Evanelja

Evanelje po Mateju (Mt.)

I. ROENJE I DJETINJSTVO ISUSOVO (Mt 1,1)
Kraljevsko rodoslovlje Isusovo (Mt 1,1)
(Lk 3,23-38)

Mt 1.
Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. 2Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braa. 3Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. 4Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahon. Nahonu se rodi Salma. 5Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jiaj. 6Jiaju se rodi David kralj. Davidu biva ena Urijina rodi Salomona. 7Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. 8Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. 9Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. 10Ezekiji se rodi Manae. Manaeu se rodi Amon. Amonu se rodi Joija. 11Joiji se rodi Jehonija i njegova braa u vrijeme progonstva u Babilon. Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi ealtiel. ealtielu se rodi Zerubabel. 12 Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. 14Azoru se rodi 13 Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. 15Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. 16Jakovu se rodi Josip, mu Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. U svemu dakle: od Abrahama do Davida etrnaest narataja; od Davida do 17 progonstva u Babilon etrnaest narataja; poslije progonstva u Babilon do Krista etrnaest narataja.

Navjetenje Josipu (Mt 1,18)

(Lk 2,1-7) 18A roenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaruena s Josipom, prije nego se sastadoe, nae se trudna po Duhu Svetom. 19A Josip, mu njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 20Dok je on to snovao, gle, aneo mu se Gospodnji ukaza u snu i ree: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, enu svoju. to je u njoj zaeto, doista je od Duha Svetoga. 21Rodit e sina, a ti e mu nadjenuti ime Isus jer e on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." 22Sve se to dogodilo da se ispuni to Gospodin ree po proroku: 23Evo, Djevica e zaeti i roditi sina i nadjenut e mu se ime Emanuel - to znai: S nama Bog! Kad se Josip probudi oda sna, uini kako mu naredi aneo Gospodnji: uze k sebi 24 svoju enu. 25I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.

Poklon mudraca (Mt 2,1) Mt 2.

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojavie u Jeruzalemu 2raspitujui se: "Gdje je taj novoroeni kralj idovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se doosmo pokloniti." 3Kada to dou kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. 4Sazva sve

glavare sveenike i pismoznance narodne pa ih ispitivae gdje se Krist ima roditi. 5Oni mu odgovorie: "U Betlehemu judejskome jer ovako pie prorok: 6A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipoto nisi najmanji meu kneevstvima Judinim jer iz tebe e izai vladalac koji e pasti narod moj - Izraela! Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. 7 8Zatim ih posla u Betlehem: "Poite, ree, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga naete, javite mi da i ja poem te mu se poklonim." 9Oni sasluavi kralja, pooe. I gle, zvijezda kojoj vidjee izlazak iae pred njima sve dok ne stie i zaustavi se povrh mjesta gdje bijae dijete. 10Kad ugledae zvijezdu, obradovae se radou veoma velikom. 11Uu u kuu, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu niice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. 12Upueni zatim u snu da se ne vraaju Herodu, otioe drugim putem u svoju zemlju.

Bijeg u Egipat (Mt 2,13)

A poto oni otioe, gle, aneo se Gospodnji u snu javi Josipu: "Ustani, ree, uzmi dijete i majku njegovu te bjei u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer e Herod traiti dijete da ga pogubi. 14On ustane, uzme nou dijete i majku njegovu te krene u Egipat. 15I osta ondje do Herodova skonanja - da se ispuni to Gospodin ree po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
13

Pokolj nevine djeice (Mt 2,16)

Vidjevi da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve djeake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine nanie - prema vremenu to ga razazna od mudraca. 17Tada se ispuni to je reeno po proroku Jeremiji: 18U Rami se glas uje, kuknjava i pla gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i nee da se utjei jer vie ih nema.
16

Povratak iz Egipta u Nazaret (Mt 2,19)

Nakon Herodova skonanja, gle, aneo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: 20"Ustani, ree, uzmi dijete i njegovu majku te poi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili." 21On ustane, uzme dijete i njegovu majku te ue u zemlju izraelsku. 22Ali saznavi da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poi onamo pa, upuen u snu, ode u kraj galilejski. 23Doe i nastani se u gradu zvanu Nazaret - da se ispuni to je reeno po prorocima: Zvat e se Nazareanin.
19

II. PROGLAENJE NOVOGA BOJEG SVIJETA - KRALJEVSTVA NEBESKOGA (Mt 3,1) 1. PRIPOVJEDNI DIO (Mt 3,1)
Propovijedanje Ivana Krstitelja (Mt 3,1)
(Mk 1,1-8; Lk 3,1-18; Iv 1,19-28)

Mt 3.
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajui u Judejskoj pustinji: 2"Obratite se jer pribliilo se kraljevstvo nebesko!" 3Ovo je uistinu onaj o kom proree Izaija prorok:

Glas vie u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Ivan je imao odjeu od devine dlake i konat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. 5Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. 6Primali su od njega krtenje u rijeci Jordanu ispovijedajui svoje grijehe. 7Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krtenje, ree im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bjeite od skore srdbe? 8Donosite dakle plod dostojan obraenja. 9I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kaem vam, Bog iz ovoga kamenja moe podii djecu Abrahamovu. 10Ve je sjekira poloena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, sijee se i u oganj baca." 11"Ja vas, istina, krstim vodom na obraenje, ali onaj koji za mnom dolazi jai je od mene. Ja nisam dostojan obue mu nositi. On e vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 12U ruci mu vijaa, proistit e svoje gumno i skupiti ito u svoju itnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."

Krtenje Isusovo (Mt 3,13)

(Mk 1,9-11; Lk 3,21-22) Tada doe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. 14Ivan ga odvraae: "Ti 13 mene treba da krsti, a ti da k meni dolazi?" 15Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti. 16Odmah nakon krtenja izae Isus iz vode. I gle! Otvorie se nebesa i ugleda Duha Bojega gdje silazi kao golub i sputa se na nj. 17I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!"

Kunja u pustinji (Mt 4,1)

(Mk 1,12-13; Lk 4,1-13)

Mt 4.
Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga avao iskua. 2I propostivi etrdeset dana i etrdeset noi, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i ree: "Ako si Sin Boji, reci da ovo kamenje postane 3 kruhom." 4A on odgovori: "Pisano je: Ne ivi ovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijei to izlazi iz Bojih usta." 5avao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama 6i ree mu: "Ako si Sin Boji, baci se dolje! Ta pisano je: Anelima e svojim zapovjediti za tebe i na rukama e te nositi da se gdje nogom ne spotakne o kamen." Isus mu kaza: "Pisano je takoer: Ne iskuavaj Gospodina, Boga svojega!" 7 8avao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu 9pa mu ree: "Sve u ti to dati ako mi se niice pokloni." 10Tada mu ree Isus: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom slui!" Tada ga pusti avao. I gle, aneli pristupili i sluili mu. 11

Povratak u Galileju i poetak javnog djelovanja (Mt 4,12)

(Mk 1,14-15; Lk 4,14-15) 12A uvi da je Ivan predan, povue se u Galileju. 13Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na podruju Zebulunovu i Naftalijevu 14da se ispuni to je reeno po proroku Izaiji: 15Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana,

Galileja poganska narod to je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima to mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. 17Otada je Isus poeo propovijedati: "Obratite se jer pribliilo se kraljevstvo nebesko!"
16

etiri prva uenika (Mt 4,18)

(Mk 1,16-20; Lk 5,1-11; Iv 1,35-42) 18Prolazei uz Galilejsko more, ugleda dva brata, imuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mreu u more; bijahu ribari. 19I kae im: "Hajdete za mnom, uinit u vas ribarima ljudi!" 20Oni brzo ostave mree i pou za njim. 21Poavi odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lai su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mree. Pozva i njih. 22Oni brzo ostave lau i oca te pou za njim.

Isus pouava i ozdravlja (Mt 4,23)

(Mk 1,39; Lk 6,17-19) I obilazio je Isus svom Galilejom nauavajui po njihovim sinagogama, 23 propovijedajui Evanelje o Kraljevstvu i lijeei svaku bolest i svaku nemo u narodu. 24I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazliitijih bolesti i patnja - opsjednute, mjeseare, uzete - i on ih ozdravljae. 25Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.

2. EVANEOSKA BESJEDA NA GORI (Mt 5,1)

Blaenstva (Mt 5,1)
(Lk 6,20-23)

Mt 5.
Ugledavi mnotvo, uzie na goru. I kad sjede, pristupe mu uenici. 2On progovori i stane ih nauavati: 3"Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! 4Blago oaloenima: oni e se utjeiti! Blago krotkima: 5 oni e batiniti zemlju! Blago gladnima i ednima pravednosti: 6 oni e se nasititi! 7Blago milosrdnima: oni e zadobiti milosre! Blago istima srcem: 8 oni e Boga gledati! Blago mirotvorcima: 9 oni e se sinovima Bojim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: 10 njihovo je kraljevstvo nebesko!" 11"Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slau protiv vas! 12Radujte se i kliite: velika je plaa vaa na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!"

Sol zemlje i svjetlost svijeta (Mt 5,13)

(Mk 9,50; 4,21; Lk 14,34-35; 8,16) 13"Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, ime e se ona osoliti? Nije vie ni za to, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze." 14"Vi ste svjetlost svijeta. Ne moe se sakriti grad to lei na gori. 15Niti se uie svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijenjak da svijetli svima u kui. 16Tako neka svijetli vaa svjetlost pred ljudima da vide vaa dobra djela i slave Oca vaega koji je na nebesima."

Kranski zakon usavrenje Mojsijeva (Mt 5,17)

17"Ne mislite da sam doao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam doao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kaem vam, dok ne proe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan 18 potezi iz Zakona nee proi, dok se sve ne zbude. 19Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako naui ljude, najmanji e biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vrio i druge uio, taj e biti velik u kraljevstvu nebeskom."

Nova pravednost vea od stare (Mt 5,20)

20"Uistinu kaem vam: ne bude li pravednost vaa vea od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, neete ui u kraljevstvo nebesko."

Srdba (Mt 5,21)

(Lk 12,57-59) "uli ste da je reeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit e podvrgnut sudu. 22A ja 21 vam kaem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit e podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit e podvrgnut Vijeu. A tko ree: 'Luae!', bit e podvrgnut ognju paklenomu." 23"Ako dakle prinosi dar na rtvenik pa se ondje sjeti da tvoj brat ima neto protiv tebe, 24ostavi dar ondje pred rtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda doi i prinesi dar." 25"Nagodi se brzo s protivnikom dok si jo s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamniaru, pa da te ne bace u tamnicu. 26Zaita, kaem ti, nee izii odande dok ne isplati do posljednjeg novia."

Preljub (Mt 5,27)

(Mt 18,8-9; Lk 9,43-48) 27"uli ste da je reeno: Ne ini preljuba! 28A ja vam kaem: Tko god s poudom pogleda enu, ve je s njome uinio preljub u srcu. 29Ako te desno oko sablanjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude baeno u pakao. 30Ako te desnica tvoja sablanjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao."

Rastava (Mt 5,31)

(Mt 19,9; Mk 10,11-12; Lk 16,18) 32A ja vam 31"Reeno je takoer: Tko otpusti svoju enu, neka joj dade otpusnicu. kaem: Tko god otpusti svoju enu - osim zbog bludnitva - navodi je na preljub i tko se god otputenom oeni, ini preljub."

Zakletva (Mt 5,33)

33"uli ste jo da je reeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvri Gospodinu svoje zakletve. 34A ja vam kaem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Boje. 35Ni zemljom jer je podnoje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! 36Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne moe uiniti bijelom ili crnom. 37Vaa rije neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' to je vie od toga, od Zloga je."

Osveta (Mt 5,38)

(Lk 6,29-30)

38"uli ste da je reeno: Oko za oko, zub za zub! 39A ja vam kaem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. 40Onomu tko bi se htio s tobom parniiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. 41Ako te tko prisili jednu milju, poi s njim dvije. 42Tko od tebe to zaite, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoe da mu pozajmi."

Ljubav prema neprijateljima (Mt 5,43)

(Lk 6,27-28. 32-36) 43"uli ste da je reeno: Ljubi svoga blinjega, a mrzi neprijatelja. 44A ja vam kaem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone 45da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kia pada pravednicima i nepravednicima. 46Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaa? Zar to isto ne ine i carinici? 47I ako pozdravljate samo brau, to osobito inite? Zar to isto ne ine i pogani?" 48"Budite dakle savreni kao to je savren Otac va nebeski!"

Milostinja u skrovitosti (Mt 6,1) Mt 6.

"Pazite da svoje pravednosti ne inite pred ljudima da vas oni vide. Inae, nema vam plae u vaeg Oca koji je na nebesima. 2Kada dakle dijeli milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama ine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kaem vam, primili su svoju plau. 3Ti naprotiv, kada daje milostinju - neka ti ne zna ljevica to ini desnica, 4da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit e ti!"

Molitva u skrovitosti (Mt 6,5)

"Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojei u sinagogama i na 5 raskrima ulica da se pokau ljudima. Zaista, kaem vam, primili su svoju plau. 6Ti naprotiv, kad moli, ui u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit e ti."

Prava molitva. Oena (Mt 6,7)

(Lk 11,2-4) 7"Kad molite, ne blebeite kao pogani. Misle da e s mnotva rijei biti usliani. Ne nalikujte na njih. Ta zna va Otac to vam treba i prije negoli ga zaitete. 9Vi, dakle, ovako 8 molite: 'Oe na, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Doi kraljevstvo tvoje! 10 Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Kruh na svagdanji daj nam danas! 11 12I opusti nam duge nae kako i mi otpustismo dunicima svojim! I ne uvedi nas u napast, 13 nego izbavi nas od Zloga!'" "Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit e i vama Otac va 14 nebeski. 15Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac va nee otpustiti vaih prijestupaka."

Post u skrovitosti (Mt 6,16)

16"I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobliuju lica da pokau ljudima kako poste. Zaista, kaem vam, primili su svoju plau. 17Ti naprotiv, kad posti, pomai glavu i umij lice 18da ne zapaze ljudi kako posti, nego Otac tvoj, koji je u

skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit e ti."

Osigurano blago (Mt 6,19)

(Lk 12,33-34) 19"Ne zgrite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i ra nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. 20Zgrite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni ra ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. 21Doista, gdje ti je blago, ondje e ti biti i srce."

Nutarnja svjetlost (Mt 6,22)

(Lk 11,34-36) 22"Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve e tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo, sve e tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost 23 koja je u tebi - tamna, kolika e istom tama biti?"

Ne moe se sluiti dvojici gospodara (Mt 6,24)

(Lk 16,13) 24"Nitko ne moe sluiti dvojici gospodara. Ili e jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili e uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne moete sluiti Bogu i bogatstvu."

Pouzdanje u Boju providnost (Mt 6,25)

(Lk 12,22-31) 25"Zato vam kaem: Ne budite zabrinuti za ivot svoj: to ete jesti, to ete piti; ni za tijelo svoje: u to ete se obui. Zar ivot nije vredniji od jela i tijelo od odijela?" 26"Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne anju niti sabiru u itnice, pa ipak ih hrani va nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? 27A tko od vas zabrinutou moe svome stasu dodati jedan lakat? 28I za odijelo to ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne mue se niti predu. 29A kaem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 30Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u pe baca, Bog tako odijeva, nee li jo vie vas, malovjerni?" 31"Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'to emo jesti?' ili: 'to emo piti?' ili: 'U to emo se obui?' 32Ta sve to pogani itu. Zna Otac va nebeski da vam je sve to potrebno. 33Traite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve e vam se ostalo dodati. 34Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra e se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova."

Ne sudite! (Mt 7,1)

(Lk 6,37-38, 41-42)

Mt 7.
"Ne sudite da ne budete sueni! 2Jer sudom kojim sudite bit ete sueni. I mjerom kojom mjerite mjerit e vam se. 3to gleda trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opaa? 4Ili kako moe rei bratu svomu: 'De da ti izvadim trun iz oka', a eto brvna u oku tvom? 5Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa e onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!"

Ne obeaujte svetinje! (Mt 7,6)

"Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas."
6

Uspjenost molitve (Mt 7,7)

(Lk 11,9-13) 7"Itite i dat e vam se! Traite i nai ete! Kucajte i otvorit e vam se! 8Doista, tko god ite, prima; i tko trai, nalazi; i onomu koji kuca otvorit e se. 9Ta ima li koga meu vama da bi svojemu sinu, ako ga zaite kruha, kamen dao? 10Ili ako ribu

zaite, zar e mu zmiju dati? 11Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li e vie Otac va, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaitu!"

Zlatno pravilo (Mt 7,12)

"Sve, dakle, to elite da ljudi vama ine, inite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."
12

Dva puta (Mt 7,13)

(Lk 13,24) 13"Uite na uska vrata! Jer iroka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. 14O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u ivot i malo ih je koji ga nalaze!"

Lani proroci (Mt 7,15)

(Lk 6,43-44) 15"uvajte se lanih proroka koji dolaze k vama u ovjem odijelu, a iznutra su vuci grabeljivi. 16Po njihovim ete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja groe ili s bodljike smokve? 17Tako svako dobro stablo raa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo raa plodovima zlim. 18Ne moe dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. 19Svako stablo koje ne raa dobrim plodom sijee se i u oganj baca. 20Dakle: po plodovima ete ih njihovim prepoznati."

Pravi uenici (Mt 7,21)

(Lk 13,25-27) "Nee u kraljevstvo nebesko ui svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', 21 nego onaj koji vri volju Oca mojega, koji je na nebesima. 22Mnogi e me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime avle izgonili, u tvoje ime mnoga udesa inili?' 23Tada u im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'"

Kua na stijeni i kua na pijesku. (Mt 7,24) Zakljuak besjede na gori (Mt 7,24)
(Lk 6,47-49) 24"Stoga, tko god slua ove moje rijei i izvrava ih, bit e kao mudar ovjek koji sagradi kuu na stijeni. 25Zapljuti kia, navale bujice, duhnu vjetrovi i srue se na tu kuu, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni." 26"Naprotiv, tko god slua ove moje rijei, a ne vri ih, bit e kao lud ovjek koji sagradi kuu na pijesku. 27Zapljuti kia, navale bujice, duhnu vjetrovi i srue se na tu kuu i ona se srui. I bijae to ruevina velika." 28Kad Isus zavri ove svoje besjede, mnotvo osta zaneseno njegovim naukom. 29Ta uio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.

III. PROPOVIJEDANJE NOVOGA BOJEG SVIJETA (Mt 8,1) 1. PRIPOVJEDNI DIO: DESET UDESA (Mt 8,1)
Ozdravljenje gubavca (Mt 8,1)
(Mk 1,40-45; Lk 5,12-16)

Mt 8.
Kad je Isus siao s gore, pohrli za njim silan svijet. 2I gle, pristupi neki gubavac, pokloni

mu se do zemlje i ree: "Gospodine, ako hoe, moe me oistiti." 3Isus prui ruku i dotakne ga se govorei: "Hou, oisti se!" I odmah se oisti od gube. 4Kae mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokai se sveeniku i prinesi dar to ga propisa Mojsije, njima za svjedoanstvo."

Vjera jednoga rimskog satnika (Mt 8,5)

(Lk 7,1-10; Iv 4,43-54) 5Kad ue u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: 6"Gospodine, sluga mi lei kod kue uzet, u stranim mukama." 7Kae mu: "Ja u doi izlijeiti ga." 8Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da ue pod krov moj, nego samo reci rije i izlijeen e biti sluga moj. 9Ta i ja, premda sam ovjek pod vlau, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Doi!' - i doe, a sluzi svomu: 'Uini to' - i uini." 10uvi to, zadivi se Isus i ree onima koji su ili za njim: "Zaista, kaem vam, ni u koga u Izraelu ne naoh tolike vjere. 11A kaem vam: Mnogi e s istoka i zapada doi i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, 12a sinovi e kraljevstva biti izbaeni van u tamu. Ondje e biti pla i krgut zubi." 13I ree Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj as.

Ozdravljenje Petrove punice i drugih bolesnika (Mt 8,14)

(Mk 1,29-34; Lk 4,38-41) 14Uavi u kuu Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja leae u ognjici. 15Dotae joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluivae mu. 16A uveer mu donijee mnoge opsjednute. On izagna duhove rijeju i sve bolesnike ozdravi - 17da se ispuni to je reeno po Izaiji proroku: On slabosti nae uze i boli ponese.

Zahtjevi apostolskog zvanja (Mt 8,18)

(Lk 9,57-62) Kad Isus vidje mnotvo oko sebe, zapovjedi da se prijee prijeko. 19I pristupi jedan 18 pismoznanac te mu ree: "Uitelju, za tobom u kamo god ti poao." 20Kae mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin ovjeji nema gdje bi glavu naslonio." 21Drugi mu od uenika ree: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca." 22Isus mu kae: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve."

Stiana oluja (Mt 8,23)

(Mk 4,35-41; Lk 8,22-25) Kad ue u lau, pooe za njim njegovi uenici. 24I gle, estok vihor nasta na 23 moru tako da lau prekrivahu valovi. A on je spavao. 25Oni pristupie i probudie ga govorei: "Gospodine, spasi, pogibosmo!" 26Kae im: "to ste plaljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. 27A ljudi su u udu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"

Opsjednuti iz Gadare (Mt 8,28)

(Mk 5,1-20; Lk 8,26-39) 28I kada doe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proi onim putem. 29I gle, povikae: "to ti ima s nama, Sine Boji? Doao si ovamo prije vremena muiti nas?" 30A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. 31Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjera, poalji nas u ovo krdo svinja." 32On im ree: "Idite!" Oni izioe i uoe u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama. 33A svinjari pobjegoe, odoe u grad te razglasie sve, napose o opsjednutima. 34I gle, sav

grad izie u susret Isusu. Kad ga ugledae, zamole ga da ode iz njihova kraja.

Ozdravljenje uzetoga (Mt 9,1)

(Mk 2,1-12; Lk 5,17-26)

Mt 9.
I uavi u lau, preplovi i doe u svoj grad. 2Kad gle, donijee mu uzetoga koji je leao na nosiljci. Vidjevi njihovu vjeru, ree Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otputaju ti se grijesi!" 3A gle, neki od pismoznanaca rekoe u sebi: "Ovaj huli!" 4Prozrevi njihove misli, Isus ree: "Zato snujete zlo u srcima? 5Ta to je lake rei: 'Otputaju ti se grijesi' ili rei: 'Ustani i hodi'? 6Ali da znate: vlastan je Sin ovjeji na zemlji otputati grijehe!" Tada ree uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i poi kui!"7I on usta te ode kui. 8Kad mnotvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

Poziv Mateja (Mt 9,9)

(Mk 2,13-17; Lk 5,27-32) 9Odlazei odande, ugleda Isus ovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kae mu: "Poi za mnom!" On usta i poe za njim. 10Dok je Isus bio u kui za stolom, gle, mnogi carinici i grenici dooe za stol s njime i njegovim uenicima. 11Vidjevi to, farizeji stanu govoriti: "Zato va uitelj jede s carinicima i grenicima?" A on, uvi to, ree: "Ne treba zdravima lijenika, nego bolesnima. 13Hajdete i 12 prouite to znai: Milosre mi je milo, a ne rtva. Ta ne dooh zvati pravednike, nego grenike."

Rasprava o postu (Mt 9,14)

(Mk 2,18-22; Lk 5,33-39) 14Tada pristupe k njemu Ivanovi uenici govorei: "Zato mi i farizeji postimo, a uenici tvoji ne poste?" 15Nato im Isus ree: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zarunik? Doi e ve dani kad e im se ugrabiti zarunik, i tada e postiti!" 16"A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vue s odijela pa nastane jo vea rupa." 17"I ne ulijeva se novo vino u stare mjeine. Inae se mjeine proderu, vino prolije, a mjeine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mjeine pa se oboje sauva."

Ozdravljenje bolesne ene i uskrienje Jairove keri (Mt 9,18)

(Mk 5,21-43; Lk 8,40-56) 18Dok im on to govorae, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i ree: "Ki mi, evo, umrije, ali doi, stavi ruku na nju, i oivjet e." 19Isus usta te s uenicima poe za njim. 20I gle, neka ena koja bolovae dvanaest godina od krvarenja prie odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. 21Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit u se." 22A Isus se okrenu i vidjevi je ree: "Hrabro, keri, vjera te tvoja spasila." I ena bi spaena od toga asa. 23I ue Isus u kuu glavarovu. Ugleda svirae i buno mnotvo pa 24ree: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu. 25A kad je svijet bio izbaen, ue on, primi djevojku za ruku i ona bi uskriena. 26I razglasi se to po svem onom kraju.

Dva slijepca (Mt 9,27)

27Kad je Isus odlazio odande, pou za njim dva slijepca viui: "Smiluj nam se, Sine Davidov!" 28A kad ue u kuu, pristupe mu slijepci. Isus im kae: "Vjerujete li da mogu to uiniti?" Kau mu: "Da, Gospodine!" 29Tada se dotae njihovih oiju govorei: "Neka vam bude po vaoj vjeri." 30I otvorie im se oi. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!" 31Ali oni, iziavi, raznijee glas o njemu po svem onom kraju.

Opsjednuti njemak (Mt 9,32)

32Tek to oni izioe, gle, donijee mu njemaka opsjednuta. 33Poto izagna avla, progovori njemak. Mnotvo se udom udilo i govorilo: "Nikada se takvo to ne vidje u Izraelu!" 34A farizeji govorahu: "Po poglavici avolskome izgoni avle."

Ovce bez pastira (Mt 9,35)

35I obilazio je Isus sve gradove i sela uei po njihovim sinagogama, propovijedajui Evanelje o Kraljevstvu i lijeei svaku bolest i svaku nemo. 36Vidjevi mnotvo, saali mu se nad njim jer bijahu izmueni i ophrvani kao ovce bez pastira. 37Tada ree svojim uenicima: "etve je mnogo, a radnika malo. 38Molite dakle gospodara etve da poalje radnike u etvu svoju."

2. APOSTOLSKA BESJEDA (Mt 10,1)

Ustanovljenje dvanaestorice (Mt 10,1)
(Mk 3,13-19; Lk 6,12-16)

Mt 10.
Dozva dvanaestoricu svojih uenika i dade im vlast nad neistim dusima: da ih izgone i da lijee svaku bolest i svaku nemo. 2A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi imun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan brat njegov; 3Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; 4imun Kananaj i Juda Ikariotski, koji ga izda.

Poslanje dvanaestorice (Mt 10,5)

(Mk 6,7-13; Lk 9,1-6) 5Tu dvanaestoricu posla Isus uputivi ih: "K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! 6Poite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! 7Putom propovijedajte: 'Pribliilo se kraljevstvo nebesko!' 8Bolesne lijeite, mrtve uskrisujte, gubave istite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! 9Ne stjeite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, 10ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obue, ni tapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje." 11"U koji god grad ili selo uete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. 12Ulazei u kuu, zaelite joj mir. 13Bude li kua dostojna, neka mir va sie na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir va k vama vrati. 14Gdje vas ne prime i ne posluaju rijei vaih, iziite iz kue ili grada toga i prainu otresite sa svojih nogu. 15Zaista, kaem vam, lake e biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu."

Apostole eka progonstvo (Mt 10,16)

(Mk 13,9-13; Lk 21,12-17) 16"Evo, ja vas aljem kao ovce meu vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi! 17uvajte se ljudi, jer e vas predavati vijeima i po svojim e vas sinagogama bievati. 18Pred upravitelje i kraljeve vodit e vas poradi mene, za svjedoanstvo njima i poganima. 19Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili to ete govoriti. Dat e vam se u onaj as to ete govoriti. 20Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vaega govori u vama!" 21"Brat e brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca e ustajati na roditelje i ubijati ih. 22Svi e vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svretka, bit e spaen." 23"Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bjeite u drugi. Zaista, kaem vam, neete obii gradova izraelskih prije nego to doe Sin ovjeji." "Nije uenik nad uiteljem niti sluga nad gospodarom svojim. 25Dosta je da 24 uenik bude kao njegov uitelj i sluga kao njegov gospodar. Ako su domaina

Beelzebulom nazvali, koliko e vie njegove ukuane?"

Propovijedati treba otvoreno i smjelo (Mt 10,26)

(Lk 12,2-9) 26"Ne bojte ih se dakle. Ta nita nije skriveno to se nee otkriti ni tajno to se nee doznati. 27to vam govorim u tami, recite na svjetlu; i to na uho ujete, propovijedajte na krovovima." 28"Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali due ne mogu ubiti. Bojte se vie onoga koji moe i duu i tijelo pogubiti u paklu." 29"Ne prodaju li se dva vrapca za novi? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vaega. 30A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. 31Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca." 32"Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat u se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. 33A tko se odree mene pred ljudima, odrei u se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima."

Veliko dijeljenje svijeta: zato progon apostola (Mt 10,34)

(Lk 12,51-53) 34"Ne mislite da sam doao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam doao donijeti mir, nego ma. 35Ta doao sam rastaviti ovjeka od oca njegova i ker od majke njezine i snahu od svekrve njezine; 36i neprijatelji e ovjeku biti ukuani njegovi.

Treba se odrei svega (Mt 10,37)

(Lk 14,26-27) 37"Tko ljubi oca ili majku vie nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili ker vie nego mene, nije mene dostojan. 38Tko ne uzme svoga kria i ne poe za mnom, nije mene dostojan. 39Tko nae ivot svoj, izgubit e ga, a tko izgubi svoj ivot poradi mene, nai e ga."

Zakljuak apostolske besjede (Mt 10,40)

(Mk 9,41) "Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. 41Tko 40 prima proroka jer je prorok, primit e plau proroku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit e plau pravedniku. 42Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo aom hladne vode zato to je moj uenik, zaista, kaem vam, nee mu propasti plaa."

IV. OTAJSTVO NOVOGA BOJEG SVIJETA (Mt 11,1) 1. PRIPOVJEDNI DIO (Mt 11,1)
Mt 11.
Poto Isus zavri upuivati dvanaestoricu uenika, ode odande nauavati i propovijedati po njihovim gradovima.

Pitanje i svjedoanstvo Ivanovo (Mt 11,2)

(Lk 7,18-35) 2A kad Ivan u tamnici dou za djela Kristova, posla svoje uenike 3da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doi ili drugoga da ekamo?" 4Isus im odgovori: "Poite i javite Ivanu to ste uli i vidjeli: 5Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se iste, gluhi uju, mrtvi ustaju, siromasima se navjeuje Evanelje. 6I blago onom tko se ne sablazni o mene." 7Kad oni odoe, poe Isus govoriti mnotvu o Ivanu: "to ste izili u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 8Ili to ste izili vidjeti? ovjeka u mekuasto

odjevena? Eno, oni to se mekuasto nose po kraljevskim su dvorima. 9Ili to ste izili? Vidjeti proroka? Da, kaem vam, i vie nego proroka. 10On je onaj o kome je pisano: Evo, ja aljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. Zaista, kaem vam, izmeu roenih od ene ne usta vei od Ivana Krstitelja. A 11 ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom vei je od njega! 12A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. 13Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. 14Zapravo ako hoete: on je Ilija koji ima doi." 15"Tko ima ui, neka uje."

Isusov sud o suvremenicima (Mt 11,16)

"A komu da prispodobim ovaj narataj? Nalik je djeci to sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: 17'Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.'" 18"Doista, doe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: 'avla ima.' 19Doe Sin ovjeji koji jede i pije, a govori se: 'Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grenika!' Ali opravda se Mudrost djelima svojim."
16

Prijetnja neobraenim gradovima (Mt 11,20)

(Lk 10,13-15) 20Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najvie njegovih udesa, a oni se ne obratie: 21"Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila udesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se ve oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. 22Ali kaem vam: Tiru i Sidonu bit e na Dan sudnji lake negoli vama." 23"I ti, Kafarnaume! Zar e se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje e se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila udesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. 24Ali kaem vam: Zemlji e sodomskoj biti na Dan sudnji lake nego tebi."

Evanelje jednostavnima (Mt 11,25)

(Lk 10,21-22) 25U ono vrijeme ree Isus: "Slavim te, Oe, Gospodaru neba i zemlje, to si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. 26Da, Oe, tako se tebi svidjelo. 27Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoe objaviti."

Spasiteljski poziv (Mt 11,28)

"Doite k meni svi koji ste izmoreni i optereeni i ja u vas odmoriti. 29Uzmite jaram moj na sebe, uite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i nai ete spokoj duama svojim. 30Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako."
28

Trganje klasja u subotu (Mt 12,1)

(Mk 2,23-28; Lk 6,1-5)

Mt 12.
U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Uenici su njegovi ogladnjeli te poeli trgati klasje i jesti. 2Vidjevi to, farizeji mu rekoe: "Gle, uenici tvoji ine to nije doputeno initi subotom." 3On im ree: "Niste li itali to uini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? 4Kako ue u Dom Boji te pojedoe prinesene kruhove, a to ne bijae slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo sveenicima? 5Ili zar niste itali u Zakonu da subotom sveenici u Hramu kre subotu, a bez krivnje su? 6A velim vam: vee od Hrama jest ovdje! 7I kad biste razumjeli to ono znai: Milosre mi je milo, a ne rtva, ne biste osudili ove nekrive. 8Ta Sin ovjeji gospodar je subote!"

Ozdravljenje u subotu (Mt 12,9)

(Mk 3,1-6; Lk 6,6-11) 9Otiavi odande, doe u njihovu sinagogu, 10kad gle ovjeka s usahlom rukom. A oni upitae Isusa da bi ga mogli optuiti: "Je li doputeno subotom lijeiti?" 11On im ree: "Tko to od vas jedinu ovcu koju ima ne bi subotom prihvatio i izvadio kad bi mu upala u jamu? 12A koliko je ovjek vredniji od ovce! Tako, slobodno je subotom initi dobro!" 13Tada ree ovjeku: "Isprui ruku!" On je isprui, i - ruka mu zdrava kao i druga! A farizeji izioe i odrae vijeanje protiv njega, kako da ga pogube. 14

Isus "Sluga Jahvin" (Mt 12,15)

15Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je ilo mnotvo. On ih sve ozdravi 16i poprijeti im da ga ne prokazuju - 17da se ispuni to je reeno po Izaiji proroku: 18Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika due moje! Stavit u Duha svoga na njega: navijetat e pravo narodima; preti se nee, nee buiti, 19 glas mu se nee uti po trgovima; trske stuene prelomiti nee, 20 stijenja to tek tinja nee ugasiti sve dok do pobjede ne izvede pravo. 21Ime njegovo nada je narodima!

Odakle Isusu snaga (Mt 12,22)

(Mk 3,20-30; Lk 11,14-23) 22Tada mu donesoe opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te njemak progovori i progleda. 23I sve ono mnotvo zapanjeno govorae: "Da ovo nije Sin Davidov?" 24A farizeji uvi to rekoe: "Ne moe ovaj izgoniti avle osim po Beelzebulu, poglavici avolskom." A on, znajui njihove misli, ree im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno 25 opustjet e i svaki grad ili kua u sebi razdijeljena nee opstati. 26Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako e dakle opstati kraljevstvo njegovo? 27I ako ja po Beelzebulu izgonim avle, po kome ih sinovi vai izgone? Zato e vam oni biti suci. 28Ali ako ja po Duhu Bojem izgonim avle, zbilja je dolo k vama kraljevstvo Boje." 29"Ili kako bi tko mogao ui u kuu jakoga i oplijeniti mu pokustvo ako prije ne svee jakoga? Tada e mu kuu oplijeniti." 30"Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa."

Grijeh protiv istine (Mt 12,31)

"Zato kaem vam: svaki e se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, nee se oprostiti. 32I rekne li tko rije protiv Sina ovjejega, oprostit e mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, nee mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u buduem."
31

"Iz obilja srca usta govore" (Mt 12,33)

(Lk 6,43-45) "Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo i plod mu je truo. Ta po 33 plodu se stablo poznaje. 34Leglo gujinje! Kako moete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! 35Dobar ovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao ovjek iz riznice zle vadi zlo. 36A kaem vam: za svaku bezrazlonu rije koju ljudi reknu dat e raun na Dan sudnji. 37Doista, tvoje e te rijei opravdati i tvoje e te rijei osuditi."

Znak Jonin (Mt 12,38)

(Mk 8,11-12; Lk 11,29-32)

38Jednom zapodjenue s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: "Uitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak." 39A on im odgovori: "Narataj opak i preljubniki znak trai, ali mu se znak nee dati doli znak Jone proroka. 40Doista, kao to Jona bijae u utrobi kitovoj tri dana i tri noi, tako e i Sin ovjeji biti u srcu zemlje tri dana i tri noi. 41Ninivljani e ustati na Sudu zajedno s ovim naratajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratie, a evo, ovdje je i vie od Jone! 42Kraljica e Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naratajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje dola uti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i vie od Salomona!"

Ponovni pad (Mt 12,43)

(Lk 11,24-26) 43"A kad neisti duh izie iz ovjeka, luta bezvodnim mjestima traei spokoja, ali ne nalazi! 44Tada rekne: 'Vratit u se u kuu odakle izioh.' I doavi, nae je praznu, pometenu i ureenu. 45Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim ovjekom gore nego na poetku. Tako e biti i s ovim opakim naratajem."

Prava rodbina Isusova (Mt 12,46)

(Mk 3,31-35; Lk 8,19-21) 46Dok on jo govorae mnotvu, eto majke i brae njegove. Stajahu vani traei da s njime govore. 47Ree mu netko: "Evo majke tvoje i brae tvoje, vani stoje i trae da s tobom govore." 48Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braa moja?" 49I prui ruku prema uenicima: "Evo, ree, majke moje i brae moje! 50Doista, tko god vri volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka."

2. BESJEDA U PRISPODOBAMA (Mt 13,1)

Uvod (Mt 13,1)
(Mk 4,1-3; Lk 8,4)

Mt 13.
Onoga dana Isus izie iz kue i sjede uz more. 2I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ui u lau: sjede, a sve ono mnotvo stajae na obali. 3I zborio im je mnogo u prispodobama:

Sija (Mt 13,3b)

(Mk 4,4-9; Lk 8,5-8) "Gle, izie sija sijati. 4I dok je sijao, neto zrnja pade uz put, dooe ptice i pozobae ga. 5Neto opet pade na kamenito tlo, gdje nemae dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemae duboke zemlje. 6A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemae korijena, osui se. 7Neto opet pade u trnje, trnje uzraste i ugui ga. 8Neto napokon pade na dobru zemlju i davae plod: jedno stostruk, drugo ezdesetostruk, tree tridesetostruk." 9"Tko ima ui, neka uje!"

Zato Isus govori u prispodobama (Mt 13,10)

(Mk 4,10-12; Lk 8,9-10) 10I pristupe uenici pa ga zapitaju: "Zato im zbori u prispodobama?" 11On im odgovori: "Zato to je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. 12Doista, onomu tko ima dat e se i obilovat e, a onomu tko nema oduzet e se i ono to ima. 13U prispodobama im zborim zato to gledajui ne vide i sluajui ne uju i ne razumiju." 14"Tako se ispunja na njima prorotvo Izaijino koje govori: Sluat ete, sluati - i neete razumjeti; gledat ete, gledati - i neete vidjeti!

Jer usalilo se srce naroda ovoga: ui zaepie, oi zatvorie da oima ne vide, uima ne uju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izlijeim. 16A blago vaim oima to vide, i uima to sluaju. 17Zaista, kaem vam, mnogi su proroci i pravednici eljeli vidjeti to vi gledate, ali nisu vidjeli; i uti to vi sluate, ali nisu uli."
15

Tumaenje prispodobe o sijau (Mt 13,18)

(Mk 4,13-20; Lk 8,11-15) 18"Vi, dakle, posluajte prispodobu o sijau. 19Svakomu koji slua Rije o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima to mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. 20A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji uje Rije i odmah je s radou prima, 21ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Rijei nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. 22Zasijani u trnje - to je onaj koji slua Rije, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva ugue Rije, te ona ostane bez ploda. 23Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Rije slua i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan ezdesetostruko, a jedan tridesetostruko."

Kukolj (Mt 13,24)

24Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad ovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. 25Dok su njegovi ljudi spavali, doe njegov neprijatelj, posije posred ita kukolj i ode. 26Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. 27Sluge pristupe domainu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' 28On im odgovori: 'Neprijatelj ovjek to uini.' Nato mu sluge kau: 'Hoe li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' 29A on ree: 'Ne! Da ne biste sabirui kukolj iupali zajedno s njim i penicu. 30Pustite nek oboje raste do etve. U vrijeme etve rei u eteocima: Pokupite najprije kukolj i sveite ga u snopove da se spali, a ito skupite u moju itnicu.'"

Zrno goruiino (Mt 13,31)

(Mk 4,30-32; Lk 13,18-19) 31I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad ovjek uze goruiino zrno i posija ga na svojoj njivi. 32Ono je dodue najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, vee je od svega povra. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama."

Kvasac (Mt 13,33)

(Lk 13,20-21) 33I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad ena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brana dok sve ne uskisne."

Isus pouava narod u prispodobama (Mt 13,34)

(Mk 4,33-34) 34Sve je to Isus mnotvu zborio u prispodobama. I nita im nije zborio bez prispodoba - 35da se ispuni to je reeno po proroku: Otvorit u u prispodobama usta svoja, iznijet u to je sakriveno od postanka svijeta.

Isus tumai prispodobu o kukolju (Mt 13,36)

36Tada otpusti mnotvo i ue u kuu. Pristupe mu uenici govorei: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." 37On odgovori: "Sija dobroga sjemena jest Sin ovjeji. 38Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. 39Neprijatelj koji ga posija jest avao. etva je svretak svijeta, a eteoci aneli. 40Kao to se kukolj sabire i ognjem saie, tako e biti na svretku svijeta. 41Sin e ovjeji poslati svoje anele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike 42i bace ih u pe ognjenu, gdje e biti pla i krgut zubi. 43Tada e pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima ui, neka uje!"

Blago i dragocjeni biser (Mt 13,44)

44"Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: ovjek ga pronae, sakrije, sav radostan ode, proda sve to ima i kupi tu njivu." 45"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: 46pronae jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve to ima i kupi ga."

Ribarska mrea (Mt 13,47)

47"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mrea baena u more zahvati svakovrsne ribe. 48Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loe izbace. 49Tako e biti na svretku svijeta. Izii e aneli, odijeliti zle od pravednih 50i baciti ih u pe ognjenu, gdje e biti pla i krgut zubi."

Zavretak prispodoba: nove i stare istine (Mt 13,51)

51"Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo." 52A on e im: "Stoga svaki pismoznanac upuen u kraljevstvo nebesko slian je ovjeku domainu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro."

V. CRKVA - PRVINE NOVOGA BOJEG SVIJETA (Mt 13,53) 1. PRIPOVJEDNI DIO (Mt 13,53)
Posjet Nazaretu (Mt 13,53)
(Mk 6,1-6; Lk 4,16-30) 53Kad Isus zavri sve ove prispodobe, ode odande. 54I doe u svoj zaviaj. Nauavae ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: "Odakle ovomu ta mudrost i te udesne sile? 55Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braa Jakov, i Josip, i imun, i Juda? 56I sestre mu nisu li sve meu nama? Odakle mu sve to?" 57I sablanjavahu se o njega.A Isus im ree: "Nije prorok bez asti doli u svom zaviaju i u svom domu." 58I ne uini ondje mnogo udesa zbog njihove nevjere.

Herod i Isus (Mt 14,1)

(Mk 6,14-29; Lk 9,7-9)

Mt 14.
U ono vrijeme dou Herod tetrarh za Isusa 2pa ree svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato udesne sile djeluju u njemu." 3Herod doista bijae uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, ene brata svoga Filipa. 4Jer Ivan mu govorae: "Ne smije je imati!" 5Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. 6Na Herodov roendan zaplesa ki Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. 7Zato se zakle dati joj to god zaite. 8A ona nagovorena od matere: "Daj mi, ree, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja." 9Raalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. 10Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. 11I donijee glavu njegovu na pladnju, dadoe djevojci, a ona je odnije materi.

12

A uenici njegovi dou, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.

Isus hrani pet tisua ljudi (Mt 14,13)

(Mk 6,30-44; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14) 13Kad je Isus to uo, povue se odande laom na samotno mjesto, u osamu. Douo to narod pa pohrli pjeice za njim iz gradova. 14Kad on izie, vidje silan svijet, saali mu se nad njim te izlijei njegove bolesnike. 15Uveer mu pristupe uenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i ve je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane." 16A Isus im ree: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti." 17Oni mu kau: "Nemamo ovdje nita osim pet kruhova i dvije ribe." 18A on e im: "Donesite mi ih ovamo." 19I zapovjedi da mnotvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izree blagoslov pa razlomi i dade kruhove uenicima, a uenici mnotvu. 20I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupie dvanaest punih koara. 21A blagovalo je oko pet tisua mukaraca, osim ena i djece.

Isus hoda po vodi (Mt 14,22)

(Mk 6,45-52; Iv 6,15-21) 22I odmah prisili uenike da uu u lau i da se prebace prijeko dok on otpusti mnotvo. 23A poto otpusti mnotvo, uzie na goru, nasamo, da se pomoli. Uveer bijae ondje sam. 24Laa se ve mnogo stadija bila ostisla od kraja, ibana valovima. Bijae protivan vjetar. 25O etvrtoj nonoj strai doe on k njima hodei po moru. 26A uenici ugledavi ga kako hodi po moru, prestraeni rekoe: "Utvara!" I od straha kriknue. 27Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" 28Petar prihvati i ree: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da doem k tebi po vodi!" 29A on mu ree: "Doi!" I Petar sie s lae te, hodei po vodi, poe k Isusu. 30Ali kad spazi vjetar, poplai se, pone tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!" 31Isus odmah prui ruku, dohvati ga i kae mu: "Malovjerni, zato si posumnjao?" 32Kad uoe u lau, utihnu vjetar. 33A oni na lai poklone mu se niice govorei: "Uistinu, ti si Sin Boji!"

Ozdravljenja u genezaretskom kraju (Mt 14,34)

(Mk 6,53-56) Poto preplovie, dou na kraj, u Genezaret. 35I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa 34 razglase po svoj onoj okolici. I donoahu mu sve bolesnike 36te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.

Prepirke o farizejskim predajama (Mt 15,1)

(Mk 7,1-23)

Mt 15.
Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govorei: 2"Zato tvoji uenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!" 3On im odgovori: "A zato vi prestupate zapovijed Boju radi svoje predaje? 4Ta ree Bog: Potuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smru neka se kazni! 5A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomo koja te od mene ide neka bude sveti dar, 6ne treba da potuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste rije Boju radi svoje predaje. 7Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: 8Narod me ovaj usnama asti, a srce mu je daleko od mene. 9Uzalud me tuju nauavajui nauke - uredbe ljudske." 10Tada dozove mnotvo i ree: "Sluajte i razumijte! 11Ne oneiuje ovjeka to ulazi u usta, nego to iz usta izlazi - to ovjeka oneiuje." 12Tada pristupe k njemu uenici i kau mu: "Zna li da su se farizeji sablaznili kad

su uli tu rije?" 13On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit e se. 14Pustite ih! Slijepi su, voe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica e u jamu pasti." 15Petar prihvati i ree mu: "Protumai nam tu prispodobu!" 16A on ree: "I vi jo uvijek ne razumijete? 17Ne shvaate li: sve to ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. 18Naprotiv, to iz usta izlazi, iz srca izvire i to oneiuje ovjeka. 19Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludnitva, krae, lana svjedoanstva, psovke. 20To oneiuje ovjeka; a jesti neopranih ruku ne oneiuje ovjeka."

Strankinja vjeruje u Isusa (Mt 15,21)

(Mk 7,24-30) 21Isus zatim ode odande i povue se u krajeve tirske i sidonske. 22I gle: ena neka, Kanaanka iz onih krajeva, izie viui: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Ki mi je teko opsjednuta!" 23Ali on joj ne uzvrati ni rijei. Pristupe mu na to uenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer vie za nama." 24On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." 25Ali ona prie, pokloni mu se niice i kae: "Gospodine, pomozi mi!" 26On odgovori: "Ne prilii uzeti kruh djeci i baciti ga psiima." 27A ona e: "Da, Gospodine! Ali psii jedu od mrvica to padaju sa stola njihovih gospodara!" 28Tada joj Isus ree: "O eno! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako eli." I ozdravi joj ki toga asa.

Mnoga ozdravljenja uz Galilejsko more (Mt 15,29)

29Otiavi odande, doe Isus do Galilejskog mora, uzie na goru i sjede ondje. Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i 30 mnogima drugima. Poloe mu ih do nogu, a on ih izlijei. 31Gledajui kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnotvo i slavilo Boga Izraelova.

Isus hrani etiri tisue ljudi (Mt 15,32)

(Mk 8,1-10) 32A Isus dozva svoje uenike pa im ree: "ao mi je naroda jer su ve tri dana uza me, a nemaju to jesti. Otpraviti ih gladne neu da ne klonu putem." 33Kau mu uenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnotvo?" 34A Isus im ree: "Koliko kruhova imate?" Oni e: "Sedam, i malo riba." 35Nato zapovjedi mnotvu da posjeda po zemlji, 36uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davae uenicima, a uenici mnotvu. 37I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupie sedam punih koara. 38A blagovalo je etiri tisue mukaraca, osim ena i djece. 39Tada otpusti mnotvo, ue u lau i ode u kraj magadanski.

Znak Jonin (Mt 16,1)

(Mk 8,11-13; Lk 12,54-56)

Mt 16.

Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskuavajui ga, zatrae da im pokae kakav znak s neba. 2On im odgovori: "Uveer govorite: 'Bit e vedro, nebo se ari.' 3A ujutro: 'Danas e nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.' Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremena ne znate. 4Narataj opak i preljubniki znak trai, ali mu se znak nee dati doli znak Jonin." Tada ih ostavi i ode.

Kvasac farizejski i saducejski (Mt 16,5)

(Mk 8,14-21) 5Uenici dooe prijeko, a zaboravie ponijeti kruha. 6A Isus im ree: "Pazite, uvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!" 7Oni zamiljeni meu sobom govorahu: "Kruha ne ponijesmo." 8Zamijetio to Isus pa ree: "to ste zamiljeni, malovjerni, da kruha

nemate? 9Zar jo ne shvaate, ne sjeate li se onih pet kruhova na pet tisua i koliko koara nakupiste? 10I onih sedam kruhova na etiri tisue i koliko koara nakupiste? 11Kako onda ne shvaate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, uvajte se kvasca farizejskog i saducejskog." 12Tada razumjee kako im ne ree da se uvaju kvasca krunoga, nego nauka farizejskog i saducejskoga.

Ispovijest Petrova (Mt 16,13)

(Mk 8,27-30; Lk 9,18-21) 13Kad Isus doe u krajeve Cezareje Filipove, upita uenike: "to govore ljudi, tko je Sin ovjeji?" 14Oni rekoe: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; trei opet da je Jeremija ili koji od proroka." 15Kae im: "A vi, to vi kaete, tko sam ja?" 16imun Petar prihvati i ree: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga ivoga." 17Nato Isus ree njemu: "Blago tebi, imune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. 18A ja tebi kaem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju i vrata paklena nee je nadvladati. 19Tebi u dati kljueve kraljevstva nebeskoga, pa to god svee na zemlji, bit e svezano na nebesima; a to god odrijei na zemlji, bit e odrijeeno na nebesima." 20Tada zaprijeti uenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

Prvi navjetaj muke i uskrsnua (Mt 16,21)

(Mk 8,31-9,1; Lk 9,22-27) 21Otada poe Isus upuivati uenike kako treba da poe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starjeina, glavara sveenikih i pismoznanaca, da bude ubijen i trei dan da uskrsne. 22Petar ga uze na stranu i poe odvraati: "Boe sauvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" 23Isus se okrene i ree Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti to je Boje, nego to je ljudsko!"

Uvjeti nasljedovanja Isusova (Mt 16,24)

24Tada Isus ree svojim uenicima: "Hoe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kri i neka ide za mnom. 25Tko hoe ivot svoj spasiti, izgubit e ga, a tko izgubi ivot svoj poradi mena, nai e ga. 26Ta to e koristiti ovjeku ako sav svijet stekne, a ivotu svojemu naudi? Ili to e ovjek dati u zamjenu za ivot svoj? 27Doi e, doista, Sin ovjeji u slavi Oca svoga s anelima svojim i tada e naplatiti svakomu po djelima njegovim." 28"Zaista, kaem vam, neki od ovdje nazonih nee okusiti smrti dok ne vide Sina ovjejega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom."

Preobraenje (Mt 17,1)

(Mk 9,2-13; Lk 9,28-36)

Mt 17.
Nakon est dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, 2i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoe bijele kao svjetlost. 3I gle: ukazae im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. 4A Petar prihvati i ree Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoe, nainit u ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." 5Dok je on jo govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govorae: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Sluajte ga!" 6uvi glas, uenici padoe licem na zemlju i silno se prestraie. 7Pristupi k njima Isus, dotakne ih i ree: "Ustanite, ne bojte se!" 8Podigoe oi, ali ne vidjee nikoga doli Isusa sama. 9Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte vienje dok Sin ovjeji od mrtvih ne uskrsne." 10Upitae ga uenici: "to dakle pismoznanci govore da prije treba da doe Ilija?" 11On im odgovori: "Ilija e dodue doi i sve obnoviti. 12No velim vam: Ilija je ve doao, ali ga ne upoznae, ve uinie s njim to im se prohtjelo. Tako je i Sinu ovjejemu

trpjeti od njih." 13Tada razumjee uenici da im to ree o Ivanu Krstitelju.

Opsjednuti padaviar (Mt 17,14)

(Mk 9,14-29; Lk 9,37-43) 14Kada dooe k mnotvu, pristupi mu ovjek, padne pred njim na koljena 15i ree: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesear i zlo mu je. esto doista pada u oganj i esto u vodu. 16Dovedoh ga tvojim uenicima i ne mogoe ga izlijeiti." 17A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!" 18I zaprijeti Isus zloduhu te on izie iz njega. I ozdravi djeak toga asa. 19Tada uenici pristupie nasamo k Isusu i rekoe: "Zato ga mi ne mogosmo izagnati?" 20Kae im: "Zbog vae malovjernosti. Zaista, kaem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno goruiino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit e se i nita vam nee biti nemogue." 21.

Drugi navjetaj muke i uskrsnua (Mt 17,22)

(Mk 9,30-32; Lk 9,43-45) A kad su se skupili u Galileji, ree im Isus: "Sin ovjeji ima biti predan ljudima u 22 ruke 23i ubit e ga, ali on e trei dan uskrsnuti." I oalostie se silno.

Hramski porez (Mt 17,24)

Kad stigoe u Kafarnaum, pristupe Petru oni to ubiru dvodrahme pa mu rekoe: "Uitelj va ne plaa dvodrahme?" 25"Plaa", odgovori. A kad on ue u kuu, pretekne ga Isus: "to ti se ini, imune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuih?" 26Kad on odgovori: "Od tuih!", ree mu Isus: "Sinovi su, dakle, osloboeni. 27Ali da ih ne sablaznimo, poi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naie uzmi, otvori joj usta i nai e stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se."
24

2. BESJEDA O CRKVI (Mt 18,1)

Tko je najvei (Mt 18,1)
(Mk 9,33-37; Lk 9,46-48)

Mt 18.
U onaj as pristupe uenici Isusu pa ga zapitaju: "Tko je, dakle, najvei u kraljevstvu nebeskom?" 2On dozove dijete, postavi ga posred njih 3i ree: "Zaista, kaem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, neete ui u kraljevstvo nebesko. 4Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najvei u kraljevstvu nebeskom. 5I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima."

Sablazan (Mt 18,6)

(Mk 9,42-48; Lk 17,1-2) 6"Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih to vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku." 7"Jao svijetu od sablazni! Neizbjeivo dolaze sablazni, ali jao ovjeku po kom dolazi sablazan. 8Pa ako te ruka ili noga sablanjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ui u ivot kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti baen u oganj vjeni. 9I ako te oko sablanjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u ivot ui, nego s oba oka biti baen u pakao ognjeni." 10"Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kaem vam, aneli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima." 11 .

Izgubljena ovca (Mt 18,12)

(Lk 15,3-7) 12"to vam se ini? Ako neki ovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, nee

li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poi u potragu za zalutalom? 13Posrei li mu se te je nae, zaista, kaem vam, raduje se zbog nje vie nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. 14Tako ni Otac va, koji je na nebesima, nee da propadne ni jedan od ovih malenih."

Bratska opomena i zajednika molitva (Mt 18,15)

(Lk 17,3) 15"Pogrijei li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. 16Ako te poslua, stekao si brata. Ne poslua li te, uzmi sa sobom jo jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka poiva svaka tvrdnja. 17Ako ni njih ne poslua, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne poslua, neka ti bude kao poganin i carinik." 18"Zaista, kaem vam, to god sveete na zemlji, bit e svezano na nebu; i to god odrijeite na zemlji, bit e odrijeeno na nebu." 19"Nadalje, kaem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednoduno zaitu to mu drago, dat e im Otac moj, koji je na nebesima. 20Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja meu njima."

Oprotenje uvreda (Mt 18,21)

21Tada pristupi k njemu Petar i ree: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogrijei o mene? Do sedam puta?" 22Kae mu Isus: "Ne kaem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam."

Prispodoba o okrutnom duniku

"Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odlui urediti raune sa slugama. 23 Kad zapoe obraunavati, dovedoe mu jednoga koji mu dugovae deset tisua 24 talenata. 25Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, ena mu i djeca i sve to ima te se podmiri dug. 26Nato sluga padne niice preda nj govorei: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve u ti vratiti.' 27Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti." "A kad taj isti sluga izae, naie na jednoga svoga druga koji mu dugovae sto 28 denara. Uhvati ga i stane ga daviti govorei: 'Vrati to si duan!' 29Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit u ti.' 30Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga." "Kad njegovi drugovi vidjee to se dogodilo, silno raaloeni odoe i sve to 31 dojavie gospodaru. 32Tada ga gospodar dozva i ree mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. 33Nije li trebalo da se i ti smiluje svome drugu, kao to sam se i ja tebi smilovao?' 34I gospodar ga, rasren, preda muiteljima dok mu ne vrati svega duga. 35Tako e i Otac moj nebeski uiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu."

VI. SKORA BUDUNOST NOVOGA BOJEG SVIJETA (Mt 19,1) 1. PRIPOVJEDNI DIO (Mt 19,1)
Nerazrjeivost enidbe (Mt 19,1)
(Mk 10,1-12)

Mt 19.

Kad Isus zavri ove besjede, ode iz Galileje i doe u judejski kraj s onu stranu Jordana. 2Za njim je iao silan svijet. Ondje ih izlijei. 3Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskuaju, kau: "Je li doputeno otpustiti enu s kojega god razloga?" 4On odgovori: "Zar niste itali: Stvoritelj od poetka muko i ensko stvori ih 5i ree: Stoga e ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju

enu; i dvoje njih bit e jedno tijelo? 6Tako vie nisu dvoje, nego jedno tijelo. to, dakle, Bog zdrui, ovjek neka ne rastavlja." 8 7Kau mu: "Zato onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i - otpustiti?" Odgovori im: "Zbog tvrdoe srca vaega dopusti vam Mojsije otpustiti ene, ali od poetka ne bijae tako. 9A ja vam kaem: Tko otpusti svoju enu - osim zbog bludnitva - pa se oeni drugom, ini preljub."

Dragovoljna uzdrljivost (Mt 19,10)

10Kau mu uenici: "Ako je tako izmeu mua i ene, bolje je ne eniti se." 11A on im ree: "Ne shvaaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. 12Doista, ima za enidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodie. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobie. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobie poradi kraljevstva nebeskoga. Tko moe shvatiti, neka shvati."

Isus i djeca (Mt 19,13)

(Mk 10,13-16; Lk 18,15-17) 13Tada mu donijee djeicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A uenici im branili. 14Nato e im Isus: "Pustite djeicu i ne prijeite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!" 15I poloi ruke na njih pa krene odande.

Bogati mladi (Mt 19,16)

(Mk 10,17-22; Lk 18,18-23) 16I gle, pristupi mu netko i ree: "Uitelju, koje mi je dobro initi da imam ivot vjeni?" 17A on mu ree: "to me pita o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoe u ivot ui, uvaj zapovijedi." 18Upita ga: "Koje?" A Isus ree: Ne ubij! Ne ini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoi lano! Potuj oca i majku! 19 I ljubi svoga blinjega kao sebe samoga!" Kae mu mladi: "Sve sam to uvao. to mi jo nedostaje?" 21Ree mu Isus: 20 "Hoe li biti savren, idi, prodaj to ima i podaj siromasima pa e imati blago na nebu. A onda doi i idi za mnom." 22Na tu rije ode mladi alostan jer imae velik imetak.

Opasnost od bogatstva (Mt 19,23)

(Mk 10,23-26; Lk 18,24-26) 23A Isus ree svojim uenicima: "Zaista, kaem vas, teko e bogata u kraljevstvo nebesko. 24Ponovno vam velim: Lake je devi kroz ui iglene nego bogatau u kraljevstvo Boje." uvi to, uenici se silno snebivahu govorei: "Tko se onda moe spasiti?" 26A 25 Isus upre u njih pogled pa im ree: "Ljudima je to nemogue, ali Bogu je sve mogue."

Nagrada Isusovim sljedbenicima (Mt 19,27)

(Mk 10,27-31; Lk 18,27-30) 27Tada Petar prihvati pa upita: "Evo, mi sve ostavismo i poosmo za tobom. to emo za to dobiti?" 28Ree im Isus: "Zaista, kaem vam, vi koji pooste za mnom, o preporodu, kad Sin ovjeji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. 29I tko god ostavi kue, ili brau, ili sestre, ili oca, ili majku, ili enu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko e primiti i ivot vjeni batiniti." 30"A mnogi prvi bit e posljednji, i posljednji prvi."

Radnici posljednjeg sata (Mt 20,1) Mt 20.

"Kraljevstvo je nebesko kao kad domain rano ujutro izae najmiti radnike u svoj vinograd. 2Pogodi se s radnicima po denar na dan i poalje ih u svoj vinograd. 3Izae i o treoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni 4pa i njima ree: 'Idite i vi u moj vinograd pa to bude pravo, dat u vam.' 5I oni odoe. Izae opet o estoj i devetoj uri te uini isto tako. 6A kad izae o jedanaestoj uri, nae druge gdje stoje i ree im: 'Zato ovdje stojite vazdan besposleni?' 7Kau mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Ree im: 'Idite i vi u vinograd.'" 8"Uveer kae gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plau poevi od posljednjih pa sve do prvih.' 9Dou tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. 10Pa kada dou oni prvi, pomisle da e primiti vie, ali i oni prime po denar. 11A kad primie, poee mrmljati protiv domaina: 12'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednaio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i egu.'" 13"Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne inim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? 14Uzmi svoje pa idi. A ja hou i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. 15Nije li mi slobodno initi sa svojim to hou? Ili zar je oko tvoje zlo to sam ja dobar?'" "Tako e posljednji biti prvi, a prvi posljednji." 16

Trei navjetaj muke i uskrsnua (Mt 20,17)

(Mk 10,32-34; Lk 18,31-34) 17Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem ree: "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin ovjeji bit e predan glavarima sveenikim i 18 pismoznancima. Osudit e ga na smrt 19i predati poganima da ga izrugaju, izbiuju i razapnu, ali on e trei dan uskrsnuti."

Ne gospodujte nego sluite! (Mt 20,20)

(Mk 10,35-45) 20Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade niice da od njega neto zaite. 21A on e joj: "to eli?" Kae mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva." Isus odgovori: "Ne znate to itete. Moete li piti au koju u ja piti?" Kau mu: 22 "Moemo!" 23A on im ree: "au ete moju dodue piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac." 24Kada su to ula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. 25Zato ih Isus dozva i ree: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikai njihovi dre ih pod vlau. 26Nee tako biti meu vama! Naprotiv, tko hoe da meu vama bude najvei, neka vam bude posluitelj. 27I tko god hoe da meu vama bude prvi, neka vam bude sluga." 28"Tako i Sin ovjeji nije doao da bude sluen, nego da slui i ivot svoj dade kao otkupninu za mnoge."

Dva jerihonska slijepca (Mt 20,29)

(Mk 10,46-52; Lk 18,35-43) 29Kad su izlazili iz Jerihona, poe za njim silan svijet. 30I gle, dva slijepca sjeahu kraj puta. uvi da Isus prolazi, povikae: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!" 31Mnotvo ih uutkivalo, ali oni jo jae viknue: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!" 32Isus se zaustavi, dozove ih i ree: "to hoete da vam uinim?" 33Kau mu: "Gospodine, da nam se otvore oi." 34Isus se ganut dotae njihovim oiju i oni odmah progledae. I pooe za njim.

Mesijanski ulazak u Jeruzalem (Mt 21,1)

(Mk 11,1-11; Lk 19,28-38; Iv 12,12-19)

Mt 21.
Kad se pribliie Jeruzalemu te dooe u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu uenika 2govorei: "Poite u selo pred vama i odmah ete nai privezanu magaricu i uz nju magare. Odrijeite ih i dovedite k meni. 3Ako vam tko to rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah e ih pustiti." 4To se dogodi da se ispuni to je reeno po proroku: 5Recite keri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jau na magarcu, na magaretu, mladetu magariinu. Uenici odu i uine kako im naredi Isus. 7Dovedu magaricu i magare te stave na njih 6 haljine i Isus uzjaha na njih. 8Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. 9Mnotvo pak pred njim i za njim klicae: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!" 10Kad ue u Jeruzalem, uskomeao se sav grad i govorio: "Tko je ovaj?" 11A mnotvo odgovarae: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga."

Izgon trgovaca iz Hrama (Mt 21,12)

(Mk 11,15-19; Lk 19,45-48; Iv 2,13-22) 12Isus ue u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjaima isprevrta stolove i prodavaima golubova klupe. 13Kae im: "Pisamo je: Dom e se moj zvati Dom molitve, a vi od njega inite peinu razbojniku." 14U Hramu mu prioe slijepi i hromi i on ih ozdravi. 15A kad glavari sveeniki i pismoznanci vidjee udesa koja uini i djecu to viu Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!", gnjevni 16mu rekoe: "uje li to ovi govore?" Kae im Isus: "Da! A niste li itali: Iz usta djece i dojenadi sebi si pripravio hvalu?" 17On ih ostavi, poe iz grada u Betaniju te ondje prenoi.

Neplodna smokva (Mt 21,18)

(Mk 11,12-14. 20-24) Ujutro se vraao u grad i ogladnje. 19Ugleda smokvu kraj puta i prie k njoj, ali 18 ne nae na njoj nita osim lia pa joj kae: "Ne bilo vie ploda s tebe dovijeka!" I smokva umah usahnu. 20Vidjevi to, uenici se zaude: "Kako umah smokva usahnu!" 21Isus im odvrati: "Zaista, kaem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, init ete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit e tako. 22I sve to zaitete u molitvi vjerujui, primit ete."

Odakle Isusu vlast? (Mt 21,23)

(Mk 11,27-33; Lk 20,1-8) 23I ue u Hram. Dok je nauavao, pristupie mu glavari sveeniki i starjeine narodne te ga upitae: "Kojom vlau to ini? Tko ti dade tu vlast?" 24Isus im odgovori: "I ja u vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja u vama kazati kojom vlau ovo inim. 25Krst Ivanov odakle li bijae? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu meu sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit e nam: 'Zato mu, dakle, ne povjerovaste?' 26A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mnotva. Ta svi Ivana smatraju prorokom." 27Zato odgovore Isusu: "Ne znamo." I on njima ree: "Ni ja vama neu kazati kojom vlau ovo inim."

Prispodoba o dva sina (Mt 21,28)

"A to vam se ini? ovjek neki imao dva sina. Prie prvomu i ree: 'Sinko, hajde 28 danas na posao u vinograd!' 29On odgovori: 'Neu!' No poslije se predomisli i ode.

Prie i drugomu pa mu ree isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode. 31Koji od te dvojice izvri volju oevu?" Kau: "Onaj prvi." Nato e im Isus: "Zaista, kaem vam, carinici i bludnice pretekoe vas u kraljevstvo Boje! 32Doista, Ivan doe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovae. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."
30

Vinogradari ubojice (Mt 21,33)

(Mk 12,1-12; Lk 20,9-19) 33"Drugu prispodobu ujte! Bijae neki domain koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podie kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. 34Kad se pribliilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. 35A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoe, drugog ubie, a treega kamenovae. 36I opet posla druge sluge, vie njih nego prije, ali oni i s njima postupie jednako." 37"Naposljetku posla k njima sina svoga mislei: 'Potovat e mog sina.' 38Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoe meu sobom: 'Ovo je batinik! Hajde da ga ubijemo i imat emo batinu njegovu!' 39I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju." 40"Kada dakle doe gospodar vinograda, to e uiniti s tim vinogradarima?" Kau mu: "Opake e nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima 41 to e mu davati urod u svoje vrijeme." 42Kae im Isus: "Zar nikada niste itali u Pismima: Kamen to ga odbacie graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo kakvo udo u oima naim! Zato e se - kaem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Boje i dat e se narodu 43 koji donosi njegove plodove! 44I tko padne na taj kamen, smrskat e se, a na koga on padne, satrt e ga.)" Kad su glavari sveeniki i farizeji uli te njegove prispodobe, razumjeli su da 45 govori o njima. 46I traili su da ga uhvate, ali se pobojae mnotva jer ga je smatralo prorokom.

Prispodoba o svadbenoj gozbi (Mt 22,1)

(Lk 14,15-24)

Mt 22.
Isus im ponovno prozbori u prispodobama: 2"Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. 3Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoe doi. 4Opet posla druge sluge govorei: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Doite na svadbu!'" 5"Ali oni ne marei odoe - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. 6Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. 7Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali." 8"Tada kae slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Poite stoga na raskra i koga god naete, pozovite na svadbu!'" 9 10"Sluge izioe na putove i sabrae sve koje naoe - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. 11Kad kralj ue pogledati goste, spazi ondje ovjeka koji ne bijae odjeven u svadbeno ruho. 12Kae mu: 'Prijatelju, kako si ovamo uao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. 13Tada kralj ree posluiteljima: 'Sveite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje e biti pla i krgut zubi.' 14Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."

Porez caru (Mt 22,15)

(Mk 12,13-17; Lk 20,20-26)

15Tada farizeji odoe i odrae vijee kako da Isusa uhvate u rijei. 16Poalju k njemu svoje uenike s herodovcima da ga upitaju: "Uitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Bojem ui i ne mari tko je tko jer nisi pristran. 17Reci nam, dakle, to ti se ini: je li doputeno dati porez caru ili nije?" 18Znajui njihovu opakost, ree Isus: "Zato me iskuavate, licemjeri? 19Pokaite mi porezni novac!" Pruie mu denar. 20On ih upita: "ija je ovo slika i natpis?" 21Odgovore: "Carev." Kae im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Boje." 22uvi to, zadive se pa ga ostave i odu.

Uskrsnue mrtvih (Mt 22,23)

(Mk 12,18-27; Lk 20,27-40) 23Toga dana pristupie k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnua, i upitae ga: "Uitelju, Mojsije ree: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oeni njegovom 24 enom te podigne porod bratu svomu. 25Bijae tako u nas sedmero brae. Prvi se oeni i umrije bez poroda ostavivi enu svom bratu. 26Tako i drugi i trei, sve do sedmoga. 27A nakon svih umrije i ena. 28Kojemu e dakle od te sedmorice biti ena o uskrsnuu? Jer sva su je sedmorica imala." 29Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Boje. 30Ta u uskrsnuu niti se ene niti udavaju, nego su kao aneli na nebu. 31A to se tie uskrsnua mrtvih, zar niste itali to vam ree Bog: 32Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego ivih!" 33uvi to, mnotvo osta zaneseno njegovim naukom.

Najvea zapovijed (Mt 22,34)

(Mk 12,28-34; Lk 10,25-28) 34A kad su farizeji uli kako uutka saduceje, okupie se, 35a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskua, upita: 36"Uitelju, koja ja zapovijed najvea u Zakonu?" 37A on mu ree: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom duom svojom, i svim umom svojim. 38To je najvea i prva zapovijed. 39Druga, ovoj slina: Ljubi svoga blinjega kao sebe samoga. 40O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."

Krist, sin i Gospodin Davidov (Mt 22,41)

(Mk 12,35-37; Lk 20,41-44) 41Kad se farizeji skupie, upita ih Isus: 42"to mislite o Kristu? iji je on sin?" Kau mu: "Davidov." 43A on e njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: 44Ree Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim?' Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?" 46I nitko mu nije mogao 45 odgovoriti ni rijei, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo to.

Licemjerje i tatina pismoznanaca i farizeja (Mt 23,1)

(Mk 12,37-40; Lk 20,45-47)

Mt 23.
Tada Isus prozbori mnotvu i svojim uenicima: 2"Na Mojsijevu stolicu zasjedoe pismoznanci i farizeji. 3inite dakle i obdravajte sve to vam kau, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne ine. 4Veu i ljudima na plea tovare teka bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. 5Sva svoja djela ine zato da ih ljudi vide. Doista, proiruju zapise svoje i produljuju rese. 6Vole proelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, 7pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. 8Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je uitelj va, a svi ste vi braa. 9Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac va - onaj na nebesima. 10I ne dajte da vas voama zovu,

jer jedan je va voa - Krist. 11Najvei meu vama neka vam bude posluitelj. 12Tko se god uzvisuje, bit e ponien, a tko se ponizuje, bit e uzvien."

"Jao vama pismoznanci i farizeji!" (Mt 23,13)

(Lk 11,39-52) 13"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zakljuavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ui ni onima koji bi htjeli." 14 15"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promeete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe." 16"Jao vama! Slijepe voe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, nije nita. Ali ako se zakune hramskim zlatom, vee ga zakletva.' 17Budale i slijepci! Ta to je vee: zlato ili Hram to posveuje zlato? 18Nadalje: 'Zakune li se tko rtvenikom, nije nita. Ali ako se zakune darom to je na njemu, vee ga zakletva.' 19Slijepci! Ta to je vee: dar ili rtvenik to dar posveuje? 20Tko se dakle zakune rtvenikom, kune se njime i svime to je na njemu. 21I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. 22I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Bojim i Onim koji na njemu sjedi." 23"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a proputate najvanije u Zakonu: pravednost, milosre, vjernost. Ovo je trebalo initi, a ono ne proputati. 24Slijepe voe! Cijedite komarca, a gutate devu!" 25"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! istite au i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabea i pohlepe. 26Farizeju slijepi! Oisti najprije nutrinu ae da joj i vanjtina bude ista." Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. 27 Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvakih kostiju i svakojake neistoe. 28Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja." 29"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima 30te govorite: 'Da smo mi ivjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proroke.' 31Tako sami protiv sebe svjedoite da ste sinovi ubojica proroka. 32Dopunite samo mjeru otaca svojih!"

Skora kazna (Mt 23,33)

(Lk 11,49-51) 33"Zmije! Leglo gujinje! Kako ete utei osudi paklenoj? 34Zato evo ja aljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ete od njih ubiti i raspeti, druge bievati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada 35da tako na vas doe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste izmeu Hrama i rtvenika. 36Zaista, kaem vam, sve e to doi na ovaj narataj!"

Prijekor Jeruzalemu (Mt 23,37)

(Lk 13,34-35) 37"Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubija proroke i kamenuje one to su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao to kvoka okuplja pilie pod krila, i ne htjedoste. 38Evo, naputena vam kua. 39Doista, kaem vam, odsada me neete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!"

2. ESHATOLOKA BESJEDA - DOVRENJE BOJEG DJELA (Mt 24,1)

Uvod (Mt 24,1)
(Mk 13,1-2; Lk 21,5-6)

Mt 24.
Isus izie iz Hrama. Putom mu pristupie uenici pokazujui mu hramsko zdanje. 2A on im ree: "Ne vidite li sve ovo? Zaista, kaem vam, ne, nee se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen."

Poetak nevolja (Mt 24,3)

(Mk 13,3-13; Lk 21,7-19) 3Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupie k njemu uenici nasamo govorei: "Reci nam kada e to biti i koji e biti znak tvojega Dolaska i svretka svijeta?" 4Isus im odgovori: "Pazite da vas tko ne zavede! 5Mnogi e doista doi u moje ime i govoriti: 'Ja sam Krist!' I mnoge e zavesti." 6"A ut ete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to jo nije svretak. 7Narod e ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit e gladi i potresa po raznim mjestima. 8Ali sve je to samo poetak trudova." 9"Tada e vas predavati na muke i ubijati vas. I svi e vas narodi zamrziti zbog imena moga. 10Mnogi e se tada sablazniti, izdavat e jedni druge i mrziti se meu sobom. 11Ustat e mnogi lani proroci i mnoge zavesti. 12Razmahat e se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. 13Ali tko ustraje do svretka, bit e spaen." "I propovijedat e se ovo evanelje Kraljevstva po svem svijetu za 14 svjedoanstvo svim narodima. Tada e doi svretak."

Razorenje Jeruzalema (Mt 24,15)

(Mk 13,14-23; Lk 21,20-24) 15"Kada dakle vidite da grozota pustoi, po prorotvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu - tko ita, neka razumije: 16koji se tada zateknu u Judeji, neka bjee u gore; 17tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti to iz kue; 18i tko bude u polju, neka se ne okree natrag da uzme haljinu!" 19"A jao trudnicama i dojiljama u one dane!" 20"I molite da bijeg va ne bude zimi ili subotom 21jer tada e biti velika tjeskoba kakve ne bijae od poetka svijeta sve do sada, a nee je ni biti." "I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit e se 22 dani oni." 23"Ako vam tada tko rekne: 'Gle, evo Krista!' ili: 'Eno ga!' - ne povjerujte! 24Ustat e, doista, lani kristi i lani proroci i iznijeti znamenja velika i udesa da, bude li mogue, zavedu i izabrane." 25"Eto, prorekao sam vam."

Dolazak Sina ovjejega (Mt 24,26)

(Mk 13,24-27; Lk 25-28) 26"Reknu li vam dakle: 'Evo, u pustinji je!', ne izlazite; 'Evo ga u lonicama!', ne vjerujte. 27Jer kao to munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako e biti i s dolaskom Sina ovjejega." 28"Gdje bude strvine, ondje e se skupljati orlovi." 29"A odmah nakon nevolje onih dana sunce e pomrati i mjesec nee vie svijetljeti i zvijezde e s neba padati i sile e se nebeske poljuljati." "I tada e se pojaviti znak Sina ovjejega na nebu. I tada e proplakati sva 30 plemena zemlje. I ugledat e Sina ovjejega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moi i slavom. 31I razaslat e anele svoje s trubljom velikom i sabrat e mu izabranike s etiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga."

Iznenadnost ovih dogaaja (Mt 24,32)

(Mk 13,28-37; Lk 21,29-33; 17,26-30. 34-36) 32"A od smokve se nauite prispodobi! Kad joj grana ve omeka i lie potjera, znate: blizu je ljeto. 33Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!" 34"Zaista, kaem vam, ne, nee uminuti narataj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo e i zemlja uminuti, ali rijei moje ne, nee uminuti." 35 36"A o onom danu i asu nitko ne zna, pa ni aneli nebeski, ni Sin, nego samo Otac. 37Kao u dane Noine, tako e biti i Dolazak Sina ovjejega. 38Kao to su u dane one - prije potopa - jeli i pili, enili se i udavali do dana kad Noa ue u korablju 39i nita nisu ni slutili dok ne doe potop i sve odnije - tako e biti i Dolazak Sina ovjejega. 40Dvojica e tada biti u polju: jedan e se uzeti, drugi ostaviti. 41Dvije e mljeti u mlinu: jedna e se uzeti, druga ostaviti." 42"Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin va dolazi. 43A ovo znajte: kad bi domain znao o kojoj strai kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kue. 44Zato i vi budite pripravni jer u as kad i ne mislite Sin ovjeji dolazi."

Prispodoba o budnom upravitelju (Mt 24,45)

(Lk 12,41-48) "Tko li je onaj vjerni i razumni sluga to ga gospodar postavi nad svojim 45 ukuanima da im izda hranu u pravo vrijeme? 46Blago onome sluzi kojega gospodar kada doe nae da tako radi! 47Zaista, kaem vam, postavit e ga nad svim imanjem svojim." 48"No rekne li taj zli sluga u srcu: 'Okasnit e gospodar moj' 49pa stane tui sudrugove, jesti i piti s pijanicama, 50doi e gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u as u koji i ne sluti; 51rasjei e ga i dodijeliti mu udes meu licemjerima. Ondje e biti pla i krgut zubi."

Prispodoba o deset djevica (Mt 25,1) Mt 25.

"Tada e kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzee svoje svjetiljke i izioe u susret zaruniku. 2Pet ih bijae ludih, a pet mudrih. 3Lude uzee svjetiljke, ali ne uzee sa sobom ulja. 4Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzee u posudama ulja." 5"Budui da je zarunik okasnio, sve one zadrijemae i pozaspae. 6O ponoi nasta vika: 'Evo zarunika! Iziite mu u susret!' 7Tada ustadoe sve one djevice i uredie svoje svjetiljke. 8Lude tada rekoe mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' 9Mudre im odgovore: 'Nipoto! Ne bi doteklo nama i vama. Poite radije k prodavaima i kupite!'" 10"Dok one odoe kupiti, doe zarunik: koje bijahu pripravne, uoe s njim na svadbu i zatvore se vrata. 11Poslije dou i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!' 12A on im odgovori: 'Zaista kaem vam, ne poznam vas!' 13Bdijte dakle jer ne znate dana ni asa!"

Prispodoba o talentima (Mt 25,14)

(Lk 19,11-27) 14"Doista, kao kad ono ovjek, polazei na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. 15Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a treemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. 16I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. 17Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. 18Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov." 19"Nakon dugo vremena doe gospodar tih slugu i zatrai od njih raun. 20Pristupi mu onaj to je primio pet talenata i donese drugih pet govorei: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!' 21Ree mu gospodar: 'Valja, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim u te postaviti! Ui u radost gospodara svoga!'"

22"Pristupi i onaj sa dva talenta te ree: 'Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!' 23Ree mu gospodar: 'Valja, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim u te postaviti! Ui u radost gospodara svoga.'" 24"A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te ree: 'Gospodaru! Znadoh te: ovjek si strog, anje gdje nisi sijao i kupi gdje nisi vijao. 25Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!' 26A gospodar mu ree: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da anjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! 27Trebalo je dakle da uloi moj novac kod novara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.'" 28"'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. 29Doista, onomu koji ima jo e se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet e se i ono to ima. 30A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje e biti pla i krgut zubi.'"

Posljednji sud (Mt 25,31)

31"Kad Sin ovjeji doe u slavi i svi aneli njegovi s njime, sjest e na prijestolje slave svoje. 32I sabrat e se pred njim svi narodi, a on e ih jedne od drugih razluiti kao to pastir razluuje ovce od jaraca. 33Postavit e ovce sebi zdesna, a jarce slijeva." "Tada e kralj rei onima sebi zdesna: 'Doite, blagoslovljeni Oca mojega! 34 Primite u batinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! 35Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; oednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; 36gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dooste k meni.'" 37"Tada e mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili edna i napojismo te? 38Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? 39Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i doosmo k tebi?' 40A kralj e im odgovoriti: 'Zaista, kaem vam, to god uiniste jednomu od ove moje najmanje brae, meni uiniste!'" 41"Zatim e rei i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vjeni, pripravljen avlu i anelima njegovim! 42Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; oednjeh i ne dadoste mi piti; 43stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'" 44"Tada e mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili edna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne posluismo te?' 45Tada e im on odgovoriti: 'Zaista, kaem vam, to god ne uiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne uiniste.'" 46"I otii e ovi u muku vjenu, a pravednici u ivot vjeni."

VII. MUKA I USKRSNUE (Mt 26,1)

Zavjera protiv Isusa (Mt 26,1)
(Mk 14,1-2; Lk 22,1-2; Iv 11,45-53)

Mt 26.
I kad Isus zavri sve te besjede, ree svojim uenicima: 2"Znate da je za dva dana Pasha, i Sin ovjeji predaje se da se razapne." 3Uto se sabrae glavari sveeniki i starjeine narodne u dvoru velikoga sveenika imenom Kajfe 4i zakljuie Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti. 5Jer se govorilo: "Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu."

Pomazanje u Betaniji (Mt 26,6)

(Mk 14,3-9; Iv 12,1-8) 6Kad je Isus bio u Betaniji, u kui imuna Gubavca, 7pristupi mu neka ena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom. 8Vidjevi to, uenici negodovahu: "emu ta rasipnost? 9Moglo se to skupo

prodati i dati siromasima." 10Zapazio to Isus pa im ree: "to dodijavate eni? Dobro djelo uini prema meni. Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda. 12Izlila je tu pomast na moje 11 tijelo - za ukop mi to uini. 13Zaista, kaem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanelje, po svem svijetu, navjeivat e se i ovo to ona uini - njoj na spomen."

Judina izdaja (Mt 26,14)

(Mk 14,10-11; Lk 22,3-6) 14Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Ikariotski, poe glavarima sveenikim i ree: "to ete mi dati i ja u vam ga predati." A oni mu odmjerie trideset 15 srebrnjaka. 16Otada je traio priliku da ga preda.

Pashalna veera (Mt 26,17)

(Mk 14,12-21; Lk 22,7-14. 21-23; Iv 13,21-30) 17Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupie uenici Isusu i upitae: "Gdje hoe da ti pripravimo te blaguje pashu?" 18On ree: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Uitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim uenicima.'" 19I uine uenici kako im naredi Isus i priprave pashu. 20Uveer bijae Isus za stolom s dvanaestoricom. 21I dok su blagovali, ree: "Zaista, kaem vam, jedan e me od vas izdati." 22Silno oaloeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja, Gospodine?" 23On odgovori: "Onaj koji umoi sa mnom ruku u zdjelu, taj e me izdati. 24Sin ovjeji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao ovjeku onomu koji predaje Sina ovjejega. Tomu bi ovjeku bolje bilo da se ni rodio nije." 25A Juda, izdajnik, prihvati i ree: "Da nisam ja, uitelju?" Ree mu: "Ti kaza."

Ustanovljenje Euharistije - Veere Gospodnje (Mt 26,26)

(Mk 14,22-26; Lk 22,15-20; 1 Kor 11,23-25) 26I dok su blagovali, uze Isus kruh, izree blagoslov pa razlomi, dade svojim uenicima i ree: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" 27I uze au, zahvali i dade im govorei: "Pijte iz nje svi! 28Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otputenje grijeha. 29A kaem vam: ne, neu od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad u ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega." 30Otpjevavi hvalospjeve, zaputie se prema Maslinskoj gori.

Prorotvo o Petrovoj zataji (Mt 26,31)

(Mk 14,27-31; Lk 22,31-34; Iv 13,36-38) 31Tada im ree Isus: "Svi ete se vi jo ove noi sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit e pastira i stado e se razbjei. Ali kad uskrsnem, ii u pred vama u Galileju.' 33Nato e mu Petar: "Ako se i svi 32 sablazne o tebe, ja se nikada neu!" 34Ree mu Isus: "Zaista, kaem ti, jo ove noi, prije negoli se pijetao oglasi, triput e me zatajiti!" 35Kae mu Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neu te zatajiti." Tako rekoe i svi uenici.

Molitva u Getsemanskom vrtu (Mt 26,36)

(Mk 14,32-42; Lk 22,39-46) 36Tada doe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kae uenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se." 37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga alost i tjeskoba. 38Tada im ree: "Dua mi je nasmrt alosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" 39I ode malo dalje, pade niice molei: "Oe moj! Ako je mogue, neka me mimoie ova aa. Ali ne kako ja hou, nego kako hoe ti." 40I doe uenicima i nae ih pozaspale pa ree Petru: "Tako, zar niste mogli jedan

sat probdjeti sa mnom? 41Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." 42Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oe moj! Ako nije mogue da me aa mine da je ne pijem, budi volja tvoja!" 43I ponovno doe i nae ih pozaspale, oi im se sklapale. 44Opet ih ostavi, poe i pomoli se po trei put ponavljajui iste rijei. 45Tada doe uenicima i ree im: "Samo spavajte i poivajte! Evo, pribliio se as! Sin ovjeji predaje se u ruke grenike! 46Ustanite, hajdemo! Evo, pribliio se moj izdajica."

Isus uhvaen (Mt 26,47)

(Mk 14,43-50; Lk 22,47-53; Iv 18,3-12) 47Dok je on jo govorio, gle, doe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s maevima i toljagama poslana od glavara sveenikih i starjeina narodnih. 48A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!" 49I odmah pristupi Isusu i ree: "Zdravo, Uitelju!" I poljubi ga. 50A Isus mu ree: "Prijatelju, zato ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom mai se rukom, trgnu ma, udari slugu 51 velikoga sveenika i odsijee mu uho. 52Kae mu tada Isus: "Vrati ma na njegovo mjesto jer svi koji se maa laaju od maa i ginu. 53Ili zar misli da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me vie od dvanaest legija anela? 54No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?" 55U taj as ree Isus svjetini: "Kao na razbojnika izioste s maevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeah u Hramu nauavajui i ne uhvatiste me." 56A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proroka.Tada ga svi uenici ostave i pobjegnu.

Isus pred Vijeem (Mt 26,57)

(Mk 14,53-65; Lk 22,54-55. 63-71; Iv 18,13-14. 19-24) 57Nato uhvatie Isusa i odvedoe ga velikomu sveeniku Kajfi, kod kojega se sabrae pismoznanci i starjeine. 58A Petar je iao za njim izdaleka do dvora velikog sveenika; i uavi unutra, sjedne sa straarima da vidi svretak. 59A glavari sveeniki i cijelo Vijee traili su kakvo lano svjedoanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. 60Ali ne naoe premda pristupie mnogi lani svjedoci. Napokon pristupe dvojica 61i reknu: "Ovaj ree: 'Mogu razvaliti Hram Boji i za tri ga dana sagraditi.'" Usta nato veliki sveenik i ree mu: "Zar nita ne odgovara? to to ovi protiv 62 tebe svjedoe?" 63Isus je utio.Ree mu veliki sveenik: "Zaklinjem te Bogom ivim: Kai nam jesi li ti Krist, Sin Boji?" 64Ree mu Isus: "Ti kaza! tovie, kaem vam: Odsada ete gledati Sina ovjejega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim." 65Nato veliki sveenik razdrije haljine govorei: "Pohulio je! to nam jo trebaju svjedoci! Evo, sada ste uli hulu! 66to vam se ini?" Oni odgovorie: "Smrt zasluuje!" 67Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali 68govorei: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?"

Petar se odrie Isusa (Mt 26,69)

(Mk 14,66-72; Lk 22,56-62; Iv 18,15-18. 25-27) A Petar je sjedio vani u dvoritu. I pristupi mu jedna slukinja govorei: "I ti 69 bijae s Isusom Galilejcem." 70On pred svima zanijeka: "Ne znam to govori." 71Kad izie u predvorje, spazi ga druga i kae nazonima: "Ovaj bijae s Isusom Nazareaninom." 72On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga ovjeka." 73Malo zatim nazoni pristupie Petru i rekoe: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!" 74On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga ovjeka." I odmah se oglasi pijetao. 75I spomenu se Petar rijei koju mu Isus ree: "Prije nego se pijetao oglasi, triput e me zatajiti." I izie te gorko zaplaka.

Isus predan Pilatu (Mt 27,1)

(Mk 15,1; Lk 23,1-2; Iv 18,28-32)

Mt 27.
A kad objutri, svi su glavari sveeniki i starjeine narodne odrali vijeanje protiv Isusa da ga pogube. 2I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.

Judina smrt (Mt 27,3)

(Dj 1,18-19) 3Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima sveenikim i starjeinama 4govorei: "Sagrijeih predavi krv nedunu!" Odgovorie: "to se to nas tie? To je tvoja stvar!" 5I bacivi srebrnjake u Hram, ode te se objesi. 6Glavari sveeniki uzee srebrnjake i rekoe: 7"Nije doputeno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lonarovu njivu za ukop stranaca. 8Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. 9Tada se ispuni to je reeno po proroku Jeremiji: Uzee trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijenie sinovi Izraelovi - 10i dadoe ih za njivu lonarovu kako mi naredi Gospodin.

Pred Pilatom (Mt 27,11)

(Mk 15,2-15; Lk 23,3-5. 13-25; Iv 18,33-19,16) Dovedoe dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li si kralj idovski?" On 11 odgovori: "Ti kae." 12I dok su ga glavari sveeniki i starjeine narodne optuivale, nita nije odgovarao. 13Tada mu ree Pilat: "Ne uje li to sve protiv tebe svjedoe?" 14I ne odgovori mu ni na jednu rije te se upravitelj silno udio. A o Blagdanu upravitelj je obiavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi ve 15 htjeli. 16Tada upravo bijae u njih poznati uznik zvani Baraba. 17Kad se dakle sabrae, ree im Pilat: "Koga hoete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?" 18Znao je doista da ga predadoe iz zavisti. Dok je sjedio na sudakoj stolici, porui nu njegova ena: "Mani se ti onoga 19 pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega." 20Meutim, glavari sveeniki i starjeine nagovore svjetinu da zaite Barabu, a Isus da se pogubi. 21Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoete da vam pustim?" A oni rekoe: "Barabu!" 22Kae im Pilat: "to dakle da uinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni e: "Neka se razapne." 23A on upita: "A to je zla uinio?" Vikahu jo jae: "Neka se razapne!" 24Kad Pilat vidje da nita ne koristi, nego da biva sve vei mete, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govorei: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!" 25Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu nau!" 26Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbievana, preda da se razapne.

Trnova kruna (Mt 27,27)

(Mk 15,16-20; Iv 19,2-3) 27Onda vojnici upraviteljevi uvedoe Isusa u dvor upraviteljev i skupie oko njega cijelu etu. 28Svukoe ga pa zaogrnue skrletnim platem. 29Spletoe zatim vijenac od trnja i stavie mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajui pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju idovski!" 30Onda pljujui po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Poto ga izrugae, svukoe mu plat, obukoe mu njegove haljine pa ga odvedoe da ga 31 razapnu.

Raspee (Mt 27,32)

(Mk 15,21-32; Lk 23,26-43; Iv 19,17-27) 32Izlazei nau nekoga ovjeka Cirenca, imenom imuna, i prisile ga da mu ponese kri. 33I dooe na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, 34dadoe mu piti vino

sa ui pomijeano. I kad okusi, ne htjede piti. 35A poto ga razapee, razdijelie meu se haljine njegove bacivi kocku. 36I sjedei ondje, uvahu ga. 37I stavie mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj idovski." 38Tada razapee s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 39A prolaznici su ga pogrivali maui glavama: 40"Ti koji razvaljuje Hram i za tri ga dana sagradi, spasi sam sebe! Ako si Sin Boji, sii s kria!" 41Slino i glavari sveeniki s pismoznancima i starjeinama, rugajui se, govorahu: 42"Druge je spasio, sebe ne moe spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada sie s kria pa emo povjerovati u nj! 43Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Boji!'" 44Tako ga vrijeahu i s njim raspeti razbojnici.

Isusova smrt (Mt 27,45)

(Mk 15,33-41; Lk 23,44-49; Iv 19,28-30) 45Od este ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. 46O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To e rei: "Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?" 47A neki od nazonih, uvi to, govorahu: "Ovaj zove Iliju." 48I odmah pritra jedan od njih, uze spuvu, natopi je octom, natakne je na trsku i prui mu piti. 49A ostali rekoe: "Pusti da vidimo hoe li doi Ilija da ga spasi." 50A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. 51I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, peine se raspukoe, 52grobovi otvorie i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnue 53te izioe iz grobova nakon njegova uskrsnua, uoe u sveti grad i pokazae se mnogima. 54A satnik i oni koji su s njime uvali Isusa vidjee potres i to se zbiva, silno se prestraie i rekoe: "Uistinu, Sin Boji bijae ovaj." 55A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge ene to su iz Galileje ile za Isusom posluujui mu; 56meu njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.

Ukop (Mt 27,57)

(Mk 15,42-47; Lk 23,50-56; Iv 19,38-42) 57Uveer doe neki bogat ovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijae uenik Isusov. 58On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. 59Josip uze tijelo, povi ga u isto platno 60i poloi u svoj novi grob koji bijae isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otie. 61A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.

Straa na grobu (Mt 27,62)

Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabrae se glavari sveeniki i farizeji kod Pilata 63te mu rekoe: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica jo za ivota kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut u.' 64Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do treega dana da ne bi moda doli njegovi uenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit e posljednja prijevara gora od prve." 65Ree im Pilat: "Imate strau! Idite i osigurajte kako znate!" 66Nato oni odu i osiguraju grob: zapeate kamen i postave strau.
62

Uskrsnue Isusovo (Mt 28,1)

(Mk 16,1-8; Lk 24,1-12; Iv 20,1-10)

Mt 28.
Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, doe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. 2I gle, nastade estok potres jer aneo Gospodnji sie s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. 3Lice mu bijae kao munja, a odjea bijela kao snijeg. 4Od straha pred njim zadrhtae straari i obamrijee. A aneo progovori enama: "Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga traite! 5 Nije ovdje! Uskrsnu kako ree. Hajde, vidite mjesto gdje je leao 7pa poite urno i 6

javite njegovim uenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ete ga vidjeti. Evo, rekoh vam." 8One otioe urno s groba te sa strahom i velikom radou otrae javiti njegovim uenicima. 9Kad eto im Isusa u susret! Ree im: "Zdravo!" One polete k njemu, obujme mu noge i niice mu se poklone. 10Tada im Isus ree: "Ne bojte se! Idite, javite mojoj brai da pou u Galileju! Ondje e me vidjeti!"

Prijevara idovskih glavara (Mt 28,11)

11Dok su one odlazile, gle, neki od strae dooe u grad i javie glavarima sveenikim sve to se dogodilo. 12Oni se sabrae sa starjeinama na vijeanje, uzee mnogo novaca i dadoe vojnicima 13govorei: "Recite: 'Nou dok smo mi spavali, dooe njegovi uenici i ukradoe ga.' 14Ako to douje upravitelj, mi emo ga uvjeriti i sve uiniti da vi budete bez brige." 15Oni uzee novac i uinie kako bijahu poueni. I razglasilo se to meu idovima - sve do danas.

Ukazanje u Galileji. Sveope poslanje (Mt 28,16)

(Mk 16,14-18; Lk 24,36-49; Iv 20,19-23; Dj 1,6-8) 16Jedanaestorica pooe u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. 17Kad ga ugledae, padoe niice preda nj. A neki posumnjae. 18Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! 19Poite dakle i uinite mojim uenicima sve narode krstei ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga 20i uei ih uvati sve to sam vam zapovjedio!""I evo, ja sam s vama u sve dane - do svretka svijeta."

Evanelje po Marku (Mk.)

I. PRIPRAVA ZA ISUSOVO DJELOVANJE (Mk 1,1)
Propovijedanje Ivana Krstitelja (Mk 1,1)
(Mt 3,1-12; Lk 3,1-18; Iv 1,19-27)

Mk 1.
Poetak Evanelja Isusa Krista Sina Bojega. 2Pisano je u Izaiji proroku: Evo aljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas vie u pustinji: 3 Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraenja na otputenje grijeha. 5Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krtenje u rijeci Jordanu ispovijedajui svoje grijehe. 6Ivan bijae odjeven u devinu dlaku, s konatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. 7I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jai od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odrijeiti mu remenje na obui. 8Ja vas krstim vodom, a on e vas krstiti Duhom Svetim."

Isusovo krtenje (Mk 1,9)

(Mt 3,13-17; Lk 1,21-22; Iv 1,29-34) Onih dana doe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krtenje od Ivana. 9 I odmah, im izae iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje 10 silazi na nj, 11a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!

Kunja u pustinji (Mk 1,12)

(Mt 4,1-11; Lk 4,1-13) 12I odmah ga Duh nagna u pustinju. 13I bijae u pustinji etrdeset dana, gdje ga je iskuavao Sotona; bijae sa zvijerima, a aneli mu sluahu.

II. ISUSOVO DJELOVANJE U GALILEJI (Mk 1,14)

Poetak propovijedanja (Mk 1,14)
A poto Ivan bijae predan, otie Isus u Galileju. Propovijedao je evanelje Boje: 15"Ispunilo se vrijeme, pribliilo se kraljevstvo Boje! Obratite se i vjerujte evanelju!"
14

Prva etiri uenika (Mk 1,16)

(Mt 4,12-22; Lk 4,14-15; 5,1-11; Iv 1,35-51) 16I prolazei uz Galilejsko more, ugleda imuna i Andriju, brata imunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. 17I ree im Isus: "Hajdete za mnom i uinit u vas ribarima ljudi!" 18Oni odmah ostavie mree i pooe za njim. 19Poavi malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lai su krpali mree. 20Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lai s nadniarima i otiu za njim.

Pouavanje i udo u kafarnaumskoj sinagogi (Mk 1,21)

(Lk 4,31-37) 21I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu ue on u sinagogu i poe nauavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta uio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao 22 pismoznanci. 23A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao ovjek opsjednut neistim duhom. On povika: 24"to ti ima s nama, Isuse Nazareanine? Doao si da nas uniti? Znam tko si: Svetac Boji!" 25Isus mu zaprijeti: "Umukni i izii iz njega!" 26Nato neisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i izie iz njega. 27Svi se zaprepastie te se zapitkivahu: "to li je ovo? Nova li i snana nauka! Pa i samim neistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se." 28I proulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Ozdravljenje Petrove punice (Mk 1,29)

(Mt 8,14-15; Lk 4,38-39) 29I odmah poto izioe iz sinagoge, ue s Jakovom i Ivanom u kuu imunovu i Andrijinu. 30A punica imunova leala u ognjici. I odmah mu kau za nju. 31On pristupi, prihvati je za ruku i podie. I pusti je ognjica. I posluivae im.

Druga ozdravljenja (Mk 1,32)

(Mt 8,6-17; Lk 4,40-41) 32Uveer, kad sunce zae, donoahu preda nj sve bolesne i opsjednute. 33I sav je grad nagrnuo k vratima. 34I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

Isus potajno ostavlja Kafarnaum i propovijeda po Galileji (Mk 1,35)

(Mt 4,23; Lk 4,42-44) 35Rano ujutro, jo za mraka, ustane, izie i povue se na samotno mjesto i ondje se moljae. 36Potraie ga imun i njegovi drugovi. 37Kad ga naoe, rekoe mu: "Svi te trae." 38Kae im: "Hajdemo drugamo, u oblinja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam doao." 39I proe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Ozdravljenje gubavca (Mk 1,40)

(Mt 8,1-4; Lk 5,12-16) 40I doe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoe, moe me oistiti!" Isus ganut prui ruku, dotae ga se pa e mu: "Hou, budi ist!" 42I odmah nesta s 41 njega gube i oisti se. 43Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi 44rijeima: "Pazi, nikomu nita ne kazuj, nego idi, pokai se sveeniku i prinesi za svoje oienje to propisa Mojsije, njima za svjedoanstvo." 45Ali im izie, stane on uvelike pripovijedati i razglaavati dogaaj tako da Isus vie nije mogao javno ui u grad, nego se zadravao vani na samotnim mjestima. I dolaahu k njemu odasvud.

Ozdravljenje uzetoga (Mk 2,1)

(Mt 9,1-8; Lk 5,17-26)

Mk 2.
I poto nakon nekoliko dana opet ue u Kafarnaum, proulo se da je u kui. 2I skupie se mnogi te vie nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navjeivae Rije. I dou nosei k njemu uzetoga. Nosila ga etvorica. 4Budui da ga zbog mnotva 3 nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijae Isus. Nainivi otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti leao. 5Vidjevi njihovu vjeru, kae Isus uzetome: "Sinko! Otputaju ti se grijesi." 6Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji poee mudrovati u sebi: 7"to to ovaj govori? Huli! Ta tko moe grijehe otputati doli Bog jedini?" 8Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa e im: "to to mudrujete u sebi? 9Ta to je lake? Rei uzetomu: 'Otputaju ti se grijesi' ili rei: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' 10Ali da znate: vlastan je Sin ovjeji na zemlji otputati grijehe!" I ree uzetomu: 11"Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i poi kui!" 12I on usta, uze odmah postelju i izie na oigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govorei: "Takvo to nikad jo ne vidjesmo!"

Poziv Levija. Gozba s grenicima (Mk 2,13)

(Mt 9,9-13; Lk 5,27-32) 13Isus ponovno izie k moru. Sve je ono mnotvo grnulo k njemu i on ih pouavae. 14Prolazei ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kae mu: "Poi za mnom!" On usta i poe za njim. Kada zatim Isus bijae za stolom u njegovoj kui, naoe se za stolom s njime i 15 njegovim uenicima i mnogi carinici i grenici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga 16i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevi da jede s grenicima i carinicima rekoe njegovim uenicima: "Zato jede s carinicima i grenicima?" 17uvi to, Isus im ree: "Ne treba zdravima lijenika, nego bolesnima! Ne dooh zvati pravednike, nego grenike."

Rasprava o postu (Mk 2,18)

(Mt 9,14-17; Lk 5,33-39) 18Ivanovi su uenici i farizeji postili. I dou neki i kau mu: "Zato uenici Ivanovi i uenici farizejski poste, a tvoji uenici ne poste?" 19Nato im Isus ree: "Mogu li svatovi postiti dok je zarunik s njima? Dokle god imaju zarunika sa sobom, ne mogu postiti. 20Doi e ve dani kad e im se ugrabiti zarunik i tada e postiti u onaj dan!" "Nitko ne priiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inae nova zakrpa vue 21 sa starog odijela pa nastane jo vea rupa." 22"I nitko ne ulijeva novo vino u stare mjeine. Inae e vino poderati mjeine pa propade i vino i mjeine. Nego - novo vino u nove mjeine!"

Trganje klasja u subotu (Mk 2,23)

(Mt 12,1-8; Lk 6,1-5) 23Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi uenici poee putem trgati klasje. A farizeji mu rekoe: 24"Gle! Zato ine to subotom nije doputeno?" 25Isus im odgovori: "Zar nikad niste itali to uini David kad ogladnje te se nae

u potrebi on i njegovi pratioci? 26Kako za velikog sveenika Ebjatara ue u Dom Boji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim sveenika; a on dade i svojim pratiocima?" 27I govorae im: "Subota je stvorena radi ovjeka, a ne ovjek radi subote. 28Tako, Sin ovjeji gospodar je subote!"

Ozdravljenje u subotu (Mk 3,1)

(Mt 12,9-14; Lk 6,6-11)

Mk 3.
Ue ponovno u sinagogu. Bio je ondje ovjek usahle ruke. 2A oni vrebahu hoe li ga Isus u subotu izlijeiti, da ga optue. 3On kae ovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!" 4A njima e: "Je li subotom doputeno initi dobro ili initi zlo, ivot spasiti ili pogubiti?" No oni su utjeli. A on, raaloen okorjelou srca njihova, srdito ih oinu pogledom pa ree tom 5 ovjeku: "Isprui ruku!" On isprui - i ruka mu zdrava! 6Farizeji iziu i dadnu se odmah s herodovcima na vijeanje protiv njega kako da ga pogube.

Narod grne za Isusom (Mk 3,7)

(Mt 12,15-16; Lk 6,17-19) 7Isus se s uenicima povue k moru. Za njim je iao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, 8iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnotvo ulo to ini i nagrnulo k njemu. Stoga ree uenicima neka mu se zbog mnotva pripravi laica da ga ne bi 9 zgnjeli. 10Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogoeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. 11A neisti duhovi, im bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: "Ti si Sin Boji!" 12A on im se otro prijetio da ga ne prokazuju.

Izbor dvanaestorice (Mk 3,13)

(Mt 10,1-4; Lk 6,12-16; Dj 1,13) 13Uzie na goru i pozove koje sam htjede. I dooe k njemu. 14I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih alje propovijedati 15s vlau da izgone avle. 16Ustanovi dakle dvanaestoricu: imuna, kojemu nadjenu ime Petar, 17i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, 18i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i imuna Kananajca 19i Judu Ikariotskoga, koji ga izda.

Neodrive klevete (Mk 3,20)

(Mt 12,22-32; Lk 11,14-23; 12,10) 20I doe Isus u kuu. Opet se skupi toliko mnotvo da nisu mogli ni jesti. 21uvi to, dooe njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!" 22I pismoznanci to sioe iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici avolskom izgoni avle." 23A on ih dozva pa im u prispodobama govorae: "Kako moe Sotona Sotonu izgoniti? 24Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne moe opstati. 25Ili: ako se kua u sebi razdijeli, ona ne moe opstati. 26Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne moe opstati, nego mu je kraj. 27Nitko, dakako, ne moe u kuu jakoga ui i oplijeniti mu pokustvo ako prije jakoga ne svee. Tada e mu kuu oplijeniti!" 28Doista, kaem vam, sve e se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. 29No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oprotenja dovijeka; krivac je grijeha vjenoga." 30Jer govorahu: "Duha neistoga ima."

Prava rodbina Isusova (Mk 3,31)

(Mt 12,46-50; Lk 8,19-21)

31I dou majka njegova i braa njegova. Ostanu vani, a k njemu poalju neka ga pozovu. 32Oko njega je sjedjelo mnotvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i brae tvoje, trae te!" 33On im odgovori: "Tko je majka moja i braa moja?" 34I okrui pogledom po onima to su sjedjeli oko njega u krugu i kae: "Evo majke moje, evo brae moje! 35Tko god vri volju Boju, on mi je brat i sestra i majka."

Isus govori u prispodobama (Mk 4,1)

(Mt 13,1-3; Lk 8,4)

Mk 4.

I poe opet pouavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on ue u lau i sjede na moru, a sve ono mnotvo bijae uz more, na kopnu. 2Pouavao ih je u prispodobama mnogoemu. Govorio im u pouci:

Prispodoba o sijau (Mk 4,3)

(Mt 13,3-9; Lk 8,5-8) "Posluajte! Gle, izie sija sijati. 4I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dooe 3 ptice i pozobae ga. 5Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemae dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemae duboke zemlje. 6Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemae korijenja, osui se. 7Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i ugui ga te ploda ne donese. 8Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoi, te donese: jedno tridesetostruko, jedno ezdesetostruko, jedno stostruko." 9I doda: "Tko ima ui da uje, neka uje!"

Svrha prispodoba (Mk 4,10)

(Mt 13,10-15; Lk 8,9-10) 10Kad bijae nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. 11I govorae im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Bojega, a onima vani sve biva u prispodobama: 12da gledaju, gledaju - i ne vide, sluaju, sluaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."

Tumaenje prispodobe o sijau (Mk 4,13)

(Mt 13,18-23; Lk 8,11-15) 13I kae im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ete onda razumjeti prispodobe uope? 14Sija sije Rije. 15Oni uz put, gdje je Rije posijana, jesu oni kojima, netom uju, odmah dolazi Sotona i odnosi Rije u njih posijanu. 16Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad uju Rije, odmah je s radou prime, 17ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Rijei, odmah se sablazne. 18A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji posluaju Rije, 19ali nadole brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale poude ugue Rije te ona ostane bez ploda. 20A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji uju i prime Rije te urode: tridesetostruko, ezdesetostruko, stostruko.

Prispodoba o svjetiljci i o mjeri: shvaanje evanelja (Mk 4,21)

(Mt 5,15; 10,26; 13,12; Lk 8,16-18) 21I govorae im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijenjak? 22Ta nita nije zastrto, osim zato da se oituje; i nita skriveno, osim zato da doe na vidjelo! 23Ima li tko ui da uje, neka uje." 24I govorae im: "Pazite to sluate. Mjerom kojom mjerite mjerit e vam se. I nadodat e vam se. 25Doista, onomu tko ima dat e se, a onomu tko nema oduzet e se i ono to ima."

Prispodoba o sjemenu koje samo raste (Mk 4,26)

26I govorae im: "Kraljevstvo je Boje kao kad ovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, nou i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; 28zemlja sama 27 od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. 29A im plod dopusti, bre se on laa srpa jer eto etve."

Prispodoba o goruiinu zrnu (Mk 4,30)

(Mt 13,31-32; Lk 13,18-19) 30I govorae: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? 31Kao kad se goruiino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, 32jedno posijano, naraste i postane vee od svega povra pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."

Zakljuak o prispodobama (Mk 4,33)

(Mt 13,34-35) Mnogim takvim prispodobama navjeivae im Rije, kako ve mogahu sluati. 33 Bez prispodobe im ne govorae, a nasamo bi svojim uenicima sve razjanjavao. 34

Stiana oluja (Mk 4,35)

(Mt 8,23-27; Lk 8,22-25) 35Uveer istoga dana kae im: "Prijeimo prijeko!" 36Oni otpuste mnotvo i povezu Isusa kako ve bijae u lai. A pratile su ga i druge lae. 37Najednom nasta estoka oluja, na lau navale valovi te su je ve gotovo napunili. 38A on na krmi spavae na uzglavku. Probude ga i kau mu: "Uitelju! Zar ne mari to ginemo?" 39On se probudi, zaprijeti vjetru i ree moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. 40Tada im ree: "to ste bojaljivi? Kako nemate vjere?" 41Oni se silno prestraie pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

Opsjednuti Gerazenac (Mk 5,1)

(Mt 8,28-34; Lk 8,26-39)

Mk 5.
Stigoe na onu stranu mora, u kraj gerazenski. 2im izie iz lae, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki ovjek s neistim duhom. 3Obitavalite je imao u grobnicama. I nitko ga vie nije mogao svezati ni lancima 4jer je ve esto bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. 5Po cijele bi noi i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. 6Kad izdaleka opazi Isusa, dotri i pokloni mu se, 7a onda u sav glas povika: "to ti ima sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevinjega? Zaklinjem te Bogom, ne mui me!" 8Jer Isus mu bijae rekao: "Izii, due neisti, iz ovoga ovjeka!" 9Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kae mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!" 10I uporno zaklinjae Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja. 11A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. 12Zaklinjahu ga dakle: "Poalji nas u ove svinje da u njih uemo!" 13I on im dopusti. Tada izioe neisti duhovi i uoe u svinje. I krdo od oko dvije tisue jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. 14Svinjari pobjegoe i razglasie gradom i selima. A ljudi pooe vidjeti to se dogodilo. 15Dou Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obuen i zdrave pameti on koji ih je imao legiju. I prestrae se. 16A oevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. 17Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. 18Kad je ulazio u lau, onaj to bijae opsjednut molio ga da bude uza nj. 19No on mu ne dopusti, nego mu ree: "Poi kui k svojima pa im javi to ti je uinio Gospodin, kako ti se smilovao." 20On ode i poe razglaavati po Dekapolu to mu uini Isus. I svi su se divili.

Ki Jairova. Ozdravljenje bolesne ene (Mk 5,21)

(Mt 9,18-26; Lk 8,40-56) 21Kad se Isus laom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I doe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavi ga, 22 padne mu pred noge 23pa ga usrdno moljae: "Kerkica mi je na umoru! Doi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u ivotu!" 24I poe s njima. A za njim je iao silan svijet i pritiskao ga. 25A neka je ena dvanaest godina bolovala od krvarenja, 26mnogo pretrpjela od pustih lijenika, razdala sve svoje i nita nije koristilo; tovie, bivalo joj je sve gore. 27uvi za Isusa, prie mu meu mnotvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. 28Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit u spaena." 29I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. 30Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izila sila pa se okrenu usred mnotva i ree: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" 31A uenici mu rekoe: "Ta vidi kako te mnotvo odasvud pritie i jo pita: 'Tko me se to dotaknu?'" 32A on zaokrui pogledom da vidi onu koja to uini. 33ena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga to joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. 34On joj ree: "Keri, vjera te tvoja spasila! Poi u miru i budi zdrava od svojega zla!" 35Dok je Isus jo govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Ki ti je umrla. emu dalje muiti uitelja?" 36Isus je uo taj razgovor, pa e nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!" 37I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. 38I dou u kuu nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. 39Ue i kae im: "to buite i plaete? Dijete nije umrlo, nego spava." 40A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa ue onamo gdje bijae dijete. 41Primi dijete za ruku govorei: "Talita, kum!" to znai: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" 42I djevojka odmah usta i poe hodati. Bijae joj dvanaest godina. I u tren ostadoe zapanjeni, u udu veliku. 43On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i ree da djevojci dadnu jesti.

Isus nije priznat u svom zaviaju (Mk 6,1)

(Mt 13,53-58; Lk 4,16-30)

Mk 6.
I otiavi odande, doe u svoj zaviaj. A doprate ga uenici. 2I kada doe subota, poe uiti u sinagogi. I mnogi to su ga sluali preneraeni govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela dogaaju po njegovim rukama? 3Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i imunov? I nisu li mu sestre ovdje meu nama?" I sablanjavahu se o njega. 4A Isus im govorae: "Nije prorok bez asti doli u svom zaviaju i meu rodbinom i u svom domu." 5I ne mogae ondje uiniti ni jedno udo, osim to ozdravi nekoliko nemonika stavivi ruke na njih. 6I udio se njihovoj nevjeri.

Slanje apostola (Mk 6,6b)

(Mt 10,1-15; Lk 9,1-6) Obilazio je selima uokolo i nauavao. 7Dozva dvanaestoricu te ih poe slati dva po dva dajui im vlast nad neistim dusima. 8I zapovjedi im da na put ne nose nita osim tapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, 9nego da nose samo sandale i da ne oblae dviju haljina. 10I govorae im: "Kad uete gdje u kuu, u njoj ostanite dok ne odete odande. 11Ako vas gdje ne prime te vas ne posluaju, iziite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedoanstvo." 12Otiavi, propovijedali su obraenje, 13izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemonike mazali uljem i oni su ozdravljali.

Umorstvo Ivana Krstitelja (Mk 6,14)

(Mt 14,1-12; Lk 9,7-9; 3,19-20) 14Douo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato udesne sile djeluju u njemu." 15A drugi govorahu: "Ilija je!" Trei opet: "Prorok, kao jedan od proroka." 16Herod pak na to govorae: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu." 17Herod doista bijae dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, ene brata svoga Filipa, kojom se bio oenio. 18Budui da je Ivan govorio Herodu: "Ne smije imati ene brata svojega!", 19Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla 20jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on ovjek pravedan i svet pa ga je titio. I kad god bi ga sluao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je sluao. I doe zgodan dan kad Herod o svom roendanu priredi gozbu svojim 21 velikaima, asnicima i prvacima galilejskim. 22Ue ki Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj ree djevojci: "Zaiti od mene to god hoe i dat u ti!" 23I zakle joj se: "to god zaite od mene, dat u ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." 24Ona izie pa e svojoj materi: "to da zaitem?" A ona e: "Glavu Ivana Krstitelja!" 25I odmah urno ue kralju te zaite: "Hou da mi odmah dade na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" 26Oalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. 27Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, 28donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. 29Kad za to doue Ivanovi uenici, dou, uzmu njegovo tijelo i poloe ga u grob.

Isus hrani pet tisua ljudi (Mk 6,30)

(Mt 14,13-21; Lk 9,10-17; Iv 6,1-13) 30Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu to su inili i nauavali. 31I ree im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpoinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. 32Otplovie dakle laom na samotno mjesto, u osamu. 33No kad su odlazili, mnogi ih vidjee i prepoznae te se pjeice iz svih gradova strae onamo i pretekoe ih. 34Kad izie, vidje silan svijet i saali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane pouavati u mnogoemu. 35A u kasni ve sat pristupe mu uenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i ve je kasno. 36Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi to za jelo." 37No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kau mu: "Da poemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?" 38A on e im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Poto izvidjee, kau: "Pet, i dvije ribe." 39I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. 40I pruie se po sto i po pedeset na svaku lijehu. 41On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izree blagoslov pa razlomi kruhove i davae uenicima da poslue ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.42I jeli su svi i nasitili se. 43I od ulomaka nakupie dvanaest punih koara, a i od riba. 44A jelo je pet tisua mukaraca.

Isus hoda po moru (Mk 6,45)

(Mt 14,22-33; Iv 6,16-21) 45On odmah prisili uenike da uu u lau i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnotvo. 46I poto se rasta s ljudima, otie u goru da se pomoli. 47Uveer pak laa bijae posred mora, a on sam na kraju. 48Vidjevi kako se mue veslajui, jer im bijae protivan vjetar, oko etvrte none strae doe k njima hodei po moru. I htjede ih mimoii. 49A oni, vidjevi kako hodi po moru, pomislie da je utvara pa kriknue. 50Jer svi su ga vidjeli i prestraili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" 51I uzie k njima u lau, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; 52jo ne shvatie ono o kruhovima, nego im srce bijae stvrdnuto.

Ozdravljenje u genezaretskom kraju (Mk 6,53)

(Mt 14,34-36) 53Poto doplovie na kraj, dou u Genezaret i pristanu. 54Kad iziu iz lae, ljudi ga odmah prepoznaju 55pa oblete sav onaj kraj. I ponu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi uli da se on nalazi. 56I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.

Prepirka o farizejskim predajama (Mk 7,1)

(Mt 15,1-20; Lk 11,37-41)

Mk 7.
Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dooe iz Jeruzalema. 2I opaze da neki njegovi uenici jedu kruh neistih, to jest neopranih ruku. 3A farizeji i svi idovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; dre se predaje starih. 4Niti s trga to jedu ako prije ne operu. Mnogo toga jo ima to zbog predaje dre: pranje aa, vreva i lonaca. 5Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zato tvoji uenici ne postupaju po predaji starih, nego neistih ruku blaguju?" A on im ree: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: 6 Ovaj me narod usnama asti, a srce mu je daleko od mene. 7Uzalud me tuju nauavajui nauke - uredbe ljudske. 8Napustili ste zapovijed Boju, a drite se predaje ljudske." 9Jo im govorae: "Lijepo! Dokidate Boju zapovijed da biste sauvali svoju predaju. 10Mojsije doista ree: Potuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smru neka se kazni. 11A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomo koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar', 12takvome vie ne doputate nita uiniti za oca ili majku. 13Tako dokidate rije Boju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I jo tota tomu slino inite." 14Tada ponovno dozove mnotvo i stane govoriti: "Posluajte me svi i razumijte! 15Nita to izvana ulazi u ovjeka ne moe ga oneistiti, nego to iz ovjeka izlazi - to ga oneiuje. 16Tko ima ui da uje, neka uje!" 17I kad od mnotva ue u kuu, upitae ga uenici za prispodobu. 18I ree im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaate li da ovjeka ne moe oneistiti to u nj ulazi 19jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on oisti sva jela. Jo dometnu: "to iz ovjeka izlazi, te oneiuje ovjeka. 21Ta iznutra, iz srca 20 ovjejega, izlaze zle namisli, bludnitva, krae, ubojstva, 22preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. 23Sva ta zla iznutra izlaze i oneiuju ovjeka."

III. ISUSOVO DJELOVANJE IZVAN GALILEJE (Mk 7,24)

Vjera jedne strankinje (Mk 7,24)
(Mt 15,21-28) 24Odande otie u kraj tirski. I ue u neku kuu. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, 25nego odmah dou ena koje kerkica imae duha neistoga. Ona doe i pade mu pred noge. 26A ena bijae Grkinja, Sirofenianka rodom. I moljae ga da joj iz keri istjera zloduha. 27A on joj govorae: "Pusti da se prije nasite djeca! Ne prilii uzeti kruh djeci i baciti ga psiima." 28A ona e mu: "Da, Gospodine! Ali i psii ispod stola jedu od mrvica djejih." 29Ree joj: "Zbog te rijei idi, iziao je iz tvoje keri zloduh." 30I ode kui te nae dijete gdje lei na postelji, a

zloduh je bio iziao.

Ozdravljenje gluhog mucavca (Mk 7,31)

31Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona doe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. 32Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. 33On ga uzme nasamo od mnotva, utisne svoje prste u njegove ui, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. 34Upravi pogled u nebo, uzdahne i kae mu: "Effata!" - to e rei: "Otvori se!" 35I odmah mu se otvorie ui i razdrijei spona jezika te stade govoriti razgovijetno. 36A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No to im je on vie branio, oni su to vie razglaavali 37i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve uinio! Gluhima daje uti, nijemima govoriti!"

Isus hrani etiri tisue ljudi (Mk 8,1)

(Mt 15,32-39)

Mk 8.
Onih se dana opet skupio silan svijet. Budui da nisu imali to jesti, dozva Isus uenike pa im ree: 2"ao mi je naroda jer su ve tri dana uza me i nemaju to jesti. 3Ako ih otpravim gladne njihovim kuama, klonut e putom. A neki su od njih doli iz daleka." 4Uenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?" 5On ih zapita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovore: "Sedam." 6Nato zapovjedi mnotvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davae svojim uenicima da poslue. I posluie mnotvu. 7A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te ree da i to poslue. 8I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odnijee sedam koara. 9Bilo ih je oko etiri tisue. Tada ih otpusti, 10a sam sa svojim uenicima odmah ue u lau i ode u kraj dalmanutski.

Znak s neba (Mk 8,11)

(Mt 16,1-4; Lk 11,16-29) 11Tada istupie farizeji i poee raspravljati s njime. Iskuavajui ga, zatrae od njega znak s neba. 12On uzdahnu iz sve due i ree: "Zato ovaj narataj trai znak? Zaista, kaem vam, ovome se narataju nee dati znak." 13Tada ih ostavi, ponovno ue u lau pa otie prijeko.

Kvasac farizejski (Mk 8,14)

(Mt 16,5-12; Lk 12,1) 14A zaboravie ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lai. 15Nato ih Isus opomenu: "Pazite, uvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!" 16Oni, zamiljeni, meu sobom govorahu: "Kruha nemamo." 17Zamijetio to Isus pa im ree: "Zato ste zamiljeni to kruha nemate? Zar jo ne shvaate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? 18Oi imate, a ne vidite; ui imate, a ne ujete? Zar se ne sjeate? 19Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisua, koliko punih koara ulomaka odnijeste?" Kau mu: "Dvanaest." 20"A kada razlomih sedam na etiri tisue, koliko punih koara ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam." 21A on e njima: "I jo ne razumijete?"

Ozdravljenje slijepca iz Betsaide (Mk 8,22)

22Dou u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. 23On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oi, stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidi li to?" 24Slijepac upilji pogled i ree: "Opaam ljude; vidim neto kao drvee ... hodaju." 25Tada mu Isus opet stavi ruke na oi i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. 26Tada ga posla kui i ree mu: "Ne ulazi u selo."

Petrova vjeroispovijest
(Mt 16,13-20; Lk 9,18-21; Iv 6,67-71) 27I krenu Isus i njegovi uenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita uenike: "to govore ljudi, tko sam ja?" 28Oni mu rekoe: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, trei opet da si neki od proroka." 29On njih upita: "A vi, to vi kaete, tko sam ja?" Petar prihvati i ree: "Ti si Pomazanik - Krist!" 30I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

Prvi navjetaj muke i uskrsnua (Mk 8,31)

(Mt 16,21-23; Lk 9,22) 31I poe ih pouavati kako Sin ovjeji treba da mnogo pretrpi, da ga starjeine, glavari sveeniki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. 32Otvoreno im to govorae. Petar ga uze u stranu i poe odvraati. 33A on se okrenu, pogleda svoje uenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti to je Boje, nego to je ljudsko!"

"Hoe li tko za mnom..." (Mk 8,34)

(Mt 16,24-28; Lk 9,23-27; Iv 12,26) 34Tada dozva narod i uenike pa im ree: "Hoe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kri i neka ide za mnom. 35Tko hoe ivot svoj spasiti, izgubit e ga; a tko izgubi ivot svoj poradi mene i evanelja, spasit e ga. 36Ta to koristi ovjeku stei sav svijet, a ivotu svojemu nauditi? 37Ta to da ovjek dadne u zamjenu za ivot svoj? 38Doista, tko se zastidi mene i mojih rijei u ovom preljubnikom i grenikom narataju - njega e se stidjeti i Sin ovjeji kada doe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anelima."

Mk 9.
Jo im govorae: "Zaista, kaem vam, neki od ovdje nazonih nee okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Boje dolo u sili."

Preobraenje (Mk 9,2)

(Mt 17,1-13; Lk 9,28-36) 2Nakon est dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. 3I haljine mu postadoe sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. 4I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. 5A Petar prihvati i ree Isusu: "Uitelju, dobro nam je ovdje biti! Nainimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." 6Doista nije znao to da kae jer bijahu prestraeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se zau glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! 7 Sluajte ga!" 8I odjednom, obazrevi se uokolo, nikoga uza se ne vidjee doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, naloi im da nikomu ne pripovijedaju to su vidjeli dok Sin 9 ovjeji od mrtvih ne ustane. 10Oni odrae tu rije, ali se meu sobom pitahu to znai to njegovo "od mrtvih ustati" 11pa ga upitaju: "Zato pismoznanci govore da prije treba da doe Ilija?" 12A on im ree: "Ilija e, dodue, prije doi i sve obnoviti. Pa kako ipak pie o Sinu ovjejem da e mnogo pretrpjeti i biti prezren? 13Ali, velim vam: Ilija je ve doao i oni uinie s njim to im se prohtjelo, kao to pie o njemu."

Padaviar (Mk 9,14)

(Mt 17,14-21; Lk 9,37-43) 14Kada dooe k uenicima, ugledae oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. 15im ga sve ono mnotvo ugleda, iznenaeno bre pohrli pozdraviti ga. 16A on ih upita: "to to raspravljaste s njima?" 17Odvrati netko iz mnotva: "Uitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. 18Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, kripi zubima i koi se. Rekoh tvojim uenicima da ga izagnaju, ali ne mogoe."

19On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!" 20I dovedoe ga k njemu. im zloduh ugleda Isusa, potrese djeakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. 21Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to dogaa?" On ree: "Od djetinjstva! 22A esto ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako to moe, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" 23Nato mu Isus ree: "to? Ako moe? Sve je mogue onomu koji vjeruje!" 24Djeakov otac bre povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" 25Vidjevi da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti neistomu duhu: "Nijemi i gluhi due, ja ti zapovijedam, izii iz njega i da nisi vie u nj uao!" 26Zloduh nato zavie, estoko strese djeaka te izie, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. 27No Isus ga dohvati za ruku, podie ga i on ustade. 28Kad Isus ue u kuu, upitae ga uenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?" 29Odgovori im: "Ovaj se rod niim drugim ne moe izagnati osim molitvom i postom."

Drugi navjetaj muke i uskrsnua (Mk 9,30)

(Mt 17,22-23; Lk 9,43-45) Otiavi odande, prolaahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. 31Jer 30 pouavae svoje uenike. Govorae im: "Sin ovjeji predaje se u ruke ljudima. Ubit e ga, ali e on, ubijen, nakon tri dana ustati." 32No oni ne razumjee te besjede, a bojahu ga se pitati.

Tko je najvei? (Mk 9,33)

(Mt 18,1-5; Lk 9,46-48) 33I dooe u Kafarnaum. I ve u kui upita ih: "to ste putem raspravljali?" 34A oni umukoe jer putem meu sobom razgovarahu o tome tko je najvei. 35On sjede i dozove dvanaestoricu te im ree: "Ako tko eli biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima posluitelj!" 36I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i ree im: 37"Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla."

"Tko nije protiv nas, za nas je" (Mk 9,38)

(Lk 9,49-50) 38Ree mu Ivan: "Uitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama." 39A Isus ree: "Ne branite mu! Jer nitko ne moe uiniti neto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. 40Tko nije protiv nas, za nas je."

Ljubav prema uenicima (Mk 9,41)

"Uistinu, tko vas napoji aom vode u ime toga to ste Kristovi, zaista, kaem vam, nee mu propasti plaa."
41

Sablazan (Mk 9,42)

(Mt 18,6-9; 5,13; Lk 17,1-2; 14,34-35) 42"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih to vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude baen u more." "Pa ako te ruka sablanjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ui u ivot, nego s obje 43 ruke otii u pakao, u oganj neugasivi. 44. 45I ako te noga sablanjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ui u ivot, nego s obje noge bit baen u pakao. 46. 47I ako te oko sablanjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ui u kraljevstvo Boje, nego s oba oka biti baen u pakao, 48gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. 49Uistinu, ognjem e svaki od njih biti posoljen. 50Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, ime ete nju zainiti? Imajte sol u sebi, a mir meu sobom!"

Nerazrjeivost enidbe (Mk 10,1)

(Mt 19,1-12)

Mk 10.
Krenuvi odande, doe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnotvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem obiaju ponovno pouavae. 2A pristupe farizeji pa, da ga iskuaju, upitae: "Je li muu doputeno otpustiti enu?" 3On im odgovori: "to vam zapovjedi Mojsije?" 4Oni rekoe: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti." 5A Isus e im: "Zbog okorjelosti srca vaega napisa vam on tu zapovijed. 6Od poetka stvorenja muko i ensko stvori ih. 7Stoga e ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu; 8i dvoje njih bit e jedno tijelo. Tako vie nisu dvoje, nego jedno tijelo. 9to dakle Bog zdrui, ovjek neka ne rastavlja!" 10U kui su ga uenici ponovno o tome ispitivali. 11I ree im: "Tko otpusti svoju enu pa se oeni drugom, ini prema prvoj preljub. 12I ako ena napusti svoga mua pa se uda za drugoga, ini preljub."

Isus i djeca (Mk 10,13)

(Mt 19,13-15; Lk 18,15-17) 13Donosili mu djeicu da ih se dotakne, a uenici im branili. 14Opazivi to, Isus se ozlovolji i ree im: "Pustite djeicu neka dolaze k meni; ne prijeite im jer takvih je kraljevstvo Boje! 15Zaista, kaem vam, tko ne primi kraljevstva Bojega kao dijete, ne, u nj nee ui." 16Nato ih zagrli pa ih blagoslivljae polaui na njih ruke.

Opasnost bogatstva (Mk 10,17)

(Mt 19,16-30; Lk 18,18-30) 17I dok je izlazio na put, dotri netko, klekne preda nj pa ga upita: "Uitelju dobri, to mi je initi da batinim ivot vjeni?" 18Isus mu ree: "to me zove dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! 19Zapovijedi znade: Ne ubij! Ne ini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoi lano! Ne otmi! Potuj oca svoga i majku!" On mu odgovori: "Uitelju, sve sam to uvao od svoje mladosti." 21Isus ga nato 20 pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i to ima, prodaj i podaj siromasima pa e imati blago na nebu. A onda doi i idi za mnom." 22On se na tu rije smrkne i ode alostan jer imae velik imetak. 23Isus zaokrui pogledom pa e svojim uenicima: "Kako li e teko imunici u kraljevstvo Boje!" 24Uenici ostadoe zapanjeni tim njegovim rijeima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teko u kraljevstvo Boje! 25Lake je devi kroz uice iglene nego bogatau u kraljevstvo Boje." 26Oni se jo vema snebivahu te e jedan drugome: "Pa tko se onda moe spasiti?" 27Isus upre u njih pogled i ree: "Ljudima je nemogue, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve mogue!" 28Petar mu poe govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i poosmo za tobom." 29Ree Isus: "Zaista, kaem vam, nema ga tko ostavi kuu, ili brau, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanelja, 30a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kua, i brae, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u buduem vijeku ivot vjeni. 31A mnogi prvi bit e posljednji i posljednji prvi."

Trei navjetaj muke i uskrsnua (Mk 10,32)

(Mt 20,17-19; Lk 18,31-34) 32Putovali su tako uzlazei u Jeruzalem. Isus je iao pred njima te bijahu zaprepateni, a oni koji su ili za njima, prestraeni.

Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poe im kazivati to e ga zadesiti: 33"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin ovjeji bit e predan glavarima sveenikim i pismoznancima. Osudit e ga na smrt, predati poganima, 34izrugati i popljuvati. Izbievat e ga, ubit e ga, ali on e nakon tri dana ustati."

Molba Zebedejevih sinova (Mk 10,35)

(Mt 20,20-28; Lk 22,24-27) 35I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govorei mu: "Uitelju, htjeli bismo da nam uini to te zaitemo." 36A on e im: "to hoete da vam uinim?" 37Oni mu rekoe: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." 38A Isus im ree: "Ne znate to itete. Moete li piti au koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" 39Oni mu rekoe: "Moemo." A Isus e im: "au koju ja pijem pit ete i krstom kojim se ja krstim bit ete krteni, 40ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno." 41Kad su to ula ostala desetorica, poee se gnjeviti na Jakova i Ivana. 42Zato ih Isus dozva i ree im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikai njihovi dre ih pod vlau. 43Nije tako meu vama! Naprotiv, tko hoe da meu vama bude najvei, neka vam bude posluitelj! 44I tko hoe da meu vama bude prvi, neka bude svima sluga. 45Jer ni Sin ovjeji nije doao da bude sluen, nego da slui i ivot svoj dade kao otkupninu za mnoge."

Jerihonski slijepac Bartimej (Mk 10,46)

(Mt 20,29-34; Lk 18,35-43) 46Dou tako u Jerihon. Kad je Isus s uenicima i sa silnim mnotvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. 47Kad je uo da je to Isus Nazareanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" 48Mnogi ga uutkivahu, ali on jo jae vikae: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 49Isus se zaustavi i ree: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokolei ga: "Ustani! Zove te!" 50On baci sa sebe ogrta, skoi i doe Isusu. 51Isus ga upita: "to hoe da ti uinim?" Slijepac mu ree: "Uitelju moj, da progledam." 52Isus e mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.

IV. ISUSOVO DJELOVANJE U JERUZALEMU (Mk 11,1)

Mesijanski ulazak u Jeruzalem (Mk 11,1)
(Mt 21,1-11; Lk 19,28-40; Iv 12,12-19)

Mk 11.

Kad se priblie Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, poalje dva uenika 2i kae im: "Hajdete u selo pred vama. im u nj uete, nai ete privezano magare koje jo nitko nije zajahao. Odrijeite ga i vodite. 3Ako vam tko ree: 'to to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah e ga ipak ovamo pustiti." 4Otioe i naoe magare privezano uz vrata vani na cesti i odrijee ga. 5A neki od nazonih upitae: "to radite? to drijeite magare?" 6Oni im odvrate kako im ree Isus. I pustie ih. 7I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. 8Mnogi prostrijee svoje haljine po putu, a drugi narezae zelenih grana po poljima. 9I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! 10Blagoslovljeno kraljevstvo oca naega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!" 11I ue u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako ve bijae kasno, poe s dvanaestoricom u Betaniju.

Neplodna smokva (Mk 11,12)

(Mt 21,18-19) 12Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. 13Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i prie

ne bi li na njoj to naao. Ali doavi blie, ne nae nita osim lia jer ne bijae vrijeme smokvama. 14Tada ree smokvi: "Nitko nikada vie ne jeo s tebe!" uli su to njegovi uenici.

Izgon trgovaca iz Hrama (Mk 11,15)

(Mt 21,12-17; Lk 19,45-48; Iv 2,13-22) 15Stignu tako u Jeruzalem. On ue u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjaima isprevrta stolove i prodavaima golubova klupe. 16I ne dopusti da itko ita pronese kroz Hram. 17Uio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom e se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega nainili peinu razbojniku!" 18Kada su za to douli glavari sveeniki i pismoznanci, traili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio oaran njegovim naukom. 19A kad se uveerilo, izlazili su iz grada.

Osuena smokva. Vjera i molitva (Mk 11,20)

(Mt 21,20-22) 20Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. 21Petar se prisjeti pa e Isusu: "Uitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu." 22Isus im odvrati: "Imajte vjeru Boju. 23Zaista, kaem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da e se dogoditi to to kae - doista, bit e mu! 24Stoga vam kaem: Sve to god zamolite i zaitete, vjerujte da ste postigli i bit e vam! 25No kad ustanete na molitvu, otpustite ako to imate protiv koga da i vama Otac va, koji je na nebesima, otpusti vae prijestupke." 26 .

Odakle Isusu vlast? (Mk 11,27)

(Mt 21,23-27; Lk 20,1-8) 27I dou opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dou k njemu glavari sveeniki, pismoznanci i starjeine. 28I govorahu mu: "Kojom vlau to ini? Ili tko ti dade tu vlast da to ini?" 29A Isus im ree: "Jedno u vas upitati. Odgovorite mi, pa u vam kazati kojom vlau ovo inim. 30Krst Ivanov bijae li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!" 31A oni umovahu meu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit e 'Zato mu dakle ne povjerovaste?' 32Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnotva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. 33I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus e im: "Ni ja vama neu kazati kojom vlau ovo inim."

Vinogradari ubojice (Mk 12,1)

(Mt 21,33-46; Lk 20,9-19)

Mk 12.

I uze im zboriti u prispodobama: ovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podie pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. 2I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga. 3A oni ga pograbie, istukoe i otposlae praznih ruku. 4I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbie glavu i izruie ga. 5Treega takoer posla: njega ubie. Tako i mnoge druge: jedne istukoe, druge pobie." 6"Jo jednoga imae, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima mislei: 'Potovat e sina moga.' 7Ali ti vinogradari meu sobom rekoe: 'Ovo je batinik! Hajde da ga ubijemo i batina e biti naa.' 8I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda." 9"to li e uiniti gospodar vinograda? Doi e i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima. 10Niste li itali ovo Pismo: Kamen to ga odbacie graditelji, postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo 11 kakvo udo u oima naim!"

12I traili su da ga uhvate, ali se pobojae mnotva. Razumjee da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.

Porez caru (Mk 12,13)

(Mt 22,15-22; Lk 20,20-26) 13I poalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u rijei. 14Oni dou i kau mu: "Uitelju, znamo da si istinit i ne mari tko je tko jer nisi pristran, nego po istini ui putu Bojemu. Je li doputeno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?" 15A on im ree prozirui njihovo licemjerje: "to me iskuavate? Donesite mi denar da vidim!" 16Oni donijee. I ree im: "ija je ovo slika i natpis?" A oni e mu: "Carev." 17A Isus im ree: "Caru podajte carevo, a Bogu Boje!" I divili su mu se.

Uskrsnue mrtvih (Mk 12,18)

(Mt 22,23-33; Lk 20,27-40) Dou k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnua, i upitaju ga: 19"Uitelju, 18 Mojsije nam napisa: Umre li iji brat i ostavi enu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu enu te podigne porod bratu svomu. 20Sedmero brae bijae. Prvi uze enu i umrije ne ostavivi poroda. 21I drugi je uze te umrije ne ostavivi poroda. I trei jednako tako. 22I sedmorica ne ostavie poroda. Najposlije i ena umrije. 23Komu e biti ena o uskrsnuu, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za enu." Ree im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga to ne razumijete Pisama ni sile 24 Boje? 25Ta kad od mrtvih ustaju, niti se ene niti udavaju, nego su kao aneli na nebesima. 26A to se tie mrtvih, da ustaju, niste li itali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju ree Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? 27Nije on Bog mrtvih, nego ivih. Uvelike se varate."

Najvea zapovijed (Mk 12,28)

(Mt 22,34-40; Lk 10,25-28) Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je sluao njihovu raspravu. Vidjevi da im je 28 dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?" 29Isus odgovori: "Prva je: Sluaj, Izraele! Gospodin Bog na Gospodin je jedini. 30Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve due svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!" "Druga je: Ljubi svoga blinjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi vee 31 od tih." 32Nato e mu pismoznanac: "Dobro, uitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. 33Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti blinjega kao sebe samoga - vie je nego sve paljenice i rtve." Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, ree mu: "Nisi daleko od kraljevstva 34 Bojega!" I nitko se vie nije usuivao pitati ga.

Krist, Sin i Gospodin Davidov (Mk 12,35)

(Mt 22,41-46; Lk 20,41-44) 35A nauavajui u Hramu, uze Isus govoriti: "Kako pismoznanci kau da je Krist sin Davidov? 36A sam David ree u Duhu Svetome: Ree Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedni mi zdesna dok ne poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim!' 37Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?"

Isusov sud o pismoznancima (Mk 12,37b)

(Mt 23,1-36; Lk 20,45-47) Silan ga je svijet s uitkom sluao. 38A on im u pouci svojoj govorae: "uvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, 39prva sjedala u sinagogama i proelja na gozbama; 40prodiru kue udovike, jo pod

izlikom dugih molitava. Stii e ih to otrija osuda!"

Udoviin novi (Mk 12,41)

(Lk 21,1-4) 41Potom sjede nasuprot riznici te promatrae kako narod baca sitni u riznicu. Mnogi bogatai bacahu mnogo. 42Doe i neka siromana udovica i baci dva novia, to jest jedan kvadrant. 43Tada dozove svoje uenike i ree im: "Doista, kaem vam, ova je sirota udovica ubacila vie od svih koji ubacuju u riznicu. 44Svi su oni zapravo ubacili od svoga suvika, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve to je imala, sav svoj itak."

Eshatoloka besjeda - Dovrenje Bojega djela Uvod (Mk 13,1)

(Mt 24,1-3; Lk 21,5-7)

Mk 13.

Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih uenika: "Uitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!" 2Isus mu odvrati: "Vidi li ta velianstvena zdanja? Ne, nee se ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." 3Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio suelice Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija: 4"Reci nam kada e to biti i na koji se znak sve to ima svriti?"

Poetak nevolja (Mk 13,5)

(Mt 24,4-14; Lk 21,8-19) 5Tada im Isus poe govoriti: "Pazite da vas tko ne zavede. 6Mnogi e doi u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge e zavesti. 7Kada pak ujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to jo nije svretak." 8"Narod e ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit e potresa po raznim mjestima, bit e gladi. To je poetak trudova." "Vi pak pazite sami na sebe. Predavat e vas vijeima i tui vas u sinagogama, 9 pred upraviteljima i kraljevima stajat ete zbog mene, njima za svjedoanstvo. 10A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanelje." 11"Kad vas budu vodili na izruenje, ne brinite se unaprijed to ete govoriti, nego govorite to vam bude dano u onaj as. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. 12Predavat e na smrt brat brata i otac sina. Djeca e ustajati na roditelje i ubijati ih. 13Svi e vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svretka, bit e spaen."

Propast Jeruzalema (Mk 13,14)

(Mt 24,15-28; Lk 21,20-24) 14"I kad vidite da grozota pustoi stoluje gdje joj nije mjesto - tko ita, neka razumije koji se tada zateknu u Judeji, neka bjee u gore! 15Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuu da iz nje to uzme. 16I tko bude u polju, neka se ne okree natrag da uzme ogrta!" 17"Jao trudnicama i dojiljama u one dane! 18A molite da to ne bude zimi 19jer e onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od poetka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a nee je ni biti. 20I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane." 21Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!' - ne vjerujte. 22Ustat e doista lani kristi i lani proroci i tvorit e znamenja i udesa da, bude li mogue, zavedu izabrane. 23Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!"

Dolazak Sina ovjejega (Mk 13,24)

(Mt 24,29-31; Lk 21,25-28) 24Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce e pomrati i mjesec nee vie svijetljeti

a zvijezde e s neba padati i sile e se nebeske poljuljati. Tada e ugledati Sina ovjejega gdje dolazi na oblacima s velikom moi i 26 slavom. 27I razaslat e anele i sabrati svoje izabranike s etiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba."
25

Vrijeme Dolaska neizvjesno (Mk 13,28)

(Mt 24,32-35; Lk 21,29-33) A od smokve se nauite prispodobi! Kad joj grana ve omeka i lie potjera, 28 znate: ljeto je blizu. 29Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! 30Zaista, kaem vam, ne, nee uminuti narataj ovaj dok se sve to ne zbude. 31Nebo e i zemlja uminuti, ali rijei moje ne, nee uminuti." 32"A o onom danu i asu nitko ne zna, pa ni aneli na nebu, ni Sin, nego samo Otac."

"Bdijte! (Mk 13,33)

(Mt 24,36-44) 33"Pazite! Bdijte jer ne znate kada je as. 34Kao kad ono ovjek neki polazei na put ostavi svoju kuu, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. 35Bdijte, dakle, jer ne znate kad e se domain vratiti - da li uveer ili o ponoi, da li za prvih pijetlova ili ujutro - 36da vas ne bi naao pozaspale ako iznenada doe." "to vama kaem, svima kaem: Bdijte!" 37

V. ISUSOVA MUKA I USKRSNUE (Mk 14,1)

Zavjera protiv Isusa (Mk 14,1)
(Mt 26,1-5; Lk 22,1-2; Iv 11,45-53)

Mk 14.

Za dva dana bijae Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari sveeniki i pismoznanci traili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. 2Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda."

Pomazanje u Betaniji (Mk 14,3)

(Mt 26,6-13; Iv 12,1-8) 3I kad je u Betaniji, u kui imuna Gubavca, bio za stolom, doe neka ena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. 4A neki negodovahu te e jedan drugomu: "emu to rasipanje pomasti? 5Mogla se pomast prodati za vie od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju. 6A Isus ree: "Pustite je, to joj dodijavate? Dobro djelo uini na meni. 7Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoete moete im dobro initi, a mene nemate svagda. 8Uinila je to je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. 9Zaista, kaem vam, gdje se god bude propovijedalo evanelje, po svem svijetu, navjeivat e se i ovo to ona uini - njoj na spomen."

Judina izdaja (Mk 14,10)

(Mt 26,14-16; Lk 22,3-6) 10A Juda Ikariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima sveenikim da im ga preda. 11Kad su oni to uli, obradovali su se i obeali mu dati novca. I traio je zgodu da ga preda.

Pashalna veera (Mk 14,12)

(Mt 26,17-25; Lk 22,7-14. 21-23; Iv 13,21-30) 12Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se rtvovala pasha, upitaju uenici Isusa:

"Gdje hoe blagovati pashu, da odemo i pripravimo?" 13On poalje dvojicu uenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit ete se na ovjeka koji nosi krag vode. Poite za njim 14pa gdje on ue, recite domainu: 'Uitelj pita: Gdje mi je svratite u kojem bih blagovao pashu sa svojim uenicima?' 15I on e vam pokazati na katu veliko blagovalite, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite." Uenici odu, dou u grad i nau kako im on ree te priprave pashu. 16 A uveer doe on s dvanaestoricom. 17 I dok bijahu za stolom te blagovahu, ree Isus: "Zaista, kaem vam, jedan e me 18 od vas izdati - koji sa mnom blaguje." 19Oaloeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?" 20A on im ree: "Jedan od dvanaestorice koji umae sa mnom u zdjelicu. 21Sin ovjeji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao ovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi ovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!"

Ustanovljenje Euharistije - Veere Gospodnje (Mk 14,22)

(Mt 26,26-30; Lk 22,15-20; 1 Kor 11,23-25) 22I dok su blagovali, on uze kruh, izree blagoslov pa razlomi, dade im i ree: "Uzmite, ovo je tijelo moje." 23I uze au, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. 24A on im ree: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. 25Zaista, kaem vam, ne, neu vie piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad u ga - novoga - piti u kraljevstvu Bojem."

Prorotvo o Petrovoj zataji (Mk 14,26)

(Mt 26,31-35; Lk 22,31-34; Iv 13,36-38) Otpjevavi hvalospjeve, zaputie se prema Maslinskoj gori. 27I ree im Isus: "Svi ete se 26 sablazniti. Ta pisano je: Udarit u pastira i ovce e se razbjei. Ali kad uskrsnem, ii u pred vama u Galileju." 29Nato e mu Petar: "Ako se i svi 28 sablazne, ja neu!" 30A Isus mu ree: "Zaista, kaem ti, ba ti, danas, ove noi, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput e me zatajiti." 31Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neu te zatajiti." A tako su svi govorili.

Molitva u Getsemanskom vrtu (Mk 14,32)

(Mt 26,36-46; Lk 22,39-46) 32I dou u predio imenom Getsemani. I kae Isus svojim uenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." 33I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga uas i tjeskoba 34pa im ree: "Dua mi je nasmrt alosna! Ostanite ovdje i bdijte!" 35Ode malo dalje i ruei se na zemlju molio je da ga, ako je mogue, mimoie ovaj as. 36Govorae: "Abba! Oe! Tebi je sve mogue! Otkloni au ovu od mene! Ali ne to ja hou, nego to hoe ti!" 37I doe, nae ih pozaspale pa ree Petru: "imune, spava? Jedan sat nisi mogao probdjeti? 38Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." 39Opet ode i pomoli se istim rijeima. 40Ponovno doe i nae ih pozaspale. Oi im se sklapale i nisu znali to da mu odgovore. 41Doe i trei put i ree im: "Samo spavajte i poivajte! Gotovo je! Doe as! Evo, predaje se Sin ovjeji u ruke grenike! 42Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj pribliio!"

Isus uhvaen (Mk 14,43)

(Mt 26,47-56; Lk 22,47-53; Iv 18,3-12) 43Uto, dok je on jo govorio, stie Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s maevima i toljagama, poslana od glavara sveenikih, pismoznanaca i starjeina. 44A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!" 45I kako doe, odmah pristupi k njemu i ree: "Uitelju!" I poljubi ga. 46Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. 47A jedan od nazonih trgnu ma, udari slugu velikoga sveenika i

odsijee mu uho. 48Isus im prozbori: "Kao na razbojnika izioste s maevima i toljagama da me uhvatite. 49Danomice bijah vam u Hramu, nauavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!" 50I svi ga ostave i pobjegnu. 51A jedan je mladi iao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoe uhvatiti, 52no on ostavi plahtu i gol pobjee.

Pred idovskim Vijeem (Mk 14,53)

(Mt 26,57-68; Lk 22,54-55. 63-71; Iv 18,13-14. 19-24) 53Zatim odvedoe Isusa velikom sveeniku. I skupe se svi glavari sveeniki, starjeine i pismoznanci. 54Petar je izdaleka iao za njim do u dvor velikog sveenika. Tu je sjedio sa straarima i grijao se uz vatru. A glavari sveeniki i cijelo Vijee, da bi mogli pogubiti Isusa, traili su protiv 55 njega kakvo svjedoanstvo, ali nikako da ga nau. 56Mnogi su dodue lano svjedoili protiv njega, ali im se svjedoanstva ne slagahu. 57Ustali su neki i lano svjedoili protiv njega: 58"Mi smo ga uli govoriti: 'Ja u razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'" 59Ali ni u tom im svjedoanstvo ne bijae slono. 60Usta nato veliki sveenik na sredinu i upita Isusa: "Zar nita ne odgovara? to to ovi svjedoe protiv tebe? 61A on je utio i nita mu nije odgovarao. Veliki ga sveenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" 62A Isus mu ree: "Ja jesam! I gledat ete Sina ovjejega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim." 63Nato veliki sveenik razdrije haljine i ree: "to nam jo trebaju svjedoci? 64uli ste hulu. to vam se ini?" Oni svi presudie da zasluuje smrt. 65I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govorei: "Proreci!" I sluge ga stadoe pljuskati.

Petar se odrie Isusa (Mk 14,66)

(Mt 26,69-75; Lk 22,56-62; Iv 18,15-18. 25-27) I dok je Petar bio dolje u dvoru, doe jedna slukinja velikoga sveenika; 66 ugledavi Petra gdje se grije, upre u nj pogled i ree: "I ti bijae s Nazareaninom, 67 Isusom." 68On zanijeka: "Niti znam niti razumijem to govori." I izie van u predvorje, a pijetao se oglasi. 69Slukinja ga ugleda i poe opet govoriti nazonima: "Ovaj je od njih!" 70On opet nijekae. Domalo nazoni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" 71On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam ovjeka o kom govorite!" 72I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus ree: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput e me zatajiti." I briznu u pla.

Pred Pilatom (Mk 15,1)

(Mt 27,1-2. 11-26; Lk 23,1-5. 13-25; Iv 18,28-19,16)

Mk 15.

Odmah izjutra glavari sveeniki zajedno sa starjeinama i pismoznancima - cijelo Vijee - upriliili su vijeanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. 2I upita ga Pilat: "Ti li si kralj idovski?" On mu odgovori: "Ti kae." 3I glavari ga sveeniki teko optuivahu. 4Pilat ga opet upita: "Nita ne odgovara? Gle, koliko te optuuju." 5A Isus nita vie ne odgovori te se Pilat udio. 6O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. 7A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni poinie umorstvo bijae u okove baen ovjek zvani Baraba. 8I uzie svjetina te poe od Pilata iskati ono to im obiavae initi. 9A on im odgovori: "Hoete li da vam pustim kralja idovskoga?" 10Znao je doista da ga glavari sveeniki bijahu predali iz zavisti. 11Ali glavari sveeniki podjare svjetinu da trai neka im radije pusti Barabu. 12Pilat ih opet upita: "to dakle da uinim s ovim kojega

zovete kraljem idovskim?" 13A oni opet povikae: "Raspni ga!" 14Ree im Pilat: "Ta to je zla uinio?" Povikae jo jae: "Raspni ga!" 15Hotei ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbieva i preda da se razapne.

Trnov vijenac (Mk 15,16)

(Mt 27,27-31; Iv 19,2-3) 16Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu etu 17i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu 18te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju idovski!" 19I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajui koljena. 20A poto ga izrugae, svukoe mu grimiz i obukoe mu njegove haljine.

Raspee (Mk 15,20b)

(Mt 27,32-44; Lk 23,26-43; Iv 19,17-27) I izvedu ga da ga razapnu. 21I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, imuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese kri.22I dovuku ga na mjesto Golgotu, to znai Lubanjsko mjesto. 23I nuahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. 24Kad ga razapee, razdijele meu se haljine njegove bacivi za njih kocku - to e tko uzeti. 25A bijae trea ura kad ga razapee. 26Bijae napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj idovski." 27A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. 28 . 29Prolaznici su ga pogrivali maui glavama: "Ej, ti, koji razvaljuje Hram i sagradi ga za tri dana, 30spasi sam sebe, sii s kria!" 31Slino i glavari sveeniki s pismoznancima rugajui se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne moe spasiti! 32Krist, kralj Izraelov! Neka sad sie s kria da vidimo i povjerujemo!" Vrijeahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.

Isusova smrt (Mk 15,33)

(Mt 27,45-56; Lk 23,44-49; Iv 19,28-30) 33A o estoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. 34O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znai: "Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?" 35Neki od nazonih uvi to govorahu: "Gle, Iliju zove." A jedan otra, natopi 36 spuvu octom, natakne na trsku i prui mu piti govorei: "Pustite da vidimo hoe li doi Ilija da ga skine." 37A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. 38I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. 39A kad satnik koji stajae njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, ree: "Zaista, ovaj ovjek bijae Sin Boji!"

ene na Golgoti (Mk 15,40)

40Izdaleka promatrahu i neke ene: meu njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlaega i Josipa, i Saloma - 41te su ga pratile kad bijae u Galileji i posluivale mu - i mnoge druge koje uzioe s njim u Jeruzalem.

Isusov ukop (Mk 15,42)

(Mt 27,57-61; Lk 23,50-56; Iv 19,38-42) 42A uveer, budui da je bila Priprava, to jest predveerje subote, 43doe Josip iz Arimateje, ugledan vijenik, koji takoer isekivae kraljevstvo Boje: odvai se, ue k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 44Pilat se zaudi da je ve umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. 45Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. 46Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te poloi u grob, koji bijae izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polau. 47

Uskrsnue Isusovo (Mk 16,1)

(Mt 28,1-8; Lk 24,1-12; Iv 20,1-10)

Mk 16.
Kad proe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupie miomirisa da odu pomazati Isusa. 2I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunevu, dou na grob. 3I razgovarahu meu sobom: "Tko e nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?" 4Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijae doista veoma velik. 5I uavi u grob, ugledaju mladia zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplae se. 6A on e im: "Ne plaite se! Isusa traite, Nazareanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga poloie. 7Nego idite, recite njegovim uenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ete ga vidjeti, kamo vam ree!" 8One iziu i stanu bjeati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu nita ne rekoe jer se bojahu.

Ukazanje Mariji Magdaleni (Mk 16,9)

(Mt 28,9-10; Iv 20,11-18) Uskrsnuvi dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijae 9 istjerao sedam zloduha. 10Ona ode i dojavi njegovima, tunima i zaplakanima. 11Kad su oni uli da je iv i da ga je ona vidjela, ne povjerovae.

Ukazanje dvojici uenika (Mk 16,12)

(Lk 24,13-35) 12Nakon toga ukazao se u drugome obliju dvojici od njih na putu dok su ili u selo. 13I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovae.

Sveope poslanje (Mk 16,14)

(Mt 28,16-20; Lk 24,36-49; Iv 20,19. 23; Dj 1,6-8) 14Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca to ne povjerovae onima koji ga vidjee uskrsla od mrtvih. 15I ree im: "Poite po svem svijetu, propovijedajte evanelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit e se, a tko ne uzvjeruje, osudit e se. 17A ovi e 16 znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime e moje izganjati zloduhe, novim e jezicima zboriti, 18zmije uzimati; i popiju li to smrtonosno, ne, nee im nauditi; na nemonike e ruke polagati, i bit e im dobro."

Uzaae Isusovo (Mk 16,19)

(Lk 24,50-53; Dj 1,9-11) 19I Gospodin Isus, poto im to ree, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. 20Oni pak odoe i propovijedahu posvuda, a Gospodin suraivae i utvrivae Rije popratnim znakovima.

Evanelje po Luki (Lk.)

PROSLOV (Lk 1,1)
Lk 1.
Kad ve mnogi poduzee sastaviti izvjee o dogaajima koji se ispunie meu nama - 2kako nam to predadoe oni koji od poetka bijahu oevici i sluge Rijei 3poto sam sve, od poetka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati 4da se tako osvjedoi o pouzdanosti svega u emu si pouen.

I. KRSTITELJEVO I ISUSOVO ROENJE I SKROVITI IVOT (Lk 1,5)

Navjetenje Krstiteljeva roenja (Lk 1,5)

5U dane Heroda, kralja judejskoga, bijae neki sveenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. ena mu bijae od keri Aronovih, a ime joj Elizabeta. 6Oboje bijahu pravedni pred Bogom: ivjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijae nerotkinja, a oboje ve poodmakle dobi. Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao sveeniku slubu pred 8 Bogom, 9drijebom ga zapade po bogoslunom obiaju da ue u Svetite Gospodnje i prinese kad. 10Za vrijeme kaenice sve je ono mnotvo naroda vani molilo. A njemu se ukaza aneo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga 11 rtvenika. 12Ugledavi ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. 13No aneo mu ree: "Ne boj se, Zaharija! Usliana ti je molitva: ena e ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut e mu ime Ivan. 14Bit e ti radost i veselje i roenje e njegovo mnoge obradovati. 15Bit e doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pia nee piti. Duha Svetoga bit e pun ve od majine utrobe. 16Mnoge e sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. 17Ii e pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan." 18Nato Zaharija ree anelu: "Po emu u ja to razaznati. Ta star sam i ena mi poodmakle dobi." 19Aneo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. 20I evo, budui da nisi povjerovao mojim rijeima, koje e se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet e i nee moi govoriti do dana dok se to ne zbude." 21Narod je iekivao Zahariju i udio se to se toliko zadrao u Svetitu. 22Kad je napokon izaao, nije im mogao nita rei pa zakljuie da je u Svetitu imao vienje. Nastojao im se dodue izraziti znakovima, ali osta nijem.23Kad se navrie dani njegove slube, otie kui. 24Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova ena. Krila se pet mjeseci govorei: 25"Evo, to mi je uinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu meu ljudima."

Navjetenje Isusova roenja (Lk 1,26)

26U estome mjesecu posla Bog anela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaruenoj s muem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se 27 zvala Marija. 28Aneo ue k njoj i ree: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" 29Na tu se rije ona smete i stade razmiljati kakav bi to bio pozdrav. 30No aneo joj ree: "Ne boj se, Marijo! Ta nala si milost u Boga. 31Evo, zaet e i roditi sina i nadjenut e mu ime Isus. 32On e biti velik i zvat e se Sin Svevinjega. Njemu e Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33i kraljevat e nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu nee biti kraja." 34Nato e Marija anelu: "Kako e to biti kad ja mua ne poznajem?" 35Aneo joj odgovori: "Duh Sveti sii e na te i sila e te Svevinjega osjeniti. Zato e to edo i biti sveto, Sin Boji. 36A evo tvoje roakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zae sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je ve esti mjesec. 37Ta Bogu nita nije nemogue!" 38Nato Marija ree: "Evo slubenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijei!" I aneo otie od nje.

Marijin pohod Elizabeti (Lk 1,39)

39Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. 40Ue u Zaharijinu kuu i pozdravi Elizabetu. 41im Elizabeta zau Marijin pozdrav, zaigra joj edo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga 42i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 43Ta otkuda meni da mi doe majka Gospodina mojega? 44Gledaj samo! Tek to mi do uiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti edo u utrobi. 45Blaena ti to povjerova da e se ispuniti to ti je reeno od Gospodina!"

Hvalospjev Marijin (Lk 1,46)

Tada Marija ree: "Velia dua moja Gospodina, klike duh moj u Bogu, 47 mome Spasitelju, to pogleda na neznatnost slubenice svoje: 48 odsad e me, evo, svi narataji zvati blaenom. 49Jer velika mi djela uini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova 50 nad onima to se njega boje. Iskaza snagu miice svoje, 51 raspri oholice umiljene. 52Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, 53 a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, 54 kako obea ocima naim: spomenuti se dobrote svoje 55 prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka." 56Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kui.
46

Roenje Ivana Krstitelja (Lk 1,57)

57Elizabeti se meutim navrilo vrijeme da rodi. I porodi sina. 58Kad su njezini susjedi i roaci uli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. Osmoga se dana okupe da obreu djeaka. Htjedoe ga prozvati imenom 59 njegova oca - Zaharija, 60no mati se njegova usprotivi: "Nipoto, nego zvat e se Ivan!" 61Rekoe joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." 62Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom eli prozvati. 63On zaiska ploicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se zaude, 64a njemu se umah otvorie usta i jezik te progovori blagoslivljajui Boga. 65Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglaavali svi ti dogaaji. 66I koji su god uli, razmiljahu o tome pitajui se: "to li e biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijae s njime. 67A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:

Hvalospjev Zaharijin (Lk 1,68)

"Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, to pohodi i otkupi narod svoj! 69Podie nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, kao to obea na usta svetih proroka 70 svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naih 71 i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima naim 72 i sjetiti se svetog Saveza svojega, 73zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu naemu: da e nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, 74 sluimo bez straha
68

u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. A ti, dijete, prorok e se Svevinjega zvati 76 jer e ii pred Gospodinom da mu pripravi putove, 77da prui spoznaju spasenja narodu njegovu po otputenju grijeha njihovih, 78darom premilosrdnog srca Boga naega po kojem e nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one to sjede u tmini 79 i sjeni smrtnoj, da upravi noge nae na put mira."
75

Krstiteljev skroviti ivot (Lk 1,80)

80Djeak je meutim rastao i duhom jaao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.

Roenje Isusovo (Lk 2,1)

(Mt 1,18-25)

Lk 2.
U one dane izae naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. 2Bijae to prvi popis izvren za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. 3Svi su ili na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budui da je bio iz doma i loze Davidove, uzie iz Galileje, iz grada 4 Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem - 5da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zarunicom Marijom koja bijae trudna. 6I dok se bili ondje, navrilo joj se vrijeme da rodi. 7I porodi sina svoga, prvoroenca, povi ga i poloi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratitu.

Pohod pastira (Lk 2,8)

A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom uvali nonu strau kod svojih stada. 9Aneo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestraie. 10No aneo im ree: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! 11Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. 12I evo vam znaka: nai ete novoroene povijeno gdje lei u jaslama." 13I odjednom se anelu pridrui silna nebeska vojska hvalei Boga i govorei: "Slava na visinama Bogu, 14 a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!" im aneli otioe od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: "Hajdemo 15 dakle do Betlehema. Pogledajmo to se to dogodilo, dogaaj koji nam obznani Gospodin." 16I pohite te pronau Mariju, Josipa i novoroene gdje lei u jaslama. 17Poto sve pogledae, ispripovijedie to im bijae reeno o tom djetetu. 18A svi koji su to uli divili se tome to su im pripovijedali pastiri. 19Marija u sebi pohranjivae sve te dogaaje i prebirae ih u svome srcu. 20Pastiri se zatim vratie slavei i hvalei Boga za sve to su uli i vidjeli kako im je bilo reeno.
8

Obrezanje i prikazanje u Hramu (Lk 2,21)

21Kad se navrilo osam dana da bude obrezan, nadjenue mu ime Isus, kako ga je bio prozvao aneo prije njegova zaea. 22Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navrie dani njihova ienja, ponijee ga u Jeruzalem da ga prikau Gospodinu - 23kao to pie u Zakonu Gospodnjem: Svako muko prvoroene neka se posveti Gospodinu! - 24i da prinesu rtvu kako je reeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubia.

imunovo prorotvo (Lk 2,25)

25ivio tada u Jeruzalemu ovjek po imenu imun. Taj ovjek, pravedan i bogobojazan, iekivae Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijae na njemu. 26Objavio mu Duh Sveti da nee vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27Ponukan od Duha, doe u Hram. I kad roditelji unijee dijete Isusa da obave to o njemu propisuje Zakon, 28primi ga on u naruje, blagoslovi Boga i ree: 29"Sad otputa slugu svojega, Gospodaru, po rijei svojoj, u miru! 30Ta vidjee oi moje spasenje tvoje, koje si pripravio 31 pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, 32 slavu puka svoga izraelskoga." 33Otac njegov i majka divili se to se to o njemu govori. 34imun ih blagoslovi i ree Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignue mnogima u Izraelu i za znak osporavan - 35a i tebi e samoj ma probosti duu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"

Anino prorotvo (Lk 2,36)

A bijae neka proroica Ana, ki Penuelova, iz plemena Aerova, ena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojatva ivjela je s muem sedam godina, 37a sama kao udovica do osamdeset i etvrte. Nije naputala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i nou sluila Bogu. 38Upravo u taj as nadoe. Hvalila je Boga i svima koji iekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
36

Isusov skroviti ivot (Lk 2,39)

Kad obavie sve po Zakonu Gospodnjem, vratie se u Galileju, u svoj grad Nazaret. dijete je raslo, jaalo i napunjalo se mudrosti i milost je Boja bila na njemu.
39 40

Isus meu uiteljima (Lk 2,41)

41Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe ili u Jeruzalem. 42Kad mu bijae dvanaest godina, uzioe po obiaju blagdanskom. 43Kad su minuli ti dani, vraahu se oni, a djeak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. 44Uvjereni da je meu suputnicima, odoe dan hoda, a onda ga stanu traiti meu rodbinom i znancima. 45I kad ga ne nau, vrate se u Jeruzalem traei ga. 46Nakon tri dana naoe ga u Hramu gdje sjedi posred uitelja, slua ih i pita. 47Svi koji ga sluahu bijahu zaneseni razumnou i odgovorima njegovim. 48Kad ga ugledae, zapanjie se, a majka mu njegova ree: "Sinko, zato si nam to uinio? Gle, otac tvoj i ja alosni smo te traili." 49A on im ree: "Zato ste me traili? Niste li znali da mi je biti u onome to je Oca mojega?" 50Oni ne razumjee rijei koju im ree.

Isus u Nazaretu (Lk 2,51)

51I sie s njima, doe u Nazaret i bijae im posluan. A majka je njegova brino uvala sve ove uspomene u svom srcu. 52A Isus napredovae u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

II. PRIPRAVA ISUSOVA DJELOVANJA (Lk 3,1)

Propovijedanje Ivana Krstitelja (Lk 3,1)
(Mt 3,1-12; Mk 1,1-8; Iv 1,19-28)

Lk 3.

Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, 2za velikog sveenika Ane i Kajfe, doe rije Boja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. 3On obie svu okolicu jordansku propovijedajui obraeniko krtenje na otputenje grijeha 4kao to je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas vie u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 5Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i breuljak neka se slegne! to je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! 6I svako e tijelo vidjeti spasenje Boje. 7Govorae dakle mnotvu koje je dolazilo da se krsti: "Leglo gujinje! Tko vas samo upozori da bjeite od skore srdbe? 8Donosite dakle plodove dostojne obraenja. I nemojte poeti u sebi govoriti: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kaem vam: Bog iz ovog kamenja moe podii djecu Abrahamovu. 9Ve je sjekira poloena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda sijee se i u oganj baca." 10Pitalo ga mnotvo: "to nam je dakle initi?" 11On im odgovarae: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka uini isto tako." 12Dooe krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Uitelju, to nam je initi?" 13Ree im: "Ne utjerujte vie nego to vam je odreeno." 14Pitahu ga i vojnici: "A nama, to je nama initi?" I ree im: "Nikome ne inite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaom." 15Narod bijae u iekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on moda Krist. Zato im Ivan svima ree: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jai od mene. Ja 16 nisam dostojan odrijeiti mu remenje na obui. On e vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17U ruci mu vijaa da proisti gumno svoje i sabere ito u itnicu svoju, a pljevu e spaliti ognjem neugasivim." 18I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navjeivao evanelje. 19A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, ene njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela. 20Svemu tome nadoda Herod jo i ovo: zatvori Ivana u tamnicu.

Isusovo krtenje (Lk 3,21)

(Mt 3,13-17; Mk 1,9-11) 21Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, 22sie na nj Duh Sveti u tjelesnom obliju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!"

Zakonsko porijeklo Isusovo (Lk 3,23)

(Mt 1,1-17) Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina.Bijae - kako se smatralo - sin Josipov, 23 Elijev, 24Matatov, Levijev, Malkijev, Janajev, Josipov. 25Matatijin, Amosov, Naumov, Heslijev, Nagajev, 26Mahatov, Matatijin, imijev, Josehov, Jodin, 27Johananov, Resin, Zerubabelov, ealtielov,Nerijev, 28Malkijev, Adijev, Kosamov, Elmadamov, Erov, 29Jouin, Eliezerov, Jorimov, Matatov, Levijev, 30imunov, Judin, Josipov, Jonamov, Elijakimov, 31Melejin, Menin, Matatin, Natanov, Davidov,32Jiajev, Obedov, Boazov, Salin, Nahonov, 33Aminadabov, Adminov, Arnijev, Hesronov, Peresov, Judin, 34Jakovljev, Izakov, Abrahamov,Terahov, Nahorov, Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, elahov, 36Kenanov, Arpakadov, emov, Noin, Lamekov, 35 Metualahov, Henokov, Jeredov, Mahalalelov, Kenanov, 38Enoev, etov, Adamov, Boji. 37

Kunja u pustinji (Lk 4,1)

(Mt 4,1-11; Mk 1,12-13)

Lk 4.
Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga etrdeset dana vodio pustinjom,

gdje ga je iskuavao avao. Tih dana nije nita jeo, te kad oni istekoe, ogladnje. 3A avao mu ree: "Ako si Sin Boji, reci ovom kamenu da postane kruhom." 4Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne ivi ovjek samo o kruhu." 5I povede ga avao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje 6i ree mu: "Tebi u dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hou, dajem je. 7Ako se dakle pokloni preda mnom, sve je tvoje." 8Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu slui!" Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i ree mu: "Ako si Sin Boji, baci 9 se odavde dolje! 10Ta pisamo je: Anelima e svojim zapovjediti za tebe da te uvaju. 11I: Na rukama e te nositi da se gdje nogom ne spotakne o kamen." Odgovori mu Isus: "Reeno je: Ne iskuavaj Gospodina, Boga svojega!" 12 13Poto iscrpi sve kunje, avao se udalji od njega do druge prilike.
2

III. ISUSOVO DJELOVANJE U GALILEJI (Lk 4,14)

Isus se vraa u Galileju (Lk 4,14)
(Mt 4,12-17; Mk 1,14-15) 14A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu pue po svoj okolici. slavljen od sviju, nauavae po njihovim sinagogama.
15

Odbaen u Nazaretu (Lk 4,16)

(Mt 13,53-58; Mk 6,1-6) I doe u Nazaret, gdje bijae othranjen. I ue po svom obiaju na dan subotni u 16 sinagogu te ustane itati. 17Prue mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nae mjesto gdje stoji napisano: 18Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sunjima osloboenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlaene, 19proglasiti godinu milosti Gospodnje. 20Tada savi knjigu, vrati je posluitelju i sjede. Oi sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. 21On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo to vam jo odzvanja u uima." 22I svi su mu povlaivali i divili se milini rijei koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?" 23A on im ree: "Zacijelo ete mi rei onu prispodobu: Lijenie, izlijei sam sebe! to smo uli da se dogodilo u Kafarnaumu, uini i ovdje, u svom zaviaju." 24I nastavi: "Zaista, kaem vam, nijedan prorok nije dobro doao u svom zaviaju. 25Uistinu, kaem vam, mnogo bijae udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i est mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. 26I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k eni udovici u Sarfati sidonskoj. 27I mnogo bijae gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne oisti doli Naaman Sirac." 28uvi to, svi se u sinagogi napune gnjevom, 29ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagraen njihov grad da ga strmoglave. 30No on proe izmeu njih i ode.

Nauava u Kafarnaumu i lijei opsjednutoga (Lk 4,31)

(Mk 1,21-28) 31I sie u Kafarnaum, grad galilejski. I pouavae ih subotom 32te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijae rije njegova. 33A zatekao se u sinagogi ovjek s duhom neistoga avla. On povika u sav glas: "Hej, to ti ima s nama, Isuse Nazareanine? Doao si da nas uniti! Znam ja tko 34 si ti: Svetac Boji." 35Isus mu zaprijeti: "Umukni i izii iz njega!" Nato avao ovjeka obori u sredinu te izie iz njega ne naudiv mu nita. 36I nasta ope zaprepatenje te se meu sobom razgovarahu: "Kakve li rijei! S vlau i snagom zapovijeda neistim dusima te izlaze!" 37I glas se o njemu irio po svim okolnim mjestima.

Ozdravljenje imunove punice i drugih bolesnika (Lk 4,38)

(Mt 8,14-17; Mk 1,29-34) 38Ustavi iz sinagoge, ue u kuu imunovu. A imunovu je punicu muila velika ognjica. I zamole ga za nju. 39On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluivae im. 40O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoe ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. 41A iz mnogih su izlazili i zlodusi viui: "Ti si Sin Boji!" On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.

Ostavlja Kafarnaum i prolazi Judejom (Lk 4,42)

(Mk 1,35-39) Kad osvanu dan, izie i poe na samotno mjesto. I mnotvo ga trailo. Dooe k 42 njemu i zadravahu ga da ne ode od njih. 43A on im ree: "I drugim gradovima treba da navjeujem evanelje o kraljevstvu Bojem. Jer za to sam poslan." 44I nauavae po sinagogama judejskim.

Prva etiri uenika (Lk 5,1)

(Mt 4,18-22; Mk 1, 16-20)

Lk 5.

Dok se jednom oko njega gurao narod da uje rije Boju, stajae on pokraj Genezaretskog jezera. 2Spazi dvije lae gdje stoje uz obalu; ribari bili izali iz njih i ispirali mree. 3Ue u jednu od tih laa; bila je imunova pa zamoli imuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lae pouavae mnotvo. 4Kada dovri pouku, ree imunu: "Izvezi na puinu i bacite mree za lov." Odgovori imun: "Uitelju, svu smo se no trudili i nita ne ulovismo, ali na tvoju 5 rije bacit u mree." 6Uinie tako te uhvatie veoma mnogo riba; mree im se gotovo razdirale. 7Mahnue drugovima na drugoj lai da im dou pomoi. Oni dooe i napunie obje lae, umalo im ne potonue. 8Vidjevi to, imun Petar pade do nogu Isusovih govorei: "Idi od mene! Grean sam ovjek, Gospodine!" 9Zbog lovine riba to ih ulovie bijae se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, 10a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi imunovi. Isus ree imunu: "Ne boj se! Odsada e loviti ljude!" 11Oni izvukoe lae na kopno, ostavie sve i pooe za njim.

Ozdravljenje gubavca (Lk 5,12)

(Mt 8,1-4; Mk 1,40-45) 12I dok bijae u jednom gradu, gle ovjeka puna gube! Ugledavi Isusa, padne niice i zamoli ga: "Gospodine, ako hoe, moe me oistiti." 13Isus prui ruku i dotakne ga se govorei: "Hou, oisti se!" I odmah nesta gube s njega. 14I zapovjedi mu: "Nikome ni rijei, nego otii, pokai se sveeniku i prinesi za svoje oienje kako propisa Mojsije, njima za svjedoanstvo." 15Glas se o njemu sve vie irio i silan svijet grnuo k njemu da ga slua i da ozdravi od svojih bolesti. 16A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.

Ozdravljenje uzetoga (Lk 5,17)

(Mt 9,1-8; Mk 2,1-12) 17I jednog je dana on nauavao. A sjeahu ondje farizeji i uitelji Zakona koji bijahu doli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da lijei. 18I gle, ljudi donijee na nosiljci ovjeka koji bijae uzet. Traili su da ga unesu i stave preda nj. 19Budui da zbog mnotva nisu nali kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga izmeu crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. 20Vidjevi njihovu vjeru ree on: "ovjee, otputeni su ti grijesi!" 21Pismoznanci i farizeji poee mudrovati: "Tko je ovaj to huli? Tko moe grijehe otputati doli Bog jedini?" 22Proniknuvi njihovo mudrovanje, upita ih Isus: "to mudrujete u sebi? 23to je lake? Rei: 'Otputeni su ti grijesi' ili rei: 'Ustani i hodi?' 24Ali da znate: Vlastan je Sin ovjeji na zemlji otputati grijehe!" I ree uzetomu: "Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kui!" 25I on odmah usta pred njima, uze na emu leae i ode kui slavei Boga. 26A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: "Danas vidjesmo neto nevieno!"

Poziv Levija (Lk 5,27)

(Mt 9,9-13; Mk 2,13-17) Nakon toga izie i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I ree 27 mu: "Poi za mnom!" 28On sve ostavi, usta i poe za njim. I Levi mu u svojoj kui priredi veliku gozbu. A s njime bijae za stolom veliko 29 mnotvo carinika i drugih. 30Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim uenicima: "Zato s carinicima i grenicima jedete i pijete?" 31Isus im odgovori: "Ne treba zdravima lijenika, nego bolesnima. 32Nisam doao zvati pravedne, nego grenike na obraenje."

Rasprava o postu (Lk 5,33)

(Mt 9,14-17; Mk 2,18-22) 33A oni mu rekoe: "Uenici Ivanovi, a tako i farizejski, poesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju." 34Ree im Isus: "Ne moete svatove prisiliti da poste dok je zarunik s njima. 35Doi e ve dani: kad im se ugrabi zarunik, tada e postiti, u one dane!" 36A kazivao im je i prispodobu: "Nitko nee otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inae e i novo rasparati, a starom nee pristajati krpa s novoga." "I nitko ne ulijeva novo vino u stare mjeine. Inae e novo vino proderati 37 mjeine pa e se i ono proliti i mjeine e propasti. 38Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mjeine!"39"I nitko piju staro, ne zaeli novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'"

Trganje klasja u subotu (Lk 6,1)

(Mt 12,1-8; Mk 2,23-28)

Lk 6.
Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Uenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. 2A neki farizeji rekoe: "Zato inite to subotom nije doputeno?" 3Odgovori im Isus: "Zar niste itali to uini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? 4Kako ue u Dom Boji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo sveenici?" 5I govorae im: "Sin ovjeji gospodar je subote!"

Ozdravljenje u subotu (Lk 6,6)

(Mt 12,9-14; Mk 3,1-6) 6Druge subote ue u sinagogu i stane nauavati. Bio je ondje ovjek kome desnica bijae usahla. 7Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom lijei kako bi nali u emu da ga optue. 8A on je znao njihove namjere pa ree ovjeku s usahlom

rukom: "Ustani i stani na sredinu!" On usta i stade. 9A Isus im ree: "Pitam ja vas: je li subotom doputeno initi dobro ili initi zlo? ivot spasiti ili upropastiti?" 10Sve ih oinu pogledom pa ree ovjeku: "Isprui ruku!" On uini tako - i ruka mu zdrava. 11A oni se, izbezumljeni, ponu dogovarati to da poduzmu protiv Isusa.

Izbor dvanaestorice (Lk 6,12)

(Mt 10,1-4; Mk 3,13-19) 12Onih dana izie na goru da se pomoli. I provede no molei se Bogu. 13Kad se razdanilo, dozva k sebi uenike te izmeu njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: 14imuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, 15i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i imuna zvanoga Revnitelj, 16i Judu Jakovljeva, i Judu Ikariotskoga, koji posta izdajica.

Mnotvo hrli za Isusom (Lk 6,17)

(Mt 4,24-25; 12,15-16; Mk 3,7-12) 17Isus sie s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnotvo njegovih uenika i silno mnotvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog 18nagrnue da ga sluaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su muili neisti dusi. 19Sve je to mnotvo trailo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.

Nastupna besjeda (Lk 6,20)

(Mt 5,1-12) 20On podigne oi prema uenicima i govorae: "Blago vama, siromasi: vae je kraljevstvo Boje! Blago vama koji sada gladujete: 21 vi ete se nasititi! Blago vama koji sada plaete: vi ete se smijati! Blago vama kad vas zamrze ljudi 22 i kad vas izope i pogrde te izbace ime vae kao zloinako zbog Sina ovjejega! Radujte se u dan onaj i poskakujte: 23 evo, plaa vaa velika je na nebu. Ta jednako su inili prorocima oci njihovi!" 24"Ali jao vama, bogatai: imate svoju utjehu! 25Jao vama koji ste sada siti: gladovat ete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ete i plakati! 26Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su inili lanim prorocima oci njihovi."

Ljubav prema neprijateljima (Lk 6,27)

(Mt 5,38-48; 7,12) 27"Nego, velim vama koji sluate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro inite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, 28 molite za one koji vas zlostavljaju." "Onomu tko te udari po jednom obrazu prui i drugi, i onomu tko ti otima gornju 29

haljinu ne krati ni donje. 30Svakomu tko od tebe ite daji, a od onoga tko tvoje otima ne potrauj." 31"I kako elite da ljudi vama ine, tako inite i vi njima." 32"Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grenici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro inite svojim dobroiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I 33 grenici to isto ine. 34Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grenici grenicima pozajmljuju da im se jednako vrati." 35"Nego, ljubite neprijatelje svoje. inite dobro i pozajmljujte ne nadaju se odatle niemu. I bit e vam plaa velika, i bit ete sinovi Svevinjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima." 36"Budite milosrdni kao to je Otac va milosrdan."

Milosre i dobrohotnost (Lk 6,37)

(Mt 7,1-5; 15,14; 10,24-25) 37"Ne sudite i neete biti sueni. Ne osuujte i neete biti osueni. Pratajte i oprostit e vam se. 38Dajite i dat e vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat e se u krilo vae jer mjerom kojom mjerite vama e se zauzvrat mjeriti." 39A kaza im i prispodobu: "Moe li slijepac slijepca voditi? Nee li obojica u jamu upasti? 40Nije uenik nad uiteljem. Pa i tko je posve douen, bit e samo kao njegov uitelj." 41"to gleda trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opaa? 42Kako moe kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidi? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa e onda dobro vidjeti izvaditi trun to je u oku bratovu."

Stablo se pozna po plodovima (Lk 6,43)

(Mt 7,17-20; 12,34-35) "Nema dobra stabla koje bi raalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi 43 raalo dobrim plodom. 44Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga groe trga." 45"Dobar ovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore."

Djela ne samo rijei (Lk 6,46)

(Mt 7,21. 24-27) 46"to me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne inite to zapovijedam? 47Tko god dolazi k meni te slua moje rijei i vri ih, pokazat u vam kome je slian: 48slian je ovjeku koji gradi kuu pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuu, ali je ne moe uzdrmati jer je dobro sagraena. 49A koji uje i ne izvri, slian je ovjeku koji sagradi kuu na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se srui te bude od te kue razvalina velika."

Vjera rimskog satnika (Lk 7,1)

(Mt 8,5-13)

Lk 7.
Poto dovri sve te svoje besjede narodu, ue u Kafarnaum. 2Nekomu satniku bijae bolestan sluga, samo to ne izdahnu, a bijae mu veoma drag. 3Kad je satnik uo za Isusa, posla k njemu starjeine idovske molei ga da doe i ozdravi mu slugu. 4Kad oni dooe Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to uini 5jer voli na narod, i sinagogu nam je sagradio." 6Isus se uputi s njima. I kad bijae ve kui nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne mui se. Nisam dostojan da ue pod krov moj. 7Zato se i ne smatrah dostojnim doi k tebi. Nego - reci rije da ozdravi sluga moj. 8Ta i ja, premda sam vlasti podreen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Doi' - i doe, a sluzi svomu: 'Uini to' - i

uini." 9uvi to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnotvu koje je ilo za njim i ree: "Kaem vam, ni u Izraelu na naoh tolike vjere." Kad se oni koji su bili poslani vratie kui, naoe slugu zdrava. 10

Uskrienje sina udovice iz Naina (Lk 7,11)

11Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi uenici i silan svijet. 12Kad se priblii gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. 13Kad je Gospodin ugleda, saali mu se nad njom i ree joj: "Ne plai!" 14Pristupi zatim, dotae se nosila; nosioci stadoe, a on ree: "Mladiu, kaem ti, ustani!" 15I mrtvac se podie i progovori, a on ga dade njegovoj majci. 16Sve obuze strah te slavljahu Boga govorei: "Prorok velik usta meu nama! Pohodi Bog narod svoj!" 17I proiri se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

Isusovo svjedoanstvo o Ivanu (Lk 7,18)

(Mt 11,2-15) 18Sve to dojavie Ivanu njegovi uenici. On dozva dvojicu svojih uenika 19i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doi ili drugoga da ekamo?" 20Doavi k njemu, rekoe ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doi ili drugoga da ekamo?'" 21Upravo u taj as Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom. 22Tada im odgovori: "Poite i javite Ivanu to ste vidjeli i uli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se iste, gluhi uju, mrtvi ustaju, siromasima se navjeuje evanelje. 23I blago onom tko se ne sablazni o mene." 24Kad Ivanovi glasnici odoe, poe Isus govoriti mnotvu o Ivanu: "to ste izali u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 25Ili to ste izali vidjeti: ovjeka u mekuaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjei i raskoju po kraljevskim su dvorima. 26Ili to ste izali vidjeti? Proroka? Uistinu, kaem vam, i vie nego proroka! 27On je onaj o kome je pisano: Evo, aljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 28Kaem vam: meu roenima od ene nitko nije vei od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Bojem vei je od njega." 29Sav narod koji ga je sluao, pa i carinici, uvidjee pravednost Boju: pokrstie se Ivanovim krstom. 30Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoe to je Bog s njima naumio jer ne htjedoe da ih Ivan krsti.

Isusov sud o suvremenicima (Lk 7,31)

(Mt 11,16-19) 31"S kime dakle da prispodobim ljude ovog narataja? Komu su nalik? 32Nalik su djeci to sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!' 33Doista, doao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'avla ima!' 34Doao je Sin ovjeji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grenika!' 35Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom."

Isusov odnos prema grenicima (Lk 7,36)

36Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On ue u kuu farizejevu i prie stolu. 37Kad eto neke ene koja bijae grenica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kui pa ponese alabastrenu posudicu pomasti 38i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poe mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomau. 39Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i

kakva je to ena koja ga se dotie: da je grenica." 40A Isus, da mu odgovori, ree: "imune, imam ti neto rei." A on e: "Uitelju, reci!" A on: 41"Neki vjerovnik imao dva dunika. Jedan mu dugovae pet stotina denara, drugi pedeset. 42Budui da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji e ga dakle od njih vie ljubiti?" 43imun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je vie otpustio." Ree mu Isus: "Pravo si prosudio." 44I okrenut eni ree imunu: "Vidi li ovu enu? Uoh ti u kuu, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. 45Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako ue, ne presta mi noge cjelivati. 46Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomau noge pomaza. 47Stoga, kaem ti, oproteni su joj grijesi mnogi jer ljubljae mnogo. Komu se malo oprata, malo ljubi." 48A eni ree: "Oproteni su ti grijesi." 49Sustolnici poeli nato meu sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprata?" 50A on ree eni: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"

ene u slubi Isusovoj (Lk 8,1) Lk 8.

Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajui i navjeujui evanelje o kraljevstvu Bojemu. Bila su s njim dvanaestorica 2i neke ene koje bijahu izlijeene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijae izagnao sedam avola; 3zatim Ivana, ena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluivale od svojih dobara.

Prispodoba o sijau (Lk 8,4)

(Mt 13,1-9; Mk 4,1-9) 4Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnue k njemu, prozbori u prispodobi: 5"Izie sija sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaeno i ptice ga nebeske pozobae. 6Drugo pade na kamen i, tek to je izniklo, osui se jer ne imae vlage. 7Drugo opet pade meu trnje i trnje ga preraste i ugui. 8Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom." Rekavi to, povika: "Tko ima ui da uje, neka uje!"

Zato Isus govori u prispodobama (Lk 8,9)

(Mt 13,10-17; Mk 4,10-12) 9Upitae ga uenici kakva bi to bila prispodoba. 10A on im ree: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Bojega, a ostalima u prispodobama da gledajui ne vide i sluajui ne razumiju." "A ovo je prispodoba: Sjeme je Rije Boja. 12Oni uz put sluatelji su. Zatim 11 dolazi avao i odnosi Rije iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. 13A na kamenu - to su oni koji kad uju, s radou prime Rije, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kunje otpadnu. 14A to pade u trnje - to su oni koji posluaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama ivota, ugue se i ne dorode roda. 15Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu sluaju Rije, zadre je i donose rod u ustrajnosti."

Prispodoba o svjetiljci (Lk 8,16)

(Mt 5,15; 10,26; 13,12; Mk 4,21-25) 16"Nitko ne uie svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijenjak da oni koji ulaze vide svjetlost. 17Ta nita nije tajno to se nee oitovati; nita skriveno to se nee saznati i na vidjelo doi." 18"Pazite dakle kako sluate. Doista, onomu tko ima dat e se, a onomu tko nema oduzet e se i ono to misli da ima."

Prava rodbina Isusova (Lk 8,19)

(Mt 12,46-50; Mk 3,21. 31-35) 19A majka i braa njegova htjedoe k njemu, ali ne mogoe do njega zbog

mnotva. 20Javie mu: "Majka tvoja i braa tvoja stoje vani i ele te vidjeti." 21A on im odgovori: "Majka moja, braa moja - ovi su koji rije Boju sluaju i vre."

Stiana oluja (Lk 8,22)

(Mt 8,23-27; Mk 4,35-41) Jednoga dana ue u lau on i uenici njegovi. I ree im: "Prijeimo na onu 22 stranu jezera." I otisnue se. 23Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli. 24Oni pristupie i probudie ga govorei: "Uitelju, uitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha. 25A on e im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestraeni u udu zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?"

Ozdravljenje opsjednutoga (Lk 8,26)

(Mt 8,28-34; Mk 5,1-20) 26Doplovie u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji. 27im izie na kopno, eto mu iz grada u susret nekog ovjeka koji imae zloduhe. Ve dugo vremena nije se uope odijevao niti stanovao u kui, nego po grobnicama. 28Kad opazi Isusa, zastenja, pade niice preda nj i u sav glas povika: "to ti ima sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevinjega? Molim te, ne mui me!" 29Jer bijae zapovjedio neistom duhu da izie iz toga ovjeka. Da, dugo ga je ve vremena drao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama uvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju. 30Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" On ree: "Legija", jer u nj uoe mnogi zlodusi. 31I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan. 32A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti ui u njih. I on im dopusti. 33Tada zlodusi izioe iz ovjeka i uoe u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se. 34Vidjevi to se dogodilo, svinjari pobjegoe i razglasie gradom i selima. 35A ljudi izioe vidjeti to se dogodilo. Dooe Isusu i naoe ovjeka iz kojega bijahu izali zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obuen i zdrave pameti. I prestrae se. 36A oevici im ispripovijedie kako je opsjednuti ozdravio. 37I zamoli ga sve ono mnotvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On ue u lau i vrati se. A moljae ga ovjek iz koga izioe zlodusi da moe ostati s njim, ali ga on 38 otpusti govorei: 39"Vrati se kui i pripovijedaj to ti uini Bog." On ode razglaujui po svem gradu to mu uini Isus.

Ozdravljenje bolesne ene i uskrienje Jairove keri (Lk 8,40)

(Mt 9,18-26; Mk 5,21-43) 40Na povratku Isusa doeka mnotvo jer su ga svi eljno iekivali. 41I gle, doe ovjek, ime mu Jair, koji bijae predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da doe u njegovu kuu. 42Imae ker jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umirae. Dok je onamo iao, mnotvo ga guralo odasvud. 43A neka ena koja je ve dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potroila na lijenike i nitko je nije mogao izlijeiti, 44prie odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje. 45I ree Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar e: "Uitelju, mnotvo te gura i pritie." 46A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene." 47A ena, vidjevi da se ne moe kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zato ga se dotakla i kako je umah ozdravila. 48A on joj ree: "Keri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!" 49Dok je on jo govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti ki, ne mui vie Uitelja." 50uo to Isus pa mu ree: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona e se spasiti!"

51Ue u kuu, ali nikomu ne dopusti da s njim ue osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. 52A svi plakahu i alovahu za njom. A on im ree: "Ne plaite! Nije umrla, nego spava!" 53No oni mu se podsmjehivahu znajui da je umrla. 54On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!" 55I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. 56Njezini se roditelji zaudie, a on zapovjedi da nikome ne reknu to se dogodilo.

Poslanje dvanaestorice (Lk 9,1)

(Mt 10,1-15; Mk 6,7-13)

Lk 9.
Sazva dvanaestoricu i dade im mo i vlast nad svim zlodusima i da lijee bolesti. 2I posla ih propovijedati kraljevstvo Boje i lijeiti bolesnike. 3I ree im: "Nita ne uzimajte na put: ni tapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali vie od dvije haljine! 4U koju god kuu uete, ondje ostanite pa odande dalje poite. 5Gdje vas ne prime, iziite iz toga grada i stresite prainu s nogu za svjedoanstvo protiv njih." 6Oni krenue: obilazili su po selima, navjeivali evanelje i lijeili posvuda.

Herod i Isus (Lk 9,7)

(Mt 14,1-2; Mk 6,14-16) Douo Herod tetrarh sve to se dogaa te se nae u nedoumici jer su neki 7 govorili: "Ivan uskrsnu od mrtvih"; 8drugi: "Pojavio se Ilija"; trei opet: "Ustao je neki od drevnih proroka." 9A Herod ree: "Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko ujem?" I traio je priliku da ga vidi.

Isus hrani pet tisua ljudi (Lk 9,10)

(Mt 14,13-21; Mk 6,30-34; Iv 6,1-14) 10Apostoli se vrate i ispripovjede to su uinili. Isus ih povede sa sobom i povue se nasamo u grad zvani Betsaida. 11Saznalo to mnotvo po poe za njim. On ih primi te im govorae o kraljevstvu Bojem i ozdravljae sve koji su trebali ozdravljenja. Dan bijae na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti 12 svijet, neka pou po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nau jela jer smo ovdje u pustu kraju." 13A on im ree: "Podajte im vi jesti!" Oni rekoe: "Nemamo vie od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod." 14A bijae oko pet tisua mukaraca.Nato e on svojim uenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset." 15I uine tako: sve ih posjedaju. 16A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davae uenicima da poslue mnotvo. 17Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest koara.

Petrova vjeroispovijest (Lk 9,18)

(Mt 16,13-20; Mk 8,27-30; Iv 6,67-70) 18Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi uenici. On ih upita: "to govori svijet, tko sam ja?" 19Oni odgovorie: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, trei opet: da neki od drevnih proroka usta." 20A on im ree: "A vi, to vi kaete, tko sam ja?" Petar prihvati i ree: "Krist - Pomazanik Boji!" A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. 21

Prvi navjetaj muke i uskrsnua (Lk 9,22)

(Mt 16,21-23; Mk 8,31-33) 22Ree: "Treba da Sin ovjeji mnogo pretrpi, da ga starjeine, glavari sveeniki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i trei dan da uskrsne."

Uvjeti za nasljedovanje Isusa (Lk 9,23)

(Mt 16,24-28; Mk 8,34-9,1; Iv 12,25-26) 23A govorae svima: "Hoe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka

danomice uzima kri svoj i neka ide za mnom. 24Tko hoe ivot svoj spasiti, izgubit e ga; a tko izgubi ivot svoj poradi mene, taj e ga spasiti. 25Ta to koristi ovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?" 26"Doista, tko se zastidi mene i mojih rijei, toga e se i Sin ovjeji stidjeti kada doe u slavi svojoj i Oevoj i svetih anela." 27"A kaem vam uistinu: neki od nazonih nee okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Bojega."

Preobraenje (Lk 9,28)

(Mt 17,1-8; Mk 9,2-8) 28Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uzie na goru da se pomoli. 29I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjea sjajem zablista. I gle, dva ovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. 31Ukazali se u slavi i 30 razgovarali s njime o njegovu Izlasku, to se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. 32No Petra i njegove drugove bijae svladao san. Kad se probudie, ugledae njegovu slavu i dva ovjeka koji stajahu uza nj. 33I dok su oni odlazili od njega, ree Petar Isusu: "Uitelju, dobro nam je ovdje biti. Nainimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao to govori. 34Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Uavi u oblak, oni se prestraie. 35A glas se zau iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega sluajte!" 36I upravo kad se zau glas, osta Isus sam. Oni su utjeli i nikomu onih dana nisu kazivali to su vidjeli.

Opsjednuti padaviar (Lk 9,37)

(Mt 17,14-21; Mk 9,14-29) 37A kad su sutradan sili s gore, pohiti mu u susret silan svijet. 38I gle, ovjek neki iz mnotva povika: "Uitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je, 39a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro. 40Molio sam tvoje uenike da ga izagnaju, ali ne mogoe." 41Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!" 42I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti neistom duhu te izlijei djeaka i preda ga njegovu ocu. 43Svi se zapanjie zbog velianstva Bojega.

Drugi navjetaj muke i uskrsnua (Lk 9,43b)

(Mt 17,22-23; Mk 9,30-32) Dok su se svi divili svemu to je inio, ree on uenicima: 44"Uzmite k srcu ove rijei: Sin ovjeji doista ima biti predan ljudima u ruke." 45Ali oni nerazumjee te besjede, bijae im skrivena te ne shvatie, a bojahu se upitati ga o tome.

Tko je najvei? (Lk 9,46)

(Mt 18,1-5; Mk 9,33-37) U njima se porodi misao tko bi od njih bio najvei. 47Znajui tu misao njihova 46 srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se 48i ree im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji meu vama svima, taj je velik!"

"Tko nije protiv vas, za vas je" (Lk 9,49)

(Mt 9,38-40) 49Prihvati Ivan i ree: "Uitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama." 50Ree mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!"

IV. ISUS NA PUTU PREMA JERUZALEMU (Lk 9,51)

Negostoljubivi Samarijanci (Lk 9,51)
51Kad su se navrili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlunou prema Jeruzalemu. 52I posla glasnike pred sobom. Oni odoe i uoe u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. 53No ondje ga ne primie jer je bio na putu u Jeruzalem. 54Kada to vidjee uenici Jakov i Ivan, rekoe: "Gospodine, hoe li da kaemo neka oganj sie s neba i uniti ih?" 55No on se okrenu i prekori ih. 56I odoe u drugo selo.

Zahtjevi apostolskog poziva (Lk 9,57)

(Mt 8,19-22) Dok su ili putom, ree mu netko: "Za tobom u kamo god ti poao." 58Ree mu 57 Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin ovjeji nema gdje bi glavu naslonio." 59Drugomu nekom ree: "Poi za mnom!" A on e mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." 60Ree mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navjeuj kraljevstvo Boje." 61I neki drugi ree: "Za tobom u, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukuanima." 62Ree mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Boje."

Poslanje sedamdesetdvojice (Lk 10,1) Lk 10.

Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu uenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doi. 2Govorio im je: "etva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara etve da radnike poalje u etvu svoju. 3Idite! Evo, aljem vas kao janjce meu vukove. 4Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obue. I nikoga putem ne pozdravljajte. 5U koju god kuu uete, najprije recite: 'Mir kui ovoj!' 6Bude li tko ondje prijatelj mira, poinut e na njemu mir va. Ako li ne, vratit e se na vas. 7U toj kui ostanite, jedite i pijte to se kod njih nae. Ta vrijedan je radnik plae svoje. Ne prelazite iz kue u kuu." 8"Kad u koji grad uete pa vas prime, jedite to vam se ponudi 9i lijeite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Pribliilo vam se kraljevstvo Boje!' 10A kad u neki grad uete pa vas ne prime, iziite na njegove ulice i recite: 11'I prainu vaega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Pribliilo se kraljevstvo Boje!' 12Kaem vam: Sodomcima e u onaj dan biti lake negoli tomu gradu."

Prijetnja neobraenim gradovima (Lk 10,13)

(Mt 11,20-24) 13"Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila udesa koja su se dogodila u vama, odavna bi ve, sjede u kostrijeti i pepelu, inili pokoru. 14Ali Tiru i Sidonu bit e na Sudu lake negoli vama. 15I ti Kafarnaume! Zar e se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje e se strovaliti. 16Tko vas slua, mene slua; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla."

Pravi razlog apostolske radosti (Lk 10,17)

Vratie se zatim sedamdesetdvojica radosni govorei: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" 18A on im ree: "Promatrah Sotonu kako poput munje s
17

neba pade. 19Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i tipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i nita vam nee nakoditi. 20Ali ne radujte se to vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se to su vam imena zapisana na nebesima."

Evanelje objavljeno jednostavnima (Lk 10,21)

(Mt 11,25-27; 13,16-17) 21U taj isti as uskliknu Isus u Duhu Svetom: "Slavim te, Oe, Gospodaru neba i zemlje, to si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oe! Tako se tebi svidjelo. 22Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti tko je Otac doli Sin i onaj kome Sin hoe da objavi." 23Tada se okrene uenicima pa im nasamo ree: "Blago oima koje gledaju to vi gledate! 24Kaem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti to vi gledate, ali nisu vidjeli; i uti to vi sluate, ali nisu uli!"

Zapovijed ljubavi (Lk 10,25)

(Mt 22,34-40; Mk 12,28-34) I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskua, upita: "Uitelju, to mi je initi da 25 ivot vjeni batinim?" 26A on mu ree: "U Zakonu to pie? Kako ita?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom duom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga blinjega kao sebe samoga!" 28Ree mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To ini i ivjet e."

Milosrdni Samarijanac (Lk 10,29)

Ali hotei se opravdati, ree on Isusu: "A tko je moj blinji?" 30Isus prihvati i ree: "ovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao meu razbojnike koji ga svukoe i izranie pa odoe ostavivi ga polumrtva. 31Sluajno je onim putem silazio neki sveenik, vidje ga i zaobie. 32A tako i levit: prolazei onuda, vidje ga i zaobie. 33Neki Samarijanac putujui doe do njega, vidje ga, saali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivi ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje ivine, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioniaru i ree: 'Pobrini se za njega. Ako to vie potroi, isplatit u ti kad se budem vraao.'" 36"to ti se ini, koji je od ove trojice bio blinji onomu koji je upao meu razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosre." Nato mu ree Isus: "Idi pa i ti ini tako!"
29

Marta i Marija (Lk 10,38)

Dok su oni tako putovali, ue on u jedno selo. ena neka, imenom Marta, primi ga u kuu. 39Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i sluae rije njegovu. 40A Marta bijae sva zauzeta posluivanjem pa pristupi i ree: "Gospodine, zar ne mari to me sestra samu ostavila posluivati? Reci joj dakle da mi pomogne." 41Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brine se i uznemiruje za mnogo, 42a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se nee oduzeti."
38

Pouka o molitvi (Lk 11,1)

(Mt 6,9-15; 7,7-11)

Lk 11.
Jednom je Isus na nekome mjestu molio. im presta, ree mu jedan od uenika: "Gospodine, naui nas moliti kao to je i Ivan nauio svoje uenike." 2On im ree: "Kad molite, govorite: 'Oe! Sveti se ime tvoje! Doi kraljevstvo tvoje! 3Kruh na svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe nae: 4

ta i mi otputamo svakom duniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'" 5I ree im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Poe k njemu o ponoi i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha. 6Prijatelj mi se s puta svratio te nemam to staviti preda nj!' 7A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosauj mi! Vrata su ve zatvorena, a djeica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...' 8Kaem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato to mu je prijatelj, ustat e i dati mu to god treba zbog njegove bezonosti." 9"I ja vama kaem: Itite i dat e vam se! Traite i nai ete! Kucajte i otvorit e vam se! 10Doista, tko god ite, prima; i tko trai, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit e se." 11"A koji je to otac meu vama: kad ga sin zaite ribu, zar e mu mjesto ribe zmiju dati? 12Ili kad zaite jaje, zar e mu dati tipavca? 13Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li e vie Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaitu!"

Isus i Beelzebul (Lk 11,14)

(Mt 12,22-30; Mk 3,20-27) 14I istjerivae avla koji bijae nijem. Kad izie avao, progovori njemak. I mnotvo se divilo. 15A neki od njih rekoe: "Po Beelzebulu, poglavici avolskom, izgoni avle!" 16A drugi su iskuavajui ga, traili od njega kakav znak s neba. 17Ali on, znajui njihove misli, ree im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet e i kua e na kuu pasti. 18Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako e opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kaete da ja po Beelzebulu izgonim avle. 19Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim avle, po kome ih vai sinovi izgone? Zato e vam oni biti suci. 20Ali ako ja prstom Bojim izgonim avle, zbilja je dolo k vama kraljevstvo Boje." "Dokle god jaki i naoruani uva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. 22Ali ako 21 doe jai od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oruje u koje se uzdao, a plijen razdijeli." "Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa." 23

Ponovni pad (Lk 11,24)

(Mt 12,43-45) 24"Kad neisti duh izie iz ovjeka, luta bezvodnim mjestima traei spokoja. Kad ga ne nae, rekne: 'Vratit u se u kuu odakle izioh.' 25Doavi, nae je pometenu i ureenu. 26Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu ovjeku gore nego na poetku."

Pravo blaenstvo (Lk 11,27)

Dok je on to govorio, povika neka ena iz mnotva: "Blaena utroba koja te 27 nosila i prsi koje si sisao!" 28On odgovori: "Jo blaeniji oni koji sluaju rije Boju i uvaju je!"

Jonin znak (Lk 11,29)

(Mt 12,38-42; Mk 8,12) 29Kad je nagrnulo mnotvo, poe im Isus govoriti: "Narataj ovaj narataj je opak. Znak trai, ali mu se znak nee dati doli znak Jonin. 30Doista, kao to je Jona bio znak Ninivljanima, tako e biti i Sin ovjeji ovomu narataju." 31"Kraljica e Juga ustati na Sudu s ljudima ovog narataja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje dola uti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i vie od Salomona! 32Ninivljani e ustati na Sudu s ovim naratajem i osuditi ga jer se obratie na propovijed Joninu, a evo ovdje i vie od Jone!"

Druga prispodoba o svjetiljci (Lk 11,33)

(Mt 5,15; 6,22-23) 33"Nitko ne uie svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu, nego na svijenjak da oni koji ulaze vide svjetlost. 34Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno. 35Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna. 36Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djelia tame, bit e posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje."

Protiv farizeja i zakonoznanaca (Lk 11,37)

(Mt 23,1-36; Mk 12,38-40; Lk 20,45-47) 37Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On ue i prie k stolu. 38Vidjevi to, farizej se zaudi to se Isus prije objeda ne opra. 39A Gospodin mu ree: "Da, vi farizeji istite vanjtinu ae u zdjele, a nutrina vam je puna grabea i pakosti. 40Bezumnici! Nije li onaj koji naini vanjtinu nainio i nutrinu. 41Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je isto." 42"Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povra, a ne marite za pravednost i ljubav Boju. Ovo je trebalo initi, a ono ne zanemariti." 43"Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. 44Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajui hode." 45Nato e neki zakonoznanac: "Uitelju, tako govorei i nas vrijea." 46A on ree: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete." 47"Jao vama! Podiete spomenike prorocima, a vai ih oci ubie. 48Zato ste svjedoci i sumiljenici djela svojih otaca: oni ih ubie, a vi spomenike podiete! Zbog toga i kaza Mudrost Boja: 'Poslat u k njima proroke i apostole. Neke e 49 poubijati i prognati - 50da se od ovog narataja zatrai krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, 51od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen izmeu rtvenika i svetita.' Da, kaem vam, trait e se od ovoga narataja!" 52"Jao vama, zakonoznanci! Uzeste klju znanja: sami ne uoste, a sprijeiste one koji htjedoe ui." 53Kad Isus izae odande, stadoe pismoznanci i farizeji estoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja 54vrebajui na nj, ne bi li togod ulovili iz njegovih usta.

Protiv licemjerja (Lk 12,1) Lk 12.

Kad se uto skupilo mnotvo, tisue i tisue, te su jedni druge gazili, poe Isus govoriti najprije svojim uenicima: "uvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja. 2Nita nije skriveno to se nee otkriti ni tajno to se nee saznati. 3Naprotiv, sve to u tami rekoste, na svjetlu e se uti; i to ste po skrovitima u uho aptali, propovijedat e se po krovovima."

Koga se treba bojati (Lk 12,4)

(Mt 10,28-31) 4"A kaem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju vie to uiniti. 5Pokazat u vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji poto ubije, ima mo baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte! 6Ne prodaje li se pet vrapia za dva novia? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. 7A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca!"

Priznati se Kristovim pred ljudima (Lk 12,8)

(Mt 10,32-33; 12,32; 10,19-20) 8"A kaem vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin ovjeji priznat e se njegovim pred anelima Bojim. 9A tko mene zanijee pred ljudima, bit e zanijekan

pred anelima Bojim." 10"I tko god rekne rije na Sina ovjejega, oprostit e mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, nee mu se oprostiti." 11"Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ete se ili ime braniti, to li rei! 12Ta Duh Sveti pouit e vas u taj as to valja rei."

Zgrtanje varava bogatstva (Lk 12,13)

13Tada mu netko iz mnotva ree: "Uitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom batinu." 14Nato mu on ree: "ovjee, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" 15I dometnu im: "Klonite se i uvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, ivot mu nije u onom to posjeduje." 16Kaza im i prispodobu: "Nekomu bogatu ovjeku obilno urodi zemlja 17pa u sebi razmiljae: 'to da uinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' 18I ree: 'Evo to u uiniti! Sruit u svoje itnice i podignuti vee pa u ondje zgrnuti sve ito i dobra svoja. 19Tada u rei dui svojoj: duo, evo ima u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Poivaj, jedi, pij, uivaj!' 20Ali Bog mu ree: 'Bezumnie! Ve noas dua e se tvoja zaiskati od tebe! A to si pripravio, ije e biti?' 21Tako biva s onim koji sebi zgre blago, a ne bogati se u Bogu."

Pouzdanje u providnost (Lk 12,22)

(Mt 6,25-34. 19-21) 22Zatim ree svojim uenicima: "Zato vam kaem: ne budite zabrinuti za ivot: to ete jesti; ni za tijelo: u to ete se obui. 23Ta ivot je vredniji od jela i tijelo od odijela. 24Promotrite gavrane! Ne siju niti anju, nemaju spremita ni itnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! 25A tko od vas zabrinutou moe svojemu stasu dodati lakat? 26Ako dakle ni ono najmanje ne moete, to ste onda za ostalo zabrinuti? 27Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kaem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 28Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u pe baca Bog tako odijeva, koliko li e vie vas, malovjerni!" "Zato i vi: ne traite to ete jesti, to piti. Ne uznemirujte se! 30Ta sve to trae 29 pogani ovoga svijeta. Otac va zna da vam je sve to potrebno. 31Nego, traite kraljevstvo njegovo, a to e vam se nadodati!" 32"Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vaemu dati vam Kraljevstvo." 33"Prodajte to god imate i dajte za milostinju! Nainite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne pribliava i gdje moljac ne rastae. 34Doista, gdje vam je blago, ondje e vam i srce biti."

Budni sluge (Lk 12,35)

(Mt 24,45-51) 35"Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, 36a vi slini ljudima to ekaju gospodara kad se vraa sa svadbe da mu odmah otvore im stigne i pokuca. 37Blago onim slugama koje gospodar, kada doe, nae budne! Zaista, kaem vam, pripasat e se, posaditi ih za stol pa e pristupiti i posluivati ih. 38Pa doe li o drugoj ili o treoj strai i nae ih tako, blago njima!" 39"A ovo znajte: kad bi domain znao u koji as kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kue. 40I vi budite pripravni jer u as kad i ne mislite Sin ovjeji dolazi." 41Nato e Petar: "Gospodine, govori li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?" Ree Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj to e ga gospodar 42 postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? 43Blago onome sluzi kojega gospodar kada doe, nae da tako radi. 44Uistinu, kaem vam, postavit e ga nad svim imanjem svojim." "No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit e gospodar moj' pa stane tui sluge i 45

slukinje, jesti, piti i opijati se, 46doi e gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u as u koji i ne sluti; rasjei e ga i dodijeliti mu udes meu nevjernicima." 47"I onaj sluga to je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije uinio po volji njegovoj, dobit e mnogo udaraca. 48A onaj koji nije znao, ali je uinio to zasluuje udarce, dobit e malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega e se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, vie e se od njega iskati."

Veliko dijeljenje svijeta (Lk 12,49)

(Mt 10,34-36) 49"Oganj dooh baciti na zemlju pa to hou ako je ve planuo! 50Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvri!" 51"Mislite li da sam doao mir dati na zemlji? Nipoto, kaem vam, nego razdjeljenje. 52Ta bit e odsada petorica u jednoj kui razdijeljena: razdijelit e se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - 53otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv keri i ki protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve."

Znakovi vremena (Lk 12,54)

(Mt 16,2-3) 54Zatim je govorio mnotvu: "Kad opazite da se oblak die na zapadu, odmah kaete: 'Kia e!' I bude tako. 55Kad zapue junjak, kaete: 'Bit e vruine!' I bude. Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne 56 rasuujete?"

Nagoditi se s protivnikom (Lk 12,57)

(Mt 5,25-26) "Zato sami od sebe ne sudite to je pravo? 58Kad s protivnikom ide glavaru, na putu 57 sve uloi da ga se oslobodi pa te ne odvue k sucu. Sudac e te predati izvritelju, a izvritelj baciti u tamnicu. 59Kaem ti: nee izii odande dok ne isplati do posljednjega novia."

Brzo promijenite ivot! (Lk 13,1) Lk 13.

Upravo u taj as dooe neki te mu javie to se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomijeao s krvlju njihovih rtava. 2Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradae, bijahu greniji od drugih Galilejaca? 3Nipoto, kaem vam, nego ako se ne obratite, svi ete slino propasti! 4Ili onih osamnaest na koje se sruila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili vei dunici od svih Jeruzalemaca? 5Nipoto, kaem vam, nego ako se ne obratite, svi ete tako propasti."

Neplodna smokva (Lk 13,6)

6Nato im pripovjedi ovu prispodobu: "Imao netko smokvu zasaenu u svom vinogradu. Doe trae ploda na njoj i ne nae 7pa ree vinogradaru: 'Evo, ve tri godine dolazim i traim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zato da iscrpljuje zemlju?' 8A on mu odgovori: 'Gospodaru, ostavi je jo ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. 9Moda e ubudue ipak uroditi. Ako li ne, posjei e je.'"

Ozdravljenje zgrbljene ene u subotu (Lk 13,10)

Jedne je subote nauavao u nekoj sinagogi. 11Kad eto ene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. 12Kad je Isus opazi, dozva je i ree joj: "eno, osloboena si svoje bolesti!" 13I poloi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poe slaviti Boga. 14Nadstojnik sinagoge - ozlovoljen to je Isus u subotu izlijeio - govorae mnotvu: "est je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i lijeite se, a ne u dan subotni!" 15Odgovori mu Gospodin: "Licemjeri! Ne drijei li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? 16Nije li dakle i ovu ker Abrahamovu, koju
10

Sotona sveza evo osamnaest je ve godina, trebalo odrijeiti od tih spona u dan subotni?" 17Na te njegove rijei postidjee se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovae zbog svega ime se on proslavio.

Prispodoba o goruiinu zrnu (Lk 13,18)

(Mt 13,31-32; Mk 4,30-32) 18Govorae dakle: "emu je slino kraljevstvo Boje? emu da ga prispodobim? Ono je kao kad ovjek uze goruiino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo 19 te mu se ptice nebeske gnijezde po granama."

Prispodoba o kvascu (Lk 13,20)

(Mt 13,33) I opet im ree: "emu da prispodobim kraljevstvo Boje? 21Ono je kao kad ena 20 uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brana dok sve ne uskisne."

Odbaenje nevjernih idova. Poziv poganima (Lk 13,22)

(Mt 7,13-14. 21-23) 22Putujui tako u Jeruzalem, prolazio je i nauavao gradovima i selima. 23Ree mu tada netko: "Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?" A on im ree: 24"Borite se da uete na uska vrata jer mnogi e, velim vam, traiti da uu, ali nee moi." "Kada gospodar kue ustane i zakljua vrata, a vi stojei vani ponete kucati na 25 vrata: 'Gospodine, otvori nam!', on e vam odgovoriti: 'Ne znam vas odakle ste!' 26Tada ete poeti govoriti: 'Pa mi smo s tobom jeli i pili, po naim si trgovima nauavao!' 27A on e vam rei: 'Kaem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!'" 28"Ondje e biti pla i krgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Bojem, a sebe vani, izbaene. 29I doi e s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Bojem. 30Evo, ima posljednjih koji e biti prvi, ima i prvih koji e biti posljednji."

Herod lisica (Lk 13,31)

31U taj as pristupe neki farizeji i reknu mu: "Otii, otputuj odavde jer te Herod hoe ubiti." 32A on e njima: "Idite i kaite toj lisici: 'Evo, izgonim avle i lijeim danas i sutra, a trei dan dovrujem. 33Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne prilii da prorok pogine izvan Jeruzalema.'"

Prijetnja Jeruzalemu (Lk 13,34)

(Mt 23,37-39) 34"Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubija proroke i kamenuje one to su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvoka pilie pod krila i ne htjedoste! 35Evo, naputena vam kua. A kaem vam, neete me vidjeti dok ne doe as te reknete: "Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!"

Opet ozdravljenje u subotu (Lk 14,1) Lk 14.

Jedne subote doe on u kuu nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. 2Kad evo: pred njim neki ovjek koji je imao vodenu bolest. 3Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li doputeno subotom lijeiti ili nije?" 4A oni mukom ponikoe. On ga dotaknu, izlijei i otpusti. 5A njima ree: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, nee li ga bre bolje izvui i u dan subotni?" 6I ne mogoe mu na to odgovoriti.

Pouka o poniznosti (Lk 14,7)

7Promatrajui kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: 8"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi moda bio pozvan koji asniji od tebe, 9te ne doe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada e, postien, morati zauzeti posljednje mjesto. 10Nego kad bude pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada doe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se navie!' Bit e ti to tada na ast pred svim sustolnicima, 11jer - svaki koji se uzvisuje, bit e ponien, a koji se ponizuje, bit e uzvien."

Izbor uzvanika (Lk 14,12)

A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad prireuje objed ili veeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni brae, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi moda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. 13Nego kad prireuje gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. 14Blago tebi jer oni ti nemaju ime uzvratiti. Uzvratit e ti se doista o uskrsnuu pravednih."
12

Prispodoba o uzvanicima (Lk 14,15)

(Mt 22,1-10) 15Kad je to uo jedan od sustolnika, ree mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Bojem!" 16A on mu ree:"ovjek neki priredi veliku veeru i pozva mnoge. 17I posla slugu u vrijeme veere da rekne uzvanicima: 'Doite! Ve je pripravljeno!' 18A oni se odreda poeli ispriavati. Prvi mu ree: 'Njivu sam kupio i valja mi poi pogledati je. Molim te, ispriaj me.' 19Drugi ree: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okuati ih. Molim te, ispriaj me.' 20Trei ree: 'Oenio sam se i zato ne mogu doi.'" 21"Sluga se vrati i javi to domainu. Tada domain, gnjevan, ree sluzi: 'Izii brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' 22I sluga ree: 'Gospodaru, uinjeno je to si naredio i jo ima mjesta.' 23Ree gospodar sluzi: 'Izii na putove i meu ograde i prisili neka uu da mi se napuni kua.' 24A kaem vam: nijedan od onih pozvanih nee okusiti moje veere."

Odrei se svega (Lk 14,25)

(Mt 10,37-38) 25S njim je zajedno putovalo silno mnotvo. On se okrene i ree im: 26"Doe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, enu i djecu, brau i sestre, pa i sam svoj ivot, ne moe biti moj uenik! 27I tko ne nosi svoga kria i ne ide za mnom, ne moe biti moj uenik!" 28"Tko od vas, nakan graditi kulu, nee prije sjesti i proraunati trokove ima li ime dovriti: 29da ga ne bi - poto ve postavi temelj, a ne mogne dovriti - poeli ismjehivati svi koji to vide: 30'Ovaj ovjek poe graditi, a ne moe dovriti!' 31Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, nee prije sjesti i promisliti da li s deset tisua moe presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisua? 32Ako ne moe, dok je onaj jo daleko, poslat e poslanstvo da zaite mir." 33"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega to posjeduje, ne moe biti moj uenik." 34"Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, ime e se ona zainiti? 35Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojite. Van se baca. Tko ima ui da uje, neka uje!"

Tri prispodobe o milosru (Lk 15,1) Lk 15.

Okupljahu se oko njega svi carinici i grenici da ga sluaju. 2Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grenike, i blaguje s njima."

Izgubljena i naena ovca (Lk 15,3)

(Mt 18,12-14)

3Nato im Isus kaza ovu prispodobu: 4"Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te poe za izgubljenom dok je ne nae? 5A kad je nae, stavi je na ramena sav radostan 6pa doavi kui, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Naoh ovcu svoju izgubljenu.' 7Kaem vam, tako e na nebu biti vea radost zbog jednog obraena grenika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraenja."

Izgubljena i naena drahma (Lk 15,8)

8"Ili koja to ena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuu i briljivo pretrai dok je ne nae? 9A kad je nae, pozove prijateljice i susjede pa e im: 'Radujte se sa mnom! Naoh drahmu to je bijah izgubila.' 10Tako, kaem vam, biva radost pred anelima Bojim zbog jednog obraena grenika."

Izgubljeni i naeni sin (Lk 15,11)

I nastavi: "ovjek neki imao dva sina. 12Mlai ree ocu: 'Oe, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. 13Nakon nekoliko dana mlai sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra ivei razvratno." 14"Kad sve potroi, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poe oskudijevati. 15Ode i pribi se kod jednoga itelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. 16elio se nasititi rogaima to su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." "Doavi k sebi, ree: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje 17 umirem od gladi! 18Ustat u, poi svomu ocu i rei mu: 'Oe, sagrijeih protiv Neba i pred tobom! 19Nisam vie dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'" "Usta i poe svom ocu. Dok je jo bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, 20 potra, pade mu oko vrata i izljubi ga. 21A sin e mu: 'Oe! Sagrijeih protiv Neba i pred tobom! Nisam vie dostojan zvati se sinom tvojim.' 22A otac ree slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuu na noge! 23Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo 24jer sin mi ovaj bijae mrtav i oivje, izgubljen bijae i nae se!' I stadoe se veseliti." "A stariji mu sin bijae u polju. Kad se na povratku pribliio kui, zau svirku i 25 igru 26pa dozva jednoga slugu da se raspita to je to. 27A ovaj e mu: 'Doao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno to sina zdrava doeka.' 28A on se rasrdi i ne htjede ui. Otac tada izie i stane ga nagovarati. 29A on e ocu: 'Evo toliko ti godina sluim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. 30A kada doe ovaj sin tvoj koji s bludnicama prodrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' 31Nato e mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje tvoje je. 32No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijae mrtav i oivje, izgubljen i nae se!'"
11

Nepoteni upravitelj (Lk 16,1) Lk 16.

Govorae i svojim uenicima: "Bijae neki bogat ovjek koji je imao upravitelja. 2Ovaj je bio optuen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu ree: 'to to ujem o tebi? Poloi raun o svom upravljanju jer vie ne moe biti upravitelj!' 3Nato upravitelj ree u sebi: 'to da uinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. 4Znam to u da me prime u svoje kue kad budem maknut s uprave.'" 5"I pozva dunike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguje gospodaru mojemu?' On ree: 'Sto bata ulja.' 6A on e mu: 'Uzmi svoju zadunicu, sjedni brzo, napii pedeset.' 7Zatim ree drugomu: 'A ti, koliko ti duguje?' On odgovori: 'Sto kora penice.' Kae mu: 'Uzmi svoju zadunicu i napii osamdeset.'" 8"I pohvali gospodar nepotenog upravitelja to snalaljivo postupi jer sinovi su

ovoga svijeta snalaljiviji prema svojima od sinova svjetlosti."

Ne moe se sluiti dvojici gospodara (Lk 16,9)

9"I ja vama kaem: napravite sebi prijatelje od nepotena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vjene atore." 10"Tko je vjeran u najmanjem, i u najveem je vjeran; a tko je u najmanjem nepoten, i u najveem je nepoten. 11Ako dakle ne bijaste vjerni u nepotenom bogatstvu, tko li e vam istinsko povjeriti? 12I ako u tuem ne bijaste vjerni, tko li e vam vae dati?" 13"Nijedan sluga ne moe sluiti dvojici gospodara. Ili e jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili e uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne moete sluiti Bogu i bogatstvu."

Protiv pohlepnih farizeja (Lk 16,14)

14Sve su to sluali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. 15On im ree: "Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaa. Jer to je ljudima uzvieno, odvratnost je pred Bogom."

Vjenost Zakona (Lk 16,16)

(Mt 11,12-13; 5,18) 16"Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navjeuje kraljevstvo Boje i svatko se u nj silom probija. 17Lake e nebo i zemlja proi, negoli propasti i jedan potezi Zakona."

Nerazrjeivost enidbe (Lk 16,18)

(Mt 19,9; Mk 10,11-12) 18"Tko god otpusti svoju enu pa se oeni drugom, ini preljub. I tko se god oeni otputenom, ini preljub."

Bogata i Lazar (Lk 16,19)

"Bijae neki bogata. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. 20A neki siromah, imenom Lazar, leao je sav u irevima pred njegovim vratima 21i prieljkivao nasititi se onim to je padalo s bogataeva stola. ak su i psi dolazili i lizali mu ireve." 22"Kad umrije siromah, odnesoe ga aneli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogata te bude pokopan. 23Tada u tekim mukama u paklu, podie svoje oi te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara 24pa zavapi: 'Oe Abrahame, smiluj mi se i poalji Lazara da umoi vrak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strano muim u ovom plamenu.' 25Ree nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za ivota primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tjei, a ti se mui. 26K tome izmeu nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijei odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" 27"Nato e bogata: 'Molim te onda, oe, poalji Lazara u kuu oca moga. 28Imam petero brae pa neka im posvjedoi da i oni ne dou u ovo mjesto muka.' 29Kae Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka posluaju!' 30A on e: 'O ne, oe Abrahame! Nego doe li tko od mrtvih k njima, obratit e se.' 31Ree mu: 'Ako ne sluaju Mojsija i Proroka, nee povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"
19

Sablazan (Lk 17,1)

(Mt 18,6-7; Mk 9,42)

Lk 17.

I ree svojim uenicima: "Nije mogue da ne dou sablazni, no jao onome po kom dolaze; 2je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. 3uvajte se!"

Bratska opomena (Lk 17,3b)

(Mt 18,15) "Pogrijei li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. 4Pa ako se sedam puta na dan ogrijei o tebe i sedam se puta obrati tebi govorei: 'ao mi je!', oprosti mu."

Mo vjere (Lk 17,5)

(Mt 17,19-21; Mk 9,28-29) 5Apostoli zamole Gospodina: "Umnoi nam vjeru!" 6Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno goruiino, rekli biste ovom dudu: 'Iupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas posluao."

Sluiti ponizno (Lk 17,7)

7"Tko e to od vas rei sluzi svomu, orau ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Doi brzo i sjedni za stol?' 8Nee li mu naprotiv rei: 'Pripravi to u veerati pa se pripai i posluuj mi dok jedem i pijem; potom e ti jesti i piti?' 9Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvrio to mu je nareeno? 10Tako i vi: kad izvrite sve to vam je nareeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Uinismo to smo bili duni uiniti!'"

Deset gubavaca (Lk 17,11)

Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je izmeu Samarije i Galileje. 12Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko 13i zavape: "Isuse, Uitelju, smiluj nam se!" 14Kad ih Isus ugleda, ree im: "Idite, pokaite se sveenicima!" I dok su ili, oistie se. 15Jedan od njih vidjevi da je ozdravio, vrati se slavei Boga u sav glas. 16Baci se niice k Isusovim nogama zahvaljujui mu. A to bijae neki Samarijanac. 17Nato Isus primijeti: "Zar se ne oistie desetorica? 18A gdje su ona devetorica? Ne nae li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuinca?" 19A njemu ree: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"
11

Bog e uspostaviti svoje kraljevstvo (Lk 17,20)

(Mt 24,23-28. 37-41) 20Upitaju ga farizeji: "Kad e doi kraljevstvo Boje?" Odgovori im: "Kraljevstvo Boje ne dolazi primjetljivo. 21Niti e se moi kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Boje meu vama!" 22Zatim ree uenicima: "Doi e dani kad ete zaeljeti vidjeti i jedan dan Sina ovjejega, ali ga neete vidjeti. 23Govorit e vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se! 24Jer kao to munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako e biti i sa Sinom ovjejim u Dan njegov. 25No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj narataj odbaci." 26"I kao to bijae u dane Noine, tako e biti i u dane Sina ovjejega: 27jeli su, pili, enili se i udavali do dana kad Noa ue u korablju. I doe potop i sve uniti. 28Slino kao to bijae u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. 29A onog dana kad Lot izie iz Sodome, zapljuti s neba oganj i sumpor i sve uniti. 30Tako e isto biti u dan kad se Sin ovjeji objavi." 31"U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kui, neka ne sie da ih uzme. 32I tko bude u polju, neka se ne okree natrag. Sjetite se ene Lotove! 33Tko god bude nastojao ivot svoj sauvati, izgubit e ga; a tko ga izgubi, iva e ga sauvati." 34"Kaem vam, one e noi biti dvojica u jednoj postelji: jedan e se uzeti, drugi ostaviti. 35Dvije e mljeti zajedno: jedna e se uzeti, druga ostaviti." 36 . 37Upitae ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im ree: "Gdje bude trupla, ondje e se okupljati i orlovi."

Ustrajnost u molitvi (Lk 18,1) Lk 18.

Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: 2"U nekom gradu bio sudac.

Boga se nije bojao, za ljude nije mario. 3U tom gradu bijae i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tuitelja!' 4No on ne htjede zadugo. Napokon ree u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, 5jer mi udovica ova dodijava, obranit u je da vjeno ne dolazi muiti me.'" 6Nato ree Gospodin: "ujte to govori nepravedni sudac! 7Nee li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i no vape k njemu sve ako i odgaa stvar njihovu? 8Kaem vam, ustat e urno na njihovu obranu. Ali kad Sin ovjeji doe, hoe li nai vjere na zemlji?"

Farizej i carinik (Lk 18,9)

9Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, ree zatim ovu prispodobu: 10"Dva ovjeka uzioe u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 11Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Boe, hvala ti to nisam kao ostali ljudi: grabeljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' 12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega to steknem.' 13A carinik, stojei izdaleka, ne usudi se ni oiju podignuti k nebu, nego se udarae u prsa govorei: 'Boe milostiv budi meni greniku!' 14Kaem vam: ovaj sie opravdan kui svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit e ponien; a koji se ponizuje, bit e uzvien."

Isus i djeca (Lk 18,15)

(Mt 19,13-15; Mk 10,13-16) 15A donosili mu i dojenad da ih se dotakne. Vidjevi to, uenici im branili. 16A Isus ih dozva i ree: "Pustite djeicu neka dolaze k meni i ne prijeite im jer takvih je kraljevstvo Boje." "Zaista, kaem vam, tko ne primi kraljevstva Bojega kao dijete, ne, u nj nee 17 ui."

Opasnost bogatstva (Lk 18,18)

(Mt 19,16-30; Mk 10,17-31) I upita ga neki uglednik: "Uitelju dobri, to mi je initi da batinim ivot vjeni?" 18 Ree mu Isus: "to me zove dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. 20Zapovijedi 19 zna: Ne ini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoi lano! Potuj oca svoga i majku!" A onaj e: "Sve sam to uvao od mladosti." 22uvi to, Isus mu ree: "Jo ti jedno 21 preostaje: sve to ima prodaj i razdaj siromasima pa e imati blago na nebu. A onda doi i idi za mnom." 23Kad je on to uo, raalosti se jer bijae silno bogat. 24Vidjevi ga, ree Isus: "Kako li je teko imunicima u kraljevstvo Boje! 25Lake je devi kroz ui iglene nego bogatau u kraljevstvo Boje." Koji su to uli, rekoe: "Pa tko se onda moe spasiti?" 27A on e: "to je 26 nemogue ljudima, mogue je Bogu." 28Nato ree Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i poosmo za tobom." 29Isus e im: "Zaista, kaem vam, nema ga tko bi ostavio kuu, ili enu, ili brau, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Bojega, 30a da ne bi primio mnogostruko ve u ovom vremenu, i u buduem vijeku ivot vjeni."

Trei navjetaj muke i uskrsnua (Lk 18,31)

(Mt 20,17-19; Mk 10,32-34) 31I uzevi sa sobom dvanaestoricu, ree im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu ovjejem ispunit e se sve to su napisali proroci: 32doista, bit e predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; 33i poto ga izbiuju, ubit e ga, ali on e trei dan ustati."

34No oni nita od toga ne razumjee. Te im rijei bijahu skrivene i ne shvaahu to bijae reeno.

Jerihonski slijepac (Lk 18,35)

A kad se pribliavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. 36uvi gdje mnotvo prolazi, raspitivao se to je to. 37Rekoe mu: "Isus Nazareanin prolazi." 38Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" 39Oni ga sprijeda uutkivali, ali on je jo jae vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 40Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on priblii, upita ga: 41"to hoe da ti uinim?" A on e: "Gospodine, da progledam." 42Isus e mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." 43I umah progleda i uputi se za njim slavei Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.
35

Zakej carinik (Lk 19,1) Lk 19.

I ue u Jerihon. Dok je njime prolazio, 2eto ovjeka imenom Zakej. Bijae on nadcarinik, i to bogat. 3elio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogae od mnotva jer je bio niska stasa. 4Potra naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proi. 5Kad Isus doe na to mjesto, pogleda gore i ree mu: "Zakeju, urno sii! Danas mi je proboraviti u tvojoj kui." 6On urno sie i primi ga sav radostan. 7A svi koji to vidjee stadoe mrmljati: "ovjeku se greniku svratio!" 8A Zakej usta i ree Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u emu prevario, vraam etverostruko." 9Ree mu na to Isus: "Danas je dolo spasenje ovoj kui jer i on je sin Abrahamov! 10Ta Sin ovjeji doe potraiti i spasiti izgubljeno!"

Prispodoba o mnama (Lk 19,11)

(Mt 25,14-30) 11Kako su oni to sluali, dometnu on prispodobu - zato to bijae nadomak Jeruzalemu i oni mislili da e se umah pojaviti kraljevstvo Boje. 12Ree dakle: "Neki je ugledan ovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. 13Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i ree: 'Trgujte dok ne doem.' 14A njegovi ga graani mrzili te poslae za njim poslanstvo s porukom: 'Neemo da se ovaj zakralji nad nama.'" 15"Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna to su zaradili." 16"Pristupi prvi i ree: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.' 17Ree mu: 'Valja, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!' 18Doe i drugi govorei: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.' 19I tomu ree: 'I ti budi nad pet gradova!'" 20"Trei, opet doe govorei: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Drao sam je pohranjenu u rupcu. 21Bojao sam te se jer si ovjek strog: uzima to nisi pohranio, anje to nisi posijao.'" "Kae mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam ovjek strog, da 22 uzimam to nisam pohranio i anjem to nisam posijao? 23Zato onda nisi uloio moj novac u novarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.' 24Nato ree nazonima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.' 25Rekoe mu: 'Gospodaru, ta ve ima deset mna!' 26Kaem vam: svakomu koji ima jo e se dati, a od onoga koji nema oduzet e se i ono to ima. 27A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoe za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim oima!'"

V. ISUSOVI POSLJEDNJI DANI U JERUZALEMU (Lk 19,28)

Mesijanski ulazak u Jeruzalem (Lk 19,28)
(Mt 21,1-11; Mk 11,1-11; Iv 12,12-19) 28Rekavi to, nastavi put uzlazei u Jeruzalem. 29Kad se priblii Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu uenika 30govorei: "Hajdete u selo pred vama. im uete u nj, nai ete privezano magare koje jo nitko nije zajahao. Odrijeite ga i dovedite. 31Upita li vas tko: 'Zato drijeite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'" 32Oni koji bijahu poslani otioe i naoe kako im bijae rekao. 33I dok su drijeili magare, rekoe im gospodari: "to drijeite magare?" 34Oni odgovore: "Gospodinu treba." 35I dovedoe ga Isusu i stavie svoje haljine na magare te posjednue Isusa. 36I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine. 37A kad se ve bio pribliio obronku Maslinske gore, sve ono mnotvo uenika, puno radosti, poe iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela to ih vidjee: 38"Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!" Nato mu neki farizeji iz mnotva rekoe: "Uitelju, prekori svoje uenike." 40On 39 odgovori: "Kaem vam, ako ovi uute, kamenje e vikati!"

Isus plae nad Jeruzalemom (Lk 19,41)

41Kad se priblii i ugleda grad, zaplaka nad njim 42govorei: "O kad bi i ti u ovaj dan spoznao to je za tvoj mir! 43Ali sada je sakriveno tvojim oima. Doi e dani na tebe kad e te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okruit e te i pritijesniti odasvud. Smrskat e o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I nee ostaviti u tebi ni kamena na 44 kamenu zbog toga to nisi upoznao asa svoga pohoenja."

Izgon trgovaca iz Hrama (Lk 19,45)

(Mt 21,12-13; Mk 11,15-17; Iv 2,13-17) Uavi u Hram, stane izgoniti prodavae. 46Kae im: "Pisano je: Dom moj bit e 45 Dom molitve, a vi od njega nainiste peinu razbojniku!"

Pouavanje u Hramu (Lk 19,47)

(Mk 11,18-19; Iv 11,52-53) 47I danomice nauavae u Hramu. A glavari su sveeniki i pismoznanci traili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni, 48ali nikako nai to da uine jer je sav narod visio o njegovoj rijei.

Odakle Isusu vlast? (Lk 20,1)

(Mt 21,23-27; Mk 11,27-33)

Lk 20.

Jednog dana dok je nauavao narod u Hramu i navijetao evanelje, isprijee se glavari sveeniki i pismoznanci sa starjeinama 2pa mu dobace: "Reci nam kojom vlau to ini ili tko ti dade tu vlast?" 3On odgovori: "Upitat u i ja vas. Recite mi: 4krst Ivanov bijae li od Neba ili od ljudi?" 5A oni smiljahu meu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit e 'Zato mu ne povjerovaste?' 6A reknemo li 'od ljudi', sav e nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok." 7I odgovore da ne znaju odakle. 8I Isus ree njima: "Ni ja vama neu kazati kojom vlau ovo inim."

Vinogradari ubojice (Lk 20,9)

(Mt 21,33-46; Mk 12,1-12) 9Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "ovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme." 10"Kada doe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoe i otposlae praznih ruku. 11Nato on posla drugoga slugu. Ali oni

i toga istukoe, izruie i otposlae praznih ruku. 12Posla i treega. A oni i njega izranie i izbacie." 13"Nato ree gospodar vinograda: 'to da uinim? Poslat u im sina svoga ljubljenoga. Njega e valjda potovati.' 14Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu meu sobom umovati: 'Ovo je batinik. Ubijmo ga da batina bude naa.' 15Izbacie ga iz vinograda i ubie.""to e dakle uiniti s njima gospodar vinograda? 16Doi e i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga sluahu rekoe: "Boe sauvaj!" 17A on ih oinu pogledom i ree: "A to ono pie: Kamen to ga odbacie graditelji postade kamen zaglavni? 18Tko god padne na taj kamen, smrskat e se, a na koga on padne, satrt e ga." 19Pismoznanci i glavari sveeniki gledahu da istog asa stave ruke na nj, ali se pobojae naroda. Dobro razumjee da o njima kaza tu prispodobu.

Porez caru (Lk 20,20)

(Mt 22,15-22; Mk 12,13-17) 20Vrebajui na nj, poslae uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u rijei pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj. 21Upitae ga dakle: "Uitelju, znamo da pravo zbori i nauava te nisi pristran, nego po istini ui putu Bojem. 22Je li nam doputeno dati porez caru ili nije?" 23Proniui njihovu lukavost, ree im: 24"Pokaite mi denar." "iju ima sliku i natpis?" 25A oni e: "Carevu." On im ree: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Boje." 26I ne mogoe ga uhvatiti u rijei pred narodom, nego umuknue zadivljeni njegovim odgovorom.

Uskrsnue mrtvih (Lk 20,27)

(Mt 22,23-33; Mk 12,18-27) 27Pristupe mu neki od saduceja, koji nijeu uskrsnue. Upitae ga: 28"Uitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece iji brat koji imae enu, neka njegov brat uzme tu enu te podigne porod bratu svomu. 29Bijae tako sedmero brae. Prvi se oeni i umrije bez djece. 30Drugi uze njegovu enu, 31onda trei; i tako redom sva sedmorica pomrijee ne ostavivi djece. 32Naposljetku umrije i ena. 33Kojemu e dakle od njih ta ena pripasti o uskrsnuu? Jer sedmorica su je imala za enu." 34Ree im Isus: "Djeca se ovog svijeta ene i udaju. 35No oni koji se naoe dostojni onog svijeta i uskrsnua od mrtvih niti se ene niti udaju. 36Zaista, ni umrijeti vie ne mogu: anelima su jednaki i sinovi su Boji jer su sinovi uskrsnua." 37"A da mrtvi ustaju, naznai i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. 38A nije on Bog mrtvih, nego ivih. Ta svi njemu ive!" 39Neki pismoznanci primijete: "Uitelju! Dobro si rekao!" 40I nisu se vie usuivali upitati ga bilo to.

Krist, Sin i Gospodin Davidov (Lk 20,41)

(Mt 22,41-46; Mk 12,35-37) 41A on im ree: "Kako kau da je Krist sin Davidov? psalama: Ree Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne poloim neprijatelje tvoje 43 za podnoje nogama tvojim!' 44David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?"
42

Ta sam David veli u Knjizi

Isusov sud o pismoznancima (Lk 20,45)

(Mt 23,1-36; Mk 12,38-40; Lk 11,37-54) 45I pred svim narodom ree svojim uenicima:
46

"uvajte se pismoznanaca, koji

rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i proelja na gozbama, 47prodiru kue udovike, jo pod izlikom dugih molitava. Stii e ih to otrija osuda."

Udoviin darak (Lk 21,1)

(Mk 12,41-44)

Lk 21.
Pogleda i vidje kako bogatai bacaju u riznicu svoje darove. 2A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novia. 3I ree: "Uistinu, kaem vam: ova je sirota udovica ubacila vie od sviju. 4Svi su oni zapravo meu darove ubacili od svog suvika, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav itak to ga imae."

ESHATOLOKA BESJEDA Uvod (Lk 21,5)

(Mt 24,1-2; Mk 13,1-2) 5I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, ree: 6"Doi e dani u kojima se od ovoga to motrite nee ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen."

Prethodni znaci (Lk 21,7)

(Mt 24,3-14; Mk 13,3-13) Upitae ga: "Uitelju, a kada e to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?" 8A on 7 ree: "Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi e doista doi u moje ime i govoriti: 'Ja sam' i: 'Vrijeme se pribliilo!' Ne idite za njima. 9A kad ujete za ratove i pobune, ne prestraite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to jo nije odmah svretak." 11I bit 10Tada im kaza: "Narod e ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. e velikih potresa i po raznim mjestima gladi i poasti; bit e strahota i velikih znakova s neba." 12"No prije svega toga podignut e na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vui e vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit e vas to radi svjedoenja." 13 "Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smiljati obranu! 15Ta ja u vam dati usta i 14 mudrost kojoj se nee moi suprotstaviti niti oduprijeti nijedan va protivnik. 16A predavat e vas ak i vai roditelji i braa, roaci i prijatelji. Neke e od vas i ubiti." 17"Svi e vas zamrziti zbog imena mojega. 18Ali ni vlas vam s glave nee propasti. 19Svojom ete se postojanou spasiti."

Razorenje Jeruzalema (Lk 21,20)

(Mt 24,15-21; Mk 13,14-19) 20"Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada znajte: pribliilo se njegovo opustoenje. 21Koji se tada zateknu u Judeji, neka bjee u gore; a koji u Gradu, neka ga napuste; koji pak po poljima, neka se u nj ne vraaju 22jer to su dani odmazde, da se ispuni sve to je pisano." 23"Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit e jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom. 24Padat e od otrice maa, odvodit e ih kao roblje po svim narodima. I Jeruzalem e gaziti pogani sve dok se ne navre vremena pogana."

Svretak svijeta i Dolazak Sina ovjejega (Lk 21,25)

(Mt 24,29-31; Mk 13,24-27) 25"I bit e znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. 26Izdisat e ljudi od straha i iekivanja onoga to prijeti svijetu. Doista, sile e se nebeske poljuljati. 27Tada e ugledati Sina ovjejega gdje dolazi u oblaku s velikom moi i slavom. 28Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se pribliuje vae otkupljenje."

Vrijeme Dolaska neizvjesno (Lk 21,29)

(Mt 24,32-35; Mk 13,28-31) 29I ree im prispodobu: "Pogledajte smokvu i sva stabla. 30Kad ve propupaju, i sami vidite i znate: blizu je ve ljeto. 31Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo Boje. 32Zaista, kaem vam, ne, nee uminuti narataj ovaj dok se sve ne zbude. 33Nebo e i zemlja uminuti, ali moje rijei ne, nee uminuti."

Budnost. Noni tat (Lk 21,34)

34"Pazite na se da vam srca ne oteaju u prodrljivosti, pijanstvu i u ivotnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan 35jer e kao zamka nadoi na sve itelje po svoj zemlji." 36"Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umai svemu tomu to se ima zbiti i stati pred Sina ovjejega."

Posljednji dani Isusovi (Lk 21,37)

Danju je uio u Hramu, a nou bi izlazio i noio na gori zvanoj Maslinska. 38A sav bi 37 narod rano hrlio k njemu u Hram da ga slua.

VI. MUKA (Lk 22,1)

Zavjera protiv Isusa i Judina izdaja (Lk 22,1)
(Mt 26,1-5. 14-16; Mk 14,1-2. 10-11; Iv 11,45-53)

Lk 22.
Bliio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha. 2Glavari sveeniki i pismoznanci traili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda. 3A Sotona ue u Judu zvanog Ikariotski koji bijae iz broja dvanaestorice. 4On ode i ugovori s glavarima sveenikim i zapovjednicima kako da im ga preda. 5Oni se povesele i ugovore da e mu dati novca. 6On pristade. Otada je traio priliku da im ga preda mimo naroda.

Priprava za pashalnu veeru (Lk 22,7)

(Mt 26,17-25; Mk 14,12-21; Iv 13,21-30) 7Kada doe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo rtvovati pashu, 8posla Isus Petra i Ivana i ree: "Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu." 9Rekoe mu: "Gdje hoe da pripravimo?" 10On im ree: "Evo, im uete u grad, namjerit ete se na ovjeka koji nosi krag vode. Poite za njim u kuu u koju unie 11i recite domainu te kue: 'Uitelj veli: Gdje je svratite u kojem bih blagovao pashu sa svojim uenicima?' 12I on e vam pokazati na katu veliko blagovalite prostrto: ondje pripravite." 13Oni odu, nau kako im je rekao i priprave pashu.

Pashalna veera (Lk 22,14)

14Kada doe as, sjede Isus za stol i apostoli s njim. 15I ree im: "Svom sam duom eznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. 16Jer kaem vam, neu je vie blagovati dok se ona ne zavri u kraljevstvu Bojem." 17I uze au, zahvali i ree: "Uzmite je i razdijelite meu sobom. 18Jer kaem vam, ne, neu vie piti od roda trsova dok kraljevstvo Boje ne doe."

Ustanovljenje Euharistije - Veere Gospodnje (Lk 22,19)

(Mt 26,26-30; Mk 14,22-26; 1 Kor 11,23-25) 19I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govorei: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo inite meni na spomen." 20Tako i au, poto veerae, govorei: "Ova aa novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." 21"A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. 22Sin ovjeji, istina, ide kako je

odreeno, ali jao ovjeku onomu koji ga predaje."23I oni se poee ispitivati tko bi od njih mogao takvo to uiniti.

Tko je najvei? (Lk 22,24)

Uto nasta meu njima prepirka tko bi od njih bio najvei. 25A on im ree: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodrci nazivaju sebe dobrotvorima. 26Vi nemojte tako! Naprotiv, najvei meu vama neka bude kao najmlai; i predstojnik kao posluitelj. 27Ta tko je vei? Koji je za stolom ili koji posluuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji posluuje."
24

Nagrada apostolima (Lk 22,28)

"Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kunjama. 29Ja vam stoga u batinu predajem kraljevstvo to ga je meni predao moj Otac: 30da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudei dvanaest plemena Izraelovih."
28

Prorotvo o Petrovoj zataji (Lk 22,31)

(Mt 26,31-35; Mk 14,27-31; Iv 13,36-38) 31"imune, imune, evo Sotona zaiska da vas proreeta kao penicu. 32Ali ja sam molio za tebe da ne malake tvoja vjera. Pa kad k sebi doe, uvrsti svoju brau." 33Petar mu ree: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt." 34A Isus e mu: "Kaem ti, Petre, nee se danas oglasiti pijetao dok triput ne zataji da me pozna."

as odlune borbe (Lk 22,35)

35I ree: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam to nedostajalo?" Oni odgovore: "Nita." 36Nato e im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi ma 37jer kaem vam, ono to je napisano treba se ispuniti na meni: Meu zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve to se odnosi na mene ispunja se." 38Oni mu rekoe: "Gospodine, evo ovdje dva maa!" Ree im: "Dosta je!"

Molitva na Maslinskoj gori (Lk 22,39)

(Mt 26,36-46; Mk 14,32-42) Tada izie te se po obiaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pooe i njegovi 39 uenici. 40Kada doe onamo, ree im: "Molite da ne padnete u napast!" 41I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: 42"Oe! Ako hoe, otkloni ovu au od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" 43A ukaza mu se aneo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. 44I bijae znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. 45Usta od molitve, doe uenicima i nae ih snene od alosti 46pa im ree: "to spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!"

Isus uhvaen (Lk 22,47)

(Mt 26,47-56; Mk 14,43-50; Iv 18,3-11) 47Dok je on jo govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se priblii Isusu da ga poljubi. 48Isus mu ree: "Juda, poljupcem Sina ovjejeg predaje?" 49A oni oko njega, vidjevi to se zbiva, rekoe: "Gospodine, da udarimo maem?" I jedan od njih udari slugu velikoga sveenika i odsijee mu desno uho. 51Isus 50 odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotae uha i zacijeli ga. Nato Isus ree onima koji se digoe na nj, glavarima sveenikim, 52 zapovjednicima hramskim i starjeinama: "Kao na razbojnika izioste s maevima i toljagama! 53Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je va as i vlast Tmina."

Petar se odrie Isusa (Lk 22,54)

(Mt 26,57-58. 69-75; Mk 14,53-54. 66-72; Iv 18,12-18. 25-27) 54Uhvatie ga dakle, odvedoe i uvedoe u dom velikoga sveenika. Petar je iao za njim izdaleka. 55A posred dvorita naloie vatru i posjedae uokolo. Meu njih sjedne Petar. 56Ugleda ga neka slukinja gdje sjedi kraj vatre, otro ga pogleda i ree: "I ovaj bijae s njim!" 57A on zanijeka: "Ne znam ga, eno!" 58Malo zatim opazi ga netko drugi i ree: "I ti si od njih!" A Petar ree: "ovjee, nisam!" 59I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivae: "Doista, i ovaj bijae s njim! Ta Galilejac je!" 60A Petar e: "ovjee, ne znam to govori!" I umah, dok je on jo govorio, oglasi se pijetao. 61Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu rijei Gospodinove, kako mu ono ree: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit e me tri puta." 62I izie te gorko zaplaka.

Prva zlostavljanja (Lk 22,63)

(Mt 26,67-68; Mk 14,65) A ljudi koji su Isusa uvali udarajui ga poigravali se njime 64i zastirui mu lice, 63 zapitkivali ga: "Proreci tko te udario!" 65I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj.

Isus pred idovskim Vijeem (Lk 22,66)

(Mt 26,59-66; Mk 14,55-64; Iv 18,19-24) 66A kad se razdanilo, sabra se starjeinstvo narodno, glavari sveeniki i pismoznanci te ga dovedoe pred svoje Vijee 67i rekoe: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on e im: "Ako vam reknem, neete vjerovati; 68ako vas zapitam, neete odgovoriti. 69No od sada e Sin ovjeji sjedjeti zdesna Sile Boje." 70Nato svi rekoe: "Ti si, dakle, Sin Boji!" On im ree: "Vi velite! Ja jesam!" 71Nato e oni: "to nam jo svjedoanstvo treba? Ta sami smo uli iz njegovih usta!"

Pred Pilatom (Lk 23,1)

(Mt 27,1-2. 11-14; Mk 15,1-5; Iv 18,28-38)

Lk 23.
I ustade sva ona svjetina. Odvedoe ga Pilatu 2i stadoe ga optuivati: "Ovoga naosmo kako zavodi na narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj." Pilat ga upita: "Ti li si kralj idovski?" On mu odgovori: "Ti kae!" 4Tada Pilat ree 3 glavarima sveenikim i svjetini: "Nikakve krivnje ne nalazim na ovom ovjeku!" 5No oni navaljivahu: "Buni narod nauavajui po svoj Judeji, poevi od Galileje pa dovde!" 6uvi to, Pilat propita da li je taj ovjek Galilejac. 7Saznavi da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijae onih dana u Jeruzalemu.

Isus pred Herodom (Lk 23,8)

8A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je ve odavna elo vidjeti zbog onoga to je o njemu sluao te se nadao od njega vidjeti koje udo. 9Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uope nije odgovarao. 10A stajahu ondje i glavari sveeniki i pismoznanci optuujui ga estoko. 11Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obue ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. 12Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljie, jer prije bijahu neprijatelji.

Pilat osuuje Isusa na smrt (Lk 23,13)

(Mt 27,15-26; Mk 15,6-15; Iv 18,39-19,16) 13A Pilat dade sazvati glavare sveenike, vijenike i narod 14te im ree: "Doveli ste mi ovoga ovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne naoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optuujete. 15A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije poinio nita ime bi zasluio smrt. 16Kaznit u ga dakle i pustiti." 17 .

18I povikae svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!" 19A taj bijae baen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. 20Pilat im stoga ponovno progovori hotei osloboditi Isusa. 21Ali oni vikahu: "Raspni, raspni ga!" 22On im trei put ree: "Ta to je on zla uinio? Ne naoh na njemu smrtne krivice. Kaznit u ga dakle i pustiti." 23Ali oni navaljivahu iza glasa itui da se razapne. I vika im bivala sve jaa. 24Pilat presudi da im bude to itu. 25Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijae baen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju.

Krini put (Lk 23,26)

26Kad ga odvedoe, uhvatie nekog imuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj kri da ga nosi za Isusom. 27Za njim je ilo silno mnotvo svijeta, napose ena, koje su plakale i naricale za njim. 28Isus se okrenu prema njima pa im ree: "Keri Jeruzalemske, ne plaite nada mnom, nego plaite nad sobom i nad djecom svojom. 29Jer evo idu dani kad e se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodie i sisama koje ne dojie.' 31Jer 30Tad e poeti govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' ako se tako postupa sa zelenim stablom, to li e biti sa suhim?"32A vodili su i drugu dvojicu, zloince, da ih s njime pogube.

Raspee (Lk 23,33)

(Mt 27,33-37; Mk 15,22-26; Iv 19,17-27) 33I kada dooe na mjesto zvano Lubanja, ondje razapee njega i te zloince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 34A Isus je govorio: "Oe, oprosti im, ne znaju to ine!" I razdijelie meu se haljine njegove bacivi kocke. 35Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govorei: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Boji, Izabranik!"36Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom 37govorei: "Ako si ti kralj idovski, spasi sam sebe!"38A bijae i natpis ponad njega: "Ovo je kralj idovski."

Dobri razbojnik (Lk 23,39)

(Mt 27,44; Mk 15,32) 39Jedan ga je od objeenih zloinaca pogrivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" A drugi ovoga prekoravae: "Zar se ne boji Boga ni ti, koji si pod istom osudom? 41Ali mi po 40 pravdi jer primamo to smo djelima zasluili, a on - on nita opako ne uini." 42Onda ree: "Isuse, sjeti me se kada doe u kraljevstvo svoje." 43A on e mu: "Zaista ti kaem: danas e biti sa mnom u raju!"

Isusova smrt (Lk 23,44)

(Mt 27,45-55; Mk 15,33-41; Iv 19,28-30) 44Bijae ve oko este ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, 45jer sunce pomra, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.46I povika Isus iza glasa: "Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To rekavi, izdahnu. 47Kad satnik vidje to se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, ovjek ovaj bijae pravednik!" 48I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio to se zbiva, vraao se bijui se u prsa.49Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i ene koje su za njim ile iz Galileje.

Ukop (Lk 23,50)

(Mt 27,57-61; Mk 15,42-47; Iv 19,38-42) I doe ovjek imenom Josip, vijenik, ovjek estit i pravedan; 51on ne privoli 50 njihovoj odluci i postupku. Bijae iz Arimateje, grada judejskoga i iekivae kraljevstvo Boje. 52Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 53Zatim ga skinu, povi u platno i poloi u grob isklesan u koji jo ne bijae nitko poloen.

54Bijae dan Priprave; subota je svitala. 55A pratile to ene koje su s Isusom dole iz Galileje: motrile grob i kako je poloeno tijelo njegovo. 56Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti.U subotu mirovahu po propisu.

VII. NAKON USKRSNUA (Lk 24,1)

Uskrsnue Isusovo (Lk 24,1)
(Mt 28,1-10; Mk 16,1-8; Iv 20,1-10)

Lk 24.
Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dooe one na grob s miomirisima to ih pripravie. 2Kamen naoe otkotrljan od groba. 3Uoe, ali ne naoe tijela Gospodina Isusa. 4I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva ovjeka u blistavoj odjei stadoe do njih. 5Zastraene obore lica k zemlji, a oni e im: "to traite ivoga meu mrtvima? 6Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je jo bio u Galileji: 7'Treba da Sin ovjeji bude predan u ruke grenika, i raspet, i trei dan da ustane.'" 8I sjetie se one rijei njegovih, 9vratie se s groba te javie sve to jedanaestorici i svima drugima.10A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, 11ali njima se te rijei priinie kao tlapnja, te im ne vjerovahu. 12A Petar usta i potra na grob. Sagnuvi se, opazi samo povoje. I vrati se kui udei se tome to se zbilo.

Ukazanje uenicima na putu u Emaus (Lk 24,13)

(Mk 16,12-13) 13I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema ezdeset stadija. 14Razgovarahu meusobno o svemu to se dogodilo. 15I dok su tako razgovarali i raspravljali, priblii im se Isus i poe s njima. 16Ali prepoznati ga - bijae uskraeno njihovim oima. 17On ih upita: "to to putem pretresate meu sobom?" Oni se snudeni zaustave 18te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne zna to se u njemu dogodilo ovih dana?" 19A on e: "to to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazareaninom, koji bijae prorok - silan na djelu i na rijei pred Bogom i svim narodom: 20kako su ga glavari sveeniki i vijenici nai predali da bude osuen na smrt te ga razapeli. 21A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je ve trei dan to se to dogodilo. 22A zbunie nas i ene neke od naih: u praskozorje bijahu na grobu, 23ali nisu nale njegova tijela pa dooe te rekoe da su im se ukazali aneli koji su rekli da je on iv. 24Odoe nato i neki nai na grob i naoe kako ene rekoe, ali njega ne vidjee." 25A on e im: "O bezumni i srca spora da vjerujete to god su proroci navijestili! 26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te ue u svoju slavu?" 27Poevi tada od Mojsija i svih proroka, protumai im to u svim Pismima ima o njemu. 28Uto se priblie selu kamo su ili, a on kao da htjede dalje. 29No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo e veer i dan je na izmaku!" I unie da ostane s njima. 30Dok bijae s njima za stolom, uze kruh, izree blagoslov, razlomi te im davae. Uto im se otvore oi te ga prepoznae, a on im ieznu s oiju. 32Tada rekoe jedan 31 drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" 33U isti se as digoe i vratie u Jeruzalem. Naoe okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. 34Oni im rekoe: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se imunu!" 35Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznae u lomljenju kruha.

Isus se ukazuje apostolima (Lk 24,36)

(Mt 28,16-20; Mk 16,14-18; Iv 20,19-23; Dj 6,1-8)

36Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i ree im: "Mir vama!" 37Oni, zbunjeni i prestraeni, pomislie da vide duha. 38Ree im Isus: "Zato se prepadoste? Zato vam sumnje obuzimaju srce? 39Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao to vidite da ja imam." 40Rekavi to, pokaza im ruke i noge. 41I dok oni od radosti jo nisu vjerovali, nego se udom udili, on im ree: "Imate li ovdje to za jelo?" 42Oni mu prue komad peene ribe. 43On uzme i pred njima pojede. 44Nato im ree: "To je ono to sam vam govorio dok sam jo bio s vama: treba da se ispuni sve to je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." 45Tada im otvori pamet da razumiju Pisma 46te im ree: "Ovako je pisano: 'Krist e trpjeti i trei dan ustati od mrtvih, 47i u njegovo e se ime propovijedati obraenje i otputenje grijeha po svim narodima poevi od Jeruzalema.' 48Vi ste tomu svjedoci. 49I evo, ja aljem na vas Obeanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obuete u Silu odozgor."

Uzaae (Lk 24,50)

(Mk 16,19-20; Dj 1,9-11) 50Zatim ih izvede do Betanije, podie ruke pa ih blagoslovi. 51I dok ih blagoslivljae, rasta se od njih i uznesen bi na nebo. 52Oni mu se niice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem 53te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.

Evanelje po Ivanu (Iv.)

PROSLOV (Iv 1,1)
Iv 1.
U poetku bijae Rijei Rije bijae u Boga i Rije bijae Bog.2Ona bijae u poetku u Boga.3Sve postade po njoj i bez nje ne postade nita. Svemu to postade4u njoj bijae ivot i ivot bijae ljudima svjetlo;5i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. 6Bi ovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On doe kao svjedok 7 da posvjedoi za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. 8Ne bijae on Svjetlo, nego - da posvjedoi za Svjetlo.9Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog ovjeka doe na svijet;10bijae na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.11K svojima doe i njegovi ga ne primie.12A onima koji ga primie podade mo da postanu djeca Boja: onima koji vjeruju u njegovo ime,13koji su roeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muevlje, nego - od Boga.14I Rije tijelom postade i nastani se meu nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinoroenac

od Oca - pun milosti i istine. 15Ivan svjedoi za njega. Vie: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijae prije mene!"16Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.17Uistinu, Zakon bijae dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinoroenac - Bog koji je u krilu Oevu, on ga obznani.

I. PRVA PASHA (Iv 1,19) 1. UVODNI TJEDAN (Iv 1,19)

Ivanovo svjedoanstvo (Iv 1,19)
(Mt 3,1-17; Mk 1,1-11; Lk 3,1-22) A evo svjedoanstva Ivanova. Kad su idovi iz Jeruzalema poslali k njemu 19 sveenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", 20on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." 21Upitae ga nato: "to dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." 22Tada mu rekoe: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? to kae sam o sebi?" 23On odgovori: "Ja sam glas koji vie u pustinji: Poravnite put Gospodnji!- kako ree prorok Izaija." A neki izaslanici bijahu farizeji. 25Oni prihvatie rije i upitae ga: "Zato onda krsti 24 kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" 26Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Meu vama stoji koga vi ne poznate - 27onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odrijeiti remenje na obui." 28To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. 29Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa ree: "Evo Jaganjca Bojega koji odnosi grijeh svijeta!" 30To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi ovjek koji je preda mnom jer bijae prije mene!" 31"Ja ga nisam poznavao, ali ba zato dooh i krstim vodom da se on oituje Izraelu." 32I posvjedoi Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. 33Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti ree mi: 'Na koga vidi da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' 34I ja sam to vidio i svjedoim: on je Sin Boji."

Prvi uenici (Iv 1,35)

35Sutradan opet stajae Ivan s dvojicom svojih uenika. 36Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i ree: "Evo Jaganjca Bojega!" 37Te njegove rijei ula ona dva njegova uenika pa pooe za Isusom. 38Isus se obazre i vidjevi da idu za njim, upita ih: "to traite?" Oni mu rekoe: "Rabbi" - to znai: "Uitelju - gdje stanuje?" 39Ree im: "Doite i vidjet ete." Pooe dakle i vidjee gdje stanuje i ostadoe kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. 40Jedan od one dvojice, koji su uvi Ivana poli za Isusom, bijae Andrija, brat imuna Petra. 41On najprije nae svoga brata imuna te e mu: "Nali smo Mesiju!" - to znai "Krist - Pomazanik". 42Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i ree: "Ti si imun, sin Ivanov! Zvat e se Kefa!" - to znai "Petar - Stijena".43Sutradan naumi Isus poi u Galileju. Nae Filipa i ree mu: "Poi za mnom!" 44Filip je bio iz Betsaide, iz

grada Andrijina i Petrova. 45Filip nae Natanaela i javi mu: "Nali smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta." 46Ree mu Natanael: "Iz Nazareta da moe biti to dobro?" Kae mu Filip: "Doi i vidi." 47Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, ree za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" 48Kae mu Natanael: "Odakle me poznaje?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom." 49Nato e mu Natanael: "Uitelju, ti si Sin Boji! Ti kralj si Izraelov!" 50Odgovori mu Isus: "Stoga to ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruje. I vie e od toga vidjeti!" 51I nadoda: "Zaista, zaista, kaem vam: gledat ete otvoreno nebo i anele Boje gdje uzlaze i silaze nad Sina ovjejega."

Svadba u Kani (Iv 2,1) Iv 2.

Treeg dana bijae svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. 2Na svadbu bijae pozvan i Isus i njegovi uenici. 3Kad ponesta vina, Isusu e njegova majka: "Vina nemaju." 4Kae joj Isus: "eno, to ja imam s tobom? Jo nije doao moj as!" Nato e njegova mati posluiteljima: "to god vam rekne, uinite!" 5 A bijae ondje idovima za ienje est kamenih posuda od po dvije do tri 6 mjere. 7Kae Isus posluiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha. 8Tada im ree: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu. 9Kad okusi vodu to posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabie vodu ravnatelj stola pozove zarunika 10i kae mu: "Svaki ovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si uvao dobro vino sve do sada." 11Tako, u Kani Galilejskoj, uini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovae u njega njegovi uenici. 12Nakon toga sie sa svojom majkom, s braom i sa svojim uenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoe nekoliko dana.

2. BLAGDAN PASHE (Iv 2,13)

ienje Hrama (Iv 2,13)
(Mt 21,12-13; Mk 11,15-17; Lk 19,45-46) 13Blizu bijae idovska Pasha. Stoga Isus uzie u Jeruzalem. 14U Hramu nae prodavae volova, ovaca i golubova i mjenjae gdje sjede. 15I naini bi od ueta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjaima rasu novac i stolove isprevrta, 16a prodavaima golubova ree: "Nosite to odavde i ne inite od kue Oca mojega kuu trgovaku." 17Prisjetie se njegovi uenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Nato se umijeaju idovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje moe pokazati da to 18 smije initi?" 19Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja u ga u tri dana podii." Rekoe mu nato idovi: "etrdeset i est godina gradio se ovaj Hram, a ti da e 20 ga u tri dana podii?" 21No on je govorio o hramu svoga tijela. 22Poto uskrsnu od mrtvih, prisjetie se njegovi uenici da je to htio rei te povjerovae Pismu i besjedi koju Isus ree.

Boravak u Jeruzalemu (Iv 2,23)

Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovae u njegovo ime promatrajui znamenja koja je inio. 24No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao 25i nije trebalo da mu tko daje svjedoanstvo o ovjeku: ta sam je dobro znao to je u ovjeku.
23

3. OBJAVA OTAJSTVA DUHA (Iv 3,1)

Razgovor s Nikodemom (Iv 3,1) Iv 3.
Bijae meu farizejima ovjek imenom Nikodem, ugledan idov. 2On doe Isusu obno i ree mu: "Rabbi, znamo da si od Boga doao kao uitelj jer nitko ne moe initi znamenja kakva ti ini ako Bog nije s njime." 3Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kaem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne moe vidjeti kraljevstva Bojega!" 4Kae mu Nikodem: "Kako se ovjek moe roditi kad je star? Zar moe po drugi put ui u utrobu majke svoje i roditi se?" 5Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kaem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne moe ui u kraljevstvo Boje. to je od tijela roeno, tijelo je; 6 i to je od Duha roeno, duh je. Ne udi se to ti rekoh: 7 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.' Vjetar pue gdje hoe; 8 uje mu um, a ne zna odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je roen od Duha." Upita ga Nikodem: "Kako se to moe zbiti?" 10Odgovori mu Isus: "Ti si uitelj u 9 Izraelu pa to da ne razumije? 11Zaista, zaista, kaem ti: govorimo to znamo, svjedoimo za ono to vidjesmo, ali svjedoanstva naega ne primate. 12Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? 13Nitko nije uzaao na nebo doli onaj koji sie s neba, Sin ovjeji. I kao to je Mojsije podigao 14 zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin ovjeji da svaki koji vjeruje 15 u njemu ima ivot vjeni. 16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima ivot vjeni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet 17 da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. 18Tko vjeruje u njega, ne osuuje se; a tko ne vjeruje, ve je osuen to nije vjerovao u ime jedinoroenoga Sina Bojega. A ovo je taj sud: 19

Svjetlost je dola na svijet, ali ljudi su vie ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god ini zlo, 20 mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; 21a tko ini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu uinjena."

II. PUT U SAMARIJU I GALILEJU (Iv 3,22)

Posljednje svjedoanstvo Krstiteljevo (Iv 3,22)
22Poslije toga ode Isus sa svojim uenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio. 23A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijae mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se. 24Jer Ivan jo nije bio baen u tamnicu. 25Izmeu Ivanovih uenika i nekog idova nastade tako prepirka o ienju. Dooe Ivanu i rekoe mu: "Uitelju, onaj koji s tobom bijae s onu stranu Jordana 26 i za kojega si ti svjedoio - on eno krsti i svi hrle k njemu." 27Ivan odgovori: "Nitko ne moe sebi uzeti nita ako mu nije dano s neba. 28Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: 'Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.' 29Tko ima zarunicu, zarunik je. A prijatelj zarunikov, koji stoji uza nj i slua ga, klike od radosti na glas zarunikov. Ta se moja radost upravo ispunila. On treba da raste, 30 a ja da se umanjujem. Tko odozgor dolazi, 31 on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju: to je vidio i uo - za to svjedoi, 32 a svjedoanstva njegova nitko ne prima. Tko primi njegovo svjedoanstvo, 33 potvruje da je Bog istinit. 34Uistinu, onaj koga Bog posla Boje rijei govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. 35Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. Tko vjeruje u Sina, 36 ima vjeni ivot; a tko nee da vjeruje u Sina, nee vidjeti ivota; gnjev Boji ostaje na njemu."

Spasitelj svijeta objavljuje se Samarijancima (Iv 4,1) Iv 4.

Kad Gospodin dozna da su farizeji douli kako on, Isus, okuplja i krsti vie uenika

nego Ivan - 2iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi uenici - 3ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju. 4Morao je proi kroza Samariju. 5Doe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja to ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. 6Ondje bijae zdenac Jakovljev.Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike esta ura. 7Doe neka ena Samarijanka zahvatiti vode. Kae joj Isus: "Daj mi piti!" 8Njegovi uenici bijahu otili u grad kupiti hrane. 9Kae mu na to Samarijanka: "Kako ti, idov, ite piti od mene, Samarijanke?" Jer idovi se ne drue sa Samarijancima. 10Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Boji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode ive." Odvrati mu ena: "Gospodine, ta nema ni ime bi zahvatio, a zdenac je dubok. 11 Otkuda ti dakle voda iva? 12Zar si ti moda vei od oca naeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" 13Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet e oednjeti. 14A tko bude pio vode koju u mu ja dati, ne, nee oednjeti nikada: voda koju u mu ja dati postat e u njemu izvorom vode koja struji u ivot vjeni." 15Kae mu ena: "Gospodine, daj mi te vode da ne eam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaati." 16Nato joj on ree: "Idi i zovi svoga mua pa se vrati ovamo." 17Odgovori mu ena: "Nemam mua." Kae joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam mua!' 18Pet si doista mueva imala, a ni ovaj koga sada ima nije ti mu. To si po istini rekla." 19Kae mu ena: "Gospodine, vidim da si prorok. 20Nai su se oevi klanjali na ovome brdu, a vi kaete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." 21A Isus joj ree: "Vjeruj mi, eno, dolazi as kad se neete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome to ne poznate, 22 a mi se klanjamo onome to poznamo jer spasenje dolazi od idova. 23Ali dolazi as - sada je! kad e se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje trai Otac. 24Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." Kae mu ena: "Znam da ima doi Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on doe, 25 objavit e nam sve." 26Kae joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" 27Uto dou njegovi uenici pa se zaude to razgovara sa enom. Nitko ga ipak ne zapita: "to trai?" ili: "to razgovara s njom?" 28ena ostavi svoj krag pa ode u grad i ree ljudima: 29"Doite da vidite ovjeka koji mi je kazao sve to sam poinila. Da to nije Krist?" 30Oni iziu iz grada te se upute k njemu. 31Uenici ga dotle nudili: "Uitelju, jedi!" 32A on im ree: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." 33Uenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" 34Kae im Isus: "Jelo je moje vriti volju onoga koji me posla

i dovriti djelo njegovo. Ne govorite li vi: 'Jo etiri mjeseca i evo etve?' Gle, kaem vam, podignite oi svoje i pogledajte polja: ve se bjelasaju za etvu. etelac ve prima plau, 36 sabire plod za vjeni ivot da se sija i etelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: 37 'Jedan sije, drugi anje.' Ja vas poslah eti 38 ono oko ega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste uli u trud njihov." Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovae u njega zbog rijei ene koja je 39 svjedoila: "Kazao mi je sve to sam poinila." 40Kad su dakle Samarijanci doli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41Tada ih je jo mnogo vie povjerovalo zbog njegove rijei 42pa govorahu eni: "Sada vie ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo uli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."
35

Isus lijei sina kraljeva slubenika (Iv 4,43)

43Nakon dva dana ode odande u Galileju. 44Sam je Isus dodue izjavio da prorok nema asti u svom zaviaju. 45Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primie jer bijahu vidjeli to je sve uinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzili na blagdan. Doe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijae pretvorio vodu u vino. Ondje 46 bijae neki kraljevski slubenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. 47Kad je uo da je Isus doao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljae da sie i ozdravi mu sina jer ve samo to nije umro. 48Nato mu Isus ree: "Ako ne vidite znamenja i udesa, ne vjerujete!" 49Kae mu kraljevski slubenik: "Gospodine, sii dok mi ne umre dijete." 50Kae mu Isus: "Idi, sin tvoj ivi!"Povjerova ovjek rijei koju mu ree Isus i ode. 51Dok je on jo silazio, pohite mu u susret sluge s vijeu da mu sin ivi. 52Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoe mu: "Juer oko sedme ure pustila ga ognjica." 53Tada razabra otac da je to bilo upravo onog asa kad mu Isus ree: "Sin tvoj ivi." I povjerova on i sav dom njegov. 54Bijae to drugo znamenje to ga uini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

III. DRUGI BLAGDAN U JERUZALEMU (Iv 5,1)

Ozdravljenje uzetoga (Iv 5,1) Iv 5.
Nakon toga bijae idovski blagdan pa Isus uzie u Jeruzalem. 2U Jeruzalemu se kod Ovjih vrata nalazi kupalite koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. 3U njima je lealo mnotvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:ekali su da izbije voda.. 4Aneo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi uao poto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti. 5Bijae ondje neki ovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. 6Kad ga Isus opazi gdje lei i kada dozna da je ve dugo u tome stanju, kae mu: "eli li ozdraviti?" 7Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalite kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi ve prije mene sie." 8Kae mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!" 9ovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.Toga dana bijae subota. 10idovi su stoga govorili

ozdravljenomu: "Subota je! Ne smije nositi postelju svoju!" 11On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi ree mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'" 12Upitae ga dakle: "Tko je taj ovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'" 13No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnotvu to se ondje nalazilo. Nakon toga nae ga Isus u Hramu i ree mu: "Eto, ozdravio si! Vie ne grijei da te 14 to gore ne snae!" 15ovjek ode i javi idovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. 16Zbog toga su idovi poeli Isusa napadati to to radi subotom. 17Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim." 18Zbog toga su idovi jo vie gledali da ga ubiju jer je ne samo krio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednaujui sebe s Bogom.

Besjeda o Sinovljevim djelima (Iv 5,19)

Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kaem vam: Sin ne moe sam od sebe initi nita, doli to vidi da ini Otac; to on ini, to jednako i Sin ini. Jer Otac Ljubi Sina 20 i pokazuje mu sve to sam ini. Pokazat e mu i vea djela od ovih te ete se udom uditi. Uistinu, kao to Otac uskrisuje mrtve 21 i oivljava tako i Sin oivljava koje hoe. 22Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu da svi aste Sina 23 kao to aste Oca. Tko ne asti Sina, ne asti ni Oca koji ga posla." "Zaista, zaista, kaem vam: 24 tko slua moju rije i vjeruje onomu koji me posla, ima ivot vjeni i ne dolazi na sud, nego je preao iz smrti u ivot. Zaista, zaista, kaem vam: 25 dolazi as - sada je! kad e mrtvi uti glas Sina Bojega i koji uju, ivjet e. Doista, kao to Otac ima ivot u sebi 26 tako je i Sinu dao da ima ivot u sebi; i ovlasti ga da sudi 27 jer je Sin ovjeji. 28Ne udite se tome jer dolazi as kad e svi koji su u grobovima, uti njegov glas. 29I izii e: koji su dobro inili - na uskrsnue ivota, a koji su radili zlo - na uskrsnue osude. 30Ja sam od sebe ne mogu uiniti nita: kako ujem, sudim,
19

i sud je moj pravedan jer ne traim svoje volje, nego volju onoga koji me posla." 31"Ako ja svjedoim sam za sebe, svjedoanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoi za mene 32 i znam: istinito je svjedoanstvo kojim on svjedoi za mene. Vi ste poslali k Ivanu 33 i on je posvjedoio za istinu. Ja ne primam svjedoanstva od ovjeka, 34 ve govorim to da se vi spasite. On bijae svjetiljka 35 to gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za as naslaivati njegovom svjetlosti. 36Ali ja imam svjedoanstvo vee od Ivanova: djela koja mi je dao izvriti Otac, upravo ta djela koja inim, svjedoe za mene - da me poslao Otac. 37Pa i Otac koji me posla sam je svjedoio za mene. Niti ste glasa njegova ikada uli niti ste lica njegova ikada vidjeli, 38a ni rije njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla. 39Vi istraujete Pisma jer mislite po njima imati ivot vjeni. I ona svjedoe za mene, a vi ipak neete da doete k meni 40 da ivot imate. Slave od ljudi ne traim, 41 ali vas dobro upoznah: 42 ljubavi Boje nemate u sebi. 43Ja sam doao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Doe li tko drugi u svoje ime, njega ete primiti. Ta kako biste vi vjerovali 44 kad traite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne traite! Ne mislite da u vas ja tuiti Ocu. 45 Va je tuitelj Mojsije u koga se uzdate. 46Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, 47 kako da mojim rijeima vjerujete?"

IV. PASHA KRUHA IVOTA (Iv 6,1)

Isus hrani pet tisua ljudi (Iv 6,1)
(Mt 14,13-21; Mk 6,30-34; Lk 9,10-17)

Iv 6.
Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. 2Slijedilo ga silno mnotvo jer su gledali znamenja to ih je inio na bolesnicima. 3A Isus uzie na goru i ondje sjeae sa svojim uenicima. 4Bijae blizu Pasha, idovski blagdan. 5Isus podigne oi i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" 6To ree kuajui ga; jer znao je to e uiniti. 7Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki neto malo dobije." 8Kae mu jedan od njegovih uenika, Andrija, brat imuna Petra: 9"Ovdje je djeak koji ima pet jemenih kruhova i dvije ribice! Ali to je to za tolike?" 10Ree Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedae dakle mukarci, njih oko pet tisua. 11Isus uze kruhove, izree zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. 12A kad se nasitie, ree svojim uenicima: "Skupite preostale ulomke da nita ne propadne!" 13Skupili su dakle i napunili dvanaest koara ulomaka to od pet jemenih kruhova pretekoe onima koji su blagovali. 14Kad su ljudi vidjeli znamenje to ga Isus uini, rekoe: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doi na svijet!" 15Kad Isus spozna da kane doi, pograbiti ga i zakraljiti, povue se ponovno u goru, posve sam.

Isus hoda po moru (Iv 6,16)

(Mt 14,22-23; Mk 6,45-52) 16Kad nasta veer, sioe njegovi uenici k moru, 17uoe u laicu i krenue na onu stranu mora, u Kafarnaum. Ve se i smrklo, a Isusa jo nikako k njima. 18More se uzburkalo od silnog vjetra to je zapuhao. 19Poto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i pribliava se laici. Prestrae se, 20a on e njima: "Ja sam! Ne bojte se!" 21Htjedoe ga uzeti u laicu, kadli se laica odmah nae na obali kamo su se zaputili.

Besjeda u Kafarnaumu: Isus kruh ivota (Iv 6,22)

Sutradan mnotvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijae samo jedna laica i da Isus nije bio uao zajedno sa svojim uenicima u laicu, nego da oni odoe sami. 23Iz Tiberijade pak stigoe druge laice blizu onog mjesta gdje jedoe kruh poto je Gospodin izrekao zahvalnicu. 24Kada dakle mnotvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih uenika, uu u laice i odu u Kafarnaum traei Isusa. 25Kad ga naoe s onu stranu mora, rekoe mu: "Uitelju, kad si ovamo doao?" 26Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kaem vam: traite me, ali ne stoga to vidjeste znamenja, nego stoga to ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, 27 ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za ivot vjeni: nju e vam dati Sin ovjeji jer njega Otac - Bog - opeati." Rekoe mu dakle: "to nam je initi da bismo radili djela Boja?" 29Odgovori im 28 Isus: "Djelo je Boje da vjerujete u onoga kojega je on poslao." 30Rekoe mu onda: "Kakvo ti znamenje ini da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? 31Oevi
22

nai blagovae manu u pustinji, kao to je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim." 32Ree im Isus: "Zaista, zaista, kaem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Boji 33 Onaj koji silazi s neba i daje ivot svijetu." Rekoe mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." 35Ree im Isus: 34 "Ja sam kruh ivota. Tko dolazi k meni, nee ogladnjeti; tko vjeruje u mene, nee oednjeti nikada. 36No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. Svi koje mi daje Otac 37 doi e k meni, i onoga tko doe k meni neu izbaciti; jer sioh s neba 38 ne da vrim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: 39 da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega 40 da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima ivot vjeni i ja da ga uskrisim u posljednji dan." 41idovi nato mrmljahu protiv njega to je rekao: "Ja sam kruh koji je siao s neba." 42Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Siao sam s neba?'" 43Isus im odvrati: "Ne mrmljajte meu sobom! Nitko ne moe doi k meni 44 ako ga ne povue Otac koji me posla; i ja u ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: 45 Svi e biti uenici Boji. Tko god uje od Oca i poui se, dolazi k meni. 46Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. 47Zaista, zaista, kaem vam: tko vjeruje, ima ivot vjeni. 48Ja sam kruh ivota. 49Oevi vai jedoe u pustinji manu i pomrijee. 50Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. 51Ja sam kruh ivi

koji je s neba siao. Tko bude jeo od ovoga kruha, ivjet e uvijeke. Kruh koji u ja dati tijelo je moje - za ivot svijeta." idovi se nato meu sobom prepirahu: "Kako nam ovaj moe dati tijelo svoje za 52 jelo?" 53Ree im stoga Isus: "Zaista, zaista, kaem vam: ako ne jedete tijela Sina ovjejega i ne pijete krvi njegove, nemate ivota u sebi! Tko blaguje tijelo moje 54 i pije krv moju, ima ivot vjeni; i ja u ga uskrisiti u posljednji dan. 55Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja pie istinsko. Tko jede moje tijelo 56 i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao to je mene poslao ivi Otac 57 i ja ivim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje ivjet e po meni. Ovo je kruh koji je s neba siao, 58 ne kao onaj koji jedoe oevi i pomrijee. Tko jede ovaj kruh, ivjet e uvijeke." To ree Isus nauavajui u sinagogi u Kafarnaumu. 60Mnogi od njegovih uenika 59 uvi to rekoe: "Tvrda je to besjeda! Tko je moe sluati?" 61A Isus znajui sam od sebe da njegovi uenici zbog toga mrmljaju, ree im: "Zar vas to sablanjava? 62A to ako vidite Sina ovjejega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" 63"Duh je onaj koji oivljuje, tijelo ne koristi nita. Rijei koje sam vam govorio duh su i ivot su." "A ipak, ima ih meu vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od poetka koji su 64 oni to ne vjeruju i tko je onaj koji e ga izdati. 65I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne moe doi k meni ako mu nije dano od Oca."66Otada mnogi uenici odstupie, vie nisu ili s njime.

Petrova ispovijest (Iv 6,67)

(Mt 16,13-20; Mk 8,27-30; Lk 9,18-21) 67Ree stoga Isus dvanaestorici: "Da moda i vi ne kanite otii?" 68Odgovori mu imun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti ima rijei ivota vjenoga! 69I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Boji." 70Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas avao." 71Govorae to o Judi, sinu imuna Ikariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.

V. BLAGDAN SJENICA (Iv 7,1)

Isus ide u Jeruzalem (Iv 7,1)

Iv 7.
Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su idovi traili da ga ubiju. 2Bijae blizu idovski Blagdan sjenica. 3Rekoe mu stoga njegova braa: "Otii odavle i poi u Judeju da i tvoji uenici vide djela to ini. 4Ta tko eli biti javno poznat, ne ini nita u tajnosti. Ako ve ini sve to, oituj se svijetu." 5Jer ni braa njegova nisu vjerovala u njega. 6Ree im nato Isus: "Moje vrijeme jo nije dolo, a za vas je vrijeme svagda pogodno. 7Vas svijet ne moe mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedoim protiv njega: da su mu djela opaka. 8Vi samo uziite na blagdan. Ja jo ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme jo nije ispunilo." 9To im ree i ostade u Galileji. 10Ali poto njegova braa uzioe na blagdan, uzie i on, ne javno, nego potajno. 11A idovi su ga traili o blagdanu pitajui : "Gdje je onaj?" 12I meu mnotvom o njemu se mnogo aptalo. Jedni govorahu: "Dobar je!" Drugi pak: "Ne, nego zavodi narod." 13Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od idova.

Isus proglauje svoje boansko poslanje (Iv 7,14)

14Usred blagdana uzie Isus u Hram i stade nauavati. 15idovi se u udu pitahu: "Kako ovaj znade Pisma, a nije uio?" 16Nato im Isus odvrati: "Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla. Ako tko hoe vriti volju njegovu, 17 prepoznat e da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim. 18Tko sam od sebe govori, svoju slavu trai, a tko trai slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti. Nije li vam Mojsije dao Zakon? 19 Pa ipak nitko od vas ne vri Zakona." "Zato traite da me ubijete?" 20Odgovori mnotvo: "Zloduha ima! Tko trai da te ubije?" 21Uzvrati im Isus: "Jedno djelo uinih i svi se udite. 22Mojsije vam dade obrezanje - ne, ono i nije od Mojsija, nego od otaca - i vi u subotu obrezujete ovjeka. 23Ako ovjek moe primiti obrezanje u subotu da se ne prekri Mojsijev zakon, zato se ljutite na mene to sam svega ovjeka ozdravio u subotu? 24Ne sudite po vanjtini, nego sudite sudom pravednim!"

Rasprave o Isusovu podrijetlu (Iv 7,25)

25Rekoe tada neki Jeruzalemci: "Nije li to onaj koga trae da ga ubiju? 26A evo, posve otvoreno govori i nita mu ne kau. Da nisu moda i glavari doista upoznali da je on Krist? 27Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist doe, nitko nee znati odakle je!" 28Nato Isus, koji je uio u Hramu, povika: "Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam doao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. 29Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao."

Isus navjeuje svoj odlazak (Iv 7,30)

30idovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer jo nije bio doao njegov as. 31A mnogi iz mnotva povjerovae u nj te govorahu: "Zar e Krist,

kada doe, initi vie znamenja nego to ih ovaj uini?" 32Douli farizeji da se to u mnotvu o njemu ape. Stoga glavari sveeniki i farizeji poslae straare da ga uhvate. 33Tada Isus ree: "Jo sam malo vremena s vama i odlazim onomu koji me posla. Trait ete me 34 i neete me nai; gdje sam ja, vi ne moete doi." Rekoe nato idovi meu sobom: "Kamo to ovaj kani da ga mi neemo nai? Da 35 ne kani poi raseljenima meu Grcima i nauavati Grke? 36to li znai besjeda koju ree: 'Trait ete me i neete me nai; gdje sam ja, vi ne moete doi'?"

Obeanje Duha Svetoga (Iv 7,37)

U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: "Ako je tko edan, neka doe k meni! Neka pije 38koji vjeruje u mene! Kao to ree Pismo: 'Rijeke e ive vode potei iz njegove utrobe!'" 39To ree o Duhu kojega su imali primiti oni to vjeruju u njega. Tada doista ne bijae jo doao Duh jer Isus nije bio proslavljen.
37

Ponovne rasprave o Kristovu podrijetlu (Iv 7,40)

40Kad su neki iz naroda uli te rijei, govorahu: "Ovo je uistinu Prorok." 41Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa zar Krist dolazi iz Galileje? 42Ne kae li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijae David?" 43Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. 44Neki ga ak htjedoe uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke. 45Dooe dakle straari glavarima sveenikim i farizejima, a ovi im rekoe: "Zato ga ne dovedoste?" 46Straari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio." 47Nato e im farizeji: "Zar ste se i vi dali zavesti? 48Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? 49Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!" 50Kae im Nikodem - onaj koji ono prije doe k Isusu, a bijae jedan od njih: 51"Zar na Zakon sudi ovjeku ako ga prije ne saslua i ne dozna to ini?" 52Odgovorie mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istrai pa e vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok." 53I otioe svaki svojoj kui.

Preljubnica (Iv 8,1) Iv 8.

A Isus se uputi na Maslinsku goru. 2U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade pouavati. 3Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku enu zateenu u preljubu. Postave je u sredinu 4i kau mu: "Uitelju! Ova je ena zateena u samom preljubu. 5U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. to ti na to kae?" 6To govorahu samo da ga iskuaju pa da ga mogu optuiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. 7A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i ree im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." 8I ponovno se sagnuvi, nastavi pisati po zemlji. 9A kad oni to ue, stadoe odlaziti jedan za drugim, poevi od starijih. Osta Isus sam - i ena koja stajae u sredini. 10Isus se uspravi i ree joj: "eno, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" 11Ona ree: "Nitko, Gospodine." Ree joj Isus: "Ni ja te ne osuujem. Idi i odsada vie nemoj grijeiti."

Isus - svjetlost svijeta (Iv 8,12)

Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, nee hoditi u tami, nego e imati svjetlost ivota."13Farizeji mu nato rekoe: "Ti svjedoi sam za sebe: svjedoanstvo tvoje nije istinito!"14Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedoim sam za sebe, svjedoanstvo je moje istinito jer znam odakle dooh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. 15Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; 16no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac. 17Ta i u vaem zakonu pie da je svjedoanstvo dvojice istinito. Ja svjedoim za sebe, 18 a svjedoi za mene i onaj koji me posla, Otac."19Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali."20Te rijei rekao je Isus u riznici dok je nauavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer jo ne bijae doao njegov as.
12

Upozorenje nevjernim idovima (Iv 8,21)

Ree im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ete me traiti i u svojem ete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne moete doi."22idovi se nato stanu pitati: "Da se moda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne moete doi'?" 23A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. Stoga vam i rekoh: 24 'Umrijet ete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ete u grijesima svojim."25Nato mu oni rekoe: "A tko si ti?" Odvrati Isus: 26"Ta to da vam s poetka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i to sam uo od njega, to ja zborim svijetu."27Ne shvatie da im govori o Ocu. 28Isus im nato ree: "Kad uzdignete Sina ovjejega, tada ete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne inim nita, nego da onako zborim kako me nauio Otac. 29Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek inim to je njemu milo."
21

Vjera u Isusa daje slobodu (Iv 8,30)

Na te njegove rijei mnogi povjerovae u njega. 31Tada Isus progovori idovima koji mu povjerovae: "Ako ostanete u mojoj rijei, uistinu, moji ste uenici; upoznat ete istinu 32 i istina e vas osloboditi." 33Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govori: 'Postat ete slobodni?'" 34Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kaem vam: tko god ini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kui zauvijek, 35 a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, 36 zbilja ete biti slobodni. 37Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak traite da me ubijete jer moja rije nema mjesta u vama. Ja govorim to vidjeh kod Oca, 38 a vi inite to uste od svog oca."39Odgovorie mu: "Na je otac Abraham". Kae im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova inili. A eto, traite da ubijete mene, 40 mene koji sam vam govorio istinu to sam je od Boga uo. Takvo to Abraham nije uinio! Vi inite djela oca svojega."Rekoe mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan 41 nam je Otac - Bog." 42Ree im Isus: "Kad bi Bog bio va Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga iziao i doao; nisam sam od sebe doao, nego on me posla. 43Zato moje besjede ne razumijete? Zato to niste kadri sluati moju rije. 44Vama je otac avao i hoe vam se vriti prohtjeve oca svoga. On bijae ovjekoubojica od poetka i ne stajae u istini jer nema istine u njemu: kad govori la, od svojega govori jer je laac i otac lai. A meni, jer istinu govorim, 45 meni ne vjerujete. 46Tko e mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zato mi ne vjerujete? 47Tko je od Boga, rijei Boje slua; vi zato ne sluate jer niste od Boga."48Odgovorie mu idovi: "Ne kaemo li pravo da si ti Samarijanac i da ima zloduha?" 49Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego astim svoga Oca, a vi me obeaujete.
30

No ja ne traim svoje slave; ima tko trai i sudi. Zaista, zaista, kaem vam: 51 ako tko ouva moju rije, nee vidjeti smrti dovijeka."52Rekoe mu idovi: "Sada vidimo da ima zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kae: 'Ako tko uva moju rije, nee okusiti smrti dovijeka.' 53Zar si ti vei od oca naega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomrijee. Kime se to pravi?" 54Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije nita. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on va Bog, no ne poznajete ga, 55 a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit u laac jednak vama. No znam ga i rije njegovu uvam. Abraham, otac va, usklikta 56 to e vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se." 57Rekoe mu nato idovi: "Ni pedeset ti jo godina nije, a vidio si Abrahama?" 58Ree im Isus: "Zaista, zaista, kaem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!"59Nato pograbie kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te izie iz Hrama.
50

Ozdravljenje slijepa od roenja (Iv 9,1) Iv 9.

Prolazei ugleda ovjeka slijepa od roenja. 2Zapitae ga njegovi uenici: "Uitelju, tko li sagrijei, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" 3Odgovori Isus: "Niti sagrijei on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu oituju djela Boja." 4"Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi no, kad nitko ne moe raditi. Dok sam na svijetu, 5 svjetlost sam svijeta." To rekavi, pljune na zemlju i od pljuvake naini kal pa mu kalom premaza oi. 6 7I ree mu: "Idi, operi se u kupalitu Siloamu!" - to znai "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledajui. Susjedi i oni koji su ga prije viali kao prosjaka govorili su: "Nije li to onaj koji je 8 sjedio i prosio?" 9Jedni su govorili: "On je." Drugi opet: "Nije, nego mu je slian." On je sam tvrdio: "Da, ja sam!" 10Nato ga upitae: "Kako su ti se otvorile oi?" 11On odgovori: "ovjek koji se zove Isus naini kal, premaza mi oi i ree mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah." 12Rekoe mu: "Gdje je on?" Odgovori: "Ne znam." 13Tada odvedoe toga biveg slijepca farizejima. 14A toga dana kad Isus naini kal i otvori njegove oi, bijae subota. 15Farizeji ga poee iznova ispitivati kako je progledao. On im ree: "Stavio mi kal na oi i ja se oprah - i evo vidim." 16Nato neki izmeu farizeja rekoe: "Nije taj ovjek od Boga: ne pazi na subotu." Drugi su pak govorili: "A kako bi jedan grenik mogao initi takva znamenja?" I nastade meu njima podvojenost. 17Zatim ponovno upitaju slijepca: "A to ti kae o njemu?

Otvorio ti je oi!" On odgovori: "Prorok je!" 18idovi ipak ne vjerovahu da on bijae slijep i da je progledao dok ne dozvae roditelje toga koji je progledao 19i upitae ih: "Je li ovo va sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?" 20Njegovi roditelji odvrate: "Znamo da je ovo na sin i da se slijep rodio. 21A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oi, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!" 22Rekoe tako njegovi roditelji jer su se bojali idova. idovi se doista ve bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopiti svaki koji njega prizna Kristom. 23Zbog toga rekoe njegovi roditelji: "Punoljetan je, njega pitajte!" 24Pozvae stoga po drugi put ovjeka koji bijae slijep i rekoe mu: "Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj ovjek grenik!" 25Nato im on odgovori: "Je li grenik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim." 26Rekoe mu opet: "to ti uini? Kako ti otvori oi?" 27Odgovori im: "Ve vam rekoh i ne posluaste me. to opet hoete uti? Da ne kanite i vi postati njegovim uenicima?" 28Nato ga oni izgrdie i rekoe: "Ti si njegov uenik, a mi smo uenici Mojsijevi. 29Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je." 30Odgovori im ovjek: "Pa to i jest udnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oi. 31Znamo da Bog grenike ne usliava; nego je li tko bogobojazan i vri li njegovu volju, toga usliava. 32Odvijeka se nije ulo da bi tko otvorio oi slijepcu od roenja. 33Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao initi nita". 34Odgovore mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da ui?" i izbacie ga. 35Douo Isus da su onoga izbacili pa ga nae i ree mu: "Ti vjeruje u Sina ovjejega?" 36On odgovori: "A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?" 37Ree mu Isus: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!" 38A on ree: "Vjerujem, Gospodine!" I baci se niice preda nj. 39Tada Isus ree: "Radi suda dooh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!" 40uli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: "Zar smo i mi slijepi?" 41Isus im odgovori: "Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh va ostaje."

Isus - Dobri pastir (Iv 10,1) Iv 10.

"Zaista, zaista, kaem vam: tko god u ovinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskae, kradljivac je i razbojnik. 2A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. 3Tome vratar otvara i ovce sluaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. 4A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. 5Za tuincem, dakako, ne idu, ve bjee od njega jer tuineva glasa ne poznaju." 6Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumjee to im htjede time kazati. 7Stoga im Isus ponovno ree: "Zaista, zaista, kaem vam: ja sam vrata ovcama. 8Svi koji dooe prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne posluae. Ja sam vrata. 9 Kroza me tko ue, spasit e se: i ulazit e i izlaziti i pau nalaziti. 10Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dooh da ivot imaju, u izobilju da ga imaju." 11"Ja sam pastir dobri. Pastir dobri ivot svoj polae za ovce.

Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bjei, a vuk ih grabi i razgoni: 13najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri 14 i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao to mene poznaje Otac 15 i ja poznajem Oca i ivot svoj polaem za ovce. Imam i drugih ovaca, 16 koje nisu iz ovog ovinjaka. I njih treba da dovedem i glas e moj uti i bit e jedno stado, jedan pastir. 17Zbog toga me i ljubi Otac to polaem ivot svoj da ga opet uzmem. 18Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polaem. Vlast imam poloiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga." Meu idovima ponovno nasta podvojenost zbog tih rijei. 20Mnogi su od njih 19 govorili: "Zloduha ima pa mahnita! to ga sluate?" 21Drugi su govorili: "Nisu to rijei opsjednuta. Zar zloduh moe slijepima oi otvoriti?"
12

VI. BLAGDAN POSVETE HRAMA (Iv 10,22)

Isus se proglaava Sinom Bojim (Iv 10,22)
22Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posveenja. Bila je zima. 23Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. 24Okruili ga idovi i govorili mu: "Dokle e nam duu drati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!" 25Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela to ih ja inim u ime Oca svoga ona svjedoe za mene. 26Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ovce moje sluaju glas moj; 27 ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem ivot vjeni 28 te nee propasti nikada i nitko ih nee ugrabiti iz moje ruke. 29Otac moj, koji mi ih dade, vei je od svih i nitko ih ne moe ugrabiti iz ruke Oeve. Ja i Otac jedno smo." 30 idovi ponovno pograbie kamenje da ga kamenuju. 32Isus im odgovori: "Mnoga 31 vam dobra djela Oeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?" 33Odgovorie

mu idovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: to ti - ovjek sebe Bogom pravi." 34Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vaem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! Ako bogovima nazva 35 one kojima je rije Boja upravljena - a Pismo se ne moe dokinuti kako onda vi onome kog Otac posveti 36 i posla na svijet moete rei: 'Huli!' - zbog toga to rekoh: 'Sin sam Boji!' Ako ne inim djela Oca svoga, 37 nemojte mi vjerovati. 38Ali ako inim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu." Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. 39

Isus se povlai u Pereju (Iv 10,40)

40I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. 41A mnogi dooe k njemu i rekoe mu: "Ivan dodue ne uini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo to je rekao o ovome." 42Mnogi ondje povjerovae u njega.

Lazarova bolest i smrt (Iv 11,1) Iv 11.

Bijae neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. 2Marija bijae ono pomazala Gospodina pomau i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijae bolestan. 3Sestre stoga poruie Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubi, bolestan je." 4uvi to, Isus ree: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Boju, da se po njoj proslavi Sin Boji." 5A Isus ljubljae Martu i njezinu sestru i Lazara. 6Ipak, kad je uo za njegovu bolest, ostade jo dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. 7Istom nakon toga ree uenicima: "Poimo opet u Judeju!" 8Kau mu uenici: "Uitelju, idovi su sad traili da te kamenuju, pa da opet ide onamo?" 9Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotie se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10Hodi li tko nou, spotie se jer nema svjetlosti u njemu." 11To ree, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj na, spava, no idem probuditi ga." 12Rekoe mu nato uenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit e." 13No Isus to ree o njegovoj smrti, a oni pomislie da govori o spavanju, o snu. 14Tada im Isus ree posve otvoreno: "Lazar je umro. 15Ja se radujem to ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego poimo k njemu!" 16Nato Toma zvani Blizanac ree suuenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!"

Isus je ivot (Iv 11,17)

17Kad je dakle Isus stigao, nae da je onaj ve etiri dana u grobu. 18Betanija bijae blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. 19A mnogo idova bijae dolo tjeiti Martu i Mariju zbog brata njihova. 20Kad Marta dou da Isus dolazi, poe mu u susret dok je Marija ostala u kui. 21Marta ree Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. 22Ali i sada znam: to god zaite od Boga, dat e ti." 23Kaza joj Isus: "Uskrsnut

e brat tvoj!" 24A Marta mu odgovori: "Znam da e uskrsnuti o uskrsnuu, u posljednji dan." 25Ree joj Isus: "Ja sam uskrsnue i ivot: tko u mene vjeruje, ako i umre, ivjet e. 26I tko god ivi i vjeruje u mene, nee umrijeti nikada. Vjeruje li ovo?" 27Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Boji, Onaj koji dolazi na svijet!" 28Rekavi to ode, zovnu svoju sestru Mariju i ree joj kriom: "Uitelj je ovdje i zove te." 29A ona, im dou, brzo ustane i poe k njemu. 30Isus jo ne bijae uao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. 31Kad idovi, koji su s Marijom bili u kui i tjeili je, vidjee kako je brzo ustala i izila, pooe za njom; miljahu da ide na grob plakati. A kad Marija doe onamo gdje bijae Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama 32 govorei: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro." 33Kad Isus vidje kako plae ona i idovi koji je dopratie, potresen u duhu i uzbuen 34upita: "Kamo ste ga poloili?" Odgovorie mu: "Gospodine, doi i pogledaj!" 35I zaplaka Isus. Nato su idovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" 37A neki izmeu njih rekoe: "Zar 36 on, koji je slijepcu otvorio oi, nije mogao uiniti da ovaj ne umre?"

Uskrienje Lazarovo (Iv 11,38)

38Isus onda, ponovno potresen, poe grobu. Bila je to peina, a na nju navaljen kamen. 39Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kae mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, ve zaudara. Ta etvrti je dan." 40Kae joj Isus: "Nisam li ti rekao: bude li vjerovala, vidjet e slavu Boju?" 41Odvalie dakle kamen. A Isus podie oi i ree: "Oe, hvala ti to si me usliao. Ja sam znao da me svagda usliava; 42 no rekoh to zbog nazonog mnotva: da vjeruju da si me ti poslao." 43Rekavi to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" 44I mrtvac izie, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano runikom. Nato Isus ree: "Odrijeite ga i pustite neka ide!"

idovski glavari izglasae smrt Isusovu (Iv 11,45)

(Mt 26,1-5; Mk 14,1-2; Lk 22,1-2) 45Tada mnogi idovi koji bijahu doli k Mariji, kad vidjee to Isus uini, povjerovae u nj. 46A neki od njih odu farizejima i pripovjede im to Isus uini. 47Stoga glavari sveeniki i farizeji sazvae Vijee. Govorili su: "to da radimo? Ovaj ovjek ini mnoga znamenja. 48Ako ga pustimo tako, svi e povjerovati u nj pa e doi Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!" 49A jedan od njih - Kajfa, veliki sveenik one godine - ree im: "Vi nita ne znate. 50I ne mislite kako je za vas bolje da jedan ovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" 51To ne ree sam od sebe, nego kao veliki sveenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; 52ali ne samo za narod nego i zato da rasprene sinove Boje skupi u jedno. 53Toga dana dakle odlue da ga ubiju. 54Zbog toga se Isus vie nije javno kretao meu idovima, nego je odatle otiao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadravao s uenicima.

VII. POSLJEDNJA PASHA - PROSLAVA SINA OVJEJEGA (Iv 11,55) 1. PRIJE MUKE (Iv 11,55)
55Bijae blizu idovska Pasha i mnogi iz toga kraja uzioe prije Pashe u Jeruzalem da se oiste. 56Iskahu dakle Isusa te se stojei u Hramu zapitkivahu: "to vam se ini? Zar on ne kani doi na Blagdan?" 57A glavari sveeniki i farizeji izdadoe naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.

Pomazanje u Betaniji (Iv 12,1)

(Mt 26,6-13; Mk 14,3-9)

Iv 12.
est dana prije Pashe doe Isus u Betaniju gdje bijae Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. 2Ondje mu priredie veeru. Marta posluivae, a Lazar bijae jedan od njegovih sustolnika. 3Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomae Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kua napuni mirisom pomasti. 4Nato ree Juda Ikariotski, jedan od njegovih uenika, onaj koji ga je imao izdati: "Zato se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" 6To ne ree zbog 5 toga to mu bijae stalo do siromaha, nego to bijae kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao to se u nju stavljalo.7Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvri za dan mog ukopa! 8Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek." 9Silno mnotvo idova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, ve i zato da vide Lazara kojega on bijae uskrisio od mrtvih. 10A glavari sveeniki odluie i Lazara ubiti 11jer su zbog njega mnogi idovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem (Iv 12,12)

(Mt 21,1-11; Mk 11,1-11; Lk 19,28-40) 12Kad je sutradan silan svijet koji doe na Blagdan uo da Isus dolazi u Jeruzalem, 13uze palmove granice i izie mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov." 14A Isus nae magaria i sjede na nj kao to je pisano: 15Ne boj se, keri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jau na mladetu magariinu! 16To uenici njegovi isprva ne razumjee. Ali poto je Isus bio proslavljen, prisjetie se da je to bilo o njemu napisano i da mu ba to uinie. 17Mnotvo koje bijae s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedoanstvo o tome. 18Stoga mu je i iziao u susret silan svijet: proulo se da je on uinio to znamenje. 19Farizeji nato rekoe meu sobom: "Vidite da nita ne postiete. Eno, svijet ode za njim!"

Neki Grci trae Isusa (Iv 12,20)

(Mt 16,24-25; Mk 8,34-35; Lk 9,23-24) 20A meu onima koji su se doli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. 21Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." 22Filip ode i kae to Andriji pa Andrija i Filip odu i kau Isusu. 23Isus im odgovori: "Doao je as da se proslavi Sin ovjeji. Zaista, zaista, kaem vam: 24 ako penino zrno, pavi na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre,

donosi obilat rod. Tko ljubi svoj ivot, izgubit e ga. A tko mrzi svoj ivot na ovome svijetu, sauvat e ga za ivot vjeni. Ako mi tko hoe sluiti, 26 neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje e biti i moj sluitelj. Ako mi tko hoe sluiti, poastit e ga moj Otac."
25

Isus tumai smisao svoje smrti (Iv 12,27)

"Dua mi je sada potresena i to da kaem? Oe, izbavi me iz ovoga asa? No, zato dooh u ovaj as! Oe, proslavi ime svoje!" 28 Uto doe glas s neba: "Proslavio sam i opet u proslaviti!" 29Mnotvo koje je ondje stajalo i slualo govorae: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Aneo mu je zborio." 30Isus na to ree: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." 31"Sada je sud ovomu svijetu, sada e knez ovoga svijeta biti izbaen. 32A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve u privui k sebi." 33To ree da oznai kakvom e smru umrijeti. 34Nato mu mnotvo odgovori: "Mi smo iz Zakona uli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govori da Sin ovjeji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin ovjeji?" 35Isus im nato ree: "Jo je malo vremena svjetlost meu vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost 36 da budete sinovi svjetlosti!"To Isus doree, a onda ode i sakri se od njih. Zakljuak: nevjerovanje idovsko 37Iako je Isus pred njima uinio tolika znamenja, oni ne povjerovae u njega, 38da se ispuni rije koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova naoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kae: 39 40Zaslijepi im oi, stvrdnu srca; da oima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. Ree to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. 41 42Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopeni iz sinagoge. 43Jer vie im je bilo do slave ljudske, nego do slave Boje. 44A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla;
27

i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Ja - Svjetlost - dooh na svijet 46 da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. I slua li tko moje rijei, a ne uva ih, 47 ja ga ne sudim. Ja nisam doao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje 48 i rijei mojih ne prima, ima svoga suca: rije koju sam zborio ona e mu suditi u posljednji dan. Jer nisam ja zborio sam od sebe, 49 nego onaj koji me posla - Otac on mi dade zapovijed to da kaem, to da zborim. I znam: 50 zapovijed njegova jest ivot vjeni. to ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."
45

2. POSLJEDNJA VEERA - PROSLAVA SINA OVJEJEGA (Iv 13,1)

Isus pere noge uenicima (Iv 13,1)
(Mt 23,6-12; 10,24-40; Lk 22,24-28; 6,40)

Iv 13.
Bijae pred blagdan Pashe. Isus je znao da je doao njegov as da prijee s ovoga svijeta Ocu, budui da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. 2I za veerom je avao ve bio ubacio u srce Judi imuna Ikariotskoga da ga izda. 3A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga iziao te da k Bogu ide pa 4usta od veere, odloi haljine, uze ubrus i opasa se. 5Nalije zatim vodu u praonik i pone uenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. 6Doe tako do imuna Petra. A on e mu: "Gospodine! Zar ti da meni pere noge?" Odgovori mu Isus: "to ja inim, ti sada ne zna, ali shvatit e poslije." 8Ree mu 7 Petar: "Nee mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nee imati dijela sa mnom." 9Nato e mu imun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" 10Kae mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je ist! I vi ste isti, ali ne svi!" 11Jer znao je tko e ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi isti." 12Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i ree im: "Razumijete li to sam vam uinio? 13Vi me zovete Uiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! 14Ako dakle ja - Gospodin i Uitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. 15Primjer sam vam dao da i vi inite kao to ja vama uinih." 16Zaista, zaista, kaem vam: nije sluga vei od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. 17Ako to znate, blago vama budete li tako i inili!"

Izdajica prokazan (Iv 13,18)

(Mt 26,20-25; Mk 14,17-21; Lk 22,21-23) 18"Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali - neka se ispuni Pismo: Koji blaguje

kruh moj, petu na me podie." 19"Ve vam sada kaem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. 20Zaista, zaista, kaem vam: Tko primi onoga kojega ja aljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao."21Rekavi to, potresen u duhu Isus posvjedoi: "Zaista, zaista, kaem vam: jedan e me od vas izdati!" Uenici se zgledahu meu sobom u nedoumici o kome to govori. 23A jedan od 22 njegovih uenika - onaj kojega je Isus ljubio - bijae za stolom Isusu do krila. 24imun Petar dade mu znak i ree: "Pitaj tko je taj o kome govori." 25Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: "Gospodine, tko je taj?" 26Isus odgovori: "Onaj je kome ja dadnem umoen zalogaj." 27Tada umoi zalogaj, uze ga i dade Judi imuna Ikariotskoga. Nakon zalogaja ue u nj Sotona.Nato mu Isus ree: "to ini, uini brzo!" 28Nijedan od sustolnika nije razumio zato mu je to rekao. 29Budui da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: "Kupi to nam treba za blagdan!" - ili neka poda neto siromasima. 30On dakle uzme zalogaj i odmah izie. A bijae no.

Rastanak: nova zapovijed (Iv 13,31)

Poto Juda izie, ree Isus: "Sada je proslavljen Sin ovjeji i Bog se proslavio u njemu! 32Ako se Bog proslavio u njemu, i njega e Bog proslaviti u sebi, i uskoro e ga proslaviti! 33Djeice, jo sam malo s vama. Trait ete me, ali kao to rekoh idovima, kaem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne moete doi. 34Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao to sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. 35Po ovom e svi znati da ste moji uenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge."
31

Isus i Petar (Iv 13,36)

(Mt 26,31-35; Mk 14,17-31; Lk 22,31-34) 36Kae mu imun Petar: "Gospodine, kamo to odlazi?" Isus mu odgovori: "Kamo ja odlazim, ti zasad ne moe poi za mnom. No poi e poslije." 37Nato e mu Petar: "Gospodine, a zato sada ne bih mogao poi za tobom? ivot u svoj poloiti za tebe!" 38Odgovori Isus: "ivot e svoj poloiti za mene? Zaista, zaista, kaem ti: Pijetao nee zapjevati dok me triput ne zataji."

Isus - put do Oca (Iv 14,1) Iv 14.

"Neka se ne uznemiruje srce vae!Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!

U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? Kad odem i pripravim vam mjesto, 3 ponovno u doi i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. 4A kamo ja odlazim, znate put." 5Ree mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlazi. Kako onda moemo put znati?" 6Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i ivot: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. 7Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga." Kae mu Filip: "Gospodine, pokai nam Oca i dosta nam je!" 9Nato e mu Isus: 8 "Filipe, toliko sam vremena s vama i jo me ne pozna?" "Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kae: 'Pokai nam Oca'? Ne vjeruje li 10 da sam ja u Ocu i Otac u meni? Rijei koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni ini djela svoja. Vjerujte mi: 11 ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inae, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kaem vam: 12 Tko vjeruje u mene, init e djela koja ja inim; da vea e od njih initi jer ja odlazim Ocu. 13I to god zaitete u moje ime, uinit u, da se proslavi Otac u Sinu. 14Ako me to zaitete u moje ime, uinit u."
2

Obeanje Duha (Iv 14,15)

"Ako me ljubite, zapovijedi ete moje uvati. I ja u moliti Oca 16 i on e vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: 17Duha Istine, kojega svijet ne moe primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neu vas ostaviti kao siroad; 18 doi u k vama. 19Jo malo i svijet me vie nee vidjeti, no vi ete me vidjeti jer ja ivim i vi ete ivjeti. 20U onaj ete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama.
15

Tko ima moje zapovijedi i uva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega e ljubiti Otac moj, i ja u ljubiti njega i njemu se oitovati." 22Kae mu Juda, ne Ikariotski: "Gospodine, kako to da e se oitovati nama, a ne svijetu?" 23Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, uvat e moju rije pa e i Otac moj ljubiti njega i k njemu emo doi i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, 24 rijei mojih ne uva. A rije koju sluate nije moja, nego Oca koji me posla. 25To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj - Duh Sveti, 26 koga e Otac poslati u moje ime, pouavat e vas o svemu i dozivati vam u pamet sve to vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, 27 mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao to svijet daje. Neka se ne uznemiruje vae srce i neka se ne strai. uli ste, rekoh vam: 28 'Odlazim i vraam se k vama.' Kad biste me ljubili, radovali biste se to idem Ocu jer Otac je vei od mene. Kazao sam vam to sada, 29 prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. Neu vie s vama mnogo govoriti 30 jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne moe on nita. Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca 31 i da tako inim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, poimo odavde!"
21

Trs i loza (Iv 15,1) Iv 15.

"Ja sam istinski trs,a Otac moj - vinogradar. 2Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on sijee, a svaku koja rod donosi isti da vie roda donese. 3Vi ste ve oieni po rijei koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. 4 Kao to loza ne moe donijeti roda

sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. 5Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne moete uiniti nita. Ako tko ne ostane u meni, 6 izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. 7Ako ostanete u meni i rijei moje ako ostanu u vama, to god hoete, itite i bit e vam. 8Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji uenici. 9Kao to je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li uvali moje zapovijedi, 10 ostat ete u mojoj ljubavi; kao to sam i ja uvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. 11To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaa radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: 12 ljubite jedni druge kao to sam ja vas ljubio! Vee ljubavi nitko nema od ove: 13 da tko ivot svoj poloi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji 14 ako inite to vam zapovijedam. 15Vie vas ne zovem slugama jer sluga ne zna to radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopih sve to sam uo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, 16 nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod va da ostane te vam Otac dadne to ga god zaitete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: 17 da ljubite jedni druge."

Mrnja svijeta na Isusove uenike (Iv 15,18)

"Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. 19Kad biste bili od svijeta,
18

svijet bi svoje ljubio; no budui da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. 20Sjeajte se rijei koju vam rekoh: 'Nije sluga vei od svoga gospodara.' Ako su mene progonili, i vas e progoniti; ako su moju rije uvali, da vau e uvati. A sve e to poduzimati protiv vas 21 poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla. 22Da nisam doao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no sada nemaju izgovora za svoj grijeh. 23Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega. 24Da nisam uinio meu njima djela kojih nitko drugi ne ini, ne bi imali grijeha; a sada vidjee pa ipak zamrzie i mene i Oca mojega. 25No neka se ispuni rije napisana u njihovu Zakonu: Mrze me nizato. A kada doe Branitelj 26 koga u vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi on e svjedoiti za mene. I vi ete svjedoiti 27 jer ste od poetka sa mnom.

Iv 16.
To sam vam govorio da se ne sablaznite. Izopavat e vas iz sinagoga. 2 tovie, dolazi as kad e svaki koji vas ubije misliti da slui Bogu. A to e initi 3 jer ne upoznae ni Oca ni mene. 4Govorio sam vam ovo da se, kada doe vrijeme, sjetite da sam vam rekao."

Djelovanje Duha Svetoga (Iv 16,4b)

"S poetka vam ne rekoh ovo jer bijah s vama. A sada odlazim k onome koji me posla 5 i nitko me od vas ne pita: 'Kamo ide?' Naprotiv, alou se ispunilo vae srce 6 to vam ovo kazah. No kaem vam istinu: 7 bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj nee doi k vama; ako pak odem, poslat u ga k vama.

A kad on doe, pokazat e svijetu to je grijeh, to li pravednost, a to osuda: 9grijeh je to ne vjeruju u mene; pravednost 10 to odlazim k Ocu i vie me ne vidite; a osuda 11 to je knez ovoga svijeta osuen. 12Jo vam mnogo imam kazati, ali sada ne moete nositi. 13No kada doe on - Duh Istine upuivat e vas u svu istinu; jer nee govoriti sam od sebe, nego e govoriti to uje i navjeivat e vam ono to dolazi. 14On e mene proslavljati jer e od mojega uzimati i navjeivati vama. Sve to ima Otac, moje je. 15 Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navjeivat e vama."
8

"Opet ete me vidjeti (Iv 16,16)

"Malo, i vie me neete vidjeti; i opet malo, pa ete me vidjeti." 17Nato se neki od uenika zapitkivahu: "to je to to nam kae: 'Malo, i neete me vidjeti, i opet malo, pa ete me vidjeti' i 'Odlazim Ocu'?" 18Govorahu dakle: "to je to to kae 'Malo'? Ne znamo to govori." 19Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im ree: "Pitate se meu sobom o tome to kazah: 'Malo, i neete me vidjeti; i opet malo, pa ete me vidjeti'? Zaista, zaista, kaem vam: 20 vi ete plakati i jaukati, a svijet e se veseliti. Vi ete se alostiti, ali alost e se vaa okrenuti u radost. ena kad raa, alosna je 21 jer je doao njezin as; ali kad rodi djetece, ne spominje se vie muke od radosti to se ovjek rodio na svijet. Tako dakle i vi: 22 sad ste u alosti, no ja u vas opet vidjeti; i srce e vam se radovati i radosti vae nitko vam oteti nee. U onaj me dan neete nita vie pitati. 23 Zaista, zaista, kaem vam: to god zaitete u Oca, dat e vam u moje ime. Dosad niste iskali nita u moje ime. 24
16

Itite i primit ete da radost vaa bude potpuna!"

Zavretak govora: pobjeda nad svijetom (Iv 16,25)

"To sam vam govorio u poredbama. Dolazi as kad vam vie neu govoriti u poredbama, nego u vam otvoreno navjeivati Oca. 26U onaj dan iskat ete u moje ime i ne velim vam da u ja moliti Oca za vas. Ta sam vas Otac ljubi 27 jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga iziao. Iziao sam od Oca i doao na svijet. 28 Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu." 29Kau mu uenici: "Evo, sad otvoreno zbori i nikakvon se poredbom ne slui. 30Sada znamo da sve zna i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si iziao od Boga." 31Odgovori im Isus: "Sada vjerujete? 32Evo dolazi as i ve je doao: rasprit ete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom. To vam rekoh da u meni mir imate. 33 U svijetu imate muku, ali hrabri budite ja sam pobijedio svijet!"
25

Isusova sveenika molitva (Iv 17,1) Iv 17.

To Isus doree, a onda podie oi k nebu i progovori: "Oe, doao je as: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe 2i da vlau koju si mu dao nad svakim tijelom dade ivot vjeni svima koje si mu dao. 3A ovo je ivot vjeni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista. 4Ja tebe proslavih na zemlji dovrivi djelo koje si mi dao izvriti. 5A sada ti, Oe, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima 6 koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i rije su tvoju sauvali. Sad upoznae 7 da je od tebe sve to si mi dao jer rijei koje si mi dao 8 njima predadoh

i oni ih primie i uistinu spoznae da sam od tebe iziao te povjerovae da si me ti poslao. 9Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. 10I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. 11Ja vie nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oe sveti, sauvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, 12 ja sam ih uvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i titio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem 13 i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju rije, 14 a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao to ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzme sa svijeta, 15 nego da ih ouva od Zloga. 16Oni nisu od svijeta kao to ni ja nisam od svijeta. 17Posveti ih u istini: tvoja je rije istina. Kao to ti mene posla u svijet 18 tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posveujem samog sebe 19 da i oni budu posveeni u istini. Ne molim samo za ove 20 nego i za one koji e na njihovu rije vjerovati u mene: 21da svi budu jedno kao to ti, Oe, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. 22I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao to smo mi jedno 23ja u njima i ti u meni, da tako budu savreno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao to si mene ljubio. 24Oe,

hou da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oe pravedni, 25 svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznae da si me ti poslao. I njima sam oitovao tvoje ime, 26 i jo u oitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima i ja u njima."

3. MUKA I SMRT (Iv 18,1)

Isus izdan i uhvaen (Iv 18,1)
(Mt 26,47-56; Mk 14,43-50; Lk 22,47-53)

Iv 18.
To rekavi, zaputi se Isus sa svojim uenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijae vrt u koji ue Isus i njegovi uenici. 2A poznavae to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu esto sastajao sa svojim uenicima. 3Juda onda uze etu i od sveenikih glavara i farizeja sluge te doe onamo sa zubljama, svjetiljkama i orujem. Znajui sve to e s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga traite?" 4 Odgovore mu: "Isusa Nazareanina." Ree im Isus: "Ja sam!" A stajae s njima i Juda, 5 njegov izdajica. 6Kad im dakle ree: "Ja sam!" - oni ustuknue i popadae na zemlju. Ponovno ih tada upita: "Koga traite?" Oni odgovore: "Isusa Nazareanina." 8Isus 7 odvrati: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene traite, pustite ove da odu" - 9da se ispuni rije koju ree: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao." 10A imun Petar isue ma koji je imao uza se pa udari slugu velikoga sveenika i odsijee mu desno uho. Sluga se zvao Malho. 11Nato Isus ree Petru: "Djeni ma u korice! au koju mi dade Otac zar da ne pijem?"12Tada eta, zapovjednik i idovski sluge uhvatie Isusa te ga svezae.

Isus pred Anom (Iv 18,13)

Odvedoe ga najprije Ani jer on bijae tast Kajfe, velikoga sveenika one godine. 14Kajfa pak ono svjetova idove: "Bolje da jedan ovjek umre za narod."
13

Zataja Petrova (Iv 18,15)

(Mt 26,69-70; Mk 14,66-68; Lk 22,55-57) Za Isusom su ili imun Petar i drugi uenik. Taj uenik bijae poznat s velikim 15 sveenikom pa s Isusom ue u dvorite velikoga sveenika. 16Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi uenik, znanac velikoga sveenika, izie i ree vratarici te uvede Petra. 17Nato e slukinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od uenika toga ovjeka?" On odvrati: "Nisam!" 18A stajahu ondje sluge i straari, raspirivahu eravicu jer bijae studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se.

Veliki sveenik ispituje Isusa (Iv 18,19)

(Mt 26,59-66; Mk 14,55-64; Lk 22,66-71) 19Veliki sveenik zapita Isusa o njegovim uenicima i o njegovu nauku. 20Odgovori

mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam nauavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi idovi. Nita nisam u tajnosti govorio. 21Zato mene pita? Pitaj one koji su sluali to sam im govorio. Oni eto znaju to sam govorio." 22Na te njegove rijei jedan od nazonih slugu pljusne Isusa govorei: "Tako li odgovara velikom sveeniku?" 23Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokai da je krivo! Ako li pravo, zato me udara?" 24Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom sveeniku.

Petar ponovno zatajuje Isusa (Iv 18,25)

(Mt 26,71-75; Mk 14,69-72; Lk 22,58-62) 25imun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoe mu: "Da nisi i ti od njegovih uenika?" On zanijeka: "Nisam!" 26Nato e jedan od slugu velikog sveenika, roak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?" 27I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.

Isus pred Pilatom (Iv 18,28)

(Mt 27,1-2. 11-14; Mk 15,1-5; Lk 23,1-5) 28Nato odvedoe Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uoe da se ne okaljaju, ve da mognu blagovati pashu. 29Pilat tada izie pred njih i upita: "Kakvu tubu iznosite protiv ovoga ovjeka?" 30Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zloinac, ne bismo ga predali tebi." 31Ree im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Odgovorie mu idovi: "Nama nije doputeno nikoga pogubiti" - 32da se ispuni rije Isusova kojom je oznaio kakvom mu je smru umrijeti. 33Nato Pilat ue opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si idovski kralj?" 34Isus odgovori: "Govori li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoe o meni?" 35Pilat odvrati: "Zar sam ja idov? Tvoj narod i glavari sveeniki predadoe te meni. to si uinio?" 36Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan idovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." 37Nato mu ree Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kae: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i doao na svijet da svjedoim za istinu. Tko je god od istine, slua moj glas." 38Ree mu Pilat: "to je istina?"

Isus osuen na smrt (Iv 18,39)

(Mt 27,15-31; Mk 15,6-20; Lk 23,13-25) 39Rekavi to, opet izie pred idove i ree im: "Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je obiaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoete li dakle da vam pustim kralja idovskoga?" 40Povikae nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bijae razbojnik.

Iv 19.
Tada Pilat uze i izbieva Isusa. 2A vojnici spletoe vijenac od trnja i stavie mu ga na glavu; i zaogrnue ga grimiznim platem. 3I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju idovski!" I pljuskali su ga. 4A Pilat ponovno izie i ree im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice." 5Izie tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom platu. A Pilat im kae: "Evo ovjeka!" 6I kad ga ugledae glavari sveeniki i sluge, povikae: "Raspni, raspni!" Kae im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice." 7Odgovorie mu idovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Bojim." 8Kad je Pilat uo te rijei, jo se vie prestrai 9pa ponovno ue u dvor i kae Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne dade odgovora. 10Tada mu Pilat ree: "Zar meni ne odgovara? Ne zna li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?" 11Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima vei grijeh onaj koji me predao tebi." 12Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No idovi vikahu: "Ako ovoga pusti, nisi

prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru." 13uvi te rijei, Pilat izvede Isusa i posadi na sudaku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos - Plonik, hebrejski Gabata - 14a bijae upravo priprava za Pashu, oko este ure - i kae idovima: "Evo kralja vaega!" 15Oni na to povikae: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kae im Pilat: "Zar kralja vaega da razapnem?" Odgovorie glavari sveeniki: "Mi nemamo kralja osim cara!"

Raspee (Iv 19,16)

(Mt 27,32-34. 37; Mk 15,22-24. 26; Lk 23,33-34) 16Tada im ga preda da se razapne. Uzee dakle Isusa. 17I nosei svoj kri, izie on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. 18Ondje ga razapee, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. 19A napisa Pilat i natpis te ga postavi na kri. Bilo je napisano: "Isus Nazareanin, kralj idovski." 20Taj su natpis itali mnogi idovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijae blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grki. 21Nato glavari sveeniki rekoe Pilatu: "Nemoj pisati: 'Kralj idovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam idovski.'" 22Pilat odgovori: "to napisah, napisah!"

Dioba odjee (Iv 19,23)

(Mt 27,35-36; Mk 15,24-25; Lk 23,34) Vojnici pak, poto razapee Isusa, uzee njegove haljine i razdijelie ih na etiri 23 dijela - svakom vojniku po dio. A uzee i donju haljinu, koja bijae neivena, otkana u komadu odozgor dodolje. 24Rekoe zato meu sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijelie meu se haljine moje, za odjeu moju bacie kocku.I vojnici uinie tako.

Majka Isusova - majka uenika (Iv 19,25)

(Mt 27,55-56; Mk 15,40-41; Lk 23,49) Uz kri su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija 25 Kleofina, i Marija Magdalena. 26Kad Isus vidje majku i kraj nje uenika kojega je ljubio, ree majci: "eno! Evo ti sina!" Zatim ree ueniku: "Evo ti majke!" 27I od toga asa uze je uenik k sebi.

Isusova smrt (Iv 19,28)

(Mt 27,45-54; Mk 15,33-39; Lk 23,44-48) 28Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovreno, da bi se ispunilo Pismo, ree: "edan sam." 29A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoe na izopovu trsku spuvu natopljenu octom pa je primakoe njegovim ustima. 30im Isus uze ocat, ree: "Dovreno je!" I prignuvi glavu, preda duh.

Probodeni bok (Iv 19,31)

31Kako bijae Priprava, da ne bi tijela ostala na kriu subotom, jer velik je dan bio one subote, idovi zamolie Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. 32Dooe dakle vojnici i prebie golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. 33Kada dooe do Isusa i vidjee da je ve umro, ne prebie mu golijeni, 34nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah potee krv i voda. 35Onaj koji je vidio svjedoi i istinito je svjedoanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete 36jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost nee slomiti. 37I drugo opet Pismo veli: Gledat e onoga koga su proboli.

Ukop Isusov (Iv 19,38)

(Mt 27,56-61; Mk 15,42-47; Lk 23,50-56) Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od idova - bio uenik 38 Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle

ode i skine Isusovo tijelo. 39A doe i Nikodem - koji je ono prije bio doao Isusu nou - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. 40Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u idova obiaj za ukop. 41A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijae vrt i u vrtu nov grob u koji jo nitko ne bijae poloen. 42Ondje dakle zbog idovske Priprave, jer grob bijae blizu, poloe Isusa.

VIII. USKRSNI DAN (Iv 20,1)

Prazan grob (Iv 20,1)
(Mt 28,1-8; Mk 16,1-8; Lk 24,1-12)

Iv 20.

Prvog dana u tjednu rano ujutro, jo za mraka, doe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2Otri stoga i doe k imunu Petru i drugom ueniku, kojega je Isus ljubio, pa im ree: "Uzee Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga stavie." 3Uputie se onda Petar i onaj drugi uenik i dooe na grob. 4Trahu obojica zajedno, ali onaj drugi uenik prestignu Petra i stie prvi na grob. 5Sagne se i opazi povoje gdje lee, ali ne ue. 6Uto doe i imun Petar koji je iao za njim i ue u grob. Ugleda povoje gdje lee 7i ubrus koji bijae na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. 8Tada ue i onaj drugi uenik koji prvi stie na grob i vidje i povjerova. 9Jer oni jo ne upoznae Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. 10Potom se uenici vratie kui.

Ukazanje Mariji Magdaleni (Iv 20,11)

(Mt 28,9-10; Mk 16,9-11) 11A Marija je stajala vani kod groba i plakala. 12Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je lealo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu. 13Kau joj oni: "eno, to plae?" Odgovori im: "Uzee Gospodina mojega i ne znam gdje ga stavie." 14Rekavi to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. 15Kae joj Isus: "eno, to plae? Koga trai?" Mislei da je to vrtlar, ree mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja u ga uzeti." 16Kae joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te e mu hebrejski: "Rabbuni!" - to znai: "Uitelju!" 17Kae joj Isus: "Ne zadravaj se sa mnom jer jo ne uzioh Ocu, nego idi mojoj brai i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vaemu, Bogu svomu i Bogu vaemu." 18Ode dakle Marija Magdalena i navijesti uenicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao."

Ukazanje uenicima (Iv 20,19)

(Mt 28,16-20; Mk 16,14-18; Lk 24,36-49) 19I uveer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su uenici u strahu od idova bili zatvorili vrata, doe Isus, stane u sredinu i ree im: "Mir vama!" 20To rekavi, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovae se uenici vidjevi Gospodina. 21Isus im stoga ponovno ree: "Mir vama! Kao to mene posla Otac i ja aljem vas." 22To rekavi, dahne u njih i kae im: "Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otputaju im se; kojima zadrite,

zadrani su im."

Ukazanje u nazonosti Tominoj (Iv 20,24)

24Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijae s njima kad doe Isus. 25Govorili su mu dakle drugi uenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg avala i ne stavim svoj prst u mjesto avala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neu vjerovati." 26I nakon osam dana bijahu njegovi uenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus doe, stade u sredinu i ree: "Mir vama!"27Zatim e Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." 28Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" 29Ree mu Isus: "Budui da si me vidio, povjerovao si. Blaeni koji ne vidjee, a vjeruju!"

Zakljuak: svrha ove knjige (Iv 20,30)

30Isus je pred svojim uenicima uinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. 31A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Boji, i da vjerujui imate ivot u imenu njegovu.

DODATAK (Iv 21,1)

Ukazanje Isusovo kod Tiberijadskog jezera (Iv 21,1) Iv 21.
Poslije toga oitova se Isus ponovno uenicima na Tiberijadskome moru. Oitova se ovako: 2Bijahu zajedno imun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i jo druga dva njegova uenika. 3Kae im imun Petar: "Idem ribariti." Rekoe: "Idemo i mi s tobom." Izaoe i uoe u lau, ali te noi ne ulovie nita. Kad je ve svanulo, stade Isus na kraju, ali uenici nisu znali da je to Isus. 5Kae 4 im Isus: "Djeice, imate li to za prismok?" Odgovorie mu: "Nemamo." 6A on im ree: "Bacite mreu na desnu stranu lae i nai ete." Bacie oni i vie je ne mogoe izvui od mnotva ribe. 7Tada onaj uenik kojega je Isus ljubio kae Petru: "Gospodin je!" Kad je imun Petar uo da je to Gospodin, pripae si gornju haljinu, jer bijae gol, te se baci u more. 8Ostali uenici dooe s laicom vukui mreu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. 9Kad iziu na kraj, ugledaju pripravljenu eravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. 10Kae im Isus: "Donesite riba to ih sada uloviste." 11Nato se imun Petar popne i izvue na kraj mreu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mrea se ne raskinu. 12Kae im Isus: "Hajde, dorukujte!" I nitko se od uenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. 13Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.14To se ve trei put oitova Isus uenicima poto uskrsnu od mrtvih.

Isus podjeljuje Petru prvenstvo (Iv 21,15)

Nakon doruka upita Isus imuna Petra: "imune Ivanov, ljubi li me vie nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti zna da te volim." 16Kae mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "imune Ivanov, ljubi li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti zna da te volim!" Kae mu: "Pasi ovce moje!" 17Upita ga trei put: "imune Ivanov, voli li me?" Raalosti se Petar to ga upita trei put: "Voli li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve zna! Tebi je poznato da te volim." Kae mu Isus: "Pasi ovce moje!" 18"Zaista, zaista kaem ti: Dok si bio mlai, sam si se opasivao i hodio kamo si htio;
15

ali kad ostari, rairit e ruke i drugi e te opasivati i voditi kamo nee." 19A to mu ree nagovjeujui kakvom e smru proslaviti Boga. Rekavi to doda: "Idi za mnom!" 20Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj uenik kojega je Isus ljubio i koji se za veere bijae privio Isusu uz prsa i upitao ga: "Gospodine, tko e te to izdati?" 21Vidjevi ga, Petar kae Isusu: "Gospodine, a to s ovim?" 22Odgovori mu Isus: "Ako hou da on ostane dok ne doem, to je tebi do toga? Ti idi za mnom!" 23Stoga se pronese meu braom glas da onaj uenik nee umrijeti. No Isus mu nije rekao: "Nee umrijeti", nego: "Ako hou da on ostane dok ne doem, to je tebi do toga?"

Zakljuak (Iv 21,24)

24Taj uenik za ovo svjedoi i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedoanstvo njegovo. 25A ima jo mnogo toga to uini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.

Djela apostolska
Djela apostolska (Dj.)
PROSLOV (Dj 1,1)
Dj 1.
Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu to je Isus inio i uio 2do dana kad je uznesen poto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. 3Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je iv, etrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Bojem. 4I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne naputaju Jeruzalema, nego neka ekaju Obeanje Oevo "koje uste od mene: 5Ivan je krstio vodom, a vi ete naskoro nakon ovih dana biti krteni Duhom Svetim."

Uzaae (Dj 1,6)

Nato ga sabrani upitae: "Gospodine, hoe li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" 7On im odgovori: "Nije vae znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. 8Nego primit ete snagu Duha Svetoga koji e sii na vas i bit ete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." 9Kada to ree, bi uzdignut njima naoigled i oblak ga ote njihovim oima. 10I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva ovjeka stadoe kraj njih u bijeloj odjei 11i rekoe im: "Galilejci, to stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto e tako doi kao to ste vidjeli da odlazi na nebo."
6

I. CRKVA U JERUZALEMU (Dj 1,12)

Apostolski zbor (Dj 1,12)
12Onda se vratie u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod. 13I poto uu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i imun Revnitelj i Juda Jakovljev - 14svi oni bijahu jednoduno postojani u molitvi sa enama, i Marijom, majkom Isusovom, i braom njegovom.

Izbor Matije (Dj 1,15)

15U one dane ustade Petar meu braom - a bijae sakupljenog naroda oko sto i dvadeset dua - i ree: 16"Brao! Trebalo je da se ispuni Pismo to ga na usta Davidova proree Duh Sveti o Judi koji bijae voa onih to uhvatie Isusa. 17A Juda se ubrajao meu nas i imao udio u ovoj slubi. 18On, eto, stee predio cijenom nepravednosti pa se stropota, raspue po sredini i razli mu se sva utroba. 19I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. 20Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kua nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadglednitvo nek dobije drugi! 21Jedan dakle od ovih ljudi to bijahu s nama za sve vrijeme to je meu nama ivio Gospodin Isus - 22poevi od krtenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom njegova uskrsnua. 23I postavie dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. 24Onda se pomolie: "Ti, Gospodine, poznavaoe svih srdaca, pokai koga si od ove dvojice izabrao 25da primi mjesto ove apostolske slube kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto." 26Onda bacie kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola.

Pedesetnica - prvi Duhovi (Dj 2,1) Dj 2.

Kad je napokon doao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada uma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuu u kojoj su bili. 3I pokau im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te sie po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napunie Duha Svetoga i poee govoriti drugim jezicima, kako im ve Duh davae zboriti. 5A u Jeruzalemu su boravili idovi, ljudi poboni iz svakog naroda pod nebom. 6Pa kad nasta ona huka, stra se mnotvo i smete jer ih je svatko uo govoriti svojim jezikom. 7Svi su bili izvan sebe i divili se govorei: "Gle! Nisu li svi ovi to govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas uje na svojem materinskom jeziku? 9Parti, Meani, Elamljani, itelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridolice Rimljani, 11idovi i sljedbenici, Kreani i Arapi - svi ih mi ujemo gdje naim jezicima razglauju velianstvena djela Boja." 12Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "to bi to moglo biti?" 13Drugi su pak, podrugujui se, govorili: "Slatkog su se vina ponapili!"

Petrov govor (Dj 2,14)

14A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podie glas i prozbori: "idovi i svi to boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i rijei mi posluajte: 15Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je trea ura dana - 16nego to je ono to je reeno po proroku Joelu:17"U posljednje dane, govori Bog: Izlit u Duha svoga na svako tijelo i proricat e vai sinovi i keri, vai e mladii gledati vienja, a starci vai sne sanjati. 18ak u i na sluge i slukinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat e. 19Pokazat u udesa na nebugore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima. 20Sunce e se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan. 21I tko god prizove ime Gospodnje

bit e spaen." "Izraelci, ujte ove rijei: Isusa Nazareanina, ovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, udesima i znamenjima koja, kao to znate, po njemu uini meu vama - 23njega, predana po odluenu naumu i promislu Bojem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 24Ali Bog ga uskrisi oslobodivi ga grozote smrti jer ne bijae mogue da ona njime ovlada. 25David doista za nj kae: Gospodin mi je svagda pred oima jer mi je zdesna da ne posrnem. 26Stog mi se raduje srce i klie jezik, pa i tijelo mi spokojno poiva. 27Jer mi nee ostaviti duu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj trulei ugleda. 28Pokazat e mi stazu ivota, ispuniti me radou lica svoga. Brao, dopustite da vam otvoreno kaem: praotac je David umro, pokopan je i 29 eno mu meu nama groba sve do dananjeg dana. 30Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, 31unaprijed je vidio i navijestio uskrsnue Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo trulei ugleda. Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. 33Desnicom dakle Bojom uzvien, 32 primio je od Oca Obeanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i sluate. 34Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Ree Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna' 35dok ne poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim! Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog 36 uinio i Gospodinom i Kristom."
22

Prva obraenja (Dj 2,37)

Kad su to uli, duboko potreseni rekoe Petru i drugim apostolima: "to nam je initi, brao?" 38Petar e im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ete dar, Duha Svetoga. 39Ta za vas je ovo obeanje i za djecu vau i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog na." 40I mnogim je drugim rijeima jo svjedoio i hrabrio ih: "Spasite se od narataja ovog opakog!" 41I oni prigrlie rije njegovu i krstie se te im se u onaj dan pridrui oko tri tisue dua.
37

Prva kranska zajednica (Dj 2,42)

Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajednitvu, lomljenju kruha i molitvama. 43Strahopotovanje obuzimae svaku duu: apostoli su inili mnoga udesa i znamenja. 44Svi koji prigrlie vjeru bijahu zdrueni i sve im bijae zajedniko. 45Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. 46Svaki bi dan jednoduno i postojano hrlili u Hram, u kuama bi lomili kruh te u radosti i prostodunosti srca zajedniki uzimali hranu 47hvalei Boga i uivajui naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruivao spasenike.
42

Ozdravljenje hromoga (Dj 3,1) Dj 3.

Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. 2Upravo su donosili nekog ovjeka, hroma od majine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. 3On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoraie u Hram te zamoli milostinju. 4Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i ree: "Pogledaj u nas!" 5Dok ih je moleivo motrio oekujui od njih neto dobiti, 6ree mu Petar: "Srebra i zlata nema u mene, ali to imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazareanina hodaj!" 7I uhvativi ga za desnu ruku, pridie ga: umah mu omoae noge i glenjevi 8pa skoi, uspravi se, stane hodati te

ue s njima u Hram hodajui, poskakujui i hvalei Boga. 9Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. 10Razabrae da je to on - onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju - i ostadoe zapanjeni i izvan sebe zbog onoga to se s njim dogodilo.

Petrova besjeda (Dj 3,11)

11Kako se pak on drao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen stra k njima u trijem zvani Salomonov. 12Kada to vidje Petar, obrati se narodu: "Izraelci, to se ovomu udite? Ili to nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobonou postigli da ovaj prohoda? 13Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naih, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad ve bijae odluio pustiti ga. 14Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. 15Zaetnika ivota ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, emu smo mi svjedoci." 16"I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naoigled vas sviju." 17"I sada, brao, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vai. 18Ali Bog tako ispuni to unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da e njegov Pomazanik trpjeti. 19Pokajte se dakle i obratite da se izbriu grijesi vai 20pa od Gospodina dou vremena rashlade te on poalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa." 21Njega treba da nebo pridri do vremena uspostave svega to obea Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka." 22"Mojsije tako ree: Proroka poput mene od vae brae podignut e vam Gospodin, Bog va. Njega sluajte u svemu to vam god ree. 23I svaka dua koja ne poslua toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda." 24"I svi Proroci koji su - od Samuela dalje - govorili, takoer su navijestili ove dane." 25"Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vaim govorei Abrahamu: Potomstvom e se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. 26Vama najprije podie Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opaina svojih."

Petar i Ivan pred Vijeem (Dj 4,1) Dj 4.

Dok su oni jo govorili narodu, priu im sveenici, hramski zapovjednik i saduceji, 2ozlovoljeni to ue narod i navjeuju - u Isusu - uskrsnue od mrtvih; 3pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer ve bijae veer. 4Ipak mnogi od onih koji su uli Rije, povjerovae te broj vjernika poraste nekako do pet tisua. 5Sutradan se sastadoe u Jeruzalemu glavari, starjeine i pismoznanci - 6i veliki sveenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosveenikoga. 7Izvedoe apostole preda se pa ih stadoe ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to uiniste?" 8Onda Petar pun Duha Svetoga ree: "Glavari narodni i starjeine! 9Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela uinjena bolesnu ovjeku? Po kome je ovaj spaen? 10Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazareanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! 11On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. 12I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se moemo spasiti." 13Kad vidjee neustraivost Petrovu i Ivanovu, a znajui da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u udu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali 14videi gdje s njima stoji izlijeeni ovjek, nisu mogli nita protusloviti. 15Stoga zapovjedie da izau iz vijenice pa stadoe raspravljati: 16"to emo s tim ljudima? Ta uinili su oit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne moemo ga nijekati; 17ali da se jo vie ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu ivom o tom Imenu vie ne govore." 18Pozvae ih i zapovjedie im da podnipoto ne zbore niti nauavaju u ime Isusovo.

Ali im Petar i Ivan odgovorie: "Sudite je li pred Bogom pravo sluati radije vas nego Boga. 20Mi doista ne moemo ne govoriti to vidjesmo i usmo." 21Ali oni ne naavi kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga to se dogodilo. 22Jer ovjeku na kom se dogodi udo ozdravljenja bijae vie od etrdeset godina.
19

Molitva u progonstvu (Dj 4,23)

23Otputeni, odoe svojima i javie to im rekoe veliki sveenici i starjeine. 24Kad su oni to uli, jednoduno podigoe glas k Bogu i rekoe: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve to je u njima!25Ti si na usta oca naega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zato se bune narodi, zato puci ludosti snuju? 26Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rote protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. 27Rote se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim28da uine to tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.29I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelou navjeivati rije tvoju! 30Prui ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i udesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa." 31I poto se pomolie, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napunie Duha Svetoga te stanu navjeivati rije Boju smjelo.

Prvotna kranska zajednica (Dj 4,32)

U mnotva onih to prigrlie vjeru bijae jedno srce i jedna dua. I nijedan od njih nije svojim zvao nita od onoga to je imao, nego im sve bijae zajedniko. 33Apostoli pak velikom silom davahu svjedoanstvo o uskrsnuu Gospodina Isusa i svi uivahu veliku naklonost. 34Doista, nitko meu njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljita ili kue, prodavali bi ih i utrak donosili 35i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.
32

Barnabina plemenitost (Dj 4,36)

36A Josip, od apostola prozvan Barnaba, to znai Sin utjehe, levit, rodom Cipranin, 37posjedovae jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.

Ananija i Safira (Dj 5,1) Dj 5.

Neki pak ovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom enom Safirom proda imanje 2pa u dogovoru sa enom odvoji neto od utrka, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. 3Petar mu ree: "Ananija, zato ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrka imanja? 4Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jedno prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zato si se na takvo to odluio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!" 5Kako Ananija u te rijei, srui se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to uli. 6Nato ustanu mladii, poviju ga, iznesu i pokopaju. 7Nakon otprilike tri sata ue njegova ena ne znajui to se dogodilo. 8Petar joj ree: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko." 9A Petar e joj: "to vam bi da se sloiste iskuati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih

koji ti pokopae mua! I tebe e iznijeti!" 10Ona se umah srui do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladii uu, nau je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz mua.11I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to uli.

Apostoli udotvorci (Dj 5,12)

12Po rukama se apostolskim dogaala mnoga znamenja i udesa u narodu. Svi su se jednoduno okupljali u Trijemu Salomonovu. 13Nitko se drugi nije usuivao pridruiti im se, ali ih je narod veliao. 14I sve se vie poveavalo mnotvo mueva i ena to vjerovahu Gospodinu 15tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na lealjkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. 16A slijegalo bi se i mnotvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od neistih duhova, i svi bi ozdravljali.

Apostoli progonjeni (Dj 5,17)

Onda se podie veliki sveenik i sve njegove pristae - sljedba saducejska. 18Puni 17 zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. 19Ali aneo Gospodnji nou otvori vrata tamnice, izvede ih i ree: 20"Poite i postojano u Hramu navjeujte narodu sve rijei ivota ovoga." 21Posluni, u praskozorje su uli u Hram te nauavali.

Apostoli pred Vijeem (Dj 5,21b)

Uto stie veliki sveenik i njegove pristae, sazovu Vijee i sve starjeinstvo sinova Izraelovih pa poalju u zatvor da ih dovedu. 22Kad straari stigoe onamo, ne naoe ih u tamnici pa se vrate i jave: 23"Zatvor smo nali sa svom pomnjom zatvoren i uvare na strai pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne naosmo." Kad su hramski zapovjednik i veliki sveenici uli te rijei, u nedoumici su se 24 pitali to bi to moglo biti. 25Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i ue narod." 26Tada zapovjednik sa straarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje. 27Dovedoe ih i privedoe pred Vijee. Veliki ih sveenik zapita: 28"Nismo li vam strogo zabranili uiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoete na nas navui krv toga ovjeka." 29Petar i apostoli odvrate: "Treba se vema pokoravati Bogu negoli ljudima! 30Bog otaca naih uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivi ga na drvo. 31Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Zaetnika i Spasitelja da obraenjem podari Izraela i oprotenjem grijeha. 32I mi smo svjedoci tih dogaaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima to mu se pokoravaju." 33Nato se oni razgnjevie i htjedoe ih ubiti. 34Ali ustade u Vijeu neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je potovao sav narod. On zapovjedi da ljude naas izvedu 35pa e vijenicima: "Izraelci, dobro promislite to ete s tim ljudima. 36Ta prije nekog vremena podie se Teuda tvrdei da je netko, i uza nj prista oko etiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristae razbjegoe i netragom ih nesta. 37Nakon toga se u dane popisa podie Juda Galilejac i odvue narod za sobom. I on propade i sve mu se pristae rasprie. 38I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast e; 39ako li je pak od Boga, neete ga moi unititi - da se i s Bogom u ratu ne naete." Posluaju ga 40pa dozovu apostole, iibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. 41Oni pak odu ispred Vijea radosni to bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. 42I svaki su dan u Hramu i po kuama neprestance uili i navjeivali Krista, Isusa.

II. PRVE MISIJE (Dj 6,1)

Ustanovljenje sedmorice (Dj 6,1) Dj 6.

U one dane, kako se broj uenika mnoio, idovi grkog jezika stadoe mrmljati protiv domaih idova to se u svagdanjem sluenju zanemaruju njihove udovice. 2Dvanaestorica nato sazvae mnotvo uenika i rekoe: "Nije pravo da mi napustimo rije Boju da bismo sluili kod stolova. 3De pronaite, brao, izmeu sebe sedam mueva na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih emo postaviti nad ovom slubom, 4a mi emo se posvetiti molitvi i posluivanju Rijei." 5Prijedlog se svidje svemu mnotvu pa izabrae Stjepana, mua puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridolicu Nikolu. 6Njih postave pred apostole, a oni pomolivi se, poloe na njih ruke.7I rije je Boja rasla, uvelike se mnoio broj uenika u Jeruzalemu i veliko je mnotvo sveenika prihvaalo vjeru.

Stjepan uhvaen (Dj 6,8)

8Stjepan je pun milosti i snage inio velika udesa i znamenja u narodu. 9Nato se digoe neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa poee raspravljati sa Stjepanom, 10ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. 11Onda podmetnue neke ljude koji rekoe: "uli smo ga govoriti pogrdne rijei protiv Mojsija i Boga." 12Podjare i narod, starjeine i pismoznance pa priu, zgrabe ga i odvuku u Vijee. 13Ondje namjestie lane svjedoke koji rekoe: "Ovaj ovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. 14uli smo ga doista govoriti: 'Isus Nazareanin razvalit e ovo Mjesto i izmijeniti obiaje koje nam predade Mojsije'." 15A svi koji su sjedili u Vijeu uprijee pogled u Stjepana te opazie - lice mu kao u anela.

Stjepanova besjeda (Dj 7,1) Dj 7.

Veliki sveenik upita: "Je li to tako?" 2Stjepan odgovori: "Brao i oci, ujte! Bog slave ukaza se ocu naemu Abrahamu dok bijae u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, 3i ree mu: Izii iz zemlje svoje, iz zaviaja svoga, hajde u zemlju koju u ti pokazati. On nato izie iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca 4 njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. 5U njoj mu ne dade ni stope batine, nego obea dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda jo nije imao djeteta. 6Bog isto tako ree da e potomci njegovi biti pridolice u zemlji tuoj, da e ih porobljavati i tlaiti etiri stotine godina. 7Ali narod kojemu budu robovali ja u suditi, ree Bog. A nakon toga izii e i iskazati mi tovanje na ovome mjestu. 8Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozaetnika." "Rodozaetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoe u Egipat. Ali Bog bijae s njim 10te ga 9 izbavljae iz svih nevolja, podari ga naklonou i mudrou pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim. 11Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci nai ne mogahu nai hrane. 12Kad Jakov dou da u Egiptu ima ita, posla onamo najprije oce nae. 13Drugi se put Josip oitova brai svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo. 14Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet dua. 15Jakov tako sie u Egipat. I umrije on i oci nai. 16Preneseni su u Sihem i poloeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu." 17"Kako se bliilo vrijeme obeanja koje Bog obree Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i mnoio se 18dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa. 19Lukav prema rodu naemu, tlaio je on oce nae da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na ivotu. 20U taj se as rodi Mojsije. Bijae boanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kui

oinskoj, 21a onda, kad je bio izloen, prigrli ga ki faraonova i othrani sebi za sina. 22Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijae silan na rijeima i djelima." 23"Kad mu bijae etrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi brau svoju, sinove Izraelove. 24I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivi Egipanina. 25Mislio je da e braa njegova shvatiti kako e im Bog po njegovoj ruci pruiti spasenje, ali oni ne shvatie. 26Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braa ste! Zato zlostavljate jedan drugoga?' 27Ali ga onaj to je zlostavljao svoga blinjega odbi rijeima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama? 28Kani li ubiti i mene kao to si juer ubio onog Egipanina? 29Na te rijei pobjee Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodie dva sina." 30"Nakon etrdeset godina ukaza mu se Aneo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. 31Opazivi to, zadivi se Mojsije vienju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: 32Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplaen, Mojsije se ne usudi pogledati. 33A Gospodin e mu: Izuj obuu s nogu! Jer mjesto na kojem stoji, sveto je tlo. 34Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu uo pa sioh izbaviti ga. I sad hajde! aljem te u Egipat!" 35"Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekavi: Tko te postavi glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anelu koji mu se ukaza u grmu. 36On ih izvede uinivi udesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz etrdeset godina. 37To je onaj Mojsije koji ree sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vae brae podii e vam Bog. 38To je onaj koji za skupa u pustinji bijae izmeu Anela to mu govorae na brdu Sinaju i otaca naih; onaj koji je primio rijei ivotne da ih nama preda. 39Njemu se ne htjedoe pokoriti oci nai, nego ga odbie i u srcima se svojima vratie u Egipat 40rekavi Aronu: 'Napravi nam bogove koji e ii pred nama! Ta ne znamo to se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.' 41Tele nainie u dane one, prinesoe rtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. 42Bog se pak odvrati i prepusti ih da aste vojsku nebesku, kao to pie u Knjizi prorokoj: Prinosiste li mi rtve i prinose etrdeset godina u pustinji, dome Izraelov? 43Poprimiste ator Molohov i zvijezdu boga Refana likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest u vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!" "Oci nai imahu u pustinji ator svjedoanstva kako odredi Onaj koji ree Mojsiju 44 da se on naini po praliku koji je vidio. 45Taj su ator preuzeli oci nai i pod Jouom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijae sve do dana Davida, 46koji je naao milost pred Bogom te molio da nae boravite Bogu Jakovljevu. 47Istom Salomon izgradi mu Dom. 48Ali Svevinji u rukotvorinama ne prebiva, kao to veli prorok: 49Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnoje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog poinka? 50Nije li ruka moja nainila sve to? 51Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i uiju,vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vai tako i vi! 52Kojega od proroka nisu progonili oci vai? I pobie one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika iji ste vi sada izdajice i ubojice, 53vi koji po aneoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste drali." 54Kad su to uli, uskipjee u srcima i poee kripati zubima na njega. 55Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Boju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu 56pa ree: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina ovjejega gdje stoji zdesna

Bogu." 57Viui iza glasa, oni zatisnue ui i navalie jednoduno na njega. 58Izbacie ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odloie haljine do nogu mladia koji se zvao Savao. 59I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" 60Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to ree, usnu.

Dj 8.
Savao je pristao da se Stjepan smakne.

Savao progonitelj (Dj 8,1b)

U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola rasprie po krajevima judejskim i samarijskim. 2Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i odrali veliko alovanje za njim. 3Savao je pak pustoio Crkvu: ulazio je u kue, odvlaio mueve i ene i predavao ih u tamnicu.

Propovijedanje u Samariji (Dj 8,4)

Oni dakle to su se rasprili obilazili su navjeujui Rije. 5Filip tako sie u grad 4 samarijski i stade im propovijedati Krista. 6Mnotvo je jednoduno prihvaalo to je Filip govorio sluajui ga i gledajui znamenja koja je inio. 7Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili neisti duhovi viui iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. 8Nasta tako velika radost u onome gradu.

imun arobnjak (Dj 8,9)

ovjek se neki, imenom imun, u gradu ve due bavio arobnjatvom i oparavao narod tvrdei da je neki veliki. 10Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Boja, zvana Velika." 11A priklanjahu mu se jer ih je due vremena oparavao svojim vradbinama. 12Ali kad povjerovae Filipu koji navjeivae evanelje o kraljevstvu Bojemu i o imenu Isusa Krista, krtavahu se muevi i ene. 13Povjerova i imun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajui znamenja i udesa koja su se dogaala. 14Kad su apostoli u Jeruzalemu uli da je Samarija prigrlila rije Boju, poslae k njima Petra i Ivana. 15Oni sioe i pomolie se za njih da bi primili Duha Svetoga. 16Jer jo ni na koga od njih ne bijae siao; bijahu samo krteni u ime Gospodina Isusa. 17Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. 18Kad imun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca govorei: "Dajte i meni tu mo da svatko na koga poloim ruke primi Duha 19 Svetoga." 20Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Boji novcima stei! 21Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! 22Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. 23Ta gledam te: uju si gorak i nepravdom okovan."24imun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snae nita od toga to rekoste!" 25Oni pak poto posvjedoie i dorekoe rije Gospodnju, vratie se u Jeruzalem navjeujui evanelje mnogim selima samarijskim.
9

Filip krsti Etiopljanina (Dj 8,26)

26Aneo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i poi na jug putom to iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust." 27On usta i poe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijae nad svom njezinom riznicom. 28Vraao se iz Jeruzalema, kamo je bio poao pokloniti se; sjeae na svojim kolima i itae proroka Izaiju. 29Duh ree Filipu: "Poi i pridrui se tim kolima!" 30Filip pritra i u gdje onaj ita Izaiju proroka pa e mu: "Razumije li to ita?" 31On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. 32A itao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoe ga,

ko janje nijemo pred onim to ga strie on ne otvara svojih usta. 33U ponienju sud mu je uskraen. Narataj njegov tko da opie? Da, uklonjen je sa zemlje ivot njegov. Dvoranin se obrati Filipu pa e mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili 34 o kome drugom? 35Filip prozbori te mu, poavi od toga Pisma, navijesti evanelje: Isusa. 36Putujui tako, stigoe do neke vode pa e dvoranin: "Evo vode! to prijei da se krstim?" 37 . 38Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, sioe u vodu te ga Filip krsti. 39A kad izioe iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin vie ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, 40a Filip se nae u Azotu. I kako je prolazio, navjeivae evanelje svim gradovima dok ne stie u Cezareju.

Savlov poziv (Dj 9,1)

(Dj 22,6-16, 26,1-18)

Dj 9.

Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema uenicima Gospodnjim, poe k velikomu sveeniku, 2zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nae od ovoga Puta, mueve i ene, okovane dovede u Jeruzalem. 3Kad se putujui priblii Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. 4Srui se na zemlju i zau glas to mu govorae: "Savle, Savle, zato me progoni?" 5On upita: "Tko si, Gospodine?" A on e: "Ja sam Isus kojega ti progoni! 6Nego ustani, ui u grad i rei e ti se to ti je initi." 7Njegovi suputnici ostadoe bez rijei: uli su dodue glas, ali ne vidjee nikoga. 8Savao usta sa zemlje. Otvorenih oiju nije nita vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. 9Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.10U Damasku bijae neki uenik imenom Ananija. Njemu u vienju ree Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me, Gospodine!" 11A Gospodin e mu: "Ustani, poi u ulicu zvanu Ravna i u kui Judinoj potrai Taranina imenom Savla. Eno, moli se; 12i u vienju vidje ovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polae na nj ruke da bi progledao." 13Ananija odgovori: "Gospodine, od mnogih sam uo o tom ovjeku kolika je zla tvojim svetima uinio u Jeruzalemu. 14On ima od velikih sveenika i punomo okovati sve koji prizivlju ime tvoje." Gospodin mu odvrati: "Poi jer on mi je orue izabrano da ponese ime moje pred 15 narode i kraljeve i sinove Izraelove. 16Ja u mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti." 17Ananija ode, ue u kuu, poloi na nj ruke i ree: "Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si iao, posla me da progleda i napuni se Duha Svetoga." 18I odmah mu s oiju spade neto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se 19i uzevi hrane, okrijepi se.

Savlovo propovijedanje u Damasku (Dj 9,19b)

Nekoliko dana provede s uenicima u Damasku. 20te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Boji. 21Koji ga god sluahu, izvan sebe govorahu: "Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato doao da ih okovane odvede pred velike sveenike?" 22Savao pak, sve silniji, zbunjivae idove koji prebivahu u Damasku dokazujui: "Ovo je Krist!" 23Poto je minulo podosta vremena, odlue idovi pogubiti ga, 24ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i nou da bi ga pogubili, 25ali ga uenici nou uzee i preko zidina oprezno spustie u koari. 26Kad je Savao doao u Jeruzalem, gledao se pridruiti uenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je uenik.

27Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. 28Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. Govorio je i raspravljao sa idovima grkog jezika pa i oni snovahu pogubiti 29 ga.30Saznala to braa pa ga odvedoe u Cezareju i uputie u Tarz. 31Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uivala mir, izgraivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.

Petar ozdravlja Eneju (Dj 9,32)

32Jednom Petar, obilazei posvuda, sie i k svetima u Lidi. 33Ondje nae nekog ovjeka imenom Eneja, koji je osam godina leao na postelji: bijae uzet. 34Ree mu Petar: "Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!" On umah usta. 35Vidjee to svi itelji Lide i arona te se obratie Gospodinu.

Petar uskrisuje Tabitu (Dj 9,36)

36U Jopi pak bijae uenica imenom Tabita, to prevedeno znai Kouta. Bijae ona bogata dobrim djelima i milostinjama to ih je dijelila. 37Upravo u one dane obolje i umrije. Poto je operu, izloe je u gornjoj sobi. 38A kako je Lida blizu Jope, uenici ue da je Petar ondje i poslae k njemu dva ovjeka s molbom: "Doi k nama, ne oklijevaj!" Petar usta i krenu s njima. im stie, odvedoe ga u gornju sobu. Okruie ga 39 sve udovice te mu plaui pokazivahu haljine i odijela to ih je Kouta izraivala dok je jo bila s njima. 40Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i ree: "Tabita, ustani!" Ona otvori oi, pogleda Petra i sjede. 41On joj prui ruku i pridie je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza ivu. 42Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovae u Gospodina. 43Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog imuna koara.

Petar i Kornelije (Dj 10,1) Dj 10.

U Cezareji bijae neki ovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske ete, 2poboan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu. 3U vienju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anela Bojega gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!" 4Zagleda se u nj pa mu prestraen ree: "to je, Gospodine?" A on njemu: "Molitve su tvoje i milostinje uzile kao rtva podsjetnica pred Boga. 5Zato sada poalji ljude u Jopu i dozovi imuna koji se zove Petar. 6On je gost u nekog imuna koara ija je kua uz more." 7im ode aneo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobona, privrena vojnika, 8sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu. 9Sutradan, dok su oni putovali i pribliavali se gradu, oko este ure uzie Petar na krov moliti. 10Ogladnje i zaelje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos. 11Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s etiri okrajka, silazi na zemlju. 12U njoj bijahu svakovrsni etveronoci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske. 13I glas e mu neki: "Ustaj, Petre! Kolji i jedi!" 14Petar odvrati: "Nipoto, Gospodine! Ta nikad jo ne okusih nita okaljano i neisto". 15A glas e mu opet, po drugi put: "to Bog oisti, ti ne zovi okaljanim!" 16To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo. 17Dok se Petar dvoumio to bi imalo znaiti vienje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: poto se raspitae za imunovu kuu, pojave se na vratima, 18zovnu te upitaju je li ondje ugoen neki imun, nazvan Petar. 19Dok je Petar sveudilj razmiljao o vienju, ree mu Duh: "Evo, neka te trojica trae. 20De ustani, sii i poi s njima ne skanjujui se jer ja sam ih poslao." 21Petar sie k ljudima i ree: "Evo me! Ja sam onaj kojega traite! Zbog ega ste doli?" 22Oni odgovore: "Satnik Kornelije, mu pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoi

sav narod idovski, primi od svetog anela naputak da te dozove u dom svoj i uje od tebe rijei." 23Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braa iz Jope. 24Drugi dan stie u Cezareju. Kornelije ih je ekao sazvavi rodbinu i prisne prijatelje. 25Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. 26Petar ga pridigne govorei: "Ustani! I ja sam ovjek." 27I razgovarajui s njime, ue i nae sabrane mnoge 28te im ree: "Vi znate kako je idovu zabranjeno druiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili neistim. 29Stoga, pozvan, i dooh bez pogovora. Da ujemo dakle zbog ega me pozvaste!" 30Kornelije ree: "Prije etiri dana ba u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kui kad gle: ovjek neki u sjajnoj odjei stane preda me 31i ree: 'Kornelije, usliana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom! 32Poalji dakle u Jopu i dozovi imuna koji se zove Petar. On je gost u kui imuna koara uz more.' 33Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro uinio to si doao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da ujemo sve to ti zapovjedi Gospodin!" 34Petar tada prozbori i ree: "Sad uistinu shvaam da Bog nije pristran, 35nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i ini pravdu. 36Rije posla sinovima Izraelovim navjeujui im evanelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. 37Vi znate to se dogaalo po svoj Judeji, poevi od Galileje, nakon krtenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijae s njime, proao zemljom inei dobro i ozdravljajui sve kojima bijae ovladao avao." 39"Mi smo svjedoci svega to on uini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoe, objesivi ga na drvo! 40Bog ga uskrisi trei dan i dade mu da se oituje - 41ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodreenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili poto uskrsnu od mrtvih." 42"On nam i naloi propovijedati narodu i svjedoiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem ivih i mrtvih!" 43"Za nj svjedoe svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oprotenje grijeha."

Krtenje prvih pogana (Dj 10,44)

Dok je Petar jo govorio te rijei, sie Duh Sveti na sve koji su sluali tu besjedu. 45A vjernici iz obrezanja, koji dooe zajedno s Petrom, zaudie se to se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. 46Jer uli su ih govoriti drugim jezicima i veliati Boga. Tada Petar ree: 47"Moe li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?" 48I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.
44

Petar se opravdava u Jeruzalemu (Dj 11,1) Dj 11.

Douli apostoli i braa po Judeji da i pogani primie rije Boju 2pa kad Petar uzie u Jeruzalem, uzee mu obrezanici prigovarati: 3"Uao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!" 4Onda zapoe Petar te im izloi sve po redu: 5"Molio sam se, ree, u Jopi kadli u zanosu ugledam vienje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s etiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. 6Zagledah se, promotrih je i vidjeh etvoronoce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. 7Zauh i glas koji mi govorae: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!' 8Ja odvratih: 'Nipoto, Gospodine! Ta nikad mi jo nita okaljano ili neisto ne ue u usta.' 9A glas e s neba po drugi put: 'to Bog oisti, ti ne zovi neistim.' 10To se ponovi do triput, a onda se sve opet povue na nebo." 11"I odmah se, evo, pred kuom u kojoj bijah pojavie tri ovjeka poslana iz Cezareje k meni. 12A Duh mi ree da poem s njima nita ne premiljajui. Sa mnom

pooe i ova estorica brae te uosmo u kuu tog ovjeka. 13On nam pripovjedi kako je u svojoj kui vidio anela koji je stao preda nj i rekao: 'Poalji u Jopu i dozovi imuna nazvanog Petar; 14on e ti navijestiti rijei po kojima e se spasiti ti i sav dom tvoj.'" 15"I kad poeh govoriti, sie na njih Duh Sveti kao ono na nas u poetku. 16Sjetih se tada rijei Gospodnje: 'Ivan je, govorae on, krstio vodom, a vi ete biti krteni Duhom Svetim.' 17Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?" 18Kad su to uli, umirie se te stadoe slaviti Boga govorei: "Dakle i poganima Bog dade obraenje na ivot!"

Crkva u Antiohiji (Dj 11,19)

Oni dakle to ih raspri nevolja nastala u povodu Stjepana doprijee do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajui Rijei doli samo idovima. 20Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoe u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navjeujui evanelje: Gospodina, Isusa. 21Ruka Gospodnja bijae s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslae Barnabu u Antiohiju. 23Kad on 22 stie i vidje milost Boju, obradova se te potaknu sve da u odlunosti srca ostanu uz Gospodina. 24Ta bijae to mu estit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnotvo prikloni Gospodinu. 25Barnaba se zatim zaputi u Tarz potraiti Savla. 26Kad ga nae, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i pouavali povee mnotvo te se u Antiohiji uenici najprije prozvae kranima.
19

Barnaba i Savao idu u Jeruzalem (Dj 11,27)

U one dane dooe u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. 28Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da e uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija. 29Stoga e svatko od uenika, odluie, koliko smogne poslati da se poslui brai u Judeji. 30To i uinie te poslae starjeinama po Barnabi i Savlu.
27

Petar zatvoren i udesno osloboen (Dj 12,1) Dj 12.

U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. 2Maem pogubi Jakova, brata Ivanova. Kad vidje da je to drago idovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih 3 kruhova). 4Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga uvaju etiri vojnike etverostrae, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod. 5Petra su dakle uvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljae Bogu za njega. 6One noi kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar izmeu dva vojnika, okovan dvojim verigama, a straari pred vratima uvahu strau. 7Kad eto: pojavi se aneo Gospodnji te svjetlost obasja eliju. Aneo udari Petra u rebra, probudi ga i ree: "Ustaj brzo!" I spadoe mu verige s ruku. 8Aneo mu ree: "Opai se i privei obuu!" On uini tako. Onda e mu aneo: "Zaogrni se i hajde za mnom!" 9Petar izae, poe za njim, a nije znao da je zbilja to se dogaa po anelu: inilo mu se da gleda vienje. 10Proavi prvu strau, i drugu, dooe do eljeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izau, prou jednu ulicu, a onda aneo odjednom odstupi od njega. 11Petar pak, doavi k sebi, ree: "Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega to je oekivao idovski narod." 12Kad je to uoio, zaputi se kui Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. 13Kad Petar pokuca na dvorina vrata, doe prisluhnuti slukinja imenom Rua. 14Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utra i javi da je Petar pred vratima. 15Oni joj rekoe: "Mahnita!" Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato e oni: "Bit

e njegov aneo!" 16Petar nastavi kucati. Kad napokon otvorie i ugledae ga, ostadoe izvan sebe. 17On im rukom mahnu neka ute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: "Javite to Jakovu i brai!" Onda izae i ode u drugo mjesto. 18Kad se razdani, nasta meu vojnicima uzbuna nemalena to li se s Petrom dogodilo. 19Herod ga stade traiti, a kad ga ne nae, saslua straare i naredi da se smaknu. Onda sie iz Judeje u Cezareju i ondje osta.

Smrt Heroda Agripe (Dj 12,20)

A bio je u estoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni zajedniki dooe k njemu i poto pridobie kraljevskoga komornika Blasta, zaiskae mir, jer je njihova zemlja dobivala ive od kraljeve. 21U odreeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i stade im govoriti. 22Narod izvikivae: "Boji glas, a ne ljudski!" 23Umah ga, zbog toga to ne dade slavu Bogu, udari aneo Gospodnji te on rascrvotoen izdahnu.
20

Barnaba i Savao opet u Antiohiji (Dj 12,24)

Rije je pak Boja rasla i irila se. 25Barnaba i Savao, poto obavie sluenje u Jeruzalemu, vratie se uzevi sa sobom Ivana zvanog Marko.
24

III. BARNABINO I SAVLOVO PRVO MISIJSKO PUTOVANJE (Dj 13,1) SABOR U JERUZALEMU (Dj 13,1)
Barnabino i Savlovo poslanje (Dj 13,1) Dj 13.
U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i uitelja: Barnaba, imun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda etverovlasnika, i Savao. 2Dok su jednom obavljali slubu Boju i postili, ree Duh Sveti: "De mi odluite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao." 3Onda su postili, molili, poloili na njih ruke i otpustili ih.

Na Cipru. Vraar Elim (Dj 13,4)

Poslani od Svetoga Duha siu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. 5Kad se naoe u Salamini, navjeivahu rije Boju u idovskim sinagogama. Imali su i Ivana za posluitelja. 6Poto pak prooe sav otok do Pafa, naoe nekog vraara, nazoviproroka, idova, imenom Barjesu. 7On bijae uz namjesnika Sergija Pavla, ovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska uti rije Boju, 8ali im se usprotivi Elim, Vraar - tako mu se ime prevodi - nastojei odvratiti namjesnika od vjere. 9Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, oinu ga pogledom 10i ree: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine avolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestane iskrivljavati ravne putove Gospodnje? 11Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet e i neko vrijeme nee gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajui stade traiti ruke vodilje. 12Videi to se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim.
4

U Antiohiji pizidijskoj (Dj 13,13)

Poto se Pavao i oni oko njega otisnue od Pafa, stigoe u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem. 14Oni pak krenue iz Perge i stigoe u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni uli su u sinagogu i sjeli. 15Nakon itanja Zakona i Proroka poalju nadstojnici sinagoge k njima: "Brao, rekoe, ima li u vas koja rije utjehe za narod, govorite!" 16Nato usta Pavao, dadne rukom znak i ree: "Izraelci i vi koji se Boga bojite,
13

ujte! 17Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce nae i uzdie narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruenom rukom izvede iz nje. 18Oko etrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji 19pa poto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubatini ga u zemlji njihovoj 20za kakve etiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce do Samuela proroka. 21Onda zaiskae kralja pa im Bog za etrdeset godina dade aula, sina Kieva, iz plemena Benjaminova. 22Poto svrgnu njega, podie im za kralja Davida za kojega posvjedoi: Naoh Davida, sina Jiajeva, ovjeka po svom srcu, koji e ispuniti sve moje elje. 23Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obeanju Izraelu Spasitelja, Isusa. 24Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krtenje obraenja svemu narodu izraelskomu. 25A kad je Ivan dovravao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi drite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odrijeiti obue na nogama.'" 26"Brao, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se meu vama Boga boje, nama je upravljena ova Rije spasenja. 27Doista, itelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznae njega ni rijei prorokih to se itaju svake subote pa ih, osudivi ga, ispunie. 28Premda ne naoe nikakva razloga smrti, zatraie od Pilata da ga smakne. 29Poto pak izvrie sve to je o njemu napisano, skinue ga s drveta i poloie u grob. 30Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. 31On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzali iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom." 32"I mi vam navjeujemo evanelje: obeanje dano ocima 33Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivi Isusa, kao to je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih. 34Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on vie nikad nee vratiti u trule, rekao je ovime: Dat u vama svetinje Davidove, pouzdane. 35Zato i na drugome mjestu kae: Nee dati da Svetac tvoj ugleda trulei. 36David doista, poto u svom narataju poslui volji Bojoj, preminu, pridrui se ocima svojim i vidje trule, 37a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje trulei. 38/39Neka vam dakle brao, znano bude: po Ovome vam se navjeuje oprotenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od ega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! 40Pazite da se ne zbude to je reeno u Prorocima: 41Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo inim u dane vae, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispria." 42Na izlasku su ih molili da im idue subote o tome govore. 43A poto se skup raspustio, mnogi idovi i bogobojazne pridolice pooe za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Bojoj. 44Idue se subote gotovo sav grad zgrnu uti rije Gospodnju. 45Kad su idovi ugledali mnotvo, puni zavisti psujui suprotstavljali su se onomu to je Pavao govorio. 46Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoe: "Trebalo je da se najprije vama navijesti rije Boja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima ivota vjenoga, obraamo se evo poganima. 47Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da bude na spasenje do nakraj zemlje. 48Pogani koji su sluali radovali su se i slavili rije Gospodnju te povjerovae oni koji bijahu odreeni za ivot vjeni. 49Rije se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. Ali idovi potakoe ugledne bogobojazne ene i prvake gradske te zametnue 50 progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbacie iz svoga kraja. 51Oni pak stresu prainu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. 52A uenici su se ispunjali radou i Duhom Svetim.

Propovijedanje u Ikoniju (Dj 14,1) Dj 14.

U Ikoniju isto tako uoe u idovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mnotvo idova i Grka. 2Ali nepokorni idovi razdraie i podjarie pogane protiv

brae. 3Oni se ipak zadrae due vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedoio za Rije milosti svoje, davao da se po njihovim rukama dogaaju znamenja i udesa. 4Mnotvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za idove, drugi za apostole. 5Pogani i idovi sa svojim glavarima navalie da zlostave i kamenuju apostole. 6Kada to opazie, prebjegoe oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu. 7Ondje su navjeivali evanelje.

Ozdravljenje uzetoga u Listri (Dj 14,8)

U Listri je sjedio neki ovjek uzetih nogu, hrom od majine utrobe; nikada nije hodao. 9uo je Pavla gdje govori. 10Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa ree: "Uspravi se na noge!" On skoi i prohoda. 11Kad mnotvo ugleda to uini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u ljudskom obliju sioe k nama!" 12I nazvae Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio rije. 13A sveenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede rtvovati. 14Kada su to douli apostoli Barnaba i Pavao, razdrijee haljine i uletjee u narod viui: 15"Ljudi, to to radite? I mi smo smrtnici, ba kao i vi! Navjeujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu ivomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve to je u njima. 16On je u prolim naratajima pustio da svi pogani pou svojim putovima. 17Ipak ne ostavi sebe neposvjedoena: dobroinstva iskazuje, s neba vam kiu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radou srca vaa." 18I tako govorei, jedva sklonue mnotvo da im ne rtvuje.
8

Pavao kamenovan (Dj 14,19)

Uto iz Antiohije i Ikonija nadou neki idovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada mislei da je mrtav. 20Kad ga pak okruie uenici, usta on i ue u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.
19

Povratak u Antiohiju sirijsku (Dj 14,21)

Poto navijestie evanelje tomu gradu i mnoge uinie uenicima, vratie se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. 22Uvrivali su due uenika bodrei ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ui u kraljevstvo Boje. 23Postavljali su im po crkvama starjeine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. 24Poto su preli Pizidiju, stigoe u Pamfiliju. 25U Pergi navijestie Rije pa siu u Ataliju. 26Odande pak odjedrie u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Bojoj za djelo koje izvrie. Kada stigoe, sabrae Crkvu i pripovjedie to sve uini Bog po njima: da i 27 poganima otvori vrata vjere. 28I proveli su nemalo vremena s uenicima.
21

Raspre u Antiohiji (Dj 15,1) Dj 15.

Uto neki sioe iz Judeje i poee uiti brau: "Ako se ne obreete po obiaju Mojsijevu, ne moete se spasiti." 2Kad izmeu njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odredie da Pavao i Barnaba i jo neki drugi izmeu njih uzau u Jeruzalem k apostolima i starjeinama poradi tog pitanja. 3Oni su dakle, ispraeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajui o obraenju pogana i donosei svoj brai veliku radost. 4Kada pak stigoe u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starjeine. Ispripovjedie to sve Bog uini po njima.5Onda ustanu neki od onih to iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opsluuju Zakon Mojsijev."

Petrova besjeda (Dj 15,6)

Nato se apostoli i starjeine sastanu da to razmotre. 7Nakon duge raspre ustade Petar i ree im: "Brao, vi znate kako me Bog od najprvih dana izmeu vas izabra da iz
6

mojih usta pogani uju rije evanelja i uzvjeruju. 8I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoi za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. 9Nikakve razlike nije pravio izmeu nas i njih: vjerom oisti njihova srca. 10to dakle sada iskuavate Boga stavljajui uenicima na vrat jaram kojeg ni oci nai ni mi nismo mogli nositi? 11Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spaeni, ba kao i oni." 12Nato sve mnotvo umuknu. Sluali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i udesa Bog po njima uinio meu poganima. 13Kad oni uutjee, progovori Jakov: "Posluajte me, brao! 14imun je izloio kako se Bog ve na poetku pobrinu izmeu pogana uzeti narod imenu svojemu. 15S time su u skladu rijei Proroka. Ovako je doista pisano: 16Nakon toga vratit u se i opet podii pali ator Davidov, iz ruevina ga podii, opet ga sazidati 17da preostali ljudi potrae Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to 18obznanjuje odvijeka. Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraaju k Bogu, 19 20nego im poruiti da se uzdravaju od mesa okaljana idolima, od bludnitva, od udavljenoga i od krvi. 21Ta Mojsije od pradavnih narataja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote itaju."

Apostolsko pismo (Dj 15,22)

Tad apostoli i starjeine zajedno sa svom Crkvom zakljue izabrati neke mueve izmeu sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muevi vodei meu braom. 23Po njima poalju ovo pismo: "Apostoli i starjeine, braa, brai iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji pozdrav!" "Budui da smo uli kako vas neki od naih, ali bez naega naloga, nekakvim 24 izjavama smetoe i due vam uznemirie, 25zakljuismo jednoduno izabrati neke mueve i poslati ih k vama zajedno s naim ljubljenim Barnabom i Pavlom, 26ljudima koji su svoje ivote izloili za ime Gospodina naega Isusa Krista. 27aljemo vam dakle Judu i Silu. Oni e vam i usmeno priopiti to isto. 28Zakljuismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga to je potrebno: 29uzdravati se od mesa rtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludnitva. Budete li se toga drali, dobro ete uiniti. ivjeli!"
22

Izaslanici u Antiohiji (Dj 15,30)

30Oni su se dakle oprostili i sili u Antiohiju; sabrali su mnotvo i predali pismo. 31Kad ga proitae, svi se obradovae zbog ohrabrenja. 32Juda i Sila, i sami proroci, mnogim rijeima ohrabrie i utvrdie brau. 33Neko se vrijeme zadre pa se onda s mirom od brae vrate onima koji ih poslae. 34 . 35A Pavao i Barnaba ostadoe u Antiohiji nauavajui i navjeujui zajedno s mnogima drugima rije Gospodnju.

IV. PAVLOVO DRUGO MISIJSKO PUTOVANJE EVANELJE U EVROPI (Dj 15,36)

Pavao, Barnaba i Sila (Dj 15,36)
36Nakon nekog vremena ree Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo brau po svim gradovima u kojima smo navjeivali rije Gospodnju, da vidimo kako su!" 37Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko. 38Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima poao na djelo. 39Spopade ih takva ogorenost da se razioe: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar, 40a Pavao sebi izabra Silu pa od brae povjeren milosti Gospodnjoj 41proputova Siriju i

Ciliciju, utvrujui Crkve.

U Likaoniji. Timotej (Dj 16,1) Dj 16.

Stie tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijae uenik neki imenom Timotej, sin neke pokrtene idovke i oca Grka. 2Uivao je dobar glas meu braom u Listri i Ikoniju. 3Pavao htjede da on poe s njime pa ga uze i obreza zbog idova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk. 4I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluivanje odredbe koje su apostoli i starjeine utvrdili u Jeruzalemu. 5Tako se Crkve uvrivahu u vjeri i broj im se danomice poveavao.

Poziv u Makedoniju. (Dj 16,6)

6Prooe Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti sprijeio propovijedati rije u Aziji. 7 Kad su doli do Mizije, htjedoe u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. 8Onda prooe Miziju i sioe u Troadu. 9Nou je Pavao imao vienje: Makedonac neki stajae i zaklinjae ga: "Prijei u Makedoniju i pomozi nam!" 10Nakon vienja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navjeivati im evanelje.

Evanelje u Evropi. Lidijino obraenje (Dj 16,11)

11Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, 12a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadrasmo nekoliko dana. 13U dan subotni iziosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da e biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim enama. 14Sluala je tako i neka bogobojazna ena imenom Lidija, prodavaica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati to je Pavao govorio. 15Poto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.

Pavao i Sila u tamnici (Dj 16,16)

Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vraarskoga i gatajui donosila veliku dobit svojim gospodarima. 17Pola je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevinjega; navjeuju vam put spasenja." 18To je inila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i ree duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: izii iz nje!" I izie toga asa. 19Kad njezini gospodari vidjee da im nesta nade u dobit, pograbie Pavla i Silu te ih odvukoe na trg pred glavare. 20Privedoe ih pretorima i rekoe: "Ovi ljudi uznemiruju na grad. idovi su 21te ire obiaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni drati." 22Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoe s njih odijelo i zapovjedie da se iibaju. 23Poto ih izudarae, bace ih u tamnicu i zapovjede tamniaru da ih pomno uva. 24Primivi takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.
16

udesno osloboenje (Dj 16,25)

25Oko ponoi su Pavao i Sila molili pjevajui hvalu Bogu, a uznici ih sluali. Odjednom nasta potres velik te se poljuljae temelji zatvora, umah se otvorie sva vrata, i 26 svima spadoe okovi. 27Tamniar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnika vrata otvorena, trgnu ma i samo to se ne ubi mislei da su uznici pobjegli. 28Ali Pavao povika iza glasa: "Ne ini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!" 29Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i drui baci se pred Pavla i Silu; 30izvede ih i upita: "Gospodo, to mi je initi da se spasim?" 31Oni e mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit e se - ti i dom tvoj!" 32Onda navijestie rije Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.33Te iste none ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti on i svi njegovi. 34Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova

to je povjerovao Bogu. 35Kad se razdani, poslae pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!" 36Tamniar to priopi Pavlu: "Pretori, ree, poruie da vas pustim. Iziite dakle sad i poite u miru!" 37Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuene iibali, nas rimske graane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipoto, nego neka oni sami dou i izvedu nas!" 38Liktori to jave pretorima. Oni su se uplaili kada doznae da su Rimljani. 39Zato dou da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada. 40Iziavi iz tamnice, oni pou k Lidiji, pogledaju i obodre brau pa odu.

U Solunu. Spor sa idovima (Dj 17,1) Dj 17.

Proavi kroz Amfipol i Apoloniju, stigoe u Solun, gdje bijae idovska sinagoga. 2Po obiaju ue Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. 3Tumaio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navjeujem." 4Neki se od njih uvjerie pa se pridruie Pavlu i Sili; tako i veliko mnotvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih ena. 5idove nato spopade zavist pa pridobie neke opake ulinjake, potakoe ih i pobunie grad te nahrupie u kuu Jasonovu traei da se Pavao i Sila izvedu pred narod. 6Kako ih ne naoe, odvukoe Jasona i neke od brae pred gradske glavare viui: "Evo i ovdje onih koji pobunie sav svijet. 7Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj - Isus." 8Time uzbunie svjetinu i glavare koji su to uli 9te oni od Jasona i ostalih uzee jamevinu pa ih pustie.

Nove potekoe u Bereji (Dj 17,10)

Braa su pak bre-bolje nou odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoe u idovsku sinagogu. 11Ovi su idovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Rije sa svom spremnou i danomice istraivali Pisma, da li je to tako. 12Mnogi od njih stoga povjerovae, a tako i nemalo uglednih grkih ena i mueva. 13Ali kad su solunski idovi doznali da Pavao i u Bereji navjeuje rije Boju, odoe te i ondje podjarie i uzbunie svjetinu. 14Braa tada bre-bolje uputie Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostadoe ondje. 15Pratioci dovedoe Pavla do Atene pa se vratie nosei Sili i Timoteju zapovijed da to prije dou k njemu.
10

Pavao u Ateni (Dj 17,16)

Dok ih je u Ateni iekivao, ogori se Pavao u dui promatrajui kako je grad pokumiren. 17Meutim raspravljae u sinagogi sa idovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. 18Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoikih filozofa. Jedni su govorili: "to bi htjela rei ta avka?" Drugi pak: "Navjeuje, ini se, neke tue bogove." Jer navjeivae Isusa i uskrsnue. 19Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk nauava? 20udnovatim nam nekim tvrdnjama ui puni. eljeli bismo stoga znati to bi to imalo biti." 21Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na to drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i sluanje novosti.
16

Pavlova besjeda pred Areopagom (Dj 17,22)

Tada Pavao stade posred Areopaga i ree: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. 23Doista, prolazei i promatrajui vae svetinje naoh i rtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. to dakle ne poznajete, a tujete, to vam ja navjeujem." 24"Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; 25i ne posluuju ga ljudske ruke, kao da bi to trebao, on koji svima daje ivot, dah i - sve. 26Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po
22

svem licu zemlje; ustanovi odreena vremena i mee prebivanja njihova 27da trae Boga, ne bi li ga kako napipali i nali. Ta nije daleko ni od koga od nas. 28U njemu doista ivimo, miemo se i jesmo, kao to i neki od vaih pjesnika rekoe: "Njegov smo ak i rod!" 29"Ako smo dakle rod Boji, ne smijemo smatrati da je boanstvo slino zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijeem i matom ljudskom." 30"I ne obazirui se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate 31jer ustanovi Dan u koji e suditi svijetu po pravdi, po ovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivi ga od mrtvih." 32Kad ue "uskrsnue od mrtvih", jedni se stadoe rugati, a drugi rekoe: "Jo emo te o tom sluati!" 33Tako se Pavao povue od njih. 34Neki ipak prionue uza nj i povjerovae; meu njima i Dionizije Areopagit, neka ena imenom Damara i drugi s njima.

Pavao u Korintu (Dj 18,1) Dj 18.

Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint. 2Ondje nae nekog idova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijae doao iz Italije sa svojom enom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi idovi napuste Rim. Pohodio ih je 3i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu atorari. 4Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao idove i Grke. 5Kad iz Makedonije pristigoe Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Rijei svjedoei idovima da Isus jest Krist. 6Kako se pak oni stadoe protiviti i huliti, otrese on haljine i ree im: "Krv vaa na glave vae! Ja sam neduan. Od sada idem k poganima." 7I ode odande te prijee u kuu nekoga bogobojazna ovjeka, imenom Ticija Justa, ija kua bijae tik do sinagoge. 8A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinana koji su to sluali povjerovae i pokrstie se. 9Jedne noi ree Gospodin Pavlu u vienju: "Ne boj se, nego govori i ne daj se uutkati! 10Ta ja sam s tobom i nitko se nee usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu." 11Tako se zadra godinu i est mjeseci nauavajui meu njima rije Boju.

Pavao pred prokonzulom Galionom (Dj 18,12)

12Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navalie idovi jednoduno na Pavla, dovukoe ga u sudnicu 13i rekoe: "Ovaj potie ljude da protiv zakona tuju Boga." 14Pavao samo to nije zaustio kadli Galion ree idovima: "Da je posrijedi zloin kakav ili nedjelo opako, sasluao bih vas, idovi, kako je pravo; 15je li pak raspra o rijei i imenima i o nekom vaem zakonu, proviajte sami; u tome ja ne elim biti sudac." 16I otpremi ih iz sudnice. 17A oni svi pograbie nadstojnika sinagoge Sostena i stadoe ga ibati pred sudnicom. Galion nije za to nita mario.

Povratak u Antiohiju (Dj 18,18)

18Pavao osta jo podosta vremena, a onda se oprosti s braom pa poto se u Kenhreji oia jer imae zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila. 19Stigoe u Efez. Tu ih ostavi, a on ue u sinagogu i stade raspravljati sa idovima. 20Oni ga zamole da ostanu due vremena, ali on ne pristade, 21nego se oprosti: "Jo u se, ree, vratiti k vama, bude li Boja volja." I otplovi iz Efeza.22Kad stie u Cezareju, uzie pozdraviti Crkvu pa onda sie u Antiohiju.

V. PAVLOVO TREE MISIJSKO PUTOVANJE (Dj 18,23)

23Neko se vrijeme zadra pa onda ode i zareda galacijskim podrujem i Frigijom utvrujui sve uenike.

Apolon u Efezu (Dj 18,24)

24Uto neki idov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, ovjek rjeit i upuen u Pisma, stie u Efez. 25On bijae upuen u Put Gospodnji pa je vatrene due govorio i nauavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krtenje. 26Poe on tako smjelo govoriti u sinagogi. ue ga Priscila i Akvila, uzee ga k sebi i pomnije mu izloie Put Boji. 27A kad je nakanio otii u Ahaju, ohrabrie ga braa i napisae uenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti 28jer je snano pobijao idove javno pokazujui iz Pisama da Isus jest Krist.

Pavao u Efezu. Ivanovci (Dj 19,1) Dj 19.

Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, poto proe gornje krajeve, doe u Efez, nae neke uenike 2pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni e mu: "Ta ni uli nismo da ima Duh Sveti." 3Nato e on: "Kako ste onda krteni?" "Krtenjem Ivanovim", odvrate oni. 4Nato e Pavao: "Ivan je krstio krtenjem obraenja govorei narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa." 5uvi to, krste se u ime Gospodina Isusa, 6pa kad Pavao poloi na njih ruke, doe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. 7Bijae u svemu dvanaestak mueva.

Osnivanje Crkve u Efezu (Dj 19,8)

Onda Pavao ue u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o 8 kraljevstvu Bojem. 9Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mnotvom, odstupi od njih, odvoji uenike i danomice raspravljae u koli nekog Tirana. 10Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski itelji, idovi i Grci, uli rije Boju.

Skevini sinovi (Dj 19,11)

11Bog je pak inio udesa nesvakidanja po rukama Pavlovima 12tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili. 13Zato i neki idovi zaklinjaoci-potukai pokuae zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda." 14To injae sedam sinova nekog Skeve, idovskoga velikog sveenika. 15Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?" 16I ovjek u kome bijae zli duh, nasrnu na njih i nadjaa ih te oni goli i izranjeni pobjegoe iz one kue. 17Doznae to svi itelji efeki, idovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade veliati ime Gospodina Isusa. Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i oitovati svoja 18 djela. 19I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijenie ih te naoe da vrijede pedeset tisua srebrnjaka.20TAko se snagom Gospodnjom Rije irila i jaala.

SVRETAK POSLANJA (Dj 19,21)

Pavlovi naumi (Dj 19,21)
Poto se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje otii u Jeruzalem te ree: "Poto budem ondje, trebat e da i Rim vidim." 22Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih posluitelja, Timoteja i Erasta, a on provede jo neko vrijeme u Aziji.
21

Pobuna u Efezu (Dj 19,23)

23

Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta.

24

Neki srebrar, imenom

Demetrije, izraivao je srebrne hramie Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit. 25Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im ree: "Ljudi, vi znate, u ovom je umijeu nae blagostanje. 26A vidite i ujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnotvo govorei da nema bogova rukama izdjeljanih. 27Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas doe nae zanimanje, nego i to da se nita nee drati do hrama velike boice Artemide te e nestati velianstva one koju tuje sva Azija i sav svijet." 28uvi to, razgnjeve se pa poviu: "Velika je Artemida efeka!" 29Sav se grad uskomea; jednoduno nahrupe u kazalite vukui sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove. 30Kad je Pavao htio meu narod, ne dopustie mu uenici. 31ak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslae k njemu i zamolie da ne dolazi u kazalite. Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomean te mnogi nisu ni 32 znali zato su se strali. 33Neki iz svjetine uputie nekog Aleksandra jer su ga idovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom. 34Ali kada doznae da je idov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: "Velika je Artemida efeka!" 35Onda tajnik umiri svjetinu pa ree: "Efeani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez uvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog? 36Budui dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te nita brzopleto ne inite. 37Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji nae boice. 38Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tubu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tue! 39Itete li pak to drugo, u zakonitu e se skupu rijeiti. 40Ta izlaemo se opasnosti da za ovo dananje budemo optueni s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku." To rekavi, raspusti skup.

Pavao u Makedoniji i Grkoj (Dj 20,1) Dj 20.

Kad se slee mete, posla Pavao po uenike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju. 2Preavi one krajeve, hrabrei brau besjedom mnogom, doe u Grku 3i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postavie mu idovi zasjedu pa odlui vratiti se preko Makedonije. 4Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim. 5Oni odoe prije te nas doekae u Troadi. 6Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana doosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana.

Eutih oivljen (Dj 20,7)

U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govorae i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoi. 8U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijae dosta svjetiljaka. 9Na prozoru je sjedio neki mladi imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s treeg kata dolje. Digoe ga mrtva. 10Pavao sie, nadnese se nad djeaka, obujmi ga i ree: "Ne uznemirujte se! Dua je jo u njemu!" 11Zatim se pope pa poto razlomi kruh i blagova, dugo je jo zborio, sve do zore. Tad otputova. 12Mladia odvedoe iva, neizmjerno utjeeni.
7

Iz Troade u Milet (Dj 20,13)

13Mi pak poosmo naprijed laom: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poi pjeice. 14Kad nam se u Asu pridrui, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu. 15Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a idueg dana stigosmo u Milet. 16Jer Pavao je odluio mimoii Efez da se ne bi zadrao u Aziji: urio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu.

Oprotaj s efekim starjeinama u Miletu (Dj 20,17)

17Ipak iz Mileta posla u Efez po starjeine Crkve. 18Kad stigoe, ree im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponaao meu vama: 19sluio sam Gospodinu sa svom poniznou u suzama i kunjama koje me zadesie zbog zasjeda idovskih; 20nita korisno nisam propustio navijestiti vam i nauiti vas javno i po kuama; 21upozoravao sam idove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina naega Isusa." 22"A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. to e me u njemu zadesiti, ne znam, 23osim to mi Duh Sveti u svakom gradu jami da me ekaju okovi i nevolje. 24Ali ni najmanje mi nije do ivota, samo da dovrim trku svoju i slubu koju primih od Gospodina Isusa: svjedoiti za evanelje milosti Boje." 25"I sad, evo, znam: neete vie vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prooh propovijedajui Kraljevstvo. 26Zato vam u ovaj dan dananji jamim: ist sam od krvi sviju 27jer nisam propustio navijestiti vam nita od svega nauma Bojega." 28"Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Boju koju stee krvlju svojom." 29"Ja znam da e nakon mog odlaska meu vas uljesti vuci okrutni koji ne tede stada, 30a izmeu vas e samih ustati ljudi koji e iskrivljavati nauk da bi odvukli uenike za sobom. 31Zato bdijte imajui na pameti da sam tri godine bez prestanka nou i danju suze lijevajui urazumljivao svakoga od vas." 32"I sada vas povjeravam Bogu i Rijei milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam batinu meu svima posveenima." 33"Ni za ijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. 34Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluivale su ove ruke. 35U svemu vam pokazah: tako se trudei treba se zauzimati za nemone i na pameti imati rijei Gospodina Isusa jer on ree: 'Blaenije je davati nego primati.'" 36Kada to doree, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli. 37Tad svi briznue u velik pla, obisnue Pavlu oko vrata i stadoe ga cjelivati, 38raaloeni nadasve rijeju koju im ree: da vie nee vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratie na lau.

VI. PAVAO - SUANJ KRISTOV (Dj 21,1) EVANELJE U RIMU (Dj 21,1)
Iz Mileta u Jeruzalem (Dj 21,1) Dj 21.
Poto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedrei ravno, stigosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru. 2Kad naosmo lau za Feniciju, popesmo se i otplovismo. 3Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedrei prema Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje laa imala iskrcati tovar. 4Pronaosmo uenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 5Ali kad nam istekoe dani, ipak otputovasmo. Ispratie nas svi, sa enama i djecom, do izvan grada. Na alu klekosmo i pomolismo se. 6Pozdravismo se, popesmo se na lau, a oni se vratie kui. 7Tako dovrismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili smo brau i ostali jedan dan u njih. 8Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uosmo u kuu Filipa evanelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega. 9On je imao etiri keri djevice koje su prorokovale. 10Kako smo se zadrali mnogo dana, sie iz Judeje neki prorok imenom Agab, 11doe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te ree: "Ovo govori Duh Sveti: ovjeka iji je ovo pojas ovako e svezati idovi u Jeruzalemu i predati u ruke

pogana." 12Kada smo to uli, stadosmo mi i mjetani zaklinjati Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 13Nato on odvrati: "to plaete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa." 14A kako se nije dao nagovoriti, uutjesmo rekavi: "Gospodnja budi volja!"

Pavao u Jeruzalemu (Dj 21,15)

15Nakon tih dana spremismo se i uzaosmo u Jeruzalem. 16S nama pooe i uenici iz Cezareje pa nas odvedoe k nekomu Mnasonu Cipraninu, starom ueniku, da u njega odsjednemo. 17Kad stigosmo u Jeruzalem, primie nas braa radosno. 18Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Naoe se ondje i sve starjeine. 19Poto ih pozdravi, stade im potanko izlagati to uini Bog meu poganima po njegovoj slubi. 20Poto su ga oni posluali, dadoe slavu Bogu pa mu rekoe: "Vidi, brate: deseci su tisua idova povjerovali i svi su revnitelji Zakona. 21A o tebi im je dojavljeno da sve idove koji su meu poganima upuuje na otpad od Mojsija uei ih da ne obrezuju djece i ne ive po obiajima. 22to dakle? ut e svakako da si doao. 23Uini stoga to ti kaemo. U nas su etiri ovjeka koji imaju zavjet. 24Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se oiaju pa e svi spoznati da nema nita od onoga to im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opsluuje Zakon. 25A to se tie pogana koji povjerovae - poslali smo to odluismo: da se klone mesa rtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludnitva." Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, ue u Hram, 26 oglasi svretak dana posveenja nakon kojih e se za svakoga od njih prinijeti prinos.

Pavao u tamnici (Dj 21,27)

27Kad se upravo navravalo tih sedam dana, neki ga idovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke 28viui: "Izraelci, u pomo! Evo ovjeka koji sve posvuda pouava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je jo i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto." 29Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efeanina i mislili da je Pavao njega uveo u Hram. 30Sav se grad uskomea, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata. 31Dok su mu o glavi radili, doe do tisunika ete glas da je sav Jeruzalem uzavreo. 32On odmah uze vojnike i satnike pa otra dolje k njima. Oni pak kako ugledae tisunika i vojnike, prestadoe udarati Pavla. 33Onda se tisunik priblii, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i to je uinio. 34Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije mogao saznati nita pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu. 35Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog silovitosti svjetine. 36Jer mnotvo je naroda ilo za njima i vikalo: "Smakni ga!"

Pavlova obrana (Dj 21,37)

37Upravo na ulazu u vojarnu ree Pavao tisuniku: "Smijem li neto rei?" On ga upita: "Zar zna grki? 38Ti dakle nisi onaj Egipanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one etiri tisue bodeara?" 39Pavao odvrati: "Ja sam idov iz Tarza cilicijskoga, graanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu." 40Kad mu on dopusti, Pavao stojei na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tiina, prozbori hebrejskim jezikom:

Dj 22.
"Brao i oci, posluajte to u vam sad u svoju obranu rei." 2Kad ue da im govori hebrejskim jezikom, jo vema utihnue. On nastavi: 3"Ja sam idov, roen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen tono po otakom Zakonu; bijah revnitelj Boji kao to ste svi vi jo danas. 4Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice mueve i ene, 5kako mi to

moe posvjedoiti i veliki sveenik i sve starjeinstvo. Od njih sam i pisma dobio za brau u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne."

Pavao o svom obraenju (Dj 22,6)

(Dj 9,1-19; 26,12-18) 6"Dok sam tako putovao i pribliavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. 7Sruih se na tlo i zauh glas to mi govorae: 'Savle, Savle, zato me progoni?' 8Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Ree mi: 'Ja sam Isus Nazareanin koga ti progoni.' 9Oni koji bijahu sa mnom svjetlost dodue primijetie, ali ne ue glasa Onoga koji mi govorae. 10Rekoh nato: 'to mi je initi, Gospodine?' Gospodin e mi: 'Ustani, poi u Damask i ondje e ti se rei to ti je odreeno uiniti.' 11Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoe za ruku te stigoh u Damask." "Neki Ananija, ovjek po Zakonu poboan i na dobru glasu u idova ondje 12 nastanjenih - 13doe k meni, pristupi mi i ree: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj as zagledah u nj. 14A on e: 'Bog otaca naih predodredi te da upozna volju njegovu, da vidi Pravednika i uje glas iz usta njegovih 15jer bit e mu pred svim ljudima svjedokom onoga to si vidio i uo. 16I to sad oklijeva? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljui Ime njegovo!'" 17"Poto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos 18i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, urno izai iz Jeruzalema jer nee primiti tvoga svjedoanstva o meni.' 19Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bievao po sinagogama one koji vjeruju u te. 20I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te uvao haljine onih koji ga ubijahu.' 21Nato mi ree: 'Poi jer u te poslati daleko k poganima!'

Pavao rimski graanin (Dj 22,22)

22Sluali su ga sve do te rijei, a tada podigoe glas: "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da ivi!" 23Kako oni stadoe buiti, odbacivati haljine i vitlati prainu u zrak, 24zapovjedi tisunik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bievima ispitaju kako bi doznao zato tako viu protiv njega. 25Kad ga remenjem rastegoe, ree on nazonom satniku: "Rimskoga graanina, i jo neosuena, smijete bievati?" 26Kad je to uo satnik, prie tisuniku i dojavi mu: "to si to nakanio? Ovaj je ovjek Rimljanin!" 27Tisunik tada prie Pavlu pa mu ree: "Reci mi, jesi li Rimljanin!" On odvrati: "Da." 28Tisunik dometnu: "Ja stekoh to graanstvo za skupe novce." Pavao nato ree: "Ja sam se pak s njim i rodio." 29Bre stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisunik se preplai kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijae okovao.

Pavao pred Vijeem (Dj 22,30)

30Sutradan pak kad je htio tono saznati za to ga idovi optuuju, odrijei ga pa zapovjedi da se sastanu veliki sveenici i sve Vijee te privede Pavla i postavi ga pred njih.

Dj 23.

Pavao uprije pogled u Vijee i ree: "Brao, ja sam posve mirne savjesti ivio pred Bogom sve do dana dananjega." 2Nato veliki sveenik Ananija naredi onima to stajahu uza nj da ga udare po ustima. 3Onda mu Pavao ree: "Udarit e Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjedi da me po Zakonu sudi, a protuzakonito zapovijeda da me biju?" 4Oni to su ondje stajali rekoe nato: "Zar velikog sveenika Bojega da pogruje?" 5Pavao odvrati: "Nisam znao, brao, da je veliki sveenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji." 6Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeu:

"Brao, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnua mrtvih." 7Tek to je on to rekao, nasta razmirica izmeu farizeja i saduceja i mnotvo se razdijeli. 8Jer saduceji vele da nema uskrsnua, ni anela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. 9Nasta velika graja te ustadoe neki pismoznanci farizejske stranke i zaotre boj govorei: "Nita zlo ne nalazimo na tom ovjeku! A to ako mu je duh govorio, ili aneo?" 10Kad razmirica posta jo veom, poboja se tisunik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska sie, otme ga ispred njih i povede u vojarnu. 11Idue noi pristupi mu Gospodin i ree: "Hrabro samo! Jer kao to si za me svjedoio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedoi!"

Urota protiv Pavla (Dj 23,12)

12Kad osvanu dan, skovae idovi urotu i zaklee se da nee ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. 13Bilo je vie od etrdeset onih koji su skovali tu zavjeru. 14Oni odu k velikim sveenicima i starjeinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo nita ne okusiti dok ne ubijemo Pavla. 15Stoga vi sada zajedno s Vijeem predoite tisuniku neka vam ga dovede kao da kanite tonije razaznati njegov sluaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i priblii." 16Ali sin Pavlove sestre dou za zavjeru, priblii se i ue u vojarnu dojaviti Pavlu. 17Pavao pak pozove jednog satnika i ree mu: "Ovog mladia odvedi k tisuniku: ima mu neto dojaviti." 18On ga uze, odvede k tisuniku i ree mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladia privedem k tebi; ima ti neto rei." 19Tisunik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "to mi ima dojaviti?" 20"idovi su se, ree on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovede u Vijee kao da se kane tonije raspitati o njemu. 21Ne vjeruj im! U zasjedi ga eka vie od etrdeset onih koji se zaklee da nee jesti ni piti dok ga ne smaknu. Ve su spremni, samo ekaju tvoju privolu." 22Tisunik onda otpusti mladia i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio."

Pred Feliksom u Cezareji (Dj 23,23)

23Zatim dozva dva satnika i ree im: "Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon tree none ure pou u Cezareju. 24Neka se pripravi ivina na koju e se posaditi Pavao te iv i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu." 25Napisa i pismo ovoga sadraja: 26"Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu pozdrav! 27Ovoga ovjeka idovi uhvatie i tek to ga ne smakoe kadli s vojskom pritrah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin. 28Htjedoh saznati za to ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijee. 29Utvrdih da ga okrivljuju za neto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zasluio smrt ili okove. 30Kad mi pak dojavie da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tuitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega." 31Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzee Pavla i odvedoe ga nou u Antipatridu. 32Sutradan ostave konjanike da s njime pou dalje, a oni se vratie u vojarnu. 33Kad konjanici stigoe u Cezareju, uruie upravitelju pismo i privedoe mu Pavla. 34Poto upravitelj proita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije: 35"Sasluat u te, ree, kad pristignu i tuitelji tvoji." Onda zapovjedi uvati ga u dvoru Herodovu.

Rasprava pred Feliksom (Dj 24,1) Dj 24.

Nakon pet dana sie veliki sveenik Ananija s nekim starjeinama i odvjetnikom, nekim Tertulom te iznijee upravitelju tubu protiv Pavla. 2Poto dozvae Pavla, poe ga Tertul optuivati: "Veliki mir to ga po tebi, vrli Felikse, uivamo i boljitak to tvojom providnou narodu ovomu nastaje, 3u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalnou. 4Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslua. 5Utvrdismo da je ovaj ovjek kuga, da pokree bune meu svim

idovima po svijetu, da je kolovoa nazaretske sljedbe, 6da je ak i Hram pokuao oskvrnuti pa ga uhitismo. 7 . 8Od njega, ako ga o svemu tomu ispita, moe saznati za to ga mi optuujemo." 9Podrae ga i idovi tvrdei da je tako.

Pavlova obrana (Dj 24,10)

Nato Pavao odvrati poto mu upravitelj kimnu da govori:"Kako znam da si ve mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se due branim. 11Ta moe se osvjedoiti da nema vie od dvanaest dana otkad uzaoh u Jeruzalem da se poklonim. 12A nisu me nali ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podiem, ni u sinagogama, ni po gradu. 13I ne mogu ti dokazati ono za to me sada optuuju." 14"Jamim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom sluim otakom Bogu vjerujui u sve to je u Zakonu i u Prorocima napisano, 15uzdajui se u Boga da e uskrsnuti pravednici i nepravednici, to oni i sami oekuju. 16Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima." 17"Nakon vie godina dooh da donesem milostinju za svoj narod i prinose; 18dok sam ih prinosio, naoe me posveena u Hramu, a ne sa svjetinom ni u meteu. 19Ali neki idovi iz Azije - da, trebalo bi da se oni pojave pred tobom i optue me ako to imaju protiv mene. 20Ili neka ovi sami kau: koji su zloin na meni nali kad sam stajao pred Vijeem, 21osim moda one jedne rijei koju doviknuh meu njima stojei: Zbog uskrsnua mrtvih sudi mi se danas pred vama!"
10

Pavlovo cezarejsko suanjstvo (Dj 24,22)

22Nato Feliks, koji je tono znao sve o ovom Putu, odgodi njihovu parnicu rekavi: "Kada doe tisunik Lizija, rijeit u va spor." 23Satniku pak naredi da se Pavao uva, ali da uiva olakice i da se nikomu od njegovih ne brani posluivati ga. 24Nakon nekoliko dana stigne i Feliks sa svojom enom Druzilom koja bijae idovka; posla po Pavla i poslua ga o vjeri u Isusa Krista. 25Kad Pavao stade raspravljati o pravednosti, uzdrljivosti i buduem Sudu, Feliks uplaen ree: "Zasad idi, a kad naem vremena, pozvat u te." 26Ujedno se nadao da e mu Pavao dati novaca. Zato ga je ee pozivao i s njim razgovarao. 27Nakon dvije godine dobi Feliks za nasljednika Porcija Festa. Hotei ugoditi idovima, ostavi Feliks Pavla u okovima.

Pavao se priziva na cara (Dj 25,1) Dj 25.

Fest dakle tri dana nakon dolaska u provinciju uzie iz Cezareje u Jeruzalem. 2Veliki mu sveenici i prvaci idovski iznijee tubu protiv Pavla te ga zaklinjahu 3itui milost protiv Pavla: da ga poalje u Jeruzalem. Jer spremali su zasjedu da ga putom smaknu. 4Ali Fest odvrati kako Pavao treba da ostane zatvoren u Cezareji, a i on da e uskoro onamo. 5"Ovlateni dakle meu vama, ree, neka sa mnom siu pa ako na tom ovjeku ima krivnje, neka ga tue." 6Poto se u njih zadri najvie osam ili deset dana, sie u Cezareju. Sutradan sjede na sudaku stolicu i zapovjedi da se dovede Pavao. 7Kad se on pojavi, okruie ga idovi koji su sili iz Jeruzalema i iznijee protiv njega mnoge i teke optube kojih ne mogahu dokazati. 8Pavao se branio: "Niim se nisam ogrijeio ni o idovski Zakon, ni o Hram, ni o cara." 9Nato Fest hotei ugoditi idovima, odvrati Pavlu: "Hoe li u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?" 10A Pavao e: "Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi. idovima nita ne skrivih, kao to i ti veoma dobro zna. 11Ako sam pak doista to skrivio i uinio togod to zavreuje smrt, ne izmiem smrti; ako li pak ne stoji ono za to me ovi tue, nitko me ne moe njima izruiti. Na cara se prizivljem!" 12Tada se Fest posavjetova s vijeem pa odgovori: "Na cara si se prizvao, pred cara e ii!"

Pavao pred kraljem Agripom (Dj 25,13)

13Nekoliko dana poslije dou kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa. Kako se ondje zadrae nekoliko dana, izloi Fest kralju to o Pavlu: "Ima neki 14 ovjek, ree, to ga je Feliks ostavio uznikom. 15Kad bijah u Jeruzalemu, iznijee veliki sveenici i starjeine protiv njega tubu i zatraie osudu. 16Odgovorih im da u Rimljana nije obiaj izruivati kojega ovjeka prije negoli se, optuen, suoi s tuiteljima i dobije prigodu da se brani od optube. 17Poto zajedno doosmo ovamo, bez ikakva odgaanja sjedoh ja sutradan na sudaku stolicu i zapovjedih dovesti toga ovjeka. 18Tuitelji ga okruie, ali ne iznijee tube ni za jedno od zlodjela koja sam ja nasluivao, 19nego su protiv njega imali neto prijeporno o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je iv. 20Ne snalazei se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi. 21Budui da se Pavao prizivom podloio presudi njegova Velianstva, zapovjedih da ga uvaju dok ga ne poaljem caru." 22Na to e Agripa Festu: "Htio bih i ja uti toga ovjeka." "Sutra e ga, ree, uti." 23Sutradan dakle dou Agripa i Berenika s velikim sjajem te uu u dvoranu zajedno s tisunicima i najuglednijim gradskim muevima. Kad na zapovijed Festovu dovedu Pavla, 24ree Fest: "Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazoni, gledajte ovoga ovjeka! Zbog njega me sav narod idovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje viui da on ne smije vie ivjeti. 25Ali ja naoh da nije uinio nita ime bi zasluio smrt pa kad se on sam prizvao na njegovo Velianstvo, odluih poslati mu ga. 26Ja nemam nita pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh pred vas, ponajpae preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage imao to napisati. 27ini mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne naznaiti optubu protiv njega."

Pavao se brani pred Agripom (Dj 26,1) Dj 26.

Nato Agripa ree Pavlu: "Doputa ti se o sebi govoriti." Pavao isprui ruku i stade se braniti: "Smatram se sretnim to se u svemu za to me idovi optuuju mogu, evo, 2 danas braniti pred tobom, kralju Agripa, 3jer ti najbolje poznaje idovske obiaje i zadjevice. Zato me, molim, velikoduno posluaj." 4"Dakle, ivot moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi idovi. 5Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoe, svjedoiti da sam po najstrooj sljedbi nae vjere ivio kao farizej. 6I sada stojim pred sudom zbog nade u obeanje koje Bog dade ocima naim 7i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naih, svesrdno nou i danju sluei Bogu. Za tu me nadu, kralju, tue idovi. 8Zato nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?" 9"Pa i ja sam neko smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazareanina. 10To sam i inio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, poto od velikih sveenika dobih punomo, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali 11i po svim ih sinagogama esto muenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih ak i u tuim gradovima."

Pavao o svom obraenju (Dj 26,12)

(Dj 9,1-19; 22,6-16) 12"Radi toga pooh u Damask s punomoi i ovlatenjem velikih sveenika 13kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike. 14Poto popadasmo na zemlju, zauh glas to mi govorae hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zato me progoni? Teko ti se protiv ostana praakati.' 15Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin e mi: 'Ja sam Isus koga ti progoni! 16Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za posluitelja i svjedoka onoga to si vidio i to u ti pokazati. 17Izbavit u te od naroda i od pogana kojima te aljem 18da im otvori oi pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oprotenje grijeha i batinu meu posveenima.'"

19"Otada, kralju Agripa, ne bijah neposluan nebeskom vienju. 20Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji idovskoj i poganima navjeivah da se pokaju i obrate k Bogu i ine djela dostojna obraenja. 21Zbog toga me idovi uhvatie u Hramu i pokuae ubiti. 22Ali s pomou Bojom sve do dana dananjega svjedoim, evo, malu i veliku, ne govorei nita osim onoga to Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: 23da e Krist trpjeti i da e on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navjeivati narodu i poganima."

Festov i Agripin prosvjed (Dj 26,24)

Dok se on tako branio, Fest e mu u sav glas: "Mahnita, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo." 25"Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego rijei istine i razbora kazujem. 26Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Nita mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku. 27Vjeruje li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruje!" 28Agripa e Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te kraninom postah!" 29Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas sluaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!" 30Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali. 31Udaljujui se govorili su meu sobom: "Ovaj ovjek ne ini nita ime bi zasluio smrt ili okove." 32Agripa pak ree Festu: "Ovaj bi ovjek mogao biti puten da se nije prizvao na cara."
24

Prema Rimu (Dj 27,1) Dj 27.

Kad je odlueno da odjedrimo u Italiju, predadoe i Pavla i neke druge uznike satniku carske ete, imenom Juliju. 2Popesmo se na neku adramitsku lau koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin. 3Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom ovjeno postupao, dopusti mu poi k prijateljima da se pobrinu za nj. 4Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili protivni - 5pa preplovili more du Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku. 6Ondje satnik nae neku aleksandrijsku lau za Italiju i ukrca nas na nju. Vie smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, 7 doplovismo pod Kretu kod Salmone 8pa jedva jedvice plovei uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristanita, blizu kojega je grad Laseja.

Oluja i brodolom (Dj 27,9)

9Kad je nakon duljeg vremena plovidba ve postala pogibeljna jer je Post ve bio izminuo, opominjae Pavao: 10"Ljudi, govorio im je, vidim da e plovidba biti nezgodna i na veliku tetu ne samo za tovar i lau nego i za nae ivote." 11Ali je satnik vie vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim rijeima. 12A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, veina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, to gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili. 13Uto duhne blagi junjak i oni, mislei da bi mogli ostvariti naum, digoe sidro i zaplovie tik uz Kretu. 14Ali nedugo zatim razbjesni se estok vjetar zvan sjeveroistonjak. 15Zahvati lau te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi. 16Prolazei ispod nekog otoia zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti amac. 17Podigoe ga pa upotrijebie snast da potpau lau. Bojei se pak da se ne nasuu u Sirti, spustie prvenjau. Tako ih je nosilo. 18Budui da nas je oluja silovito udarala, sutradan se rijeie tovara, 19a trei dan svojim rukama izbacie brodsku opremu. 20Kako se pak vie dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je ve propala svaka nada da emo se spasiti. Ni jelo se ve dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i ree: "Trebalo je, ljudi, 21 posluati me, ne se otiskivati od Krete i izbjei ovu nepogodu i tetu. 22Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni iva dua izmeu vas nee stradati, nego samo

laa. 23Noas mi se ukaza aneo Boga iji sam i komu sluim 24te ree: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.' 25Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit e kako mi je reeno. 26Ali treba da se nasuemo na neki otok." 27Bijae ve etrnaesta no to smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoi naslutie mornari da im se primie neka zemlja. 28Bacivi olovnicu, naoe dvadeset hvati dubine; malo poslije bacie je opet i naoe ih petnaest. 29Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, bacie s krme etiri sidra iekujui da se razdani. 30Kad su mornari bili naumili utei iz lae i poeli sputati amac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra, 31ree Pavao satniku i vojnicima: "Ako ovi ne ostanu na lai, vi se spasiti ne moete!" 32Nato vojnici presjekoe uad amca i pustie da padne. 33Do pred svanue nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: "etrnaesti je danas dan, ree, to bez jela ekate, nita ne okusivi. 34Stoga vas molim: zaloite neto jer to je za va spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave nee propasti." 35Rekavi to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti. 36Svi se razvedre te i oni uzmu hrane. 37A svih nas je u lai bilo dvjesta sedamdeset i est dua. 38Jednom nasieni, stanu rastereivati lau bacajui ito u more. 39Kad osvanu, mornari ne prepoznae zemlje; razabrae neki zaljev ravne obale pa odlue, bude li mogue, u nj zavesti lau. 40Odrijee sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjau prema vjetru pa udare k obali. 41Ali naletjee na pliak i nasukae brod: pramac, nasaen, osta nepomian, a krmu razdirae estina valova. 42Tada vojnici naumie poubijati sunje da ne bi koji isplivao i pobjegao, 43ali im satnik, hotei spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poskau i izau na kraj, 44a ostali e, tko na daskama, tko na olupinama lae. Tako svi ivi i zdravi prispjee na kopno.

Pavao na Malti (Dj 28,1) Dj 28.

Jednom spaeni, doznasmo da se otok zove Malta. 2Uroenici nam iskazivahu nesvakidanje ovjekoljublje. Zapalie krijes i okupie nas oko njega jer je poela kia i bilo zima. 3Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vruine izae zmija i pripije mu se za ruku. 4Kad su uroenici vidjeli gdje mu ivotinja visi o ruci, govorili su meu sobom: "Ovaj je ovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da ivjeti." 5Ali on otrese ivotinju u vatru i ne bi mu nita; 6a oni oekivahu da e otei i umah se sruiti mrtav. Poto su dugo ekali i vidjeli da mu se nita neobino nije dogodilo, promijenie miljenje te stadoe govoriti da je bog. 7U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio. 8A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je leao. Pavao ue k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izlijei ga. 9Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali. 10Oni nas mnogim poastima poastie i na odlasku nam priskrbie to je potrebno.

Od Malte do Rima (Dj 28,11)

Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom laom koja je prezimila na otoku i imala za znak Dioskure. 12Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana. 13Odande plovei uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu junjak te za dva dana stigosmo u Puteole. 14Ondje naosmo brau koja nas zamolie da ostanemo u njih sedam dana.Tako stigosmo u Rim. 15Kada su tamonja braa ula za nas, izioe nam u susret do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri se. 16A kad uosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je uvao.
11

Pavao i rimski idovi (Dj 28,17)

17Nakon tri dana sazva on idovske prvake. Kad se sabrae, ree im: "Ja, brao, ne uinih nita protiv naroda ni obiaja otakih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoe u ruke Rimljana. 18Oni me nakon istrage htjedoe pustiti jer nije na meni bilo nita ime bih bio zasluio smrt. 19Kako se idovi tome oprijee, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga to bih imao bilo za to tuiti svoj narod. 20S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige." 21Oni mu odvrate: "Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je tko od pristigle brae o tebi to zlo javio ili rekao. 22Nego htjeli bismo od tebe uti to misli jer o toj sljedbi znamo samo da joj se posvuda proturjei."

Od idova k poganima (Dj 28,23)

23Nato urekoe dan pa dooe mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedoio o kraljevstvu Bojemu te ih od jutra do veeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu. 24I jedne uvjerie njegove rijei, a drugi nisu vjerovali. 25Nesloni tako meu sobom, stadoe se razilaziti kadli im Pavao ree jo jednu rije: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku ree ocima vaim: 26Idi k tomu narodu i reci mu: Sluat ete, sluati - i neete razumjeti; gledat ete, gledati - i neete vidjeti! 27Jer usalilo se srce naroda ovoga: ui zaepie, oi zatvorie da oima ne vide, uima ne uju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izlijeim. Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Boje; oni 28 e posluati!" 29 .

Zakljuak (Dj 28,30)

Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu, 31propovijedao kraljevstvo Boje i nauavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano.
30

Poslanice apostola Pavla

Poslanica Rimljanima (Rim.)
UVOD (Rim 1,1)
Proslov (Rim 1,1) Rim 1.
Pavao,sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odluen za evanelje Boje 2koje Bog unaprijed obeavae po svojim prorocima u Pismima svetim 3o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu,

postavljenu Sinom Bojim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnuem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu naemu, 5po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslunosti vjere privodimo sve pogane 6meu kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista:7svima u Rimu, miljenicima Bojim, pozvanicima, svetima.Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista.
4

Zahvala i molitva (RIm 1,8)

Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: to se vaa vjera navjeuje po svem svijetu. 9Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim sluim u evanelju Sina njegova - da vas se 10u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se ve jednom s voljom Bojom nekako posreilo doi k vama. 11Jer eznem vidjeti vas da vam predam neto dara duhovnoga te se ojaate, zapravo - 12da se zajedno s vama ohrabrim zajednikom vjerom, vaom i mojom. 13A ne bih htio, brao, da ne znate: esto sam bio nakanio doi k vama - i sve dosad bio sprijeen - da i meu vama uberem koji plod kao i meu drugim narodima. 14Dunik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. 15Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanelje.
8

I. SPASENJE PO VJERI A. OPRAVDANJE (Rim 1,16)

Navjetaj poruke o spasenju (Rim 1,16)
Ne stidim se, uistinu, evanelja: ono je snaga Boja na spasenje svakomu tko 16 vjeruje - idovu najprije, pa Grku. 17Jer pravednost se Boja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao to je pisano: Pravednik e od vjere ivjeti.

1. GNJEV BOJI NAD POGANIMA I IDOVIMA (Rim 1,18)

Nad poganima (Rim 1,18)
Otkriva se doista s neba gnjev Boji na svaku bezbonost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednou. 19Jer to se o Bogu moe spoznati, oito im je: Bog im oitova. 20Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vjena njegova mo i boanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21Jer premda upoznae Boga, ne iskazae mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapie u mozganjima svojim te se pomrai bezumno srce njihovo. 22Gradei se mudrima, poludjee i 23zamijenie slavu neraspadljivog Boga likom, oblijem raspadljiva ovjeka, i ptica, i etveronoaca, i gmazova. Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao neistoi te sami 24 obeauju svoja tijela, 25oni to su Istinu - Boga zamijenili laju, astili i tovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. 26Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove ene zamijenie naravno
18

openje protunaravnim, 27a tako su i mukarci napustili naravno openje sa enom i raspalili se pohotom jedni za drugima te mukarci s mukarcima sramotno ine i sami na sebi primaju zasluenu plau svoga zastranjenja. 28I kako nisu smatrali vrijednim drati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te ine to ne dolikuje, 29puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloe; puni zavisti, ubojstva, svae, prijevare, zlonamjernosti; doaptavai, 30klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmiljai zala, roditeljima neposluni, 31nerazumni, nevjerni, beutni, nemilosrdni. 32Znaju za odredbu Boju - da smrt zasluuju koji takvo to ine - a oni ne samo da to ine nego i povlauju onima koji ine.

Nad idovima (Rim 2,1) Rim 2.

Zato nema isprike, ovjee koji sudi, tko god ti bio. Jer time to drugoga sudi, sebe osuuje: ta to isto ini ti to sudi. 2Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo to ine. 3Misli li da e izbjei sudu Bojemu, ti ovjee to sudi one koji takvo to ine, a sam to isto ini? 4Ili prezire bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodunosti njegove ne shvaajui da te dobrota Boja k obraenju privodi? 5Tvrdokornou svojom i srcem koje nee obraenja zgre na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga 6koji e uzvratiti svakom po djelima: 7onima koji postojanou u dobrim djelima itu slavu, ast i neraspadljivost - ivot vjeni; 8buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdba! 9Nevolja i tjeskoba na svaku duu ovjeju koja ini zlo, na idova najprije, pa na Grka; 10a slava, ast i mir svakomu koji ini dobro, idovu najprije, pa Grku! 11Ta u Boga nema pristranosti.

Unato Zakonu (Rim 2,12)

12Uistinu koji bez Zakona sagrijeie, bez Zakona e i propasti; i koji pod Zakonom sagrijeie, po Zakonu e biti sueni. 13Ne, pred Bogom nisu pravedni sluatelji Zakona, nego - izvritelji e Zakona biti opravdani. 14Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi dre Zakona, i nemajui Zakona, oni su sami sebi Zakon: 15pokazuju da je ono to Zakon nalae upisano u srcima njihovim. O tom svjedoi i njihova savjest, a i prosuivanja kojima se meu sobom optuuju ili brane. 16To e se oitovati na Dan u koji e, po mojem evanelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono to je skriveno u ljudima.

idov kao i poganin (Rim 2,17)

Ako pak ti koji se idovom naziva, koji mirno poiva na Zakonu i dii se Bogom, 18koji poznaje Volju i iz Zakona pouen razluuje to je bolje 19te si uvjeren da si voa slijepih, svjetlo onih u tami, 20odgojitelj nerazumnih, uitelj nejaadi jer u Zakonu ima olienje znanja i istine; 21ti, dakle, koji drugoga ui, sam sebe ne ui! Ti koji propovijeda da se ne krade, krade! 22Ti koji zabranjuje preljub, preljub poinja! Ti komu su odvratni kumiri, pljaka hramove! 23Ti koji se Zakonom dii, krenjem toga Zakona Boga obeauje! 24Doista, kako je pisano, ime se Boje zbog vas huli meu narodima.
17

Unato obrezanju (Rim 2,25)

Da, obrezanje koristi ako vri Zakon; ako pak kri Zakon, obrezanje tvoje postalo je 25 neobrezanje. 26Ako dakle neobrezani opsluuje propise Zakona, nee li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem? 27I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit e tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona. 28Ta nije idov tko je idov naizvana i nije obrezanje ono izvana, 29na tijelu, nego pravi je idov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.

Unato obeanjima Bojim (Rim 3,1) Rim 3.

Koja je dakle prednost idova? Ili kakva korist od obrezanja? 2Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obeanja Boja. 3Da, a to ako su se neki iznevjerili? Nee li njihova nevjernost obeskrijepiti vjernost Boju? 4Nipoto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki ovjek laac, kao to je pisano: Da pravedan bude po obeanjima svojim i pobijedi kada te sudili budu. Ako pak naa nepravednost istie Boju pravednost, to emo na to rei? Nije li 5 onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu? 6Nipoto! Ta kako e inae Bog suditi svijet? 7Ako je, doista, istina Boja po mojoj laljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zato da ja jo budem suen kao grenik? 8I zar da ne "inimo zlo da doe dobro", kako nas kleveu i kako neki kau da govorimo? Sud ih pravedni eka!

Svi su greni (Rim 3,9)

9to dakle? Imamo li prednost? Ne ba! Jer upravo optuismo sve, i idove i Grke, da su pod grijehom, 10kao to je pisano: Nema pravedna ni jednoga, 11nema razumna, nema ga tko bi Boga traio. 12Svi skrenue, svi se zajedno pokvarie, nitko da ini dobro nijednoga nema. 13Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lano laskaju, pod usnama im je otrov ljutiin, 14usta im puna kletve i grkosti; 15noge im hitre da krv proliju, 16razvaline i nevolja na njinim su putima, 17put mira oni ne poznaju, 18straha Bojega nemaju pred oima. 19A znamo: to god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. 20Zato se po djelima Zakona nitko nee opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha!

2. PRAVEDNOST BOJA I VJERA (Rim 3,21)

Objavljenje spasiteljske pravednosti Boje (Rim 3,21)
Sada se pak izvan Zakona oitovala pravednost Boja, posvjedoena Zakonom i 21 Prorocima, 22pravednost Boja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! 23Svi su zaista sagrijeili i potrebna im je slava Boja; 24opravdani su besplatno, njegovom milou po otkupljenju u Kristu Isusu. 25Njega je Bog izloio da krvlju svojom bude Pomirilite po vjeri. Htio je tako oitovati svoju pravednost kojom je u svojoj boanskoj strpljivosti proputao dotadanje grijehe; 26htio je oitovati svoju pravednost u sadanje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.

Uloga vjere (Rim 3,27)

27Gdje je dakle hvastanje? Iskljueno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere. 28Smatramo zaista da se ovjek opravdava vjerom bez djela Zakona. 29Ili je Bog samo Bog idova? Nije li i pogana? Da, i pogana. 30Jer jedan je Bog: on e opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane po vjeri. 31Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipoto! Naprotiv, Zakon utvrujemo.

3. SVJEDOANSTVO PISMA (Rim 4,1)

Abraham opravdan vjerom (Rim 4,1) Rim 4.
to emo dakle rei? to je Abraham, otac na, naao po tijelu? 2Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se ime diiti - ali ne pred Bogom. 3Ta to veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i urauna mu se u pravednost. 4Onomu tko radi ne rauna se plaa kao milost, nego kao dug. 5Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbonika, vjera se uraunava u pravednost, 6kao to i David blaenim proglauje ovjeka kojemu Bog uraunava pravednost bez djela: 7Blaeni oni kojima je zloin otputen, kojima je grijeh pokriven! 8Blago ovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju.

Nezavisno od obrezanja (Rim 4,9)

Ide li dakle ovo blaenstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu urauna u pravednost. 10A kako mu se urauna? Ve obrezanu ili jo neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu! 11I znak obrezanja primi kao peat pravednosti koju je po vjeri zadobio jo neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se urauna pravednost - 12i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere jo neobrezana oca naeg Abrahama.
9

Nezavisno od Zakona (Rim 4,13)

13Doista, obeanje da e biti batinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. 14Jer ako su batinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obeanje. 15Ta Zakon raa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekraja. 16Zato - zbog vjere da bude po milosti to obeanje zajameno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas - 17kao to je pisano: Ocem mnotva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oivljuje mrtve i zove da bude ono to nije.

Abrahamova i kranska vjera (Rim 4,18)

18U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom to je reeno: Toliko e biti tvoje potomstvo. 19Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje ve obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina. 20Ali pred Bojim obeanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojaao davi slavu Bogu, 21posve uvjeren da on moe uiniti to je obeao. 22Zato mu se i urauna u pravednost. 23Ali nije samo za nj napisano: Urauna mu se, 24nego i za nas kojima se ima uraunati, nama to vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina naega, 25koji je predan za opaine nae i uskrien radi naeg opravdanja.

B. SPASENJE (Rim 5,1)

Opravdanje zalog spasenja (Rim 5,1) Rim 5.
Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu naem Isusu Kristu. 2Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i diimo se nadom slave Boje. 3I ne samo to! Mi se diimo i u nevoljama jer znamo: nevolja raa postojanou, 4postojanost prokuanou, prokuanost nadom. 5Nada pak ne postiuje. Ta ljubav je Boja razlivena u srcima naim po Duhu Svetom koji nam je dan! 6Doista, dok mi

jo bijasmo nemoni, Krist je, ve u to vrijeme, za nas bezbonike umro. 7Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; moda bi se za dobra tko i odvaio umrijeti. 8A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok jo bijasmo grenici, Krist za nas umrije. 9Koliko li emo se vie sada, poto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdbe? 10Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok jo bijasmo neprijatelji, mnogo emo se vie, pomireni, spasiti ivotom njegovim. 11I ne samo to! Diimo se u Bogu po Gospodinu naemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.

1. OSLOBOENJE OD GRIJEHA, SMRTI I ZAKONA (Rim 5,12)

Adam i Krist (Rim 5,12)
12Zbog toga, kao to po jednom ovjeku ue u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time to svi sagrijeie, na sve ljude prijee smrt... 13Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. 14Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagrijeie prekrajem slinim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doi. Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo 15 se obilatije na sve razlila milost Boja, milost darovana u jednom ovjeku, Isusu Kristu. 16I dar - to nije kao kad je ono jedan sagrijeio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem. 17Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo e vie oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u ivotu - po Jednome, Isusu Kristu. 18Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na ivot! 19Doista, kao to su neposluhom jednoga ovjeka mnogi postali grenici tako e i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. 20A zakon nadoe da se umnoi grijeh. Ali gdje se umnoio grijeh, nadmono izobilova milost: 21kao to grijeh zakraljeva smru, da tako i milost kraljuje pravednou za ivot vjeni po Isusu Kristu Gospodinu naemu.

Krst (Rim 6,1) Rim 6.

to emo dakle rei? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? 2Nipoto! Jednom umrli grijehu, kako da jo ivimo u njemu? 3Ili zar ne znate: koji smo god krteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu krteni. 4Krtenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao to Krist slavom Oevom bi uskrien od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti ivota. 5Ako smo doista s njime srasli po slinosti smrti njegovoj, oito emo srasti i po slinosti njegovu uskrsnuu. 6Ovo znamo: na je stari ovjek zajedno s njim raspet da onemoa ovo greno tijelo te vie ne robujemo grijehu. 7Ta tko umre, opravdan je od grijeha. 8Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da emo i ivjeti zajedno s njime. 9Znamo doista: Krist uskrien od mrtvih, vie ne umire, smrt njime vie ne gospoduje. 10to umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a to ivi, ivi Bogu. 11Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a ivima Bogu u Kristu Isusu! 12Neka dakle ne kraljuje grijeh u vaem smrtnom tijelu da sluate njegove poude; 13i ne predajite grijehu udova svojih za oruje nepravde, nego sebe, od mrtvih oivjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oruje pravednosti. 14Valjda grijeh nee vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milou!

Kranin slobodan od grijeha (Rim 6,15)

to dakle? Da grijeimo jer nismo pod Zakonom nego pod milou? Nipoto! 16Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslunost, robovi ste onoga koga sluate: bilo
15

grijeha - na smrt, bilo poslunosti - na pravednost. 17Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca posluali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; 18da, osloboeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. 19Po ljudsku govorim zbog vae ljudske slabosti: kao to neko predadoste udove svoje za robove neistoi i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posveenja. 20Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti. 21Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svretak je tomu - smrt. 22Sada pak poto ste osloboeni grijeha i postali sluge Boje, imate plod svoj za posveenje, a svretak - ivot vjeni. 23Jer plaa je grijeha smrt, a dar Boji jest ivot vjeni u Kristu Isusu, Gospodinu naem.

Kranin osloboen Zakona (Rim 7,1) Rim 7.

Ili zar ne znate, brao - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari ovjekom samo za vrijeme njegova ivota. 2Doista, udana je ena vezana zakonom dok joj mu ivi; umre li joj mu, rijeena je zakona o muu. 3Dakle: dok joj mu ivi, zvat e se, oito, preljubnicom poe li za drugoga. Ako li joj pak mu umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica poe li za drugoga. 4Tako, brao moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrien, te plodove donosimo Bogu. 5Doista, dok bijasmo u tijelu, grene su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u naim udovima te smrti donosile plodove; 6sada pak umrijevi onomu to nas je sputavalo, rijeeni smo Zakona te sluimo u novosti Duha, a ne u starei slova.

Uloga Zakona (Rim 7,7)

to emo dakle rei? Je li Zakon grijeh? Nipoto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za poudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poeli! 8A grijeh je, uhvativi priliku, po zapovijedi u meni prouzroio svakovrsnu poudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav. 9Da, ja sam neko ivio bez zakona. Ali kad je dola zapovijed, grijeh oivje. 10Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za ivot bi mi na smrt. 11Doista grijeh, uhvativi priliku, zapovijeu me zavede, njome me i ubi. 12Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra. 13Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipoto! Nego: grijeh, da se grijehom oituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najveim grenikom.
7

Nutarnja borba (Rim 7,14)

14Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. 15Zbilja ne razumijem to radim: ta ne inim ono to bih htio, nego to mrzim - to inim. 16Ako li pak inim to ne bih htio, slaem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. 17Onda to ne inim vie ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 18Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i initi dobro. 19Ta ne inim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to inim. 20Ako li pak inim ono to ne bih htio, nipoto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 21Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio initi dobro, namee mi se zlo. 22Po nutarnjem ovjeku s uitkom se slaem sa Zakonom Bojim, 23ali opaam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.24Jadan li sam ja ovjek! Tko e me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? 25Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu naem!Ja, dakle, umom ja sluim zakonu Bojemu, a tijelom zakonu grijeha.

2. IVOT PO DUHU (Rim 8,1)

Rim 8.
Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! 2Ta zakon Duha ivota u Kristu

Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. 3Uistinu, to je bilo nemogue Zakonu, jer je zbog tijela onemoao, Bog je uinio: poslavi Sina svoga u obliju grenoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu 4da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne ivimo po tijelu nego po Duhu. 5Da, oni koji ive po tijelu, tee za onim to je tjelesno; a koji po Duhu, za onim to je Duhovo: 6tenja je tijela smrt, a tenja Duha ivot i mir. 7Jer tenja je tijela protivna Bogu: zakonu se Bojemu ne podvrgava, a i ne moe. 8Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. 9A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Boji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. 10I ako je Krist u vama, tijelo je dodue mrtvo zbog grijeha, ali Duh je ivot zbog pravednosti. 11Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oivit e i smrtna tijela vaa po Duhu svome koji prebiva u vama. 12Dakle, brao, dunici smo, ali ne tijelu da po tijelu ivimo! 13Jer ako po tijelu ivite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrujete tjelesna djela, ivjet ete.

Djeca Boja po Duhu (Rim 8,14)

14Svi koje vodi Duh Boji sinovi su Boji. 15Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kliemo: "Abba! Oe!" 16Sam Duh susvjedok je s naim duhom da smo djeca Boja; 17ako pak djeca, onda i batinici, batinici Boji, a subatinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Odreeni za slavu (Rim 8,18)

Smatram, uistinu: sve patnje sadanjega vremena nisu nita prema buduoj slavi koja se ima oitovati u nama. 19Doista, stvorenje sa svom udnjom iekuje ovo objavljenje sinova Bojih: 20stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi. 21Jer i stvorenje e se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Boje. 22Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdie i mui se u poroajnim bolima sve do sada. 23Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdiemo iekujui posinstvo, otkupljenje svoga tijela. 24Ta u nadi smo spaeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer to tko gleda, kako da se tomu i nada? 25Nadamo li se pak onomu ega ne gledamo, postojano to iekujemo. 26Tako i Duh potpomae nau nemo. Doista ne znamo to da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. 27A Onaj koji pronie srca zna koja je elja Duha - da se on po Boju zauzima za svete.
18

Naum spasenja (Rim 8,28)

28Znamo pak da Bog u svemu na dobro surauje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. 29Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suoblieni slici Sina njegova te da on bude prvoroenac meu mnogom braom. 30Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. 31to emo dakle na to rei? Ako je Bog za nas, tko e protiv nas? 32Ta on ni svojega Sina nije potedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime nee sve darovati?

Pjesan ljubavi Bojoj (Rim 8,33)

Tko e optuiti izabranike Boje? Bog opravdava! 34Tko e osuditi? Krist Isus umrije, tovie i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se ba zauzima za nas! 35Tko e nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Ma? 36Kao to je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. U svemu tome nadmono pobjeujemo po onome koji nas uzljubi.38Uvjeren sam 37
33

doista: ni smrt ni ivot, ni aneli ni vlasti, ni sadanjost ni budunost, ni sile, 39ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor nee nas moi rastaviti od ljubavi Boje u Kristu Isusu Gospodinu naem.

3. IZRAEL I KRANI (Rim 9,1)

Povlastice Izraelove (Rim 9,1) Rim 9.

Istinu govorim u Kristu, ne laem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: 2silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. 3Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za brau svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. 4Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogotovlje, i obeanja; 5njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.

Bog ostaje vjeran obeanjima (Rim 9,6)

6Ali ne kao da se izjalovila rije Boja. Jer nisu Izrael svi koji potjeu od Izraela; 7i nisu svi djeca Abrahamova zato to su njegovo potomstvo, nego po Izaku e ti se nazivati potomstvo; 8to jest: djeca tijela nisu i djeca Boja, nego - djeca obeanja raunaju se u potomstvo. 9Evo doista rijei obeanja: U ovo u doba doi i Sara e imati sina. 10Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem naim, zanijela. 11Pa kad jo blizanci ne bijahu roeni niti uinie to dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Boja o izabranju: 12ne po djelima, nego po onome tko poziva - reeno joj je: Stariji e sluiti mlaemu, 13kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.

Bog nije nepravedan prema Izraelu (Rim 9,14)

14to emo dakle rei? Moda da u Boga ima nepravde? Nipoto! 15Ta Mojsiju veli: Smilovat u se komu hou da se smilujem; saalit u se nad kim hou da se saalim. 16Nije dakle do onoga koji hoe ni do onoga koji tri, nego do Boga koji se smiluje. 17Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokaem svoju mo i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 18Tako dakle: smiluje se komu hoe, a otvrdnjuje koga hoe. 19Da, rei e mi: to se onda jo tui? Ta tko se to volji njegovoj odupro? 20ovjee, tko si ti zapravo da se pravda s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "to si me ovakvim nainio?" 21Ili zar lonar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta naini posudu sad asnu, sad neasnu. 22A to ako je Bog, hotei oitovati gnjev i obznaniti svoju mo u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, 23da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosra, koje unaprijed pripravi za slavu, 24na nama koje pozva ne samo izmeu idova nego i izmeu pogana?

Nevjera predviena u Starom zavjetu (Rim 9,25)

Tako i u Hoeji veli: Ne-narod moj prozvat u narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom. Na mjestu gdje im je reeno: Vi niste 26 moj narod prozvat e se sinovi Boga ivoga. Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova e Izraelovih brojem biti kao pijeska 27 morskog - Ostatak e se spasiti; 28jer rije e ispuniti i uskoro izvriti Gospodin na zemlji. 29Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik. 30to emo dakle rei? Da pogani koji nisu traili pravednosti stekoe pravednost,
25

pravednost po vjeri. 31Izrael pak koji je traio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. 32Zato? Jer nije traio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoe se o kamen spoticanja, 33kao to je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, nee se postidjeti.

idovi nisu priznali pravednosti Boje (Rim 10,1) Rim 10.

Brao! elja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. 2Svjedoim doista za njih: imaju revnosti Boje, ali ne u pravom razumijevanju. 3Ne priznajui, doista, Boje pravednosti i traei uspostaviti svoju, pravednosti se Bojoj ne podloie. 4Jer dovretak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.

Mojsije o pravednosti Bojoj (Rim 10,5)

Da, Mojsije pie o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vri, nai e ivot u njoj. 6A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj rei u srcu svom: Tko e se popeti na nebo - to jest Krista svesti? 7Ili: Tko e sii u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih? 8Nego to veli? Blizu ti je Rije, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Rije vjere koju propovijedamo. 9Jer ako ustima ispovijeda da je Isus Gospodin, i srcem vjeruje da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit e spaen. 10Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. 11Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, nee se postidjeti. 12Nema uistinu razlike izmeu idova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. 13Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit e spaen.
5

Imali su dovoljno svjetla (Rim 10,14)

14Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovae? A kako da povjeruju u onoga koga nisu uli? Kako pak da uju bez propovjednika? 15A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. 16Ali nisu svi posluali blagovijesti - evanelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova naoj poruci?17Dakle: vjera po poruci, a poruka rijeju Kristovom.

Nemaju isprike (Rim 10,18)

Nego pitam: Zar nisu uli? Dapae! Po svoj zemlji razlijee se jeka, rijei njihove sve do nakraj svijeta.19Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja u vas na ljubomor izazvati pukom nitavnim, razdrait u vas glupim nekim narodom.20Izaija pak hrabro veli: Naoe me koji me ne traahu, objavih se onima koji me ne pitahu.21A Izraelu veli: Cio dan pruah ruku narodu nepokornom i buntovnom.
18

Izraelova je nevjernost samo djelomina (Rim 11,1) Rim 11.

Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipoto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. 2Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate to veli Pismo, ono o Iliji - kako se tui Bogu na Izraela: 3Gospode, proroke tvoje pobie, rtvenike tvoje poruie; ja ostadoh sam i jo mi o glavi rade. 4Pa to mu veli Boji glas? Ostavih sebi sedam tisua ljudi koji ne prignue koljena

pred Baalom. 5Tako dakle i u sadanje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. 6Ako pak po milosti, nije po djelima; inae milost nije vie milost! 7to dakle? to Izrael ite, to nije postigao, ali izabrani postigoe. Ostali pak otvrdnue, 8kao to je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oi da ne vide, ui da ne uju sve do dana dananjega.9I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mreom, i stupicom, i plaom. 10Nek im potamne oi da ne vide i lea im zauvijek pogni!

Izraelova je nevjernost privremena (Rim 11,11)

11Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipoto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, idovi, izazovu na ljubomor. 12Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li e vie to biti njihov puni broj? 13Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana slubu svoju proslavljam 14ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. 15Jer ako je njihovo odbaenje izmirenje svijeta, to li e biti njihovo prihvaanje ako ne oivljenje od mrtvih?

Izrael i nevjeran ostaje izabrani narod (Rim 11,16)

Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. 17Pa ako su 16 neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedniar korijena, sonosti masline, 18ne uznosi se nad grane. Ako li se hoe uznositi - ne nosi ti korijena, nego korijen tebe. 19Rei e na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim. 20Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stoji. Ne uznosi se, nego strahuj! 21Jer ako Bog ne potedje prirodnih grana, ni tebe nee potedjeti. 22Promotri dakle dobrotu i strogost Boju: strogost na palima, a dobrotu Boju na sebi ako ostane u toj dobroti, inae e i ti biti odsjeen. 23A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit e pricijepljeni; ta moan je Bog da ih opet pricijepi. 24Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsjeen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li e lake oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!

Izraelovo obraenje (Rim 11,25)

25Jer ne bih htio, brao, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomino je otvrdnue zadesilo Izraela dok punina pogana ne ue. 26I tako e se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doi e sa Siona Otkupitelj, odvratit e bezbonost od Jakova. 27I to e biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. U pogledu evanelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja 28 oni su ljubimci poradi otaca. 29Ta neopozivi su dari i poziv Boji!

Teologija povijesti (Rim 11,30)

30Doista, kao to vi neko bijaste neposluni Bogu, a sada po njihovoj neposlunosti zadobiste milosre 31tako i oni sada po milosru vama iskazanu postadoe neposluni da i oni sada zadobiju milosre. 32Jer Bog je sve zatvorio u neposlunost da se svima smiluje.

Hvalospjev mudrom milosru Bojemu (Rim 11,33)

33O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Bojega! Kako li su nedokuivi sudovi i neistraivi putovi njegovi! 34Doista, tko spozna misao Gospodnju,

tko li mu bi savjetnikom? Ili: tko ga darom pretee da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen. 36
35

II. PRIMJENA: NOVI IVOT U KRISTU (Rim 12,1)

Duhovno bogosluje (Rim 12,1) Rim 12.
Zaklinjem vas, brao, milosrem Bojim: prikaite svoja tijela za rtvu ivu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogosluje. 2Ne suobliujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati to je volja Boja, to li je dobro, Bogu milo, savreno.

Ponizna ljubav u zajednici (Rim 12,3)

3Da, po milosti koja mi je dana svakomu izmeu vas velim: ne precjenjujte se vie no to se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je ve komu Bog odmjerio mjeru vjere. 4Jer kao to u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, 5tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. 6Dare pak imamo razliite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri; 7je li sluenje - neka je u sluenju; je li pouavanje - u pouavanju; 8je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je dareljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosre - radostan! Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! 10Srdano se ljubite pravim 9 bratoljubljem! Pretjeite jedni druge potovanjem! 11U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu sluite! 12U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! Pritjeite u pomo svetima u nudi, gajite gostoljubivost! 13 Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! 15Radujte se s 14 radosnima, plaite sa zaplakanima! 16Budite istomiljenici meu sobom! Neka vas ne zanosi to je visoko, nego privlai to je ponizno. Ne umiljajte si da ste mudri! 18 Ako je 17Nikome zlo za zlo ne vraajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! mogue, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! Ne osveujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Bojem gnjevu. Ta pisano je: Moja 19 je odmazda, ja u je vratiti, veli Gospodin. 20Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je edan, napoj ga! ini li tako, ugljevlje mu raareno zgre na glavu.21Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.

Poslunost vlastima (Rim 13,1) Rim 13.

Svaka dua neka se podlae vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene. 2Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Bojoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami e na se navui osudu. 3Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoe li se ne bojati vlasti? Dobro ini pa e imati pohvalu od nje! 4Ta Boji je ona posluitelj - tebi na dobro. Ako li zlo ini, strahuj! Ne nosi uzalud maa! Boji je ona posluitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo ini. 5Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti. 6Zato i poreze plaate: ta slubenici su Boji oni koji se time bave. 7Dajte svakomu to mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu potovanje - potovanje, komu ast - ast.

Ljubav - ispunjenje Zakona (Rim 13,8)

8Nikomu nita ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. Uistinu: Ne ini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poeli! i ima li koja druga zapovijed, 9 saeta je u ovoj rijei: Ljubi svoga blinjega kao sebe samoga. 10Ljubav blinjemu zla ne ini. Punina dakle Zakona jest ljubav.

Kranin dijete svjetlosti (Rim 13,11)

11To tim vie to shvaate ovaj as: vrijeme je ve da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje blie nego kad povjerovasmo. 12No poodmae, dan se priblii! Odloimo dakle djela tame i zaodjenimo se orujem svjetlosti. 13Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijanevanjima, ne u prilenitvima i razvratnostima, ne u svai i ljubomoru, 14nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte poudama.

Ljubav prema slabima (Rim 14,1) Rim 14.

Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o miljenjima. 2Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povre. 3Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio. 4Tko si ti da sudi tuega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat e jer moan je Gospodin da ga podri. 5Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje miljenje. 6Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu.7Jer nitko od nas sebi ne ivi, nitko sebi ne umire. 8Doista, ako ivimo, Gospodinu ivimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. ivimo li dakle ili umiremo Gospodinovi smo. 9Ta Krist zato umrije i oivje da gospodar bude i mrtvima i ivima. 10A ti, to sudi brata svoga? Ili ti, to prezire brata svoga? Ta svi emo stati pred sudite Boje. 11Jer pisano je: ivota mi moga, govori Gospodin, prignut e se preda mnom svako koljeno i svaki e jezik priznati Boga.12Svaki e dakle od nas za sebe Bogu dati raun.

Nikoga ne uznemirujte (Rim 14,13)

13Dakle, ne sudimo vie jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala. 14Znam i uvjeren sam u Gospodinu: nita samo od sebe nije neisto. Samo je onomu neisto tko to smatra neistim. 15Doista, ako je poradi hrane tvoj brat raaloen, ve nisi na putu ljubavi. Ne upropauj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro! 16Nemojte da se pogruje vae dobro! 17Ta kraljevstvo Boje nije jelo ili pie, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. 18Da, tko tako Kristu slui, mio je Bogu i cijene ga ljudi. 19Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgraivanje! 20Ne razaraj djela Bojega poradi hrane! Sve je, istina, isto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede. 21Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati nita o to se tvoj brat spotie. 22Ti ima uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuuje u onom na to se odluuje! 23Jede li tko dvoumei, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve to nije iz uvjerenja, grijeh je.

Treba ugaati drugima, ne sebi (Rim 15,1) Rim 15.

Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugaamo. 2Svaki od nas neka ugaa blinjemu na dobro, na izgraivanje. 3Ta ni Krist nije sebi ugaao, nego kao to je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoe na me. 4Uistinu, to je neko napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. 5A Bog postojanosti i utjehe dao vam da meusobno

budete sloni po Kristu Isusu 6te jednoduno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina naega Isusa Krista.

Poziv na jedinstvo (Rim 15,7)

Prigrljujte jedni druge kao to je Krist prigrlio vas na slavu Boju. 8Krist je, velim, postao posluitelj obrezanika za istinu Boju da ispuni obeanja dana ocima, 9a pogani da za milosre proslave Boga, kao to je pisano: Zato u te slaviti meu pucima i psalam pjevati tvome imenu.10I jo veli: Kliite, puci, s njegovim narodom.11I jo: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi!12Izaija opet veli: Pojavit e se Jiajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima.13A Bog nade napunio vas svakom radou i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.
7

ZAKLJUAK (Rim 15,14)

Pavlova misionarska sluba (Rim 15,14)
Ja sam, brao moja, uvjeren: vi ste i sami puni estitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati. 15Ipak vam djelomino smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga da budem bogoslunik Krista Isusa meu poganima, sveenik evanelja Bojega 16 te prinos pogana postane ugodan, posveen Duhom Svetim. 17Imam se dakle ime diiti u Kristu Isusu s obzirom na ono to je Boje. 18/19Jer ne bih se usudio govoriti o neemu to Krist rijeju i djelom, snagom znamenja i udesa, snagom Duha nije po meni uinio da k poslunosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanelje Kristovo, 20i to tako da sam se trsio navjeivati evanelje ne gdje se ve spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih - 21nego, kako je pisano: Vidjet e ga oni kojima nije navijeten, shvatiti oni koji za nj nisu uli.
14

Pavlove nakane (Rim 15,22)

22Time sam ponajee i bio sprijeen doi k vama. 23Sad mi pak vie nema mjesta u ovim krajevima, a iva mi je elja, ima ve mnogo godina, doi k vama 24kad poem u panjolsku. Nadam se doista da u vas na proputovanju posjetiti i da ete me onamo otpraviti poto mi se najprije bar donekle ispuni elja biti s vama. 25Ali sad idem u Jeruzalem da posluim svetima. 26Makedonija i Ahaja odluie oitovati neko zajednitvo prema siromanim svetima u Jeruzalemu. 27Da, odluie, a i dunici su im. Jer ako su pogani postali sudionicima njihovih duhovnih dobara, duni su im u tjelesnima posluiti. 28Poto dakle to obavim - ovaj im plod zapeaen uruim - uputit u se u panjolsku i usput k vama. 29A kada doem k vama, doi u, znam, s puninom blagoslova Kristova. 30Ali zaklinjem vas, brao, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me, 31da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomo Jeruzalemu bude po volji svetima 32te s Bojom voljom radosno doem k vama i s vama zajedno odahnem.33Bog mira sa svima vama! Amen.

Preporuke i pozdravi (Rim 16,1) Rim 16.

Preporuujem vam Febu, sestru nau, posluiteljicu Crkve u Kenhreji: 2primite je u

Gospodinu kako dolikuje svetima i priskoite joj u pomo u svemu to od vas ustreba jer je i ona bila zatitnicom mnogima i meni samomu. 3Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu. 4Oni su za moj ivot podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana. Pozdravite i Crkvu u njihovoj kui. 5 Pozdravite ljubljenog mi Epeneta koji je prvina Azije za Krista. 6Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas. 7Pozdravite Andronika i Juniju, roake i suuznike moje; oni su ugledni meu apostolima i prije mene bili su u Kristu. 8Pozdravite Amplijata, ljubljenoga moga u Gospodinu. 9Pozdravite Urbana, suradnika moga u Kristu, i ljubljenog mi Staha. Pozdravite Apela, prokuanoga u Kristu. Pozdravite Aristobulove. 11Pozdravite Herodiona, 10 roaka moga. Pozdravite Narcisove koji su u Gospodinu. 12Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu. Pozdravite ljubljenu Persidu koja se mnogo trudila u Gospodinu. Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i moju. 14Pozdravite Asinkrita, 13 Flegonta, Herma, Patrobu, Hermu i brau koja su s njima. 15Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpu, i sve svete koji su s njima.16Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. Pozdravljaju vas sve Crkve Kristove.

Naknadna opomena (Rim 16,17)

17Zaklinjem vas, brao, uvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauk u kojem ste poueni, i klonite ih se. 18Jer takvi ne slue Gospodinu naemu Kristu, nego svom trbuhu te lijepim i laskavim rijeima zavode srca nedunih. 19Doista, vaa je poslunost doprla do sviju. Zbog vas se dakle radujem i htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo. 20Bog mira satrt e ubrzo Sotonu pod vaim nogama. Milost Gospodina Isusa s vama!

Pozdravi Pavlovih suradnika (Rim 16,21)

21Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, Jason i Sosipater, roaci moji.22Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu. 23Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i cijele Crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart. 24 . 25Onomu koji vas moe uvrstiti - po mojem evanelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva preuenog drevnim vremenima, 26a sada oitovanog i po prorokim pismima odredbom vjenoga Boga svim narodima obznanjenog za poslunost, vjeru - 27jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.

Prva poslanica Korinanima (1 Kor.)

UVOD (1 Kor 1,1)
Naslov, pozdrav, zahvala (1 Kor 1,1) 1 Kor 1.
Pavao, po Bojoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten 2Crkvi Bojoj u Korintu - posveenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima to na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina naega, njihova i naega. 3Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista!4Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Boje koja vam je dana u Kristu Isusu: 5u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj rijei i svakom spoznanju. 6Kako li se svjedoanstvo o Kristu utvrdilo u vama 7te ne oskudijevate ni na jednom daru ekajui Objavljenje Gospodina naega Isusa Krista! 8On e vas uiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina naega Isusa Krista. 9Vjeran je Bog koji vas pozva u zajednitvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina naega.

I. RAZDORI I SABLAZNI (1 Kor 1,10) 1. STRANKE U KORINTSKOJ CRKVI (1 Kor 1,10)

Podjela meu vjernicima (1 Kor 1,10)
10Zaklinjem vas, brao, imenom Gospodina naega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude meu vama razdora, nego budite savreno istog osjeanja i istog miljenja. 11Jer Klojini mi, brao moja, o vama rekoe da meu vama ima svaa. 12Mislim to to svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov". 13Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime krteni? 14Hvala Bogu to ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja; 15da ne bi tko rekao da ste u moje ime krteni. 16A da, krstih i Stefanin dom. Inae ne znam krstih li koga drugoga.

Svjetska i kranska mudrost (1 Kor 1,17)

Jer ne posla me Krist krstiti, nego navjeivati evanelje, i to ne mudrou besjede, da se ne obeskrijepi kri Kristov. 18Uistinu, besjeda o kriu ludost je onima koji propadaju, a nama spaenicima sila je Boja. 19Ta pisano je: Upropastit u mudrost mudrih, i odbacit u umnost umnih. 20Gdje je mudrac? Gdje je knjievnik? Gdje je istraiva ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? 21Doista, kad svijet u mudrosti Bojoj Boga ne upozna mudrou, svidjelo se Bogu ludou propovijedanja spasiti vjernike. 22Jer i idovi znake itu i Grci mudrost trae, 23a mi propovijedamo Krista raspetoga: idovima sablazan, poganima ludost, 24pozvanima pak - i idovima i Grcima - Krista, Boju snagu i Boju mudrost. 25Jer ludo Boje mudrije je od ljudi i slabo Boje jae je od ljudi. 26Ta gledajte, brao, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snanih, nema mnogo plemenitih. 27Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; 28i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono to nije, da uniti ono to jest, 29da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. 30Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posveenje, i otkupljenje, 31da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.
17

1 Kor 2.
I ja kada dooh k vama, brao, ne dooh s uzvienom besjedom ili mudrou navjeivati vam svjedoanstvo Boje 2jer ne htjedoh meu vama znati to drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. 3I ja prioh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. 4I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijae u uvjerljivim rijeima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage 5da se vjera vaa ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Bojoj. 6Mudrost dodue navjeujemo meu zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, 7nego navjeujemo Mudrost Boju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu nau, 8a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli. 9Nego, kako je pisano: to oko ne vidje, i uho ne u, i u srce ovjeje ne ue, to pripravi Bog onima koji ga ljube. 10A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve pronie, i dubine Boje. 11Jer tko od ljudi zna to je u ovjeku osim duha ovjejega u njemu? Tako i to je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Bojega. 12A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo ime nas je obdario Bog. 13To i navjeujemo, ne nauenim rijeima ovjeje mudrosti, nego naukom Duha izlaui duhovno duhovnima. 14Naravan ovjek ne prima to je od Duha Bojega; njemu je to ludost i ne moe spoznati jer po Duhu valja prosuivati. 15Duhovan pak prosuuje sve, a njega nitko ne prosuuje. 16Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga poui? A mi imamo misao Kristovu.

1 Kor 3.
I ja, brao, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejaadi u Kristu. 2Mlijekom vas napojih, ne jelom: jo ne mogoste, a ni sada jo ne moete 3jer jo ste tjelesni. Doista, dok je meu vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate? 4Jer kad jedan govori: "Ja sam Pavlov", a drugi: "Ja Apolonov", niste li odve ljudi?

Prava uloga propovjednikova (1 Kor 3,5)

Ta to je Apolon? to je Pavao? Posluitelji po kojima povjerovaste - kako ve komu Gospodin dade. 6Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. 7Tako niti je to onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. 8Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki e po svome trudu primiti plau. 9Jer Boji smo suradnici: Boja ste njiva, Boja graevina. 10Po milosti Bojoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziuje; ali svaki neka pazi kako naziuje. 11Jer nitko ne moe postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. 12Naziuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom - 13svaije e djelo izii na svjetlo. Onaj e Dan pokazati jer e se u ognju oitovati. I kakvo je ije djelo, oganj e iskuati. 14Ostane li djelo, primit e plau onaj tko ga je nazidao. Izgori li ije djelo, taj e tetovati; ipak, on e se sam spasiti, ali kao kroz oganj. 15 16Ne znate li? Hram ste Boji i Duh Boji prebiva u vama. 17Ako tko upropauje hram Boji, upropastit e njega Bog. Jer hram je Boji svet, a to ste vi.
5

Zakljuak (1 Kor 3,18)

Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar meu vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. 19Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. 20I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. 21Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vae. 22Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili ivot, ili smrt, ili sadanje, ili budue: sve je vae, 23vi Kristovi, a Krist Boji.
18

1 Kor 4.
Tako, neka nas svatko smatra slubenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Bojih. 2A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni. 3Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. 4Doista, niega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. 5Zato ne sudite nita prije vremena dok ne doe Gospodin koji e iznijeti na vidjelo to je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada e svatko primiti pohvalu od Boga. 6Time, brao, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama nauite onu "Ne preko onoga to je pisano" te se ne nadimate jednim protiv drugoga. 7Ta tko tebi daje prednost? to ima da nisi primio? Ako si primio, to se hvasta kao da nisi primio? 8Ve ste siti, ve se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sree da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! 9Jer Bog je, ini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuene, jer postali smo prizor svijetu, i anelima, i ljudima - 10mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi aeni, mi prezreni; 11sve do ovoga asa i gladujemo, i eamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskunici smo, 12i patimo se radei svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, 13pogrivani tjeimo. Kao smee svijeta postasmo, svaiji izmet sve do sada.

Opomena (1 Kor 4,14)

14Ne piem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. 15Jer da imate u Kristu i deset tisua uitelja, ipak ne biste imali vie otaca. Ta u Kristu Isusu po evanelju ja vas rodih! 16Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite. 17Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi uim. 18Neki se

uznijee kao da ja neu doi k vama. 19Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit u ne rijei onih nadutih, nego krepost. 20Ta nije u rijei kraljevstvo Boje, nego u kreposti. 21to elite? Da k vama doem sa ibom ili s ljubavlju i duhom blagosti?

2. RODOSKVRNUE (1 Kor 5,1)

1 Kor 5.
Openito se uje o bludnosti meu vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni meu poganima: da netko ima oevu enu. 2I vi mi se uznijeli, mjesto da alujete pa da se iskorijeni iz vae sredine onaj koji takvo djelo poini. 3A ja, i nenazoan tijelom, ali nazoan duhom, ve sam presudio kao nazoan onoga koji je takvo to poinio. 4Poto se u ime Gospodina naega Isusa Krista okupite vi i moj duh, snagom Gospodina naega Isusa, 5neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa. 6Ne valja vam hvastanje! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto ukvasa? 7Oistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao to i jeste beskvasni jer ve je rtvovana Pasha naa, Krist. 8Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloe i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima istoe i istine. Napisah vam u poslanici da se ne mijeate s bludnicima - 10ne openito s bludnicima 9 ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inae morali iz svijeta izii. 11Napisah vam zapravo da se ne mijeate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogriva, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol! 12to spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra? 13A one vani sudit e Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine.

3. PRIZIV NA POGANSKE SUDOVE (1 Kor 6,1)

1 Kor 6.
Tko bi se od vas u sporu s drugim usudio parniiti se pred nepravednima, a ne pred svetima? 2Ili zar ne znate da e sveti suditi svijet? Pa ako ete vi suditi svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice? 3Ne znate li da emo suditi anele, kamo li ne ono svagdanje? 4A vi, kad imate sporove o svagdanjem, sucima postavljate one do kojih Crkva nita ne dri! 5Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema meu vama ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi meu braom? 6Nego brat se s bratom parnii, i to pred nevjernicima? 7Zapravo, ve vam je to nedostatak to se parniite meu sobom. Zato radije ne trpite nepravdu? Zato se radije ne pustite oplijeniti? 8Nego vi inite nepravdu i plijenite, i to brau. 9Ili zar ne znate da nepravednici nee batiniti kraljevstva Bojega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni mukolonici, 10ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovai, ni razbojnici nee batiniti kraljevstva Bojega. 11To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina naega Isusa Krista i u Duhu Boga naega.

4. BLUDNOST (1 Kor 6,12)

12"Sve mi je doputeno!" Ali - sve ne koristi. "Sve mi je doputeno!" Ali - neu da mnome ita vlada. 13"Jela trbuhu, a trbuh jelima; Bog e i jedno i drugo unititi." Ali ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! 14Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas e uskrisiti snagom njegovom. 15Ne znate li da su tijela vaa udovi Kristovi? Hou li dakle uzeti udove Kristove i uiniti ih udovima bludniinim? Nipoto! 16Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se: Bit e njih dvoje jedno tijelo. 17A tko prione uz Gospodina, jedan je duh. 18Bjeite od bludnosti! Svaki grijeh koji uini ovjek, izvan tijela je, a bludnik grijei protiv svojega tijela. 19Ili zar ne

znate? Tijelo vae hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. 20Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!

II. ODGOVORI NA RAZLIITA PITANJA (1 Kor 7,1) 1. ENIDBA I DJEVIANSTVO (1 Kor 7,1)
1 Kor 7.
Sada o onome to ste mi pisali. Dobro je ovjeku ne dotai enu. 2Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju enu i svaka neka ima svoga mua. 3Mu neka vri dunost prema eni, a tako i ena prema muu. 4ena nije gospodar svoga tijela, nego mu, a tako ni mu nije gospodar svoga tijela, nego ena. 5Ne uskraujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet zdruite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vae neizdrljivosti. 6Ali to velim kao doputenje, ne kao zapovijed. 7A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako. 8Neoenjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja. 9Ako li se ne mogu uzdrati, neka se ene, udaju. Jer bolje je eniti se negoli izgarati. 10A oenjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: ena neka se od mua ne rastavlja - 11ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s muem pomiri - i mu neka ne otputa ene. 12Ostalima pak velim - ja, ne Gospodin: ima li koji brat enu nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otputa. 13I ena koja ima mua nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otputa mua. 14Ta mu nevjernik posveen je enom i ena nevjernica posveena je bratom. Inae bi djeca vaa bila neista, a ovako - sveta su. 15Ako li se nevjernik hoe rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog. 16Jer to zna, eno, hoe li spasiti mua? Ili to zna, muu, hoe li spasiti enu? 17U drugome svatko neka ivi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao. Tako odreujem po svim crkvama. 18Je li tko pozvan kao obrezan, neka ne prepravlja obrezanja. Ako je pozvan kao neobrezan, neka se ne obrezuje. 19Obrezanje nije nita i neobrezanje nije nita, nego - dranje Bojih zapovijedi. 20Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan. 21Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i moe postati slobodan, radije se okoristi. Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji. Tako i tko je pozvan kao 22 slobodnjak, rob je Kristov. 23Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima. 24Svatko u emu je pozvan, brao, u tome neka i ostane pred Bogom. 25O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao ovjek po milosru Gospodnjem vrijedan povjerenja. 26Smatram dakle: dobro je to zbog sadanje nevolje, dobro je ovjeku tako biti. 27Jesi li vezan za enu? Ne trai rastave. Jesi li slobodan od ene? Ne trai ene. 28Ali ako se i oeni, nisi sagrijeio; i djevica ako se uda, nije sagrijeila. Ali takvi e imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado potedio. 29Ovo hou rei, brao: Vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju ene, neka budu kao da ih nemaju; 30i koji plau, kao da ne plau; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; 31i koji uivaju ovaj svijet, kao da ga ne uivaju, jer - prolazi oblije ovoga svijeta. 32A rado bih da budete bezbrini. Neoenjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. 33A oenjen se brine za svjetovno, kako da ugodi eni, 34pa je razdijeljen. I ena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi muu. 35Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privreni Gospodinu. 36Misli li tko da je neprilian prema svojoj djevici kad je preivotan i s njome mora biti, neka ini to je nakanio, ne grijei: neka se uzmu. 37Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti

mu je volja pa to odlui u svom srcu - uvati svoju djevicu - dobro ini. 38Tako, tko se oeni svojom djevicom, dobro ini, a tko se ne oeni, bolje ini. 39ena je vezana dokle ivi mu njezin. Umre li mu, slobodna je: neka se uda za koga hoe, samo u Gospodinu. 40Bit e ipak blaenija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Bojega.

2. BLAGOVANJE MESA RTVOVANA IDOLIMA (1 Kor 8,1)

1 Kor 8.
U pogledu mesa rtvovana idolima, znamo, svi posjedujemo znanje. Ali znanje nadima, a ljubav izgrauje. 2Ako tko misli da to zna, jo ne zna kako treba znati. 3A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje. 4Dakle, u pogledu blagovanja mesa rtvovana idolima, znamo: nema idola na svijetu i nema Boga do Jednoga. 5Jer sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji - kao to ima mnogo "bogova" i mnogo "gospodara"! 6nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu. 7Ali nemaju svi toga znanja. Neki, navikli na idole, jo jedu meso kao idolima rtvovano i njihova se savjest kalja jer je nejaka. 8A k Bogu nas ne privodi jelo. Niti to gubimo ako ne jedemo; niti to dobivamo ako jedemo. 9A pazite da ne bi moda ta vaa sloboda bila spoticaj nejakima. 10Jer vidi li tko tebe koji ima znanje za stolom u hramu idolskomu, nee li se njegova savjest, jer je nejaka, "izgraditi" da jede rtvovano idolima? 11I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro. 12Tako grijeei protiv brae i ranjavajui njihovu nejaku savjest, protiv Krista grijeite. 13Zato ako jelo sablanjava brata moga, ne, neu jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim.

Pavlov primjer (1 Kor 9,1) 1 Kor 9.

Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa, Gospodina naega? Niste li vi djelo moje u Gospodinu? 2Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam. Ta vi ste peat mojega apostolstva u Gospodinu. 3Moj odgovor mojim tuiteljima jest ovo: 4Zar nemamo prava jesti i piti? 5Zar nemamo prava enu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braa Gospodnja i Kefa? 6Ili samo ja i Barnaba nemamo prava ne raditi? 7Tko ikada vojuje o svojem troku? Tko sadi vinograd pa roda njegova ne jede? Ili tko pase stado pa od mlijeka stada ne jede? 8Zar to govorim po ljudsku? Ne kae li to i Zakon? 9Jer u Mojsijevu zakonu pie: Ne zavezuj usta volu koji vri! Zar je Bogu do volova? 10Ne govori li on ba radi nas? Doista, radi nas je napisano, jer tko ore, u nadi treba da ore; i tko vri, u nadi da e dobiti dio. 11Ako smo mi vama sijali dobra duhovna, veliko li je neto ako vam poanjemo tjelesna? Ako drugi sudjeluju u vaim dobrima, zato ne bismo mi mogli jo vema. Ali 12 nismo se posluili tim pravom, nego sve teglimo da ne bismo postavili kakvu zapreku evanelju Kristovu? 13Ne znate li: koji obavljaju svetinje, od svetita se hrane; i koji rtveniku slue, sa rtvenikom dijele? 14Tako je i Gospodin onima koji evanelje navjeuju odredio od evanelja ivjeti. 15No ja se niim od toga nisam posluio. A i ne napisah toga da bi se tako postupilo prema meni. Radije umrijeti, nego... Te mi slave nitko nee oduzeti! 16Jer to navjeujem evanelje, nije mi na hvalu, ta dunost mi je. Doista, jao meni ako evanelja ne navjeujem. 17Jer ako to inim iz vlastite pobude, ide me plaa; ako li ne iz vlastite pobude - sluba je to koja mi je povjerena. 18Koja mi je dakle plaa? Da propovijedajui pruam evanelje besplatno ne sluei se svojim pravom u evanelju. 19Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima uinih slugom da ih to vie steknem. 20Bijah idovima idov da idove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom - premda ja nisam pod Zakonom - da one pod Zakonom

steknem; 21onima bez Zakona, kao da sam bez zakona - premda nisam bez Bojega zakona, nego u Kristovu zakonu - da steknem one bez Zakona; 22bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da poto-poto neke spasim. 23A sve inim poradi evanelja da bih i ja bio suzajedniar u njemu. 24Ne znate li: trkai u trkalitu svi dodue tre, ali jedan prima nagradu? Tako trite da dobijete. 25Svaki natjecatelj sve mogue izdrava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. 26Ja dakle tako trim - ne kao besciljno, tako udaram akom - ne kao da mlatim vjetar, 27nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem iskljuen poto sam drugima propovijedao.

Pouka Izraelove prolosti (1 Kor 10,1) 1 Kor 10.

Jer ne bih, brao, htio da budete u neznanju: oci nai svi bijahu pod oblakom, i svi prijeoe kroz more, 2i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, 3i svi su isto duhovno jelo jeli, 4i svi su isto duhovno pie pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijae Krist. 5Ali veina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. 6To bijahu pralikovi nai: da ne udimo za zlima kao to su udjeli oni. 7I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda narod da jede i pije pa ustadoe da igraju. 8I ne podajimo se bludu kao to se neki od njih bludu podae i padoe u jednom danu dvadeset i tri tisue. 9I ne iskuavajmo Gospodina kao to su ga neki od njih iskuavali te od zmija izginuli. 10I ne mrmljajte kao to neki od njih mrmljahu te izgiboe od Zatornika. 11Sve se to, kao pralik, dogaalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. 12Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. 13Nije vas zahvatila druga kunja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: nee pustiti da budete kuani preko svojih sila, nego e s kunjom dati i ishod da moete izdrati.

Sveta gozba (1 Kor 10,14)

14Zato, ljubljeni moji, bjeite od idolopoklonstva. 15Kao razumnima velim: sudite sami to govorim. 16aa blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajednitvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajednitvo tijela Kristova? 17Budui da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. 18Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju rtve nisu li zajedniari rtvenika? 19to dakle hou rei? Idolska rtva da je neto? Ili idol da je neto? 20Naprotiv, da pogani vrazima rtvuju, ne Bogu. A neu da budete zajedniari vraji. 21Ne moete piti au Gospodnju i au vraju. Ne moete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vrajega. 22Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jai od njega?

Rjeenje potekoa (1 Kor 10,23)

23"Sve je slobodno!" Ali - sve ne koristi. "Sve je doputeno!" Ali - sve ne saziuje. Nitko neka ne trai svoje, nego dobro drugoga. 25Sve to se prodaje na trnici, jedite 24 nita ne ispitujui poradi savjesti. 26Ta Gospodnja je zemlja i sve na njoj! 27Pozove li vas koji nevjernik i elite se odazvati, jedite to vam se ponudi nita ne ispitujui poradi savjesti. 28Ako vam tko ree: "To je rtvovano", ne jedite poradi onoga koji vas je upozorio, i savjesti. 29Savjesti mislim, ne svoje, nego onoga drugoga. Ta zato da moju slobodu druga savjest sudi? 30Ako sa zahvalom sudjelujem, zato da me grde zbog onoga za to zahvaljujem? 31Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo to inili, sve na slavu Boju inite. 32Ne budite na sablazan ni idovima, ni Grcima, ni Crkvi Bojoj, 33kao to i ja svima u svemu ugaam ne traei svoju korist, nego to koristi mnogima na spasenje.

3. RED NA VJERSKIM SASTANCIMA (1 Kor 11,1)

Noenje prijevjesa (1 Kor 11,1)

1 Kor 11.
Nasljedovatelji moji budite, kao to sam i ja Kristov. 2Hvalim vas to me se u svemu sjeate i drite se predaja kako vam predadoh. 3Ali htio bih da znate: svakomu je muu glava Krist, glava eni mu, a glava Kristu Bog. 4Svaki mu koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu svoju. 5Svaka pak ena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana. 6Jer ako se ena ne pokriva, neka se ia; ako li je pak runo eni iati se ili brijati, neka se pokrije. 7A mu ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Boja; a ena je slava mueva. 8Jer nije mu od ene, nego ena od mua. 9I nije stvoren mu radi ene, nego ena radi mua. 10Zato ena treba da ima "vlast" na glavi poradi anela. 11Ipak, u Gospodinu - ni ena bez mua, ni mu bez ene! 12Jer kao to je ena od mua, tako je i mu po eni; a sve je od Boga. 13Sami sudite dolikuje li da se ena gologlava Bogu moli? 14Ne ui li nas i sama narav da je muu sramota ako goji kosu? 15A eni je dika ako je goji jer kosa joj je dana mjesto prijevjesa. 16Ako je kome do prepirke, takva obiaja mi nemamo, a ni Crkve Boje.

Gospodnja veera (1 Kor 11,17)

(Mt 26,26-29; Mk 14,22-25; Lk 22,15-20) 17Kad ve dajem ta upozorenja, ne mogu pohvaliti to se ne sastajete na bolje, nego na gore. 18Ponajprije ujem, djelomino i vjerujem: kad se okupite na Sastanak, da su meu vama razdori. 19Treba doista da i podjela bude meu vama da se oituju prokuani meu vama. 20Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje veere: 21ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje veere te jedan gladuje, a drugi se opija. 22Zar nemate kua da jedete i pijete? Ili Crkvu Boju prezirete i postiujete one koji nemaju? to da vam kaem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim. 23Doista, ja od Gospodina primih to vama predadoh: Gospodin Isus one noi kad bijae predan uze kruh, 24zahvalivi razlomi i ree: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo inite meni na spomen." 25Tako i au po veeri govorei: "Ova aa novi je Savez u mojoj krvi. Ovo inite kad god pijete, meni na spomen." 26Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete au, smrt Gospodnju navjeujete dok on ne doe. 27Stoga, tko god jede kruh ili pije au Gospodnju nedostojno, bit e krivac tijela i krvi Gospodnje. 28Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz ae pije. 29Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. 30Zato su meu vama mnogi nejaki i nemoni, i spavaju mnogi. 31Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili sueni. 32A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osueni. 33Zato, brao moja, kad se sastajete na blagovanje, priekajte jedni druge. 34Je li tko gladan, kod kue neka jede da se ne sastajete na osudu.Drugo u urediti kada doem.

Dari Duha (1 Kor 12,1) 1 Kor 12.

O darima Duha ne bih, brao, htio da budete u neznanju. 2Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili nijemim idolima. 3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Bojem govori ne kae: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne moe rei: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom. 4Razliiti su dari, a isti Duh; 5i razliite slube, a isti Gospodin; 6i razliita djelovanja, a isti Bog koji ini sve u svima. 7A svakomu se daje oitovanje Duha na korist. 8Doista, jednomu se po Duhu daje rije mudrosti, drugomu rije spoznanja po tom istom Duhu; 9drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari lijeenja u tom jednom Duhu; 10drugomu udotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razluivanje duhova, drugomu razliiti jezici, drugomu tumaenje jezika. 11A sve to djeluje jedan te isti Duh dijelei svakomu napose kako hoe.

Usporedba s tijelom (1 Kor 12,12)

12Doista, kao to je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo krteni, bilo idovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. 14Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 15Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 16I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 17Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? 18A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. 19Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo? 20A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo! 21Ne moe oko rei ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne trebam vas." 22Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. 23A udove koje smatramo neasnijima, okruujemo veom au. I s nepristojnima se pristojnije postupa, 24a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju ast 25da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. 26I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. 27A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinano, udovi. 28I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, tree za uitelje; onda udesa, onda dari lijeenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. 29Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi uitelji? Zar svi udotvorci? 30Zar svi imaju dare lijeenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumae?31eznite za viim darima! A evo vam puta najizvrsnijega!

Hvalospjev ljubavi (1 Kor 13,1) 1 Kor 13.

Kad bih sve jezike ljudske govorioi aneoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed to jei ili cimbal to zvei.2Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premjetao, a ljubavi ne bih imao - nita sam!3I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se saee, a ljubavi ne bih imao nita mi ne bi koristilo.4Ljubav je velikoduna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;5nije nepristojna, ne trai svoje, nije razdraljiva, ne pamti zlo;6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;7sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.8Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut e. Jezici? Umuknut e. Spoznanje? Uminut e.9Jer djelomino je nae spoznanje, i djelomino prorokovanje.10A kada doe ono savreno, uminut e ovo djelomino.11Kad bijah nejae, govorah kao nejae, miljah kao nejae, rasuivah kao nejae. A kad postadoh zreo ovjek, odbacih ono nejako.12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice!

Sada spoznajem djelomino, a tada u spoznati savreno, kao to sam i spoznat!13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje ali najvea je meu njima ljubav.

Dari u zajednici (1 Kor 14,1) 1 Kor 14.

Teite za ljubavlju, eznite za darima Duha, a najvema da prorokujete. 2Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene. 3Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgrauje, hrabri, tjei. 4Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgrauje, a tko prorokuje, Crkvu izgrauje. 5A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali vema da prorokujete. Jer vei je tko prorokuje, negoli tko govori drugim jezicima, osim ako protumai Crkvi radi izgraivanja. 6A sada, brao, kad bih doao k vama govorei drugim jezicima, to bi vam koristilo kad vam ne bih priopio bilo otkrivenje, bilo spoznanje, bilo prorotvo, bilo nauk? 7Ako neiva glazbala, svirala ili citra, ne daju razgovijetna glasa, kako e se razabrati to se to izvodi na svirali ili citri? 8Ili ako trublja daje nejasan glas, tko e se spremiti na boj? 9Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako e se razabrati to se govori? Govorit ete u vjetar. 10Toliko, recimo, ima na svijetu vrsta glasova i - nijedan bez znaenja. 11Ako dakle ne znam znaenja glasa, bit u sugovorniku tuinac, a sugovornik tuinac meni. 12Tako i vi, budui da eznete za darima Duha, nastojte njima obilovati radi izgraivanja Crkve. Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da moe protumaiti. 14Jer ako se 13 drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. 15to dakle? Molit u se duhom, molit u se i umom; pjevat u hvalospjeve duhom, ali pjevat u ih i umom. 16Jer ako Boga blagoslivlja duhom, kako e neupuen rei "Amen" na tvoju zahvalnicu? Ne zna to govori. 17Ti dodue lijepo zahvaljuje, ali se drugi ne izgrauje. 18Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima vema nego svi vi. 19Ali drae mi je u Crkvi rei pet rijei po svojoj pameti, da i druge pouim, negoli deset tisua rijei drugim jezikom. 20Brao, ne budite djeca pameu, nego nejaad pakou, a zreli pameu! 21U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit u ovomu narodu pa me ni tako nee posluati, govori Gospodin. 22Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima. 23Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uu neupueni ili nevjernici, nee li rei da mahnitate? 24Ako pak svi prorokuju, a ue koji nevjernik ili neupuen, sve ga prekorava, sve ga osuuje. 25Tajne se njegova srca oituju te e pasti niice i pokloniti se Bogu priznajui: Zaista, Bog je u vama. 26to dakle brao? Kad se skupite te poneki ima hvalospjev, poneki ima nauk, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumaenje - sve neka bude radi izgraivanja. 27Ako tko govori drugim jezikom - dvojica, najvie trojica, i to jedan za drugim - jedan neka tumai; 28ako pak ne bi bilo tumaa, neka uti u Crkvi, neka govori sam sebi i Bogu. 29Od proroka pak neka govore dvojica ili trojica, drugi neka rasuuju. 30Ali ako drugomu uza nj bude to objavljeno, prvi neka uti. 31A moete jedan po jedan svi prorokovati da svi budu poueni i svi ohrabreni. 32Proroki su duhovi prorocima podloni 33jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira. Kao u svim Crkvama svetih, ene na Sastancima neka ute. 34Nije im doputeno govoriti, nego neka budu podlone, kako i Zakon govori. 35ele li to saznati, neka kod kue pitaju svoje mueve jer runo je da ena govori na Sastanku. 36Ili zar je rije Boja od vas proizala, zar je samo k vama dola? Smatra li tko da je prorok ili duhom obdaren, neka zna: to vam piem, Gospodnja je 37 zapovijed. 38Tko to ne prizna, ne priznaje se. 39Zato, brao moja, teite prorokovati i ne

prijeite da se govori drugim jezicima! 40A sve neka bude dostojno i uredno.

III. USKRSNUE MRTVIH (1 Kor 15,1)

1 Kor 15.
Dozivljem vam, brao, u pamet evanelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, 2po kojem se spasavate, ako drite to sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. 3Doista, predadoh vam ponajprije to i primih: Krist umrije za grijehe nae po Pismima; 4bi pokopan i uskrien trei dan po Pismima; 5ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. 6Potom se ukaza brai, kojih bijae vie od pet stotina zajedno; veina ih jo i sada ivi, a neki usnue. 7Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. 8Najposlije, kao nedonoetu, ukaza se i meni. 9Da, ja sam najmanji meu apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Boju. 10Ali milou Bojom jesam to jesam i njegova milost prema meni ne bijae zaludna; tovie, trudio sam se vie nego svi oni - ali ne ja, nego milost Boja sa mnom.11Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete. No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki meu vama govore 12 da nema uskrsnua mrtvih? 13Ako nema uskrsnua mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje nae, uzalud i vjera vaa. 14 15Zatekli bismo se i kao lani svjedoci Boji to posvjedoismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskravaju. 16Jer ako mrtvi ne uskravaju, ni Krist nije uskrsnuo. 17A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaa, jo ste u grijesima. 18Onda i oni koji usnue u Kristu, propadoe. 19Ako se samo u ovom ivotu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. 20Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! 21Doista po ovjeku smrt, po ovjeku i uskrsnue od mrtvih! 22Jer kao to u Adamu svi umiru, tako e i u Kristu svi biti oivljeni. 23Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; 24potom - svretak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, poto obeskrijepi svako Vrhovnitvo, svaku Vlast i Silu. 25Doista, on treba da kraljuje dok ne podloi sve neprijatelje pod noge svoje. 26Kao posljednji neprijatelj bit e obeskrijepljena Smrt 27jer sve podloi nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloeno, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podloio. 28I kad mu sve bude podloeno, tada e se i on sam, Sin, podloiti Onomu koji je njemu sve podloio da Bog bude sve u svemu. 29to onda ine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uope ne uskravaju, to se krste za njih? 30to se onda i mi svaki as izlaemo pogiblima? 31Dan za danom umirem, tako mi slave vae, brao, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu naem! 32Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist? Ako mrtvi ne uskravaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti. 33Ne varajte se: "Zli razgovori kvare dobre obiaje." 34Otrijeznite se kako valja i ne grijeite jer neki, na sramotu vam kaem, ne znaju za Boga.

Nain uskrsnua (1 Kor 15,35)

35Ali rei e netko: Kako uskravaju mrtvi? I s kakvim li e tijelom doi? Bezumnie! to sije, ne oivljuje ako ne umre. 37I to sije, ne sije tijelo budue, 36 ve golo zrno, penice - recimo - ili ega drugoga. 38A Bog mu daje tijelo kakvo hoe, i to svakom sjemenu svoje tijelo. 39Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo ovjeje, drugo tijelo stoke, drugo tijelo ptije, a drugo riblje. 40Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih. 41Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju. 42Tako i uskrsnue mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskrava u neraspadljivosti; 43sije se u sramoti, uskrava u slavi; sije se u slabosti, uskrava u snazi; 44sije se tijelo naravno, uskrava tijelo duhovno.

Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno. 45Tako je i pisano: Prvi ovjek, Adam, postade iva dua, posljednji Adam - duh ivotvorni. 46Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. 47Prvi je ovjek od zemlje, zemljan; drugi ovjek - s neba. 48Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. 49I kao to smo nosili sliku zemljanoga, nosit emo i sliku nebeskoga. 50A ovo, brao, tvrdim: tijelo i krv ne mogu batiniti kraljevstva Bojega i raspadljivost ne batini neraspadljivosti. 51Evo otajstvo vam kazujem: svi dodue neemo usnuti, ali svi emo se izmijeniti. 52Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit e - i mrtvi e uskrsnuti neraspadljivi i mi emo se izmijeniti. 53Jer ovo raspadljivo treba da se obue u neraspadljivost i ovo smrtno da se obue u besmrtnost.

Pobjedniki hvalospjev (1 Kor 15,54)

54A kad se ovo raspadljivo obue u neraspadljivost i ovo smrtno obue u besmrtnost, tada e se obistiniti rije napisana: Pobjeda iskapi smrt. 55Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, alac tvoj? 56alac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. 57A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu naem Isusu Kristu!58Tako, brao moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajui da trud va nije neplodan u Gospodinu.

ZAKLJUAK (1 Kor 16,1)

1 Kor 16.
U pogledu sabiranja za svete, i vi inite kako odredih crkvama galacijskim. 2Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja to uzmogne da se ne sabire istom kada doem. 3A kada doem, poslat u s preporunicom one koje odaberete da odnesu vau ljubav u Jeruzalem. 4Bude li vrijedno da i ja poem, poi e sa mnom. 5A k vama u doi kad proem Makedoniju; Makedonijom u samo proi, 6a kod vas u se moda zadrati ili ak zimovati da me otpratite kamo god poem. 7Ne bih vas doista htio tek na prolazu vidjeti jer se nadam neko vrijeme proboraviti kod vas, dopusti li Gospodin. 8U Efezu u ostati do Pedesetnice 9jer vrata mi se otvorie velika i uspjena, a protivnika mnogo.10Ako doe Timotej, gledajte da bude kod vas bez bojazni jer radi djelo Gospodnje kao i ja. 11Neka ga dakle nitko ne prezre. A ispratite ga u miru da doe k meni jer ga s braom iekujem.12A to se tie brata Apolona: mnogo sam ga nagovarao da ode k vama s braom. I nikako mu ne bijae s voljom da sada doe, no doi e kad mu bude zgodno.13Bdijte postojani u vjeri, muevni budite, vrsti. 14Sve vae neka bude u ljubavi! 15Zaklinjem vas, brao - znate dom Stefanin, da je prvina Ahaje i da se posvetie posluivanju svetih - 16da se i vi pokoravate takvima i svakomu tko surauje i trudi se. 17Radujem se s dolaska Stefanina i Fortunatova i Ahajikova jer oni nadoknadie vau nenazonost: 18umirie duh moj i va. Cijenite dakle takve. 19Pozdravljaju vas crkve azijske. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu. 20Pozdravljaju vas sva braa. Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. 21Pozdrav mojom rukom, Pavlovom.22Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Marana tha!23Milost Gospodina Isusa s vama!24Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu!

Druga poslanica Korinanima (2 Kor.)

UVOD (2 Kor 1,1)
Naslov, pozdrav i zahvalnica (2 Kor 1,) 2 Kor 1.
Pavao, po volji Bojoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Bojoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji. 2Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista! 3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina naega Isusa Krista, Otac milosra i Bog svake utjehe! 4On nas tjei u svakoj naoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tjeiti onom utjehom kojom nas same tjei Bog. 5Jer kao to su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naa. 6Bili mi nevoljama pritisnuti za vau je to utjehu i spasenje; bili utjeeni, za vau je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo. 7I tako je stamena nada naa o vama jer znamo: kao to ste zajedniari patnja tako ste i utjehe. 8Ne bismo doista htjeli, brao, da ne znate za nevolju koja nas je snala u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, optereeni te smo ve strepili i za ivot. 9Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. 10On nas je od takve smrti izbavio i izbavit e nas; u njega se uzdamo, on e nas i dalje izbavljati. 11A i vi ete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih.

I. OSVRT NA MINULE NEVOLJE (2 Kor 1,12)

Zato je Pavao promijenio naum o putovanju? (2 Kor 1,12)
A ovo je naa slava: svjedoansto nae savjesti da smo u svijetu ivjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Bojoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Bojoj milosti. 13Ta i ne piemo vam drugo doli ovo to itate i razumijete; a nadam se da ete i do kraja razumjeti, 14kao to nas djelomino i razumjeste: da smo mi vaa slava kao i vi naa u Dan Gospodina naega Isusa. 15U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doi k vama 16i preko vas prijei u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju. 17Pa jesam li moda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili to namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno "Da, da!" i "Ne, ne!"? 18Bog je svjedok: naa rije vama nije "Da!" i "Ne!" 19jer Sin Boji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bijae "Da!". 20Doista, sva obeanja Boja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i na "Amen!" Bogu na slavu! 21A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvruje za Krista; on nas i pomaza, 22on nas i zapeati i u srca naa dade zalog Duha. 23A ja prizivljem Boga za svjedoka: due mi, da vas potedim, nisam vie dolazio u Korint. 24Ta mi nismo gospodari vae vjere, nego suradnici vae radosti. Ta u vjeri ste postojani.
12

2 Kor 2.
Odluih dakle u sebi da neu k vama opet sa alou. 2Jer ako ja vas raalostim, a tko e mene obradovati ako ne onaj koga ja alostim? 3Zato vam to i napisah da me, kada doem, ne raaloste oni koji bi mi imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost - radost svih vas. 4Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca, ne da se raalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama. 5Ako me tko raalostio, nije raalostio mene, nego u neku ruku - da ne pretjeram - sve vas. 6Dosta je takvu ona kazna od veine 7pa ga vi radije pomilujte i utjeite da ga

pretjerana alost ne shrva. 8Zato vas molim, iskaite mu ljubav. 9Ta zato vam i pisah da vidim jeste li prokuani, jeste li u svemu posluni. 10Komu dakle vi to oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome to oprostih, oprostih poradi vas - pred Kristom, 11da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere!

Apostlosko sluenje (2 Kor 2,12)

12Kada dooh u Troadu poradi evanelja Kristova, premda mi se otvorie vrata u Gospodinu, 13ne bijae mi dui spokoja to ne naoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i pooh u Makedoniju. 14Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te iri po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja. 15Da, Kristov smo miomiris Bogu i meu onima koji se spasavaju i meu onima koji propadaju: 16ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz ivota za ivot. A tko je za to podoban? 17Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju rijeju Bojom, nego iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo.

2 Kor 3.

Poinjemo li opet sami sebe preporuivati? Ili trebamo li, kao neki, preporuna pisma na vas ili od vas? 2Vi ste pismo nae, upisano u srcima vaim; znaju ga i itaju svi ljudi. 3Vi ste, oito, pismo Kristovo kojemu mi posluismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga ivoga; ne na ploama kamenim, nego na ploama od mesa, u srcima. 4Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. 5Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni to pomisliti, nego naa je sposobnost od Boga. 6On nas osposobi za posluitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oivljuje. 7Pa ako je smrtonosna sluba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, 8koliko li e slavnija biti sluba Duha. 9Jer ako je sluba osude bila slavna, mnogo je slavnija sluba pravednosti. 10I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono to je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvienijom slavom. 11Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo to ostaje. 12Imajui dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenou, 13a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svretak prolaznoga. 14Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana dananjega zastire taj prijevjes itanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao. 15Naprotiv, kad god se ita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo. 16Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut e se prijevjes. 17Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. 18A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobraavamo u istu sliku - iz slave u slavu.

2 Kor 4.
Zato, budui da po milosru imamo ovu slubu, ne malakemo. 2Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopaujemo rije Boju, nego se objavljivanjem istine preporuujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. 3Ako je i zastrto evanelje nae, u onima je zastrto koji propadaju: 4 u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjernike da ne zasvijetli svjetlost evanelja slave Krista koji je slika Boja. 5Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vaim poradi Isusa. 6Ta Bog koji ree: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima naim da nam spoznanje slave Boje zasvijetli na licu Kristovu.

Apostolske tegobe i nade (2 Kor 4,7)

7To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude oito Boja, a ne od nas. 8U svemu pritisnuti, ali ne pritijenjeni; dvoumei, ali ne zdvajajui; 9progonjeni, ali ne naputeni; obarani, ali ne oboreni - 10uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i ivot Isusov u tijelu naem oituje. 11Doista, mi se ivi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i ivot Isusov oituje u naem smrtnom tijelu. 12Tako smrt djeluje u nama, ivot u vama. 13A budui da imamo isti duh vjere kao to

je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. 14Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas e s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. 15A sve je to za vas: da milost - umnoena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. 16Zato ne malakemo. Naprotiv, ako se na izvanji ovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. 17Ta ova malenkost nae asovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vjene slave 18jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vjeno.

2 Kor 5.

Znamo doista: ako se razrui na zemaljski dom, ator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vjean na nebesima. 2U ovome doista stenjemo i eznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalitem; 3dakako, ako se naemo obueni, ne goli. 4Da, i mi koji smo u ovom atoru, stenjemo optereeni jer neemo da budemo svueni, nego da se jo obuemo da ivot iskapi to je smrtno. 5A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha. 6Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. 7Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. 8Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. 9Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. 10Jer svima nam se pojaviti pred suditem Kristovim da svaki dobije to je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

Apostolsko sluenje na djelu (2 Kor 5,11)

11Proeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i vaim savjestima. 12Ne preporuujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se die licem, a ne srcem. 13Doista, ako bijasmo "izvan sebe" - Bogu bijasmo; ako li "pri sebi" - vama bijasmo. 14Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umrijee; 15i za sve umrije da oni koji ive ne ive vie sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. 16Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako vie ne poznajemo. 17Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! 18A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam slubu pomirenja. 19Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajui im opaina njihovih i polaui u nas rije pomirenja. 20Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! 21Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom uini da mi budemo pravednost Boja u njemu.

2 Kor 6.
Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Boje. 2Jer on veli: U vrijeme milosti usliih te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa. 3Ni u emu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova sluba, 4nego se u svemu iskazujemo kao posluitelji Boji: velikom postojanou u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, 5pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, 6u istoi, u spoznanju, u velikodunosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, 7u rijei istinitoj, u snazi Bojoj; orujem pravde zdesna i slijeva; 8slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; 9kao nepoznati, a poznati; kao umirui, a evo ivimo; kao kanjeni, a ne ubijeni; 10kao alosni, a uvijek radosni; kao siromani, a mnoge obogaujemo; kao oni koji nita nemaju, a sve posjeduju. 11Usta su naa otvorena vama, Korinani, srce nae raireno. 12Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vaim grudima. 13Za uzdarje - kao djeci govorim - rairite se i vi.

Hram Boga ivoga (2 Kor 6,14)

14Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta to ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajednitvo svjetlo s tamom? 15Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s

nevjernikom? 16Kakav sporazum hram Boji s idolima? Jer mi smo hram Boga ivoga, kao to ree Bog: Prebivat u u njima i hoditi meu njima; i bit u Bog njihov, a oni narod moj. 17Zato iziite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i nita neisto ne dotiite i ja u vas primiti. I bit u vam otac 18 i vi ete mi biti sinovi i keri, veli Gospodin Svemogui.

2 Kor 7.
Dakle, budui da imamo ta obeanja, oistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovrimo posveenje u strahu Bojemu.

Pavlova radost zbog pokajanja Crkve (2 Kor 7,2)

Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga zakinuli. 3Ne govorim da osudim. Ta rekoh ve: u srcima ste naim te umiremo i ivimo zajedno. 4Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radou uza svu nevolju nau. Doista, i kada doosmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo tijelo nae, 5 nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje. 6Ali Bog, tjeitelj poniznih, utjei nas dolaskom Titovim. 7Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utjei zbog vas: obavijesti nas o vaoj enji, vaem jadikovanju, vaoj arkoj ljubavi prema meni tako da se jo vema obradovah. Doista, ako sam vas i oalostio onom poslanicom, nije mi ao; ako mi i bijae ao 8 vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i naas oalostila - 9sad se radujem, ne to ste se oalostili, nego to ste se oalostili na obraenje. Jer oalostili ste se po Boju te zbog nas ni u emu niste tetovali. 10Jer alost po Boju raa neopozivo spasonosnim obraenjem, a alost svjetovna raa smru. 11Gle, doista ba to to ste se po Boju oalostili, kolikom gorljivou urodi meu vama, pa opravdavanjem, pa ogorenjem, pa strahom, pa enjom, pa revnou, pa kanjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome neduni. 12Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeenoga, nego zbog toga da vam se oituje vaa gorljivost za nas pred Bogom. 13To nas je utjeilo. A povrh te nae utjehe jo se mnogo vie obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov. 14Doista, ako sam mu se to vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao to smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naa pred Titom. 15I njegovo je srce prema vama jo njenije kad se sjeti poslunosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste. 16Radujem se to se u svemu mogu pouzdati u vas.
2

II. SABIRANJE MILOSTINJE ZA CRKVU U JERUZALEMU (2 Kor 8,1)

Poticaji na dareljivost (2 Kor 8,1) 2 Kor 8.
Priopujemo vam, brao, milost Boju koja je dana crkvama makedonskim: 2unato mnogim kunjama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje siromatvo preli se u bogatstvo dareljivosti. 3Svjedoim uistinu: oni su nas dragovoljno - po svojim mogunostima i preko mogunosti - 4veoma usrdno molili za milost zajednitva u ovom posluivanju svetih. 5I to ne samo kako se nadasmo, nego same sebe predadoe najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Bojoj. 6Zato zamolismo Tita da kao to je zapoeo, tako i dovri meu vama i to djelo dareljivosti.

7Stoga kao to se u svemu odlikujete - u vjeri, i rijei, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama - odlikujte se i u ovoj dareljivosti. 8Ne zapovijedam, nego gorljivou drugih prokuavam istinitost vae ljubavi. 9Ta poznate dareljivost Gospodina naega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromaan, da se vi njegovim siromatvom obogatite. 10Time dajem samo savjet: to doista dolikuje vama koji ve prole godine prvi to zapoeste, ne samo inom nego i odlukom. 11Sada dovrite to djelo da kao to spremno odluiste, tako prema mogunostima i dovrite. 12Jer ima li spremnosti, mila je po onom to ima, a ne po onom ega nema. 13Ne dakako: drugima olakica, vama oskudica, nego - jednakost! 14U sadanjem trenutku va suviak za njihovu oskudicu da jednom njihov suviak bude za vau oskudicu - te bude jednakost, 15kao to je pisano: Nije nita preteklo onome koji bijae nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijae nakupio manje.

Pavao preporuuje sabirae milostinje (2 Kor 8,16)

A hvala Bogu koji je stavio jednaku gorljivost za vas u srce Titovo. 17On je prihvatio i molbu, ali budui da je veoma revan, otie k vama i dragovoljno. 18S njime pak aljemo brata kojega s evanelja slave sve crkve. 19tovie, crkve ga izabrae za naeg suputnika u ovom djelu dareljivosti kojemu sluimo - na slavu samoga Gospodina i na nau elju 20kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim raspolaemo. 21Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima. 22aljemo s njima i naega brata koji je, kako smo u mnogome esto iskusili, gorljiv, a sada je jo mnogo gorljiviji zbog velikoga pouzdanja u vas. A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A braa naa? Poslanici su crkava, slava 23 Kristova. 24Pruite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se s pravom vama ponosimo.
16

2 Kor 9.
A o posluivanju svetih suvino je da vam piem. 2Ta poznajem vau spremnost s koje se vama ponosim pred Makedoncima: "Ahaja je spremna od prole godine." I vaa gorljivost potaknu mnoge. 3Ipak aljem brau da se u tome pogledu ne opovrgne to se vama ponosimo; da budete spremni kao to sam tvrdio te se - 4ako sa mnom dou Makedonci i nau vas nespremne - ne osramotimo s preuzetnosti mi, da ne kaemo vi. 5Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti brau da unaprijed pou k vama i da pripreme va jo prije obeani dar te bude pripravan - kao dar dareljivosti, a ne krtosti.

Korist dareljivosti (2 Kor 9,6)

6Ta eno: tko sije oskudno, oskudno e i eti; a tko sije obilato, obilato e i eti. Svatko neka dade kako je srcem odluio; ne sa alou ili na silu jer Bog ljubi vesela 7 darivatelja. 8A Bog vas moe obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo - 9kao to je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka. 10A onaj koji pribavlja sjeme sijau i kruh za jelo, pribavit e i umnoiti sjeme vae i poveati plodove pravednosti vae. 11Tako ete se u svemu obogatiti za svakovrsnu dareljivost koja se, naim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu. 12Jer ovo bogosluno posluivanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu. 13Osvjedoeni ovim posluivanjem, slave Boga zbog vaega pokornog ispovijedanja evanelja Kristova i zbog velikodunog zajednitva prema njima i prema svima. 14A molei se za vas, eznu za vama zbog preobilne milosti Boje na vama. 15Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru!

III. PAVLOVA OSOBNA OBRANA (2 Kor 10,1)

Odgovor na optubu slabosti (2 Kor 10,1) 2 Kor 10.
Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagou i obazrivou Kristovom - ja koji sam licem u lice meu vama "skroman", a nenazoan prema vama "odvaan" - 2molim da, jednom nazoan, ne moram biti odvaan smionou kojom se kanim osmjeliti protiv nekih to smatraju da mi po tijelu ivimo. 3Jer iako ivimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. 4Ta oruje naega vojevanja nije tjelesno, nego boanski snano za ruenje utvrda. Obaramo mudrovanja 5i svaku oholost koja se podie protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; 6i spremni smo kazniti svaku nepokornost im bude savrena vaa pokornost. 7Gledajte to je oito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi. 8Kad bih se doista i malo vie pohvalio naom vlau koju nam Gospodin dade za vae izgraivanje, a ne ruenje - ne bih se morao stidjeti. 9Samo da se ne bi inilo kao da vas zastraujem poslanicama! 10Jer "poslanice su, kae, stroge i snane, ali tjelesna nazonost nemona i rije bezvrijedna". 11Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazoni rijeju u poslanicama, takvi smo i nazoni djelom.

Odgovor na optubu astohleplja (2 Kor 10,12)

Ne usuujemo se, doista, izjednaiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporuuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom usporeuju. 13Mi se pak neemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu to nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas. 14Jer mi ne poseemo preko svoga, kao da jo nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evaneljem Kristovim. 15Ne hvalimo se u bezmjerje, tuim naporima. A nadamo se da emo s uzrastom vae vjere meu vama i mi - po naem mjerilu - prerasti u izobilje: 16i preko vaih granica navijestiti evanelje, a ne hvastati se onim to je ve uinjeno na tuem podruju. 17Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali. 18Ta nije prokuan tko sam sebe preporuuje, nego koga preporuuje Gospodin.
12

Pavlova prednost pred protivnicima (2 Kor 11,1) 2 Kor 11.

O kad biste podnijeli neto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me! 2Ljubomoran sam doista na vas Bojim ljubomorom: ta zaruih vas s jednim muem, kao istu djevicu privedoh vas Kristu. 3Ali se bojim da se - kao to zmija zavede Evu svojom lukavtinom misli vae ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu. 4Uistinu, ako tko doe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanelje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosite. 5Smatram, eto, da ni u emu nisam manji od "nadapostola". 6Jer ako sam i nevjet u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima oitovasmo. 7Ili sam grijeh poinio to sam vam - ponizujui sebe da se vi uzvisite - besplatno navjeivao Boje evanelje? 8Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama sluiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret. 9U oskudici su mi pomogla braa koja dooe iz Makedonije. U svemu sam se uvao da vam ne budem teak, a i uvat u se. 10Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko nee oduzeti u ahajskim krajevima. 11Zato? Jer vas ne ljubim? Bog znade! 12A to inim, i dalje u initi da izbijem izliku onima koji izliku trae ne bi li se s nama izjednaili u onom ime se hvastaju. 13Jer takvi su ljudi lani apostoli, himbeni radnici, preruuju se u apostole Kristove. 14I nikakvo udo! Ta sam se Sotona preruuje u anela svjetla. 15Nita osobito dakle ako se i slubenici njegovi preruuju u slubenike pravednosti. Svretak e im biti po djelima njihovim.

16Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja neto malo pohvalim. 17to govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti. 18Budui da se mnogi hvale po ljudsku, i ja u se hvaliti. 19Ta rado podnosite bezumne, vi umni! 20Da, podnosite ako vas tko zarobljava, ako vas tko prodire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije. 21Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, ime se god tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja! 22Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! 23Posluitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja jo vie! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama prekomjerno; u smrtnim pogiblima - esto. 24Od idova primio sam pet puta po etrdeset manje jednu. 25Triput sam bio iban, jednom kamenovan, triput doivio brodolom, jednu no i dan proveo sam u bezdanu. 26esta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lane brae; 27u trudu i naporu, esto u nespavanju, u gladu i ei, esto u postovima, u studeni i golotinji! 28Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. 29Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablanjuje, a ja da ne izgaram? 30Treba li se hvaliti, svojom u se slabou hvaliti. 31Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne laem. 32 U Damasku namjesnik kralja Arete uvae grad damaanski hotei me uhvatiti. 33Ali kroz prozor spustie me u koari preko zida te umakoh njegovim rukama.

2 Kor 12.

Hvaliti se treba? Ne koristi dodue ali - dolazim na vienje i objave Gospodnje. 2Znam ovjeka u Kristu: prije etrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do treeg neba. 3I znam da je taj ovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - 4bio ponesen u raj i uo neizrecive rijei, kojih ovjek ne smije govoriti. 5Time u se hvaliti, a samim se sobom neu hvaliti osim slabostima svojim. 6Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdravam da ne bi tko mislio o meni vie nego to vidi na meni ili to uje od mene. 7I da se zbog uzvienosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, aneo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. 8Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi ree: 9"Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavruje." Najradije u se dakle jo vie hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. 10Zato uivam u slabostima, uvredama, potekoama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak. 11Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporuite jer ni u emu nisam manji od "nadapostola", premda nisam nita. 12Znamenja apostolstva moga ostvarena su meu vama u posvemanjoj postojanosti: znakovima i udesima i silnim djelima. 13Ta u emu ste to manji od drugih crkava, osim to vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu "nepravdu". 14Evo, spremam se trei put doi k vama i neu vam biti na teret jer ne item vae, nego vas. Djeca doista nisu duna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci. 15A ja u najradije troiti i istroiti se za due vae. Ako vas vie ljubim, zar da budem manje ljubljen? 16Ali neka! Ja vas nisam optereivao, nego, "lukav" kako jesam, "na prijevaru vas uhvatih". 17Da vas moda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama? 18Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas moda Tit nije u emu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?

Pavlova bojazan i briga (2 Kor 12,19)

19Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vae izgraivanje. 20Bojim se doista da vas kada doem, moda neu nai kakve bih htio i da ete vi mene nai kakva ne biste htjeli: da ne bi moda bilo svaa, zavisti, estina, spletkarenja, klevetanja, doaptavanja,

nadimanja, buna; 21da me opet kada doem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagrijeili, a nisu se pokajali za neistou i bludnost i razvratnost koju poinie.

2 Kor 13.
Evo trei put idem k vama. Svaka presuda neka poiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. 2Onima koji su prije sagrijeili i svima drugima rekoh ve i opet - kao onda drugi put nazoan, tako i sada nenazoan - unaprijed velim: ako opet doem, neu tedjeti. 3Jer vi traite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije nemoan, nego je snaan meu vama. 4I raspet bi, istina, po slabosti, ali ivi po snazi Bojoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali emo po snazi Bojoj ivjeti s njime za vas. 5Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inae niste pravi. 6A spoznat ete, nadam se, da smo mi pravi. 7Molimo se Bogu da ne inite nikakva zla; ne da se mi pokaemo pravi, nego da vi dobro inite, pa izali mi i kao nepravi. 8Ta nita ne moemo protiv istine, nego samo za istinu. 9Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vae usavravanje. 10To vam nenazoan piem zato da nazoan ne bih morao otro nastupiti vlau koju mi Gospodin dade za izgraivanje, a ne za ruenje.

ZAKLJUAK (2 Kor 13,11)

Poticaji. Pozdravi. elje (2 Kor 13,11)
11Uostalom, brao, radujte se, usavrujte se, tjeite se, sloni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit e s vama. 12Pozdravite jedni druge svetim cjelovom.Pozdravljaju vas svi sveti. 13Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajednitvo Duha Svetoga sa svima vama!

Poslanica Galaanima (Gal.)

UVOD (Gal 1,1)
Naslov i pozdrav (Gal 1,1) Gal 1.

Pavao, apostol - ne od ljudi ni po kojem ovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih - 2i sva braa koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji. 3Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista, 4koji sam sebe dade za grijehe nae da nas istrgne iz sadanjega svijeta opakoga kao to je volja Boga i Oca naega, 5komu slava u vijeke vjekova! Amen.

Evanelje je samo jedno (Gal 1,6)

udim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanelje, 7koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoe prevratiti evanelje Kristovo. 8Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam aneo s neba navjeivao neko evanelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! 9to smo ve rekli, to sad i ponavljam: navjeuje li vam tko neko evanelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. 10Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugaati, ne bih bio Kristov sluga.
6

I. PAVLOVA OSOBNA OBRANA (Gal 1,11)

Boji poziv (Gal 1,11)
Obznanjujem vam, brao: evanelje koje sam navjeivao nije od ljudi, 12niti ga 11 ja od kojeg ovjeka primih ili nauih, nego objavom Isusa Krista. 13Ta uli ste za moje negdanje ponaanje u idovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustoio Crkvu Boju 14te sam u idovstvu, prerevno odan otakim predajama, nadmaio mnoge vrnjake u svojem narodu. 15Ali kad se Onomu koji me odvoji ve od majine utrobe i pozva milou svojom, svidjelo 16otkriti mi Sina svoga da ga navjeujem meu poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju 17i ne uzioh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. 18Onda nakon tri godine uzioh u Jeruzalem potraiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. 19Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova. 20to vam piem, Bog mi je svjedok, ne laem. 21Zatim dooh u krajeve sirijske i cilicijske. 22Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. 23One su samo ule: "Negdanji na progonitelj sada navjeuje vjeru koju je neko pustoio" 24i slavile su Boga zbog mene.

Pavao priznat u Jeruzalemu (Gal 2,1) Gal 2.

Zatim nakon etrnaest godina opet uzioh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita. 2Uzioh po objavi i izloih im - napose uglednijima - evanelje koje propovijedam meu poganima da ne bih moda, ili da nisam, trao uzalud. 3ak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se, 4i to radi uljeza, lane brae, koja se uuljae da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas uinili robovima. 5Ne, ni naas im nismo popustili, nismo se podloili: da istina evanelja ostane kod vas! 6A oni koji togod znae - bili oni to bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko ti uglednici, uistinu, nita nisu pridometnuli. 7Nego naprotiv, vidjevi da mi je povjereno evanelje za neobrezane, kao Petru za obrezane - 8jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu meu obrezanima, bio je na djelu i po meni meu poganima - 9i spoznavi milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pruie meni i Barnabi desnice zajednitva: mi emo meu pogane, a oni meu obrezane! 10Samo neka se sjeamo siromaha, to sam revno i inio.

Petar i Pavao u Antiohiji (Gal 2,11)

A kad Kefa stie u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: 11 doista, prije nego stigoe neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni 12 dooe, poeo se povlaiti i odvajati bojei se onih iz obrezanja. 13Za njim se povedoe i ostali idovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornou. 14Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanelja, rekoh Kefi pred svima: "Ako ti, idov, poganski ivi, a ne idovski, kako moe siliti pogane da se poidove?"

Pavlovo evanelje (Gal 2,15)

Mi smo podrijetlom idovi, a ne "grenici iz poganstva". 16Ali znamo: ovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko nee opravdati. 17Ako se pak po tome to zaiskasmo opravdati se u Kristu oitovalo da smo i mi grenici, nije li onda Krist u slubi grijeha? Nipoto! 18Doista, ako ponovno gradim to sam bio sruio, pokazujem da sam prijestupnik. 19Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu ivim. S Kristom sam razapet. 20ivim, ali ne vie ja, nego ivi u meni Krist. A
15

to sada ivim u tijelu, u vjeri ivim u Sina Bojega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. 21Ne dokidam milosti Boje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.

II. ZAKON I VJERA (Gal 3,1)

Vjera opravdava (Gal 3,1) Gal 3.

O bezumni Galaani, tko li vas opara? A pred oima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti. 2Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku? 3Tako li ste bezumni? Zapoeli ste u Duhu pa da sada u tijelu dovrite? 4Zar ste toliko toga uzalud doivjeli? A kad bi doista bilo uzalud! 5Onaj dakle koji vam daje Duha i ini meu vama silna djela, ini li to zbog djela Zakona ili zbog vjere u Poruku? 6Tako Abraham povjerova Bogu i urauna mu se u pravednost. 7Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi. 8A Pismo, predvidjevi da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi e blagoslovljeni biti svi narodi. 9Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom.

Zakon, izvor prokletstva (Gal 3,10)

Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne dri i tko ne vri svega to je napisano u Knjizi Zakona. 11A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, oito je jer: Pravednik e od vjere ivjeti. 12Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vri, u njemu e nai ivot. 13Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavi za nas prokletstvom - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu - 14da u Kristu Isusu na pogane doe blagoslov Abrahamov: da Obeanje, Duha, primimo po vjeri.
10

Zakon ne dokida obeanja (Gal 3,15)

Brao, po ljudsku govorim: ve i ljudski valjan savez nitko ne ponitava niti mu to dodaje. 16A ova su obeanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: "i potomcima" kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu. 17Ovo hou kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje Zakon, koji je nastao etiri stotine i trideset godina poslije, i ne dokida obeanja. 18Doista, ako se batina zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po obeanju. A Abrahama je Bog po obeanju obdario.
15

Uloga Zakona (Gal 3,19)

19emu onda Zakon? Dometnut je poradi prekraja dok ne doe potomstvo komu je namijenjeno obeanje; sastavljen je po anelima preko posrednika. 20Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan. 21Zar je dakle Zakon protiv obeanja Bojih? Nipoto! Jer da je dan Zakon koji bi mogao oivljavati, pravednost bi doista proizlazila iz Zakona. 22Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obeano dade onima koji vjeruju.

Doba vjere (Gal 3,23)

Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo uvani za vjeru koja se imala objaviti. 24Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. 25A otkako je nadola vjera, nismo vie pod nadzirateljem. 26Uistinu, svi ste sinovi Boji, po vjeri u Kristu Isusu. 27Doista, koji ste god u Krista krteni, Kristom se zaodjenuste. 28Nema vie: idov - Grk! Nema vie: rob - slobodnjak! Nema vie: muko - ensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! 29Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, batinici po obeanju.
23

Boje posinstvo (Gal 4,1) Gal 4.

Hou rei: sve dok je batinik maloljetan, nita se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega: 2pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac. 3Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo poelima svijeta.4A kada doe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od ene bi roen, Zakonu podloan5da podlonike Zakona otkupi te primimo posinstvo.6A budui da ste sinovi, odasla Bog u srca vaa Duha Sina svoga koji klie: "Abba! Oe!"7Tako vie nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i batinik po Bogu. Onda dok jo niste poznavali Boga, sluili ste bogovima koji po naravi to nisu. 9Ali 8 sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas - kako se sad opet vraate k nemonim i bijednim poelima i opet im, ponovno, hoete robovati? 10Dane pomno opsluujete, i mjesece, i vremena, i godine! 11Sve se bojim za vas! Da se moda nisam uzalud trudio oko vas!

Pavao i Galaani (Gal 4,12)

12Postanite, brao, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Niim me niste povrijedili. 13Znate: prvi sam vam put za bolesti navjeivao evanelje. 14Svoju kunju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anela Bojega, kao Krista Isusa. 15Gdje je sada ono vae blaenstvo? Svjedoim vam doista: kad bi bilo mogue, oi biste svoje bili iskopali i dali mi ih. 16Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajui vam istinu? 17Oni revnuju za vas, ne asno, nego - odvojiti vas hoe da onda vi za njih revnujete. 18Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazoan kod vas, 19djeice moja, koju ponovno u trudovima raam dok se Krist ne oblikuje u vama. 20Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam to bih s vama.

Dva Saveza: Hagara i Sara (Gal 4,21)

21Recite mi vi, koji elite biti pod Zakonom, zar ne ujete Zakona? 22Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne. 23Ali onaj od ropkinje roen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obeanja. 24To je slika. Doista, te ene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji raa za ropstvo - to je Hagara. 25Jer Hagara znai brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadanjem Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom. 26Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naa. 27Pisano je doista: Klii, nerotkinjo, koja ne raa, podvikuj od radosti, ti to ne zna za trudove! Jer osamljena vie djece ima negoli udana. Vi ste, brao, kao Izak, djeca obeanja. 29I kao to je onda onaj po tijelu roeni 28 progonio onoga po duhu roenoga, tako je i sada. 30Nego, to veli Pismo? Otjeraj slukinju i sina njezina jer sin slukinje ne smije biti batinik sa sinom slobodne. Zato, brao, nismo djeca ropkinje nego slobodne. 31

III. EVANELJE KRANSKE SLOBODE (Gal 5,1)

Odgovorna sloboda (Gal 5,1) Gal 5.

Za slobodu nas Krist oslobodi! Drite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! 2Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obreete, Krist vam nita nee koristiti. 3I ponovno jamim svakom ovjeku koji se obree: duan je opsluivati sav Zakon. Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali. 5Jer mi po 4 Duhu iz vjere oekujemo pravednost, nadu svoju. 6Uistinu, u Kristu Isusu nita ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego - vjera ljubavlju djelotvorna. Dobro ste trali; tko li vas je samo sprijeio da se vie ne pokoravate istini? 8Ta 7 pobuda nije od Onoga koji vas zove! 9Malo kvasca cijelo tijesto ukvasa. 10Ja se uzdam u vas u Gospodinu: vi neete drukije misliti. A tko vas zbunjuje, snosit e osudu, tko god bio. 11A ja, brao, ako sveudilj propovijedam obrezanje, zato me sveudilj progone? Onda je obeskrijepljena sablazan kria! 12Ukopili se oni koji vas podbunjuju!

Sloboda i ljubav (Gal 5,13)

Doista vi ste, brao, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju sluite jedni drugima. 14Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj rijei, u ovoj: Ljubi blinjega svoga kao sebe samoga! 15Ako li pak jedni druge grizete i gloete, pazite da jedni druge ne prodrete.
13

ivjeti po Duhu (Gal 5,16)

Hou rei: po Duhu ivite pa neete ugaati poudi tijela! 17Jer tijelo udi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne inite to hoete. 18Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. 19A oita su djela tijela. To su: bludnost, neistoa, razvratnost, 20idolopoklonstvo, vraanje, neprijateljstva, svaa, ljubomor, srdbe, spletkarenja, razdori, stranarenja, 21zavisti, pijanevanja, pijanke i tome slino. Unaprijed vam kaem, kao to vam ve rekoh: koji takvo to ine, kraljevstva Bojega nee batiniti. 22Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodunost, uslunost, dobrota, vjernost, 23blagost, uzdrljivost. Protiv tih nema zakona.24Koji su Kristovi, razapee tijelo sa strastima i poudama.
16

Primjena naela ljubavi (Gal 5,25)

25Ako ivimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! 26Ne hlepimo za tatom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zaviajmo jedni drugima!

Gal 6.

Brao, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegne napasti. 2Nosite jedni bremena drugih i tako ete ispuniti zakon Kristov! 3Jer misli li tko da jest togod, a nije nita, sam sebe vara. 4Svatko neka ispita sam svoje djelo pa e onda u samom sebi imati ime se diiti, a ne u usporedbi s drugim. 5Ta svatko e nositi svoj teret. 6Koji se ui Rijei, neka sva dobra dijeli sa svojim uiteljem. 7Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! to tko sije, to e i eti! 8Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela e eti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha e eti ivot vjeni. 9Neka nam ne dozlogrdi initi dobro: ako ne sustanemo, u svoje emo vrijeme eti! 10Dakle, dok imamo vremena, inimo dobro svima, ponajpae domaima u vjeri.

VLASTORUNI ZAKLJUAK (Gal 6,11)

11Gledajte kolikim vam slovima piem svojom rukom. 12Svi koji se hoe praviti vani tijelom, sile vas na obrezanje, samo da zbog kria Kristova ne bi trpjeli progonstvo. 13Ta ni sami obrezani ne opsluuju Zakona, ali hoe da se vi obreete da bi se mogli ponositi vaim tijelom. 14A ja, Boe sauvaj da bih se iim ponosio osim kriem Gospodina naega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. 15Uistinu,

niti je to obrezanje niti neobrezanje, nego - novo stvorenje. 16A na sve koji se ovoga pravila budu drali, i na sveg Izraela Bojega - mir i milosre! 17Ubudue neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove! 18Milost Gospodina naega Isusa Krista s duhom vaim, brao! Amen

Poslanica Efeanima (Ef.)

NASLOV I POZDRAV (Ef 1,1)
Ef 1.
Pavao, po volji Bojoj apostol Krista Isusa: svetima koji su u Efezu i vjernima u Isusu Kristu. 2Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista!

I. OTAJSTVO SPASENJA I CRKVE (Ef 1,3) 1. BOJI NAUM SPASENJA (Ef 1,3)
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina naega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu.4Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim;5u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnou svoje volje,6na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome7u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otputenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti.8Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudrou i razumijevanjem9obznanivi nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem to ga prije u njemu zasnova 10da se provede punina vremena: uglaviti u Kristu sve - na nebesima i na zemlji.11U njemu, u kome i nama - predodreenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje u dio pade12da budemo na hvalu Slave njegove mi koji smo se ve prije nadali u Kristu.13U njemu ste i vi, poto ste uli Rije istine - evanelje spasenja svoga u njemu ste, prigrlivi vjeru, opeaeni Duhom obeanim, Svetim,14koji je zalog nae batine: otkupljenja, posvojenja na hvalu Slave njegove. 15Zato i ja, otkad sam uo za vau vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, 16ne prestajem zahvaljivati za vas i sjeati vas se u svojim
3

molitvama: 17Bog Gospodina naega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ete ga spoznati; 18prosvijetlio vam oi srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u batini njegovoj meu svetima 19i koje li prekomjerne veliine u moi njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove 20koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima 21iznad svakog Vrhovnitva i Vlasti i Moi i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u buduemu. 22Sve mu podloi pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi, 23koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.

2. SPASITELJSKI NAUM BOJI OSTVAREN U NAMA (Ef 2,1)

Ef 2.
I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha 2u kojima ste neko ivjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlunima. 3Meu njima smo i mi neko ivjeli u poudama tijela svoga, udovoljavajui prohtjevima tijela i udi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi. 4Ali Bog, bogat milosrem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, 5nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oivi zajedno s Kristom - milou ste spaeni! - 6te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: 7da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokae buduim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. 8Ta milou ste spaeni po vjeri! I to ne po sebi! Boji je to dar! 9Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. 10Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima ivimo.

3. IDOVI I NEZNABOCI SJEDINJENI U ISTOM SPASENJU (Ef 2,11)

Spominjite se stoga da neko bijaste neznaboci u tijelu - neobrezanicima su vas 11 zvali oni koji se zovu obrezani, rukom, na tijelu - 12i da u ono vrijeme bijaste izvan Krista, udaljeni od graanstva izraelskoga, tui Savezima obeanja, bez nade bijaste i neznaboci na svijetu. 13Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji neko bijaste daleko, dooste blizu - po Krvi Kristovoj. 14Doista, on je mir na, on koji od dvoga uini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. 15Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajui mir, od dvojice sazda jednoga novog ovjeka 16te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po kriu, ubivi u sebi neprijateljstvo. 17I doe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, 18jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. Tako dakle vie niste tuinci ni pridolice, nego sugraani ste svetih i ukuani 19 Boji 20nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. 21U njemu je sva graevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. 22U njemu ste i vi ugraeni u prebivalite Boje u Duhu.

4. PAVLOVA ULOGA U SPASENJU (Ef 3,1)

Pavao posluitelj otajstva Kristova (Ef 3,1) Ef 3.
Radi toga ja, Pavao, suanj Krista Isusa za vas pogane... 2Zacijelo ste uli za rasporedbu milosti Boje koja mi je dana za vas: 3objavom mi je obznanjeno otajstvo, kako netom ukratko opisah. 4itajui to, moete dokuiti kako ja shvaam Kristovo otajstvo, 5koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih narataja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: 6da su pogani subatinici i "sutijelo" i

sudionici obeanja u Kristu Isusu - po evanelju, 7kojega postadoh posluiteljem darom milosti Boje koja mi je dana djelotvornou snage njegove. 8Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraivog bogatstva Kristova 9i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori, 10da sada - po Crkvi - Vrhovnitvima i Vlastima na nebesima bude obznanjena mnogolika mudrost Boja 11zasnovana - po naumu o vjekovima - u Kristu Isusu Gospodinu naemu. 12U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup. 13Zato ne klonite, molim, s nevolja mojih za vas! One su slava vaa!

Pavlova molitva (Ef 3,14)

14Zato prigibam koljena pred Ocem, 15od koga ime svakom oinstvu na nebu i na zemlji: 16neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojaati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg ovjeka 17da po vjeri Krist prebiva u srcima vaim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni 18mognete shvatiti sa svima svetima to je Duina i irina i Visina i Dubina 19te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Boje. 20Onomu pak koji snagom u nama djelatnom moe uiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti - 21Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovjenoga! Amen.

II. NOVI IVOT KRANA (Ef 4,1)

Poticaj na jedinstvo (Ef 4,1) Ef 4.
Zaklinjem vas dakle ja, suanj u Gospodinu: sa svom poniznou i blagou, sa strpljivou ivite dostojno poziva kojim ste pozvani! 2Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sauvati jedinstvo Duha svezom mira! 4Jedno tijelo i jedan Duh - kao to ste i 3 pozvani na jednu nadu svog poziva! 5Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! 6Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!7A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. 8Zato veli: Na visinu uzae vodei sunje, dade dare ljudima. Ono "uzae" - to drugo znai doli to da i sie u donje krajeve, na zemlju? 10Koji 9 sie, isti je onaj koji i uzae ponad svih nebesa da sve ispuni. 11On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evaneliste, a druge za pastire i uitelje 12da opremi svete za djelo sluenja, za izgraivanje Tijela Kristova 13dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Bojega, do ovjeka savrena, do mjere uzrasta punine Kristove: 14da vie ne budemo nejaad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti to put kri zabludi. 15Nego, istinujui u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, 16od kojega sve Tijelo, usklaeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promie svoj rast na saziivanje u ljubavi.

Novi ivot u Kristu (Ef 4,17)

17Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne ivite vie kao to pogani ive - u ispraznosti pameti njihove: 18zamraena uma, udaljeni od ivota Bojega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. 19Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi poinjali svaku neistou. 20Vi pak ne nauiste tako Krista, 21ako ste ga doista uli i u njemu bili poueni kako je istina u Isusu: 22da vam je odloiti prijanje ponaanje, starog ovjeka, koga varave poude vode u propast, 23a obnavljati se duhom svoje pameti 24i obui novog ovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.

25Zato odloite la i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. 26Srdite se, ali ne grijeite! Sunce nek ne zae nad vaom srdbom 27i ne dajite mjesta avlu. 28Tko je krao, neka vie ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima to podijeliti s potrebnim. 29Nikakva nevaljala rije neka ne izlazi iz vaih usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziuje i milost iskae sluateljima. 30I ne alostite Duha Svetoga, Bojega, kojim ste opeaeni za Dan otkupljenja! 31Daleko od vas svaka gorina, i srdba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakou! 32Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; pratajte jedni drugima kao to i Bog u Kristu nama oprosti.

Ef 5.
Budite dakle nasljedovatelji Boji kao djeca ljubljena 2i hodite u ljubavi kao to je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i rtvu Bogu na ugodan miris. A bludnost i svaka neistoa ili pohlepa neka se i ne spominje meu vama, kako 3 dolikuje svetima! 4Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, to se ne prilii, nego radije zahvaljivanje! 5Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik - taj idolopoklonik - nema batine u kraljevstvu Kristovu i Bojemu. 6Nitko neka vas ispraznim rijeima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Boji na sinove neposlune. 7Nemajte dakle nita s njima! 8Da, neko bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite -9plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina -10i odluite se za ono to je milo Gospodinu. 11A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapae raskrinkavajte, 12jer to potajno ine, sramota je i govoriti. 13A sve to se raskrinka, pod svjetlou postaje sjajno; to je pak sjajno, svjetlost je. 14Zato veli: "Probudi se, ti to spava, ustani od mrtvih i zasvijetljet e ti Krist." Razmotrite dakle pomno kako ivite! Ne kao ludi, nego kao mudri! 16Iskupljujte 15 vrijeme jer dani su zli! 17Zato ne budite nerazumni, nego shvatite to je volja Gospodnja! 18I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se Duhom! 19Razgovarajte meu sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! 20Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina naega Isusa Krista!

Obiteljsko udoree (Ef 5,21)

Podloni budite jedni drugima u strahu Kristovu! 22ene svojim muevima kao Gospodinu! 23Jer mu je glava ene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. 24Pa kao to se Crkva podlae Kristu, tako i ene muevima u svemu! 25Muevi, ljubite svoje ene kao to je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju 26da je posveti, oistivi je kupelji vode uz rije 27te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili ega takva, nego da bude sveta i bez mane. 28Tako treba da i muevi ljube svoje ene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju enu, sebe ljubi. 29Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. 30Doista, mi smo udovi njegova Tijela! 31Stoga e ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu; dvoje njih bit e jedno tijelo. 32Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. 33Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju enu kao samog sebe, a ena neka potuje svog mua.
21

Ef 6.
Djeco, sluajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno. 2Potuj oca svoga i majku - to je prva zapovijed s obeanjem: 3da ti dobro bude i da dugo ivi na zemlji. 4A vi, oevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim! 5Robovi, sluajte svoje zemaljske gospodare kao Krista - sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca. 6Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zduno vre volju Boju; 7dragovoljno slue - kao Gospodinu, a ne ljudima, 8znajui da e svatko, bio on rob ili slobodnjak, uini li to dobro, za to dobiti plau od Gospodina.

9I vi, gospodari, isto se tako vladajte prema njima: kanite se prijetnje, znajui da je i njihov i va Gospodar na nebesima i da u njega nema pristranosti.

Duhovni boj (Ef 6,10)

Ubudue jaajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. 11Obucite svu opremu Boju da se mognete oduprijeti lukavstvima avlovim. 12Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovnitava, protiv Vlasti, protiv upravljaa ovoga mranoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. 13Zbog toga posegnite za svom opremom Bojom da uzmognete odoljeti u dan zli i odrati se kada sve nadvladate. 15potpaite noge 14Drite se dakle! Opaite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, 16U svemu imajte uza se tit vjere: njime ete moi spremnou za evanelje mira! ugasiti ognjene strijele Zloga. 17Uzmite i kacigu spasenja i ma Duha, to jest Rije Boju. 18Svakovrsnom se molitvom i pronjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnou i molitvom za sve svete, 19i za me, da mi se otvore usta i dade rije hrabro obznaniti otajstvo evanelja 20kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti.
10

OSOBNE OBAVIJESTI I POZDRAVI (Ef 6,21)

21A da i vi znate to je sa mnom, kako mi je, o svemu e vas obavijestiti Tihik, ljubljeni brat i vjerni posluitelj u Gospodinu. 22Njega aljem k vama ba zato da znate kako smo i da ohrabri srca vaa. 23Mir brai i ljubav, s vjerom, od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista! 24Milost sa svima koji ljube Gospodina naega Isusa Krista - u neraspadljivosti.

Poslanica Filipljanima (Fil.)

UVOD (Fil 1,1)
Naslov i pozdrav (Fil 1,1) Fil 1.
Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svima svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima i posluiteljima. 2Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista!

Zahvala i molitva (Fil 1,3)

3Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. 4Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radou molim 5zbog vaeg udjela u evanelju od onoga prvog dana sve do sada - 6uvjeren u ovo: Onaj koji otpoe u vama dobro djelo, dovrit e ga do Dana Krista Isusa. 7I pravo je da tako osjeam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u okovima mojim i u obrani i utvrivanju evanelja svi ste vi suzajedniari moje milosti. 8Bog mi je doista svjedok koliko udim za svima vama srcem Isusa Krista! 9I molim za ovo: da ljubav vaa sve vie i vie raste u spoznanju i potpunu pronicanju 10te mognete prosuditi to je najbolje da budete isti i besprijekorni za Dan Kristov, 11puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i hvalu Boju.

VIJESTI I OPOMENE (Fil 1,12)

Pavlovi okovi promiu evanelje (Fil 1,12)
12

A hou da znate, brao: ovaj se moj udes pae okrenuo u napredovanje

evanelja 13tako da se moji okovi u Kristu razglasie u svem pretoriju i meu svima drugima, 14a veina brae u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, jo se vie usuuje neustraivo zboriti Rije. 15Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje: 16ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanelja; 17oni pak Krista navjeuju iz suparnitva, neiskreno - mislei da e tako oteati nevolju mojih okova. 18Pa to onda? Samo se na svaki nain, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navjeuje. I tome se radujem, a i radovat u se. 19Jer znadem: po vaoj molitvi i pomoi Duha Isusa Krista to e mi biti na spasenje, 20kako eljno i oekujem i nadam se da se ni zbog ega neu smesti, nego da e se mojom posvemanjom odvanou - kako uvijek tako i sada - Krist uzveliati u mome tijelu, bilo ivotom, bilo smru. 21Ta meni je ivjeti Krist, a umrijeti dobitak! 22A ako mi ivjeti u tijelu omoguuje plodno djelovanje, to da odaberem? Ne znam! 23Pritijenjen sam od ovoga dvoga: elja mi je otii i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; 24ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. 25U to uvjeren, znam da u ostati i biti uz vas sve, za va napredak i na radost vjere, 26da ponos va mnome poraste u Kristu Isusu kad opet doem k vama.

Borba za vjeru (Fil 1,27)

27Samo se ponaajte dostojno evanelja Kristova, pa - doao ja i vidio vas ili nenazoan sluao to je s vama - da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednoduno se zajedniki borite za evaneosku vjeru 28ne plaei se ni u emu protivnika. To je njima najava njihove propasti, a vaega spasenja, i to od Boga. 29Jer vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti, isti boj bijui koji na meni vidjeste i sada o meni ujete. 30

Jedinstvo u poniznosti (Fil 2,1) Fil 2.

Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajednitva Duha, ima li kakva srca i samilosti, 2ispunite me radou: sloni budite, istu ljubav njegujte, jednoduni, jedne misli budite; 3nikakvo suparnitvo ni umiljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte viima od sebe; 4ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono to se tie drugih! 5Neka u vama bude isto miljenje kao i u Kristu Isusu: 6On, trajni lik Boji, nije se kao plijena drao svoje jednakosti s Bogom, 7nego sam sebe "oplijeni" uzevi lik sluge, postavi ljudima slian; oblijem ovjeku nalik, ponizi sam sebe, 8 posluan do smrti, smrti na kriu. Zato Bog njega preuzvisi 9 i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo 10 prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. 11I svaki e jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" na slavu Boga Oca.

Krani - svjetlost svijeta (Fil 2,12)

12Tako, ljubljeni moji, posluni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazonosti nego mnogo vie sada, za moje nenazonosti, sa strahom i trepetom

radite oko svoga spasenja! 13Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. 14Sve inite bez mrmljanja i oklijevanja 15da budete besprijekorni i isti, djeca Boja neporona posred poroda izopaena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu 16drei rije ivota meni na ponos za Dan Kristov, to nisam zaludu trao niti se zaludu trudio. 17Naprotiv, ako se ja i izlijevam za rtvu i bogosluje, za vjeru vau, radostan sam i radujem se sa svima vama. 18A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom.

Timotejevo i Epafroditovo poslanje (Fil 2,19)

Nadam se u Gospodinu Isusu da u vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane 19 kad saznam to je s vama. 20Nikoga doista nemam tako srodne due tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo 21jer svi trae svoje, a ne ono to je Isusa Krista. 22A prokuanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem sluio je sa mnom evanelju. 23Njega se dakle nadam poslati tek to razvidim to je sa mnom. 24A uvjeren sam u Gospodinu da u i sam uskoro doi. 25Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi posluuje u potrebi. 26Jer je eznuo za svima vama i bio zabrinut to ste saznali da je obolio. 27I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi alost na alost. 28Bre ga dakle poslah da se, poto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje alostan. 29Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i potujte takve 30jer se za djelo Kristovo smrti sasvim pribliio, ivotnoj se pogibli izloio da nadopuni ono u emu me vi ne mogoste posluiti.

Pravi put spasenja (Fil 3,1) Fil 3.

Uostalom, brao moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije. 2uvajte se tih pasa, uvajte se tih opakih radnika, uvajte se te osakaenosti! 3Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Bojemu obavljamo bogosluje i diimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo, 4iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo. Smatra li tko drugi da se moe uzdati u tijelo, ja jo vie: 5obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej, 6po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran. 7Ali to mi god bijae dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. 8tovie, ak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem 9i u njemu se naem - ne svojom pravednou, onom od Zakona, nego pravednou po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj - 10da upoznam njega i snagu uskrsnua njegova i zajednitvo u patnjama njegovim, 11ne bih li kako, suoblien smrti njegovoj, prispio k uskrsnuu od mrtvih. 12Ne kao da sam ve postigao ili dopro do savrenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaen od Krista. Brao, ja nipoto ne smatram da sam ve dohvatio. Jedno samo: to je za mnom, 13 zaboravljam, za onim to je preda mnom, preem, 14k cilju hitim, k nagradi vinjeg poziva Bojeg u Kristu Isusu. 15Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako to drukije mislite, Bog e vam ovako objaviti. 16Samo, drimo se onoga do ega smo stigli! Brao! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji ive po uzoru koji imate 17 u nama. 18Jer esto sam vam govorio, a sada i plaui govorim: mnogi ive kao neprijatelji kria Kristova. 19Svretak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer misle na zemaljsko. 20Naa je pak domovina na nebesima, odakle iekujemo Spasitelja, Gospodina naega Isusa Krista: 21snagom kojom ima mo sve sebi podloiti on e preobraziti ovo nae bijedno tijelo i suobliiti ga tijelu svomu slavnomu.

Fil 4.

Stoga, brao moja ljubljena i eljkovana, radosti moja i vijene moj, tako - vrsto stojte u Gospodinu.

POSLJEDNJI SAVJETI (Fil 4,2)

2Evodiju zaklinjem, i Sintihu zaklinjem da budu slone u Gospodinu. 3Da, molim i tebe, estiti drue, pomai im jer su se one u evanelju borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima, kojih su imena u knjizi ivota. 4Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! 5Blagost vaa neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! 6Ne budite zabrinuti ni za to, nego u svemu - molitvom i pronjom, sa zahvaljivanjem - oitujte svoje molbe Bogu. 7I mir Boji koji je iznad svakog razuma uvat e srca vaa i vae misli u Kristu Isusu. 8Uostalom, brao, to je god istinito, to god asno, to god pravedno, to god isto, to god ljubazno, to god hvalevrijedno; je li to krepost, je li to pohvala - to nek vam je na srcu! 9to ste nauili, i primili, i uli, i vidjeli na meni - to inite i Bog mira bit e s vama!

Zahvala za poslanu pomo (Fil 4,10)

10Uvelike se obradovah u Gospodinu to ste napokon procvali te mislite na me; mislili ste i prije, ali niste imali prigode. 11Govorim to ne zbog oskudice, ta nauen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan. 12Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svata navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. 13Sve mogu u Onome koji me jaa! 14Ipak, lijepo je od vas to sa mnom podijeliste moju nevolju. 15A i vi, Filipljani, znate: u poetku evanelja, kad otputovah iz Makedonije, nijedna mi se Crkva nije pridruila u pogledu izdataka i primitaka, doli vi jedini. 16ak ste mi i u Solun i jednom, i dvaput, za potrebe poslali. 17Ne, ne traim dara; traim samo plod izobilan u vau korist. 18Imam svega i u izobilju; namiren sam otkad po Epafroditu primih ono od vas, miris ugodan, rtvu milu, ugodnu Bogu. 19A Bog moj ispunit e svaku vau potrebu po bogatstvu svome, velianstveno, u Kristu Isusu. 20Bogu pak, Ocu naemu, slava u vijeke vjekova! Amen.

Konani pozdravi i elje (Fil 4,21)

Pozdravite svakoga svetog u Kristu Isusu. Pozdravljaju vas braa koja su sa 21 mnom. 22Pozdravljaju vas svi sveti, ponajpae oni iz careva dvora. Milost Gospodina Isusa Krista s duhom vaim! 23

Poslanica Koloanima (Kol.)

UVOD (Kol 1,1)
Naslov i pozdrav (Kol 1,1) Kol 1.
Pavao, po volji Bojoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: 2Koloanima, svetoj i vjernoj brai u Kristu. Milost vam i mir od Boga, Oca naega!

Zahvala za vjeru i dobroinstvo (Kol 1,3)

Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina naega Isusa Krista, svagda za vas molei. 4Jer uli smo za vau vjeru u Kristu Isusu i za ljubav koju gajite prema svima svetima 5poradi nade koja vam je pohranjena u nebesima. Za nju ste ve uli u Rijei istine 6evanelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao to po svem svijetu, tako i meu vama od dana kad ste uli i spoznali milost Boju po istini, 7kako ste nauili od ljubljenog Epafre, sluge zajedno s nama; on je umjesto nas, vjeran posluitelj Kristov, 8on nas je i obavijestio o vaoj ljubavi u Duhu.
3

Molitva za napredak Koloana (Kol 1,9)

9Zato i mi, od dana kada to usmo, neprestano za vas molimo i itemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaanju duhovnome: 10da ivite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastui u spoznaji Bojoj; 11osnaeni svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost; 12s radou zahvaljujui Ocu koji vas osposobi za dionitvo u batini svetih u svjetlosti. 13On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, 14u kome imamo otkupljenje, otputenje grijeha.

I. DOGMATSKI DIO (Kol 1,15)

Kristovo prvenstvo (Kol 1,15)
On je slika Boga nevidljivoga, Prvoroenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno 16 na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovnitva, bilo Vlasti sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. On je Glava Tijela, Crkve; 18 on je Poetak, Prvoroenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. Jer svidjelo se Bogu 19 u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu 20 - uspostavivi mir krvlju kria njegova izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.
15

Koloani dionici spasenja (Kol 1,21)

I vas, neko po zlim djelima udaljene i neprijateljski raspoloene, 22sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne. 23Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanelja koje uste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom, a ja mu, Pavao, postadoh posluiteljem.
21

Pavlovo nastojanje oko pogana (Kol 1,24)

24Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam to nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. 25Njoj ja postadoh posluiteljem po rasporedbi Bojoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem Rije Boju - 26otajstvo pred vjekovima i pred naratajima skriveno, a sada oitovano svetima njegovim. 27Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo meu poganima: to jest Krist u vama, nada slave! 28Njega mi navjeujemo, opominjui svakoga ovjeka, pouavajui svakoga ovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga ovjeka doveli do savrenstva u Kristu. 29Za to se i trudim i borim njegovom djelotvornou koja u meni snano djeluje.

Pavlova briga za vjeru Koloana (Kol 2,1) Kol 2.

Htio bih uistinu da znate koliko mi se boriti za vas, za one u Laodiceji i za sve koji me nisu

vidjeli licem u lice: 2da se ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do svega bogatstva, punine shvaanja, do spoznanja otajstva Bojega - Krista, 3u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena. 4To govorim zato da vas tko ne prevari zavodljivim rijeima. 5Jer ako sam tijelom nenazoan, duhom sam ipak s vama: s radou promatram va red i vrstou vae vjere u Krista.

II. UPOZORENJE PROTIV ZABLUDA (Kol 2,6)

ivjeti po pravoj vjeri (Kol 2,6)
6Kao to primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu ivite: 7ukorijenjeni i nazidani na njemu i uvreni vjerom kako ste poueni, obilujte zahvaljivanjem. 8Pazite da vas tko ne odvue mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem to se oslanja na predaju ljudsku, na "poela svijeta", a ne na Krista.

Krist gospodar ljudi i anela (Kol 2,9)

Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina boanstva; te ste i vi 10ispunjeni u njemu, 9 koji je glava svakoga Vrhovnitva i Vlasti. U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim - svukoste tijelo puteno - obrezanjem 11 Kristovim: 12s njime suukopani u krtenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. 13On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oivi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, 14izbrisao zadunicu koja propisima bijae protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivi je na kri. 15Skinu Vrhovnitva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjednikoj ih povorci s njime vodi.

Krivo i pravo bogotovlje (Kol 2,18)

16Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piu, po blagdanima, mlaacima ili subotama. 17To je tek sjena onoga to dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo. 18Nitko neka vas ne podcjenjuje zato to on sam uiva u "poniznosti i tovanju anela", zadubljuje se u svoja vienja, bezrazlono se nadima tjelesnom pameu svojom, 19a ne dri se Glave, Njega od kojeg sve Tijelo, zglobovima i svezama zbrinuto i povezano, raste rastom Bojim. 20Ako ste s Kristom umrli za poela svijeta, zato se, kao da jo u ovom svijetu ivite, dajete pod propise: 21"Ne diraj, ne kuaj, ne dotii"? 22Sve e to uporabom propasti. Uredbe i nauci ljudski! 23Po samozvanu bogotovlju, poniznosti i trapljenju tijela sve to dodue slovi kao mudrost, ali nema nikakve vrijednosti, samo zasiuje tijelo.

Novi ivot u Kristu (Kol 3,1) Kol 3.

Ako ste suuskrsli s Kristom, traite to je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! 2Za onim gore teite, ne za zemaljskim! 3Ta umrijeste i ivot je va skriven s Kristom u Bogu! 4Kad se pojavi Krist, ivot va, tada ete se i vi s njime pojaviti u slavi.

III. POTICAJI (Kol 3,5)

Velikodunost novog ivota (Kol 3,5)
Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, neistou, strasti, zlu poudu i pohlepu - to idolopoklonstvo! 6Zbog toga dolazi gnjev Boji na sinove neposlune. 7Tim ste putom i vi neko hodili, kad ste u tome ivjeli. 8Ali sada i vi odloite sve! Gnjev, srdba, opakost, hula, prostota van iz vaih usta! 9Ne varajte jedni druge!
5

Jer svukoste staroga ovjeka s njegovim djelima 10i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! 11Tu vie nema: Grk - idov, obrezanje neobrezanje, barbar - skit, rob - slobodnjak, nego sve i u svima - Krist. 12Zaodjenite se dakle - kao izabranici Boji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost 13te podnosite jedni druge pratajui ako tko ima protiv koga kakvu pritubu! Kao to je Gospodin vama oprostio, tako i vi! 14A povrh svega - ljubav! To je sveza savrenstva. 15I mir Kristov neka upravlja srcima vaim - mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! 16Rije Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti pouavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! 17I sve to god rijeju ili djelom inite, sve inite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujui Bogu Ocu po njemu!

Obiteljsko udoree (Kol 3,19)

18ene, pokoravajte se svojim muevima kao to dolikuje u Gospodinu! 19Muevi, ljubite svoje ene i ne budite osorni prema njima. 20Djeco, sluajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu! 21Oevi, ne ogorujte svoje djece da ne klonu duhom. 22Robovi, sluajte u svemu svoje zemaljske gospodare! Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojei se Gospodina. 23to god radite, zduno inite, kao Gospodinu, a ne ljudima, 24znajui da ete od Gospodina primiti nagradu, batinu. Gospodinu Kristu sluite. 25Doista, nepravedniku e se uzvratiti to je nepravedno uinio. Ne, nema pristranosti!

Kol 4.
Gospodari, pruajte svojim robovima to je pravo i pravino, znajui da i vi imate Gospodina na nebu!

Apostolski duh (Kol 4,2)

U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju! 3Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata rijei te propovijedamo otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan; 4da ga oitujem propovijedajui kako treba. 5Mudro se ponaajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme! 6Rije neka vam je uvijek ljubazna, solju zainjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba.
2

OSOBNE OBAVIJESTI (Kol 4,7)

to je sa mnom - o svemu e vas obavijestiti Tihik, ljubljeni brat, vjerni posluitelj i sa mnom sluga u Gospodinu. 8Njega aljem k vama ba zato da znate kako smo i da ohrabri srca vaa. 9aljem ga s Onezimom, vjernim i ljubljenim bratom, koji je va zemljak: oni e vam priopiti kako je ovdje.
7

Pozdravi i blagoslov (Kol 4,7)

Pozdravlja vas Aristarh, suuznik moj. I Marko, neak Barnabin, o kome primiste naredbe: doe li k vama, lijepo ga primite. 11Pozdravlja vas i Isus, zvani Just. Od onih koji su iz obrezanja samo su mi ovi suradnici na kraljevstvu Bojemu, oni mi bijahu utjehom. 12Pozdravlja vas Epafra, va zemljak, sluga Krista Isusa; on se uvijek bori za vas u molitvama: da se odrite, savreni i ispunjeni, u posvemanjoj volji Bojoj. 13Svjedoim doista za nj: mnogo se trudi za vas i za one u Laodiceji i one u Hierapolu. 14Pozdravlja vas Luka, ljubljeni lijenik, i Dema. 15Pozdravite brau u Laodiceji, i Nimfu i Crkvu u njezinoj kui. 16A kad se ova poslanica proita kod vas, pobrinite se da se proita i u Laodicejskoj crkvi, i vi da proitate onu iz Laodiceje. 17I recite Arhipu: "Pazi na slubu koju si primio u Gospodinu: ispuni je!" 18Pozdrav mojom rukom, Pavlovom! Spominjite se mojih okova! Milost s vama!
10

Prva poslanica Solunjanima (1 Sol.)

NASLOV I POZDRAV (1 Sol 1,1)
1 Sol 1.
Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir!

I. ODNOS MISIONARA PAVLA I SOLUNJANA (1 Sol 1,2) 1. OSNUTAK CRKVE (1 Sol 1,2)
Zahvala Bogu za obraenje Solunjana (1 Sol 1,2)
2Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjeamo u svojim molitvama 3spominjui se vae djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu naem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem naim. 4Svjesni smo, brao od Boga ljubljena, vaeg izabranja 5jer evanelje nae nije k vama dolo samo u rijei nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao to znate, poradi vas meu vama bili. 6I vi postadoste nasljedovatelji nai i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Rije s radou Duha Svetoga 7tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. 8Od vas je doista ne samo rije Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji, nego se i vaa vjera u Boga posvuda tako proirila te nije potrebno da o tome govorimo. 9Oni sami o nama pripovijedaju: kako doosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste sluili Bogu ivomu i istinskomu 10i iekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva to dolazi.

Pavlovo djelovanje u Solunu (1 Sol 2,1) 1 Sol 2.

Sami doista znate, brao: na dolazak k vama nije bio uzaludan. 2Naprotiv, i poto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogreni, odvaismo se u Bogu naemu iznijeti vam, uz teku borbu, evanelje Boje. 3Uistinu, nae poticanje ne proistjee iz zablude, ni neistoe, ni prijevare, 4nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanelje, tako ga i navjeujemo - ne kao da elimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuuje srca naa. 5Nikada se zaista kako znate, ne posluismo ni laskavom rijeju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom. 6Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih - 7premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo meu vama njeni kao majka to hrani i njeguje svoju djecu. 8Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanelje Boje nego i nae due jer ste nam omiljeli. 9Sjeate se doista, brao, naega truda i napora. Propovijedali smo vam evanelje Boje i radili nou i danju da ne bismo opteretili koga od vas. 10Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. 11Kao to znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu, 12poticali, sokolili i zaklinjali da ivite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.

Vjera i strpljivost Solunjana (1 Sol 2,13)

13Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu to ste, kad od nas primiste rije poruke Boje, primili ne rije ljudsku, nego kakva uistinu jest, rije Boju koja i djeluje u vama, vjernicima. 14Doista, vi ste, brao, postali nasljedovatelji crkava Bojih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika to i oni od idova, 15koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugaaju i svim se ljudima protive 16kad

nam prijee propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navrili mjeru zlodjela svojih. Ali sruio se na njih konani gnjev.

2. NAKON ODLASKA VJEROVJESNIKA (1 Sol 2,17)

17A mi, brao, poto smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne srcem - bre se bolje, u silnoj enji, pourismo ugledati vae lice. 18Zaista, htjedosmo k vama ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je sprijeio Sotona. 19Ta tko li e biti naa nada, radost ili vijenac dini - zar moda ne i vi? - pred Gospodinom naim Isusom o njegovu Dolasku? 20Vi ste doista slava naa i radost!

Pavao alje Timoteja u Solun (1 Sol 3,1) 1 Sol 3.

Zato kad vie ne mogosmo izdrati, pristadosmo ostati u Ateni sami 2te poslasmo Timoteja, brata naega i suradnika Bojega u Kristovu evanelju, da vas uvrsti i ohrabri u vjeri 3da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to odreeni: 4doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju zadesiti nevolje, to se, kako znate, i dogodilo. 5Zbog toga i ja, ne mogavi vie izdrati, poslah da saznam o vaoj vjeri, da vas moda Zavodnik nije zaveo te je na trud postao uzaludan.

Zahvala za dobre vijesti (1 Sol 3,6)

6A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vaoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjeate i eznete vidjeti nas, kao i mi vas zbog toga smo, brao, nad vama, vaom vjerom, bili utjeeni uza svu svoju 7 tjeskobu i nevolju. 8Da, sada ivimo kada ste vi postojani u Gospodinu! 9I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim, 10dok nou i danju najusrdnije molimo da vidimo vae lice i nadoknadimo manjkavosti vae vjere?

Pavlova molitva (1 Sol 3,11)

A sam Bog i Otac na i Gospodin na Isus upravio na put prema vama! 12Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naa prema vama. 13Uvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem naim o Dolasku Gospodina naega Isusa i svih svetih njegovih s njime.
11

II. SMJERNICE I POTICAJI (1 Sol 4,1)

Svetost, istoa i ljubav (1 Sol 4,1) 1 Sol 4.

Uostalom, brao, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da ivite da biste ugodili Bogu. Vi tako i ivite pa sve vie napredujete! 2Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu. 3Doista, ovo je volja Boja: vae posveenje - da se uzdravate od bludnosti, 4da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i potovanju, 5a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga, 6pa time ne prikraivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao to vam ve rekosmo i posvjedoismo. 7Bog nas, doista, nije pozvao na neistou, nego na svetost. 8Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje ovjeka nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas. 9A o bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga nauili ljubiti jedni druge, 10a to doista i inite prema svoj brai u cijeloj Makedoniji. Samo vas, brao, potiemo da u tom jo vie uznapredujete 11pa da se trsite mirno ivjeti, svoje initi i raditi svojim rukama, kako smo vam zapovijedili, 12te tako asno ivite

prema onima vani i nikoga ne trebate.

Uskrsnue o Kristovu Dolasku (1 Sol 4,13)

13Neemo da budete u neznanju, brao, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. 14Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda e Bog i one koji usnue u Isusu, privesti zajedno s njime. 15Ovo vam uistinu velimo po rijei Gospodnjoj: mi ivi, preostali za Dolazak Gospodnji, neemo pretei onih koji su usnuli. 16Jer sam e Gospodin - na zapovijed, na glas arkanelov, na zov trublje Boje - sii s neba. I najprije e uskrsnuti mrtvi u Kristu, 17a zatim emo mi ivi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako emo uvijek biti s Gospodinom. 18Tjeite se dakle uzajamno ovim rijeima!

Budnost u iekivanju Dolaska Gospodinova (1 Sol 5,1) 1 Sol 5.

A o vremenima i trenucima nije, brao, potrebno pisati vam. 2Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi ba kao kradljivac u noi. 3Dok jo budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit e ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i nee umai. 4Ali vi, brao, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskoiti kao kradljivac: 5ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noi ni od tame. 6Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo. 7Jer koji spavaju, nou spavaju; i koji se opijaju, nou se opijaju. 8A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja! 9Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu naem Isusu Kristu, 10koji je za nas umro da - bdjeli ili spavali - zajedno s njime ivimo. 11Zato, tjeite se uzajamno i izgraujte jedan drugoga, kako i inite.

Nekoliko zahtjeva zajednikog ivota (1 Sol 5,12)

12Molimo vas, brao: priznajte one koji se trude meu vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas; 13s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir meu sobom! 14Potiemo vas, brao: opominjite neuredne, sokolite malodune, podravajte slabe, budite velikoduni prema svima! 15Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promiite dobro jedni prema drugima i prema svima. 16Uvijek se radujte! 17Bez prestanka se molite! 18U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Boja u Kristu Isusu. 19Duha ne trnite, 20prorotava ne prezirite! 21Sve provjeravajte: dobro zadrite, 22svake se sjene zla klonite!

ZAVRNA ELJA I POZDRAV (1 Sol 5,23)

23A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vae bie - duh va i dua i tijelo - neka se besprijekornim, savrenim sauva za Dolazak Gospodina naega Isusa Krista. 24Vjeran je Onaj tko vas poziva: on e to i uiniti. 25Brao, molite i za nas! 26Pozdravite svu brau cjelovom svetim. 27Zaklinjem vas u Gospodinu: neka se ova poslanica proita svoj brai. 28Milost Gospodina naega Isusa Krista s vama!

Druga poslanica Solunjanima (2 Sol.)

NASLOV I POZDRAV (2 Sol 1,1)
2 Sol 1.

Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu naemu i Gospodinu Isusu Kristu. 2Milost vam i mir od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista!

I. AR I USTRAJNOST SOLUNJANA (2 Sol 1,3)

Zahvala, poticaj, nagrada (2 Sol 1,3)
Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, brao, kao to dolikuje jer izvanredno raste vaa vjera i mnoi se ljubav svakoga od vas prema drugima, 4tako da se mi sami po crkvama Bojim vama ponosimo zbog vae postojanosti i vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite. 5One su najava pravednog Suda Bojega: da ete se nai dostojni kraljevstva Bojega za koje i trpite. 6Jer pravo je da Bog vaim muiteljima mukom, 7a vama, muenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anelima svoje moi, 8u ognju arkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanelju Gospodina naega Isusa. 9Oni e biti kanjeni vjenom propau, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova velianstva, 10kada - u onaj Dan - doe da se proslavi u svojim svetima i da se prodii u svima koji povjerovae. Jer povjerovalo se svjedoanstvu naemu meu vama. 11Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog uini dostojnima poziva i snano dovede do punine svako vae nastojanje oko dobra i djelo vae vjere 12te da se proslavi ime Gospodina naega Isusa u vama i vi u njemu - po milosti Boga naega i Gospodina Isusa Krista.
3

II. DOLAZAK GOSPODNJI (2 Sol 2,1)

Znakovi Dana Gospodnjega (2 Sol 2,1) 2 Sol 2.
A to se tie Dolaska Gospodina naega Isusa Krista i naeg okupljanja oko njega, molimo vas, brao: 2ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom rijeju, ni nekim toboe naim pismom, kao da e sad-na Dan Gospodnji. 3Neka vas nitko ne zavede ni na koji nain. Jer ako prije ne doe onaj otpad i ne otkrije se ovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik, onaj koji uzdie sebe protiv svega to se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Boji 4 hram zasjedne gradei se Bogom... 5Ne sjeate li se, to sam vam govorio dok sam jo bio meu vama? 6I sada znate to ga zadrava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. 7Doista, otajstvo bezakonja ve je na djelu, samo ima tko da ga sada zadrava dok ne bude uklonjen. 8Tada e se otkriti Bezakonik. Njega e Gospodin Isus pogubiti dahom usta i unititi pojavkom Dolaska svoga - 9njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lanim znamenjima i udesima 10i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga to ne prihvatie ljubavi prema istini da bi se spasili. 11I zato im Bog alje djelovanje zavodniko da povjeruju lai 12te budu osueni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odluili za nepravednost.

Poticaj na ustrajnost (2 Sol 2,13)

Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, brao od Gospodina ljubljena, 13 to vas je od poetka odabrao za spasenje, posveenjem u Duhu i vjerom u istinu. 14Da, na to vas pozva po naem evanelju - na posjedovanje slave Gospodina naega Isusa Krista. 15Stoga brao, vrsto stojte i drite se predaja u kojima ste poueni bilo naom rijeju, bilo pismom. 16A sam Gospodin na Isus Krist i Bog, Otac na, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, 17neka ohrabri vaa srca i neka ih uvrsti u svakom dobru djelu i rijei!

2 Sol 3.

Uostalom, molite, brao, za nas da rije Gospodnja tri i proslavlja se kao i u vas 2i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere! 3Ali, vjeran je Gospodin koji e nas uvrstiti i sauvati od Zloga. 4A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vrite i da ete vriti ono to vam zapovijedamo. 5A Gospodin neka upravi srca vaa k ljubavi Bojoj i postojanosti Kristovoj.

III. PROTIV LIJENOSTI I NERADA (2 Sol 3,6)

Zapovijedamo vam, brao, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata to ivi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas. 7Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo meu vama, nismo ivjeli neuredno: 8niiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu nou i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. 9Ne to ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ete nasljedovati. 10Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko nee da radi, neka i ne jede! 11A ujemo da neki od vas ive neuredno: nita ne rade, nego dangube. 12Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu. Vama pak, brao, neka ne dodija initi dobro. 14Ako li se tko ne pokorava naoj 13 rijei u ovoj poslanici, zabiljeite ga, ne drugujte s njime, da se postidi, 15ali ga ne smatrajte neprijateljem, nego ga urazumljujte kao brata.
6

ELJA I POZDRAV (2 Sol 3,16)

A sam Gospodin mira dao vam mir zauvijek i na svaki nain! Gospodin sa svima vama! 17Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Ovo je znak u svakoj poslanici: ovako piem. 18Milost Gospodina naega Isusa Krista sa svima vama!
16

Prva poslanica Timoteju (1 Tim.)

NASLOV I POZDRAV (1 Tim 1,3)
1 Tim 1.
Pavao, apostol Krista Isusa po nalogu Boga, Spasitelja naega, i Krista Isusa, nade nae, 2Timoteju, pravomu sinu u vjeri: milost, milosre i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina naega!

1. TIMOTEJ - POBORNIK ISTINE (1 Tim 1,3)

Prijetnje lanih uitelja (1 Tim 1,3)
3Kao to sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu da zapovijedi nekima neka ne nauavaju drugih nauka 4i neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja vie pogoduju rasprama negoli rasporedbi Bojoj po vjeri. 5Svrha je te zapovijedi ljubav iz ista srca, dobre savjesti i vjere neprijetvorne. 6To su neki promaili i zastranili u praznorjeje; 7htjeli bi biti uitelji Zakona, a ne razumiju ni to govore ni to tvrde.

Prava uloga Zakona (1 Tim 1,8)

8A mi znamo da je Zakon dobar ako se tko njime slui zakonito, 9svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i nepokornike, nepobonike i grenike, bezbonike i svetogrdnike, ocoubojice i materoubojice, koljae, 10bludnike, mukolonike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike, i ima li jo to protivno

zdravom nauku - 11po evanelju Slave blaenoga Boga koje je meni povjereno.

Pavlov ivotni hvalospjev Bogu (1 Tim 1,12)

Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu naemu - jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u slubu postavi mene 13koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju uinio, jo u nevjeri. 14I milost Gospodina naega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu. 15Vjerodostojna je rije i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist doe na svijet spasiti grenike, od kojih sam prvi ja. 16A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokae svu strpljivost i prui primjer svima koji e povjerovati u njega za ivot vjeni. 17A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu ast i slava u vijeke vjekova. Amen.
12

Timotejeva odgovornost (1 Tim 1,19)

18Taj ti zadatak predajem, sine Timoteju, u skladu s prorotvima neko nad tobom izreenima: na njih oslonjen, bij boj plemeniti 19imajui vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doivjeli brodolom vjere. 20Meu njima je Himenej i Aleksandar, koje sam predao Sotoni da naue ne huliti.

2. TIMOTEJ - PROMICATELJ BOGOSLUJA I BOGOLJUBNOSTI (1 Tim 2,1)

1 Tim 2.
Dakle, preporuujem prije svega da se obavljaju pronje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, 2za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan ivot u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. 3To je dobro i ugodno pred Spasiteljem naim Bogom, 4koji hoe da se svi ljudi spase i dou do spoznanja istine. 5Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik izmeu Boga i ljudi, ovjek - Krist Isus, 6koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedoanstvo, 7za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom - istinu govorim, ne laem - uiteljem naroda u vjeri i istini. 8Hou dakle da mukarci mole na svakome mjestu, podiui iste ruke bez srdbe i raspre; 9isto tako ene - u dolinu dranju: neka se rese stidljivou i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom, 10nego - dobrim djelima, kako dolikuje enama koje ispovijedaju bogoljubnost. 11ena neka u miru prima pouku sa svom podlonou. 12Pouavati pak eni ne doputam, ni vladati nad muem, nego neka bude na miru. 13Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; 14i Adam nije zaveden, a ena je, zavedena, uinila prekraj. 15A spasit e se raanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posveivanju, s razborom.

3. TIMOTEJ - PASTIR (1 Tim 3,1)

Nadglednici (1 Tim 3,1) 1 Tim 3.
Vjerodostojna je rije: tei li tko za nadglednitvom, asnu slubu eli. 2Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne ene mu, trijezan, razuman, sreen, gostoljubiv, sposoban pouavati, 3ne vinu sklon, ne nasilan nego popustljiv, ne ratoboran,

ne srebroljubac; 4da svojom kuom dobro upravlja i sinove dri u pokornosti sa svom ozbiljnou - 5a ne zna li netko svojom kuom upravljati, kako e se brinuti za Crkvu Boju? - 6ne novoobraenik da se ne bi uzoholio i pao pod osudu avlovu. 7A treba da ima i lijepo svjedoanstvo od onih vani, da ne bi u rug upao i zamku avlovu.

akoni (1 Tim 3,9)

8akoni isto tako treba da budu ozbiljni, ne dvolini, ne odani mnogom vinu ni prljavu dobitku - 9imajui otajstvo vjere u istoj savjesti. 10I neka se najprije iskuavaju, pa onda, budu li besprigovorni, neka obavljaju slubu. 11ene isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice nego trijezne, vjerne u svemu. 12akoni neka budu jedne ene muevi, neka dobro upravljaju djecom i svojim kuama. 13Jer oni koji dobro obavljaju slubu, stjeu astan poloaj i veliku smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu.

Crkva i Otajstvo pobonosti (1 Tim 3,14)

14Ovo ti piem u nadi da u ubrzo doi k tebi, 15a okasnim li, da zna kako se treba vladati u kui Bojoj, koja je Crkva Boga ivoga, stup i uporite istine. 16Da, po sveopem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobonosti: On, oitovan u tijelu, opravdan u Duhu, vien od anela, propovijedan meu narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu.

Krivi uitelji (1 Tim 4,1) 1 Tim 4.

Duh izriito govori da e u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. 2A sve to pod utjecajem himbe laljivaca otupjele savjesti 3koji zabranjuju eniti se i nameu uzdravati se od jela to ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnou uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu. 4Doista, svako je Boje stvorenje dobro i ne valja odbaciti nita to se uzima sa zahvalnou 5jer se posveuje rijeju Bojom i molitvom. 6To izlai brai i bit e dobar posluitelj Krista Isusa, hranjen rijeima vjere i dobroga nauka za kojim postojano ide. 7Svjetovne pak i bablje prie odbijaj! Vjebaj se u pobonosti! 8Uistinu, tjelesno vjebanje malo emu koristi, a pobonost je svemu korisna jer joj je obean ivot - sadanji i budui. 9Vjerodostojna je to rije i vrijedna da se posve prihvati. 10Ta za to se trudimo i borimo jer se pouzdajemo u Boga ivoga koji je Spasitelj svih ljudi, ponajpae vjernika. 11Zapovijedaj to i nauavaj! 12Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u rijei, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u istoi. 13Dok ne doem, posveti se itanju, poticanju, pouavanju. 14Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po prorotvu zajedno s polaganjem ruku starjeinstva. 15Oko toga nastoj, sav u tom budi da tvoj napredak bude svima oit. 16Pripazi na samog sebe i na pouavanje! Ustraj u tome! Jer to vrei, spasit e i sebe i one koji te sluaju.

Vjernici (1 Tim 5,1) 1 Tim 5.

Na starca se ne otresaj, nego ga nagovaraj kao oca, mladie kao brau, 2starice kao majke, djevojke kao sestre - u svoj istoi.

Udovice (1 Tim 5,3)

3

Udovice potuj - one koje su zaista udovice. 4Ako li ipak koja udovica ima djecu ili

unuke, neka najprije oni znaju oitovati svoju pobonost prema vlastitom domu i uzdarjem uzvraati roditeljima jer to je ugodno Bogu. 5A ona koja je zaista udovica, posve sama, pouzdaje se u Boga, odana pronjama i molitvama no i dan; 6ona, naprotiv, koja provodi lagodan ivot, iva je ve umrla. 7I to naglauj da budu besprijekorne. 8Ako li se tkogod za svoje, navlastito za ukuane, ne stara, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika. 9U popis neka se unosi udovica ne mlaa od ezdeset godina, jednog mua ena, 10koja ima svjedoanstvo dobrih djela: da je djecu odgojila, da je bila gostoljubiva, da je svetima noge prala, da je nevoljnima pomagala, da se svakom dobru djelu posveivala. 11Mlae pak udovice odbijaj jer kad ih pouda odvrati od Krista, hoe se udati, 12pa zaslue osudu to su pogazile prvotnu vjernost. 13A uz to se, obilazei po kuama, naue biti besposlene, i ne samo besposlene, nego i brbljave i nametljive, govorei to ne bi smjele. 14Hou dakle da se mlae udaju, djecu raaju, da budu kuevne te ne daju protivniku nikakva povoda za pogrivanje. 15Jer ve su neke zastranile za Sotonom. 16Ako koja vjernica ima udovica, neka im pomae, a neka se ne optereuje Crkva, da uzmogne pomoi onima koje su zaista udovice.

Prezbiteri - starjeine (1 Tim 5,17)

Starjeine koji su dobri predstojnici dostojni su dvostruke asti, ponajpae oni 17 koji se trude oko Rijei i pouavanja. 18Pismo doista veli: Volu koji vri ne zavezuj usta! I: Vrijedan je radnik plae svoje. 19Protiv starjeine ne primaj tube, osim na osnovi dvaju ili triju svjedoka. 20One koji grijee, pred svima ukori da i drugi imaju straha! 21Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom i izabranim anelima da se toga dri bez predrasude i nita ne ini po naklonosti. 22Ruku prebrzo ni na koga ne polai i ne budi dionikom tuih grijeha! Sebe istim uvaj! 23Ne pij vie samo vode, nego uzimaj malo vina poradi eluca i estih svojih slabosti. 24Grijesi nekih ljudi oiti su i prije suda, nekih pak samo nakon njega. 25Tako su i dobra djela oita, a bila i drukija, ne mogu se sakriti.

Robovi (1 Tim 6,1) 1 Tim 6.

Koji su pod jarmom, robovi, neka svoje gospodare smatraju svake asti dostojnima da se ne bi pogrivalo ime Boje i nauk. 2A oni kojima su gospodari vjernici, neka ih ne cijene manje zato to su braa, nego neka im jo vie slue jer ti koji primaju njihovo dobroinstvo vjernici su i ljubljena braa.

ZAKLJUAK (1 Tim 6,2b)

Pravi i krivi uitelji (1 Tim 6,2b)
To nauavaj i preporuuj! 3A tko drukije nauava i ne prianja uza zdrave rijei, rijei Gospodina naega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobonou, 4nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra i rjeoborstava, od kojih nastaje zavist, svaa, pogrde, zla sumnjienja, 5razraunavanja ljudi pokvarene pameti i lienih istine, to pobonost smatraju dobitkom. 6Pa i jest dobitak velik pobonost, zadovoljna onim to ima! 7Ta nita nismo donijeli na svijet te iz njega nita ni iznijeti ne moemo! Imamo li dakle hranu i odjeu, zadovoljimo se time. 9Jer oni koji se hoe bogatiti, 8 upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i tetne poude to ljude strovaljuju u zator i propast. 10Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutae od vjere i sami sebe isprobadae mukama mnogima.

Usrdni poticaji Timoteju (1 Tim 6,11)

11A ti se, Boji ovjee, toga kloni! Tei za pravednou, pobonou, vjerom, ljubavlju, postojanou, krotkou! 12Bij dobar boj vjere, osvoji vjeni ivot na koji si

pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedoanstvo pred mnogim svjedocima! 13Zapovijedam pred Bogom koji svemu ivot daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoi lijepo svjedoanstvo: 14uvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina naega Isusa Krista. 15Njega e u svoje vrijeme pokazati On, Blaeni i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara,16koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti moe. Njemu ast i vlast vjekovjena! Amen.

Bogati krani (1 Tim 6,17)

17Onima koji su u sadanjem svijetu bogati zapovijedaj neka ne budu bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve bogato daje na uivanje; 18neka dobro ine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu dareljivi, zajedniari - 19prikupljajui sebi lijepu glavnicu za budunost da osvoje onaj pravi ivot.

Zavrni poticaj i pozdrav (1 Tim 6,20)

20Timoteju, poklad uvaj klonei se svjetovnoga praznoglasja i proturjeja nekog nazovispoznanja, 21koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili.Milost s vama

Druga poslanica Timoteju (2 Tim.)

NASLOV I POZDRAV (2 Tim 1,1)
2 Tim 1.
Pavao, apostol Krista Isusa voljom Bojom, po obeanju ivota, ivota u Kristu Isusu, 2Timoteju, ljubljenom sinu: milost, milosre i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina naega.

Zahvala Bogu (2 Tim 1,3)

3Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka iste savjesti sluim, dok te se neprestano spominjem u svojim molitvama no i dan. 4Sjetim se tvojih suza i zaelim vidjeti te da se napunim radosti 5imajui na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi - onu vjeru koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam, i u tebi.

1. PAVAO POTIE TIMOTEJA NA VJERNOST EVANELJU (2 Tim 1,6)

Milosti koje je Timotej primio (2 Tim 1,6)
6Poradi toga podsjeam te: raspiruj milosni dar Boji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. 7Jer nije nam Bog dao duha bojaljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. 8Ne stidi se stoga svjedoanstva za Gospodina naega, ni mene, sunja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanelje, po snazi Boga 9koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po naim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovjenih, 10a oitovana je sada pojavkom Spasitelja naega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i uini da zasja ivot i neraspadljivost - po evanelju 11za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i uiteljem. 12Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren

sam da je on moan poklad moj sauvati za onaj Dan. 13Uzorom neka ti budu zdrave rijei koje si od mene uo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. 14Lijepi poklad uvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama. 15Napustie me, to zna, svi u Aziji, meu njima i Figel i Hermogen. 16Neka Gospodin milosrem podari Oneziforov dom jer me esto osvjeivao i nije se stidio mojih okova, 17nego kad je bio u Rimu, briljivo me potraio i naao. 18Dao mu Gospodin nai milosre u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje zna.

Smisao patnja kranskog apostola (2 Tim 2,1) 2 Tim 2.

Ti se dakle, dijete moje, jaaj milou u Kristu Isusu 2i to si od mene po mnogim svjedocima uo, to predaj vjernim ljudima koji e biti podobni i druge pouiti. 3S njima se zlopati kao dobar vojnik Krista Isusa. 4Tko vojuje, ne zaplee se u svagdanje poslove kako bi se vojskovoi svidio. 5I natjee li se tko, ne ovjenava se ako se zakonito ne natjee. 6Ratar koji se trudi treba da prvi primi od uroda. 7Shvati to govorim! Ta dat e ti Gospodin razum u svemu. 8Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova - po mojem evanelju. 9Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zloinac. Ali rije Boja nije okovana! 10Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vjenom slavom. 11Vjerodostojna je rije: Ako s njime umrijesmo, s njime emo i ivjeti. Ako ustrajemo, 12 s njime emo i kraljevati. Ako ga zanijeemo, i on e zanijekati nas. 13Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne moe sebe zanijekati!

2. PROTIV OPASNOSTI (2 Tim 2,14)

Sadanji krivi uitelji (2 Tim 2,14)
14Na to podsjeaj zaklinjui pred Bogom neka ne bude rjeoborstva: niemu ne koristi, a na propast je onima koji sluaju. 15Uznastoj da kao prokuan stane pred Boga kao radnik koji se nema ega stidjeti, koji ispravno ree rije istine. 16Svjetovnih se pak praznorjeja kloni: sve e vie provaljivati prema bezbonosti 17i rije e njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet, 18koji zastranie od istine tvrdei da je uskrsnue ve bilo te nekima prevraaju vjeru. 19Ipak vrsti temelj Boji stoji - pod ovim je peatom: Poznaje Gospodin one koji su njegovi i neka se kloni zloe tko god imenuje ime Gospodnje. 20Pa u velikoj kui ima posuda ne samo zlatnih i srebrnih, nego i drvenih i glinenih; i jedne su asne, druge pak neasne. 21Oisti li se dakle tko od toga, bit e posuda asna, posveena, korisna Gospodaru, za svako dobro djelo prikladna. 22A mladenakih se strastvenosti kloni! Tei za pravednou, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz ista srca prizivlju Gospodina. 23Lude pak i neobuzdane raspre odbijaj znajui da raaju svaama. 24A sluga Gospodnji treba da se ne svaa, nego da bude njean prema svima, sposoban pouavati, zlo podnositi, 25da s blagou preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraenjem te spoznaju istinu 26i ponovno budu trijezni izvan zamke avla koji ih dri robljem svoje volje.

Opasnosti buduih vremena (2 Tim 3,1) 2 Tim 3.

A ovo znaj: u posljednjim danima nastat e teka vremena. 2Ljudi e doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposluni, nezahvalnici, bezbonici, 3beutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, 4izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji uitka vie nego ljubitelji Boga. 5Imaju oblije pobonosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! 6Od njih su doista oni to se uvlae u kue i zarobljuju enice, natovarene grijesima, vodane najrazliitijim strastima: 7one uvijek ue, a nikako ne mogu doi do spoznaje istine. 8Kao to se Janes i Jambres suprotstavie Mojsiju, tako se i ovi, ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokuani, suprotstavljaju istini. 9Ali nee vie napredovati jer bezumlje e ovih postati oito, kako se to i onima dogodilo. A ti si poao za nmom u pouavanju, u ponaanju, u naumu, u vjeri, u 10 strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti; 11u progonstvima, u patnjama koje su me zadesile u Antiohiji, u Ikoniju, u Listri. Kakva li sam progonstva podnio! I iz svih me izbavio Gospodin! 12A i svi koji hoe ivjeti pobono u Kristu Isusu, bit e progonjeni. 13Zli pak ljudi i vraari napredovat e sve vie u zlu - kao zavodnici i zavedeni. 14Ti, naprotiv, ostani u onome u emu si pouen i emu si vjeru dao, svjestan od koga si sve pouen 15i da od malena poznaje Sveta pisma koja su vrsna uiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu. 16Sve Pismo, bogoduho, korisno je za pouavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, 17da ovjek Boji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.

Sveano zaklinjanje (2 Tim 4,1) 2 Tim 4.

Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji e suditi ive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: 2propovijedaj Rije, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivou i poukom. 3Jer doi e vrijeme kad ljudi nee podnositi zdrava nauka nego e sebi po vlastitim poudama nagomilavati uitelje kako im godi uima; 4od istine e uho odvraati, a bajkama se priklanjati. 5Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvri blagovjesniko, sluenje svoje posve ispuni!

Pavao u predveerje ivota (2 Tim 4,6)

6Jer ja se ve prinosim za rtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku zavrio, vjeru sauvao. 8Stoga, pripravljen mi je vijenac 7 pravednosti kojim e mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju ekaju njegov pojavak.

Posljednje preporuke (2 Tim 4,9)

Nastoj to prije doi k meni! 10Jer Dema me, zaljubljen u sadanji svijet, napustio i otiao u Solun; Krescencije u Galaciju, Tit u Dalmaciju. 11Luka je jedini sa mnom. Marka uzmi i dovedi sa sobom jer mi je koristan za sluenje. 12Tihika sam poslao u Efez. 13Kabanicu koju ostavih u Troadi kod Karpa, kada doe, donesi. I knjige, osobito pergamene. 14Aleksandar kova nanio mi je mnogo zla. Uzvratio mu Gospodin po njegovim djelima! 15Njega se i ti uvaj jer se veoma usprotivio naim rijeima. 16Za prve moje obrane nitko ne bijae uza me, svi me napustie. Ne uraunalo im se! 17Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je uju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. 18Izbavit e me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!
9

ZAVRNI POZDRAVI I ELJE (2 Tim 4,19)

19Pozdravi Prisku i Akvilu i Oneziforov dom! 20Erast osta u Korintu, a Trofima ostavih u Miletu bolesna. 21Nastoj doi prije zime. Pozdravlja te Eubul, Pudencije, Lino, Klaudija i sva braa. 22Gospodin s duhom tvojim. Milost s vama!

Poslanica Titu (Tit.)

Naslov i pozdrav (Tit 1,1) Tit 1.
Pavao, sluga Boji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika Bojih i spoznanja istine usmjerene k pobonosti 2u nadi ivota vjenoga to ga, prije vremena vjekovjenih, obea Bog, On koji ne lae, 3a u svoje doba oitova rije svoju u propovijedanju koje je meni povjereno po odredbi Spasitelja naega, Boga: 4Titu, pravomu sinu po zajednikoj vjeri, milost i mir od Boga i Krista Isusa, Spasitelja naega!

Postavljanje starjeina (Tit 1,3)

5Poradi toga ostavih te na Kreti da uredi preostalo te po gradovima postavi starjeine kako sam ti ja odredio: 6je li tko besprigovoran, jedne ene mu, jesu li mu djeca vjernici i ne pod optubom raskalaenosti ili nepokorna... 7Jer nadstojnik kao Boji upravitelj treba da bude besprigovoran: ne samoiv, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku, 8nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet, uzdrljiv, 9priljubljen uz vjerodostojnu rije nauka da moe i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike.

Borba protiv krivih uitelja (Tit 1,10)

10Jer mnogi su nepokorni, praznorjeni i zavodnici, ponajpae oni iz obrezanja. Njima treba zaepiti usta jer cijele domove prevraaju nauavajui to ne bi smjeli, 11 i to poradi prljava dobitka. 12Ree netko od njih, njihov vlastiti prorok: "Kreani uvijek laci, opake zvijeri, trbusi dangubni." 13Svjedoanstvo je to istinito. Zato ih karaj otro da budu zdravi u vjeri, 14da ne prianjaju uza idovske bajke i propise ljudi koji se odvraaju od istine. 15Sve je isto istima; okaljanima pak i nevjernima nita isto, nego su im okaljani i razum i savjest. 16Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga nijeu - odvratni, neposluni i za koje god dobro djelo nepodesni.

Neke staleke dunosti (Tit 2,1) Tit 2.

Ti, naprotiv, govori to se prilii zdravu nauku: 2starci da budu trijezni, ozbiljni, razumni, zdrave vjere, ljubavi, postojanosti; 3starice isto tako - vladanja kakvo dolikuje svetima: ne klevetnice, ne ropkinje mnogog vina, nego uiteljice dobra 4da urazumljuju mlae neka ljube svoje mueve, djecu, 5neka budu razumne, iste, kuevne, dobre, podlone svojim muevima da se rije Boja ne bi pogrivala. 6Mladie isto tako potii da budu razumni. 7U svemu se pokai uzorom dobrih djela: u pouavanju - nepokvarljivost, ozbiljnost, 8rije zdrava, besprigovorna da se onaj nasuprot postidi nemajui o nama rei nita zlo. 9Robovi neka se svojim gospodarima u svemu podlau, ugaaju im, ne proturjee, 10ne pronevjeruju, nego neka im iskazuju svaku dobru vjernost da u svemu budu ures nauku Spasitelja naega, Boga.

Temelj stalekih dunosti (Tit 2,11)

11Pojavila se doista milost Boja, spasiteljica svih ljudi; 12odgojila nas da se odreknemo bezbonosti i svjetovnih pouda te razumno, pravedno i pobono ivimo u sadanjem svijetu, 13iekujui blaenu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja naega Isusa Krista. 14On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i oisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela. 15To govori, zapovijedaj, karaj sa svom vlau. Nitko neka te ne prezire.

Ope dunosti vjernika (Tit 3,1) Tit 3.

Podsjeaj ih da se podlau poglavarstvima, vlastima, da sluaju, da budu spremni na svako dobro djelo, 2nikoga da ne pogruju, da budu neratoborni, popustljivi, da oituju svaku blagost prema svim ljudima. 3Jer i mi neko bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih pouda i naslada, ivjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge.

Temelj dunosti vjernika (Tit 3,4)

Ali kad se pojavila dobrostivost i ovjekoljublje Spasitelja naega, Boga, 5on nas spasi ne po djelima to ih u pravednosti mi uinismo, nego po svojem milosru: kupelji novoga roenja i obnavljanja po Duhu Svetom 6koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju naemu, 7da opravdani njegovom milou budemo, po nadi, batinici ivota vjenoga.
4

Posebni savjeti Titu (Tit 3,9)

8Vjerodostojna je ovo rije i hou da to uporno tvrdi te da oni koji su povjerovali Bogu uznastoje prednjaiti dobrim djelima. To je dobro i korisno ljudima. A ludih se raspra, i rodoslovlja, i svaa, i sukoba zakonskih kloni: beskorisni su i 9 isprazni. 10S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini 11znajui da je izopaen i da grijei: on sam sebe osuuje.

Osobne obavijesti, zavrni pozdravi i elje (Tit 3,12)

12Kad poaljem k tebi Artemu ili Tihika, pouri se k meni u Nikopol jer sam odluio ondje prezimiti. 13Zenu, pravnika, i Apolona briljivo opremi da im nita ne ponestane. 14A i nai neka se ue prednjaiti dobrim djelima u ivotnim potrebama da ne budu neplodni. 15Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi one koji nas ljube u vjeri. Milost sa svima vama!

Poslanica Filemonu (Flm.)

Pozdrav (Flm 1)
Pavao, suanj Isusa Krista, i brat Timotej: ljubljenom Filemonu, suradniku naemu, 2i sestri Apiji, i Arhipu, suborcu naem, i Crkvi u tvojoj kui. 3Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista!

Zahvalnica i molitva (Flm 4)

Zahvaljujem svagda Bogu svojemu spominjui te se u svojim molitvama 5jer ujem za tvoju ljubav i vjeru koju ima prema Gospodinu Isusu Kristu i prema svima svetima. 6Nek zajednitvo tvoje vjere bude djelotvorno u spoznanju svakoga mogueg dobra meu vama poradi Krista! 7Uvelike si me doista obradovao i utjeio svojom ljubavlju jer si, brate, okrijepio srca svetih.
4

Zauzimanje za Onezima (Flm 9)

8Stoga, premda imam punu slobodu u Kristu da ti zapovjedim to ti je initi, poradi ljubavi radije molim, kakav ve jesam, Pavao, starac, a sada i suanj Krista 9 Isusa. 10Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, 11negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna. 12aljem ti ga - njega, srce svoje. 13Htjedoh ga zadrati kod sebe da mi mjesto tebe poslui u okovima evanelja. 14Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. 15Moda ba zato bi za as odijeljen da ga dobije zauvijek - 16ne kao roba, nego vie od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko vie tebi, i po tijelu i po Gospodinu. 17Smatra li me dakle drugom, primi ga kao mene. 18Ako ti je u emu skrivio ili ti je to duan, to meni upii. 19Ja, Pavao, potpisujem svojom rukom: ja u platiti. Da ti ne reknem da mi i samoga sebe duguje! 20Hajde, brate, da se tobom okoristim u Gospodinu: okrijepi srce moje u Kristu! 21Uzdajui se u tvoju poslunost, napisah ti uvjeren da e jo vie uiniti, nego te molim.

Preporuke i pozdravi (Flm 22)

22K tome, pripravi mi obitavalite jer se nadam da u vam po vaim molitvama biti darovan. 23Pozdravlja te Epafra, moj suuznik u Kristu Isusu, Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici. 24Milost Gospodina naega Isusa Krista s duhom vaim!

Poslanica Hebrejima (Heb.)

PROSLOV: NARAV I ULOGA KRISTOVA (Heb 1,1)
Heb 1.
Vie puta i na vie naina Bog neko govorae ocima po prorocima; 2konano, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi batinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. 3On, koji je odsjaj Slave i otisak Bia njegova te sve nosi snagom rijei svoje, poto oisti grijehe, sjede zdesna Velianstvu u visinama; 4postade toliko moniji od anela koliko je uzvienije nego oni batinio ime.

I. SIN UZVIENIJI OD ANELA (Heb 1,5) 1. SIN BOJI (Heb 1,5)

Ta kome od anela ikad ree: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja u njemu biti otac, a on e meni biti sin. 6A opet, kad uvodi Prvoroenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi aneli Boji. Za anele veli: 7 Anele ini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim, ali za Sina: 8 Prijestolje je tvoje, Boe, u vijeke vjekova, i pravedno ezlo - ezlo je tvog kraljevstva. Ti ljubi pravednost, a mrzi bezakonje, 9
5

stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. 10I: Ti u poetku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih. Propast e, ti e ostati, 11 sve e ostarjeti kao odjea. Mijenja ih poput haljine, 12 kao odjeu, i nestaju. A ti si uvijek isti godinama tvojim nema kraja. Za koga pak od anela ikad ree: 13 Sjedi mi zdesna dok ne poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim! Svi ti zar nisu sluniki duhovi to se alju sluiti za one koji imaju batiniti 14 spasenje?

2. PRESUDNOST NAVIJETENOGA SPASENJA (Heb 2,1)

Heb 2.
Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono to usmo da ne bismo promaili. 2Jer ako je rije po anelima izreena bila vrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plau, 3kako li emo mi umai ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je poeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili sluatelji, 4a suposvjedoio Bog znamenjima i udesima, najrazliitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.

3. PROSLAVLJENI BRAT LJUDI (Heb 2,3)

Nije doista anelima podloio budui svijet o kojem govorimo. 6Netko negdje posvjedoi: to je ovjek da ga se spominje, sin ovjeji te ga pohaa. Ti ga tek za malo uini manjim od anela, 7 slavom i asti njega ovjena, 8njemu pod noge sve podloi. Kad mu, doista, sve podloi, nita ne ostavi to mu ne bi bilo podloeno. Sad jo ne vidimo da mu je sve podloeno, 9ali Njega, za malo manjeg od anela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i asti ovjenana da milou Bojom bude svakome na korist to je on smrt okusio. 10Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savrenstva dovede Poetnika njihova spasenja. 11Ta i Posvetitelj i posveeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braom, 12kad veli: Brai u svojoj navijetat ime tvoje, hvalit u te usred zbora. I jo: 13 Ja u se u njega uzdati, i jo: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade. Pa budui da djeca imaju zajedniku krv i meso, i sam on tako postade u tome 14 sudionikom da smru obeskrijepi onoga koji imae mo smrti, to jest avla, 15pa oslobodi one koji - od straha pred smru - kroza sav ivot bijahu podloni ropstvu. 16Ta ne zauzima se dato za anele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. 17Stoga je trebalo da u svemu postane brai slian, da milosrdan bude i ovjerovljen
5

Veliki sveenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. emu je iskuan trpio, moe iskuavanima pomoi.

18

Doista, u

II. ISUS VELIKI SVEENIK VJERAN-OVJEROVLJEN I MILOSRDAN A. ISUS JE VJERAN-OVJEROVLJEN (Heb 3,1) 1. VJERNIJI OD MOJSIJA (Heb 3,1)
Heb 3.
Stoga, brao sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga sveenika nae vjere - Isusa: 2on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kui njegovoj. 3Dostojan je doista toliko vee slave od Mojsija koliko veu ast od kue ima onaj tko ju je sagradio. 4Jer svaku kuu tkogod gradi, a sve je sagradio Bog. 5Da, i Mojsije bijae ovjerovljen u svoj kui njegovoj kao slunik da posvjedoi za ono to je imalo biti reeno, 6ali Krist - kao Sin, nad kuom njegovom. Njegova smo kua mi ako sauvamo smjelost i ponos nade.

2. ULAZAK U POINAK BOJI PO VJERI (Heb 3,7)

Zato, kao to veli Duh Sveti: Danas ako glas mu ujete, 8ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskuenja u pustinji 9gdje me kunjom iskuavahu oevi vai premda gledahu djela moja 10etrdeset godina. Zato mi dodija narataj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniu moje putove. 11Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad nee ui u moj poinak! Pazite, brao, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od 12 Boga ivoga. 13Pae hrabrite jedni druge dan za danom dok jo odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. 14Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sauvamo 15kad je reeno: Danas ako glas mu ujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! Jer, koji su to uli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izali iz Egipta? 17Koji li 16 mu dodijavahu etrdeset godina? Zar ne oni koji sagrijeie, kojih mrtva tijela popadae u pustinji? 18Kojima se zakle da nee ui u njegov poinak, ako li ne nepokornima? 19I vidimo da ne mogoe ui zbog nevjere.
7

Heb 4.
Bojmo se dakle da se, dok ostaje obeanje o ulasku u njegov Poinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio. 2Jer nama je navijetena blagovijest kao i njima, ali njima Rije poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridruili onima koji su posluali. 3U Poinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom to je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad nee ui u moj poinak,premda su djela od postanka svijeta dovrena. Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I poinu Bog sedmoga dana od svih djela 4 svojih. 5A ovdje opet: Nikad nee ui u moj poinak. 6Preostaje dakle da neki imaju u

nj ui, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uoe zbog nepokornosti. 7Zato Bog ponovno odreuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govorei, kako je ve reeno: Danas ako glas mu ujete, ne budite srca tvrda. Zbilja, da je Joua njih u Poinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome 8 danu. 9Dakle: preostaje neki subotni poinak narodu Bojemu! 10Zaista, tko ue u njegov poinak, poinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih. 11Pohitimo dakle ui u taj Poinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost.

Snaga Rijei Boje (Heb 4,12)

12iva je, uistinu, Rije Boja i djelotvorna; otrija je od svakoga dvosjekla maa; prodire dotle da dijeli duu i duh, zglobove i modinu te prosuuje nakane i misli srca. 13Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno oima Onoga komu nam je dati raun.

Zakljuak (Heb 4,14)

Imajui dakle velikoga Velikog sveenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Bojega - vrsto se drimo vjere.
14

B. ISUS JE MILOSRDAN VELIKI SVEENIK (Heb 4,1)

15Ta nemamo takva Velikog sveenika koji ne bi mogao biti supatnik u naim slabostima, nego poput nas iskuavana svime, osim grijehom.16Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosre i milost naemo za pomo u pravi as!

Heb 5.
Svaki veliki sveenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i rtve za grijehe. 2On moe primjereno suosjeati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabou. 3Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. 4I nitko sam sebi ne prisvaja tu ast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. 5Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavi sveenik, nego ga proslavi Onaj koji mu ree: Ti si sin moj, danas te rodih, 6po onome to pak drugdje veli: Zauvijek ti si sveenik po redu Melkisedekovu. 7On je u dane svoga zemaljskog ivota sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i pronje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslian zbog svoje predanosti: 8premda je Sin, iz onoga to prepati, naviknu sluati 9i, postigavi savrenstvo, posta svima koji ga sluaju zaetnik vjenoga spasenja - 10proglaen od Boga Velikim sveenikom po redu Melkisedekovu.

III. PRAVO SVEENITVO ISUSA KRISTA A. UVODNE OPOMENE (Heb 5,11)

Kranska zrelost (Heb 5,11)
11O tome nas eka besjeda velika, ali teko ju je rijeima izloiti jer ste tvrdih uiju. 12Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena ve budete uitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno pouava poetnika poela kazivanja Bojih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane. 13Doista, tko je god jo pri mlijeku, ne zna nita o nauku pravednosti jer - nejae je. 14A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvjebana ula za rasuivanje dobra i zla.

Heb 6.

Stoga mimoiimo poetniki nauk o Kristu i uzdignimo se k savrenome ne

postavljajui iznovice temelja: obraenje od mrtvih djela i vjera u Boga, 2nauavanje o krtenjima i polaganje ruku, uskrsnue mrtvih i vjeni sud. 3To emo pak uiniti, dakako, ako Bog da. 4Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, 5i okusili Lijepu rije Boju i snage buduega svijeta, 6pa otpali, nemogue je opet se obnoviti na obraenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Bojega i ruglu ga izvrgavaju. 7Jer zemlja koja se napije kie to na nju esto pada i raa raslinjem korisnim onima za koje se i obrauje, prima blagoslov od Boga; 8ona pak koja donosi trnje i dra, odbaena je, blizu prokletstvu a svretak joj je: "U oganj!"

Rijei nade i ohrabrenja (Heb 6,9)

9A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja. 10Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vae djelo i ljubav to je iskazaste njegovu imenu posluivi i posluujui svetima. 11elimo ipak da svatko od vas sve do svretka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade 12te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti batine obeano. 13Doista, kad je Bog Abrahamu davao obeanje, jer se nije imao kime veim zakleti, zakle se samim sobom: 14Uistinu, blagosloviti, blagoslovit u te i umnoiti, umnoit u te. 15I tako Abraham, strpljiv, postie obeano. 16Ljudi se doista kunu onim tko je vei i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. 17Tako i Bog: htio je batinicima obeanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajami zakletvom 18da bismo po dva nepromjenljiva ina - u kojima je nemogue da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snano ohrabrenje da se drimo ponuene nade. 19Ona nam je kao pouzdano i vrsto sidro due to ulazi u unutranjost iza zavjese, 20kamo je kao pretea za nas uao Isus postavi zauvijek Veliki sveenik po redu Melkisedekovu.

B. VELIKI SVEENIK PO REDU MELKISEDEKOVU (Heb 7,1) 1. MELKISEDEK (Heb 7,1)

Uvod (Heb 7,1) Heb 7.
Doista, taj Melkisedek, kralj alemski, sveenik Boga Svevinjega to je izaao u susret Abrahamu koji se vraao s poraza kraljeva i blagoslovio ga, 2i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znai najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj alemski, to jest "kralj mira"; 3on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju poetka ni ivot kraja - slian Sinu Bojemu, ostaje sveenik zasvagda.

Melkisedek i levitsko sveenitvo (Heb 7,4)

Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozaetnik, dade desetinu od najboljega. 5Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju sveenitvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje brae premda su i ona izala iz boka Abrahamova. 6Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obeanja! 7A posve je neprijeporno: vei blagoslivlja manjega. 8K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoi da ivi. 9I u Abrahamu se, tako rei, ubire desetina i od Levija koji inae desetinu prima 10jer jo bijae u boku oevu kad mu u susret izie Melkisedek.
4

2. OD LEVITSKOG DO MELKISEDEKOVSKOG SVEENITVA (Heb 7,11)

Dokidanje starog sveenitva (Heb 7,11)
11Da se dakle savrenstvo postiglo po levitskom sveenitvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi sveenik i da se ne imenuje po redu Aronovu? 12Doista kad se mijenja sveenitvo, nuno se mijenja i Zakon. 13Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio rtveniku. 14Poznato je da je Gospodin na potekao od Jude, plemena za koje Mojsije nita ne ree s obzirom na sveenike. 15To je jo oitije ako se drugi sveenik postavlja po slinosti s Melkisedekom: 16postao je sveenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neunitiva ivota. 17Ta svjedoi se: Zauvijek ti si sveenik po redu Melkisedekovu. Dokida se dakle prijanja uredba zbog njezine nemoi i beskorisnosti - 19jer 18 Zakon nije nita priveo k savrenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se pribliujemo Bogu.

Nepromjenljivost Kristova sveenitva (Heb 7,20)

20I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali sveenicima, 21a on sa zakletvom Onoga koji mu ree: Zakleo se Gospodin i nee se pokajati: "Zauvijek ti si sveenik". Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza. 22 23K tomu, mnogo je bilo sveenika jer ih je smrt prijeila trajno ostati. 24A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno sveenitvo. 25Zato i moe do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek iv da se za njih zauzima. 26Takav nam Veliki sveenik i bijae potreban - svet, neduan, neokaljan, odijeljen od grenika i uzvieniji od nebesa - 27koji ne treba da kao oni veliki sveenici danomice prinosi rtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on uini jednom prinijevi samoga sebe. 28Zakon doista postavi za velike sveenike ljude podlone slabosti, a rije zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavrena.

C. SAVRENOST VELIKOGA SVEENIKA ISUSA (Heb 8,1) 1. STARO BOGOSLUJE NEDOSTATNO (Heb 8,1)
Uvod (Heb 8,1) Heb 8.
A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog sveenika koji sjede zdesna prijestolja Velianstva na nebesima 2kao bogoslunik Svetinje i atora istinskoga to ga podie Gospodin, a ne ovjek. Doista, svaki se veliki sveenik postavlja da prinosi darove i rtve. Odatle je 3 potrebno da i on ima to bi prinio. 4Svakako, da je na zemlji, ne bi bio sveenik jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove. 5Oni slue slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upuen Mojsije kad se spremao praviti ator: Pazi, veli doista, naini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu. 6Ovako mu pak dopalo uzvienije bogosluenje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obeanjima.

Neuspjenost staroga Saveza (Heb 8,7)

7Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome trailo mjesto. 8Doista, kudei ih veli: Evo dolaze dani - govori Gospodin kad u s domom Izraelovim i s domom Judinim dovriti novi Savez. 9Ne Savez kakav uinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske jer oni ne ustrajae u mom Savezu pa i ja zanemarih njih - govori Gospodin. 10Nego, ovo je Savez kojim u se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana - govori Gospodin: Zakone u svoje staviti u duu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit u Bog njihov, a oni narod moj. I nee vie nitko uiti sugraanina 11 i nitko brata svoga govorei: "Spoznaj Gospodina", ta svi e me poznavati, malo i veliko, jer u se smilovati bezakonjima njihovim 12 i grijeha se njihovih neu vie spominjati. 13Kad veli novi, ostari onaj prvi. to pak stari i dotrajava, blizu je nestanku.

Ustanove starog bogotovlja nedjelotvorne (Heb 9,1) Heb 9.

I onaj prvi je, svakako, imao bogotovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku. 2ator je uistinu bio ureen: prvi, u kojem bijae svijenjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja; 3iza druge pak zavjese bio je ator zvan Svetinja nad svetinjama - 4u njoj zlatni kadionik i Koveg saveza, sav optoen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i tap Aronov, koji je ono procvao, i ploe Saveza; 5povrh njega pak kerubi Slave to osjenjuju Pomirilite. O tom ne treba sada potanko govoriti. 6Poto je to tako ureeno, u prvi ator stalno ulaze sveenici obavljati bogosluje, a u drugi jednom godinje samo veliki sveenik, i to ne bez krvi koju prinosi za 7 sebe i za nepanje naroda. 8Time Duh Sveti oituje da jo nije otkriven put u Svetinju dok jo postoji prvi ator. 9To je slika za sadanje vrijeme: prinose se darovi i rtve koje ne mogu u savjesti usavriti bogoslunika - 10sve same na iima i piima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do asa ispravka.

2. RTVA KRISTOVA DJELOTVORNA I KONANA (Heb 9,11)

Nove uredbe (Heb 9,11)
11Krist se pak pojavi kao Veliki sveenik buduih dobara pa po veem i savrenijem atoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja - 12i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj ue jednom zauvijek u Svetinju i nae vjeno otkupljenje. 13Doista, ako ve pokropljena krv jaraca i bikova i pepeo juniin posveuje oneiene, daje tjelesnu istou, 14koliko e vie krv Krista - koji po Duhu vjenom samoga sebe bez mane prinese Bogu - oistiti savjest nau od mrtvih djela, na slubu Bogu ivomu!

Novi Savez (Heb 9,15)

15

A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekraja iz starog

Saveza pozvani zadobiju obeanu vjenu batinu. 16Jer gdje je posrijedi savezoporuka, potrebno je dokazati smrt oporuitelja. 17Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok oporuitelj ivi. 18Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen. 19Poto je svemu narodu priopio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod pokropi 20govorei: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog; 21a onda krvlju slino pokropi i ator i sve bogosluno posue. 22I gotovo se sve po zakonu isti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oprotenja. 23Ako se dakle time iste slike onoga to je na nebu, potrebno je da se samo to nebesko isti rtvama od tih uspjenijima.

Ulazak u nebo (Heb 9,24)

Krist doista ne ue u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Bojim za nas. 25Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao to veliki sveenik svake godine ulazi u Svetinju s tuom krvlju; 26inae bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svretku vjekova, da grijeh dokine rtvom svojom. 27I kao to je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, 28tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi e se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iekuju sebi na spasenje.
24

D. KRIST - UZROK VJENOGA SPASENJA (Heb 10,1)

Nedostatnost zakona s ponavljanjem rtava (Heb 10,1) Heb 10.

Budui da Zakon ima tek sjenu buduih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu rtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne moe nikada usavriti one to pristupaju. 2Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslunici, jednom oieni, ne bi vie imali nikakve svijesti grijeha? 3Ali po njima se iz godine u godinu podsjea na grijehe.

Kristova rtva zamjenjuje izvanjske rtve (Heb 10,4)

4Jer krv bikova i jaraca nikako ne moe odnijeti grijeha. 5Zato On ulazei u svijet veli: rtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; 6paljenice i okajnice ne sviaju ti se. Tada rekoh: "Evo dolazim!" 7 U svitku knjige pie za mene: "Vriti, Boe, volju tvoju!" Poto gore ree: rtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne 8 mile ti se i ne sviaju, 9veli zatim: Evo dolazim vriti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. 10U toj smo volji posveeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.

Krist Veliki sveenik zamjenjuje stare sveenike (Heb 10,11)

I svaki je sveenik dan za danom u bogosluju te uestalo prinosi iste rtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. 12A ovaj, poto je prinio jednu jedincatu rtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu 13ekajui otad dok se neprijatelji ne podloe za podnoje nogama njegovim. 14Jednim uistinu prinosom zasvagda usavri posveene.
11

Novi Savez dostaje bez rtava (Heb 10,15)

15

A to nam svjedoi i Duh Sveti. Poto je doista rekao: 16"Ovo je Savez kojim u se svezati s njima

nakon ovih dana", Gospodin govori: "Zakone u svoje staviti u njihova srca i upisati ih u duu njihovu. 17I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neu vie spominjati."18A gdje su grijesi oproteni, nema vie prinosa za njih.

ZAKLJUNA OPOMENA (Heb 10,19) Od izlaganja k poticanju (Heb 10,19)

19Imamo dakle, brao, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj - 20put nov i iv to nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; 21imamo i Velikog sveenika nad kuom Bojom. 22Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca kropljenjem oienih od zle savjesti i tijela oprana istom vodom. 23uvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obeanje. 24I pazimo jedni na druge da se potiemo na ljubav i dobra djela 25te ne proputamo svojih sastanaka, kako je u nekih obiaj, nego se hrabrimo, to vie to vie vidite da se blii Dan.

Strani izgledi grenika (Heb 10,26)

Jer ako svojevoljno grijeimo poto primismo spoznanje istine, nema vie rtve za 26 grijehe, 27nego strano isekivanje suda i bijesa ognja to e prodrijeti protivnike. 28Je li tko prekrio Zakon Mojsijev, bez milosra biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. 29Zamislite koliko li e goru kaznu zavrijediti tko Sina Bojega pogazi, i neistom smatra krv Saveza kojom je posveen, i Duha milosti pogrdi? 30Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja u je vratiti; i jo: Sudit e Gospodin svome puku. 31Strano je upasti u ruke Boga ivoga.

Velikodunost u prolosti (Heb 10,32)

32A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdrali veliku patniku borbu: 33ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavi zajedniari onih s kojima se tako postupalo. 34I doista, sa sunjevima ste suosjeali i s radou prihvatili otimanje dobara znajui da imate bolji, trajan posjed. 35Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaa! 36Postojanosti vam uistinu treba da biste vrei volju Boju zadobili obeano. 37Jer jo malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doi e i nee zakasniti 38A pravednik e moj od vjere ivjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on dui mojoj.39A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas due.

IV. VJERA I USTRAJNOST (Heb 11,1) 1. VJERA PRAOTACA (Heb 11,1)

Heb 11.
A vjera je ve neko imanje onoga emu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. 2Zbog nje stari primie svjedoanstvo. 3Vjerom spoznajemo da su svjetovi ureeni rijeju Bojom tako te ovo vidljivo ne posta od neega pojavnoga. 4Vjerom Abel prinese Bogu bolju rtvu nego Kain. Po njoj primi svjedoanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoi - po njoj i mrtav jo govori.

5Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te ieznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedoanstvo da omilje Bogu. 6A bez vjere nemogue je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga trae. Vjerom Noa, upuen u ono to jo ne bijae vidljivo, predano sagradi korablju na 7 spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade batinikom vjernike pravednosti. 8Vjerom pozvan, Abraham poslua i zaputi se u kraj koji je imao primiti u batinu, zaputi se ne znajui kamo ide. 9Vjerom se kao pridolica naseli u obeanoj zemlji kao u tuini, prebivajui pod atorima s Izakom i Jakovom, subatinicima istog obeanja, 10jer iekivae onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. 11Vjerom i Sara unato svojoj dobi zadobi mo da zane jer vjernim smatrae Onoga koji joj dade obeanje. 12Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnotvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. 13U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obeanja, ve su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavi da su stranci i pridolice na zemlji. 14Doista, koji tako govore, jasno oituju da domovinu trae. 15Dakako, da su mislili na onu iz koje su izili, imali bi jo prilike vratiti se u nju. 16Ali sada oni eznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. 17Vjerom Abraham, kuan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivae on koji je primio obeanje, 18kome bi reeno: Po Izaku e ti se nazivati potomstvo! - 19uvjeren da Bog moe i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. Vjerom ba u pogledu budunosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava. 21Vjerom Jakov, 20 umirui, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega tapa. 22Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima. 23Vjerom su Mojsija netom roena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidjee da je djetece lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe. 24Vjerom Mojsije, ve odrastao, odbi zvati se sinom keri faraonove. 25Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Bojim narodom, nego se asovito okoristiti grijehom. 26Veim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plau. 27Vjerom napusti Egipat, ne bojei se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi. 28Vjerom je obavio pashu i kropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih. 29Vjerom prooe Crvenim morem kao po suhu, to i Egipani pokuae, ali se potopie. 30Vjerom zidine jerihonske padoe nakon sedmodnevnoga ophoda. 31Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode. 32I to jo da kaem? Ta ponestat e mi vremena, ponem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, 33koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obeano, zaepili ralje lavovima, pogasili estinu ognja, umakli otrici maa, oporavili se od slabosti, ojaali u boju, 34 odbili navale tuinaca. 35ene su po uskrsnuu ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatie osloboenja da bi ih zapalo bolje uskrsnue. 36Drugi su opet iskusili izrugivanja i bieve, pa i okove i tamnicu. 37Kamenovani su, piljeni, poubijani otricom maa, potucali se u runima, u kozjim kousima, u oskudici, potlaeni, zlostavljani - 38svijet ih ne bijae dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, peinama i pukotinama zemaljskim. 39I svi oni po vjeri, istina, primie svjedoanstvo, ali ne zadobie obeano 40jer Bog je za nas predvidio neto bolje da oni bez nas ne dou do savrenstva.

2. POTREBA POSTOJANOSTI (Heb 12,1)

Poziv na postojanost (Heb 12,1) Heb 12.
Zato i mi, okrueni tolikim oblakom svjedoka, odloimo svaki teret i grijeh koji nas

sapinje te postojano trimo u borbu koja je pred nama! 2Uprimo pogled u Poetnika i Dovritelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti to je stajala pred njim podnese kri, prezrevi sramotu te sjedi zdesna prijestolja Bojega. 3Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grenika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom.

Temelji jakosti (Heb 12,4)

4Ta jo se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha. 5Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovaavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. 6Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, iba sina koga voli. 7Poradi vaega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? 8Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca. 9Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i potovali ih. Pa neemo li se kudikamo vie podlagati Ocu duhova te ivjeti? 10Oni su nas doista neto malo dana stegom odgajali kako se njima inilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti. 11Isprva se dodue ini da nijedno odgajanje nije radost, nego alost, ali onima koji su njime uvjebani poslije donosi mironosni plod pravednosti. 12Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, 13poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iai, nego, tovie, da ozdravi.

V. PORAVNITE STAZE (Heb 12,14) 1. ESHATOLOKA OPOMENA (Heb 12,14)

14Nastojte oko mira sa svima! I oko posveenja bez kojega nitko nee vidjeti Gospodina! 15Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Boje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge, 16da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo. 17Ta znate da je i poslije, kad je htio batiniti blagoslov, odbaen jer nije naao mogunosti promjene premda ju je sa suzama traio. 18Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, 19ni jeanju trublje i tutnjavi rijei. - Koji su je sluali, zamolie da im se vie ne govori 20jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i ivine dotakne brda, neka se kamenuje! 21I prizor bijae tako straan da Mojsije ree: "Strah me je i drem!" - 22Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga ivoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisuama anela, sveanom skupu, 23Crkvi prvoroenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savrenih pravednika 24i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi kropljenikoj to snanije govori od Abelove. 25Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umakoe oni to su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo emo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa. 26Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obeava: Jo jednom ja u potresti ne samo zemlju nego i nebo. 27Ono "jo jednom" pokazuje da e, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo. 28Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje sluimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopotovanjem. 29Jer Bog je na oganj to prodire.

2. KRANSKO VLADANJE (Heb 13,1)

Heb 13.

Bratoljublje neka je trajno! 2Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajui, ugostie anele! 3Sjeajte se uznika kao suuznici; zlostavljanih - ta i sami ste u tijelu! 4enidba neka bude u asti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima e i preljubnicima suditi Bog. 5U ivljenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim to imate! Ta on je rekao: Ne, neu te zapustiti i neu te ostaviti. 6Zato moemo pouzdano rei: Gospodin mi je pomonik, ja ne strahujem: to mi tko moe?

3. JELA ILI MILOST (Heb 13,7)

7Spominjite se svojih glavara koji su vam nevjeivali rije Boju: promatrajui kraj njihova ivota, nasljedujte njihovu vjeru. 8Isus Krist juer i danas isti je - i uvijeke. 9Ne dajte se zanijeti razliitim tuim naucima! Jer bolje je srce utvrivati milou nego jelima, koja nisu koristila onima to su ih obdravali. 10Imamo rtvenik s kojega nemaju pravo jesti sluitelji atora. 11Jer tijela ivotinja, kojih krv veliki sveenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. 12Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. 13Stoga iziimo k njemu izvan tabora nosei njegovu muku 14jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budui traimo. 15Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu rtvu hvalbenu, to jest plod usana to ispovijedaju ime njegovo. 16Dobrotvornosti i zajednitva ne zaboravljajte jer takve su rtve mile Bogu! 17Posluni budite svojim glavarima i podloni jer oni bdiju nad vaim duama kao oni koji e polagati raun; neka to ine s radou, a ne uzdiui jer vam to ne bi bilo korisno. 18Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se elimo dobro ponaati. 19Usrdnije vas pak molim: uinite to kako bih vam se to bre vratio.

ZAKLJUAK (Heb 13,20)

A Bog mira, koji po krvi vjenoga Saveza od mrtvih izvede velikoga Pastira ovaca, Gospodina naega Isusa, 21osposobio vas za svako dobro djelo da vrite volju njegovu, inio u nama to je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova. Amen.
20

Popratna rije (Heb 13,22)

Molim vas, brao, podnesite ovu rije ohrabrenja: ta samo vam ukratko napisah! 23Znajte: na je brat Timotej osloboen. Ako uskoro stigne, s njime u vas pohoditi. 24Pozdravite sve svoje glavare i sve svete! Pozdravljaju vas ovi iz Italije. 25Milost sa svima vama!
22

Katolike poslanice
Jakovljeva poslanica (Jak.)
Naslov i pozdrav (Jak 1,1) Jak 1.
Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljenitva pozdrav.

Korist kunje (Jak 1,2)

2Pravom radou smatrajte, brao moja, kad upadnete u razne kunje 3znajui da prokuanost vae vjere raa postojanou. 4Ali neka postojanost bude na djelu savrena da budete savreni i potpuni, bez ikakva nedostataka. 5Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ite od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat e mu se. 6Ali neka ite s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je slian morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. 7Neka takav ne misli da e primiti to od Gospodina - 8ovjek due dvoumne,nepostojan na svim putovima svojim. 9Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvienjem, 10a bogata svojim ponienjem. Ta proi e kao cvijet trave: 11sunce ogranu arko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; draest mu lica propade. Tako e i bogata na stazama svojim usahnuti. 12Blago ovjeku koji trpi kunju: prokuan, primit e vijenac ivota koji je Gospodin obeao onima to ga ljube.

Boja svetost (Jak 1,13)

Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne moe biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. 14Nego svakoga napastuje njegova pouda koja ga privlai i mami. 15Pouda zatim, zatrudnjevi, raa grijehom, a grijeh izvren raa smru. 16Ne varajte se, brao moja ljubljena! 17Svaki dobar dar,svaki savren poklon odozgor je,silazi od Oca svjetlilau kome nema promjeneni sjene od mijene. 18Po svom naumu on nas porodirijeju Istineda budemo prvina nekanjegovih stvorova.
13

Prava bogoljubnost (Jak 1,19)

19Znajte, brao moja ljubljena! Svatko neka bude brz da slua, spor da govori, spor na srdbu. 20Jer srdba ovjekova ne ini pravde Boje. 21Zato odloite svaku prljavtinu i preostalu zlou i sa svom krotkou primite usaenu rije koja ima mo spasiti due vae. 22Budite vritelji rijei, a ne samo sluatelji,zavaravajui sami sebe. 23Jer ako je tko sluatelj rijei,a ne i izvritelj, slian je ovjeku koji motri svoje roeno lice u zrcalu: 24promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijae. 25A koji se ogleda u savrenom zakonu slobode i uza nj prione,ne kao zaboravan sluatelj nego djelotvoran izvritelj, blaen e biti u svem djelovanju svome. 26Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika,nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost. 27Bogoljubnost ista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, uvati se neokaljanim od ovoga svijeta.

Nepristranost (Jak 2,1) Jak 2.

Brao moja, vjeru Gospodina naega Isusa Krista slavnoga ne mijeajte s pristranou! 2Doe li na va sastanak ovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjei, a doe i siromah u bijednoj odjei 3i vi se zagledate u onoga to nosi sjajnu odjeu te reknete: "Ti lijepo ovdje sjedni!", a siromahu reknete: "Ti stani - ili sjedni - ondje, podno podnoja moga!", 4niste li u sebi pristrano sudili te postali suci to naopako sude? ujte, brao moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromani izabrao da budu 5 bogatai u vjeri i batinici Kraljevstva to ga je obeao onima koji ga ljube? 6A vi prezreste siromaha! Ne tlae li vas upravo bogatai? Ne vuku li vas ba oni na

sudove? 7Ne psuju li oni lijepo Ime na vas zazvano? 8Ako doista izvrujete kraljevski zakon po Pismu: Ljubi blinjega svoga kao sebe samoga, dobro inite; 9ako li ste pristrani, grijeh inite i Zakon vas osuuje kao prijestupnike. 10Ta tko sav Zakon uuva,a u jednome samo posrne, postao je krivac svega. 11Jer tko ree: Ne ini preljuba, ree i: Ne ubij. Ako dakle i ne ini preljuba, a ubije, postao si prijestupnik Zakona. 12Tako govorite i tako inite kao oni koji imaju biti sueni po zakonu slobode. 13Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne ini milosra; a milosre likuje nad sudom.

Vjera i djela (Jak 2,14)

to koristi, brao moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Moe li ga vjera spasiti? 15Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje 16pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dadnete im to je potrebno za tijelo, koja korist? 17Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. 18Inae, mogao bi tko rei: "Ti ima vjeru, a ja imam djela. Pokai mi svoju vjeru bez djela, a ja u tebi djelima pokazati svoju vjeru. 19Ti vjeruje da je jedan Bog? Dobro ini! I avli vjeruju, i dru." 20Hoe li spoznati, uplja glavo, da je vjera bez djela jalova? 21Zar se Abraham, otac na, ne opravda djelima, kad na rtvenik prinese Izaka, sina svoga? 22Vidi: vjera je suraivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavrila 23te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i urauna mu se u pravednost pa prijatelj Boji posta. 24Gledajte: ovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. 25Ne opravda li se slino, djelima, i Rahaba bludnica kad primi glasnike i drugim ih putom izvede? 26Jer kao to je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.
14

Obuzdavanje jezika (Jak 3,1) Jak 3.

Neka vas, brao moja, ne bude mnogo uitelja! Ta znate: bit emo stroe sueni. 2Doista, svi mnogo grijeimo. Ako tko u govoru ne grijei, savren je ovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. 3Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo,upravljamo i cijelim tijelom njihovim. 4Evo i laa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoe. 5Tako i jezik: malen je ud, a velikim se moe ponositi.Evo: kolicna vatra koliku umu zapali! 6I jezik je vatra,svijet nepravda jezik je meu naim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kota ivota. 7Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih ivotinja dade se ukrotiti,i rod ih je ljudski ukrotio, 8a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne moe ukrotiti. 9Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Boju stvorene: 10iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, brao moja, tako dogaati! 11Zar vrelo na isti otvor iklja slatko i gorko? 12Moe li, brao moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne moe dati slatke vode.

Prava i lana mudrost (Jak 3,13)

13Je li tko mudar i razborit meu vama? Neka dobrim ivljenjem pokae svoja djela u mudroj blagosti. 14Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne laite protiv istine! 15Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska,avolska. 16Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. 17A mudrost odozgor ponajprije ista je,zatim mirotvorna, milostiva, pouljiva, puna milosra i dobrih plodova, postojana, nehinjena. 18Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

Protiv nesloga (Jak 4,1) Jak 4.

Odakle ratovi, odakle borbe meu vama? Zar ne odavde: od pohota to vojuju u udovima vaim? 2udite, a nemate; ubijate i hlepite,a ne moete postii; borite se i

ratujete. Nemate jer ne itete. 3Itete, a ne primate jer ravo itete: da u pohotama svojim potratite. 4Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoe da bude prijatelj svijeta, promee se u neprijatelja Bojega. 5Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno ezne za duhom to ga nastani u nama? 6A daje on i veu milost. Zato govori:Bog se oholima protivi,a poniznima daje milost. 7Podloite se dakle Bogu!Oduprite se avlui pobjei e od vas! 8Pribliite se Bogui on e se pribliiti vama!Oistite ruke, grenici!Oistite srca, dvolinjaci! Zakukajte, protuite, proplaite!Smijeh va nek se u pla obratii radost u alost! 9 Ponizite se pred Gospodinomi on e vas uzvisiti! 11Ne ogovarajte, brao, jedni druge! 10 Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudi li Zakon, nisi vritelj nego sudac Zakona. 12Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji moe spasiti i pogubiti. A tko si ti da sudi blinjega?

Krivo samopouzdanje (Jak 4,13)

13De sada, vi to govorite: "Danas ili sutra otii emo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi", 14a ne znate to e sutra biti. Ta to je va ivot? Daak ste to se naas pojavi i zatim nestane! 15Umjesto da govorite: "Htjedne li Gospodin, ivjet emo i uiniti ovo ili ono", 16vi se razmeete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako. 17Znati dakle dobro initi, a ne initi - grijeh je.

Opomena bogataima (Jak 5,1) Jak 5.

De sada, bogatai, proplaite i zakukajte zbog nevolja koje e vas zadesiti! Bogatstvo vam istrunu, haljine vae postadoe hrana moljcima, 3zlato vam i srebro zara i 2 ra e njihova biti svjedoanstvo protiv vas te e kao vatra izjesti tijela vaa! Zgrnuste blago u posljednje dane! 4Evo: plaa kosaca vaih njiva - koju im uskratiste vie i vapaji etelaca doprijee do uiju Gospoda nad Vojskama. 5Raskono ste na zemlji i razvratno ivjeli, utoviste srca svoja za dan klanja! 6Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja!

Strpljivost i molitva (Jak 5,7)

Strpite se dakle, brao, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kiu ranu i kasnu. 8Strpite se i vi, ovrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji pribliio! 9Ne tuite se jedni na druge da ne budete osueni! Evo: sudac stoji pred vratima! 10Za uzor strpljivosti i podnoenja zala uzmite, brao, proroke koji su govorili u ime Gospodnje. 11Eto: blaenima nazivamo one koji ustrajae. Za postojanost Jobovu uste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan! 12Prije svega, brao moja, ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom, ni ikojom drugom zakletvom. Vae "da" neka bude "da",i "ne" "ne", da ne padnete pod sud. 13Pati li tko meu vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve! 14Boluje li tko meu vama? Neka dozove starjeine Crkve! Oni neka mole nad njim maui ga uljem u ime Gospodnje 15pa e molitva vjere spasiti nemonika; Gospodin e ga podii, i ako je sagrijeio, oprostit e mu se. 16Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo moe arka molitva pravednikova. 17Ilija bijae ovjek ba kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kie i kie nije bilo na zemlji tri godine i est mjeseci. 18Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kiu i zemlja iznese urod svoj. 19Brao moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati, 20znajte: tko vrati grenika s lutalakog puta njegova,spasit e duu njegovu od smrti i pokriti mnotvo grijeha.
7

Prva Petrova poslanica (1 Pt.)

Naslov i pozdrav (1 Pt 1,1)

1 Pt 1.
Petar, apostol Isusa Krista: putnicima Raseljenitva u Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji, 2po predznanju Boga Oca, posveenjem Duha izabranima da budu posluni te pokropljeni krvlju Isusa Krista.Punina vam milosti i mira!

ivotna nada (1 Pt 1,3)

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina naega Isusa Krista koji nas po velikom milosru svojemu uskrsnuem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za ivotnu nadu, za batinu neraspadljivu, 4 neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, 5vas koje snaga Boja po vjeri uva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. 6Zbog toga se radujte, makar se sada moda trebalo malo i alostiti zbog razliitih kunja: 7da prokuanost vae vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kua - stekne hvalu, slavu i ast o Objavljenju Isusa Krista. 8Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga jo ne gledate, vjerujete te klikete od radosti neizrecive i proslavljene 9to postigoste svrhu svoje vjere: spasenje dua. 10To su spasenje istraivali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. 11Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima koji je unaprijed svjedoio o Kristovim patnjama te slavama to su nakon njih imale doi: 12bi im objavljeno da ne sebi nego vama posluuju ono to vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestie vai blagovjesnici, a nada to se i aneli ude nadviti.
3

Poziv na svetost. Budnost (1 Pt 1,13)

13Zato opaite bokove pameti svoje, trijezni budite i savreno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. 14Kao posluna djeca ne supriliujte se prijanjim poudama iz doba neznanja. 15Naprotiv, kao to je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu ivljenju. 16Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet. 17Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proivite u bogobojaznosti. 18Ta znate da od svog ispraznog naina ivota, to vam ga oci namrijee, niste otkupljeni neim raspadljivim, srebrom ili zlatom, 19nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. 20On bijae dodue predvien prije postanka svijeta, ali se oitova na kraju vremena radi vas 21koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaa i nada bude u Bogu.

Ljubav (1 Pt 1,22)
22Poto ste posluhom istini oistili due svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca arko ljubite jedni druge. 23Ta nanovo ste roeni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva: rijeju Boga koji ivi i ostaje. 24Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet, 25ali Rije Gospodnja ostaje dovijeka.Ta pak rije jest evanelje koje vam je navijeteno.

Jednostavnost (1 Pt 2,1)

1 Pt 2.
Odloite dakle svaku zlou i svaku prijevaru, himbe i zavisti i sva klevetanja. 2Kao novoroenad udite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom da po njemu uzrastete za spasenje, 3ako ste doista okusili kako je dobar Gospodin.

Novo sveenstvo (1 Pt 2,4)

4Pristupite k njemu, Kamenu ivomu to ga, istina, ljudi odbacie, ali je u oima Bojim izabran, dragocjen, 5pa se kao ivo kamenje ugraujte u duhovni Dom za sveto sveenstvo da prinosite rtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. 6Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, nee se postidjeti. Vama dakle koji vjerujete - ast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbacie 7 graditelji postade kamen zaglavni 8i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiu, neposluni Rijei, za to su i odreeni. 9A vi ste rod izabrani, kraljevsko sveenstvo, sveti puk, narod steeni da navijetate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu; 10vi, neko Ne-narod, a sada Narod Boji; vi Ne-mili, a sada Mili.

Krani kao sluge Boje: Meu poganima (1 Pt 2,11)

11Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridolice i putnici klonite putenih pouda koje vojuju protiv due; 12ivljenje vae meu poganima neka bude uzorno da upravo onim za to vas sada potvaraju kao zloince, poto promotre vaa dobra djela, proslave Boga u dan pohoda.

Prema vlastima (1 Pt 2,13)

13Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina: bilo kralju kao vrhovniku, 14bilo upraviteljima jer ih on alje da kazne zloince, a pohvale one koji dobro ine. 15Doista, ovo je Boja volja: da inei dobro uutkate neznanje bezumnika. 16Kao slobodni ljudi - ali ne kao oni kojima je sloboda tek pokrivalom zloe, ve kao Boje sluge - 17sve potujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja astite!

Prema naopakim gospodarima (1 Pt 2,19)

18Sluge, budite sa svim potovanjem pokorni gospodarima, ne samo dobrima i blagima nego i naopakima. 19To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje trpei nepravedno. 20Kakve li slave doista ako za grijehe udarani strpljivo podnosite? No ako dobro inei trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo.

Primjer Krista Patnika (1 Pt 2,21)

21Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. 22On koji grijeha ne uini nit mu usta prijevaru izustie; 23on koji na uvredu nije uvredom uzvraao i muen nije prijetio, preputajui to Sucu pravednom; 24on koji u tijelu svom grijehe nae ponese na drvo da umrijevi grijesima pravednosti ivimo; on ijom se modricom izlijeiste. 25Doista, poput ovaca lutaste,

ali se sada obratiste k pastiru i uvaru dua svojih.

U braku (1 Pt 3,1) 1 Pt 3.
Tako i vi, ene, pokoravajte se svojim muevima: ako su neki od njih moda neposluni Rijei, da i bez rijei budu pridobiveni ivljenjem vas ena, 2poto promotre vae bogoljubno i isto ivljenje. 3Va nakit neka ne bude izvanjski pletenje kose, kienje zlatom ili oblaenje haljina. 4Nego: ovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno. 5Tako su se doista i neko svete ene, zaufane u Boga, resile: pokoravale su se muevima. 6Sara se tako pokori Abrahamu te ga nazva gospodarom. Njezina ste djeca ako inite dobro ne bojei se nikakva zastraivanja. 7Tako i vi, muevi, obazrivo ivite sa svojim enama, kao sa slabijim spolom, te im iskazujte ast kao subatinicima milosti ivota da ne sprijeite svojih molitava.

Prema subrai (1 Pt 3,9)

8Napokon, budite svi jednoduni, puni suosjeanja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni! 9Ne vraajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da batinite blagoslov! 10Doista, tko eli ljubiti ivot i nauit se dana sretnih, nek suspregne jezik oda zla i usne od rijei prijevarnih; zla nek se kloni, a ini dobro, 11 mir neka trai i za njim ide: jer oi Gospodnje gledaju pravedne, 12 ui mu sluaju vapaje njihove, a lice se Gospodnje okree protiv zloinaca. Pa tko da vam naudi ako revnujete za dobro? 14Nego, morali i trpjeti zbog svoje 13 pravednosti, blago vama! No ne bojte se njihova zastraivanja i ne plaite se! 15Naprotiv, Gospodin - Krist neka vam bude svet, u srcima vaim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatrai obrazloenje nade koja je u vama, 16ali blago i s potovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglauju va dobar ivot u Kristu, upravo onim budu postieni za to vas potvaraju. 17Ta uspjenije je trpjeti, ako je to Boja volja, inei dobro, nego inei zlo.

Kristov primjer (1 Pt 3,19)

Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu ubijen dodue u tijelu, ali oivljen u duhu. U njemu otie i propovijedati 19 duhovima u tamnici koji bijahu neko nepokorni, 20 kad ih ono Boja strpljivost iekivae, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam dua, bi spaena vodom. Njezin protulik, krtenje 21 ne odlaganje tjelesne neistoe, nego molitva za dobru savjest
18

upravljena Bogu i vas sada spasava po uskrsnuu Isusa Krista 22koji, uzaavi na nebo, jest zdesna Bogu, poto mu bijahu pokoreni aneli, vlasti i sile.

1 Pt 4.
Dakle, budui da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboruajte istim miljenjem - jer tko trpi u tijelu okanio se grijeha - 2da vrijeme to vam u tijelu jo preostaje proivite ne vie po ljudskim poudama nego po Bojoj volji. 3Dosta je uistinu to ste u prolom vremenu vrili volju pogana, hodei u razvratnostima, poudama, pijanevanjima, pijankama, opijanjima i bezakonikim idolopoklonstvima. 4Stoga se ude to se ne slijevate u tu istu rijeku raskalaenosti te proklinju. 5Polagat e oni raun Onomu tko je ve spreman suditi ive i mrtve. 6Zato je i mrtvima navijeteno evanelje da osueni dodue po ljudsku, u tijelu, ive po Boju - u duhu.

Svretak je blizu (1 Pt 4,7)

7Pribliio se svretak svega! Osvijestite se i otrijeznite za molitvu! 8Prije svega imajte arku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnotvo grijeha! 9Gostoljubivo primajte jedni druge bez mrmljanja! 10Jedni druge posluujte - svatko po primljenom daru - kao dobri upravitelji razliitih Bojih milosti! 11Govori li tko? Neka govori kao rijei Boje! Posluuje li tko? Neka posluuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova! Amen.

Saetak poslanice (1 Pt 4,12)

12Ljubljeni! Ne udite se poaru to bukti meu vama da vas iskua, kao da vam se dogaa togod neobino! 13Naprotiv, radujte se kao zajedniari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. 14Pogruju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Boji u vama poiva. 15Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zloinac, ili makar i kao nametljivac; 16ako li kao kranin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena. 17Ta vrijeme je da zapone Sud - od doma Bojega. No ako ve od vas zapoinje, kakav je onda svretak onih to nisu posluni Bojem evanelju? 18I ako se pravednik jedva spasava, opak i grenik gdje da se pojavi? 19Stoga oni koji po volji Bojoj trpe, neka dobrim djelima povjere due svoje vjernom Stvoritelju.

Pastiri i vjernici (1 Pt 5,1) 1 Pt 5.

Starjeine dakle meu vama opominjem, ja sustarjeina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedniar slave koja se ima oitovati: 2pasite povjereno vam stado Boje, nadgledajte ga - ne prisilno, nego dragovoljno, po Boju; ne radi prljava dobitka, nego oduevljeno; 3i ne kao gospodari Batine nego kao uzori stada. 4Pa kad se pojavi Natpastir, primit ete neuveli vijenac slave. 5Tako i vi, mladii, podloite se starjeinama; svi se jedni prema drugima pripaite poniznou jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. 6Ponizite se dakle pod snanom rukom Bojom da vas uzvisi u pravo vrijeme.7Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas. 8Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik va, avao, kao riui lav obilazi traei koga da prodre. 9Oprite mu se stameni u vjeri znajui da takve iste patnje podnose vaa braa po svijetu. 10A Bog svake milosti, koji vas pozva na vjenu slavu u Kristu, on

e vas, poto malo potrpite, usavriti, uvrstiti, ojaati, utvrditi. 11Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen.

elje i pozdrav (1 Pt 5,12)

Piem vam ukratko, po Silvanu, koga smatram bratom vjernim, da vas ohrabrim i posvjedoim kako je ovo istinska milost Boja. Nje se drite!13Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj.14Pozdravite jedni druge cjelovom ljubavi! Mir svima vama koji ste u Kristu!
12

Druga Petrova poslanica (2 Pt.)

Naslov (2 Pt 1,1) 2 Pt 1.
imun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednou Boga naega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas. 2Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina naega!

Poziv na svetost. Boja dareljivost (2 Pt 1,3)

3Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepou, boanska nas je snaga njegova obdarila svime za ivot i pobonost. 4Time smo obdareni dragocjenim, najveim obeanjima da po njima postanete zajedniari boanske naravi umakavi pokvarenosti koja je u svijetu zbog poude. 5Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepou spoznaje, spoznanjem uzdrljivost, uzdrljivou postojanost, postojanou pobonost, 6 bratoljublje, bratoljubljem ljubav. 8Jer ako to imate i u tom 7pobonou napredujete, neete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. 9A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je oien od svojih prijanjih grijeha. 10Zato, brao, to revnije uznastojte uvrstiti svoj poziv i izabranje: to inei - ne, neete posrnuti nikada! 11Tako e vam se bogato osigurati ulazak u vjeno kraljevstvo Gospodina naega i Spasitelja Isusa Krista.

Apostolsko svjedoanstvo (2 Pt 1,12)

12Zato u vas uvijek na to podsjeati premda to znate i utvreni ste u primljenoj istini. 13Pravo je, mislim, da vas dok sam u ovom atoru, budim opomenom, 14svjestan da u brzo napustiti svoj ator, kako mi i Gospodin na Isus Krist oitova. 15A pobrinut u se da se i nakon mojeg izlaska uvijek toga sjeate. 16Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina naega Isusa Krista slijedei izmudrene prie, nego kao oevici njegova velianstva. 17Od Oca je doista primio ast i slavu kad mu ono od uzviene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! 18Taj glas, koji s neba dopirae, usmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori.

Proroka rije (2 Pt 1,19)

19Tako nam je potvrena proroka rije te dobro inite to uza nju prianjate kao uza svjetiljku to svijetli na mrklu mjestu - dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vaim. 20Ponajprije znajte ovo: nijedno se prorotvo Pisma ne moe tumaiti samovoljno 21jer nikada prorotvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.

Krivi uitelji (2 Pt 2,1) 2 Pt 2.

Bilo je u narodu i lanih proroka, kao to e i meu vama biti lanih uitelja, onih koji e prokrijumariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navui na se brzu propast. 2I mnogi e se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog

njih e se kuditi put istine. 3U svojoj e vas lakomosti kupovati izmiljotinama. Njihova osuda ve odavna nije dokona i propast im ne drijema.

Pouka prolosti (2 Pt 2,4)

Doista, ako Bog anela koji sagrijeie nije potedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mranom bezdanu da budu uvani za sud; 5ako staroga svijeta ne potedje, nego sauva - osmoga - Nou, glasnika pravednosti, sruivi potop na svijet bezboni; 6ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer buduim bezbonicima postavi; 7ako pravednog Lota, premorena razvratnim ivljenjem onih razularenika, oslobodi - 8pravedniku se doista dan za danom dua razdirala dok je gledao i sluao bezakonika djela onih meu kojima je boravio 9umije Gospod i pobonike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sauvati, 10ponajpae one koji u prljavoj poudi idu za puti i preziru Velianstvo.
4

Budua kazna (2 Pt 2,10b)

Preuzetnici, drznici i ne trepnu pogrujui Slave, 11dok aneli, iako jakou i snagom od njih vei, ne izriu protiv njih pred Gospodinom pogrdna suda. 12Oni pak kao nerazumne ivotinje, po naravi roene za lov i istrebljenje, pogruju to ne poznaju. Istim e istrebljenjem i oni biti istrebljeni; 13zadesit e ih nepravda, plaa nepravednosti. Uitkom smatraju razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslauju se prijevarama svojim dok se s vama goste. 14Oi su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame due nepostojane, srce im je uvjebano u lakomstvu, prokleti sinovi! 15Zabludie, napustivi ravan put, te pooe putom Bosorova sina Bileama, koji prigrli plau nepravednosti, 16ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo ivine ljudskim glasom prozbori i sprijei prorokovo bezumlje. 17Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se uva mrkla tmina. Naklapajui naduvene ispraznosti, poudama putenim, razvratnostima mame one 18 to netom odbjegoe od onih koji ive u zabludi. 19Obeavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada. 20Doista, poto su po spoznaji Gospodina naega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavtina svijeta, ako se opet u njih upleu i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. 21Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, poto ga spoznae, okrenuti lea svetoj zapovijedi koja im je predana. 22Dogodilo im se to veli istinita izreka: "Pas se vraa svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu."

Dan Gospodnji: Proroci i apostoli (2 Pt 3,1) 2 Pt 3.

Ljubljeni, piem evo ve drugu poslanicu. U objema opomenom budim va zdrav razbor 2da se sjetite rijei to ih prorekoe sveti proroci i zapovijedi apostola vaih, zapovijedi Gospodinove i Spasiteljeve.

Lani uitelji (2 Pt 3,3)

3Znajte ponajprije ovo: u posljednje e se dane pojaviti podrugljivi izrugivai; povoditi e se za svojim poudama 4i pitati: "to je s obeanjem njegova Dolaska? Jer i otkad Oci pomrijee, sve ostaje kao to bijae od poetka stvorenja." 5Ta oni naumice zaboravljaju da nebesa bijahu odavna i da zemlja na Boju rije posta iz vode i po vodi. 6Na isti nain ondanji svijet propade vodom potopljen. 7A sadanja nebesa i zemlja istom su rijeju pohranjena za oganj i uvaju se za Dan suda i propasti bezbonih ljudi. 8Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuu godina, a tisuu godina kao jedan dan. 9Ne kasni Gospodin ispuniti obeanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer nee da tko propadne, nego hoe da svi prispiju k obraenju. 10Kao tat e doi Dan Gospodnji u koji e nebesa

trijeskom uminuti, poela se, uarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. 11Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi istiete u svetu ivljenju i pobonosti 12iekujui i pospjeujui dolazak Dana Bojega u koji e se nebesa, zapaljena, raspasti i poela, uarena, rastaliti. 13Ta po obeanju njegovu iekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. 14Zato, ljubljeni, dok to iekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru. 15A strpljivost Gospodina naega spasenjem smatrajte, kako vam i ljubljeni brat na Pavao napisa po mudrosti koja mu je dana. 16Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima poneto nerazumljivo, to neupueni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma - sebi na propast. 17Vi dakle, ljubljeni poto ste upozoreni, uvajte se da ne biste, zavedeni bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti. 18A rastite u milosti i spoznanju Gospodina naega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vjenosti! Amen!

Prva Ivanova poslanica (1 Iv.)

UVOD (1 Iv 1,1)
Zajednitvo s Ocem i Sinom po Utjelovljenju (1 Iv 1,1) 1 Iv 1.

to bijae od poetka,to smo uli, to smo vidjeli oima svojim, to razmotrismo i ruke nae opipae o Rijei, ivotu -2da, ivot se oitova, i vidjeli smo i svjedoimo, i navjeujemo vam ivot vjeni, koji bijae kod Oca i oitova se nama -3to smo vidjeli i uli, navjeujemo i vama da i vi imate zajednitvo s nama. A nae je zajednitvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.4I to vam piemo da radost naa bude potpuna.

I. HODITI U SVJETLOSTI (1 Iv 1,5)

1. uvjet: ne grijeiti (1 Iv 1,5)
5

A ovo je navjetaj koji smo uli od njega i navjeujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve!6Reknemo li da imamo zajednitvo s njim, a u tami hodimo, laemo i ne inimo istine.7Ako u svjetlosti hodimo, kao to je on u svjetlosti, imamo zajednitvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, isti nas od svakoga grijeha.8Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama.9Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit e nam grijehe i oistiti nas od svake nepravde.10Reknemo li da nismo zgrijeili, pravimo ga lacem i rijei njegove nema u nama.

1 Iv 2.
Djeice moja,ovo vam piem da ne grijeite. Ako tko i sagrijei, zagovornika imamo kod Oca Isusa Krista, Pravednika.2On je pomirnica za grijeha nae, i ne samo nae, nego i svega svijeta.

2. uvjet: uvati zapovijedi, osobito ljubav (1 Iv 2,3)

3

I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove uvamo.4Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne uva, laac je, u njemu nema istine.5A tko uva rije njegovu, u njemu je zaista savrena ljubav Boja. Po tom znamo da smo u njemu.6Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ii putom kojim je on hodio.7Ljubljeni, piem vam ne novu zapovijed, nego staru zapovijed, koju ste imali od poetka. Ta stara zapovijed jest rije koju ste uli.8A opet, novu vam zapovijed piem - obistinjuje se u njemu i vama jer tama prolazi, svjetlost istinita ve svijetli.9Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada.10Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema.11A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oi. Piem vama, djeice, jer su vam grijesi oproteni po njegovu imenu.13Piem vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od poetka. Piem vama, mladii, jer ste pobijedili Zloga.14Napisah vama, djeco, jer upoznaste Oca. Napisah vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od poetka. Napisah vama, mladii, jer ste jaki i rije Boja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga.15Ne ljubite svijeta ni to je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Oeve.16Jer to je god svjetovno - pouda tijela, i pouda oiju, i oholost ivota nije od Oca, nego od svijeta.17Svijet prolazi i pouda njegova, a tko ini volju Boju, ostaje dovijeka. Djeco, posljednji je as! I, kako ste uli, dolazi Antikrist.

3. uvjet: ne povoditi se za svijetom (1 Iv 2,12)

12

4. uvjet: kloniti se antikrista (1 Iv 2,19)

18

I sad su se ve mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji as.19Od nas izioe, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se oituje da nisu od nas.20A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate.21Ne pisah vam zato to ne biste znali istine, nego jer je znate i jer znate da nikakva la nije od istine.22Tko je laac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj 23tko nijee Oca i Sina. Svaki koji nijee Sina, nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i Oca.24A vi to uste od poetka, u vama nek ostane. Ako u vama ostane to uste od poetka, i vi ete ostati u Sinu i Ocu.25A ovo je obeanje koje nam on obea: ivot vjeni.26Ovo vam napisah o onima koji vas zavode.27A vi Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da vas itko pouava. Nego njegovo vas Pomazanje ui o svemu, a istinito je i nije la, pa kao to vas je ono nauilo, ostanite u Njemu.28I sada, djeice, ostanite u njemu da budemo puni pouzdanja kad se pojavi te se ne postidimo pred njim o njegovu dolasku.29Ako znate da je on Pravednik, znate i da je svaki koji ini pravdu od njega roen.

II. IVJETI KAO DJECA BOJA (1 Iv 3,1)

1 Iv 3.
Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Boja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato to ne poznaje njega.2Ljubljeni, sad smo djeca Boja i jo se ne oitova to emo biti. Znamo: kad se oituje, bit emo njemu slini, jer vidjet emo ga kao to jest.

1. uvjet: ne grijeiti (1 Iv 3,3)

3

I tko god ima tu nadu u njemu, isti se kao to je on ist.4Tko god ini grijeh, ini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje.5I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu.6Tko god u njemu ostaje, ne grijei. Tko god grijei, nije ga vidio nit upoznao.7Djeice, nitko neka vas ne zavede! Tko ini pravdu, pravedan je kao to je On pravedan.8Tko ini grijeh, od avla je jer avao grijei od poetka. Zato se pojavi Sin Boji: da razori djela avolska.9Tko god je roen od Boga, ne ini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu;

ne moe grijeiti jer je roen od Boga.10Po ovom se raspoznaju djeca Boja i djeca avolska: tko god ne ini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.

2. uvjet: uvati zapovijedi, osobito ljubav (1 Iv 3,11)

11

Jer ovo je navjetaj koji uste od poetka: da ljubimo jedni druge.12Ne kao Kajin, koji bijae od Zloga i ubi brata svog. A zato ga ubi? Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna.13Ne udite se, brao ako vas svijet mrzi.14Mi znamo da smo iz smrti preli u ivot jer ljubimo brau; tko ne ljubi, ostaje u smrti.15Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vjenoga ivota.16Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas poloio ivot svoj. I mi smo duni ivote poloiti za brau.17Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce kako ljubav Boja ostaje u njemu?18Djeice, ne ljubimo rijeju i jezikom, ve djelom i istinom.19Po tom emo znati da smo od istine. I umirit emo pred njim srce svoje20ako nas ono bilo u em osuuje. Jer Bog je vei od naega srca i znade sve.21Ljubljeni, ako nas srce ne osuuje, moemo zaufano k Bogu.22I to god itemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove uvamo i inimo to je njemu drago.23I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao to nam je dao zapovijed.24I tko uva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.

3. uvjet: kloniti se antikrista (1 Iv 4,1) 1 Iv 4.

Ljubljeni,ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lani proroci izili u svijet.2Po ovom prepoznajete Duha Bojega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist doao u tijelu, od Boga je.3A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste uli da dolazi i sad je ve na svijetu.4Vi ste, djeice, od Boga i pobijedili ste ih jer je moniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu.5Oni su od svijeta,

zato iz svijeta govore i svijet ih slua.6Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas slua, a tko nije od Boga, ne slua nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude.

III. NA IZVORIMA LJUBAVI I VJERE (1 Iv 4,7)

1. Na izvoru ljubavi (1 Iv 4,7)
7

Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je roen i poznaje Boga.8Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.9U ovom se oitova ljubav Boja u nama: Bog Sina svoga jedinoroenoga posla u svijet da ivimo po njemu.10U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe nae.11Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo duni ljubiti jedni druge.12Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savrena.13Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao.14I mi smo vidjeli i svjedoimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.15Tko ispovijeda da je Isus Sin Boji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu.16I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.17U ovom je savrenstvo nae uzajamne ljubavi: imamo pouzdanje na Sudnji dan jer kakav je on, takvi smo i mi u ovom svijetu.18Straha u ljubavi nema, nego savrena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savren u ljubavi.19Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi.20Rekne li tko: "Ljubim Boga", a mrzi brata svog, laac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne moe ljubiti.21I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga. Tko god vjeruje: "Isus je Krist",od Boga je roen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i roenoga.2Po ovom znamo da ljubimo djecu Boju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vrimo.3Jer ljubav je Boja ovo: zapovijedi njegove uvati. A zapovijedi njegove nisu teke.4Jer sve to je od Boga roeno,

1 Iv 5.

pobjeuje svijet. I ovo je pobjeda to pobijedi svijet: vjera naa.

2. Na izvoru vjere (1 Iv 5,5)

5

Ta tko to pobjeuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Boji?6On, Isus Krist, doe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoi jer Duh je istina.7Jer troje je to svjedoi:8Duh, voda i krv; i to je troje jedno.9Ako primamo svjedoanstvo ljudi, svjedoanstvo je Boje vee. Jer ovo je svjedoanstvo Boje, kojim je svjedoio za Sina svoga:10Tko vjeruje u Sina Bojega, ima to svjedoanstvo Boje u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, uinio ga je lacem jer nije vjerovao u svjedoanstvo kojim je svjedoio Bog za Sina svoga.11I ovo je svjedoanstvo: Bog nam je dao ivot vjeni; i taj je ivot u Sinu njegovu.12Tko ima Sina, ima ivot; tko nema Sina Bojega, nema ivota.

ZAKLJUAK (1 Iv 5,13)
13

To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Bojega da znate da imate ivot vjeni.

DODACI (1 Iv 5,14)
14

I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako to itemo po volji njegovoj, usliava nas.15I znamo li da nas usliava u svemu to itemo, znamo da ve imamo to smo od njega iskali.16Vidi li tko brata svojega gdje ini grijeh koji nije na smrt, neka ite i dat e mu ivot - onima koji ine grijeh to nije na smrt. Ima grijeh to je na smrt; za nj ne velim da moli.17Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt.18Znamo: tko god je roen od Boga, ne grijei; nego Roeni od Boga uva ga i Zli ga se ne dotie.19Znamo: od Boga smo, a sav je svijet pod Zlim.20Znamo: Sin je Boji doao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i ivot vjeni.21Djeice, klonite se idola!

Druga Ivanova poslanica (2 Iv.)

Pozdrav (2 Iv 1)
Starjeina izabranoj Gospoi i djeci njezinoj koju ja ljubim u Istini - a ne samo ja nego i svi koji upoznae Istinu - 2radi Istine koja ostaje u nama i bit e s nama dovijeka. 3Bila s nama milost, milosre i mir od Boga Oca i od Sina Oeva Isusa Krista u istini i ljubavi!

Zapovijed ljubavi (2 Iv 4)
4Obradovah se veoma to sam meu tvojom djecom naao takve koji hode u istini, kao to primismo zapovijed od Oca. 5I sada te molim, Gospoo, ne kao da ti novu zapovijed piem, nego onu koju smo imali od poetka: da ljubimo jedni druge. 6A ovo je ta ljubav: da ivimo po zapovijedima njegovim. To je zapovijed, kao to uste od poetka, da u njoj ivite.

Antikristi (2 Iv 7)
7Jer izioe na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist. 8uvajte se da ne izgubite to ste stekli, nego da primite potpunu plau. 9Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga. Tko ostaje u nauku, ima i Oca i Sina. 10Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuu i ne pozdravljajte ga. 11Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima.

Zakljuak (2 Iv 12)
12Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh na papiru i crnilom, nego se nadam da u doi k vama i iz usta u usta govoriti da radost vaa bude potpuna. 13Pozdravljaju te djeca tvoje izabrane sestre.

Trea Ivanova poslanica (3 Iv.)

Pozdrav (3 Iv 1)
Starjeina ljubljenom Gaju koga ljubim u Istini.

Pohvala Gaju (3 Iv 2)
Ljubljeni! elim ti u svemu dobro i da bude zdrav, kao to je dobro tvojoj dui. 3Veoma se obradovah kada dooe braa i posvjedoie za tvoju istinu: kako ti ivi po Istini. 4uti da moja djeca po Istini ive! - nema mi vee radosti od toga. 5Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu to ini za brau, i to za doljake. 6Oni posvjedoie tvoju ljubav pred Crkvom i dobro e uiniti ako ih isprati Boga dostojno. 7Jer poradi Imena izioe i ne primaju nita od pogana. 8Mi smo dakle duni takve primati da budemo suradnici Istine.
2

Prijekor Diotrefu (3 Iv 9)
9Pisao sam neto Crkvi: ali Diotref, koji hoe da bude prvi meu njima, ne prima nas. 10Zato ako doem, spoitnut u mu djela koja ini naklapajui zlobne rijei o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima brae, a onima koji bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve.

Svjedoanstvo o Demetriju (3 Iv 11)

11Ljubljeni! Ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro ini, od Boga je; tko zlo ini, nije vidio Boga. 12Za Demetrija svjedoe svi, i sama Istina, a i mi svjedoimo. A zna

da je nae svjedoanstvo istinito.

Zaglavak (3 Iv 13)
13Mnogo bih ti imao pisati, ali neu da ti piem crnilom i perom. 14Nadam se da u te uskoro vidjeti pa emo iz usta u usta govoriti. 15Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje poimence.

Poslanica Jude apostola (Jd.)

Pozdrav (Jd 1)
Juda, sluga Isusa Krista, brat Jakovljev: ljubljenima u Bogu, Ocu, uvanima za Isusa Krista - pozvanima. 2Obilovali milou, mirom i ljubavlju!

Povod (Jd 3)
3Ljubljeni! Dok sam u svojoj briljivosti kanio pisati vam o naem zajednikom spasenju, osjetio sam potrebu da vas pismom potaknem da vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima. 4Jer uuljali se neki, odavna ve zapisani za ovaj sud, bezbonici koji milost Boga naega promeu u razuzdanost i nijeu jedinoga gospodara i Gospodina naega Isusa Krista.

Krivi uitelji i kazna koja im prijeti (Jd 5)

5elim vas podsjetiti, premda jednom zauvijek sve znate, kako je Gospodin izbavio narod iz Egipta, a zatim unitio nevjerne. 6I anele, koji nisu uvali svojeg dostojanstva nego su ostavili svoje prebivalite, sauvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku vjenim okovima; 7kao Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih podali bludu i otili za drugom puti, stoje za primjer, ispatajui kaznu u vjenom ognju.

Njihove hule (Jd 9)

8Uza sve to i ovi sanjari jednako skvrne tijelo, zabacuju Velianstvo, pogruju Slave. 9Kad se Mihael arkaneo s avlom prepirao za tijelo Mojsijevo, nije se usudio izrei pogrdan sud protiv njega, nego ree: "Sprijeio te Gospodin!" 10A ovi pogruju ono to ne poznaju; a to po naravi kao nerazumne ivotinje poznaju, u tom trunu. 11Jao njima! Putom Kajinovim pooe, i zabludi se Bileamovoj za plau podae, i propadoe od pobune Korahove. 12Oni su ljage na vaim agapama, bezobzirno se s vama gostei i napasajui se; oblaci bezvodni to ih vjetrovi raznose, stabla besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena, 13bijesno morsko valovlje to ispjenjuje svoje sramote, zvijezde lutalice kojima je spremljena crna tmina dovijeka. 14O njima prorokova sedmi od Adama, Henok: "Gle, doe Gospodin sa Desttisuama svojim 15suditi svima i pokarati sve bezbonike za sva njihova bezbona djela kojima bezbono sagrijeie i za sve drzovite rijei koje greni bezbonici izrekoe protiv njega." 16To su rogoborni nezadovoljnici koji hode putom svojih pouda, usta im zbore naduto, ulaguju se u lice radi dobitka. 17A vi, ljubljeni, sjetite se rijei to ih prorekoe apostoli Gospodina naega Isusa Krista. 18Oni vam govorahu: "U posljednje e vrijeme biti podrugljivaca koji e se povoditi za bezbonim poudama svojim." 19To su sijai razdora, sjetilnici koji nemaju Duha.

Poticaji vjernima (Jd 20)

20A vi, ljubljeni, naziujte se na presvetoj vjeri svojoj molei se u Duhu Svetom, uuvajte se u ljubavi Bojoj, iekujui milosre Gospodina naega Isusa Krista za 21 vjeni ivot. 22I jedne, svadljivce, karajte, 23druge spasavajte otimajui ih ognju, treima

se pak smilujte sa strahom, mrzei i haljinu puti okaljanu. 24Onomu koji vas moe ouvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju - 25jedinomu Bogu, Spasitelju naemu, po Isusu Kristu, Gospodinu naemu: slava, velianstvo, vlast i mo i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve vijeke. Amen.

Otkrivenje
Otkrivenje (Otk.)
PROSLOV (Otk 1,1)
Otk 1.
Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokae slugama svojim ono to se ima dogoditi ubrzo. I on to oznai poslavi svog anela sluzi svomu Ivanu 2koji posvjedoi za rije Boju i za svjedoanstvo Isusa Krista - za sve to vidje. 3Blago onomu koji ita i onima to sluaju rijei ovog prorotva te uvaju to je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu!

I. PISMA MALOAZIJSKIM CRKVAMA (Otk 1,4)

Pozdrav (Otk 1,1)
Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijae i koji dolazi i od sedam duhova to su pred Prijestoljem njegovim 5i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvoroenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naih grijeha 6te nas uini kraljevstvom, sveenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen! 7Gle, dolazi s oblacima i gledat e ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat e nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen. 8Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bijae i koji dolazi, Svevladar.
4

Uvodno vienje (Otk 1,9)

9Ja, Ivan, brat va i suzajedniar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi rijei Boje i svjedoanstva Isusova. 10Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i zauh iza sebe jak glas, kao glas trublje. 11Govorae: "to vidi, napii u knjigu i poalji sedmerim crkvama: U Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju." 12Okrenuh se da vidim glas koji govorae sa mnom. I okrenuvi se, vidjeh sedam zlatnih svijenjaka, 13a posred svijenjaka netko kao Sin ovjeji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; 14glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oi mu kao plamen ognjeni; 15noge mu nalik mjedi uglaenoj, kao u pei uarenoj, a glas mu kao um voda mnogih; 16u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi ma dvosjean, otar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi. 17Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govorei: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, 18i ivi! Mrtav bijah, a evo ivim u vijeke vjekova te imam kljue Smrti, i Podzemlja. 19Napii dakle to si vidio: ono to jest i to se ima dogoditi poslije. 20Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj desnici i sedam zlatnih svijenjaka: sedam zvijezda aneli su sedam crkava, sedam svijenjaka sedam je crkava."

Crkvi u Efezu: ohladnjela ljubav (Otk 2,1)

Otk 2.
Anelu Crkve u Efezu napii: "Ovo govori Onaj koji dri sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijenjaka: 2Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne moe podnijeti opakih. Iskuao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su laljivci. 3Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao. 4Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. 5Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i ini prva djela. Inae dolazim k tebi i - uklonit u tvoj svijenjak s mjesta njegova ako se ne obrati. 6Ali ovo ima: mrzi nikolaitska djela koja i ja mrzim." 7"Tko ima uho, nek poslua to Duh govori crkvama! Pobjedniku u dati jesti od stabla ivota koje je u raju Bojem." Crkvi u Smirni: vjernost u progonu 8I anelu Crkve u Smirni napii: "Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijae mrtav i oivje: 9Znam tvoju nevolju i siromatvo - ali ti si bogat! - i pogrde od onih koji se nazivaju idovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina. 10Ne boj se onoga to ti je trpjeti! Evo, Sotona, e neke od vas baciti u tamnicu da budete iskuani. Bit ete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat u ti vijenac ivota." 11"Tko ima uho, nek poslua to Duh govori crkvama! Pobjedniku nee nauditi druga smrt."

Crkvi u Pergamu: jasno opredjeljenje (Otk 2,12)

12I anelu Crkve u Pergamu napii: "Ovo govori Onaj u koga je ma dvosjek, otar: Znam gdje prebiva - ondje gdje je Sotonino prijestolje - a vrsto se dri moga 13 imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas - gdje Sotona prebiva. 14Ali imam neto malo protiv tebe: ima ondje nekih to dre nauk Bileama to poui Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa rtvovana idolima i bludu se podadu. 15Tako i ti ima takvih koji dre nauk nikolaitski. 16Obrati se dakle! Inae dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima maem usta svojih." "Tko ima uho, nek poslua to Duh govori crkvama! Pobjedniku u dati mane 17 sakrivene i bijel u mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima."

Crkvi u Tijatiri: kriva snoljivost (Otk 2,18)

18I anelu Crkve u Tijatiri napii: "Ovo govori Sin Boji, Onaj u koga su oi kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglaenu: 19Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i sluenje, i postojanost - i tvoja posljednja djela obilatija od prvanjih. 20Ali imam protiv tebe: puta enu Jezabelu, koja se pravi proroicom, da ui i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa rtvovana idolima. 21Dadoh joj vremena za obraenje, ali ona nee da se obrati od bludnosti svoje. 22Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; 23i djecu u joj smru pobiti. I znat e sve crkve: Ja sam Onaj koji istrauje bubrege i srca - i dat u vam svakomu po djelima. 24Vama pak velim - vama drugim u Tijatiri koji ne dre ovog nauka te ne upoznae takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena 25nego - to imate, vrsto drite dok ne doem." "Pobjedniku, onomu to do kraja bude vrio moja djela, dat u vlast nad narodima 27i 26 vladat e njima palicom gvozdenom, kao posue glineno satirati ih - 28kao to i ja to primih od Oca svoga. I dat u mu zvijezdu Danicu. 29Tko ima uho, nek poslua to Duh govori crkvama!"

Crkvi u Sardu: prividno kranstvo (Otk 3,1) Otk 3.

I anelu Crkve u Sardu napii: "Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Bojih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: ima ime da ivi, a mrtav si. 2Budan budi i utvrdi ostatak koji tek to ne umre. Doista, ne naoh da su ti djela pred Bogom mojim savrena. 3Spomeni se dakle: kako si primio Rije i posluao, tako je i uvaj - i obrati

se. Ne bude li dakle budan, doi u kao tat, a nee znati u koji u as doi na te. 4Ali ima u Sardu nekolicinu imena to ne okaljae svojih haljina; oni e hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni." 5"Tako e pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neu izbrisati imena njegova iz knjige ivota i priznat u ime njegovo pred Ocem svojim i anelima njegovim." 6"Tko ima uho, nek poslua to Duh govori crkvama!"

Crkvi u Filadelfiji: hrabra izdrljivost (Otk 3,7)

7I anelu Crkve u Filadelfiji napii: "Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima klju Davidov i kad otvori, nitko nee zatvoriti; kad zatvori, nitko nee otvoriti: 8Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne moe. Doista, malena je tvoja snaga, a ouvao si moju rije i nisi zatajio mog imena. 9Evo, dovest u neke iz sinagoge Sotonine - koji sebe zovu idovi, a nisu, nego lau - evo, prisilit u ih da dou da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim. 10Budui da si ouvao moju rije o postojanosti, i ja u ouvati tebe od asa kunje koji ima doi na sav svijet da se iskuaju svi pozemljari. 11Dolazim ubrzo. vrsto dri to ima da ti nitko ne ugrabi vijenca." 12"Pobjednika u postaviti stupom u hramu Boga moga i odande on vie nee izii i napisat u na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji sie s neba od Boga mojega, i ime moje novo." 13"Tko ima uho, nek poslua to Duh govori crkvama!"

Crkvi u Laodiceji: posvjetovnjaenje i mlakost (Otk 3,14)

I anelu Crkve u Laodiceji napii: "Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Poetak Bojeg stvorenja: 15Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vru. O da si studen ili vru! 16Ali jer si mlak, ni vru ni studen, povratit u te iz usta. 17Govori: 'Bogat sam, obogatih se, nita mi ne treba!' A ne zna da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 18Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri eena da se obogati i bijele haljine da se odjene da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oi pomae i vidi. 19Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! 20Evo, na vratima stojim i kucam; poslua li tko glas moj i otvori mi vrata, unii u k njemu i veerati s njim i on sa mnom." "Pobjednika u posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao to i ja, pobijedivi, 21 sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo." 22"Tko ima uho, nek poslua to Duh govori crkvama!"
14

II. PROROKA VIENJA (Otk 4,1) 1. DOGAAJI PRIJE VELIKOGA DANA BOJEGA (Otk 4,1)
Bog Janjetu povjerava sudbinu svijeta (Otk 4,1) Otk 4.
Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijanji glas, to ga ono zauh kao glas trublje to govorae sa mnom, ree: "Uzii ovamo i pokazat u ti to se ima dogoditi nakon ovoga!" 2I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajae na nebu i na prijestolje Netko sjede. 3Taj to sjede bijae nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja duga slina smaragdu. 4Uokolo prijestolja dvadeset i etiri prijestolja, a na prijestolja sjedoe dvadeset i etiri starjeine, obuene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi. 5Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Bojih, 6a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, etiri bia, sprijeda i straga puna oiju: 7prvo bie slino lavu, drugo bie slino juncu, tree bie s licem kao

ovjejim, etvrto bie slino leteem orlu. 8Ta su etiri bia - u svakoga po est krila - sve naokolo i iznutra puna oiju. Bez predaha dan i no govore: "Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijae i koji jest i koji dolazi!" 9I kad god bia dadu slavu i ast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, ivomu u vijeke vjekova, 10dvadeset i etiri starjeine padnu niice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu - ivomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govorei: 11"Dostojan si, Gospodine, Boe na, primiti slavu i ast i mo! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!"

Otk 5.
I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju - knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapeaena sa sedam peata! 2I vidjeh snana anela gdje iza glasa proglauje: "Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpeatiti peate njezine?" 3I nitko - ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom - nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. 4Briznem u pla jer se nitko ne nae dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. 5A jedan od starjeina ree: "Ne plai! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on e otvoriti knjigu i sedam peata njezinih. 6I vidjeh: posred prijestolja i etiriju bia i posred starjeina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam oiju, to jest sedam duhova Bojih, po svoj zemlji poslanih. 7On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. 8A kad on uze knjigu, etiri bia i dvadeset i etiri starjeine padoe niice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetakih. 9Pjevaju oni pjesmu novu: "Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti peate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; uinio si ih Bogu naemu 10 kraljevstvom i sveenicima i kraljevat e na zemlji." I vidjeh, i zauh glas anela mnogih uokolo prijestolja, i bia i starjeina. Bijae 11 ih na mirijade mirijada i tisue tisua. 12Klicahu iza glasa: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti mo, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i ast, i slavu, i blagoslov!" I zaujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na 13 njima i u njima govori: "Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i ast, i slava i vlast u vijeke vjekova!" I etiri bia ponavljahu: "Amen!" A starjeine padnu niice i poklone se. 14

Jaganjac otvara sedam peata (Otk 6,1) Otk 6.

I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam peata, zaujem gdje prvo od etiri bia govori glasom kao gromovnim: "Doi!" 2Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik poe da pobijedi. 3Kad Jaganjac

otvori drugi peat, zaujem drugo bie gdje govori: "Doi!" 4I izie drugi konj, rian. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi meu sobom pokolju. I dan mu je ma velik. 5Kad Jaganjac otvori trei peat, zaujem tree bie gdje govori: "Doi!" Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja. 6Tada zaujem kao neki glas isred etiriju bia gdje govori: "Mjera penice za denar! Tri mjere jema za denar! A ulju i vinu ne udi!" 7Kad Jaganjac otvori etvrti peat, zaujem glas etvrtoga bia gdje govori: "Doi!" 8Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad etvrtinom zemlje: ubijati maem i glau i smru i zvijerima zemaljskim. 9Kad Jaganjac otvori peti peat, vidjeh pod rtvenikom due zaklanih zbog rijei Boje i zbog svjedoanstva to ga imahu. 10Vikahu iza glasa: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nee suditi i osvetiti krv nau na pozemljarima?" 11I svakome je od njih dana bijela haljina i reeno im je neka se strpe jo malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u slubi i brae njihove koja imaju biti pobijena kao i oni. 12I vidjeh: kad Jaganjac otvori esti peat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. 13I zvijezde padoe s neba na zemlju kao to smokva smokvice stresa kad je potrese estok vjetar. 14Nebo ieznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenue s mjesta. 15Kraljevi zemaljski, i velikai, i vojvode, i bogatai, i mogunici, rob i slobodnjak - svi se sakrie u spilje i peine gorske 16govorei gorama i peinama: "Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdbe Jaganjeve. 17Jer doe Dan onaj veliki srdbe njihove i tko e opstati!"

Sluge Boje bit e poteene (Otk 7,1) Otk 7.

Nakon toga vidjeh: etiri anela stoje na etiri kraja zemlje zadravajui etiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne pue ni zemljom ni morem nit ikojim drveem. 2I vidjeh drugoga jednog anela gdje uzlazi od istoka suneva s peatom Boga ivoga. On povika iza glasa onoj etvorici anela kojima bi dano nauditi zemlji i moru: 3"Ne udite ni zemlji ni moru ni drveu dok ne opeatimo sluge Boga naega na elima!" 4I zaujem broj opeaenih - sto etrdeset i etiri tisue opeaenih iz svih plemena sinova Izraelovih: 5iz plemena Judina dvanaest tisua opeaenih, iz plemena Rubenova dvanaest tisua, iz plemena Gadova dvanaest tisua, iz plemena Aerova dvanaest tisua, 6 iz plemena Naftalijeva dvanest tisua, iz plemena Manaeova dvanaest tisua, iz plemena imunova dvanaest tisua, 7 iz plemena Levijeva dvanaest tisua, iz plemena Jisakarova dvanaest tisua, 8iz plemena Zebulunova dvanaest tisua, iz plemena Josipova dvanaest tisua, iz plemena Benjaminova dvanaest tisua opeaenih.

Slavodobie izabranika na nebu (Otk 7,9)

9Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnotva, to ga nitko ne mogae izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. 10Viu iz glasa: "Spasenje Bogu naemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!"

11I svi aneli, to stajahu uokolo prijestolja i starjeina i etiriju bia, padoe pred prijestoljem niice, na svoja lica, 12i poklonie se Bogu govorei: "Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i ast, i mo i snaga Bogu naemu u vijeke vjekova. Amen." I jedan me od starjeina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dooe?" 13 14Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to zna." A on e mi: "Oni dooe iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjevoj. 15Zato su pred prijestoljem Bojim i slue mu dan i no u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet e ator svoj nad njima. 16Nee vie gladovati ni eati, nee ih vie paliti sunce nit ikakva ega 17jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit e pastir njihov i vodit e ih na izvore voda ivota. I otrt e Bog svaku suzu s oiju njihovih."

Sedmi peat (Otk 8,1) Otk 8.

Kad Jaganjac otvori sedmi peat, nasta muk na nebu oko pola sata.

Molitve svetih pospjeuju Veliki dan (Otk 8,2)

2I vidjeh: sedmorici anela to stoje pred Bogom dano je sedam trubalja. 3I drugi jedan aneo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na rtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni rtvenik pred prijestoljem. 4I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anelove pred lice Boje. 5Aneo uze kadionicu, napuni je vatrom sa rtvenika i prosu na zemlju. I udarie gromovi, i glasovi, i munje, i potres.

Prve etiri trublje (Otk 8,6)

A sedam anela sa sedam trubalja pripremie se da zatrube. Prvi zatrubi. I nastadoe tua i oganj, pomijeani s krvlju, i budu baeni na 7 zemlju. I treina zemlje izgorje, i treina stabala izgorje, i sva zelena trava izgorje. 8Drugi aneo zatrubi. I neto kao gora velika, ognjem zapaljena, baeno bi u more. I treina se mora pretvori u krv 9te izginu treina stvorenja to u moru ive i treina laa propade. 10Trei aneo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika - gorjela je kao zublja - pade na treinu rijeka i na izvore voda. 11Zvijezdi je ime Pelin. I treina se voda pretvori u pelin te mnotvo ljudi poginu od zagorenih voda. 12etvrti aneo zatrubi. I bi udarena treina sunca i treina mjeseca i treina zvijezda te pomrae za treinu. I dan izgubi treinu svoga sjaja, a tako i no. I vidjeh i zauh orla: letio posred neba i vikao iza glasa: "Jao! Jao! Jao 13 pozemljarima od novih glasova trubalja preostale trojice anela koji e sad-na zatrubiti!"
6

Peta trublja (Otk 9,1) Otk 9.

Peti aneo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj kljui zjala Bezdanova. 2Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz pei goleme te pomra sunce i zrak od dima iz zjala. 3Iz dima pak izioe na zemlju skakavci i dana im je mo kakvu imaju tipavci zemaljski. 4I zapovjeeno im je da ne ude travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju peata Bojega na elu. 5I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih mue pet mjeseci, a muka njihova da bude kao muka od uboda tipavaca. 6U one e dane ljudi iskati smrt, ali je nee nai; poeljet e umrijeti, ali smrt e bjeati od njih. 7Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama im kao neki zlatni

vijenci, lica im kao u ljudi, 8kose kao u ena, a zubi kao u lavova. 9Imahu oklope kao od eljeza, a um krila njihovih kao tropot bojnih kola s mnogo konja to u boj jure. 10Repovi im kao u tipavaca, sa alcima, a u repovima im mo da ude ljudima pet mjeseci. 11Nad njima je kralj, aneo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grki Apolion Upropastitelj. 12Prvi Jao proe. Evo, za njim dolaze jo dva druga Jao.

esta trublja (Otk 9,13)

esti aneo zatrubi. I zaujem neki glas iz rogova zlatnoga rtvenika pred Bogom. 14Govorae estom anelu koji je drao trublju: "Odrijei ona etiri anela svezana na Rijeci velikoj, Eufratu." 15I odrijeena bijahu etiri anela, spremna za taj as i dan i mjesec i godinu, da pobiju treinu ljudi. 16A broj eta konjanikih, kako sam uo, bijae dvije mirijade mirijada. 17Ovako u vienju vidjeh konje i njihove jahae: imahu oklope ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i sumpor. 18Od ovih triju zala poginu treina ljudi - od ognja, dima i sumpora to sukljahu konjima iz usta. 19Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u zmija, s glavama kojima ude. 20Ipak, preostali ljudi, to ne poginue od tih zala, ne obratie se od djela ruku svojih, da se vie ne klanjaju zlodusima i kumirima - ni zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima ni drvenima koji niti vide niti uju nit hodaju - 21i ne obratie se od svojih ubojstava ni od svojih aranja ni od svoga bluda niti od svojih kraa.
13

Prijeti konana kazna (Otk 10,1) Otk 10.

I vidjeh drugoga jednog, snanog anela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje; 2u ruci dri otvorenu knjiicu. I zakorai desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav rie. 3I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom. 4A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali zaujem glas s neba: "Zapeati to to prozbori sedam gromova! Toga ne pii!" 5I onaj aneo to ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podie k nebu desnicu 6i zakle se ivim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve to je na njemu, zemlju i sve to je na njoj, more i sve to je u njemu: "Nee vie biti vremena! 7Nego - u dane kad se oglasi sedmi aneo, im zatrubi, dovrit e se otajstvo Boje kao to on to navijesti slugama svojim prorocima." 8I glas to ga zauh s neba opet prozbori sa mnom: "Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anela to stoji na moru i na zemlji!" 9Pristupim k anelu i zamolim ga da mi dade knjiicu. A on e mi: "Uzmi je i progutaj! Zagorit e ti utrobu, ali e ti u ustima biti slatka kao med." 10Uzeh knjiicu iz ruke anelove i progutah je. I bijae mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagori mi utrobu. 11I reeno mi je: "Treba da ponovno prorokuje proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!"

Dva svjedoka (Otk 11,1) Otk 11.

I dana mi je trska slina palici i reeno mi je: "Ustani i izmjeri hram Boji i rtvenik i poklonike u njemu! 2Vanjsko dvorite hrama mimoii, ne mjeri ga jer je dano poganima: gazit e svetim gradom etrdeset i dva mjeseca. 3I ja u poslati dva svoja svjedoka da, obueni u kostrijet, prorokuju tisuu dvjesta i ezdeset dana. 4Oni su dvije masline i dva svijenjaka to stoje pred Gospodarom zemlje. 5Ako im tko hoe nauditi, oganj sue iz usta njihovih i prodire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. 6Oni imaju vlast zakljuati nebo da ne pada kia dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu. 7A kada dovre svoje svjedoanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana zaratit e s njima, pobijediti ih i ubiti. 8I njihova e trupla leati na trgu grada velikoga koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet. 9Ljudi iz svih puka i

plemena i jezika i naroda gledat e njihova trupla tri i pol dana i nee dopustiti da im se trupla u grob poloe. 10Pozemljari e se radovati i veseliti zbog njihove nesree i darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima. 11Ali nakon tri i pol dana duh ivotni od Boga ue u njih i stadoe na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu. 12I zaue glas s neba silan: "Uziite ovamo!" I uzioe na oblaku u nebo na oigled svojih neprijatelja. 13U taj as nasta velik potres: pade desetina grada, a u potresu poginu sedam tisua ljudi. Preivjele spopade strah te proslavie Boga nebeskoga.

Sedma trublja (Otk 11,14)

Drugi Jao proe. Evo, trei Jao dolazi ubrzo! 15I sedmi aneo zatrubi. I na nebu odjeknue silni glasovi: "Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara naega i Pomazanika njegova i kraljevat e u vijeke vjekova!" 16Tada dvadeset i etiri starjeine, to pred Bogom sjedoe na prijestolja, 17padoe niice i poklonie se Bogu govorei. "Zahvaljujemo ti, Gospodaru, Boe, Svevladaru, koji jesi i koji bijae, zato to uze u ruke mo svoju veliku i zakralji se! 18Gnjevili se narodi, ali doe srdba tvoja i as da se sudi mrtvima i naplata dade slugama tvojim prorocima i svetima i svima koji se boje imena tvojega, malima i velikima; i da se unite oni koji kvare zemlju." 19I otvori se hram Boji na nebu i pokaza se Koveg saveza njegova u hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tua velika.
14

ena i Zmaj (Otk 12,1) Otk 12.

I znamenje veliko pokaza se na nebu: ena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. 2Trudna vie u poroajnim bolima i mukama raanja. 3I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, 4a rep mu povlai treinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred enu koja imae roditi da joj, im rodi, prodre Dijete. I ona porodi sina, mukia, koji e vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete 5 njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. 6A ena pobjee u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonite da se ondje hrani tisuu dvjesta i ezdeset dana. 7I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi aneli zarate se sa Zmajem. Zmaj ue u rat i aneli njegovi, 8ali ne nadvlada. I ne bijae im vie mjesta na nebu. 9Zbaen je Zmaj veliki, Stara zmija imenom avao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Baen je na zemlju, a s njime su baeni i aneli njegovi. 10I zaujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga naega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbaen je tuitelj brae nae koji ih je dan i no optuivao pred Bogom naim. 11Ali oni ga pobijedie krvlju Jaganjevom i rijeju svojega svjedoanstva: nisu ljubili ivota svoga - sve do smrti. 12Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer avao sie k vama, gnjevan veoma, znajui da ima malo vremena!"

13Kad Zmaj vidje da je zbaen na zemlju, stade progoniti enu koja rodi mukia. No eni bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonite 14 gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena. 15I Zmija iz usta pusti za enom vodu poput rijeke da je rijeka odnese. 16Ali zemlja pritee u pomo eni: otvori usta i popi rijeku to je Zmaj pusti iz usta. 17I razgnjevi se Zmaj na enu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima to uvaju Boje zapovijedi i dre svjedoanstvo Isusovo. 18I stade na morski al.

Zmaj i Zvijer (Otk 13,1) Otk 13.

I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena. 2Ta Zvijer to je vidjeh bijae nalik na leoparda, noge joj kao medvjee, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku. 3Jedna joj glava bijae kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zalijeila. Sva se zemlja, zauena, zanijela za Zvijeri 4i svi se poklonie Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Poklonie se i Zvijeri govorei: "Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?" 5I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to ini etrdeset i dva mjeseca. 6I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov ator i nebesnike. 7I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom: 8da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi ivota zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta. 9Tko ima uho, nek poslua! 10Je li tko za progonstvo, u progonstvo e ii! Je li tko za ma, da bude pogubljen, maem e biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih. 11I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. 12Vri svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazonosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. 13ini znamenja velika: i oganj sputa s neba na zemlju naoigled ljudi. 14Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano initi u nazonosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da naine kip Zvijeri koja bijae udarena maem, ali preivje. 15I dano joj je udahnuti ivot kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. 16Ona postie da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari ig na desnicu ili na elo, 17i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi ig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. 18U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog ovjeka, a broj mu je est stotina ezdeset i est.

Pratnja Jaganjeva (Otk 14,1) Otk 14.

I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto etrdeset i etiri tisue - na elima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova! 2I zaujem s neba glas, kao um voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas taj koji zauh bijae kao glas citraa to sviraju na citrama. 3Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred etiri bia i pred starjeinama. Nitko ne mogae nauiti te pjesme doli one sto etrdeset i etiri tisue - otkupljeni sa zemlje. 4Ti se ne okaljae sa enama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god poe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu; 5na ustima se njihovim la ne nae, neporoni su.

Aneli navjeuju as suda (Otk 14,6)

6I vidjeh: drugi jedan aneo leti posred neba s evaneljem vjenim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku. 7Vie iza glasa: "Bojte se Boga i dajte mu slavu jer doe as suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!"

8Za njim eto drugog anela koji govori: "Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!" 9Za njima eto i treeg anela koji vikae iza glasa: "Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi ig na elo ili ruku, 10pit e vino gnjeva Bojega, nerazvodnjeno, natoeno ve u ai srdbe njegove! I bit e udaren na muke u ognju i sumporu svetim anelima naoigled i naoigled Jaganjcu. 11Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni nou nemaju poinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi ig s imenom njezinim." 12U tom je postojanost svetih - onih to uvaju zapovijedi Boje i vjeru Isusovu. 13I zaujem glas s neba: "Pii! Od sada blaeni mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpoinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!"

Kosidba pogana (Otk 14,14)

14I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin ovjeji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci otar srp. 15I drugi jedan aneo izie iz hrama viui iza glasa onomu to sjedi na oblaku: "Mahni srpom i anji jer doe as etvi, zrela je etva zemaljska!" 16I onaj to sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi ponjevena. 17I drugi jedan aneo izie iz hrama nebeskoga. I on imae otar srp. 18I od rtvenika izie drugi aneo - onaj koji ima vlast nad ognjem - pa povika iza glasa onomu, s otrim srpom: "Mahni otrim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri groe!" 19I aneo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Bojega. 20Gazila se kaca izvan grada te potee krv iz kace konjima do uzda, tisuu i est stotina stadija uokolo.

Mojsijev i Jaganjev hvalospjev (Otk 15,1) Otk 15.

I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i udesno: sedam anela sa sedam zala posljednjih - s njima se navruje gnjev Boji. 2I vidjeh kao neko more od prozirca pomijeano s ognjem. Oni koji pobijedie Zvijer i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od prozirca s citrama Bojim u ruci. 3Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Bojega, i pjesmu Jaganjevu: "Velika su i udesna djela tvoja, Gospodine, Boe, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda! Tko da te se ne boji, Gospodine, 4 tko da ne slavi ime tvoje! Ti si jedini svet! I zato svi e narodi doi i klanjati se pred tobom jer se oitovahu pravedna djela tvoja!"

Sedam aa gnjeva Bojega (Otk 15,5)

Nakon toga vidjeh: otvori se hram atora svjedoanstva na nebu! 6Izie sedam anela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom. 7Jedno od etiri bia dade sedmorici anela sedam zlatnih aa, punih gnjeva Boga koji ivi u vijeke vjekova. 8I hram se napuni dimom od Slave Boje i od njegove snage te nitko ne mogae ui u hram dok se ne navri sedam zala sedmorice anela.
5

Otk 16.
I zaujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anela: "Hajdete, izlijte sedam aa gnjeva Bojega na zemlju!" 2Ode prvi i izli svoju au na zemlju. I pojavi se ir, koban i bolan, na ljudima to nose ig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu. 3Drugi izli svoju au na more. I ono posta krv kao krv mrtvaeva te izginu sve ivo u moru. 4Trei izli svoju au na rijeke i izvore voda. I postadoe krv. 5I zaujem anela

voda gdje govori: "Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijae, Sveti, to si tako dosudio! 6Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napaja! Zavrijedili su!" 7I zaujem rtvenik kako govori: "Da, Gospode, Boe, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!" 8etvrti izli svoju au na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. 9I silna je ega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratie da mu slavu dadu. Peti izli svoju au na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekrie tmine. Ljudi su 10 grizli jezike od muke 11i hulili Boga nebeskoga zbog muka i ireva, ali se ne obratie od djela svojih. 12esti izli svoju au na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te naini prolaz kraljima s istoka suneva. 13I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lanoga proroka izlaze tri duha neista, kao abe. 14To su dusi zloduha to ine znamenja, a pooe sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara. 15Evo dolazim kao tat! Blaen onaj koji bdije i uva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota! 16I skupie ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon. 17I sedmi izli svoju au na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, izie jak glas i viknu: "Svreno je!" 18I udarie munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijae otkako je ljudi - tako bijae silan potres taj. 19I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda padoe. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz ae vina gnjevne srdbe Boje. 20I pobjegoe svi otoci, iezoe gore, 21a iz neba se spusti na ljude tua velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tue jer zlo njezino bijae silno veliko.

2. KAZNA BABILONA (Otk 17,1)

Bludnica velika (Otk 17,1) Otk 17.
I doe jedan od sedam anela to nose sedam aa i prozbori mi: "Doi pokazat u ti sud nad Bludnicom velikom to sjedi nad vodama velikim, 2s kojom su bludniili kraljevi zemlje i pozemljari se opie vinom bluda njezina." 3I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh enu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova. 4ena bijae odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna aa puna gnusobe i neisti bluda njezina. 5Na elo joj napisano ime - tajna: "Babilon veliki, mati bludnica i gnusoba zemljinih." 6I vidjeh: ena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, udom se silnim zaudih. 7Nato e mi aneo: "to se udi? Ja u ti kazati tajnu te ene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova."

Zvijer i Bludnica (Otk 17,9)

8"Zvijer koju vidje bijae i vie nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide u propast. I zapanjit e se pozemljari - oni kojima ime, od postanka svijeta, nije zapisano u knjigu ivota - kad vide da Zvijer bijae i vie nije, a opet je tu. 9Tu se hoe mudre pameti! Sedam glava sedam je bregova na kojima ena sjedi. A i sedam kraljeva: 10pet ih ve pade, jedan jest, a jedan jo ne doe: kada doe, ostati mu je zamalo. 11I Zvijer koja bijae i vie nije, osma je, a iz broja je njih sedmero, i ide u propast. 12Deset rogova to ih vidje deset je kraljeva; oni jo ne primie kraljevstva, ali e - samo za jedan sat - primiti vlast kao kraljevi zajedno sa Zvijeri. 13Jedne su misli: svu svoju silu i vlast predati Zvijeri. 14Ratovat e protiv Jaganjca, ali e ih pobijediti Jaganjac - i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici - jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva." 15I ree mi aneo: "Vode to ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su puci i mnotva i narodi i jezici. 16I onih deset rogova to ih vidje i Zvijer - oni e zamrziti

Bludnicu, opustoiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti. 17Jer Bog im u srce stavi izvriti naum njegov: da jednoduno predadu kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune rijei Boje. 18ena koju vidje grad je veliki to kraljuje nad kraljevima zemaljskim."

Aneo navjeuje pad Babilona - Bludnice (Otk 18,1) Otk 18.

Nakon toga vidjeh: jedan drugi aneo silazi s neba s moi velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. 2On povika iza glasa: "Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - i postade prebivalitem zloduha, nastambom svih duhova neistih, nastambom svih ptica neistih mrskih 3jer se gnjevnim vinom bluda njezina opie narodi; s njom su bludniili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatie od silna raskoja njezina."

Narod Boji mora bjeati (Otk 18,4)

Zaujem i drugi glas s neba: "Iziite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedniari grijeha njezinih! 5Jer njezini grijesi do neba doprijee i spomenu se Bog zloina njezinih. Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U au u koju je ona 6 natakala natoite dvostruko! 7Koliko se razmetala sjajem i raskoi, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: 'Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neu obudovjeti, jad me nikada zadesiti nee!' 8Stoga u isti e je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te e sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!"
4

Tualjke nad Babilonom - Bludnicom (Otk 18,9)

I plakat e i naricati za njom kraljevi zemlje to su s njome bludniili i raskono ivjeli kad gledali budu dim poara njezina. 10Prestraeni mukama njezinim, izadaleka e stajati i naricati: "Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka stie osuda!" 11I trgovci zemaljski plau nad njom i tuguju jer im trga nitko vie ne kupuje: 12ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena drveta, nit od mjedi, nit od eljeza, nit od mramora; 13ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga brana, ni penice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni koija, ni roblja nit ikoje ive due. 14"Voe za kojim ti dua udjela pobjee od tebe, sav rasko i sjaj propade ti - ne, nema ga vie!" 15Trgovci to svim tim trgovahu, to ih ona obogati, izdaleka e stajati, prestraeni mukama njezinim, plakat e i tugovati: 16"Jao, jao, grade veliki, odjeveni neko u lan tanan i grimiz i skrlet, nakieni zlatom i dragim kamenjem i biserjem! U tren oka opustje toliko bogatstvo!" 17 I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje 18i, gledajui dim njezina poara, zapomau: "Koji li je grad slian gradu ovom velikom?" 19I posue glavu pepelom te plaui i tugujui viknue: "Jao, jao, grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogatie svi posjednici morskih brodova, a evo - u tren oka opustje!" 20Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog osudivi nju, vama pravo dosudi! 21I jedan snaan aneo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govorei: "Tako e silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga vie biti nee!" 22"Glas citraa i pjevaa i sviraa i trubljaa u tebi se vie nee uti! Obrtnik vjet kojem god umijeu
9

u tebi se vie nee nai! Klopot rvnja u tebi se vie nee uti! 23Svjetlost svjetiljke u tebi vie nee sjati! Glas zarunika i zarunice u tebi se vie nee uti! Jer trgovci tvoji bijahu velikai zemlje i aranja tvoja zavedoe sve narode; 24i u tebi se nala krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji."

Pobjednika pjesma u nebu (Otk 19,1) Otk 19.

Nakon toga zaujem kao jak glas silnoga mnotva na nebu: "Aleluja! Spasenje i slava i mo Bogu naemu! Doista, istiniti su i pravedni 2 sudovi njegovi jer osudi veliku Bludnicu, to pokvari zemlju bludom svojim, i osveti na njoj krv slugu svojih!" 3I ponove: "Aleluja! Dim njezin suklja u vijeke vjekova!" Nato starjeine, njih dvadesetetvorica, i ona etiri bia padoe niice i poklonie 4 se Bogu, koji sjedi na prijestolju, govorei: "Amen! Aleluja!" 5I s prijestolja izie glas: "Hvalite Boga naega, sve sluge njegove, svi koji se njega bojite, i mali i veliki!" I zauh kao glas silna mnotva i kao um voda mnogih i kao prasak gromova silnih: 6 "Aleluja! Zakraljeva Gospod, Bog na Svevladar! Radujmo se i kliimo 7 i slavu mu dajmo jer doe svadba Jaganjeva, opremila se Zarunica njegova! Dano joj je odjenuti se u lan tanan, 8 blistav i ist!" A lan - pravedna su djela svetih. 9I ree mi: "Pii! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjevu!" I ree mi: "Ove su rijei istinite, Boje." 10Padoh mu pred noge da mu se poklonim. A on e mi: "Nipoto! Sluga sam kao i ti i braa tvoja koja imaju svjedoanstvo Isusovo. Bogu se pokloni!" Jer svjedoanstvo Isusovo duh je proroki.

3. ISTREBLJENJE POGANSKIH NARODA (Otk 19,11)

Prvi boj za dovrenje djela Bojega (Otk 19,11)
11I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; 12oi mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam; 13ogrnut je ogrtaem krvlju natopljenim; ime mu: Rije Boja. 14Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i ist. 15Iz usta mu izlazi otar ma kojim e posjei narode. Vladat e njima palicom

gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srdbe Boga Svevladara. 16Na ogrta, o boku, napisano mu ime: "Kralj kraljeva i Gospodar gospodara." 17I vidjeh jednog anela: stajae na suncu viui iza glasa svim pticama to nebom lete: "Ovamo! Skupite se na veliku gozbu Boju 18da se najedete mesa kraljeva, i mesa vojvoda, i mesa mogunika, i mesa konja i konjanika njihovih, i mesa svih moguih ljudi, slobodnjaka i robova, malih i velikih!" 19I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupie se u boj da se zarate s Onim to sjedi na konju i s vojskom njegovom. 20I Zvijer bi uhvaena, a s njom i Lani prorok koji je u njenoj nazonosti inio znamenja i njima zavodio one to su primili ig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. ivi su oboje baeni u ognjeno jezero to gori sumporom. 21A drugi su posjeeni maem to izie iz usta Onoga koji sjedi na konju i sve se ptice nasitie mesa njihova.

Tisugodinje kraljevstvo (Otk 20,1) Otk 20.

I vidjeh anela: sie s neba s kljuima Bezdana i s velikim okovima u ruci. 2Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest avla, Sotonu, i okova ga za tisuu godina. 3Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapeati da vie ne zavodi narode dok se ne navri tisuu godina. Nakon toga ima biti odrijeen za malo vremena. 4I vidjeh prijestolja - onima to sjedoe na njih dano je suditi - i due pogubljenih zbog svjedoanstva Isusova i zbog Rijei Boje i sve koji se ne poklonie Zvijeri ni kipu njezinu te ne primie iga na ela svoja ni na ruke. Oni oivjee i zakraljevae s Kristom tisuu godina. 5Drugi mrtvi ne oivjee dok se ne navri tisuu godina. To je ono prvo uskrsnue. 6Blaen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnua! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni e biti sveenici Boji i Kristovi i s njime e kraljevati tisuu godina.

Drugi boj za dovrenje djela Bojega (Otk 20,7)

7A kad se navri tisuu godina, Sotona e iz svoga zatvora biti puten: 8izii e zavesti narode sa etiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i skupiti ih u boj. Bit e ih kao pijeska morskoga. 9Skupie se na prostrano polje zemlje i opkolie tabor svetih i ljubljeni grad. Ali oganj sie s neba te ih proguta. 10A njihov zavodnik, avao, baen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lani prorok: ondje e se muiti danju i nou u vijeke vjekova.

Sud nad narodima (Otk 20,11)

I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga to sjede na nj: pred licem njegovim 11 pobjee zemlja i nebo; ni mjesta im se vie ne nae. 12I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvorie. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga ivota. I mrtvi bijahu sueni po onome to stoji napisano u knjigama, po djelima svojim. 13More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suen po djelima svojim. 14A Smrt i Podzemlje bili su baeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno to je druga smrt: 15tko se god ne nae zapisan u knjizi ivota, bio je baen u jezero ognjeno.

4. NOVO NEBO I NOVA ZEMLJA (Otk 21,1)

Nebeski Jeruzalem (Otk 21,1) Otk 21.
I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora vie nema. 2I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zarunica nakiena za svoga mua. 3I zaujem jak glas s prijestolja: "Evo atora Bojeg s ljudima! On e prebivati s njima: oni e biti narod njegov,

a on e biti Bog s njima. I otrt e im svaku suzu s oiju te smrti vie nee biti, ni tuge, ni jauka, ni boli vie nee biti jer - prijanje uminu." 5Tada Onaj to sjedi na prijestolju ree: "Evo, sve inim novo!" I doda: "Napii: Ove su rijei vjerne i istinite." 6I jo mi ree: "Svreno je! Ja sam Alfa i Omega, Poetak i Svretak! Ja u ednomu dati s izvora vode ivota zabadava. To e biti batina pobjednikova. 7 I ja u njemu biti Bog, a on meni sin. Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, 8 ubojicama, bludnicima, vraarima i idolopoklonicima i svim laljivcima udio je u jezeru to gori ognjem i sumporom. To je druga smrt."
4

Novi Jeruzalem (Otk 21,9)

I doe jedan od sedam anela to imaju sedam aa punih zala konanih te 9 progovori sa mnom: "Doi, pokazat u ti Zarunicu, enu Jaganjevu!" 10I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, 11sav u slavi Bojoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slina kristalnom jaspisu; 12okruen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. 13Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. 14Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjevih. 15Moj subesjednik imae mjeru, zlatnu trsku, da izmjeri grad, vrata njegova i zidine. 16Grad se stere u etvorini: duina mu jednaka irini. On izmjeri trskom grad: dvanaest tisua stadija - duina mu i irina i visina jednaka. 17Izmjeri i njegove zidine: sto etrdeset i etiri lakta po ovjekovoj mjeri kojom je mjerio aneo. 18Zidine su gradske sagraene od jaspisa, a sam grad od istoga zlata, slina istu staklu. 19Temelji su gradskih zidina ureeni svakovrsnim dragim kamenjem: prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, trei od kalcedona, etvrti od smaragda, 20peti od sardoniksa, esti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od ametista. 21Dvanaest vrata - dvanaest bisera: svaka od svoga bisera. A gradski trg - isto zlato, kao prozirno staklo. 22Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov - i Jaganjac! 23I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Boja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! 24Narodi e hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. 25Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noi ondje i nema. 26U nj e se donijeti slava i ast naroda. 27Ali u nj nee unii nita neisto i nijedan tko ini gadost i la, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjevoj knjizi ivota.

Otk 22.
I pokaza mi rijeku vode ivota, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Bojeg i Jaganjeva. 2Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo ivota to rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lie stabla za zdravlje je narodima. 3I nee vie biti nikakva prokletstva. I prijestolje e Boje i Jaganjevo biti u gradu i sluge e mu se njegove klanjati 4i gledati lice njegovo, a ime e im njegovo biti na elima. 5Noi

vie biti nee i nee trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla suneva: obasjavat e ih Gospod Bog i oni e kraljevati u vijeke vjekova. I ree mi: "Ove su rijei vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj proroka, 6 posla svoga anela da on pokae slugama njegovim to se ima dogoditi ubrzo. 7I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji uva rijei prorotva ove knjige!" 8Ja, Ivan, uo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i uo, padoh pred noge anelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. 9A on e mi: "Nipoto! Sluga sam kao i ti i braa tvoja proroci i svi koji uvaju rijei ove knjige. Bogu se pokloni!" 10A zatim e mi: "Ne zapeati rijei prorotva ove knjige jer - vrijeme je blizu! Nepravednik neka samo i dalje ini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! 11 Pravednik neka i dalje ivi pravedno! Svet neka se i dalje posveuje!" 12"Evo, dolazim ubrzo i plaa moja sa mnom: naplatit u svakom po njegovu djelu!" 13"Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Poetak i Svretak! 14Blago onima koji peru svoje haljine: imat e pravo na stablo ivota i na vrata e smjeti u grad! 15Vani pak ostaju psi i vraari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i ini la."

ZAVRETAK (Otk 22,16)

16"Ja, Isus, poslah anela svoga posvjedoiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica." 17I Duh i Zarunica govore: "Doi!" I tko ovo uje, neka rekne: "Doi!" Tko je edan, neka doe; tko hoe, neka zahvati vode ivota zabadava! 18Ja svjedoim svakomu tko slua rijei prorotva u ovoj knjizi: Tko ovomu to doda, Bog e njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. 19I tko oduzme od rijei prorotva u ovoj knjizi, Bog e mu oduzeti udio na stablu ivota i na svetom gradu na svemu to je napisano u ovoj knjizi. 20Svjedok za sve ovo govori: "Da, dolazim ubrzo!" Amen! Doi, Gospodine Isuse! Milost Gospodina Isusa sa svima! 21