Senzorna adaptacija Pod senzornom adaptacijom se smatra smanjenje efikasnosti senzornih organa usljed produenog djelovanja podraaja, to se javlja

kao porast apsolutnog praga i opadanje intenzivnosti natpranih osjeta. Adaptaciji su podvrgnuti svi osjeti, mada u razliitom stepenu. S njome su povezane neke dnevne pojave. Ako ovjek izie iz zatamnjene kino-dvorane na sunce, bude zaslijepljen. Tek nakon kratkog vremena pone razlikovati nijanse. Ako skoi u hladnu vodu, zazebe ga, ali voda uskoro postane podnoljiva. Svaki dan doivljavamo adaptaciju opipa. Na ruci ne osjeamo sat iako je remeni tako tijesan da ostavlja otisak. Kod vida razlikujemo adaptaciju na tamu i adaptaciju na svjetlo. U prvom sluaju, oko postane osjetljivije na svjetlosne podraaje. Adaptacija na tamu se razvija oko jedan sat, mada je prvih 30 minuta efikasnije (tano vrijeme zavisi od poetne svjetlosti). Daptacija na svjetlost je mnogo bri proces nego adaptacija na tamu. Traje tek nekoliko minuta, to zavisi od intenzivnosti svjetlosti prethodne adaptacije na tamu. Oi koje su adaptirane na svjetlost, slavo su osjetljive u tami. Na vidnu adaptaciju utie irenje zjenica u tami i suavanje pri svjetlosti, od ega zavisi koliina svjetlosti koja dohvata mrenicu. Adaptacija sluha je razmjerno slaba. ak ni drugotrajno djelovanje zvunih podraaja nemaosobitog uinka. Ali za velike intenzitete, naroito na podruju visokih frekvencija, gubljenje slune osjetljivosti je prilino znaajno. Adaptacija na termike podraaje je najvea na podruju srednjih intenziteta, dok je kod velikih slava ili moda ne postoji. Adaptacija pipanja je potpuna npr. ako na kou ruke stavimo teg, osjetiemo kako pritisak opada, isprva brzo, a zatim sve sporije, te uskoro nee biti nikakvog osjeta. Adaptacija mirisa je oiglednija nego kod drugih osjeta. Kad ovjek ue u zamirisanu kuhinju ili u vonjavu sobu, ve za kratko vrijeme ne osjea vie miris. Mirisni udar pri ulasku u prostoriju nas podsjea na poetnu fazu adaptacije na svjetlost. Adaptacija na miris je potpuna, to se vie puta pokazalo sudbonosnim za rudare. Rudari su ponekad i ponegdje unosili u rudnike mieve, jer su oni osjetljiviji na otrovne plinove. Mijenjanje okusne osjetljivosti zavisi od vrste podraaja. Apsolutna osjetljivost se najvie smanjila pod uticajem soli, zatim citronske kiseline, pa kinina, te natrijeva ciklonata, dok se pod uticajem eera nije promijenila. Prema teoriji osjetljivosti, za nastanak osjeta jednako su potrebni procesi u okolini i u osjetnom organu. Kad je meu njima ravnotea, nema osjeta. On se javlja tek kao posljedica naruene ravnotee. On je u poetku u stanju mirovanja, ali ga podraaj aktivira. Nastaje osjet. S porastom aktivnosti osjetnog organa procesi se ponavljaju. Na staje adaptacija. Ali kad vanjski podraaji prestanu, unutranji procesi i dalje djeluju. Ravnotea je opet uspostavljena. Adaptacija je, dakle, aktivno prilagoavanje osjetnog organa podraaju.