DIVERGENTNO MILJENJE U SUVREMENOM OBRAZOVANJU1

Milan Poli Uiteljska akademija, Zagreb Visoka uiteljska kola, Pula 22. veljae 2003.

Divergentno je miljenje po svojoj naravi subverzivno. Ono odstupa od postojeih misaonih pravila i u postojei misaoni red unosi nered. Potkopava misaone i djelatne obrasce i onemoguava potpun nadzor ponaanja. Stoga je unutar tradicionalnog pedagokog pristupa bilo malo mjesta za divergentno miljenje. Ali divergentno miljenje u osnovi je svakog stvaralakog miljenja i postupka. Pa ako svako divergentno miljenje i nije stvaralako, svako je stvaralako miljenje divergentno. Zato je divergentno miljenje koliko subverzivno, toliko i konstruktivno. ak i kad ne uspostavlja neki novi misaoni red, ono dri otvorenom mogunost za drugo i drukije, a bez toga se svijet ne samo ne bi mogao mijenjati, nego ga ne bi ni bilo. Za razliku pak od konvergentnog ili discipliniranog miljenja, divergentno se miljenje ne moe sustavno oblikovati ni planski razvijati. Moe ga se tek poticati i podupirati, tj. njegovati tamo gdje ve postoji. Stoga suvremeno obrazovanje treba li osposobljavati za stvaralatvo mora, pored znanstveno konvergentnog oblikovanja miljenja, ostaviti prostora i za ludost. Kljune rijei: divergentno miljenje, konvergentno miljenje, ludost, znanje, stvaralatvo

Pohvala ludosti Davne 1508. godine Erazmo Roterdamski napisao je neveliko djelo posveeno prijatelju Thomasu Moreu pod naslovom Pohvala Ludosti ( )2. Danas je to jedno od najpoznatijih djela svjetske knjievnosti i filozofije. Odakle to da netko tko se kao filozof opredijelio da traga za mudrou jer prisjetimo se, filo-sofia je ljubav za mudrost ili mudroljublje slavi ludost? Na jednom je uglednom meunarodnom skupu prije dvadeset i vie godina o emu je izvijestio tadanji dnevni tisak - jedan od uvaenih sudionika, izaavi na govornicu, izjavio: Cijenjeni kolege, mi se moramo izboriti za nae pravo da s ovoga mjesta smijemo govoriti i ludosti!

Ovaj lanak ima svoju multimedijsku inaicu koja je predstavljena na meunarodnom znanstvenom skupu Interaktivna komunikacija u nastavi i odgojnim aktivnostima, odranom od 29. do 30. svibnja 2003. na Brijunima u organizaciji Visoke uiteljske kole u Puli Sveuilita u Rijeci. 2 Erazmo se poigrao rijeima jer prezime More se izgovara kao poetak grke rijei (moria = ludost).

M. Poli: Divergentno miljenje u suvremenom obrazovanju ___________________________________________________________________________ Je li to bila izjava samo jo jednog pozornosti eljnog ekshibicionista ili zahtjev ozbiljnog i za napredak znanosti zabrinutog znanstvenika? Konvergentno i divergentno miljenje Ako je odranje bilo koje zajednice mogue samo uz pretpostavku vie-manje usklaenog djelovanja veine njezinih lanova, onda je razlono oekivati da i miljenja koja odreuju postupke lanova takve zajednice, takoer budu kod veeg dijela lanova zajednice vie-manje usklaena. Samo je na taj nain, naime, mogue smisleno oekivati da vei broj pojedinaca djeluje prema istom cilju bez vanjske prisile koja bi ih odravala na okupu i usklaivala njihove postupke. Razlono je dakle oekivati da se miljenja onih koji kao pojedinci djeluju za-jedno a samo tako i pripadaju nekoj zajednici razvijaju konvergentno (priklanjajue). Pa kao to neko konvergentno miljenje omoguava opstanak odreene zajednice, tako i ta zajednica slinomiljenika podrava ba to konvergentno miljenje. Ve samim roenjem i ivotom djeteta u zajednici, odreeno mu se konvergentno miljenje nudi kao najdostupniji misaoni model koji sebe k tome u pravilu proglaava i jedinim ispravnim nainom miljenja, a one koji u veoj mjeri odstupaju od njega obiljeava kao udne, ili jo gore kao maloumne, ili ih ak iskljuuje iz te ivotne zajednice, pa i liava ivota. Kada je pak rije o strunim i znanstvenim zajednicama, nitko tko ne prihvaa usvojene obrasce tih zajednica a tu prije svega spadaju osnovne pretpostavke i pravila zakljuivanja - ne moe biti njihovim lanom. Stoga je konvergentnost miljenja kako uvjet tako i rezultat zajednikog ivota i kao takva je u duhovnoj pozadini svake zajednice.3 No, iako na prvi pogled djeluje proturjeno divergentno (otkljanjajue) je miljenje zajednici jednako potrebno koliko i konvergentno. Dakako, divergentno je miljenje po svojoj naravi subverzivno. Ono odstupa od postojeih misaonih pravila i u ve uspostavljeni misaoni red unosi nered. Potkopava misaone i djelatne obrasce i onemoguava potpun nadzor ponaanja. Divergentno je miljenje za one koji misle samo konvergentno jednostavno nedokuivo, neshvatljivo, ono je ludost, misaona iaenost koje se valja kloniti, jer je opasna. U tom smislu i narodna poslovica kae: Tko je lud, ne budi mu drug! Ipak, svako e ozbiljno
Valja se prisjetiti da su mnogi veliki izumitelji bili proglaavani umobolnima ili maloumnima samo zato to su tvrdili neto njihovoj drutvenoj sredini neshvatljivo. Na primjer Louis Pasteur je umalo proglaen ludim jer je tvrdio da postoje prostim okom nevidljivi mikroorganizmi koji izazivaju bolesti. Slino je proao i Nikola Tesla sa svojom idejom izmjenine struje kojom je obiljeio 20. stoljee, a mnogi njegovi ludi izumi tek su se nakon njegove smrti pokazali kao najvei dometi ljudske misli. Charles Darwin je zbog svoje genijalne teorije evolucije ismijavan i prikazivan kao majmun. Jedan od sve cjenjenijih teoretiara drutvenih pojava i odnosa Charles Fourier sluio je svojim uenim suvremenicima za porugu. Itd. itd.
3

M. Poli: Divergentno miljenje u suvremenom obrazovanju ___________________________________________________________________________ istraivanje pokazati da je ludost ne samo neko mrano nalije znanja, nego da je naprotiv znanje po ludosti, po toj misaonoj iaenosti, tj. po divergentnom miljenju jedino i mogue. Divergentno miljenje, naime - a ne konvergentno, jer ono to ne moe otvara nove misaone vidike, utire nove misaone putove i omoguava nova znanja.

emu divergentno miljenje? Postoji bezbroj primjera koji svjedoe u korist divergentnog miljenja. Zapravo u njegovu korist svjedoi cjelokupni razvitak ovjeanstva. Za ovu priliku, meutim, upotrijebit u jedan psiholozima dobro poznat primjer. Rije je o zadatku kojeg je mogue rijeiti vrlo jednostavno i lako kada se izae iz kaveza konvergentnog miljenja, ali kojeg je nemogue rijeiti sve dok je miljenje sputano misaonim obrascima u kojima se kree, tj. nesvjesno nevidljive ograde koju si je postavilo. Evo dakle tog zadatka: Potrebno je spojiti ovih 16 toaka sa 6 ravnih crta u jednom potezu (ne diui pisaljku i ne prekidajui crtanje). Iskustvo sa studenticama pokazuje da u skupini od etrdesetak studentica veina nije sposobna rijeiti problem u vremenu jednog kolskog sata. U vremenu pak od desetak minuta problem uspijeva rijeiti eventualno jedna studentica. Naglaavam da je rije o studenticama ne samo zbog znanstvene korektnosti (jer sam upravo takve skupine imao prilike promatrati), nego i zbog toga to je socijalizacija djevojica i djeaka bitno razliita upravo u pogledu poticanja i podupiranja, ili bar toleriranja divergentnog miljenja. Djeacima je naime dozvoljena odreena nestanost i razbaruenost miljenja koja se djevojicama ne tolerira. Miljenje dakle koje je sputano vizualnim obrascima i koje kao takvo tei uobiajenim rjeenjima teko ili uope ne nalazi ono rjeenje koje zahtijeva stvaralaki pomak. Tako u rjeavanju postavljenog zadatka veina rjeavaa zastane na prvoj crti. Naime kada povuku crtu od jedne do druge krajnje toke u redu kao da su doli do nekog ruba kojeg ne mogu ili ne smiju prijei pa sljedei potez povlae ravno prema dolje ili lijevo prema dolje. No, rjeenje se krije upravo iza onog nevidljivog ruba pred kojim su se disciplinirano povukli da ne narue ravnoteu kvadrata.

M. Poli: Divergentno miljenje u suvremenom obrazovanju ___________________________________________________________________________ Manje je discipliniranom miljenju, naprotiv, ba prelazak preko tog zamiljenog ruba otvorio nove mogunosti. Meu njima i onu koja nudi rjeenje problema. Tamo gdje se konvergentnom miljenju ini da su sve mogunosti iscrpljene, divergentno miljenje ne marei za pravila i uspostavljeni red od nemogueg ini mogue. Potezom preko ruba zamiljenog kvadrata rjeava se oslobaa kaveza konvergentnog miljenja i otvarajui si time drukiji pristup problemu - zaas uoava njegovo rjeenje. Ako je dakle u osnovi svakog postojeeg znanja konvergentno miljenje koje se pokorava oekivanjima odreene zajednice, onda je naprotiv u osnovi stvaralatva kojim je svako znanje jednom bilo omogueno i proizvedeno divergentno miljenje koje se tim oekivanjima suprotstavlja.

Mo divergentnog miljenja Iako o moi divergentnog miljenja svjedoi svaki ovjekov stvaralaki in u ovoj u prilici prikazati jedan za nastavnike posebno pouan primjer. Da bi zaposlio uenike dok ne obavi neki posao nastavnik je djeci zadao zadatak da zbroje sve brojeve od 1 do 100. Oekivao je da e uenicima za to trebati barem desetak minuta. No, nije se jo ni uhvatio za kvaku, a devetogodinji je Carl Friedrich Gauss (1777.1855.) ve rijeio zadatak. Zauenog je nastavnika meutim tek ekalo pravo iznenaenje kada mu je djeak objasnio kako je tako brzo doao do rjeenja. Za razliku od druge djece koja su zadatak shvatila kao uobiajeno zbrajanje brojeva u nizu - pri emu se obrazac zbrajanja stalno ponavlja tako da se postojeem zbroju pribraja sljedei broj u nizu Gauss je mislei divergentno izumio neusporedivo bolje rjeenje. Ostala su djeca dakle zbrajala 1+ 2 = 3 + 3 = 6 + 4 = 10 + 5 = 15 itd. Sa svakim sljedeim brojem zbrajanje je sve sporije. Gauss je pak odmah uoio da se zbrajanjem brojeva s poetka i s kraja niza uvijek dobiva jednaki zbroj 101. Dakle prvi i posljednji broj u nizu 1 i 100 zbrojeni daju 101, drugi i pretposljednji broj u nizu 2 i 99 takoer daju 101, 3 i 98 su 101 itd. 4

M. Poli: Divergentno miljenje u suvremenom obrazovanju ___________________________________________________________________________ Zbrajajui tako brojeve od poetka i od kraja niza prema sredini dobije se pedeset parova iji je zbroj uvijek 101, a 101 puta 50 jednako je 5050. Naravno nije potrebno zbrajati svih pedeset parova. Dovoljno je uoiti pravilnost da je zbroj parova uvijek 101, kako na krajevima niza (1 +100 = 101), tako i u sredini niza (50 + 51 = 101). Jednako tako odmah je jasno da u nizu od 100 brojeva postoji 50 parova (naime 100 : 2 = 50), te da je prva polovica niza od 1 do 50, a druga od 51 do 100. Mnoenje je zbroja parova s brojem parova takoer vie nego jednostavno. Sposobnost predoavanja k tome znatno olakava rjeavanje problema. Pokuat u stoga prikazati to ovako: Niz brojeva koje treba zbrojiti 1, 2, 3, 4, 5, ....................................50, 51, ...................................96, 97, 98, 99, 100

Prvoj polovici niza pribraja se druga polovica niza obratnim redoslijedom Prva polovica niza Druga polovica niza Zbroj parova Ukupan zbroj 1, 2, 3, 4, 5, ......................................... 100, 99, 98, 97, 96, ......................................... 101, 101, 101, 101, 101, ......................................... 101 x 50 = 5050 (101 x 5 = 505 x 10 = 5050) 50, 51, 101,

Pojednostavljeno i s deset brojeva to bi se slikovito moglo prikazati i ovako: 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1

M. Poli: Divergentno miljenje u suvremenom obrazovanju ___________________________________________________________________________

10 9 8 7 5 4 3 2 1 Prva polovica niza Druga polovica niza 6

Zbrojeni parovi prve i druge polovice niza 11 11 11 11 11

Zahvaljujui divergentnom nainu miljenja devetogodinjeg djeaka Gaussa (kasnije jednog od najveih matematiara), zbrajanje brojeva bilo kojeg linearnog niza postalo je lako kao djeja igra. Nije naime teko, ako je broj lanova niza neparan, dodati jo jedan lan koji se na kraju oduzme, ili oduzeti jedan lan koji se na kraju doda zbroju parova. Bio je to tek jedan primjer na kojem se divergentno miljenje pokazalo kao osnova stvaralakog miljenja. Dakako, divergentno miljenje

11 x 5 = 55

nije uvijek stvaralako, ali je stvaralako miljenje uvijek divergentno.

Smijeh to je smijeh, u emu je i kolika njegova vanost za zdravlje pojedinca i drutva nije mogue raspraviti na ovome mjestu. Mogue je tek ustanoviti da ni najzlovoljnije drutvo ne moe i ne postoji bez smijeha. A u stvaranju smijenih prilika presudnu ulogu ima upravo divergentno miljenje kojim se naruava uobiajeni red svakodnevnice. Evo to o tome u svojoj knjizi Smijeh (1987.) kae francuski filozof Henri Bergson:

M. Poli: Divergentno miljenje u suvremenom obrazovanju ___________________________________________________________________________

No, isto mogli bismo rei i o drugim oblicima smijenog. U osnovi kominog, rekli smo, uvijek postoji tenja da lagano skliznemo niz neku blagu padinu, koja je najee padina navike. ovjek se vie ne pokuava neprestano iznova prilagoivati drutvu iji je lan. Poputa mu panja koju bi trebao posvetiti ivotu. Postaje, vie ili manje, nalik na rastresenjaka. Rije je podjednako, ili ak vie, o rastresenosti volje negoli inteligencije, priznajem. Ali to je ipak rastresenost, a to znai i lijenost. ovjek raskida s konvencijama kao to je maloprije raskinuo s logikom. Ukratko, izgleda kao netko tko se igra. I ovdje je na prvi poticaj da prihvatimo poziv na lijenost. Barem na trenutak ukljuujemo se u igru. To nas odmara od napora ivljenja. (Bergson, 1987., 124)

Lijenost dakako ne znai neaktivnost ve samo izbjegavanje rada kao prisilne i obrascima odreene korisne djelatnosti, te njegovo zanemarivanje u korist igre kao nesputane i za neobino otvorene djelatnosti.4 Vic kao kratki pripovjedni oblik koji treba nasmijati sluatelje, svoju duhovitost esto crpi iz divergentnog naina miljenja kojim se uobiajeno pretvara u neobino i zauujue, otvarajui pritom nikad prije postavljena pitanja i nove mogunosti razmiljanja o postojeem. Evo jednog takvog vica: Jednoga dana odluio se Bobi na izlet laom. Kamo elite da vas vozim? - Pita ga laar. Vozite me s druge strane obzora, tamo nikada nisam bio. - Odgovori Bobi. Bobijev odgovor je smijean jer - miljeno na uobiajen nain - polazi od naivne i pogrene pretpostavke da su drugi ve bili iza obzora i da je uope mogue zai za obzor. Ali Bobijev odgovor otvara i pitanje koje si veina ljudi uope ne postavlja: zato je nemogue zai za obzor? Zemljopisno i fizikalno objanjenje je dodue jednostavno i svodi se na zaobljenost Zemlje, ali filozofski miljeno to pitanje je mnogo sloenije. Ako je unutar obzora ono to je poznato, ili arhaiki miljeno ono to je vieno5 (tj. ono to je u ob-zoru), a iza obzora ono jo neznano, onda se postavlja pitanje jeli mogue i kako biti u ne-znanom. Ili kako dospjeti do ne-znanog, a da ono pri tome ne postane znano (tj. kako doi iza obzora, a da to jo uvijek bude iza, a ne u obzoru)? Ili pitanje za one koji o prirodi vole misliti kao o neemu to je nastalo i postoji potpuno neovisno o ovjeku: to ovjek o neemu potpuno neovisnom o sebi (tj. o prirodi) moe znati? I jo jedan vic sline naravi.
Vie o tome u mojoj knjizi ovjek odgoj svijet (2001.). U hrvatskom jeziku, pa i drugim indoeuropskim jezicima znano se prvobitno misli kao vieno (Ne vjerujem, dok ne vidim. ili Jesi li to vidio vlastitim oima?). U kajkavskom vdeti = znati. Sveslavenski i praslavenski infinitiv vdti = vidjeti, znati. Starocrkveno slavenski vd = znanje. Jednako tako zor = opaaj, pa je obzor (ob-zor) ono to se opaa ili vidi uokolo (to je ob-uhvaeno pogledom).
5 4

M. Poli: Divergentno miljenje u suvremenom obrazovanju ___________________________________________________________________________ Vraa se naveer Rudi kui i opazi Bobija kako u parku pod svjetiljkom neto trai. Prie mu i pita ga: Zdravo Bobi, to trai? Ah, izgubio sam vjenani prsten, pa ga traim. - Odgovori mu Bobi. Pomoi u ti traiti. - Kae Rudi i nastavi traiti s Bobijem. Nakon sat vremena, ve pomalo umoran, Rudi pita Bobija: uj Bobi, a jesi li ti siguran da si ga tu izgubio? Ne, nisam ga tu izgubio. - Odgovori Bobi. Pa gdje si ga onda izgubio? - udi se Rudi. Tamo kod one klupe. - Pokae Bobi na jednu udaljeniju klupu u parku. Pa to ga onda tamo ne trai? - Pita Rudi. Joj Rudi, kak' si bedast, pa vidi da je tam' mrak. - Zaueno odgovori Bobi. Za konvergentno miljenje iaenost je opisanog dogaaja u tome to Bobi trai prsten na mjestu gdje ga je nemogue nai, pa se jo k tome udi onome tko to ne shvaa. Ali ako se svijetlo shvati kao sredstvo spoznaje6 ili ak sama spoznaja, umjesno je pitati kako je neto mogue nai ili spoznati izvan tog svijetla. Drugim rijeima i u ovom se vicu upravo kroz divergentnost Bobijeva miljenja otvaraju nova i neobina pitanja o mogunosti spoznaje.

Dvorske lude Koliko je divergentno miljenje vano za razvitak pa i za samo odranje drutva, na svojevrstan nain pokazuje povijest dvorskih luda. Jer, ak i u razdobljima izrazite vladarske samovolje kada je svaka, pa i najbezazlenija, kritika vlasti doekivana na no, ludosti je bilo dozvoljeno da tu vlast kritizira, ismijava, pa i da joj se izruguje. Dakako, cijena je toga bila upravo samoismijavanje ili priznanje vlastite ludosti. Tako u u drutvenoj hijerarhiji feudalnog drutva posebno mjesto pripada dvorskoj ludi. O tome Maurice Lever pie sljedee:
Uloga to je luda ima uz kralja ne nalikuje ni na jednu drugu. On nije ni sobar, ni savjetnik, ni dvoranin, pa ak ni glumac ili glazbenik koji zabavlja princa. Dakako, plaen je kao i oni da ga razonodi od poslova kraljevstva. Ali ga njegov poloaj, kako na planu povijesne stvarnosti tako i po njegovu simbolikom znaenju, ini povlatenim vladarevim drubenikom.
Simbolika odnosa svijetla i tame, u kojoj svijetlo izmeu ostalog predstavlja spoznaju, znanje i istinu (odatle i rijei prosvjeta, prosvijeenost itd.), a tama naprotiv predstavlja neznanje i neistinu, prisutna je u svim kulturama i ope je poznata.
6

M. Poli: Divergentno miljenje u suvremenom obrazovanju ___________________________________________________________________________

Stalno je tu, uz njega, u njegovu javnu i privatnu ivotu; svugdje ga prati, na putu, u lovu, na sjednicama savjeta gdje ponekad sudjeluje u raspravi, prati ga u njegove privatne odaje, pa ak i u sobu ljubavnice, odnosi se prema njemu s gotovo neogranienom slobodom, zove ga po imenu, govori mu ti, prekida ga bez isprike, sudi mu, savjetuje ga, ruga mu se, osoran je, grub je prema njemu ili ga miluje, a da za sve nikada ne bude kanjen. Doista, gotovo nevjerojatno, pomislimo li na cijenu koju bi svatko drugi platio za bilo koju od tih bliskosti. Ali njemu, i jedino njemu, sve je, ini se, doputeno: on ima pravo sve initi, sve rei. ak i istinu, kako god ona bila neugodna za vladara. (Lever, 1986., 110)

ak tovie, ludost je u samim temeljima kranskog svijeta. Vjerujem jer je apsurdno, izjavio je u sam osvit kranstva Tertulijan, a Lever osamnaest stoljea kasnije pie:
Prema Starom zavjetu, ludost u najboljem sluaju oznauje moralno ponaanje koje nije u skladu s Mojsijevim zakonikom, a u najgorem poganstvo, ako ne i ateizam. Meutim, suprotnost mudrost-ludost obrnut e Evanelja podarivi ludosti znaajan pozitivni naboj. Mudar nije vie onaj tko se podvrgava zakonima, ve onaj tko im okree lea slijedei put to ga je zacrtao Krist, naime onaj kojega svijet, ostajui gluh za njegovu poruku, smatra nerazumnim putem. (Lever, 1986., 129)

A zatim navodi Jola Lefebvrea:

Za bezbonika su ludost poruka Kristova i nova vjera, dok je istinska ludost spram Boga upravo takozvana mudrost svijeta. U tom je smislu sam Krist prva luda-mudrac. (Lefebvre, 1968., 20)

ak i u igri kartama gdje je, ini se, sve odreeno, ludost ima svoje mjesto koje simboliki odgovara njezinom mjestu u svijetu.
Doker sa svojim odijelom i palicom lude, javlja se u naim igrama karata priblino u razdoblju od 1850. do 1860. god., najprije u Sjedinjenim Dravama, kamo su ga navodno uveli francuski kolonizatori, a potom u Evropi. On je, nedvojbeno, daleki potomak mata7. Poput njega, ne uklapa se ni u jednu seriju, ne nosi nikakav broj po vanosti, a moe nadomjestiti bilo koju od ostalih pedeset i dviju karata. Taj lik bez vrijednosti a sveoblian, izmie ludikoj kodifikaciji. Sve se dogaa kao da ga je Pravilo opunomoilo samo da bi ga on zanijekao. Doker razara logiku igre; dok je on u opticaju, nita se ne dobiva, prisutan je kaos koji vreba negdje izmeu dviju karata, spreman da nam skoi u lice, da nas odvue u svoj vrtlog. Poput mata, poput dvorske lude, taj ruitelj stalno postavlja u pitanje poredak svijeta. (Lever, 1986., 53)

Mat dolazi od talijanskog matto = lud. Inae karta u tarotu. Zanimljiva je i matova uloga u igri aha, kad kralj (iranski ah) biva matiran; ah-mat.

M. Poli: Divergentno miljenje u suvremenom obrazovanju ___________________________________________________________________________ Usporedi li se to s divergentnim miljenjem moglo bi se rei da se ono ne uklapa ni u jedan formalno-logiki obrazac, niti u njemu ima bilo kakvu vanost. Sveoblino i bez formalno-logike vrijednosti, ono ipak moe nadomjestiti bilo koji od postojeih logikih oblika uspostavljajui nova misaona pravila. Stalno postavljajui u pitanje postojei poredak svijeta, ono u zidu prolosti koja je sagraena od opeka konvergentnog miljenja, uvijek ponovno otvara kaotini vrtlog iz kojeg u ovaj svijet dopire budunost kao neto novo.

Misaona oluja Konano u suvremenom se znanstvenom pristupu divergentno miljenje oblikovalo u posebnu istraivaku metodu. Postalo je naime uobiajeno da se u fazi traenja rjeenja za odreeni problem primjenjuje metoda misaona oluja ili tzv. brainstorming. Radi se o vatrometu divergentnih misli koje se nastoji prikupiti u to veem broju da bi se kasnije meu njima pokualo pronai osnovu za nove i drukije pristupe rjeavanju tog problema. Uspjeno provjerena u znanosti misaona oluja se sve vie koristi i u obrazovanju. Ali za razliku od konvergentnog ili discipliniranog miljenja, divergentno se miljenje ne moe sustavno oblikovati ni planski razvijati. Moe ga se tek poticati i podupirati da se autonomno razvija, tj. moe ga se njegovati tamo gdje ve postoji. Stoga suvremeno obrazovanje treba li osposobljavati za stvaralatvo mora, pored znanstveno konvergentnog oblikovanja miljenja, na kojemu se temelji rad, ostaviti dovoljno prostora i za ludost, na kojoj se temelji stvaralatvo. Jer dok je rad mogue iznuditi prema odreenim obrascima znanja, stvaralatvo je, oslonjeno na ludost, nemogue iznuditi i stoga je ono uvijek nepredvidljivo.

10

M. Poli: Divergentno miljenje u suvremenom obrazovanju ___________________________________________________________________________ Literatura Bergson, Henri (1987.), Smijeh, Zagreb: Znanje Devid, Vladimir (1979.), Matematika kroz kulture i epohe, Zagreb: kolska knjiga Erasmus, Roterdamus Desiderius (1999.), Pohvala ludosti, Zagreb: CID-NOVA Lefebvre, Jel (1968.), Les Fols et la folie, Paris: Klincsieck Lever, Maurice (1986.), Povijest dvorskih luda, Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske Poli Milan (2001.), ovjek odgoj svijet, Zagreb: Radionica Poli k.d.

Divergent Thinking in Contemporary Education

The nature of divergent thinking is subversive. It deviates from the existing rules of thought and introduces chaos to the existing order of thought. It undermines the patterns of thought and action, and disables the complete supervision of behaviour. Hence, within the framework of the traditional pedagogical approach there was little room for divergent thinking. However, divergent thinking is at the foundation of all creative thinking and process. If all divergent thinking is not creative after all, all creative thinking is certainly divergent. Therefore, divergent thinking is just as constructive as it is subversive. Even when it does not establish a certain new order of thought, it, nevertheless, keeps the possibility for something other and different open, without which the world could not transform, let alone exist. In distinction from convergent or disciplinary thinking, divergent thinking can neither be systematically formed nor schematically developed. It can only be stimulated and supported, i.e. nourished there where it already exists even if only at its very outset. Thus, contemporary education should it aim to qualify students for creativity must leave sufficient room even for craziness in the scientifically convergent shaping of thought. Key words: divergent thinking, convergent thinking, craziness, knowledge, creativity

11