UENIKO ITANJE Amina Deli Zimi Osnovna kola: Aleksa anti Kako moemo podstai dijete da se zainteresira za itanje

e i kako mu dati priliku da postane zaljubljenik u knjige cijelog ivota? Osnovni motiv u motiviranju djece na itanje jeste stvoriti im priliku da naiu na fascinantne knjige, lanke, zanimljivosti preko interneta i druge forme pisane rijei koje u njihovim ivotima imaju znaenje. itanje treba biti zabavno! (Miller, 2001). Vaspitai, uitelji i nastavnici mogu ohrabriti roditelje da kod kue itaju svojoj djeci, jo dok su sasvim mali. Slikovnice i prie ispriane u dramskom maniru nose poruku djeci da knjige mogu znaiti zabavu. Roditelji mogu biti uzor za itanje. Nastavnici mlaim uenicima itaju na nastavi. Kroz itanje i identifikaciju s likovima u prii, djeca jaaju sopstvenu misao i matu. U starijim razredima, djeca ue da postoji veliki broj izvora informacija u cilju sticanja znanja. Nakon svakog zavrenog poglavlja razgovara se o knjievnom stilu i strukturi, kao i o novim rijeima. Oivite priu! itajte sa emocijama, razliitim likovima dajte razliit glas. Kada zaponete razgovor o prii, stimulirajte i prihvatite osjeaje uenika, njihove stavove i reakcije. Postavite pitanja koja podstiu znatielju i kritiko razmiljanje, npr. Na koji bi nain ova pria bila drugaija da se dogaa sada umjesto prije 100 godina? Kakav je imao izbor? Kao bi ti postupio /la? Zato? Da si morao /la napraviti slian izbor, ta bi uinio? (Miller, 2001). Djeci bi trebalo ponuditi izbor u selekciji tiva za lektiru prema njihovom interesu i italakom nivou. Uenici bi trebali voditi dnevnik o svojim linim reakcijama na pojedine romane koje itaju. Zadaci koji se rade u malim grupama omoguavaju djeci da razgovaraju o knjigama. Pismeni zadaci mogu se uvezati u lektiru koristei se slinim pismenim formatom. Na primjer, djeca bi mogla napisati stranicu u dnevniku slijedei stavove nekog od likova iz knjige ili izabrati lik iz knjige koji e napisati pismo drugom liku iz knjige. Zatim, djeca mogu sama pisati knjige o vlastitom iskustvu ili zamiljenim dogaajima. Ilustriranje teksta ili dijela teksta na likovni nain predstaviti odreenu scenu. Prikazati knjigu koju su proitali u formi stripa, postera ili prezentacije je jo jedan od naina na koji se podstie interes za tivo. U centrima za itanje i sluanje treba da se nalaze audiokasete koje mlai uenici koriste da bi lake pratili svoje najdrae slikovnice. Ako kola nema takve kasete, stariji uenici mogu se dobrovoljno javiti da itaju knjige i da snime kasete za mlau djecu. Koristite itanje da motivirate djecu da istrae svoj svijet i naue nove koncepte. Ako je ovo nastojanje doivljeno kao ugodna aktivnost a ne zamoran zadatak, djeca e cijeli ivot uivati u itanju.

KNJIEVNOST ZA DJECU

Da li je knjievnost za djecu umjetnost ili nije? Neosporno je da je njeno postojanje estetska injenica (Idrizovi, 1996). Ako knjievno djelo izraava djeiji svijet, ako to ini jezikom i stilom njemu prihvatljivim, ako su djeca subjekti, ako se bavi cjelinom njihovog postojanja, bie prihvaeno. Bitno je da je umjetnost, da je stvorena matom koja je poziv na iskustvo, poziv u stvarnost, mada moe biti i bijeg od stvarnosti kad malom itaocu prui iluziju oslobaanja iz njegovih granica poimanja i iskustva. Sve to ne treba shvatiti da se knjiga za djecu kloni vaspitanja, samo se to mora initi umjetnikim postupkom jer nema djela izvan pouke ako govori o istini i saima svekoliko iskustvo i ljudska saznanja (Idrizovi, 1996). U raskoni svijet knjievnosti djeca ulaze itajui bajku, koja je najrasprostranjeniji knjievni anr. Ona preplie stvarno u nestvarno. Dok je bajka teila svojoj viziji, pripovijetka je njegovala prie o junacima i njihovim iskuenjima, o borbi dobra i zla. U raskoni svijet djeca su ulazila u priama o ivotinjama, basnama i brzalicama, redalicama i razbrajalicama. Mnogi bajkama oznaavaju cijelo narodno prozno stvaralatvo, a neki i sva umjetnika djela u kojima je elemenat udesnog dominantan: bajke o ivotinjama, udesne bajke, basne i aljive pripovijetke. Umjetnika djeija pria je imala svoj razvojni put, "izrasla je iz narodne bajke i u poetku se od nje malo razlikuje" (Idrizovi, 1996). Kasnije se sve vie udaljavala od nje i na kraju prekinula svaku vezu s njom. O povezanosti narodne i umjetnike prie svjedoe pisci to su se njome nadahnjivali. STVARALATVO NASTAVNIKA Najproduktivniji nastavnikov rad je stvaralatvo. Nastavnik je nosilac stvaralkog u ueniku (Stevanovi, 2004). Npr. priu Lisica i roda moemo poeti: U jednoj umi, ba u onoj u kojoj je ivio na Jeurka Jei, jednoj liji je bilo dosadno. Odluila je protegnuti noge, i gle nakon nekoliko asaka svoga brzog hoda, nae se na ivici ume. Ugleda rodu i brzo odlui: "Zato je ne pozovem na ruak, ba sam neka! Dosta je bilo mog neprijateljstva. Ma, da je pozovem, a i da se malo zabavim..." Nastavnik kod uenika izaziva potrebu, budi interes i razvija unutranju motivaciju za njegovim dubljim spoznavanjem putem samostalnog i istraivakog itanja (Stvanovi, 2004). Interesantnim uvodom nastavnik budi elju za itanjem, usmjerava u kreativne tokove misli svojih uenika. Nema tog vjetra koji bi bio naklonjen onome tko ne zna kamo plovi (Michael de Montaigne) INTERPRETACIJA KNJIEVNOG TEKSTA

Interpretacija knjievnog teksta u razrednoj nastavi je sloen i veoma vaan zadatak. Knjievno djelo je po svojoj strukturi sloeno. Ta njegova sloenost i slojevitost pruaju iroke mogunosti tumaenja. Od uenika ne moemo oekivati sloenija suoavanja sa knjievnoumjetnikim tekstom, niti uoavanje evokacijskih segmenata (posebno u prvom razredu), iako se i na ovom stupnju vjetim voenjem uenici mogu usmjeriti ka indirektnim porukama i na uoavanje znaenja i ljepote u elementima koji se tek nasluuju (Hubijar, 2000). Paljivo se odabira knjievno umjetniki tekst. Izbor zavisi od mnogo inilaca. Tako odabranom knjievno tekstu izgraeni su modeli rada na tekstu, odreene su metodike strukture asova, ali ti modeli nikako nisu nepromjenljivi. Oni se mogu prilagoavati prirodi knjievnog djela. Interpretacija nuno mora biti prilagoena karakteru samog teksta, receptivnim mogunostima uenika, specifinim obavezama koje proistiu iz Nastavnog programa. Te su obaveze ovako odreene (1)1: razumijevanje sadraja proitanog teksta uoavanje toka radnje glavni dogaaj u tekstu uoavanje glavnog lika i njegovih osobina zauzimanje stava prema liku na osnovu uoenih osobina i postupaka doivljavanje osnovnog raspoloenja u lirskoj pjesmi dogaaj u djeijem igrokazu: scenski lik, izgled lika. pjesma (raspoloenje u pjesmi vedro, aljivo, tuno i sl.) pria (niz dogaaja, mjesto i vrijeme radnje, lik i njegove osobine).

Na navedenim umjetnikim sadrajima upoznaju se ovi pojmovi:

Razumijevanje rijei, izraza, sadraja reenice, odlomka, naslova, bogaenje rjenika). Za uspjenu metodiku interpretaciju knjievnog teksta neophodno je dobro poznavati metodiku kao interdisciplinarnu pedagoku disciplinu. Kao i sve druge metodike i metodika rada na tekstu je izgradila odreene metode, postupke i modele tumaenja. Stvaralako istraivaka metodika pokuava upravo da se oslobodi gotovih modela. Ona nudi slobodu i podstie kreativnost u nastavi knjievnosti, ali upravo zato zahtijeva visok stepen teorijske obavjetenosti. Normativna metodika nudi mlaem uzrastu vie sigurnosti, manji je broj pogreaka pri interpretiranju a time je smanjen i rizik loe interpretacije. Nju je bolje primjenjivati u mlaem uzrastu. Stvaralako istraivaka metodika, koja je svakako zahtjevnija, se koristi vie onda kada se uenici osposobe za samostalan rad na tekstu. PRIPREMA ZA DOIVLJAJ Cilj ove faze je da se stvori pogodna atmosfera i raspoloenje za obradu odreenog teksta. To znai da uenike treba pripremiti za susret sa novim umjetnikim tekstom, za itanje, doivljavanje i razumijevanje. Za interpretaciju umjetnikog teksta vani su i emotivni i kognitivni elementi pripreme. Cilj ove faze nije uenje novog, ve motivisanje koje usmjerava uenike na predmet obrade.
Hubijar, Z. (1996): Metodika nastave kulture izraavanja u mlaim razredima osnovne kole, Pedagoka akademija Sarajevo i Soro
1

Bez shvatanja znaenja rijei u tekstu nema razumijevanja teksta u cjelini, a onda nema ni doivljaja. Metodiki postupak tumaenja nepoznatih rijei poinje onda kada uenici konstatuju da im je odreena rije nepoznata, ali i onda kada nastavnik osjeti da je uenicima znaenje te rijei ili izraza nejasno. Tada usmjeravamo uenike na datu reenicu u kojoj se ta rije nalazi, kako bi iz konteksta saznali njeno znaenje. Najprije se pitaju uenici da li neko od njih zna ta znai ta rije, pa tek onda nastavnik objanjava. Pripremu za itanje i analizu tiva moemo izvesti na vie naina. Osnovno je pravilo: ne robovati stereotipima i ne realizovati na identian nain pripremu za interpretaciju razliitih tekstova. Najee je eksploatisan razgovor kao jedna od mogunosti pripreme. Potrebno je pripremu prilagoditi karakteru teksta i iznalaziti forme rada koje uenik ne oekuje. Priprema, u zavisnosti od komunikacije uenika i nastavnika moe biti direktna i indirektna. Direktna je ako je ostvarena komunikacija nastavnik dijete, a indirektna podsredstvom nastavnih sadraja. Direktna priprema je uvijek u I i II rauredu, a indirektna u III i IV razredu. Indirektna priprema otklanja nejasnoe (nastavnik pripremi dijelove opisa ili podatke o djelu ili zadui dijete da pripremi o piscu, o manje poznatim rijeima). Pripremu za razumijevanje i doivljavanje moe obezbjediti: Razgovor o predmetima, doivljajima, iskustvima koji je najee u upotrebi u nastavnom procesu. Sa uenicima moemo uspjeno razgovarati samo o onom to je njima dobro poznato, o emu posjeduju odgovarajue znanje i iskustvo, a to je tamatski povezano sa sadrajem teksta. Nastavnikovo pripovijedanje moe biti zanimljivije od razgovora pod pretpostavkom da nastavnik zna lijepo, ivo, emotivno priati. I to pripovijedanje nagovjetava itanje novog i nepoznatog sadraja. I uenici mogu priati o zapaanjima, doivljajima. Nekada su ta iskustva i znanja oslonac u procesu interpretacije. Razgovor o likovnom djelu ija je tematika bliska temi knjievnog teksta. Moemo vezati verbalni iskaz i boju (govorimo reenicu iz teksta ili stihove, od uenika traimo da kau koja boja bi ila uz to; kakvo osjeanje nosi ta osoba u sebi, traimo da veu osjeanje i iskaz) VERBALNA FORMA BOJA SLIKA DETALJ Sluanje muzike kompozicije, razgovor o utiscima. Ovo je veoma efektna priprema. Postavljanje problemskih pitanja (ta uraditi ako se naemo u toj situaciji. Sjetite se nekog doivljaja i ispriajte). Stvaralaki vidovi samostalnog angaovanja uenika (ilustrovanje na zadanu temu, dodavanje rijei zadanoj rijei, dopunjavanje reenica, predvianje moguih reakcija na odreeni postupak, rjeavanje zagonetki, sastavljanje zagonetki). Posmatranje pojava u prirodi (zalazak sunca, pljusak, nabujala rijeka ili potok, uzburkano more, polje pod zrelim klasjem, polje pod otkosima pokoene trave, duga, mjeseina). Neposredno posmatranje veoma je efektna priprema: npr. kada trenja, jabuka obehara, povedimo ih da to vide; neka se pitaju: Kako je ovaj crvene, a ovaj bijele boje? Kako da iz cvijeta dobijemo taj plod?

ITANJE TEKSTA Umjetniki tekst ita nastavnik. To prvo itanje je njegova obaveza u strunom i metodikom smislu, posebno kad je rije o tom vidu komunikacije sa uenicima prvog razreda. Uenici u razrednoj nastavi i inae usvajaju elemente dobrog itanja, skloni su potpunoj imitaciji, pa e i elemente izraajnog itanja usvajati vie u procesu imitacije, a manje e to biti rezultat saznanja o kvalitetima ove vrste itanja i njegovim komponentama. Tekst po pravilu nastavnik ita u cjelini, bez obzira na duinu teksta i da li je rije o proznom ili poetskom djelu. Lijepo itanje zavisi od nekoliko faktora: od pravilne artikulacije glasova, da li je savladano teno itanje, da li je tekst poznat i doivljen, da li ita ima lijep i pun glas, od pravilnog disanja pri itanju, od intonacije (jaina, visina, boja glasa, tempo).

Uiteljevo itanje treba da ponese, da ostavi snaan utisak. "Poznato je da je savreno proitani tekst najbolja osnova za njegovo puno razumijevanje, intenzivno doivljavanje i ocjenu, prema tome, i najsigurnija osnova za njegovo analizovanje, odnosno konkretno prouavanje i saznavanje. Ne misli se ovdje na umjetniko itanje za nj je potreban i poseban talenat no na sticanje itake sposobnosti, itake kulture, koja se moe stei vjebanjima, i teorijskom i praktinom nastavom". (2)2 Od bogatstva subjektivnog svijeta zavisit e primanje i doivljavanje teksta. Impresija prerasta u doivljaj samo ako uenik na njemu svojstven nain primi informacije u najirem znaenju te rijei tako da sve to izaziva adekvatna raspoloenja. U prvom razredu potrebno je strpljivo i uporno raditi na bogaenju rjenika koji e olakati proces odvajanja od pievog naina saoptavanja. U svim generalizacijama koje slijede treba izbjegavati nametljivost suhoparnog pouavanja, moraliziranja tipa: Eto vidite, treba uvijek biti poten. Ima li meu vama onih koji lau?" (Hubijar, 2000). Umjesto takvih pitanja treba postavljati pitanja koja e podstai uenika na aktivan odnos prema liku i prema dogaaju. Na primjer: ta mislite o postupku...? ta bi se desilo da nije postupio...? Zato? Kakav je ovjek --------? Zato tako mislite? ta bi poruio glavnom junaku? Uiteljima je osnovni zadatak da itanjem i interpretacijom teksta dijete uvijek pribliavamo knjizi, jaamo interes za itanje, uenjem i saznanjem.

Hubijar, Z. (1996): Metodika nastave kulture izraavanja u mlaim razredima osnovne kole, Pedagoka akademija Sarajevo i Soro

Literatura: 1. ubeli, T. (1965): Knjievnost, Panorama, Zagreb 2. Glasser, W. (1999): Nastavnik u kvalitetnoj koli, Educa, Zagreb 3. Hubijar, Z. (1996): Metodika nastave kulture izraavanja u mlaim razredima osnovne kole, Pedagoka akademija i Soro, Sarajevo 4. Hubijar, Z. (2000): Interpretacija knjievnog teksta (predavanja) 5. Hubijar, Z. (2000): Metodika nastave kulture izraavanja u razrednoj nastavi, Pedagoka akademija, Sarajevo 6. Idrizovi, M. (1991): Knjievnost za djecu i omladinu, Institut za knjievnost, Sarajevo 7. Leki, . (1997): Metodika razredne nastave, Beograd 8. Markovi, S. (2000): Zapisi o knjievnosti za djecu, Zagreb 9. Miller, B. (2001): Kako ostvariti uspjean kontakt sa uenicima, ABC, Fabulas, Sarajevo 10. Naa kola (2005): Suzi, N., Kako podstai uenje uenja u naim kolama; Beirovi, S., Inkluzija i darovitost, br. 31, Grafomerc, Sarajevo 11. Naa kola (2010): Raidagi, F., Kajmovi, H. Nastavni kadar kao isporuilac i korisnik procesa cjeloivotnog uenja/obrazovanja, br. 51, Fojnica, Sarajevo 12. Pele, G. (1989): Pria i znaenje, Zagreb

13.

Rosandi, D. (1997): Metodiki pristup romanu, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo

14. Solar, M. (1984): Teorija knjievnosti, Vjesnik, Zagreb 15. Stevanovi, M. (2004): kola po mjeri uenika, Tonimir, Varadinske toplice 16. ivkovi, D. (1969): Teorija knjievnosti itanka, Svjetlost, Sarajevo