ULOGA SUDA U ISTRAZI Pozicija i odgovornost suda U okviru opih razmatranja prava na pravino su enje kao posebno javlja

se pitanje pozicije i odgovornosti suda tijekom istrage, odnosno provo enja pojedinih istranih radnji. Sud mora osigurati da su zadovoljena sva proceduralna jamstva sadrana u me unarodnim propisima, posebice ona iz l. 6. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama (u daljnjem tekstu: Konvencija), kao i domaem zakonu. Sud je poglavito obvezan osigurati da osumnjienik bude zastupan na odgovarajui nain, odnosno da mu se omogui pravo na obranu, vrijeme i uvjeti za obranu. On snosi odgovornost za ispravnost postupka i potivanje prava svih aktera u postupku, napose osumnjienika, tako da je obvezan zastati sa su enjem ukoliko smatra da je potrebno optueniku osigurati konkretno pravo koje mu jami 6. Konvencije, odnosno obvezan je utvrditi da li su sva prava osumnjienika ispotivana jo u fazi prikupljanja dokaza protiv njega. Prvenstvena zadaa suda je da osigura zakonito prikupljanje dokaza, odnosno da osigura zakonito provo enje pojedinih istranih radnji. U ovom pogledu sudac mora primjenjivati ZKP FBiH na nain koji je u suglasnosti sa sudskom praksom koja proizlazi iz Konvencije. Valjanost dokaza U ozraju prava na pravino su enje svakako je od iznimno velike vanosti da je svaki dokaz prikupljen na zakonit nain. O tome posebice govori l. 11. ZKP FBiH: Zabranjeno je od osumnjienika, optuenika ili bilo koje druge osobe koja sudjeluje u postupku iznu ivati priznanje ili bilo kakvu drugu izjavu. Sud ne moe zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i me unarodnim ugovorima koja je BiH ratificirala niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog Zakona. Sud ne moe zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobiveni na osnovu dokaza iz st. 2. ovog lanka Europski sud za ljudska prava smatra da, ako neka osoba opravdano tvrdi da su je policija ili druga osoba u dravnoj slubi, ozbiljno maltretirali, l. 3. Konvencije, uzet zajedno sa opom obvezom drave da po l. 1. Konvencije (zabrana torture) osigura svakome u okviru svoje jurisdikcije prava i slobode zajamene Konvencijom, implicitno zahtijeva i provo enje djelotvorne zvanine istrage. Ova istraga mora imati za rezultat otkrivanje i kanjavanje onih koji su odgovorni za takvo maltretiranje. Da to nije sluaj, zabrana torture, koja je od temeljne vanosti, bila bi nedjelotvorna u praksi i slubene osobe bi mogle proi nekanjeno zbog zlouporabe prava onih koji su pod njihovom kontrolom. (Presuda od 28. 10. 1998. god., Assenov i ostali protiv Bugarske, 102) Nadalje, Sud je u predmetu Selmouni protiv Francuske (Presuda od 28. 7. 1999. god., 87) naao da ako je osoba odvedena u zatvor u dobrom zdravstvenom stanju, a po putanju se ustanove povrede, onda je moralna obveza drave da prui prihvatljivo objanjenje na koji je nain dolo do ovih povreda. U sluaju da takvo objanjenje izostane sasvim je jasno da se postavlja pitanje prava po l. 3. Konvencije. U svezi s ovim tako er treba imati na umu i obveze BiH po drugim me unarodnim instrumentima kao to je UN Konvencija protiv torture, nehumanog,

ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja. Prema ovoj konvenciji, izme u ostalog, svaka drava je obavezna poduzeti djelotvorne legislative, administrativne, sudske ili druge mjere kako bi sprijeila torturu na bilo kojem dijelu teritorije pod njenom jurisdikcijom. Ova odredba ne dozvoljava bilo kakvo odstupanje. Iskaz koji je dobiven zlostavljanjem ne moe se koristi kao dokaz u krivinom postupku. U predmetu G protiv Ujedinjenog Kraljevstva (Presuda G protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 35 D.R. 7.) ukazalno je da rani pristup odvjetniku predstavlja bitno jamstvo u svezi pouzdanosti priznanja kao dokaza. Zauzeto je stajalite da kada se optuba zasniva samo na priznanju okrivljenika, koji nije koristio pomo odvjetnika, mora postojati procedura po kojoj se moe ispitati prihvatljivost takvih dokaza. Europski sud za ljudska prava se bavio i pitanjem priznanja koje je dobiveno tijekom specijalnog pritvora. U predmetu Barber, Messegu i Jabardo protiv panije (Presuda od 6. 12. 1988. god.) Europski sud je izrazio svoju rezervu u pogledu koritenja takvih priznanja, naroito kada vlasti nisu mogle jasno pokazati da su se podnositelji odrekli svog prava na pravnu pomo. Pojam dokaza treba shvatiti u najirem smislu rijei. To su svi izvori saznanja o injenicama koji su, u smislu l. 276. st. 2. ZKP FBiH, predmet dokazivanja. Nezakonit je dokaz koji je pribavljen na nezakonit nain kako to utvr uje l. 11. ZKP F BiH. Prijedlog izvo enja takvog dokaza sud mora odbiti. U tom ozraju se moe govoriti o dokazima pribavljeni povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i me unarodnim ugovorima koja je BiH ratificirala ali i dokazima pribavljeni povredama ZKP FBiH. Naravno, sudske odluke se ne mogu zasnivati ni na dokazima koji navedenim propisima nisu izriito zabranjeni, ali su suprotni drutvenom moralu i duhu ustava, zakona ili me unarodnog prava. Svakako, kao logina posljedica, bi bili i sekundarni ili izvedeni dokazi pribavljeni na nain koji je sam za sebe zakonit, ali se za taj dokaz saznalo iz nekog izvornog dokaza pribavljenog na nezakonit nain (plod otrovne voke). Ova zabrana se odnosi u svezi sa glavnim i svim sporednim predmetima (prejudicijalna pitanja, imovinsko pravni zahtjevi ili trokovi postupka.) Odnosi se na dokaze koji idu u korist, a i na tetu osumnjienika, odnosno optuenika. Pitanje nezakonitog dokaza rjeava se neovisno o njegovog kvaliteta istine. Nezakonit dokaz je zabranjen bez obzira na njegovu pouzdanost, istinitost i vjerodostojnost. Saznajna vrijednost tog dokaza ne moe konvalidirati nezakonitost. To je vano za izvedene nezakonite dokaze. Sud mora prethodno odluiti o dopustivosti, a tek onda o vrijednosti dokaza. itav je niz odredbi ZKP FBiH ije krenje moe poluiti za posljedicu nezakonitost dokaza. Tekst koji slijedi pokazati e samo neke mogue primjere iz prakse. Odredbom l. 59. st. 1. i 2. ZK F BiH propisano je kada osumnjienik mora imati branitelja. U sluaju da se ova obveza ne bi ispotivala a da bi osumnjienik priznao djelo to priznanje bez branitelja, kao i na njemu izvedeni dokazi, bili bi nezakoniti. Ovo je jako vano jer nisu rijetke situacije u ivotu da ne postoje dokazi protiv nekog, a da tek nakon njegovog priznanja do e do prikupljanja i materijalnih dokaza. Primjera radi, osoba prizna krivino djelo ubojstva, a nakon toga odvede ovlatene slubene osobe na mjesto gdje je sakrio sredstvo kojim je izvrio ubojstvo gdje se ono i prona e, pokae mjesto je izvrio ubojstvo i mjesto gdje je zakopao le

na kojim se mjestima na u konkretni forenziki dokazi protiv njega, pokae mjesto gdje je bacio krvavu odjeu koja se tu i prona eSvi ovi dokazi prikupljeni nakon njegovog priznanja u biti su izvedeni dokazi tog priznanja koje je nezakonito ako nisu ispunjeni uvjeti iz l. 59. st. 1. i 2. ZK F BiH.

Kada je u pitanju Odjeljak ZKP FBiH koji nosi naziv Pretresanje stana, ostalih prostorija i osobe krenje niza zakonskih odredbi moe poluiti nezakonitost dokaza. Naredbu o pretresu prostorija mora izvriti ovlatena osoba navedena u Naredbi o pretresu, a ne neka druga osoba. Ako je predmet prona en i oduzet u prostoriji koja nije oznaena u Naredbi o pretresu pretres je izvren suprotno odluci suda i bio bi nezakonit, pa bi tako i pribavljeni dokaz bio nezakonit. Isto bi vailo i u situaciji ako je pretres izvren izvan vremena oznaenog u Naredbi o pretresu. Jako je vano da se pretres izvri uz nazonost svjedoka koji moraju nazoiti svakoj radnji pretresa. Ako bi se pretres izvodio bez svjedoka (osim situacije propisane u l. 78. ZKP FBiH) ili sa svjedocima koji to ne mogu biti (svjedok pretresa ne moe biti policajac, pa ni onaj koji obavlja tipine administrativne poslove u policijskom tijelu) i ako svjedoci ne bi nazoili svakoj radnji pretresa prona eni i na njima izvedeni dokazi bi bili nezakoniti. Ovdje je vano posebice naglasiti da nisu rijetke situacije da svjedoci sjede u, recimo, dnevnoj sobi a da policija obavlja pretres po ostalim dijelovima stana tako da svjedok ne vidi trenutak kada policajac u vodokotliu toaleta prona e paketi droge. Oigledno je da se takvu praksu mora mijenjati jer neminovno vodi nezakonitosti prikupljenog dokaza. Pojedine manjkavosti u zapisniku o pretresanju mogu biti nedostaci koji e poluiti nezakonitost dokaza. Primjera radi, prona eni predmet nije dostatno precizno opisan da bi se kasnije kod otvaranja predmeta, pa i na glavnom pretresu, nedvojbeno identificirao. Nije dostatno napisati kuhinjski no, ve se taj no mora detaljno opisati, a dobro bi bilo odmah ga i fotografirati. Pretresanje bez naredbe izvreno suprotno l. 78. ZKP FBiH svakako vodi nezakonitosti prikupljanja dokaza. Proceduralne greke kod privremenog oduzimanja predmeta bez naredbe suda, odnosno u situaciji iz l. 80. st. 2. ZKP FBiH nedvojbeno vode nezakonitosti prikupljenih dokaza. Naravno, nema potrebne posebice napominjati da bi postupanje suprotno l. 123. ZKP F BiH Tjelesni pregledi i druge radnje, vodilo nezakonitosti dokaza. Identino je i u sluaju krenja odredbi l. 117. ZKP F BiH Obdukcija i ekshumacija lea u svezi sa l. 237. ZKP FBiH - Obdukcija i ekshumacija. Postavlja se pitanje to ako je sud u odre enom trenutku izdao Naredbu o pretresu prostorija a da u tom trenutku nije postojala osnovana sumnja da se u prostorijama nalazi poinitelj, suuesnik, tragovi krivinog djela ili predmeti vani za postupak l. 65. st. 1. ZKP FBiH. Ovo je veoma vano kada se pretresanje trai na temelju tzv. operativnih policijskih saznanja koja su u pravilu neodre ena i nejasan. Naelno gledajui, pojam policijska operativna saznanja sam po sebi nije dostatno precizan, pa bi mogao obuhvaati ak i posebne istrane radnje za koje je potrebit poseban nalog suda, odnosno i takva saznanja svojevrsne dokaze, koji nisu utemeljeni u odredbama ZKP FBiH. Nadalje, ako bi sud u odre enom trenutku izdao naredbu o pretresu prostorija na temelju dokaza koji ne bi bili sukladni zakonu tada bi u nastavku kaznenog postupka, a cijenei sve poduzete radnje tempore in criminis, odnosno cijenei ih u trenutku poduzimanja tih radnji, sukladno odredbi l. 11. st. 2. i 3. ZKP FBiH, donio odgovarajuu odluku zasnovanu na dokazima provedenim na glavnom pretresu i na njima utvr enim injenicama - l. 296. st. 1. ZKP FBiH. Dakle, sud bi mogao, uz ispunjenje svih potrebnih zakonskih elemenata,

zauzeti stajalite da takva naredba suda u prethodnom postupku nije bila utemeljena u odredbama ZKP FBiH, odnosno da i odre ene radnje i prikupljeni dokazi na temelju takove odluke, ukljuujui i one proizale iz takovih dokaza, ne ispunjavaju uvjet zakonitih radnji i dokaza. Nisu rijetke situacije da se privremeno oduzeti predmeti ne uvode u Knjigu oduzetih predmeta, da se uvaju izvan suda (u pravilu kod policije) a da za to nema odluke suda, da se uope ne predaju u sud. Najea nepravilnost se odnosi na ne postupanje po odredbi l. 85. ZKP FBiH Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije. Svako neotvaranje predmeta na nain propisan ovom odredbom predstavljati e ozbiljan problem koji moe poluiti nezakonitost tog dokaza. U dijelu prakse se smatra da otvaranje predmeta nije neophodno ako je predmet predan dragovoljno. Drim da je to suprotno odredbi l. 85. ZKP FBiH jer se i dragovoljno predat predmet mora identificirati pa tek onda, recimo, slati na vjetaenje. Ako predmet nije identificiran, odnosno ako nije potvr ena njegova identifikacija kod otvaranja predmeta, moe doi do proglaenja tog dokaza nezakonitim. Kada je u pitanju Glava koja nosi naziv Posebne istrane radnje krenje pojedinih zakonskih odredbi moe poluiti nezakonitost dokaza. Svako postupanje bez Naredbe suda je neprijeporno nezakonito izvo enje tih radnji i neminovno e poluiti i nezakonitost dokaza. Postupanje po Naredbi suda, ali s prekoraenjem roka u kojem je sud odredio primjenu posebne istrane radnje tako er vodi nezakonitosti izvo enje radnje, pa dakle i nezakonitosti prikupljenih dokaza. Ovo neminovno proizlazi iz odredbe l. 135. ZKP FBiH koja glasi: Ako su radnje iz l. 130. ovog zakona poduzete bez naredbe suca za prethodni postupak ili u suprotnosti s njom, sud na pribavljenim podacima ili dokazima na moe zasnivati svoju odluku. Postupanje suprotno l. 134. ZKP FBiH Sluajni nalazi (ne mogu se koristiti kao dokaz informacije i podaci dobiveni poduzimanjem radnji iz l. 130. ovog zakona ako se ne odnose na kazneno djelo iz l. 131. ovog zakona) je nezakonito prikupljanje dokaza koji se ne mogu koristiti niti se na takvim dokazima mogu pribaviti tzv. izvedeni dokazi. Zanimljiva su stajalita Europskog suda za ljudska prava u odnosu na neke od posebnih istranih radnji koje kao takve postoje kod nas. Primjeri presuda Europskog suda za ljudska prava koji slijede zorno pokazuju kad je neki dokaz nezakonito prikupljen i kada domai sud u sluaju na takvom dokazu ne bi mogao temeljiti svoju odluku. U odnosu na radnju prislukivanja, odnosno tzv. listing telefonskih razgovora Europski sud za ljudska prava je stajalite izraeno u predmet Mallone protiv Francuske. Gospodin Malone je bio optuen za nezakonito dranje ukradene robe. Policajac zaduen za istragu naredio je prislukivanje telefonskog razgovora na osnovu naloga koji je izdao dravni sekretar u Ministarstvu unutarnjih poslova. tovie, telefon gospodina Malona bio je mjeren od strane policije sredstvom koje automatski biljei sve pozvane brojeve. Sud je rekao da prakse koje su na snazi u Engleskoj i Walesu i koje dozvoljavaju tajno praenje komunikacija, predstavljaju mijeanja u prava podnositelja predstavke po l. 8. Mada je to miljenje bilo zakonito po vaeem zakonu Engleske i Welesa, i Komisija i Sud su doli do zakljuka da ono nije bilo u skladu sa

zakonom u smislu drugog stavka l. 8, poto vaei zakon nije dovoljno jasno definirao sutinske elemente nadlenosti vlasti u ovom domenu (Presuda od 2. 8. 1984., A.82, str. 31-26). to se tie mjerenja Sud se nije sloio sa vladom da, budui da PTT samo biljei signale koji joj stiu kao poduzeu koje prua telefonske usluge, a nije prislukivala razgovore, to ne predstavlja mijeanje u bilo koje pravo koje garantira l. 8. Objavljivanje te informacije bez suglasnosti telefonskog pretplatnika jeste po miljenju Suda dovelo do takvog miljenja. Ovaj pristup bio je usvojen i posebno razra en u dva Predmeta protiv Francuske: Predmet Kruslin i Predmet Huvig. Nesporno u oba sluaja bilo je to da je policijsko prislukivanje telefona predstavljalo mijeanje javnih organa u pravo podnositelja predstavke na potovanje njegove prepiske i njegovog privatnog ivota. Sud je stoga, trebao procijeniti da li je Francuska postupila u skladu sa zahtjevima l. 2. Odluio je da: Prislukivanje i drugi oblici mijeanja u telefonske razgovore predstavljaju ozbiljno mijeanje u privatni ivot i prepisku i moraju, prema tome, biti zasnovani na naroito precizno formuliranom zakonu. Sutinski je vano imati jasne, detaljne propise o tome posebno poto tehnologija, koja je na raspolaganju postaje sve sofisticiranija (Presuda od 2. 4. 1990., A.176-A, str. 23 i A.176-B, str. 55.) U predmetu A protiv Francuske, Sud je dosudio da snimanje telefonskog razgovora, ak i ako je izvedeno na inicijativu, i uz suglasnost jednog od sugovornika, i ak kada se iskljuivo i namjerno bavio pitanjima krivine prirode, ima veze sa pravom na potivanje prepiske podnositelja zahtjeva. Francuska vlada je tvrdila da snimljeni razgovor spada izvan opsega privatnog ivota. Sud je, me utim, presudio da nije bilo potrebno razmotriti da li se snimak ticao i privatnog ivota podnositelja predstavke. Zakljuio je, isto tako, da mijeanje u pravo na potivanje prepiske nema osnova u domaem zakonodavstvu. Stoga je naao krenje l. 8. (Presuda od 23. 11. 1993., A.277-B, str. 48-50.) U predmetu Ludi podnositelj predstavke se alio na dva krenja l. 8. Njegova prava alba ticala se koritenja tajnog agenta koji je koristio lini kontakt uspostavljen prevarom i uticao na ponaanje podnositelja predstavke. Drugo navodno krenje l. 8 uslijedilo je iz injenice da je taj tajni agent koristio tehnika sredstva da bi dobio pristup domu podnositelja predstavke i snimio razgovore koji su bili isprovocirani prevarom i pogreno ga inkriminirali. Sud je procijenio d aktivnosti tajnog agenta, bilo same ili u kombinaciji sa telefonskim prislukivanjem, nisu djelovale na privatni ivot u smislu znaenja l. 8. Razlog je bio to da su se akcije tajnog agenta desile u kontekstu krijumarenja 5 kg kokaina: Gospodin Ludi morao je biti tog trenutka, dakle, svjestan da je bio umijean u kriminalni in kanjiv po lanu 19 Zakona o drogama, i da je on time rizikovao da e sresti policajca iji e zadatak, zapravo biti da ga razotkrije. (Presuda od 15. 6. 1992. A. 238, str. 19) to se tie telefonskog prislukivanja, Sud se sloio sa podnositeljem predstavke da je to bilo mijeanje u privatni ivot i prepisku. Sud je presudio, me utim, da je to bilo u skladu sa zahtjevima stavka 2. Konsekvence ovog pristupa Suda oito su da oni koji se angairaju u krivinim aktivnostima rizikuju mijeanje u vlastiti privatni ivot. Stoga njihov privatni ivot nije pogo en ako vlasti odlue da koriste tajne agente kako bi prikupili informacije. Taj implicira se pojam estoppel pristup je koji otvara mnoga pitanja. Prvo - zato je Sud odabrao takav pristup samo u kontekstu aktivnosti tajnog agenta.

Nije li openito tono da kriminalci rizikuju da e im se telefon prislukivati te da e biti izloeni raznim vrstama tehnika i taktika gonjenja? Ipak, Sud je prihvatio da telefonsko prislukivanje (ak i onih za koje se pretpostavlja da su kriminalci) predstavlja krenje l. 8 i da mora ispuniti standarde iz drugog stava. Po naem miljenju, nema nikakvog smisla prihvatiti ovaj pristup, dok istovremeno prihvaamo da je kriminalac sprijeen da se pozove na l. 8, u kontekstu aktivnosti tajnog agenta. To se ini previe restriktivnim tumaenjem opsega prvog stava l. 8, dok aktivnosti tajnog agenta mogu itekako biti obuhvaene zahtjevima drugog stavka. Pitanja poput policijskih dounika ili agenata provokatora zahtijevaju posebnu pozornost, isto kao i pitanje prikrivanja informacija u cilju dravne sigurnosti. U ozraju novih zakonodavnih rjeenja (prethodni prigovori zakonitost dokaza) je potrebito biti iznimno oprezan i s posebnom pozornou cijeniti vjerodostojnost takvih agenata, kao svjedoka, i informacija koje oni daju u svrhu dokazivanja pojedinih injenica. Naravno, i kroz sueljavanje kontra argumenata obrane, pri emu se pitanje neposrednog sasluanja takvih svjedoka i ispitivanja ukupne vjerodostojnosti takvih svjedoka i njihovih informacija u ozraju duha Konvencije i prava na neposredno ispitivanje svjedoka moe pojaviti kao ozbiljan problem ako se oni pojave kao zatieni svjedoci. Ovo stoga to Europski sud za ljudska prava naglaava kako je sud obvezan osigurati potivanje naela ravnopravnosti stranaka u postupku, to znai da svaka strana mora imati razumnu mogunost predstavljanja svojih argumenata u uvjetima koji je nee dovesti u znaajno nepovoljniji poloaj u odnosu na njenog protivnika. U predmetu Europskog suda za ljudska prava Krcmr i drugi proti eke Republike (Presuda od 3.4. 2000. god.) Sud je smatrao da: Strana u postupku mora imati mogunost da se upozna sa dokazima koji su predoeni sudu, isto kao i mogunost davanja komentara na njihovo postojanje, sadraj i autentinost u odgovarajuoj formi i u odgovarajuem vremenskom roku, a ako je potrebno, u pismenoj formi i unaprijed. Prihvaanje nezakonito dobivenih dokaza ne predstavlja samo po sebi krenje l. 6. Konvencije, ali je Sud u predmetu Schenk protiv vajcarske (Presuda od 12. 7. 1988. god.) naao da to moe dovesti do nepravinosti ovisno od injenica konkretnog predmeta. Podnositelj predstavke je smatrao da mu je povrije eno pravo iz l. 6(1) Konvencije jer je u su enju kao dokaz koriten magnetofonski snimak njegovog razgovora koji je snimljen bez odobrenja suda od osobe kojoj je on navodno naloio da mu ubije suprugu. Snimak je dobiven nezakonitim putem, a predat je sudu od strane policijskog komesara. Sud je smatrao da se ne moe iskljuiti da je dokaz prikupljen nezakonito, ali je cijenio samo da li ima ili nema povrede prava na pravino su enje u cjelini postupka. Podnositelju predstavke nije bilo nepoznato da je sporno snimanje nezakonito pribavljeno. On je imao mogunost da osporava njegovu vjerodostojnost i koritenje, nakon to se na poetku sloio da se taj snimak koristi kao dokaz. Imao je priliku da u su enju kao svjedoka ispita osobu koja je snimila sporni razgovor, ali nije pozvao policijskog komesara kao svjedoka. Pored toga, snimak nije bio jedini dokaz na kojem je zasnovana odluka suda. Ostali dokazi su potvrdili zakljuke o krivnji koji su izvedeni i iz spornog snimaka. U navedenom primjeru je vano naglasiti da je Europski sud za ljudska prava naglasio da je u konkretnom primjeru prislukivanje bez naredbe suda nezakonit doka. Druga je stvar to, opet u konkretnoj situaciji, optuenik nikada nije koristio svoje pravo da ospori nezakonitost dokaza.

U predmetu Khan protiv Ujedinjenog Kraljevstva (Presuda od 12. 5. 2000. god.) podnositelj je stigao u Ujedinjeno Kraljevstvo istim avionom kao i njegov ro ak kod kojeg je na en heroin. Kod podnositelja nije na en heroin. Nakon pet mjeseci podnositelj je posjetio prijatelja koji je bio pod istragom zbog rasturanja heroina. U njegovoj kui, bez njegovog znanja (prijateljevog) postavljen je ure aj za prislukivanje. Policija je snimila na traku razgovor izme u podnositelja i njegovog prijatelja, u kojem podnositelj kae da je bio ukljuen u krijumarenje droge. Uhien je i optuen i na kraju osu en zbog krijumarenja droge. On se alio na krenja l. 8. Konvencije - prava na potovanje privatnog ivota i l. 6. Konvencije U svezi navoda po l. 6. Sud je primijetio da je podnositelj imao dostatno prilika da ospori samu autentinost snimljenog materijala, kao i koritenje metoda. Podnositelj nije osporavao autentinost, ali jeste uporabu metoda. injenica da nije uspio, kako je Sud naglasio, nije utjecala na ocjenu Suda. Sud je naao da koritenje materijala koji je dobiven krenjem l. 8. nije u suprotnosti sa zahtjevima o pravinosti sadranim u l. 6. Koritenje agenta provokatora je druga stvar. Predmet Teixeiro de Castro protiv Portugala (Presuda od 9. 6. 1998. god.) odnosi se na dva policajca na tajnom zadatku koji su prili osobi osumnjienoj za manje znaajno rasturanje droge, kako bi od njega dobili heroin. Sa podnositeljem je uspostavljen kontakt preko druge jedne osobe i on se sloio da e im nabaviti heroin. Heroin je nabavio preko jo jedne druge osobe. Uhien je kada je isporuivao drogu policajcima. Podnositelj se alio da nije imao pravino su enje jer je bio naveden civilnom odjeom policajaca na djelo za koje je kasnije osu en. Sud je istakao da njegov zadatak nije odluivanje da li su iskazi svjedoka ispravno prihvaeni kao dokazi, nego vie da odluuje da li je postupak u cjelini, ukljuujui i nain na koji su dokazi dobiveni, bio pravian. Sud je primijetio da koritenje tajnih agenata mora biti pod restrikcijama i da moraju postojati jamstva ak i sluajevima kada se radi o borbi protiv trgovine drogom. Opi zahtjevi o pravinosti ugra eni u lanak 6. Konvencije primjenjuju se na postupke koji se odnose na sve vrste krivinih djela. Javni interes borbe protiv kriminala ne moe opravdati koritenje dokaza koji su dobiveni kao rezultat policijskog podsticanja. Sud je bio miljenja da se u ovom predmetu dva policajca nisu ograniila na istragu o krivinoj ulozi podnositelja u jednom pasivnom svojstvu, nego su utjecala na njega kako bi ga naveli da poini krivino djelo. Sud je tako er primijetio da su domai sudovi u svojim odlukama naveli da je podnositelj ve ranije bio osu ivan uglavnom na temelju iskaza ova dva policajca. Sud je stoga zakljuio da je postupak policajaca izaao iz okvira doputenog tajnim agentima jer su izvrili poticaj na krivino djelo i nije bilo niega to bi sugeriralo da bi ono bilo i poinjeno bez njihove intervencije. Prema tome radilo se o krenju l. 6(1). Koritenje dokaza koji su dobiveni od policijskih dounika, tajnih agenata ili rtava zloina moe ponekad zahtijevati mjere koje e ih zatiti od osvete ili da ih se ne bi prepoznalo. U predmetu Kostovski protiv Nizozemske (Presuda od 20. 11. 1989. god.) identitet podnositelja, kao osobe koja je sudjelovala u pljaki banke, policiji su otkrile dvije osobe koje su eljele ostati anonimne. Iskazi ovo dvoje svjedoka proitani su na sudu tijekom su enja na kojem je podnositelj osu en za oruanu pljaku. Podnositelj se alio da nije imao pravino su enje, jer su se kao dokazi koristili izvjetaji o iskazima dva anonimna svjedoka. Sud je primijetio da u naelu svi dokazi moraju biti izvedeni u nazonosti optuenika. Me utim, koritenje izjava koje su date u fazi prije su enja kao dokaznog materijala u principu nije nekonzistentno sa

l. 6. sve dok se potuju prava obrane. Ova prava zahtijevaju u pravilu mogunost da optuenik pokua osporiti navode, kao i da ispituje svjedoka u nekoj od faza tijekom su enja. U ovom konkretnom sluaju on tu priliku nije imao. Sud je, prema tome, naao krenje l. 6. Druge stvari se razmatraju kada su policijski slubenici svjedoci. Zato to oni: imaju opu obavezu potovanja izvrne vlasti drave i obino imaju vezu sa tuiteljstvom...njihovo koritenje kao anonimnih svjedoka treba biti samo u izuzetnim okolnostima. Pored toga, sama priroda njihove slube...moe zahtijevati javno svjedoenje pred sudom. (Presuda od 18. 3. 1997. god., Van Mechelen i ostali protiv Nizozemske, 56) Ukoliko bi tijekom istrage neki iskaz bio prikupljen od osoba koje ne mogu biti sasluane kao svjedoci (l. 96. ZKP FBiH) ne samo da se na iskazima tih osoba ne moe temeljiti sudska odluka, ve bi i svaki dokaz prikupljen na temelju tih iskaza bio nezakonit. Isto bi vailo i ako bi tijekom istrage neki iskaz bio prikupljen od osoba koje mogu odbiti svjedoenje ako nisu prethodno upozorene na tu mogunost i ako nisu izriito pristale svjedoiti l. 97. ZKP FBiH. Svakako ovo vai i u odnosu na vjetake. Identina je situacija i kod postupanja suprotno odredbi l. 98. ZKP F BiH Pravo svjedoka da ne odgovara na pojedina pitanja. Ovakvo stajalite proizlazi i iz prakse Europskog suda za ljudska prava. Primjera radi, u predmetu Unterpretinger protiv Austrije (Presuda od 24. 11. 1986. god.), podnositelj je bio optuen za nanoenje tekih fizikih povreda svoje supruge i pokerke u dva odvojena incidenta. Podnositelj se izjasnio da nije kriv. Prije su enja policija je uzela iskaze od supruge i pokerke. Me utim, na su enju, one su izjavile da ele iskoristi svoje pravo da ne svjedoe, jer su u bliskoj rodbinskoj vezi. Optubi je zatim odobreno da se iskazi ove dvije ene dati prije su enja proitaju pred sudom. Sud za ljudska prava je smatrao da se itanje iskaza na nain kao to je uinjeno samo po sebi ne moe uzeti kao krenje Konvencije. Me utim, njihovo koritenje mora biti u suglasnosti sa pravima odbrane. Sud nastavlja i kae da je bilo jasno da se osuda podnositelja uglavnom zasnivala na iskazima supruge i pokerke. Domai sud nije iste tretirao samo kao informacije, nego kao dokaze o istinitosti optubi koje su u to vrijeme ove ene navele. Imajui na umu injenicu da podnositelj nije imao priliku niti u jednoj fazi postupka da ispituje osobe iji su iskazi proitani na su enju, njegovo su enje nije bilo pravino u znaenju l. 6(1) uzetog zajedno sa naelima propisanim u l. 6(3)d. Nisu rijetke problematine situacije kod prepoznavanja. Odredba l. 99. ZKP F BiH jasno propisuje postupak prepoznavanja. Ovo je posebice vano kod provo enja postupka prepoznavanja osumnjienih osoba kada policija dovede vie osoba od kojih bi svjedok trebao prepoznati jednu osumnjienika. Posebice je vano u situacijama kada taj osumnjienik nije dostupan organima gonjenja pa se svjedoku ponude fotografije. Jako je vano da svjedok prvo detaljno opie osobu (ili predmet), pa da mu se tek onda omogui prepoznavanje osobe pri emu bi bio veliki problem ako je osumnjienik, recimo, debela osoba sa brkovima a za prepoznavanje se ponude osobe bez brkova, ili mrave osobe sa brkovima. Sve osobe koje se nude za prepoznavanje moraju biti u osnovnim tjelesnim karakteristikama vrlo sline osobi za koju policija pretpostavlja da je osumnjienik. U predmetu Doorson protiv Nizozemske (Presuda od 20. 2. 1996. god.) Europski sud za ljudska prava je izjavio: principi pravinog su enja tako er

zahtijevaju da u odgovarajuim sluajevima interesi obrane budu u ravnotei sa interesima svjedoka ili rtava koji su pozvani da svjedoe. U ovom predmetu, policija je, u svrhe akcije protiv trgovine drogom u Amsterdamu, prikupila serije fotografija osoba osumnjienih da su trgovci drogom. Policija je dobila informaciju da je podnositelj ukljuen u trgovinu drogom, a njegovu fotografiju su, zajedno sa fotografijama njemu vie slinih osoba, pokazala izvjesnom broju narkomana koji su izjavili da ga prepoznaju i da on prodaje drogu. Jedan broj njih je ostao anoniman. Podnositelj je uhien i kasnije osu en za trgovinu drogom. alio se da je uzimanje, sasluavanje i oslanjanje na iskaze nekih svjedoka tijekom postupka koji se vodio protiv njega prekrilo prava obrane u smislu l. 6. On je naglasio da je istrani sudac tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom ispitivao dva anonimna svjedoka bez nazonosti njegovog branitelja. Sud je istakao da koritenje anonimnih svjedoka na su enju zna postaviti pitanje po Konvenciji, i da moraju postojati mjere kojima e se uspostaviti ravnotea, tj. osigurala prava obrane. Sud je primijetio da je te svjedoke, u albenoj fazi, u nazonosti branitelja ispitivao istrani sudac koji je znao njihov identitet. Branitelj je imao priliku da svjedocima postavlja pitanja koja je smatrao da su u interesu obrane, ukoliko ona ne bi dovela do razotkrivanja njihovog identiteta, i na sva ta pitanja dati su i odgovori. Sud je tako er primijetio da domai sud nije zasnivao svoje zakljuke na svjedoenju anonimnih svjedoka, te prema tome nije ni naao krenje l. 6. Svakako je vano naglasiti da je postupak prepoznavanja sa fotografije zadovoljio standarde koje u tumaenju Konvencije zahtjeva Europski sud za ljudska prava.

Kao zakljuak se namee da sud mora ostvariti kontrolu zakonitosti izvrenja svih istranih radnji na nain to e osigurati sva proceduralna jamstva, odnosno to e osigurati zakonito prikupljanje dokaza kroz zakonito provo enje pojedinih istranih radnji. * * *

Izvod iz odluke Opinskog suda u Ljubukom broj 063-0-K-07-000 013 od 1. 2. 2008. godine U ozraju tvrdnje obrane navedene u zavrnoj rijei da je pretres prostorija prigodom kojeg su prona eni stanoviti dokazi nezakonit jer je poduzet na temelju tzv. policijskih operativnih saznanja, a ne dokaza podobnih za osnove sumnje na poinjenje kaznenog djela i skrivanja predmeta iz kaznenog djela, valja konstatirati slijedee. Naelno gledajui, pojam policijska operativna saznanja sam po sebi nije dostatno precizan, pa bi mogao obuhvaati ak i posebne istrane radnje za koje je potrebit poseban nalog suda, odnosno i takva saznanja svojevrsne dokaze, koji nisu utemeljeni u odredbama ZKP FBiH. Nadalje, ako bi sud u odre enom trenutku izdao naredbu o pretresu prostorija na temelju dokaza koji ne bi bili sukladni zakonu tada bi u nastavku kaznenog postupka, a cijenei sve poduzete radnje tempore in criminis, odnosno cijenei ih u trenutku poduzimanja tih radnji, sukladno odredbi l. 11. st. 2. i 3. ZKP FBiH, donio odgovarajuu odluku zasnovanu na dokazima provedenim na glavnom pretresu i na njima utvr enim injenicama - l. 296. st. 1. ZKP FBiH. Dakle, sud bi mogao, uz ispunjenje svih potrebnih zakonskih elemenata,

zauzeti stajalite da takva naredba suda u prethodnom postupku nije bila utemeljena u odredbama ZKP FBiH, odnosno da i odre ene radnje i prikupljeni dokazi na temelju takove odluke, ukljuujui i one proizale iz takovih dokaza, ne ispunjavaju uvjet zakonitih radnji i dokaza. U konkretnoj situaciji obrana tijekom itavog kaznenog postupka ne samo da nije predlagala i izvodila dokaze u tom pravcu, ve takovu mogunost nije ni sugerirala sudu u kojem sluaju bi sud po slubenoj dunosti ispitao takove tvrdnje obrane, naravno izvo enjem odgovarajuih dokaza. Zbog toga ovo sudsko vijee, a polazei od oborive pretpostavke da su sve radnje provedene u istrazi i na njima prikupljeni dokazi zakoniti te polazei od odredbe l. 296. st. 1. ZKP FBiH, ovakvu tvrdnju obrane izreenu tek u zavrnoj rijei cijeni kao neosnovanu. Izvod iz odluke Opinskog suda u Ljubukom broj 063-0-KN-08-000 018 od 22. 4. 2008. godine upanijsko tuiteljstvo osumnjieniku stavlja na teret kazneno djelo Lano prijavljivanje iz l. 347. st. 4. KZ FBiH. Postupajui po odredbi l. 243. ZKP FBiH sudac je prouio optunicu u cjelini i materijale koje je dostavio tuitelj kako bi utvrdio da li postoji osnovana sumnja da bi osumnjienik poinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, pa je utvrdio da u materijalima kojima se potkrepljuju tvrdnje optunice nema dokaza koji bi utemeljili osnovanu sumnju da bi osumnjienik poinio kazneno djelo Lano prijavljivanje iz l. 347. st. 4. KZ FBiH. Tuiteljstvo mora dokazati osnovanu sumnju da je osumnjienik prijavio poinjenje kaznenog djela iako je znao da to djelo nije poinjeno. Dakle, sudu se uz optunicu moraju dostaviti dokazi koji utemeljuju razumnu sumnju da je osumnjienik poinio sve radnje za koje se optuuje, a za to sudu uz optunicu nisu dostavljeni dokazi. Sud konstatira da uz optunicu nisu dostavljeni dokazi koji potvr uju da je upravo osumnjienik sa svog mobilnog aparata zvao policiju i prijavio da je u koli postavljena bomba. Tuiteljstvo optunicu gradi iskljuivo na pretpostavci da je to uinio osumnjienik pri emu pretpostavka poiva na nezakonito pribavljenom dokazu tzv. listingu primljenih poziva. Naime, mobilni operater je na zahtjev policije dostavio policiji, a ova tuiteljstvu, izlistaj dolaznih i odlaznih poziva za mobitel osumnjienika a da pri tome nije postojala suglasnost osumnjienika, kao pretplatnika na telefonske usluge, za objavljivanje tih podataka niti nalog suda da se ti podaci stave na raspolaganje javnim organima vlasti. Pored toga mobilni operater je bez naloga suda dao obavijest policiji na kojoj se lokaciji nalazi mobilni aparat, to dodatno potvr uje uvjerenje suda da je rije o nezakonitom radu policije i tuiteljstva na prikupljanju dokaza. Na ovaj nain je nezakonito prikupljen dokaz na ije zakonito prikupljanje sukladno l. 11. ZKP FBiH sud pazi po slubenoj dunosti. Ovo stoga to sud svoju odluku,a potvr ivanje optunice je tipina i to jako vabna sudska odluka, ne moe temeljiti na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda Ovaj sud takvo stajalite zauzima prihvaajui u cijelosti praksu Europskog suda za ljudska prava izraenu u presudi Mallone protiv Francuske od 2. 8. 1984., A.82, str. 31-26 Objavljivanje te informacije bez suglasnosti telefonskog pretplatnika jeste mijeanje drave u privatni ivot, kao i presudama protiv Francuske u predmetima Kruslin i Huvig gdje je Europski sud za ljudska prava naglasio da: Prislukivanje i drugi oblici mijeanja u telefonske razgovore predstavljaju ozbiljno mijeanje u privatni ivot i prepisku i moraju, prema tome, biti

zasnovani na naroito precizno formuliranom zakonu. Sutinski je vano imati jasne, detaljne propise o tome posebno poto tehnologija, koja je na raspolaganju postaje sve sofisticiranija (Presuda od 2. 4. 1990., A.176-A, str. 23 i A.176-B, str. 55.) Ostali dokazi dostavljeni uz optunicu uope ne govore o moebitnoj krivnji osumnjienika. Nadalje, ak i da su ovi dokazi prikupljeni na zakonit nain u spisu nema dokaza da je upravo osumnjienik kritinog trenutka nazvao policiju i prijavio postojanje bombe u koli. Vlasnitvo nad mobilnim aparatom nije dokaz da je vlasnik obavio razgovor, a na to iznesena obrana osumnjienika opravdano ukazuje, dok, s druge strane, tuiteljstvo na takovu obranu ne nudi nikakav protiv dokaz. Utvr uje se kako dostavljeni dokazi uz optunicu ne utemeljuju osnovanu sumnju da bi osumnjienik poinio kazneno djelo Lano prijavljivanje iz l. 347. st. 4. KZ zbog ega je temeljem l. 243. ZKP FBiH valjalo odbiti potvrditi optunicu. Izvod iz odluke Opinskog suda u Ljubukom broj K 5/04 od 2. 2. 2005. godine u odnosu na posebne istrane radnje i nezakonitost prikupljenih dokaza zbog provo enja posebnih istranih radnji bez naredbe suda Odluujui o prijedlogu tuitelja da se kao dokaz uvede paket biljne materije privremeno oduzet od optuenika dana 25. 10. 2003. godine po djelatnicima PU i PP Ljubuki i cijenei iskaze preslianih svjedoka J.R., T.. i B.L. u duhu odredbi relevantnih odredbi ZKP FBiH sudsko vijee je odbilo provo enje ovog dokaza. U konkretnoj situaciji je valjalo prethodno odluiti o valjanosti zakonitosti izvedenih dokaza, pri emu je konstatirati da su za ocjenu zakonitosti prikupljenih dokaza, odnosno zasnivanja odluke suda na provedenim dokazima, relevantne odredbe l. 11., l. 130. st. 1., 2 i 5. i l. 135. ZKP FBiH. Tako l. 11. ZKP FBiH propisuje da Sud ne moe zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i me unarodnim ugovorima koja je BiH ratificirala niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog Zakona, odnosno da sud ne moe zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobiveni na osnovu takvih dokaza. Odredba l. 130. st. 1. i 2. ZKP FBiH propisuje pod kojim se uvjetima i koje posebne istrane mogu poduzeti u kaznenom postupku, dok odredba l. 130. st. 5. ZKP FBiH zabranjuje podstrekavanje na kazneno djelo. Odredba l. 135. ZKP FBiH izriito propisuje da sud na pribavljenim podacima ili dokazima dobivenim poduzimanjem posebnih istranih radnji bez naredbe suda na moe zasnivati svoju odluku. Pitanje nezakonitog dokaza rjeava se neovisno od njegovog kvaliteta istine. Nezakonit dokaz je zabranjen bez obzira na njegovu pouzdanost, istinitost i vjerodostojnost. Saznajna vrijednost tog dokaza ne moe konvalidirati nezakonitost. To je posebice vano za izvedene nezakonite dokaze. Sud mora prethodno odluiti o dopustivosti, a tek onda o vrijednosti dokaza. Tako er na takvim dokazima ne moe temeljiti osu ujuu odluku. Cijenei iskaze presluanih svjedoka te suoenje svjedoka R.L. sud utvr uje slijedee injenice: da je J.R. telefonom nazvao naelnika odjela kriminalistike policije na njegov slubeni mobitel i rekao mu da mu je optuenik T. . ponudio prodaju 10kg marihuane; da je J.R. imao neraiene raune sa optuenikom T. . jer mu je ovaj dugovao novac na ime kupovine automobila; da je naelnik odjela kriminalistike policije rekao J.R. da dogovori kupoprodaju marihuane sa T. .; da je J.R. nakon toga razgovora nazvao T. . i dogovorio mjesto i vrijeme susreta radi prodaje marihuane i da mu je rekao da e tada dovesti osobu koja e kupiti

marihuanu; da je mjesto susreta naknadno promijenjeno o emu je J.R. izvjestio naelnika odjela kriminalistike policije; da je policija napravila plan akcije u kojoj je policijski kriminalistiki istraitelj T.. imao zadau da zatiti J.R., identificira osobe koje su dovezle opojnu drogu, utvrdi mjesto gdje se nalazi droga i igra ulogu kupca marihuane; da je policija unaprijed i prije samog trenutka susreta J.R. i T.. sa optuenicima blokirala i nadzirala zahvat komunikacije selo Studenci vodopad Kravice, dakle ire podruje dogovorenog mjesta susreta; da je J.R. zajedno s policijskim kriminalistikim istraiteljem T. . doao na dogovoreno mjesto susreta i predstavio ga T. . kao kupca marihuane; da je policijski kriminalistiki istraitelje T.. sa optuenikom T. . pregovarao u cilju utvr ivanja bitnog elementa kupoprodaje marihuane cijene; da je policijski kriminalistiki istraitelje T. . nakon zaustavljanja vozila mobitelom dao signal svom pretpostavljenom B.L. na nain da ga je nazvao na mobitel to je bio njihov unaprijed dogovoreni signal da je droga tu i da se krene u akciju koja je unaprijed dogovorena; da su minut nakon toga signala policajci liili slobode optuenike, pronali u jednoj rupi crnu PVC vrea u kojoj se nalazilo nekoliko paketia biljne materije; da ovlatene slubene osobe u odnosu na prethodno nisu imali naredbu o poduzimanju niti jedne posebne istrane radnje. Na utvr enje suda da je naelnik odjela kriminalistike policije rekao J.R. da dogovori kupoprodaju marihuane sa T. . nije od utjecaja dio iskaza ovog svjedoka dan na glavnom pretresu u kome on tvrdi da J.R. nije izravno rekao da dogovori kupoprodaju droge sa optuenicima jer iz cijeline razvoja doga a nedvojbeno proizlazi da je sveukupno policijsko djelovanje te djelovanje J.R. prema optuenicima poivalo na planu da J.R., izme u ostalog, sa optuenicima dogovori kupoprodaju droge na podruju opine Ljubuki. Dakle, zakljuiti je kako je kljuni dio policijskog plana upravo bio dovo enje optuenika na podruje opine Ljubuki. Ovakav zakljuak proizlazi i iz tijeka suoenja svjedoka J.R. i B.L.. U tom suoenju J.R. kae: Nakon prvog kontakta sa ovim momcima iz apljine, rekao sam L. da mi nude na prodaju drogu, pitao sam L. ta u. L. je rekao nema ta drugo ve da naruimo robu koju e policija oduzeti. Svjedok L. kae: U naem prvom telefonskom kontaktu kada si me pitao moe li se to odraditi u smislu da se ta droga oduzme a poinitelji uhvate ja sam ti rekao da e policija odraditi svakog dilera droge koji do e na nae podruje. U konkretnoj situaciji, rekao sam ti da emo oduzeti drogu i pohvatati te dilere ako se oni pojave na naem podruju, odnosno ako se ti s njima dogovori da se kupoprodaja obavi na naem podruju. Kasnije u drugom telefonskom razgovoru si mi rekao da si s njima dogovorio da se obavi kupoprodaja na podruju opina Ljubuki jer ima kupca. Oigledno je kako je J.R. prihvatio uputu ovlatene slubene osobe da dogovori kupoprodaju droge na podruju djelovanja PU Ljubuki, a na emu je i razra ena policijska akcija kako je to naprijed obrazloeno. Utvr enje da je T.. sa optuenikom T. . pregovarao o cijeni marihuane proizlazi iz iskaza svjedoka T.. u kome on navodi da je optuenik od njega traio da mu pokae novac, da mu je optuenik rekao da nee dati drogu bez 5-6.000 KM, da je on odgovorio da ima oko 3.000,00 KM dakle ponudio mu je 3.000 KM za kupovinu marihuane, nakon ega je optuenik zaustavio vozilo i rekao da je droga tu.

Iz prethodnih utvr enja sud zakljuuje slijedee. U radnjama J.R. su se stekli svi elementi posebne istrane radnje prikriveni istraitelj i informator. On je, u dogovoru sa policijom, o svojim razgovorima sa jednim od optuenika koji se odnose na dogovor mjesta susreta i potencijalne

kupoprodaju marihuane kontinuirano izvjetavao policiju i to nakon to mu je ponu eno da kupi drogu. Pored toga on je, ponovo u dogovoru sa policijom, optuenicima predstavio ovlatenu slubenu osobu kao kupca marihuane. Dakle, on je informirao policiju o tome tko, kada, i gdje e doi sa marihuanom da bi je ponudio i prodao potencijalnom kupcu te je policijskog slubenika optuenicima predstavio kao kupca droge. Bitno je istai da je u izvrenju svoje uloge policijskog informatora Jozo Roso vie puta razgovarao sa naelnikom odjela kriminalistike policije i izvjetavao ga o promjenama glede mjesta i vremena susreta sa prodavcima droge, to nedvojbeno proizlazi iz iskaza svih sasluanih svjedoka. Zbog toga je neosnovano stajalite tuiteljstva da je J.R. samo prijavio djelo i poinitelje, a ne i da je bio policijski informator. Eventualno bi takvo stajalite moglo biti prihvatljivo da je J.R. samo prijavio policiji da mu odre ene osobe nude da kupi drogu. No u njegovim postupcima nakon prijave kaznenog djela i poinitelja oigledne su se stekle radnje koje po zakonu predstavljaju posebnu istranu radnju prikriveni istraitelj i informator. Naravno, uz to, i radnje aktivnog sudjelovanja u policijskoj planiranoj akciji, i to od kljunog znaenja za uspjeh akcije. Policijski kriminalistiki istraitelj T.. je djelovao kao prikriveni istraitelj jer su u njegovim radnjama sadrani svi elementi posebne istrane radnje prikriveni istraitelj i informator. On je u civilnom odijelu, kao neka vrsta tajnog agenta, stupio u kontakt sa optuenicima u cilju da, izme u ostalog, identificira osobe koje su dovezle opojnu drogu i utvrdi mjesto gdje se nalazi droga, odnosno da prikriveno provede istragu o kaznenom djelu i poiniteljima. No on se nije ograniio samo na istragu o protupropisnim radnjama optuenika u jednom pasivnom svojstvu ve je svojom glumom kupca i nu enjem novca za kupovinu marihuane utjecao na optuenika kako bi ga naveo da poini kazneno djelo, dakle izaao je iz okvira doputenog i izvrio poticaj na kazneno djelo. Ovo i stoga to iz iskaza T.. oigledno proizlazi: da mu je optuenik T. . rekao da nee dati drogu bez novca za koju trai 5. do 6.000 KM (dao ponudu); da mu je on na to pokazao smotuljak novca i rekao da nema vie od 3.000 KM (dao ponudu na ponudu); da se nakon te protuponude optuenik zaustavio i rekao da je droga tu (prihvatio protuponudu). Naravno i stoga to iz iskaza svih svjedoka proizlazi da je T.. glumio kupca droge. Dakle, on je prethodno opisanim aktivnim radnjama podsticao na poinjanje kaznenog djela prodaje droge. S obzirom na ulogu J.R. u policijskom planu moe se zakljuiti da je i njegova uloga u tom planu imala podstrekake elemente, a oituju se u injenici da je J.R. zvao optuenike i nudio se da e on dovesti kupca marihuane, dogovarao mjesto i vrijeme kupoprodaje, dakle poduzimao aktivne radnje spram optuenika da bi ovi poinili kazneno djelo. U radnjama policijskog kriminalistikog istraitelja T.. su se stekli svi elementi posebne istrane radnje simulirani otkup predmeta i simulirano davanja potkupnine. Naime, on je optueniku nudio novac za kupovinu marihuane, odnosno izravno mu je stavio do znanja da e, naravno u konkretnoj situaciji simulirano, kupiti marihuanu i dati mu 3.000 KM za nju. U radnjama ovlatenih slubenih osoba PP i PU sadrani su svi elementi posebne istrane radnje nadzirani prijevoz i isporuka predmeta kaznenog djela koji zakljuak proizlazi iz injenice da je policijski kriminalistiki istraitelj T.. u planiranoj policijskoj akciji imao zadau da identificira osobe koje su dovezle opojnu drogu i utvrdi mjesto gdje se nalazi droga i koju je on u cijelosti izveo, odnosno injenice da je policija unaprijed i prije samog trenutka susreta J.R. i T. . sa optuenicima blokirala i nadzirala ire podruje dogovorenog mjesta susreta i kupoprodaje marihuane. Sve ove radnje su bile u funkciji nadzora tijeka prijevoza i isporuke droge, odnosno predmeta kaznenog djela.

Temeljem prethodno obrazloenog sud utvr uje da su sva saznanja koja su sasluani svjedoci iznijeli na glavnom pretresu nastala na njihovim nezakonitim radnjama jer za takve radnje, odnosno njihova postupanja, nije bilo zakonom propisane naredbe suda. Temeljem l. 11. i l. 135. ZKP FBiH sud na takvim podacima i dokazima ne moe zasnivati svoju odluku (osu ujuu), odnosno i drugi eventualni dokazi nastali ili izvedeni iz takvih dokaza ne mogu utemeljiti sudsku odluku (osu ujuu). Zbog svega navedenog je neosnovana tvrdnja tuiteljstva da su ovlatene slubene osobe postupale sukladno zakonu i da su poduzete radnje na otkrivanju poinitelja kaznenog djela zakonite, uslijed ega je sud i odobio dopustiti izvo enje dokaza tuiteljstva - paket biljne materije privremeno oduzet od optuenika dana 25. 10. 2003. godine po djelatnicima PU i PP. Iz istih razloga sud na iskazima presluanih svjedoka, kao ni na dokazima izvedenim iz tih dokaza, ne moe temeljiti osu ujuu presudu. Pri ovakvim utvr enjima sud se poziva i na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Teixeiro de Castro protiv Portugala od 9. 6. 1998. god. u skoro identinoj situaciji kao to je ova, a u kojoj je zapisano: ...Koritenje tajnih agenata mora biti pod restrikcijama i moraju postojati jamstva ak i sluajevima kada se radi o borbi protiv trgovine drogom. Opi zahtjevi o pravinosti ugra eni u lanak 6. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama primjenjuju se na postupke koji se odnose na sve vrste krivinih djela. Javni interes borbe protiv kriminala ne moe opravdati koritenje dokaza koji su dobiveni kao rezultat policijskog podsticanja...Podnositelj je bio naveden civilnom odjeom policajaca na djelo za koje je kasnije osu en. Policajci se nisu ograniili na istragu o krivinoj ulozi podnositelja u jednom pasivnom svojstvu, nego su utjecali na njega kako bi ga naveli da poini krivino djelo. Stoga je postupak policajaca izaao iz okvira doputenog tajnim agentima jer su izvrili poticaj na krivino djelo... Naravno poziva se i na decidna stajalita Eurposkog suda za ljudska prava u odnosu na primjenu posebnih istranih radnji sadrana, recimo, u presudama: Wan Mechelen i ostali protiv Nizozemske od 18. 3. 1997. god., Schenk protiv vajcarske od 12. 7. 1988. god. i Khan protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 12. 5. 2000. god. u kojima je naglaeno da je za pravo na pravino su enje od iznimno velike vanosti da je svaki dokaz prikupljen na zakonit nain te da domai sudovi moraju tome dati iznimnu pozornost. Neosnovana je i tvrdnja tuiteljstva da je kazneno djelo poinjeno nu enjem droge na prodaju J.R. i to u trenutku kada mu droga ponu ena za kupovinu. Za ovakvu tvrdnju ne postoji niti jedan dokaz, osim rijei svjedoka J.R. koji je suprotno zakonu djelovao kao policijski informator i koji je imao osvetnike motive djelovanja prema optueniku T. ., a to nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka. Na iskazu takvog svjedoka sud ne moe utemeljiti osu ujuu odluku. Ovo i stoga to bi u takvoj situaciji, oigledno zarobljen preduvjerenjem da je optuenik kriv, prekrio pretpostavku nevinosti optuenika i pravno naelo In dubio proreo. Sud ne smije poi od preduvjerenja da je optuenik kriv, pri emu se primjenjuje temeljni pravni postulat da je teret dokazivanja na tuitelju i da svaka dilema mora ii u korist optuenika. Dakle, svaka situacija u kojoj se javlja i najmanja sumnja glede injenica koje ine obiljeje kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe kaznenog zakonodavstva, primjenom naela In dubio proreo, mora ii u prilog optuenika i sud je rjeava presudom na nain koji je povoljniji za optuenika. U suprotnom bi postajalo preduvjerenja da je optuenik kriv, to bi predstavljalo krenje l. 6. st. 2. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama, kao i l. 3. ZKP FBiH. Moraju se eliminirati sve primisli i kod donoenja odluke voditi se iskljuivo injenicama.

Kada je rije o eventualnom dokazivanju indicijama onda valja naglasiti da je takav nain dokazivanja, naelno gledajui, doputen i pravno valjan, ali da se zbog nedostatnosti direktnih dokaza odgovornost optuenika moe utvrditi samo onda kada je me usobna povezanost indicija takva da se one pojavljuju kao karike jednog lanca u potpunoj sukladnosti i predstavljaju ne zbir dokaza, nego sustav indicija, i u svojoj sveukupnosti i povezanosti iskljuuju svaku drugu verziju mogunosti od one o krivnji optuenika. Temelj za osu ujuu presudu moe predstavljati samo takav niz injenica utvr enih na temelju indicija koje se neprijeporno utvr ene i me usobno vrste i logiki povezane, tako da predstavljaju zatvoreni krug i sa punom sigurnou upuuju na jedino mogui zakljuak da je upravo optuenik poinio kazneno djelo i da se izvedenim dokazima iskljuuje svaka druga mogunost. Tuiteljstvo nije ponudilo ni dokaze ni indicije kojim bi dokazalo poinjanje djela Neovlatene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz l. 238. st. 1. KZ F BiH. Oigledno je da me u pravno valjanim dokazima nema niti jednog dokaza, kao niti jedne indicije, da bi sud mogao donijeti osu ujuu presudu. Iz svih provedenih dokaza sud je naao da tuiteljstvo nije dokazalo da su optuenici poinili kazneno djelo na nain kako to tvrdi optunica iz kojih razloga je valjalo odluiti kao u izreci presude. Izvod iz odluke Opinskog suda u Ljubukom broj 063-0-K-07-000 013 od 23. 4. 2007. godine u odnosu na tzv. listing telefonskih razgovora Opinski sud u Ljubukom odluujui o prijedlogu obrane za izdavanje naredbe mobilnim operaterima o dostavi ispisa razgovora temeljem l. 276. ZKP FBiH dana 23. 4. 2007. godine izdaje NAREDBU 1. HT Mobilne komunikacije iz Mostara e dostaviti ispis razgovora mobilnih telefona broj 063 700 743 i broj 063 700 743 za dane 12. i 13. 2. 2007. god. 2. Ispis razgovora podrazumijeva: vrijeme kada je sa naznaenog telefonskog broja upuen poziv prema nekom drugom telefonskom broju, broj tog telefona, vrijeme kada je taj razgovor zavren, vrijeme kada je naznaeni telefonski broj primio poziv od nekog drugog telefonskog broja, broj tog telefona, vrijeme kada je razgovor zavren 3. Dokumentacija e se dostaviti Opinskom sudu u Ljubukom pozivom na broj 063-0-K-07-000 013 odmah, a najdalje do 8. 5. 2007. godine. Izvod iz odluke Opinskog suda u Ljubukom broj Kri 37/03 od 4. 11. 2003. godine 1. Izvriti e se pretres: kue i svih prateih objekata (garae, ostave, tale, drvarnice, dvorita i sl.) I.B. zv. ., u Mostarskim Vratima, opina Ljubuki i naputene garae u vlasnitvu S.B. koja se nalazi u neposrednoj blizini obiteljske kue I.B. 2. Predmete vane za ovaj kazneni postupak koji se eventualno prona u tijekom izvrenja naredbe i to: opojnu drogu i predmete koji upuuju na poinjanje kaznenog djela Neovlateno stavljanje u promet opojnih droga iz l. 238. KZ FBiH privremeno oduzeti 3. Naredbu e izvriti slubene osobe PU i PP Ljubuki i to:

4.

5.

6. 7.

V.Z., I.M., D.V., T.. i D.V. kuu i pratee objekte I.B. V.M., B.L., A.B. i I.K. garau u vlasnitvu S. B. Naredbu izvriti u bilo koje vrijeme jer postoji osnovana sumnja da pretresanje nee moi biti izvreno u vremenskom periodu od 6.00 21.00 sat, a traeni predmeti mogu biti sklonjeni ili uniteni ako se nalog ne izvri odmah Ovlatene slubene osobe mogu izvriti naredbu i bez prethode predaje naredbe i bez nazonosti branitelja jer se radi o predmetima koji se mogu lako i brzo sakriti ili unititi ako se odmah ne oduzmu Nakon oduzimanja predmeta iz toke 2. ove Naredbe oduzete predmete donijeti u sud bez odlaganja Vlasnici objekata za koje je izdana Naredba o pretresanju: I.B. i S.B. imaju pravo obavijestiti branitelja o injenici da je izdana Naredba o pretresu prostorija i imaju pravo na albu na eventualno oduzimanje predmeta iz toke 2. Naredbe u roku od tri dana od dana oduzimanja predmeta. alba se podnosi ovom sudu

Izvod iz odluke Opinskog suda u Ljubukom broj K 141/04 od 20. 10. 2004. godine Sud je svojim rjeenjem od 8. 10. 2004. god. od tuiteljstva zatraio da u roku od osam dana, raunajui od dana prijema rjeenja, dopuni podnesenu optunicu broj KT 287/04 od 8. 10. 2004. god. protiv osumnjienika K.M. i S.H. zbog kaznenog djela Posjedovanje i omoguavanja uivanja opojnih droga iz l. 239. st. 3. KZ F BiH. Tuiteljstvo je rjeenje primilo dana 11. 10. 2004. god. U ostavljenom roku tuiteljstvo sudu nije dostavilo niti jedan od zatraenih dokumenata. Istine radi, tuiteljstvo je nakon isteka roka od osam dana sudu neposredno dostavilo potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od K.M. i S.H., dok ostale zatraene dokumente tuiteljstvo nije dostavilo. ak kada bi sud i prihvatio dostavu podnesaka izvan roka i kada bi prihvatio uz njega dostavljeno tumaenje tuiteljstva da su oduzeti predmeti predani dragovoljno, a to je kontradiktorno drugim prethodno dostavljenim dokazima, za konstatirati je da sudu nije dostavljena Obavijest tuitelja sucu za prethodni postupak, osobi od koje su oduzeti predmeti i branitelju o nadnevku otvaranja oduzetih predmeta. Ovo je, uz zapisnik o otvaranju predmeta, potrebno radi identifikacije oduzetih predmeta, pa kako toga nema onda sud ne moe identificirati oduzete predmete to ukazuje ne samo na mogue krenje zakonske procedure propisane odredbom l. 85. st. 2. ZKP FBiH ve i na eventualnu nezakonitost izvedenih dokaza tzv. plod otrovne voke. Zbog toga je neosnovano miljenje tuiteljstva da su ovi dokazi nepotrebni ako je predmet predan dragovoljno. I u takvim situacijama postoji obveza predaje oduzetih predmeta sudu, odnosno zakonom propisane procedure. Polazei od navedenog sud je, a temeljem l. 162. st. 3. ZKP FBiH, odbacio optunicu. * * * Marin Zadri, predsjednik Opinskog suda u Ljubukom