Nije se usudio prozboriti ni pogledati kraljevo lice. Bilo je posuto zelenkastim sjenama. Oi su mu oborene, pesti stisnute i sloene na leima. Prislonio se na otvoren prozor kao prije o zapadu sunca. Varadi se naslonio na stol. Obojica pruaju sliku nijeme za-panjenosti nad neoekivanim preokretom. Kralj nije govorio jer bi morao urlikali. ekao je da se razbuktala, rastalasala puina razurlie izmeu stijena njegovih prsiju, visoko uzdignutih i snanih. Gorko razoaran jer je bio potpuno uvjeren da ga nitko ne moe svladati, nitko oboriti njegove osnove, stiskao je pesnice, grizao usne. Tek as prije stajala je moja utvrda tako jaka, nedostiiva! Napulj je bio potpuno opkoljen, zaokruen, opsjednut. I dolazi mu, eto, u pomo Roderigo

Borgia! Dolazi u pomo Beatrici i Napulju da posjednu na moj prijestolje Giovana! Dok je govorio, pesnica mu je drobila neku hartiju. Stajao je kao pobijeeni div koji sakuplja ostatke snage da u zadnjem trenutku udari neprijatelja u elo. Velianstvo, jugovina je to, jugovina ree Varadi. Dignut 61 protivni vjetar sa sjevera, dignut u ga. ujte! Sloite Feranteovo pismo da se ne vidi raskinut peat. Predajte ga poslije veere kraljici. Recite: donio ga je brzotea iz Napulja. Velianstvo kani pismo izruiti? Zatajiti ga znailo bi optuiti sebe. Vi optuiti sebe Katilini? Ne prekidajte. Svim neprijateljima u mojem kraljevstvu koji uruju s kraljicom za Giovana podijelit u naslove, imanja i asti. ujete li? Varadi se upro o stol rukama koje dru. Njegove sive oi iroko gledaju kralja. Lice mu je problijedjelo kao da je ovog asa pao u nemilost. Svoje urotnike kani velianstvo obasuti milostima? Nije mi uspjelo da ih izbiujem, dakle ja u ih milovati. Nije mi uspjdn da ih zatvorim, ja u ih pustiti k sebi zdesna. Zaslijepu ih sjajem i guiti ih obiljem. Inocent je umro. Borgia dolai. M0ji p; n |Ui t e u naruaj Roderigu Borgii. Bacit u im na put zapreke: milost, ast, zlato. Moja se bojna osnova ""jenja. Sto velite na to, Varadi? Sto velite? Evo, ovim rukama punim milosti, asti i zlata juriat u na svojeg neprijatelja. Tko je jo vidio takav boj? Onda kralj klone, Varadi mu priskoi: Velianstvo, tresete se. Trideset godina tresao sam ja, zato ne bi malo tresli i mene! Odvie ste se uzbudili. ivot je pelivan, prosti pelivan, bez morala i cilja. Igra se ljudima za svoju razonodu. Zar sam se mogao nadati da e mi se pod utvrdu uuljati i otvoriti vrata Napulju Roderigo Borgia? Ova no prije sutranjeg dana? Da je barem priekao ovu noi To je zapravo uinio Baka! Baka! Taj luak zavikne kralj. Gdje je ta luda? Zov. nite ga odmah. I brzo su ga dozvali. Iznenaeno, gledao je Tomo Baka kako ga kralj strijelja oima. Tko vam je dopustio da se vratite, Bakau? Tko vam je priapnuo tu misao? kralj nije vikao, ali mu je glas imao zvuk rezanja. Velianstvo, bio sam uvjeren da ete me u takvim asovi ma trebati. Kralj izdaje naloge, a vi ste ovdje da ih vrite! Trebali ste i vi ostati u Bihau! Ali ovakav sudbonosni dogaaj, velianstvo! Sudbonosni dogaaj a eljust se kraljeva tresla to nije mogao da izbaci u Bakaa ono to mu je bilo na usnama, a pesnica mu se stezala to ga ne moe udariti posred lica. Mislio sam vaem velianstvu ugoditi... . Kad vam padne na um da kralju ugaate, sveite oko vrata ue prije nego mu pokuate ugaati l I poe iz dvorane. Sto ima to da znai, Varadi? upita Baka kad su ostali sami. Ono to vam je kralj rekao. Smisao njegovih rijei ne mogu shvatiti, iako ne oskudijevam s pronicavosti. Oskudijevate neim drugim to bi morao posjedovati sva i ki kraljev prijatelj. Tomo Baka sloi ruke na prsima i podigne glavu. Njegov zavinuti nos izgleda kao prijetnja. Oko stisnutih usana dre ne-1 to pritajeno. Male oi mire. to ste mi to skuhali za moje odsutnosti? Cime ste me omrazili pred kraljem? U mojoj prirodi nije podmuklo potkapati. Sto osjeam to l inim. Varadi, opominjem vas posljednji put: ne sijte u kraljeva srcu mrnju prema meni, jer bi vas to moglo jako zaboljeti.

224 __ A ja vas opominjem: budite malo vie pronicavi pa ete vidjej Cuvajtg se Varadil dobaci mu Baka pa izjuri iz sobe. Na grikom kraljevu dvoru odrazila se sva golema promjena koiu je prouzroila Bakaeva objava. Za vrijeme veere ispoljila se nova slika u kojoj je bila sredite kraljica. Svjetlost svijea drhti u njenom poput mramora krutom licu i u tamnim oima u kojima se zrcali zjenica to ne moe prikriti radosti njene due. Franceskovo se lice Siri. Mladi Giovani samosvjesno die glavu. Njegov otri, dugi i tanki nos izraava oholost. Sva je kraljiina napuljska eljad razigrana, vedra, svi su oni pod dojmom osjeaja da je Bakaeva vijest skrenula njihov brod u luku. Samo kralj i Varadi osjeaju to se zapravo dogodilo. Kancelar ne moe da se pretvara i ibao bi sve one koji se vesele. Naprotiv, kralj Malija iskazuje kraljici i svima njenost, prikazuje se vedrim, bezbrinim i kad kraljica spominje Inocentovu smrt, on joj nasmijeeno apne: Tako mi se maknuo da ne moram svoje ete slati protiv njega na pomo tvom ocu. Mjesto toga moda emo poslati poasnu etu na pozdrav novom papi. Sumnja h da e taj biti Roderigo Borgia? Ba zato govorim o poasnoj eti jer ne sumnjam. A kako je s tobom, Francesko? Kani li putovati? obrati se kralj urjaku. Zasad ekam glasnika iz Napulja. Nadam se da e stii. Nakon veere, kad se kralj povukao u svoje odaje, predao je Varadi kraljici pismo njenog oca. Varadi se pri tom poklonio s velikim poitanjem, ali se nije odmah udaljio, ve je ostao kao da eka naloge. Kraljica nije otvorila pismo niti ga udostajala pogledati, ve je pozvala svojeg dvorskog metra: Enriko, neka doe glasnik iz Napulja. Makar je bilo nedvoumno da tim nalogom Beatrica ponizuje Varadijevu prisutnost, on se pouri rarjasniti: Velianstvo, kako je glasnik umoran,, dopustio sam mu da ide na poinak. Dotakla ga je pogledom postrance ispod kosih vjea i upitala omalovaavajui: Otkada se vi brinete za moje glasnike? Neka mi vage velianstvo dopusti ispriati ovaj iznimni sluaj. Zelja je obaju velianstva da se razjasni zagonetka kako je onaj stranac, to je juer pokopan, dosoio mjesto princa u njegovoj odori na dvoboj s Alfonzom Borgia. Kako je vie nego oito da je taj ovjek ima negdje nekog ortaka, to su oklopnici primili zapovijed da nepoznate strance uhvate i piedvedu. I zaustavili su glasnika napuljskog kralja?! Oklopniki kapetan ne razumije talijanski, a glasnik je svjetovnjak pa su mu uzeli pismo i doveli ga u dvor gdje smo od15 Gordan" I mah razabrali zabunu. Tako sam vaem velianstvu imao ast uru. iti pismo. Ako velianstvo eli, glasnik e odmah biti ovdje. 2elim da se ne brinete ia poslove svoje kraljice! On se utei nakloni i povue. Dok je izlazio, kraljica se okrene svojem bratu Francesku. Taj lupe svrit e na vjealima. Meutim, ve su bijeli, pomno njegovani prsti otvorili pismo kralja napuljskog. Proitavi, prui ga Francesku, dok ona prie Giovanu, ogrli ga i njeno poljubi. Moj brate, veliki dam sviu za nas oboje. Ja i ti upravljat emo smjer novoj historiji. Ja, dakle, moram putovati Beatrice? upita Francesko neto nevoljko. Putovat e, ali nije tako hitno. Do tvojeg odlaska imamo svriti jo mnogo vanih stvari. Inocent je odabrao najbolji as da umre, gotovo izgleda kao da je umro iz puke osvete prema kralju Matiji. .1 vrlo plemenito oslobodio naeg oca ratovanja s papin" skom stolicom. Reci mi, Francesko, kako shvaa kraljevo raspoloenje na kon ovog preokreta? Priinja se kao da se nije dogodilo nita neugodno..

Odlino se pretvara. Misli da se boji Borgie? On vrlo jasno razabire da uspon kardinala Borgie na pa-., pinsku stolicu znai potpuni slom njegovih osnova da svojem sinu ostavi prijestolje. A ti, Beatrice. hoe li i nadalje ekati iza svojih utvrda? Ili kani izai na bojite? Kad me izazove, ve u mu sutra poslati troje svojih saveznika da mu podruju sve putove. Troje saveznika? Prvi je prineva majka. Njena prisutnost znai isto toliko kao da se sa mnom svezala. Ako umre? Moj vjerni Napuljac spasit e je a prisutnost ove ene bit e prava sablazan. ,",;-.4 ,^.t- ( T- Drugi saveznik? Tko je taj? o "Sam princ. M i,^d i ? Ne shvaam. ",, ,d"., , Onda prisluhni kako u sutra kad Mijesi krizavbotesnlcft s njim govoriti. w x Jo je netko trei? Kardinal Roderigo Borgia, budui papa, brate moj. Sa strane odgrnuli su se grimizni zastori. Starica u crnoj ha ljini s bijelom kapicom na glavi gleda malim alosnim oima kraljicu. Sto je, Nardela? . ., i ^u^VVi. ^"^: i,;. . , , __ Prazna zdjela, Telianstvo. Kralj vie ne jede smokve. _ Bila sj oito neoprezna, moja draga stara. Da me nisi njihala na rukama, kruto bih te ukorila. 1 __ Dobrota vaeg srca velika je kao napuljsko more. Uza sve to tako sam nesretna. Nema posla. Nikad vise kralj nee jesti sedmice dolazi brzotea s juga sa svjeim junim voem Dakle, ne kloni, draga moja. Naslazi na zdjelu i nosi. Kao to mu je odvratan sir, tako su mu drage smokve, a kralj e ih opet zaeljeli. Teak mi je ivot kad ne mogu sluiti vaem velianstvu. _ Evo posla. Doi blie: na dvoru ima netko tko slui kraljevu sinu. Taj je poslao Alfonzu na dvoboj zamjenika. Produi ui, Nardela. Tui se na oslabljen sluh, a itav dvor neka je ispunjen tvojim sluhom. _ Ne putaju me kraljevi "gavrani" u svoju palau. Od sutra bit e drugaije. Roderigo e postati papa. Roderigo Boi iz! usklikne starica pa se baci na koljena i sa strau sklopi ruke: "Boe, ti si sad nad Napuljem otvorio nebesa." Pazi, izgleda da je nevidljiv prinev zatitnik moda ena koja ga ljubi. Kao eni lake ti je prolaziti. Produi ui, velim ti. Uhvatit u je, velianstvo, tako mi due. Eto, dolaze, idi sad. Starica iezne da z ; iora, Uli su Gordana i kraljiin lijenik. Francesko, zabavi malo Gordanu dok ja svrim s njime priapne kraljica svom bratu. Kardinal poe Gordani koja je ostala u blizini vrata, a kraljica pozove lijenika. Ima li nade? Ako preivi ovu no, odrat e se na ivotu, naravno uz veliku njegu i panju. U Napulju ste svojom znanou stekli krilaticu da se smrt boji vae znanosti. Htjela bih da mi to ove noi dokaete. Skupit u sve svoje znanje ako velianstvo tako eli. Ja zapovijedam. Spremit u lijek koji me dosad nije prevario. Nagrada vam nee uzmanjkati, moj dragi prijatelju. Taj mi je ivot vrlo potreban, razumijete li. A to govori princ? Sumnja da elite spasiti njegovoj majci ivot.

Dakle, dokaite protivno. Moram se potuiti, velianstvo, na vau tienicu Gordanu. Nekako me udno ispitivali hou li za bolesnicu upotrijebiti sva sredstva znanosti da ostane na ivotu i bila je prema meni gruba. Gordana! . okrene kraljica lice k vratima. Pozvana djevojl ,1 pristupi kraljici. Opet optub, na tebe. Lijenik veli da sumnja u njegovu (tm)anost i da si f njim bila gruba. 15 Djevojka se nasmije, pogleda lijenika, pa opet kraljicu, i napola ironino, napola koketno odgovori: Pogledajte ga, velianstvo. Tako je star i tako ruan pa kako da mu jo udvaram? Ovo kraljicu udobrovolji i nasmijei se lijeniku. Obojadisite, gospodine, svoju bradu pa e moda biti Iju-baznija. Recite mu, velianstvo, neka ne zaboravi poglaati i svoje nabore. Ovoj primjedbi nasmije se i Francesko i kraljica. Kako se moete ljutiti zbog njenih rijei primijeti Fran-eko lijeniku. Lako je vama, uzoritosti. Vi ste mladi i lijepi. Dosta o tome prekine kraljica razgovor nadam se da e prineva majka ostati na ivotu. Gordana, reci Ivanu da sutra prije podne elim s njime govoriti, a vi, gospodine lijenice, uinite sve. Odredite to god bude bilo potrebno za njegu bolesnice. Gordana l lijenik ostavili su kraljicu. udno je to, Francesko, svi nai Napuljci mrze Gordanu. Ja sam i u ljubavi prema Gordani s tobom, Beatrica. I kad bi ti bila osobito njena prema meni, onda bih djevojku... Znam to hoe da kae i zato ne doputam dovriti reenicu. Evo, ekaju me dvorski krojai. Moram odrediti korotne haljine za nas i itav dvor. Jo nikad nisam tako veselo stupila u alosti Vrativi se u sobu bolesnice, Gordana je nala princa Ivana l njegova prijatelja Damira. Zato je kraljica zvala lijenika? zapita Ivan. Da mu zapovjedi neka dokae kako je zavrijedio krila" tiu da se smrt boji njegove znanosti. Odluno mu je zapovjedila neka pokua sve da gospoa ostane na ivotu. Zar je to mogue? upita Damir. ula sam kad "u govorili, posve tiho, dakle nema nikakve sumnje u iskrenost kraljiine elje. A to je rekla vama, Gordana? Ponajprije da sutra prije podne doete k njoj jer bi eljela govoriti s vaom visoti. Sto sve to znai? Znai, moemo se nadati da se ovu no nee desiti ono ega smo se bojali. ega se ste vi bojali, Gordana? Da bi vruica mogla pojaati. Ipak me jo uvijek podilazi strah od lijenika. Krivo inite, visosti, kraljica je izriito rekla da joj j" iivot vae majke potreban. Sto ona hoe s njenim ivotom. . Visosti, ako vaa majka ozdravi, onda ete moi njen ivot sauvati samo za sebe! _ Izrekli ste, Gordana, vrlo veliku rije. Da, njen ivot sauvat u samo za sebe. Na to se kunem ovdje pred njenom posteljo A onda je uniao lijenik donosei neki novi lijek. Ulio ga je u bolesmina usta. Gordana, princ i Damir promatrali su kako bolesna ena nesvjesno guta tekuinu iz lijenikove ruke. Sve troje osjete zebnju.

Prolazila je no, a oni su troje pazili na svaki kret bolesnice, prislukivali svaki njen dah. Udubljeni u misli, sjedili su tiho, ukoeni strepnjom. Od asa do asa ustao bi Ivan, dotakao se uz-nojene vrue bolesniine ruke i kriomice brisao suze. Osjeao se kao dijete to zavueno u kutu drhti pred nevidljivom smru koja jednom kotunjavom rukom hvata za njegovom majkom a drugom se ulja k njegovom srcu. Dok je ve davno u novoj palai sve spavalo, gorjela su sva svjetla u kraljevoj odaji. Matija se zakljuao u svoje sobe i sputene glave, napola mirei, istraivao svoje podrovane utvrde i stvarao osnove kako da ih opet podigne. DAN JURIA Neobino rano naao se kralj u svojoj radnoj odaji. JoS nije bilo nikoga. Stari Radulo tapkao okolo redajui po stolu crnila, pera i papir oekujui da e mu gospodar po obiaju zaeljeli povjerljiv razgovor. Dugo je Matija etao sloivi ruke na pojasu opivenom draguljima. Najposlije stade govoriti gledajui preda sci Koliko svijet zavidi kralju! Kakve su sve predodbe svije-ta^o blaenstvu koje uiva u svojim bogatim odajama kralj Mati-jas. Da, moj dragi stari, kralj moe zapovjedati, ievati, suditi, odrubijivati glave, gospodariti, oduzimati, davati, snovati, odreivati svoje putove, paliti utvrde, voditi bojeve. A srea? Njoj ne moe zapovijedati, r l suditi, ni njome upravljati. Odredi, zapovijeda, smisli, stavi s ; ! : osnovu kamo te volja, a onda zaas netko jai sve to porui, pokosi. Ljudi ne slute da se kralj Mati-jas u svojim bogatim odajama svakog dana, svakog asa natee, "rva zubima i noktima u vjeitoj borbi s izdajicom kojoj je pri-fegao vjernost pred oltarom. Tko sluti da neprestano bijem boj i onda kad se smijeim i kad sjedim uz bogati kraljevski stol? Ni casa mira, ni asa! Bilo je mira, bilo je i sree, to ipak morate priznati. ~~ Kada? Ja ne znam o tome nita. ; Kad je bila na dvoru ona tamo. O kome ti to govori? grubo e O majci njegove visosti koja je tamo Naas se kralj zaustavi: " v<v: Gore? Kako gore? U prvom katu htjedoh rei. ; s - < - 0 Kako je njoj? ^ ) v": < Probdjeli su uz njenu postelju C?t TO ti6cV, Ujutro ni gospodin Damir da joj je bolje. J Dakle nee umrijeti? Gospodin Damir veli da je napuljski lijenik potpuno uvjeren u to. Pri tom je Radulo pogledao kralju u oi, no on se okrene od njega i nastavi etnju. Stari dvoranin neto je spremao zaustavljajui se u sobi, ali kako kralj nije vie kanio govoriti, zapone on: Ipak je njezino velianstvo dobra srca, vrlo dobra srca. Ona se tako mnogo brine za ivot i zdravlje prineve majke. Ona se brine? zastane kralj. I te kako. Velianstvo je zapovjedilo svojem napuljskom lijeniku da ne dopusti majci naeg princa umrijeti i da je brino njeguje! Dao joj je neki poseban lijek. Obje kraljeve ruke izvukle su se iz pojasa i. spustile na stoL Plemenitost je to stade uveliavati Radulo. Uistinu plemenitost. Plemenitost iz koje Napulj kuje bode meni promrsi kralj i zagleda se u stok Onda podigne glavu i naloi Radulu: Odmah zovni Varadija. , -, , . o "5 Kad je kancelar uao, kralj ga odmah zapita: i>" i i;?"i Gdje je Baka? l afo-K Ne usuuje se stupiti pred vae velianstvo. . l bolje je tako jer nas dvojica imamo jo vanih osnova.

Upamtite, Varadi, ni Baka ni Filipec ne smiju doznati da sam kraljicu kanio zarobiti. To ostaje naa tajna. Nikad nitko ne smije to naslutiti. < I u grob u je ponijeti. Tog asa ue pa Stjepko i javi kralju: Velianstvo, vani eka griki kroja i moli da ga odmah primite jer ima neto vano saopiti o princu Ivanu. U kralju se sve kovitla od uzbuenja poslije ovih dogaaja i hvata se nade da e mu ova vijest otkriti neto sudbonosno te odmah dade nalog Stjepku da ga uvede. Pa irom otvori vrata. Griki kroja ue i s poitanjem se pokloni. Dakle, to imate da mi kaete? izravno pita kralj i poe prema njemu da ga ohrabri. . . 230 __ Vae velianstvo, milostivi kralju i na gospodaru glas mu je drhtao, a klobuk u ruci bio je ve posve zguvan da bi i vae velianstvo moglo vjerovati ono to sam doznao dopustite da objasnim kakvim sam sluajem doao do ovog saznanja. __ Govori, reci sve to eli nutka ga kralj. _ Velianstvo, zbog velike vruine izaao sam noas iz kue i legao u svom vrtu u travu kraj uline ograde. Prolo je dosta vremena kad ujem korake. Zaustave se nasred ulice, jer jedan ree da e tu moi razgovarati bez ikakve bojazni da bi tko prislukivao. Nisam se usudio pomaknuti da ne bih bio otkriven, jer sam uo gdje se spominje princ Ivan. O mojem sinu su govorili? Opetuj mi svaku rijei _ uo sam gdje apu kako ima neki praak koji se moe nasipati u pie, jelo, u knjigu ili na svaku stvar koja se uzima u ruke i od toga polagano ovjek gine i umre ba kao da mu je tako bilo sueno. Pa kad ga nisu mogli maknuti sa svijeta u dvoboju, maknut e ga prakom. _ A znate li tko su bili ti ljudi? zapita kralj. Poto sam morao ostati miran da me ne otkriju nisam mogao gledati preko ograde, ali su sigurno bili Lani, Napuljci jer su govorili njihovim jezikom. Ja sam bio u Veneciji i upoznao taj jezik, a poznao sam ; glasu da su to dvorani koje sam vodio jednom proroici i bio im tuma. Znade li im imena? Ne znam, velianstvo. Jedan ima tamnu iljastu bradicu. Kad bih ih vidio, prepoznao bih ih odmah. Osjeao sam da to moram javiti vaem velianstvu, pa bilo sad to mu drago. I dobro si uinio. Varadi, isplatit ete mu pedeset dukata! Vae velianstvo, ja sam siromaan kroja, a vi ste kralj, ali nemojte me tako uvrijediti. Zavukao bih se u crnu zemlju da primim dar. Od srama ne bih vie mogao gledati sunce. Matijino lice poprimi ganutljiv izraz. Naglo pristupi krojau, uzme mu obje ruke i vrsto ih stisne. Za koji dan pozvat u te u dvor da saije mojem sinu skupocijena odijela. Ovako asnu nagradu primam. Kralj mu postavi jo neka pitanja, a zatim se srdano oprosti. im su se za njim zatvorila vrata, kralj ih zakljua, pa se nasloni na zid. Blijedim licem gleda Varadija. Njegovo aptanje provlai se dvoranom kao hroptanje: Praak, praak! Protiv mene bojovnika gvozdenih grudiju, eljezne ruke prakom! Protiv mojeg maa okrvavljenog turs-.m krvlju, protiv slavodobitnog pobjednika ovjenanog lovorom idu oni s prakom. Prijestolje moje to sam ga gradio, pozlatio, usjekao mu korijen u dno zemlje oni e razoriti prakom! Poniknute glave slua Varadi kraljev apat i uti. Matija zaokrui pogledom dvoranu, i .- .-..,.,.... 231

Mojeg sina pod mojim krovom obilazi smrt! Ne od maa, ne od bodea ni od nevidljivog stvarnog otrova to bi ga ubojica mogao uliti u jelo! Praak nevidljiv, nezamjetljiv, praak po podu po stolu, knjizi, na uzglavlju, po njegovu odijelu, po svemu ega se dotakne njegova ruka. Praak to se igra u zraci sunca kad dolazi na prozore i taj moe biti praak smrti. Velianstvo, otjerajte s dvora svu napuljsku eljad pred" loi Varadi. U pravi as! Otjerati Franceska, Giovana, kraljicu? Navui na sebe neprijateljstvo Napulja, Rima, Ferare, itave Italije? Svi oni tajni i javni neprijatelji meusobno bi se zdruili protiv mene. A kako da opravdam takav in. Vijeu koju sam uo od jednog krojaa? Otjerati kraljicu? Ludi ste, Varadi, ludi. Nepromiljeni u svojoj naglosti. I Matija plane, ali se brzo ohladi, jer ne gubi pamet kao vi svoju. Juer ste, velianstvo, odluili juriati punom akom asti i zlata. To se moe samo protiv vaih domaih protivnika velikaa koji su pohlepni za au i prodrljivi na imanja. Napulj grabi za prijestoljem. I dok ga vi budete milovali, on e sipati nevidljivi praak. Tu obrane nema, osim... Sve protjerati! Ako va dravniki mozak ne moe predloiti drugo, onda barem svoje umne savjete sakrijte preda mnom. Dugo je kralj hodao po sobi ne osvrui se vie na svojeg savjetnika. Onda stade aptati kao za sebe: Otrovu moe nai protuotrov, a praku? Na to pitanje Varadi ne odgovori. Sive oi pune su mu briga. U tiini Mati ja proape: Da sam mogao naslutiti kakve me borbe ekaju da jedinca sinu osiguram prijestolje, da sam to slutio... Bili biste posluali moj savjet i vjenali se njegovom maj kom odvano e Varadi. Makar i to... Nastupila je duga utnja. Za to vrijeme Varadi kriomice pogleda kraljevo naborano elo. Prionite uz posao. Ja u se vratiti i poe u spavaa sobu. Dravni kancelar nije mogao raditi. Pohitio je u knjinicu starcu Ivanu, vitezu od Srednjice, i priapnuo mu: Svi smo uhvaeni, svi privezani nevidljivim okovima. Nad ovim dvorom lebdi smrt u praku. Kad mu je saopio to je uo od krojaa, Ivan od Srednjice spusti glavu na dlanove: Iz ove nesree ima samo jedan spas. Neka kralj odmah izbaci s dvora Alfonza i Enrika. Kralj me nazvao ludom kad sam mu slino savjetovao. Upamtite. Matija je u Beatriinim pandama i onda kad vodi boj protiv nje. Ona mu je u krvi, u dui. Otrovan je njenim arima 232 ne moe protiv nje nai protuotrova. Nikada! Uvijek u njemu Vid on^V^Srostavi starog prijatelja i pohiti u kraljevu radnu "hu Tu je naao Orbam; koji najavi: _ preasm doao je gospodin Nikola pL Brezovica. _ Napokon! Brzo pu uvedite. Stasit visok i snaan mukarac prosijede brade i guste polujede kose ue u kraljt^ J radnu dvoranu. Varadi mu prui ruku, S _ Sami ste? upita doljak. _ Na sreu! Mnogo se toga dogodilo o emu vas moram iz-viiestiti prije nego to se sastanete s kraljem i pokae na vrata na koja je iziao kralj. Dakle, govorimo tiho. _ A ja imam da vam saopim neugodnu vijest: vrativSi se s puta, poao sam najprije u Brezovicu. Kad tamo snae me teki udarac. Prineva majka ostavila je moju kuu. Ba sam vas o tome htio izvijestiti: ona je na dvoru ve dva dana. Jedne veeri pojavila se kao ispod zemlje.

Prije dva dana? Nema je u Brezovici dvije sedmice. _ Dakle skrivala se negdje na Gnu. Zato je iste veeri mO-gla doznati o prinevoj smrti. Sto velite? Sve je u redu! Princ je zdrav i iv. Poslije u vam sve razjasniti. Ako kralj sazna, da sam je primio. Nema straha. Rekla je kralju da se sklonula u nekom oblinjem selu, ah nije htjela rei u kojem. Vano je da ste obavijeteni i spremni ako vam kralj to govori o tome. Sluali su. S one strane ulo se kripanje vrata i kralj se pojavi. Spazivi starog plemia, malo se razvedri.. Vi ste to, Nikola! Dugo se nismo vidjeli. No, kako je? Hvala velianstvo, vrlo dobro. Napokon je nekome dobro! Rastali smo se na bojitu, a sreli opet na bojitu. Ne shvaajui smisao ove primjedbe, plemi je utio. Da, moj dragi Nikola. Samo to je na turskom bojitu bilo lako pobijediti neprijatelja. Ali sad elim uti to mi donosite. Obiao sam po vaoj elji sve plemike dvorove i svuda sam dobio jednak odgovor: "Nita ne elimo drugo nego da sin naeg pravednog i junakog kralja bude njegov nasljednik." Kad sam im rekao da se dio bogatih i monih velikaa buni protiv toga, plemii su usplamtjeli i prisegli: "Ako bude potrebno, udarit emo na izdajice oruanom silom." Evo, velianstvo, donosim vam pismene prisege naeg plemstva da e za kralja birati vaeg sina. Kralj primi od plemia pisma, pogleda ih i onda preda Varadiju. Sjednite, Nikola! Uinili ste veliko dobro za moje kraljevstvo. Neu vam to zaboraviti. Sad uinite jo jednu uslugu svome Kralju. Prineva mati je ovdje. Plemi jedva svlada uzbuenje. Napuljski kralj poslao mi je tu enu da upropasti ugled mojem sinu. Dakle, mora odavde Sto prije i Sto dalje. elim da ide nekamo k moru, na koji otok gdje nitko nee znati otkuda je i to je. Ovdje je sve puno stranih poslanika i velikaa. Prisutnost te ene podsjetit e na graansko porijeklo majke mojeg >tna. elio bih da je vi otpratite. Vae velianstvo, spreman sam na svaku slubu. Kad moram putovati? Varadi se zaprepasti. Velianstvo, tek je udahnula prvi dah ivota, jo je ne-mona. Ne bude li mogla sjediti u koiji, neka je nose. Vi ete, JNikola, pripaziti. Treoa joj na putu pruiti svu udobnost. t> Velianstvo, ako je uzviena gospoa bolesna, mogli bismo "je prenijeti u moj dvor dok se ojaa za tako daleki put. i Nizato! Ona mora daleko. Neka iezne s puta mojem prijestolju! To upamtite svi vi koji se nazivate vjernim t slanicima svojeg kralja! Ona mora ieznuti to prije. Ieznutil Vi ete, Varadi, u najveoj tajnosti pripremiti taj put. Ako se princ bude protivio? Njega u zatvoriti i stvar je rijeena. A sada. Nikola, po ite. Znam, eljni ste vidjeti sina, svojeg Daminu Znajte da sam ga posinio. Takvo odlikovanje, velianstvo! usklikne otac. Spasio je ivot mojem jedincu. Damir je vrijedan svojeg oca! Idite i nikome o tome ni rijei. Velianstvo, dunost mi je utjeti. Kad je starac otiao, kralj se uspravi:. Sad hitno zovnite napuljskog krvnika Alfonza Borgiu, ne caka najgnusnije drolje Italije! Varadi zovne Berislavia pa mu izda kraljev nalog, a onda se opet povue u sobu i ostane posve neprimjetljiv uz radni stoL Kralj Mati ja vrlo ljubazno doeka Alfonza. Ovaj se odjenuo u ruho od crvene tkanine s naicima od ute svile. Sav je nadu-van, ponosan, slavodobitan. Kao da to ne opaa, kralj ga prijazno oslovi.

Dakle, moj mladi prijatelju, juer sam vam isporuio da u se danas s vama porazgovoriti u lovu. Lov smo morali otkazati zbog korote. Ipak, eto, drim rije. Sjednite, gospodine grofe. Na e razgovor trajati podue. Mladi nije uzeo ponuenu stolicu ve se smjerno pokloni: Velianstvo, dopustite da vam razjasnim to se dogodilo. Mene je princ izazvao, a ja sam morao izvriti viteku dunost. i Vi ste je doista estito i izvrili. Meutim, kralj Matija se ne aca zatraiti oproten je bilo od kojeg plemia ili graanin ako vam je tko od mojih najbliih nanio kakvu uvredu. Meni? malo se zaudi Aifonzo, a Matija ga prekine. 234 _ u vitekom je smislu svakako nepravda koja vas je do. la pj-eko mojeg sina. Molim da primite preko mene njegovu Boriku to nije imao as- pristupi dvoboju. Ali taj nesporazum skrivio sam ja. _ Vi, velianstvo? __ Zabranio sam oruane sukobe, a kad sam doznao za vas, naloim Damiru neka se dvoboj izvri o podne. Za ovo je uo eriki luak koji je bolovao od utvare da je princ Ivan. Luak? zabezekne se Aifonzo. _ Doao je Radulu, prikazao se lovcem i rekao da ga alje princ neka mu izrui njegovo ijilo On je to i uinio ne znajui s kim govori. I tako se on pobio s vama. Ali o tom nije vrijedno gubiti rijeci. S vitekog gledita alim da se niste pobili s prin-com, a s humanitarnog mora mi biti drago jer da ste se pobili s mojim sinom, mladiu moj. proli biste zlo i ja ne bih mogao da vas odlikujem vai misijom. Prodoran Aifonzo pogled nije mogao ni asa omesti kraljev ljubazan izraz lica i r ton pun najiskrenijeg uvaavanja. Kako smo juer uli, Inocent VIII je umro. U tom asu moje su elje uperene sa u vaeg ujaka i moja je vrua elja da nam sjedi na papinskoj stolici. Velianstvo, moj ujak ima i neprijatelja. Ba vam o tome kanim govoriti. Jedan od njegovih najopasnijih protivnika u. mojim je rukama, a vi ete biti moj poslanik. Dakle, stvar je va; Spise koje posjedujem ne bih mogao izruiti drugome, osim krvnom roaku njegove uzoritosti, jer da zaluta ju u tue ruke, izgu bi smo sigurnu nadu u uspjeh Rode-riga Borgie. Moj e vam ujak dovijeka iskazati zahvalnost. A ja u mu u i an kraljevstvu podijeliti joS jednu opatiju, i to najbogatiju K prihodima... Alfonzovo lice ponovo zasja, a kralj ga bezbrino potapie po ramenima: Sad jo jedno: neete putovati sami. elim, naime, da s buduim papom sklopim unaprijed najui savez. Branit u ga protiv svakoga, branu ni ga oruanom silom. Za sklapanje toga saveza aljem u Rim svojega sina. Uza sav Alfonzov napor da zadri potpuni mir, njegove oi naas sijevnue. Putovat e vama. Neka ml sin pogleda malo juni dio svijeta, a vi ete mu biti ljubazan vodi, Osjeam se poaenim, velianstvo odvrati plemi. Dakle, kad moete na put? . Za dva-tri dan,, potpuno sam spreman. Meutim, velianstvo m, ,skazuje toliko dobrote i povjerenja dok sam ja u mladenakoj strasti poinio sablazan u remetskom samostanu. To su budalatine. 235 Na koje me zavela gospoica Gordana. Gordana? I molim kralja da me slua jer je postupila prema meni vrlo nepravedno.

Dajem vam kraljevsku rije da e ispatati svaku krivicu. Iskaite mi sve. U samostanu sam poinio izgred, raspaljen Gordaninira ponaanjem, a jo vie po pravu koje posjedujem na nju. Dakle i vas je smotala? Slutio sam to. Ne samo to su me njene oi hvatale raspaljujui moju mladu krv nego jo vie. Gordana se izravno, otvoreno i jasno obeala meni! Za enu? Uprosio je nisam nasmijei se Alfonzo ve zatraio da bude moja. ast svoju zalaem za ove rijei i kunem se na svoj ma da nikad ne bi dolo do ugovorenog dvoboja s prin em, da me na to nije nagnala Gordana. U kraljevu oku zatitraju prve sjene gnjeva: Cime vas je nagnala na dvoboj? Oekujem od vas istinu. Pokoravam se vaoj zapovijedi. Kad je Gordana ve sve redom na dvoru namamila svojim oijukanjem, onda je bacila oko na princa. Nastavite naglo e kralj svladavajui Ijutinu. Kao svaki zaljubljeni mladi, tako sam i ja za njom uho-dario. U lovu opazim kako se ulja za princem i naem ih gdje povjerljivo sjede zajedno u umi. Razvitlan ljubomorom, dojurim k njima i spoitnem joj ponaanje, na to je princ pozvao mene na oruani dvoboj. Zar sumnjate da Gordana ljubi princa? nasmijei se kralj, toboe ravnoduno, a ipak napeto oekujui odgovor. Ne vjerujem da ljubi, ali se za njim otimlje. S kojeg razloga? Mnogo puta su dvoranke pokuale zaplesti u ljubavne mre e kraljeve sinove da steknu naslov princeze. Kralj vie nije mogao ostati na mjestu. Ustane i poe po sobi. Nastojao je da se sjeti svega to mu je Gordana govorila kad su stajali kraj probodenog ure u umi, to mu je govorila ovdje u ovoj dvorani kad je nakon remetske noi opravdavala svoj izostanak. I povezujui to s Alfonzovim prianjem, kralj opazi ne suglasice koje su u njemu pobuivale sumnje. Od onog asa kad je kralj bacio u tamnicu Gordanina zatitnika Ivana Cesmikog, prela je njegova mrnja na Gordanu. Vazda je u njoj vidio duh ovjeka kojega smatra svojim urotnikom, buntovnikom i neprijateljem. Ovog asa taj je osjeaj buknuo novim plamenom, pa je u svemu to je sada rekao Alfonzo nalazio urotniku nit koja svjesno ili nesvjesno povezuje Gorda-nine ine s urotnikim osjeajima njenog zatitnika. Ovo je bio novi val na poetku oluje. Uzbuenje to se u njemu danas zata236 ,0 fcrojaevim otkriem razvezalo je njegovu naglu ud. Tjeran silovitom navalom svoje antipatije prema Gordani. otro otvori vrata i vikne pau: _ Neka odmah doe Gordana! U predvorju svoje radne sobe spazio je Lovru Ilokog, ali mu tek odmahne rukom i opet zatvori vrata. Zaustavi se pred Vara-dijem koji je sve vrijeme rad; u a stol, toboe zadubljen u posao. _ Dakle, Varadi, sve ono to se dogodilo ovih dana: strahovita vijest koja me udarila zbog princa, sve muke koje sam onda pretrpio i sve to je nakon toga dolo, sve je to skrivila Gordana! Neka dvoranka, neko ensko eljade odraslo u dobru i obilju, neko luckasto nevjerojatno stvorenje igra se s nama. Svojim oijukanjem die mi dvor u plamen u kojem pleemo svi mi kao njeni robovi. Kralj estoko udari po stolu. Toga se razoritelja mojega mira treba odmah osloboditi. Dok je govorio gledajui Varadija, Alfonzo ustane i povue se u pozadinu. Znajui da bi samo raspirio kraljev bijes kad bi pokuao braniti Gordanu, Varadi je samo kimao kao da se snebiva nad onim to je uo. Sve vie raste kraljev bijes, sve mu se jasnije prikazuju sumnje u stvarnom obliku... "Ona bijesni kralj u svojoj dui ona slui kraljici. Ona mami Ivana po elji kraljice, po Beatriinoj elji izazvala je Gordana sablazan na bojnim igrama da osramoti mojeg sina. Ona oko njega plete mreu. Kad Beatrica nije mogla uspjeti

s Izabelom, poslala je na juri Gordanu. To je jasno kao to je jasno da je krv ove djevojke urotnika. Duh njenog tienika..." Vrata se otvore i Gordana ue. Poklonila se gledajui otvoreno kralju u lice. U njemu sijeva. I kad kralj otvori usta, nad njorn zagrmi: Lalj ivice! Mirno je izdralaktaj teki udarac i joS mirnije odvrati: Velianstvo, nikad nisam uinila nita to bih morala pokriti la ju. Princ i gospodin Alfonzo posvadili su se zbog vas. A ona se jednostavno nasmijei i odvrati saalno: teta to se time ne mogu podiiti! Stetal Jeste li uli? vikne kralj. Dakle priznaje svoje Jiamjere. Moram priznati, velianstvo, koliko bih vrijedila na dvoru da se tako odline linosti svaaju zbog mene. Recite joj u lice, gospodine Alfonzo. Ja bih je morao smr da produim razgovor s njom. Pristupivi blie, upilji Alfonzo pogled u Gordanu. Naao sam vas s princem u povjerljivom razgovoru dok je gospodin Damir bio na strai. Da je uistinu bilo tako ne bih tajila, ve bih se time po Uvalila. Trenutak su ostali bez rijei, a onda se Alfonzo pouri da ! obrani svoju tvrdnju. i Nije lako dijeliti boj s vaom dosjetijivou, ali ja opet kaem: naao sam vas s princem u povjerljivom razgovora. Ne znam ito vas nuka da tajite sastanak s njim? Ali znam ja plane kralj. Onda, vae velianstvo, zna vie nego to je bilo. A bilo je onako kao to sam ja rekao. Dajem ponovno svoju asnu rije primijeti Alfonzo. A ja dajem samo ono to imam: istinsku rije odvrati Gordana. Neka vae velianstvo izvoli pozvati njegovu visost i gospodina Da mira, jer oni posjeduju asnu rije koja vrijedi. Za dvoranku neu da zovem na svjedoanstvo svojeg sina i estitog plemia. Moj ivot moete uzeti svakog asa, ali svoju ast branit u od svakoga odluno izjavi Gordana. Brani se! i pokae Alfonza. Evo ti ivog svjedoka. Da sam se ja ogrijeila o svoju djevojaku ast? ^ Bestidno si mu obeala sebel Moete li to porei, Gordana? zapita Alfonzo. , I dokazati. Da ujemo ree kralj. Na bojnim igrama kad je Alfonzo nastupio da se bije 8 princem. rekla sam mu: prepustite mi prvu bitku njegovom vi sosti i bit ete nagraeni. Eto, velianstvo, priznaje. Istinu ste rekli. Alfonzo potvrdi kralj. Ali sam unaprijed znala da mi velianstvo nee dopustiti maevanje s princem i tako prva bitka ne moe biti moja! Prema tome, svjesno sam prevarila gospodina Alfonza. Nisam kriva to je tako malo duhovit. Meutim, kralja vie nije zanimala prevara, ve sam Gordanin in i zapita je: Htjeli ste samo osramotiti princa? To ste htjeli? Nisam, ve sam eljela dobiti u ruke ma gospodina Al fonza. ., , Mogli ste za bitku uzeti iji drugi. ,j Htjela sam ba njegov. , ; Zato ste traili ba Alfonzov ma? Gordana otvori usta... Na rubu tih rumenih usana Alfonzo osjeti rije "htjela sam njegov ma jer je bio otrovan". Da za kri put optubi, Alfonzo otro pogleda Gordanu i zapita naglasivi: Moda ste htjeli moj ma zbog onoga koga ste traili u samostanu.

Oboje se zagledae. Alfonzo osjea kako stoje jedno uz drugo na rubu ponora, samo jedan nezamjetni kret, jedan dah, laki doi strovalit e se. Gordana razabire kako uz nju stoji ovjelc Je brade, starakog blijedog lica, punog patnje i pregaranja. nog to je skriven u remetskom samostanu i nevidljivo i ne-jLano upravlja sudbinom itavog kraljevstva. A im Alfonzo izree njegovo ime, ivot i sloboda njenog dobroinitelja lee na dnu crne dubine. Slegne ramenima i nasmijei se: _ itav mi se svijet na bojnim igrama smijao kad sam na-stupala u borbi s mladim Gerebom. Htjela sam im pokazati da me junaci kao to je gosp Alfonzo uvaavaju i pruaju mi svoj ma. Iako sam bila uvjerena da mi nee biti doputeno da se bijem s princem, imala < ipak zadovoljstvo da mi je junak, vitez nudio svoj ma, i to mi je bilo dovoljno. I meni je dosta! udari kralj po stolu. Dosta mi je toga eljadeta, dosta bestidnosti, dosta nemira to ste prouzro-kovali na mojem dvoru! sve uzbuenije vie kralj. Uzroci koji su razbuktali mrnju pren.. Gordani, sve sumnje koje su nastale u njemu i uzbuenje kuje ga je zateklo zbog dananjeg otkria grikog graana, sve se tu slilo, stopilo u val razjarenosti. Naao je nekoga nad kim moe da se razvie, razmahuje svojim bjesomunim jadom i njegov glas saspe se nad Gordanom. Bestidna razornice mojeg mira, besramna namiguSa koja se obeava kao kakva djevo] u L a. To ne smijete rei, velianstvo vikne ona. Smjesta se pokupite s dvora! Jo danas da vas ne zatee no pod mojim krovom. Nikad mi vie ne prekoraite prag. Ona je ponosno dignula glavu i viknula: Krivicu mi inite, velianstvo! Tebi krivicu vikne kralj i podavi se potpuno svojem razmahanom gnjevu zgrabi sa stolca limeno ravnalo. Gordana razabere njegovu namjeru, ali mjesto da se udalji, uvrijeenim ponosom sklopi ruke na prsima i ostane stajati poput kipa blijeda i odluna. Izazvan jo vie tim gestom, kralj svom snagom zamahni prema Gordani. Jedna ruka dohva ravnalo i otkloni od Gordane udarac. Ma-tija spazi da je to ruka Lovre Ilokoga, a iza njega jo su otvorena vrata na koja je dohitio u sobu. Varadi stoji zapn;. te-o Alfonzo se zlurado smjeka, dok se kralj zadran da izvi M svoju namjeru bijesno okosi na vojvodu: Sto ste uradili? Obranio sam vae velianstvo da ne udari enul To nije ena, to je nedostojnica. Tko je optuuic-: Sve je pnznalaNije mogla pnznati nita zbog eg bi je velianstvo mo tako kanjavan. Ljutit zbog vojvodine obrane naoigled Gordani i njen pogled pun ponosa i odvanosti jo vie raspali kralja. Ne mogavi da je udari, rikne? Napoljel Pogled mu je ibao Gordanu, a ruka pokazivala vrata. Odlazei, nije gledala ni kralja, ni vojvodu, ni Varadija, samo ispod trepavica zamiri prema Alfonzu. inilo mu se da ga taj pogled tiiuje. Niste je smjeli obraniti. Ne znate to je bilo i kako. Znam, velianstvo, i ba zato je branim. Ni rijei viSe o tom. Gordana mora s mojeg dvora. Kamo? upita vojvoda. Nije me briga. Neu da je vidim. Smijeak zadovoljstva titra u Alfonzovim oima, licu i svega .ga proima. "To sam ba elio." Vi ste, Alfonzo, dobili svoju zadovoljtinu ree kralj i prui mu ruku. Do vienjal

Snebivajui se okretao se vojvoda za Alfonzom, a onda za kraljem koji je hodao gore-dolje. Lovro i Varadi izmijenili su poglede. Nisu se usudili ni progovoriti. U kraljevoj predodbi Gordani na krivnja bila je potpuno jasna. Smatrao ju je svojim urotnikom, kraljiinim poslanikom, zaetnikom svega to se dogodilo. Sve je svalio na nju. inilo mu se kao da e sve zlo nestati im mu s vida nestane Gordana. Kad e naglo usplameni plamen opet stiao, kralj pogleda vojvodu koji to jedva doeka: Velianstvo, na uspomenu mojeg oca kojeg ste toliko ljubili dopustite mi jo samo jednu rije. Mora da vam se neto duboko zasjeklo u srce kad se po zivljete na uspomenu svojega oca. Moda ste pogodili, velianstvo. Dakle, to elite? zapita posve blago, kao da je zaboravio na ono to je bilo. Kralja, za kojeg u dati ivot u svakom asu, molim da ne vjeruje Alfonzu. Zlobno je optuio Gordanu. Radi nje vi se pozivljete na uspomenu svog oca? To je oskvrnue! Vojvodo, sili ste s uma! Kad bi vae velianstvo znalo koliko vas je Alfonzo na-lagao... Pustite Alfonza. Velianstvo, on je u samostanu na moje oi poinio podlosti, izgovorio toliko lai da ne bih smio nikada s njime pod jednim krovom popiti ni au vodel Kralj mu prie: Inocent je umro. Roderigo Borgia dolazi na papinsku stolicu. Vojvodo, vi ste potenjak, junak, otvorena dua. Vi ne znate Sto znai diplomacija. Alfonzo e ostati nekanjen i onda iako je uistinu svaka njegova rije bila la. ja sara gledao tu neman u nastupu divljatva prema djevojci. _- Ona je kriva! _. Velianstvo, ako je diplomacija Alfonza odrijeila kazne neka odrijei i Gordanu njegove objede. _ Vojvodo, ona mora s dvoral _ Nema nikoga na tom svijetu i nema ime ni da se prehrani! Neka ide u pastirice! _ Velianstvo! __ Ako vam nije pravo, uzmite je vi u slubu. Velianstvo, uzet u je za enu, molim njenu ruku! _ Vojvodo, vi ste ozbiljan ovjek, mu. _ Pa, ja sam je progledao. Kao to je njena ljepota blistava" tako su blistavi njezin um i ast. Molim da mi je dadete za enu. Na ovu prosidbu morao bih odgovoriti da je smjesta bace na ulicu. A ja bih je pokupio, odveo u crkvu i u svoje dvore. Je li to vaa ozbiljna rije? Rije asnog viteza. Kralj baci na stol prihvaeni vr iz kojeg je htio piti, zabode ruke za pojas i pogleda Varadija. Sad samo ekam da vi zaprosite njenu ruku, biskupe! Vojvodo, kad biste vi Gordanu htjeli uzeti za enu, ja bih vam to zabranio. Ako bi Gordana primila moju ponudu? Onda biste imali odabrati izmeu dvije stvari: moj gnjev ili njenu naklonost. Vojvoda nije dospio odgovoriti, jer je kralj prekinuo razgovor okrenuvi se Varadiju: Do sutra naveer ima da bude sve spremno. Damirov otac krenut e s njom na put i pri tom pogleda na strop da time oznai prinevu majku, a da ne mora izrei njeno ime. Varadi se nijemo pokloni. Kralj prie vojvodi: Lovro, sutra uveer pomoi ete Damirovu ocu da onu gore otpremi kamo sam odredio. Uzvienu gospou, prinevu majku?

Nisam li rekao dosta jasno? razljuti se kralj. Velianstvo, to ne mogu uiniti. Pogledao je vojvodu kroz svijetloute trepavice kao da ne vjeruje sam sebi. Vi ste to izrekli? Dao sam Ivanu rije, a vae velianstvo ne bi moglo podsjeti da va podanik gazi zadanu rije. Dakle, i vi ste protiv mene! Svi protiv mene! Svi sipljete Praak. Dobro, ako ne moete, a vi izaite da Varadiju mogu dati naloge. Lovro hitro izae ostavivi Varadija i kralja. 16 Gordana I 24! Sutra kad zamrai, pozvat 61 princa na razgovor ovamo u ovu dvoranu, s oba kraja vrata treba da su zakljuana. Dok on bude kod mene, neka sluge uu u sobu, uzmu enu i hitro je iznesu. Trijemom na dvorite? Makar kroz prozor, svejedno, neka kola ekaju vani na Dvercu da princ silazei s prvog kata nita ne opazi. Moja je briga da ga zadrim dok ne bude sve gotovo. I. upamtite, Varadi: Lovio ne smije o tome saznati nita potanje. utnja je moja sluba, velianstvo. Koju vi nikad niste vrili osobito zduno." Velianstvo govori sa mnom kao sa svojim neprijateljem. Ne govorim s vama, nego s vaim jezikom. On je bio uvi jek neprijatelj i moj i va. Suzdrite ga malo. Htio je upraviti kralju pitanja koja su mu gorjela na usnama, ali se suzdrao. Na to ga je ponukala i okolnost to se kralj, ne osvrui se vie, udaljio iz sobe. Tiho i oprezno uljala se Nardela iz kraljiine odaje, spustila ruke i glavu pa koraa lagano prema trijemu staroga dvora. Katkad bi mirnula ispod oka u dvorite i dolje du trijema. Ide kao podmukla maka njukajui izdaleka plijen. U dvoritu stoje na strai oklopnici. Ne obaziru se na nju. A na trijemu nema nikoga. Samo na stubitu stoji pa. Hej? Kamo? vikne on za njom. Ne odgovorivi, ona iznenada zaokrene na jedan ulaz. Nala se u kraljevskoj blagovaonici, zatvorila vrata kao da je gone, za as se nae na drugim vratima i ve ue u grimiznu dvoranu. Pri slukuje, ogledava se. Nigdje nikoga. Male maje oi hvataju nia-. nom teke grimizne zastore. Iza njih se dolazi u kraljevu radnu odaju. Hitro procapka starica sagom ravno onamo gdje su joj se usredotoile sve misli i svi njeni ciljevi. Uhvati zastor i zavue se iza njega. S one strane dopire do nje neki mukli glas. Polagano se sputa i oprezno legne. Izmeu poda i vrata palac otvora. Ona podnese svoje uho kao pseto njuku kad iza vrata osjea plijen Ukoi se. S onoga kraja razabire Varadijev glas. -i Uite samo, vojvodo, kralj je ve otiao. A nakon toga slijedi odgovor tekog mukog glasa: Kralj je, dakle, povjerovao Alfonzu koji mu ugroava sina? Sto se to dogaa na ovom dvoru? Napulju dolazi u pomo Rim. Nas tjeraju da pleemo na uzici, a kralj predvodi. Trebali biste sa mnom povjerljivije razgovarati da budem obavijeten o svemu. Kralj bi mogao svaki as natrag. Dakle, ukratko: kralj alje Alfonza u Rim, a s njim zajedno princa Ivana. 242 __ Princa alje u Rim? Kralj ide u svoju propast! _ Upravo naglavce! _ A to to kani s prinevom majkom? _ Ivana e dozvati u svoju odaju, a dotle mu i odvesti je nekamo daleko na more. _ Strahovito je sluati to mi govorite. "

_ Kakva je tek strahota izvravati njegove naloge? _ Moda ipak ne misli izvriti to je rekao? Moda prikriva pravu istinu? _ Nikad zapravo ne znam to je istina: ono to kralj misli, to govori, ili to radi danas kao da nijedno nije istina... Moda se nee tako brzo vratiti. Razjasnite mi podrobno to je s tim puteni u Rim? Iza njegovih lea uli su tropot, pa se obojica trgnu i pre-Icinu razgovor. Iz hodnika ue pa Stjepko i estoko domahuje rukama. Sto hoe, Stjepko? upita Varadi i poe k njemu. Djeak stavi prst na usta i onda pokae na suprotna vrata s grimiznim zastorom pa apne: Ona je tamo! Tko? Nardela prislukuje! Za ime boje, Sto smo govorili, vojvodo? Ako nas je ula, imat e to da izvijesti kraljici. Sudbinom kraljevstva ravna Nardelino uho. Kralj eljezne ruke ne moe .izbaciti s dvora ovu babetinu ljuti se tiho Varadi. Stjepko poput mladog psa pilji u vrata. Tako mi asti, ubit u je razgnjevi se vojvoda. Varadi ga uhvati za ruku. Polagano da je iznenadimo... I poli su po sagu, naglo otvorili vrata i gotovo zgazili Nardelino tijelo. Leala je sklopljenih oiju nepomino, kao mrtva. Ustaj stara ludo! vikne Varadi. Ali ona se ne mie i kao da ne die. ini se Bog me oslobodio dunosti da joj stanem na vrat ree vojvoda i sagne se k njoj. Stjepko je gurne nogom, ali ona lei nepomino. Zar nas je uistinu dragi Bog oslobodio? ree Varadi i prodrma je. Njezine ruke klonue. _ ~. Neka gospoda ne govore latinski priapne im Stjepko. Veiim vam, nita joj nije, samo se pretvara ne biste li togod mazali da moe otrati preko i sve izlajati. ~~ DJeak ima pravo. Bit e da se pretvara potvrdi voj- Komedijaka, zaboravila je ovaj put smokve! Sto da uradimo s njom? 16 Vaa milosti, prepustite je samo meni ree Stjepko, mirne jednim okom i pohiti na vrata pa zavie na hodnik. Doite, njezina milost kraljiina dadilja lei onesvijetena. I sluge uoe. Stjepko im naredi da je podignu, a sam poe ispred njih dajui im rukom pravac. Siu su niz stube u dvorite slijedei paa. Zaustavio se tek pred vodoskokom to je trcao iz zlatne nimfne koljke. I Stjepko e tiho slugama hrvatski: Jedan neka je uhvati za ramena, drugi za noge i da niste pustili iz ruku tu staru zmiju. Ljudi su shvatili paevu namjeru. On skokne na klupu, za-okrene vijak i potpuno otvori vodoskok. Pljusak vode udari po Nardeli. Stresla se, otvorila oi i stala lamatati rukama. I dok je po njoj pljutala voda a ona se otimala, sluge su je s uitkom okretale pod vodoskokom kao da je na ranju. Nardela lamata rukama, vie neto nerazumljivo. Na trijem starog dvora istre dvorani i dvoranke. Grohotan smijeh ori se dvoritem. Svi osjeaju naroiti uitak u Nardelinoj nezgodi. Barbari l Barbari! vie ona. Tada iz nove palae istre neki Napuljci. Enriko prvi pohita prema vodoskoku viui: Lupei, pustite je.

No oni se ne mogu oteti uitku koji im prua pogled na Nardelu uz ije se tijelo prilijepila haljina pa je i dalje veselo okreu pod vodoskokom. Maem u vam odsjei ruke ako je ne pustite zaprijeti-se kraljiin dvorski metar. Ova gronja prinuka sluge da poloe promoenu Nardelu na zemlju. Prokleti barbari, sinovi avla! kune ih ona, ustaje i tri prema novoj palai. Tko je to uinio? pita Enriko. Stjepko prie, duboko se pokloni: Vaa milosti, ja sam joj spasio ivot. Naao sam je leati onesvijetenu i da sirotica ne umre, dao sam je brzo pokropiti vodom. Tako radi lijenik njezinog velianstva. Enriko mrmljajui prokune, vrati se opet u novu palau dok je Stjepko otiao u stari dvor i potrao Varadiju: Preasni biskupe! Ja sam je pokrstio. Nee se vie onesvijestiti. Ne bi ovjek ni slutio da si tako domiljat I ubudue je vazda dri na oku. Sepat u je zavukla se kamo mu drago gnjevno e mladi. Dakle i tebi je ve omrznula? Mrzi gospoicu Gordanu, pa kako da mi ne bi omrznula? Djeak osjeti da je previe rekao i porumeni. Varadi se okre ne k vojvodi: > >-H a _- To ie va najmlai suparnik. " ,. " . _ A ja u ga moda jo danas zavltl n CTOO afcft GoMUft pnStSn!l Da se vjenate jo5 danas? " _- uli ste to sam reVao kralju. __- Bila bi to i elja esmikog, ali ne vjerujem da biste mogli od iutra do veeri priredili svatove. Ako Gordana pristane, kralj je moe istjerati samo do oltara gdje je ekam ja. Sve mi se ini da e ona rijeiti svoju sudbinu i jo se pobrinuti za nas, a ne da mi pomaemo njoj. Kad je stajala pred kraljem dok ju je optuivao Alfonzo, govorila je domiljato i lukavo kao venecijanski poslanik. Htio bih govoriti s njom. Dozvali su Stjepka, ali on ih izvijesti da je Gordana pola kraljici. Je li ve dugo tamo? zapita Varadi. Kad je izasla iz kraljeve odaje, krenula je ravno kraljici i jo se nalazi kod nje. Zaboravili smo da Gordana ima zatitnicu u kraljici. Ali nakon onoga Sto je danas bilo Beatrica nee moi ublaiti kraljev bijes prema Gordani. Kralj je upravo teko ekao da nae neto ime bi se oslobodio Gordane. U njoj uvijek gleda Cesmikog. Kad bi jadnik znao Sto se dogaa ovdje. Dunost mi je izvijestiti ga, ali kako vidite, odjednom iz-gubih kraljevo povjerenje. Radi na svoju ruku, a to je znak da opet sumnja u mene. Njegova sumnjiavost najvei mu je neprijatelj! Kad bi barem sumnjiio onoga koji je zavrijedio! Danas se ne mogu maknuti s dvora. Pazit e na mene, a to bi moglo otkriti trag Cesmikog. Slobodni ste, vojvodo, moete poi u Remete. Jo danas popodne. Kako mogu ostaviti Gordanu? Ne brinite se, Gordana e sebi pomoi sama, a kraljevstvo ne moe da sebi pomogne, ono treba nas. Dakle idite, saopite mu to je bilo i pitajte ga za savjet. Do veeri se pourite natrag. Rei u kralju da ste izjahali. A vi, biskupe? Ja u skrstiti ruke u krilu, ekati dok me opet ne digne kakav vjetar. Na mi se dvor priinja kao more nad kojim se svakog asa promijeni smjer vjetra. ovjek mora biti spreman da svakog asa udari o hrid, skrha vrat ili potone. Ovom bi brodu bio potreban kormilar lukaviji od svih vjetrova. Do vienja! 244

Stasita napuljska djevojka klei pred kraljicom i bojadie njene nokte, dok Francesko stoji do prozora namrtena ela: Kralj je jedva doekao da nae uzroka i protjera Gordanu. a Alfonzo mu dolazi u pomo. Nisam slutila da bi se Matija mogao toliko zaboraviti da udari enu. Vojvoda Iloki opet je imao priliku da je obrani. Zamalo ona e ga ljubiti! A ti se boji? Mislim da nisam nikad tajio koliko me tvoja dvoranka osvaja i da je na moje... Dosta, dosta prekine ga kraljica. Nije Gordana naj-vanija. Kakva je to buka vani? Sluavka je svrila svoj posao i otila. Beatrica ogleda nokte i opet prisluhne. A to je to vani? Nardela vie. Dakle, uhvatili su je! Prema tome neu doznati to se zbiva u staroj palai Nakon Inocentove smrti mora da je tamo vanredno ivo. Svaka vijest vrijedila bi nam zlata. S hodnika se uo pla i jaukanje. Kraljica poe vratima i otvori ih. Na hodniku spazi Nardelu. Bogorodice napuljska, smiluj se! Htjeli su me utopiti, barbari tui se kraljici. Unato tome to voda curi s njenog odijela, rine se na vrata u kraljiinu sobu sva drui ali ne od zime, nego od elje da to prije saopi svojoj kraljici. Velianstvo, sruila sam se i stavila uho ba na otvor vrata. Dakle? O emu raspravlja kralj? ula sam glas njegovog avla Varadija i onoga golijata vojvode. Sto su govorili? Malo i mnogo! Varadi i vojvoda ljute se to kralj hoe da otme princu njegovu majku. Ivana e dozvati k sebi, a ona gore otprhnut e nekud daleko. Dakle, kralj hoe da je odstrani s dvora? Da, kralj. A njegov avo u biskupskoj haljini je protiv toga i tui se na kralja da drugo radi, a drugo misli, pa ide u propast. Vojvoda je povlaivao. I to jo? I onaj golijat strano se ljutio Sto kralj hoe da princa alje u Rim. Nemogue. Nisi dobro razumjela. Princa ne alje u Rim. Tako mi ljubavi boje i napuljske bogorodice, razumjela sam, govorili su latinski. Kralj alje Alfonza u Rim, a s njim ima da poe princ Ivan. I ba je zato vojvoda rekao da kralj ide u propast. Kralj nije dolazio k njima u odaju? 246 Ne znam, jer su me pred vratima otkrili i Stjepko me dao iieti pod vodu. l_ poi sada i preodjeni se, sva si promoena. _ Da je avolski gorui sumpor pretrpjela bih za moje veli anstvo. . -jj _ Dobro stara moja, idi. I Beatrica njeno pogladi staricu pa je izgura na vrata. Francesko je stao u sredinu sobe zapanjen: _ Matija alje Ivana u Rim, pa jo u drutvu s Alfonzoml Rim je varka, poslat u ga u Milano na vjenanje s BianAko ga alje s Alfonzom, nikad on nee stii do cilja. Uvjeren sam. _ ja nisam. Princa titi neka via sila. Alfonzo nema sree. Dolaze. Bit e princ. Kad sam ga juer pozvala, nisam slutila kakvo e mi oruje donijeli Nardela. Idi u drugu sobu, Francesko. Posluao je. Beatrica poravna nabore modre haljine, pogladi kestenjastu kosu pa se udobno smjesti u grimiznom naslonjau. Vae velianstvo eljelo je sa mnom govoriti?

Da, Ivane. Hou da raistimo moj najnoviji odnos prema tebi. Moje ponaanje prema tvojoj majci ugasnulo je i posljednju mogunost da zadobijem tvoje povjerenje. Planula sam opazivi-. enu koju je kralj nekad.ljubio. Bude li ikada imao prava osjetiti ljubomoru, shvatit e me. Meutim, pokajala sam se zbog toga i elim ispraviti. Ponajprije, naloila sam lijeniku da tvojoj majci spasi ivot. Rekao mi je da joj vie ne prijeti smrt. Brzo e ozdraviti. Hvala odvrati Ivan vie udvorno nego zahvalno. A sad jo neto. Mislim da se sjea onog dana nakon mog dolaska kad sam ti obeala potporu u tvojoj ljubavi. Nisi, dodue, htio priznati ni meni ni kralju njeno ime. Ipak, htjela bih da budem nacistu, jer neki apu da ljubi Izabelu. Ne odvrati on kratko. Dakle, druga? Ivan ne odgovori. Pa dobro, ne pitam te vie o njoj. Svejedno je tko je ona. Tvoje mlado srce svakako ezne za sreom u njenom naruju. Moda ... Prema tome je kani uzeti? Daleko od toga. Kralj ti je moda namijenio drugu. To jo nita ne znai. Ljubav je mo, a kralj sila! Meutim, ako se snazi tvoje ljubavi pridrui i pomo s moje strane? Tvoj pogled pun je sumnje. I opet te razumijem! Ipak, uj ponovo: bude li odvaan u ljubavi, ja u ti pomoi do braka s onom koju ljubi, kao to ti ovaj as pomaem da ponovno ne izgubi majku. Bo je paljiv dok je govorila o njegovoj ljubavi, ali uvi posljednju rije, digne glavu. ... i ... 247 l Da ponovo izgubim svoju majku? < Da, Ivane! Kralj je eli poslati nekamo daleko. h; Nikad mu to nee uspjeti. Pazi da se ne uvjeri u istinitost mojih rijei kad bude prekasno. Napola sumnjiav gleda Ivan u Beatriino hladno lice. Ne moe shvatiti zato ti to otkrivam? Rei u ti istina Nalazim u tome i svoju korist. Hou da bude jednom mir izmeu mene, kralja i tebe. I zato ti nudim savez. Uinit u sve da tvoja majka ostane na dvoru dok ozdravi, a ti pazi da te kralj od nje ne odmami. Zakljuaj dobro svoja vrata, a kad tvoja majka ozdnM vi, to e uiniti onda? l Dopustite da na to ne odgovorim. { Nije potrebno. Davno sam pogodila. I, evo, moj prijedlog i tvoja odluka podudaraju se: ljubi djevojku, kojoj ime ne .znam, povuci se s majkom u jedan od tvojih udaljenih dvoraca i vjen aj se onda tajno pa e ivjeti samo za svoju ljubav i majku. Ovo posljednje dat e meni sigurnost da kralj vie nikad nee vidjeti tvoju majku. Onda e moja ljubomora zamuknuti. Evo, dakle, to je uzrok zbog kojeg ti nudim pomo da stekne svoju majku i svoju ljubav. Mene e to umiriti, a tebe usreiti. Razumi je li sada zato ti nudim pomo? i Razumijem, velianstvo. I pogodila sam tvoje elje? Posvema. Dakle, na savez donosi meni mir a tebi ispunjenje snova. Mislim da e mi barem sada vjerovati kad sam ti otkrila svoje interese. Sad mi reci koju si odabrao da uzmognem zamisliti plan za tvoje tajno venanje s njom. Dok s njom ne govorim, nemam prava da je prokaem. (j,,, Jo se niste sporazumjeli? : Ne. Ipak, ne sumnja valjda o tvojem uspjehu? ) Nada nije sigurnost. Dakle, zatrai odgovor, a ja ti dajem rije: bit e tvoja" Onog asa kad ti zaeli, vjenat u vas.

Dobro, velianstvo, primam! Kraljiino razjanjenje da je njen interes ako se Ivan povue s majkom na koji od svojih dvoraca uvjeri mladia da su njeni iskazi posve istinski. I on se oprosti. Kad se popeo u prvi kat, naao je u svojoj odaji Damira zamiljena. . v Kralj hoe da mi otme majku, Damire! ;",; Dakle i nju? ,,"> To znai da mi otimlje jo nekoga? Alfonzo je opravdao pred kraljem svoju sablazan u samostanu optuivi Gordanu, a kralj mu je povjerovao i Gordani na" loio da ide s dvora. . 248 _ orgia e odsad gospodariti na ovom dvoru, a ja u se vjenati Gordanom. _ Kralj e to spn;iO i __ A Beatrica izvesti. Ona mi nudi pomoi Ti njoj, Ivane, vjeruje? __ Njoj ne, ali njenom koristoljublju. Dakle, nudi ti savez? To je opasno. Svejedno, Damu Idi, potrai Gordanu. Kucnuo je moj gas. Uprosit u Gordanu i ivjeti u jednom od svojih dvoraca do smrti za moju majku i ljubav prema Gordani. I gotovo sa zanosom poni ta u spavau sobu k svojoj majci. A Damir se ne mie. Njegove oi pune su neega zagonetna Sto mu je ostavila u batinu kneginja Tajana Okika. Ve je posve blizu njega utala haljina kad se mladi prene: Daleko putuju vae misli, gospodine Damu". Oprostite, Gordana, nisam vas opazio. No, ba dobro dolazite. Upravo je udo da nekome na ovom dvoru dolazim u horu. Ova ala ne gaa, jer vas netko teko oekuje. Vi ne. To sam malo prije razabrala. Jer vas nisam opazio, a ba sam bio na putu da vas potraim. Princ eli s vama jic?voriti. Po svoj prilici eli kralja moliti milost za mene. Zapovijedam vam da ga odvratite od takvog nauma u moju korist. Pogledat u kako je uzvienoj gospoi. Molim vas, priekajte Ivana ovdje nasamu. emu? Govorit u s njim tamo. I ne slutite, Gordana, o emu kani s vama govoriti. Ja to znam. Ne vjerujem. ula sam. Sto? Prineve posljednje rijei, as prije nego je izaiao Odttfe. Zagledao se asak u njene oi i otro naglasio: Kad znate, to vie biste trebali da ga ekate. To manje. Gordana, vi zborite tako? Oekivali ste neto drugo? Imao sam pravo oekivati neto drugo. Po emu? Po vaoj brizi, po vaim oima, po svemu Sto ste radili, govorili i inili za princa. Vrila sam dunost Koju vam nalae srce. Odvie drsko dirate moje line osjeaje. Molim oprotenje. ~ Gospodine Damire, jesmo li saveznici za dobrobit prfnJesmo. 249

Dakle, Ivanu ete saopiti ovo: Gordana kae da je danas i sutra u kraljiinoj slubi i ne moe doi. A prekosutra? Ne znam to nose budui dani i ona hitro ostavi mladia vrativi se istim putem kojim je i dola na trijem. U MREI BEATRICE """ Kad je Ivan ostavio kraljicu, uao je Francesko Iz pokrajne obe. Sestra ga pogleda nasmijeeno. " Ne razumije zato sam tako govorila s Ivanom? Znam jedino da si svojim rijeima zaprijeila kralju da ga alje u Rim. Uvjerena sam da je Matija skovao zavjeru kako bi Ivana vjenao s Biankom. Zaboravlja da u drutvu s Alfonzom Ivan ne bi stigao u Rim? Ponajprije, ne kanim se predati u ruke ni jednom Borgii, dakle njegovu pomo iskljuujem potpuno, a onda: emu da se laam tako opasnog sredstva kad mogu Ivana skinuti s prijestolja na vrlo lak nain. > Ne vidim tu lakou. Njegova ljubav prema majci i prema nekoj djevojci stepenice su kojima e on sam sii s prijestolja i sprijeiti Matijtt da ga proglasi prestolonasljednikom. A astohleplje? Ni zrna astohleplja nema u njegovoj dui. Vjenat u ga s djevojkom koju tajno ljubi, bila tko mu drago. I kad to izvrim, Giovano vie nema suparnika za prijestolje. Ova je stvar, dakle, rijeena. Sad jo treba da razgovaram s Alfonzom. Ostavi me 8 njim nasamu. Francesko se ponovo povue, a dvorski metar grof Enriko najavi Alfonza Borgiu. Uao je u svojem sveanom napadnom odijelu i dok se klanjao, eatrica promotri njegovo lice. Alfonzo je oekivao da e najprije spomenuti dvoboj, meutim mjesto toga zaskoi ga iznenadno pitanje: Vi ste zaljubljeni u Gordanu? Velianstvo, neka mi to oprosti. Moja je krivnja moda u tome to sam se odvie pouzdavao u nade na koje me ovlastila Gordana. Smatrate grijehom pruati nade muu koji nas privlai. Gordana mi povjerava sve io se s njom dogaa. I tako mi j" priznala da je itava vaa pojava osvaja. Samo to ste se vi po 250 . ,,-,".,,.- -. ,... - . , ili dr svojim ponaanjem u samostanu i nasiljem one noi uvrijedite njene osjeaje, a danas pred kraljem razruite u prah j pepeo. Sasvim zbunjen nije mogao nita primijetiti. Promatrajui ga hladnim, ali paljivim pogledom, Beatrica se udobno nasloni i nastavi: Uistinu, Alfonzo, poinili ste grubu budalatinu prema samom sebi. Dakako, nadali ste se sasvim drugom rezultatu. Moda ste mislili: ako je kralj protjera, nee nai drugog izlaza nego u vae naruje. Ali djevojka Gordanina kova u prvom je redu ponosna i prije e se udati za bilo koga negoli odabrati put k vama nakon onoga to ste uinili. A ja odobravam njenu odluku. Udat e se? _ Nemona sam prema strahovitom kraljevom gnjevu koji ste izazvali u tolikoj mjeri da ju je gotovo udario. Udat u je. Prosaca za takvu djevojku uvijek je dosta. Prevarili ste se. Oito ste mislili da u je ja napustiti? Iznenaen tim preokretom, Alfonzo je buljio u sag. Tako ste, dakle, izgubili i djevojako srce i miraz koji sam joj namijenila naglasi ona. Gotovo mi je ao. Djevojka mi se inila kao stvorena za vas. Velianstvo mi je jo juer isporuilo da se okanim Gor-dane ili da ostavim dvor izree on vrstim naglaskom gledajui je gotovo izazovno. Da, to sam vam poruila po Enriku jednostavno zato to ste prema mojoj tienici nastupili nasilno, kao prema kakvoj djevojuri. Da je va postupak bio viteki, bila bih rado pristala da vam bude ena. To bi bilo prirodno s moje strane s obzirom na prijateljstvo koje nasu napuljsku dinastiju vee s obitelji Borgia.

Od tolikog iznenaenja domiljati i lukavi Alfonzo nije pronaao ni jedne rijei da opravda svoj nasilni in u samostanu, to vie to nikad nije ni pomislio na enidbu niti je slutio da bi kraljica s tolikom panjom pratila sudbinu svoje dvoranke. Uviate svoju nezahvalnost i prema meni. Sklonost nae dinastije prema obitelji Borgia velika je. Evo. im je Inocent zaklopio oi, alje mi otac glasnika i pie da e razviti sav upliv da kar inala Borgiu izaberu za papu, dapae, zbog toga zove kui moga brata Franceska, a vi, Alfonzo, spremate meni tolike neprilike. Vaem velianstvu? zaprepasti se Alfonzo. Preuzela sam brigu za Gordanu, a vi je optuujete pred kraljem da je on tjera s dvora. Ovo mi sada, U asu papine smrti, zadaje suvinih briga. Neka mi velianstvo oprosti! Vro se ljutim na vas zbog toga i jo vie bih se ljutila ne bi bilo bjelodano da ste najvie kaznili sebe. Danas ste Potpuno izgubili Gordanu, a ona je bila na putu da vas ljubi. vas se postupak ne da opravdati. Velianstvo, najerala me na to ljubomora. Ljubomora? Na koga ste ljubomorni? , Na princa Ivana! U njenim oima vrsto upiljenim u njega zatitra sumnja. Malo je zamirila kao da gleda unatrag, istrauje, rainja, smilja. Onda zanijee glavom: Nikad nisam opazila da joj Ivan iskazuje kakvu naroitu panju, a kamoli sklonost. ! eirt ..... Ni ja nisam to opazio. a n No. dakle? ; uf . Ali Gordana se odvie brine za princa. : Cime to kanite dokazati? h^ Njenom bojazni za njegov ivot. Pod moj ma poslala ja zamjenika. f,. Kad bi to i bilo, uinila je samo uslugu kralju i meni. " Naglasila je te rijei hladno, vrsto i istakla njihovo skrovito znaenje. A to je njega ljutilo i ponizavalo i odvrati neto ironino: Znam. velianstvo, kako bi vas rascvililo da je princ bio na mjestu njegova zamjenika. Ipak, ova okolnost dokazuje da je Gordana... Dokazuje da vam je sva krv ula u mozak i zamutila rasuivanje. Otkud bi Gordana mogla poslati toga zamjenika kad ste je one noi i onog jutra vi drali zarobljenu u samostanu, a tek pred podne vratila se s vojvodom Ilokim. Vi ste izgubili logiku, moj Alfonzol Kako vidite, fiziki je bilo nemogue da Gordana sudjeluje u nastupu onog nepoznatog ovjeka. Meutim, vae se prosuivanje pomutilo i u duevnom pogledu. Princ ne posjeduje onu muevnu snagu i odvanost koja osvaja ene kakva je Gordana. Naprotiv, vi ste prije svoje pustolovine u samostanu posjedovali sve to je Gordanu sklonulo da mi prizna koliku mo razvijate nad njom. A da vas je izbjegavala to je posve u skladu s njenom prirodom. Rekla mi je ve prvih dana: "Ovog plemia moram izbjegavati, toliko je opasan mojem srcu." Alfonzo se pretvorio u glazbalo po kojemu kraljica prebire po miloj volji. Saznanje da mu je put do Gordane bio otvoren uzvitla u njemu svu krv, probudi strast i elju za tom djevojkom koja ga je osvojila u prvom asu susreta. I u njegovim oima zaplamti i na njegove zjenice proviri plamen mladenake strasti. Vidim, Alfonzo, omamljeni ste Gordanom kao ciparskim vinom. Nikad me nijedna ena nije toliko ovladala. Ako ne laete, opravdajte je pred kraljem. Takav viteki in nee promaiti uin u Gordaninoj dui. Ugasli plamen koji uvijek ostavlja eravicu ponovno e se razgorjeti. Poi u kralju i priznati da sam je krivo optuio: zbog osvete to je nisam mogao dosei.

Samo time moete opet stei moje oprotenje. __ zamolit u kralja da Gordani dade zadovoljtinu i da je nozove da ostane na dvoru. ^ __ Ne mahne ona rukom ovoj molbi nee udovoljiti, c -u odluku ne bi mogao izmijeniti nikome za volju i nasmijei se moda bi to uinio jedino za volju svojem roaku, turskom princu. _ Demu, vidio sam ga u Rimul _ Nabacila sam Dema tek onako, a zapravo taj Turin vama uistinu dolazi u pomo da kralj promijeni svoju odluku. Velianstvo, kakve veze ima kralj Matija s turskim princom? Ogromne. Turski car Murat II zarobio je nekad roakinju kralja Matije i njome se oenio. Potomci su njihovi Bajazit, dananji turski vladar, i princ Dem. Izmeu njih dvojice nastala je borba za vlast. Baj:.:i; je pobijedio, a Dem je morao u progonstvo. Sada se nalazi u Rimu pod strogom paskom papinih eta. Matijin je ivotni plan da Dema dobije u svoje ruke, navali na Turina, svrgne Bajazita i Dema postavi za cara, jer bi se tako osigurao protiv stalnih turskih provala. Kad va ujak zasjedne na papinsku stolicu, izruit e princa Dema Matiji na zahtjev Napulja, a vi biste sad mogli iskoristiti Dema u korist svog srca. Velianstvo, uistinu ne znam kako. Moete li oponaati pismo svog ujaka? Vrlo lako. Sjednite, dakle, ovamo i piite. Ja u vam kazivati u pero. Sluam, velianstvo! "Dragi Alfonzo! Udarac koji nas je zatekao nenadanom smru Inocenta VIII doputa mi samo nekoliko trenutaka da ti javim taj sudbonosni dogaaj. Nadam se da si svojim ponaanjem stekao milost njegova velianstva kralja Matije i njezina velianstva kraljice Beatrice. Molim da izrui njezinom velianstvu moje duboke poklone i elju da nas budunost to jae svee. Ja u sam raditi na tome svim silama i ako me izaberu za papu, iskazat u svoju zahvalnost dinastiji napuljskog kralja tako da njezinom velianstvu poaljem princa Dema. S time emo njegovom velianstvu kralju Matiji pruiti mogunost da se oslobodi brige pre-stolonasljedstva, o emu sam ve jednom raspravljao s njegovim velianstvom napuljskim kraljem. Molim te, saopi njezinom velianstvu izraz mojeg poklonstva." Dovrivi izreku, Alfonzo digne glavu, pogleda Beatricu i ree: Vae velianstvo, dodajte jo i ovo: "Nikako ne elim da se vrati u Rim dok te ne zovem." Razumijem, htjeli biste ostati! Pa dobro, dodajte jo i to, a onda spretno potpiite svojeg ujaka. Nisam to izvrio prvi put, vae velianstvo nasmijei se Alfonzo. Beatrica proita pismo, osu?! sloi. 253 Kazat ete kralju da ste ga primili po glasniku koji je do. nio vijesti na Kaptol. Poite stoga tamo pa s glasnikom dogovorite tu varku za svaki sluaj. A pismo? Ostaje kod mene. Vi ste mi ga predali. Kad se vratite s Kaptola, pokazat u pismo kralju. A vi ete priznati da ste Gor-danu krivo optuili u nazonosti drugih. Kralj e se toliko obradovati princu Demu da e opozvati sve, ak i Gordanino progonstvo. Tako, eto. Dem posreduje u vaoj ljubavi, Alfonzo! A on i ne sluti l Upamtite, Alfonzo, uinila sam danas za vas ogromno djelo i dugujete mi beskrajnu zahvalnost. Nikad neu moi da isplatim taj dug, velianstvo. A prema Gordani se ponesite, pametno, oprezno, nipoto nasilno. Pourite se na Kaptol, a onda ekajte da vam javim koji bi as bio najshodniji da idete pred kralja.

Napola omamljen, istri Alfonzo iz odaje i pobiti u svoja sobu. Tu ga je ekao Enriko. Izgledate, Alfonzo, kao da ste primljeni u milosti. Toliko milosti da sam od nje pijan. Enriko, Gordana je ljubila mene. ne princa, nego mene! A ja to nisam zamijetio. Skrenuo sam s puta koji je vodio do nje. Razumijete li? Svi uenjaci naeg dvora nee to razumjeti. Ali tko vas je uvjerio u to da vas Gordana ljubi? Kraljica! A Gordana joj je sama priznala! Enriko, one bademaste oi kriomice su traile mene. Ono stasito tijelo to stupa kraljevskim koracima eljelo je biti moje, samo nije htjelo biti uzeto silom. Sad se sjeam kako mi je one noi u Korvinovoj kuli govorila: "Zato niste ekali dok moje usne oedne za vaim." To se podudara s onim to mi je kraljica as prije otkrila. Ne moe da je omami taj njeni princ. On ne moe, ali iz mene struji snaga, hvata se oko nje, zamata je ocjelnim uzetima i vue k meni. Pokidao sam ih danas pred kraljem, ali u ih opet uhvatiti, zauzdati tolikom snagom da ih nikad vie ni sam ne bih mogao razvezati. Da niste izali od Beatrice, prisegao bih da ste bili u Gor-daninu zagrljaju nasmije se Enriko. Svaka kraljiina rije kojom mi je spominjala Gordanino priznanje bila je zagrljaj! Vaa se elja za tom djevojkom pretvorila u ljubav! Sto ja znam u to se pretvorila! edan sam napitka, a Gordana je moj napitak. Tako mi asti, iskapit u ga do dna. Beatrica e vam ga pruiti? Ona! " Za uzdarje zatraila je od vas Ivanovu glavu? ^_ Naprotiv, odbija od mene tu uslugu. To je dosta ^VI J naglasila kad sam joj govorio da je Gordana poslala zamjenika pott inoj ma. ,,.,.wv .,. .,,.,,.," >.. i.. 254 __ Beatrica e naglasiti: ne ubij ga, ali e vam u ruke dati _J Nisam jo posve izgubio pamet. Ona ne trai Ivana. _ Ako ga ne trai ona, traim ga ja! To ste u svojoj opojenosti zaboravili? _ Nisam zaboravio. Ispunit u obeanje, ali sad mi je hitno neto drugo. Moram na Kaptol i ne osvrui se vie na Enrika. istri iz odaje. Toga dana u blagovaonici je za vrijeme objeda bilo mirno raspoloenje. Gordana nije dolazila k stolu. Kraljica kao da to nije egzila. Razgovor je ispunjavao kralj svojim primjedbama o papi Inocentu i o koroti koja e se uvesti na dvoru. Nakon ruka razili su se kojekuda. Uveer, po Beatriinu obiaju to ga je donijela iz Napulja, veerao je itav dvor sa svim svojim gostima na trijemu, pod lukovima nove palae. Prisustvovali su svi dostojanstvenici: ban, palatin, kraljevi roaci, Gerebi i sve to je bilo na dvoru. Poslije jela sjedne kralj na klupu ispod nimfe da se rashladi u blizini vodoskoka, lanovi kraljevske obitelji i gosti razdijelili su se u skupine. Po kraljiinoj zapovijedi Gordana je sila i sjela u krugu dvoranki. Beatrica se uputila kralju i sjela kraj njega, dok se dvoranke, s njima d;ma Izabela i ostale kraljiine roakinje, okupile njoj zdesna. S lijeve strane, najblii kralju, stajali su Lovro Iloki, Varadi i dvoiski :nt , ; Orban i Berislavi. Odjednom prie Alfonzo i pokloni se kralju. Velianstvo, smjerno molim da mi dopustite nekoliko rijei. Sto eli moj odlini gost? ljubazno upita kralj. Vitetvo trai od mene da izvrim dunost koja e me u oima vaeg velianstva prikazati u loem svjetlu. to buncate, dragi mladiu? nasmije se kralj, ali njegove su oi pozorno promatrale pokajnike dranje rimskog plemia.

Ljubav je isto to i vino. Srkne odvie i smuti se pamet pa uini ono ega se poslije mora odrei. Ako to nije ena, nema nikakve neprilike nasmijei se Kralj. Sto ste PCL ...li u vinu? Ne u vinu, velianstvo, nego u ljubavi. Kad sam prije podne stajao pred vaim velianstvom, bio sam smuen osvetom i optuio dvoranku njezinog velianstva Gordanu. O njoj ni rijei zaprijeti kralj, ali pogled Beatriin ohrabri Alfonza i on se nije dao smesti: y, 7" Sve to sam re.a j i .i:v Gordane uinio sam opojen stra u koju je ona odbila. Velianstvo, molim da me kaznite, posam Gordani nepravdu. ..... 255 U prvom je asu kralj utio. Osjeao je da je lien oduka davne mrnje prema tienici svojeg urotnika. Ne prihvaam vau rtvu, mladiu, ne doputam da na sebe preuzimate njezinu krivnju. Obratno, uzimam svoju krivnju koju sam bacio na nju. Nita nije istina to sam rekao jutros. To e posvjedoiti i vojvoda Iloki. Njemu velianstvo mora vjerovati. Pravedni kralju, Alfonzo je doista sada rekao istinu javi se Lovro. Kraljeve usne se osmjehnue, ali Varadi osjeti da ispod smijeka vrcaju kletve. Meutim, kralj upita: Gdje je Gordana? Eno je iza njezinog velianstva upozori vojvoda, poe k djevojci i dovede je pred kralja. Njene bademaste oi uprle se u njegovo lice. Savrene usne ostale su zatvorene. Alfonzo osjeti da je kucnuo as u kojem treba da pred Gordanom pokae svoje vitetvo. Plemenita gospoice, u prisustvu njihovih velianstava, vojvode i gospodina biskupa Varadija, molim vas za oprotenje. Optuio sam vas pred kraljem zbog osvete i nanio vam runu nepravdu. Njene oi krenue prema Alfonzu. Sarr.o nekoliko trenutaka zadrala je pogled na njegovu licu to je blijedjelo od straha da e mu dobaciti uvredu. Ali je utjela. Tada kralj prihvati rije: Poto je Alfonzo izveo tako plemeniti viteki in i priznao nepravdu, pravedni kralj Matija ne moe da bude sudionikom nepravde. Gordana! Zadovoljtina ti je pruena i neka bude sve zaboravljeno. Ti ostaje uz njezino velianstvo. Govorio je lagano, a istodobno je s prezirom kleo Alfonzovu slabost. Gordana se nakloni i povue iza kraljice. Pratio ju je eznutljivi pogled Lovre Ilokog. Kralj ustane i prie Varadiju: Tko je Alfonza sklonuo na ovu komediju? Velianstvo valjda neete posumnjati da sam preao u na-puljski tabor saptao je Varadi, ali kralj se ve okrenuo prema Berislaviu i tiho zapitao: Da vidim koliko ste spretniji od Nardele. Je li danas Al fonzo bio kod kraljice. , , Jest, bio je. ,. "7, , ,4 ,s.i Onda je jasno. ."!""", " . f Velianstvo, i princ Ivan je bio pozvan kraljici. Princ? zaudi se kralj, digne glavu i pogleda gore n" trijem. Ali kako mu je Lovro Iloki doao u susret, mirne na nje ga: Primio sam Alfonzovu ispriku samo zato, da vam sprijeim oeniti se Gordanom. To moe onemoguiti samo ona. 256 _ Ja u ipak pri tom pomoi odgovori kralj i poe gcStmlBeatrica je pola k stolu ispod lukova nove palae i oima pozvala Alfonza:

_ Vidite kako je sve dobro prolo. Je li glasnik na Kaptolu upuen u vezi s onim pismom? __ Svakog asa spreman je potvrditi da mu je kardinal predao pismo za mene. _ Onda smo dovoljno zatieni za sluaj sumnje. A vi budite mudri. Ja u biti va odvu.-rnik kod Gordane i obavijestiti vas o svemu. Dotle strpljivo ekajte. Beatriina briljivost obraduje Alfonza i on slavodobitno pogleda vojvodu Ilokog i ostalu gospodu to su svoje poglede utap-Ijali u Gordaninim oima. Onda se Beatrica okrene svojoj roakinji oni Izabeli: Poi kralju i reci mu neka me prieka u grimiznoj dvorani. Imam mu neto vrlo vana saopiti i neu da govorim s njim ovdje gdje nas drugi gledaju. Mlada se djevojka uputi da izvri kraljiin nalog. Duboko zamiljen sjedio je u naslonjau kralj promatrajui grimizom obloene stijene. Beatrica je ula, pristupili mu l poloila ruku na glavu: Moj suprug zle je volje. Dunost mi nalaze da ga razvedrim. Nee ti uspjeti, Beatrice odvrati on i prihvati njenu ruku. Ne bih te pozvala na ovaj sastanak kad ne bih bila sigurna da ti nosim radost. Dakle, gdje je ta moja radost? U mojim njedrima. i posegne u iljasti ugao izrezane odjee. Dragocjeno je kad ga tako njeno skriva ree on. Glasnik koji je juer stigao s Bakaem i poao ravno na Kaptol nosio je jedno pismo za Alfonza i tek danas popodne ga predao. Kako se u njemu nalazilo neto za mene, zamolio me da ga uzmem. Tko mu pie? Kardinal Borgia. I to pismo nosi radost meni? zapita s nekom skrivenom gorkom ironijom. Tebi, dakle i meni. itaj, Matija! I preda mu pismo to ga je dopodne kazivala u pero Alfonzu. Primio je pismo i stao itati, dok su njene tamne oi pratile svaku ilicu na njegovu kraci >m licu. Isprva je vidjela mirnu ra-vnoduinost, a onda su mu zatreptale obrve, usne se toliko rairile 17 Gordu I da su svi zubi ispod njih iskoili. Ona primijeti da je ovako nasmijan mnogo runiji nego kad je strog i mrk. Onda kralj spusti pismo u krilo i zagleda se u nju. Radost te skamenjuje, Matija? Jer mi se ini da snivam. San tvoj pretvara se u zbilju. Znala sam oduvijek da e Dema dobiti preko mene i sjedne do njega pa prisloni svoju lijepu ruku na njegovo rame. Dema na mojem dvoru, u mojoj vlasti promrmlja on. Beatrica, itav svijet pripada meni! Oslobodit u Evropu od Turina. Opajajui se tom predodbom, njegovo lice zasja zanositom vatrom. Sav se uspravi ponosno uzdigavi glavu pa onda ovije ruke oko njenog struka: Bit e ena najslavnijeg kralja, Beatrice! Ve davno se ponosim tim ukrasom. Dem.e tvoju slavu proiriti itavim svijetom, a moj otac nee aliti svojeg zlata da Borgia bude izabran za papu. A on e pregaziti spletke i tebi izruiti Dema. To e biti najvei dan mojeg ivota, Beatrica. Danas je predveerje toga dana. Promatrao je pismo, ponovo ga za sebe itao i gledajui u papir ree: ini se kao da Borgia s predajom Dema spaja neki svoj prijedlog u vezi s nasljedstvom prijestolja? To ak zvui kao uvjet. Daj da vidim. Ona primi pismo i duboko se nad njim zamisli. ini se tako. No prijedlog ne mora vazda biti i uvjet. Poredak rijei ove izreke otkriva da je ve o tome govoriti s napuljskim kraljem. Da. I to prigodom kardinalova posjeta Napulju.

Ti ve zna? Pisao mi je o tom moj otac u Budim kad si bio na bojitu. Nije lijepo da mi o tom nisi nita rekla njeno spoitne on. Kad si stigla na Gri. morala si mi to saopiti. Smatrala sara tu stvar posve nemoguom s obzirom na tvoje namjere o prestolonasljedstvu s Ivanom, a i s obzirom na moje nade da mi se rodi sin. Dakle, nije bilo nikakva povoda da ti saopim kardinalov prijedlog. Moda si uinila dobro! Onda bih se jamano bio silno razljutio zbog toga i protivio, ali danas, danas se mnogo promijenilo. Promijenilo? U kojem pogledu? Dolazak ene koju Ivan naziva svojom majkom mijenja moje sadanje osnove. 1) prvom uzbuenju okrivio sam i tvojeg oca zbog dolaska Ivanove majke. __ Uvjeravam te da moj otac nita nije znao jer ni u pismu Icoie sam primila ne spominje tu enu. J _ sad je ionako svejedno tko joj je pomogao da doe. Po-sliedice dolaska tako su velike da su uzroci izgubili vanost. _ O kakvim to govori posljedicama? _ Evo kakvim. Prisutnost ove ene razotkrila je preda mnom Ivana. Dosad ga nisam poznavao. Ovi dani razbili su sve moje nade u njega. Vidjela si to je radio s tom enom i kako se ponio. Zar je to snaga koju oekujem od nasljednika prijestolja? Sto ie on zapravo? Dijete koje ljubi majku i nita vie. Zbog nje gazi svoj i moj ugled. Vie mu je do majke nego do prijestolja. Razabrao sam groznu injenicu da je mekuac. Mnogo srca, malo razuma. I konano, razabrao sam bolnu istinu; on ne bi nikad bio odluan, iak i neumoljiv kralj kojeg treba ovo kraljevstvo. Na ovom prijestolju rm> - se odrati samo snaga eljezne ruke. Moj nasljednik mora posjedovati sve preduvjete da udahne u sebe moju snagu i moju mo. Njena bijela put bivala je jo bjelja, zjenice u njenim oima uvlaile su se u dubinu. Sluala je kako on nastavlja gledajui u sag. Izgubio sam vjeru u njega. Moj san se rasprio, a ja stojim smrvljen u prevarenim nadama. I ako se, Beatrica, ne bi ispunile tvoje nade u sina, onda na moje prijestolje dobivaju pravo pruski i eki kraljevi, a ja hou da im to oduzmem. Kako? To me pitanje mui od asa kad sam razabrao da Ivan nije pozvan kra-Ijevati. Sad, dakle, razumije da u svaki prijedlog koji bi mi doao od tvojeg oca ili budueg pape mimo sasluati. Tko zna neu li nai povoda da ga moda i prihvatim. Dakle, iskazi mirno to oni to misle? Makar je bila mirna kao kip, njene su se usne otvorile da izreknu veliku rije: Moj otac pisao mi je jo u Budim da ga je posjetio kardinal Rodcrigo, na kojega eka papinska stolica. Za sluaj ako ne bismo imali sina predloio je da ti uini nasljednikom princa kojeg bi mogao potpuno odgojiti na svoju. Princa koji je lan mone, ugledne i bogate dinastije! Njemu bi taj princ bio osobito u volji, a on bi tebi opet za protuuslugu predao Dema. Bit e da Roderigo Borgia eli da mi preporui jednog talijanskog princa? Pogodio si. A tko je taj princ? : Moj brat Giovano! Ramena mramorne kraljice zadru, grud joj se zatalasala ekajui usklik otpora, grubu gestu, borbu. Ne maknuvi se kralj potpuno mirno odgovori: m pa, Giovano, taj se potpuno podaje mojem odgoju. On je sin monog i bogatog kralja. I njegov znaaj bio bi dostojan nosilac mojeg duha. Taj prijedlog mogao bih prihvatiti. 17 U njenim hladnim oima usplamte zjenice kao dva svjetioni-ka na dalekom moru. Danas mi taj prijedlog dolazi kao jedini spas naglasi on i pomiluje joj ruku. Time si me oslobodila najteeg breme" na pod kojim sam se ovih dana muio. Uistinu, Beatrica, donijela Si mi radost: Giovano i Dem! I on je ustao.

Osjeam se osloboen svih muka. Da nije bilo te ene gore to je upala u na dvor kao avet, ne bih moda nikad opazio Ivanove slabosti. Kao da je samo sin majke, a nikako moj. Ali sad je svreno. Htio sam ga poslati u Rim s Alfonzom kao svojeg poslanika, no vidim da je sve to suvino. Njega treba da se odre. em. Jesmo li sporazumni, Beatrice: Giovana za Dema? Potpuno, dragi moj ree suzdravajui navalu radosti. Dakle, kad se vratim u Budim, sazvat u najmonije veli kae i predloiti im svoju odluku. Sina napuljskog kralja drago voljno e primiti, to vie to ga preporuuje papa. Zaboravio si da e Varadi i njegovi ljudi raditi protiv Giovana? Do zadnjeg asa Varadi o tom ne smije nita saznati. Moda bi bolje zatitio svoju osnovu da ga odmah otpusti. Jer Varadi ne uva odvie tvoje tajne. Brblja ih drugima, prigovara svemu to ini. On je pogleda i primijeti: Moje tajne pripovijeda drugima? Kome? Reci kome je to rekao i odmah u ga izbaciti iz svoje slube. Tko e posvjedoiti? Ni asa se nije predomil jala. Nardelu nikako nije mogla razotkriti pa jednostavno odgovori: Kad budem imala svjedoka koji e to moi potvrditi, dovest u ga. Danas to nije mogue. Dobro, ekam. Proistit u dvor od svih ljudi Varadijeve vrsti. A sad budimo s Ivanom dobri kao i dosad. Neka ne osjeti ni on ni itko drugi da sam krenuo drugim putem. Bilo bi najbolje kad bi Ivana pustio s majkom u koji od dvoraca to si mu ih darovao. I to je dobar prijedlog, Beatrica. A njegova enidba s Biankom? Ona nikad ne bi uzela princa koji nema prijestolje. Neka radi to ga volja. Dakle, Beatrica, odsad smatramo Giovana na . sljednikom prijestolja, ti, ja i Francesko! Drugi ne smiju o tom saznati da ne potkopaju na5 plan. Opet je poao po sobi i kao da sam sobom govori: Cesto sam onako kriomice usporeivao Ivana s Giovanom. Makar sam Ivana vie volio, osjeao sam uvijek da ga Giovano nakriljuje u svakoj vladalakoj sposobnosti. Sad je svreno! Ne bude li zakonitog sina, uzet emo svojim sinom i nasljednikom tvoju krv, Giovana! Ona ga zagrli. Izili su gostima oboje jednako blistavi od sree. Na dolazak v lievskog para sve se propisno okrenulo k njima. Tu formalost izvrili su neto napadno. Svi su zagledali jaku svjetlost U Njihovim licima, to je u svakom pojedincu ove sveane dvorske kupine raalo pitanja. U Napuljcima radosna, u kraljevu dvoranstvu tjeskobna. Kraljevska lica su dva svjetionika to najavljuju novi preokret. To osjeaju Beatriini roaci i slubenici. Izmeu oba tabora zgusnuo se oblak koji ih je vazda dijelio. Prolazei s kraljicom, Matija naloi glazbenicima i pjevaima: _ Napuljske pjesme elim Najljepe to umijete! ondase okrene Giovanu, uzme ga za ruku napadno ljubazno: _ Sjedni uza me, viteko dijete, vitekog oca! Jo gui mrak pao je na obraze kraljevih prijatelja. Glazbenici sviraju, pjevai pjevaju. Varadi i Lovro Iloki stoje u sjeni dvorskih zidina. Biskupe, to ga je spopalo? Ovako uzdii ast Giovanu? Moda zato Sto se Giovanov nos mjeri duinom kraljeva nosa? Gledajte, kraljevi se obrazi sjaje kao da je po drugi put uao u Be sa svojom vojskom. Beatriine oi gore kao baklje. Bit e da su veeras prosvijetlile kralju kad je ulazio u njenu zamku. Mislite li da je neto izvela? upita vojvoda. Kad god se Beatriine oi are, onda je avo svojoj rtvi upalio svijeu. Kraljevi prijatelji sve se vie povlae u pozadinu.

Potkraj veeri Orban i Mladen Berislavi prilaze plahim pogledima Varadiju i Lovri: Svoju dvorsku slubu obavljate po kutovima? upita Varadi zlobno. Kralj je pozvao Enrika da mu bude uz bok, nas dvojicu nije ni pogledao. Morali smo se maknuti. to to znai? Boli nas u kostima, pue jugovina odgovori Varadi, a onda se s Lovrom Ilokim jo dublje povue u tminu. Nijednog asa nije se Beatrica zaustavljala uz svoju brau Franceska i Giovana, samo njeni pogledi puni sjaja govorili su napuljskom mladom kardinalu da se neto zbiva to njegovu se-f1(tm) ODasJava zadovoljsi.Li i. EJJ je odvie oprezan da joj se priblii kakvim pitanjem pa je itavu veer ostao povuen. Pobjedonosni izraaj to je proizlazio iz itave Beatriine pojave zaokupio je najvie Gordanu. Nekako se inila kao da nema nikakve druge brige nego odvraati mukim pogledima koje su itavu veer hvatale njene zamamljive oi to su gledale duhovito i lukavo 1 ljupko, a neprestano pratile kraljiine kretnje, razgovore i poTada Beatrica najednom okrene glavu prema Gordani i zovne je pa se s njom udalji od ostale pratnje: 261 Jesi li, Gordana, razmiljala o Alfonzovu vitekom inu? Jesam, velianstvo. Kakav si sud stvorila o tome? Njegov se in ne da porei, ali vitetvo poriem. Zbog kojeg razloga? Nije opozvao sam po sebi, nego po elji vaeg velianstva Itoje je tako odredilo u svojoj velikoj dobroti prema meni. Pogaa doslovce. I zahvaljujem vaem velianstvu na tolikoj milosti. Nadam se tvojem posluhu, Gordana. Zapovijedajte, velianstvo! Budi mudra, nije shodno zadrati Alfonzovo neprijatelj" stvo. Mahnita za tobom, prui mu malo nade. To te ni na to ne obavezuje. Razumijem, velianstvo, ali on bi to mogao ponovno iskoristiti. Tu sam ja, djevojko. Alfonzo sada zna da te ja titim. Za pravo, ne smije porei moje izjave. Vae velianstvo dalo mu je neke izjave? U tvoje ime, ali nipoto obavezne. Rekoh mu: bila si na putu da ga ljubi on je svojim nasiljem opet sve razorio i treba da gradi iznova. Spustivi pogled k zemlji, Gordana se zamisli tek na kratak as i brzo podigne oi k Beatrici. Veseli, nasmijani izraaj osvijetli joj lice i primijeti: Oh, to e biti vrlo zabavno. Zabavljaj se do mile volje, samo pazi da Alfonzo ne nasluti varku. Da mu nisam dala nade, ne bi se dao sklonuti da opozove. Neka se velianstvo pouzda u snagu enske lukavosti. Lukavost je kancelar nae ljepote. To upamti. Gordana nasmijavi se svojoj dvoranki, vrati se Beatrica u drutvo. NAPULJ NA SAVI Svjetla u dvoritu su ugaena. Oblana no lei nad dvorom. Na trijemu se oslonio Lovro i eka. Ispod lukova u tami zadre iak. Lovro spazi Stjepka da nosi srebrni svijenjak i svijetli Gordani. Maknuo se i ma mu zvekne udarivi o zid trijema. Djevojka se zaustavi. Pogledaj, Stjepko, tko je tamo! Ja sam odgovori Lovro i priblii se. Stjepko se povue dublje pod lukove i ostane ekajui. 262 _ Dolazite od uzviene gospoe? ^ __ Svakog asa sve bolje! zapita Lovro. Kako

A princ? _ Ne odlazi od nje. Danas podveer stigla je Damirova maj-]0t i sad su oboje uz bolesnicu. Mene su poslali na poinak. Vojvoda joj te priblii i znaajno upita: _ je li vas mnn . dirnulo Alfonzovo vitetvo? _ Koliko je njegov in viteki toliko je i moje ganue. Doista se brzo promijenila moja sudbina. as prije bila sam siroe na ulici, bez krova i kruha. Nijednog asa niste osjetili da vas na ulici ekam ja? Jo uvijek nisam iscrpla svoju snagu i da sam izgnana, osovila bih se vlastitim silama. alosti me vaa izjava, Gordana! vrsto sam vjerovao da u vas povesti, sklonuti. Nema zaklon ;ta gdje me ne bi pronala kraljeva mrnja. Ima. Gordana, ima. Tamo nad Dunavom, na brdu lei pusti dvorac. Trinaest kula uva njegove zidine. Velike su njegove dvorane, iroke, bogate. Grimiz i zlato sjaji se u njima kad pada sunce na njegove prozore. Ali dvorac je pust. Tiina je jedini njegov stanovnik. Gospodar, samac, prolazi katkad tom pustoi i eka da doe ona koja bi mu dala svjetlost svojih oiju, romon svojeg glasa, suanj svojih haljina i ljubav svojeg srca. Njeno zvue proaptane rijei u mraku. Tamo sam mislio povesti vas, Gordana, bilo prognanu, bilo u asti i slavi, kad biste prihvatili ruku koju vam pruam! U mraku nije mogao vidjeti njeno lice, ali osjea da ga kroz tminu gleda i priinja mu se kao da se pribliuje i ape posve blizu njegovu uhu: Onaj koji je va voa odredio ml je veliki zadatak. Dok ga ne izvrim, ne mogu i ne smijem misliti na sebe! To ne smet-nite s uma! Pokoravam se odredbi. Ipak, dopustite samo ovo pitanje: kad izvrite svoju zadau, hoe li onda pusto ilokog dvorca za-sjati svjetlou vaih oiju? Bude li moje srce poslualo moje elje! Malo je utio, ali brzo prozbori: I to mi je dra^o, Gordana, jer ml pokazuje tovanje i prijateljsku sklonost. Iz dna due, vojvodo! Hvala proape on ganut i ne zaboravite nikad da vam vojvoda Iloki klei do nogu itavim svojim ivotom, pa bilo sto mu drago. Molit u Bosa da zavrijedim vau plemenitu duu. Zbogom, vojvodo, laku no! Z63 U dvoru su svi legli na poinak. Francesko i Giovano jo su budni. Odjednom Beatrica ue u njihovu odaju, zakljua vrata, baci se pred Giovanom na koljena i obujmivi ga strastveno u klikne: Giovanol Brate! Kralju Ugarske! Kralju Hrvatske po. zdravljam te! Zapanjen Francesko skoi: Zaboga, to ti je Beatrica? ic-G Ona tek pokae na Giovana gestom punog ponosa. "V" Pozdravi prestolonasljednika! Nita ne shvaam, Beatrice. Ruke su ti ledene, oi plamene, udara me gromovima. Razorena Kartaga lei pod naim nogama izree opo-fena zanosom punim patosa. Kartaga razorena? Tko ie to uinio? Turski princ Dem! Sjedni do mene, razjasni mi i Francesko je paljivo povue na sjedalo dok je princ Giovano buljio u Beatricu. Zar ono pismo koje si danas kazivala u pero Alfonzu zbog Gordane? Samo naoko zbog Gordane da mu bacim prah u oi. Neka misli da pismo krivotvori za sebe, ne za mene. Nisam ga ni trebala za Gordanu. Znala sam kad Alfonzo pred svima prizna, Matija mora sauvati svoj dobar glas pravednosti. Zar si Alfonzu govorila o Gordaninoj ljubavi? Trebalo je raspaliti Alfonzovu strast nadom da bi mogao posjedovati djevojku. Ti si Gordanu ipak gotovo obeala Alfonzu? V -w. Obeanje nije zakon, ali zakon moe biti obeanje. . -" . -A Alfonzo e zatraiti svoje pravo. " nj| Kraljica daje pravo, a to daje moe i oduzeti. J A Gordanino

priznanje o kojem si govorila? 7 Napuljski prine! U asu kad stupamo na prijestolje, ti bunca o Gordani! Giovano je sad sva naa briga. On je nasljednik, budui kralj. Ne obmanjuje se, Beatrica? Francesko, to je iva zbilja! Matija je htio poslati Ivana u Milano a ne u Rim. To slutim. I odluih da izvedem provalu iz svojih utvrda! Pobijedila sam. Zatekla sam Mati ju skrenih nada u svojeg sina! Njegova majka tamo gore, rekoh ti, moj je saveznik! Njen dolazak razotkrio je kralju Ivanove nesposobnosti, a u asu kad je proitao pismo o Demu, bilo je sve svreno. Znala sam davno da je Dem Matijina Ahilova peta i ja ga, eto, pogodih. Ako budui papa ne bi izvrio to si obeala u njegovo ime? Obeala sam ono to sam predloila Roderigu Borgia. Dopisivala sam se s njim kad je Matija bio u Bosni i ja sam mu 264 stavila u usta taj prijedlog. Sjednite, mili, i sluajte sve to u vam rei. Izbuljili su u ni oi Francesko i Giovano, srkali su s njenih usana svaku rije. A kad je dovrila, mladi Giovano, crven kao mak zapita: _ Od sutra, dakle, ja nastupam na mjesto Ivana? ._ Od ovog asa, mili moj, ali priini se da nita ne zna, ni-gta ne sluti. Jedini Franc. i zna i s njim e kralj o tom govoriti. Ponaaj se prema kralju, kao uvijek, srdano i milo. Tebe e proglasiti nasljednikom ovog kraljevstva. _ Beatrice, nadmudrila si Matiju, Borgiu i Veneciju. Ti, genije talijanski usklikne Francesko grlei svoju sestru. Sjela je nasuprot Giovanu i sloila ruke u krilo. _ A Varadi, nee li on potkopati kraljevu volju? upita Francesko. Ve sam pokuala juriati na njega. Varadi e svoju mitru poloiti pod krvnikovi m maem. Samo strpljivosti. A sada, naa je lozinka; mir. Neka Matija osjeti blagodat svoje odluke. To u odmah odrediti. I dade pozvati svojeg dvorskog metra. Kad je stupio u odaju, nae troje radosnih. uj, Enriko oslovi ga kraljica vrlo prijazno elim da napuljsko dvoranstvo ni u emu ne zapone ni najmanje svae s kraljevim dvoranstvom. Ne doputam nikakvih primjedaba, nikakvih kavga, hou potpun mir i snoljivost! I nakon onoga to je taj Stjepko uinio s Nardelom? Ba nakon toga. NarJcinr su ui Noina barka u kojoj smo se prevezli na bogato kopno ovoga kraljevstva. Sto to veli, vae velianstvo? Kaem ono Sto sam naloila. Vie ni rijei nee saznati. Nardelu u nagraditi jednini imanjem u ovom kraju, ti e dobiti dva bude li tono izvrio moje zapovijedi. Dakle, traim mir i prijaznost, naroito prema princu Ivanu. Dakle, Kartaga ne smije biti razorena? Razorena je i preorana. Izgubila je sramotno svoju mo i nikome vie ne moe ri.i zaprijeti. Dakle, nitko ne smije dirati u nemo. Sto ti je? Mjesto radosti tvoje je lice crno kao napuljska tamnica. Zapovijedate mir prema princu. Zar ste ga vjerili s Izabelom? upita otro Enriko. Svojom ljubomorom kani potkopati napuljsku mo u ovoj zemlji? uj, Enriko, Izabela nije vjerena s njime, ali moe biti s tobom buck f li se slijepo pokoravao mojim odredbama. Blijed i mrk stoji pred kraljicom i zuri u pod. Jeste li shvatili, Enriko, zapovijedi svoje kraljice? upita OStro kardinalFranresko. Pokoravam se! I poklonivi se izae iz sobe. 265

Ovog u drati na uzdi s Izabelom apne kraljica kadj je izaao. Dodue, ona je sva ushiena eljom da postane su. pruga princa Ivana. Ipak, mi ene aragonske dinastije vazda smo svladavale sebe za mo i slavu svoje dinastije. I onda se nasloni na prozor, pogleda svojeg mlaeg brata i privue njegovu glavu na svoje grudi: Prestolonasljednik) Prestolonasljednik! Glazba je u toj ri-jei, najljepa glazba to je ikad zabrujala s napuljskih gitara. TI vladar, a moj neak Hipolit ugarski herceg prima. Vlast je moja ape i pogleda na otvoreno okno prozora. Kroz prozirne oblaie sipa mjesec srebrne trake po savskoj dolini. Doite, mili moji apne ona, privue obojicu k sebi i obujmi ih. Stajali su pokraj nje utei. Beatrica je gledala dolje u rasvijetljenu rijeku i aptala u zanosu: Napulj jedri k namal Napulj baca svoje sidro tamo dolje na onoj rijeci Savi, ispod ove grike utvrde. Taj grad blie je Napulju od Budima. Tu na ovim -utvrdama zaleprat e prva napuljska zastava. Da ovu rijeku mogu spojiti s napuljskim morem! I sve troje zagrljeni u zanosu stoje uz prozor grike palae, a dolje daleko ljeskaju se iroki rukavi Save, NAPULJSKI VJETAR VITIA Zelenom dolinom ispod Medvedgrada jae mala povorka slijedei troje jahaa. Lovro Iloki i Varadi prate Gordanu. Konje upravljaju kasom da mogu izmjenjivati mnjenja o jueranjem dogaaju. Sve je kao na rubu ponora veli Lovro, a Gordana upada: Ako se s ovoga ruba skotrljamo, onda naa domovina prestaje biti naa, mi smo napuljske sluge. Svaka mogunost da se oslobodimo ovog ropstva rasplinut e se u rukama Beatrice i njezine aragonske dinastije. Hrvatskom narodu otkucat e posljednji as, ali vi to ne smijete dopustiti. Ovog asa sve je beznadno, ali ve idueg trenutka moe nastupiti promjena. Doivjeli smo teak poraz. Ipak. nada se ne smije napustiti. Zato sam elio govoriti s Ivanom esmikim i predloio kraljici da odete u hodoae remetskoj bogorodici. Vas skrbnik odlikuje me svojim savjetnikom. Kad bi to slutio kralj Matija. nae bi glave pale, a i skrbnikova. Ni moju ne bi potedio primijeti s ironijom Gordana. Tko bi mogao slutiti takvu provalu napuljskog vulkana na putovima kojima smo koraali puni nade? zabrinuto e Lovro. __ Na naem dvoru dogaaju se upravo nemogue stvari. Ako iutro osvane vedro, a ve jedan sat kasnije zaprijeti vihor. Uvi->k mora biti spreman da podnese udarce. Ovaj najnoviji prolom oblaka teko je snositi jer se ini kao da ne kani promijeniti _ Onda nainite neko udo, gospodo moja. Treba zatititi na brod od napuljskog orkana. _ Zato smo krenuli u Remete apne Lovro, dok momci zazvone na vratima samostana. Sam samcat sjedi prognanik Ivan esmiki u svojoj sobi. Duboko se zamislio nad knjigom. Kucanje ga prene. Podigne glavu i pogleda na vrata. Gordana! usklikne i ustane. A djevojka raskrili ruke i ovije ih oko njegova vrata. Kako si smjela doi Gordana? upita je njeno gladei njene uvojke. Izmolila sam kraljicu da mi dopusti poi k remetskoj gospi i zahvaliti joj za pomo koju mi je pruila protiv Alfonza one noi. On promatra skladnu, ponosnu, lijepu pojavu u zelenoj jahaoj haljini. Pojas od ute koe ukraen kamenjem i velikom kopom obavija struk lagano kao da se ne usudi sapeti gipku mladost lijepog tijela, odreita dranja. U ruci joj bi, kao u vlada-rice ezlo. Sama si, Gordana? Vojvoda me dopratio, a s njim je i Varadi. Varadi? Sto se to na dvoru zbilo da ste sve troje ovdje?

Vihor je zavitlao naim brodom i prijeti da ga najuri na hrid. Varadijeva estina moe oluju jo podjariti i zato sam ga prisilila da doe sa mnom k vama. Zazvat u ih. Otvorila je vrata i zazvala u hodnik. Odmah se pojavie Lovro i Varadi. Pozdrave esmikog nijemim stiskom ruke, na to on upita gledajui Varadija: Sto ujem? Prijeti nam neka nevolja? Kuga! Napuljska kuga hara naim dvorom. Objasnite podrobnije. Od one veeri kad je Alfonzo opozvao svoju optubu protiv Gordane neto se zbilo izmeu kralja i kraljice to ih je sve-zalo ponovo. I onda je nad nama zavitlao silni napuljski vjetar. Ali kralj mu se oito ne podaje? upita esmiki. - Savija se pod njim kao staro napuljsko jedro. Od one veeri brine se samo za kraljicu i Giovana, svuda mu daje prvo rnjesto, posjeda ga uza se za stol, na etnji, u gozbi, u crkvi, Al-tonza Borgiu obasiplje milou. Darovao mu je jedan dvor, a njegovu ujaku imanje u Peti ovaradinu. Nardeli, staroj napuljskoj da-ji, dariva plemiko dobro kraj Krievaca. Sve to za ovih est dana? l Ne est dana, ve samo za est sati prosipao je kralj po Napuljcima svoje blago. Darivanje Alfonzu i Roderigu Borgii lako je shvatiti. Kralj Matija moda rauna da e Borgia postati papa, a kako su oni " aragonskom dinastijom u prisnom prijateljstvu... Zar je Borgia toliko vrijedan koliko ovo kraljevstvo? Koliko kraljevski sin? Zato naglaujete sin? Jer kralj Matija od one veeri vie nema sina! Da, nema ga! Ne brine se za nj. Ne pita za nj. Ne spominje ga nigdje i ni. kada. Ne zapaa da je na mjesto svojeg sina posadio Giovana. Kao da nikad nije imao sina! udno zamisli se esmiki vi ste kraljev prvi savjetnik, s vama obavlja dravne poslove, ipak neto spominje, ili ga valjda pitate? Od one veeri kad je s Beatricom izaao u dvorite, a njene su oi sjale poput baklje, osjeao sam da je naloila avlu neka zapali svijeu i meni. im je kralj izaao, nije me vie po gledao i tako ne znam jesam li se za ovih est dana samo jednom sreo s njegovim pogledom. Dolazim u njegovu radnu sobu, obavljam poslove, ali nikad nisam s njim nasamu. Drugog jutra naao sam u kraljevoj odaji Bakaa, a dan ranije kralj ga nije htio primiti. Tog jutra zvao ga je i govorio s njim kao da se meu njima nikad nita nije dogodilo. Ni asa ne pusti Bakaa iz dvora ne ako sam ja prisutan. Nee da ostane sa mnom nasamu ni jednog jedinog trenutka. Kad govori sa mnom, ne gleda mi u oi. Uvijek lista po nekim spisima. Ako se nehotice pogledom dotakne mene, odmah skrene glavu, izbjegava me. Sto vi kaete o tome? I odvie je jasno da kralj ima novu osnovu. Beatrica ga je opet odvratila od Ivana. Kaete da ne pita za sina? A za njegovu majku? Tog istog jutra naloio je Damirovu ocu neka je drugog dana silom odvede daleko na primorsko otoje; slijedeeg jutra niti je zapovijed obnovio niti o njoj to pitao. Kad ga je Nikola od Brezovice zatraio upute kako da to uini, kralj mahne rukom i ree: "Nita nije potrebno, sasvim nita!" A to to znai? Da on uope ne mari za sinovljev ugled zbog kojega je gotovo po divljao kad je spazio prinevu majku, uzvienu gospou Borku u svojoj odaji. Kao da ne ivi vie meu nama, ne vidi nas, ne zapaa. Napuljci su mu uli u srce! Alfonzo, kojeg je htio poslati u Rim po svoj prilici zato da ga se oslobodi, odjednom je mirno ostao na dvoru, razvaganio se, kao da je njegov ujak ve sada Izabran za papu. Gordana i Lovro sluali su Varadijeve rijei ne upleui se l pomno pazei kako se Cesmikoga dojmilo njegovo prianje. On je posve miran, ali vrlo zamiljen slua, pa opet pita: 268

_ Onog istog dana poruili ste mi po vojvodi o nekom ubo "tom prasku za koji je kralju otkrio griki kroja Petar. Kralj ie sumnjao na Alfon a i Enrika. Je li tako? _ Da, tako je. I zato ga je oito htio poslati u Rim, obeao mu da e poduprijeti njegova ujaka da bude izabran za papu. Ali najavio je da e s njim poi i princ Ivan. To me zapanjilo. _ Oprostite to se upleem ree Gordana to sve moe biti smiljena varka da Ivana zatiti, ali ono to je kasnije slijedilo to je ve zagonetka! Kralj je uistinu presjekao niti izmeu sebe i sina! Upravo napadno nazivlje Giovana svojim sinom. Tono sam o svemu ornuijesten;i i znam da kralj ni jednom zgodom nije pitao je li Ivan uope jo na dvoru. Dakle, ti Gordana misli da je kralj zabacio osnovu da svog sina uini prestolonasljedniku]]]:" Imam za to dokaze. Princ je bio pozvan kraljici i ona mu je obeala potporu da se tajno vjena i ivi za majku i za onu koju ljubi. esmiki se uspravi i prikuje svoj pogled za Gordanu. I Varadi i on ne skidaju s nje oka. A to je rekla ona koju Ivan ljubi? upita esmiki. Nije se odazvala puzivu da govori s princem o njegovoj nakani. To je smatrala jednini od sredstava Ito e ih iskoristiti da princa odvrati od njegove odluke, a moda i potpuno izlijei od njegove ljubavi. Jeste li uli, esmiki? Beatrica podjaruje prinevu ljubav prema Gordani upozori Varadi dok kralj napadno uzvisuje Giovana, napadno se ne brine za sina kojemu kraljica obe-aje da e ga tajno vjenan. Tu nema vie borbe izmeu kralja i kraljice, tu oni rade zajeilmtki. Iz svega toga mora se stvoriti zakljuak da je kralj Matija odustao od nakane da za nasljednika prijestolja postavi svoga sina. Recite: to ga je moglo sklonuti na to, kako je mogao tako brzo promijeniti svoje osjeaje prema sinu? Vae pitanje dokazuje da ni do danas ne poznajete svojeg gospodara odvrati esmiki. Kralj Matija ne poznaje ljubavi, a ne poznaje ni mrnje. Zna samo jedno, a to je koristoljublje i astohleplje. Svuda trai korist, slavu i nita vie. Dok je Ivan bio dijete, kralj se a njega nije mnogo brinuo, jer je ekao sina od Beatrice. Tek kad je uvidio da uzalud eka nasljednika, sjetio se svoga sina Ivana. Dotle je djeaka pustio samog i on je svu svoju mladost proveo u vjeitom snatrenju za majkom mjesto da je otac eliio njegovu snagu i u njemu razvijao vrline potrebne da upravlja ezlom. Dakle, poznajem kralja Matijaa. Ljubav e lako prenijeti na tim >tr jer ta ljubav nije drugo nego koristoljublje. Vi znate koliko je potroio snage i novaca za De-nia. Rasipao je za nj zlato, ali ne zato to mu je roak, nego st je po kraljevu uvjerenju peina na kojoj bi sebi mogao sa-graditi vjeni spomenik slave. Ima u njemu neto od Julija eara i neto od Nerona, a poneto i od Antonija. samo to Je naa Kleopatra na Griu vie muka snaga nego enska podatljivost, zamamnost i ljupkost koju je posjedovala egipatska Kleopatra! Njen se um skrivao u mirisavom mesu i krvi. Ova naa samo je um u mramoru i zato nas je sve stavila pred raun kojemu ne moemo sagledati ni poetka ni svretka. Protiv ovog udarca ne valja ni asa oklijevati, nego udariti svom snagom. Tome se protivim ja, dok se u tome slau Varadi i vojvoda naglasi Gordana i okrene se prema Lovri Ilokome koji je stajao u pozadini i utio. A Varadi e estoko: ujte me, esmiki. Moja je osnova ova: skupiti sve to je nae pod oruje, a princa Ivana odvesti u Lovrin dvor na Dunavu i tamo ga jednostavno proglasiti kraljem! Sina protukraljem ocu! To je ve uinio sin Bele IV. elite slijediti primjer tovarnika Joakima koji je u 13. stoljeu Stje-panova sina Ladislava Kumanskog htio uiniti protukraljem svojem ocu? Je li vam poznato kako je teko stradao zbog toga?

Ja znam naglasi Gordana da princ Ivan nikad nee nastupiti protiv svojeg oca. To bi bilo protivno njegovoj prirodi i njegovim naelima. Sasvim se slaem s tobom, Gordana potvrdi esmiki to uspiri Varadija. esmiki, evo moje posljednje rijei: sutra podveer do lai na Gri onaj deran Hipolit, vojvoda od Ferare, to je po kralju postao prvi dostojanstvenik i poglavar sveenstva u ovom kraljevstvu. Zapovjedio je da svi plemii u okolici i iz itavog Zagreba dou sa sjajnim pratnjama na sveani doek. A ja sam odluio da iste noi princa Ivana s bolesnom majkom maknem iz grike palae i odvedem u Lovrin dvor na Ilok, a da mu ne saopim to hoemo s njim. Samo jedna rije vaem hrvatskom plemstvu, to tako vrsto stoji uz Ivana, bit e dostatna da nas slijedi. Ako ne prihvatite ovu osnovu, jo u danas poloiti svoju slubu kralju. Njegova odluna rije gorjela je u tiini elije poput krijesa. esmiki se zagleda u nj mirnim pogledom. Vojvoda Iloki vidno je pristao uza nj, dok je Gordana stupila naprijed: Kad mi je Varadi to saopio rekla sam mu da ne smije ostaviti slubu u kralja jer mu to zabranjuje domovina! I dobro si rekla, dijete drago naglasi esmiki. Pri-jatelju moj, Varadi, vae estoko srce esto je na putu vaem umu. Uvijek mi to govorite, a ja velim kralj istie Giovana. On ima namjere s tim Napuljcem, a ja ni jednog asa neu sluiti Na puljcu a ni Matiji. ako nam rui kraljevstvo. Ni mi. Nitko nee da slui za zator domovini i ba zato treba razmisliti. Va prijedlog nije lo, ali s njim odvie urite, a treba da bude nanianjen metak iz topa koji gaa sigurno. Vas l n ne moe izvesti ve sutra niti smijete istupiti iz slube as. Naprotiv, pokuajte stei kraljevo povjerenje. _ To je nemogue! __ Sve je mogue kad se hoe naglasi Gordana. __ ujete h to kae ona? I tako je pravo. Valja provaliti do vrilia razoriti zid koji je oko njega podigla Beatrica i razvidjeti f u kraljevu osnovu. Onda moemo stati svi otvoreno uz kra-ifeva sina Sad nam samo preostale da mislimo kako provesti provalu u tajnu koja je kralja odvratila od njegova sina. _- Moda u vam u tom pomoi ja ree Gordana. Kao da je ova ponuda uzbudila Lovni. Priao je Cesmikome. _ Ne smijete prihvatiti Gordaninu pomo. Ako je istina ono-gto sam danas prvi put uo da princ ljubi nju... _ O tom nema dvojbe ree Varadi. Dakle, princ kojeg elim za kralja moj je suparnik? Ako vas to moe smesti u vaoj borbi da ga postavite na prijestolje, onda odstupite naglasi esmiki. Ne. Nikad! Ali Gordanu ne bismo smjeli upletati u nae poslove, ba zbog toga. Obratno, ba zbog toga ona je naa najjaa utvrda ree esmiki. Pametno, mudro i promiljeno skretala je nae osnove naim ciljevima i nastavit e. A pogibelj koja joj prijeti? spomene Lovro. Ne poznam pogibelji naglasi Gordana. Ni za vae srce? Ona ga mirno pogleda. Ovaj pogled tako je nalik na proml-ljeni pogled njenog skrbnika da je Cesmiki osjetio ponos, a Lo-vro smirenje. Ne poznajem pogibelji ni za srce ree ona. Samo vaa ljepota jedina je vaa pogibelj naglasi Varadi. Omamila je odvie mukih srdaca. Varate se upadne esmiki mnogo ima ljepote koje nikad nisu zavladale. U Gordane je mo jake neslomive snage koja izlazi iz nje i gospodari mukim srcima. To je mo ene u kojoj se zdruila ljepota s umom, mudrou i junanom odvanouMoram se crven je u, moj skrbnice, od vae pretjerane hvale prekine ga Gordana a vojvodi moram naglasiti da bi me uvrijedilo kad bi jo jednom

spomenuo pogibelj za moje srce. Jo ga nisam obeala nikome. Ako elim da ga stee onaj kojeg. drim najvrednijim ... i ponovo se zagleda u vojvodu. Ova izjava pobudi u njemu nadu. Samo bih jo jednom htio spomenuti: kad je Gordana as prije rekla da je kraljica zasnovala da Ivana vjena s onom koju ljubi, neto mi je sinulo. Nitko zapravo ne zna to je kraljicu ponukalo da tako iskreno titi Gordanu. Nije. moda, Beatrica zamijetila prinevu ljubav i zato Gordanu obasiplje svojim milosti-ma jer se nada da e joj ona pomoi u njenoj osnovi da Ivana. li prijestolja? Kraljica ne sluti na koga je princ bacio oko naglasi Lovro. Sasvim je, dakle, .iskljueno upadne Varadi da je to Vodilja Beatriine bnge za Gordanu. Mislim da je u samoj Gord , ni povod sklonosti koju kraljica osjea prema njoj. Ona joj je ravna duhom, a Beatricu privlai bistrina uma. Upamtite: koliko kraljica svoje umne vrline iskoriuje za zlo, toliko Gordana iste vrline Iskoriuje u dobro. I promiljenost, ak i lukavost koju je moda -preuzela od Beatrice uinile su Gordanu slugom dobra. Sve sam ja to rekao Gordani doda esmiki ali sada me stalno progoni sumnja da ta velika Beatriina sklonost prema Gordani skriva u sebi nevidljivu opasnost za nju. Kakvu opasnost? zabrinuto e Lovro. Ne mogu naslutiti, ali zato vas upozoravam: budite na oprezu da svakog asa moete sprijeiti tu opasnost. Vrijeme je rastanku. Molim vas pripazite na Matiju jer kod njega u asu plane iskra koja bi mogla razotkriti ovu njegovu najnoviju osnovu na koju ga je navela Beatrica. Oprostili su se i krenuli na Gri. i PRASAK SMRTI Tmina se okitila vijencem lui od Kamenitih vrata sve do Laske Vesi. Svjetlucaju u crnoj noi kao gorui erdani l natapaju istinu ispod Kaptola poput danje svjetlosti. Blista sve: oruje plemstva, odore dvoranstva opSivene zlatom i draguljima, ljubiasta biskupska svila. Rasvijetljena su znatieljna lica Griana i Kaptolaca. Kralj sjedi na vrancu, kraljica na bijelcu. Bijeli klobuk .na mrei od biserja razotkriva Beatriino radosno lice. Kao da je po mramoru pao sunani popodnevni ar. Dolazi vojvodska povorka. Vodi je knez Bernardin Frankopan, mlade muevne dobi, u raskonoj kneevskoj odori. Robovi s juga u fantastinim haljinama nose pozlaenu nosiljku s grimiznim za vjesama. Na jastucima od brokata sjedi djeak. Crnoputo lice i crne oi odaju neto gospodujue, drsko. Oito shvaa poasd svojeg poloaja i visoko dri glavu. Raskono vojvodsko odijelo od svijetlomodre i ruiaste svile sapinju u guste nabore tanano djeakovo tijelo. Uza nj .na nosiljci sjedi ena, omana, punana, s kapom dadilje na glavi Gospodel apu Griani. Herceg prima Ima dadilju. Dojkinju zlobno primijeti kroja Petar. Jo mu mlijeko curi iz usta. Od dojeneta eto primasa. Hoe li svijet propasti kad tali jansku djecu krune mitrom! 272 Zinue svi u udo nevieno. Smuuje ih, ljuti i vrijea. Robovi stave nosiljku na zemlju. Ugojena dadilja skine djeaka s nosiljke. Kraljica je sjahala l prua ruke prema svojem neaku. Iza nje kralj, uza nj Gtovano, onda Francesko. Beatrica prilazi djeaku, dadilja okree dijete prema kraljici, ali je njegov pogled zapeo u biskupske mitre. Tu stoje Varadi, iza njega Ba-ka, zagrebaki biskup Osvald Tuz i kraljev savjetnik Filipec koji je malom vojvodi poao u susret do Bihaa. Svjetlost baklja titra pa vrcima mitara. Malian se neuljudno opire dadilji i skrene slavu k biskupu Varaiju koji je prvi nadohvat i drsko mu prua ruku na poljubac. Kraljc. kancelar stoji uspravno, ne mie se.

Teka kobna stanka. Baka i Tuz se klanjaju. Varadijevo lice odaje otpor. Ja sam herceg primasi vikne i dri ruku uzalud. Zapanjenost, pomijc s bjesnilom, zatitra u oima malog vojvode. A Giovano, sjedei na konju, pocrveni od Ijutine i probada Varadija oima: Mora mu poljubi i ruku promrmlja Giovano okrenuvi se Frar eku. Neprijatnost toga prizora prelazi na sve u okolini. Djeak udara nogom o zemlji, ga dri o struku i ape: Vaa visosti, tamo je njezino velianstvol Pozdravite krac ljicu! Hou da mi poljubi ruku ovajl U svom zanosu hotice ili nehotice, prekine prizor Beatrica pristupivi malom vojvodi i privinuvi ga na grudi. Sinko! Kumi. mojel Sunce roojel I ude se Ijud gledaju zablenuto pitajui se: otkud ovim mramornim grudim ljubavi, ushita, njenosti. Otkud toliko topline u ovom licu sto u njihovim duama sije zebnju. To je moj veliki dan, Hipolite, drago dijete mojel apne mu kraljica. Ljut te kao da sam te nosila pod srcem. Djeak ne odvraa ni zagrljaj ni njenosti. To mu grljenje traje predugo. Iskopa se s njezinih grudi, digne glavu pa gleda oko sebe s uitkom spoznaje s.; i poloaja. Zabavljaju ga sveane odore hrvatskih plemia, zanima oruje okovano dragulji-ma, ali zastruuju snane visoke pojave. Kao da bi se htio sakriti k dadilji, ali ga suzdrava sveanost asa o kojemu mu dadilja ape. l dok sve to promatra mirno se preputa da ga grle: kralj, Giovano, Francesko, Izabela i svi ostali roaci Podnosi njihovo milovanje s nekom nevolji ti jer mu zagrljaji zakruju vid na sveanu svitu kojoj hoe da se po svaku cijenu pokae. Zna da i(r) to radi njega i za njega i eli biti dostojanstven. Odjednom upita obazirui se: A gdje je sjajna palaa? Zar nije tu kao u Ferari? 18 Gordana I 2a oca za kraljevskim stolom. Kraljici zdesna smjestili su Hi-Solita, Giovana zdesna kralju na mjestu princa Ivana. Mala je Beci neprestano gledala onamo gdje je prije uvijek sjedio princ. Sad bi mu s ovog poasnog mjesta bila tako blizu. Oi su joj pune pitanja koja nije mogla razjasniti. Svakog bi se asa ogledavala hoe li moda ipak doi princ Ivan. Niti je do itko spomenuo njegovo ime. Sad emo u kraljevski dvor odgovara Beatrica. Nije tako velik i raskoan kao u Ferari i Napulju, ali u Budimu i Vi-egradu su ljepi. U Ostrogonu je tvoj veliki dvor. Hou da idem odmah tamo. Majka mi je rekla da u biti gospodar, da e svi biti moji robovi, sluge i dvorani. Imat u mnogo konja i koija? Sve te to eka, dijete moje primijeti nasmijeeno Bea trica ali sad ostaje kod mene. A je li lijepo i bogato kod vas? upita djeak. Da nije, ne bi tvoja tetka Beatrica mogla tu stanovati. To objanjenje ga umiri i opet sjedne uz dadilju na nosiljku, a sluge ih ponesu. Kroz vijenac svjetla i zastava s grbovima, okruen paevima i plemstvom, sveenstvom i dostojanstvenicima, ue mali vojvoda Hipolit od Ferare na Gri u kraljevsku palau na Dvercu. Skupivi se u sveano rasvijetljenoj dvorani za primanje, mali vojvoda zaeli da vidi sve sobe. Kraljica ga uzme za ruku i pokazuje me redom sve. Nigdje se malian nije htio zadrati vukui kraljicu da ide dalje, kao da neto trai. Slijede ih kralj, Fran-eko i Giovano. U dvorani za sveano kraljevsko primanje djeak se najednom zaustavi, istrgne se iz kraljinih ruku, potri k prijestolju, uspne se i sjedne: -- Ovo je moje prijestolje zavie on otro. Kralj se nasmije i mirne Bea trici: J

Naravno da je tvoje. jrai:< Djeak se nasloni i pogleda oko sebe: Gdje su dvorani? Neka svi dou da im zapovijedam! Taj je odreit opet se nasmije kralj. Zato se smijete? razljuti se mali vojvoda. Meni je majka rekla da u ovdje biti tako aen kao moj stariji brat Alfonzo koji e nakon tatine smrti biti vladar u Ferari. Hou svoje sluge i paeve i stade udarati nogama po naslonjau. Ne bih doao da mi mama nije to obeala! Djeakovo bjesnilo zbuni Bea tricu, dok se kralj stao smijati: Bravo, vaa visosti! U vama je prava kraljevska krv. To mi se svia. Ali sad vas molim: veera je pripravna vama u ast. Odmah e doi pratnja. ( l dade znak pau. Zaas stupi u sobu dvorski metar Orban ] s pratnjom i okrui prijestolje. Tek sada Hipolit se uspravi i prui ruku kraljici koja ga povede u blagovaonicu. Taj je djeak uistinu uitak. Znat e zapovijedati govori kralj Beatrici. Kako je vani bilo toga dana oblano, prostrli su stolove u dvije dvorane. U kraljevoj blagovaonici sjeli su kraljevski par, ban, palatin, kneevi, knez Bernardin Frankopan, vojvoda Lovro i biskupi, u drugoj dvorani prostrli su za ostale dostojanstvenike, plemie i dvorane. Gordana sjedi s dvorankama, a mala Beci uz 274 doao niti je Za vrijeme veere mali je vojvoda drskp i samovoljno nasto-jao svu pozornost privui na sebe. Neprestano je pitao, izricao svoje ponizujue mnijenje o dvoru, ali ga svlada umor i naoigled svih usne dubokim sr, . Gojna dadilja uzme hercega pri-ma5a na ruke i odnese ga iz dvorane u postelju. Nakon dovrene veere poli su svi na igre. Glumci i pjevai izvodili su simbolinu glumu u poast vojvodi hercegu primasu. Vojvodu Hipolita od Fc e pii,L !i su u ulozi pastireta to svojim njenim umnim nastupom uini dobrim i pobonim raspojasano, bezbono stado. Nakon prve slike kraljevski par je ustao da poe dvoranom. Slijede ostali dostojanstvenlc. Gusta skupina prolazila je oprezno prema otvorenim vratima. Tu Giovano sretne Varadija kako promatra otmjenu guvu. U mladiu uskipi povrijeeni ponos to se Varadi nije pokorio njegovu bratiu Hipolitu. Prolazei pored njega hotimino ga gurne laktom i onda drsko ree prema milanskom poslaniku gledajui ravno u Varadijevo lice: Ovaj vol ne pripada ovamo. Varadi e u tren oka: Vol i tele nalaze s; u istoj staji. Giovano zastane, a krv mu ikne u lice: Sto ste rekli? Upotpunio sam duhovitu dosjetku vae visosti. Silovitom kretnjor,, protisne se Giovano u blagovaonicu gdje stoji kraljica okruena gospodom i gospoama, a u pozadini skupile se dvoranke. Prva sprijeda stoji Gordana. Dobro je vidjela da se izmeu Varadija i Giovana neto zbilo. Spazivi kako Giovano crven od jada prilazi kralju koji je upravo govorio s palati-nom i banom, pomakne se blie da uje to e mu rei Giovano. Napuljski princ gnjevno se potui: Velianstvo, uvrijedili su me! to je, moj sinko? Kako to izgleda, to se desilo? upita ga kralj i okrene se tako da princa zakloni svojim tijelom i rastavi od bana i palatina kako ga oni ne bi uli: Tko te uvrijedio? Va prvi savjetnik Varadi. Rekao mi je da sam tele, Giovano, jesi li dobro uo? - To vam moe potvrditi milanski poslanik. On je uo. Smiri se, dijete moje. Sutra e Varadi primiti svoju putiu. u samostan. 18

JoS me podrugljivo gleda! Uvjerite se, velianstvo, ja u ostaviti dvoranu. Ti e ostati ovdje, a on e se povui niz sve grike utvrde. JoS danas, ovoga asa! Kralj dade znak dvorskom metru Orbanu da mu se priblii: Neka Varadi ode u moju radnu sobu i tamo me prieka. Gordana je ula sve i vidjela kako se Varadi udaljio. Obazre se onamo gdje se isticala snana pojava Lovre Ilokoga u crvenoj, zlatom izvezenoj odori. I ona mu se primakne: Varadiju je kucnuo posljednji as. Kralj e ga izbaciti iz slube. Giovano ga je optuio ape ona. , Moramo mu pomoi, Gordana. Iziite i ekajte u predsoblju. Doi u. f I ona se pomakne na svoje mjesto. U velikoj guvi nitko nije opazio njihov dogovor. Gordana zadri kralja na oku i prati svaki njegov pokret. Tad pokrije nikom elo i nagne glavu. Kraljiina dvorska gospoa to je stajala iza nje zapita: Sto vam je? Vrtoglavica, vruina i guva... Jo uvijek kralj govori s palatinom, banom i drugim dostojanstvenicima i poslanicima. Giovano stoji pokraj njega, crven, u oekivanju da e kralj izvriti obeanje. Kralj mu prijazno do-mahne i krene iz dvorane. Moram izai apne Gordana dvorskoj gospoi jer u se sruiti. Idite i sama joj uini mjesta da se moe protisnuti kroz skupinu dvorskih gospoa. Varadi eka u kraljevoj sobi i oslukuje svaki korak iz sporedne odaje odakle ima doi kralj. Osjea da su mu asovi odbrojeni. U njemu kipi, a studen ga obilazi, elo mu je oznojeno. Iz ove sobe ide u nepovrat. I zato eka kralja ka o osuenik krvnika. Sam sebe kori to nije mogao preutjeti Giovanovu primjedbu. Obeao je Cesmikom da e se svladavati. Sad je svreno. Ovu je misao izrekao u asu kad je pred sobom ugledao kraljevo lice s kojeg po njemu padaju ognjene strijele. Smrknut kakvog jo nikad nije vidio, kralj zasike na Vara-dija u pola glasa: Vaa je tamnica otvorena! Ravno dolje! Idite! Velianstvo, primam kaznu, jer nikad neu cjelivati ruku djeteta. Vojvodu od Ferare postavio sam ja na uzvienu ast, a Giovano, princ napuljski, moj je urjak. Vi ste ga nazvali teletom gospodine biskupe! Neka velianstvo pita milanskog biskupa kako je bilo. Jeste li pijani ili ste podivljali? 276 Velianstvo, njegova visost Giovano gurnuo me i rekao: "Ovaj" vo1 ne PrPada o "110" a Ja sam upotpunio dosjetku: "Vol ujete li? U tamnicu! Ovamo, oklopnicil Sve... "g _ kralj jurne i otvori vrata na hodnik. Na pragu stoji Gordana. Iznenaen njezinim prisustvom, zuri djevojku koja hitro bez straha ulazi u dvoranu neto blijeda: __ Velianstvo, oprostite to ulazim nenajavljeno, nosim vrlo vanu vijest. Kraljica me zove? _ Ne, niezino velianstvo jo nita ne zna o tome. Doletjela sam ravno k vaem velianstvu. _ Doletjeli ste kao budala! Sto hoete tu? Molim, velianstvo, budite mirni i oprezni... _ Budalo, to pletete? Njegova visost princ... _ Princ? Zar on nema drugog poslanika da mi neto javi? Pozlilo mu je. Pola sam na zrak i srela gospodina Damira, a on mi saopi sve... Sve? Sto je to sve? Govorite, smueno eljade a glas mu prijeti. Njegova visost princ Ivan se razbolio. Razbolio? Jo prije podne bio je na trijemu.

Da, itao je ondje neku knjigu i... itao knjigu? uplai se kralj i nabra elo. Bila je vrlo prana i od toga praha princa uhvati kaalj. Kraljeva se ruka upre o stol. Misli mu se bude, a lice poprima duboke brazde. Gospodin Dam i r nastavi Gordana saopio mi je da je princ kaljao, osjeao jaku glavobolju, a sada... Sto sada? izdere se kralj sagnuvi glavu. Sada princ lei u vruici Kao da ga je netko potjerao biem poleti na vrata, Otvori ih, no odmah se zaustavi. Gdje lei princ? U sobi svoje majke. Kralj stoji nepomino dva-tri asa pa onda zalupi vratima i poe natrag k stolu. Gordana opazi da mu na oi pada magla, sumorna, neprozirna. Poao je prema n., lomau polagano, noge mu zaostaju kao da se spotie, a onda sjedne i pokrije rukom elo. Varadi je gledao gotovo ukoeno. Kralj je sjedio leima okrenut prema njemu pa on iskoristi priliku, okrene se Gordani prestraena pogleda, a ona stavi prst na usta u znak da uti. Ispod kraljeve ruke potiskuje se apat: Praak... praak... Gordanin pogled vrsto uhvati kraljevu pojavu i uti. Varadi stoji bez daha. Ali kralj se naglo okrene i vikne Gordani: Sto tu stojite? Iditel Neka odmah princa iznesu dolje u moje odaje! Zovite lijenika, ujete li? Ona iz sobe hitro izae, a iza kraljevih lea ostao je Varadi. ini mu se da stoji osamljen na rubu hridi, a oko njega pljuskaju bijesni valovi i vuku ga u dubinu. Kraljeve se prsi nadimlju. Varadi ostaje nepomian da ne upozori kralja na svoju prisutnost. Kroz teka hrastova vrata dopire amor kraljevskih gostiju. Uskoro Gordana ponovo ue. S njom je Damir. Kralj uti, samo uasnuti pogled pita mladog dvoranina. Mjesto njega odgovara Gordana: Velianstvo, njegova visost nee nipoto da ostavi sobu svoje majke. Kralj ne odgovori, nego upita Damlra: Knjiga je bila posipana prakom? Kao to su knjige prasne kad dugo lee na polici. Prah ne donosi vruicu. Smrt! Smrt!... ape kralj i zagleda se nekud daleko pa onda bijesno izleti na vrata u hodnik. Bez rijei pohite za njim Gordana i Damir. Jedva su ga stizali stepenicama. Otvorio je vrata prineve sobe. U njoj je tamno. Samo malo svjetlo sa skupocjenog kandila baca mutne zrake na zastore postelje i suprotni leaj na kojem napola odjeven lei princ Ivan. I gotovo u dva koraka prie k njemu, sagne se i poloi mu ruku na elo. Blage prineve oi gledaju. U njima nema ni iznenaenja ni pitanja, samo neki bolni izraaj. Sine, to ti je? upita ga otac tiho kao da se boji da bi tkogod mogao osluhnuti zabrinutost to mu lebdi u glasu. Nita mi nije, samo prehlada odvraa Ivan. Damir stoji iza kralja, a Gordana je ostala na trijemu pa kroz otvorena vrata viri u sobu i slua. Kralj nijemo promatra Ivana kojemu su obrazi zaareni. Na kraljevu licu neto je ukoeno i pusto. Damir ne zna je li to maska pod kojom neto skriva, ili istinski izraz zebnje. Zovni lijenika, Damire! naloi kralj. Ve je bio ovdje. u Napuljac? Ne. Pozvao sam lijenika vaeg velianstva. Tie da se majka ne probudi opomene princ podigavi glavu paljivo gledajui k postelji. Otac slijedi njegove poglede. Izmeu zastora razabire se glava puna plavih pramenova.

To blijedo sitno lice upalo od bolesti ini se kao lice djevojice ostarjelo od bijede. Vjee su sputene. Grudi joj se odmjereno diu i sputaju u dubokom snu. Ruke se kraljeve zabole o pojas. Pogled mu lei na onom licu. to izazovno namee slike davne prolosti probuene silom. Princ, Damir i Gordana nijemi su uesnici juria to ga uspomene prolosti proizv"J;,- na kralja. Glava na jastuku stala se icati Nemir preleti kraljevim licem, obrve mu se skupe, hitro "- okrene i jo bre nego Sto je uao u sobu pouri se na trijem i zatvori vrata. Pohitao je niz stepenice ravno u svoju odaju gdje je jo uvijek ekao Vanidi. Ne obazirui se na njega, sjedne u naslonja. _ Uzalud! Sve je uzalud! protisne i glava mu klone na ruke. Varati i ju se ini da se kralj ukoio zauvijek. Onda prozbori teki kraljev glas: _ Uzalud je bilo sve! Milost sam razasuo nad njima, a oni je posue prakom. ujete li, Varadi? Sve je bilo uzalud! A zato kad sam Ailonzu dao vie nego to je traio? Govorio je tiho, povjerljivo kao da nije prolo punih est dana, a da ga nije udo.si;>jau nijedne p-jvjerl^r.-j rijeci i kao da ga as prije nije tjerao u tamnicu. Kancelar prihvati tu promjenu, pa odgovori onako kao to je govorio prije est dana: Ako je Alfonzo to poinio, onda ga je na to nagnala namjera da vae prijestolje isprazni drugome. Zar im nisam dao drugog? Moda nisu vjerovali da ste ga uistinu dali. Kako da ne vjeruju kad sam kraljici tako uvjerljivo razloio da Ivan nije pozvan za vladalake dunosti a Giovano je stvoren. Varadijeve trepavice zadrhtale su uvi te rijei. Nastojao je mirno podnijeti to otkrie muno se svladavajui, dok je kralj govorio poluglasno, monotuno, buljei u sag kao da bunca: Dema su mi obeali za Giovana! I ja sam ga primio. Kako da to odbijem! Borgia e mi dati Dema! Ostvarit u svoj san, ubrati lovore itavog svijeta. Kralj usu t i, a Varadi se nije usudio prekinuti njegovu utnju. Uinio je to lijenik koji upravo otvori vrata i stade pred kralja. Recite, to je mojem sinu? Nije nita opasno, velianstvo, mala vruica od prehlade. Vi to zovete prehladom? Uistinu je tako, velianstvo! Lijenikova ravnodunost usplamti ga i on prodrma ovjeka da je gotovo problijedio. Do vraga, vaa znanost! Neka je avo nosi! Nita ne znate, nita ne umijete. Moj sin je otrovan! Velianstvo prestrai se lijenik nije mogue, pojavljivali bi se drugi znaci. I vi biste ga u tom sluaju mogli izlijeiti? Na to ne bih znao odgovoriti jer... ..~T Nita ne umijete svi vi, nita, ja vam kaem. Mojem sinu Prijeti smrt. Idite, dobro ga pregledajte! Ispitujte, i ako mu spasite ivot, nagrada e biti velika, ali vam zapovijedam utnju. Preneraen, lijenik hitro izae iz sobe. Kraljeva potiStenost ne poputa. Pred njim stoji njegov savjetnik kojega je as prije htio za-tvoriti u tamnicu. To je sada izginulo iz kraljeve svijesti. Beznadni oaj utisnuo mu se u oi i lice. Prokleto im bilo deveto koljeno! Dao sam im sve Sto sa htjelil teta je, velianstvo usudi se primijetiti Varadi da Alfonza ipak niste otposlali u Rim.

Prepustio sam mu na volju sve Sto god hoe. Dao sam im Giovana i vrsto vjerovao da nemaju nikakva povoda sipati praak na ivot mojeg sina. Mislio sam: prah e raznijeli vjetar kad Napulju otvorim vrata! Znao je Napulj da Giovana nee prihvatiti stalei. Kad ga preporui papa, sam papa Borgia? Moda je i Napulju bilo teko vjerovati da vaSe velianstvo kani na prijestolje posjesti tuinca. Ova rije trgne kralja iz potitenosti. Osjetio je pred sobom kancelara ije mu rijei otkrivaju eljezni otpor. Odjednom se uspravi: Sto sam odredio to e i biti! Giovana za Dema! To upamtite i o tome nema dvojbe. Drugo nam nee ni preostati, velianstvo, kad vam sin umre. Kralj se strese. Umre? Dakle, on e umrijeti? Ako su ga otrovali, nema mu pomoi. To sam predviao. Raspaljen, korakne kralj prema Varadiju: Predviali ste i utjeli? Velianstvo mi nije dalo prigode da govorim. Jer ste govorili kad ste morali utjeti: brbljali ste, prigovarali mojim inima, objeivali me da kraljevstvo vodim u propast. Razumijem, spomenuo sam vojvodi Lovri nezadovoljstvo da velianstvo alje princa s Alfonzom u Rim, a tamo na pragu leala je Nardela hinei nesvijest. Kada? Kada je to bilo? Onog istog dana kad ste Alfonzu preda mnom govorili da ide u Rim s princem Ivanom i otiSli iz dvorane. Slutio sam da je Nardela ula. Vojvoda Iloki moe posvjedoiti Sto smo govorili i vidjeli. Nardela! Zato kraljica nije htjela da mi prokae onoga koji je uo Varadijeve prigovore govorio je sam sa sobom i onda osorno nastavi. Kad ste predviali, morali ste provaliti k meni da me upozorite. Znate li da ste svojom utnjom pomogli ubiti moga sina? Ako utim, inim zloin, ako govorim, opet zloin. Osjeao sam da je vae velianstvo potpuno napustilo sina a sada mi to m lianstvo potvruje odlukom da svojim nasljednikom uini Giovana. Razjareni kralj zgrabi Varadija za ramena i prodrma ga tako da ie posrtao: ja sam napustio Ivana? Vi ste poludjeli! Obeao sam Gio-ana za Dema! Da, pnvumeno Giovano ima biti prestolonasljednik. Privremeno duk kardinal Borgia ne bude izabran za papa i dok mi ne izrui Dema. A onda u Giovana predloiti staleima. Jest, predloit u ga! Tako e biti. Sto mogu ako stalei ne prihvate Giovana? to mi moe Napulj ako oni ne budu htjeli? A papa Borgia? Neka tra i natrag Dema ak <> misli da sam tako lud pa da ga vratim. Razumijete li? _ Razumijem, velianstvo, i alim Sto mi to niste kazali prije Jest dana! Nisam htio govoriti s vama jer ne znate pregristi jeziinu. _ Bio bih ipak vaem velianstvu savjetovao da je ta pogodba, iako vrlo lukava, ipak jako opasna uoi tolikih neprijateljstava u vaem kraljevstvu i pohlepnosti njemakog i ekog kralja za vaSim prijestoljem. Makar i privremeno spremati Giovanu prijestolje u pogodbi s papom moe zasaditi klicu prava Napulju da trai Giovana na vae prijem! r. U sluaju moje smrti! Ali ja jo ne kanim umrijeti! Razumijete li? Jo dugo ne kanim umrijeti! I kad bi velianstvu sve to uspjelo, koga je odredio za svojeg nasljednika? Svojeg sina Ivana! Ali dok Borgia bude izabran za papu, uvrstit e se Napulj na vaoj pogodbi, a tamo gdje se za Giovana gradi prijestolje, nestaje tla pod nogama vaem sinu. O tome ja vodim brigu! Ako princ danas umre?

Zovete smrt Iz puke osvete Sto sam vas izluio iz svojih. tajna? Bog se buni nad vaim rijeima, velianstvo, jer on jedini zna da sam svoj ivot, rad i glavu zaloio za jedan jedini cilj: da vaeg sina postavimo na prijestolje. Svoja ste predvianja zatajili, pomagali Ste ga ubijati. Ako-on umre, vi ste sukrivac! Njegova smrt bit e i moja! Uutjeli su. Varadi je sluSao teSko kraljevo disanje i gledao - gUt>C 1 0pCt Da D^h ^^ magla Znak P ~~ Iditc gore i recite lijeniku da u ga smaknuti ako ne bi velianstvo pozvalo Alfonza, ispitalo kakav se otrov u tom praku, zaprijetilo mu? Napokon jedna pametna r^je. Zovnite Alfonzal ski jezik. On ima l ortaka s kojim se o tom dogovarao jedne noi nasred ceste. Govorio je sjedei na stolu i sagnuvi se k Alfonzu kojem ie ponudio stolicu kraj sebe i povjerljivo mu se smijeio: J v __ ^ad biste mi pomogli u potrazi za tim lupeima, iskazao I Varadi poe prema vratima. r, Recite njezinom velianstvu neka nastave igre; mena La. "|riava vaan posao. j , Ako me njeno velianstvo nee sluati zbog Giovana? r -^, Tek sada sjeti se kralj sukoba sa Giovanom: .f,., Varadi, vaa je ud prokleta. Vi ste kao munja koju jie moe zadrati ni nebo. Jo jednom vam kaem: svladajte sel Priznajem, velianstvo, da sam pogrijeio, ali nije mi bilo mogue primiti od Giovana toga vola. Trebali ste toga vola zaklati, a ne izvlaiti iz staje jo i tele! Izravnat u to ovaj put, a vama stavljam na srce: iskazuj te Gio-vanu svaku ast! To morate initi jer ja se ne odnim D uma ni za ta na svijetu. Svaki va ispad protiv Giovana bio bi n-nad na moju pogodbu s Napuljem i Borgiom, bio bi kdajstvo svoga kralja. Kad bi vae velianstvo meni poklonilo ono povjerenje koje zasluuje moje potenje i odanost vaem velianstvu! Ne poklanjam vjeru samo vaem jeziku i vaoj udi. Sad idite i vratite se kad izae Alfonzo. Kad je Alfonzo ulazio, kraljevo lice postalo je vedro i vesela Upravo se nevjerojatno ljubazno smijeio: Dragi moj Alfonzo. ovog sam se asa sjetio da ste sigurno u Italiji uli da postoji neki praak koji se moe nasipati u knjigu to je netko ita. I kad italac udahne taj praak, oboli i umre? Alfonza obuzme strava. uo sam o tome jedva odgovori. Kakav otrov sadri taj praak? upita Matija. To su neke afrike biljke. Tako sam barem uo, ali tono ae znam. Ne znate! teta pri tom ga jo jae pogleda. Saznao 4am da netko na mojem dvoru posjeduje takav praak. Alfonzo gleda kralja ali na njegovu licu ne primijeti nikakvu optubu. Povjerit u vam tajnu, moj prijatelju, ve stoga to a nas budunost vrlo usko vezati. Vi ste, dodue, odbili moju po-jiudu da poete u Rim, ali spise o kojima sam vam govorio odluio sam poslati kardinalu Borgiji po mojem najvjernijem posla" niku. Dakle, kako sam rekao, nas vee budunost pa vas zato smatram prijateljem. Velianstvo, duboko zahvaljujem na tolikom odlikovanju, i Rekao sam da vam kanim neto povjeriti. Netko na dvoru posjeduje taj praak a namijenio ga je linosti koja mi je bliza. Kaem vam zato jer je taj ovjek praak donio iz Italije. Pune Alfonzove usne pomaknu se.

Postavio sam sve strae da uhvatim tog neznanog deliju i molim vas pripazite: moda biste ga meu naim Talijanima zamijetili lake nego tko od mojih ljudi kojima nije poznat tali_ bih vam mnogo zahvalnosti. ...... _ Skupit u sve svoje sposobnosti da budem na uslugu vaem velianstvu. _ eka vas veliki dar, Alfonzo. Ako se toj linosti uistinu neto desi, ako oboli i umre, tako mi kraljevske asti, objesit u obojicu pa da su mi roena braa ili okrunjene glave! Kralj dopusti svojoj osveti da mu se odrazi na licu i u oima. Ipak je uhvatio znak Alfonzova straha koji je problijedio. Zato hitro posegne za njegovom rukom, vrsto je stisne, a drugom ga potapa po ramenu: Povjeravam se u vas, Alfonzo. Moji ljudi budno paze, ali mogli bi mi ba vae otro oko i vaa odanost pomoi da uhva-i tuno zloinca ili bar da sprijeimo in. Mislio sam naprije da vi poznajete taj otrov i da ete mi moi savjetovati kojim bi se protuotrovom moglo sprijeiti da ne nastupi smrt. Ali kako vidim, ni vi niste u tom upueni. A sad poite gostima i budite veseli. Ja u odmah za vama. Kralj je gledao za njim i bilo mu je odvie jasno .da Alfonzo teko vue noge preko praga. Matija skrsti ruke i bespomono gleda preda se. Odmah poslije Alfonza vrati se Varadi i najavi: Isporuio sam njezinom velianstvu poruku, ali me ona nije ni pogledala. Hoete li da i dalje ostanete u mojoj slubi, slijedite moje naloge i kraljica e se promijeniti prema vama. A sad, ujte: uhvatio sam ga, Alfonzo je krivac! Ako je to uinio i ako moe pomoi, vjerujte, izvrit e. Od moje prijetnje problijedio je. Ako utee? _ Postavile odmah strae, ne smiju ga pustiti iz dvora. A sad idite gore, izvijestite me kako je princu. Ja idem! Kad se vratio gostima, igra je svrila. Svi su ustali i poli u blagovaonicu gdje su sluge nudile zlatne vreve sa slatkim i jakim vinom i raznim jelima. Matija pristupi milanskom poslaniku: Vi ete mi pomoi da izgladim sukob izmeu Varadija i Giovana. , 7~. CuJ. Giovano, otro sam ukorio Varadija. Bio je uvjeren oa si izrekao dosjetku pa ti je odgovorio nianei na sebe. Htio je rei da je on u mladosti bio tele, a u starosti, je postao vol uvijek u istoj staji. Ti ga nisi shvatio. Je li tako zvuila dosjetka, gospodine poslanice? Sasvim tako odvrati milanski poslanik. Ali on me mora moliti za oprotenje, 283 Misli li, Giovano, da bih ja prihvatio njegovu ispriku kad te ne bi molio za oproten je? Dakle, primi tu molbu i prijei preko toga. Ti si princ, a on je podanik. "Kojemu u ja odsjei glavu kad stupim na prijestolje" doda u mislima Giovano. i Odmah nakon toga kralj se priblii Beatrici: Upravo sam Giovanu uruio molbu oprotenja koju mi je podastro Varadi. Valjda zna za taj sukob? Giovano mi je saopio i udim se to si mi poslao Va-radija. Ostanimo mudri i lukavi, Beatrice. Prema Ivanovim pristaama moramo naoko zadrati prijaznost i povjerenje. To je u naem planu. Skrenemo li s ove taktike, imat emo suvinih borbi. Ionako to nee trajati dugo, samo dotle dok se vratimo u Budim. Kad bih Varadija maknuo, uzbunili bi se svi oni koji su uz Ivana. Pustimo te jadnike na Griu neka sanjare o njemu. Uvjeravam te, Varadija sam tako temeljito ispraio da e odsad biti vrlo ponizan. Ako ti to dri shodnim, ja pristajem.

On njeno stisne njenu ruku i pogleda je tako zaljubljeno da je milanski poslanik okrenuo glavu prema svom neaku Stroz-ziju i apnuo mu: Bude li ova novouskrsla ljubav potrajala due ekat u uzalud svoj as. Onda radije ostavljam dvor. Zabava se nastavljala. Vani se razvedrilo, pa su sluge iznijele baklje i arolika svjetla u hladovito dvorite puno junog bilja i cvijea. Grupe dostojanstvenika i gospode prolazile su udiui svje noni zrak. Od prvog asa kad se kralj vratio u drutvo, traio je oima Alfonza i Enrika. Ali nijednog od njih nije bilo. I dok je smijeei se zbijao ale sa svojim gostima, njegovo je oko budno pazilo odakle e se oni pojaviti. Nisu bili ni u dvoritu. Napokon spazi Alfonza kako sam silazi ispod tnjema nove palae. Odmah krene k Alfonzu, stavi mu ruku na rame i povue ga za sobom. Upravo taj as saznajem da je linost kojoj je bio namijenjen praak oboljela. Sto velite velianstvo? Dakle, praak je prosut. Je li mogue? zaudi se Alfonzo. Kad doznam tko su zloinci, tako mi kraljevske asti oprostit u im i kraljevski ih nadariti ako mi nau protuotrov. U skupini talijanskih dvorana Alfonzo opazi Enrika pa apne kralju: Tko od ovih ljudi moe posjedovati tako opasnu smrt? Imat u ga jo ove noi) naglasi kralj prijetei. Na tragu ste, velianstvo? Sad su mi upravo moji ljudi javili siguran trag. Ne mogu od gostiju uti kamo vodi Moj mi je pouzdanik rekao da e me 284 naditi. Nitko ne moe iz dvora dok ne uhvatimo krivca. Pri-ilit u da bolesnika izlijei. Ako to ne uini, vjeat u ga, pa da za nj moram zaratiti sa svim dravama Italije sa svima. Za svaki sluaj budite na oprezu, poite Talijanima pa malo pri-luhnite _ stisne mu ruku i poe ravno svojim gostima, dok je Borgia krenuo Napulicima Kad god bi Malija proao pored njih, zapazio bi teku zabunutust u blijedim licima Enrika i Alfonza. Do kasne noi potrajala je zabava, a onda su se gosti razili. Kralj je poao u svoju odaju i bacio se odjeven na leaj. Na svaki tropot digne glavu. - -p.ar.o u Varadi. _ Velianstvo, Alfonzo nije pokuao izii iz dvora. __ Je li to uinio? Je li se moda najavio meni? Ili princu? Nisam mogao nita saznati. Morate saznat; Zovite Damira! Poao sam trijemom prvog kata i stao pred prinevim vratima. Ali tamo kao da je sve mrtvo. Kraljevi se prst; digoe kao podmukli nijemi vaL Nijedna rije ne izlazi mu Jz usta, ali iz oiju mu sijeva: Velianstvo, ne okoliajte. Pograbite Alfonza za grkljan, dobacite mu u lice krivnju, sveite ga. A Dem? Dem e mi izmaknuti iz ruku! Zamjerit u se neaku budueg pape. Ne ni za to. Velianstvo, Dem je samo slava vae krune, a va sin ivot ovog kraljevstva. Onda idite i uinite na svoju ruku to bih ja morao uiniti. Nita ne znam o tome. Uradite s njim sve, sve. A njezino velianstvo zatrait e da me bace u tamnicu? Na osvetu sam uvijek spreman, a nikada na povredu pravednosti. Kad vas ja aljem, nema kazne. I Varadi je opet ostavio kralja. Uzbuen, nestrpljiv, r u n straha hoda kralj po svojoj odaji, a uza zid prislonjen stoji Radulo t slua kraljeve tualjke: Svakog dana, svake noi, svakog sata i asa otkine se po koji kamen s moga prijestolja i pada mi na vrh glave! Radulo! Teko sam gradio, jo tee uvam zgradu. Kotrljaju se oko mene bodei, obilaze me zmije, siku u mene zmajevi! Kad e tome biti kraj? Kad u stei asak mira? ini mi se da neprestano stojim na bojitu, bez daha i odmora. Odbijam udarce maem bez kraja i konca, na

stotine njih ja sam samcat protiv svih. Mnogo je to i odvie. Kad e prestati to rvanje. Vjerni mu pouzdanik nije znao odgovoriti Nije ni shvatio sto se zbiva i utio je. T Kruto odjekuju kraljevi koraci gluhom noi zaspalog dvora. katkad stane, prisloni uho na vrata, i onda jo teim korakom nastavi nonu etnju. Tad krinu vrata, Varadi se vrati: Velianstvo, kucao sam dugo na Alfonzova vrata. Sto je rekao? ,> .. , ... 285 Nisam ga naao u njegovoj postelji, a nije izaao iz dvora. Uzalud ga ekam. Poi u ponovno. Samo sam doao da javim neka velianstvo legne s pouzdanjem u mene. Prolazit u uvororn kao sablast, izvui u ga iz tmine na svjetlost i s bodeom u ruci prisiliti da popravi svoj zloin. Legnite, velianstvo, sna vam treba za sutra da... Sutra? Sto e mi donijeti sutranji dan? Nije dobio odgovora. Varadi je ve izaao, a Radulo strpljivo uti. I kralj nastavi etnju svojom raskonom odajom u oajnoj besanoj noi. ,. Nesrea! Nesrea, Radulo! vikne kralj i skoi s leaja. Nita, velianstvo, samo ste neto loe sanjali. Dakle, nita, nita... Teko je disao gledajui svojeg pouzdanika krvavim snenim oima. Dakle, sam snivao loe. Ne znam to, ali bilo je strano. Opasni su sni, moj Radulo! 2eli li velianstvo ustati? ..K Zar je kasno? Ve je sunce jako visoko i vrijeme doruku je prolo. n r A tamo gore? Tamo gore, to je tamo? Kako je princu? Nita ne kazuju, nitko ne silazi. 4 Varadi, gdje je on? Zar nije bio tu? V. Dio je u dva, tri navrata, ali kad je vidio da velianstvo flMva, nije dopustio da vas budim. I ve je kralj rukom dohvatio odijelo. Priredio sam sveano, danas je nedjelja i treba da idete na sveanu misu. Svejedno mi je to, samo da se brzo obuem. I kupelj, vae velianstvo, ve vas dugo eka. Osvjeit e vas. Tko zna to me danas sve eka? Za etvrt sata bio je potpuno spremljen. Dvorski vlasuljar eljao je njegovu gustu kosu, ali je kralj bio odvie nestrpljiv. Pusti, moje kose ne daju se sputati od toga elja. Dok je Radulo zakopavao posljednju zlatnu kopu njegova grimiznog haljetka sa irokim rukavima, ve je kralj koraao prema vratima i urio se u svoju radnu sobu. S praga poeo je go voriti sa svojim kancelarom: Varadi, vi ste? l S druge strane stola opazi Bakaa i zaas zaustavi rije p j tek onda proslijedi: Vi ste doista zasluili da vas ukorim, ali kasnije. Okrene se Bakau: Gdje je Filipec? ..-." ; 286 __ Velianstvo, bolestan je. Ve juer kad je stigao s vojvodom HipolHom nije mu bilo dobro, a danas lei. a _ vrlo sam zabr.um zbog njega. Molim vas, Bakau, idites je njemu, pogledajte da li to treba. Pourite se. jedva ekajui da Baka izie, kralj uhvati Varadija za rame; _ Traili ste me? Sto je s princem? Uvijek jednako. _ Jeste li od Alfonza dobili lijek? _ Velianstvo, ni smrti se ne plai, uporno taji da zna bila to o kakvom praku i razumljivo je da nee priznati. Udarivi srdito po stolu, kralj zapita: Je li Alfonzo pokuao utei iz dvora? Ni to. Jutros sam ga otkrio u Giovanovoj sobi. Ne pitajui dalje, kralj se ushodao dvoranom. Onda dvorski metar Orban najavi da je vrijeme misi.

Dajte mi da JT: loim i recite kraljici da mi je jutros pozlilo pa sam zato zakasnio. Sto da reem Bakau? upita Varadi kad se vrati s porukom o Filipcu? avo neka nosi njega i Filipca! Recite to vam drago nestrpljivo e on, pa onda promijeni glas: Na vama je da me pratite u crkvu, Varadi. Ono s Giova-nom sam izgladio. Poklon mu se osobito duboko, to e goditi njemu i kraljici. Zato se mrtite? ujte, ako mi uskratite poslunost, nikad vie neete gledati okom u oko svojem kralju. I ostavi ga samog. NI NI MRTAV Nakon mise kralj se vraa u svoju radnu sobu duboko zamiljen. Teka briga zbog svih dogaaja odraava mu se na licu. Brzim koracima ulazi da se skloni u tiinu, a tamo ga doeka, Radulo i vrlo uzbueno najavi: Velianstvo, tajnik naeg poslanika na papinskom dvoru stigao je s vrlo vanom porukom. Uvedi ga i pozovi Varadija! Radulo otvori vrata pokrajne sobe, odakle u putnom odijelu ulazi poslanikov tajnik sav zapraen. U ovako vano vrijeme vi ostavljate papinski dvor. Bit e Qa su jo vaniji dogaaji razlog vaem dolasku? Uistinu, velianstvo, vrlo vani. alje me princ Dem. Va ~ Dem? uzvikne kralj. Sjednite, pripovijedajte zato 287 Velianstvo, princ Dem je toliko nesretan da je bliza sa. jnoubisfvu. Sto mu je palo u ludu glavu? Kakav ga razlog nuka na tako neuvenu misao? Demov poloaj je oajan. Odmah 61 razjasniti. Venecija je u neprestanom ivom saobraaju, ne samo s Bajazitom nego l s papinskim dvorom. Venecija je predloila pakleni plan, Bajazit ima za nj isplatiti deset tisua zlatnih dukata, a papa e Dema predati njegovu bratu. I zato vam Dem poruuje: ako ga ne oslobodite, on e poiniti samoubistvo prije nego ga papa Inocent preda turskom vladaru koji bi ga odmah smaknuo. Inocent osmi? Da, velianstvo. ;, Vi ste poludjeli, ta on je mrtav. Velianstvo je dobilo vijest da je Inocent umro? Popustite da razjasnim. Papa Inocent je pobolijevao i kako je star. oekivala se njegova smrt. Jednog dana bila je sveana veera na kojoj su bili svi inozemni poslanici i njihovi prvi tajnici. Jo smo bili za stolom kad je papi Inocentu pozlilo i on je poao u svoju daju. Tamo se iznenada sruio. Leao je nepomian. trcalo se sve, izgubilo glavu, neki su dotrali u blagovaonicu gdje smo bili mj i potraili meu nama lijenika. On je odmah poao k papi i za malo javio da je sveti otac ispustio duu. Mi poslanici natisnuli smo se k vratima dvorane gdje je leao papa i vidjeli smo kako oko njega stoje kardinali i mole. Najednom, usred tiine proe nas jeza. Njegove se oi polako otvorile i glava mu se digne pa onda sjedne na leaj i smijeei se ree: "Svemogui Bog poslao me natrag na ovaj svijet." Natrag! uzvikne Varadi radosno, a kralj zuri u posla nika preneraen. Buncate li vi, gospodine? Priseban sam. velianstvo. Vidio sam kardinala Borghl kako je ukoeno zurio u papu i blijedio. Vidio sam kako se Ino cent smijei, a lice mu poprima prirodni izraaj. Smnno bljedilo nestaje i on sam naloi da se pogase svijee. Bio je tako miran i spokojan kao da se nita nije dogodilo. Drugog jutra itav j" Rim, sve do podne, ostao pod vedrim nebom i govorio o udu. Meutim, uda nije bilo. Papa je obamro, a mladi iskusni lijenik kojeg su u prvom asu uhvatili pogreno je ustanovio smrt. Dru gog dana papa je ve bio u crkvi sv. Petra i prisustvovao misi. Treeg dana ja sam po elji princa Dema otputovao iz Rima. Kralj spusti ruke u krilo i podigne glavu. Kao da ga je netko udario po iji.

Zauen, poslanik promatra njegovu potitenost, a onda upravi pogled u Varadija ije se radosne oi ljeskaju. Nakon male stanke kralj mrko pogleda glasnika: Inocent VII leao je tako dugo u dubokoj nesvjesti da se prenijela vijest o njegovoj smrti 288 ,J _ pa dobro. Ali kako je mogue, ako je to trajalo samo krafr vriicme, kako je Roderigo Borgia dospio da u tom uzbuenju "e pismo svom nejaku Alfonzu. da mu javi papinu smrt i odmah izdaje naloge, o tim stvarima koje mu onog asa nisu bile najvanije. Kako je dospio to pismo predati glasniku i poslati ga __ TO je sasvim Ukljueno, velianstvo. itavo sam vrijeme bio prisutan i znani da se kardinal Borgia nije udaljio ispred mojih oiju. Nita nije pisao, samo je izdavao odredbe. Nije mogao pisati meu nama, a nije ni izaao. Njegovo pismo stiglo je na Altonza istog dana kad je javljao za smrt. _ Mogao bih prisei da je to nemogue. Ako je pismo stiglo, Borgia ga nije pisno veeri niti javljao o smrti. To je sve tra-jalosat-dva, a za to se vrijeme Borgia nije udaljio. Pismo je ovi, IL Moda bi mi, velianstvo, moglo pokazati to pismo? Na alost ni L: i- mene. Je li hartija bila svijetlozelena? Posve bijela. Kardinal pi samo na svijetlozelenom papiru koji ima zlatni grb obitelji B i gore dvije prekrStene palme. Svega toga nije bilo na tom pismu ree kralj, a Varadi okrene glavu da sakrije smijeh. Kralj zamiri pa tiho promrsi. Dakle, Alfoi je krivotvorio pismo. t;. U koju svrl i , velianstvo, smijem U saznati? Nita, nitu. Nije vano. Samo sam htio doznati. Malenkost! A vi velite da je Inocent sada ozdravio? To ne mogu .,.-. rc,i.:. Kad sam odlazio, kako rekoh, bio je na misi. Nekoliko puta kralj proe polaganim korakom po sobi i opet se vrati. A to je sa D omcr-i? Kako rekoh. Zaklinjao me neka uzmem bilo kakvu izliku da putujem na lijeenje i odnesem vaem velianstvu njegov prijedlog. Zasnovao naime, bijeg iz Rima. Bijeg? MO IJ li se to izvesti? Mogla bi se podmititi njegova straa. Ako je Inocent Ipak umro? Svakako neu tedjeti, ali po razgovorit emo kasnije. Valja priekati. Napuljski poslanik koji je poslao glasnika s vijeui o smrti sigurno je slao i drugog glasnika s malo neprilinijom vijeu. Treba saekati da vidimo sto e biti s Inoccntom, je li se smrt zaista naalila s nama ili je odluila da ga jo pusti na ivotu. Ne pokazujte se nikome i kad vam posaljem dvorsko^ metra Berislavia, ui ete i najavljivati vjet kao da se jo nismo vidjeli. 289 Kralj dade dozvati Radula i preda mu poslanika da ga skloni. Kralj je dugo stajao kraj prozora razmiljajui dok je Varadi su. tei ekao. Najzad se kralj vrati k stolu i mrko primijeti: Inocent se na putu u drugi svijet sjetio da je sa mnom u zavadi pa se vratio. I donio velianstvu sreu. U vaoj glavi nije sve u redu kad to nazivate sreom. Zar velianstvo nije osloboeno pogodbe s Napuljem zbog; Giovana? Kraljica je ve javila u Napulj, a Inocent bi mogao ve ovog asa leati na odru. Dakle, sve ostaje kako je bilo. Nije se nita promijenilo, osim to sam izgubio Dema, a moda u izgubiti i sina. Nadam se da emo ipak biti poteeni od toga.

Kako mu je? Zato ne dolazi lijenik da me izvijesti. Idite odmah gore pa mi javite. Varadi poe da izvri zapovijed. Cordana. je upravo silazila- trijemom kad joj u susret doe Varadi. Sav usplahiren, apne joj: Cordana, Inocent je uskrsnuo. Pogledala ga je kao da sumnja u njegovu prisebnost, a on joj s malo rijei ispripovijedi vijest rimskog poslanika. Ona samo sklopi oi pa onda pogleda- u nebo. Gordana, sad je dosta te igre. Kralj me alje da mu doneseni vijest o princu. Treba da ga umirim. Nipoto. Neka ga strepnja posvema vrati k sinu. Ako pone podrobnije ispitivati o toj prinevoj knjizi, Sto onda? Damir nee potvrdili da je bilo tako. Damir moe zadati rije da je knjiga bila posipana prakom, jer sam je ja nasipala prahom za lice. Vi ste avo, Gordana. Meu avlima treba uzeti avolsko ruho. Ali kako vam je palo na um da svoju zamisao zaigrate ba u asu kad me kralj htio baciti u tamnicu? Jednostavno zato to imam dobre ui kao Nardela. ula sam to kralj kani s vama i pomislih: zato da ekam sa svojom varkom do sutra kad mi se sad prua prilika da jednim udarcem pogodim kralja u srce i spasim tamnice vas. I kako vidim, uspjelo je. A princ ne zna kako smo prestraili kralja. I ne sluti. Damir mu nije rekao nita. Prineva hunjavica upravo nam je divno posluila. Samo kad ne bi bilo to gore. Vruica je ve posve minula, osjea se dobro. Zato i nisam pustila lijenika da poe dolje. Kralj hoe da zna kako mu je. A vi recite: jednako: Ako Inocent ivi, danas emo se rijeiti Alfonza. 290 __ prevarili ste se. S tom varkom nismo postigli nita drugo m da kralj nije mene bacio u tamnicu. 05 __ j onda jo samu to da se kralj sjetio sina. Zadrhtao je za . , jvot, zamrzio joS vie Alfonza, otkrio vam svoje planove "J d znamo kako nam valja juriati na kraljeve osnove. Mislim s -e to i odvie uspjeha od ove napraene knjige. Da nisam juer zaigrala tu komediju kojoj ste se vi toliko protivili, danas bi nas jnocentovo uskrsnue zateklo u potpunoj tami. Sad napokon znamo da kralj ipak nije posve napustio princa Ivana. Da, ali kralj mi ree da ostaje sve kako je bilo. Jer nee priznati da je sve posve drugaije i da ve sve Jde naim smjerom. Sad samo malo izdrljivosti i strpljenja. _ Nevjerojatna J" vaa strpljivost Vi biste htjeli da vam kralj smjesta prizna svoj poraz i odmah zaplovi vaim strujama? Vrlo sam zadovoljna. A sad mi se uri kraljici. teta to niste muko! Moda je bolje ovako i otprhne radosna niza stepenice. Za objeda kralj je bio raspoloen kao i svakog dana: veseo, aljiv i razgovorljiv. I itavo popodne radio je u svojoj odaji, zatim je izjahivao s kraljicom, njezinom braom i Hipolitom u etnju. Ni kod veere nita, se nije promijenilo u njegovu dranju. Kad su ustali od stola i podali se avrljanju kralj znaajno pogleda svojeg dvorskog rnetra Berislavia koji se uskoro udalji. A dok su svi bili u najivljem razgovoru, pai najavi rimskog glasnika. Gle zaudi se kralj kardinal Borgia alje nam oito vane vijesti i pri tom toplo pogleda kraljicu pa joj stisne ruku.

Rimski poslanik, uao je u putnoj odori i duboko se poklonio pred kraljevskim parom. Sto nam nosne tako vana? zapita kralj. Velianstvo, nosim vanu poruku i vijest. Osim toga moram izvijestiti vae velianstvo o zabludi. Neki su poslanici odvie rano poslali glasnike iz Rima. Papa Inocent samo je zamro. Sto govorite? upita kralj toliko zapanjen da se rimski glasnik zbunio i nije znao bi li nastavio ili ne. No kralj ga ponuka: Razjasnite tono. Umrijeti ne znai zamrijeti. Kraljiin pogled preleti od Franceska Giovanu. U njemu se ^rijei crna slutnja. Rimski poslanik stade priati na vlas isto to je govorio kralju. Kad je njegova pria bila pri svretku, kraljiino je lice 10 19 291 bivalo ukoenije, ledenije i na kraju je ostala samo mramorna maska. Inocent ivi dovrio poslanik. U tili as opet padne nevidljiva ograda i razdijeli itav dvor u dva stara tabora. U licima kraljevih i Ivanovih pristaa kao da je sijevnula munja i zabljesnula im oi. Napuljsku stranu pokrio je oblak jada i prepasti. U dvorani je sve zanijemilo. uje se samo tihi zveket maeva o koje su se dotakle muke ruke i zvrndanje enskih erdana. Iz Alfonzovih oiju odraava se strah. Slijedilo mu se ospe licem to je okrenuto kraljiinom. A kralj sjedi nepomian promatrajui a uitkom nevidljivu manifestaciju tajnih tragedija i neujnih psalma sveanosti u dva tabora svojeg dvora. I krui mirnim pogledom od lica do lica kao da broji svoje pri stase i neprijatelje ije su due ovog trenutka sijevnule u nji-hovim obrazima u svoj svojoj golotinji ne mogavi stei vremena da se zataje. A kad je sve pogledao, upita rimskog po slanika: Nije li kardinal Borgia poslao meni ili kraljici neko pismo? Velianstvo, odvie je bio potresen. i zaokupljen da bi mogao misliti na to drugo nego na svetog oca. Nije se maknuo od njega. Kraljev pogled kao nehotice dotakne Alfonza. To je bilo do voljno da razabere kako je sav protrnuo i kako su mu usne zadrhtale. Sad znam dosta ree kralj joS uvijek gledajui Alfonza. Onda naloi dvorskom metru da poslanika podvori i spremi na poinak. Ne izrekavi nikakav sud o onom to su upravo uli, kralj nastavi razgovor ondje gdje je prestao prije nego je uao poslanik. Kad se drutvo probudilo od iznenaenja, kralj uzme Bea-tricu za ruku i povede je. Beatrice, Inocent se povratio meni za inat! Ali moda to nee potrajati dugo. Ve se esto dogodilo da je netko zamro pa se probudio ali nikad nije dugo uivao radostsvojeg uskrsnua. Smrt se nije dala prevariti i brzo je odnijela svoju po bjeglu rtvu. I ja sam to ula! Mene to nimalo ne uzbuuje. Prijedlog Roderiga Borgie i plan koji smo stvorili ti i ja samo je odgoen. Nikad ne moe biti razruen. Zagledala se u njegove svijetle oi to su se smijeile tako iskreno i povjerljivo da je laka rumen ugodnog iznenaenja prodrla kroz bijelu mramornu kraljiinu put. Sto god ti odredi Matija to je dobro zahvali ona njeno, gotovo ganuto. A sad prijeimo preko toga i ekajmo to e nam doni jeti glasnik tvojeg oca. Od njega emo tono saznati je li cent iv ili mrtav. u2; _-- 292 __ o tom sam potpuno uvjerena. im Je otac dobio protivnu vijest, nesumnjivo je otposlao novog brzoleu. moda nekoliko sati^aceka"mo? dakle. Ali bilo to mu drago, Beatrica, "voju riie Giovanu ne povlaim!

Ovo je tako smiri da se vratila u drutvo oporavljena i na-cmiieena. I nastavila se zabava. Kralj je u krugu svojih najbliih izrekao nekoliko dosjetki o Inocentovu uskrsnuu. Kad je opazio Varadija. neopaeno mu se primakne i upita: Kako je princu? ^ __ Uvijek jednako velianju j. Nita se nije promijenilo. Na naem se dvoru neprestano sve mijenja i ba tamo ore da nema promjena? To je da poludi. Danas je Alfonzo osjetio da ga imam u akama. Praak mu ne mogu dokazati, ali krivotvoreno pismo mogu. Sve je uzalud dok ga ne potjerate s dvora. _ Kad bih znao da se Inocent ne kani due zadravati na ovome svijetu? Moram ekati i budno paziti na princa. Dugo je kralj bdio neprestano zamiljen. Svaki suanj, svaki korak du hodnika trgnuo bi ga. Najposlije poe u novu palau .gdje su ga ekali na okupu kraljica, njena braa i pozdravili ga puni nade osokoljeni kraljevini obeanjem Beatrici. Sutradan je kralj ustao vrlo rano. Radulo, kako je princu? upita voranina kad je uao u spavaonicu. Biskup Varali nije mi htio nita rei, samo je vrlo alostan. Radulo poali svoje rijei opazivi da je kralj ostao nepomino sjediti. Strah me. strah me, Radulo, pokosit e me ova nesrea. Velianstvo, dakle, ipak mari za svog sina? fi ^ Kralj ga ljutilo pogleda pa se okosi: Tko ti je rt , .1 ne mcjrim? Gospodaru, kralju, svi su mislili... Po emu su to mislili, kako su mogli misliti? Jer velianstvo nije nita pitalo za njega i samo je oo-Valo Giovana. I ti se usuuje prigovarati? Ne prigovaram, san i mislim... Tko nema pameti ne treba ni misliti. Sve to se misli glu-PO je. Jo nikad Radulo nije tako brzo odjenuo svojeg gospodara kao ovaj put. Ni vlasuljara nije htio ekati, ve onako napola Poeljan uleti u svoju radnu odaju gdje su Baka i Varadi ve Prionuli k poslu. , ! Kako je Filipcu? upita kralj Bakaa. r;, Velianstvo, mnogo bolje. Svejedno, bojim se za njega. Dugo putovanje mu je nakodilo. Molim vas, poite k njemu i najavite mu da u ga po sjetiti. aka se digne i pogleda sumnjiavo to ga kralj neprestano alje Filipcu da bude sam s Varadijem. A kralj nestrpljivo eka da se za njim zatvore vrata, pa onda gleda u kancelara s izraajem strepnje: Dakle? upita, ali ne spomene na to oekuje odgovor. Varadi digne glavu: Ne znam, velianstvo, to elite. 1 Dosta, dosta, ne recite mi nita. Moda bih u ovom asu. podigao sto oluja. I kancelar opazi da kralj blijedi i sjeda u naslonja. < Neka mi velianstvo oprosti, ali ja ne znam na to nianite. Kakvu to komediju igrate sa mnom? Govorite muevno! 0to je s princem? Velianstvo, nemajte brige, princu je dobro. Kako to mislite "dobro"? a glas mu se snizio. Vruica je nestala, ini se da je uistinu bila samo hu-njavica. Nije se maknuo niti to rekao. Vjee su mu pale na oi, pa se Varadiju priinja da drijema. S pritajenom radou sada ra-zabire da je probijen led to je pokrivao kraljevo srce. Bojei se da bi njegova rije naruila ili zaustavila probuene kraljeve osjeaje, utio je i ekao da se u kralju dovri proces koji je nasluivao i elio. A kad su se kraljeve vjee podigle, oi su mu bile bistre, mirne i odlune. Ustao je vrsto, preporoen, pa onda dao dozvati paa Stjepka naloivi mu da odmah potrai vojvodu Ilokog.

Taj nalog izazove u Varadiju napetost, to vie to mu kralj nita ne kazuje ve sve vrijeme utei hoda po sobi. Uinilo mu se da je prolo pola vjenosti dok je vrsti hod vojvode Ilokog odjeknuo dvoranom. Varadi i vojvoda tek su se pogledali pitajui, obojioa jednako u neizvjesnosti, to se ima dogoditi. I gotovo su zatajili dah kad je kralj digao glavu to je ovog asa napadno nalikovala na lava. Nepoeljana uta kosa stri mu oko okruglog lica, male oi svjetlucaju, a usta otvaraju se: Doite blie, vojvodo, posve blizu. Ono to vam imam rei ne smije doprijeti ni do ovih zidina. I vi, Varadi, pristupite. Vojvodo! Zadajte mi rije da nikome neete odati ono to u vam sada povjeriti. Zalaem svoju ast! A vi, Varadi, zakunite se! Zaklinjem se! ree on i poloi ruke na prsi koje stt drhtale od neizvjesnosti straha i sveanog kraljeva dranja. __ Vojvode! Znam da je kratak rok koji postavljam, ali . " hih do etvrt k..., najkasnije do subote, opremiti sveanu ntniu od pet stotina ljudi, od kojih e barem dvije stotine Priniavati hrvatski plemii, a ostale odaberite iz moje oklopixke ete. Neka to budu najbolji momci. L Nadam se, velianstvo, da e do etvrtka vaa zapovijed ge kojj se imaju pridruiti vama, vojvodo, odabrat U biti kao da je razumio, ali njegov pogled bio je P __ Svi neka ponc i svoje najsveanije odore. Saberite ih sve na dvoru Nikole pl. Brezovice. Ovdje ne smije nitko nita ^ ^ strogo zapovijedi vaeg velianstva. S tom ete pratnjom ponijeti bogate darove... Varadijeve zjenice su se proirile. ; U najveoj tajnosti otputovat ete ravno u Milano. Varadi i vojvoda lio Iloki jedva pritaje svoju uzbuenost. Ponijet ete sobom brani ugovor. Kazivat u ga u pero Varadiju, a vi ete, vojvodo, kao zastupnik princa Ivana sklopiti u njegovo ime brak s Biankom Sforza. Obojica su zadrht i .. I dok se kralj inio da ne vidi zatajenu radost svojih pouzdanika: Dok brak n bude sklopljen, nitko ni ovdje ni u Italiji ne smije o tome nita naslutiti! Zapovijed u vjerno odrati sveano izjavi Lovro. Osim vas dvojice znat e o tome samo milanski poslanik. Velianstvo usklikne Varadi moda bi bilo bolje da mu nita ne kazujete. Valjda ne sumnjate da bi milanski poslanik radio protiv Ludovika Slorze, svojeg vladara? Niti ne sumu K m niti mu posve vjerujem! Zbog onog pisma to smo ga uhvatili? To. znai da je 8 kraljice htio odvratiti sumnju da je togod uinila protiv Ivanova ivota. Uostalom, ispitat u ga a vi, vojvodo oprostit ete se prije odlaska s kraljicom i sa svima pod izlikom da vas zovu vani poslovi u Ilok. To je lako, velianstvo. Ne znam je li vam ba lako otii, osim ako je vaa pro-sidba za Gordaninu ruku bila samo viteki in? Ne, velianstvo, bila je izraz elje mojeg srca. To vie budite oprezni kad se opratate s Gordanom! Nita me ne moe pokolebati u zadanoj rijei vaem velianstvu. I Mati ja mu prui ruku. U to vrste vjerujem. A za Bakaa i Filipca neka zasad bude jo tajna. Vjerujem u njih, ali ne elim Varadiju dati pri295

liku da o toj stvari bilo s kim raspravlja. A sad poite na posao i onda me izvijestite to ste uradili. Predat u vam svadbene darove, brani ugovor i punomo princa Ivana da ga zastupate na vjenanju. Do vienja! Dobacivi pogled pun zadovoljstva Varadiju, vojvoda se po. kloni. Kad je otvorio dvoranu, kralj ponovo stade etati. Naj-poslije sjedne i podboi glavu rukom: Dakle, Alfonzo ipak nije prosuo onaj praak. Ili je moda uspio prokrijumariti kakav lijek da niste opazili? Mislim, velianstvo, da smo se prevarili. Jo nije izvrio svoju zloinaku namjeru. Svu je tu uzbunu podigla budalasta Gordana. I nje treba da se to prije rijeim! Velianstvo, Damir joj je priao kako je zapoela prin-i eva bolest, a ona je saopila vama ne slutei to velianstvo mo-i e zakljuiti o toj pranoj knjizi. Bilo je sve tako, jer je Damir sam bio prisutan. Prolo je, prolo, ali moram nai izliku da Alfonza u najveoj milosti maknem 8 dvora. Sad neka dre jer zna da sam ga progledao, a princ ne smije ostaviti svoje odaje. Postavite mu posebnu strau koja neka bdi nad svakim zalogajem i vrem to se nosi gore. Sad da vidimo gdje je milanski poslanik. Juer uveer rekao sam mu neka se danas potrudi k meni. Paevi su otili da potrae milanskog poslanika. Doekao ga je vrlo ljubazno i ponudio mu da sjedne. Imam neto vano da vas pitam uzme kralj rije. Onog dana kad se prenijela vijest o prinevoj smrti, vi ste poslali u Milano izvjetaj, gospodine poslanice? Da, velianstvo, poslao sam! t Priznanje je vidno uvrstilo kraljevo povjerenje. Kad se otkrila zabuna, slao sam brzotee da vratim sva glasnike. Nisam htio da se svijet uzbuni, a moji neprijatelji izvan drave prije reda urliu od radosti. Tako mi je dospio u ruke i va izvjetaj. Evo, tu je i on prui poslaniku vrlo brino zatvoreno pismo. Grof Marcelo nije ni jednim trenom pokazao zabrinutost. Ne znam to ste javili vaem vladaru, ali mi smo u pred" veerje rodbinskih veza, pa ne bi smjeli meusobno nita tajiti Kako ste razjasnili vladaru taj dogaaj? Grof Marcelo osjeti da se nalazi u opasnosti pobuditi kraljevu sumnju. Rado bih, vae velianstvo, zamolio da to pismo proita, ali tu se radi o tajni koja se odnosi na odlinu linost. ..^ Linost se nalazi u mojem dvoru? Ba je to, velianstvo. I ta je linost u vezi s naim enidbenim planom? JC< 3 v Jeste, velianstvo. Dakle, princ? __ Tako je, velianstvo. _ Nemajte brige, ova mi je tajna poznata. Ne moete mi ni ta odati to ne znam! __ prema tome, izvolite proitati. Kralj uzme pismo to ga je predao poslaniku i stade ga itati vrlo pomno kao da ga nikad nije imao u ruci. Onda zakima i pogleda poslanika. _ Prevario sam se. To to vi piete nije ono to znam ja. _ Oh uznemiri se poslanik. Pouzdajte se u moju utnju kao da nisam saznao nita. Meu l im, vrlo udno z :! princ ljubi Izabelu? Da je kleknuo pred kraljicom i zaprijetio se samoubistvom ako mu ne da svoju sestru? Uistinu, o tom nisam nikada nita uo! Zablenut i smeten, Marcelo pogleda kralja koji odmah nastavlja: To su vam mogle povjeriti samo dvije osobe: princ ili kraljica. Grof Marcelo se naao u neprilici. Znao je da ne moe potvrditi da mu je to saopio princ, a nije htio da spomene kraljicu.

Ovlaujem vas, gospodine poslanice, dapae zahtijevam od vas da se lino internirali: kod princa neka vam na svoju asnu rije izjavi: Je li uistinu tako. Neu da Bianka stupi u brak s princem ako on ljubi Izabelu. Hoete li ga zapitati? Hou, velianstvo. S time smo sada nacistu. Ako princ izjavi da to nije istina, poslali bismo odmali svatove u Milano. Poto ne elim da se o tom na dvora sazna, mi emo utjeti. Prisutni Varadi je prisegao, a mi meusobno < vi i ja zajedno muevnu rijei i prui mu ruku. I Marcelo poloi ruku na kraljevu, aH je zadrhtao pri pomisli na svoje obeanje kraljici da e ovu enidbu sprijeiti i saopiti svaki kraljev korak. U ovoj situaciji nije mogao nita drugo ve dade rije i ruku. Princ je neto nahlaen, ali uza sve to moete k njemu primijeti kralj i zapitajte ga otvoreno i jasno, a onda emo odrediti hoe li nai svatovi poi u Milano ili e ostati kod kue. Moj vladar bit e vrlo obradovan ako dou naglasi Marcelo pa se oprosti s kraljem. Vrativi se k stolu Matija udahne zrak kao da mu je odlanulo. Poslanikova iskrenost je dokazana. Dalje kralj nije raspredao okolnost da je Marcela sama kra" Jjica uputila ovako izvijestiti Milano. A Varadiju je bilo jasno da kraJ Matija i dalje eli ostati obziran prema kraljici, ak i u "jegovu prisustvu. Makar je to kancelara ljutilo, svladao se prepun radosti nad kraljevom odlukom da provede vjenanje Ivana s Biankom Sforza. __ Majko, kako si lijepa, kako si krasna! Niene se male usne rastegnule u smijeak da raspre gorkost ioi navaljuje iz due. On sjedne kraj nje i uzme joj prozirne A sad, Varadi, sjednite da sastavimo brani ugovor. Kralj je govorio svojem kancelaru u pero. I to dalje krali diktira, to vie mu se smjekaju oi i vedriji biva glas. Kad n .zavrili pismo, kralj Matija uzme drugi papir. ,. A sad punomo Lovri Ilokome. Kraljev kancelar ponovno se sagne i stade pisati: ... "Mi, princ Ivan, knez Hunjadi, vojvoda od Sleske, sin nje" gova velianstva Matije kralja Ugarske, Hrvatske, eke i vojvode Donje Austrije dajemo ovim svoju punomo vojvodi Lovri Ilo-kome, sinu kralja Bosne, da nas zastupa na vjenanju nae vje-renice njene visosti Bianke Sforza i u nae ime potpie brani ugovor. Potvrujemo to vlastorunim potpisom i peatom...c Kralj zadovoljno isprui ruke i protegne se: Sad jo potpis mojeg sinal Molim vas, Varadi, poite k njemu i recite mu neka doe k meni. Imam neto vano s njime govoriti. I dok je Varadi odlazio, kralj zadovoljno splete prste i stade trljati dlanove. KRALJEVA LJUBAV Veseo i razdragan razgovara princ Ivan s Damirom u svojoj Jcnjinici. Nikad nisam slutio da u doekati dan kad e moja majka listati iz bolesnike postelje! Sretan si. Ivane! Neizrecivo! Samo, to misli: opaa li majka da se nalazi na kraljevskom dvoru? One veeri kad je kralj bio u tvojoj odaji udno je gledala na vrata kroz koja je kralj pobjegao i esto je od te veeri promatrala stijene, slike i pokustvo. Uostalom, njoj je svejedno gdje se nalazi kad si uz nju ti, Ivane. Ali princ je ve mislio o drugome! Zato je moj otac tako pobjegao? , Bojao se da ga ne svlada slabost. | J Ne vjerujem! Nema slabosti u tome ovjeku, samo okrut nosti kao u Asirca. U razgovoru ih prekine dvorska sluavka i najavi:

Vaa visosti, uzviena gospoa je ustala i eka vas. Princ skokne u drugu sobu. U velikom naslonjau sjedi njena, slabunjava ena u crnoj haljini. Lice joj je puno topline, modre oi zamiljene. Ispod kape od crnog baruna lako ueljana plava kosa. ini se kao da je sila s neke prastare slike u kojoj je umjetniki kist utjelovio njenost i tihu bol. ^. , ^."t e 298 to joj navaljuje dijeli moju radost, majko? Vidim, u tebe je tuga udahnula svoj sumorni dah. On opazi kako njene plave oi krue po sobi, zaustavljaju se na vrh baldahina postelje nad kojima je srebrni urezan kraljevski grb. Dok je leala ispod ovog baldahina, nije to opazila, ali sad. Bojaljivom smjelou sagne se Ivan k njoj: O emu misli, majko? U Brezovici nema takvih grboval I on se osmjehne: Bila si jako bolesna, majko. Gordana je zajedno s nama drhtala za tebe. I da ti pritedi uzbuenje, govorila je o Brezo vici, a mi smo svi to prihvatili da tebi sauvano mir. Ja sam, dakle, na dvoru? Da, majice, u mo^m ? ..hj",niL"! U njoj se neto trgne. Otpor itave njene due odrazio se U nekoliko rijei: Jo danas moram odavdel Dok si tako slaba, ne putam tel Nikada neu ojaati pod ovim krovom. Tu moje snage ginu. Ivan se spusti na koljena i sklopi ruke: Gledaj mi, majko, u oi, gledaj samo mene! Zaboravi sve ostalo, zaboravi da u ovim zidinama ivi ena koja je zapremila tvoje mjesto. Ona ga brzo ispravi: U ovim zidinama ivi kralj koji je nekad bio moj mu, nezakoniti mu, jedina ljubav moja. Ne! Ne mogu ostati ovdje, Pod zidinama ove palae plaze k meni uspomene, kroz njih prodiru k meni glasovi koji mi paraju duu. ula sam ih ove noi. Znala si gdje se nalazi? Slutila sam, nisam snivala san, bila je istina, zamijetila sam na vratima njegovu glavu. Da, bio je ovdje! Dakle, ipak se sjetio sina u bolesti! r, To je bila samo izlika da moe vidjeti tebe! Ona alosno zanijec glavom: Tvoja mila varka ne moe nai odraza u mojoj dui. Nije me elio vidjeti. Volio bi da sam mrtva nego to sam prela prag ove kue. Nemogue, on te ipak ljubio. Nekad, davno! Kad je to bilo, majko? Neka miruje mrtva prolosti kom mjestu. Tko bi znao kakve to nebeske tajnovite prirodne SV obilaze oko nas i dojavljuju nam ono to mi nazivamo slutzaista imaju utjecaj na na ivot, onda dao se u zipku. Neto je odvie dugo gledao svog sina, odvie dugo. Zamislio se. Kad sara nekoliko mjeseci nakon toga govorila s Ivanom esmikim, rekao mi je: Kralj je mnogo puta zamiljen, mnogo puta me pita: Sto mislite, oe, da svoga sina pozakonim? A ti nisi nita rekla, majko? Ni rijeci. Moja utnja ili pogled na tebe, ili moda to drogo kao da je uskrslo njegovu ljubav. Bila sam sretna uza nj i uza te. Kad sam doznala da se zaruio s jednom princezom, zahvatio me gr bola, ali sam ga progutala, a on je odgaao svoju enidbu. U tom odgaanju prole su dvije godine. Tada mi jednog dana saopi esmiki da je kralj poslao sjajnu pratnju po Beatricu. utjela sam.

U noi sam plakala drei te na prsima. Ve ti je bilo est godina. Plakao si sa mnom, na mojim grudima prolijevao si suze kao da sam osjea to smo izgubili. A on vie nije doao k tebi? Nije. Poslao je Cesmikog s porukom da e me doivotno opskrbiti i da me nikad nee zaboraviti, ali kraljevstvo trai od njega da uzme princezu. Onda su me pitali kamo elim poi. Bilo mi je svejedno, samo da je uza me moj sin. A onda me stigne najvei udarac, nacrniji dan to ih je ikad vidjela ova zemlja. Rekoe mi da sina moram ostaviti kralju. Velika je snaga u nama kad preko nje moe projuriti toliko more jada i boli koliko je prolo preko mene kad sam se morala rastati s tobom. Znam, majko, sjeam se onog dana kad su me oduzeli od tebe, sjeam se, vikao sam u oaju! I zaplakali su oboje kao onog dana kad su Borki iz naruja uzeli dijete. A kamo si onda pola, majko? pita Ivan briui joj suze. Kroz alost provlaili su se moji dani u Napulju. r U Napulju? " Tako su mi odredili. Ali kod koga si bila? Kako si ivjela? Napuljski kralj dao mi je kuu da u njoj ivim pod uvje" tom da se nikada tebi ne javim. I bilo ti je dobro, nisi niega stradala? Samo tebe, tvoje ljubavi, od toga sam stradala kao 5to strada izgubljeni jadnik usred pustinje. U mislima sam te traila vjeno, bespomono rekla je to oborivi oi bojei se da e mu morati otkriti grozovitu istinu njenog stradanja. Koliko sam puta stajao na budimskoj kuli i traio poglc-dom irokim poljanama, umama, po dalekom svemiru tebe, svu da samo tebe. A kad sam stigao u griku palau, meu ove ljude koji su mi tako blizu po tvojoj krvi, majko, neprestano sam osjeao tvoj dah kao da su zidine disale tvojim imenom, kao da je tvoj duh oblijetao oko mene, tvoj mili lik gledao sam svuda i n .m j^ajko, ako "j moja zvijezda sva ispunjena tobom. uj me, one veeri kad su ovdje razglasili moju smrt, siao sam po kraljevoj elji u odori oklopnika s vizirom na licu dolje u dvorite. Vidio sam u svjetlu baklje crnu enu, neto me vuklo blie. I kad sam uo tvoje ri-iei osjetio sam: to je ona, moja majka. Skinuo sam ti koprenu i zagledao se u tvoje lice inilo mi se da me moja zvijezda rinula k tebi da te naem i nikad vie ne ostavim. Pa ipak e nas ponovo rastaviti. Ne, majko, kunem ti se. _ Ne kuni se. Tebe ekaju velike zadae. Kunem se, ne tebi, ve sebi samome. Vie te ne bih mogao preboljeti nikada. Ti si moje pravo! Budui kralj ne moe priznati svojom majkom kerku graanina . . . Kralj moe sve i smije sve. Ali reci, majko, zato nikad nijedan glas tvojeg oca, Grianina, sada kad sam ovdje, nije dopro do mene ili do bilo koga od tvoje rodbine? Rodbine nemam, a moj otac je umro dok sam jo bila na dvoru. Molim te da ne govori kralju o tome nita. Ja sam graanka i to ostajem. Nai u sklonite sama. Prepusti to, majko, meni. Moja osnova je dovrena. O kakvoj to osnovi govori, sine? Tog asa otvore se vrata, a Damir zovne Ivana: Varadi eli govoriti s princem. Odmah u se vratiti, majko. Dok je Ivan otiao da primi Varadi ja, Damir ostane uz njegovu majku, a ona ga oslovi: Damire, molim te javi svojoj majci da bih eljela s njom govoriti. Sutra moram odavle, moram sklonu ti Ivana da popusti mojoj elji. Javit u joj. Jutros je otila u Brezovicu. A gdje je uro da ne dolazi k meni?

Bit e da je tamo u Brezovici. Sto bi on radio na dvoru brzo slae Damir Dalje nisu govorili, jer se Ivan vratio usplahiren i zarumenjen. Nije rekao to je govorio s Varadijem. Damir je po Ivanovu uzrujanom licu opazio da njihov razgovor nije bio pomirljive naravi, pa se povukao u drugu odaju i ostavio prijatelja i majku nasamo. Kako je lijepo kraj tebe majko! apne joj on. Kako c6 tek biti lijepo uza te kad s onog drugog kraja na tvoje rame Prisloni svoju arobnu glavu ona... Ona? U tvojem srcu je procvala ljubav? 303 Procvala, a da nisam dugo zamijetio njen miris. AH previje bi to bilo, majko, za tebe. Umorna si. Treba da opet legne. Hou da to prije ozdravi da mi bude jaka, snana, da podnesci sreu koju ti spremam! I on obujmi njene ruke i obaspe ih cjelovima. OTAC I SIN ekajui sina, kralj je pregledao sva vrata koja su uvali pa" evi i ponovo im naloi da ne puste blizu ni Nardelu ni koga dru. gog, pa onda sjedne u naslonja. Varadi se odmah vratio toliko-uznemiren da je kralj razabrao neto neprijatno. Dolazite sami? " Njegova visost nee da sie. Zar jo s nj {m da vodim borbu? ^ t<M Molio sam ga opetovano, ali uzalud. ,! <3- Kako je obrazloio svoj postupak? ;"i Njegova visost mi je odgovorila: "Znam pouzdano da me kralj hoe domamiti k sebi u svoju odaju kako bi u mojem odsustvu njegovi ljudi odnijeli majku iz dvora daleko na morsko otoje." Sto se to dogaa? Ove sam rijei doslovce pred vama rekao Damirovu ocu. Posve je iskljueno da bi on neto odao Ivanu A vi? Kako da poinim neto to je protiv naeg cilja? Znam da je prisustvo uzviene gospoe, koliko god je tujem, na tetu .naoj osnovi odgovori Varadi. Kako je, dakle, princ to saznao? Velianstvo, ja sam o tome govorio 3 vojvodom upravo onog dana i asa kad je Nardela leala pred vratima vaeg vdi> anstva. Nardela! To biva sve ljepe! Kralj je nekoliko asaka razmiljao, a onda upita: ." Je li vojvoda Iloki ve ostavio dvor? (n<> Vidio sam ovog asa njegova osedlanog konja na dvoritu. Neka Stjepko potri k njemu i dovede ga ovamo. ,. ,3 AH kancelar sam pohiti za vojvodom i nae ga upravo u astt, MH je htio odjahati. Zaustavi ga i povede kralju. | .; On mu ree bez naroitog uvoda: i Kako je na ovom dvoru sve obrnuto, naglavce, kako to veli va5 Galeotti, naravno da moj sin vjeruje vie vama nego svojem ocu, kralju! Dakle, pokorio sam se njemu. Molim vas, vojvodo, poite gore, ostanite kod majke dok on doe k meni! Uvjeravam vas: ne kanim ovog asa provesti svoju zapovijed da je odvedu 304 ru Moete mirne due princu zadati sto asnih rijei da se egovoj majci nee dogoditi nita. Sklonite ga da sie k meni. DJ ___ pouzdajte se u mene, velianstvo. Kad je ostao s Varadijem kralj nastavi prijanju temu: __ Kaete da je Nardela zacijelo ula to kanim s prinevom majkom? Da, velianstvo. _ Prema tome, moj bi sin imao veze s tom enom? _ S njom nikako, ali 8 kraljicom. Moj sin? _ Velianstvo, duan sam vam otkriti tajnu koju sam dosad bio prisiljen uvati. Vi umijete uvati tajne koje vam nisam povjerio ja!

Ako sam estok u odgovorima, nikad nisam izdao tajne vaeg velianstva neprijateljima. Neka mi bude doputeno da sve iskaem. Uistinu sam znatieljan. Ono to je Nar i ula pred ovim vratima kad sam govorio s vojvodom, zacijelo je odmah saopila njezinom velianstvu. Dakle, princ je mogao saznati vau nakanu s njegovom majkom samo od kraljice, jer je toga dana bio pozvan u njene odaje. Uistinu. To mi je iste veeri saopio dvorski metar Beri-slavi, ali to jo ne dokazuje nita. Moda ovo drugo. Naime, njezino je velianstvo princa sokolilo da ostane uz majku i da je ne puta ni asa samu. Ne biste mogli pritei da je kraljici toliko stalo do prineve majke. Naprotiv, mogao bih prisei da je kraljica svojem lijeniku obeala darove ako uzvienoj gospoi spasi ivot. I vjerujete u to? Vjerujem to vie to je kraljica princa sokolila u njegovoj tajnoj ljubavi... Ah usklikne kralj i upre pozorni pogled u kancelara koji nastavi priati: Znam i to da je kraljica princu savjetovala neka se povue s majkom u jedan njegov udaljeni grad i neka tamo ivi za nju i za onu koju ljubi. Kakva spletka! Jo vie. Kraljica je princu ponudila svoju pomo: da ga s njegovom ljubavi tajno vjena! Tko vam je to rekao? poviknc kralj. Varadi obori pogled kao da se boji da bi u njegovim zjenicama mogao proitati Gordanino ime. Smatrat u klevetom ako ne prokaete onoga tko vam je to saopio. Velianstvo, i ja imam Nardeline ui! Leali ste moda pred kraljiinim vratima u nesvijesti? 20 Oordana I 20 J Samo jedno molim: ne pitajte me otkud znam. Neka se vae velianstvo samo uvjeri, smjesta, ovog asa dok bude razgo-varalo s princem. Sa svojim duhom velianstvo e navesti sina na priznanje. Spustivi ruke na stol, kralj se jako smrkne. S jedne strane ugroavaju ivot mojeg sina, s druge njegovu poslunost prema ocu. Zamislite, velianstvo, to bi uslijedilo da kraljica tajno vjena princa... Kralj estoko zamahne rukom kao da je nekoga udario i ode k prozoru. Ali.se odmah vrati. Idite, ujem kako dolazi. Stjepko otvori vrata Ivanu, a Varadi se povue iz sobe. ?? Princ Ivan ostane stajati u blizini vrata i pokloni se ne te-kavi nita. Kralj ga promatra. Doi i sjedni, Ivane! ^ Ipak je ostao stajati na istom mjestu. Vojvoda Lovro uva tvoju majku. Dakle, nemaj brige. ; Ni sada princ ne ree nita. j Zar nema ni toliko vjere u mene da prie blie? Tvoje dranje prema ocu, sinko moj, mnogo se promijenilo. ^1 I oevo prema meni. J Sto sam mogao uraditi? Prepustio sam te osjeaju prema majci i ostavio te s njom na miru. To mi spoitava? Na tom vam zahvaljujem. Ipak u tvojim oima ima neto drugo, neto strano, hladno, gotovo odmetniko. Princ Ivan spusti vjee. Skriva mi pogled. Jo nedavno obojica smo jedan drugome otvoreno gledali u oi. Kad ovako stoji preda mnom, razabiram izmeu mene i tebe prokop. Tko ga je iskopao? Ja nisam. Onda ja? & .a Mladi uti l gleda u pod.

Tvoja mladost ispriava tvoju zabludu. Rekli su ti da sam na tvoje mjesto posadio Giovana. Mnogo se toga ini naoko, a zapravo nam je to vrlo daleko. Radi shodnosti. To e jednom i ti iskuati. Nisam ni asa prestao misliti o tebi i za tebe. U mojem srcu ivi samo jedan cilj: da te usreim, posjednem na moje mjesto. Evo ti dokaza. I prui mu punomo Lovri Ilokome da ga zastupa na vjenanju. Ovo je prva stepenica na putu do prijestolja. Sjedni i pot-pii. Sam uzima pero sa stola i prui mu ga. Ali Ivan ne prihvati. Pero mu je palo iz ruke, a izbuljene oi otro se uprijee u sina: to to znai? Da nikad neu uzeti Bianku. , . 306 Kraljev glas poprimi tamnu boju ali je ostao suzdrljiv. Kraljica te kani tajno vjenati s drugom? Te rijei tako su naglo pale da mladi princ nije mogao suzdrati zapanjenje koje se u njegovu licu odrazilo i potvrdilo kraljev upit. Dakle, to ste skovali meni za lea? Ti prima kraljiinu pomo protiv mene? _ Ne trebam niije pomoi da izvedem ono to mi eli sva dua i itavo srce... _- O srcu zbori ti koji si zvan na prijestolje? _ Dakle i sami razabirete da u meni nema sposobnosti za prijestolje. To ti je u duu ucijepila kraljica. Ne prosvjeduj. Iste ove rijei izrekao sam pred njom prije tjedan dana. Ne, oe, o tom mi ona nije govorila, ve samo o onom to ste sami malo prije naglasili. Da e te tajno vjenati? Samo to. Ovu drugu odluku stekao sam ja. One veeri kad ste moju majku htjeli baciti na ulicu viknuo sam Varadiju jer me nazvao prestolonasljednikom: "Nisam prestolonasljednik i neu da budem." Nisam to rekao u srdbi. Ova je rije izila iz mog srca i due. Ona je nikla u meni i sad vam opetujem. Hvala! Ne elim kraljevati, ne elim vladati, elim biti sretan. Neu da budem tako jadan kao to ste vi, da ginem u vjenoj borbi s neprijateljima, zavjerenicima, spletkarima koji opkoljuju vae prijestolje. Ne elim sjaj pod kojim se skriva bijeda nad bijedama. Sreu hou! Mir koji vi nemate ni u snu ni na javi. Majina grud i srce ljubljene ene to je prijestolje za kojim eznem i za koji hou da se borim. Oe, ako ste ikad ljubili svojeg sina, dijete ljubavi vae mladosti, dopustite da odem na jedan dvorac udaljen od svijeta i da tamo ivim za majku i moju ljubav. Kraljeve usne dru. Bujica prinevih rijei poklopila ga je. Moj sin? Moj sin govori kao neuki graanin. Zar nita nema u tebi od moje sposobnosti koju sam batinio od svojeg slavnog oca? Ne osjea li koliko tvoje rijei ponizuju moje dostojanstvo? Ja sam samo ovjek. Lijepo je ovako filozofirati u knjinici, meu uenjacima, ah na prijestolju nema filozofiranja, nema uenjatva. Tu je gola istina pred kojom stoji svaki vladar u nae doba. Vlast danas trai itav na ivot, sve to je s njim u vezi, a najprije nae osjeaje. ame, zar e zaboraviti dunosti koje te veu uz prijestolje, uz slavu koju ti donosi Od slave do tatine kratak je put, a u meni nema ni tatine ni njene sestre astohleplja! Braniti kraljevstvo, braniti domovinu od neprijatelja, od a ti zove tatinom? 307 Ne, to je dunost koju mogu ispunjavati savjesno i bezj kraljevske krune. f Predaleko si poao u svojim humanistikim naelima, prev iao si preko svih granica koje ti namee dunost prema ocu i kraljevstvu. Tvoja odluka gotovo je izdajstvo. Izdajstvom nazivate moju ljubav prema majci? <

Ne, nije samo ljubav prema majci koja te udaljuje od pri. jestolja. To je ljubav prema onoj nepoznatoj koju si mi tajio od prvog dana kad sam te naao s Alfonzom na megdanu u dvorituj ove palae. Ona je pomagala kraljici da te osokoli izii ravno pnx! tiv mene. Ali, kaem ti sine, jao njoj! Miii prineva blijedog lica mak) podrhtavaju. &VQ Tko je ona? upita kralj. v Znate, oe, da vam neu odgovoriti. Odgovorit u, dakle, ja. 2ena za koju si se pobio s Alfonzom i radi nje se s njim zavadio u lovu ena je koju ljubi. U lovu sam se zavadio s Alfonzom jer je uvrijedio mene, vaeg sina. To mi morate vjerovati. Vjerovat u ako prokae ime one zbog koje si se s Alfon zom pobio u dvoritu ove palae; dakle? c"i Prokazat u je! a r .xfi < n;"j T Tko je? <>^-:2 ". >> :...,!).. -M. iii Bila je moja majka! u ,<^.nt. j ,ji. m;i" Tvoja majka? 4u>-"- < l tartj pljesne r ":, Kraljevo lice ne odaje da kama. Uao je pa Stjepko. Neka doe Damir. ,,:" ". Ova zapovijed uznemiri princa i on podboi glavu da bi prikrio nemir. Kralj uti i hoda gore-dolje. Od njegovih koraka prinevo srce trne. Sve vrijeme dok su ekali na Damira ne prozbori ni jedne rijei. Kad je mladi ulazio, princ ga znaajno pogleda, ali kralj povue k sebi Damira tako blizu da je Ivan ostao iza njegovih lea. Mladiu! Posinio sam te. Pazi da svojem pooimu ne iska-e nita to ne bi bilo istinito. Govorit u istinu. Zbog koje se ene princ zavadio s Alfonzom onog dana J kad su se pobili na dvoritu ove palae? utnja. Kralj pilji u crne velike Damirove oi. , Velianstvo odgovori napokon Damir jednom sam1! rekao da nikad neu izdati princa. Nema vie govora o izdajstvu. as prije princ je sam pro- kazao njeno ime, a sad hou da ujem koliko moj posinak Damir ljubi istinu! Svaku kraljevu rije mladi osjea kao udarac bia. Njegove iroke mlade grudi i razvijena jaka ramena uspravila se pred kraljem. Lijepe oi skrenue ustranu pa uini kretnju da se osvr308 lc Ivanu. Ali kralj ga uhvati za ramena, zaustavi i opet okrene lc sct)i__ Mene gledaj, ravno u oi, i odgovaraj! U nastaloj utnji dru srca dvojice prijatelja. Kad bih se barem mogli pogledom sporazumjeti! Ali kralj vrsto dri na oku prineva druga, a iza njegovih lea Ivan se podupro o stol j pogledom pritajene strepnje osjea Damirove muke i eka njegov odgovor. Obojici je jasno da je ovog asa pred kraljem stavljena na kocku Gordanina sudbina. Damirovo lice odaje vie odlunost, a prinevo beznadnost. Kralj objema rukama vrsto dri Damirova ramena. U tom poloaju njegova je pojava prijetea, izazovna, a lice mu odaje tvrdokornu neslomivu volju da snagom linosti i duhovne torture izvue iz prineva prijatelja ono to nije mogao doznati od sina. I malo zamirivi usjekne u Damira pogled pun kraljevske strogosti: Rekao sam: princ je sam priznao! Crne, neto tune Damirove oi uhvaene su kraljevim ubojitim pogledom. Usne se ipak ne otvaraju. Ne skidajui pogleda s prineva druga, kralj gordim glasom zapovijeda: Ivane, ostani gdje jesi i reci jesi li priznao! Jesam.

Ovaj odgovor pogodi Damira poput munje. Njegovo ukoeno tijelo se makne, ali opet zaustavi. Mladiev stav pokazuje da je razapet na mukama. uo si, dakle opominje kralj prodornim glasom. On je priznao. Tvoja sudbina ovog asa ovisi o tvome odgovoru. Posljednji put te pitam: o kojoj ste eni govorili na dvoritu ove palae kad se pribliio Alfonzo i dobacio one grube rijei 7bog kojih je princ s njim na mjestu obraunao. Sekundu-dvije Damir nije odgovorio, a Ivanu se ini da se provukla itava vjenost. Tada mu dopre do uiju prijateljev glas: Bila je to ... Ne moe izrei njeno ime? uvaj se, Damirel Tko je bio? zavikne kralj. Beci Frankopank?! Ivanu se uini kao da ga je netko odvukao s ruba ponora u asu pada. Damirovo visoko lijepo elo orosi se znojem, A kralj korakne i otro pogleda sina: Zaklonio si svoju ljubav majinim imenom. Nije lijepo, ali je razumljivo. No, sad je rijeena i ova zagonetka. Kako si sam uo, Ivane, Damir nije kriv to sam tako dobro udesio stvar da Je njegovo priznanje bilo izazvano tvojom voljom. Sad moe otii, Damire. Mladi se okrene blijed, znojna ela i proe pokraj princa. i van mu odvrati blagim pogledom. -.n-.? -- Damir je izaao iz sobe s uvjerenjem da je njegov prijatelj zadovoljan. Otac pristupi sinu, spusti ruke na stol i tiho zapone: Beci Frankopanka? Takvo dijete! Nje se uistinu ne trebam bojati! Ona nije od one vrste djevojaka koje su pogibeljne da se trajno uvuku u duul Ona je jedna od onih njenih koje su neko osvajale mukarce. Beci nee dugo stanovati u tvom srcu! I knez Frankopan ne bi ti je nikad dao. On zna da samo ki monog i bogatog vladara moe podii tvoj ugledi Nju moe smatrati iz" gubljenom za sebe jer ona ti nikad ne bi pruila ruku na tajnom vjenanju! Ivan je mirno sluao oevo razlaganje mislei samo na Da-mira koji je tako vjeto izbjegao da izda Gordanu. Kralj poloi obje ruke na sinovljevu glavu, sagne se k njegovu licu i ree gotovo molei: Sinko, sve sam prebrodio. Ne zaustavljaj me na putu na kojem sam mnogo toga oborio u tekoj borbi. Uzmi punomo i potpii. ^ Blago pogledavi oca, mirno odgovori: r p:f Neu potpisati! " ( Ne podnosim rije "neu" ni od koga ree kralj prijetei, uzme pero i silom mu ga utisne u ruku. No ruka ne prihvati pero i ono ponovo padne pred njim na pod. Kralj stade gristi usne, dok mu se elo naboralo, a kosa na-kostrijeila. Od toga znaka njegove srdbe svi bi protrnuli. Mladi je ipak stajao posve miran, gotovo sjetan ne brinui se to e slijediti. Ivane, pogledaj mi u oi! ^ I dignuo je svoj blagi pogled k njemu. j Zna to mi je bio Ivan esmiki Panonius? Znam, oe: va najvjerniji privrenik. I njega sam, kad me izdao, bacio u tamnicu. Da nije pobjegao, pogubio bih ga. Zna li tko je bio Mihalj Galoci? Moj najbolji prijatelj. Ali kad mi je inom protuslovio, dao sam ga smaknuti. A zna li tko je bio Mihajlo Szilagv? Va ujak, brat vae majke. On me postavio na prijestolje, ali jer se protivio mojoj odredbi, liio sam ga svih asti i bacio u tamnicu. Prinevo Ue je poelo rumenjeti, oi svijetliti, dok se kralj rasplamtio. Ne poznajem nikakvih veza koje bi me mogle sprijeiti da nad onim koji ide protiv moje volje saspem svu snagu svoje vlasti. Znam, oe, to me ekal Niste tedjeli ni prijatelje, ni svoje vjerne, ni svoju krv. I svoju majku kojoj zahvaljujete krunu odagnali ste s dvora, l moju

majku koja vam je dala sina. Sve ste vi odagnali jer u vama nema drugog do krutosti koja nadilazi okrutnost asirskog vojnika. U svemu sam se pokoravao dok sam vjerovao da u vaem srcu ima traak osjeaja. Mislio sam da ste samo nesretni, od sudbine progonjeni i zato vam je rije tako tvrda, a vai ini tako okrutni. Ali ovih dana sva je moja nada rasprena. Ugledao sam svoga oca koji ima sve vrline svijeta, samo mu manjka osjeaj! I zato ne marim, inite sa mnom to god hoete. Odbacite me, protjerajte, izopite, zatvorite u tamnicu, uzmite ivot sinu, kad ste ve okrunili svoju okrutnost bezdujem prema njegovoj majci. Govorio je raspaljen, uvrijeen-i odluan da brani pravo na ljubav. A na kraljevu licu mjesto jo5 vee gordosti i prijetnje pojavljuje se gorina, bol. utei sjedne, pokrije lice rukama iji su laktovi uprti u stol. Grudi mu se brzo sputaju i diu. Sin je razabirao koliki je orkan uzvitlao u dui kralja, oca. Dugo je stajao iza njegovih lea, onda polagano poe prema vratima. Kralj se trgne: ekaj! Ivan se okrene i ugleda promjenu na kraljevu licu punom bola. Jo ga nikad nije vidio ovakva. Kralj se polagano digne i pokae rukom naslonja. Sjedni, sluaj me! Neko je vrijeme buljio u stol, pa onda udahne. Rekao si da me rese sve vrline, samo mi manjka osjeaj. Moda je tako. A zn:-i li to je sve gazilo po ovom srcu od rane mladosti! to se sve valjalo u ovim grudima? Koliko je tereta prolo preko njih. A ja sam sluao kako pucaju! I svakog asa oboren, polumrtav, digao sam se grei se u samrtnoj borbi da najuren ljudskom zloom svladam sve, dignem se i obranim. Rei u ti sve pa onda sudi, sine, mojem srcu. Onda shvati kako ti diktira razum i odlui Sto e uraditi, kamo skrenuti svoje i moje putove i svih koji ovise o tebil OD STRATISTA DO PRIJESTOLJA Nekoliko puta proao je kralj gore-dolje po sobi u mrtvoj tiini. Koraci po debelom sagu ne zamjeuju se. Ivan gleda za njim osjeajui da su ove iroke uzdignute grudi pune i sad e ih razotkriti do dna. proveo na opjevao kao -.. " VCM M UJ^gWVtfr "9"AVC" "J "w""w AWJM JW ^ wwjw w " -^ narodu izazvala je protiv njega bjesnilo zavisti knezova i veli" 311 Skrstivi ruke na leima, kralj zapone: Moj otac Ivan Hunjadi polovicu je svoga ivota bojnom polju bijui se protiv Turaka, a narod ga je O] kaa. Da ga unite, skovali su zavjeru. Voe zavjere bili su Ulrih Celjski i njegov prijatelj Gorjanski. I .razmaha se borba protiv mojeg oca. Zavjerenici su prikazali kralju da moj otac, opijen au i slavom, snuje protiv njega urotu, da ga eli skinuti s pri-jestolja i sebe proglasiti vladarem kraljevstva. Mladi slabi kralj prikloni vjeru njima. Bude odlueno da kralj poalje mojeg oca na bojite i tamo da ga dade ubiti. Moj otac tjerao je Turina iz Beograda i slavno ga pobijedio. Nakon pobjede mladi kralj posjeti tvravu i objavi da je mojeg oca naao mrtvog. Moj stariji brat Ladislav Hunjadi preuzme oev ma. Znao je za urotu koju je zasnovao Ulrih Celjski i pozove ga na odgovornost. On uvrijedi mog brata sasuvi mu u oi da je on zajedno s naim ocem radio o glavi kralja Ladislava. U dvorani tvrave oni se pobie. Moj brat zadobije dvije rane, a Ulrih Celjski padne pod njegovim maem. Bila je to viteka borba bez prigovora. Ali pristae Ulrihovi Gorjanski, Oswald, Rajmond Rosz-gornj i kraljev prisni prijatelj Ulrihov zamjenih Helcler poveli su tajnu urotniku borbu protiv mojeg starijeg brata Ladislava, mene i nae majke udovice. Kralj Ladislav Polstumatus

posluao je njihov savjet i pod maskom prijatelja s velikom pratnjom doe u posjet mojoj majci. U dubokoj crnini izali smo preda nj. Sedamnaestgodinji kralj odigrao je najcrnju komediju koju je ikada zabiljeila historija. Kad nas je vidio u crnini, pristupio je naoj majci i uzeo njenu ruku rekavi: "Zato se odijevate u crno za velikim junakom? On se preselio u vjenost da ubire nagradu za svoje velike hrabrosti. Crnina je gotovo uvreda slavi kojom se okrunio na zemlju Skinite crninu, jer mi slavimo njegov ivot." Kralj poe u dvor i dariva majku i nas dvojicu grimiznim haljinama. Da udovolji njegovoj elji i da zatiti svoje sinove bojei se kraljeve osvete zbog smrti Ulriha Celjskog, moja majka popusti. I dok su naa srca krvarila, mi smo ih morali odjenuti grimizom. A kralj Ladislav se smijeio, iskazivao mojoj majci i nama najvea prijateljstva. Kralj pozove majku i itav dvor u crkvu. Pred cijelim svijetom tu se zakune da nikog od naeg roda nee stii kazna ili osveta zbog smrti Ulriha Celjskog. I dok je to prisizao, dok je mog brata Ladislava hvalio i darivao mu velike poasti, dotle je u svojoj dui ve zasnovao zloinaku izdaju. Mog brata Ladislava, okrunjenog tolikim astima pozvao je na svoj dvor, a s njime i mene. I stigli smo na dvor. Onda se desi ono strahovito, jezovito. Znam kao danas, upravo trinaesti po datumu. Na dvoru je prif ena velika sveanost. Uz kralja su bili moj brat, ja i nai vjerni: Ivan vitez od Srednjice, Gapar Bodo, biskup Petrovaradinski i jo nekoliko naih prijatelja. U kraljevoj pozadini stajali su Ulrihovi prijatelji. Na elu im Gorjanski, Helcler i Rozgornj: Usred sveanosti odjednom pristupe mojem bratu i meni i zaviknu: "Po 312 , -,, nieeova velianstva od ovog ste asa nai uznici..." i nal^rec kad mojem bratu i meni stavie na ruke okove i s ; np dorecc, K."IU i j..... . ___:-" cua "" zvi JoS "ne"dorec, kad mojem uiaiu umu <, ...,_, .-. . na im prijateljima odvedne nas u dubinu tamnice. Sva su zvona u dvoru zazvonila u znak naeg utamnienja. itav je narod osje tio da se dogodilo neto veliko. Papin poslanik na kraljevu dvoru odmah dojavi svetom ocu da su sinovi branitelja kranstva ba eni u tamnicu nevini. Saznavi, a s njim i kralj da e nas dvojicu zatititi papa, nai izdajnici sjeli su odmah da nam sude. I pri jatelji Ulriha Celjskog optuie mojeg brata Ladislava da je htio provesti urotu koju je zasnovao na otac Ivan Hunjadi. Ladislav da je odluio ubiti kralja, a kraljem proglasiti sebe. Kralj prihvati ovu lanu optubu i obojicu nas mojeg brata i mene osude na smrt. Izrekavi ovu rije, Matija uuti i pogleda svojeg sina. Ivan> je blijed, potresen. Na smrt? Vas oe? Nikad nisam drugima dopustio da proitaju ove stranice mojeg ivota. Ti treba da zna da je tvoj otac sa petnaest godina amio okovan u tamnici, a nad njim je lebdjela osuda smrti. U hladnoj tamnici, mranoj, kamo nije dopirale ni sunce ni zrak, o kruhu i vodi, sjeao sam se prisege koju je kralj poloio nasmijeenih usta i primao pozdrave naroda zato to je sinove ibi njanin Janka prigrlio kao svoje prijatelje. Nestalo je moje mladosti onih dana. Nestale je ideala. Osjeao sam se muem u kojem je ugaslo sve vedro, toplo i plemenito. Nakon proplakanih noi i dana, izmeu kojih u toj tmini nije bilo razlike, uginulo je u meni sve to ljudi na ivu uvstvom. Guilo se u mraku tamnice pod zveketom okova, A tamo gore na dvoru urili su se nai neprijatelji da ito prije uzmu nae ivote. Pourili su zavidnici i kralj sa svojom osvetom. Pourila se i Katarina, njegova majka, koja nije mogla pregorjeli smrt svog velikog prijatelja Ulriha Celjskog. Jednog dana poveli su nas na strnite. I tebe, moj oe? usklikne Ivan preneraeno.

I mene! Opkoljen vojsku m,, u drutvu krvnika stoje sinovi Sibinjanin Janka, opjevana junaka, zato to im je otac stekao slavu i ljubav naroda, U budimskom dvoru, unutar zidina, na maloj istini bilo je stratite. Pogledao sam oko sebe. Tu su stajali Ulrihovi prijatelji, osvetnici i suci u Istoj osobi. Okolo vojnici himbenog kralja La-dislava, tamo na tr i dvora stoji on sam. Usne koje su se nekad smijeile jo se i sad smijee. Kako me palio taj smijeak! Sva su Iica k nas b^ nasmijana, kao da polaze na pir. Moj brat i ja stojimo nijemi drei se za ruku. Njegova ruka nije drhtala kad je drala moju vrsto stiui, kao da mi ulijeva hrabrost. Nad nama gore sjalo je majsko sunce, okolo je cvalo proee to zove u ivot, a >;. : .U:;, smrt, mladi... Mojem, oratu bilo je tek dvadeset est godina. I onda pristupi krvnikl Jos i sad vidim onu sjekiru kako se svjetluca na suncu. Pokazali 313 su nam sjekiru koja e odrubiti nae mlaahne glave. Kruto nj je bilo u dui kao da se pretvorila u kamen. Pozvae mojega brata Ladislava. Zagrlio me, ali nije rekao nita. Poao je, odreuj" haljetak i skida ovratnik. Stisnuo sam zube. Sjekira je pala na njegov vrati Pala je. a nije ga presjekla. Samo se malo krvi pro-lilo po koulji. I drugi put sjekira padne na njegov vrat, nije ga presjekla! Ja drem stiui zube da ne viem, ne kunem, ne pobjesnim, ne riknem... Brat moj, dva puta zasjeen sjekirom, digne se, prui uvis ruke pa zavikne gromkim glasom: "Ljudi! Krani! Razbojniku zakon poklanja ivot kad ga sjekira dva puta zasijee, a ne odrubi mu glavu. Pravo je moje po zakonu ivjeti..." Gledam tu strahotu. Gledam kako on prua ruke. sluam njegov glas to bi kamen pretvorio u srce. A moje oi vide kako se kraljevi prijatelji upiru i moje ui sluaju kako razjareno viu gore na trijem kralju: "Glavu njegovu hoemo, glavu za Ulriha Celjskog!" Okrutni kralj, kojemu je samo sedamnaest godina, mirno odmahuje rukom. Nema milosti... Blijed, drui krvnik opet hvata sjekiru. A vojnici se bacili na mojeg brata i povukli ga natrag. On jo jednom uzvikne: "Pravo to ga ima razbojnik uskrauje se sinu najveeg junaka ovog kraljevstva!" I trei put padne sjekira, a moj brat opet digne glavu, hoe da neto kae. etvrti put zahvati krvnik i glava se mojeg brata skotrlja. Stotinu kletva, stotinu krikova jecalo je u mojoj dui od strahovitog pogleda. ekao sam skamenjen, zapiljio se u sjekiru iz koje je curila krv... Onda me netko uhvati za ruku i povede sa stratita! Naao sam se opet u tamnici. Nekoliko dana i noi bez sna, zguren u tmini na leaju od slame, gledao sam bez kraja i konca jezovitu smrt dok me utamnieni prijatelji ne probude i razjasne da su se velikai prestraili videi mene. Znali su da pred narodom i papom nee moi dokazati da sam ja, djeak, sudjelovao u toj uroti. Kralj odlui da me ne pogubi i zadri me dalje u tamnici. Nisu znali to e sa mnom. Bunilo se malo plemstvo, graanstvo, puk, da su pogubili sina velikog junaka. A kralj se zaprijeti da e svatko, tko samo spomene ime pogubljenog ili njegovog oca ili brata biti objeen. Onda me jednog dana izvedu u kraljevsku dvoranu. Vidio sam pa pinskog poslanika. Donio je prosvjed pape to se sinovi branitelja kranstva vode na stratite. Moj brat ve je bio davno mrtav. Skinue mi okove i proglase me zarobljenikom. Onda su m" odveli u eku i predali me kralju Jurju Poebradu da me uva. U toj tuoj zemlji oko mene sami nepoznati ljudi, ono nekoliko prijatelja to su me slijedili nisu smjeli sa mnom govoriti. Sjedio sam za stolom kraljevskog dvora meu slugama. Ni prijatelja, nikoga oko mene kome bih se mogao ili smio izjadati. Tvrd je bio kruac zarobljenika, grozan poloaj brata smaknutog urotnika na iju su uspomenu preda mnom pljuvali. 314 I tada osjetih da u se moi odrati samo ako se branim . . orujem: himbom, osvetom, okrutnom osvetom, jezovitom if^obzirnou protiv svih zloa Sto ih je izmudrilo zlo naeg doba Naprezao sam se da budem himben, da se pretvaram, jer

je ko rnene bila samo himba i pokvarenost. Upijao sam u sebe sa- o la, izdajstvo i eznuo sam za osvetom. Dogodilo se udo! Mladi kralj Ladislav stigne na dvor Poe brada. Jedva se zadri tu koji dan, iznenada mu pozli i umre. ivio je samo godinu dana nakon smrtne osude mojeg bratal Okrivljavali su moje prijatelje koji SU sa mnom bili u zarobljenitvu da su oni otrovali kralj n. Sam Poebrad, koji se dan prije toga meni izrugivao, sada me stade braniti i dokazivati da moji prijatelji nisu mogli nikako doi u kraljevu blizinu. On potpuno promijeni prema meni dranje. Posjeo me kod stola blie k sebi i ponudio mi svoju ker Katarinu za enu. Bilo mi je tek esnaest godina, ali sam osjeao da o tome ovisi moja sloboda i zadao sam mu rije. Raunao sam! Na :o su me nauili svi udarci kroz jcoje je prolazila moja mladost, udarci to su se nanizali kao dvored bodea. Tada stigne poslanstvo velikaa iz Ugarske i Hrvatske. Sveano mi navijeste da su stalei mene izabrali za kralja. Onog asa osjetio sam da poinje svitati dan moje osvete. Vraao sam se u svoju domovinu. Stupio sam mlaahan na prijestolje. Uza me su bili moja junakinja, majka i njen brat Szilagv. Moja majka se zaklela: "Volim radije vidjeti sina mrtvog negoli bez krune!" Tu sam saznao kako je moja majka mudro svladala Ulrihove prijatelje, naroito Gorjanskn;. Obavezala se da u ja uzeti za enu njegovu kerku. Odluno > izjavio: ne. Nikad neu povesti pred oltar kerku ubojice mojeg brata. Moja vrsta odluka razbib je preko majke sklopljeno prijateljstvo, a naSi neprijatelji poee novu borbu protiv mene. Pala-tin Gorjanski s pristaama stvara osnovu da mene svrgne i da postane kralj. Traio je pravo na prijestolje na temelju loga to je nekad kralj Sigismund bio njegov ujak. Poli su da hukaju njemakog Friedricha i Poebrada, ali ja sam se vjenao s njegovom kerkom Katarinom i zato je eki kralj ostao uza me. Jo nije prola godina dana a Katarina umre u preranom poroaju. Njena smrt koja me ostavila bez potomka svali na mene nove neprijatelje. Tek sada su se otvorile paklene borbe. Poebrad, moj bivi tast, svezao se s njemakim carem protiv mene, a om obojica s domaim neprijateljima Gorjanskim i njegovim pristaama. Kao gladni psi navalie na mene, sa svih strana usred moje drave koja je razruena, rastrovana, osiromaena i poharana turskim provalama. Za mojim razruenim kraljevstvom i jedva Ste-cemm prijestoljem poseu: Friedrich. Poebrad, poljski kralj, bizantski car i Venecija! A sva zemlja oko mene ranjavo tijelo, raz-prosjak, na kojem vise same krpeUne. Vojske nema, kruha 315 t. i l nema. Slavlje kojim su me izabrali za kralja zanijemilo je. s srca se zatvore kad je kralju trebalo vojske i kruha. Gorina koja je ispunila svu moju duu do ovog asa sada i jo nakapana razoarenjem mojih pristaa koji su me birali Razoaran svima onima koji su me oduevljeno dignuli na prijel stolje, stojim sam, ne sluam majku ni njenog brata koji ml po. novo spoitavaju tvrdokornost to neu da se vjenam s "kerkom Gorjanskog, ali ja se zakleh: prije u razruiti prijestolje, izdahnuti pod njegovim ruevinama nego se svojim usnama otai keri onoga koji je pogubio mojeg brata. Radio sam kao mu. Skinuo sam Gorjanskog s palatinske asti, a on digne protiv mene sve. I nizale se urota za urotom. Izvana neprijatelji, a u zemlji urote. U meni je niknula vrsta odluka da sve to prebrodim, skrim. I u toj odluci krenem naprijed, unitavam to god je protiv moje volje i mojeg cilja koji sam donio na prijestolje da sagradim jaku i veliku dravu. U toj borbi i rvanju siao sam k narodu. On je u veini! On sainjava domovinu. Dao sam slobotine puku graanima i malom plemstvu i stekao sam u njima prijatelje. Oni su poli sa mnom u boj. Digao sam narod i plemstvo i graane protiv velikakih oligarha. Sputao sam njihovu snagu u lance, uinio ih svojim neprijateljima, ali sam zadobio puk graanstvo i malo plemstvo i s njima u savezu podigao kraljevstvo.

Nesmiljeno sam bacao u tamnice, odrubljivao glave, kanjavao gubitkom dvoraca, istio sam ovu strahovitu staju po kojoj su se rvale ivine. Stjecao sam bojnu slavu, zauzdao urotnike i neprijatelje. U toj divljoj borbi moje srce ostalo je kameno, mrtvo, hladno. Svakog sam dana sklapao nova prijateljstva, nove saveze. I dok sam s jednim juer prijateljevao, sutradan sam ga napustio i bacao u tamnicu onako kako je iziskivala potreba mojeg cilja. Bez obzira na sve, radio sam neumoljivo ne pitajui nikad srce, a uvijek hladni razbor. Glumio sam svaki put onu ulogu koju je trebalo, obeavao i krio obeanja, svrgavao i postavljao opet u asti, dijelio, oduzimao, milovao i kanjavao. Traio sam prijateljstva gdje mi je trebalo, pa i od najveih neprijatelja, a ruio sam veze kad su mi bile na teret. Bio sam silovit, oprezan, oklijevajui kad je to trebalo mojim osnovama, sluio sam se himbom prema vladaocima i prema samom papi" Nikome nisam vjerovao, nikome se nisam povjeravao, a sve sam uzde drao u svojoj ruci! itav moj ivot bio je rvanje, borba na smrt. Maem i umom vazda sam stajao na megdanu i ne znam jesam li ikad uveer legao na poinak, a da me sutradan nije ekalo novo bojite, bilo s poslanicima raznih drava, bilo na elu moje vojske. Moje kraljevanje je beskrajna bitka na bojitu mudrovanja i oruja. ..,,,, , . ." ,. ,.., .^.,- ., ,.,...., t .. 316 Kraljev glas zvoni, lice mu gori. Ivan slua itavom svojom duom i P^ svaku rije. __ Tako sam bijui se od svojeg mladenatva do danas sa-r-,dio ovo veliko jako kraljevstvo. Od prosjake drave, razrovarastrovane, stvorio sam snano i bogato prijestolje, s jakom "velikom vojskom. Podig: o sam kraljevsko dostojanstvo na vrhu-iac moi i snage koja zadivljuje i zastrauje sav svijet. Uutjevi, odjednom kralj ustane, poe prema princu snano naglaujui: __ Svu tu borbu, sve te muke, sve napore okrunjene uspjehom slave i moi zar ti, moj jedinac, jedina moja nada da sve to pregazi? Da ti, moj sin, krv moje krvi ustane na bedeme koje sam ja sagradio i upravi topove protiv mojeg kraljevstva? Ostaviti ovo kraljevstvo drugome ziuu.lo hi da sve moje topove i svu moju vojsku povede na zgradu kojoj sam ja dao itav svoj ivot! Princ obori glavu, a kralj jo jae uzdigne glas: Tebe ne ekaju borbe koje sam proao ja. Tebi dajem veliko i jako kraljevstvo, uvreno prijestolje, snanu i jaku vojsku, ponosnu dravu. Treba samo da uzme ezlo i njime upravlja mudro da se uzdri i ne srui. Kralj naas uuti. Lice mu je gorjelo rumenilom, oi sijevale od uspomena to su mu uzavrele krv. Lagano poloi ruku na glavu svog sina: Ivane, zavui se u samou i razmisli o svemu to sam ti govorio. Razmiljaj. Ne posadim li tebe na prijestolje, sve e se sruiti u bezdan. I puk, i malo plemstvo, i graanstvo past e opet pod jaram velika!.-. Onog asa kad ja zaklopim oi itavo ovo kraljevstvo bit e krvavo bojite. Sjeti se: Friedrich III trai moje kraljevstvo, jer su ga jednom moji urotnici proglasili meni protukraljem! On, dakle, ima pravo drati taj naslov. I ja sam mu dao jedno pravo: kad su me pritisli domai urotnici i Turin, ja sam s njim sklopio savez obeavi mu: ako ne budem imao mukog potomka, on e postati moj nasljednik. Onda sam bio vie nego siguran da neu umrijeti bez mukog potomka. Sjeti se: eki kralj Vladislav trai pravo na ovo kraljevstvu po rodbini. Poljski kralj prua ruku za njime, takoer po svojem rodbinstvu, a domai velikai meu njima i Zapolja prvi e ustati da zasjednu na ovo prijestolje. I ono to sam ja gradio trideset godina razruit e, razgrabiti u divljoj borbi za moju ostavtinu. Idi, sine, povuci se u svoju samou i razmisli sve to sam ti sada rekao. Moj si sin! Pametan sil. Zovi u pomo samo razbor i pitaj ga: smijem li dopustiti takvo strahovito razaranje svega onoga to je stvorio moj otac. Ne odgovori mi dotle dok nisi potpuno mirno razmislio. Idi i ostani sam s onim to ti je dua primila. Idi, sine, zatvori se u sobu i razmiljaj, l onda mi odgovori!

311 Princ polagano ustane i sputene glave izlazi iz sobe, a otac prati njegove korake. Kad se za njim vrata zatvore, digne ruke poloi ih na tjeme kao da osjea bol. Tako je ostao u dubokirn mislima. Tada, kao da ga je podbola neka nova misao brzo proe sobom, zazove Radula i naloi mu da pozove Varadija. Kraljev savjetnik pozorno je promatrao njegovo lice kad mu je stao nasuprot. Ne rekavi nita, kralj mu prui vjenanu punomo. Nije potpisana? zapanji se Varadl. Uskratio je potpis. Velianstvo nije nastojalo da ga skloni? Uinio sam prvi juri. Ako mi to ne uspije, imam jo Minu navalu. Sad idite gore, Varadi, k njoj. 1 Velianstvo me alje k uzvienoj gospodi? Da, idite k njegovoj majci I recite joj: ako ljubi sina neka iskoristi sav svoj upliv da joj sin bude kralj. Isporuit u, velianstvo. Jo neto. Pitajte je kako je iz Napulja dospjela ovamo. To bi mi danas bilo vrlo vano saznanje. Nastojat u doznati. Nego, smijem li upitati, velianstvo, ime princ opravdava uskratu potpisa? Budalatinom! Ljubi. Zamislite koga? Samo je slegnuo ramenima, ali pozorno oekivao to e reci kralj. Ljubi malu Beci. Da se nasmijei Varadi se nasmije. Ne zbog toga to mu se to inilo smijeS-nim, nego od radosti to je vidio kralja u zabludi. Ve sam poeo sumnjati da tu Gordana nije razapela svoje mree primijeti kralj. Alfonzo mi je govorio da je bacila oko na princa. Istog je dana sve opozvao! Svakako, po elji kraljice. Nije bilo ba lako uspiriti moju sumnju kad znam da Gordana ne tedi svojim pogledima nikoga. Sad sam miran. Beci nije jedna od onih koje su pogibeljne kap Gordana. Pourite se, pa mi onda javite to vam je prineva maj ka rekla o svojem nestanku iz Napulja. Kad Varadi uhvati vrata, kralj ga jo jednom zaustavi: Obrazloite prinevoj majci da je u korist njenog sina ako ga sklone na potpis i ako mi iskreno kae kako je dospjela ova mo, ijom pomoi? Napolju je Varadi poveo sa sobom paa Stjepka Brodarica i kad su bili daleko od kraljevih vrata, zaustavi ga: . - , Stjepko, gdje je Gordana? Malo prije otila je gore u svoju sobu. i Potri za njom i reci neka samo naas izie. ekam je pred njenim vratima. ., ..-.,, 318 Stjepko otri, a Varadi se uspne stubama i oprezno se ogledavajui stade ispod luka na trijemu. Suprotna se vrata otvorila, Gordana izae i pristupi kraljevu kancelaru. __ Gordana, doao sam vas obavijestiti. U kraljevoj se odaji fcroji sudbina kraljevstva i naa. Djevojka prisloni uho, dok je on tiho govorio i promatrao njeno lice na kojem nije bilo znaka da bi je dojmile njegove rije~ ci i kraljeve odredbe. Svrivi, upita je: _ Sto velite na to, Gordana? _ Recite prinevoj majci neka me zovne k sebi. To je itav va odgovor? Ovdje na trijemu nije mjesto raspravi. Moe nas netkovidjeti. Dobro ne zaboravite to vam je rekao esmiki: u vaim je rukama sudbina kraljevstva. Precjenjujete me vi i moj skrbnik. Ali neka me uzviena gospoa zove k sebi.

Kimnuo je, pohitao praznim trijemom i najavio se majci princa Ivana. Naao je uz nju Lovru Ilokog. Poto je pozdravio bolesnicu koja je sjedila u naslonjau, osjeti da je njen pogled uperen u njega s izraajem spoitanja. Napokon mi je sve jasno. Vojvoda je bio tako dobar pa mi je ispriao sve to se dogodilo one noi kad sam ula u taj dvor. Dobro je uinio. Dosta sam jaka da sve podnesem. uro je dao svoj ivot za zivut mojeg sina! Nikad neu zaboraviti njegovu vjernost. Svakog dana posvetit u mu spomen duboke zahvat nosti. Meutim, Varadi upita: Kako ste one veeri doznali vijest o prinevoj smrti? Ova me zauuje. Zar ste boravili na Griu? Bit e dobro da o tome vie ne mislimo! Vjerujete mi: da me nije zatekla ova crna vijest, nikad ne bih prela prag ovog dvora. Molim vas, biskupe, javite to Cesmikom. On mi sigurno jako spoitava L10 sam tu. Samo se boji za vas naglasi Varadi. A kako ste se vi usudili doi k meni? alje me njegovo velianstvo. Crne trepavice spuste se na plave oi, a njene jo blijede usne proapu: Otii u odavle. Neka se ne boji, ve sam zatraila od Ivana da me pusti iz dvora. Njegovo velianstvo to ne trai. Vi ne obiavate lagati, a ja ipak ne mogu vjerovati. Vama su poznati nai planovi da princa Ivana vjenamo Sforza jer e mu tom enidbom porasti ugled u cijeloj 319 Evropi i u oima svih velikaa i onih koji te protive da on nali. jedi prijestolje. Princ se neka da potpie vojvodi Ilokome punomo kojom bi ga zastupao na vjenanju. Dakle, nije potpisao? zaprepasti se vojvoda. Nije! I zato njegovo velianstvo moli uzvienu gospou da iskoristi svoj upliv i skloni sina na enidbu koja nosi u sebi uvjet "ree kraljevstva. Zato Ivan ne eli stupiti u brak? upita ona. Jer ljubi Gordanu. Gordanu? opetuje ona apui. Kolika teta. Bio bi 8 njom sretan. A ona? Ne znate nita o tome biskupe? Pogledavi Lovni Ilokog, odvrati: ini mi se da je njeno srce jo slobodno. Znam da biste ga vi htjeli vidjeti sretna nastavi molei ali esmiki oe kuje od vas da ete svoga sina dati kraljevstvu da ga sauva ! razaranja. s Recite njegovu velianstvu da e majka uiniti to moej i umije. Uzviena gospoo, uputite princa neka govori s Gordanom i zovnite je sama u ove odaje. Dobro, zovnite mi sina, a onda zamolite Gordanu da me posjeti. Jo neto, uzviena gospoo. Njegovo velianstvo vas moli da mi kaete ijom ste pomoi stigli ovamo s otoka Ichi. Nitko mi nije pomogao osim ure. Negdje su zidari radili na dvoru navrh otoka, ispod njega usidrili su svoje laice za prijevoz graevnih potreptina. Jadni, vjerni uro smislio je varku. Preodjenuo me u zidara i u mraku smo se spustili dolje, ukrcali na lau i sretno stigli na obalu. Nije li vam to rekao esmiki? Ipak sam morao saznati od uzviene gospoe ako bi kralj traio od mene asnu rije ili ak prisegu da sam to uo iz va-iih usta. A sad hvala i elim vam, uzviena gospoo, da -se brzo j oporavite. A vi, vojvodo, ostanite jo ovdje! Ostanite, vojvodo, negdje u blizini zamoli ona moda bi vas moj sin trebao. Ostala je sama i zagledala se kroz otvoreni prozor u daleki svemir. Suze su se zacaklile u plavim oima. Omara tihog popod-neva leala je u sobi i tamo daleko iza utvrda. Njeno se Ue poelo stezati i bol nae oduka u tihom plau. Lagani mlaahni koraci i kripa zaustavie njene suze. Ivan je uao u sobu. Vojvoda Iloki nije ovdje? upita nezadovoljno, ali g" ona smiri.

Vani je na trijemu. Sama sam zaeljela da izae. Dijete moje ona uhvati njegovu ruku i zagleda mu se u lice mutne tu sjene pale po tvom obrazu, , " Ne pitaj me, majko! :-). :i <. Sinko, sjedi k menj I reci: zaSto te zvao kralj? pripovjcdat u ti, majko, kad bude jaka. __ Naprotiv, sad treba da mi kae. Osjeam se vrlo snanom, sasvim mi je dobro. Odgovori mi ako tvoja majka smije pitati to si govorio s ocem? _ Sve ti smije, majko. Kad eliS, rei u ti: kralj hoe da potpiiem punomo Lovri Ilokome da me vjena s milanskom princezom. A ti? Ne mogu ... Jer ljubi?! _ Rekao sam ti prije nego Sto sam siao! _ Je li te vrijedna, sinko moj? Da li sam vrijedan Gordane? To pitaj, majko. Kralj to zna? zabrnie se ona. Moja je nesrea Sto ne smijem stupiti pred kralja i s po nosom spomenuti njeno ime. Ali ti, majice, ti koja si sama ljubila shvatit e, razumijeti da se ne mogu pokoriti kraljevoj eljiAko to od tebe trae tvoji prijatelji i narodi koji te ele na prijestolje? Rob sam svoga srca i nemam snage koja bi me mogla osloboditi robovanja. Ti, majko, koja si mi dala ovo vjerno i postojano srce razumjet e. Gordana je moj usud kao to je moj otac bio tvoj. Ona upravlja mojim ivotom, shvaa li to? Lako je kimnula l zamiljeno gledala preda se. A to e biti od toga, dijete moje? Bjeimo, majko, daleko odavle da ivimo u srei s njom ti i ja! Gordana ti je dala obeanje? Htio sam govoriti s njom, ali ve sedmicu dana ne nalazi vremena da se odazove muj^m pozivu. Uvijek je zaokupljena kraljicom. Ipak, ti se nadaj da te ljubi? Znam samo to Sto mi je Damir rekao. On mi je vie nego brat. Majice, on je prijatelj. Posjedujem itavo njegovo srce i ba on tako budno pazi svaki Gordanin kret, svaku njenu rije. Pa to zakljuujete? Kae da je Gordana strepila za moj ivot i da njeno srce Pnpada meni. Prema tome, Damir je .tvoja veza s Gordanom? . Da. Za njega se kralj ne brine i ne pazi govori li s njom lu ne. Ja se moram drati u pozadini. 21 Cordan" I Savjetujem ti, Ivane, da upitaS Gordanu. .. Ovo mi je bila prva misao kau sam malo prije ostavio kra-Jjevu sobu. No, kako. da je naem nasamu? 321 Ona e doi k meni, svakog je asa oekujem. Priekaj u drugoj odaji, poslat u je k tebi. On se digne ispred koljena svoje majke uskliknuvi: . Kad ona prekorai ovaj prag, rijeit e se moj ivoti uje li korake? i ujem njen kraljevski korak trijemom, tako lagan, i ipak Jpko odvaan. Od njega dre moje srce. l v Pouri se, Ivane, idi! j Idem u susret svojoj srei i tvojoj, majko. I za njim se zatvorila vrata. Srei, srei apu majine usne, a zabrinuti pogled zuri u daleki modri svemir. Odmah zatim vrata na trijemu se otvore. Sa smijekom na usnama priblii se Gordana prinevoj majci: Kako se radujem! Vi ste ustali i vae lice svjedoi da ete doskora biti potpuno zdravi Izvoljeli ste me pozvati?

Da, zvala sam vas. Rei u vam otvoreno i iskreno to je uzrok mojem pozivu. Tamo, u onoj odaji je moj sin i eli s vama govoriti, a ja upravljam na vas pronju da mu to ne uskratite. Uzalud je ekao sedmicu dana taj as. Potrebno je da ga sasluate. ..., Izvrit u time i svoju elju. , . . , ., Dakle poite i... , ,., Zapela je i oborila oi. Sto ste htjeli rei? Ono to ne smijem. Ali, idite, Gordana. v I pola je. Oi pune majinog straha gledaju kito prelazi prag iza kojeg eka njen sin. ONKRAJ PRAGA Gordana je prela prag. Mir lei na njenom licu, u oima, u itavom biu, mir koji ne kazuje nita, ne odaje nita, samo po-tcrtava snagu due i ljepotu njene spoljanosti. Valovita kosa pokrivena je uresom od zelenih nizova to pojaava sjaj bron-anog ara njene smee kose. Oi su pune ozbiljne spoznaje velikog asa pred kojim se nalazi. Uz njeno tijelo, savrenih djevojakih oblika, sputa se zelenkasta haljina u irokim naborima i lagano uti dok se pribliava Ivanu. Uspravio se, poklonio i lako protrnuo. Sam ne zna da h od njenog mira, od snage, blizine ili od onoga to mu se pribliava njenim dolaskom. tt 322 __ eljeli ste sa mnom govoriti, visosti? ._ Ve davno ekam. __ Sluam vas. Naas nije mogao otvoriti usta, pa je oborio oi. Tada se opet sa C__ Gordana, sjeate li se onog lova kad ste mi govorili o mojoj majci? . Sjeam! __ Rekao sam vam tada koliko ste mi blizu. _ Razumljivo je to, visosti. Od mene ste uli o svojoj majci vie nego od ikog drugog na ovom dvoru. Onda nismo slutili da ete uskoro imati svoju majku. _ Moja srea jo uvijek nije potpuna. _ Tko od sree trai vie nego to mu ona sama podijeli, mogao bi izgubiti i ono to mu je dobrovoljno podijelila. Ne traim od nje vie nego to posjeduje. To ne znam. Ne slutite? Mogla bih u slutnji zalutati. Povest u vas pravim putem. Ne traim nita drugo nego ono ime usud dariva i najneznatnijeg stvora na zemlji. Traim tihu sreu! Na prijestoljima je vrlo malo tiine. Sree moe biti ako se kraljevi brinu za dobro naroda. Zar samo to? " " Moe li biti neto vie? A srea za ljubljenu enu? ". " Veliki i dobri vladari postavljaju ono na pof^enje mjetto, ak se toga odriu. Ja nisam vladar. Ali ete to biti. Nikad, Gordana! Vas ele s .i! Ali ja ne elim i neu. Ne vjerujem da je u vaoj visosti toliko sebinog kadto Ijublja. Vi to nazivate sebinim koristoljubljem? Po svom uvjerenju. Gordana, to odvie boli. " Boi; vas jer sami osjeate krivicu Sto je ovom odlukom nanosite narodima.

Veu bih krivicu nanio narodu da zavladam jer u mene nema vladalakih vrlina, nema snage. Onda sami sebe varate! Varao se ili ne varao, svejedno je naglasi odluno i neto nestrpljivo. 21 323 Zar bi se vaa plemenita dua mogla ovako poigravati kra-Jjevstvom koje vam je domovina? Moja domovina je ljubav prema majci i prema... Ne, neu da sluam presijee mu ona rije neu da sluam kako nasljednik prijestolja preda mnom izdaje itavo kraljevstvo! Rekoh vam, Gordana, nisam nasljednik i neu da budem! Polagano, kao neki sudac, pristupi mu ona blie drei ga vrsto na oku. Neto sugestivno sja s njenog lica i odrazuje se u njenom glasu: Jo uvijek ne vjerujem da biste mogli pribaviti toliko razoaranje narodu i meni. Vama? Gordana! Da, i meni... Vi ne osjeate to pokree itavo moje bie? Vi niste slu-tili da mi je srce jedinu sreu nalo u vama! U meni? Samo u vama! Ne recite to jo jednom, prine. Sto puta u ponoviti: samo u vama je moj ivoti Onda me narodi ovog kraljevstva imaju pravo izvui na stratite. Sama bih podmetnula glavu pod krvnUcov ma da so kaznim to sam upropastila kraljevstvo i njegov jadan narod! Lice joj se zarumenjelo dok je naglaavala svaku pojedinu rije. A on osjeti navalu krvi, teki pritisak u prsima i pomanjkanje daha. Oi su mu iroko rastvorene, a ispod njih upire se u nju pitanje puno zaprepatenja. Glas mu je natopljen razoara" njem: Vi, Gordana, ovako govorite meni? Vaa su usta to izrefe la? Na moja usta progovaraju narodi svega kraljevstva! Ne pitam to hoe narodi Ja pitam vas! I ja sam dio toga naroda. Onda pitam vae srce to veli ono na moju prosidbu? Nema odgovora! Ustremljen je, ukoen, a glas mu se gubi u apat: Nemate rijei na ovo? Tako je. Slomio se kao da su ga pokopali kameni bregovi. Ona obori oi da ne gleda ruevine njegovih nada. Neto malo bljedila prosulo se njenim licem. A njemu se ini kao da je obamro. Ne osjea nita stvarno. Kao da je bezdan od velike i krute boli to se poput nemani smotala oko njega. Od muke otetura k stolici i strovali se u jastuke. Samo laki uzdisaji poput tihog jauka izvinu se iz njegovih grudi. Gluha je tiina u odaji kao da se sve u toj sobi skamenilo nad njenim odgovorom. U dugoj utnji povlai se njegov uzdah: On! on me uvjeravao... Tko? upita ona. n&sr in>hl . Damu ! .. j; a;s A; .< . :; 324 _ O emu vas je uvjeravao? _ Da ste strepili za moj ivot, za mene. ._ Rekao je istinu. Nije moguel _ jest, strepila sam za va ivot.

_ Strepili? opetuje on i okrene se k njoj. - ZtitO Ste strepili za taj moj ivot? Da vas ne izgubi kraljevstvo jadnog naroda. A vi? Rekla sam: strepila sam za kraljevstvo, a to je moja domovina. Dakle, i ja vas ne elim izgubiti. Smuenim pogledom gleda u njeno lice. Trgne se sa stolca, uspravi i naglasi tolikom snagom da je ona ostala ukoena: ~ Onda znajte, Gordana. Kraljevstvo za koje vi drete ja neu! Nikad ga neu primiti! Od ovog asa ja ga mrzim vie od svega. Prezirem prijestolje koje vi toliko ljubite, odbacujem ga zasad i zauvijek! Suspregnite asovitu navalu bijesa. Velim vam: odbacujem ga. Povui u se s majkom i u samoi ekati dok me smrt izvue iz ruevine mojeg ivota. A vi dalje ljubite to kraljevstvo i prijestolje. Ljubite ga i strepite za narod. Svaka rije kipi strau prevarenih nada, strau kakvu nikad nitko nije primijetio u njega. Njena se glava digne i povienim glasom ree: Ove rijei nisu dostojne Ivana Korvina! Dostojne ili ne, ja ih ponavljam, ja se na njih... Ne kunite e! uzvikne Gordana. Jest, i deset puta ja se na ove rijei... Ona naglo korakne k njemu i poloi svoju ruku na njegove usne da zaustavi rijei. Dodir njene ruke sprijeio je zakletvu, ali i potamnio misli, razbor, prisebnost. On vrsto zgrabi njenu ruku i svom je snagom pritisne na svoje usne. Jednim jedinim cjelo-vom na bijelu ruku odaje sve svoje srce, sve svoje enje. Ne misli o uzrocima koji su mu tu ruku poloili na usne, odaje se treptanju itavog bia to je na svojim usnama osjealo ljubljenu ruku. Ona se malo zbuni i pokua je oteti, ali njegove su se usne upile, kao to se upila pela u slatki cvijet Zbunjena stoji pred niladiem izgubljenim u opojnosti koju mu je pruila, u jednoj jedinoj elji da zaustavi njegovu zakletvu. Licem mu provi java neko svjetlo kao da je po ruevinama njegovih nada pala zraka, a on upija tu zraka eom mladog ivota. Visosti, ujte me! Ali on ne uje. Ne vidi. Samo osjea njenu ruku na .svojim usnama i tone... . ~ Imam neto da vam kaem, visosti. Ne princu, nego prijatelju. On otvori oi. Bile su sanjive kao u djeteta Sto se probudilo Iza sna, a pred sobom gleda na javi sliku svojih arobnih snova, ivu, utjelovljenu, makar ozbiljnu i neto hladnu. Gordana izree on eznutljivim glasom kakvim ga ni. Icad nije ula govoriti. Polagano i njeno otkine Ivan usne s njezine ruke, ali je za dri u dlanovima. Bilo je moda drsko od mene ispria se ona ali ne elim.." Gordana! Kao da su mu iz mozga ispale sve druge rt jei ovoga svijeta i ostalo mu samo njeno ime. Drei njenu ruku u svojoj, gledao je kao da eka to e njegovu sreu uzdii do neba. Dopustite da sjednem ree ona i spusti se na stolac. Ova kretnja oslobodi joj ruku koja mu je as prije pruala toliko sree. Mehaniki sjedne do nje i gleda je traei u njenoj zjenici svoje nade. Htjeli ste, prine, zakleti se na neto to bi mene uistinu liilo ivota. Vas? Tko vam to ree? Samo as. Dopustite da vam mirno razloim i razumjet ete sve: do vas ne dopiru uzdasi straha i trepeta onih koje obuzima jeza pri pomisli to bi se dogodilo s njima i s ovim kraljev stvom ako kralj, va otac, umre, a vi se odreete prijestolja. Jo je u muevnoj dobi, ali nikome nisu dokuive odredbe sudbine. Oni o kojima vam sada govorim s uasom gledaju na budunost koja ih moe liiti mira, kue i kuita, domovine, jezika, imanja, ivota, ako prijestolje ostane pusto. A onda, zasjest e ga tuinac, vjeno, zauvijek. Ne govorite mi to, Gordana, neu da s vaih usana ujem rijei svojeg oca.

Ja sam dijete domovine kojoj prijeti ova nesrea i osjeam svu strahotu toga asa koji bi mogao meni i svima onima koji su mi dragi, blinji, koji su braa moja i vaa, sve nas smrvila bi tuinska grabeljivost. Dua ml je ispunjena strepnjom da budemo sigurni u tom kraljevstvu, sigurni. Osjeate li to to znai u sadanje vrijeme? A tu sigurnost stei emo samo kad nam kralj ostavi nasljednika u vama! U vama je jamstvo da tuin nee ovdje nai saveznika da zauzme prijestolje. U vama je jamstvo da emo kod kue uivati plemenitu vlast koja uvaava ivot i malog plemstva, i graana, i puka. ujte me! pri tom ustane i zagleda mu se ravno u zjenice. Ako sam vam uistinu toliko vrijedna da me vae srce poastilo svojim osjeajima, dokaite to. Odazovite se dunosti prema domovini i prema svima nama i prema sebi! Iz dna due ulazi neto svjetla u njegove oi. On prui obje ruke prema njoj: " - __ Odazvat u ie ako mi vi, Gordana, moete obeati ruku ored oltarom. __ Zaboravljate da ena s kojom stupate pred oltar mora biti vama ravna? _ jesti Vi meni niste ravni, jer me nadvisujete! usklikne _ Shvaanje kojim me poaujete daleko je od ljudi, odvie daleko u visinama. Ovdje dolje, na zemlji, sve vam namee neophodnu dunost da uzmete za enu kerku kraljevskog roda i kraljevskog bogatstva. Ovo su misli kraljevskog savjetnika, a ja kaem: hoe li mene za svog kralja, neka dadu slobodu mojem srcu. To bi uinili i prijatelji i vjerni pristae. Protivnici kraljevstva vani i kod kue pokorit e se samo ako uzmete za enu Bianku Sforza, jer je ona najmonija i najbogatija princeza i molim vas ustrajte ovu enidbu. Gordana, tko to eli: kraljevstvo ili vi? Sigurnost domovine. Jo jednom pitam: promislite to ete mi odgovoriti? Sto veli vae srce? To hou uti. Dakle, ujte: to god bi reklo moje srce: prosvjedovalo, jadrlo se, cvililo, on bi u svakom sluaju moralo zanijemiti pred sudbinom milijuna naroda. Da neto osjeate za mene, ne biste mogli ovako... Sve se moe jakom voljom! Sve se moe sve, samo nikad svladati svoje srce, uguiti ljubav, gledati kako vi pripadate drugome! Ako ne pripadne!., nikome? Zato, Gordana? Moda zato to je u meni ve davno stvorena odluka da u samoi prijeem put, o i roenja pa do groba. A moda i zato to odvie ljubim onoga koji dre nad ovim kraljevstvom. Tko je to, Gordana? Postoji ime koje mi je sveto kao to je vama ime vae majke. Molim vas da me ;IL- pitate. Gordana, piu m vas jo ovo: vi biste mogli uza me gledati drugu, Bianku Sfor .a? Da, visostiL Ja sam vam, dakle, ravnoduan, posve stran? Ona ne odgovori. Gleda u sag i uti. Strovalile su se sve njegove nade. Moj udes je rijeen! Oprostite, Gordana, Sto sam se u svojoj tatini nadao i poe prema odaji ! ;e rr.rtjke polagano kao "a se nada da bi ga Gordana mogla zuusuiviti. Ali ona uti sputenih vjea gledajui u sag. On zatvori vrata i baci se u majin naruaj. Majice, ti si mi ostala, samo ti! S2T t l Ovila mu ruke oko glave i osjetila da tiho jeca.

ekaj, neka se smiri apne ona tiho! ..:.: Princ trgne glavu s njenih koljena: <AJ S kim to govori, majko? Tamo u kutu je Damir. Kao oinut, princ ustane i pogleda prijatelja: Kruto si se prevario, Damire! Odvie kruto! Nisam joj nita, nita! Rekla ti je? Jo vie: ona bi mirno mogla gledati uza me drugu ?.enu Ona ljubi kraljevstvo, ljubi prijestolje na koje me ele podii. Ona se rtvuje, Ivane! Ali zato ljubi kraljevstvo? Zato ga toliko ljubi? Moda se nada spasiti ivot svome skrbniku kojeg ljubi kao oca ree tiho majka. Cesmikoga? Da, njega. Dakle, to je ono ime koje je sveto i nije mi dopustila da je pitam za nj? Zbunjen sam, smuen, u magli sam. Moda mu je ona i obeala spasiti kraljevstvo nad kojim taj veliki ovjek strepi vie nego nad svojim ivotom! Ti zna o tome, majko? Da sinko. f Otkuda? Vidi, dijete moje, i mene vee zakletva pa ti ne mogu od govoriti. Sad mi svie. Sve ono to ona veli to su rijei mua koji ne zna to je srce. Moda mu ini krivo, Ivane! Iz one sobe doprle su do mene Gordanine rijei to ih je tebi izrekla da nee "pripadati ni" kome"! Ne sluti > U to se krije pod tim rijeima? Krije se opsjena da me svlada, obmami, ali nee uspjeti, Ostajem pri svojoj odluci! A ja uz svoju tvrdnju da Gordana ljubi tebe naglasi Damir. Gledao sam strepnju u njenim oima, ja znam jo mnogo vie. to zna? Govori potri Ivan k Damini i uhvati ga za ramena. Ona je poslala uru! Da, ona! Ona? uskliknu istodobno i sin i majka. Da, ona, za domovinu i za skrbnika ini sve. Govorio sam s njom mnogo puta i kao da je iz svake njene rijei izbijalo pri znanje. Ne, ne mogu vjerovati. Damire, kako smo bili sretni tamo gore, u onoj kuli Medvedgrada dok je u meni jo ivjela nada. Ali Damir je utio i ostavio sina s majkom. Mladi se spustio do njenih nogu i ape: , , , -,,>- : 328 __ Sve je izgubljeno. Jednako smo nesretni, jednako bijedni U svojoj ljubavi. _ Nismo jednako ... Da, ti si prcboljela! Ona obori pogled i zanijee glavom. ... - :.i _ Ne da se to preboljeti. : _ jo uvijek ljubi oca, majko? _ I ba zato nismo jednaki, sine moj. Gordana kojoj si predao svoje srce moda te ipak ljubi i samo se rtvuje. Ova spoznaja skriva u sebi veliku sreu, bolnu, ali ipak sreu koja nikad tvoj ivot ne moe pretvoriti u pustinju, ali meni je oduzeto i to. Njegovo me srce potpuno zaboravilo. I znam da nije nita rtvovao kad me ostavio. Nita vie nema u njegovu srcu za mene,. ak ni ljudskog smilovanja. Njen glas pretvori se u pla. Sva je njena bol izbila i razotkrila se sinu. Glava joj padne na njegovu. Suze su rosile njegovu kosu i sputale se niz njegove obraze. Svaka kap to pada s te kose na njegovo lice dopire mu do srca i pobuuje u njemu gorue rane. Peku ga te suze kao ive eravice. On makne glavu pa uhvati majku u naruaj. A ako u njegovu srcu ima jo skrivenog osjeaja za tebe? Kad bi tako bilo!

Onda? Zapad mojeg ivota bio bi posut blagom sunanom toplinom. To bi tebe, majko, moglo utjeiti? Uiniti malo sretnom. Ah, majko on ustane, u oima se razabire kako ma mozgom jure misli. Vratit u se, majko, samo malo priekaj! Kamo ide? zapita ga ona i uhvati za ruke. Saznat e odmah i potri na vrata. Vani je jo uvijek stajao vojvoda ekajui zapovijedi. Ostanite uz moju majku, vojvodo, dok se ne vratim. Kamo idete visosti? > Saznat ete i ode niz trijem. v t!i Damir stupi u prinevu knjinicu. Gordana jo uvijek sjedi na istoj stolici zadubljena u misli. Na dolazak mladog plemia digne glavu. Crne mirne Damirove oi upru se u nju. Pribliio se i zapone vrlo tunim, potitenim glasom: Smijem li vas neto upitati? Ne, gospodine. Vi nemate prava da me pitate. ~ Imam! Malo ste odvie drski gospodine Damire! 329 Prijateljska dunost prema Ivanu nalae mi da pitam. Prijateljska vam dunost nalae da odgovarate meni! I to! i on se nakloni u znak pristanka. Vi ste u Ivanu probudili neke nade u moju sklonost? ] Priznajem! ^ Tko vas je na to ovlastio? i Vi! & : Vaa smjelost prelazi granice dunog potovanja preo meni. b ; " Samo vas Ivan potuje vie od menel r. , j ; - Iz pukog potovanja prikazujete me slabom enom? i o ;?- Ljubav nije slabost. A _ Gospodine, sve su slabosti ljudske sjedinjene u ljuba ma! Sve snage. Otkud vama pravo ovako suvereno, izricati sud o ljubavi? Njegove crne oi pune iskrenog turobnog mira gledaju djevojku otvoreno, snano, ne treptei. Njene bademaste oi pune strogosti uperene su u njega. Nemate odgovora? Vas nee zanimati moje line stvari. Ali line moje zanimaju vas. Ba ste oko njih razvili veliku briljivost. To sam uinio za prijatelja. , .. I obmanuli ga. -<j < Nikako. " > iii To je nasilje u moju unutranjost Progledavanjel < . : Umiljate sebi da... .. : Ne. Ogledavam... i v ;;>:: S mojeg lica? j ).-- ; r Da, gospoice Gordana! :, . Dakle da ujem: kada!? ....... Kad sam govorio s vama na Medvedgradu, vae oi, vas ^las, vaa briga oko prineva ivota i sigurnost odavale su sve! To "sve" vidjela sam i ja u vaim oima, glasu, brizi za prinev ivot. Jo vie. Htjeli ste za njega umrijeti. Prijatelj umire za prijatelja! Zar ja nemam prava da vrim iste dunosti prijatelja?

Vi ste ena! Trebali ste se roditi prije sto godina s ovim naelom! D nas, vi ste, gospodine, anahronizam! Primam ukor, a ostajem pri svojoj tvrdnji. I ja ostajem pri svojim rijeima: svojeg ste prijatelja otrovali nadama koje su posve neopravdane. Gordana ne ljubi. I P oizdajem se u nju da nee poiniti takve ludostil naglasi ona ponosno. On se sagne k njoj i proape: _ To vele vaa usta i misao? . To velim ja! , t Vaa rtva nije postigla svrhe. Princ nee stupiti M prijestolje. Onda bih mu morala uskratiti svoje tovanje. _ Njegov ivot razarate zauvijek. Ne inite to, molim vai U njegovu glasu dre vjerna molba. Zar biste tako molili i za sebe? Nikad! Zato, dakle, molite za Ivana? Ne osjeate li ponienje kojem ga izlaete? Za njega u sagnuti i koljeno i pri tom klekne. Ne razoarajte sreu njegovu, Gordana, vi ljubite Ivana! Priznajte to, podajte mu jedinu utjehu. Lanu utjehu hoete za nj? Niim me ne moete razuvjeriti. Vae poricanje samo je rtva koju pridonosite svojoj domovini. ujte, Damire, k n L l bi vaa tvrdnja bila ispravna, i onda bi vaa dunost bila da radite ono to vam ja kaem. Moja je dunost raditi za prinevu sreu. Ova izjava nije dostojna ni mua ni sina nae domovine. Ali odanog prijatelja. Nikad se niste zamislili nad nesreom koja e stii samog princa ako na prijestolje zasjedne tuinac? Kad umre kralj Ma-tija, doi e na piijestolkNapuljac! Napuljac? Otkud znate to? Velim vam: to je svreno. Ugovoreno! A kad ne bi bio Napuljac, onda bi doao Nijemac ili koji drugi. Prvi posao tuin-ca bit e da princa lii svih njegovih dvorova, da ga baci u tamnicu, a moda i smakne, kao to je kralj Vladislav Postumatus smaknuo kraljeva brata jer mu je bio opasni takmac za prijestolje. Princ Ivan, kojemu se priklanja sve malo plemstvo i graanstvo ovoga kraljevstva, bio bi opasni takmac novom kralju, ni asa mu ne bi dao ivjeti! Razmislite to, gospodine Damire, i onda se upitajte: ne trai li moja ljubav prema domovini da u prinevu srcu ubijem ljubav prema djevojci koja bi bila zapreka da on zauzme prijestolje? Pitajte se: nisu li vai pokuaji da njih dvoje svedete u brak izdajstvo prema onome kojemu sam spremna dati ivot? Vi niste samo poten, odan prijatelj, vi ste ozbi-Jjan, pametan mladi. I zato va um i savjet moraju jednako odgovoriti: da ljubei princa, inite nehotino izdajstvo! Gospodine amire, ne samo prinevo blagostanje, nego njegov ivot rtvujete aa mu iskaete prijateljstvo tamo gdje ga vaa ljubav, usluge, mogu dovesti do stratita! Nikad nitko ne moe princa ljubiti vie Je li a njegove majke, pa, eto, ona zna koga ljubi njezin sin, a je li fd ohrabrivala da se opre kralju i preda svojoj ljubavi? Nije! moda nastojala da mene sklone pruiti princu ruku? Nije! Jer dre nad njegovim ivotom i zna kakva strahovita sudbina lebdi nad glavom njenog sina ako ovo prijestolje padne pod tuin-ca. Pitajte je, gospodine Damire, povjerljivo kad princ ne bude prisutan. ut ete to kae majino srce i spoznati da je vae nastojanje da usreite princa samo njegova smrtna osuda... Ona opazi kako su mu crne oi pune uasa, pa se pouri:

Ali ja znam: kad biste mu predoili svu tu opasnost u koju bi on zapao, ne biste postigli nita. U njemu nema mjesta strahu. I zato uinite drugo. Treba da opasnost prevrnete na mene. Pri-kaite mu to s gledita moje sudbine! Recite: "Kad bi Gordana bila tvoja ena, ne bi ti sjedio na prijestolju nego tuinac, a taj bi tebe smaknuo i posegao za Gordanom, oduzeo joj sve, bacio tebe u tamnicu, a moda bi i njoj oduzeo ivoti Boe moj! usklikne Damir. To je strahovita vjerojatnost ... ... koja e princa trgnuti, dati mu snage, mir i :gorenje da stupajui na prijestolje spaava i mene ako me zaboravi, napusti svaku misao o meni. Pokuajte mu dakle sve to govoriti vi, pokuajte ga tako izlijeiti od te ljubavi. I ve se nala kraj vrata. Zastor se zaljulja i njen lik nestane. Damir je ostao izbezumljen. SLIKE PROLOSTI Ivan stoji u kraljevoj radnoj sobi i gleda preda se. Dru mu i srce i dua. Peku ga majine suze. Na licu su mu ostavile uarene pjege. Odbijen od Gordane, prevaren u nadama, natopljen majinim suzama, osjea kao da su mu suze zakolale krvlju. Drhtave misli jure mu mozgom. Od njih mu podrhtavaju ruke. Mlado mu je tijelo sapeto u modri haljetak. O irokom pojasu od crvene koe punom dragulja visi lagani kuni ma u toku, presvuen zlatom vezenim grimizom. Gusta tamna kosa pada mu na lice. Ulazi kralj. Stao je na pragu i pozorno ga promatra traei u izraaju lica ono to oekuje od njega. Ali mu to lice ne prua nade. Kralj se uozbilji i priblii mu se. Kakav mi odgovor nosi, sine? Nosim pitanje! Pitanje? Oe moj, vi ne elite da ostavim ovu dvoranu kao va i" gubljeni sin? To je uvod tvojem pitanju? Da, oe moj odvrati Ivan. 2elim da ne ostavi ovu odaju prije nego to se sa svojU ocem ne zdrui zauvijek. _ To je u vaim rukama. __ Kakvo mi nosi pitanje? _ Kralju, oe moj, jedan dio vaeg ivota prekrili ste mi jutnjom. _ A to bi bilo? _ Va odnos prema mojoj majci! Nikad mi niste dopustili da o tome govorim, da vas pitam. Zabranili ste mi i ovdje na Griu da vas ispitujem. Danas ste mi razotkrili sve, samo ste za-utjeli ono to eli znati sinovljevo srce. Moram saznati, oe moj, moram, na to me goni itava dua. Matija nije pokazivao nikakav otpor. Naprotiv, sjedne i pokae sinu stolicu. _ Oekivao sam dan kad e sin od oca zatraiti to razjanjenje. Neka dakle i ovo prijee preko mene! Iskopat u i ovaj dio svoje prolosti. Istinu, itavu istinu, oe moli Ivan. Nema razloga da prikrivam. Ovaj as morao je doi. Sluaj! Ni sama prineva majka ne bi s veim uzbuenjem ekala to otkrie. Razgrnuo sam zastor, ti si zavirio na pozornicu divljih borbi i oluja koje su po meni sipale sve strijele neba i pakla! U toj oluji jednog dana ugledam velike modre oi pune krotkosti, topline. udno su me zaokupile te oi. U njima sam nasluivao netaknutu istinu. One veeri kad sam legao, nisam mogao zaspati. Prvi put u ivotu osjetio sam da je pod oklopom bojovnika koji se rve s neprijateljima i usudom negdje duboko zakopano srce! Probudile su ga modre tople oi! Bilo mi je dvadeset osam godina. Stao sam razmiljati to u od ove jadnice. Poloio sam sebi raun. Ali osjetim da ne mogu ivjeti bez nje. Poao sam u njen skromni dom. Onog dana spoznao sam da nisam vie sasvim svoj, da sam privezan i ako se silom otmem, boljet e me. Zaelio sam topline, istine, onoga Sto zovu ljubav! Ja sam joj to rekao. Padala je preda mnom na koljena i molila da je ne uinim svojom ljubavnicom. Imala je pravo! Otiao sam iz kue, ali nisam je mogao

napustiti. Kad je ona htjela da se sklone, zaskoio sam je, pouzdavajui se u njenu ljubav. I ona ostavi sve i poe sa mnom! Tu kralj zastane gledajui preda se. Ivan ga ponuka: A tada? Ti si je ljubio? Bila je tiha, mila, uvijek jednaka, neiscrpna u svojoj ljubaznosti. Odlazio sam nadugo i vraao se. Vazda isto: njenost, ljubav. Nikad nije pitala za moje poslove, nije traila rauna o mojem izbivanju, nikad eljela neto, a to je bila njena tragedija! Jednolina srea uljuljavala me u san! Umoran od borbe sklanjao sam se k njoj. U skrajnjem dijelu Vora u njenim odajama bilo je sve skladno, toplo, uvijek je bila vedra. Tad. bih sjeo, a ona se primakla k meni na svojoj maloj . Vaa prolost, oe? Dal Njena borba protiv tebe nije nasljedstvo samo po sebi .nego iva istina da ti oivljava moju prolost koja ugroava nju! Vaa prolost, ugroava kraljicu? Moja prolost, tvoja majka... Zar da Beatrica bude ljubomorna na moju majku koja Je u vaem srcu davno umrla? Nije to ljubomora srca... Nego to? : Mnogo vie, Beatrici mnogo dragocjenije. Onog dana kad tebe proglasim prestolonasljednikom, kraljica Beatrica gubi poloaj svoje vlasti. Gubi prvo mjesto pored budueg kralja, gubi sve jer na njeno mjesto stupa tvoja majka! Princ osjeti kako mu lupa srce, a kralj ne prestaje govoriti. Uz tebe, prestolonasljednika, Beatrica gubi poloaj kraljice majke, gubi svjetlost svojeg prvenstva i onda ako sam ja jo ovdje. Kad ja umrem, a ti preuzme krunu, posve je prirodno da bi ti na svojem dvoru uzdigao svoju majku. Beatrica strepi od toga. Ova ju je strepnja najednom navela da te ponuka na tajno vjenanje s onom, meni nepoznatom, koja je zarobila tvoje srce. Beatrica te hoe svezati s njom da tebi onemogui prijestolje uz koje bi tvoja majka zauzela prvo, njezino mjesto. Beatrica eli da zadri to mjesto po svaku cijenu i svira sredstvima. U toj plamenoj tatini nije oklijevala da tvojoj majci priredi strahovito stradanje. "l Kraljev glas se spusti a princ se trgne pitajui bez daha: . -4,3 Kakvo stradanje? > Majka ti nije rekla nita? ji; Ni rijei... >yth { .-;<> JL , Po utnji je prepoznajem. < h <" .;<; ." -.jt lll Sto mi je preutjela? Strahovitu nepravdu koju su joj nanijeli. Hou da znam uskipi Ivan pocrvenjevi. Je li ti majka kazivala gdje je ivjela ovih deset godina ijeg braka? U Napulju. A kako joj je bilo? w" Ona ree: dobro. !, ";. j Jo uvijek ista plemenita utnja! Dakle, ne zna nita? >.;.^ Ne znam, oe moj. Ako ste me ikad ljubili, kaite mi? i Obeaj mi da kraljicu nikad zbog toga nee pozivati & raun. j; Zelja da dozna jade svoje majke iznudi mu obeanje: Sutjet u. I priinjati se da nita ne zna o tome? Da, da, obeajem, naglo e Ivan nestrpljivo iekujti. __ Pristao sam da tvoju majku poaljem u Italiju. To je u . geatrice traio kralj Ferante da bude potpuno siguran u prekid moje ljubavi 9 Borkom. Oni su,

naime, mislili: dvanaest godina zajednikog ivota i sin to se ne moe zaboraviti. Valja postaviti vru ogradu. r _ I to su uinili? Kralj nasloni glavu na ruke pa pone Izmijenjenim glasom: _ Napuljski kralj zatrai, dakle, da za volju Beatriinog mira poaljem tvoju majku u Napulj. On, kralj Ferante smjestit e je dolino na svojem dvoru. Ako bi odbila, stanovat e u odlino ureenoj kui u Napulju. Jedino bih joj morao uskratiti da se vrati u domovinu. Traio je od mene rije da joj nikad neu pomoi da prijee granice mojeg kraljevstva. Vi ste, oe, na to pristali? Pristao sam. Odredio sara lijepu svotu koja se redovito svake godine slala za odlino uzdravanje majci mojeg sina. O tome ima pismo l ive svjedoke. Sve blie priklanja se Ivanova glava ocu, pogled mu ispija svaku rije, treptanje tamnih trepavica odraz Je drhtanja njegove due. A otac pripovijeda ne pogledavi Ivana: Preko napuljskog dvorskog metra javljeno mi je da se Borka, tvoja mati, nalazi posve dobro, smireno, na vrlo odlinom mjestu dvora. Nisam imao razloga da u to sumnjam. A to je bilo? nestrpljivo pouruje Ivan kad je Matija asak utao. Moda nikad ne bih saznao, kako su postupali s njom da nije bilo onog stranog dana na Griu kada su mi javili da ti, sine, lei u umi mrtav! Tek si onoga dana saznao? Onu veer. Tvoja majka ula je one veeri u ovu moju odaju. Nisam vjerovao oima, potpuno uvjeren u to da se nalazi u Napulju. Malo kasnije, sinko, nisam vjerovao ni svojim uima! Sto je to otkrila moja majka? Bio sam odvie tvrd prema njoj.Zadana rije napuljskome kralju pogaena je, poniena u oima cijeloga svijeta. Sto ti je rekla? estoko sam zapitao Borku, tvoju majku ispravi se kralj ~ zato je ostavila Napulj unato mojoj zadanoj rijei to sam joj javio pismom. Javio si joj? Ona ipak ne zna nita o tome, ni o pismu! Ona nije ni ivjela u Napulju! Boe moj sa strepnjom usklikne Ivan. Spoitavala mi je svoje tamnovanje. Kakvo tamnovanje? Kako se nisam osjeao krivim, zatraim od nje da mi odmah iskae na to. niani. Unato tome to sam zbog njenog do22 Gordana I 337 22 laska i mojih osnova bio ljut, ono Sto mi je rekla pogodilo me vrlo teko. Sto su joj uinili, oe? Napuljski kralj me prevario. Tvoju majku dao je odvesti na samotni otok. Na otok? Tamo je stavio pod pasku nekih zbog zloina optuenih ljudi. Jao! mladievo lice problijedi. ivjela je u vlanom podzemlju, u dronjcima, izvrgnuta bijedi i gladi! Mladi skoi, a usne mu dru. ^ Novac koji sam slao za tvoju majku, o emu ti moe pruiti dokaze Varadi, napuljsko je velianstvo zadravalo za svoj dvor, a ona je gladovala, odijeljena od svijeta dok napokon sa urom nije pobjegla iz tamnice koju su joj Napuljti odredili za dosmrtni stan. Odvie, odvie je to, oe! Ali zato su je poslali onamo? Zato? Da ti, sine, ne bi mogao nai svoju majku kad bi postao kralj, da je ne bi posadio uza se. Htjeli su da na otoku izgine od bijede, da asno mjesto kraljice majke nakon moje smrti zauzme kraljica Beatrica. Jer obnovi Matija Beatrica

je raunala: kad umre kralj Matija, a zavlada njegov sin, prvo mjesto na dvoru pripast e njegovoj majci. Mojoj majci? Raunali su posve prirodno, da e tvoj prvi zadatak biti da potrai majku, prui joj zadovoljtinu i osveti se zbog nepravde koju sam joj nanio ja. Zato ti je, sine moj, kraljica ponudila tajno vjenanje da potkopa monu enidbu koja bi tebi osigurala prijestolje. Beatrica, navikla vladati i zapovijedati, strepi samo od jedne jedine misli: da nikad ne doivi dan kad bi na njeno mjesto uza te sjela tvoja majka. To mjesto Beatrica hoe da zadri samo za sebe! Za to mjesto htjeli su ubiti moju majku? Za mjesto uz mojeg sina na prijestolju! Princ nije odgovorio ono to je kralj oekivao. Ispunjen gor inom, spoitne mu: j Za tu groznu enu kamena srca vi ste napustili, zaboravili j to drago, toplo, milo stvorenje, one modre oi, posve izbrisali i ; svojeg srca, oe moj?! Napustio sam je, zaboravio! Izbrisati se ipak nije moglo! Oe? Je li to istina? usklikne Ivan, klekne do njega, uhvati ma ruke. Je li to istina? : Jo vie nego to! Jo vie? Recite! o Doao je as albe. ,,s{: 4.4; Vi alite, oe moj?I ;",;, ^ 338 __ alim to sam poljskom kralju inatio, vrlo alim! Dragi oe moj i on obujmi kraljeva ramena. _ Ne bi bilo strahovitih muka u borbi da ouvam kraljevstvo . strahovitog krvoprolia koje e nastati onog dana kad nestanem ne ostavim nasljednika. Da se nisam inatio, ne bi bilo napuljskog sjaja na mojem dvoru, ali u mojim odajama bili bi mir i spokojnost! Srea, srea! Moda! Zaklinjem vas: ima li jo u vaem srcu iskra koja tinja za moju majku? _ Katkad bljesne kao krijesnica u majskoj noi! priznajete li to, oe moj, istinski? Ima li razloga lagati? _ ima! _ i on kleei zavapi. Moja je majka gladovala, moja draga, nesretna majka usklikne suznim oima. Matija gleda u sina kao da oekuje osudu. Mladieve obraze zaliju suze to su ga pekle kao iva eravica. A tamo iza blagog majinog lica pojavi se Gordanin lik, hladan i miran, i glas govori kruto: "Nita, nita nema njeno srce da kae na enidbu s Bian-kom". Puca mu grud, ne osjea srce, kao da se rastopilo u vreloj boli. Sve, sve nestaje, samo odmazda je tu, osveta Napulju! Osveta za majku. Ivan odvie dugo uti. Otac eka osjeajui da mu se sin ovog asa oprata sa snovima mladosti! Mlaahne blage crte hladne su, stisnute kao da je u njih za-drla odluka, okrutna i prikazuje ga starijim, muevno prijeteim. Strogi pogled, kakav kralj nikad nije vidio u njegovim crtama, upire se u nj: Oe, kralju, jedno jedino pitanje. Pitaj sine. Kad bi nasljednik prijestolja zatraio da njegova majka bude u njegovoj blizini to biste odgovorili? Nasljednik prijestolja ima svoja prava koja mu kralj ne moe osporiti! Kad bi nasljednik prijestolja elio da mu mati bude na dvoru? Gdje god nasljednik prijestolja eli tamo e biti njegova majka. Oe, moja majka bit e osveena! Sjedit e uz mladog kralja Ivana Korvina? Reci, sine? Sjedit e, oe moj! Hoe! Kao val probuenog mora diu se kraljeve grudi od teike pobjede.

Dajte, oe, punomo za moje vjenanje. Ivan prie k stolu. Tamni prsti lagano dru. Kralj mu prui Pero namoeno u crnilo. Jakim potezima ispie Ivan svoje ime 339 na papir kojim opunomouje Lovni Ilokoga da ga zastupa u Mi. lanu na vjenanju s Biankom, neakinjom vojvode Ludovika Sfor-ze Moro i keri vojvode Galeotta. Sine moj, spasio si kraljevstvo i kruto osvetio svoju majku za sebe. a i za mene! Hvala vam, oe za ovu rijei Izvan sebe primi sin kraljevu ruku i obaspe je cjelovima. Tog asa kralj ovije ruku oko Ivanove glave i poljubi mu kosu po kojoj su sat prije padale suze ene to je kralj nazvao jedinom istinom svojeg ivota. Obojica ute kao utueni nakon velikog napora svih svojih duhovnih snaga koje su im istroile i tjelesne sile. Kralj se po dupro o stol, a princ o naslonja. Svaki od njih zagledao se u novu situaciju to su je sada stvorili, potvrdili i uvrstili; Napokon e kralj: Odredit u da odaje pored tvojih urede za tvoju majku. Neka tebi i njoj bude udobnijel Hvala, oe! Jo neto, sine. Odsad ne smije meu nama dvojicom biti skrovitih misli i ina. Pomozi ml, sine, da ne ivim u vjenoj strep-uji. Treba da zna: ima na dvoru ljudi koji bi eljeli da te nema! Mladi gleda kralja i slua. uvaj se! Ne dolazi u blizinu onih iz Italije dok ne odstranimo Alfonza. I molim te, ne udi se ako sam odvie ljubazan s Giovanom, Hipolitom i drugima. Na to me nukaju vane osnove. Nisam ljubomoran na njih. uvaj se Nardelinih uiju jer ona se samo priinja slabo umnom. Uvijek sam to slutio. Ne tjeraj oklopnike koji stoje po trijemovima. Nisu postavljeni tamo da ti otimlju majku, nego zbog tvoje sigurnosti! Silazi samo okruen oklopnicima. Nikad i nigdje ne uputaj se u razgovor s Alfonzom ni s Enrikom. Ako Inocent pozivi, bit e lako s Alfonzom. Umre li, naslijedit e ga Borgia, a to je uzrok zbog kojeg moram igrati komediju. Sa mnom igra tu komedija i Varadi. Koji je htio da mi majku one veeri prevarom odvede? Po mojem nalogu. Ali taj ovjek najjai je oslon mojih osnova da tebe okrunimo kraljem. Samo je odvie strastven " svojem govoru, ali za tebe daje i glavu. A sad te molim: izjai svakog dana malo na zrak i sunce, potpuno okruen oklopnicima. u pratnji mojoj i Damirovoj. Neete pokuati da maknete moju majku? Zadajem ti rije: ona e ostati na dvoru dok budete htjeli ti i ona. Dakle, do njene i moje smrti! ." -.-" < Jesi li zadovoljan? .-^i.t7:> a > 340 __ Da, oe, izjavi Ivan odluno. .,^ >;. _ Onda dovienja, sine! -<f,r^ f Rastali su se zbliieni. Princ hitno poe u sobu svoje majke, nristupi joj i zagrli je: F _ Majko, nosim ti sreu za kojom si eznula! __ Kad bi mogao donijeti sreu, ne bi tvoje lice bilo natopljeno tugom. _ Umor je to, ne tuga! Sluaj, majko! Kralj, moj otac, napustio te je, ali izbrisati te iz svojeg srca nije mogao. Velike modre oi s bolnom rezignacijom upru se u sina: Uzalud tjei, sine.

_ Sam mi je priznao. On kojeg sam smatrao okrutnijim od Asirca. Dolje, posve na dnu njegova srca jo ivi tvoja slika, slika jedine istine njegova ivota. Samo mi je to rekao! Da, majko, on! Jesi li sad sretnija? U modrini njenih oiju bude svijetlo... Da je to istina, svitalo bi mi sunce u sumraku ivota. Istina je, vjeruj svom sinu. I ostat e sa mnom majko i sad i kad budem kraljem. Potpisao si punomo? Jesam, majko. Od svoje volje? Da, majko, od svoje! Neka srea ide tvojim putovima, a sad te molim pot odmori se, vrlo si blijed, izmuen. Jak sam, jak da ramenima najurim tri Napulja! Na njenu ponovnu molbu osjeti potrebu za samoom i mirom, pa se uputi u svoju knjinicu. Tu nae Damini koji je ostao nakon razgovora s Gordanom i sjedi sagnut, izgubljen u mislima. Ivan mu se baci u naruaj! Svreno je, Damire! Svreno! Ruke mlado? plemia vrsto obujme prinevo klonulo tijelo. Za nekolik.) tjedana, Damire, bit u vjenan s Biankom! Ivane, zato si to uinio, to si uradio? Kaznio sam Napulj da obdarim sreom i au svoju izmuenu majku. Da si znao to je propatila, rekao bi: odreci se ljubavi i raspni muitelje svoje majke. Gordana me prezrela! Jao njoj kad se njen razbor sastane sa srcem. Dobri moj Damire, za mene je srea izgubljena. Zar je to neopozivo? pita Damir i pogleda ga odanom boli. Sjea? se, Damire, kad smo se u ovoj sobi zakleli jedan drugome na sreu svojih majki? Kao d.! je bilo danas! Hoe li uvijek ostati uza me i nikad me nee ostaviti? Dok bude vjerovao u moju vjernost, borit u se za tebe uza te i s tobom! Gdje prestaje vjera, umire prijateljstvo, umire ljubav pri. jateljstva. A ona e ivjeti do moje smrti, Damire. Trebam te da" nas vie nego ikad prije. Nikome, ni majci ne smijem pokazati rane svojeg srca. Bole me, jako me bole, Damire. Boljet e i Gordanu. Vara se, Gordana je gotov mukarac. Njoj je kraljevstvo sve, a ipak e se jednom udati. Ova misao gri mi vrat poput eljezne ruke Damire! ovjeka kome ona pripada smrtno u zamrziti. I toga se bojim! Nije 11 obeala da nee pripasti nikome? Obeala? Ne! Stavila je pitanje kao ucjenu oekujui da joj obeam pokoriti se i pristati na enidbu koja znai: primiti krunu! Progledao sam to. Ne dam se ucijeniti od svoje ljubavi. Ne dam! Nisam tako slab kako ona misli. Ne! Odbio sam tu pogodbu! Ipak si potpisao! Da osvetim svoju majku! Osvetit u se, tako mi ivota! Razorit u eatriine napuljske utvrde u ovim zemljama da osvetim majku i usreim kraljevstvo. A Gordana neka bude sretna. Ne! Nije istina to velim! Nikad nisam toliko eznuo za njom kao danas kad sam potpisao. Nisam dovoljno plemenit, ne mogu je ni u mislima prepustiti drugome, to e biti od moje ljubavi, Damire? Ona je moja najvea pogibelj. Spoznao sam to u asu kad sam na onu punomo stavio svoj potpis! Ja ne gubim nade, Ivane. Gordana se mora slomiti. Uzalud tvoje rijei. Nita me ne moe utjeiti, svi ste preslabi da stiate oluju u mojoj dui. Rije je zadana Bianki, Milanu! Svreno je, svreno!

I klone u naslonja. Pun boli i straha za svojeg druga Damir se zagleda u neto neizvjesno i njegovo lice odaje izlinost svake borbe, izraava strepnju za budunost prijatelja. U tom tekom asu pa Stjepko otvori vrata ispred milanskog poslanika. Grof Marcelo uao je vrlo ozbiljan i neto uznemiren. Damir i princ se trgnu. Ivan doeka poslanika neto rastreseno. Visosti ree Marcelo dolazim s dozvolom i na elju njegova velianstva. to elite, gospodine poslanice? upita i ponudi mu i stolicu. i Dopustite, visosti, da se udaljim ree Damir opazivi ] da poslanik ne eli govoriti pred njim. Vau visost molim da moj upit ne bi smatrali kao ult" i matum ili moda nepovlasno uplitanje u vae osjeaje. Svoje osjeaje smatrat u uvijek svojom linom slobodom odgovori Ivan odluno, ali prijateljski. Njegovo velianstvo me ponukalo da vas pitam... ako visosti ipak ne elite? __ Naprotiv, izvolite pitati. _ Proulo se da je vaa visost negdje i nekome prijetila sa-moubistvom ako ne dobije za enu donu Izabelu. Donu Izabelu? usklikne princ zaueno. Gospodine lanie, to je Vri0 loa ala dvorana. Da sam se ja prijetio iamoubistvom? Gotovo bih se morao nasmijati. Visost, dakle, nikad nije zaprosilo donu Izabelu? Ni u kosa? Nikada! Nema nikakvih razloga da je zaprosim. Prema njoj sam vazda bio usluan i srdaan. Ona je krasna djevojka, ali nikad nismo preli granicu prijateljstva niti sam ikad bilo pred kim spomenuo kakvu prosidbu. Na to vam zadajem svoju viteku rije. Rije vae visosti dostatna je i da me njegovo velianstvo nije uputilo! Moj otac oi i o je elio da raspri neku spletku, jer ovo je doista obina spletka Vjerujte: da ljubim Izabelu, ni asa ne bih oklijevao da to iskreno kaem. I nitko ne bi stavljao zapreke toj enidbi. I ne bi nikako dolo do vjeridbe s neakinjom mojeg vladara. Sasvim jasno i tono. Onda molim vau visost neka izbrie iz svojeg sjeanja moje pitanje. I neizmjerno se radujem da nita vie ne zakruje put rodbinskoj vezi izmeu uzviene dinastije njegovog velianstva Matije i mojeg vladara Ludovika Sforze. Ne, nita ne moe zakriti taj put odgovori princ. Poslanik se oprosti. Na izlazu iz dvora sretne tri jahaa u ruhu napuljskog kroja. Zar dolazite iz Napulja? zapita ih grof Marcelo. Ravno odanle. Brzotea sam njegova velianstva napuljskog kralja Ferantea izvijesti prvi jaha. Grof Marcelo poe niz Dverce. A Napuljci ujau u dvor. Kralj i Varadi jo su uvijek u radnoj sobi raspravljali o prinevoj svadbi. Varadi je s ushienjem promatrao punomo, to ju je princ potpisao. Uto dvorski metar saopi kralju da je stigao glasnik iz Napulja s pismom njegovog velianstva. I Varadi i kralj upitno su se pogledali. Velianstvo, to da radimo s glasnikom? zapita dvorski metar. Odvedite ga ravno kraljici! Kad je dvorski metar iziao Varadi se zagledao neto spoitavajui svojem vladaru: Velianstvo, ovaj put neete otvoriti pismo? Nije vie potrebno hvatati glasnike, a ni uputno. Kraljica nema razloga da preda mnom krije napuljske osnove. Ta ja sam in prihvatio. Idem k njoj da ujem kakve su vijesti.

Beatrica je ula u dvoranu svoje brae. Giovano se zabavljao udarajui u gitaru pratei Franceska koji je pjevuckao neku na-puljsku pjesmicu. Gdje je Hipolit? upita iznenadno kraljica. Vani je s dadiljom u dvoritu. Razmaenko mali, ni sa ime nije zadovoljan. Pravo dijete napuljske raskoi. Prava aragonska krv. Sve trai vie, ljepe i sjajnije doda Francesko. Mislila sam da e svojim ponaanjem odvratiti kralja, a on se upravo zabavlja Hipolitovom neobuzdanou. Jer se pribliuje kraljevoj udi. Moda. Ali, djeco moja, ujte zanimljive vijesti iz stare palae. Nardela je opet bila na poslu? Nije mogla ni u blizini. Sva su vrata zaposjeli oklopnici i dolje i gore na prinevu trijemu. Zato to? Ne znam, ali ipak smo neto doznali. Nai su dvorani vidjeli princa Ivana dva puta silaziti kralju i svaki put je bio dugo u kraljevskoj radnoj sobi. Kad se vraao, Enriko ga je vidio i opazio kako je princ bio jako uzbuen. >... Radosno! . .-... : i Oajno! Onda nema pogibelji. l < Premda je Matija savren glumac, vjerujem da se posve odrekao Ivana. Inocent ne moe dugo ivjeti, dakle nema drugog izlaza, nego da se kralj pripravi za Borgiu. Ciceron veli: uvijek valja gledati daleko u budunost. udim se, Beatrica, da toliko oboava Cicerona. On je vie govorio nego radio. Govorio je da prttcrije svoje lukave ine, a lukavost je jae oruje od itave vojske. Prema tome, ti si jaa od svih 200.000 kraljevih oklopnika. Nije dospjela odgovoriti, jer dvorski metar Enriko najavi kraljev dolazak. Iz pokraj ne dvorane paevi su otvorili vrata. Kraljica i njena braa izmijenile poglede. Svi ustanu da ga doekaju. Matija se prijazno priblii Beatrici i poljubi je njeno u elo pa tiho upita: Nisi osjetila moj cjelov ujutro kad sam odlazio? Odvie sam duboko spavala. Sad tek znam zato sam se probudila tako vesela. To je uinio tvoj cjelov. Neobino si lijepa danas, izvanredno! Opaa li to Francesko? i okrene se k mladom kardinalu. to je sunce danu, to je vedrina ljepoti. Vedrina je ljepala Beatriinu draest. , , _ Neka tvoja vedrina bude kao i sunce vjena ree kralj tolikom usrdnosu da nitko ne bi mogao razabrati je li namjetena ili je uistinu oaran Beatriinom ljepotom. _ Sva moja vedrina posveena je tebi, Matija. _ To me usreuje, Beatrica! Danas sam morao itava dva sata gledati prinevu mrko i alosno lice. Zar je nezadovoljan? _ Nakon dananjeg razgovora sa mnom uistinu nema razloga zadovoljstvu. S njim je stvar zakljuena! Sad sam posve miran! Neka svoju sreu nae tamo kamo ga vue srce. Ne bismo li danas na Medvedgrad? Upravo sam htjela to predloiti, ali imam ti neto saopiti. Moj otac mi alje glasnika. Sto javlja moj dragi tast? Inocent se uistinu vratio u ivot, ali nema nikakve nade da e drugi njegov ivot biti dugotrajan. Svakog asa moe opet na drugi svijet. Nadam se da e ga ovaj put zadrati tamo. O tom lijenici ne sumnjaju. Onda, jo mi otac javlja o skorim svatovima. Pozvat u nas oboje na tu veliku sveanost. Njegovi su izaslanici odaslani drugog dana nakon brzotee.

Velika hvala njegovom velianstvu na toj panji. Vjeruj mi, neizmjerno bi se ponosio da s tobom mogu p roj aha ti napuljskom obalom, ali kad bi Turin saznao za moju odsutnost, prekrio bi primirje, a Fricdrich bi se bacio preko granice kao gladni vuk. Shvaa li? Na to sam odmah pomislila. Vjeruj mi. bilo bi mi vrlo teko liiti se tvoje blizine, ali kad bih ipak ti svakako eljela poi... Da stupim na napuljsko tlo bez svojeg slavnog kralja? To bi bilo kao da sam stigla u Napulj u oskudnoj haljini prosja-kinje. On rairi usne na osmijeh pun sree: Oekivao sam takav odgovor. Uostalom, do svadbe ima jo vremena. Mo da se dogodi udo i moje neprijatelje odnesu da vi i. A drugo nita ne javlja njegovo velianstvo? Nairoko opisuje sjaj koji e razviti na svojim svatovima. Samo o tome pie. Pun je svatovskog zanosa kao kakav mladi. A mi, iako neemo prisustvovati, moramo se pobrinuti za te svatove. Razumljivo. Jo danas emo odluiti o darovima naem mladoenji. Darovi treba da dostojno zastupaju sjaj naeg dvora. Kako si paljh, Matijal pomiluje ga ona. I zapoeli su raspravljali o darovima. Kralj govori o tome s tolikom vanosti i ivosti kao da nema pcee brige od svadbe nog poklona napuljskom vladaru. >: . ?" j >.. 345 Onda ostavi kraljicu s braom vrlo veseo i raspoloen, dok je u svojoj dui nosio gusti mrak svoje prolosti koju je danas jsk.o-pao pred sinom. U radnoj dvorani naao je Bakaa i Filipca. S velikim ushi. tom prui ruku Filipcu. Boljetica vaa bila je samo putni umor. Sad smo opet sva etvorica na okupu. Posla ima previe. Moja asna gospodo, pri. onite dok se ne vratim. I zatvori se u svoju privatnu odaju iz koje vodi tajni ulaz u kulu. Odavle Radulu poalje po Varadija, ali ga uputi da ne kae nita tko ga zove. Varadi je odmah stigao u kulu. Kralj se smijeio i tiho veli: Napuljski kralj se eni! Njegovi su ljudi na putu k nama. U etvrtak Lovro Iloki mora putovati i neka pazi da se ne sretne s Napuljcima. Sad mi dozovite rimskog tajnika. Valja mu dati novaca da potkupi Demovu strau. Dogovorit emo itavu osnovu, pa neka to prije otputuje u Rim. Vae velianstvo ne kani na svadbu? Htjeli ste rei njezino velianstvo! Uistinu, ona ne kani. Mi emo danas izjahati na Medvedgrad, a princ neka u naoj odsutnosti izae na zrak. Recite mu, ako bi lijenik dopustio, moe iznijeti na trijem svoju majku. Mi emo ostati na Medvedgradu do sutra. Kraljica je vrlo vedra. Razumijem, velianstvo. Popodne sunce se sakrilo za oblake i nastala je hladovina. itav je dvor odjahao na Medvedgrad. Samo princ i Damir ostali su na Griu. S njima i Varadi. Popodne Ivan je izveo na trijem majku. Stigla je i Damirova majka. Obje su ene osjeale tihu sreu uz svoje sinove. i Bio je etvrtak o podne. Knez Iloki stigao je u dvor. Kralj se s njime povukao u svoju radnu odaju. Tom je sastanku prisustvovao samo Varadi. Jesu H vrata osigurana od Nardelinih uiju? upita kralj svojeg kancelara. Da, velianstvo. Nitko se ne puta u blizinu vaih odaja. Sad ona obilazi dvorom kao mjesear, sve neto trabunja i ini se gluhom. To vei razlog da govorimo kao u ispovjedaonici odredi kralj, pa onda tiho nastavi:

Varadi, vas ne mogu poslati u Milano, a netko od mojih savjetnika mora potpisati brani ugovor. Odluio sam poslati Filipca. Idite i recite mu neka se odmah spremi i poe s vojvodom. Kamo to e mu Lovro rei putem. Filipec neka sazn smjer puta tek onda kad budete ve daleko, vojvodo. 346 _ Razumijem, velianstvo. __ NO sumnjam < svoje savjetnike, ali opreznost nikad nikome nije naudila Dakle, Varadi, poite i inite se kao da ni vi ne znate kamo ima poi. _ Izvrit u nalog velianstvo. I Varadi se po i iz dvorane, a vojvoda izvijesti svojeg vladara: _ Velianstvo u Brezovici eka dvjesta hrvatskih plemia da ih vodim kamo god elim, a ugarske plemie odredit ete vi. Hvala, vojvodi> | potapa ga po ramenima. U vas se pouzdajem kao u sebe. Damirovu ocu recite neka ostane ovdje. Njega trebam na hrvatskom saboru da predsjeda saborskom sudu koji e suditi optuenim velikaima. Ve sam rekao knezu Ber-nardinu Frankopanu da vam se pridrui. I on ne zna kamo polazi. Istina, jedva se vratio s Filipcem iz Ferare, ali on je vrst. Nije mu teko pridonijeti ovu rtvu svojem kralju. Knez e vas priekati sa svojom pratnjom ispred grada Ozlja a darove za nevjestu ponijet e ?.n vama u Brezovicu moji brzotee. Evo vam i spise. Tu je moja izjava kojom javljamo u Milano to moj sin donosi u brak, a ovdje prineva punomo. uvajte to! Vie od svoji1;, ivota! Zato sam i odabrao za ovu misiju vas, vojvodo. A jeste li se oprostili s kraljin :n Rekao sam da polazim u Ilok. Ona me vrlo milostivo otpustila. Prema tome, sad moemo pozvati milanskog poslanika da vam on dade popratna pisma za svojeg vladara. Samo jo jedno molim, velianstvo. Dopustite mi da se oprostim s Gordan >m. Neka bude. Ali oprezno i kralj uzme sa stola srebrno zvono. Uao je pa koiem kralj naloi da pozove dvorskog metra Orbana. Ovaj dovede milanskog poslanika grofa Marcela. Pregledali sa sva pisma, udarili peate, a onda ih predali Lovri. Poslanik zaeli Lovri sretan put u Milano pa se s njim iznikuje. Putujte sretno! ree kralj. Velianstvo, moj ivot i ast zalaem u asnu zadau koju ste mi povjerili. p Cirr> obavite vjenanje, aljite brzotee, ali najpouzdanije! Fsite samo znakovima koje smo ugovorili. Oekujem da ete osvjetlati svoje lice, vojvodo! Ili u donijeti vjenani list, ili ostaviti tamo svoju glavu! ~- Oekujem vjenani list! nasmijei se kralj. Sam kralj posmatrao je s male kule odlazak vojvode Ilokog njegova pratioca Filipca uivajui u tom gledanju sve dotle dok se jahai nisu izgubili meu grikim kuama. Tada kralj sie u radnu dvoranu gdje ga eka Varadi. l Obojica osjeaju lagodnost. . 1 Biskupe, jeste li spremni da me posluate? j Uvijek se pokoravani velianstvu. i : Onda nemate sasvim svjee sjeanje odvrati kralj snii jeSei se. No, pustimo Sto je bilo! Uspjeh naeg plana ovisi o vaem dranju. Sad nastaje mir, potpun mir. Sve nae oruje valja odloiti, posakriti i uzeti u ruke palmu. Prema kraljici i j. tavom njenom rodu iskazu j te najvee potovanje i prijaznost Pokaite kako ste se upokorili. Znam, vama je pokornost teko hiniti, ali neka je na mojem dvoru napokon jednom mir!... Neu ga naruiti! Ni ja. A sad siimo.

Uskoro nakon tog razgovora u kraljevskoj odaji okupili su se njegovi dvorski metri, stolnici, posteljnici, tovarnici, konju-nici, upravljai lova i svi dvorani koji su imali razne dunosti oko uzdravanja i upravljanja dvora. Kad su se poredali, kralj oslovi svoje dvorske metre. Orba-na i Mladena Berislavia. Sutra elim sa itavim dvorom i svim gostima poi na Medvedgrad i ondje ostati barem tjedan dana. Za to vrijeme neka se prirede predstave, glazbene zabave, naroito veliki lov u poast hercega H i pol i t a. Velianstvo, za sve goste nee biti dovoljno mjesta u dvora upozorj Berislavi. Koliko je naih gostiju raunajui zajedno moje roake Gerebe, kneza Zapolju i palatina? Zajedno s poslanicima Milana, Napulja, eke, Venecije i Rima sada jo dostojanstvenici iz vojvodine Ferare, zatim s domaim velikaima i dostojanstvenicima vaeg velianstva ukupno pedeset odlinih gostiju. Tako malo? A pratnja? Ako raunam samo plemie u pratnji, onda se broj poveava na dvije tisue ljudi. Tako mnogo? Samo plemika pratnja njegove visosti Hipolita broji dvije stotine plemia i tri stotine vojnika. Koliko osoba broji moj dvor ne raunajui lanove moje obitelji? Pet stotina osoba i dvije tisue vojnika. Nije odvie! Ali ini se, moj dragi, svu ovu eljad morani ja svakog dana nahraniti i napojiti? Da, velianstvo. On se nasmije. Griani se ne mogu potuiti na mene. A gdje ste ukonaili ovoliko ljudi? ...u^r-s"^ m" .< oui-.v .< .;.. : : _ Svaki Grianin i Kaptolac ima u svojoj kui po jednog i vie stanara, a biskupski dvor, plemike palae, kanonike kurije, medvedgradski dvor i Popov toranj sve je krcato gostima. J _ Dobro, ali ako na Medvedgradu nema dovoljno mjesta ko nacistu, onda podignite moje kraljevske atore. Zatim je jo izdao neke naloge, a najposlije otpoalje sve iz dvorane, a zadri samo dvorske metre Orbana i Berislavia. _ Alfonza Borgiu smjestite svakako gore u Medvedgrad, i to u blizinu kancelara Varadija. O tome u vam izdati posebne na loge. im su izali, Varadi upozori kralja: Alfonzo jamano nosi svoj praak uza se. Zato u isporuiti princu neka hini nahladu i ostane na Griu. Alfonza u zadrati na Medvedgradu dok nam ne stignu kakve vijesti o Inocentovu ozdravljenju. im primite takav glas, Alfonzo e putovati. Nadalje, tajnik mojeg rimskog poslanika danas putuje. Dajte mu sve potrebno. Ako princ Dem uspije pobjei, onda ne trebam milosti Roderiga Borgie. A sad smo svrili. Idem kraljici da joj saopim sveanost u ast Hipolita. SVE NA JEDNU KOCKU itav dvor lx>ravi na Medvedgradu. Kralj se posveuje kraljici, njenoj brai, Hipolitu i svojim gostima. Svakog dana prireuje kraljica sveanosti i lovove da se obraduje njen neak s ko" jim se ne moe ni asa rastati ispunjavajui svaku njegovu elju. I kraljiini dvorani tekim naporom udovoljavaju prkosnim djeakovim hirovima, a ovi sve vie raspiruju staru mrnju kraljevih dvorana prema napuljskom dvoranstvu kraljice, brojno poveanom pratnjom djeaka primasa. Kralj se predao odmoru zabavljajui se s brojnim gostima, roacima Gerebima, palatinom, hrvatskim banom, knezom Za-poljom, poslanicima, velikaima. Svi vide kralja raspoloena, pristupana svakoj ali, veselim raspravama, zabavama to ih pripravljaju dvorski glumci, pjevai i glazbenici. ini se da kralj uiva u bezbrizi i veselju, uitku sjaja i raskoi svojeg dvora.

Samo njegovi pouzdanici znaju da se kralj svake veeri prije nego to ulazi u svoju branu lonicu navraa u sjevernu kulu medvedgradskog dvorca gdje je uredio privremeni kabinet. Tamo ga ekaju dvorski metri i Varadi a kojima povjerljivo raspravlja. 349 Lov traje ve dva dana. Sav dvor s gostima podao se lovakim uicima. Na podnoju ume, u dolini, po irokoj livadi prosulo se itavo malo selo kraljevskih atora za odmaralite. Starci koji nisu lovili i oni koji su se umorili sjedoe uz drvene stolove u atorima i veselo se podaju jelu i piu. Kraljevski sluge nepre stano tre s punim vrevima. , Poljanom ispod Zagrebake gore projuri nekoliko jahaa s kraljicom Beatricom. Enriko i Francesko vode malu povorku i zaustave je tik pred kraljevskim modrim atorom. Velianstvo se eli odmoriti? upita Enriko. Naprotiv! Potrai meu gospodom mojeg lijenika. Neka mu smjesta osedlaju konja. I on odjae prema atorima kraljevske pratnje. Napuljski princ kardinal Francesko pun zabrinutosti upita: Beatrica, tebi nije dobro? Ne boj se! >, Blijeda si. .1 Ne dolazi bljedilo samo od tjelesne boljetice. Odgovor me zabrinjuje. Razjasni, sestro! f d Idem na Gri. Vraa se? , v r U tvojoj pratnji! A kralj? LTHft3W.W.3V.&, ,-.. ,^ On e do kasne veeri loviti. eli otii da on ne Bit? , , . : I to vrlo hitno! ." !lf [,.,":;, , Zato, Beatrica? ^ , , t u Ne pitaj me do Gria nijedne rijei. ; l? " . v Tvoj glas dre. "ft Samo nadzemaljske bie moglo bi ostati mirno. 7^ Uznemiruje se? Neto se dogodilo? Rekoh: ni rijei do Gria. Idi grofu Marcelu i pozovi ga da nas prati. Ne reci mu kamo idemo. Kardinal se uputi milanskom poslaniku koji je sjedio u sedlu posljednji u kraljiinoj pratnji. Beatrica zovne svojeg starijeg na-puljskog pouzdanika blie. Pristali Napuljac primakne konja kraljici: Ostat e ovdje na toj poljani i ekati kralja. Razumije? Vae velianstvo, potpuno sam razumio. Kralj e se vratiti predveer iz lova. Poi k njemu i predaj mu ovu poruku: "Njezino velianstvo pozdravlja vae velianstvo. Iznenada joj je pozlilo a lijenik naredio da mora u postelju. Poto je put na Gri odavde krai negoli na Medvedgrad i mnogo lagodniji, njezino velianstvo se uputilo onamo i moli kralja da se ne uzrujava." Jesi li upamtio. Mario? Upamtio sam svaku rije. 350 Dotle se Enriko vrati s nipuljskim lijenikom koji je ve uz-

a^l Mario! okrene se kraljica svojem dvoraninu. Kad doe Gorclana, pokai joj put kojim smo poli. Povedi je. a kad spazi moju pratnju, reci neka me slijedi. F __ velianstvo izvrit u vae zapovijedi! _ A sad, naprijed! I ona prva skrene s poljane obilaznim putem da nitko ne opazi njen dolazak na Gri. Francesko, grof Marcelo, Enriko i napulj-ski lijenik slijedili su kraljicu. Nije prolo ni etvrt sata kad je na poljanu dojahala Gorda-na u lovakom ruhu. Odmah je Mario zaustavi, isporui kraljiinu zapovijed i poprati istim putem kojim je odjahala kraljica s pratnjom. U najveem nemiru Francesko je slijedio svoju sestru Beat-ricu kad je ulazila u svoje grike odaje. Nemir koji ga je pratio itavim putem od Medvedgrada poveao se onog asa kad je uao za njom u sobu i opazio da je rukavice bijesno bacila na stol. Nije se usudio nita pitati, jer je ona skidala jahai klobuk pa ga isto tako bacila, a onda pritisnula ruke na elo pa izrekla: Podla prevara! Gdje, od koga? Jesi li vidio kad je u umi pristupio k meni neki lovac? Da, neto ti je govorio. im sam ga opazila, znala sam da mi glavni kaptolski biskup javlja neto neprijatno. Ali tako strano nisam oekivala. Stranu vijest? Odakle? Doivjela sam ve svata u braku s Matijom, ali to je vrhunac, vrhunac svih njegovih himba i prevaral Zar Mati ja moe u emu prevariti tvoju opreznost? S kakvim mi je uvjerenjem razlagao uzroke zbog kojih naputa Ivana a prima za prestolonasljednika Giovana. Ni asa nisam mogla posumnjati u to. Valjda nije odustao od pogodbe? Odustao? Mnogo vie. Poslao je u Milano svatove! To ne moe biti! Krivo su te izvijestili! Ne! Biskupov glasnik mi je rekao: vojvoda Iloki odveo je povorku od vie stotina ljudi u Milano i tamo e zastupati princa na vjenanju s Biankom. S njim je poao i Filipec; Skupili se i otputovali kriomice, negdje iz nekog dvorca u okolici. Nije li vojvoda Iloki rekao da polazi u Ilok? Lagao mi je po nalogu kralja! To bi bio zloin ponienja i podlosti. Ovo je sve kralj izvrio nada mnom. Tu pred svima nama nePrestano istie Giovana, govori o njegovim sposobnostima ka-fco e ga odgojiti za prijestolje. Svake veeri kad smo lijegali na 351 1 poinak, on bi mi doaravao budunost koja je otvorena Giovanu i meni! Obmanjivao me kako u zadrati prvenstvo na dvoru m svojeg brata kralja. A tamo daleko iza Gria spremao je Svatove i slao u Milano! Moe li se zamisliti gnusnija himbai Kralj je igrao komediju? Najdrskiju, najogavniju od svih svojih komedija! A princ mu je bio glumaki drug? Princ?! Ni svojim timom ni glumakim sposobnostima nk dosegao oca. Od njega u najprije sve doznati. , Neka ga Enriko zovne dolje! J Nee ostaviti samu svoju djevojuru majku! ^ Ona uzme ogrta. Valjda nee ti k njemu u posjet? U takvom poloaju ne bira se mnogo i izie.

Uspela se na trijem prvog kata stare palae, ali se odmah zaustavi. itav je trijem prepun paeva i straa koji uvaju pnlaz prinevim sobama. I prvom pau zapovijedi: Reci njegovoj visosti da ga kraljica zove i ovdje eka. Pola je dalje od prvih redova paeva i promatrajui vodoskok u dvoritu sabire misli od kojih joj tamne visoko i jnute obrve asomice podrhtavaju. Uskoro princ poe prema njoj, pozdravi smjerno i zamoli da ue u njegovu knjinicu. Ne preostaje mi mnogo vremena. Imam ti neto vano Kazati. Sluam, va5e velianstvo ree on, zaueno njezinim dolaskom i eljom da s njom govori. l Mi smo sklopili savez. Tome nije dugo. Da, velianstvo! Obeala sam staviti na kocku sve da te usreim, a sebe umirim. Zna to smo urekli? Obeala sam da u te vjenati tvojom djevojkom. utei je oborforoi to u nje izazove pozornost i sumnju. Svejedno, Ivane, bila ona tko mu drago, zadanu u rijeB iskupiti. I ona se primakne k njegovu licu apui: Nikad zgodnije prigode! Kralj nee nekoliko dana na GriS. Poteni otvoreni pogled mirno gleda kraljicu. Slua je ovog puta, gotovo Ijubopitno. Beatrica ga upita: Tvoja ljubav boravi na dvoru? Da, velianstvo! "Kako je to moglo izbjei mojem pogledu", ukori sama sebe u mislima dok je ivo nastavila: Ivane! Prigoda je tu. Smjesta u poslati u lov zapovijed da ona doe na Gri. Istodobno u poslati po biskupa Osvalda na Kaptol. U mojim odajama on e te s njome vjenati, a onda uzmi svoju majku i nevjestu pa bjei s ovog dvora. Sve to moe 352 riti jo danas prije zaham sunca. Evo, put k srei otvoren je i SIT i tvjj ma->ciMiecove su blage oi sijevnule Ijutinom. Ovog asa spoznao je , kobnu istinitost kraljiinih spletaka. Vjerovao je jo vre Bcatrica mami na vjenanje, da mu prua ruku pomonicu r bavi kako bi zauvijek zadrala prvenstvo na dvoru, a liila to-miesta njegovu majku. ena mramorne ljepote priini mu se o neman to se uspinje da dohvati njegovu majku i zasjedne nieno mjesto koje joj je on namijenio kad je potpisao puno- Lmri Ilokome. I ova ga spoznaja uini hladnim i mudrim, pa odgovori sabrano: Hvala njenoj brizi vaeg velianstval Ti odbija ono to si prihvatio? Jer me odbila onal - Tko ona? Moja Ijubavt Odbila je vjenanje? Srce i moju ruku! " Stisnula je vjcie to su poele treptati. Kroz njene jjeoke probode ga sumnja. Odve hladno prihvaa! sudbinu odbijenoga. Ponos mukaraca spreava me da kukam. Ponos je samo tit kojim mukarac zaklanja svoje osjea" je! Napokon, ima posve pravo. Ako na dvoru postoji djevojka koja te odbija, pravo si uinio to si je zamijenio drugom, bogatijom, monijom. To je jo daleko! Prema tome, sasvim si se raskrstio sa svojom ljubavi? Da, velianstvo, I promijenio osnovu ivota? Moj ivot bit e vazda posveen mojoj majci.

I pravo je tako prihvati ona ivo a ostalo e doi samo po sebi. Prvu ljubav zamijenit e druga. Takav je ivot. Htjela sam samo iskupiti zadanu rije. Jo jednom hvalim vaem velianstvu! Ostani samo uz svoju majku! Pogled pun mrnje.- spusti se za njom kad je silazila niza stube i vratila se n svoje odaje, pa ree Francesku: Nema sumnje, odrekao se ljubavi za prijestolje. To je kraljevo djelo! Nita ti nije priznao? Sav je promijenjen. Odgovarao je lukavo i namjeteno i kao da sam u nji-, pogledu itala neto podrugljivo kad sam mu nudila tajno vjenanje. Prema tome, dokaz vie da vijest odgovara istini. . viti Beatrica! Nisi se pitala tko je biskupu Osvaldu mogao jata ko dobro izmiljenu i provedenu kraljevu prevaru? Nije 23 Gordana I 353 vjerojatno da bi Matija to povjerio kome drugome na dvoru Varadiju. Bakau i Filipcu. Ne znam tko mu je javio, ali osjeam da ga nije obmanuo Kod posljednje sveanosti na dvoru priapnuo mi je biskup QS! vald: "Vae velianstvo ima na kraljevu dvoru nepoznatog ^ajno pristau". Ime je zatajio jer ga "vee prisega". Ako su za svadbeni put znala samo trojica, onda toga, pri-stasu valja traiti izmeu ove dvojice. Ne znam i sad ne pitam. Sva grozota lei u toj okolnosti da su svatovi odaslani. Odaslani. Razumije li? Svakim korakom vuku u ponor moj cilj. Ako je kralj kadar to uiniti? Sve moe oekivati od kralja Matije, samo ne istinu! Ali sad mi preostaje jedino da izmamim potvrdu te vijesti. Od koga? Od etvrte osobe koja bi morala biti upuena. Milanski poslanik? Da! Jedino mi se ini nevjerojatno da bi se Marcelo iznevjerio svojoj rijei! Naas me ova nada suzdrava da se posve ne rasplinem u oaju. 2eli s njime govoriti? Zato sam ga i pozvala. Ostani Francesko tamo iza onih vrata da bude spreman bude li mi trebalo pomoi. Pomoi? uj, ako se srebrno zvonce na mojem stolu oglasi, onda hitno ui ovamo, brzo! Razumije li? Sprema se na neto opasno? Bacit u sve na jednu kocku! Budi spreman. A sad ga pozovi k meni, neka ne sluti da si ti u blizini. Kraljica poe u svoju odjevaonicu i stade se preodjevatL Naj-poslije neto narumeni izblijedjele usne i lice. Ogledavi se jo jednom u zrcalu, vrati se u prijanju oda-ju. Grof Marcelo ve je ekao. Dugo se nije zanimala za najljepeg Talijana na svojem dvoru. I kad je stupila u sobu, poe prema njemu, ali u sredini sobe zastane. Grofovo dranje nije joj ulijevalo nade. Stojite tamo kao pa primijeti ona tiho. Stupivi nekoliko koraka blie, opet se zaustavi. Zar od toga iznenadnog sastanka s njom ili smuen njezinom blizinom, kraljevski dostojanstvenom, a enstveno zamamnom? Svijetlozelena haljina kao da je bila namjerice skrojena da ga zamami. iroki rukavi s rasporkom otkrivaju njene nadlaktice, i izrez oko vrata sputa se iljasto i razotkriva njegovim oima mramornu bjelou njenih grudi. Tamne kose

ureene draguljima, a oi kao da sa eljom promatraju lijepog milanskog poslanika. ... . .-.-.,_, ,." s.,!- , ... ,v,v 354 Njene pune, rumene, malo otvorene usne pojaavaju bjelou zuba S tako rastvomm:i usnama ini se gotovo pohotnom i Mar-ce o uini kretnju da joj se baci pred noge. Ipak se povue i stoji ured njom potiten kao da osjea osudu. p __ Ne udite se mojem bijegu iz lova? _ Bijegu? Zato? _ Kralj e loviti do veeri, a ja sam naloila da mu nita ne kau o mojem polasku na Gril On ne odgovara, a pogled mu je gotovo preplaen. _ A na taj bijeg povela sam sa sobom vas. Miii njegovih eljusti stadoe drhtati. _ Ne shvaate? pita ona. r"^i, ; ^;1"" Prsi mu se nadim!ju. _ Vi propadate. Marcelo, svakog dana. Ne mogu due podnositi vau bol. Morala sam govoriti s vama. Zato sam bjeala. Tek sada prie korak blie, ali se ona odmakne prema irokom sjedalu punom jastuka i polagano sjedne nastavljajui: Pobjegla sam iz lova da mogu s vama govoriti. Otjerati me s dvora? Spoitavanje nije drugo nego provokacija priznanja koje elimo i nasluujemo. Je li tako? Proli dani nisu bili skloni mojim enjama. Jer nisam imala nijednog slobodnog dana, koji bih smjela dati sebi i vama! Nemam prava da se tuim na ljubaznost kojom je vae velianstvo bilo obasuto od kralja. Ipak, uzvraanje? Vjerujete da to uzvraam svim zanosom svoje mladosti, da tonem u toj srei, da u dnu srca ne elim ljubavi meni ravna, mlada, lijepa mukarca koji me ljubi? Vjerujem samo svojoj zdvojnosti koju je prouzroila ljubljena moja ne udostojavi me ni jednim jedinim skrovitim pogledom. Jo prije dva tjedna ispunjavala me ona tim pogledima prevelikom srecuni, nadom i napajala moju enju. Ovo posljednje doba nisam bio ni opaenl Ba zato eljen! Suvino je u meni buditi neopravdane nade, jer ako je srce stalo vjerovati, razbor mi jasno prikazuje moju bijedu. Ne! Razbor nije kriv vaim dvojbama. Uzroci dvojbama samo su posljedica vae nemirne savjesti! Moja savjest nema uzroka da me uznemiruje. > ,". To dokazuje da ste zaboravili obeanje. r Obeanje? Velianstvo, koje? Osjea opasnost, iako ne zna na to kraljica niani. Moj vjerni prijatelj Marcelo zadao mi je jedne veeri obeanje da e sprijeiti enidbu princa Ivana s Biankom Sforzal Uinio sam sve to je bilo u mojoj moi. Unato toj isprici njen pogled ga zaplai. Oito je da se pod tim bijelim elom na njega sprema navala. 23 .-.. Vjerujem, put svatova u Milano niste mogli sprijeiti?! .t. On se ukoi. Izgubili ste govor od uda to mi je poznata ova velika tajna? smjeka se ona blago, gotovo ljupko. Njen smijeak i mir silno ga preplae, jer ispod toga smije-ka proviruje njegov pravi poraz. Kakav? Nije mu jasno, samo osjea drhtanje u miicama. Istog trena stvara odluku da uva svoju ast i nita joj ne prizna. Onda ga obavije melodija njenog glasa. Neka se vaa svijest umiri. Odrijeila sam vas obeanja, a to vam moram razjasniti. Naime, nije mi vie danas do braka izmeu Ivana i Izabele.

Ova dva imena donose Marcelu snagu. Sjea se prineve zadane rijei da nikad nije ljubio Izabelu i poslanik se hvata te okolnosti da ne padne u napast. Toliko se ohrabri da je naao odvanosti i upitao je: Dakle, princ Ivan vie ne ljubi Izabelu? Pitanje nimalo ne zbuni Beatricu. Ne slutei da je poslanik 8 Ivanom preistio tu stvar, ona naglasi: Prineva mladost koja je pala preda mnom na koljena i prijetila samoubistvom brzo se dala zaslijepiti bogatstvom miraza Bianke Sforza! Poslanik je tog asa vie vjerovao asnoj rijei princa Ivana i bude mu jasno da je kraljica onda kad se proula vijest o prinevoj smrti izmudrila priu te ljubavi u strahu da joj ne natovare sukrivnju za tu smrt. I osmjelivi se, ponovo upita kraljicu: Sto na to kae dona Izabela? Vaa je pozornost odvie priklonjena mojoj sestri, ova bri-< ga je dirljiva. Prizvuk tih rijei odaje da ona prikriva ironiju kojom je ispunjena i posve mirno, gotovo ravnoduno proslijedi: Kako vidite, danas me brak princa i Bianke veseli jer e biti potreban buduem kralju. Budui kralj ovog kraljevstva moe od Bianke i Ivana crpsti koristi. Zato me tako zapanjeno gledate, Marcelo? Velianstvo govori kao da "budui kralj" i princ nisu jed na te ista osoba? _ Zaboravljam da je kralj Matija od vas bez dvojbe zatraio u zalog asnu rije da o tome nikome nita ne priznate. Govorit u posve neovisno i ne trebate mi povlaivati niti priznati. Samo vam elim pokazati da se ne ljutim to niste zaprijeili polazak, svatova u Milano. Namjestivi se koketno, nastavi: Dakle, Ivanova enidba s Biankom danas vie nije vezana za sudbinu mojeg ivota kao onog dana kad sam od vas traila da je sprijeite. Izabela se odrekla, ona je Aragonka i zna da princ Ivan mora dovesti na na dvor najbogatiju vjerenicu Evrope. To e, kako rekoh, biti od koristi buduem kralju! Biankino bogatstvo bit e vrlo vano za njegov dvor, a osim toga, mo vojvode Ludovika Sforze bit e tom enidbom u ovom kraljevstvu znatno podreena Napulju! Poslanik bulji u kraljicu kao da sumnja u njenu prisebnost. Toliko umna ena otkriva njemu, poslaniku milanskog vojvode, da ie prineva enidba osnova uperena protiv njegova vladara. Posljednje rijei: "podreena Napulju" podsjeti poslanika na dunosti prema milanskom vojvodi Ludoviku Sforza i usklikne: _ Mo mojeg ! J :LJ podreena Napulju? Sasvim dobru vrite svoju ulogu, moj prijatelju! Zadana rije kralju Matiji obvezuje vas da se snebivate i prikazujete neupuenost U ovu osnovu, U koju osnovu? upita on, a Beatrica to jedva doeka. U osnovu da se Matijinim nasljednikom proglasi moj brat Giovano! Marcelo problijcdi, a kraljica se priinja kao da nita ne opaa i nastavlja smijeei se: Sve je to ve davno ureeno s kardinalom Borgiom. Ako se Inocent probudio, to nita ne ini. Prema najnovijoj vijesti to mi je stigla iz Rima, Inocent je ve trei dan nakon uskrsnua pao u samrtnu postelju. Dakle, jo malo i na e se zajedniki plan oivotvoriti. Malo je odahnula, a kad on ne ree nita, zapone uvjerljivo: Ne vjerujete da sam potpuno smirena zbog svatova koji su poli u Milano? Traite veih dokaza? Bio je sve vie zapanjen i nije smogao rijei, a ona nije prekidala govor: Evo, dokazai u vam. Ovdje je kopija pisma mojem ocu i lati se male okrug.!-..- to:.nie od zlatnog veziva prikopane o srebrni pojas zelene haljine. Pred vama, moj prijatelju, nemam tajne! itajte pismo! I ne brinui se za njegovo uzbuenje, gurne mu u ruke sastavak svojeg pisma napuljskom kralju u kojem mu javlja kako se Matija odluio za princa Giovana, na prijedlog kardinala Borgie koji e mu zauzvrat izruiti turskog princa Dema. Dok poslanik ita, Beatrica kriomice istrauje njegovo lice i opaa kako mijenja boju, a ruke dru.

Proitavi, on se digne i promuklim glasom ree sveano: Velianstvo, zavirio sam u strahovitu tajnu koju moram preutjeti svojem vladaru zbog vas. Ne preostaje mi drugo, nego otii u dobrovoljno progonstvo. Sto to velite? Zar je mogue da vi sve to niste znali? pretvara se ona. Zar bih mogao ostati na ovom dvoru da sam znao? Ali, Marcelo, to to znai? Sve sam vam ispriala s uvjerenjem da ste vi na sve pristali, a kralj vam je obeao trajno mjesto na ovom dvoru ako to preutite svojem vladaru. Vi ste zbog mene... 356

Da, velianstvo! Vi ste to srni jeli o meni predmnijevati. .T n sam ve jednom bio izdajica svojeg vladara kad sam na dvor uj Milano poslao glasnika s nalogom neka pria da je princ Ivan, tjelesna i duhovna nakaza. Ali ovaj put on ne doree. Zar su me osjeaji prema vama zaveli u bludnju? Velianstvo, ovu izreku ne shvaam. Drala sam da ste pristali na sve to uzevi za nagradu odlino mjesto na naem dvoru, samo zbog toga da moete ostati u mojoj blizini? Kralj mi nijednom rijei nije spomenuo Giovana! Kunem sel Dobro namjeteno hvata se za sljepooice i okrene se od nje" ga: Sto sam uinila, nesretnica! Govorila sam s vama kao s prijateljem, uvjerena da ste zatajili svojeg vladara radi mene. Sad, eto, tu stoji samo poslanik milanskog vojvode i nitko drugil Sputene glave on ne ree nita. Ona mu se priblii: Shvaam svu grozotu vaeg poloaja kao poslanika svojeg vladara, ali rjeavam vas svih dunosti prema meni, Marcelo! Odvie mnogo osjeam za vas i evo to velim: ako vas veu dunosti prema svojem vladaru, onda vas pozivljem da ih ne rtvujete meni. Vi moete, smijete, morate sve iskazati svojem vladaru. Jedno jedino molim: tedite me kod kralja, mojeg supruga! Odlazim dobrovoljno u progonstvo! Evo, to inim za vae velianstvo! Jo mu se blie primakne gledajui ga zamamno: Jednom u Budimu rekla sam vam: "Idite dolje u Zagreb, ekajte me u tom gradu gdje nema vrebajuih pogleda ugarskih velikaa. Tamo, u tom gradu, dat u odgovor vaim strastima". To sam rekla! Sluao sam vae rijei i svoje srce! A ja, evo, itavu sedmicu hinim pred dvorom kao da vas ne opaam da moj neprijatelj Varadi, koji vreba moje poglede, bude razoruan! Hinim, eto, itavo to vrijeme i ne dajem vam ni jednog jedinog pogleda da mogu ukloniti sve sumnje i po koji put praena samo mojim bratom pobjei s lova na Gri ili s Gria na Medvedgrad i povesti sobom vas! Blizina njenog lica, dah, obeanje koje skriva u svojim rijeima raspale njegovu strast i potisnu u zaborav teak poloaj O kojem je as prije odluio da bjei u svijet. Ona se dotakne njegova ramena apui: I danas sam otila s lova! Kralj misli da sam na Medved gradu, a ja sam ovdje s vama da budemo sami do sutra. Posve sami! Napola zatvorene oi obeavaju mu sve za im je udio jo " Budimu. A sada sam ja razbila sreu koju sam htjela ove noi uz tL Njegova vrela priroda pregazi poslaniku savjest i on padne do njenih nogu, sav u njenoj vlasti i plameno apne: Kraljice, boanska moja, rob va eka zapovijed. Uzimam na sebe i zloin izdajice za jedan as sreci _ Ne, M a ro Bea trica ne uzima ono to ne bi mogla zadrati za sebe. Razumijte me dobro! I sad svu snagu ulije u naglasak ovih rijei: Prije nego usnama dodirnem vae...

On zadre kao da ve osjea cjelov, a ona mu se primakne posve blizu. Prije nego se bacim u va naruaj moram pojedovati sigurnost da ste moj, neopozivo moj, bezuvjetno i danas, sutra i zauvijek! Vjeno, boanska moja promuca on u groznici. To moe biti samo onda ako niste zbog mene poinili izdajstvo na svojem vladaru. ujte me! Moj brat Giovano bit e kralj, na to -.u u tajnosti ve pristali svi stalei. Ovo va vojvoda vie ne moe sprijeiti. Stoga ne inim nita protiv svojih vlastitih kraljevskih interesa ako vam dopustim da izvrite svoje poslanike dunosti. Ne shvaajui bulji u nju, a upija samo njenu blizinu. Tu, uza me vi ete svom vladaru javiti to ste uli iz mojih usta! Ne, ne ape on. Ja vam zapovijedam! To vam nalae ena koja eli da njen ljubavnik bude cista obraza, neokaljene muke asti! Ljubljena Samo ova! moete stei povjerenje svog vladara da vas on trajno ostavi na mojem dvorul Ali kralj Malija? On nikad L nee naslutiti tko je vojvodi otkrio njegov plan. Rekoh vam: ovo otkrie vaem vladaru ne moe vie nita izmijeniti. Niti osnovi da Giovano bude kralj nita nauditi. Velianstvo promuca Marcelo zaboravljate, ako se posluim vaim veledujem, da e vojvoda Ludoviko odustati od prineve enidba s Biankom. 2rtvujem ovaj probitak! Izgubit emo samo Biankino bogatstvo. Ovaj dvor ionako je bogat. Tu rtvu moram pridonijeti miru svoga srca! Miru nae budue sree, Marcelo! Trajnosti njenoj. Zateturao je k njoj. Zamaglile mu se zjenice i on trgne njene ruke pa ih ljubi strau kojom bi cjelivao njene usne to su mu sada navi jest svanue velikog asa. Ustani t o dragi moj! tiho e ona sjednite tamo k mojem stolu. Pisat emo zajedno. Doite! U tom pismu je moje jamstvo da vas uzimam zauvijek! Kao pija; poe za njom, omamljen, ne samo njenom blizt nom nego i rtvom to je pridonosi skidajui s njega izdajstvo 359 avladaru. U tom nazrijeva njenu predanost i jamstvo njenih osje aja. To ga obezumljuje i preputa se potpuno njenom vodstvu. Ide k stolu kao mjesear. " Gestom najnjenije ljubavnice ponudi mu ona stolicu i odmah mu dade papir i crnilo. On uzima sve kako mu dodaje; osjea samo njenu blizinu i pone pisati. Ona mu kazuje stojei posve bli-zu pokraj njegove lijeve ruke sagibajui se nad njim. Govori tiho kao da se njemu umiljava, a ne da mu kazuje u pero pismo: "Pr-milostivi moj vladaru i vojvodol Po svojoj privrenosti i dunosti vama, veliki vladaru, uao sam u trag zapeaenoj osnovi koja je uperena protiv vae asti. Po toj osnovi ugovoreno je s napulj. skini kraljem i kardinalom Borgiom da na prijestolje kralja Ma tije ima stupiti princ Giovano. U tajnosti pristali su na to svi stalei. Princ Ivan, kojeg otac ne smatra dosta jakim za vlast, imao bi se vjenati s njezinom visosti Biankom Sforza samo zbog njenog ogromnog miraza. Uvjeravanja velianstva kralja Matije da e postati vladar samo je izlika da moj premilostivi vladar pristane na enidbu koja bi njegovom dvoru donijela ogroman imetak. Vidio sam svojini oima koncept ugovora i savjetujem premilosti-vom vojvodi da svatove koji su poslani u Milano odbije i potedi svoje mono prijestolje od ovakve prevare... Nadam se da e moj vladar biti sa mnom zadovoljan i ostaviti me na ovom dvoru da trajno pratim dogaaje i zatiujem mo i slavu mojeg vladara"... Pisao je hitro kako mu je kazivala. Svrivi, providi pismo svojim potpisom, na to ona milo zvuno primijeti:

On, dragi, zaboravila sam, ovo e pismo stii prekasno. Pogleda je iznenaen. Tek sad mu bude jasno da e Lovro stii prije pisma. Izgubljeno ree on napola ravnoduno, jer mu se tog asa ini izlino sve osim njene blizine. Trebali smo napisati posve drugaije pismo, na drugu adresu i prinese mu posve blizu svoje pune usne. Zapovijedajte robu ape on i strasno uhvati njenu ruku koja mu se prislonila na rame. Od toga mu rije zapinje. Osjeajui njen dah u blizini svojeg lica i njene grudi na svojim ramenima sve su mu misli svijeta udaljene. Osjea samo nju i blizinu asa od kojeg mu se srnu" uje svijest... .. , Dakle, pokuajte pisati pismom svojeg vladara. Moete li? Sve mogu to vi elite! apne on u ekstazi. Kako vas nazivlje va vladar? Samo mojim imenom. Dakle, pisat emo drugo pismo i slati ga po naroitom mojem glasniku koji je vrlo lukav i hitar. Odjurit e za svatovima, a kad ih stigne, spretno e predati ovo pismo Lovri Iloko me. Kad ga on proita, svatovi e se vratiti. ,< t "-- 360 Negdje iz dna due pomoli se u njemu savjest, moda strahr na se trgne i upita: _ A kad se vrati? Sto onda? _ Nita! Kad vojvoda milanski primi va izvjetaj, ionako bi svatove odbio. Zaustavite ih vi i vaa... I dok to govori, poloi mu ruke na rame, sasvim blizu njegova vrata. Od t -:> dodira zaboravi sve protimbe savjesti. Mozak mu potpuno zataji. Dunost utone u strast to vlada njime i on uzme pero, a ona mu kazuje i sve se vie pribliava njegovu licu: "Dragi Marccloi S razloga koje nije potrebno da navodim odustao sam od enidbe sina kralja Matije Ivana s Biankom i traim od vas da to odmah priopiti njegovom velianstvu kralju Matiji..." Sad jo samo vojvodin potpis apne Beatrica umiljato. Kad je trebalo da potpie svog vladara Ludovika Sforzu, njegova je ruka klonula. Ali Beatrica se ve sagne k njemu, obujmi mu vrat i prisloni svoje lice k njegovom. On osjeti dodir njene mramorne puti... Samo mirno, odabranice moj! ape ona. Njegova svijest potamni, ruka mu vrsto zgri pero i stvara se potpis mi!. ; vladara... Pero se . ,. Njeno se lice vrsto priljubi uz njegovo: Nije ; i pravo, ali mi imamo pravo da uivamo svoju ljubav! To j< jamstvo naoj srei, Marcelo, srei to zapoinje danas, eljeni ljubavnice! Sve mu misli potamne u plamenu strastvene elje. Osjeajui je tako blizu, usplamti u njemu plamen. Njegove se ruke raskrile i obuhvate njeno tijelo u naruaj, a usne mu trae njene. Suspregm se, dragi, kasnije iza veere ekam te u svojoj odaji. Ali on ne uje nita. Beatrica se okree tako da je leima dosegla stol, naslonila se na nj, dok je on mahnito grli i trai usne to mu ih ona oti Ije. To ga obezumljuje, pa je cjeliva u vrat, lice. Njezina ruka trai zvonce. On ne vidi nita, ne zna nita, samo osjea eljeno tijelo u svojem zagrljaju... Ruka joj dosegne zvonce i potrese. U dnu se otvore vrata. Francesko preskoi prag i spazivi prizor, potri. Njegovi koraci zatropu. Marcelo jo uvijek ne uje. Ostavite kraljicu! vikne Francesko prijetei. Taj glas trgne Marcela. Spusti ruke s kraljiina struka i ustukne. Prestravljen, smrtno blijed, zuri u stol.

361 ti l L V Beatrica je pola lakim korakom prema svojem bratu: Smiri se, Francesko, nije nita, ala! Te rijei povukoe poslanikov pogled za Beatricom to primicala k bratu. On spazi zvonce vrsto u njezinoj ruci. To zva no prorijedi strastvenu maglu u Marcelovu mozgu. To mu zvonce otkriva neto od ega mu se stegne srce. Osje a udarce u sljepooicama, udarce nekog velikog zvona, ini mu da mu puca lubanja. Modri plameci titraju pred oima. , Beatrica pristupi posve blizu k svojem bratu. Tad hitro poj vue ruku. ! Zvonce nestane. Marcelo opazi da brat i sestra neto apu.^ On ne uje. Odmah nakon toga prozbori Beatriin glas: Od tvoje bratske ljubavi, Francesko, traim da zaboravi! Sto si vidio. Mladi kardinal ne odgovori i stupi dva koraka naprijed, otro gledajui Marcela: Gospodine poslanice, oekujem da ete se udaljiti. Kao da se po njemu prolio ledeni slap. Pogleda Beatricu, ali mu je okrenula lea. Udovoljit u elji vae uzoritosti odsijee Marcelo udnim, otrim glasom. I mjesto da ide k vratima, priblii se k stolu na kojem lee pisma to ih je upravo napisao. Marcelo uhvati sa stola svoj rukopis. suanj uznemiri Beatricu. Obazre se, potri k stolu, zagleda se u Marcela uloivi u svoj pogled svu snagu i sav ar zamamlji-vosti: Ostavite, Marcelo! apne mu neujno. Poslije veere ekam te, dragi i prui ruku za pismima. Ali on sloi pisma, gurne ih u dep, duboko se pokloni kraljici i kardinalu, pa ode i zatvori vrata. .Kraljica bijesno baci svoju zlatnu torbicu na stol. Promaeno! "?:!-". Bila si neoprezna. Ne, ja sam dobro proraunala, ali ti si prestrogo, glupo Istupio. ri~rc Nisi li mi doapnula da ga poaljem iz sobe? ;>. >. ?t Ne tako otro, uvredljivo! &. Najvolio bih ga udariti kad sam ugledao njegove ruke oko tebe. T To sam izazvala ja! Ti si ga navela na to? Nisam li ti rekla: bacit u sve na jednu kocku. Tvoj me dolazak imao samo osloboditi posljednjeg ispada njegove strasti. Vara se, sestro, ja nisam kriv. Njegove su oi bile uperene u tvoju ruku u kojoj si stiskala zvonce. Zar sam sila " uma? ......^^,t,,,, , A , .,... 362 __ Pratio sam njegov pogled, zurio je u tvoje ruke i osvijestio s _ Svjedno, on je u mojim rukama klupko tanane svile koju u opet smotati kako mene bude volja. Za danas uvee zvala sam ea k sebi. Ne smije to uiniti, Beatrice. _ Za Napulj se moe i smije sve! Sve! __ To veli ti, Beatrica, ije tijelo nije ogrlila muka ruka osim tvojeg mua i moda... ekog kralja Vladislava? Zar i ti sumnja? _ Ne, ja sam .n; Ramiral _ Daleka prolost. Nju sam pregazila. Ali sad moram nastojati da od Marce dobijem pismo koje sam tako teko stekla. Sivi sumrak uvukao se u kraljiinu spavaonicu, a ona lei pod svilenim bak Ispod irokih rukava bijele koulje od

holandskog pjatn; svilenim grbovima bijele se njene ru ke, poloene na grimiznom pokrivalu. Kraj nje stoji lijenik Napuljac. Doe li kralj ili ne naglauje Beatrica razloite mu moju bol u glavi i elucu. Naglasite da mi treba mira. Neka me nitko ne buni i nitko sa mnom ne govori! Umirite ga da u do sutra biti zdrava. I nastojte da kralj opet ode. To je vaa dunost prema kraljici i Napulju! Izvrit u, velianstvo ree lijenik naklonivi se i ostavi kraljiinu odaju. im je iziao, Beatrica odredi da pozovu Gordanu. Ova je odmah stigla i pristupila svojoj vladarici zabrinuto promatrajui njeno lice. Ne boj se, draga moja, nije opasno. Lijenik veli da u sutra biti zdrava " ila. Sjedni do mene, priaj mi togod da mi proe vrijeme. Kako je s tvojim oboavateljem Alfonzom? Pribliio n se juer u lovu. Razgovarala sam s njime samo as. Je li te zamolio za oprotenje? Jest, velianstvo. A ja sam mu oprostila i brzo skrenula opet k vama da ne dam prigode suvinim razgovorima. Pamet: o radi, djevojko! A Lovro Iloki? Kako ti se on svia? Bio mi je vitez u samostanu, a to se ne zaboravlja. A zbog toga se i ljubi! Velianstvo! Od zahvalnosti do ljubavi je daleko. On oito nije tako ravnoduan. Je li se oprostio " tobom? Da, velianstvo. I rekao ti je kamo odlazi? Jest: U Ilok! I da e se skoro vratiti? Da, rekao je da e se skoro vratiti. Ne pita svojeg viteza zato putuje? 363 B.i l L Ljubopitnost nije moja krepost, velianstvo! Ako je poao da dovede mladu? Za sebe? i-V Drugome oito nee traiti djevojke. Velianstvo misli da se on eni? Moda si naoko hladna, ali ja ipak priHrlrujem u tre, _ . ] Onda se moram braniti! "" Da ga ne ljubi? > Ne, velianstvo. Bogat je i kraljevskog roda, a barem deset godina stariji od tebe. Kad se ovakvi zapletu, ne iskopaju se do smrti! Velianstvo me kani udati za Lovni? spoitavajui pita Gordana. Samo ispitujem, ali ne elim, makar bi bilo dobro zadrati njegovu naklonost. A jesi li vidjela milanskog poslanika? upita prekinuvi nit razgovora. Sjedila sam vani u hladovini kad je uzjahao i sa svojim neakom ostavio dvor. Nisu nita govorili? Ni rijei. Poslanik je bio silno blijed, bojala sam se da e se sruiti sa sedla. Valjda mu je pozlilo. I ne zna kamo je otiao? ula sam upit njegova momka kamo da krene. Spomenuo je Kaptol. Mislim da je nastanjen kod kanonika. Ostavio je Medvedgrad, jer nee da bude zajedno s vene-cijskim poslanicima. Dodijavaju mu svojom razmetljivou. Vjerujem. Svuda se guraju na prvo mjesto. I juer u lovu i na svakoj gozbi guraju se naprijed, protiv svih odredaba dvorskih metara.

Gordana, zovni mi Franceska, a ti ostani u blizini. Ako uje da je doao kralj, bezodvlano ui u sobu k meni i sjedni kraj moje postelje. Neka te kralj nae uza me. Gordana se uputi da potrai napuljskog kardinala. Beatriina glava poiva na jastuku. Skupljene obrve odraz su hitrih misli. Pod bijelim elom snuje se neto teko. Onda polagano osvjetljuje njene crte zamisao kojom je zagrijana. Pune se usne rastvore u smijeak. Ovako je nae brat Francesko. Nala sam zamjenu za nevjernog Marcela. Nevjeran?! Otiao je s dvora na Kaptol. Dakle, ne odadvlje se. Svatovi ne smiju doprijeti do Milana! Kako ih zadrati? Ako doe kralj odmah izii. Onda ga nastoj sUanuti da se vrati na Medvedgrad gostima. Bio bi mi na puto. A sad sluaj Sto sam naumila. > > .- <L,-,. " MJ<j ->i 364 Netko dolazi upozori on. v , Vrata se n?:1o otvore i ue Gordana. ..",UM Vae velianstvo, dolazi kralj! Sjedni pokraj mene, a ti se, Francesko, udalji. Zabrinuta lica ue Matija i uhvati ruku svoje ene. Porazila me ova crna vijest. Isto tako ljubaznu i njeno odvrati mu kraljica; Tvoj dola ak moje je zdravlje! Slutila sam da e gledati. Hvala ti na panji. "w v Zapitao sam lijenika, a on tvrdi da nije nita opasno i pri tom poloi ruku na njeno hladno i ledeno elo. Nemam vruice, samo neka muka, glavobolja, zapravo hvatala me nesvjestica. Prestraena time, po savjetu lijenika otila sam na Gri. Ne bih se mogla popeti na Medvedgrad. Sad se osjeam dobro, same; mi jo u glavi bruji. Lijenik mi je zapovjedio da te ostavim na miru, a ja ne znam koga da sluam: ili njega, ili svoje srce! Danas pokloni poslunost lijeniku, a sutra srcu. Kako si mudra, Beatrica. Ipak mi je teko da te ostavim itavu no. Bolje je da se vrati u lov. Gosti e biti uznemireni i misliti da sam napola mrtva. Budem li uistinu sutra ujutro potpuno ila, dolazim opet k tebi. I ona nakloni glavu na stranu kao da je umorna. Predu; sam te zadravao. Uistinu, mir e te opet izlijeiti. To i sama osjeam i molim te vrati se. Svi e izgubiti glavu od straha bez tvojih zapovijedi. Njeno je poljubi i poe u staru palau. Gordana je stajala do Beatriinih nogu, a da se kralj na nju nije ni osvrnuo. Neko je vrijeme kraljica leala zamiljena, sve dok je ne zbuni tropot vrata. Tamo se pokazalo starako lice s malini oima. Pnut lije doulja se Nardela. Podjeljujem ti sada slobodu, Gordana primijeti Beatrica ako te ne zovem, ne treba danas vie doi. Kraljica joj mahne rukom, djevojka se duboko pokloni. Beatrica i njena dadilja ostale su same. Intimno uzme ona stariinu ruku, a Nardela se sagne sasvim blizu. Kralj je neto zamiljen iziao od vas, velianstvo. Onda je poao u svoju radnu sobu. Lupei na njegovan vratima nisu me pustili blizu. Poslije je kralj iziao s Radulom. Stajala sam skrivena za stupom na trijemu. Sto su govorili? c.., .,, ,,,;;,. . .. ." . ,to nti ",.. ., 365 :s ule su se samo posljednje kraljeve rijei: naloio je ulu da odmah poalje na Medvedgrad ako opazi neto sumniivJ

i odjahao. J (tm) Dakle, sad smo same. Daj mi brzo haljinu. Kraljica ustane s kreveta. Nardela joj navue ruiaste cara. pe od tanke svile, svee zlatnom podvezicom, a na noge navue svilene papue i onda doda bijelu kunu haljinu sa irokim rukavima do poda. Oko struka zakopa pojas od venecijanskog stakla. Nestrpljivo je pomagala eatrica sporim rukama svoje dadilje. A sad zovni Enrika. Ovaj je brzo stigao. Uz isti onaj stol uz koji je Beatrica kazivala u pero grofa Marcelu sjeo je Enriko spreman da pie. Beatrica sjedne pokraj njega drei u ruci ispisani papir i ape: Dobro promotri, Enriko, svaku crtu, svako slovo i onda pokuaj oponaati pismo kralja Matije. Vidi, ovo je vrlo dobro. Jo malo i bit e potpuno slino. Uostalom, glavno je da potpis bude sasvim istovjetan. A to nije teko. Pogodit u, velianstvo. Ne bojim se toga. Moje je pero okretno. itav je sat vjebao pojedina slova da pismo to bolje primijeni uzorku. Tada ga Beatrica zaustavi: ,14. Gotovo savreno. Dakle, moemo poeti. I sagnuvi se na stol, ona mu kazuje u pero: ,;.^ i?fr|. "Dragi moj vojvoda Iloki! Neto se dogodilo zbog ega ne elim da proslijedite puMI Milano. Odmah se vratite. To vam zapovijeda va kralj mff tija". aj Sigurnim potezima ispie Enriko kraljev potpis. ,n Vrlo dobrol Vojvoda ne moe ni aska posumnjati. ;io ,1 dok je kraljica pismo stavljala u omot, Enriko upita: Velianstvo, a kraljev peat? To je vrlo vano! Naredila sam Nardeli da ga donese. Dok ona doe, naslov na Lovru Ilokoga. Polagano se otvaraju vrata na koja ulazi Nardela. Evo, velianstvo, ukrala sam ga! ree ona izvadivSi J starakih njedara peat s drkom od zlata, obrubljen dragulji ma. Poto su pismo za Lovru snabdjeti najjaim kraljevskim znakom, njegovim peatom, kraljica naloi Nardeli: Stavi sve opet na isto mjesto kako je i bilo. Je li Antonio spreman za put? upita Enrika. -" eka na osedlanom konju, velianstvo.^; ".,Podaj mu ovu kesu novaca neka izmjenjuje konje na kraljevskim stanicama. Pismo s kraljevskim peatom dostatno je iamstvo da putuje u kraljevo ime. Ti, Enriko, izvedi Antonija sam s Gria i prati ga s nekoliko momaka tako dugo dok ne bude izvan dohvata ovog grada. Reci mu da ga eka velika nagrada ako stigne vojvodu. __ Antonio bi poao u pakao za svoju kraljicu. _ Ovo je neto slino paklu. Odnesi mu moj blagoslov. Beatrica pokupi papir na kojem se vjebao Enriko u kraljevu pismu, primakne ga svijei i spali. Onda sjedne u naslonja i podupre glavu. Dugo je ovako razmiljala, sve dotle dok u sobu tiho i oprezno ne ue mladi kardinal" Dakle, svreno? zapita on. Da, moj Francesko? Prevaru za prevarul A to e biti kad se vojvoda vrati? Ruka joj padne u krilo, a pogled upre u bratove crne oi koje su plamtjc1-. Kad se vojvoda vrati, kralj Matija e biti pred mojim koljenima. Velika si, Beatrica! Mogla bi zavladati itavim svijetom. Kad ne bih morala troiti snagu u borbi s himbenom pre-Varom svoga mua. Oprosti, Beatrica, to se usuujem upozoriti tvoju mudrost da opet ne bi zaboravila u ruci kakvo zvonce a ispod kardinalovih usana pokau se jaki bijeli zubi. Kralju Matiji povui u sva zvona na Griu i Kaptolu, a. on e sluati njihovo brujanje s ushienjem. Razapinje moju Ijubopitnost? Ona ga promotri i ree nasmijeeno: Nestrpljiv si. To je od slutnje da te neto osobito eka.

Mene, Beatrica? Da, tebe moj brate! Zar kakva rtva? rtva koja je ujedno dar. Ali vie ni rijei. Za danas je-bilo dosta. Doi k veeri. Ispod Kamenitih vrata izjahali su Enriko, kraljiin brzotea i tri momka. Iza njih je ostala tamna tvrava. S lijeve strane na Kaptolu zas i. tiucnlo je samo koje okno. Pred njima gusta tmina. Silaze uz potok Medveak sve nie dolje ispod grada. Napokon dohvate cestu. Dobar komad puta jahali su brzim kasom u dolinu. Tu se Enriko zaustavi. Nema vie nikakvih pogibelji. Sad, Antonio, juril U tvojoj odvanosti je pobjeda Napulja! Nita i nitko me nee zaustaviti. Pouzdajte se u mene. Njeno velianstvo te blagosilje. I oni prue ruke. "t,"1-1^ < . Glasnik jurne u no. Enriko jo asak prisluhne topot konj"J i Icrene natrag. r, a Odjednom iz tmine padne upit: Tko je tu? - Dvorski metar njezinog velianstva oglasi se Enriko^ Tko pita? Milanski poslanik odgovori glas iz tmine. Zamalo- da se nismo sukobili. Vaa milost luta u tmini bez baklje? udi se Enriko. Otpratio sam njegovo velianstvo do lovita, a vraajui .se nisam uzeo baklje. Smijem li vas otpratiti u dvor? upita Enriko. Hvala, ostajem ovdje. Moj kuedomain kanonik eka me s veerom. Laku no! l Naao je kraljicu upravo za veerom, posve samu s Frances4 Jcom. Dakle, upita kraljica. li Antonio je ve sigurno prevalio koju milju kae Enriko. Hvala bogu, sjedni i veeraj s nama. Dvorski metar zauzme svoje mjesto. Velianstvo, na Kaptolu u tmini sukobio sam se s milanskim poslanikom. Ona ga pogleda iznenaeno. Kae da je otpratio njegovo velianstvo u lov i polazi k svojem domainu. Zvao sam ga u dvor, ali nije htio doi. I ne treba! Ni danas ni sutra. Bit e dobro da se ne bri-ne za nj! Jesi li danas vidio princa? upita kraljica nakon due utnje. Uope nije izlazio. Nardela mi kae da se njegova majka ve dobro oporavila. Princ ju je izveo na etnju u dvorite. To mi upravo dolazi u prilog doda kraljica i pogleda Franceska. Kao da si vrlo zabrinut, brate moj? Razmiljam Sto bi se moglo dogoditi ako Inocent zaista pozivi? j U novom preokretu naih interesa zapravo ne odreuje vie Inocent. To dokazuje to nas je kralj sa svojim prijedlogom o Giovanu zavaravao i otposlao svadbeno odaslanstvo u Milano. Dakle, naa je situacija sasvim nova a uvjeravam te i jaka! Ne mogu prosuditi dok mi ne otkrije planove. Ne elim ti danas ugrabiti san, moj Francesko. i Zar e me tvoj plan tako duboko potresli? Razbudit e itavo tvoje bie, a ja elim da te to due zadrim mirna. To je moj posljednji, moj najjai plan naglasiJ kraljica tolikom samosvijeu da se Francesko duboko zagledao u njene oi to su gledale gotovo pobjedonosno. ^-,q i,- j TAJANSTVENA PLOA

Slijedeeg jutra, kad je Zagrebaka gora odjekivala lovakim rogovima, vikom gonia i veselom trkom lovaca koji su se vie predali plandovanju, jelu i piu negoli lovu, iznenada se pojavi kraljica sa svojom pratnjom. Na velikoj istini istie se kraljevski ator. Dvorani istre u susret kraljici. Njeno lice ne odaje tragove bolesti. Svi velikai, biskupi i drugi uzvanici doli su da je pozdrave. Oko dva sata popodne pod dugim atorom koji je sluio kao blagovaonica prui l su se prostrti stolovi. Na njima blistaju tanjuri, pribor, stolni ukrasi i cvijee u vazama. Rasko lovakog stola ne razlikuje se od bogatog prostiranja na Medvedgradu. Kraljevski par sjedi vrh stola. Upravo u asu kad kralj dovri neku dosjetku, gospoda se smiju, a njegove svevidne oi zaustave se dolje u dnu atora gdje se glazbenici spremaju zapoeti novu svirku. Kralj promatra ovjeka to stoji ukoeno. On ustade i poe od gosta do gosta, svakog potapka po ramenu, dobaci mu koju veselu duhovitu primjedbu i nastavlja redom svoje domainske posjete. Kad je ve dobrano odmakao od kraljice, pogleda dvorskog metra Mladima Berislavia to stoji u sredini atora i upravlja posluivan j em dvorana. Berislavi pristupi kralju. On mu poluglasno ree; Tamo dolje iza glazbenika stoji Radulov sin i znaajno gleda u mene. Otac ga nije slao badava. Oprezno idi i pitaj to eli. Ako nosi kakvu poruku, neka ti je kae. Kralj nastavi svoju etnju oko gostiju kad opazi da se Berislavi vraa i dovikne mu: Meni svjeeg vina! Berislavi uhvati vr, posve se priblii i apne: Veliani t. u, Radulo vas moli da se odmah, potrudite na Gri. Moe li izvesti konje da nas nitko ne vidi da uzjaemo i odemo? Vrlo lako, velianstvo. Tko e vas pratiti? Ponajprije ti. Orban neka ostane ovdje, za ostalu pratnju odaberi samo nae najpouzdanije. I ve ide kralj dalje alei se. Prikazivao se kao da neprestano pijucka. Tada se vrati kraljici i apne joj: Beatrica, moja je glava kao bava u berbi, puna i kipua. Ne bih htio da ovakav krenem u lov. Zastupaj me, sjedni ovamo na moje mjesto, a ja u se uvui u ator i malo prospavati. Zastupa: u te u svemu, samo ne u hitrom ispranjavanju vreva. bili Nasmijali se oboje tako veselo i odano da su oblinji gosti puni udivl jenja od sklada i ljubavi kraljevskog para. 24 Gordima I S osobitim ponosom i uitkom zauzme kraljica kraljevsko ritfesto. A tamo iza ume bacio se kralj na konja. " Sav znojan od brzog jahanja, sie Mati ja s konja u dvorite grike palae. Tu ga eka Radulo. U njegovu licu kralj proita da se desilo neto ozbiljno. utei poe u staru palau u svoju radnu sobu. Pred vratima opazi paeve. Bilo je oito da ih~je tamo postavio Radulo na obranu od Nardelinih uiju. Kad se vrata zatvore, kralj Malija nijemo pogleda svojeg starog pouzdanika. Velianstvo, kad sam jutros uao u ovu dvoranu, opazio sam neto udno, neobino. Govori, govori nestrpljivo e kralj. Juer kasno u no naao sam va ormar otvoren, a kad sam pogledao peat, na njemu je bilo voska iako je bio posve ist kad sam ga spremio. Evo, neka velianstvo pogleda. Uzevi peat u ruke, ponovo pogleda starca. Netko ga je upotrijebio u mojoj odsutnosti. Kako je to mogue, Radulo? Zar moja radna soba nije povjerena tebi?

Velianstvo je juer posjetilo kraljicu i opet krenulo u lov. Ja sam tada poao gore princu, a kad sam se vratio, naao sam peat na podu, a ormar otvoren. Uznemireno se kralj obazre po odaji, a Radulo nastavi priati: U pretincu gdje vaem velianstvu spremam pisai pribor naao sam ovu plou. Muio sam se dok sam odgonetnuo svaku rije, a kad sam shvatio sadraj, bilo mi je jasno da mi je dunost vae velianstvo odmah pozvati na Gri. Dakle, da vidimo. Kralj uzme plou, ponese je na svjetlo i proita: "Kraljiin glasnik... vratit e odaslanstvo koje je poslano a Milano!" Kralj je ostao zapanjen. Radulo stade razlagati: Ni u snu ne bih mogao pogoditi tko je tu plou donio ovamo. Ali onaj koji ju je tamo postavio, vrlo dobro zna da velianstvo ne moe poeti posao, a da najprije ne otvori ovaj pretinac. ini se da kralj ne slua ovo razlaganje ili tek napola priklanja uho njegovu tumaenju, itav njegov mozak uposlen je drugdje. Trepte mu trepavice, a oi kao da mu upadaju. Guste obrve as se skupljaju, as opet sputaju. Onda najednom stegne lice. Plamen bijesa zahvati kralj toliko da je podigao pesnicu, udario po stolu i viknuo: Dvorani! Paevil Ovamo! tu Prestraeni Stjepko, a s njime i njegovi drugovi utre U voi. Neka doe Berislavi vikne kralj lavljim glasom da se potresoe zidine. Starcu Radulu bilo je jasno zato se kraljeve grudi tako naglo diu i sputaju, zato mu se elo toliko nabralo, zato su mu oi napola ukoene, a glas divlji. Nekoliko asaka je proteklo a sa dvorita dobiti mladi dvorski metar Berislavi koji je dopratio kralja. Prepao se kraljeva gnjeva i eka. _- Mladene! ree Malija tvoj kralj trai od tebe djelo koje bi mogao da ti bogato naplati. Za kralja dajem sve, a ne uzimam nita. Neka velianstvo zapovijeda! Pogledaj ovu plou. Izreka je kratka i jasna: neki je kraljiin glasnik na putu da zaustavi Lovru Ilokoga. Ako je istina to mi javlja ova reenica, moe biti dvoje: ili je glasnik ve stigao Lovru i oni se vraaju, ili ga glasnik jo nije stigao, ali juri za njim. Ako se vraaju, dat e Lovri moju zapovijed da smjesta krene natru r:, a glasnika koji je vojvodu zaustavio epaj i dovedi. Ako stigne glasnika samog, pograbi ga, svezi i ivoga dopremi ovamo. Moe li to izvriti? Samo slabi ne bi izveo tako jednostavno djelo! I ruka kraljeva udari Berislavia po ramenu. To sam se nadao. Sad se preodjeni u ruho po kojemu te nitko nee poznati da pripada mojem dvoru. Razumijem, velianstvo. Uzmi sobom u pratnju najhitrije jahae. Ne treba mi vie od dva momka. Uini kako zna. Sve preputam tebi, ali mi glasnika dovedi. Prije nego to s njim ue na Gri alji mi glas jer neu da bilo koji Napuljac ep.. : u !u i: n. Idi. Svaki je as dragocjen. Poznajem poprene putove, zaskoit u glasnika ba okom u oko. I ve je jurio niz grike utvrde. Kralj skrsti ruke i zagleda se u reenicu na ploi. ija je ruka izbadala ova slova? Ne moe se to spoznati? zapita Ijubopiir.,. Radulo. Nije to kao da pie crnilom po papiru. Ba zato je netko odabrao ovo staro rimsko pismo da sakrije svoju ruku. Kralj se okrene od ploe. Nevjerojatno je to, nevjerojatno! Vratiti moje odaslanstvo u Milano?! Otkud njoj tolike smjelosti? To granii s ludou. Ako se Lovro Iloki vrati po njenom nalogu, to je mislila? Sto u ja? Tu mi zastaje pamet. Ali ova reenica vie. Svako slovo je trublja koja zove upomol Ja sam je otposlao. Sto e biti sada. Sto e biti onda! 24

Velianstvo, po ovim slovima ne moe se nikako naslutiti ija je ruka utisnula ovu opomenu u vosak? Ne, nikako, ali jasno je da je osoba bila upuena, vjeta i uena. Takvu strahovitu stvar zacijelo kraljica nije izrekla pred vise svojih ljudi. Pa da i jest, nitko od Napuljaca ne bi izdao kraljicu. Oni su stopljeni meusobno, ukopani kao karike na lancu. Onda ruka koja je to napisala pripada prijateljima vaeg velianstva? Kad bi moj pristaa doznao takvu osnovu, ne bi mu tre? balo da se mui s ovim starim rimskim pismima. Sva moja rat ] drost nedostaje da naslutim s kojeg mi kraja dolazi ova : ero jatna vijest. Moda je ploa bila u pretincu ve juer i prekjuer;! Nije, velianstvo, svakog dana od puke dosade kad nenuri mojeg vladara neprestano prekapam i spremam vae stvari. Juer popodne ploe n :e bilo. Naao sam je tek danas, ba onda kad je zvono svetog Marka zazvonilo podne. Onda kraljiin glasnik nije poao za Lovrom prije vie dana. Moda ak juer? Kad se kraljica razboljela? Razboljela? Moda samo izlika, zagonetka? Nerazumljiva. Ah dosta o tome. Otvori pretinac. Zakljuaj ovu plou. Po juri t u natrag. Kraljica ne smije saznati da sam bio na Griu, a ti > se ini kao da nije cista i dobro pazi tko obilazi moja vrata. Cita-j vu no neka ovdje u sobi straare. Bdjet u i paziti, velianstvo, i danju i nou. Ali kralj se vrati pa upita tiho: .;>.L, to radi moj sin? , .,, Svake veeri izlazi u dvorite, ali me nije oslovio. A njegova se majka oporavlja? :. r Uzviena gospoa je vrlo svjea. Pobrini se da im gore nita ne uzmanjka. Ovim rijeima ostavi svoju radnu dvoranu, baci 36 u sedlo i krene natrag. ZAKONITI SIN U jednom dahu juri Mladen Berislavi kroz sela, ume, pokoene livade, uskim puteljcima kraj potoka, preskakuje jaruge, sve poprenim putovima, neprestano pazei smjer. Kao sin ovih krajeva poznaje najblie putove i zna kako treba upravljati konja, koliko vremena treba jaha vijugavom cestom, a koliko vremena 372 utedu je sjekui zavoje. Od juer popodne kad je krenuo s Gria, projahao je itavu no, a sad ga je jutro nalo usred sela. Tu sie sa svojim momcima, potrai kruha i mlijeka, nahrani konje, a onda gotovo pjevajui sjedne u sedlo i nastavi potjeru. Njegove su oi neprestano kruile i traile sunce, a misli stvarale sliku ceste to vodi na jug i sravnjivale s njom obilazni put. Da obie neprijai ija, ni asa se nije zaustavljao. Kad je sunce bilo visoko, zaustavi Berislavi konja i odredi svojim momcima Sad emo ravnim smjerom prema cesti. I potjera konje preskakujui grabe. Izili su na cestu. Jednim pogledom snae se mladi u tom kraju i krene natrag prema sjeveru. Tu je odmah neka krma gdje odsjedaju putnici Tamo emo neto zaio .iti. Preli su zavoj oko malog brda i stigli pred krmu. Mladi mukarac dugih brkova u hlaama i lanenoj koulji izae i pokloni se. Je li ovuda ovih dana prola kakva velika povorka plemia? zapita Berislavi. Jest, ali prije tjedan dana ili moda vie. Bilo ih je mnogo stotina. Dobro, a je U kasnije iza njih ovuda projahao neki brzo--tea? Vaa milosti, iza povorke to je ila na jug ovuda joS nitko nije projahao niti se provezao. Moda se nije zaustavio? Kod mene se zaustavi svaki putnik, kupi neto hljeba, sira i napoji i nahrani konje. Moda je projahao nou? U ovoj samoi i tiini uje se konjsko kopito kao da bi pucali na Turina. Dakle, dobro. Daj nam neto jesti i hranu za nae konje.

I Mladen Berislavi sie, a momci povedoe konje iza kue. Plemi je sjeo pod kronjato drvo i urio se jesti neprestano promatrajui daleku cestu. Vratit emo se opet na zaobilazni put ree on momdma kad su pristupili k njemu. urite se pojesti Kad su dovrili, sjedoe u sedla. Mladen opazi oblak praine cestom sa sjevera. Gle! Taj strelovito juri primijeti on tiho. Hitro da ga doekamo. Izali su na cestu i priekali. Brzi jaha doskora se pojavi u magli praine. Berislavi zaklonjen vizirom dade mu znak da stane, ali on jo bre potjera konja. To pobudi opravdanu sumnju pa zapovijedi momcima. Naprijed, za njim! n t , l Jurili su kao pomamni. Berislavi ga doskora dostigne i zgrabi za iju, onda uhvati uzde, zaustavi konja i pogleda uhvaenog ja. haa. Prepoznao sam te odmah, Antonio! ree mu Berislavi latinski Ne otimlji se jer e izgubiti glavu. Momci priskoe, razoruaju ga i svezu. Berislavi skrene s ceste na zaobilazne putove pa se vraa budno pazei na svog za robljenika. , Kia je zaustavila lov. Dok su se kraljevski gosti povukli na! Medvedgrad, kralj i kraljica s dvoranstvom vratili su se na Gri. Prozor na kraljevoj radnoj sobi je otvoren. Pljuskom rashlaeni zrak struji unutra. Kralj raspravlja s kancelarom Varadijem i savjetnikom Bakaem rjeavajui dravnike poslove. ujem neku strku vani ree kralj dragi Bakau, pogledajte to je. Neto namrten izae Baka iz sobe uvrijeen to ga alje U takve svrhe, a kralj namigne Varadiju: Htio sam ga samo maknuti iz sobe, a nije mi nita drugo palo na um. Ipak, velianstvo, niste mu dali njegovu zvanju dolini nalog. Hoe li se on tako zauzeti za vas kad vam odredim ovakvu slubu? Nemiran sam. Nijedan mi posao ne ide od ruke. Neprestano razmiljam koja me je to nevidljiva ruka obavijestila da e kraljica vratiti vojvodu. . Osjeam, velianstvo, da smo itavo vrijeme zabavljeni istom zagonetkom. Ni ja ne nalazim odgonetke. Isto je tako vano tko je kraljicu upozorio da sam ja vojvodu slao u Milano. Ovo emo lake odgonetnuti ako Mladen Berislavi uhvati glasnika. Ne sumnjam ni asa o tome. Samo se radi o vremenu u kojem e to uiniti, jer mu se putem moe desiti kakva neprilika. Baka se vrati i najavi: Velianstvo, upravo je u dvorite ula povorka koju je poslalo njegovo velianstvo napuljski kralj. Tako! Napuljci uvijek diu buku. Nastavili su posao kad ue dvorski metar Enriko i najavi kraljicu. Kralj ustade i dade znak svojim savjetnicima da se udalje A sam poe k vratima grimizne dvorane i otvori ih. Beatrica je ula nasmijeena. u : 374 _ Ovog asa primila sam pouzdanika mojeg oca. ele sveano predati poziv mojeg oca, njegova velianstva napuljskog kralja, kojim poziva u svatove. Moja Beatrica, kako zna, meni je posve nemogue samo i jedan jedini dan ostaviti kraljevstvo. __ A ja sam rekla da bez tebe ne bih mogla otii ni ja! _ Lijepo zvue ove rijei iz tvojih usta. Prije objeda primit emo izaslanstvo njegova velianstva napuljskog kralja u sveanoj dvorani. Tamo u im dati

odgovor i odmah se pobrinuti da moji dvorski metri nau dolian konak za izaslanstvo. . Predbjeno sam ih smjestila u novu palau, prokisli su do kosti. Meutim, odluila sam primijeti ona da poaljem na svadbu Franccskn, dona Izabelu i moje neakinje Piju i Margaretu. Naravno, s odlinom pratnjom i dvorskim gospoama. Preputam to tebi, Beatrica. Izaslanik mojeg oca nee ovdje boraviti dugo. Za nekoliko dana mora se vratiti. Dakle, polazim odmah da izdam naloge. Odluila sam oni Izabeli pridijeliti u pratnju moju dvoranku Gordanu! Upravo si mi ugodila, barem u se rijeiti te djevojke. Znala sam tvoj odgovor i ba zato sam odabrala nju. Samo jedno elim: da o tome ne sazna Alfonzo, jer bi je slijedio i smetao mirno putovanje mojem bratu i sestri. Potpuno se slaem s tobom. Poslanika mojeg oca pozvat emo k naem stolu. Samo se po sebi razumije! A njegovu pratnju valja odlino pogostiti. O tome u odmah izdati nalog. Sklad i toplina to je izbijala iz njihovog razgovora rasprila se u kraljevu licu im je pa iza Beatrice zatvorio vrata. Pod veer, kad je. kralj boravio u svojoj knjinici, najave mu da Mladen Berislavi vodi glasnika. S tekim uzbuenjem oekuje kralj razjanjenje zagonetke koja mu se ini luakom. U mraku, tiho i neopaeno, uvede Mladen Berislavi u sobu Napuljca Antonija. Drhtao je. Ima U sa sobom kakvo pismo? zapita kralj. Da, velianstvo! Putem sam ga pretraio i oduzeo mu ovo. I preda kralju zamotak iz kojega izvadi pismo. Bilo je zapeaeno njegovim peatom. Razmotavi, kralj se neto zbuni, prinese pismo k svjetlu, pogleda potpis i pokae kancelaru: Si., velite, Varadi? Moj potpis? Vi u dobro patvoren. Dakle da vidimo to piem vojvodi Ilokome! I poluglasnu proita: "Dragi moj vojvodo Iloki! Neto se dogodilo zbog ega ne elim da proslijedite put u Milano. Odmah se vratite. To vam zapovijeda va kralj Matija". 375 Sadraj zapanji i kralja i Varadija. Gledali su se irokim pogledima punim zgraanja. Kralj teko i brzo die, a Berislavi i Varadi suspreu nego-dovanje zbog smjelosti koja se drznula ovim dokumentom prkositi kraljevoj volji. Sto neizreenih kletva prolazi preko nijemih kraljevih usana. Tada kralj baci pismo na stol, korakne prema svezanom glasniku i zapita ga: Kad si odlazio? U ponedjeljak uveer. i Dakle onog dana kad je kraljica krenula na Gri i ovdje noila. Tko te slao? Glasnik uti. Tko te slao? vikne kralj i digne aku nad njim. Dvorski metar, grof Enrikol Tako! Berislaviu, zovi Enrika! Ovoga sakri u drugu odaju da ga Enriko ne vidi. Kralj skrsti ruke na prsima, duboko udahne i pritisne ruke na grudi kao da ga bole. Koraa polagano, popostaje. Onda prie k stolu, uine pismo i gurne ga u haljetak. Kad je uo Enrikove korake, pokua se smijesiti. Dvorski metar gipkim korakom ue duboko se poklonivi. Vae velianstvo zapovijeda?

Kojeg si dana slao kraljiinog glasnika za Lovrom Ilokim?] Sva krv iezne iz Enrikova lica, ali rije mu je bila odluna i mirna: Velianstvo su krivo uputili, nisam slao nikoga! .;;, ,,.. Ne, velianstvo! Zakuni se na svoju ast! , . , j Kunem se na svoju ast! Nosnice irokog kraljevog nosa zadru, a usne se raire. Bri gestom kralj posegne u haljetak, izvadi pismo i stavi ga pred frikove oi: Tko je to pisao? Enrika zahvati omaglica i zatetura. , ! 50- JL Tko je pisao? " > ^0 T , : , , Ja! MH..^.,..-1 (| A tko ti je kazivao u pero? , ,-,",;.,>> ,^ A"A; Enriko ne dade odgovora. , ,4,, t^ tV.,;.-; -,^5, >,,. ., Hoe li odgovoriti? ..,." Ne smijem! j joJ^j . ! , Dakle, stvar je jasna! . , , , iit<i v ; Kralj spremi pismo i zapovijedi: Dovedite glasnika i zovite oklopnike. Opet uvedoe Antonija. Napuljac je pao na koljena, EnrttO se sav zgrio. > -, 376 _ Huljo! vikne kralj. Sad poreci! > f Kraljiin d v metar uti i dre blijed, upalih oiju. _ Zadao si asnu rije, patvorio si pismo svog kralja. Platit jjgj to izdajstvo. Oklopnici uoe, a kralj vikne: U tamni L u s ovim. U okove l ; _- Milost, velianstvo promuca drhtavo Enriko. Sutra u zoru na vjeala! Klecajui izlazi Enriko iz kraljeve odaje. Varadi vikne kralj prijetei sutra u zoru ovaj Mft puljac ne smije vie ivjeti! Zapovijed vaeg velianstva izvrit e se. A sad, kralj".. Sad dolazi na red ona kae Matija takvim glasom da su Varadi i Berislavi ustuknuli. Nekoliko puta proe dvoranom i onda poalje paa Stjepka kraljici da najavi ni- . posjet. im su Varadi i Berislavi ostali sami, ovaj se ozbiljnu zaprepasti: Gospodine biskupe, poite, Kralj bi mogao u jadu zadaviti kraljicu! Kad bih znao da e to uiniti, ne bih se maknuo s mjesta. Kralj je poao trijemom u novu palau. Beatrica M upravo odijevala za veeru. Dvoranka je kitila nje nu kosu biserom l. zavri. A onda je sjeo. Sto eli moj mili suprug? upita ona. Prodirljivim pogledom obujmi njenu lijepu glavu, promatra njeno visoko elo i njenu pojavu to se u svijetlozelenoj haljini istie kraljevskim dostojanstvom. U oima mojeg supruga razabirem neko udivljcnjel Pravo veli! Divim se, Beatrical Mojoj ljepoti ili mojem umu? Tvojoj bezgraninoj smjelosti! Samo snaga posjeduje smjelosti I samooi ni ni Kad netko sam sebe obmanjuje, onda je smion. Mnogi to zovu i drskou. Njeno je lice ostalo mirno, samo vjee su se malo spustile. Trepavice zaklon njenu misao.

Ve dugo nisam sluala iz tvojih usta ukorne rijei. Do vrha si ispunjen gorinom. Sto je tako preobrazilo tvoje dobro raspoloenje? Ne sjea- se? Nisam svevidna, makar kaem da sam mudral Ne nalazi uzrok mojoj gorini u samoj sebi? Nikak-. Tvoj i je savjest potpuno mirna? Moda je ne posjeduje? r To zvui kao uvreda. Sto se zbiva tobom? ITT Njenim licem preletje mrana sjena. , . ,J emu ova istraga? Navikla sam od tebe otvorenijoj rljoCJU ;! -; ( alim to se ti nisi sluila ovom kreposti. Ona poe do naslonjaa i sjedne. jj " Ne kanim poi na veeru dok se ne izjasni. r| - To je i moja odluka. Dakle, to mi spoitava? Naslonila je glavu na naslonja inei se potpuno mirna, makar instinktivno osjea da e ispod onih visoko uzdignutih snanih kraljevih prsiju provaliti orkan. Njegove male, tamne oi ine se kao dvije krijesnice koje prijete u tmini. Znam, Beatrice, da te nije odgojila majka jer si je prerano izgubila. Sa etrnaest godina ti si ve bila potpuno samostalna. Zapovijedala si u oevu domu svojim dvorom kao njegov vrhovni gospodar. Privikla si upravljati, odreivati, voditi i zapovijedati. U mojem dvoru prepustio sam ti svu vlast onako kako si je posjedovala u svom oinskom domu. I jo vie: proirio sam tvoju mo ak i u mnoge moje kraljevske poslove. Priznajem, dao sam ti udjela u mnogim mojim diplomatskim bojevima s poslanicima raznih drava. Jesam li kada to uinila protiv tebe? Naprotiv, pomogla si mi svojom dosjetijivou, lukivou i mudrou. U sve sam ti otvorio uvid i svuda si imala svoju rije dok jednog dana nisi prevrila mjeru i sila s pravog puta. Ako me optuuje, onda je na tebi da mi moj grijeh i predoi. Razumijem osmjehnuo se on gorko eka da ti kaem, jer se sama ne kani istrati.. Neu podnositi ovo sudsko istraivanje. Brzo u skratiti tvoje muke, Beatrica. Kraljica moe kojeta, ali ima stvari i odredaba u koje ni ti nema prava da dira, da ih gazi i svoje podanike vodi da ine izdajstva. Uvrijeeno se digne i isprsi: Napuljska princeza, ki kralja Ferantea, nee podnositi uvredu ovakvog postupka. f Ovaj izazovni nastup nimalo se ne kosne kralja. Ne maknuvi se s mjesta, nastavi: Navijetam ti, Beatrica, da e sutra tvoj dvorski metar Enriko poloiti glavu na stratitu. Ona zanijemi. Bjelinu njenog lica pospe neto rumenila. I kose vjee spustile se na tamne oi. itavo njeno uspravljeno tijelo ostalo je nepomino. Jedna njena rije prijee preko njenih usana, vie zbog opre za, negoli od straha: 0 Zato? . .., ...... x, -4 378 _ Ovo j" pitanje neumjesno i suvino kad ionako zna to si uf inila. Beatrica tvrdokorno uti. __ Vidim ne kani govoriti. Pa dobro! Evo i izvue krivotvoreno pismo i razmota ga.

Zna U kako bih kaznio svaku drugu osobu na ovom dvoru koja bi se usuJiJa posluiti mojim peatom, mojim imenom, mo-iom vlau i mojim potpisom? J _ Vaem velianstvu je slobodno initi to ga je volja! Odgovorila je monotono, hladno, gotovo ravnoduno. Enrika u smaknuti! Enriko je radio po mojoj zapovijedil On se ima pokoriti meni. to hoe time rei? Kriva sam ja. I samo ja odgovaram za taj in. Napuljska princeza zna da je kralj Mati ja odvie vitez da se poslui srednjoY|t>ku ;mr. sredstvom prema svojoj eni. A moda je i odvie zaokupljen osjeajem prema njoj. Nita drugo, nego obzirnou prema samom sebi ree ona ironino. Princezu Napulja, princezu Italije, branio bi itav jug. To je jedino to suspree vae velianstvo da me u okovima ne bacite u tamnicu! On ustane sav rumen i povrijeen. Dokazat u da nisam zasluio ove pogrde primijeti on. Ona samo slegne ramenima. Samo Italija spreava vae velianstvo da nije sa mnom, ve davno obraun.Hlo, rastalo se zbog neplodnosti naeg braka. Pogled pun ogorenja pogodi Beatricu, glas pun spoitavanja i neke prikrivene boli zagrmi po odaji: Dok je na meni da tebe pozivam na red, ti optuuje mene znajui da mi ini krivo. Ali dosta je toga. Moe misliti o meni to te volja! Pitam te, Beatrica, kako si se smjela posluiti patvorinom mojeg imena i moje vlasti da vrati Lovni Ilokoga s puta kamo ga je poslao kralj? Sve ono Sto sam dosad sluala navodi me na jedan odgovor: utjet u i ekati kaznu! ;; tobom ne govori kralj, nego mu! Mu Beatrice Aragonske govorio bi drugaije! Skupio sam svu obzirnost to je posjeduje ovaj vitez koji se zove tvojim muem. Onda je ta obzirnost vrlo manjkava. Zar da jo i zamolim za oprotenje to sam se usudio uhvatiti tvojeg glasnika? Kad bi mu znao povod zbog kojeg sam htjela zaustaviti kraljevo odaslansr > on bi bio blag i pun ljubavi! Ljubio mu>. koliko mu drago, njega vee odgovornost prema kralju i njemu odgovara za ine svoje ene! 379 I mogao bi odgovarati kralju vedra lica kad bi mua za-nimali uzroci zbog kojih je njegova ena poinila ono zbog ega je optuuje kralj. Uzroci su mi davno poznati. Dopustite, velianstvo, da ja pitam svojeg mua: zato si poslao svadbeno odaslanstvo u Milano? Da Ivana vjenam s djevojkom koja e mu osigurati prijestolje ako stalei odbiju Giovana. Kako vidim, nema mnogo nade da stalei prihvate Giovana? Vrlo malo! Ja velim mnogo vie: potpuno sam napustila plan s Gio-vanom. Neto je iroko pogledao Beatricu i upitao s potpunim nepovjerenjem: Napustila? Velim: potpuno i traim od tebe da i ti napusti plan a Ivanom. A da prijestolje ostavim tuincima? Prijestolje e imati nasljednika! , 5 Koga si mi odredila za nasljednika? . ^ Naeg sina! Rije je zazvuala u kraljevim uima kao prasak groma. Usto-boen zuri u nju. Njezin je pogled pun njenosti, lice puno topline, na usnama lepra lagani smijeak, smijeak ene iz koje zrai srea.

Napusti te doskoice, Beatrica! ree on i s negodova? njem se okrene. Kad sam stigla na Gri, sjea se, one veeri, rekla sam ti da mi je uveni talijanski lijenik prorekao potomstvo. To si zaboravio? Jer je mala vjerojatnost da nakon toliko godina braka.. Tvoja dvojba dokazuje da bi oklijevao naeg sina uiniti svojim nasljednikom. Vea srea ne bi me mogla zadesiti nego zakoniti sini Dakle, ovako prima moj mu, kralj, navjetaj potomstva? ree ona plano. Za ime Boje, to se ne moe vjerovati... To ne... Dakle, odgodi svoje vjerovanje do roenja naeg sinat Neka prozirna magla zasjeni njegove oi a kroz tu maglu kao da se u njemu bore nepovjerenje sa eljom i nadom. Beatrice! Zna li to si rekla? Ona se uspravi: Da nisam potpuno sigurna u ono to velim, zar bih nala smjelosti patvoriti tvoje pismo, potpis i vratiti svatove? U koju bih to svrhu uinila? ;.... ,. .., , . 380 _ To je rjeenje tvojem zagonetnom inu? _ Sve di i j bila bi ludost, jer ne bi imalo svrhe. Bila bi oajna luaka igra kojom bih proigrala svoje tovanje. Osjeala je njegovu borbu vjerovanja s nepovjerenjem. Iz-rek vi posljednju izreku, ekala je sigurne i logine posljedice to -h moraju izazvati ove rijei: Zakonitog sinal Zakonitog? Kojem nema zapreke na prijestolje? koL-b juci govori on skrstivi ruke i gledajui preda se. Nisam li mlada, zdrava? Bilo bi neprirodno da se uistinu nikad ne pojavi eljno oekivani sin. Mi se on jo uvijek ne pribliuje. Gleda u neodreenu, toka i uti. Oekivala sam neto vie radosti veli ona i pristupi blie. Ima tako velikih osjeaja da im je put u srce preuzak i on uhvati njenu ledenu ruku. Ako je istina to sada veli, zato mi to nisi rekla prije? Ne bi se trebala ogrijeiti o moju kraljevsku vlast, ne bi trebala svojeg dvorana navesti na takav in? Kad sam saznala da-si odaslao svatove... Kako si doznala? Rau i se, to neu kazati! Ah odluila sam zaustaviti svatove da steknem vremena i potpuno se uvjerim o mojem stanju i porazgovoriti se s lijenicima i astrolozima. Juer sam odrala sa svojim lijenicima temeljitu raspravu, a oni... S ta oni? Jamv da se nisam prevarila. One veeri kad sam otila iznenada na Gri pozlilo mi je. Bila je to posljedica mojeg stanja. Tako vele li ju-_;]:_ i. On prihvL ti njenu ruku i privue je na svoje prsi. Ako se to obistini, Beatrica, veeg sretnika nije rodila zemlja. A nikad nee roditi sretnija kraljica! Oi L ;[ u te svim darovima! Pokloni mi samo jedan. A to bi bilo? Poalji za Lovrom Ilokim glasnika neka se vrati. Jo danas u poslati brzoteu! Ona mu se priblii svom svojom zavodljivosti i zagrli g apui: Napokon neka bude mir i srea meu nama l ,,i To jedino elim odvrati on. ~ A moja je elja da prije nego krenem na veeru ispita" lijenike. Hou da bude potpuno uvjeren.

L u, ali dozvoli mi jednu molbu. Tko je osim tebe i Enrika znao to si uinila? Francesko. Nitko trei? Tvojem pitanju dopusti da logino nadodam svoje: tko ti je javio Sto sam ja uinila? Pukim sluajem uhvatili su tvojeg glasnika negdje f item mislei da je turski uhoda. Jedino molim da oprosti Enriku. Nije kriv jer se pokorio meni. Taj preokret spaava ga. A sad idem da poaljem za Lovrom Ilokim brzoteu. Njeno poljubi Beatricu i ostavi odaju. Zavukao se u naslonja svoje radne odaje, gotovo se zgurio tt nj i spustio glavu na ruku. Muklo tutnje njegovom duom dvojbe u sukobu s vjerom u ono to je uo. Dozivao je hladan razbor koji mu donosi uvijek jedan te isti odgovor: "Nije istinaic A onda opet slijedi pitanje: zato bi ona to tvrdila kad bi bila la? To mora jednom doi na vidjelo. La bi se morala pokazati za koji mjesec. A to onda? ime bi mogla opravdati ovu la?l Kakvu bi imala svrhu zaustaviti svatove koje mogu sutra opet po-slati natrag? Ne. Odvie je mudra da bi navijestila potomstvo, a za nekoliko mjeseci morala bi priznati la. Pa ipak, je li to mogue? Koliki su lijenici ustvrdili da mu Beatrica nee darovati nasljednika. Kakva je sad nastupila promjena? ekao je nestrpljivo lijenike koje je dao dozvati. Dva Napuljca ula su u kraljeve odaje ozbiljna lica. Njezino velianstvo je zaeljelo da s vama govorim ree kralj. I postavi im pitanje, a oni odgovaraju opirno, spremno tumae i obrazlau. Zar je to mogue nakon toliko godina? upita kralj. Njezino velianstvo pozvalo je u Budim uvenog rimskog lijenika koji je vjet u svome poslu i svojini savjetima posluio je mnogoj talijanskoj vladarici da ostvari elju za potomstvom nakon niz godina. Kad su Napuljci otili, zovne kralj svojeg linog najvjernijeg lijenika. Obrazloi mu sve i zatrai njegovo istinsko miljenje. Govorite samo u granicama svojeg znanja i ne prelazite nijednom milju u krug mojih elja naglasi kralj. Nemogue nije nita odgovori on makar izgleda nevjerojatno. Tu valja priekati, velianstvo, da se moe izrei potpun istinski sud. Dakle, ne smatrate to nemoguim? Kako rekoh, ne. Ali kako mi je velianstvo to priopilo, morao bih kao uenjak kraljicu stalno promatrati. Takva se stvar oituje na licu, u oima, promjena koja nastaje odraava se svakog dana. _ Dakle, nalaem vam da posve mirno i povueno promatrate kraljicu a da je nita ne ispitujete. Poslije lijenika zvao je kraljevske astrologe. Proricali su mu sina. Mirno i potpuno odvano bez mnogo razmiljanja. Kad je i njih otpustio, pozove Varadija. Vi ne vjerujete u astrologe, biskupe? Ne, velianstvo! Dakako, to je potpuno u skladu s vaim biskupskim zvanjem. Ima dana kad i ja ne vjerujem, a ima opet dana u kojima se divim njihovu: ispravnom pogaanju. I onda se udubljujem u tajnu prirod L- i nalazim potvrdu svojem vjerovanju. Ako sunce, zrak i svjetlo djeluju na nas i upravljaju ivotom itavoga svijeta, onda je lako vjerovati da i zvijezde imaju upliv na na ivot. Moda bih se i ja podao tome uvjerenju, velianstvo, kad nai astrolozi ne bi bili lanovi dvora i ne bi znali to vae velianstvo eli?! Kad sam dobio vijest o smrti svojeg sina, astrolog mi je prorekao crn i vijest malo prije nego to je stigla. A nije mogao smatrati da j to moja elja. Moda katkad ine iznimku?! Bit e bolje da ne raspravljam t vama o tome. Imam za vas vaan nalog.

Sluam, velianstvo. I potpuno povjerljiv. Doite blizu i sluajte. I stao Je tik kralja sagnuvi k njemu glavu. Poslat ete za Lovrom Ilokim glasnika koji ga ima vratiti ... Sagnuta Varadijeva glava gotovo da nije udarila u kraljevu, Veliai t u to to znai? Glasnik ima poi kao brzotea, a njegova glavna briga jest da Lovru Ilokoga ne dostigne! Ne razumijem! Obeao sam poslati glasnika za svatovima, ali ih neu promatra kancelar svojeg kralja osjeavratiti! S ncrazumijevan < jui da se neto zbiva. Kraljica i lijenici jame da emo imati zakonitog prestolonasljednika! Sto velite vi? Bojim se da vam svemogui nee dopustiti da ovako sretno prijeemo preko jaza koji se prokopao ispod vaeg prijestolja! Htio sam samo vidjeti koliko ste objektivni, l mene hvata dvojba, a, opi, moj vlastiti lijenik veli da nije nemogue. Sva srea da se to mora dokazati za nekoliko mjeseci. Napokon se slaemo! Kraljica je zaustavila svatove ne raunajui vie t Giovanom i traila da ja ne raunam s Ivanom. Veliansv. Jo jednu okolnost valja uvaiti: ako se obi-nada u potomstvo, moe biti i ensko. l Astrolozi su prorekli sina. Mnogom su zlu na kraljevskim dvorovima krivi astrolozi. Nema svrhe o tome raspravljati! Lovro e vjenati Ivana " Biankom. U svojoj izjavi naveo sam milanskom vojvodi: ako mi se rodi sin, Ivana u okruniti bosanskim kraljem i dati mu vlast u osvojenim dijelovima mojeg kraljevstva. To je ve rijeeno, Saljimo, dakle, na put nekoga tko je vrlo povjerljiv i koji nee dostii Lovru!. Neka se velianstvo pouzda da e se ovaj nalog uistinu Izvriti najsavjesnije. Ali neka mi velianstvo dopusti da navijestim novi dogaaj. ,. Opet neto novo? Stigla su tri jahaa i navijestila poslanstvo iz Milana. Iz Milana? To ne sluti na dobro! I mene zabrinjuje. emu zapravo dolaze? Vi ste isprosili Bianku i vjerili Je, a na meni je bilo da aljem svatove. Milanski vojvoda nema nikakva uzroka da alje poslanstvo, a nema sumnje da su ljudi odaslani nakon vjeridbe. Slaem se potpuno. Kad e stii? Glasnici misle ako vrijeme bude povoljno, mogli bi stii sutra podveer. Da pozovemo milanskog poslanika? Nije potrebno, velianstvo, on je sam doao s glasnicima i zamolio da ga velianstvo nakon veere primi. Ovo mirie na pokvarenu orbu. Dakle, posrkat u je podveer. I kralj trgne zlatni drak svoga zvonca i dade unilom pau nalog da pozove milanskog poslanika. Da se udaljim, velianstvo? Bolje je da ostanete. Raspravljajui sveudilj o izaslanstvu milanskog vojvode, do ekali su dolazak grofa Marcela. Dakle, to ima kazati moj prijatelj i saveznik? prijazno e kralj. Vae velianstvo, osjeam da mi se vraa moja davna boljetica. Neka krasotica na mojem dvoru izranila je vae srce? - 1 Ni izdaleka, velianstvo! A To je bila vaa trajna boljetica u Italiji!

Samo krilatica mojih zlobnih prijatelja. Moja je bol pO W fizika, i to u prsima. Dakle, ipak neto blizu srca. Prije deset godina, velianstvo, stalno su me boljela prs l bio sam potpuno propao. Ali onda sam otiao iz Milana na jug. na otoje, l ozdravio! Osjeam da mi se ta bolest vraa. Ovdje je zrak preotar za mene i htio bih da prije nego obolim dostignem otoje na kojem sam stekao zdravlje. utei zatakne kralj ruke u pojas. Tom je kretnjom uvijek potcrtavao neki jai, iznenadni osjeaj ili raspoloenje. Zagleda se u vatrene oi lijepi i poslanika: _- Prcrna tome, elite otii iz mog dvora? Samo dok ne steknem zdravlje. Da. Neto ste blijedi, ali vaa snana ramena prkose vaim tubama. Bolest nije vidljiva. I odluio sam poi Vaa je odluka vrlo kratkog vijeka. Prije tri dana bili ste jo svjei i Jurili ste sa mnom u lovul Skrhalo me preko noi! Pozornost kojom kralj promatra poslanika kao da ga je smela pa je u jednu] sekundi nekoliko puta oborio oi i opet ih upro u kralja. Vi znate da iz Milana dolazi izaslanstvo? iznenada e kralj. Navijestili su mi. I ne slutite kakve bi mi vijesti mogao slati vojvoda? Uistinu ne odvrati poslanik, ali u njegovu se licu odrazio unutranji nemir. Dobro. Razgovarat emo o vaoj pronji kad stignu vojvodini izaslanici. Ako se njihov dolazak otegne, moja bi bolest napredovala. Kako? elite otputovati prije nego to dou pouzdanici vaeg vladara? Mislio s.-1 m da u se na putu s njima sresti. Vaa urba pretjerana je. Poslat u vam lijenike. Uostalom, sutra podveer vai su zemljaci ve na Griu. ini se da ste se prcstra ii: svoje bolesti. Moj prijatelju, to je dodue razumljivo, ali nije u skladu s vaom poznatom hrabrou. Ostanite jo samo r i ak nadovee kralj kad je poslanik htio ustati. Nas trojica: ja. vi i Varadi zadali smo asnu rije da ni pred kim neemo odati polazak naih svatova u Milano. Nas smo trojica bezuvjetno utjeli. Ipak, na ovom je dvoru netko saznao nau tajnu. Dok je kraj govorio, Varadi je iza njegovih lea pruio glavu kao pas njuku vrebajui poslanikove lice. Ali njegovo bljedilo ne odaje nita. I vatrene su oi mirne. Upravo taj mir iznenadi Varadija, a poneto i kralja. Vi se tome ne udite, gospodine poslanice? : Jer je posve nevjerojatno! Tajnu je doznala kraljica! Velian moda je netko javio njezinom vvU&Ntstvu Jz redova poslanog izaslanstva. 385 25 Cordanal Ta pretpostavka nije bez temelja primijeti tiho kralj. . Dakle, na sve strane svezana mrea. Ali i tu naglasi ivo kralj Matija jedna nevidljiva ruka javila je opet meni kraljiin in. Sve to slua poslanik gledajui otvorenim pogledom u kralja. Meutim, Varadi se uputi k ladici i stavi pred poslanikove oi ispisanu ploicu. Kralj ga pogleda ukoravajui, no Varadi se ne da smesti. Po-slanik proita reenicu u vosku i zakima- jjti "i.< j 1 Velianstvo to dri moguim? .-.., .<?" Kralj mirno slegne ramenima: >_" U borbi ljudi se hvataju oruja koje im je pri ruci. Je li tako, Varadi? A u ovom se sluaju Napulj bori za svoju premo u na-em kraljevstvu koju bi mogao izgubiti tom enidbom kae Varadi. Makar je vala grofovska milost oboljela, napustiti borbu znailo bi ojaati Napulj.

Tko vam je dopustio ovako govoriti, gospodine biskupe? ukori kralj svojeg kancelara. Oprotenje, velianstvo, dunost mi nalae da poslanika kaem svoje mnjenje. Sa svih strana Napulj bori se da onemogui vojvodi milanskome vjenanje vaeg sina s vojvotkinjom Biankonv pa su ve ugrozili i ivot prinev. Zabranjujem proslijediti ovim tonom okrene se kralj Varadiju. Htio sam samo sklonuti gospodina poslanika da ne ostavi dvor. Ako sam preao granice, molim da mi velianstvo oprosti. Najbolje je priekati poslanstvo milanskog vojvode da ujemo kakve nam alje glase. U tom razgovoru grof Marcelo nije sudjelovao nijednom rijei, ali izraaj njegova lica odavao je unutranji poraz, slom koji se odrazio samo u asovitom oaju. Pruit u vam, gospodine poslanice, svaku udobnost. Sto god elite i lijenike koje traite, a sada vas molim da poete u svoje konaite i legnete. Velianstvo, molim da me oslobodite dunosti da doem k vaem kraljevskom stolu. Samo se po sebi razumije. Grof Marcelo ustane i zahvaljujui se kraljevoj milosti izie. Kad je iziao, kralj vie nije korio Varadija, ve ga mirno zapita? Zato ste mu pokazali onu plou? Zar nije on prvi saveznik vaeg velianstva i zastupnik vojvode milanskog na vaem dvoru? Njegova je dunost boriti se sa svojeg vladara, a pravo da znade sve... Kad sam vas jednom pitao da li sumnjate u poslanika, odgovorili ste: niti sumnjam niti mu vjerujem. 386 , . . ., ; . _ A to kae vae velianstvo sada? _ Vi mene stavljate pod istragu? Eto, otvoreno vam odgovaram. Sumnjain samo u poslanikovu bolest. Pobjednik ena oito jo ovdje pobijan i to ga je uinilo bolesnim. A to se tie njegove vjernosti prema vojvodi milanskome ni asa ne mogu posumnjati. Vojvoda Ludoviko odvie je lukav da bi se mogao prevariti u izboru svojeg zastupnika na dvoru kraljevstva s kojim eli sklopiti rodbinstvo. Na ove rijei Varadi obori pogled kao da se zamislio. Zato je htio otputovati prije nego stigne milansko poslanstvo? Odluka nije prirodna. U tom se slaem, ali kad se ovakvi proslavljeni vitezi zaljube, gube glavu. ekat emo dakle sutranji dan. Vi uinite ono to sam vam prije naloio. Sad idem da moj kuhar predugo ne oajava ekajui s veerom. POETAK VELIKE IGRE Sutradan nakon doruka kraljica odlui da u pratnji svoga brata izjae. Sam kralj digne je na sedlo i naloi joj da jae polagano, a Francesku stavi na srce da budno pazi na izvrenje naloga. Nakon kinog dana vrijeme je bilo hladovito i ugodno. Krenuli su prema Zagrebakoj gori da se zaustave i objeduju pod lovakim atorimu to su jo uvijek podignuti za nastavak lova. Kad stigoe do atora, kardinal Francesko skine kraljicu sa sedla. itavu pratnju kraljica otpusti da se proe umom dok su paevi uvali kraljevske konje. Sluge su iznijeli iz atora stolice i kraljica je s Franceskom sjela u hladovinu. Nasuprot njoj u daljini suna se gricka utvrda, a tamo iza lea Medvedgrad. Netko su vrijeme sjedili utei, a onda e kraljica: Htjela sam da budemo sami. Nas dvoje? Da, Francesko! Oko nas je istina, uma i nebo. Nen" rf> dina koje bi mogle upiti ono veliko to kanim sada rei. Neobino sveani uvod, sestro moja! Premalo svean za tako veliki as mojega ivota. Gotovu zapanjen, napuljski princ Francesko gleda svoju sestru.

Veliki dah, veliki as, odluni poetak velike igre u kojoj tebi dajem glavnu ulogu. 25 Meni? Sve vie me zapanjujeS. Pritedi neto za svretak. .:: Namjesti stolicu nasuprot nje, upre se na naslon pruivi gtaffa naprijed. Moram priznati, Beatrice, da mi srce biva nemirno. - To je od nesvjesne slutnje. "s ega, Beatrica? 7 Ne mogu poeti sa svretkom. ;;" " Suspregnut u se i sluati strpljivo. - Skinula je klobuk i bacila ga kraj sebe na travu, a lijepu glavu naslonila na naslon. Potpun mir odraava se u itavom nje nom biu. Mir promiljenosti udruen s hladnim raunom razbora. A onda pone govoriti: Jedne veeri kad sam dola u taj hrvatski grad sluao si moje oajno pitanje nepravednoj prirodi: zato ja nemam djeteta? Zato se sve oko mene mnoi, i ljudi, i ivotinje, i drvee, i cvijee, i trava pod mojim nogama, samo je meni priroda oduzela svoj prirodni dar. Meni je uskratila ono to posjeduje svaki zemaljski crv. Pitala sam prirodu i klela je, ne samo onog dana na Griu. im su minule prve dvije godine u braku bez potomstva, ve me obilazio strah. Gomilaju se pitanja iza kojih je vazda slijedila tiina bez odgovora. I onda su padale kletve, oajne, zdvojne, dok ih opet koji lukavi dvorski astrolog ne bi smirio probuenjem novih nada. I tako je to prolazilo iz godine u godinu. Sto sam vie osjeala ispraznost nada, to sam jae snagom svojih enskih ari zahvaala kralja. vrsto sam gurnula vlast u svoje ruke da budem barem blizu onoj vladarskoj moi i vlasti koja mi je za budunost bez potomka izmicala! Svim sredstvima, svim svojim snagama bacila sam se za njom drei je vrsto dok je u mojem mozgu gorjela samo jedna jedina misao: kako tu vlast zadrati do kraja svojega ivota ne budem li imala sina po kojem bih mogla ostati kraljica ovoga kraljevstva nakon smrti mojeg mua. Kraljeva mati Elizabeta, udovica slavnog junaka, isprva me obasipala svom njenou oekujui od mene potomka prijestolju. Ali to su godine vie prolazile, njena nada je gasnula i ova me je ena mrzila sve vie. Da svoju mrnju jae iskae, svom se majinskom brigom zauzela za kraljeva nezakonitog sina Ivana. Svuda ga je isticala da narine kralju misao da njega postavi za nasljednika. I sav je svoj golemi imetak, sve neviene dragocjenosti, velike divne dvorove knezova Hunjadi sve je to ostavila Ivanu! I dok je u mojem mozgu plamtjela jedina misao: zadrati sebi prvo mjesto pored kralja koje e doi nakon smrti Matije, dok sam se protiskivala kroz mrnju upravljenu protiv mene od kraljevih privrenika drei budnu i zarobljenu Matijinu ljubav, dotle je nepotrebni ivot jednoga nezakonitog bia. sin neke po kupljene djevojure, prijetio mojem planu i mojem pravu. Tako je Ivan postao moja Kartaga i nian sve moje mrnje i borbe. Nisam to uinila zato da titim sebe. Ivanova napraila smrt bila bi moda poruila sve mostove izmeu mene i kralja. Iscrpljivala sam, dakle, sva sredstva lukavosti, zasjede, smjelosti i enske ari da se probijeni i odrim svoje mjesto za budunost. U tom je bio jedini spasonosni plan: postaviti na prijestolje Giovana. Uza nj bih ostala ja prva uz kralja. Ostala bih suveren vlasti i zastavnik nae kraljevske napuljske dinastije. To sam ugovorila s mojim ocem ve davno prije. I zato je Giovano prije pet godina poslan od mojeg oca na ovaj dvor. I kraj njega jo uvijek nisam gubila svu nadu. Jo sam se nadala u pravednost prirode i mislila da e se sjetiti kako sam i ja njeno edo. Ali ostala sam njen pastorak! Svi moji vapaji, sve moje kletve, svi bijesovi moje due nisu mogli da je ganu. Ostala je kruta, bezduna, infamna! Beatrice prekine je brat rumenilo na tvojem licu pokazuje da se previe uzrujava zbog onog to se ne da promijeniti. Sto priroda nije htjela da promijeni uinit u jal

Uistinu ne razumijem. Podlost se izbija podlou! Prevara prevaroml Jo uvijek ne razumijem. Osim Giovana, imala sam jo jedan plan. Taj plan bio je duboko skriven u meni, vrlo pomno razraen, hladnim razborom. Zabavljala sam se s njim kao to se zaljubljena djevica zabavlja sanjarijama svoje budunosti. Mladi kardinal postaje sve znatieljnijL Prozirala sam ga, razmatrala sa svih strana, uzimala u ruke istraiva jud ga do sri i odluila da eka do asa kad sve drugo propadne! A vodi li sigurnim putem do uspjeha? Isto je tako siguran kao to je strahovito opasan. I ba ova opasnost ponukala me da ga odgodim dok sve ostalo ne iskuam. Moja lina udobnost i lagodnost hvatala se osnove s Giovanom. Makar je njega tee progurati na prijestolje protiv tolikih pristaa tog prokletog sina kraljeve bive djevojure, pa i protiv samoga kralja, ali je bilo manje opasno po mene samu. I zato sam pretpostavila dugotrajnu i ustrajnu borbu za Giovana osnovi koja je silno pogibeljna. I zar si uvjerena da kralj ne misli ozbiljno Giovana predloiti staleima za prestolonasljednika? Da se Inocent nije probudio i da je Borgia nastupio na papinsku stolicu, provela bih bila Giovana u zamjenu za Dema. Ali ti zna kako vijesti iz Rima javljaju da se Inocent oporavlja i ne kani tako brzo otii s ovoga svijeta. Ta okolnost temelj je svih kraljevih crna. On to zna, alje svatove u Milano i naputa Giovana. Kralj je zdrav i il, ali moe naglo umrijeti i ba ^a to tjera da se uri osigurati Ivanu prijestolje. Vidjeli smo da je moj plan s Giovanom pao. Sad mi preostaje samo jo da se uhvatim svojeg posljednjeg plana i bacim sve na ovu jednu osnovu. enidba naeg oca kao da je ba poslana da ovu osnovu provedem, i to s vrlo malo opasnosti Francesko jo vie priblii svoju glavu k sestri i slua je oi-ma, uima i napola otvorenim usnama. Mnogo si me puta pitao i pokuao od mene doznati to me nuka da se toliko brino zanimam za (Jordanu i njezin odgoj. To su pitali svi i danas se jo pitaju odvrati napuljski princ. Gordana je nadarena svim darovima prirode. Plemenitom ljepotom tijela, jakim duhom, u nje ima neto muevno! Sve te vrline uzdigle su Gordanu na visinu na kojoj bi mogla ivjeti uz okrunjenog vladara. Dakle, ona je stvorena za velike ciljeve; I. ja sam stvorila odluku da Gordanu namijenim velikom cilju? . A taj je? Moj plan i moja posljednja, najjaa i jedina osnovaf Teko oekujem to otkrie. Sad i ona primakne blie glavu. Brat i sestra gledaju se pro-dirljivo. to misli, Francesko, kad bi se ta djevojka udala, kakav li e potomak niknuti u tom sjajnom biu? On otvori usta u udu. Ona ga ponovo oslovi: Tvoje se misli ne usredotouju u bitnost mojeg pitanja. Mislim naime, da bi ova ena mogla dati potomka dostojna prijestolju. Ti je kani udati za Giovana? Prepast u tvom glasu odvie je sebina. Odgovori na ono to sam prije rekla. Imam li pravo ili ne? Da, ovo udo od djevojke sastavljeno je od svega onoga to daje poziv raati kraljeve. A ja sam davno s time nacistu... Ali zaboga, Beatrice, uzalud bi je udala za Giovana kad on ne moe na prijestolje. To je jasno. U kakvoj je onda vezi Gordana s tvojim planom? U tako uskoj kao to je uska veza izmeu mojeg sestrins-tva i- tvojeg bratinstva.

to dalje govori manje razumijem... Rekla sam ti esto da sam Gordanu nekom i neemu namijenila. Time si uvijek uutkavala moju strast prema GordanL Branila sam svoju osnovu. ,-.NV ..... ,.... .^,".390 __ Prema tome, ipak Gordanu kani udati za nekoga kojeg si joj odabrala ti? Ja kanim samo dati nasljednika prijestolju. Koji bi potekao od nje i mua kojeg si joj namijenila? ita u mojem mozgu doslovce. Postavit e na prijestolje sina... >&<t ^" Kojem e Gordana biti mati... .". ~ A otac? Ti! U prvom je asu osjetio golemi udarac u sljepooicu. Sav zadre i apne: To je tvoj konani plan, Beatrica? Da! To je moj plani Onaj o kojem sam ti rekla neku veer da je ujedno tebi dar! Sestra, ne razumijem, ne shvaam usklikne Francesko plamteim oima. Jer nisi ena, ne vidi nita! Kako bi ti mogla njezino dijete... ;Sve je tono proraunato, bit e tono i izvedeno... Smeten sam, Beatrica, govori jasnije! 1 da nisam opazila tvoje strasti za Gordanom, bila bih ti ovo prulo ia. Mogla sam uzeti i kakvo drugo dijete, ali ja hou da bude mene dostojno svim svojim duhom i svim umnim darovima. To dijete ivi u mojoj predodbi stvarno, potpuno. To divno edo moj je prestolonasljednik. Bit e dijete tvoje strastvene .ljubavi, itavo bie naeg aragonskog duha, sve njegove vrline i sva njegova snaga usredotoit e se u tome djetetu. I sada skupi hladni razbor, svezi lancima svoju strast i sluaj pozorno. Nastojao je da suspregne uzbuenje to je projurilo njegovim ilama u asu kad mu je sestra razotkrila ulogu koja ga eka, Kad sam stigla na Gri, uspjela sam u kralju probuditi nadu da bih mu mogla ipak dati zakonitog nasljednika. Tako sam ve onda pripravila temelje za ovaj plan ne uspije li mi posaditi na prijestolje Giovana. Kad sam saznala da je Matija poslao svatove, uvidjela sam da je Giovano propao. I uzela sam davno smiljenu zamisao i saopila kralju da sam se drznula zaustaviti svatove jer oekujem zakonitog sina. To si mu rekla, Beatrica? Zato te to plai? Zar ne vidi vezu? Da, neto razabirem, ali... Najavila sam kralju da se nalazim u stanju koje e prije-stolj i dati nasljednika... I on vjeruje? Gdje je taj mudri Salamon koji nee vjerovati eni kad mu navijeta da e dobiti nasljednika? Ako ne bi povjerovala njegova , vjerovat e njegova kraljevska elja za nasljednikom! Ako pita lijenike? Moji napuljski lijenici nisu upueni, ali ja sam ih uvjerila da je tako i oni tvrde ono sto ja elim. Napuljskom astrologu bilo je lako sugerirati to hou, a napokon, tvoj e nasljedni^ ipak pravovremeno stii!... Zaboga, Beatrice, kako? Ba to hou da ti razjasnim. Na otac je javio da alj" svoje odaslanike koji e pozvati kralja i mene na svadbu. Dakako, mi neemo poi, ali aljem tebe i Izabelu. Njoj u dati u pratnju tri dvoranke. Jedna od njih bit e Gordanal Ah, kakva misao! Da nije bilo svadbe, nala bih ve razloga da vas poaljem u Napulj. Ovako stvar izlazi upravo divno. Kad stigne u Napulj, uputit e oca o tome, pa im minu svadbene sveanosti, Gordana je tvoja. Otac i ti morate urediti da Gordana

s tobom nevieno izgine u na osamljeni dvor na samotnom otoku Ichi. Tu e provesti s njom, htjela ona ili ne htjela, dane za kojima si toliko udio. On uhvati njene ruke i estoko ih stisne, ali Beatrica kao da i nije opazila njegovu zahvalnost ivo govori dalje: Kad se moje nade u potomstvo ispune, kad se ona osjeti majkom, poslat e mi svojega najpouzdanijeg ovjeka da me o tom obavijesti. Ujedno treba da mi napie pismo u kojem javlja da moj otac lei na samrti i eli bezuvjetno vidjeti mene. Na takvo pismo kralj me mora pustiti da putujem u Napulj? Doi e u Napulj? Razumije se. Ja i moji lijenici pripravit emo Matiju da se ne plai zbog mojeg stanja i uvjeriti ga da mi nee koditi. Malija me nee pratiti, jer nijedan dan ne moe ostaviti kraljevstvo, a da u dravi ne dignu protiv njega bunu. Tako u lako stii u Napulj obeavi mu da u ostati samo mjesec dana. Meutim, napuljski lijenici e nai razloga da me ne putaju kui. Ostat u niz mjeseci toboe bolesna i skrivena oima ljudi sve dok Gordana ne rodi dijete. A kad se budem vraala u ovo kraljevstvo, donijet u sobom prestolonasljednika! A kad bi bila ki? Poslala sam Gordanine podatke roenja ve prije pola godine u Firencu. Glasoviti astrolog koji ne poznaje niti uope moe znati kako me Gordana zanima, taj prvi astroloki uenjak, prorekao je Gordani sina nezakonitog! uje li? Nezakonitog! I za to si se ve pobrinula? Ne rekoh li da sam sa svih strana spremila svoj plan. Djevojka kao to je Gordana moe raati samo sinove! Sad mi je jasno zato kralj Malija toliko mrzi Gordacul Ta mrnja je nagonska, jer e ona skriviti skinue Ivanovo. _ Meni je to bilo ve davno jasno. __ Tek sada shvaam tvoju veliku sklonost prema GordanL. Ipak zar si od poetka mislila o tome? i. Kad sam je primila kao djevojicu na dvor, bila mi je -amo razonoda Njena prisutnost podravala je moje nade u potomstvo Krati h mi je vrijeme u tom tekom oekivanju. Poela "m eubiti vjeru u nasljednika. Tada se u meni raa misao da nrevarim i kralja, i prirodu i da od usuda iznudim sina. Cesto sam razmilja!: k.iiu bih enu u Napulju odabrala za tu ast, ali nijedna nije bila dostojna da dade ivot mojem sinu. Jednoga dana na dvoru Viegrada spazim Gordanu gdje vjeba maevanje, U haljini koia K mlia ^ab v, L iKnuu- tijela, njezine divne kretnje, pobudila Je svu moju pozornost. Promatrala sam to tijelo: zdravo, svjee puno ljepote, u kojem sam ve ranije upoznala neobian duh neku kraljevsku muku snagu i volju. Od tada sam svoju zamisao svraala sve blie k njoj. A kad mi je esmiki u Bu-dimu u razgovoru natuknuo da njeno porijeklo nadmauje kne-evsko . . . Nij li ti rekao ija je? Nastojala sam saznati neto vie. Promatrajui je, poela sam n- m< o njoj i uvidjeh da je samo ona za majku mojem prestolons A kad si doao ti na moj dvor, razabrala sam koliko te Gordana privlai i tada svojem planu dodah toku. Bilo je za mene svreno: ne pobijedim li s Giovanom, iznudit tt pobjedu t Gordaninim sinom! Ti si je dakle namijenila... Da ona digne Napulj na vlast u Hrvatskoj i Ugarskoj i u svim zeml] ur . u kojima vlada kralj Matija. A sad budi na oprezu i niim ne odaj nestrpljivost svoje strasti ni ovdje, ni na putu. A k stignete u Napulj, onda su ti putovi do nje otvoreni. Kad rodi sina i kad se nauije njene slasti, ona mora nestati. Zaboravila si" sestro, Aflonza. Nisam zaboravila. Uklonit su ga s dvora i nee saznati kamo je Gorckm ; otila. Sve sam zamislila po tonom raunu. Ako te kralj ne bi htio pustiti u Napulj?

Ne boj se. S njim u lako izai na kraj. Sad zna sve. Spremaj se ve sada na put Jer im stignu oni iz Napulja, morate krenuti prije nego se vrati Lovro Iloki. Kralj je dakle pristao da ga pozove natrag? A sad Nita mu drugo ne preostaje kad eka zakonitog sina. se moemo vratiti na Gri. Nisam slutio da e moj povratak biti tako sretan, draga Beat: Tebi nema ravne ene pod suncem. i joj zahvalno poljubi ruku. . nakon toga vratili se u griku palau, 392 PORUKA BIANKB SFORZA Predveer toga dana najavili su kralju dolazak poslanstva vojvode Ludovika Sforze. U sveanoj odori, punoj dragulja, do-ekao je kralj poslanika Mafea. Sa svom Ijubaznou i dostojanstvom primi kralj pouzdanika milanskog vladara, posjedne ga u naslonja, ispita za zdravlje svojeg budueg roaka i vjerenice princa Ivana. Svoja pitanja izricao je kralj s velikim uivanjem, a najposlije navijesti milanskom gostu: Da ne duljim, poslao sam premilostivom vaem vladaru svatove i pouzdanika koji e princa zastupati na vjenanju. Na ovo Mafeo nije odgovorio nita i inilo se kao da je neto .zamiljen. Mislim da ste na putu morali sresti moje poslanike? upita Matija. Sreli smo veliku povorku, kojoj se oito urilo gotovo su projurili pored nas. To su bili oni. Moja- je radost velika, a nadam se da e i milanski dvor biti obradovan kad svatovi stignu. Ne mogu opisati vaem velianstvu koliko je moj vladar "bio ponosan na ovu vezu i koliko se njezina visost Bianka rado vala, sve dok neki glasovi nisu to pomutili. Zar glasine? zaudi se kralj prikrivi svoju zabrinu-. tost. Mislim da nema nikakve svrhe otezati Najbolje je da muki izreem poruku, Va dolazak ne sprema veselje? upita kralj a njegove se oi smrknu. Njezina visost Bianka odluila je poi u samostan. Ovo je porazna vijest, gospodine poslanice! 2 i r Moj je vladar istog mnjenja. Sto je moglo sklonuti lijepu, mlaahnu vojvotkinju na takvu odluku? Ta ona je vjerenica mojeg sina. Ba zato, velianstvo! To je otro! Lijepa, mlada vjerenica, nee odjednom da postane kraljica mojega kraljevstva. Zato? Na ovo ste mi duni odgovor, gospodine poslanice. Zbog toga me moj premilostiti vladar alje vaem velianstvu. Mrane sjene neprijatnih slutnja pokrivaju kraljevo lice, ali njegovo ponosno dranje ne gubi nita od svoga dostojanstva. Mlaahna vojvotkinja s neizmjernom je radou primila prsten vaeg sina, velianstvo, ali onda stigne u Milano glas koji je mlaahnu i lijepu Bianku zaprepastio. O mojem sinu i mojem dvoru moe svatko donijeti u Milano samo dobre glasove. -t , >, 394 Vjerujem da je princ dobar i moda vrlo dobar, ali velianstvo, mladost trai neke izvjesne tjelesne prednosti i neku duhovnu svjeinu i bistrinu. _ To oe kuj i Bianka od mog sina. Je li tako? Vae velianstvo olakava mi teki odgovor. Dakle, kad je Kianka saznala u kolikoj mjeri sve to manjka uzvienom sinu vaSeg velianstva

Njemu manjka duhovne svjeine, bistrine i lijepe spo-Ijanosti? upit i kralj sada ve nasmijan. Tako Je priao ovjek kojeg na milanskom dvoru smatraju pouzdanim. Kralj se prestani- smijati. Gospodine poslanice, onda taj ovjek ili nije vidio mog sina, ili je samo rtva ale. Smijem li saznati tko je taj delija? Ne finijem na to odgovoriti vaem velianstvu. Jednom ie bio na vascin dvoru. I vidio i uo mojeg sina? l jedno i drugo. A on ga je pronaao takvim strailom da je zbog toga mla ahna vojvotkinj; poi u samostan? Poto je moj vladar izjavio da mora poi za sina vaeg velianstva jer je ve obeala, ona je odluno izjavila da e radije uzeti samostansko ruho. . . . Nasjeli ste spletki! v V-Milanski poslanik zaueno gleda kralja. < " Gospodine poslanice, vi ste moj gost i pozivani vas sutra da sveani objed. Tu u vam prikazati svojeg sina pred itavim dvorom i dostoja: , pa se uvjerite sami na svoje oi. Neka mi oprosti, vae velianstvo, ja sam posve zbunjen. Dakle glasovi o rugobi i umnoj manjkavosti moga sina dospjeli su na milanski dvor s vrlo ozbiljne strane? Dopustite da pozovem grofa Marcela, poslanika vaeg vladara na mojem dvoru. Velian bio sam uvjeren da e me doekati. Meutim rekoe mi da lei bolestan. Da, zaboravio sam. On boluje. Moda e ipak sutra ozdraviti. Vae vijesti miriu na Napulj. Naravno, mojem uzvienom tastu, napuljskom kralju, kojeg vrlo cijenim, nije sasvim po volji ova cm li : a vi ete se sutra na svoje oi i ui uvjeriti da je moj sin pristao momak, a njegove duhovne sposobnosti zadivljuju sva k tko je imao prigode da s njim raspravlja. Zar jL mogue da bi netko smio utvrditi kako je princ tjelesna nakaza, a duhovno idiot? Makar je u kralju kipio bijes, nasmijao se pa onda ree: Uputu bih vas na vae zemljake, historiare Bonfinija i Galeottija. P > itave dane nemaju posla. Odredit u ih u vau pratnju, s njima moete razgovarati, a sutra za objedom imat ete 395 prigode da sami prozrete istinu. Vaa pratnja bit e ukonaena na dvoru jednog odlinog plemia, a za vas osobno odreeno je konaite u mome dvoru. Zahvaljujem velianstvo i molim da mi dopusti mali od l mor. Brzi me put umorio. Kralj je odmah pozvao dvorske metre da otprate poslanika S u odaje. Nakon ovog posjeta kralj je razgolio sav svoj bijes pred svojim kancelarom Varadijem. To je uinio napuljski kralj. Nitko drugi nego on! Spletke na sve strane, na svakom koraku, ali skrit u ih, slomiti! Velianstvo ree Varadi Mafea poznajem od tada kad sam boravio u Milanu. Vrlo je lukav. Moda mu i nee biti tako drago kad se uvjeri o pristalosti i umnosti princa Ivana? Mislite da on pristaje uz spletkare? Ne znam, ali u Milanu su mi reku ovo: koliko je uman i ugledan, toliko je pohlepan za novcem. A ja opet upozoravam da napuljski kralj ne tedi kad je njegova volja u opasnosti Matija se zamisli. Vi ste, dakle, o njemu uli loe? Kad smo u Milanu ustanovili da se vjerdiba mora drati tajnom, vrlo se zanimao za uzroke te tajnosti. Moj stari znanac milanski biskup Benedikt priapnuo mi: "uvajte se Mafea, jer bi mogao isto tako oduevljeno govoriti protiv ove enidbe ako mu netko ponudi vreu dukata". Naravno, onda nisam ni slutio da bi se to moglo dogoditi.

Dobro da ste me na to upozorili. Pripazit emo na njega. Osim toga, valja za Lovrom poslati brzoteu, makar do Milana da ga na sve upozori. A grof Marcelo uistinu boluje? Neka vae velianstvo ispita svojeg lijenika. ;:, :" On tvrdi da ne nalazi nikakve boljetice, samo hini bolest in.-K" Tako tvrdi va lijenik, velianstvo? Kao da sve na tom dvoru hini. Svi su u zasjedi protiv mene. Pod mojim vlastitim krovom utaborili su se moji ne" prijatelji. Varadi malo nakrivi usne: ,-:- :ti i Sve to radi Napulj! ;b 1 Kralj se baci u naslonja. Dokle e to trajati, kad e jednom nastati mir? Poinjeni gubiti strpljivost. Kako vidimo, velianstvo, neprijatelj vas obilazi i zatvara vam putove. Meni? bijesno e kralj skoivi i udarivi rukom po stolu. Mene zatvoriti sa svih strana? Vi se to usuujete izrei? Na oruju velianstvo bilo je lako... U nadmudrivanju kao da sam pobijeen? i i ; Od mukarca nikada! . , .. 396 Ovaj odgovor udari ga posred ela. Planuo je, ali svoj bijes svladava. _ Idite! Neu da o tome raspravljam, jer me sili da viem j kunem! Kad je ostao sam, klone u naslonja. "Ona! Svuda ona!... Ona me nadmudruje, svladava, opko-Ijuje mreom svojih spletki A ja? Zar sam slab? Nemam li sna ge ja, okrutni kralj, eljezne ruke da ne rastrgnem mreu u koju me sapinje ona? Ne! Neu se vie u nju bacati! Hou prolazi Rastrgat u mreu, moram! Ako je ne rastrgnem, uguit u se u njoj i ja i moj sin i itavo moje kraljevstvo." Dugo je trebalo dok se smirio. Onda pozove Orbana i Be-rislavia. Priao im je vrlo blizu i osjetili su da e izdati vaan nalog. 2elim da svuda u blizini milanskog poslanika Mafea postavite strau, ali ne tako da opazi. Obucite paeve u najsveanije odore i poredajte ih svuda oko njega i po njegovu trijemu kao poasnu svitu. Dunost im je nadzirati svaki korak naega gosta. A onda izvijestiti vae velianstvo? Hou znati s kim govori. Ako nema zaplotnjakih namjera, nee ga paevi smetati. Bude li prigovarao, znak je da ga spreavaju da se sastane s nekim na ovom dvoru i kralj otro pogleda oba dvorska metra pa tiho naglasi: Bude li moda pokuavao silaziti u kraljiine odaje, svi paevi neka nagrnu za njim. Ni asa ga ne smiju ostaviti, makar ih i tjerao. Neka kau: zapovijed je kraljeva da tako visokog gosta nigdje ne putamo samog. Razumijemo, velianstvo. Nastojat e govoriti s kraljicom nevien, a to ne smije biti! Upamtite! Velianstvo ree Berislavi sam u se brinuti oko toga. Poslije ovog naloga kralj izda jo jednom odredbe za sutranji sveani objed i onda ode kraljici. Stijene kraljiine spavae sobe uresio je napuljski slikar krajobrazom njenog rodnog grada. Postelja je sva od modrog bro-kata, izrezbarena. Sjedei u naslonjau promatra sliku plavog mora iz kojeg se die brdo ureeno napuljskim kuama i palaama. Francesko utei gleda malog ferarskog vojvodu Hipolita kako dere neku skupocjenu knjigu. Francusko, uzmi Hipolita i poi ree ona. Skoro <5e Matija. Treba da ga doekam sama. ": Napuljski kardinal se udalji uzevi sobom dijete.

Beatrica-je otila u odjevaonicu. Kad je opet izala, njeno lice bilo je blijedo, neto izmueno, a ispod oiju stvarale su se tamne sjene uinjene rukom vjete komorkinje. U svojoj zamamnoj bijeloj haljini sjela je k malom stoliu. Sluga unese u sobu ciparskog vina i stavi na stol. Beatrica je upirala oi u vrata s nekom mirnom Ijubopitno-u. Malija Ue. Njegovo lice je vedro kao da mu je svaki dah due ispunjen sreom. Pristupio je k njoj i zagrlio je isto tako njeno, kao to je ona njeno uzvratila. Danas je iz Milana prispio Sforzin poslanik Mafeo ree <m sasvim ravnoduno uzevi u ruku kristalni kale s vinom. U koju svrhu? zapita ona isto tako ravnoduno. Ne znam. Nije mi saopio. Zamolio me da se moe odmoriti, jer je slomljen od puta. Vidjet u, to e mi kazati sutra. Budi ljubazna prema njemu, Beatrica. On to zasluuje! Zato? Jer e u Milano nositi crnu vijest da sam odustao od enidbe. Neka mu sveanosti na dvoru budu utjeha. Valja biti ljubazan i dobar prema onom kojeg kanimo prevariti! Da ne nasluti nita, odredio sam za sutra sveani objed. Obasut emo ga svim astima, a onog dana kad bude odlazio rei u mu svoju odluku. Govorei to, njezin izgled pobudi kraljevu pozornost. Opazio je bljedou lica i neto tamne podonjake kao da je njome prove javala neka promjena, slabost, neto to dosad nikad nije razabrao i osjeti lak udar u grudima. "Zar bi to morala biti promjena o kojoj je govorio moj po uzdani lijenik? Da, ona danas izgleda drukije nego inae. Sasvim u skladu s lijenikovim opaskama. Zar bi se ipak moglo dogoditi to udo da se meni rodi zakoniti sin koji e lagodno, bez ikakvih borbi, koraknuti na moje prijestolje?" O emu razmilja, Matija? upita ona njeno stavivi mu ruku na ramena. Upravo sam htio ispiti au u tvoje zdravlje. Ne, htio si ispiti au u pozdrav nasljedniku kojeg oekujem ... Neka bude pozdravljeni ree .Matija napola ironino, napola u nadi... itavu su no kraljevi firentinski umjetnici upravljali ureivanjem dvorana za sutranju sveanost u poast odlinom pouzdaniku milanskog vojvode. 398 U dvorane te unosilo najljepe pokustvo a stijene su joL vie uresili aamenitim slikama. Sa strane su postavili sjedala presvuena brokatom. Podovi su pokriveni tekim sagovima. Pred jutro dvorane su pruale sliku raskone kraljev U udobnosti. Stolovi su pokriti finim damastom s izvezenim grbovima kralja Matije i napuljskog kralja. Od sukna su izrezali grb milanskog vojvode i poloili na stolnjak uz mjesto odreeno za milanskog gosta. Ujutro je u dvoranu uao kralj da sam sve razgleda. Jo je odredio da se neke dragocjenosti postave na vidljivije mjesto, a onda se uputio u svoju radnu sobu. Najprije poalje Berislavia princu Ivanu s porukom da ga oekuje na sveani objed s uputom kakve haljine princ ima odjenuti. Kralj M . ;ic u grimizno odijelo sa hermelinom, draguljima i zlatnim kopama pa se opet vrati u radnu sobu da doeka sina. Ivan JL stupio pred oca u odori od zlatnog brokata sa irokim pojasom opitim draguljima i maem iji drak sainjava bogatstvo. Prineve pomno oeljane bujne tamne kose sputaju se sve do ramena. Topla blagost njegovih oiju podaje blijedom licu neku tihu tugaljivost. Zadovoi sam s tobom, sinko! Pristao si, samo odvie blijed. To nije prirodno kod tebe. Znam, nije tako lako pregaziti mladenake sanje i on mu prie pa mu objema rukama vrsto natare obraze. To izazove u princa uenje, a kralj se samo nasmijei.

Vid i i. sad si rumen. Takva te hou. Kad ue u dvoranu,. budi vedai i veseo. A kako je tvojoj majci? Hvala, oe, na tom pitanju. Dobro joj je. Svakog dana dobija vij snage. Tome se radujem zbog tebe. Dakle, budi veseo i vedarl Obi-- .;].,;,i vam! Onda povede sa sinom razgovor o sveanosti na kojoj se ima prikazati Milanu kraljevski sjaj i uglaenost kraljevskog dvora. Dok su govorili, kralj s ponosom promatra Ivana. Onda dade pozvati itav niz paeva i dvorana. Svi su u barunu ureenom srebrom i zlatom, s oplecima od zlatnog brokata. Na prsima im dragocjen: vez porodinog grba. Ovu sam pratnju spremio za tebe, a sad idem po kraljicu. Ti cL unii tek iza nas kad to odredi Berislavi, Priekaj, sine,. dok te zovnem. Upun se dostojanstvenim koracima u novu palau kraljici. Kad je ve stajao na stubitu, opazio je da za njim hita VaradL I. prieka ga. Vi ste jako zapuhanL Sto nosite? < : Velianstvo apne dolarim upravo od uzviene poe. Prineve majke? Da, velianstvo! Vi i tamo vrite slubu? Bio sam pozvan gore. ^ v Zbog ega? Vae je velianstvo pozvalo gospou na sveani objed? "" __ Kakva je to ala? . Velianstvo je s pozivom poslalo gospoi i sveane haljine. Ja? zaudi se kralj. Ludosti Gore je donio dvoranin vaeg velianstva haljine s poru-jbom da sie u dvoranu za primanje. , A ona? : Pozvala me neka zamolim vae velianstvo da je toga -odrijei. Kralj malo zakripi zubima l namrti obrve. To je uinila kraljica da pred milanskim poslanikom pokae njegovu majku. Zato to ini kad joj Ivan vie ne stoji na putu? A Mafeo nije s njom govorio? Nije ni izaao iz spavaonice. Kralj sie sa stubita i vrati se u dvorite. Proe oko vodo-.skoka sputene glave. Varadi ga slijedi. ujte ree kralj ovo je teki napad! Kraljica je naumila da tu nesretnu enu iskoristi protiv mene i princa. A nije joj potrebno da se bori protiv princa kad oekuje svojeg sina. Moda joj je do toga da izazove moju mrnju protiv one jgore i pogleda na pusti trijem ispred prinevih odaja. Moda i to. Sve to pobuuje sumnju da je taj Mafeo ipak naao veze t kraljicom. Ni u tom sluaju nema svrhe da njezino velianstvo bflo TDA koji nain proslijedi borbu protiv princa. Nardela nije mogla prisloniti uho na vrata? 1 >1 Samo ako je mogla ui kroza zid. ll<t Gledajte kako se ulja trijemom! ; r Opet nosi smokve vaem velianstvu. Gleda je kako u razizemlju prolazi trijemom mumljajui kao da neto moli. im je stigla do vrata kraljeve dvorane, zaustavi Je pa Stjepko i vrati natrag. Odstranite je silom i zatvorite. Za vrijeme ruka ta ena ne smije izii u hodnik. 2ellm slobodan prolaz. Pazite: kad Beri-slavi pristupi k meni za vrijeme objeda, odmah ostavite dvoranu i ekajte me pred vratima. Do vienja! U sveanoj dvorani za primanje na okupu su dvor i uzvanici kraljevskog para s Medvedgrada. Kaptola i Gria. 400

Na prijestolju sjede kralj i kraljica. Uza kralja, dvije stube nie, poredani su: ban, palatin, a do njega je prazan stolac za hercega primasa Hipolita ije je nemirno ponaanje prisililo kraljicu da ga s dadiljom poalje iz dvorane. Poslanik milanskog vladara sjedi s lijeve strane kraljici, a njegova skupocjena odora s grbom Ludovika Sforze i odore njegove pratnje gotovo viu o raskoi milanskog vladara. Kralj je okom dao znak i Berislavi izae. Dok je kraljevski par avrljao s gostom i dostojanstvenicima, unie princ Ivan u sjaju odore i pratnje. Blaga Ijcpuna lica i vedra pogleda promatra kralja kao da mu eli rei: "Evo, ispunio sam tvoju elju, smijeim se." Kralj podrugljivo promatra iznenaeno lice milanskog dostojanstvenika i itave pratnje. Snebiven i neto u neprilici Mafeo se pokloni princu. Govc ne s njim to vas je volja ree kralj, pa onda prikae sina izaslaniku milanskog vojvode. Naoko ravnoduno Beatrica promatra ceremoniju. Odmah zatim, krenuli su u blagovaonicu. Dvorski metar Enriko, po svojoj dunosti, stupa iza kraljice. Ona ga pita tiho ne osvrui se: A njegova mati? Dvoranin kae da je otklonila. Zato bi to uinila? Nije nita rekla, osim da ne moe doi. Ova je djevojura jo i ohola! namrti se. Bear:-.,i kriomice promatra neobino zauenog milanskog izaslanika dok je promatrao princa i sluao njegove duhovite odgovore na kraljeva pitanja, to ih je namjerice postavljao radi milansko" poslanika. Mjest" grofa Marcela, koji se ispriao boleu, zapremio je ovaj put Alfonzo ne promijenivi dranje koje je zauzeo od dana kad ga je Beatrica savjetovala da e Gordanu osvojiti mirom i skromni;] dranjem. Ipak je svakog asa pogledavao preko kraljevskog stola gdje sjede dvorani i dvoranke. Promatrao je Gor-daninu mladost, ljepotu, istaknutu sveanom odorom od ruiaste svile. Uz nju sjedi Beci Frankopanka i s ushitom pogledava k princu iji se zlatni brokat svjetluca i mami njene poglede. Odjednom se nagne Gordani i apne: Kralj me mrko pogledao. Moda je zamijetio da gledam princa? A vi suspregnite svoje lijepe oice, mala uputi je Gor-dana. Kralj bi zamrzio svakog tko gleda princa. Opazila sam: kralj upravo pazi na vas. 401 Ali zato ba na mene? prepane se Beci. 26 Gordana I uva srce svojeg sina za princezu i boji se pogibelji. Ipak, princ katkad kriomice gleda ovamo i onda su mu oi pune bola, a kad smo doli na Gri, gledao je vedro, sretno. Te su rijei neto snudile (Jordanu pa je oborila pogled pred malom Beci, a ona e tiho: Princ osjea da se mora odrei svoje ljubavi. Vidim mu to u oima. To me dvostruko boli. Pa ipak, veselim se kad ga mogu vidjeti. Svladajte se i ne gledajte ga. uli ste od svog oca da on ima postati kralj i uvijek mislite na to, dobra moja djevojice. Posluat u vas, Gordana. Vi umijete tako lijepo tjeiti. Berislavi pristupi kralju i neto mu tiho rekne. Nitko nije opazio kako se Varadi digao i neopaen se umijeao meu dvorane. Sada i Matija ustane i ree Beatrici: Zamijeni me, draga. Prispio je glasnik turskog vojskovoe. Ne bih mogao jesti dok ne ujem to je i digne se od stola pa izie. Sve je zaueno gledalo za njim. Nitko ne moe shvatiti ka kvu je to vanu vijest primio zbog koje ostavlja stol u pola objeda. NEDOHVATNA I NEPOVRATNA PROLOST ;, ; Vani kralja eka Varadi i hitno mu se priblii: r-. Nardela je u pritvoru. Ne moe izai dok vae velianstvo aa dopusti.

, , Dakle, sad je zrak ist. Idite gore k prinevoj majci. " to da joj kaem? upita kad je kralj prekinuvi reenica Zautio. g Najavite joj da dolazim k njoj. , Kancelar bulji u kralja, a on ponovi: Najavite me. Otjerajte sve s trijema. Nitko osim vas ne smije vidjeti kamo idem. I dok je kralj polagano hodao trijemom, kancelar poalje paeve, a onda se uspne gore. I poalje sve dvorane u prizemlje. Brzo je uao u odaje prineve majke. Digavi pogled s knjige ona se zaudi: Gospodine biskupel to mi nosite? r Poruku njegova velianstva. Treba da je mirno sasluate. c Ba ovaj uvod izazove u njezinu licu neki strah. Kralj dolazi gore? Ivan nije u svojim odajama..; Dolazi k vama. ,.".", .". L .. ",.. , Knjiga joj padne u krilo. Trepavice joj dru. . Doekajte ga sabrani! Zar sam to skrivila, biskupe? upita ona uznemireno. Otkad vas poznajem nikome nita niste skrivili. Moram se pouriti. Kralj me eka dolje. Samo sam doao da vam najavim njegov dolazak. I opet brzo izae. A mala glava klone. Ruke dru. Jedva ustaje upirui se o naslonja. Drhtavo gleda u vrata. Vrativi se, Varadi apne kralju: Uzviena gospoa eka. Posve je sama. Nitko nije u blizini moete je sada posjetiti. Molim vas, ostanite na trijemu na strai. , Velianstvo, poite sasvim bez brige. Proao je kroz dvije odaje. U treoj se zaustavi. Nasred sobe ugleda njenu enu u crnini. Sitno lice, puno milote, blijedo i prestraeno. Velike oi plave se kao nebo pred sumrak. Tamne uske obrve nabiru se. U kaKiMi dranju oituje se tvrdokorna volja, hladan mir. Stioiv t kraljeva nastupa i hladnoa pogleda poraze je pa se ini kao janje to bez otpora eka no koji mu prinose. Ili ga i.- ganula ova slika, ili se predomislio. Poe blie i oslovi je polaganu kao da bi htio rei neto drugo, ali ipak ne moe vie zaustavi:; reenicu koju je zapoeo: Ponajprije sam doao da se zahvalim! Mala njena glava se podigne. U oima joj dre zabuna. Velianstvo, oprostite, na meni je da se zahvalim za dobrotu. Nije joj dopustio da dovri reenicu nego upadne u rije: T; u donio poruku i haljinu? Velianstvo, va dvoranin. im je princ otiao? "H Odmah nakon toga. Promatra je utei. Neto promilja. Najposlije suho ree: Ja nisam poslao ni poziva ni haljine! To priznanje u njenom licu ne odrazi ni najmanje razoaranje ni bol, ve strah i uenje: Oprostite, velianstvo, onda ja ne znam. Prekinula je reenicu a on je gleda kao da joj prozire u dno due. Dobro je da ste me upozorili i poslali Varadija. Nisam slutila da velianstvo ne zna. Opet kralj promatra njene obraze u kojima se odraava sva tjeskoba njene due. Nas smo dvoje jedno drugom u prolosti privikli govoriti istinu. Poimo dakle i sada istim putem. 26 Ne shvaajui njegove rijei, jo vise uzme malu stolicu: Sjednimo! e zbuni On joj makne naslonja, a sebi

Smjerna, puna bojaljivosti, ispunjena neodlunou, spusti se na sjedalo gotovo nezamjetljivo tiho i skromno kao da nikad nije sjedila u kraljevskom naslonjau nasuprot ovom kralju, hla-. dna i tvrda pogleda. Naslonivi ruke na koljena, sagne se prema njoj, ali pogled mu je upravljen u vrak kope na cipeli i zapone kao da se razgovara sa svojim kancelarom: Ivanovi neprijatelji posluili su se mojim imenom da njegovu majku dovedu dolje pred milanskog gosta u elji da Milanu pokau kako Ivan nije kraljevskog roda po majci. Boe moji uzdahne ona tiho. Nikakvu bol ni ponienje nisu pobudile kraljeve rijei. Nita drugo nije se odrazilo u tom tihom uskliku do iskrene i duboke zaplaenosti zbog ina koji su poduzeli neprijatelji o kojima ona nita ne zna. I kralj podigne oi k njoj! Nakon duge utnje prozbori tiho i muklo kao da govori sam sa sobom: Svaka druga ena u ovom poloaju prihvatila bi poziv da obue sveane haljine i sila. " Ne bi tiho ubaci ona. Zato ne? Jer zna da joj tamo nema mjesta. Borka je ostala ista kakva je i bila! H uvi iz njegovih usana svoje ime, ona Iako protrne i ne (ee nita, samo spusti glavu. On nastavi istim muklim glasom: I za to vam dugujem hvalu! . Kralj se uspravi na stolici gledajui joj u lice neto orume-njeno uzbuenjem od neega to hoe da kae, a ipak je zaustavlja bojazan, smetnja, to li? Moe mi sada rei sve to ti je na dui ponuka je on. I obuzme je osjeaj da se oko nje omotala gusta magla iz koje dolazi njegov glas i prikazuje privienje njegova oblija, njoj toliko dragog, pa mu odgovara raskidanom reenicom kao da se boji da govori u prazno. Htjela sam ve prije otii. Ivan me ne puta. Molim ga uzalud! Ponovo se kralj zagleda .u kopu na cipeli pa tek onda odgovara: Jo danas alim to one veeri kad si tako nenadano dola, nisam govorio s tobom istinski, kao uvijek. Bio sam uvjeren da su te iz Napulja maknuli moji neprijatelji da nakode mojoj osnovi s Ivanom. 404 Velianstvo zna da se ja nikad ne bih usudila odvrati ona tiho oborena po:ikda suspreui navalu jecanja koje joj ispuni grudi zbog ove njegove sumnje. Sad sam o tome uvjeren! Tada sam mislio da si se promijenila, a imalo je to i da te promijeni! Ipak, ostala si ista. Molim oproicnjc to sam one veeri iznevjerila samu sebe. Traila si svoje pravo na sina. Znam, shvaam. Misao da je mrtav pobunila je majino srce. Ni ja nisam to shvatio onog asa. Da nisam one veeri posumnjao u tebe, rekao bih ti da Ivan ivi i pritedio bih ti mnoge nevolje i sebi! To se vie ne da popraviti. Ali se moe ukloniti pogibelj od Ivana. On je u pogibelji? i pogleda ga velikim plavim oima punim majinog straha. S tobom moram govoriti otvoreno, Borka! I ponovni spomen njenog imena iz njegovih usta svu je smuti i ini joj se kao da je pomilovao lice. Ti zna da Ivana elim uiniti kraljem. Zna da ima mnogo protivnika toj mojoj osnovu To si oito razabrala iz Varadijevih usta kad sam ti slao poruku da Ivana sklone neka potpie punomo. Jesam potvrdi tiho. A sad znaj i to da neprijatelji upravljaju protiv moje osnove sve to im dolazi pod ruku. Naravno, tvojim dolaskom nastoje izvuci iz zaborava porijeklo majke onoga kojega elim posjesti na prijestolje. Porijeklo, dodue, estito i poteno, ali nije kraljevsko. Razabire li to sama? To je istina odvrati ona mirno i uvjerljivo. Sada razumije zato su U poslali moj tobonji poziv i haljine. Htjeli su da sie pred poslanika milanskog vladara. Znali su: kad jednom bude u dvorani, ne mogu i neu uiniti nita.

U njenom licu odraava se potpuno razumijevanje, bez ikakve line povrede, kao da ona ne postoji, a tu je samo on, kralj, i njegov sin. Htjeli su oito da te njemu prikau i tako ugroze Ivanovo vjenanje s vjerenicom koja bi mu mogla donijeti kraljevski ugled i bogatstvo i osigurati prijestolje. To su uistinu htjeli! , >-., Shvaa? < Potpuno! Izgovorili su ovaj posljednji dijalog gledajui jedno drugom u oi, s jednostavnim uzajamnim brigama za sina. Tvoja skromnost odbila je ovaj napadaj. Za to ti. Borka opet zahvaljujem. A ja Bogu doda ona tiho oborivi oi. On se sad uspravi i poprimi prijanji hladni izraaj. A sad, jedan prijedlog. 405 Od te posljednje rijei ona se zguri u naslonjau kao da eka teki udarac. Obeao sam Ivanu da e ostati uza nj gdje god hoe, dapae i na dvoru. Ostala je zgurena i jedva zamjetljivo zanijee glavom. Nel Na dvoru ne mogu... , Ivan te neizmjerno ljubi. Podigla je oi prema slici svojeg sina to visi na zidu, a u oima se pomole suze i prikriju plavetnilo. Njegovo srce neu rastuiti, a niti elim pogaziti rije zadanu sinu. Sve polaganije nizale su se njegove rijei kao da otee da Sto kasnije iskae ono to je naumio. I dok je asak zastao, okrene se ona k njemu i naglasi mirno i odluno: Ja u otii! Ukoeno pogleda njene velike tople modre oi. Kao da mu je ruka nehotice krenula k njenoj maloj, toploj ruci i zadravi je asak u svojoj naglasi: Borka! Ti ali ne dovri Povue ruku i promijeni glas: Neu da ti laem. To sam te htio zamoliti! Znam svoju dunost. I prema Ivanu i prema kralju! Dok je to govorila, uspravi se i gleda mu otvoreno u lice. " Znam koliku pridonosi rtvu. " Ne, nikakvu rtvu, ja ionako moram otii. inilo se da je razumio to je goni ispod ovog krova. Ali odmah nakon toga ona ree: . Smijem li vae velianstvo neto upitati? ., Ve sam naglasio da ti je slobodno rei sve to hoe. llft Moram li otii vrlo daleko? Tog asa njihove su se oi srele. .i U njoj je skrivena strava majinog srca, u njegovoj ukoeno granje. uenje. fi^. Sto e odabrati? Koje mjesto? ^ | Ono to odredi velianstvo. On nije odgovorio. .1 Od te utnje podilazi je jezovitost, a bi jedilo njezina lica prelili u lake zelenkaste sjene to su odraz duevne strave. Moram li poi u Napulj? Njezin glas lomio se u drhtanju. Kad bih to zatraio? H Za Ivana u poi! odgovori kao da je netko gui. A on kao da mu ovaj glas prolazi ilama, odvrati: Moja okrutnost nije tako golema! Obrve joj zadriu, a itavo se tijelo ispravi kao da je odah nula. 406 Ne traim od majke mojeg sina da ide u patnju, u poni enje. On bi to monu ina t rat i prevarom. Sve to bih ja traio bila bi prevara. Samo te molim za pomo protiv njegovih neprijatelja. Spremna sam na sve! Napetost se oituje u gotovo ukoenom tijelu to sada eka njegovu odluku. I sad on moe promatrati njenu pojavu koju je nekad milovao, ljubio i smatrao svojom. Kad je poeo govoriti, trznula se kao da e planuti osuda.

Moj prijedlog je prihvatljiv ree, zastane i doda: > Nikako te ne V mi IM liiti majinske sree. I zatim nastavi: Ne traim od tebe da poe daleko. Poi u Brezovicu k Damirovu ocu. Brinut u se da ti nita ne uzmanjka. Samo neka nitko ne sazna za tvoj boravak. A kad milanski poslanik otputuje, Ivan te smije posjeivati koliko hoe. Pouzdaj se u mene i vjeruj mi. Hvala, velianstvo! Nastupila je stanka. Ona gleda preda se. On ponovno promatra kopu na svojoj cipeli kad ona prekinu utnju: Kako da idem, a da Ivan ne zamijeti? On me nee pustiti. To ga pitanje razvedri i kao da mu je olakalo ono o emu je sam razmiljao. To me sklonulo da doem k tebi u Ivanovoj odsutnosti. Ti e moi nesmetano i nevieno ostaviti dvor dok traje gozba. Zadrat u Ivana do veeri. Spremit u se odmah ree ona. Ustala je. Poslat su biskupa Varadija da sve pripremi Nitko nee biti na dvoritu osini strae. Velianstvo, zar da Ivanu nita ne javim? Naprotiv, to je potrebno. Ostavi mu pismo. Spomeni mu istinu. Njegovi neprijatelji htjeli su da te u moje ime od mame dolje. Da, to je dobro, pisat u odmah. Bilo je oito da on eka to pismo i ona poe k stolu. Njemu se ini da ne koraa, samo se pomiu gusti crni nabori njene crne haljine. Sjela je i pie. Promatra je sluajui kripanje pera. "Crna haljina pomilja kralj zato crna? Nikad nije nosila crno. Grozila se od crnine. A sad? Zato ova duboka crnina. Nose je udovice to ale za muem. Ona ali? Za mnom? Crnina, zar je to odraz njezina srca? Moe li se jo aliti za nevjernim ljubavnikom nakon tolikih okrutnosti? Kako su neprozirna enska srca!" Tiina u sobi inila mu se prijatna. Ovako je bilo tiho u njenoj odaji kad je on dolazio k njoj, u istom ovom dvoru. Kad se zadravao na Griu, uvijek je bila s njim. 407 Isto je bilo tako tiho, jer je ona eljela da ga nita ne buni u asovima njegova odmora. Nad njim se sagibalo to njeno tanano tijelo u kojemu kao da nema nita do due, srca, topline i njenosti. Posljednjih deset godina prolazile su preko ovog tijela samo patnje. Ispijale ga, pa ipak jo nisu ispile duu i srce. Sjedio je gledajui tanani struk sapet u crnoj haljini i plave kose to proviruju ispod crne kape. kripanje pera utihne. Ona se makne. Ustane lagano, neujno. I on ustade. Obazrela se drei u ruci pismo, ne znajui to da uini. On poe prema njoj, isprui ruku za pismom. itao je dugo, odvie dugo, a ona se zabrine: Nije li dobro? ; Nisi mu odala da sam te ja nagnao na taj korak? ; Jer nije bilo tako! Kakva, je dobrota u tebi, Borka! Neto je topline u njegovim rijeima, a ona, kao da je pre-itila, uzme opet pismo: i Spremit u se odmah! Turobni majin pogled tog se asa sukobi s pogledom sina to je gledao sa slike na zidu isto tako blago, toplo, kao i ona. Vidjet e ga, vjeruj mi naglasi kralj bez tebe ne bih mogao Ivana zadrati u miru. A kad bude kralj iskupit e sve Sto ti je uinjeno krivo! Stajao je posve blizu nje i opazio laki trzaj njezina njenog tijela to mu je nekad bilo toliko drago. I odmakne se od nje. A sad, jo neto! Stisnula je usne da zaustavi pitanje to joj se potkrale iz due kao da je htjela rei: zar jo uvijek nisu iscrpljene boli koje mi nanosi usud? Da ree on jo jedno sam htio da ti kaem prije nego to se rastanemo.

Rije rastanemo odjekne u itavoj njenoj dui i odrazi se u prozirnoj puti. Njegovo oklijevanje da nastavi ponovo u njoj probudi strah. Kralj se napokon odlui govoriti: Mnogo si pretrpjela ovih deset godina, ah vjeruj mi, nisam znao kako ti je! Nisam slutio. Uza sve to sukrivac sam tvojih patnja. A ona stoji kao da se san rastapa i gleda predodbu. Okrutnost moja prema tebi kad si one veeri dola bila je samo posljedica brige za ugled mojeg sina. Vidi, i ove moje lijei okrutne su: ali pred tobom govorim to mislim! a, Njene usne se trzaju, ali ostaju nijeme. y Dakle, oprosti, Borka, sve mi oprosti. 408 Mala se glava sagnula. Dre ukoeno stojei pred njim. A. on kao da gleda neto daleko, u davninu, u prolost to se odra zuje u rijeima. Promaena prolost nosi u sebi klicu sve nesree koja se razapinje nad nama itav ivot. Moja promaena prolost moj je zao usud. Ja to znam, zato sam esto okrutan prema svima koji su mi blizu i Borka, ne zaboravi to kad prosuuje moje ine! I pode k vratima hitro kao da se boji njenog odgovora. AH ga nije izrekla. Lice joj problijedi. Omaglica pokrije njene oi. Tijelo se nagne prema stolu. Stropot ga ponuka da se obazre. Vidio ju je kako pada. Pohiti natrag, uhvati je oko struka i zadri. Borka umiri se! Osjeao je kako u njoj drhti zatomljeni jauk odbaenog Iju-beeg srca. Svaki drhtaj upire se o zid okrutnosti kojim je opasana njegova unutranjost. Po njemu pale su ovog asa suze to ih je isplakala svih deset godina. I dok mu razbor zapovijeda da je pusti njegove ruke nisu slijedile zapovijed Dri slomljenu enu, a usne mu apu: Smiri se. Borka, molim te! Nee vie patiti Nel Neu. to dopustiti! Sna je nestalo. Ona osjea iroko uzdignute prsi i slua apat, onaj od davnine koji ju je nekad uspavljivao u san u njegova naruju. uje, slua, osjea, gubi se, zaboravlja jer nestaje sve. Deset godina je izbrisano! I u toj obmani njena glava pada na njegove grudi i osjea da se njegova ruka spustila na plavu, nekad tako milovanu kosu. Gorde kraljeve crte rastopile se. U oima mu bol kao da je pomijeana s kletvama na sudbinu, na sebe, na sve to ga je dijelilo sa ivotom prije deset godina! I ape kao da tiho opetuje svoje skrovite misli: Da sam mogao slutiti to se slijediti! Kakve e se teke borbe surva n nada mnom. Da sam slutio to me eka, Borka, moj sin ne bi ostao nezakoniti Da sam znao cijeniti tvoje srce, ne bi bilo mojih patnja. Kruto to ispatam. Iz njenih oiju prosule se po kraljevskom hermelinu suze. Zahvaen njenom boli, dri je u naruju putajui da Bor-kine suze padaju po njegovim prsima. Tog asa ini joj da se more njene alosti razlijeva u njegovo srce. Uto se on lecne. Digne njezinu glavu i ree mirno i ozbiljno: Saberi se. Borka, za sreu, za budunost naeg sinal Ona brzo digne glavu i odmakne se od njega briui suze: Oprosti! Ti nema za to od mene traiti oprotenje! Ti ne, ali ja! I dok je utei oborene glave stajala podalje od njega, jo& jednom se njegov pogled sretne s njezinim suznim oima. 409 Otrim trzajem kralj se okrene k vratima i izie. Na trijemu spari Varadija. On zaueno pogleda kraljevo bit jedo lice dok mu kralj ape: Poite k njoj. Ona odlazi. Budite puni panje, dajte joj pratnju i udobna kola. Kad ode, doite u dvoranu. Dajte mi znak, uzmite sa stola vr, to e mi dojaviti da je otila. Ne doekavi da mu Varadi odgovori, kralj gotovo potri niz trijem, spusti se u prizemlje, ue u dvoranu pa sjedne na svoje mjesto.

Princ Ivan pogleda svojeg oca i opazi na hermelinu rosne kapljice. Nije slutio da su to suze njegove majke isplakane na kraljevim grudima. Dvorani su nudili voe i slastice kad se Varadi pojavi u dvorani i uzme vr. Kralj spusti pogled k tanjuru na kojem stoji ne-dirnuto jelo. Nakon gozbe kralj se povue s izaslanikom Mafeom u svoju radnu odaju, posjedne ga uza se i upita s ponosom: to sad kaete o mojem sinu? Velianstvo, nakon vijesti koje smo primili o princu teko e u Milanu vjerovati da je tako lijep, uman i naobraen. Ako svi vai pokuaji ne polue uspjeh? Uistinu ne znam to bih u tom sluaju uinio kako bih JBianku zadrao da ne poe u samostan. Pokazat ete joj ovo i uzme sa stola skupocjeni svijenjak i vazu ureenu dragim kamenjem, stavi pred poslanika i saspe na stol hrpu dukata. Vidite, ovi darovi pripadaju vama! Pokazat ete ih mladoj vojvotkinji i rei joj: "Visosti, ono to sam ja pisao vojvodi, svo-}tm milostivom vladaru, iva je istina!" Mafeo se naas zagleda u prazan papir to lei pred njim izmeu darova. Osjeajui da je stavljen pred gotov in, on stade pisati Uz njegovu desnicu stoji kralj, indiskretno sa sagiblje k njemu itajui kako pouzdanik Ludovika Sforze u zvijezde kuje fiziku i duhovnu ljepotu Ivana, njegovu mladost, ljupkost i grdno osuuje one koji su u Milano pisali protiv Ivana. Poslanik je pisao polagano kao da mu je neprilino. Ipak dovri pismo i osui ga. Tada ga smota i upravo u asu kad ga je htio spremiti, kralj posegne za njim i ree: Prepustite to meni, sam u ga poslati u Milano. Zablenut i preneraen Mafeo gleda oduzeto pismo i kraljevu kretnju kad ga je stavio u ormar. Vae velianstvo, mogao bih ga sam poslati. Ionako... Matija je preuo. To je njegova metoda. Odmah se obazre k svom gostu i ljubazno ga potapa po ramenima: Vi ste mi uli u volju, moj prijatelju! Povest u vas sa sobom da vam pokaem vrlo lijep dvorac sa zemljitem. Tim imanjem elim zapeatiti nae lino prijateljstvo, gospodine Mafeo! To 410 imanje donosi godinje toliki dohodak da bi vam mogao pozavidjeti kardinal Borgia. Kad se dobro odmorite, poi emo da vam predam darovnicu u prisutnosti Kaptola! _ Vae velianstvo, mnogo sam uo o vitekom kralju Matiji koji na sjeveru po junjakom obiaju punom pregrti dijeli darove svojim prijateljima. Od ovog asa moi u to kazati itavom svijetu. Raskona dareljivost vaeg velianstva ne moe se ni mjeriti s dareljivost u junih vladara. Mi se na sjeveru moramo bolje grijati nego oni na jugu _ ree kralj malo ironino, ali veoma ljubazno. Vi ste stekli moju sklonost mudrou i odlunom pojavom tim ga rijeima isprati do vrata. Vani su ga doekali paevi i dvorski metri pazei na svaki njegov korak. I kad je poao da posjeti bolesnog Marcela, kra Ijeva je pratnja pola s njim. Nakon odlaska milanskog gosta kralj dade odnijeti darove u njegovu odaju, a on ostane u svojoj radnoj dvorani sam. U kraljevu oku zjenica je potamnjela. Pogled mu se gubi u daljinu gdje mu se prikazuje slika s bojita njegova ivota, u kreevu divljih borbi, zasjeda i natezanja sudbinom. A kroz sve te magle s usudom lebdi eterini lik njene plavokose glave velikih modrih oiju poput neba vedrih kao sunani sjaj. Nepomino ga gledaju oi to ih je on deset godina osudio na beznadni pla. S kraljeva lica gubi se gordost, u predodbama prolosti, nedo-hvatnih, nepovratnih asova. Velianstvo, njegova visost prin Ivani Njega sam ekao! odvrati kralj i poe od prozora da doeka sina. Sav zaprepaten, blijed, ue Ivan u kraljevu sobu. U ruci mu pismo.

Ne vjerujem, sinko odvrati on i uzme pismo pa se dugo zagleda u crte ispisane njenom toplom rukom. Ipak, istina je, ali otila je samo na Brezovicu. Tko je to skrivio? ogoreno e princ. Nitko! Ne shvaa li, sine, da je njoj boravak pod ovim krovom preteka rtva? Tu, u ovoj palai, ona je prije etrnaest godina boravila sa mnom! Nije mi to rekla! I vi ste poricali kad sam vam to jednom spomenuo. Poricao sam, pa ipak neopaena, neviena i povuena ona me uvijek pratila u Zagreb i ivjela uza me. Tu je, dakle, boravila moja majka svoje sretne dane! Kad sam doao ovamo, ja sam je osjeao. Odasvud me okruivala ona. Prvog Hpna kad sam preao svoj prag, znao sam da je blizu. Tu je ostao njezin dragi duh! Osjeate li to i vi, oe? Prekasno! >,...-." Moj dragi oe, vi priznajete? . . t t . 411 Kralj obujmi sina i privine ga na prsi na kojima je poivala glava njegove majke. Rekao sam: tvoja majka bila je. jedina istina u mom & votu. Zar da ivimo bez te istine, oe? Sve je u ivotu mogue, samo jedno nije: vratiti prolosti Ona je izgubljena. Jedina moja nada lei u tebi. Molim te, ne razbijaj je sumnjama. Vjeruj svome ocu. Nas dvojica moramo biti jednoduni elim li izvesti cilj svojeg ivota. Kad tebi bude prijestolje osigurano, nita nee prijeiti da na ovaj dvor opet ue istina! Moja majka? "! Da primi iz tvoje ruke zadovoljtinu sa sve njene boli. : Kako si danas dobar! Danas! ponovi kralj, okrene se i poe po sobi. Da se smiri, poalji u Brezovicu Damira neka ti donese vijest da s tvoja majka nalazi tamo. Hvala vam, oe i poljubi mu ruku. Kralj dade pozvati Damira. Razjasnivi mu o emu se radi,, trn uzme Damirovu ruku i povue ga k sebi: Mome, namijenio sam ti vanu zadaul I princ i Damir ekali su Ijubopitno to e slijediti. , Ovdje imamo vano pismo i izvadi iz pretinca Mafeovo pismo pa ga stade zamatati i peatiti. Kad je to zavrio, preda ga Damini: Uputit u te u tajnu koju ne smije nitko saznati Vae velianstvo, bit e onako kako zapovijedate. Vojvoda Iloki poao je s velikom svitom plemia ti Mila- __ no. Znam da nee putem otezati. Ipak, ovako brojno odaslanstvo ne moe putovati brzo. Putem treba hrane i odmora. Do danas su mogli stii tek u blizinu granice, brzotea ga moe lako dostii bilo gdje. Ovo pismo mora Lovro Iloki dobiti u ruke prije nego stigne u Milano. Ivan gleda kralja pa opet Damira. Razumijem tvoj pogled, Ivane. Malo e prepustiti tvojeg: druga meni. Ovo je pismo vrlo vano i smijem ga povjeriti sama najvjernijim i najpouzdanijim rukama. Mladena Berislavia ne mogu poslati, drugi su moji pouzdanici prestari da ovako naporno jau dan i no. Stoga mi preostaje ba Damir koji je mlad, hitar, domiljat i divlji jaha, a po vjernosti meu prvima. A sad, valja. ti znati: u ovom pismu nosi opovrgnue kleveta koje su pale na tvoga druga i gospodara princa Ivana. Lovro Iloki poao je u Milano gdje e zastupati Ivana na vjenanju. On mora dobiti ovo pismo prije i kai mu da su to vana svjedoanstva za Ivana koja ima predati vladaru Milana. To saznanje neka bude tvoj goni. Dakle, tvoja je zadaa da unato svim spletkama koje bi mogle412 biti poslane nakon tebe ide ravno za vojvodom. Putuj sutra u zoru i pazi: pitku te ne smije vidjeti. Velianstvo znam vau zapovijed. Nitko me i nita ne moe smesti. Izvrit u vau zapovijed. Potpuno sam miran i uvjeren da sam odabrao pravog za tako povjerljivu zadau.

Uistinu, oe moj milosti.

naglasi Ivan

Damir te dokazati da je vrijedan vae

U isto vrijeme u odajama Beatrice izdaju se nalozi za putovanje u Napulj. Otpustivi dvoranke i dvorane" kraljica je ostala sama s Franceskom. to se smijei? pita Beatrica brata. Tvojoj brinoj odredbi za Gordanine sveane haljine, iako Gordana nee sudjelovati na vjenanoj slavi. Obratno, ona svud mora sudjelovati kako nitko ne bi posumnjao u na plan. Sada mi zovni Alfonza da ga maknem kako ne bi smetao Gordaninom odlasku. Francesko poslua sestru i poalje joj grofa Alfonza. Beatrica skupi svu svoju ljubaznost i pristupi intimnije k njemu: Moj mladi prijatelju, pozvala sam vas k sebi nakon dueg vremena da vam dokaem koliko se brinem za vau sudbinu. Neizmjerno zahvaljujem vaem velianstvu. Ne znam da li e mi i va ujak kardinal biti tako zahvalan kao vi. Radi se o GordanL Uinio je pokret pun uzbuenja i Ijubopitnosti. Gorana mi je priznala da je va in, kad ste pred kraljem opozvali svoje optube, proizveo u njoj veliki preokret, a vae skromno dranje za ovo vrijeme osvaja je, ali i pobuuje bojazan da je ne biste prestali ljubiti. Priznala mi je da se ve dugo bori s osjeajem koji je protiv njene volje vue k vama. Velianstvo, zar uistinu? Vae su oi lomaa, moj mladiu. Ali to jo nije sve. Traim od vas ozbiljan odgovor. Ponajprije, Gordana je vrlo naobra-eria i umna po prirodi i vrijednog roda. Miraz i opiemu kakva joj dolikuje odredit u sama, ali mu je ne smije odvesti iz mog dvora. Ne mogu se pouzdati ni u jednu dvoranku kao u nju. Prema tome, sada vas pitam: primate li te uvjete i elite li uzeti Gordanu? Da, velianstvo! elim! U redu. A sad, da sam ja Alfonzo Borgia, otputovala bih smjesta u Petrovaradin, uredila odaje to bih najbolje mogla i onda se vratila svojoj kraljici da iz njezine ruke primim vjerenicu. 413

Velianstvo, Alfbnzo ini ono to bi uinilo vae velianstvo da je na njegovu mjestu. Jedino molim vae velianstvo za dozvolu da prozborim nekoliko rijei s Gordanom. Ne. Neizvjesnost je najbolji posrednik ljubavi. Kad se za dva tjedna vratite, vjerujte, bit e toliko ushiena da e vam sama pasti u naruaj! Da se ipak uvjerite u istinitost mojih rijei, zapitajte je jednostavno: "Smijem li vjerovati u ono to mi je saop. ila kraljica?" Ona e znati to to znai i o njenom odgovoru ovisi sve ostalo.. Bude li taj odgovor povoljan, putujte sutra u zoru. Velianstvo, kraljice, neizmjerno vam hvalim! Ona primi zahvalu, a da nijedna sjenka njenog lica nije oda vala prevaru. Kad su paevi za Alfonzom zatvorili vrata, kraljica poe u spavaonicu gdje je zamiljena sjedila Gordana. Djevojka odmah ustane. Kraljica uhvati njenu ruku i nasmijei se: Dugo si me ekala, to e vea biti radost koju ti nosim. Iz ruke vaeg velianstva uvijek primam samo radosti. Ali ova nadilazi sve. Gordana, mnogo sam brige uloila u tvoj odgoj. Nikad neu biti dovoljno zahvalna vaem velianstvu. Kraljica stade promatrati lijepo stasito djevojako tijelo i u njenoj glavi sijevne misao: "Priroda ju je obdarila tolikom snagom i zdravljem da uzmogne dati ono dijete to ga je meni uskratila!" Ne slutei s kakvim je mislima promatra kraljica, Gordana se ljupko nasmijei: Vae velianstvo nije zadovoljno s mojom haljinom?

Moda i nisam, ali ovog asa razmiljam kako da ti saop-im radost koju sam ti namijenila. Doi blie. Pola je nekoliko koraka prema vladarici ije su oi sada bile uprte u njeno elo. Tvoj um uresio se svim znanjem kao tvoje tijelo ljepotama. Tvoje su misli isto tako gipke i smjele kao i tvoje tijelo kad uzme u ruke ma, veslo ili kad pliva Dunavom. Nita ti ne manjka do jednoga. Gordanin je pogled bivao sve pozorniji. Nisi vidjela svijeta i zato sam odluila da te aljem u Napulj. Hvala velianstvu na tolikoj panji, ipak bih voljela sluiti svojoj kraljici ovdje. Nikad ti nisam odredila tako asnu slubu kao ovaj put u Napulju. Gordana prikriva nezadovoljstvo, ali jo pozornije slua. elim da bude uz moju zastupnicu donu Izabelu, da u Napulju pokae umijee na mau i bojnim igrama. Neka Napuljci vide da njihova Beatrica ne ivi meu divljim narodima na sjeveru! Sva naa pratnja i nai darovi treba da pokau u Napulju bogatstvo, mo, preporodnu novu naobrazbu mojeg dvora. Ti e 414 biti najdragocjenije zrcalo u kojem e oni gledati ono to im eli P0ka_l3tvae me Velianstvo mnogo precjenjuje. Nemam sposo-u ,"ti da ispunim nade vaeg velianstva! Voljela bih primati DilOi LI V- ^^^^^~(tm)~ "_ "i milost vaeg vcik; ui u vaoj blizini! _- A ja ti milost nameem zapovijedajui u Napulju. __ Svaku zapovijed vaeg velianstva ja u izvriti ree Gorana^spus ^^ ^^ { ^ ^ ^ "j,^^ Giedat cei putem neviemh divnih predjela, gradova, vidjet e noj Napulj. Ruka koja n je stvarala i okitila raskoima vrhunac je ukusa l Lpote. I sunce nije nigdje tako sjajno kao u Napulju ni nebo tako modro kao tamo. Vidjet e i uivati u sjaju i raskoi kakve nisi mogla nikad sanjati. _ Hou li ostati dugo tamo? _ Dok minu svadbene sveanosti. Izabela ostaje u Napulju, a ti se vraa. Donijet e mi mnogo svojih zapaanja iz moje domovine Zna li kako se ljubi domovina? _ ZIM velianstvo odgovori ona znaajno moda me i zato h bol pri pomisli da odlazim. Smijem U zamoliti velianstvo, prije nego otputujemo. Za jedno hodoae u Remete? Dopu pa izmoli da bude na ast svojoj kraljici u Napulju. Mislei da je Beatrica otputa, Gordana se pokloni, ali je ona zadri. ... ...... Nisi ni pomislila da bi te Alfbnzo mogao slijediti? Od nekog mi se vremena ne pribliuje. Pritaiava se jer sam mu to savjetovala. Ali te jo vise eli nep". prije. Zbog toga da polazi u Napulj nitko ne smije saznati, najmanje on. Vidjet e me kad budemo odlazili. Sklonula sam ga da sutra u zoru putuje u Petrovaradm, Zamisli kakve neprilike da te on slijedi u Napulj! Uistinu, velianstvo, dugujem vam veliku zahvalnost. Ali mu nisam mogla uskratiti da s tobom govori. Ne mogu mu odgovoriti drugo nego to je ve mnogo" puta - To me veseli, Gordana, i ba zato ti savjetujem: budi opre zna u odeov,u-,,,, Ako ga izravno odbije, razbudit e u njemu tvrdokornost . on nee otii, a ti zna: on je neak budueg pape, u uskom prijateljstvu s mojim ocem, dakle vezana sam prema svom ocu On e te pitati jesu li moji navodi istiniti jer sam mu govorila kao da bi mogao postii tvoju sklonost ako bi uvijek ostao smje prema tebi. A ti mu odgovori da je istina i ne upusti ae njim u razgovor. u vae velianstvo. 415 ;f Jedina, divna, slatka!

Ne shvaam tvoje ushienje. Kao da vodi svoju kerku . Da ogled mukoj mladei. Ti ne shvaa, ti ne razumije! Hou da bude lijepa, divna, da sve zadivi, sve oara, da bude slavljena! Tko bi te uo vjerovao bi da je Gordana tvoja mezimica. Mezimica, odabranica, majka mojemu sinu, slavnom unuku napuljskog kralja Alfonza I, nasljedniku ovog prijestolja. Osjeam elju da je uzvisim do najveeg vrhunca slave i asti. Moj sin ne moe imati majku koja nije nad svim drugim enama, od svih najljepa, najslavnija, najneobinija, najvienija. Njoj dajem pred" nost pred svim biima enskog roda. Njoj dajem sve ime moe privui na sebe sve poglede. Moj sin mora biti roen od ene kojoj se svi dive, koju svi oboavaju. Ti ne shvaa to, Francesko, tebe ispunja samo elja za njenim tijelom. Ali ja hou da tvoj zagrljaj bude ushienje, zanos, udivljenje, oboavanje. To neka bude melodija uskrsnuu mojih nada u nasljednika na ovo moje prijestolje! Tvoje oi sijevaju. Tvoj glas je plamen kao u ljubavnika u oekivanju cjelova. Jo vie, mnogo vie, uzvienije! Ja sam dio onog lijepog tijela to ima da dade ivot posveen meni. Ja sam dio (Jordane, njenog duha, njene krvi Sva sam se pretvorila u nju. Njeno je tijelo meni amanet u kojem je moja vlast! Moja budua slava! Amanet se uva, pazi, dre se nad njime, uokviruje najljepim okvirom. Amanetu naih elja, nada i sree dajemo najljepe mjesto u naoj kui, u naem srcu, razumije? Poinjem te shvaati I treba da me shvati, da osjeti koliko si duan panje toj djevojci to je odabrana za majku mojeg nasljednika. Francesko, ja to dijete vidim pred sobom ivo, divno, zdravo, umno. Vidim ga, slavim, ushieno ga nosim u svojem naruaju, priti-tem na grudi, na njegovu glavu prisiem zavjet, jer to dijete prua meni vlast, ono je moje ezlo na cijelom ovom sjeveru! Sestro, govori kao da nisi prisebna. I nisam. U meni sve drhti, trepti, klike, kao da osjeam znakove ivota koji meni daju krunu. I ne zaboravi, Francesko, budi prema njoj vrelo sunce. Opoji je slatkim vinom, probudi njenu mladost. U samoi na otoku, daleko od svijeta, tvoja njenost i vrelost tvoje mladosti mora mi dati prijestolje. Upamti i ovo: kad nakon sveanosti bude odlazila toboe naput da se vrati k meni, zaustavi je na velikim vratima naeg napuljskog dvora neka dugo gleda prizor uklesan u reljef, prizor trijumfa naeg djeda Alfonza. Dugo i dugo neka gleda. Zato to, Beatrice? Neka upije u sebe slavlje Alfonza, naeg slavnog djeda. Neka udahne u duu, upije u krv slavu junaka. Neka njegovu sli418 ku, njegov duh ponese sa sobom na otok da se njegov lik i duh utjelove u sinu kojemu e dati ivot za mene. Sve nevjeste prije vjenanja upijaju pogledom, mislima, uspomenu junaka kojemu bi htjele da im je slian njihov budui sin. Zbog toga svaka prije vjenanja dugo gleda u lik ili sliku takvog junaka. To sam ula od ena u Napulju. I onda bi moj i Gordanin sin bio nalik na djeda Alfonza I. I po duhu, i po hrabrosti i po snazi tijela i njegovoj moi i vlasti. Neu to zaboraviti! Kad bude polazila na put, ekaj je pred vratima, toboe se oprostiti s njom i onda je upozori na prizor onog reljefa. To je vano, vrlo vano. Beatrica uuti. Drala je bratovu glavu u svojem naruju, Zatim apne majinski: ekam sina! ezlo, mo! Slavu i vlasti Nisam ni slutila da e me to ekanje toliko razbuditi! Danas si dugo razgovarala sa svojim lijenikom? Pri tom sam navela razgovor na Gordanu i rekla mu: "Ova djevojka ne bi tako dugo morala ekati potomka kao to sam ga ja ekala", a on odgovori: "Nju je priroda stvorila da bude majka!" Ovaj odgovor probudi u meni nov ivot. A to ti je rekao zbog tvojeg prividnog stanja?

Napuljac je sretan to e mi se roditi sin i vjeruje vie u to nego u svoju postojanost. Grof Enriko prekine njihov razgovor i najavi Gordanu. Kad se Gordana poklonila kraljici, opazi neobinu njenost kraljiinog inae hladnog pogleda. Vraa se iz samostana? upita je. Da, velianstvo! Zahvaljujem ponovo to ste mi dopustili i vraam se opet u slubu. Jesi U molila da se ispune elje s kojima te aljem u Napulj ? Molila sam, iako ne poznam elje vaeg velianstva. Moja je elja da bude na diku, a naroito na ladost tvojoj kraljici koja te odgajala kao da si mi sestra. " Nijednog asa neu zaboraviti da vaem velianstvu zauzvrat dugujem odanost koja e me upuivati da uvijek budem na radost svojoj dobroinitelj ii. Mimo i toplo zvui njen glas. Ali Beatrica toliko ne slua, ve vie promatra njen vitki plemeniti struk i pristupa joj srdano je uhvativi za ruku: Tvoje rijei glasnik su radosti to ih oekujem od tebe, Gordana, Jesi li pogledala svoju opremu? Prelijepa je, preraskona za mene, velianstvo! Ali nije za kraljicu Hrvatske i Ugarske, kraljicu eke i Austrije, iji se dvor mora odraziti u tebi i svim ostalima. Vidjet e 27 419 kako je kralj opremio svoje dvorane. Sjedni, pouit 61 te u sve propise napuljskog dvora. Kad stigne tamo, nee ti biti od potrebe primati posebnih uputa. Djevojka se lagano spusti na ponuenu joj stolicu, presvuenu brokatom. Bijele tanke ruke sloi u krilo i stade pozorno sluati Beatriino tumaenje. Francesko sjedi u pozadini, lista po knjizi i katkad ispod gustih trepavica promatra plemenite linije mladog Gordanina tijela koje e doskora pripadati njemu. Beatrica govori polagano, opetuje vie puta jednu te istu stvar, razjanjava neobinom obzirnou, samo da Gordanu to due zadri na oku svojem bratu, da je on to vrelije poeli. I kraljica osjea potrebu da promatra oblike njenog tijela, as se zagleda u njen savreno lijepi vrat, mlaahna ramena, njene djevojake grudi, vitkost njenog struka, visoki stas, itavo tijelo to joj se ini pupoljkom ije se latice jo nisu ni poele rastvarati. U tom promatranju nalazi uitak skladajui u svojoj razbuenoj mati lik sina kojeg od nje oekuje, a Gordana i ne sluti da je rtva zloina. Beatrica govori mnogo i dugo, pa se Francesko zagledao u sestru svom pozornou nalazei u njoj neto novo, nevieno. Oito je i Gordana opazila nevienu promjenu u itavom njenom biu, a njene bademaste oi iroko su rastvorene, zauene. Beatrica se posve izgubila u vlastitim osjeajima ne opaajui nita do tjelesnih ljepota budue majke svojem nasljedniku. Svrivi tumaenje dvorskih obiaja, zapone djevojci prikazivati Napulj i njegove ljepote. Bujnim rijeima, slikovitim prispodobama rie plastine slike svojeg roenog grada, plavetnilo mora, obale i junakim arom slavi svojeg djeda Alfonza I, vla-dalaku mudrost, junatvo oca i hrabrost svoje majke, ocrtava napuljsku kraljevsku palau ije kule u temeljima silaze u morsku dubinu, predouje joj sjajne odaje, mramorne stupove, zidove isklesane i oslikane rukama uvenih umjetnika. Sve e to gledati tvoje oi, Gordana! pria Beatrica. Opajat e se ljepotama, tvoj duh i tvoje srce, itavo tvoje bie gubit e se kao u prii to je stvara razbuena mata. Kad ulazi u palau i kad izlazi, nikad ne zaboravi pogledati na velika divna vrata. Na vratima e vidjeti prizore u reljefu pobjedonosnog zauzimanja napuljskog kraljevstva. To je prizor kad je moj djed Alfonzo I ulazio u Napulj, poput rimskog trijumfatora. Velika umjetnina glasovitog kipara uinila je tu veliajnu prolost sadanjou. Kraljica je naas zautjela, a u Gordaninim bademastim oima kao da se pojavila neka tamna misao.

Samo as trajala je stanka u kojoj se Gordanina pozornost jo povea. Ali Beatrica brzo prekine: U mojem djevojatvu promatrala sam svakog dana sliku trijumfatorskog zauzimanja prijestolja. Moj djed zauzeo je pri420 jestolje mudrou, smjelou i hrabrou. I ja sam upijala njegov duh kad su mi oi gledale taj velebni prizor. Kraljica pogleda Franceska. Njegov je pogled poivao na Gordaninu bijelom vratu. Naas se braa zagledaju. Njihove zjenice bile su ispisane nerazumnim mislima to su obavijale Gor-danino mladu tijelo, a s njim sudbinu njenog ivota, a ona sjedi izmeu brata i sestre kao rtva dvoje krvnika. Pogledi brae susretali se na njenom vratu, struku, grudima. Sluajui Beatricu Gordana gleda u kraljicu pogledom punim nesvjesnog pitanja. Jo ti imam neto kazati, Gordana, Moj brat Francesko i Izabela ostaju due u Napulju, a ti... Djevojka pokrene glavom i ramenima kao da joj je nelagodno. Nije ti draga ova vijest? ^Obeali ste mi, velianstvo, brzi povratak. "SL.TAT--, se s tobom prihvati ona ivo i zato elim da se vnui odmah im zavre sveanosti. Francesko e ti odrediti dovoljnu jaku pratnju. Svakako, i kralj Matija eli da se njegovi dvorani to bre vrate. Ti e, dakle, na put nakon svrenih sveanosti. I kad posljednji put izae s napuljske sveanosti, zagledaj se vrti u u trijumfatorski ulaz Alfonza I Aragonskoga! Udahni u sebe lik velikog slavnog junaka i mudrog vladara na trijumfa-torskim kolima da mi donese svjee utiske zanosa, da ih prelije u moju duu! Oito shvaa moje oboavanje djeda i njegove slave i snage! Potpuno shvaam, velianstvo! U svemu smo se sporazumjele. Gordana se lagano digne. Kraljica joj prie, obuhvati jo oko struka i gotovo privue k sebi: Sad te jo vie volim jer odlazi ree da se djevojci nekako ispria zbog ljubaznosti. Idi i preodjeni se za veeru. Gordana poe. Brat i sestra gledali su za njom istini izraajem, istim mislima. im je zatvorila vrata, pou jedno prema drugome. Divna je apne Beatrica. Nisam li sjajno susprezao svoje drhtanje? pohvali se Francesko. Dobro si se ponio. Ovako .mora ostati na putovanju! Nijednim treptajem oka neu se pribliiti prije reda daru koji si mi namijenila, sestro. Vjerujem u mudru suzdrljivost naega roda. Bit e sretna, BeatriceI Jedva ekam da ovom barbarinu Matiji doviknem: tu je sin, kraljevstvo je moje! Svoj bih ivot dao za ovu tvoju sreu ree on uzevi ruku sestre i prinese je k svojem uarenom licu.. 421 A on je za mene vredniji kraljevstvu od svu "zakonskih prineva. I zato me kraljiina srea poraava, moda ak u meni raspiruje osjeaj koji rije "zlovolja" oznauje preblago, "Ijutina" to je preotro. Svaka drhtava zraka sree u njenim zjenicama probija mi duu poput nevidljive tanke bodljike. Vai osjeaji mogli bi uzdrmati moje uvjerenje da kraljica nee imati potomka. Kad bi kraljica uistinu dala mukog potomka, biste li se vi tako lagodno odrekli princa Ivana? Savjetovao bih kralju da za sluaj svoje smrti prije punoljetnosti svojeg zakonitog sina odredi princa Ivana regentom. A to bi se lake postiglo nego

kruna. Tako bi dobri upliv princa Ivana bio jaki oslonac kraljevu zakonitom sinu! .Kraljevu zakonitom sinu! To zvui sablasno! A ba bi vas to dovelo k srei. Ja imam jo jedan jedini put k srei: da na prijestolju sjedi kralj nae krvi naglasi ona, a on je brzo zapita: Dugo ostajete u Napulju? Kraljica eli da se vratim odmah nakon sveanosti, a to mi olakava odlazak. I Gordana ostavi trijem. t Izaavi iz kraljiinih odaja, Gprdana je pola ispod trijemu iz nove palae u staru. Ogledala se. Osim paeva i oklopnika nije bik) nikoga. Stjepko poe odmah prema njoj i upita: elite li togod? Nisi vidio Nardelu? Malo prije smo je otjerali. Svakog dana gonimo staru lisica kao gonii! Gdje je kralj? Gore kod princa. Reci Varadiju da bih htjela s njim govoriti. Djeak potri u palau dok se Gordana priblii stupovima ekajui. Kraljev kancelar izae, ogleda se i pristupi Gordani. Ona upita: Dakle, to veli kraljev lijenik? Ne vjeruje u potomka i smatra ovu kraljiinu tvrdnju pogrekom koja ide u prilog naoj stvari. Neto ste zamiljeni? Poinjem sumnjati u ono to mislite vi i Cesmild... Da nee biti potomka? ini se bit e. Srea koja proima kraljicu nije neprirodna. Dakle, oekuje, to sam razabrala as prije. Vjeto glumi! Varate se, biskupe. Zanos koji sam gledala u tim hladnim oima, duboka radost to izvire iz njenog itavog bia nije hinjena. Rumenilo kojim je zalivena njezina mramorna put ar je krvi. ugrijane, uzavrele. Ona nije vie mramorna ena. Vidjela sam ar u oima, toplinu u pogledu, svjetlost u svakoj ilici lica, prizvuk slatke nade u glasu. Velim vam: neto se veliko dogaa s kraljicom. Ona se nada. O emu je govorila s vama? O Napulju. Ali ja sam razabrala da zanos i srea nisu n vezi s rijeima. Beatriin duh, neprestano je bio zaokupljen neim Sto je uzronik te sree. ena koju sam sada vidjela i sluala nije vile Beatrical Priznajem, nekoliko dana i ja opaam promjenu. I kralj mi je naglasio, ali sam ga uvjeravao da se ona tako ponaa proraunato. Ne! Nikako. Preda mnom ne bi trebala glumiti sreu. Ona ne sluti da je meni poznato Sto je najavila kralju. Bili smo posve sami: ona, Francesko i ja. Blistavost njene sree neobuzdano proizlazi iz svake kretnje, iz itave te ene struji sigurna nada u ispunjenje elja. Sjedei joj nasuprot, osjeala sam neku tajnu, nerazumljivu jezu u dui. Njezina srea me smuivala, moda i plaila. Ono to bi princ dobio kad bi se rodio Beatriin sin bilo bi za njegovo srce vea srea od krune i prijestolja. Vi ste mu vredniji od svega. Svanuo je dan oprotaja. II dvoritu kraljevske palae stoji opremljena povorka. Kralj obilazi kola, ogledava opremu od est bijelaca to ponosno uzdiu plemenite glave da u Napulju budu svjedoci bogatstva svojega gospodara. U koiji presvuenoj smeim suknom na mekim jastucima sjedi Izabela. Kraljica se uputi Franceskovim kolima i uhvativi mu ruka gleda ga dugo, a onda prinese usne njegovu uhu: Sretna sam, Francesko! A ja i ponosan! arke mu zjenice sijevnule prema kolima u kojima sjedi

Gordana, Ve ovog asa poinje ivjeti moj nasljednik prijestolja ape kraljica svojem bratu gotovo strastveno. Do vienja u Napulju, sestro mojal ape joj on. Svakog u dana brojiti asove dok ml ne stigne vijest od tebe, Gore na trijemu prvog kata stoji princ Ivan. Duboko bljedub njegova lica i umorni pogled oiju zapaa Gordana. Laki pokret lijepe glave i miran pogled to je sve to mu je dala na oprotaju. Dubokim poklonom uzvrati taj jedini, mali znak panje. Sa zidina se oglasi trublja, estoko i opetovano, a njezin zvuk prodire kroz Ivanovo tijelo kao bolno cvilenje. Koije krenu. Ivanu 423 se ini da su kotai preli preko njegova tijela. Vrati se u svoje odaje. Osjea bol. Iz svakog kuta, sa svakog mjesta gdje je nekad vidio Gordanu kao da mu netko ape: "Nikad se vie nee vratiti"! Povorka prema Napulju izlazi iz Gria na Kamenita vrata. OTOK STRAVE Na kraljevskoj lai, pod krovom od crvenog grimiza sa zlatnim resama, u sjeni poiva Gordana. Smee oi lutaju po dalekom moru, glatkom poput stakla. Kroz vrelu maglicu sunanog ara proviruju obrisi kopna, a tamo s desne strane puina, nepregledna i iroka. Djevojino lice mirno je kao i more oko nje. U oima joj odraz dalekih misli koje prekine pa Stjepko. Zar te alje Izabela? upita Gordana. Doao sam da vas pitam treba li vam togod. Moda vode, danas je vrue. Ne treba mi nita. Veseli se to je kraj plovidbi morem? Bojao sam se ovih valova kad smo se tamo na sjeveru ukrcali u lau, ali vi ste me umirili i nije me bilo strah. Vidi, pravo sam govorila. Osim toga, ovo je jedan od najsigurnijih brodova jer na njemu plove samo napuljski kralj i njegova obitelj. Francesko kae da emo do zapada sunca stii u Napulj. Tome se radujem, ali ti si ba estito pocrnio. A vi nita. I dona Izabela i Francesko primijetili su da ni ar sunca ni vjetar nisu dotakli vae lice. Jo su primijetili da ste vrlo zamiljeni. Moda! Zapravo ni sama ne znam: to blie dolazimo ovom. gradu, to mi jae pada na duu neka teina. Moda vas plae pogledi kardinala Franceska? Pogledi? to ti to bunca? Moram priznati da nisam opazila drugo nego da se kardinal Francesko prema meni ponaa vrlo uljudno i s velikim potovanjem. Jo bi trebalo da bude i neuljudan odgovori on gotovo prijetei. Ali, eto, svi izlaze na palubu! Stjepko i djevojka uute promatrajui iza zavjese kraljevsku brau. Eno ga! Ichi! ree Francesko i zagleda se u otok. Uj Na ovu rije Gordana digne glavu. Prestraili ste se. gospoice Gordana? tiho e Stjepko. Iff Samo me neprijatno iznenadilo ime tog otoka. j^ Zar je taj otok neto strano? t,: ^vunuvi .M. 424 __ Sjea me jedne majke koja je otkinuta od svog sina nir godina ami!a na toj klisuri. Nakon male utnje pa ponovo primijeti: _ Vidim: to vas je jako ganulo, vae su oi alosne. _ Pred tobom ovjek ne moe nita sakriti. Uistinu si bistro mome! Pocrvenivi od te pohvale, djeak se makne jer palubom k njima dolazi prislan gospodin u plemikoj odori i upita Gordanu: Moj Stjepko vam dosauje?

Ne, gospodine Brodaricu, naprotiv, on mi krati vrijeme. To je velika zasluga! Vi ve nestrpljivo ekate kopno? Moram vam priznati da sam se upravo zasitio prevrtljive vode. Volim putovati kopnom pa bilo to po najgadnijim ikarama i najloijim putovima. Vi niste istog mnjenja? Ja rado putujem kopnom, ali udobnost na tom brodu zaista je kraljevska. Zapravo, kad se nalazite u unutranjosti lae, osje- ate se kao u kakvom dvorcu. Naravno, ako je more mirno. Uza sve to eljan sam kopna. Ali htio sam vam jo neto rei, gospoice Gordana i snani se voa kraljevske pratnje sagne k djevojci i apne: Gospodin Varadi mi je naroito naloio da se brinem oko vas. Ako vam treba togod, izvolite zapovijedati ako trebate pratnju u Napulju? Hvala, Gospodine Brodaricu, drim da Varadi nema razloga bojati se za mene. S druge strane broda Francesko i Izabela pou prednjim dijelom broda uz pozlaenu ogradu, bogato izrezbarenu. Ova njihova kretnja pobudi Gordaninu pozornost. "Sto toliko gledaju? Bit e neto vano", pomisli Gordana pa ustane. Francesko se obazre k njoj: Doite, gospoice i pokae rukom prema udaljenom otoku. Razabirete li onaj dvorac na peini? Kao da lebde kule u zraku odvrati Gordana. Kad priviknete oko, razabrat ete na klisuri dvorac. utei promatraju oznaeno mjesto, Gordana spazi sivocrven-kastu klisuru to stri iz plavog mora visoko, okomito kao vrh kameno! iljka, a podnoje mu se potopilo u nevienim dubinama. Gore na vrhu klisure suna se dvorac. Sjedi navrh brda kao orao na vrleti. Jedva primjetljiva strava zadre u Gordani-nim oima Francesko veselo upozori gledajui je postrance. To je dvorac njegova velianstva napuljskog kralja, mojeg oca. Nije li lijep? Lijep! Ali samo izdaleka odgovori Gordana. Zauen ovim odgovorom, okrene joj svoje crnoputno lice. Pokuava svladati strasni drhtaj, uzrokovan slikom koju mu doarava otok i Gordanina blizina. U tom asu prenio je sebe i Gordanu gore na vrh klisure pa nastavi: Jo je ljepe gore u samotnom velikom dvorcu gdje se otvara vidik na more, na obalu, na425 daleko i iroko, i za mjeseine, i za sunanog jutra! Pravo divno gnijezdo za dvoje zaljubljenih. Moda i za njih dvoje neto odvie daleko od svijeta odvrati Gordana. I ja se slaem s tobom, djevojko nadovee dona Izabela, a Francesko gleda Gordani otvoreno u oi: Vi ne biste s odabranikom svojeg srca htjeli proivjeti a samoi? 2alim to ne mogu udovoljiti znatielji vae visosti jer uistinu ne znam kakve bi me snale elje kad bih imala oda branika. Dok je govorila, njene se usne smijee, a oi gledaju Izabelu. Mlada princeza se nasmije: Pouri, Gordana! Mladost juri bre od svega. Visosti, nevolja kao to je odabranik srca uvijek dolazi prerano. Sve troje se nasmiju. Gordanin smijeak brzo zamre. Njen se pogled upiljio u daleki osamljeni otok. Neto se znaajno odra zuje u tom njenom pogledu. Francesko primijeti: Crni se da vas ipak taj dvorac na vrhu klisure privlai? Jer je neto sasvim nevieno, neto udno, neslueno kad . onako iz mora ikne uvis grdna okomita stijena, a na vrhu sa- motna kua! ,. arobno je to! i Rekla bih prije: jezovito! Ne razumijem to bi u tome bilo jezovito izaziva Francesko da uje to sada Gordani pria tajnovita klisura.

Kad bi nekoga osudili da itav ivot provede tamo gore sam samcat, morao bi se osjeati kao da je sam na svijetu. Ta klisura izgleda kao da je otkinuti komadi kopna, baen na puinu da umre. U prvom asu mislila sam da je to neka tamnica. Pravi sjevernjaki pojam. Mi, na jugu, nazivamo takav dvor "gnijezdom ljubavi". Izrekavi to, nadovee u mislima: "U Jtojem u ja s tobom proivjeti strasne asove." Sve jae hvata se Gordanin pogled osamljene klisure u moru i dvorca na vrhu. Sve bre kola Franceskova krv, njegove misli vraaju se na sjever, na Gri, svojoj sestri Beatrici. "Beatrice moja! Na as se pribliujel Tvoj i moj as!" Osjetivi da je predugo utio i elei da raspri sumnju kakve aluzije, odmah nastavi posve ravnoduno: Svakako, samac bi ondje mogao izgubiti pamet. Ali u drutvu, u obitelji, ivot je tamo prekrasan. Dvorac je sagradio moj otac ve odavno. Otok je neosvojiv i tko se sklone onamo, nitko ga ne moe dosei! Nitko ga ne moe dosei! ponovi Gordana neobino tiho. Usu t jeli su. Kad je sunce zaplovilo zapadu, kraljevska laa ulazi u napuljsku luku. Gordana promatra crvenim zrakama ozareni grad to joj ga je s tolikim ushitom oslikala Beatrica. Zapaa obrise palaa na brdu, a tamo s lijeva na obali jo se raskonije iri kraljevski dvor. Silaze s lae na kopno, prolaze dvoredom svjetine. Kraljevski dostojanstvenici pozdravljaju dubokim naklonom napuljskog princa Franceska i njegovu polusestru Izabelu. Prolaze gradom prepunim ljudstva to znatieljno hvata po- gledima nadole kraljevske putnike. Stigli su pred palau. Nehotice, instinktivno, zahvaa Gorda nin pogled prekrasna vrata i zagleda se u reljefe umjetnike ruke to prikazuju prizore trijumfalnog zauzea Napulja. Vrata se otvore. Iza njih se pomole paevi u zlatnom brokatu. Otvara se vidik na sjajne mramorne stube. Na njima purpurni sag. Baiustrada od istog mramora nosi pozlaenu ogradu. Mramorni kipovi visoko uzdiu zlatne svijenjake. arena povorka svrstava se i po stanovitom propisu kree odreenim smjerom. Kardinal Francesko vodi svoju sestru uza stube. Za njima ulazi Gordana s ostalim dvorankama i dvoranima kralja Mafije. Pod visokim stupovima i raskonim stropom redaju se grupe dostojanstvenika i dvorana. Kraljevski dostojanstvenik opasan irokim crvenim pojasom odreuje dvoranima. Ovi se umijeaju meu dvorane iz Zagreba da. ih vode. Ljepuna crnomanjasta djevojka pristupa Gordani, oslovljuje je latinskim jezikom i vodi koridorom od mramora i kipova. Onda se pred njom otvore vrata. Ue u odaju. Iza njih dolaze tri Gordanine druice koje sainjavaju Izabelinu pratnju. Odaja je visoka i prostrana, a okolo su spremljene poivaljke i postelje. Ovdje ete konaiti primijeti napuljska dvorjanka u blizini njezine visosti done Izabele da joj budete na pomo kad vas ustreba. Hvala vam ree Gordana i pogleda na vrata zastrta tekim zastorima. Ondje preko stanovat e njena visost. Sluge su donijele kovege. Gordana sa svojim pratiteljicama prione poslu. Napuljska dvo-ranka udvorno im pomae. Spremaju odijela u iroke ormare. Sad izvolite na kupanje! pozove ih napuljska djevojka i povede malim hodnikom u prostoriju. Stijene su od istog mramora. U sredini se blista rimski bazen. Okupajte se i preodjenite za veeru na velikoj terasi u vrtu. Treba da obuete svijetle haljine s nakitom na glavi. Ne odvie sveano, jer prave sveanosti zapoinju tek prekosutra. Doi u po vas kad bude vrijeme. Kod nas veera poinje kasno, jer mi lijeemo tek oko dva sata poslije ponoi, a spava se do pred podne upuuje dvoranka, pa onda izie i pusti djevojke same. 427 Okupana i osvjeena u lijepim raskonim odajama Gordana se osjea smirenije i vedro je avrljala sa svojim druicama sve dok nije stigla napuljska dvoranka i

vodila ih niza stube u vrt. Gordani zablistaju oi od stotinu svjetiljaka to terasu pretvaraju u neko arobno carstvo gdje su za veeru opremljeni veliki kraljevski stolovi. Ispred terase poredali se dugi prostrti stolovi za dvoranstvo. Izmeu palma i lovorovih stabljika eka dvoranstvo napuljskog kralja. Gordana ne moe pregledati arenu sliku. Raznolikost haljina, krojeva i boja igra joj pred oima. S druge strane opazi muko dvoranstvo kralja Matije. Sprijeda su se poredali paevi, na elu im Stjepko. Napuljska dvoranka dovede k njima Gordanu. Njene druice postave se iza nje. Stjepko u crvenom odijelu od baruna isprsio se ponosno gledajui Gordanu. Sagne se k njoj i ree joj poluglasno: Kako Napuljci bulje u vas, gospoice Gordana! Nema meu njima nijedne djevojke koja bi vam bila ravna. Svi napuljski pogledi uprti su u smeokosu stranu ljepoticu bademastih oiju. I muki i enski dvorani zure u nju i neto apu. Niz bijele stube dobiti mlad, visok mladi u posve bijeloj odori paa. Niz ramena sputa se kratka crvena pelerina. Na prsima mu grb napuljskog kralja od dragulja. Neto je rekao na-puljskom dvoranstvu. Ovi brzo uute i usprave glave, ali oi su im jo okrenute prema Gordani. Mladi okrene pravcem kojim su ga upuivali ti pogledi i zaustavi oi na Gordani. Stajao je sam na prostoru izmeu oba dvoranstva. Gordana gleda tamnoputno lice, lijepo i mlaahno. U velikim oima dre plamen mladosti. Nekoliko trenutaka on ostaje zagledan u nepoznatu djevojku, a onda trkne na stube. Ljubopitno gleda Gordana napuljske dostojastvenike u skupocjenim odorama. U stanovitom redu prolaze izmeu dvorana. itavu povorku nepoznatih odlinika slijede gospoe i mladi mukarci u odorama koje svjedoe da su prinevi. Iza njih dona Izabela i Francesko. Odmah za njima izae ena, nimalo lijepa i vrlo irokog obujma tijela. Vodi je mu pred kojim svi duboko sagibaju glave. Napuljski kralj apu griki dvorani Gordanina dua zadrhti. To je onaj ije je zloine opisivao njen skrbnik u remetskom samostanu. To je otac kraljice Be-atrice! Znameniti Ferantel Jednim pogledom obuhvati djevojka kraljevsku pojavu. Osrednjeg je stasa, snaan i jako debeo. Odora od zelene svile utkana zlatnim liem kao da e se na njemu raspuknuti. Napadno velika glava na mesnatom vratu kao ogromna groteskna maska. Meso na licu i podbratku visi pa se ini kao da ima tri podbratka. Crnoputna put ljeska se od vruine. Obrve od sljepooica malko uzlaze u iljak iznad nosa koji je neto avinut kao tupi kljun ptice, ali gotovo iezava u nabreklom mesu. Ispod vjea tamne oi, pune prezirnog ponosa i gorde samosvijesti, gledaju gospodujue i zapovjedajue. Usne su vrsto stisnute. Izmeu donje usne i jako istaknute za inme bradice dubok lijeb, to pojaava okrutni izraaj. Spazio je dvoranstvo kralja Matije i plemie u zlatom i krznom obrubljenim odorama. Malo se zaustavi i obreda ih pogledom. To su dvorani moje Beatrice ree gospoi koju vodi za ruku. Snani ljudi! Neobino odjeveni! primijeti ona. Ali dranje im je gordo. Uto kralj pogleda paeve istraujui pogledom, procjenjuje njihova odijela. Tada zaustavi pogled na GordanL Mirne stisnute kraljeve usne jo se jae stisnu. Pogledom prolazi itavu njenu vitku pojavu, krene dalje i uspne se stubama na terasu. Tu sjedne u sredite stola. S jedne strane ena koju je vodio, s druge Izabela, do nje Francesko, mlade djevojke, a dalje se smjetaju odlinici. Gordana ih ne puta s vida dok se k njima ne priblii mladi u bijeloj odori s crvenom pelerinom i pozove ih k stolovima ispod terase. Svi sjede kako su ih poredali napuljski dvorani. Na uzvisini usred vrata sviraju glazbenici, zagluujui razgovor na terasi. Gordana je nasuprot terasi i gleda ravno u lice kraljevske obitelji i itavog niza dostojanstvenika. Uz nju zdesna sjedi voa dvorana kralja Matije plemeniti Brodari, a slijeva starac u crnoj haljini od baruna. Sijeda glava pokrivena je crnim uenjnkim klobukom.

Starevo blijedo dugoljasto lice nalik je na pergamenu punu tamnih poteza. On se obazre Gordani: Oprostite neuljudnosti napuljskog dvora to je mene starca posjelo uz vau ljepotu! Ako su va klobuk i odora u skladu s vaim poloajem, onda mu moram zahvaliti.. U potpunom skladu! Uenjak sam, astronom, a uz to astrolog. Ali nikad meu svojim zvijezdama nisam pronaao nijednu iji bi se sjaj mogao takmiiti sa sjajem vae ljepote. Uenjaci ne obiavaju samo laskati, gospodine! Jest. Govore samo svoja pronaaa! Vaa ljepota zbunila je sve napuljske muke oi pa i samog kralja apne joj on. Ona skrene pogled gore i tiho odvrati: Njegovo velianstvo, ini se, ne bi moglo nita zbuniti. Osim enske ljepote. Oko njega sjede doista samo ljepotice. Biste li me uputili tko su? Zakonite i nezakonite keri i snahe. Vidite Eleonoru koju je kralj vodio? To je Eleonora, vojvotkinja od Ferare, sestra kraljice Bea-trice? Jest, to je ona. Morala je doi na vjenanje, makar je blizu as da obdari vojvodu treim potomkom. Ferante je ovu princezu ponudio vaem kralju Matiji, ali je on odbio. Tek nakon nekoliko godina zaprosio je lijepu Beatricu. Da je uzeo Eleonoru, ve bi imao opor prineva. j Oito Gordana ne eli proslijediti taj razgovor i upita: i A tko su oni mladi odlinici uz kralja? ; Prestolonasljednik Alfonzo, onaj kiljavi, a onaj drugi je Federigo, nezakoniti kraljev sin. Tamo su kraljeve nezakonite keri. Ona plavuasta djevojka slijeva to je ki kraljeve sestre, udovice Marzano. Pri tom se imenu Gordanine ruke spustile u krilo. Bojei se da e joj starac govoriti o Marzanu, ona upita: Vi ste, gospodine, takoer Napuljac? Ne, ljepotice, ja sam Firentinac. Na dvoru sam slavnih Medicija i poslan na vjenanje da priredim horoskop napuljskom kralju i njegovoj mladoj nevjesti koja stie prekosutra. Prispio sam zajedno s pjesnicima Baccaderom i Escole Strozzijem. To je brat pjesnika to se nalazi na vaem dvoru kap tajnik svojeg ujaka, grofa Marcela. A taj lijepi Marcelo svezan je zlatnim lancima ljubavi na vaem ledenom sjeveru? Nisam upuena u poslove njegova srca! Posumnjao bih da se zagledao u vas kad u Milanu ne bi saputali da mu je pustopano srce zarobila kraljica. Sasvim neistinita pria odgovori Gordana. Njezino velianstvo ljubi kralja. Vjerujem da kraljica ne uzvraa ljubav Marcelu. Meutim, nitko vam ne bi vjerovao da ona ljubi kralja ili bilo kogal Moda nije ljubila ni Ramira. Osjeajui se neprijatno u tom razgovoru, ona pokua da se okrene k Brodaricu, ali starac prinese svoje usne Gordaninu uhu: Ramiro je bio njezin pa, ljubimac, a kad se zaruila s vaim kraljem, nali su ga probodena u njenoj louici. Kod nas nitko nikad ne bi spomenuo takve prie. Cime bi se ovdje gosti zabavljali da ne prenose kraljevske zgodice? Vaem zvanju to ne pristajel Bit e da su vai obiaji drugaiji. Kod nas su takve stvari poslastice zabave i za umne goste. Onda se takvih poslastica odriem. Vi ste veoma kreposna dvoranka? Samo ispravna odluno e ona i upita: Napuljski kralj nema svojih astrologa?

_ Ima, ali je pozvao mene jer se njegovi ne bi usudili da. mu kau ako horoskop pokazuje neto nepovoljno. Jeste li ikada uli za ime DominicoAversa? jesam. Kraljica je esto govorila da je on najglasovitiji astrolog u Italiji. I vrlo je sretan to su ga zvijezde dovele u vau blizinu. Moli vas da mu dopustite da vam pokloni horoskop. Recite godinu, mjesec, dan i as vaeg roenja i za koji dan izradit u vam svu prolost i budunost. Sluge su donijele zdjele s jelom i ponudili prvu od dvoranki Gordanu. Mladi u bijeloj odori iznenadno se pojavi i pregleda itav stol pa ostane stajati nasupot djevojci. Stari se Brodari nagne k njoj: Toga mladia ba mnogo privlae vae bademaste oi,. Gordana. Da vam to nije rekao va neak Stjepko? nasmijei se ona i pogledavi preko stola napuljskog mladia ree: Kao da sam to lice negdje vidjela, i ipak to je gotovo nemogue. Mladi napuljski dvoranin baci dugi pogled Brodaricu, onda opet Gordani, Sad je ve gledala gore prema terasi i sretne se s kraljevim zapovijedajuim gordim pogledima. Od toga je proe-zima. Kad je svrila veera, kralj ustane i proee sa svojom obitelji vrtom. Stjepko prie Gordani: Jeste li primijetili kako vas je gledao onaj mladi dvoranin? I mi smo gledali njega. Ali on vas je gledao drsko. O tom su govorili i napuljski dvorani. Razumio sam sve. Znam ja dosta talijanski Sto su govorili o njemu? Kad vas toliko zanima taj drznik, onda znajte: rekli su da je Simono, tako se on zove, kraljev ljubimac. Vrlo drzak, tri za svakom enom i. jao vama pomami U se za vaom ljepotom! Pretjerava, mali moj vitee! Pogledajte gal Sad iba mene svojim bezobraznim pogledima. Ali Gordana nije gledala mladog napuljskog dvoranina. Kralj se pribliavao u zelenoj svilenoj haljini. Djevojka se skloni u grupu svojih dvorana koji su sluali pjevae. Oko njih provi java lagani vjetri iz luke. More mirie. Paune lagano ute. Svjetla u mramornim stalcima bojadiu itav vrt arenim refleksima. Gore nad vrlom uzdie se brdo. Nad njime trepere zvijezde. Razumijem zato kraljica toliko uzdie za svojim gradom primijeti Gordana Brodaricu. Toga asa velika se kraljeva glava na mesnatom vratu obazre. Stjepko osjeti .kao da ga njegov pogled prodire. Nesigurno se prikljui ujaku Brodaricu. Kraljev pogled poziva k sebi dvoranina u bijeloj svili. Pohitio je k njemu i sagnuo se. Kraljev dugi pogled i debeli kaiprst pozivlje ga blie. Ne promijenivi svoj zapovijedajui mrki pogled, zapita dvoranina: Tko je ona ljepotica tamo? Dvo ranka njezinog velianstva kraljice Beatrice. .-, Gdje je ukonaena djevojka? Kraj odaje njezine visosti done Izabele s ostalim Premjesti je gore u drugi kat, ali sasvim samu! _ Jo5 danas? >- Dakako, klju njezine odaje donesi meni. Vae velianstvo, bit e kako elite. Pripazi da joj se ne priblii nijedan od naih raskalae ujaka. t To mi je naloila njegova visosti " Koja visost? 5< Princ Francesko. , ; t, Gdje, kada? < -. ,, ^ Kad su stigli u dvor, pozvao me princ u svoju odaju. j I to je rekao?

Da zna kako sam vjeran sluga vaeg velianstva i naloi mi neka se brinem oko ove dvoranke, neka joj svuda iskaem poasti pred svima naim i strancima sa .sjevera i neka je zatitim od udvaraa. A ti si doista izvrio zapovijedi sa svom panjom? Mislei da zapovijed dolazi s voljom mojeg kralja. Velianstvo zapovijeda da postupam drugaije? Za danas ono to si uo. Samo prije ispitaj ima li ljubavnika ili roda meu dvoranima. Onda se kralj uspravi i zovne Fransecka: Ti si izdao neke naroite zapovijedi Simonu u vezi i nekom dvorankom? upita ga kraljevski otac. Izvijestit u vas, oe i kralju, o tome im dopustite da govorim s vama nasamu due vremena. O enama se ne troe rijei. Imam drugih vanih dogovora . s tobom! Dakle, doi! I uspnu se mramornim stepenicama u dvor. U VLASTI ARAGONACA Kralj Ferante uao je u raskonu dvoranu sa svojim sinom Pranceskom. Luster je upaljen. Obasjane su slike na zidovima i na stupovima, iroka staklena vrata otvorena su i vode na kamenita terasu. S mora unosi vjetri prijatnu hladovinu. Kralj se zaustavi uz poivaljku pokrivenu grimiznim pokrivalom, smjesti svoje debelo tijelo i vrstim akama upre se o jastuke. Francesko stoji pred njim smjerno. Kraljeve oi uprte su u nj s izraajem koji sina dri u podanikoj udaljenosti. Svjestan toga stoji i eka dok ga otac ne oslovi. Ne elim pred drugima govoriti o toj stvari. Kakve mi vijesti nosi od Beatrice? Sto je sa Giovanom? Je li kralj Malija dao dokaza da e ozbiljno uiniti Giovana nasljednikom? Dokazi su da nas je ozbiljno prevario. Kraljevo lice se smrai" bljesak oiju ugasne. Barbar sa sjevera prevario je moju Beatricu? I niste mi javili? Na kraljevskom dvoru na Griu dogaaji su jurili strahovitom brzinom, kao da ih je sam avo gonio. Kralj Malija najsavreniji je komedija svijeta. Pod sjevernim suncem moda, ali pod junim suncem ne. Tu sam prvi ja. A to je dalje? Govori! Kralj Matija zbori drugo, misli tree, odreuje etvrto, ini peto, a poslije neto deseto podmee. Nikad ne zna to je smijeh, Sto bijes. Istina i la kod njega su jedne boje. Odvie ga velia, sine aragonskil To nije dostojno nai Protiv nas je nemoan, mi smo prvaci na ovoj pozornici. Ako to ne potvrdi, morao bih izopiti svoju Beatricu i tebe iz roda Ara-gonaca. Reci: u emu vas je htio prevariti. Neto smeten, uplaen od oeva pogleda, Francesko nastavi: Matija je podatnou i razlozima uvjerio Beatricu da naputa svog sina Ivana i jedino eli postaviti za nasljednika Giovana. Zadao je rije, a istodobno slao svatove u Milano. Sva tri kraljeva podbratka dignu se s ovratnika, a oi osinu sina i zaustave rije: Beatrica? A to ona? to je uinila moja mudra ki? Oe, Beatrica je zamislila velianstvenu osnovu koja e uspjeti, samo ako vi dadete pomo. Govori, brzo govori uzvikne kralj. I sada Francesko potanko ispria ocu cijelu osnovu koju je zamislila Beatrica i zapoela izvoditi u Zagrebu, a glavni in ove osnove ima se izvriti na otoku Ichi. To je divna, velianstvena, kraljevska zamisao! Dostojna moje Beatrice. Svu svoju vlast i mo ulaem u izvrenje te osnove. 433 Jo neto, oe. Beatrica je odredila da meu vaim dvo-ranicima naem lijepog, pouzdanog momka koji se mora izloiti za Gordanu pred svima, svuda je mora pratiti i tako povui ogradu izmeu nje i mladih vitezova koji bi joj udvarali.

Kad Gordana nestane na otok, mora nestati i taj mladi iz Napulja, a tada valja razglasiti da je Gordana pobjegla s njim. 23 Gordana I i Mojeg je Simona mati rodila samo za to da izvri ove Beatriine odredbe! ree kralj i zazvoni srebrnim zvonom. Na-dolom pau naloi: Zovni ovamo Simona i javi njihovim visostima da u odmah sii u vrt. Vitki mladi u bijeloj svili ue u dvoranu i pokloni se duboko. Kralj ga oslovi dostojanstveno: Simono! Zapovijed koju sam ti dao nee izvriti. Njegova visost mi ree da je slavenska ljepotica tienica kraljice. Dakle, evo druge zapovijedi: pazi da joj nitko ne udvara. Njezino velian" stvo ima za nju odlinog mua i ne eli da bude ovdje podvrgnuta udvaranju. Odreujem da i dalje vri nalog mog sina. Pazi da uz nju ne sjedaju drski mladii. Osim toga, jo odreujem da bude uvijek u njezinoj blizini, da je dvori i za nju se brine ti, osobno. Na ovim sveanostima tvoja je glavna briga ona. Traim za ovu tienicu moje keri poasti i velika potovanja. Velianstvo, zapovijed e biti izvrena! Simono se dubokim poklonom povue iz dvorane. U njega se moe pouzdati, Francesko uputi kralj svojeg sina. Vjeran je kao pseto, okrutan u izvravanju mojih zapovijedi, a nijem kao riba. I lijep je. Nee biti teko uvjeriti svijet da je Gordana s njime utekla bez traga. Djevojka nema meu dvoranima kralja Mati je nikakva roda ili moda oboavatelja? Roda nema, a oboavatelja smo se rijeili ve na GriUt Alfonzo Borgia poludio je za njom. Alfonzo? On nije opasan. Divlja za svakom u koju se za" gleda. A na otok je nedokuiv neprijatelju. Odanle se ne moe nego u valove. Govorei sve to, on se veselo smije i udara svojim mesnatim rukama po Franceskovim ramenima. Ova je djevojka aragonsko blago. Doi da ispijemo prvu au mojem buduem unuku, buduem kralju Matijina kraljevstva koje e biti nae! Prvu au ispio je sam kralj Mati ja s Beatricom kad mu je najavila sina! Dvorana se zaori grohotnim kraljevim smijehom. Kraljevskim vrtom u Napulju prenosi se sonorni glas glumaca, a tamo daleko, u aleji, sjedi starac astrolog i u udu promatra Gordanu. emu se udite, gospodine? U vaim oima vidim neku sumnju. Sto vas toliko iznenauje u podacima mojeg roenja? Otprilike prije godinu dana imao sam izraditi horoskop po elji jedne linosti. Svi su podaci navlas isti s vaima. Ma navlas isti! A tko je zatraio taj horoskop? pita Gordana. 434 Nisu mi naredili utnju i nemam obaveze. Glasnika koji jni je donio podatke poslala je kraljica Beatrica. Gorda::;;, pogled skrene u dubinu nekoliko trenutaka kao da trai odgonetku starevih rijei. Ali je on u tome pretekne: Njezino velianstvo, vaa kraljica, mnogo se zanima za vas? Njezina je milost prema meni neiscrpno dobra. Onda je prirodno to je htjela znati vau budunost. Posve prirodno. Beatrica je uvijek bila takva. Kad je nekom poklonila sklonost, brinula se za nj. Sad mi je razumljivo zato je slala sa sjevera glasnika k meni. Htjela je da potraim zvijezde i da joj sci upe im koliko su vam sklone. Ipak, ovolika briga, to je previe! Dakle, kraljica je htjela zaviriti u ono to me eka? Kad sam sastavio horoskop koji je traila kraljica Beatrica, pobiulio je sve moje zanimanje. Pokazivao je sasvim izvanrednu prirodu, neki neobini jaki muki

znaaj u enskom tijelu. A to mi je dalo povoda da sam se mnogo puta ponovno udubljivao u zvijezde. Svaki put jako se ispoljavalo protuslovlje znaaja. U emu je to protuslovlje? Vaa linost stajala je preda mnom kao snaga volje, samo-svladavanje i gospodstvo nad sobom, a tome je nasuprot izbijala okolnost k ja je mogua samo u slabih ena. Koja je to okolnost? Upamtio sam ba zato to me zanimalo to protuslovlje izmeu samosvladajue snage i slabosti. U kakvoj se prognozi oitovala ta slabost? Zvijezde su za budunost pokazivale djevojci nezakonitog sina. Naglo je ustala s klupe i ostala ustremljena. Pred njim stoji poput kipa u koji je uklesan estoki prosvjed itavog bia. Gospodine, vae su zvijezde slijepe! Do danas su uvijek bile vidne. Ovaj put su vas zlobno zavele! To bih iskreno elio, jer vidim da su vam nanijele uvredu. A vama potpun poraz! Bio bi to prvi, Znam da sam posvetio svu svoju znanost izradi horoskopa. Moda ljepotica iji je horoskop traila Beatrica HL vi! Nikako nisam! Dakle prevario sam se u. osobil Kruto prevarili. Da se uvjerimo, priredit u vam za koji dan novi horoskop. A ja vas molim da se ne trudite! Pokoravam se vaoj elji samo imam neto primijetiti: asti .. , mnjenje moe biti upozorenje jakim duama da se uzr HI boriti sa svojim usudom. . . , . ,.. 28 435 i Ono Ste ste meni prorekli ne moe biti upozorenje. Pro-? tiv takve slabosti ne trebam se boriti, jer me nikad ne bi mogla zahvatiti. alim duboko to sam izgubio vau prijaznost. Kako sam ja sama izazvala vau izjavu, nema mjesta nikakvoj neprijatnosti i nadam se da ete ovaj razgovor predati potpunom zaboravu. Vae mudro stanovite raduje me, ali me obvezuje na zahvalnost i utnju. Vi ste itav mukarac, .mlada gospoice. Sve znoje potovanje polaem pred vae noge i molim da ga ne odbijete. Primam ga vrlo rado i ona se obazre gore na brdo nad kojim se pomolio mjesec i orebrio bijele palae i dvorove grada. < Kako e dugo trajati vjenane sveanosti? upita ona. Svakako dva tjedna. Ostajete dugo ovdje? Nakon sveanosti vraam se u domovinu. Neprestano mislim na moje lijepe brdine i iroke ravnice u Hrvatskoj. Znam ljepotu vae zemlje iz pjesama svojeg prijatelja pjesnika koji ju je opjevao. To je Ivan Panonius! Moj skrbnik usklikne Gordana. Panonius je va skrbnik? Taj uveni pjesnik? Kakva radost! i prui joj obje. ruke. Pojavi se napuljski dvoranin u bijeloj svili i crvenoj pelerini, nasloni se na mramorni kip i upravi pogled u njih dvoje. Da, Ivan Panonius je moj skrbnik. Oito ste s njim prija teljevali kad je boravio u Italiji? Jest. Bili smo mladi, veseli i sretni. Bio je divan mladi. Sve su ga ene ljubile i on je ljubio njih. Onda je bio slobodni svjetovnjak. Ja sam se ve tada bavio astrolokom znanou. Bili smo vezani uskim prijateljstvom. Da, Ivan je svojim pjesmama stekao veliku neumrlu slavu. Kako mu je sada? Gdje se nalazi? Za sada ne znam gdje je odvrati ona zatajivi boravak Ivana esmikog. Dakle, njegova je slava velika?

Ogromna. Svi nai vladari osjeali su se poaeni kad su ga mogli primati na svojim dvorovima. Kako je umio govoriti! Nitko u Italiji nije znao tako raspravljati kao Ivan Panonius. JL slavili su ga, nazivali zlatoustim. Vazda vedar, veseo, pustopaan, najednom se promijenio. Zanijemio, blijedio. Oito ga je snala tajna bol i nitko nije mogao prodrijeti u njegovu duu. Ni najpouzdaniji prijatelj. Moda je onda nekoga duboko ljubio. Nismo to doznali. Nestao je iz Italije. Priat u vam mnogo o njemu ako elite. Molim vas. Ali sada ne. Eno, gledajte, tamo eka napuljski dvoranin, oito me trai. Moram se vratiti svojem dvorjanstvu. Orpratit u vas. Stupao je pored nje sve do grupe grikog dvoranstva. On se povue, a ona prie Brodaricu. Ovaj primijeti: Predugo ste raspravljali s uenjakom. Izmorio vas je svojim zvijezdama. Dolazi kralj s Franceskom. Silazei niza stube u vrt, Ferante spazi Dominica Aversu, zovne ga k sebi i tiho veli: Njezino velianstvo kraljica Beatrica poslala vam je iz svojeg kraljevstva u Firencu glasnika i zatraila horoskop za neku djcvoku? Da, velianstvo. ,,: Htio bih pogledati taj horoskop. Na alost, nalazi se u Firenci. Moda biste se mogli togod sjetiti? Teko je to kraj tolikih horoskopa. Ali mi znamo da ste toj djevojci prorekli sina izvan braka. Ako jesam, onda sam i to pronaao. Beatrica je odluila da je to prije uda i postidi vau znanost. alim da njenom velianstvu nee uspjeti da obori u prah znanost! Nju e to usreiti! Kraljevi se podbratci spuste na ovratnik, oi mu se nasmiju. Franceskovim licem preleti radost. Instinktivno gleda Gordana svu trojicu s osjeajem nejasne tjeskobe. I Brodari ih gleda pa primijeti Gordani: Oni su s uenjakom zadovoljniji od vas, Gordana. Nije odgovorila. Njenu plemenitu ljepotu pokrije sjenka. Probuenim instinktom osjeti neprijaznost to joj dolazi s one strane gdje stoje kralj i njegov sin. I okrene glavu, a pogled joj se izgubi u nenadanoj sjeni to je pala s nebeskog svoda. Bijeli prozirni oblai zastre mjesec kao zavjesa od ipkastog vela. itavu je veer ostala Gordana povuena u sebe. Kraljevski se gosti predali zabavi glazbe, pjesme, glume i pia. DVA ZLOINCA Mlad plemi sav u crvenom barunu .zabacio je crnokosu glavu l promatra visoki strop dvorane, umjetnike reljefe, arene, zlatne plastine ukrase, pa onda sputa pogled na niz okruglih mramornih stupova. Uza nj sjedi stariji vitez i zabavlja se promatranjem ena i raskono odjevenih mukaraca. Tada se obazre k mladiu i ironino primijeti: Escole Strozzi ulaguje se napuljskom kralju, to e na to Firenca? Mladi trgne rusu glavu i namrti elo prema vitezu napadno crvena lica. to mi to spoitava milanski grof? Zar plemenita vitka boica Firence da se dodvorava "bogu mesa"? Ipak promatrate Feranteovu rasipnu rasko, a niim mu se ne moe vie ulaskati nego uvaavanjem njegova bizantskog Ukusa odvraa otmjeni velika podrugljivo. Onda se bacam u naruaj Morfea naoigled kralja i svih odlinika da vidim kako mi napuljska sveanost dosauje. A kako da se ne dosaujem? Tjedan dana gledam tustu kraljevu masku, svakog dana u drugoj odori. Kao da samo zato pripravlja tolike sveanosti da moe pokazivati svoju napuljsku svilu. Svoje salo uinio je trgovakim izlogom za napuljske tkaonice. i Tako je ova mast barem neemu korisna nasmije se milanski velika.

_ Va vojvoda u Milanu odvie ne ljubi svojeg roaka u Napulju? , inite se nevjesti. Svima je poznato da je Ferante pokuao sklonuti Friedricha Njemakog ne bi li njegovu sinu frederigu dao svoju ker i svezao se s njime da istrgnu vojvodi Ludoviku milansko prijestolje. A za koga? Za Federiga? Lscole Strozzi se nasmije: A vojvoda Ludoviko se priinja da nita ne zna! Ba je lukavac, ak alje estitare i darove svojem urotniku. To je zato to se ne zna as i sat kada e papa Inocent odstupiti stolicu Borgii. A onda e Ferante i Borgia razdijeliti pola Italije meu svoje i kardinalove sinove, a Inocentovih sedam sinova sluit e kao vratari! I slavna palaa Strozzi usred Firence sluit e Feranteu kao stanica za brzotee, a Milanopalaa de Medici bit e samo prenoite za napuljske dvorane. Slavni Medici pjevat e kao uli-njaci ditirambe to ih je Lorenzo de Medici ispjevao Beatrici dok je jo bila napuljska princeza. Talijanski poluotok ne moe svoj rep okrenuti s juga k sjeveru, moj grofe! Moda se kralj i kardinal ondje gore naslauju tom nadom? Gledajte, stisnuti su glave. Ne izgleda li Ferante kao Borgiina dvorska luda? Trajnost njihova prijateljstva zastrauje i pakao. Stade se pribliavati uenjak Aversa, a njegova pojava kao da je skrenula misli drugamo. Promatrajmo radije hrvatsku ljepoticu tamo uz princezu Izabelu. Da joj doem u blizinu, ispjevao bih joj svoj najbolji sonet. Rekao bih da su vam srce ranile bademaste oi? doda Starac pristupivi k pjesniku. Vae su zvijezde indiskretne kao ispovjednici. Vi znate sve! ak. i to da lijepa dona iz hrvatske zemlje poznaje vaeg bratal t Zagrlio bih vas za ovu vijest. Vi ste moj provodadf-ija. Sad imate izliku da me povedete k njoj. Vjerujte za ovu ljepoticu uinio bih i neto na j podli je! Opjevao bih napuljsku svilu i usporedio je s firentinskom. Za njih bih ustvrdio da je Dante bio isti Aragonac, Virgil njihov pradjed, da je Michelangelo ukrasio ovu dvoranu. Averso, evo vam moje palae ako me privedete k svojoj prijateljici. Onda bi trebao moliti za dozvolu mladog Simona naruga sa milanski velika Filomarino. Ne puta nikoga u blizinu djevojke. Kad je u dvorani ili u vrtu, povlai oko nje zid od napulj-skih paeva, a na maevalakoj vjebi ogradio je vjebalite vojnicima. Zato? Recite, Aversa. Zato uvaju djevojku kao kakvog uznika i za koga? Pitajte to svoje zvijezde. Milanski dostojanstvenik odmah upadne: Ja u i bez vaih zvijezda pogoditi. .Dakle, hitro pouruje Escole ivahnom kretnjom. itav ovaj tjedan to traju sveanosti Ferante nijednom prigodom nije svrnuo pogled na ljepoticu. Prve veeri kad je stigla izbuljio je u nju oi. Ve znate to u njega znai taj pogled. Sad je ne gleda. Ali joj Simon svuda odreuje prvo mjesto, svuda prvenstvo, uva je poput zmaja, a Ferante lobo ne vidi djevicu. Sto znai kad Ferante nekoga naroito odlikuje? Sudbinu Marzana i drugova nije joj namijenio. Moda ulogu mua vlastite sestre? Marzana i sina je astio, grlio, a onda utamniio da moe zalaziti k svojoj sestri kad ga volja i kao ljubavnik. Pogani jezici! prigovori starac. Bili pogani koliko hoete, ovu e djevojku Ferante uzet! za sebe, ba zato to je toboe ne opaa! Ili smatrate prirodnim da je on nijednom ne bi pogledao? J Vaoj psihologiji nema premca, grofe Filomarino ree Strozzi. Aversa, uinite mi ljubaznost i recite djevojci da elim s njom govoriti o mojem bratu, ili u poi sam, makar do kralja da ga zamolim. Rei u kad mi se prui zgoda. Hou, tako mi svih mojih soneta. Stari uenjak uti, a grof se sagne k mladom pjesniku. Ima jo jedan put. Niste li uz ljepoticu primijetili stranog paa?

Onaj djeak tamo u zlatnom brokatu? Da, on je uvijek uz nju. Milanska domiljatost provodadija je firentinskom pjesniku. Kojemu su bademaste oi oduzele i ono malo razbora rasmij se Milanac. Sto mu avola! Italija ima ljepotica koliko Averso zvijezdu! Pa ipak, ova je djevojka kao s nekog drugog svijeta. Valjda nije odbjegla s Olimpa? Sav muki Napulj u ovoj dvorani bulji u nju. Svi govore o njoj kao da je ona jedina ena na zemlji. 439 l Zagonetku je lako rijeiti primijeti stari uenjak i po-gleda na balustradu gdje uz kraljevski raskoni stol neto dalje od Izabele razabire Gordanu. Smea kosa ukraena je vjeniem od bisernih ruica. Plemenite crte lica su mirne. Oi kao dva badema mirno gledaju dvoranom. Starac pone tumaiti: .. . Pogledajte, gospodo, licem ove djevojke prosijava duh. U crtama kroz put na oi odsijeva jaka snana plemenita snaga, umna ljepota. To njenoj ljepoti daje ono to sunce daje nebu] Bilo kako lijepo i modro, nebo bez sunca bilo bi pusto. Mladi pjesnik usklikne: Jao firentinskoj mladosti kad je ljepotu ui shvaati sta-racl A ipak on ima pravo. U tom je tajna. Da, njena je ljepota samo zrcalo one snage to zarobljuje muka srca. Neka bogovi budu milostivi onome kome ona otvori svoje srce. Leat e okovan do njezinih nogu do smrti. Ako je Ferante ne okuje uza svoje salo Ijutito e milanski poslanik. Sam bih mu je oteo, tako mi asti. Aversa ne skida oi s Cordane i slua utei razgovor plemia. Pazite, Strozzi, kako Borgia svakog asa mirka na nju. Da mi je djevojka ki, uputio bih je da razbije prijateljstvo dvojice zloinaca Ferantea i orgie. Tako bi meni Italija morala podii spomenik! Escole Strozzi spusti pogled na pod prekriven sagom. Dok se mi ovdje gostimo, tko zna ije sve kletve odjekuju Ispod ovih podova. Kau da su dolje Feranteove tamnice bolje posjeene od ovih dvorana. Pune sul Nikako ivih ljudi, nego kostura. Ne da se on izjest! od svojih sunjeva naglasi Milanac. Osjeam zadah Ijeina ispod ara ovih dragocjenih sagova. Ogavnost me spopada od predodbe. Vi se ne zgraate, Aversa? upita Escole Strozzi. Hvalim bogovima to su Firenci dali toliko pjesnika. Ovaj odgovor pao je negdje sa zvijezda jer nije odgovor. Dokazat u protivno. Nije li papa Hadrijan IV protjerao sa svojeg dvora pjesnike jer ih je smatrao bezbonicima? A tada? Sto je nastalo u Rimu? Kuga. Dakle, pjesnici uvaju grad od kuge. Firenca ima mnogo pjesnika koji je uvaju od kuge svake vrsti. Zato u Firenci ima najmanje zloina na prijestolju! To priznanje pjesnicima ovlauje me da vas opet zamolim: prokrite mi put do one hrvatske ljepotice. Obogatit u svijet pjesmama kakve nije ispjevao ni Virgil. Milanski grof Tomas Filomarino zagledao se gore u kraljevski stol: Da mi se pretvoriti u muhu to je sjela na Feranteov nos i prisluhnuti to sada govori s kardinalom Borgiom. 440 Nekome rade o glavi. itavu veer osjeam zadah Ijeine ree pjesnik. l Aversa pogleda gore k stolu. Svi prinevi i princeze povukli su se daleko od proelja kraljevskog stola. Ferante s kardinalom Borgiom tiho raspravlja, a napuljski kralj dovri razlaganje: I tako, moj prijatelju, to nije uinio Friedrich Njemaki, na to e pristati njegov sin. Friedrichovi su dani ivota izbrojeni. Mladi M.iksiminjji: imat e prijestolje, ali prazne depove. Dakle", primit e moju ponudu. Uzet e moju nezakonitu ker dona Mariju za enu s mirazom kakvog nije dobio ni Malija Korvin ni vojvoda od Ferare. Moj sin Federigo zaprosit e ponovo Maksimi-lijanovu

sestru. I vlast Ludovika Sforze pada u ruke mojem Fe-dengu. Prignjeit emo njegovu ponosnu lupeku visost vi, ja i Maksimilijan. Ako ne dobije pomo od srna kralja Matije, Bianka je s njime vjerena. Smijem se tome. Neka se vjenaju. Moja e krv zavladati u Matijinu kralj svi. jo prije nego to se nadaju. Nadam se u zvijezde. Zdruit emo sve vojske sjevera da Ludovika okupam u napuljskum moru. Podijelit emo Italiju napola kad vaa uzro-ritost zasjedne na papinsku stolicu. A ja se nadam da e Inocenta pozvati gore ree Borgia. Davni na san, velianstvo, mora se pretvoriti u ivot. Da je Beatrica imala sina, Matijino bi kraljevstvo ve bilo-sigurni j;m:;i" mojim osnovama. Zadao sam vam rije da e Giovanovo nasljedstvo biti prvi moj in na papinskoj stolici. Ja jo ne gubim nadu u Beatricu, moj prijatelju. Najslavniji talijanski lijenik nije badava boravio pola godine u Budimu. On nam je pobudio nade. Bile usliane vae i moje elje! usklikne kardinal Borgia. I zvijezde su Beatrici prorekle sina. Pa zar bi to bila udo? Nije li mlada, zdrava? Koliko se puta redio sin i nakon vie od deset godina braka. O tome nema sumnje, velianstvo, udna arolija to tako zdrava mlada ena nema potomka. Ako se ipak ne bi ispunile nade, lako e mi biti kralja Matiju prisiliti za Giovana. Bilo ovako ili onako, Matijino kraljevstvo pripada Aragon-cima. To je ve svrena stvar. Plavim Jadranom, za kojim tako davno ea Venecija i sva Italija, zaplovit e aragonska kraljevska zastava. Dalmacija! Kakav lijep zalogaj! Jadransko more! Ba odlian gutljaj. Kad se u Napulju zaari sunce, otplovit u u Split i nastaniti se u hladovini Dioklecijanove palae veselo e kralj. Velianstvo, domovina Ivana Panoniusa bit e divan dodatak napuljskom kraljevstvu od koje nee ni papi uzmanjkati ifc osmjehne se Borgia. Odabirat ete biskupije za sebe i svoje sinove koliko za-elite. Kralj Matija se nije stidio da vam dobaci samo jednu opatiju! Nastojao sam da mi podijeli ast i dobra ugarskog hercega primasa, ali uzalud. Silom je to mjesto narinuo Beatriinu neaku ne bi U popustila svojom borbom protiv njegova sina Ivana. Ali kad zasjedne na papinsku stolicu, jedan od vaih sinova zauzet e mjesto ugarskog primasa. Ako elite, Cezar! Meutim, mi smo ve jednom odluili da na savez i staro prijateljstvo zapeatimo enidbom nae djece. Velianstvo, to mi je vrua elja! Moj otac Alfonzo aragonski zadovoljno mi se smijei s onog svijeta. Jer ga sin natkriljuje. Na ovo imam svoj odgovor: moj otac ostavio mi je dva amaneta: napuljsku krunu i prijateljstvo Borgie. Dakle u zdravlje budueg pape, mojeg prijatelja i saveznika i uzdigne kristalnu au prema kardinalu. U slavu aragonske vladavine u Italiji i na Jadranskom moru ree kardinal. Feranteovo lice iroko se nasmijei. Borgijinim punim usnama zatitra sporazumni smijeh. Obojica ispiju do dna. Sad bi trebalo da otpoinemo. Sutra nam valja doekati moju nevjestu, a vjenane sveanosti umorit e nas ree kralj i digne se. Borgia pogleda niza stol i primijeti: Princeza Izabela ima neobino lijepu dvoranku. Odakle je? Bolje da i ne pitate. tienica je moje keri Beatrice odvrati Ferante, naglasivi naroito svaku rije i krene. Kraljevski prinevi i princeze pooe dvoje po dvoje. (Jordana je slijedila Izabelu. Gosti ih pozdravljaju. Ferante se smijei, obrazi mu se svijetle kao preno salo.. Malo zatim kralj Ferante ue u svoju spavau sobu. Za njim dolazi Francesko pa ostane stajati pred ocem.

Sine, za svadbu neu imati prigode da o tome govorim. Vjenane sveanosti trajat e jo tjedan dana. Toliko vremena treba da bude posve ravnoduan i miran. Budi oprezan. Ovo je najopasnije nae djelo. Ova djevojka poslana je Aragontima da bude temelj nae nove vlasti i slave. Simono }e u sve upuen? Jo ne. Tek dan prije njezina odlaska na otok Ichi. Htio sam ti navijestiti da sam na otok poslao sve udobnosti to moe zasladiti ivot s ljepoticom. Sad, laku no! NA ARAGONSKOJ SVADBI itav Napulj stoji na Piaza deUIncoronata. Glava do glave. Trg se ini kao ogromna ploa mozaika, arenila i zlata. Na sredini je uzdignuta tribina pokrivena crvenim sagovima. Stotine velikaa i odlinika poredali se okolo kao iva ograda. U sredini na pozlaenim stupovima lei krov od grimiza. Pod njim se uspravila pojava kralja Ferante. Debelo tijelo sapinje odora od zlatnog brokata. Po njoj blistaju vezeni ljiljani od dijamanata. Na glavi sjaju dragulji kraljevske krune. Plat od grimiza posut, ie dragim kamenjem. Mlada nevjesta u raskonoj svadbenoj odori stoji uza njKardinal Roderigo Borgia u sjaju kardinalske opreme i uz asistenciju etrdeset biskupa vjenava napuljskog udovca. Tisuu oiju upija sjaj i rasko sa zaviu i mrnjom. Ceremonija je svrena. Kardinal Borgia kruni kraljicu Napulja. Zvonjava utihne. Svjetina uti. Neto je tjeskobno u tom bezglasnom asu. Pitanje lei u svim oima. Neto ekaju. Biskupi se razdvoje u dva krila. Kardinal stupi pred kralja i sonornim glasom progovara. Velikim rijeima slavi Borgia junatvo, beskrajnu plemenitost i krepost kralja Ferantea Aragon-skog. A on vrebajuim pogledom istrauje lica svojih podanika. U njihovim oima sakrila se podrugljivost, zatajene mrnje. Gleda plemie ispred tribina, a njegov pogled im poruuje: "Vlast je moja! Vaa mrnja samo brusi njenu otricu!" Njihove oi odgovaraju: "Zloinstvo tvoje samovlasti pretvara podanike u bodee!" Roderigo Borgia dovri svoj panegirik. Velikai i odlinici na tribini zaore gromki pozdrav. Zvona zabruje. Kralj vodi svoju nevjestu niza stube tribine. Uspinju se na konje. Sedla su pokrivena platevima od grimiza, zlata i dragulja. Kao da su svi dragulji svijeta sakupljeni u Napulju. Zasljepljuju jae od sunca. Povorka kraljevskog para prolazi ulicama. Iza kralja slijede dostojanstvenici, uzvanici, poslanici talijanskih drava. Slijeva Izabeli jae Gordana. Zelena haljina, izvezena biserom, resi ljepotu njenog tijela. Glava ukraena mreom od bisera okree se svakog asa k svjetini. Slijede je dvorani kralja Matije. Paevi vode etrnaest plemenitih konja. Svaki je pokriven platem, nakrcan vezivom od dragulja, grimiza i zlatnim resama. Osam divnih bijelih konja, koji su vezani uporedo, nose ogromnu srebrnu krinju punu stolnih ukrasa od zlata i srebra. Zastava s grbom kralja Matije pokazuje svjetini da je to njegov vjenani dar. Tada slijedi pozlaena koija. Vozi je est istih bijelaca koji se gube u pokrivalima od modrog brokata dar kraljice Beatrice. Sve te darove voze na uitak ljudstvu eljnom da barem oima doara slast raskoi. U masi mjeavina porugljivosti, mrnje, pohlepe. Usta ute. Katkad se uju poklici kralju mlaki, kratki. Gordana spazi pred sobom u zraku debelu kraljevu aku. Svjetina se s obje strane uzgibala i eka. aka se rastvori. Iz nje se zaiskre dukati, raspre se nad glavama ljudi. Bacio je meu ljude zlatnike. Ljudska se tijela sukobljuju poput valova, diu, padaju, siku i grabe. I opet se svi usprave pojure za konjem i viu zaglueno: "Eviva kralj Ferantel Eviva!" Ruka se opet sputa k sedlu, poiva i njemu dugo, raspaljuje e za novcem, kad je konano izvue, zadru tijela, zaigraju oi, a usklici se ore: "Eviva

Ferantelc Ruka se rastvara, novac leti zrakom kao pljeva. Krika, vrisak, trka, jagma. Ljudi se stopili u masu, po zemlji se valja zgreno klupko, razrogaenih oiju a lica se cere bjesomunom pohotom za prosutim zlatom. Gordana pogleda Izabelu: Visosti, bit e od toga zla! Ne boj se, kad se iskrvare, ii e nam s puta! To prosipanje novca u svjetinu ponizuje ovjeka. Oni ba to ekaju. Kad ne bismo sipali zlato, prolazile bi kraljevske povorke kao sprovod. Zlato otvara usta, oduevljava. Moj otac je dao kovati nekoliko krinja novca za dananji dan. Zasut e ih! Neka vrite, ivotinje! Dok svjetina urla i klike kralju, plemii tvrdoglavo ute. Sve bunije odjekuje napuljska ulica. Na zaokretu kralj izbaci dvije ake zlatnika. Jedan val najuri pred sobom kordon plemia, razbije liniju i uvali se u povorku pred Izabelom. Ona potjera konja preko njih. Gordana zaustavi svojeg sivca. Pred njom hrpe tjelesa, urinutih, smotanih poput pijavica, grizu se, razdiru, krvare u prahu nad hrpom rasprenog zlata. Preskoite ih, lijepa dona vie netko straga Gordani. Ne! To ona nee uiniti, ona eli ljude zaobii. Ali se besvjesna hrpa u krajnjem naporu gura pod noge njenom konju. Ovaj se propne. Gordana nategne uzde da ga zadri od divlje trke. U vlasti snane ruke prestravljeno konje vrti se, skae, zahvaeno stravom. Videi da ne moe zadrati konja u povorci, skrene ga ustranu. Svjetina se razdvaja bjeei od prestraene ivotinje. Vrisak ga jo vie nadrauje. Sve se obazire za djevojkom to tolikom vjetinom i snagom vodi borbu sa svojim konjem. Neki jahai kuaju prodrijeti kroz svjetinu i pomoi, ali dok su se progurali, Gordana je ve iezla. Skrenula je uzbrdo. Najednom netko zahvati poplaenu ivotinju i zaustavi je. Od uspona i pomoi to je dolazila od neije ruke konj stane. Drhe, Gordana mu gladi grivu, miluje ga, a on kao da shvaa govor njezine ruke i smiruje se. Djevojka pogleda u lice jahau koji je tolikom ustrajnou dojurio u pomo. Skladne crte, rimski nos, ive tamne oi, a u njima potovanje proizvodi prijatan dojam. Odijelo je stranevo sveano, sastavljeno od ruiastih boja i svih zagasitih ara. Dugmad od dragulja pokazuje imunog plemia. Duboko je skinuo klobuk: Lijepa dona, molim za oprotenje to sam se usudio liiti vas uitka da sami zaustavite konja. Ali svjetina bi me nazvala kukavicom da nisam pojurio za vama. Daleko je od mene tatina, gospodine. Vi ste pridonijeli svoj dio i hvala vam. Prije nego uinim svoju dunost i pokaem vam put natrag, dopustite mi da prikazem sretnika to vas je smio pozdraviti. Iz Firence sam. Ime mi je Escole Strozzi. Brat pjesnika koji je na naem dvoru u Zagrebu. Drago mi je da se vama moram zahvaliti na toj usluzi. Ali, moram se vratiti u povorku. Taj vas je vranac odnio predaleko i ne biste vie mogli kroz gomilu stii na svoje mjesto. Onda mi ne preostaje drugo nego da se vratim u Castello dell Uovo. Taj je blie. Dakle, pokaite mi put k dvoru. I krenue. Gordana nije upravila mladiu nijedno pitanje i tako su stigli pred ulaz u dvor. Sluge istre niz mramorne stube da joj pomognu sii. Plemenita gospoice, smijem li se nadati ispunjenju velike molbe koju sada polaem pred vae noge? Da ujem, gospodine. Molim, poklonite mi nekoliko asaka, bilo danas, sutra, ili kad pfnJ odredite. Htio bih mnogo toga doznati o svojem bratu. Ve iz pukog egoizma to mi se prua prilika govoriti o mojoj domovini. Na sveanosti priite k meni kad vidite da nisam potrebna princezi Izabeli. Mnogo sam puta pokuavao, ali kraljevski dvoranin Si-mono nije dopustio. Nije dopustio? Zacijelo je zabuna. Koliki su vam se zaeljeli prikazati, ali Simono nikoga ne puta u vau blizinu.

Bit e da napuljski dvorski propisi ne doputaju dvorankama razgovor? v. s Takvih propisa ne poznajem. , ,^ Povezat e me s vama uenjak Aversa. f".." Dovijeka u vam biti zahvalan. l Gordana ne dopusti da joj tko pomogne s konja. Gipko i j spretno uhvati haljine pa se spusti sa sedla i uzvrati prijazno j; smjerni pozdrav firentinskog plemia. On odjuri ispred dvora. h Djevojka obie ulaz u dvor i krene u kraljevski vrt. Uspne se na terasu i odavde pogleda dolje na Piazzu delT Incoronata. Jo uvijek svjetina stoji okolo promatrajui odlinike koji na tribini ekaju povratak kraljevske povorke. Meu svjetinom opazi Sljepka kako koraa uz nekog jahaa. Vidi postrance jahaevu modru odoru, vitku pojavu, ali glava mu je okrenuta pa mu se ne vidi lice. Tada su zali za drvee aleje to vodi k dvoru, a svjetina ponovo zaokupi njenu pozornost svojim povicima. Nagnula se na ogradu prve terase da to bolje uje. Sluajui napuljske primjedbe, odjednom iza svojih lea uje trku i povik. Obazre se i opazi Stjepka zadihana i nasmijana: Napokon, tu ste. Potrao sam za vama, ali nisam mogao tako brzo. Dospio sam u guvu svjetine i naiao na jahaa. Znate tko je? i djeak prui obje ruke onamo odakle dolazi plemi u odori od modrog baruna. Gospodin Damir? zaudi se, ona. Eto, on je poskoi Stjepko od velike radosti. Dok je ekala, njezino se elo smrkne od zabrinutih pitanja to vire iz njenih oiju. Kako? Zato? Otkud vi ovamo, gospodine Damire? to znai to iznenaenje? Mnogo, gospoice Gordana. Stjepko, idi, pripazi neka me nitko ne buni uputi ona paa. ," " Djeak se brzo udalji prema palai. Sad govorite to se dogodilo. ..>,;. Najprije vas moram izvijestiti da sam stigao ve prije tri dana, ali me nisu pustili na dvor. Nisu pustili? Zbog ega? Moda je vama bolje poznato. Ja sam, naime, traio da govorim s vama, pa mi rekoe da s dvorankom kraljice Beatrice ne moe govoriti nitko jer je neprestano u slubi. Lagali su. Izabela neprestano okuplja oko sebe napuljske dvoranke, ali sad je vanije to vas je dovelo ovamo. Poslan sam. Od koga? U koju svrhu? Od princa Ivana da budem uz vas. Kralj me slao s vanim pismom da stignem Lovni Ilokoga. One noi pred moj odlazak princ mi je naloio kad izvrim kraljevu zapovijed, neka se ne vratim u Zagreb, nego da krenem u Napulj. emu? upita zabrinuta pogleda. Kraljiina odredba da pratite Izabelu u Napulj pobudila je u princa zle slutnje. Slutnje ne padaju iz vedra neba. Neto im je dalo povoda na zemlji. Princ se ozbiljno zabrinuo nastavi Damir i kasno u no, kad je kralj otiao, zamolio me, kad izvrim kraljevu zapovijed, neka proslijedim u Napulj. "<>-< >.Posve nepotrebno. To vie to e va dolazak pobuditi pozor;:, kardinala Franceska i done Izabele. Pitat e: emu je doao prijatelj princa Ivana? Neka pitaju koliko ih volja. Dosjetiti se nee nikada. Promislite malo: da sada nisu svi na svadbenoj sveanosti, ne biste ni ovog puta mogli govoriti sa mnom. as prije ula sam neku lic i u vijest u tom smjeru pa mislim da bi bilo dobro da se ne poka u Ltc na dvoru dok ne sa nam to ima znaiti da me skrivaju, Prijedlog neu prihvatiti. alim budem li smetao vaim uicima. Ova je primjedba vie nego neumjesna. Jeste li doli da me nadziretc?

Princ ne kani da preko mene nadzire vae oi i srce. Njegova je zabrinutost plemenita. Obeao sam da u ostati sve dok ste ovdje i pratiti vas u domovinu. Zapravo, i sam vojvoda Iloki, kad sam mu ispriao da su vas poslali u Napulj, vrlo se zabrinuo i potakao me u odluci da vas slijedim. Sasvim nepotrebna bojazan. Ali dugujete mi odgovor na moja pitanja: otkud dolazite, u kojem ste mjestu stigli vojvodu Ilokog? Jo prije Milana, a onda sam poao s njim. ut u dakle zanimljive dogaaje. Govorite, gospodine Damire. Je li vjenanje obavljeno? S koliko radosnog oekivanja pitate to, Gordana! , ~~- Jer itavom duom elim to vjenanje. itavom duom, ah ne i srcem. Ne elim nastaviti raspravljanje koje sam s vama dokrajila u Zagrebu. Dakle, to je bilo u Milanu? Vojvoda Iloki, knez Frankopan i kraljev savjetnik Filipec poli su odmah nakon dolaska u Milanu na Ludovikov dvor. Lovro je predao milanskom vojvodi pismo koje sam mu ja donio, a sutradan su poli onamo u sveanim odorama. Pozvali su i mene. - l poli ste? r- Jesam da kaem Bianki neka ne uzima princa, jer nee s njim biti sretna poto on ljubi drugu. Ali kad sam stupio u dvoranu, vrlo veliku i punu plemia, vidio sam kako ispred vojvodina prijestolja stoji mlada djevojka, uz nju Lovro Iloki i dri je za ruku. Vojvoda Iloki upravo je izgovarao da u ime princa Ivana uzima vojvotkinju ianku za enu. I onda sam uo njezin glas da pristaje. Zatim je s prijestolja ustao Ludoviko Sforza i glasr.j objavio svima prijateljima i gostima da je njegova neakinja, vojvotkinja Bianka, vjenana s princom Ivanom, sinom kralja Matije, vladara Ugarske, Hrvatske, Austrije. Po uzdignutim rukama plemia razabrao sam da kliu. ...,.,, 447 j>ili Sklopivi ruke na grudima, Gordana usklikne: 4 Dakle, vjenan, vjenan s Biankom! Domovina je spaena! ..., Gordana, zar je to sve to imate kazati na ovu vijest? Jo neto imam rei: narodi su spaeni od ovih krvnika. ,.,:, Okrutni ste, beutni. .H , Vi uope niste mukarac. Trgnuo se kao da ga je udarila po licu. Zarumenio se do ela. Ruke mu se sputaju niz bokove i ostaje tako nepomian. A ona ljutilo povisi glas: Vitez ne bi tako nijemo snosio prezir, povredu svog mukog ponosa. Nastojao bi da popravi i pokae, kako mu je u prvom asu samo do sree naroda. Opazila je da teko die u naporu nekog svladavanja, ali nikako ne razabire je li to bol ili Ijutina. Napokon smo izvojevali pobjedu u Milanu, pobjedu naoj domovini. Razmislite dobro o tome, jer sve to biste uinili, svaka vaa rije princu i svako vae nastojanje da mu doaptavate nade smatrat u izdajstvom domovine. Upamtite! Iza Gordane pojavi se napuljski dvoranin Simono i prekine razgovor. Napuljac se smjerno pokloni djevojci: Plemenita gospoice, molim da otpustite svog brata. Brata? Mislite li ovog gospodina? Tko vam to ree? Va pa Stjepko. Htio sam odstraniti gospodina da vam ne dosauje, a pa me odluno zaustavi tvrdei da vam je ovaj gospodin brat. Gordana se ponovo nasmije, a Damir pozorno sluajui i gotovo neprijateljski gleda napuljskog dvoranina. to ima to da znai?! pita Damir. Ovdje se dakle uistinu ne moe s vama govoriti? ak je Stjepko morao lagati. Gordana ne odgovori, ve se okrene k Simonu. Ne smijete zamjeriti pau ovu malu la. On bi za mene uinio sve. Znao je da elim nasamu govoriti s dvoraninom moje kraljice. Uostalom, najavit u ga princezi Izabeli. Nemogue! Evo, stiu svatovi. Gospodina u moliti da poe tamo gdje su ukonaeni ostali dvarani njezinog velianstva Beatrice.

Hvala! Ve imam stan kratko e Damir. Simono se obrati Gordani: Molim gospoicu da se uputi u sveanu dvoranu gdje su sabrani ostali gosti. elim da pozovete i ovog plemia. On je odlian prijatelj naeg princa, dakle ima pravo prisustvovati sveanosti. Ponovno se Simono nakloni Gordani: Gospoica ima potpuno pravo. Molim gospodina neka se pridrui ostalom mukom dvoranstvu kraljice Beatrice. Preodjenut u se i doi odvrati Damir i ostavi terasu. Gordana ide s Napuljcem koji je slijedi u maloj udaljenosti. 448 GLASNIK S GRICA Ve je kasno popodne, a svadbeni ruak jo nije dovren. Sa svog mjesta Gordana promatra zamamnu sliku napuljske raskoi. Sve je blistavo. Strop oslikan bojevnim prizorima, iaran reljefima ukrasima, zlatnim girlandama. Po zidovima je umjetniki kist ovjekovjeio svoju pjesniku matu, a kiparsko dlijeto uklesalo stotine mitoloki, bojovnih, kraljevskih likova i ukrasio ih, plastinim obojadisanim i pozlaenim uzorcima. S blistavilom zidova i stupova u skladu su stolovi s dragocjenim ukrasima. Tanjuri od porculana, noevi, viljuke od istog zlata, ae od kristala vrhunac su raskoi to je Gordana ikad vidjela. arene odore napuljskih velikaa i odlinika, bajoslovne haljine crnoputih ljepotica i nakiti to sjaju u craokoshn glavama sve to Gordana juva moe pregledati. Blista rasko, sjaje se oi, a zaglunom glazbom ispunjena je itava dvorana. Ulazi povorka dvorjana odjevenih u skupocjenu svilu i bro-kat. Poredani su jedan uz drugoga. Svaki ogromni zlatni pladanj nose po etiri dvorjana. Na pladnjevima su umjetnine od eera koje prikazuju vrtove pune cvijea, terase pune rua, kule, dvorove, sve sloeno od eera kao da je sve sagradila vjeta ruka gradite Tada se pojave pladnjevi s grbovima kraljevske ara-gonskc kue kao da su izrezbareni od kovine. Povorka se razdijeli u dva reda i zaokrui sve stolove. Jedva to su se makli sa sredine, pojavi se na vratima neto to privlai divljenje pjesnika i historiara. Ogroman pladanj kao itava terasa viseih vrtova na zlatnim nosiljka:na dri dvanaest sluga. Na pladnju zeleno brdo, po njemu rastu palme, lovori, narane kao da su ih pokidali sa stabla. Vitezovi na konjima okruili su brdo. A itavo brdo i svaki od tih eernih vitezova bajoslovna su umjetnina slastiara kipara. Nose to brdo u sredinu dvorane i spuste ga na pod. Sve su oi uprte u nevienu tvorevinu. Vrh brda stade se micati i pretvarati u tulipan. Iz njega izie ivi mladi u odori od modre svile, sa zlati aom u ruci i digne je uvis. Sva se dvorana uskomea. Mladi sonornim glasom izree u ast kralju i kraljici spjevani pancgiv Buni poklici izazivlju njegove rijei. I onda sluge opet dignu udo od brda da ga ponesu na ulicu grada. uda su to neviena primijeti Gordana zdesna svojem susjedu starcu Aversi. Kad to ispriam dvorskom slastiaru u Firenci, vjerujte, on e sagraditi od eera crkvu sv. Petra, a dozna li to slastiar Ludovika Sforze u Milanu, on e itav Rim sagraditi od eera makar u to uloio svu svoju imovinu. Utakmica slastiara kod vas je tako velika? Vladari i pjesnici i umjetnici, svi se takmie u dananje doba da jedan drugoga natkrile bilo u emu, pa makar i u zlu. A u kreposti ne takmii se u ovoj naprednoj zemlji nitko? Ta biljka ne uspijeva na naem tlu priapne tiho uenjak. Malo je nagnula glavu nad svoj tanjur i zamislila se. Umaram vas, ljepotice, znam, ali to ete. Vas su osudili da dva tjedna ostanete u tamnici izmeu dvije kule: vaega dvorana koji ve stari i mene gotova starca. Jer ne putaju k vama sve te mlade plemie i pjesnike koji sa svih strana puni enje pogledavaju k vama. Dopustite da vas zapitam: ne ini li vam se neto udno u tome? Mislila sam da je ovdje takav red za dvoranku.

Ve i strani gosti opaaju da je netko izmeu vas i mladih vitezova postavio uvara Simona! Tko bi to bio? Sreditem ove zagonetke spominju ljudi samoga kralja. Rekao sam vam to moda zato to se bojim da je tako. To otkrie odrazi u njenom licu sjenu nekog zabrinutog pitanja koje odmah izrazi pogledavi starca u oi: Po emu bi se to moglo zakljuiti da je ovo kraljeva naroita odredba. Po tome to svi poznaju kraljev nain. Nita se na njegovu dvoru ne odredi i ne uini, a da nema uzroka. Molim vas, budite jasniji. Drage volje. Dakle, kralj Ferante ima dva naina: kad nekog mukarca grli i obasiplje astima, onda svi smatraju izgubljenim njegov ivot, slobodu ili imetak. No kad se prema eni ljepotici pokazuje kao da je ne vidi, a. ne puta joj u blizinu nijednog drugog mukarca, smatraju izgubljenom njenu ast. ini se da je vae mnjenje o napuljskom kralju vrlo lose? Jo uvijek neto bolje nego mnjenje njegovih podanika. Onda se pridigne k njoj i ree joj posve tiho: ~ Staro prijateljstvo prema Ivanu Panoniusu, vaem skrb-tiflni, zapovijeda mi da vam iskaem svoju zabrinutost. Smijem K vam rei sve to znam? 1 Oslonite se na moju utnju i samosvladavanje. Kralj Ferante ispitivao me o horoskopu koji je traila kraljica Beatrica za neku djevojku. Kako mu rekoh da se ne sjeam, zapitao me jesam li uistinu prorekao toj djevojci nezakonitog sina? Bez rijei gleda ona u njega. Nisam vam to rekao zato da u vau duu posijem sumnju, nego da pobudim pozornost na sve to se oko vas dogaa. Neka mi gospodin oprosti, ali na napuljskom dvoru nije obiaj da se ovako tiho ape i ovako blizu sagiblje odlinim dvorankama. t ,..,.- t-ui , Opomena je pala straga. Aversa i Gordana se obazru. Iza njih Stoji Simono. U starevim oima pojavi se podrugljiv smijeak koji je popratio njegov odgovor: Neka mi gospodin oprosti. U itavoj Italiji nije obiaj da ovakav mladac podjeljuje pouke starcu uenjaku. Postiden, dvoranin samo obori oi i onda se malo okrene prema kraljevu stolu. Gordana je slijedila taj pogled koji je dosegao kralja i kao da je bio od njega odvraen. Simono se polagano udalji, a starac uenjak izmijeni pogled s Gordanom, Ima rijei koje govore glasnije od svakog krika. Pogled to je bacio kralj svojem pouzdaniku opomena je, gospoice, za vas. Nakon kratke utnje Gordana e zamiljeno: Ne znam, ne vjerujem. A opet, neto se u meni uzbunilo to nije sumnja ni strah, a ipak nije mir. < Da sam va skrbnik, ne bih vas pustio u Napulj. Obratno, sigurno biste me pustili u Napulj da ste moj skrbnik, jer biste bili svjedok naroite panje i brige koju mi je posve >.-l.i kraljica od mojeg djetinjstva. Ne mislim na Beatricu. Ona se moda nije sjetila da e vaa pojava, tako neobina i neviena u ovim krajevima, zamagliti oi starom greniku. Ona slua, gleda goste oko stolova i zaustavi svoj pogled na Danf.ru Ustao je kao da e ostaviti mjesto, ali ga na pola puta zaustavi Simono. I stari uenjak pridrui se Gordaninu promatranju pa su razabrali da se izmeu oba mladia neto zbiva. Dami rove crne oi mrko ibaju napuljskog dvoranina i kad je za-ko rak mi o kao da kani krenuti prema Gordani. Simon ga zaustavi. Jasno je to se dogodilo. Va dvoranin htio je k vama. Zato bi njemu kratio da mi doe u blizinu? On je prijatelj naeg princa. Pa ipak ga ne puta. To mojim sumnjama podaje jo vie hrane. Gledajte, va dvoranin vraa se na mjesto blijed, gotovo zelen!

Rastvorili ste mi zavjesu neega to se iza nje skriva, a ja u je potpuno razgrnuti da vidim to je tamo. Smatrao sam dunou prema svojem prijatelju koji je va skrbnik da upozorim na pogibelj koja na vas vreba. Gozba je svrila i kralj i mlada kraljica ustanu. Svi gosti ih slijede i sve se povue u odaje na odmor da se spreme za veernju gozbu. Dvije Gordanine druice uzalud su nastojale saznati zbog ega je tako zamiljena, dok napokon nije ustala i pola u sobu done Izabele. . . ....... 451 Mlada princeza leala je na poivaljci odmarajui se od napora vjenane sveanosti. Do nje sjedi Francesko. Makar je Gordana razabrala da nije dola u zgodan as, ne vrati se i upo-zori brau na svoju prisutnost rekavi glasno: Smijem li zamoliti donu Izabelu nekoliko rijei? Napuljski princ se obazre i ustane. fi Morao bih, dakle, izai? Visosti, nemam nikakvih tajna, naprotiv, molim da me uSto elite, Gordana? upita dona Izabela. Njezino velianstvo reklo mi je u Zagrebu kako me alje U Napulj s naroitom eljom da vidim njegove ljepote, da upoznam svijet i da preko mene prikae u Napulju napredan duh svojeg enskog dvorjanstva. S nerazumijevanjem i uenjem uprle se princezine tamne oi u Gordanu, dok Francesko skrene pogled. Osjeti se neprijatno. Ovdje sam, meutim, naila na sasvim drugi postupak. Kako to? zaudi se Izabela. Spreavaju me na svakom koraku da togod vidim ili ujem, da upoznam ljude, ak i u tome da razgledam grad. Sloboda koja je dodijeljena mojim draicama meni je oduzeta. Sto vi to kaete? namjeteno se zaudi Francesko. Sjeate li se, visosti, kad mi je kraljica govorila u vaoj prisutnosti o uzrocima zbog kojih me alje u Napulj? uli ste kako mi je kraljica sve divno oslikala, a ovdje nisam upoznala nikoga osim starog uenjaka niti sam smjela poi u grad to je bilo doputeno mojim draicama. Dvoranin Smiono neprestano me zaustavlja i zapostavlja, zapravo se osjeam zatoenom. Onda je to krivnja Simonova odvrati Francesko, a Izabela, ne slutei o emu se radi, potvrdi Gordanine prigovore: Uistinu, Gordana ima pravo da se tui. I ja sam opazila da je potisnuta u pozadinu. Sasvim su joj oduzeli slobodu, a onda i nema s kim da govori do onog starca, naeg Brodarica i paa Stjepka. Ba nimalo zabavno drutvo. Smjekajui se pokua Francesko raspriti neugodnost svojeg poloaja i obrati se Gordani: Kad to opaa Izabela, bit e da je tako. Pobrinut u se da ispitam kako se Simono usudio da vam se nametne. No, ve sada bih mogao naslutiti da je tienici kraljice Beatrice htio naroito iskazati poasti i osloboditi je prevelike znatielje na-puljske mladei. Dobro, visosti, ali ima jo neto. Prema elji moje kraljice imala sam sutra nastupiti na bojnim igrama, a as prije rekoe mi da je to promijenjeno, pa ja neu sudjelovati na bojnim igrama. Sve me to zauuje i pobuuje u meni stanovite sumnje. Kakve sumnje? zapita Izabela iskreno iznenaena. Pozorno motrei Franceska, Gordana zamijeti njegovu smetnju i ohrabrena time odgovori: Mene se kani zapostaviti. U tom sluaju molim princezu da me otpusti iz svoje pratnje. to ti pada na um, Gordana?! Njegova visost sluala je sve to mi je njezino velianstvo jednog dana prije odlaska govorilo. A ba je ovdje sve obratno nego to mi je obeala kraljica.

Osjeam se povreenom i zapostavljenom, stoga molim vau visost da mi dopusti da se smjesta vratim u domovinu. Odluan glas kojim je izrekla nenadanu odluku zapanji Izabelu, a na Franceskovu licu izmami protiv volje tamne sjene ljutnje. Zar e sama krenuti kui? upita je Izabela. Vaa je visost vidjela ovdje dvoranina Damira. On e me pratiti i ako jo otpustite kojeg od naih dvorana. Moda je Damu pobudio u vama sumnju da vas se za-postavlj Mane Francesko. Visosti, ne treba mi niijih savjeta, pa ni njegovih. Zapravo, on je tek stigao, dok sam ja ve vie od tjedan dana ovdje prezren?, ,:;! IL suvina. Zato idem kui. Vi ste u zabludi, Gordana nastavi sada Francesko pomirljivo. Vaa visost to ne moe prosuditi. Ostajem nepokolebivo pri svojoj rijei i molim princezu Izabelu da me otpusti kui. Njezino velianstvo je odredilo da ostanete do kraja sveanosti ubaci Francesko. Ali njezino velianstvo bi mi sada dalo pravo kad bi znalo kako se ovdje sa mnom postupa. Dona Izabela, molim da me otpustite. Princeza koja nije upuena u stvar nije se jae opirala pa odgovori: Ako se ne boji da e te kraljica ukoriti, s moje strane moe otii, jer uistinu je udno... Gordana opazi kako je Francesko poao po sobi, a onda se okrene i mirnim glaso ree sestri: Do tebe je da o tom izree svoju odluku, ali ipak treba ta navijestiti kralju, naem ocu. Gordana upadne glasnim i odlunim rijeima: Otkad se kraljevi brinu za neprilike svojih dvoranki? Ali vi ste tienica njegove najmilije keri. Ba to u Napulju nisam osjetila. Dona Izabela, vi ste nt dopustili da idem? Na svoju odgovornost moe ii. Hvala vam, visosti, preuzimam odgovornost na sebe. I okrenuvi se, izie iz sobe. Francesko mrko pogleda svoju sestru: ^ Kako si smjela to uiniti bez kraljeva znanja? 453 Pravo ti je odgovorila Gordana. Zar se na otac brine za dvoranke? Pa jo na svoj vjenani dan kad su svi nai kateli puni gostiju? Ima djevojka pravo. Zapostavljena je i dosauje se, a Beatrica joj je doista napunila glavu kako e ovdje biti slavljena, kako e tu slaviti Beatriin dvor. Gordana hoe slave, to joj je utuvila u glavu Beatrica. Ne odvrativi ni rijei, Francesko ostavi svoju sestru. ZAMKA NAPULJSKOG KRALJA Tisue svijea sa zlatnih i srebrnih lustera i svijenjaka natapa vrelim svjetlom mramorne pozlaene zidove, blistavi barun i dragulje na svilenim odorama kraljevskih gostiju. U naslonjaima sjedi kraljevska obitelj. Kraljevski glumci .prikazuju sveane igre. Pozornica je pretvorena u raj s dalekom pozadinom kulisa oslikanih umjetnikim kistom. U raju je radost i veselje. Sa zemlje je stigla vijest da aragonska dinastija slavi novo slavlje. Slavni potomak Alfonza I uzima ivotnu druicu i svi aneli i svi sveci spremaju se na okup da pou gospodaru neba i da ga zamole neka taj brak blagoslovi sinovima, jer aragonska dinastija je na zemlji drugo sunce koje svojim zrakama kreposti natapa itav jug. Ali sveci i aneli jo nisu zadovoljni pa hoe da se aragonski prinevi razgrane itavim svijetom, da sav svijet bude dionik njihovih bezgraninih plementina duha i srca. Zrake aragonskog sunca osjeaju se posvuda u Napulju. Jedna od tih zraka zunca jest princ Francesko, odabran da kao kardinal ogrijeva ljudske due darovima svoje duhovne istoe. Mlada njena zraka princa Giovana jo eka na svoju zadau, a svijetla zraka s oblija sunca kreposti, to se zove Ferante, njegova ki Eleonora, rasprostire svoje blagotvorne zrake kao vojvotkinja od Ferare.

Tamo gore, na sjeveru, blista najjaa zraka to se pretvorila u zvijezdu jutarnjicu, preporouje sjever, daje ledenim srcima toplinu, raskono rasipa nad njima svoj um, blistave darove svoje vladalake velianstvenosti. To je Beatrica. itavo se nebo skupilo da slavi i moli kralja rajskih visina neka razgrana aragonsku dinastiju na sve etiri strane svijeta! Dvoranom zaori pjev anela i svetaca, a onda se zastori zatvore i itava dvorana ori se od poklika i odobravanja. Gordanin pogled prodire sve do dna dvorane. Ona promatra i slua klicanje. Prezirui odredbe Simona, sjela je kraj pjesnika Escole Strozzija. I dok dvoranom odjekuju poklici, ona tiho primijeti: Vrlo zanimljiv pjesmotvor! Nije potpun, zaboravili su Ferantea nazvati bogom mesa. 454 Nazvali su ga suncem. . r;c r Sasvim tono. Kralju je u njegovu aht iffc) tako vrue kao sur.cu u njegovoj materiji. I oni koji mu tako oduevljeno kliu? Kliu oni tako silno zato da kralj ne bi uo njihov prezir i kletve. Ja nisam klicao jer ionako zna da ga mi u dravi Milano prezircr a samo mu pred svijetom iskazujemo poast. . Zato vas je onda zvao? 2eli nam pruiti priliku da mu zavidimo. ujete li? Opet kliu? Zar to nije izraz pravog oduevljenja? Na to u vam odgovoriti rimski: imao jedan Rimljanin prekras . lau i stotinu robova koji su veslali. Kad bi smalaksali, nadzirat : su ih tukli do krvi. A kad je imperator doao da ih sam vidi svi su klicali i vikali pozdravljajui svojeg gospodara krikom koji su Rimljani nazvali oduevljenjem, a zapravo je to bio samo krik boli od bia. Klicanje Kapuljaa je isto. Gordana nije imala kad odgovoriti, jer se zastori ponovo raz-grnue. Na pozornici se pojavi boica ljepote a ime joj je Beatrica. Bog joj je dao tri pratioca da joj kre putove po sjevernom kraljev-.i u: ljepotu, potenje i boga Apolona. Ljepota slavi visoko elo, rumenilo njenih lica, snjene zube i rumene usne ija je svaka rije glazba, slavi mudrost i milou svojom obasiplje podanike koji su tako sretni da joj mogu sluiti. Ljepota klie: "Dan kad se ona rodila ispunio je sreom sunce, mjesec, zvijezde i sve nebeske planete. Zvijezde su izgubile sjaj pred sjajem nje zine ljepote, jer nema na zemlji ene koja bi joj bila ravnale Onda nastupa potenje i slavi Beatriine kreposti, vee od kreposti Juditi, vee od svih ena na svijetu. Boica iana vie ne moe prolaziti gorom i dolom, jer su doline i gore i vrela ispunjeni Beatriinom slavom. Ni jedna djevica nije tako ista da bi pred Beatricom smjela nositi partu. Apolon veli: siao je s neba da slavi ljepotu Beatrice ara-gonske, kraljice Ugarske, Hrvatske, eke, Austrije i naao da su zemlja i nebo puni odjeka njene slave i kreposti, sjaja njene krune. I Apolon joj pada pred noge jer se pred njom pretvara u prah i pepeo svako boanstvo. Sad s brda silazi Zeus, kralj Olimpa. Skida krunu i stavlja je pred Beatriine noge usklik-nuvi: "Ovu krunu skidam sam sa svoje glave jer je vie nisam dostojan. Samo se jedan smije nazvati kraljem zemlje i kraljem Olimpa: tvoj otac, napuljski kralj Ferante!" I Zeus pada do Beatriinih nogu i daje joj krunu za napuljskog kralja. Zastor se ponovo sputa i zagluno klicanje odjekuje dvoranom. Tko je napisao ove pjesmotvore? upita Gordana pjesnika Strozzija. 455 Slavni Fontano, Jacopo Sannazaro. Ima i drugih koji kralju napuljskome, naroito Beatrici, znadu ugoditi. Ali to bi ti jadni pjesnici da nema kraljeva? Kome bi se rugali svojim pjesnikim umotvorima? Vi ste ba neprijatno zagriljivi. Sva srea to odlazim iz Napulja. Odlazite? Kada?

Sutra o podne. Neu se maknuti ispred dvora dok vas jo jednom ne vidim. Nije imala kad odgovoriti, jer njezinu pozornost privue prizor pred kraljem. Pola je naprijed da bude blie. Razabire ka-ko je Francesko pozvao Damira, kako se ovaj duboko naklonio stojei pred napuljskim vladarem i kako su iz mesnatog lica u mladia mirkale kraljeve oi. Vi, jamano, dolazite kao brzotea njezina velianstva kraljice Beatrice, ili moda njegova velianstva kralja Matije? Velianstvo pravo veli. Doao sam po zapovijedi svojeg gospodara princa Ivana. Na divni princ alje vas u Napulj? Oito po vanom poslu? 2eli da mu u Napulju nabavim neka vana znanstvena djela. Ja u princu sam ponuditi iz svoje knjinice to god za eli, uo sam o njegovim velikim umnim sposobnostima. Trebali ste se odmah javiti im ste doli. ,;. _ Nisam smio buniti vae velianstvo. Vi,- dakle, niste stigli s ostalim dvoranima? , Ne, velianstvo, ja dolazim iz Milana. " I tamo ste nabavljali djela za njegovu visost? Velianstvo, tamo sam prisustvovao sveanom vjenanju. Vjenanju? ijem? Vjenanju princa Ivana s njezinom visosti Biankom Sforza! Odgovor padne poput groma. Kralj mirne u kardinala Bor-giu. Pogled nije izmakao ni Damirovoj ni Gordaninoj pozornosti. Ali kralj se odmah obazre i spazi poslanika milanskog kneza, nasmijei mu se i ree ljubazno: Knee, poslanice, niste nam javili radosni dogaaj u Milanu? ^ Knez se pokloni odvrativi: Nisam znao, velianstvo. t Pouzdanik ste milanskog vladara, a ne znate? Vladarski su pouzdanici vie puta samo zato na svijetu da ima netko tko ne saznaje vladarske tajne. Kralj Ferante se zadovoljno nasmije pa iznenada poloi ruku na Damirovo rame: Vrlo ste me obradovali. Niemu se tako ne radujem koliko ovom braku. Moj dragi roak vojvoda Ludoviko osvijetlio je svoju vladalaku mudrost kao nikad do sada! ,. 456 "To znai da mu je spremio neto gadno", pomisli u sebi milanski poslanik. Kralj Ferante ostavi prisutne i poe s kardinalom France-skom u blagovaonicu da zapone novu veernju gozbu. Kasno u noi nakon gozbe nala se Gordana opet sa svojini druicamu u odaji. Tad je dona Izabela dade pozvati k sebi. jcvojk i stupi k postelji gdje je komorkinja svlaila Izabelu, Imam ti javiti dvije radosne vijesti. Francesko se prituio kralju zbog postupaka napuljskih dvorana s tobom. Kralj je odredio da e sutra nastupiti na bojnim igrama. Zahvaljujem na milosti njegovu velianstvu, ali ja bih voljela sutra putovati. Evo i druge radosti koju ti donosim. Moju je odluku kralj potvrdio. Nee te zadravati kad si odluila poi. Pratit e te Damu, kako si sama odabrala, a moe odabrati jo etvoricu. Svakako elim Stjepka, ako ga vaa visost ne treba. Nikako ga ne trebam. Kraljevska e te laa opet odvesti u Genovu. To je previe, milosti. Sve to ini kralj za volju Beatrice. Vidjela si i danas koliko je ljubi i asti. Onaj panegirik dao je napisati samo njoj u poast, A sad lezi, meni se spava. Sutra u ti dati pismo za Beatricu. Uavi u svoju sobu, Gordana se potpuno smiri. Okolnost da su joj dopustili da se vrati kui razbila je sve njene sumnje pa mirno legne na poinak. U Franceskovoj sobi kralj Ferante prigueno se smije: Ludoviko Sforza osvijetlit e svoju vladalaku mudrost pred itavim svijetom. To sam rekao

milanskom knezu. Kako me budalasto gledao. Teko sam se suzdrao da ne prasnem u smijeh. A smijat e se sa mnom sva Italija kad napuljska zvona navijeste da je Beatrica dala kraljevstvu Ugarske i Hrvatske prestolonasljednika. Sto e na to Ludoviko? To bih htio vidjeti. Glupan, pojagmio se za sjevernim kraljevstvom. Hoe mu se ploviti Jadranskim morem u Be nasmije se grohotom. Vi, dakle, smatrate, oe, shodnim da Gordana sutra putuje? Sinko moj veselo e Ferante ima li divnijeg rjeenja? Ona sama eli poi iznenada dok jo traju sveanosti a ja, naravno, potujem elju tienice svoje keri i, eto, stavljam joj na raspolaganje lau. Doputam joj da bira svoje pratioce. I ona e otputovati, a s njom i Simono. Sveanosti jo nee biti svrene, a kraljevska laa e se vratiti i najaviti da se lijepa dvoran-ka moje keri iskrcala u kojoj oblinoj luci i nije se vie vratila na lau. S njom je nestao i Simono. Razglasit emo to pred svim dvoranima kralja Matije. I aneo na nebesima morao bi to vjerovati. Divna djevojka, sama nam dolazi u pomo. A Simono e je odvesti na otok da doeka tebe. 457 A dvoranin Damir kojeg je odabrala da je prati? I njega i druge koje odabere, kako sam to naloio Izabeli, pozvat u preda se da ih naroito poastim svojim nalozima kako se imaju vladati prema tienici moje keri. Bogato u ih nagraditi, na spomen mojeg vjenanja, izruit u Damini pismo za Beatricu i zadrati ga tako dugo u svojoj dvorani dok Gordana ne ode na lau. Njoj Simono ima najaviti da je oni ve tamo ekaju. To su sve malenkosti da nije vrijedno o tome govoriti, moj sine. Nije mi drago da e Gordana ostati sama na otoku dok sam ja ovdje. Ne boj se, Simono e na riju paziti. A s njim u poslati i svoje krvnike Alberta i Bartola. Straarit e pred njenim vratima kao tigrovi. Pouzdaj se u mene. Znam kome povjeravam zavjetnu krinju aragonskog plemena. Ljepotica bademastih oiju najdragocjenije je blago napuljskog kralja. Nju mi vie nitko ne moe istrgnuti iz ruke. Bojim se jedino Damira. ini se kao da je on u Gordani pobudio sumnje, jer im je doao, ona se najednom promijenila i zatraila povratak kui. Rekoh ti da u ga pozvati preda se i zadrati dok se laa ne otisne. Nee se on time zadovoljiti. Kako nee? Sad sam ja njegov gospodar. A to bi mogao uiniti taj deran? Moda bi iznajmio drugu lau i slijedio Gordanu. Kralj se nasmije kimajui: Pokvario si se na sjeveru do sri. Misli da bi taj mladac daleko dopro mojim morem da ide za Gordanom? Da je i sam kardinal Borgia kojeg trebam za svoje osnove, i njega bih gurnuo na morsko dno, na gozbu morskim psima. Moja vlast ima dva saveznika: tamnicu i krvnika. Smrt je vjekovna metla svakoj moi i do danas jo nije otrcana. Upamti: tko samo jednim korakom korakne na put koji ovu djevojku vodi na otok, gubi glavu. Moji krvnici vrlo su blizu. Mirno spavaj. Matijino kraljevstvo ve danas smatram svojim. Ah sad se moram pobrinuti i za svoju mladu enu. NAPUUCI SLAVE GORDANU Zvijezde od zlata pale su po modrom suknu kraljevske tri-, bine. Dolje pod njom sja stotinu raskonih odora odlinika, velikaa i njihovih ena. Napuljski vojnici stvaraju ogradu izmeu praznog prostora i puka to je nagnuto na Piazza delT Incoronata da gledaju bojne igre. 458 Pred tribinom se biju dva viteza. Njihovi konji pokriti su svilom arkih arenih boja to se sputa do zemlje u gustim na-borima kao povlaka. Odora boraca jo je arenija, ara. Oklopi im se svjetlucaju. Na glavama ljemovi puni perja i vrpca. Vjeto udaraju lakim maevima. Njihova borba nalikuje vie na igru nego na megdan. Dolje na trgu glava do glave upinje se uvis. ednom znatieljom ispunjena su sva zarumenjela, oznojena lica. Borci su obustavili igru. Pobjednik pojuri pred tribinu i spusti ma. Viku puka raznosi vjetar. Napetost se slegla. Klicanje se raspline u amor. Onda se opet sve utihne. Ljubopitnost ponovo nadvladava svaki drugi osjeaj.

Dvije mlade i vitke ene dojahale su u borbeni okrug. Poklone se kraljevskom paru i zaponu borbu. I njihove su grudi pokrivene oklopima, a glave ljemovima. Oi mukaraca odavaju ivo zanimanje. Vie promatraju struk i noge ena odjevenih u uske hlae negoli borbu. Ferante se sagnuo malo naprijed. Uza nj mlada kraljica. Borba potraje dugo dok pobjednica ne spusti ma pred kraljem i odjuri, Za njom padaju poklici. Glave se miu, uspinju. amor raste. enska borba pojaava nasladu gledalaca. U borbeni okrug ujure novi borci. Snaan vrst mukarac u skupocjenom oklopu i ena visoka i vitka. Gornji dio tijela sapinje joj pozlaeni oklop, vrsto joj se privio uz plemenite linije. Od struka pada nabrana kratka suknja, a ispod nje .vire hlae od modrog baruna. Na nogama joj uske izme od crvene koe. Glavu joj pokriva zlatni ljem, a navrh njega crni gavran. Tisue oiju gleda njeno vitko tijelo s udivljenjem, eljom i nasladom. Plemenito dranje tijela i savrene linije razbuuju sve. Lice pokriveno vizirom plijen je svih pogleda. Nekoliko puta projuri ona na konju borbenim prostorom pa se zaustavi pred kraljem, spusti ma u znak pozdrava. Onda se okrene u sreditu. Najvjetiji borac Napulja nastupa joj kao protivnik. Ve im se maevi ljeskaju na suncu. Sve se stiava. I sve se upinje. Sva je pozornost usredotoena na nepoznatu enu, to Ima da bije borbu na maeve sa slavnim napuljskim vitezom. Lako, sigurno i odluno odbija ona udarce protivnika. Neto je lukavo, neto ironino u nainu kako se brani i predusree ivom nastojanju viteza da natkrili vjetinu maa u enskoj ruci. Glave se giblju. Lagano se zatalasala svjetina. Tisue oiju prati njezin ma. Svi su udubljeni u borbu to neprestano raste, biva iva i jaa Ijubopitnost svjetine. Na kraljevskoj tribini sve se naginje naprijed kao da ih ena povlai k sebi snagom arolije. France-skove oi plamte, a kraljev pogled skrene k njemu kao da bi htio rei: "Kakav li e biti junak njen sinlc 459 Najednom se sva svjetina zanjihala, razgibala. Borba se okre-nula. Sad djevojka navaljuje iznenadno, odluno. Napuljac se brani vrsto, sigurno i snano. Njena je obrana razmahanija, ea, navala ustrija, samosvjesnija kao da je svaki udarac navlas izmjerila, proraunala, unaprijed vagnula i previdjela njegov uinak. Napuljac iskoriuje svoju vjetinu kao da je u taj ma ulio sav svoj muki ponos da ne bude svladan vjetinom ene. Ali sve jai i uzdrljiviji biva njen ma. Ova enska ruka puna je arolija, a tamo dolje masa raste puna divljenja, zaprepatenja, razbuena slikom lijepog tijela kojemu je priroda dala nevienu sposobnost da se poigrava maem. Sto ea biva navala maa u enskoj ruci, to se bunije talasa svijet, ire se oi, sjaju zjenice, plamsaju lica. ivi se talasi razbie u posljednjem udarcu pobjede. Pljusak udivljenja provali i dopre do tribine kao grmljavina. Pobjednica spusti ma pred kraljevskim parom. Sve na tribini pojuri k njoj. More svjetine udara o zid napuljskih vojnika urlajui: Dolje viziri Dolje! Hoemo vidjeti lice junakinje! I pokolebala se ograda naoruanih vojnika. Razdragani val svjetine upro je u nju svoju snagu. Hoemo je vidjeti! Sto je to tamo? upita kralj. Bit e zla. Vojnici se ne mogu osloboditi svjetine. Hoe da vide njezino lice. ree kardinal Borgia. Pa neka skine vizir odredi Ferante neto neprijatno gledajui razdraenu svjetinu to prijeti kao bujica. Dvorski metar prie Gordani. Skinite vizir. Narod hoe da vas vidi. Samo brzo jer e rastrgati redove. Gordana skine ljem s vizirom i potjera konja k svjetini. Svi pogledi upilje se u nju i sve ruke posegle za njom. S ispruenim maem sjedi Gordana u sedlu. Sto dalje krui okrugom, to buniji biva zanos razbuen njenom vjetinom, potaknut njenom ljepotom. I opet se vraa istim putem dok za njom pada pljusak iskrenih junjakih ushita.

Tada ponovo stane pred kraljem, spusti ma na poklon i sa svojim takmiarom izlazi iz kruga. Nastavljaju s bojnim igrama, ali ini se da je svima ponestalo elje da prate borce. U bunom amoru to se pronosi itavim trgom ljude zaokuplja vjetina neviene ljepotice smee kose i bademastih oiju u kojima lei ponosni mukaraki mir. Gordana je stigla pod ator. Iza Gordane slijede Escole Stro -zi i itava skupina mladih plemia u odorama svojih kraljeva. Sila je sama, lagano kao pero. Sva plemika mlade zaokruila je poput obrua. Svatko joj eli neto rei, prikazati svoje ime. 460 Ona se smjeka i prima poklonstva dostojanstveno sa smijekom pobjednice. Tad je opazila crni barun na sijedoj kosi starca uenjaka i poe prema njemu, a on joj uhvati ruku: Kao to je va skrbnik Ivan esmiki osvojio ovu zemlju pjesmom, tako ste je vi osvojili vjetinom maa i ljepotom svojeg tijela. Takva prispodoba s velikanom pjesme nije na mjestu ree ona. Hoete li sutra nastupiti? pita je mlade. Ne. Ovo je bilo dovoljno za oprotaj. O kakvom to oprotaju zborite? upita starac. Ona ga povue dalje od drugih i odgovori: Ono to ste pobudili u meni toliko je poraslo da sam zatraila neka me odmah otpuste kui. A to su rekli? Princeza Izabela dopustila je da idem, a kralj je potvrdio njenu odluku, Uenjakov pogled zapinje se nekud u neizvjesnost. Kao da niste s tim zadovoljni? Nisam. Ne mogu biti zadovoljan. I ja sam ovog asa poalila svoju odluku. im sam se potuila, svemu su udovoljili. Eto, slobodna sam i mogu initi to me volja. Mogu govoriti s kim mu drago. Kako vidite, ni Si mono nije u blizini. To bi bilo prirodno, moja ljepotice, da je tako bilo od poetka. A jo bi bilo prirodnije da vam nisu dopustili poi. U vama je itav ponor sumnja? Ponor koji je iskopao Ferante svim svojim djelima. Mi ga svi znamo i ne bi me muila briga to on ini da se ne radi o vama. Vaa sumnja nema stvarnih temelja. Ima. Vrlo stvarnih. Dakle, izjasnite se. To je za mene vano. itavo kraljevo dranje prema vama, svi oni pogledi to sam ih promatrao izmeu kralja i Simona pokazuju da se neto iza brda valja, a to bi moglo biti svima nama poznata kraljeva pohota za svakom lijepom enom. Svaki je mukarac ovdje utvrdio da nije vidio ljepotice koja bi ih toliko zapanjila kao vi. Pa da njegove mesnate rupe iz kojih kilje oi nisu vidjele vas. O to sam govorio s vaim znancem koji je juer stigao. S Damirom! I rekli ste mu svoje sumnje! Kao i vama. Opazio sam da vam mladi vjerno slui. I zato sam ga odabrala da me prati u domovinu. Mislite da vas istinski putaju putovati? Rekoh vam: pristali su na sve to sam zaeljela. U to se priblii Damir u razgovoru s pjesnikom Escole Stroi Jem. Pjesnik pristupi GordanL 461 Potamnjet e sunce u Napulju. ujem da odlazite, a ipak neu da vjerujem. Sad je svreno. :, Moda ipak alite svoju odluku? Eto, itav Napulj je do Vaih nogu. Obini pjesniki nakit rijei nasmijei se ona. Putujete kopnom, ili... Ne. Kralj je odredio da putujem na kraljevskoj lai

Tko e vas jo pratiti osim ovog plemia? Jo etiri moja dvorana i pa Stjepko. o A ostali na brodu bit e kraljevi ljudi? udno pitanje ree ona. Razumijem ga oglasi se Escole Strozzi. l onda se okrene k Damiru i naglasi neobinim naglaskom: Ne putajte s oka ljepoticu ni jednog jedinog asa. Znam to mi je initi. Hvalim na upozorenju. Ona pogleda pjesnika, pa opet starog uenjaka i gotovo spoitavajui upita: Sto zapravo znae sve te vae primjedbe? Gotovo nisu umjesne. Kralj je eto na moju tubu odmah odstranio sve to me vrijealo i kad sam zatraila da me odpusti, pristao je. to mi se, dakle, moe dogoditi? Nekoliko trenutaka su utjeli. Onda se stari uenjak primakne Gordani i mirno naglaavajui svaku rije odgovori: Moe vam se dogoditi da ne stignete u domovinu, barem ne ovakvi... Damir korakne blie upijajui stareve rijei. Ona se neto lecne i pogleda starog uenjaka: Kakva ne bih stigla u domovinu? Moe vas zadrati tkogod ovdje, u kojem kraljevskom katelu. Naoigled svih? Ferante uiva u sablaznima. U ovu je palau ulo mnogo ljudi koji vie nikad nisu izili iz nje ree stari uenjak. Znam za dvojicu primijeti Gordana Marzano i Piocinini. - Napulj ih zna na stotine! v ."s fw -^r>, r Pa dobro. A to sam skrivila? ^ J - "H , ,: Lijepi ste! yV. . .? &"& Ne zaboravite da sam tienica knQli"|Mldl|M. To je nemogue. . fJ ;""<L Escole Strozzi naglasi svaku rije: " . , Sve je mogue jer to ne bi bilo mogue izvriti Talijanima to izvede Napulj. Bojne igre su svrile. S trga Piazza dell Incoronata pribliava se buka. Narod vrvi prema dvoru pratei kraljevski par i njegovu blistavu pratnju. U promatranju naroda zatee je Damir. Ugrabio sam ovaj as da vas neto upitam. Pitajte. jeste li razmiljali o svemu to ovi Firentinci govore? Ba to razmiljanje potaknulo me da zatraim Izabelu neka me otpusti kui. Gordana, imam vam mnogo toga rei to mi je na dui, Osjeam cia ovi ljudi ne govore u vjetar, Znam tko je Ferante. Ipak, ini mi se da ovi Firentinci pretjeruju, Evo, ve dolazi va uzniar i skrene poglede odakle dolazi Simono ravno prema GordanL Opet mi taj Napuljac uri sprijeiti razgovor s vama. To je oito. Nee sa mnom dobro proi. Simono se priblii i nakloni: Gospoice, molim, princeza Izabela eli da doete k njoj. Mladi gospodine, vi s njom niste ni govorili nasmijei SC Gordana. Onda ne bih mogao primiti princezinu zapovijed. Eto, vidite, tek sada dolazi kraljevska povorka s trga. Jo mi je na tribini njena visost naloila. Samo jo as. elim se posavjetovati o putu s dvoraninom moje kraljice i pokae prema Damiru. Gospoica e otputovati tek podveer, dakle preostaje vam vremena kud sveanog objeda da izdate gospodinu svoje naloge, a ja vas molim da odmah doete.

Dok to govori, Damirov pogled probada Napuljca. ini se da e iz njega provaliti gnjev. Da sprijei sukob, Gordana se nasmijei: Pravo velite, gospodine Simono i onda zovne Damira: : Doite, gospodine! Princeza je odredila da se prije odlaska najavite u njenoj odaji. Ova lukava primjedba razorua Simona i pokorno poe za Gordanom i Damirom. Unato umirljivim rijeima to ih je Gordana izrekla Damiru i upozoravanju starca Averse i firentinskog pjesnika ona nije smirena. One veeri kad je starac govorio o djevojci iji je horoskop traila Beatrica, osjetila se kao za jesenske magle kad bi uzalud nastojala prodrijeti vlane sive naslage to bi joj za-stirale vidik i uvlaile u duu sumorna pitanja bez odgovora. Porazna miljenja obojice Firentinaca o kralju Feranteu sluala je i u remetskom samostanu kad joj je govorio Ivan Ce-smikL Kad je ula u svoju odaju, opetovala je opomene kojima su je oba Talijana upozoravala na grdne mogunosti i usporeivala ih 3 opaanjima jueranjeg dana. Napokon, injenica da nisu htjeli k njoj pustiti Damira u ovom asu nije joj se inila tek sitnicom. 463 Sve to sabirala je u jednu cjelinu i osjeala se kao u magli kroz koju ne moe prodrijeti, a ipak tamo iza nje neto jest od ega bi trebala zadrhtati. Uza sva nastojanja da raspri loginim za kljucima svaku sumnju, osjeti nesigurnost u dui koja joj na-vjetava opasnost. Kao da se poela kolebati u odluci da putuje prije nego to e se vraati ostali dvorani kralja Matije. Koliko god je smatrala primjedbe uenjaka Averse i njegova zemljaka pjesnika izljevom neprijateljstva to ih uiva kralj Ferante. neprestano se u njene misli navraaju njihove rijei. I to je vrijeme vie odmicalo, to je upliv njihova miljenja u njenoj dui nalazio vie odjeka. Sve polaganije spremala je haljine za put. Dvije druice pomagale su joj. A kad je posao bio dovren, uredile su se za sveani ruak. Pozornije nego ikad pazila je Gordana za vrijeme objeda na na sve to se zbivalo oko nje. Kriom bi promatrala kod stola kralja, Franceska, Izabelu, slijedila svaki korak Simona kad bi odlazio gore Francesku ili kralju, pa se opet vraao. Danas nije opazila nita to bi moglo utjecati da jo vie sumnja ili da se veseli povratku u domovinu. Danas ste vrlo utljivi primijeti uenjak sjedei kraj Bje. To isto smjela bih i vama spoitnuti. Priznajem, vrlo alini to odlazite, a moda ste i sami poalili. Ne mogu rei "da" ni "ne". Sasvim ste me zbunili svojim nagovjetajima. Htio sam vam koristiti. Recite zapravo poteno i otvoreno: jesu li vae primjedbe samo posljedice loeg glasa koji uiva kralj Ferante, ili ste duboko uvjereni da bih morala imati razloga da se osjeam nesigurno? Zar vam se ne ini neobinim da kralj stavlja na raspolaganje svoju lau dvoranki, bila ona koliko mu drago tienica njegove keri, samo zbog toga to joj je palo na um putovati prije drugih? To bi uinio samo roenoj keri. Napokon, nakon razmiljanja, odvrati polagano kao da sama trai izlaz koji bi odgovarao njezinu raspoloenju: O tom nisam razmiljala. Ali sada vidim da sam precjenjivala kad mi se to inilo prirodnim. Odvie je milosti. Dvoran-ka sam, makar me kraljica odlikuje svojom sklonosti, ipak sam samo sluga. I nita vie. U njezinim vazda vedrim smeim oima neto se zamuti, a trzaj tankih obrva odaje hitre misli to su skrenule drugim smjerom. I ona se okrene k svom susjedu plemenitom Brodaricu: Vi mi jo niste rekli miljenje o mojem odlasku? > Nije vam kraljica naloila da se vratite odmah? i^,. Da, ali zajedno s vama. "~ "

Onda ne bih nikako odlazio prije. Ako ste bili povrijeeni" sada ste dobili zadovoljtinu. Varadi mi je naloio da pazim na vas, a vi mi oduzimate mogunost da izvrim obeanje. Razmislit u zamiljeno e ona. Tog asa pristupi Simono i uljudno je zapita eli li jo poslastica. Ona se zahvali. Mladi ode nekoliko koraka dalje, pa se opet vrati. Dugo je hodao goredolje kao da nadzire posluivanje kod stola. Onda opet poe drugom stranom stola i promatra njeno dranje. Ali Gordana opazi Damira kako kriom pogledava s dna stola mladog Napuljca. U njegovim oima proitala je stotinu sumnja. Dugo nije mogla govoriti ni s kim od svojih susjeda, a da je ne bi uo dvoranin, pa se njihov razgovor doticao samo obinih sitnica. Napokon se Smiono udalji, a uenjak priapne Gordani: Sad e poi k Francesku. Opazio sam kako ga je pogledom pozvao k sebi pa se onda pogledao s kraljem. Sve to moe, ali i ne mora biti u vezi sa mnom! Ja imam jedan savjet: ne putujte! Ako odustanem, moram nai izgovor. Dogovorit u se s. mlaim dvoraninom kojeg sam odabrala da me prati. Taj bi mi razlog mogao pruiti on. Promatrali su kralja kako je ustao od stola i povukao Simo1 na daleko od drugih i neto mu govori, okrenut leima itavoj dvorani. Onda kralj opet sjedne. Simono poe dvoranom ne pogledavi Gordanu. Ipak, njoj se uini da se u Simonovu licu odrazuje smetenost. Sveana gozba nije trajala odvie dugo. Kralj ustane neobino rano od stola i povede kraljicu dok su drugi gosti polagano ustajali razgovarajui u grupama i odlazei iz dvorane. Gordana dade Damini znak da joj se priblii. Ogledavi se i uvjerivi se da ih nitko nee uti, ona mu apne: Sad e itava kraljevska obitelj lei. I gosti i dvorani po-1 vlae se u svoje odaje. Htjela bih s vama govoriti, a da nas ne vide. Gdje elite? Poite ravno s terase prema izlazu iz vrtova i krenite lijevo. Ondje su dvije aleje s gustim lovorom, nai. ete kip Apolona. Tamo me ekajte. Ondje vas ne moe opaziti nitko s terase. Lovor je gust, ni sunce ne dopire u aleju. Kad ete doi? im me dona Izabela otpusti. Samo moram paziti da me ne vidi Simono. Budite, dakle, strpljivi! I ona ga ostavi, spazivi da se napuljski dvoranin pribliuje. 465 Stari Brodari vodio je dvorane kralja Matije u grad gdje su bili ukonaeni. Damir i Stjepko pou s njim, Damir je zaosta . jao koraajui uz Brodarica koji primijeti: . 30 Gordom I < Ne znam to je palo na um Gbrdani da najednom putuje. Ne moe se zaviriti u njenu duu. Sto misli i to osjea to nitko ne zna. Upamtite, gospodine Damire, prije nego to odete na lau, pozvani ste pred kralja, vi, ona etvorica to idu s vama i Stjepko. Znam, rekli su mi Napuljci. Pourite, gospodine Damire, zaostali smo. To sam uinio namjerice. Gordana eli sa mnom govoriti. Moram je ekati. Taj mladi Napuljac stoji gore na terasi i promatra nas. Kao da emo neto ukrasti. Iziimo to prije odavle. Damir je opazio da Simono prati njihove korake pa su izali ispred palae pod drvee to je dijelilo dvor od ograde perivoja. Tu se Damir povue iza stabla i obazre. Napuljac je ve ulazio u dvor. Sad poite, a ja u ostati apne Damir.

Brodari izie za ostalim dvoranima, a Damir skriven grmljem ide uza zid izgubivi se u gutiku da potrai aleju koju je oznaila Gordana. UM1AKD im je Gordana stigla u svoju sobu, pozovu je u odaje princeze Izabele. Imamo mnogo poruka za Beatricu ree ona. Napisat u joj pismo. Priekaj dok svrim. ekala je. Oi su joj pune neodlunih i neizvjesnih misli. Ne uje kripanje Izabelina pera. Ne uje ni tropot vrata iza njenih lea. Zuri nekud daleko, u maglu, to je pokrila sve putove pred njom. Pie pismo Beatrici? zauje Gordana Franceskov glas i pomakne se prema vratima. ,v Mladi kardinal pristupi svojoj sestri. .St Da odgovori Izabela zamalo u svriti. < Kao da se nije mogao svladati, okrene se prema Gordani. Iz njegovih crnih oiju osine je uareni pogled ini joj se: to je njena osuda. alimo, Gordana, to odlazite, ali kad je to vaa elja, neka bude. Zamolit u vas da i s moje strane ponesete kraljici pismo. Bez rijei primi ona pismo i samo se nijemo pokloni. Radujete se putu u Zagreb? upita on i ini dojam kao da je mnogo pio pa je nesiguran u govoru i dranju. "t> 466 ,, - , , >. j"s>vati Djevojka odvrati neto manje odluno nego to je bio njen obiaj: Svatko se raduje kad ide u susret svojoj domovini. Vrijeme je prelijepo. Bit e vam ugodan put na lai. Visosti, neu putovati laom. to kaete? Ne smijem prihvatiti toliku milost njegova velianstva. Putovat u kopnom. Naprotiv, moj otac zna to je duan ljubimici svoje keri. Visosti, ja sam samo siromana dvoranka. Ni sva milost njezina velianstva ne moe me toliko uzvisiti da bi se mogla opravdati tolika poast. Putovat u radije kopnom. Ova ga izjava smete. Bilo mu je kao da je Gordana tog asa poletjela nekud daleko i nestala iz njegove vlasti. Ne samo da izjava ugroava ivotni plan njegove sestre Beatrice nego podjaru-je njegovu dugo zatajivanu strast prema djevojci do koje bi mu ovako bio zatvoren najkrai put. Jednom izjavom ona prelazi kraljevske odredbe i nade njegove strasti. Zjenice mu sijevnue. Pune usne kao da su mu se osuile. Nije ih mogao otvoriti da neto kae. Samo guta pogledom ljepotu koju je ve potpuno smatrao svojom. Izabela ne slua njihov razgovor, ve mirno pie dalje. Nesvjesni osjeaj kao da je Gordanu povukao natrag i ona se nehotice priblii vratima. Ova kretnja upozori Franceska da bi mu pogled mogao biti izdajica njegovih misli, pa ree ozbiljno: To se vie ne moe promijeniti. Dareljivost i plemenitost njegova velianstva ne smiju se odbiti. To bi znailo uvredu. Nije uvreda ako se smatrani nedostojnom tolike briIjivosti Putovi kopnom su opasni, etiri sluge, jedan plemi i jedan djeak, pa, ne mogu vas obraniti od napada razbojnika i raskalaenih ljudi. Vaa se odluka ne smije ni saopiti njegovu velianstvu, jer bi ga to uvrijedilo. Te njegove rijei izazovu pozornost Izabele i kad je razabrala o emu se radi, pozove Gordanu blie: to je tebi najedanput, Gordana? Nisam nauena ovakvom ponaanju. Pokazuje se nezahvalnom. Svaka druga bila bi presretna kad bi joj kralj iskazao poast koja zaista pripada samo princezi. Ba sam to i naglasila... kad je htjela nastaviti, upadne joj u rije Francesko znaajno i odluno. . to kralj odlui to se vie ne moe promijeniti. I brzo kao da ne eli doekati njezin odgovor, izie.

Snebivajui se nad Gordaninim dranjem. Izabela nastoji da djevojku uvjeri u nedolinost njenih izjava, a ona slua ne odgovorivi nita. Uzela je pismo za kraljicu, oprostila se i poklonila; Izabela je zadri: 467 ^ (

Kad bude odlazila sigurno u jo spavati. Dakle, pozdravi mi. kraljicu i reci da u ostati kako je odredila, mjesec dana, a Francesko odlazi nakon sveanosti u Feraru. Isporuit u njezinom velianstvu. Zatvorila je vrata princezine odaje i nala se meu svojim druicama koje su avrljale. Neete lei? zapita ih Gordana. Nikad nismo popodne spavale. Kakav je to obiaj. Nou se bdije, a danju spava. Takvo je podneblje. Ovdje dani umaraju odvrati Gordana i onda sjedne na svoj sanduk. Ba niste veseli, Gordana primijeti jedna od dvoranki. Princezi Izabeli neto nije pravo pa me izgrdila. No, sad idem. Ako tko pita za mene, recite da sam otila na kupanje. Pri tom otvori sanduk i poloi u nj jpisma za kraljicu. Dok se time bavila, unie mali napuljski pa i ree Gordani: Neka dvoranke siu da prime naloge za veeras, a vi, gospoice izvolite priekati dok bude vrijeme odlasku. Obje se djevojke hitro dignu i iziu s paem. Gordanin pogled, lei na sanduku u koji je spremila sve svoje haljine i nakite. Dvojba i,neodlunost odraava se u licu, oima i kretnji. Onda kao da je jaka volja pokrenula njenu hrabru i odlunu duu, najednom se uspravi i vrsto odlui da poe na sastanak s Damirom. Uini dva koraka po sagu, ali je neto zaustavi. Vrata sobe se otvaraju udesno polagano. Ostane mali otvor izmeu vrata i vratnica. Kao da je neki tat malo odkrinuo da zirne u odaju, iako ne opazi nikoga, to e biti? Hoe li netko ui? S kakvim namjerama? i ona se povue k zidu. Visoka vrata od tamnog rezbarenog drva jo se uvijek ne rastvaraju. Neija laka kretnja odaje da s one strane netko stoji. Zaviruje i eka. Ona stoji mirno. Ne moe vidjeti nita, ali ne eli neznanca otjerati i ostane nepomina. Sve to traje samo dvije-tri sekunde. Iza tamnih vrata pojavi se bijela ruka do pola lakta, jaka muka ruka stisnutih pesti. Zar poinje igra koju su proricali Aversa i Strozzi? Prsti ruke se raire, neto bijelo zauti i padne na pod. U istom se asu ruka strelimice povue iza vrata i zatvori ih. Trenutana igra zadri je naas nepominu i neodlunu da li da otvori vrata i pogleda u hodnik ili... Ne, bolje je pogledati to je nevidljiva ruka bacila. Zaas digne ono to je palo. Komad papira ispisan hitrom rukom. Slova su neto zaprljana kao da pisac nije mogao doekati da se osui. Rasprostre papu1 i proita latinska iskrivljena slova. "Ne stupite na palubu lae! Putem k lai poplaite konje, odjurite u grad. Bjeite! Spalite pismo!" Poleti k vratima, otvori ih. Vani u hodniku mramorne ograde oko duboke koridore, ne uje se ni suanj kakvog koraka. 468 A ipak stoji i gleda prikovana za prag. Osjea da je netko promatra. Iz njene se due digne osjeaj saznanja koji joj dojavljuje da je negdje neka neman pola prema njoj. Neman to ju je ekala sve ove dane. Prilazi u njenu blizinu i sigurno eka. Gordana se povue u sobu. Hvata je osjeaj sigurne opasnosti. Ali gdje e se pojaviti? I kako da joj utee? Samo mir i opreznost mogu pomoi jer ovdje nema nikoga na koga bi se oslonila. Osjetila je udarac u sljepooicama. Zapovjedi sama sebi mir i vrstom voljom umiruje ivce. Brzim tempom svog

razbora nanizala je posljednje dogaaje kao nastavak upozorenja Firentinaca: uvali su je preko Simona, zagradili je od svakog dodira s drugima. Dopustili su joj da otputuje. Dali su joj itavu lau. Odbila je to pred Franceskom. Njegovo udno gledanje, njegova smetnja i naglaavanje da se ne moe nita promijeniti. Firentinci, dakle, nisu imali krivo. Netko neto sprema. Taj, tko posjeduje vlast. Kralj! Moe li tko sprijeiti njegovu svemonu vlast, njegove vlau utvrene zasjede? Tko moe? Ali ija je ruka to pisala? ija je ruka zavirila tamo iza tamnih vrata? Firentinci? Jedino bi oni to mogli uiniti. Sumnjali su, opominjali i dobacili joj posljednju slamku da se za nju uhvati, udno. Dvoranke je pa pozvao dolje, a onda se pojavila ruka. Svejedno, ija je bila, nek je blagoslovljena! I brzo ide k svijei, uzme kremen i zapali. Papu- brzo izgori. Dok je plamen gutao pismo, Gordanino se elo nabralo od napora da skupi osnove i hladno stvori odluku. I potpun mir osjeti u dui kao da je zaustavila sve osjeaje straha, samo u mozgu ostaje jurnjava. Predoila je sve mogunosti to je ekaju vani ispred ove palae, pa sve do lae i to bi sve moglo slijediti. A onda pohiti vratima, zakljua ih, poe svome sanduku, izvadi odijelo to ga je jutros nosila na bojnim igrama, skine putnu haljinu i navue bojnu odoru: kratke hlae i kratku suknjicu, mekani haljetak, koni pojas kratkim bodeom. Na to obue modru haljinu, nabranu i dugu do poda, a tada uzme iroki, ogrta. Ovaj je potpuno pokrivao sve, da nitko ne opazi to se nalazi pod haljinom. Sve ostalo opet sloi u sanduk i zatvori. Stala je naslonjena o naslonja crtajui pred sobom grad, njegovu obalu, kue i pravac svojeg bijega. Negdje na zgodnom, mjestu odbacit e haljine i juriti, juriti, tko zna kamo Sad joj se priini da je neka udna sila ravnala usudom kad je u princu Ivanu pobudila sumnje koje su dovele Damira u Napulj. Njegova prisutnost prua njenom bijegu mogunost. Plan je u mislima gotov, ali kako da se udalji? Otkljua vrata jer je ula korake. Vratile su se obje dvoranke. Kako e sutra biti lijepih sveanosti! Vatromet na moru i rasvjeta itavog grada. Zar ti Gordana nije ao da to ne vidi? pria jedna od njih, a druga zaueno odmjeri pogledom Gor-danu i usklikne: 469 Gle, to to znai? Gordana je svukla putnu haljinu i odjenula najljepu haljinu za posjete. Hou da na lai budem lijepa. Eto, zato sam je odjenula. Moda e s tobom putovati Simono? Zato on? Ne ini se nevjesta, Gordana. Svatko vidi kako stoji stvar s njime. A kako stoji sa mnom? Tko to moe znati? nasmije se ona ne bi li izazvala to vie njihovih opaanja. I moe se znati i ne moe. Ali on ne skriva nita. Kad te prvi put ugledao, bio je tako zapanjen kao i kralj Ferante. Svi SU se napuljski dvorani gurkali i aptali. . - Uistinu? Znate li to su govorili? -. Rekli su: "On je bacio na nju oko, nema joj spasa!" j, Simono, valjda nije ovdje svemoan? . Na ovom dvoru nita nije jasno. Ovo tvoje sveano odijelo koje ti tako lijepo pristaje izdaje lp potpuno. Nee putovati na toj lai sama. Netko te mora ftatiti tko je moan i lijep. ., Tko ti je to rekao? Kai mi. Zna ionako da ne znam talijanski, ali gdje god je pala koja latinska rije, svaka je bila uperena na tebe i Simona. Jedni misle da on tebe uva za kralja, drugi opet da mu kralj kani darivati tebe za njegovu vjernu slubu. Zar sam ja privjesak koji se dariva? Krivo ste razumjele odvrati samo toliko da neto ree, jer su njihova opaanja pojaala njenu odluku da uini ono to je nepoznata ruka napisala na spaljenom papiru. Potpuno nevien i neopaen proao je Damir kraljevskim vrtom. Skrivao se iza grmovitog empresa i stabala i uao u aleju s lovorom. Ogledao se. S jedne i druge strane nije bilo nikoga. Potpuna tiina u itavom vrtu. Polazio je od kipa

do kipa. Napokon nae kip Apolona, bijeli i snjean na irokom podnoju. Pred njim je kamena klupa. Sjedne i eka pazei du aleje prema kraljevskom dvoru. Uvjeren da mu je Gordana zakazala sastanak zbog vane stvari eka strpljivo. Glasovi to su dolazili iz vrta dignu ga s klupe. Povukao se iza kipa provirujui odanle sve do dna aleje. Glasovi bivaju buniji, kao neke zapovijedi, odredbe, as bi umukli, onda bi se opet uli. Ova okolnost ponuka ga da se jo vie povue iza velikog irokog stalka. S jedne strane zatiivao ga je kamen, a s druge lovorovo grmlje. Oslukuje svaki korak to bi dolazio odanle. Izvue glavu. Gordani ni traga. Odlui ostati iza podnoja kipa, sjedne na zemlju i odgrnuvi malo lovorove grane pazi na puteljak. Popodnevna tiina lei nad vrtom, samo vjetri katkad zauti liem. 470 Dok je pazio prema palai, s protivne strane aleje uju se koraci. Pogleda kroz lie. S gornjega kraja polagano dolazi hladovinom kralj, dri Franceskovu ruku to koraa uza nj i neto mu uzbueno pripovijeda. Osjetivi se u stupici, Damir pogleda kamo da utee. Odao bi ga suanj grmlja pa se zguri i pritaji. Ovako ga ne mogu nikako opaziti. Tamo na poetku aleje kralj slua Franceskovo prianje o svom razgovoru s Gordanom u odaji princeze Izabele. Sad najednom ona nije dostojna kraljevske lae. Hoe da putuje kopnom. Oe, ona sumnja. Otkud? Kako? Ludost je to? A ako uistinu sumnja, iz mojeg obrua ne moe. Zagraena je. Od njene odaje do lae pratit e je Simono i nai dvorani. Putem su svuda moji vojnici. Ne smatram uostalom nikakvim znakom njenih sumnja to je rekla da e putovati kopnom. Sasvim obian enski hir. Ali ja imam svoj hir. Vi je ne poznate. Priinja se esto luckasta, ali vrlo dobro zna gdje i kada treba namjestiti svoje rijei. Prodirljiva je i lukava. Mojoj se zamci ne moe dosjetiti. Priinilo mi se da je htjela ostati opet e Francesko ali joj nisam dao prigode da se izjasni. Krajnje je vrijeme da ide. Vidjeli ste to se danas dogodilo. itavu je sveanost posveenu vama objema rukama zgrabila i povukla k sebi. Uinila se sreditem i zasjenila kraljevsku tribinu, i vas, i kraljicu, i kardinala, sve! Zamjerio bih joj to iz dna due da tog asa nisam imao sam jednu misao: Kakav e biti sin kojeg e nam ona dati: snaga, jakost, sila koja e jednim zamahom uhvatiti za iju Ma tij ino kraljevstvo, postaviti most izmeu Hrvatske i Napulja! Ne bi trebalo odugovlaiti Prepusti sve samo meni. Moj plan je toan. U mojim je rukama, a ba zato neu da itko od dvorana ili naih sveanih gostiju posumnja. Zna da ne uivam glas kreposti i pri tom se nasmije. Nijedna ljepotica nije mogla proi mimo mene, a da je nisam zaustavio. To znaju svi i zato u stvar jednom u ivotu izvriti u potpuno pristojnoj kreposnoj formi. Na to me nuka plemenitost cilja to ga elimo postii. Dok je tako tiho apta, bili su jo daleko od Apolonova kipa, tako da skriveni Damir nije uo razgovor. elio je da to prije prou ispred njega i da se udalje iz aleje kojom bi imala doi Gordana. Tada se zauju koraci i kraljev usklik: Evo Simona! Damirove oi trae kroz lie na sve strane i spazi mladog dvoranina kako dolazi sa strane kraljevskog dvora. Smee odijelo s platem. pojasom od koe, 3 kojeg visi tok za bode, pokazuje da je spreman za put. 471 Osjeajui svoj neprijatni poloaj, Damir ostane nepomian. Razabirui opasnost u koju se bacio, odlui ovako ostati u nadi da e kralj ipak otii iz aleje i opasnost neprijatnog poloaja brzo e minuti. Znao je da se pribliuju kipu: kralj i Francesko s gornje, a s donje dolazi Simono. Nije ih vidio, tek je nasluivao po tropotu koraka.

Dvorani e se svakako zauditi to nas dvojica nismo legli. Pa neka misle da iskazujemo toj stranoj ljepotici" tienici moje keri, naroito potovanje. Damir protegne vrat i napne sluh. Govore o Gordani. To je shvatio. Ah kralj nastavi: Ti e ostati pred palaom i nadzirati njezin odlazak, a ja u gore raspravljati s tim mladim dvoranima i pisati pismo kraljici sve dok se laa ne otisne. Damir se lako trgne. Od onoga to je uo steglo ga je u dui u kojoj mu se obnavljaju rijei to ih je uo. vrsto se upro u mramor da nae oslona i da se ne makne, a njegov budan sluh hvata svaki glas i svaki odjek koraka s one strane, ini se kao da je Simono stao i neto rekao, ali tiho i neujno. Onda slijedi kraljev poluglasni upit: Potpuno je spremna? Da, velianstvo. U svojoj je odaji odvrati Simono. Oprostila se s Izabelom? Bit e tako jer njezina visost ve spava. Naloi straama neka putem na pristanite nikoga ne posta u njezinu blizinu. Uinit u, velianstvo! Jesu li spremni Bartolo i Alberto? 1 Ve ekaju pred dvorom da se pridrue pratnji gospoice. A dvorani koje je odabrala za pratnju? ekaju vae velianstvo u predsoblju, samo onaj mlai to je juer stigao jo manjka. Kako, Damu- nije tamo? zapita Francesko Zato? Vaa visosti, jasno sam naredio da ima s ostalima doi k njegovu velianstvu, ali jo ga nema. Ona ga je sama odabrala da je prati, zar se neka poi s njome? primijeti kralj. Kad sam mu rekao da e pratiti gospoicu, on je vrlo pripravno prihvatio razjasni Simono. Moda su ga putem zadrali Aversa i Strozzi. S njima je danas mnogo drugovao. Ako ne stigne na vrijeme u dvor, ti uini sve da ne doe na pristanite. Nitko iv! Ni od njenih zemljaka ni naih ljudi. A gdje su ostali sa sjevera? U svojem konaitu! Naloeno im je da se do predveer ne pojave na dvoru. Dobro. Sad pogledaj gdje je taj Damir i odvedi ga gore u moju radnu sobu da eka s ostalima. Kad ti poaljem glas, 472 odvedi djevojku na lau. Upamti to sam ti rekao. Ako joj se togod desi pri iskrcavanju, platit e glavom. Da je niste niim, povrijedili. A bude li se branila, oprezno je odnesite na otok. Ne veite joj usta da se ne ugui. Vikati moe koliko je volja. More je buno, a nebo gluho. Ostat e s njom na otoku dok ne stigne princ Francesko. On e ti donijeti ostale moje zapovijedi. Pazi dobro na svoju glavu, Simono! Sad se pouri. Najprije makni toga Damira, a onda e5 javiti djevojci da poe na lau. Ako zapita za svoje dvorane, reci joj da ekaju na brodu. Razumije? Potpuno sam razumio, vae velianstvo! i Simono pohiti prema palai. itavo se Damirovo tijelo upelo u kameno podnoje boga Apolona. Nepomian je kao kip. Suspree dah, slua kako se kralj i Francesko polagano udaljuju putem kojim je otiao Simono" Otac i sin prevalili su dio aleje u poluglasnom razgovoru. Odakle da promatram njezin odlazak? upita Francesko. Kralj okrene desno uskim puteljkom to presijeca aleju i vodi prema terasama: Tamo s one terase sakriven meu drveem moe sve vidjeti, a da te nitko ne opazi. Obojica su udarili smjerom postrance Apolonova kipa u udaljenosti stotinu stopa. Izmeu puteljka kojim prolaze i kipa prostire se grmoviti lovor. Kad su zali jo dublje u potihom razgovoru, kralj se najednom zaustavi nasuprot Francesku i zagleda mu se u lice: Sine moj, ti si neobino uzbuen?

Zar to nije razumljivo? Nimalo. Djevojka je dodue sasvim neobino stvorenje,. ali Aragonci nikad nisu dopustili da im ena uznemiri srce. A ti, uti se... jt Kraljeva rije zapne, a zjenice mu se raire. _ i Vama se ini, oe, da sam se u nju zagledao? ""^ Ne okrei se! Ostani miran! f Kraljev glas prijee u aputanje: Dok sam te gledao, oklizne mi se pogled u lovo Tamo se netko nalazi. ^ Iza mojih lea? apatom upita Francesko. Jest, ali daleko, ispod Apolona, iza podnoja. Gle, glel Netko se tamo stisnuo uz mramor. Oito se skriva. Francesko ostani miran, tako da mogu promatrati, a da ne osjeti moj pogled. Tko je? upita Francesko. Ne vidim mu lice, samo zatiljak. Okrenuo je glavu prema, aleji. Odora mu je modra, a na klobuku veliko uto pero. To je Damirova odora! On? Ne mii se mrmlja kralj jedva zamjetljivo. Moda je tamo zaspao? ; "i J r 473. Naprotiv! Vreba u aleju! Trai nas, jesmo U otili. Stojei nasuprot Francesku kralj iskoriuje njegovu glavu za zaklon svojem istraivakom pogledu. Ostani tako samo dotle dok mu ne ugledam lice. Ako se okrene, ba e mi biti nasuprot. Zato se tu sakrio? Mislite da je to uo? Ako nije zaepio ui! Sad se okree. Budi miran. Da. On je. Spazio nas je! Prepao se, zgurio se kao pseto. uo je sve. Sve to smo govorili pred kipom? Kralj se veselo nasmije kao da mu je sin rekao neku alu, uzme ga ispod ruke i ree glasno: Vrijeme je da idemol Zacijelo e Simon nai toga mladog klipana. Poli su ravno prema terasi, onda zaokrenuti pravcem k dvoru. Ostavljate ga s onim to je uo? upita tiho Francesko. Neka ne posumnja da sam ga opazio. Neka vjeruje da je ostao nezapaen. Pourit e se da sve dojavi Gordani. Rekao sam ti: tko pokua zakoraiti na put koji djevojku vodi na otok, gubi glavu. Pourimo. On e vam pobjei iz vrta. U svakom sluaju ulazi u moju stupicu. Izili su na prostor ispred ulaza u dvor. Tu su stajala dvojica starijih poasnih ljudi, odjevenih u odijela napuljskih dvorana. Bartolo i Alberto ekaju. U dobar as. Kretnjom ruke kralj ih pozove k sebi. Obojica pohite k njemu. Bartolo tiho e kralj reci strai da nikog ne puste izai iz vrta, pa bio i najodliniji gost, a onda se odmah vrati k meni. Stariji otri k izlazu vrta. Onom drugom zapovjedi Ferante posve tiho i povjerljivo: Ti e, Alberto, s Bartolom krenuti u palau, ali ostati iza vrata da te nitko iz vrta ne moe opaziti. Razumijem, vae velianstvo. Odanle, pazi pomno: iz lovorove aleje izai e mladi u modroj odori, sa utim perom na klobuku. Ili e krenuti iz vrta, ili prema palai. U svakom se sluaju pouri k njemu. Mora se uiniti kao da si ga traio, razumije? Potpuno, kraljevsko velianstvo? Reci mu da te poslala gospoica Gordana. To je ona ljepotica to je dola s princezom Izabelom. Zna? Ba je prije kratkog vremena sila stubama.

Kamo? Htjela je u vrt, ali sam je zaustavio. Rekoh joj da tamo leu kralj i princ Francesko. Sto je tada uinila? Vratila se gore. Ferante pogleda svog srna Franoeska: Dakle nju je ekao! ponovo se obrati svom pomoniku ape,K . jo tie: Reci. tom mladiu sa utim perom da ti je Gorda ia nukvila neka ga potrai u vrtu. Neka se velianstvo pouzda u mene. Shvaam sve! Uto se vrati drugi dvoranin i stade uz svojeg druga. Kralj nastavi: Kad mu objavi njezinu poruku, ti e ga voditi. On naravno, ne poznaje druge odaje, osim sveane dvorane za goste. Mora ga, dakle, povesti. To je prirodno, zna u blizini dvorane... Znam primijeti dvoranin kao da je ve bezbroj puta primao od kralja takve naloge. A ti, Bartolo okrene se kralj drugom dvoraninu poi e za njima, dakako u udaljenosti kao da te se oni ne tiu. Ti, Albcrto, dovciii mladia na drugi kat. U koju odaju? U dvoranu mojih prijatelja. Ostalo zna naglasi kralj znaajno. Razumijem sve odgovori i kimne u znak povjerljivog sporazuma sa svojim gospodarom. Kralj povue svog sina za sobom prema ulazu u dvor. Bit e bolje, Francesko, da sada ode gore u svoje odaje. Kasnije se vrati da promatra njezin odlazak. Ponajprije joj moram oistiti put zaprekama. Zato je htjela da s tim mladiem govori tajno, u perivoju, kad ga je ionako odabrala za pratioca? Mogla je predmijevati da e s njim razgovarati na lai. Nije li tako? razlae Francesko koraajui uz kralja. Ako nam umakne? Kralj se zaustavi i pogleda mu u lice pa zakima: Kakvo je to pitanje? Kao da ne mogu lako obraunati s njom. Sve prepusti meni. Niste li pomislili da bi mogla sii ba u asu kad Alberto bude vodio Damira gore? Onim stubama kojima e njega voditi ona ne moe silaziti, ali ne brini se ti za to. Treba da idemo. Dok smo mi ovdje, mladi nee ispod lovora na sunce. I uoe u palau. Bartolo i Alberto neto su se tiho spora zumjeli, a onda se obojica povuku iza ulaza. Uz kameno podnoje, zaklonjen lovorovim grmljem, stisnuo se Damir i opazi da kralj i Francesko odlaze. Ne miui se, vreba na njih prislukujui njihove korake to se gube prema dvoru. Oko njega nastane tiina. Sjedei poduprt o ruke, bulji u lovorovo lie, a sluh mu trai kakav glas ili kretnju. No, sve ostaje tiho. Ogleda se na sve strane. Polagano i oprezno se digne i jednim korakom zae za drugi popreni pu-teljak suprotan onome kojim su otili kralj i Francesko. Paljivo 475 se primie i obazire na sve strane. Stoji i misli. Lice mu je smrtno blijedo. U oima uas. Casak se zadrava kao da stvara odluku, pa onda krene lijevo, zaokrui aleju hitrim koracima, oprezno pazei, izae na prostor ispred palae. Tu stane i zaokrui pogledom razizemlje. Odanle istri Alberto i kao da ga ne opaa ogledava se ba protivnim smjerom pa krene prema aleji. Ali kao da je uo korake, obazre se prema Damini, stade ga promatrati od glave do pete i krene k njemu. Mladi ga opazi i uspori korak neodluno Mo da bi ga htio neto upitati. Plemeniti gospodine, sudei po opisu vaeg odijela, vi pri-padate dvoranstvu njezine visosti princeze Izabele i pria Fran-ceska. Pogodili stel Prva dvoranka njezine visosti, ona smea ljepotica, naloila mi je da poem u vrt i potraim mladog dvoranina sa utim perom na klobuku. Rekla mi je ime, ali nisam upamtio.

To sam svakako ja! Dakle, molim, neka vaa milost izvoli poi sa mnom. Nekoliko je asaka stajao neodluan kao da razmilja, a onda ivo upita. Ona vas alje? Mene su odredili da je pratim na lau pa mi je naloila da vas potraim. Imate li kakvu poruku za mene? Da, gospodine. Moli vas da doete k njoj jer e odmah krenuti na put. Putujemo tek podveer. Gospoica eli ii odmah. Laa jo nije spremljena. Naprotiv, sve je spremno. Izvolite, gospoica eka. Kamo da idem? eka vas gore na drugom katu. Povest u vas k njoj. Gdje se nalazi? Kod princeze Izabele. : Idem odmah odvrati Damir i poe prema palaL Alberto ga slijedi. 4. Gospodin Damir! Gospodin Damir! Povici zaustave mladia pa se obazre pun iznenaenja prema vratima vrta. Tamo stoji glasnik u pranoj odori. Na prsima je crni gavran, osebujni znak kralja Matije. Ne brinui se za Alberta, Damir potra k vratima gdje stoji mladi s grbom. Princ te alje? zapita Damu . Da, on. Nosim vam pismo, ali me ne putaju unii. Damir oslovi strau: Ovo je glasnik njezinog velianstva kraljice Beatrioa, Vojnici na strai malo su se pogledali kao da se nijemo do govaraju to da uine, no Alberto se odmah dosjeti: Nitko ne smije ui do predveer. Tako je odredilo njegovo velianstvo napuljski kralj. Ipak to ne smete Damini i zapone s glasnikom govoriti hrvatski: Daj mi pismo. A ti se propitaj gdje su ukonaeni nai dvorani pa onda reci Brodaricu da kriom pripravi dva konja. Trebat e nam. ekajte nas na pristanitu. Reci Brodaricu da je dvoranka, neu spomenuti njeno ime, ti zna koju mislim, u pogibelji. Daj hitro pismo i... Alberto prekine razgovor: Ako ne kanite poi gospoici, recite? ; . a; Kako ne! Evo me. Damir brzo otvori pismo i poe za dvoraninom. Hitro je koraao i jo hitrije itao retke princa Ivana. Ali ovog asa to pismo nije proizvelo na Damira nikakav dojam. Izraaj njegovih oiju i treptaj pokazuju da drhti pod udarcem to ga je primio otkriem kraj podnoka Apolonova kipa. U odaju dvoranka polazi se s one strane opomene ga Alberto pa skrene uz terasu palae. Damir ga slijedi. Obili su istoni dio zgrade i preli iza ugla smjerom prema moru. U blizini kule to se strmo sputa u more Danur spazi uska vrata irom otvorena. Alberto poe prvi kamenim stubama. Nali su se u hodniku. Stijene su bogato ureene, a pod od arenog sitnog kamenja. Zdesna se uspinju kamene stube u katove s ogradom od mramora. Napokon su stigli u dugi nepregledni hodnik. Ovdje su odaje naih dvoranki, a s ove strane nastanjene su dvoranke mlade kraljice i vojvotkinje od Ferare i vae prijazno tumai Alberto Damini. Takav je kod nas propis. ensko dvorjanstvo odijeljeno je od mukog. Ali danju smiju primati posjete. U nas se mnogo pazi na dobar glas dvoranka. Sve to Damir ne slua. Alberto otvori vrata i ue prvi. Damir gotovo utri u sobu. Slijeva ga zbune neki visoki zastori to se pruaju kroz itavu veliku dvoranu i dijele je na dvoje. Poite samo dalje! ponuka ga Alberto desno gospodine. On krene smjerom koji mu je oznaen. Krv mu bije u sljepo-oicama nosei sa sobom strano saznanje o opasnosti koja prijeti Gordani. Uinio je nekoliko koraka ne videi pred sobom nita..-Slijedeih nekoliko trenutaka mladi stane kao da ga je netko udario. U svijetlu to mu zabljesne pred oima prikae mu se

jako debelo tijelo i velika glava, sa irokim tustim licem. Ne snalazi se. Ne shvaa i ne prozrijeva situaciju. Pogled mu trai Gordanin lik. Stoji, zuri, traei onu koju je itavim putem sve do ove odaje 477

ti nosio u predodbi, uvjeren da ga eka. A sad najednom vidi drugu sliku: iroke mesnate prsi s maskom kraljeva lica, s tri pod-bratka. I to mu se lice smijei porugljivo i zlobno. Zar je to mata probuena grdnim otkriem pred Apolonovim kipom izbila pred oi ovu utvaru? Svladajui se ide blie da se uvjeri u toj nadi, ali opet ustukne. Jest! To je Ferantel Vae se gospodstvo ipak udostojalo odazvati mojem po-ivu? upita kralj. Ispod mesnatih vjea pogodi ga podrugljivi kraljev pogled i trgne glas pun zluradosti: Vae gospodstvo, vidim, nije naviklo odazvati se kraljevoj zapovijedi. Bili ste s ostalim dvoranima pozvani k meni. Neka mi velianstvo oprosti to sam zakasnio. Moda ste bili na sastanku s kojom ljepoticom? Ne poznajem ovdje ljepotice s kojom bih uricao sastanke n asu kad moram ispuniti dunost da pratim na putu tienicu njezinog velianstva kraljice Beatrice. Toliku panju prema mojoj keri kraljici uistinu treba pohvaliti i nagraditi! nastavi kralj sve podrugljivije. Izvrena dunost ne zasluuje nikakve nagrade. Molim vae velianstvo neka mi dopusti potraiti dvoranku njenog velianstva. elite joj neto saopiti? Da, velianstvo. ; ,.;.:; " ; Vrlo vano? ^ " ">> iv ^Ii<v"-! - Dunost je uvijek vana. r : Govorit ete s njom na lai. Sad ste moj gost. Velianstvo, ja je ne mogu pratiti i ta me okolnost nuka da joj odmah predam vane poruke. Vi ne putujete! Tako! Nadam se da ete mi pokloniti povjerenje i dopustiti da budem u tom sluaju va glasnik. Kakva je to poruka? Damir sve vie osjea neprijatnost gledajui kralja, raskora-ena, podboena o kukove, podrugljivo nasmijana, a ispod te ironije, iz smijeka proviruje strana zasjeda. Damir vjeto prikriva neugodni osjeaj i naglasi: Vae velianstvo, moja je dunost izvriti posao dvoranstva mojeg kralja. A kad to uredim, odmah u se vratiti i on se pokloni i poe k vratima. Tu stoje Napuljci Alberto i Bartolo i zakre mu put. Ni koraka! rekoe obojica istog asa s naperenim bodeima u mladieve prsi. Ovo ga prenerazi i upita kralja: Velianstvo, smijem li pitati to to znai? Znai da se u Napulju smatra neuljudnim uljati se u kraljevskim perivojima i oslukivati kraljevske razgovore. Damirov se pogled spusti, ali se odmah digne. Iz zjenica sijevne ubojiti mladoliki pogled u kralja. Ovaj se smije radou lovca koji je ispravno nianio. Vidite, moj mladiu, vama bi dolikovala smionost. Mjesto toga vi ste nevjerojatno nesmotreni. Dok se nas dvojica ovdje zabavljamo, vaa dvoranka putuje bez vas. Velianstvo usklikne Damir uklonite nesreu od ove djevojke, a ja se kunem da u ono to sam uo ponijeti u grob. Gle gle! Vrlo ste plemeniti! Opozovite svoju strahovitu namjeru. Kralju, uinite to jer e vas stii strahovita odmazda.

Gle, gle! Napuljski kralj bi morao strepiti i on se nasmije. asti mi, zamalo da se ne rasprsnem. Velianstvo, ako vam je do svoje asti, do imena, vratite djevojku s lae. Ne slutite to vas eka ako joj se dogodi zlo. Moda rat s barbarima vae zemlje? U mojoj domovini nema barbara, ali u Napulju ima zloinac koji e biti strahovito kanjen. Ferante se uozbilji i vikne: Moj plemeniti mladiu! elite spasiti od propasti mene i moje prijestolje? Zato sam odluio da vas dignem na ast mojih prijatelja. Hajde, Alberto i Bartolo! elim svojeg najmlaeg prijatelja prikazati onim drugima. Neka vidi koliko cijenim njegove prijateljske usluge. Od te izjave iz koje proviruje sarkazam Damir osjeti laku strepnju. Bartolo i Alberto prilaze k crvenim grimiznim zastorima to su sada skrivali drugu polovicu dvorane i povukli ih. Karike kripe po mjedenoj sipki. Damir osjea kako mu netko strue po kostima. Pred njegovim oima ukae se slika, isprvice nejasna, kao utvara u magli. U naslonjaima sjede muke pojave u odorama napuljskih velikaa i plemia. Tijela su im nepomina kao da su od drva ili kamena. Glave nepokretne. Ispod klobuka vire lica neviena, upala, grdna, plosnata, osuena. Izboene oi su mrtve, kao od stakla. Jezovite. Zubi im grozno cere. Sjede u naslonjaima, ini se da su lutke, odjevene u ljudske raskone odore. Damira trese zebnja. "to je to? Kakve su to prikaze po kojima pada samo malo svjetla s visokog prozora s reetkama kosturi ubijenih!" No, to kaete mladiu? Nisu li divni moji prijatelji! usklikne gordo kralj. Mladiu se priinja da je ovaj ovjek to ga nazivaju kraljem luak koji je ovdje poredao kosture u velikakim odorama. udite se? Odmah u razjasniti vaoj gospodskoj milosti! Eto, vidite! Ovo je moj urjak i prijatelj Marzano. Onaj u crnom i zlatnom brokatu. Ovaj drugi pored njega, mladi je plemi Carbo, 479 voa mojih podanika, koji ele moje prijestolje dati Francuzima. Anuvincima. Onaj tamo..., ali to to govorim? Vi poznajete historiju mojeg kraljevstva. To su leine koje-uvam za uspomenu. Velianstvo! klikne Damir. Idem iz ove dvorane i segne u tok da izvue ma i prokri put. Jo prije nego to je kralj dao znak, ve su se oba Napuljca bacila na mladia i. uhvatila ga za laktove. On se bori svom sna gom svoje mladosti Nateu se s njim, dok ga ne svladaju i svezu jakim konopcem. Damir shvati pripremljenu zasjedu iz koje mu nema izlaza pa vikne: to hoete sa mnom? Da vam prikazem svoje prijatelje nakloni se kralj gotovo ushieno. Svi su mi oni iskazivali veliko prijateljstvo. Jedni su namjetali protiv mene urote da me srue s prijestolja, drugi su se opet bunili, jer sam im oduzeo imanja. Ima ih koji su se uljali i prislukivali moje razgovore. Svaki je pokuao napasti moju kraljevsku vlast. Dakle, sve sami dragi, vjerni, odabrani prijatelji! Da, mladiu, odabrani prijatelji. Ukoeno stoji vezani mladi zurei u jezovite pojave u naslonjaima, a kralj se razmahao gestama i stao govoriti naglaavajui rije po rije kao da mu svaka pripravlja uitak. Vidite, moj mladiu, rekli ste da sam zloinac. To su rekli i oni. A vele to i mnogi drugi koji jo nisu ovdje. Vele ljudi da sam svoje prijatelje pobacao dolje u tamnicu gdje jauu od gladi, zime i ee. To je kleveta. Sad vidite kako mi ine strahovitu nepravdu. Istina, ima jo dolje nekoliko uznika to trpe pravednu kaznu, ali to su moji neprijatelji. Zar da ih tetoim na svojini grudima? Ali, ovi tu, to su moji prijatelji. Kralj vrsto upre pogled u Damira i priblii mu se pa e vrlo povjerljivo:

Vidite, mladi ovjee. Kad su me oni izdali, pozvao sam ih u svoj dvor da im vratim milo za drago. Posjeo sam ih u naslonjae od brokata, a vjerujte, brokat je skupocjena tkanina. Ferante se jo vie priblii Damini i kao da neto naroito oekuje od njega, gleda mu u lice, pa se smijei Usne mu podrhtavaju, a oi sijevaju: Nisam tedio. Uistinu nisam. I sami vidite da je njihova tkanina skupocjena, jer za prijatelje dajem sve, sve. Moja plemenitost ne poznaje granica. Sve sam ih ljubio, toliko ljubio da se nisam mogao od njih rastati. Htio sam da ostanu uza me, pod mojim krovom, da ih imam tu, da ih gledam, s njima avrljam, posjeujem ih, drim im govore, nazdravljam, da ih pitam kako im je. A oni su tako sretni da i ne ele ostaviti ovu dvoranu. Sve moje prijatelje toliko ljubim da ih ne putam vie ispod mojeg krova. I u toj mojoj velikoj ljubavi ja sam njihova mrtva tijela dao balzamirati, jo vie. Odlikovao sam ih i kao da su najplemenitije ptice dao sam ispuniti njihove utrobe, njihove grudi, obukao ih i, evo, tu sjede, moji mili i dragi. Nije li to vrhunac humanizma? _ Neman jezovita! vikne Damir dok kralj nastavlja s naroitom sladostrau: Iskazao si mi veliko prijateljstvo kad si oslukivao, hjepl mladiu, a poto ja cijenim i primam svako prijateljstvo, ne mogu biti ba prema tebi nezahvalan. Uvrstit u te meu svoje najdrae prijatelje. Zvjerska nemani! Eto, tako vraa moju plemenitu namjeru, nezahvalnie! Ali ja sam humanista. Opratam i dijelim dobro za zlo. Vidi, onaj prazni naslonja tamo lijep je, dragocjen, tamo u posaditi tebe, najmlai moj prijatelju. Zebnja preleti Damirovim tijelom. Pogled mu poiva na praznoj stolici i ini mu se groznijom od otvorenog lijesa. Neu da trune, sinko, ne bih mogao ivjeti da sam svoje prijatelje predao pohoti crva. A ti si odvie lijep da bude njihova hrana! Ti e sjesti na ovaj najljepi naslonja. Da ostane uvijek uza me kao naroita uspomena moje pobjede. Stvrite! Samo brzo, brzo! Zvijeri! vie Damu . Tvoja nezahvalnost bit e kanjena! Svojeg dobrotvora nazivlje zvijerju. Bartolo, skini mu klobuk i plat. I Bartolo uini po kraljevoj elji. Damini se uini kao da mu uzimaju ivot. Tako ree Ferante, pa uzme Damirov plat i rairi ga po naslonu naslonjaa. Onda uzme klobuk, postavi ga na vrh i pri tome gleda u Damirovo lice iskrivljeno jezom. Hou da ti osiguram stolac. Neka nitko drugi ne sjedne ovamo. Ovo eka tebe, mladi moj prljane. Prije nego te zadavimo hou da uzmogne sebi predoiti kako e izgledati na toj stolici. Lijepo? Zar ne? Ubijte me, ali vratite Gordanu, jer e njeno prokletstvo pasti na vas! Osveta naroda rajurit e vae prokleto tijelo. Osveta kraljici, vaoj keri! Upamtite! Osveta njegova... A tko bi mu dojavio u ijem se naruaju nalazi djevojka? Ti nisi htio putovati, nego si ostao uza me u dvorani mojih prijatelja. Tko bi, dakle, mogao javiti? pita kralj. Javit e mu onaj koji zna to znam i ja. Sto zbori taj lupe? vikne kralj i pogleda Alberta. S kim je govorio? S nekim ovjekom, glasnikom s gavranom na grbu koji je odmah otiao. Ti si dopustio da netko ue u palau i opet izae? Strae su pustile? Objesit u vas sve! Nikoga nismo pustili, ali glasnik je zvao ovoga tu vidjevi kad je iziao iz lovorove aleje. Govorili su svojim jezikom. Nian razumio, ali sam prekinuo razgovor. 481 31GordanaI

; _ Smjesta juri za tim glasnikom, hitro ga zagnjuri u grob. Njemu nisam rekao to sam uo, samo sam govorio o pis-i veli Damir. O kakvom pismu? < Donio mu je i predao neko pismo ree sada Alberto. Ovamo pismo! i pretrae svezanog Daminu Vidjevi da ga ne moe proitati jer je pisano hrvatski kralj ga spremi i zaurla nad Damirom: Govorit Kome si rekao to si uo? Nedaleko od Apolonova podnoja sakrio se jo netko tko sada zna da neto spremate Gordani. Svi su vai gosti opazili kako djevojku uvate da joj se nitko ne priblii. Svi apu. Crven, zapuhan bjesnilom, Ferante uzviknu; Gdje je taj drugi? Popeo se na zid perivoja i skoio dolje da dovede pomo. Pomoi Protiv mene? U Napulju, u mojem kraljevstvu? Jao njemu! Tko je? Nita me nee prisiliti da kaeml Kralj se zaleti na njega bodeom: Reci: tko jo zna i gdje je taj? Zarinite bode, moda iz mojih prstiju vrcne njegovo ime. Zvjerski reei, utisne Ferante bode u Damirovo meso, samo toliko da ga prestrai i vikne: Tko je? Kai! Kad budem mrtav. Razjareni kralj baci bode i okrene se svojim pouzdanicima: Vodite ga dolje. Glad i e najstranija su muila. Bude li priznao, podijelit u mu milost Neka ivi Nee dobiti ni kapi vode ni mrve kruha. A sad, donesite mi eravice, ive eravice. Ledeni znoj poikne Damirovo elo. Nahranit u te. Silom u ti rastvoriti gubicu i nasipati gorue komadie. Hranit u te ognjenim eernim kuglicama ako ne kae kome si rekao to si uo. Ostat e ti grlo i jezik za sva vremena ispreni brazgotinama. Neu te ubiti, ispei u ti grkljan, lijepi gospodiiu, ognjenim poslasticama. Govori, tko zna moju tajnu? vie kralj. Damirove oi bulje preda se. Usne su otvorene, bijele, nepomine. Mladi niim ne odaje da uje kraljev poziv. Do svoje starosti amit e dolje na dnu ovog dvora " razvaljenom gubicom, nemoan da ikad progovori rije, vidi svjetlo. Sablasno, ukoeno stoji Damir i ini se da su mu grozote mrt vaca u naslonjaima i muila kraljevih prijetnji smutile pamet. Donesite eravicu! krikne Ferante. Od Damira ni .treptaja, ni drhtaja, nijednog znaka da zna l uje. .... 48? fa Taj se obezumio! ree Bartolo. Ili mu je uas oduzeo govor. Probudit u ga eravicom. Alberto, kralj. Sluga potri prema vratima i nestane. Razjareni kralj stade hodati gore-dolje dvoranom, od asa do asa sune pogledom kao bodeom u nepominog Damira. Njegovo je lice izoblieno kao da su ga izvukli iz groba. .... _ Velianstvo! Ovaj je uistinu izgubio pamet! primijeti Bartolo. Moda bismo ga dozvali k svijesti obeanjem da ete djevojku ostaviti na miru. 2ivi oganj budi lude i lupee. eravicu hou! Sav zadihan, uleti Alberto, skoi kralju, neto ape, od ega se cijela kraljevska masa potresla. Die ruke, tihi krikovi padaju mu s debelih usana. Trkne k vratima, ali se opet vrati i zapovjedi: . Brzo, bacite ga dolje u tammcul Smjesta! to da inimo nakon toga? f _ Doite za mnom! Brzo, u moju radnu odaju. Odmah! i odjuri na vrata.

Oba se Napuljca ustrala. Alberto uzima svijeu sa stola mrtvih kraljevih prijatelja. Bartolo pohiti k malim eljeznim vratima, zaokrene kljuem i otvori. Iz otvora zuri grobni mrak. Poput kamenog kipa stoji Damir svezanih ruku kao da se sve to njega ne tie. Napuljci ga uhvate za ue i povuku sa sobom. Kad su se vratili gore, zatvore eljezna vrata i potre dvoranom prema odajama kojima je as prije iziao kralj. U KAVEZU Gordana je pola u perivoj k Apolonovu kipu, ali je zaustave kraljevi pouzdanici. Saznavi od njih da vrtom ee kralj sa svojim sinom, djevojka se vratila gore. I sada sjedi sa svojim dru-garicama koje avrljaju o sitnicama dok je njena dua zabavljena razmiljanjem o onome to joj je dojavilo pismo nepoznate ruke. Osjetila je teinu u svim udovima kao da je poklapaju i strop i zidine. Konano se odlui da opet sie iz odaje. U predvorju su na-puljski paevi. Odluno pristupi k prvome i upita: Moe li se odavle kojim drugim stubama sii u perivoj? Moe ako prijeete lijevim hodnikom. Tamo su stube koje vode uz terasu. 31 483

Zahvali mu prijazno i poe vrlo oprezno. Nae stube onkraj velike terase ispred dvora. Zaokrenute je ravno u perivoj. Pouri smjerom prema Apolonovu kipu, ali ne nae nikoga. Zagledala lijevo i desno. Uzalud. Razabire: Damir nije mogao da prieka na zakazanom mjestu, jer su kralj i Francesko etali vrtom. Sjetila se terase to se die uza zid s kojeg je gledala juer na trg. Ali ni tu ne nae nikoga. Gonjena nemirom i eljom da vidi ljude i nae bilo kakav dodir sa svijetom, zagleda se na trg kojim prolaze ljudi njoj strani i nepoznati. Sad joj se uini kao da je ula izrei svoje ime. Obazre se. U kraljevu vrtu nema nikoga. Ponovno joj dopre do uiju glas koji izgovara njeno ime. Dolje s desne strane uza zid opazi starca Aversu s mladim Firentincem Strozzijem. Obojica je opaze na vrh zida pa hite k njoj. Gotovo je viknula od radosti. Prvi je dohitio Escole Strozzi. Dolazim s pristanita ree on ali tamo nisam naao vaih dvorana, a ipak su ve dignuli jedra. Zar ne kanite putovati? Ne mogu vam odavle govoriti. Previsoko je. uli bi me. Uite, molim vas, u dvor. I vi, gospodin Aversa. Uzalud! Ve smo htjeli, ali nas ne putaju. U tom odgovoru nala je novu potvrdu neeg jezovitog. Jo se jae nagne na zid i zaokrui usta rukama, vikne dolje niz zidine: Gospodine Aversa, nai ete ve neku izliku d" vas puste. Zar se to dogodilo? pita starac. Moralo bi se dogoditi ono na to ste me juer i danas upozoravali. Dobro, znam ve to ree starac i odmah poe uza zid. Svaki njegov korak kojim se pribliavao vratima dvora smatrala je spasenjem. Onda sie s terase i uputi se prema palai I sada je na vratima nala strau kako ivo raspravlja s uenjakom Aversom. On vadi neki papu i pokazuje vojnicima. Ali oni slijeu ramenima. Jao vama ako me zadrite! Kralj me zove! Oni gledaju u palau kao da tamo trae nekoga tko bi im savjetovao. Meutim, stari uenjak iskoristi ovu njihovu neodlunost, prijee prag otro prosvjedujui: Tko e sprijeiti starom uenjaku koji je kraljev gost i ljubimac vladara? I ve se naao onkraj zidina i krenuo prema ulazu u palau. Gordana je stigla na stube i prividno se zagledala u dragocjena vrata ukraena plastino uklesanim prizorima trijumfalnog ulaza Alfonza I Aragonca. Navlas se nije maknula sve dok uenjak nije doao do nje, a onda mu apne:

Lebdim u stupici! Imam dokaza. Od koga vam dolazi? Od nepoznate ruke. Savjetuje mi da ne polazim na lau. Put do lae prevalit emo konjem, zato mi neznanac savjetuje da prividno preplaim konja i pobjegnem. Da mogu pronai Da-mira, znala bih se izvui iz procijepa. Da ga potraim u konaitu? Molim vas. I recite mu neka spremi konje. Dakle, bijeg? Ako mi to ne uspije, zacijelo sam izgubljena. Ako ne naem vaeg dvoranina, jamim da e vam ovu uslugu uiniti mladi firentinski pjesnik. Dok su govorili, ona je neprestano gledala u umjetninu na na vratima i svatko tko bi ih ugledao morao bi biti uvjeren da raspravljaju o reljefu. Moglo bi se desiti da ne uspijete. Znate da vas na svakom koraku slijedi Simono, a danas uveer pozvani su svi uesnici na gozbu, a poslije e biti vatromet. - Znam, samo ne znam to e dotle biti sa mnom. Zadajem vam rije: uinit u sve to se moe. Sve u Firentince i Milance uzbuditi da pitaju za vas. Kad bih mogla slutiti ija mi je ruka otkrila zasjedu, bilo bi lake boriti se. Zacijelo su vaa ljepota i plemenitost ganule neije srce, a u tom sluaju, vjerujte, ova e ruka i dalje bdjeti nad vama. Strahovito je stajati na pragu dvora, na suncu i zraku, posred bijela dana, predana na milost i nemilost okrunjenog razbojnika. r- Podii emo na noge itav Napulj. Za neznatni stranu djevojku koja im nije nita? Nitko se nee maknuti. Zato ne dolazi Damir? Izaao nije, ili da pitate strau? Pitajte za plemia u modroj odori sa utim perom. I starac poe prema strai i zapita mrko: Njegovo velianstvo pozvalo je preda se mladog stranog voranina u modroj odori sa utim perom na klobuku. Zar jo nije stigao? Nije ni iziao iz dvora odgovori prvi od straara. Dakle u palai je? Ve je dosta dugo to je iz lovorove aleje krenuo u dvor. Aversa se uputi natrag. Ne znajui nita drugo nego da ne puste nikoga izai ni unii straa nije nikako tumaila ponaanje starca uenjaka i vrila je dalje svoju slubu zaustavljajui svakoga. Va je dvoranui u palai apne Aversa Gordani. Bio je pozvan kralju sa Stjepkom i onom etvoricom koje sam odabrala za pratnju. Prema tome, nalazi se moda ba u kraljevskoj odaji. Ostat u ovdje i ekati, a vas molim: ne ostavljajte me. Neu se maknuti dok me vi sami ne poaljete. 485 i Ni sluge ni dvorani ne pojavljuju se niotkuda. Sve je tiho kao u pola noi. Samo njih dvoje stoje pred vratima, zure u kiparske umjetnine i od asa do asa opetuju apatom osnove kako bi Gordana mogla utei iz dvora. Ali. sve odmah razbije saznanje kraljevske moi koja u po bijela dana, usred grada, stvara od djevojke bespomonog sunja crnih kraljevih namjera. Da se uteete oni Izabeli? Vjerojatno ona nita ne sluti to sprema kralj, ali ona je Aragonka. vrsto vjerujem da mi je sada jedino uporite ako se inim nevjestom i ne pokaem nikakve sumnje. S desne strane terase zauju se koraci Pogledajte tko je? apne Gordana. Nekoliko trenutaka utnje, a onda uenjak apne ne pogledavi Gordanu:

Francesko! Kamo ide? Prema vrtu. Nerazumljivo. Danas popodne nitko od njih nije poSao Najbolji znak da ih neto neobino dri budne. Koraci su se zaustavili dahne Gordana. Spazio nas jel as ekanja, onda novi tropot u pijesku. Prilazi nam apne Gordana. Sad oprez, mir i hrabrost Uzdignuvi bijelu ruku, stade ona pokazivati umjetnine na vratima kao da razjanjava stranom kraljevskom gostu: Da, zamisao je ovih prizora iz slavnog ivota Alfonza I zaista djelo mojeg zemljaka Franje Laurane. Njegova su djela ures dvora mojega kralja i kraljice. Sudjelovao je sa svojim idejama u tom djelu i Leo Bat-tista Alberti, a pomagao je Laurani Isaija Dapissa i Andrea delT Aquilla veli glasno Aversa. Vjerojatno je tako. No oprostite to ja dajem prednost svojem zemljaku. Njega su ipak smatrah prvim kiparom ovoga dvora. Njezino velianstvo Bcatrica priala mi je da se ova umjetnina takmii s rimskim slavolukom Setimus Severus i Constan-tinus, a izraena je po tom uzoru. Gledajte kako je divno tumai Gordana, a dua joj trepti sasvim drugim Gospoica Gordana je uistinu oduevljena ovom umjetninom? oglasi se straga Francesko. Ona se obazre i pokloni. I uenjak se okrene k princu, uini dva koraka natrag da mu dade prostora. Visost se oito sjea da mi je kraljica naloila neka dobro promatram ove divne isklesane prizore njezina djeda. Zato ne mogu nijednog dana propustiti, a da ne gledam ovu ljepotu. " Sjeam se odvrati Francesko kraljica je naglasila da se naroito prije odlaska svom duom zagledate u trijumfa tora Alfonza. Visosti, izvrit u vjerno elju moje kraljice, osobito onog dana kad budem putovala. Izrekla je to veselim, gotovo prponim glasom gledajui mu ravno u oi. Onog dana kad putujete? Zar to nije danas? upita Francesko. Ne, visosti. Nije danas. Oprostili ste se s princezom Izabelom, uzeli njezino i moje pismo? udi se Francesko. Djevojka sabere svu glumaku snagu. Istina je. Uzela sam. Ali vrlo nerado. Priznajem da sam se prenaglila. Uvrijeena jer su me zapostavljali, htjela sam otii. Ali sad, nakon mojeg dananjeg slavlja na Piazza delT Incoronata, pokolebala sam se i bila bih odmah rekla princezi Izabeli da mi je teko otii, ali me bilo stid priznati da opozivljem odluku. Uistinu, visosti, nadala sam se da e me princeza zadrati. Dala sam tome i povoda molei da putujem kopnom. Miljah: ona e se zbog moje muiavosti razljutiti i odrediti da ekam dok budu putovali i ostali. Poto to nisam uspjela postii, priznajem poraz. Uenjak sa zauenjem slua prponi nain kako Gordana obrazlae svoje motive, a pri tome pomno promatra prinevo lice. U njemu nailazi odraz skrivene Ijutine i neto podmuklo. Dvoranki nisu doputene takve prokenosti, gospoice Gordana naglasi Francesko, a stari uenjak hitno nadoda: tienici njezinog velianstva kraljice Beatrice doputeno je ipak mnogo vie nego ostalima? U ovom sluaju moja prokenost odgovara eljama princeze Izabele. Njoj nije bilo drago to odlazim, dapae prigovorila je tome. Ona e se radovati to izvravam elju kraljice i ostajem do kraja sveanosti. O tome e odluiti sam kralj. Ali njegovu velianstvu je svejedno, ono ima vanijih briga nego to je putovanje neke dvoranke nasmijei se Gordana.

Ne znam. ut ete to misli njegovo velianstvo primijeti Francesko, korakne na stube i upita uenjaka: Vi niste poli na poinak, dragi na uenjae? Visosti, pronaao sam neke nove pojave u zvijezdar .1 njegova velianstva i dohitio da mu to objavim. Sad velianstvo spava. Priekat u pred palaom odgovori smjerno starac pa se okrene Gordani. Hou li danas na gozbi uveer imati sreu da budem opet va susjed kod stola? 487 -- -> " " --

.c Sasvim sigurno odvrati ona. A sad, ne biste li-sa >mnom nastavili raspravu? Ako elite, vrlo rado! v Francesko ue u palau, a ovo dvoje opazi kako se vrlo brzo uspinje stubama. Djevojka i uenjak povuku se niza stube ispred vrata i pogledaju se znaajnp. On ape drei se posve nehajno: Nije mu pravo. To sam jasno razabrao unato aragonskoj lukavosti. Bojim se da e va prisiliti na put. A zato? Cime da me prisile ako ja neu. Kad se princeza Izabela probudi, lako e mi biti da .je pridobijem. Ali Francesko je naglaavao da o tome odluuje kralj. Varate se, p tome odluuje moja lukavost. Priinit u se bolesnom i lei. Dodue, ve vrlo otrcana izlika, ali uvijek uspjena. Ostanite sa mnom dok ne dou moji dvorani. Zacijelo e s njima i Damir. Ako meni ne bi bilo mogue da mu togod nasa-rou reem, molim vas, povedite ga sobom.i uputite u sve. Moja je jedina briga da vam pomognem iz aragonske stupice. Jadni Strozzi ne moe u dvor i eka. Poli su ispred palae etajui se u tihom razgovoru i ekajui dvorane koji su imali pratiti Gordahu i Damira. im je Francesko uao na prvi kat, poe u kraljeve odaje i upita tajnika: Gdje je kralj? . j! Njegovo je velianstvo na drugom katu! ": 0 Pohitite odmah k njemu: ^.> ^v " U predsoblju su dvorani kralja Matije odgovori tajnik koji e pratiti dvoranku njezinog velianstva kraljice Beatrice. Kralj mi je naloio da ih ne ostavim same i ne putam izii dok velianstvo ne odredi, Preuzet u vau slubu. Idite hitno gore i recite kralju da je hirovita dvdranka promijenila odluku. Neka odmah sie. Kraljev se sekretar uputio u drugi kat da trai kralja. Izlazio je iz odaje u odaju. Na hodniku sretne Alberta kako tri da kralju donese zatraene eravice. Alberto, gdje je njegovo velianstvo? . Sad se ne moe s njim govoriti, jer upravo s nekim povjerljivo vijea odgovori kraljev pouzdanik lukavo. Ipak mu javi poruku njegove visosti princa Franceska da smjesta mora s njim govoriti jer hirovita dvoranka ne kani otputovati i da je u drutvu astrologa... Alberto se vrati kralju i apne mu Franceskovu poruku. To ga ponuka da ljutilo ostavi Damira i sie u prvi kat u svoju radnu odaju gdje mu uzbueni Francesko najavi: Naao sam Gordanu pred vratima Alfonza. I. Raspravljala je s Aversom o umjetnikim reljefima i rekla da nee putovati, nego ekati dok putuju drugi jer tako eli Beatrica. Jo je naglasila da e na veeranjoj gozbi sjediti uz Aversu. .,. . 488 Ferante smrknuto upita: Kako se taj Firentinac mogao nai na dvoru kad sam odredio da gosti imaju izii i da se nitko ne smije pustiti do podveer u palau?

Aversa veli da je naao nove pojave u vaim zvijezdama. Kako je uniao ne znam, samo sam ga naao s Gordanom. Kad sam otiao ostali su zajedno. Kralj uhvati srebrno zvonce. Njegov tajnik ue. Bartolo i Alberto su ovdje? ekaju zapovijedi vaeg velianstva. I Simon moli da ga velianstvo primi. Neka uu sva trojica. Dok su ulazili, Francesko je paljivo promatrao svojeg oca ije Ue nalikuje oblaku iz kojeg e ovog asa zagrmjeti. Velianstvo najavi Simono mladog dvoranina iz pratnje princeze Izabele nisam naao. Kao da ga je zemlja progutala. Dobro, dobro, ne treba ga dalje traiti prekine kralj njegov izvjetaj gdje je princeza Izabela? " Jo nije izala iz odaje. H Ako spava, probudi je i reci da je smjesta ekam. Of Simono izae, a kralj pogleda svojeg pouzdanika: Alberto, im ue princeza Izabela k meni, sii dolje. Na vratima e nai stranu smeu ljepoticu. Ako je pola u vrt, potrai je i reci: njezina visost Izabela eli s vama govorili. Razumijem, kraljevsko velianstvo. Kad poe, prati je kako ti ve zna, reci joj da se Izabela nalazi u odajama vojvotkinje od Ferare, pa e je lijepo odvesti gore u drugi kat, u raskone odaje mojih "odlinih gostiju". Da, velianstvo, ali zar da je tamo ostavim? Otvori joj vrata, ostalo je moj posao. Ako je ne nae, odmah mi javi! A ja, velianstvo? upita Bartolo. Na tebi je red da dvoranima sa sjevera isporui neka pou u svoje konaite. Nakon toga ekaj me u predsoblju. Idite. Jo dok su izazili, kralj se protegne i zijevne: Moj popodnevni san najvea je rtva to je pridonosim svojem buduem unuku. Dok kralj pokazuje ravnoduje, Francesko se uznemiri: .( to ste nakanili s Gordanom? Jo ove noi poslat u je na otok. Da ipak priekate dok svre sveanosti? Ona e se protiviti da ide, a dvor je prepun gostiju. Nee se moi zatajiti da ste je silom odveli, a to Beatrici moe pokvariti tajnu ili pobuditi sumnje u Matij i. Hvala na "genijalnim uputama"! posprdno e kralj. Ne brini i ekaj dok bude sve gotovo. 489 l Ipak, Francesko i dalje pita: A Damir? Je li sve uo? Posve jasno, ali on je ve na pravom mjestu. Samo dok jo caznam tko je to s njim bio u perivoju i svreno. Jo jedna osoba zna nau tajnu? Tako tvrdi taj lupe Damir. Da mi nije do te osobe koja je bila s njim, Damir vie ne bi bio iv. Ali, ime toga treega ispei su s njegova jezika, ali ova prokleta cura najednom nee da putuje. Kako se dri? Kako? Prpono, vedro, nasmijano kao u Zagrebu. ,. Ako neto sluti, onda se divno pretvara. Nikad nisam opazio da bi bila lukava. { v . Vidjet emo to ju je potaklo da ostane. -., Oe, nema straha da bi se naa osnova izjalovila? Ferante nikad nije promaio i najnemoguije osnove! A ovo je prava igra. Damir je dolje, jo danas u ga poslati u poslanstvo lupeu Marzanu, a ona e sutra doekati izlaz sunca na otoku. Kralj se polagano spusti u naslonja i ponovno zijevne. ini se da Izabela dolazi upozori Francesko. To bolje. Ne odgovaraj nita ako to zapita. Meutim, Izabela je bila jo snena i nije pokazala zanimanje ni za to. Jedva se poklonila ocu, upita to eli, a on joj ljubazno obrazloi.

Morao sam te probuditi, drago dijete. Sjetio sam se u posljednji as da poaljem Beatrici neki nakit iz nae riznice. Idi tamo pa odaberi. Pretrai sve kutije. Kad se odlui, donesi mi ovamo, predat emo tvojoj dvoranki da ponese kui. Izabela se posluno -udalji u sobu pokraj kraljeve. im je zatvorila vrata, kralj ustane, ue u predsoblje i tiho zovne: Simono, je li Alberto otiao dolje u perivoj? Ovog asa. ekaj me ovdje dok se ne vratini i ne mii se. Ne osvrnuvi se vie na Franceska, kralj se uspne u drugi kat Slijedei kraljevu zapovijed Bartolo je siao i naavi Gordanu pred dvorom u razgovoru s Aversom, naklonio se i rekao: Princeza Izabela eli s vama govoriti. < Njezina visost ne spava? Probudili su je. Vojvotkinji od Ferare nije dobro, pa je morala poi gore razjasni Bartolo. Do vienja, gospodine Aversa, na veernjoj gozbi ree djevojka starcu i ue u palau. Kad su se uspeli na drugi kat, Bartolo otvori Gordani vrata: Odvest u vas k njezinoj visosti. Rasko velike sobe pokazivala je da tu doista stanuje odlina linost. Ali nije bilo nikoga. Bartolo odmah pokae druga vrata i ree: .j."^. 490 " Neka gospoica izvoli ovamo. Gordana se uputi, otvori druga vrata i nae se u velikoj dvorani sa arenim prozorima, ali mjesto Izabele spazi u naslonjau, kralja. Obuzme je prepast. Ipak se duboko nakloni i mirno ree: Oprostite, velianstvo. Krivo su me uputili da me ovdje eka princeza Izabela. Dobro su vas uputili. Princeza je kod vojvotkinje od Ferare i moram je ekati jer se vojvotkinja ne osjea dobro. ekajte, dakle. Ona ne odgovori. Ostala je stajati okrenuta prema zastora koji pokazuje da se tamo nalazi neka trea odaja, ali se odanle ne uje nikakav glas. Kralj ustane, ode k vratima i ravnodunim izraajem lica pogleda djevojku. Glas mu je bio isto tako ravnoduan. Princ Francesko saopio je Izabeli vau najnoviju odluku oslovi je Ferante. Odgovorila je poklonom. Osjetivi kao da su je namamili u kavez, uini korak natrag. Kralj joj zakri put. Ona se povue dalje od njega. Valjda gospoica sebi ne utvara da je ugroena od napulj-skog kralja? Neka mi velianstvo oprosti, htjela bih do princeze. Princeza je kod vojvotkinje, rekao sam, a vi treba da ekate. Ponaate se ovdje u Napulju kao da ste u svojoj kuci. Odreujete, odluujete to se ne bi usudila uiniti ni moja kL Najednom ste povrijeeni u svojoj tatini i odlazite, a onda opet opozivljete. Moja vas je ki razmazila, ali na mojem dvoru neu dopustiti takvih hirova ni svojim kerima. Iskoritavali ste milost kojom vas dariva kraljica Beatrica i samoodreivanjem prekrili svako duno potovanje obiajima naeg dvora. Sili ste, ne pitajui nikoga, u perivoj u doba kad je ondje etao kralj s princem. Velianstvo, oprostite, nisam znala. Posve sam neupuena. Znali ste! Rekao vam je moj dvoranin, a vi ste nakon toga uli u vrt. Znam to. Tamo ste urekli sastanak sa svojim dvora-ninom kao kakva nedostojna djevojka. Taj dvoranin zateen je u prislukivanju kraljevih razgovora. Na nedolian nain htjeli ste saznati kraljevske razgovore. Velianstvo, nikad nisam takvo ta ni pomislila, a on me ne bi ni posluao. Ipak vam je priao sve to je uo? Ne znam to misli velianstvo. v-Uzalud je tajiti. Sve mi je priznao. Dakle, to velite? ^ Njegove stvari nisu moje ree ona.

:. Osjetila je da se neto dogodilo to ona ne zna, pa je smatrala 4a e biti najbolje ako ne potvrdi a niti ne porie. 491 Kralj je nastavio da uje koliko ona zna. Nabajao vam je ludorije to ih je u neznanju latinskog jezika krivo razumio i spleo do besmislica. Moete li to opravdati? Velianstvo, Damir nije dvoranin njezinog velianstva kraljice Beatrice, dakle nemani s njim nikakvih veza. Bili ste u vrtu bez dozvole. Prema propisima mojega dvora za takve prestupe mojih odredbi ja svoje dvorane kanjavam. A kako ne mogu dopustiti da dvorani moje keri ine iznimku, to sam Damini odredio kaznu napuljskih dvorana. Do sutra pred zapad sunca ne smije ostaviti odreenu odaju. A to vrijedi i za vas. Trepavice joj drhte, ali stoji nepomino. Moji dvorani lieni su dvadeset etiri sata ne samo slobode nego i hrane. Kod vas u uiniti iznimku jer ste ljubimica moje keri. Donijet e vam jelo i pilo, a sutra u to doba najavite se princezi Izabeli. Pri posljednjim rijeima bio je ve na poluotvorenim vratima. Kad je izrekao posljednju rije, odmah je zatvorio vrata. Nastup i sadraj kraljevih rijei imali su prizvuk gorkog prijekora i nita vie. Ta spoznaja ipak ne izbrie Gordanine sumnje da se iza svega toga skriva neto tee nego ovaj jednodnevni kuni zatvor. To joj opravdava i okolnost to je bila pozvana k Izabeli, a mjesto nje doekao ju je kralj. "Sto su naumili s njom? Sto je to Damir uo a kralj tvrdi da je njoj saopio. Damir se posluio moda ovom tvrdnjom u svoju obranu? Ili je kralj htio da od nje izmami svjedoanstvo protiv njega? Ili je svojom odlukom da ne odlazi na lau uistinu omela kakve kraljeve osnove? Pritvor? Do sutra? Ovdje! Sto je to?" Ogleda se po sobi. Tu je podij s raskonom posteljom i utim zastorima. Dalje po sobi naslonjai, stol, sagovi, sve to mnogo raskonije nego u sobi gdje je bila dosad. Zato ba u ovoj odaji ima provesti dananju veer, no i sutradan? Pritvor u ovoj raskoi? Oduljala se do vrata kroz koja je iziao kralj i prisluhnula. Ni glasa iz druge odaje. Uhvati za kvaku. Vrata se ne otvaraju. Povue snano. Ne poputaju. Zatvorena? Ogleda se jo jednom po velikoj dvorani, ali nigdje traga vratima. Ipak, tamo na limenoj sipki visi sag. Brzim koracima priblii se, odgurne sag. Iza njega slika. Odmah spazi da su to oslikana vrata. Trai bravu, kvaku. Nigdje nita. Polagano se vraa u sredinu sobe. Stoji, gleda. Na uto modrim prozorima lei posljednji odraz sunca to je odmaklo iza palae. Bademaste oi mirkaju kroz guste trepavice. Pogled joj se ulja od jednog do drugog predmeta u dvorani i zaustavlja na zakljuanim vratima. U mirnoj, neto zapanjenoj zjenici, kobna slutnja. ....,,...., ..,.,. 492 : "Zatvorena! Zato?" Naviru joj misli, polagano, sreeno, odmjereno, sabrano. Kad je Kralj Ferante izaao iz odaje u kojoj je ostala Gordana, on polagano povue srebrom okovani zasun i poe hitro po sagu druge odaje, pa na hodnik. Doekao ga je Alberto. On mu naloi: Ostani ovdje na hodniku. Ako bi djevojka moda lupala na vrata i vikala, smjesta mi javi. Bude li mirna ti ekaj dok ne doe Simono. Pomoi e mu donijeti veeru. Onda mu kralj zadovoljno namigne pa sie niza stube. U svojoj radnoj odaji naao je Franceska vrlo uzbuena. , Dugo ste izostali, oe moj? ; Boji se da te ne preteknem izruguje se kralj, a onda zovne iz predsoblja Simona: Sad me uj, mladiu. Kad bude vrijeme veere, naloi sluzi neka donese gore u drugi kat jelo i pribor za jednu osobu. Uz to i slatkog vina. Evo ti praak.

Kralj izvadi iz ladice malu kutiju. Daj ga Albertu. On zna koliko valja zasuti u jelo za koje zna da ga ona voli. Poslastice najvie voli. Pije i ciparsko vino. Vrlo dobro. Nitko u dvoru ne smije znati gdje se ona nalazi. Zato ne smije u sobu unijeti jelo sluga, nego ti, ali sa svom smjernou kojom si je susretao dosad. Nastoj s njom zapoeti razgovor u kojem e joj onako nenapadno rei kako sam strog prema dvoranima. Reci da su i moji miljenici ve bili tamo gore u pritvoru. ak i ti. To je potrebno da je umiri pa e bezbrino jesti. Moda e ipak prkositi, ali gladan, eludac dobiva sve bitke. Treba li da budem s njom ili da odem? Ostavit e je kako se dolikuje, samu, i ostati u drugoj odaji. Vrata zasuni, prisluhni i pazi. im osjeti da je tamo kod nje potpun mir i tiina, ui. Spazi li da spava, potrai Alberta. Neka mi on to javi, pa makar bili usred najvee gozbe. Kad mine sveanost, onda e Bartolo i Alberto zamotati uspavanu ljepoticu u plateve i odnijeti je nevieno na lau. Dakle spavajui! usklikne Francesko koji je dosad mirno sluao. O tome se i radi. Uutkana dubokim snom nestat e s dvora i stii na otok. Spoznat e da sam lukaviji od nje. A sad idi Simono, i ne pokazuj se nigdje. Sutradan u razglasiti da je pobjegla s tobom. Evo, to je tvoja zadaa. Vidi imam dvije ruke, u jednoj kraljevski dar, u drugoj tvoju glavu. Velianstvo, ne sluim daru ni svojoj glavi, ve kralju. Tako valja, mome. Pravo mi je pisao tvoj ujak Antonio: Simono je sazdan od vjernosti. Evo i praak. Idi i neka doe Bartolo. Uzevi od kralja kutijicu od slonove kosti, Simono se pokloni i izie, a kralj oslovi Franceska: , . . . 493 Pokuao sam saznati nije li joj Damir rekao na razgovor kod Apolonovog kipa. Sto si razabrao? Izbjegavala je odgovoru vjeto i lukavo i ba je time po tvrdila moje sumje. Ona zna to smo nakanili? -,> "_ pa onda? Na otoku moe govoriti samo valovima. :>A Damir? Upravo idem da svrim s njim da spokojno veeram, jer nemam mira dok nau tajnu ne vidim u Damirovoj glavi mrtvu. Vrata se naglo otvore. Starija gospoa ue sva blijeda i us" plahirena. No? Govorite! Vrlo je zlo i primalja kae da ete za kratko vrijeme dobiti unue. Ferante radosno klikne: Franceskol Izabela! i potri prema riznici. Keri moja! Hitro, ustaj! Doite djeco da budemo u blizini. Raa se novi Aragonac! Kao u groznici kralj pohiti dugakim hodnikom u zapadno krilo dvora. Izabela se odmah vrati iz riznice i slijedi kralja s Franceskom. Uli su u veliku udobnu kraljevskim sjajem namjetenu dvoranu. Tu su nali etiri lijenika u tihom razgovoru: Kako je? Hoe li biti sretno? upita Ferante pun brige. Nadamo se, velianstvo, najboljemu. Sve je kako treba, samo to vojvotkinja mnogo pati. Nagradit e joj aragonske boanstvo patnje bude li sin baci se na poivaljku i usklikne: Svadbenim sveanostima pridruuje se sveanost krtenja. Odmah e u Feraru brzotea da javi vojvodi. Dok brzotea i lijenici ekaju, kralj se kao u groznici krsti. Sve u dvorani pogledava plaho, smjerno, diskretno. Oekuju na svijet novog Aragonca, U tiini odmiu asovi. S visokih obojadisanih prozora nestaje sunce. Predveerje je. Vrata dvorane irom se otvore. Prosijeda, otmjena gospoa u tamnoj svili izie. Polagano prolazi po sagu i stane pred nepominim kraljem: Kraljevsko velianstvo, ovog asa ugledao je svijetlost svijeta divni unuk! Oinut munjom tih rijeci, kralj Ferante uspravi glavu, isprsi grudi i uzvikne:

Sin! Sin! Nova zvijezda vlasti aragonskog roda. Francesko, sin! To je tvoja zvijezda prethodnica! Nitko ne shvaa to znai taj povik mladom princu. Kralj se uzvikao, zarumenjela lica i zaarena pogleda: Brzotea neka juri u Feraru! Na kulu aljite trubae. Na bedeme vojnike. Neka nad Napuljom zagrme topovi! Svi gosti na okup! Napuljski kralj stoji na balkonu otvorenom prema gradu i gleda u svijet to grne pred dvor dozvan trubama s kula i topovima s bedema. Kralj objavljuje podanicima da je na dan svojih svadbenih sveanosti postao djed novoj nadi velike i slavne ara-gonske kraljevske porodice. Govori povienim glasom, svaka mu je rije ponos, a narod osjea kao da ga gaaju strijele. Iza kralja stoje mlada kraljica, prestolonasljednik Alfonzo, prinevi Federigo, Francesko, Izabela i druge keri. Vrvi narod, vojnici jedva prokruju put kraljevskim gostima to iz svojih stanova hitaju u dvor. Rodio se glasnik onoga koji e doi! uzvikuje napuljski kralj zadihan od sree. Tada kraljevska obitelj polazi u svoje odaje da uzme sveane odore. Kralj oblai odoru od zlatnog brokata i klie Francesku: Ovo nenadano roenje predznak je, Francesko. Gordana ivi samo zato da bude majka nae slave i moi na sjeveru. Ludovanje kraljeve sree rastavilo ga ovaj as od svake druge misli. Zaboravlja na Damira u tamnici i svoju namjeru koja ga je proimala as prije nego to su navijestili poroaj sina njegove keri. Ide u dvoranu to je ve ispunjena gostima. Zapoela je gozba. Neka puk pije! zapovijedi kralj. Ove noi neka Na-puli pliva u vinu i svjetlu. - "" -" "" l J J ..._,....:..,,.:>,: ,.x i -,t . VEERA S PRASKOM A gore u raskonom zatvoru sjedi Gordana. Trublje i topovi pobude njenu pozornost. Uzdigla je glavu i slua. Pola je k prozoru. Ponovni zvui trublje odmame joj misli i pogleda prema kuli to se izboila nad more. Na zavoju napuljske obale opazi trku naroda prema dvoru. Uzalud smilja to bi mogli biti uzrok buci i trci, trubljama i topovima. Kao da je neto iz druge odaje zautilo, zatropotalo. Gordana se stisne k zidu. Osjea da nije zaboravljena. Ispred odaje u kojoj je zatvorena stoje Alberto i Bartolo u tihom razgovoru. Tad se pojavi Simono nosei pladanj s jelom i pozlaeni svijenjak s goruim svijeama. Simono unese jelo u prvu odaju i tiho ree Albertu. Evo, tu je i praak. Kralj eli da pospete poslasticu i vino neka djevojka zaspi do sutra u podne. 495 Znam. Princ Francesko bio je ovdje i naroito me upozorio da djevojku ne bih otrovao. Kao da ja ne znam svoj posao. Moe li se otrovati ovim prakom? upita Simono. Samo uspavati. Moda bi se moglo i otrovati kad bi se usulo mnogo, ali znam to radim. Velianstvo mi je naredilo da s djevojkom govorim o kunom zatvoru naih dvorana kako bi se smirila i to slasnije progutala veeru smjeka se mladi kraljev pouzdanik. A ba mi nije do toga da za vrijeme ovakve velike sveanosti zabavljam neku dvoranku. Bartolo otvori vrata Simonu koji ue ravno k stolu, ogleda.se po dvorani i kad spazi Gordanu, duboko se pokloni i ree joj uljudno: Plemenita gospoice, nosim vam veeru. Nadam se da e vam prijati Ona ne odgovori, a Simono primijeti: Znam, nije vam ovdje ba veselo. Svi smo mi ve iskusili ovakav zatvor i poe k vratima gdje stoji Bartolo, mirne na njega, i onda zatvori vrata.

Uputio se opet k stolu, stao uzimati s pladnja tanjure i zdjele i ureivati djevojci stol za veeru. Ona stoji postrance promatrajui. Sigurno ste ogladnjeli, plemenita gospoice? Ohladit e vam se jelo. Nisam gladna, ali eam. Evo, ima tu i vina. Posluit u vas. Neka vaa milost izvoli pristupiti k stolu. Gordana promatra mladia pazei na svaku njegovu kretnju. Pribliava se s druge strane i ostala nasuprot Simonu. Onda prui ruku za vrem. U tom trenutku Simono zgrabi vr i povue ga k sebi. Njegov smueni pogled sretne se s njezinim, zauenim, pita-juim. On se sagne preko stola, pogleda k vratima i opet nju. Najednom se mladievo lice promijeni. Mjesto latinske rijeci, Gordana uje aptanje na hrvatskom jeziku. Ne izrecite ni rije, ne udite se to vas oslovljavam hrvatski. Njezine usne ostale su malo otvorene kao uvijek kad je zateklo neto neoekivano. Gleda mladieve tamne oi to vreba-juom pozornosti zirkaju na vrata. Tada se on jo vie nagne k njoj: Vaa je domovina i moja, va kralj je i moj kralj. Ona zapanjena uti. Ja sam neak Antonija Zadarskog, ispovjednika kraljice Beatrice. ^ .,v, -.,. . . >-> y> -.<," ",. ... .. ? ,-.. > . ".. .,< 496 ""< Njezin se pogled upre u mladievo lice. Kad sam vas prvi put ovdje ugledala, spomenula sam Brodaricu da sam ovo lice ve negdje vidjela. Vaa slinoj s fra An-toniom velika je. Sjeam se. Kraljica je kazivala jednom u pero svojem kopisti pismo kralju da uzme u slubu neaka svojeg ispovjednika. Iz Zadra ujak me poslao napuljskom kralju. I dobro vam je? Kako je meni u ovom groznom svijetu to samo znam ja. Moj ujak ne sluti u kakvu je bezbonu slubu dao svojeg neaka. Ne smijem mu pisati pisma koja bi mu to dojavila, jer bi dospjela u nepozvane ruke bilo ovdje, bilo tamo. Kad sam vas prvi put ugledao one veeri, uo sam vau primjedbu to ste je rekli starom dvoraninu Brodaricu. Zato ste me slijedili, opominjali, kad sam govorila s uenjakom? Zato ste mi kratili slobodu? Po kraljevskoj zapovijedi i sluei kralju. Slutio sam zlo pa ipak nisam imao snage da vam slutnju povjerim, ali danas moja vam je ruka ubacila u sobu pismo. Dakle, vi? Kad sam doznao to se kani, pozvao sam vae druice iz odaje da budete sami, jer me teko pritisla savjest gledajui kako djevojku mojeg roda, moje domovine kane upropastiti. Upropastiti? Kako? Spleli su vam strahovitu zamku. Dakle, moj boravak u toj odaji ne znai kaznu? . . Ova je odaja va put na otok Ichi. Od tog imena preleti Gordanu strepnja kao onog dana na lai kad je Francesko slavio "gnijezdo ljubavi!" Mene zatvoriti tamo? Zato? S lae sam vas imao odvesti gore. ;..;; Gordani je lice problijedjelo, a oi joj sijevaju. Svoju sam glavu izloio, uvjeren da me neete odati. Razumijem va poloaj i neu zlorabiti vau plemenitost. Vi ste me zadrali da ne odem na lau. A to je moja srea. A to kane sada sa mnom ovdje? Simono pogleda prema vratima. Tamo stoje dva Napuljca. Dopustite mi da vam doem blie. U ovom vinu i u ovim poslasticama ima neto to vas moe uspavati. A onda vas ja i ona dvojica moramo odnijeti na lau i pratiti na otok. Pogledala je u zdjele pune jela i pehar to ga jo i sada mladi dri u ruci. Toliko otkrie gotovo je smete i pobudi sumnje u mladievu iskrenost.

Govorite li vi istinu? Zato bih lagao? 497 To, dakako, ne mogu prozrijeti, ali vi ste me naveli i nudili s veerom. 32 Gordu I Da vas domamim od onih vrata k stolu jer tamo u drugoj odaji ekaju ona dvojica pa bi mogli uti da sam priao k vama, a vi sad sami ocijenite. Kakva me na otoku eka sudbina? tt :;,,".:> M t - Sramotna! , H ;.: Kralj? , Ne, Francesko! On? Da. Tamo mi je naloeno ostati dok na otok ne doe on. ; Zapanjeno gleda mladia ije su oi uprte u zatvorena vrata. Ima li iz ove dvorane izlaza? Ne moete izai, a da vas ne bi vidjeli i uhvatili ona dvojica vani. dana. Bit e tako. <; Gdje je? To ne znam. Onoj dvojici je vie poznato nego meni. Mislim da je mladi ve osuen ili usmren. To je uasan zloin. Ja sam jedino mogao sprijeiti da zaloite slastice i pijete vino, dakle vas ove noi ne moemo odnijeti na otok. Ali Francesko bi mogao da to i ne doeka. Nita ga ne moe sprijeiti da provali ovamo. Nije li tako? upita Gordana. Oito je kralju mnogo do toga da nitko na dvoritu nita ne posumnja. Odluio je proglasiti da ste vi pobjegli sa mnom. Ba su mene odabrali jer sam va zemljak, kako bi to svijetu izgledalo vjerojatnije. Ona pokae prozore. Da nisu zakovani, smjesta bih se bacila dolje i tako pokuala spasiti. Ova raskona odaja nema ni vrata ni prozora kroz koja biste mogli nai izlaz. Sa zebnjom itavog bia razabire da joj nema spasa. Pokuajte ekati. Danas je kralj mahnit od sree zbog roenja unuka. Pije dvostruko, opit e se i do sutra zaboraviti to je odlueno s vama. A ona dvojica vani kakve imaju zapovijedi. Da vas odnesu na lau. Moram javiti kralju da ste zaspali, ali to neu moi izvriti. to e vas sprijeiti? >" Jer u umjesto vas zaspati ja. i ;j Vi? Zato? Da spasim glavu, uzet u nekoliko kolaia i vina, a kad se sutra probudim, rei u kralju da ste vi posumnjali da u jelu. ima praka. Da vas razuvjerim, morao sam pojesti nekoliko kolaia i piti vina. Naravno, onda sam zaspao. To je moja sigurna obrana. 498 Moete li poi dolje, barem toliko da obavijestite mojeg prijatelja Aversu? Ne pouzdajem se u ove vani. Pokuat u obavijestiti vaeg paa Stjepka. Kad bih barem mogla sii u moju odaju? Ovim putem ne moete. Kako rekoh, tamo straare ona dvojica. As ove strane? to je tamo? Ne znam. Nikada me kralj nije poveo ovamo, ali onu dvojicu vidio sam katkad kako onamo vode neke goste koji nikad vie nisu odanle izili. Ovdje su vrata, ali nemaju kvake ni zasuna. Ogledavala sam. Onda je tamo sigurno nevidljivi mehanizam za otvaranje. Potrait u ga, svijetlite mi! ;! Oni mogu ui da vide to tako dugo radim. Dakle, sama u. ekajte, prije se moram udaljiti iz ove sobe, da one napolju zabavim.

On se ogleda k vratima i sagne se k njoj apui: Moda bi se dalo ispitati kod one dvojice ima li odavle puta do odaje vaih dvoranki. Ona ga promatra. Njegova pripravnost da joj pomogne opet joj se uini sumnjivom, to on trai za nagradu? Ova okolnost pokrene njeno pitanje: to vas je nagnalo da inite za mene tako veliku rtvu? Slegne ramenima i gleda joj otvoreno u oi: im sam dobio nalog od Franceska, pa onda od kralja da bdim nad vama i da nikog ne putam u vau blizinu, osjetio sam da se obojica, sin i otac, oito za vama otimlju. No, kasnije vas je kralj odstupio sinu i sada su sve odredbe suglasne. Niste mi odgovorili na moje pitanje. Kad sam vidio vau neobinu ljepotu koja je pobudila pozornost itavog Napulja, saalilo mi se to e tako lijepi cvijet biti strahovito zgaen. A kad sam vas uo progovoriti hrvatski, osjetio sam kao ubod noa u svoje srce. Bio je to prvi glas moje domovine otkad sam ovdje. Prva zraka domovinskog sunca. One noi nisam usnuo. Osjetio sam izmeu vas i sebe put koji me zvao da vas izbavim. Strah za svoju glavu bio je jai negoli moja nakana da vam pomognem. Stvarao sam razne osnove, ali nikako nisam mogao da se za bilo koju odluim. Danas, kad su odluili da vas vode na otok, moja savjest to nije mogla podnijeti. Uinio sam radije izdaju, jer ne mogu podnijeti da se izvri takav zloin nad kerkom moje domovine. Kako da vam to uzvratim? 99 Zauzvrat molim jedno: mojeg ujaka obavijestite kako me prepustio napuljskoj movari i neka me odavde uzme ako nee da postanem lupe ili samoubojica. Mladieve se oi orosie. Gordana poloi svoju bijelu mekanu ruku na njegovo rame: Ugledam li ikad ponovo svoju domovinu, zadajem vam rije: bit ete osloboeni! Hvala vam plemenita gospoice ree i poklekne ljubei skut njenog ogrtaa. Sad moram poi primijeti on da vidim to je vani. Vratit u se da vas obavijestim a vi sjednite k stolu kao da kanite veerati, barem zaprljajte tanjur. Ona prie k stolu, a mladi poe k. vratima i nae se u sobi s Bartolom i Albertom. Jedva to je zatvorio vrata, na svoje zaprepatenje opazi princa Franceska. Pokuao je da se zakloni u sjenu kako bi sakrio uzbuenje. Dakle? tiho upita Francesko Simona. Je li veerala? Preda mnom nije okusila nita. Kad sam izlazio, posla je k stolu. Francesko uini dva koraka prema vratima, a Simono e hitro: Visosti, poeo sam joj priati koliko sam puta bio pritvoren, dapae i najpouzdanija dvoranka vojvotkinje od Ferare. Mislim da bi bilo najbolje kad biste je sada pustili na miru veerati. im djevojka zaspi, odmah u javiti kralju ree Simono. Ne kralju, nego meni, izravno menit naloi Francesko. Doi odmah un usne opetuje on, jo uvijek u vlasti svoje krvi to ga svom snagom odvraa da eka otok. Kad je poao dalje, jo jednom se okrene Simonu. Ravno k meni jer mi je kralj prepustio da se brinem za sve, a vi okrene se Bartolu i Albertu da se niste udaljili odavle. Visosti ree Smiono da se udaljimo jedan po jedan na veeru? Ne, odredit u da vam jelo poalju gore. I ostavi ih. Simono se klanjao za Franceskom sve dok nije siao niza stube. Onda zatvori vrata, sjedne na malu stolicu, pa naoko ravnoduno stane promatrati Alberta i Bartola. Neto meusobno potiho razgovaraju. Oito ne ele da ih Simono uje. Bio je privikao da razgovaraju pred njim tiho i nikad se nije obazirao znajui da njih dvojica kao prvi kraljevi pouzdanici imaju mnogo toga tajiti pred njime jer njemu kralj nije povjeravao svoje skrovite ine niti ga uvodio u odaje

svojeg dvora. Onamo su osim kralja imali pristup samo ova dvojica. Simono se nije mnogo brinuo za njihov posao ni za kraljeve korake, sve do onog asa kad je osjetio koliko bi mogao koristiti Gordani da je bolje upuen u odaje i prostorije koje su se nizale iza sobe u kojoj je amila djevojka. Nije prolo mnogo vremena kad se pojave sluge nosei obilnu veeru. Dolje svi gosti piju itav Napulj pliva u vinu kae Simono a nama nisu dali ni vr vina. Pravo velite, mladi gospodine povlauje Bartolo i naloi sluzi: Donesi jo dva puna vra junjakog vina. I meni jedan naglasi Simono. Najednom se on digne i pone prislukivati na vratima u Gor-daninu odaju. Zar ste to nauli? upita Alberto i pozorno gleda onamo. Gotovo sam zaboravio svoju dunost da prislukujem to ona tamo radi i prisloni uho na vrata. Nita ne ujem. Ni traga kakvom zveketu posua. Ova gospoica otmjeno jede i ne lupa kao njeni dvorani sa sjevera ree Alberto vaui peenje. Simono se polagano vraa, opet stane, prislukuje, a onda se vrati k stolu. Njegove su oi jo uvijek bile uperene u Gor-danina vrata. Sto vas, dovraga, uznemiruje? upita Bartolo. Neprestano mi se ini kao da ona s nekim razgovara odgovori Simono. Taj netko bit e jedino ona sama. Nekako me snalazi neprestana sumnja da bi se mogla sastati s onim svojim dvoraninom u modroj odori sa utim perom na klobuku. Bartolo pogleda Alberta, nasmije se i primijeti: Nee on vie nositi pero na klobuku. Zar ste ga odjenuli u napuljsko ruho? Dovijeka e nositi purpurnu odoru naeg plemia naglasi Alberto i pogleda Bartola. Gle sjeti se sada Alberto gdje je pismo to smo ga nali kod njega? Uzeo ga je kralj i okrenuvi se k Smionu nastavi. Zar vam velianstvo nije dalo da prevedete neko pismo s vaeg jezika? Kad me zvao, upravo je najavljen poroaj sina vojvotkinje od Ferare. Do avola naljuti se Bartolo da je taj ferarski vojvoda priekao, da je doao na svijet sutra, sad bismo nas trojica plivali u vinu kao oni tamo dolje. I ve bi bilo sve svreno. Samo da ona tamo zaloi veeru, bit e i tome kraj umiruje Alberto. To ponuka Simona da ponovo ustane i poe k vratima. Njegovo lice odaje pozornost to obojicu kraljevih pouzdanika navodi da pitaju: 501 : ujete li zveket suda? Naprotiv, grobna je tiina. I onda se vrati k njima pa pone aputati: A to bi bilo da ona izae iz one odaje? Dvorani se nasmiju, a Bartolo podrugljivo primijeti: Morala bi se provui kroza zid. Iza zastora su vrata, to znam primijeti Simono. Ne bojte se, mladiu, ona vrata ne bi ona nikad otvorila. To je pitanje. enska glava zna se svemu dosjetiti. Ali firentinskoj kvaici na vratima nee se dosjetiti nikada. Takvih zatvaraa ne poznaje ni itava Italija, a kamoli na sjeveru. Na kralj kupio je tu tajnu za suho zlato od nekog odbjeglog pouzdanika dvorskog bravara Lorenza de Medici. O tome nikada nisam nita uo mirno nastavlja Simono. Nije ni potrebno da ujete ree Bartolo i srkne vino. Dosta mi je da znam da ne moe otii. Sad mogu mirno nastaviti veli Simono. Ravnoduno sjedne k stolu pa nastavi jesti zapoevi razgovor o gozbi u donjem katu kao da ga nita drugo ne zanima.

Nakon obilne veere Bartolo i Alberto legnu na poivaljke. Simono ustane. I vrijeme je naglasi Alberto. Ako je zaspala, bit e naoj strai kraj. Na posao preuzet e princ Francesko i pri tom se dvolino nasmije. Svom pozornou i opreznou dvoranina koji izvrava zapovijedi svoga gospodara, Simono poe prema Gordaninoj odaji, prisluhne, onda otvori vrata i ue. Plaho pogleda oko sebe. Djevojku ugleda ispred zastora koji je visio na mjedenoj sipki. Potri po sagu k njoj i apne: Francesko je bio tu. to je rekao? napeto e djevojka. Naloio je neka mu javim im usnete, samo njemu, nipoto kralju. Osjeam: on kani ui ovamo. ini se da mu je dodijalo ekati da vas odvedemo na otok. Ona pokae pogledom na zastor i primijeti: Tamo nisam nala nikakav trag kako se otvaraju vrata. .-> Oni vani spomenuli su neku firentinsku kvaicu. Blijedo Gordanino lice se razvedri: t,1 Kraljica Beatrica ima takav zatvara u svojoj odaji u Vi-egradu. Treba ga znati otvoriti. Uputila me Beatrica kako se otvara da mogu svakog asa k njoj. Ako je to, onda bih mogla... Onda biste ipak moda nali put u prvi sprat. Neto moram nai onkraj vrata! Hodnik ili bilo to mu drago. Mislim da biste vi trebali izai i paziti da nitko ne ue. 502 Ako ne naem izlaz, pokucat u i traiti vodu. Vi neto smislite. Uspavajte Napuljce koji s vama strae pred vratima. Samo pourite. Svakog trenutka vas i mene eka katastrofa. Moramo raditi brzo. On potri na vrata. Kad je uao u sobu k Napuljcima, Alberto zapita: Zar spava? Sumnjiava je odgovori Simono. Poela je griskati kolaie tek kad sam ja prvi poeo jesti. Ba njih sam dobro posipao apne Alberto i ponovno se protegne na poivaljci dok Bartolo ustane. Nema tu sada drijemanja. Valja ostati na strai. Kolai e je brzo uspavati.