You are on page 1of 11

Milutin Milankovi najvei srpski naunik

www.svemir.wordpress.com

7.18.2011.

Ne verujem da u svetu postoji nacija koja zaboravlja na svoje najvee naunike. Naalost takav je sluaj sa Srbijom. Pre nepunih mesec dana je bila godinjica roenja naeg najslavnijeg naunika svih vremena, a da mediji tome nisu dali nikakv znaaj, kao i politiki vrh. U znak neke vrste protesta napisana je ova pria o ivotu i delu Milutina Milankovia.

Detinjstvo i kolovanje

Milutin Milankovi Milutin Milankovi je roen 18. maja 1879. godine Dalju, na desnoj strani Dunava u Panonskoj niziji. Potie iz stare srpske porodice koja se krajem 17. veka preselila sa Kosova i Metohije. Njegov otac Milan je bio veoma vredan i uvaen graanin, ali je naalost umro kada je Milutinu bilo 8 godina. Milan je imao veliko imanje, tako da je Milutin roen u bogatoj porodici i njegovo detinjstvo je iz tog razloga proteklo bezbrino, iako je oeva prerana smrt na njega ostavila traga. Nakon ovog dogaaja, pored majke Jelisavete, staranje o njemu je u velikoj meri preuzeo njegov ujak Vasa Muaevi. Vasa ga je pomagao tokom itavog ivota, podsticao, savetovao u svemu, a posebno da istraje na putu nauke i stvaralatva. Milutin je stekao kuno osnovnokolsko obrazovanje, tako da je veliki deo znanja stekao od privatnih uitelja, ali je i samostalno savlaivao odreene lekcije. S obzirom da je jo kao mali imao slabako telo koje nije bilo predodreeno na fizike napore i takmienje sa ostalom decom u sportu, bio je vie upuen na duhovni svet. Od samog poetka njegovog obrazovanja Milutin je pokazivao koliko je bistar i nadaren uenik. Uspeno je zavrio osnovnu kolu, zajedno sa svojom braom i sestrama. Na oevom imanju u Dalju je iveo do svoje desete godine. Oboavao je tada da sedi na obali Dunava i da posmatra suprotnu obalu, prema Bakoj. Meutim, najvie je voleo da posmatra zvezdano nono nebo. Jo u najranijoj mladosti se okretao ka nebeskim prostranstvima posmatrajui planete i zvezde uivajui u njihovom sjaju. Nakon osnovne na red je dola srednja kola. U njegovo vreme postajale su dve vrste gimnazija: klasina i realna gimnazija. Svaka od njih je pripremala uenike za odreene vrste studija. Tako je Milutin 1889. godine u Osjeku zapoeo svoje srednjokolsko obrazovanje u realnoj gimnaziji koja je pripremala uenike za budue studije tehnike i poljoprivrede, po elji njegovog oca, koji se nadao da e njegov sin zavriti poljoprivredni fakultet i vratiti se u Dalj

7.18.2011.

da odrava porodino imanje. Na nesreu porodice on to nije uinio, ali na sreu Srbije i njihovih stanovnika oni su dobili jednog od najveih i najcenjenijih svetskih naunika svih vremena.

Rodna kua (preureena) Po prvi put je krenuo u javnu kolu i ubrzo uvideo nedostatke koje je imalo njegovo dotadanje privatno obrazovanje. Primetio je kako ostala deca dosta bolje itaju od njega, kako su im rukopisi lepi, raunanje bolje...jer su u svemu imali praksu. Meutim, on je imao izvanredno pamenje tako da je veinu gradiva savlaivao na asu, a imao je od poetka sposobnost da lekcije ponavlja sopstvenim reima, bez "bubanja", to su njegovi profesori posebno cenili. Na taj nain veoma brzo je stigao do mesta najboljeg uenika na kome je ostao do kraja kolovanje u realnoj gimnaziji, bez velike brige da bi neko mogao da mu ugorzi tu poziciju. Pored toga je uvek rado pomagao drugovima oko gradiva i izvebao je aputanje to mu je dodatno podiglo ugled meu drugovima. Svedoanstvo o zavrenoj gimnaziji je dobio 29. maja 1896. godine koje je upotrebio samo jednom u ivotu - za upis na Beku politehniku.

Studije i posao

Poto ga poljoprivreda (oeva elja) nije zanimala, dugo je razmiljao ta da studira. Odluujuu ulogu u odabiru vrste studija odigrao je njegov profesor u realnoj gimnaziji, koji je odmah zapazio Milankoviev talenat za matematiku. Meutim, studiranje matematike nije bilo isplatljivo koliko studije tehnike. Na to mu je skrenuta panja, pa je pored matematike eleo da studira elektrotehniku iji smer nije postojao na Visokoj tehnikoj koli u Beu, pa je na kraju odluio da to bude graevina. Na odseku za graevinu je bilo dosta dobrih profesora, ali se posebno isticao profesor matematike Emanuel uber koji je kasnije igrao bitnu ulogu u Milankovievom ivotu. Upravo kod ovog profesora je doao do izraaja Milankoviev talenat . Znanje steeno kod profesora ubera je bilo od presudnog znaaja za Milutinovu naunu karijeru. Ba u vreme dok je studirao u Beu, austrijskim visokim kolama je dato pravo da mogu dodeljivati doktorske titule, a to je navelo Milankovia da rtvuje jedan deo oevine i da provede jo koju godinu u tom gradu.

7.18.2011.

Mladom i situiranom studentu nisu bile strane ni mnoge druge radosti ivota koje prua jedna velika i stara prestonica. O svojim ljubavnim vezama pisao je diskretno i nenametljivo, ali se sa posebnom panjom osvrnuo na vezu sa Alisom, koja je poreklom iz Italije. Veza nije uspela, a on je do kraja te veze ostao praznih depova, jer je Alisa bila devojka koja nikako nije bila od onih skromnijih. Ipak, takav kraj jedne veze ga je obradovao, jer je mogao da se vrati nauci. Doktorirao je 3. decembra 1904. godine na Velikoj tehnikoj koli u Beu sa raspravom pod naslovom "Teorija linije pritiska". Na odbrani svog rada je briljirao. Na taj nain je Milutin Milankovi postao prvi Srbin sa doktoratom iz tehnikih nauka. Nakon odbrane doktorske teze odlazi u Beograd na odmor, a ubrzo nakon toga dobija i posao u poznatoj bekoj graevinskoj firmi. Na tom poslu je dola do izraaja njgova stunost, znanje i poznavanje matematke i mehanike. Ostvario je est odobrenih i tampanih patenata od velikog znaaja i na taj nain dobio priznanje i kao izumitelja. Svojim radom je brzo stekao ugled u Beu, ali i u celoj Austrougarskoj monarhiji. Ipak i pored svih njegovih poslovnih uspeha on je eleo da radi i stvara u Srbiji, ali je morao da saeka da se neke stvari tamo srede. Najzad, 1909. godine dobija pismo iz Beograda da je izabran za vanrednog profesora. Tako je 1. oktobra 1909 godine konano napustio Be i otputovao za Beograd. O tome je napisao sledee: "Tog dana zavrio se trinaestogodinji period mog ivovanja u bivoj Habzburkoj monarhiji, a i doba moje mladosti. To sam jasno i bolno oseao, valjda i zbog toga to na mome putu poe promicati prva, laka, jesenja kia". [1]

Profesor i akademik

Zapoeo je svoju profesorsku karijeru 3. oktobra 1909. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Trebao je da predaje tri predmeta: primenjenu matematiku, nebesku mehaniku i teorijsku fiziku. Meutim, na studijama nije sluao kurseve iz nebeske mehanike i teorijske fizike i za predavanje je morao samostalno da se priprema. To je radio veoma uspeno. Ova kombinacija predmeta koje je morao da predaje su bili odluujui da Milankovi zapone izgradnju svoje teorije o osunavanju Zemlje i drugih planeta. Na samom poetku prvog svetskog rata se oenio Hristinom Topuzovi - Tinka sa kojom je, na katoliki boi 1915. godine dobio jedinog dete, sina Vasilija. Meutim, na svom prvom branom putovanju u rodni Dalj poeo je prvi svetski rat, a poto je on 1910-te postao dravljanin Kraljevine Srbije biva zarobljen. Uz pomo njegove ene Tinke, koja je na sve mogue naine pokuavala da oslobodi svog mua, osloboen je 1914. godine. Nakon oslobaanja uspeo je da se preseli u Budimpetu, a u tome su mu najvie pomogli ujak Vasa i njegov nekadanji profesor matematike sa Visoke kole u Beu Emanuel uber. Vreme provedeno u Budimpeti Milankovi je maksimalno iskoristio za rad na svojoj teoriji klimatskih promena. Imao je na raspolaganju bogatu i raznovrsnu literaturu Centralnog meteorolokog instituta u Budimpeti. Vrlo brzo je poeo da objavljuje naune radove, ali on je eleo da sve to zaokrui u jednu konanu matematiku celinu. Sa porodicom se konano vratio u Beograd u martu 1919. godine. Iste godine je unapreen i postavljen je za redovnog profesora na Beogradskom univerzitetu. Plata mu je bila velika, ali se to usled inflacije zbog rata nije mnogo primeivalo. Ipak, uz pomo njegovog izvanrednog poznavanja graevinske tehnike bio je angaovan na mnogim projektima irom zemlje u obnovi ratom poruenih gradova.

7.18.2011.

Ve 1924. godine postaje redovni lan Srpske akademije nauka iji lan je bio preko tri decenije i dao veliki 4. doprinos njenom ugledu u svetu. Tri puta je biran za potpredsednika Srpske akademije nauka i jedno vreme je bio direktor opservatorije u Beogradu. Bio je i lan Jugoslovenske akademije nauka, a vaio je kao ugledni pripadnik mnogih znaajnih naunih ustanova i drutava u poznatim svetskim metropolama.

Osunavanje planeta

etri egzaktne oblasti kojima se Milankov bavio na poetku izgradnje svoje teorije su: sferna astronomije, racionalna mehanika, nebeska mehanika i teorijska fizika. Ove oblasti su mu dale mogunost da u irokom rasponu zapazi niz zajednikih problema i da nae odgovarajue podruije svog naunog rada. Njutnov zakon opte gravitacije predstavlja osnovu nebeske mehanike i kada bi se planete samostalno okretale oko dstavlja Sunca za njih bi vaio jednostavan oblik zakona gravitacije. Meutim, kako na svaku planetu utiu i ostale planete, dolazi do poremeaja utvrene putanje. Takoe i sateliti planeta utiu na planete oko kojih se okreu. Ipak, planeta vremenom se primena nebeske mehanike na planete i satelite dovela do velike svrenosti, ali to nije bio sluaj sa delovanjem i rasprostiranjem Sunevog zraenja po okolnim nebeskim telima. Upravo je to podstak mladog podstaklo naunika da odabere nauno podruije kojim e se baviti itavog ivota. Ovde bi trebalo da se ukae na nekoliko bitnih astronomskih pojava koje su bitne za osunavanje planeta.

P - precesija, N - nutacija, R - rotacija: izvor: wikipedia Precesija je "ljuljanje" ili tanije klaenje Zemljinih obrtnih polova. Otklon Zemljine obrtne ose od centra iznosi danas 23,5 stepeni, a vreme punog obrtanja iznosi 26000 godina. Ovaj ugao je ustvari odstupanje Zemljine obrtne ose od normale na ravan ekliptike. Taj ugao varira u granicama od 22,1 do 24,5 u periodu od 41 000 godina. ptike. Nutacija daje sinusoidnu krivu za precesioni krug sa periodom od 19 godina. Najblia taka na putanji planete od Sunca naziva se perihel, a najudaljenija taka naziva se afel. U zavisnosti od afel poloaja take prolene ravnodnevnice u odnosu na ove dve krajnje take zavisi i duina godinjih doba. Zanimljivo je da je kod nas zima kada je Zemlja najblia Suncu, a to znai da temperatura na zemlji uglavnom zavisi od ugla upadnih Sunevih zraka.

7.18.2011.

Pored zakona nebeske mehanike Milankovi je morao da koristi i zakone zraenja, odnosno prostiranja i apsorbovanja prispele energije. Posao su mu olakali ameriki astrofiziari koji su 1913. godine izraunali vrednost solarne konstante. U svojim veoma zahtevnim proraunima Milankovi je uzeo sve astronomske uticaje. U svojim proraunima je uveo pojmove kao to su kalorina polugodina, (letnja: 23. mart - 23. septembar i zimska: 23. septembar - 21. mart), pojam kalorinog ekvatora i pojam solarne klime kako bi malo olakao i onako previe sloene raune. Da bi matematiki povezao i usaglasio mnoge faktore i parametre, Milankovi je bio prinuen da razvija svoju specifinu matematiku teoriju. irina i celovitost njegove njegove teorije dala joj je racionalnost i dugovenost, bez obzira na kasnije novootkrivene injenice i parametre. [1]

Ledena doba

U direktnooj vezi sa Milankovievim matematikim prouavanjem klime bilo je i pitanje redosleda nastanka i duine trajanja pojedinih ledenih doba. Kada su se upoznali sa prethodnim radom naeg naunika, naunici Vladimir Kepen i njegov zet Alfred Vegner su se povezali i sprijateljili sa Milankoviem i imali odlinu i dugu saradnju. Radili su zajedno na pitanju promene klimatskog reima u geolokoj prolosti Zemlje. Pozvali su Milankovia da im se pridrui u pisanju velikog i strunog dela "Klimati Zemljine prolosti". Milankovi je trebao da svojom matematiko-fizikom metodom ispita vekovne promene osunavanja Zemlje tokom poslednjih vie stotina hiljada godina .[1] Zapoeo je svoja izraunavanja, a posebnu panju je poklonio klimatskim promenama du paralela na sledeim geografskim irinama: 65, 70 i 75, za proteklih 650 000 godina. Grafika izlomljena linija je bila gotova 1923. godine i odmah je objavljena.

Milankovievi ciklusi Kada je delo "Klimati geoloke prolosti" izalo iz tampe 1924. godine, izazvala je veliku panju. Keper je uporedio Milankovieve matematike rezultate i rezultate naene na terenu i uvideo da se oni odlino poklapaju. To je bio dokaz ispravnosti njegovog rada. Jasno je pokazano da je u poslednjih 650 000 godina bilo 11 ledenih doba i isto toliko meuperioda.

7.18.2011.

Prema Milankovievim raunima, precesioni ciklusi imaju vei uticaj na pojavu ledenih doba na niim nego na veim geografskim irinama, dok je obrnut sluaj sa nagibom zemljine ose. Za sve svoje rezultate je napravio precizne tablice i tako dao slikovit prikaz i jasnu predstavu klimatskih tokova tokom poslednjih milion godina Zemljine prolosti.

ivotno delo Svoj rad Milankovi je zaokruio svojim ivotnim delom: "Kanon osunavanja Zemlje i njegova primena na problem ledenih doba". Kanon u bukvalnom smislu znai spis o neemu to mora biti tako i nikako drugaije. Ta knjiga je neverovatnom sreom sauvana, jer je nekoliko dana nakon to je predata, 29 marta 1941. godine, Srpkoj akademiji nauka, poelo bombardovanje Beograda, ba kada je knjiga data na tampanje. Knjiga je kasnije pronaena ispod ruevina tamparije gde je pretrpela neka oteenja, ali je sadraj sreom u potpunosti sauvan.

Pomeranje Zemljinih polova

Zato u Evropi ne postoje tragovi ledenih doba koja su se desila u dalekoj prolosti? To pitanje je muilo mnoge tadanje nanike, a posebno je zanimalo Vegenera koji je imao svoju teoriju o tome. On je smatrao da su se u dalekoj geolokoj prolosti svi kontinenti nalazili u jednoj celini, a da je tek kasnije izdeljeno na one delove koje mi danas poznajemo. Iz takve pretpostavke je proizilazilo da se obrtna osa, odnosno njeni polovi, nije menjala, ali su se kontinenti pomerali. Tako je u doba karbona Zemljin ekvator prolazio preko Evrope, pa samim tim nije ni moglo biti takvog osunavanja koje bi dovelo do pojave ledenih doba. Ovakva teorija je zahtevala i odgovarajuu astronomsku teoriju sa matematiko-fizikom podlogom. Iz tog razloga se Vegener obratio Milankoviu, tada ve uvenom nauniku na polju kosmike klimatologije i problema izmena Zemljine klime, i zamolio ga da se posveti tom problemu. Poto su bili kolege i dobri prijatelji Milankovi je to rado prihvatio i 1925. godine zapoeo rad na tom pitanju.

7.18.2011.

S obzirom da je Milankovi bio uvek temeljan, morao je prvo da dobro prostudira problem na kome e raditi. Bio je to veoma sloen problem koji je zahtevao dosta vremena i dosta napora. Milankovi je nakon dosta truda dobio reenje u obliku, sada ve, uvene diferencijalne jednaine. Posebno mu je ao to Vegener nije doiveo da vidi reenje problema za ije reavanje je on bio inicijator. Vegener je poginuo (smrzao se) na Grenlandu prilikom svoje tree ekspedicije. Bio je strastveni istraiva i njegova smrt nije rastuila samo Milankovia ve i itav tadanji nauni svet. Ipak, Milankovia je teilo to to je njegov tast Kepen prihvatio reenje i predstavio ga itavoj naunoj javnosti. Takoe pokazao da se reenje poklapalo sa ranijim nalazima do kojih se dolo prouavanjem geoloke prolosti Zemlje. Evo kako je sam Milankovi objasnio pomeranje Zemljinih polova: "Iz poznatih zakona racionalne mehanike i njenih stavova sledi da e pomeranje Zemljine ljuske imati sasvim neznatan uticaj na orijentaciju Zemljine ose u prostoru, koja podlee samo svom precesionom i nutacionom zaoijavanju. Zato moemo, vodei samo o njemu rauna, orijentaiju Zemljine ose u prostoru smatrati nepromenljivom, nedodirnutom vekovnim pomeranjem Zemljine ljuske. Posmatrajui tu pojavu iz planetskog prostora, moemo rei da se Zemljina ljuska pomera preko Zemljinih polova rotacije. Posmatrajui tu pojavu sa Zemlje, moemo rei da se polovi pomeraju, polagano po Zemljinoj ljusci, a to pomeranje elimo da ispitamo i opiemo..."

Izabrana dela

Izabrana dela Milutina Milankovia su izala u 8 tomova: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Kanon osunavanja Zemlje i njegova primena na problem ledelih doba 1 Kanon osunavanja Zemlje i njegova primena na problem ledelih doba 2 Nebeska mehanika, Istorija astronomske nauke Kroz vasionu i vekove, Kroz carstvo nauka Spisi iz istorije nauke lanci, govori, prepiska Uspomene, doivljaji i saznanja Kanon osunavanja Zemlje i njegova primena na problem ledenih doba (prevod na engleski) [4]

7.18.2011.

Starost

O svojim poslednjim starakim danima Milankovi kae: "Teko je pojedincu da pravilno oceni svoje duhovne sposobnosti. I budala sebe smatra pametnim. O sebi mogu kazati, otprilike, ovo. Logika mojih misli i pravilnost njihovih zakljuaka jo je tu, ali se misli kreu tromije, kao da su im se otrcala krila. Ipak, odblesne u njima po koja orginalna znaajna ideja. Fiziolokom procesu starenja pridruivao se i psihiki. Dua mi je izgubila svoju vedrinu, polet, i samopouzdanje. A i to ima svojih uzroka..." [1] Milankovi je umro 12. decembra 1958. godine u 80. godini u Beogradu gde je i sahranjen, ali je ostavio oporuku da njegovi posmratni ostaci budu prebaeni u Dalj. To je uinjeno 1966. godine. Svoju zaostavtinu na naunom i uopte stvaralakom radu je ostavio Srpskoj akademiji nauka i umetnosti. U ovoj ustanovi se uva i radna soba Milutina Milankovia.

Zanimljivosti o Milutinu Milankoviu

Napravio je najtaniji kalendar do sada. Duina tropske godine iznosi 365 dana, 5 asova, 48 minuta i 46 sekundi, dok je Milankovi postigao tanost od 365 dana, 5 asova, 48 minuta i 48 sekundi. Samo 2 sekunde due traje godina po najtanijem kalendaru. Milankovi nikada nije prihvatio Ajntajnovu teoriju relativnosti, ali je to tada bio sluaj i sa mnogim drugim naunicima tog vremena. Dobio je krater sa svojim imenom na daljoj strani Meseca veliine 34 km, zatim krater na marsu prenika 118 km i asteroid pod nazivom 1605 Milankovi. NASA ga je uvrstila u 10 najveih naunika koji su se bavili prouavanjem Zemlje. Za razliku od Nikole Tesle ili Mihajla Pupina, svetsku slavu nije stekao u najveim svetskim centrima, ve se svojim naunim teorijama bavio u sobici u Kapetan Miinom zdanju, na Beogradskom univerzitetu, koristei samo papir, olovku, iber i logaritamske tablice. Milankovi je glavni "krivac" koji je dokazao da na Marsu ne moe postojati civilizovan ivot, jer je svojim proraunima pokazao da su tamo temperature previe niske da bi ivot u takvom obliku postojao. Evropsko geofiziko drutvo je 1993. godine ustanovilo medalju Milutin Milankovi. Bio je jedan od najboljih poznavalaca istorije astronomije i nauke uopte, a to dokazuje u nekoliko svojih dela.

7.18.2011.

Najcitiraniji je srpski naunik svih vremena.

DODATAK:
- Jo smo u ledenom dobu Do naglog i ledenog zahlaenja na naoj planeti dolo je pre 25000 godina. Tada je dolo do formiranja ledenog kontinenta koji zahvatao vei deo severne polulopte, a i sve planine kako na severnoj tako i na junoj Zemljinoj polulopti. Uniten je sav biljni i ivotinjski svet ili je bio primoran na selidbu tamo gde lednici nisu dospeli. Ovaj period je nazvan kvartarno ledeno doba. Ovakvih perioda je na Zemlji bilo vie puta, a razlog za to je javljanje temperaturnih kolebanja. Dokazi za ova kolebanje naunici nalaze na svakom delu planete. Milutin Milankovi je pojavu poslednjeg ledenog doba objasnio uticajem egzogenih faktora. Znaaj je pripisao osunavanju Zemlje, brzini rotacije, uticaju kosmikih tela, morskim strujama i mnogim drugim atmosferskim iniocima. Za praenje temperaturnih kolebanja za poslednjih 600000 godina, uvedeni su termini : toplotni maksimumi i minimumi na severnoj polulopti. Zasluge se pripisuju, naravno, Milankoviu. On je na osnovu ovih termina napravio prvi kalendar Zemljine prolosti. Klimatska kolebanja ukazuju na to da poslednje ledeno doba nije isteklo, ve da je Zemlja u trenutnoj fazi kada je dolo do izvesnog porasta temperature, a to je rezultiralo povlaenjam ledenih masa ka plovima. Intenziviranje ledenog pokrivaa, prema prognozama klimatologa, e nastupiti za nekoliko hiljada godina (ovo sam proitao u vie naunih lanaka), da bi kasnije ponovo dolo do porasta temperature. Nakon 57000 godina iza tog ponovnog otopljavanja nastupie jo jedan hladan period. Iz ovoga se vidi da se Zemlja nalazi u fazi trajanja kvartarnog ledenog doba, a ovaj period povienja globalne temperature je samo njegova faza. [2] -

Jo o Milutininu Milankoviu:
http://svemir.wordpress.com/2011/05/28/milutin-milankovic-i-kosmicki-seljaci/

http://svemir.wordpress.com/2009/10/06/milutin-milankovic/ -

Literatura: - [1] "Milutin Milankovi - ivot i delo", Vojislav Gledi, Beograd, 2007 - [2] Osnovi Geologije Predrag Nikoli, Beograd, 1997. - [3] "Kroz vasionu i vekove" - Milutin Milankovi, Beograd, 1952

7.18.2011.

10

Linkovi: - [4] http://sr.wikipedia.org/wiki/_

Video o Milutinu Milankoviu:


http://www.youtube.com/watch?v=CSuJm8TUNAc http://www.youtube.com/watch?v=iOOybISls9Y&feature=related http://www.youtube.com/watch?v=zQzsdekbSMM&feature=related http://www.youtube.com/watch?v=6UHaSA4DmtY&feature=related http://www.youtube.com/watch?v=bvYkKTDQ59w

7.18.2011.

11

You might also like