Professional Documents
Culture Documents
Dombi
Izdava: Za izdavaa: Urednik: Lektor: Tehnika priprema: Dizajn korica: tampa: Tira: Banja Luka 2010. ISBN:
Sva prava zadrana. Ni jedan dio knjige ne moe biti reprodukovan, presnimavan ili prenoen bilo kojim sredstvom: elektronskim, mehanikim, za kopiranje, za snimanje ili na bilo koji drugi nain, bez prethodne saglasnosti autora.
Knjigu poklanjam mojoj kerki Jovani Evi koja je moja najvea inspiracija.
PREDGOVOR
Ne moemo utjecati na vrijeme kada emo se roditi. Ne moemo birati mjesto gdje emo se roditi. Ono na ta moemo utjecati, i to sigurno moemo mijenjati je ambijent i drutveno ureenje u kojem e se raati naa djeca i nai unuci. Potrebno je shvatiti, da je meunarodna ekonomska saradnja ili arhitekta mira ili graditelj sukoba. Prisustvo ekonomskog faktora u izgradnji savremenih meunarodnih odnosa je postalo dominantno. Ukoliko se aktivno ne ukljuimo u kreiranje drutvenog ureenja i poslovnog ambijenta u kojem elimo da ivimo, ostaemo na marginama razvoja. Ako pak dozvolimo, da globalni procesi kreiraju drutveni ambijent i poslovno ureenje umjesto nas, opet emo ostati na marginama razvoja. Imajui prethodno u vidu, knjiga Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom mogunosti i perspektive nije rezultat sluajnosti, ve dugotrajnog rada i razmiljanja, ali i evidentne potrebe za pojavom ove knjige. Cilj knjige je, da sa jedne strane, svojom sadrinom, porukama i primijenjenim metodama d jedan novi pogled politekonomskoj nauci, posebno nauci o meunarodnim ekonomskim odnosima, a sa druge strane, da ponudi praktinu upotrebnu vrijednost za dravne i privredne subjekte u procesu donoenja odluka i njihovog sprovoenja u djelo. Knjiga sadri brojne analize, analitike poglede i zakljuke, koji mogu biti korisni istraivaima i itaocima koji se bave materijom politekonomskih odnosa. Isto tako, iskreno se nadam, da e pojava ove knjige biti dobra vijest u akademskoj javnosti Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, i ire regije u kojoj se svi dobro razumijemo, ali ipak elimo da govorimo razliitim jezikom, esto i jezikom mrnje, i da e popuniti prazninu kada je rije o recentnoj literaturi u ovom podruju. Sve dobronamjerene kritike, utemeljena miljenja i ocjene, kao i sugestije italaca, sa zadovoljstvom u uzeti u obzir u buduem radu na ovoj knjizi. Na kraju, elim da se zahvalim svojoj porodici, kojoj posveujem ovu knjigu, i svim zaposlenim na Univerzitetu za poslovni inenjering i menadment Banja Luka, za razumijevanje i podrku koju su iskazali prema mojim naporima da uspijem u pisanju knjige Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom mogunosti i perspektive. Banja Luka, oktobar 2010. godine Ilija J. Dombi
SADRAJ
I UVOD U EKONOMIKU MEUNARODNIH ODNOSA 1
1. PREDMET NAUKE O MEUNARODNIM ODNOSIMA I SPOLJNOJ POLITICI 3 2. PROBLEMI I CILJEVI IZUAVANJA NAUKE O MEUNARODNIM ODNOSIMA I SPOLJNOJ POLITICI 5 3. KARAKTERISTIKE MEUNARODNE TRGOVINE 6 3.1. Razvoj meunarodne trgovine 6 3.2. Znaaj i uloga meunarodne trgovine 7 3.3. Teorije meunarodne trgovine 8 3.3.1. Merkantilizam 9 3.3.2. Teorija apsolutnih prednosti 10 3.3.3. Teorija komparativnih prednosti 11 3.3.4. Teorija reciprone tranje 12 3.3.5. Teorija oportunih trokova 12 3.3.6. Heker-Olinova teorija 13 3.3.7. Teorija ekonomije obima 15 3.3.8. Teorija ivotnog ciklusa proizvoda 15 3.3.9. Leontijevljev paradoks 16 3.3.10. Teorija konkurentskih prednosti Majkla Portera 17 3.4. Subjekti meunarodnih poslovnih aktivnosti 17 3.4.1. Preduzee 18 3.4.1.1. Sopstveniko preduzee 19 3.4.1.2. Ortako drutvo 20 3.4.1.3. Komanditno drutvo 21 3.4.1.4. Drutvo sa ogranienom odgovornou 22 3.4.1.5. Korporacija 24 3.4.1.6. Holding kompanija 25 3.4.2. Korporativno udruivanje 26 3.4.2.1. Kartel 26 3.4.2.2. Koncern 27 3.4.2.3. Trust 28 3.4.2.4. Konglomerat 28 3.4.3. Multinacionalne kompanije 28 4. SPOLJNOTRGOVINSKA POLITIKA 31 4.1. Instrumenti spoljnotrgovinske politike 34 4.1.1. Carinske mjere 34 vii
viii
4.2. Kvantitativna ogranienja 4.3. Tehnike i administrativne barijere II EKONOMSKI TRENDOVI U MEUNARODNIM ODNOSIMA 1. GLOBALIZACIJA 2. KAKO RAZUMJETI GLOBALIZACIJU 3. EKONOMSKI ASPEKTI GLOBALIZACIJE 4. GLOBALIZACIJA POSLOVNIH AKTIVNOSTI 5. SAVREMENI PRAVCI U MEUNARODNIM POSLOVNIM AKTIVNOSTIMA 6. TRANSNACIONALNI KONCEPT RAZVOJA 6.1. Oblici transnacionalizacije 6.2. Mehanizmi poslovanja transnacionalnih kompanija 6.2.1. Intra-firm trgovina 6.2.2. Inter-firm trgovina 6.2.3. Transferne cijene 7. STRANE DIREKTNE INVESTICIJE 7.1. Kategorije stranih direktnih investicija 7.2. Karakteristike stranih direktnih investicija 7.3. Motivi kretanja stranih direktnih investicija 7.4. Efekti stranih direktnih investicija (indirektni direktni) 7.5. Strane direktne investicije u Bosni i Hercegovini 7.6. Kako stvoriti povoljan investicioni ambijent?
36 36 39 41 42 43 47 48 50 54 55 55 55 55 56 57 58 59 60 60 67
III EKONOMSKA DIPLOMATIJA U MEUNARODNIM ODNOSIMA 69 1. TA JE DIPLOMATIJA 71 2. KAUZALITET EKONOMIJE I DIPLOMATIJE 72 3. POJAM EKONOMSKE DIPLOMATIJE (NI)JE MOGUE DEFINISATI 73 4. EKONOMSKI TEMELJI SAVREMENE DIPLOMATIJE 76 5. DA LI GLOBALIZACIJA PODSTIE EKONOMSKU DIPLOMATIJU? 77 5.1. Odnos globalizacije i ekonomske diplomatije 79 5.2. Globalizacija: Da ili ne 81 6. EKONOMSKA DIPLOMATIJA KAO KATALIZATOR GLOBALNIH PROCESA 82
Sadraj
IV MJESTO BH-a EKONOMIJE NA MEUNARODNOJ SCENI 1. OSNOVNE BH-a KARAKTERISTIKE 2. EKONOMSKE POSLJEDICE GRAANSKOG RATA U BOSNI I HERCEGOVINI 3. MAKROEKONOMSKA ANALIZA 4. BRUTO DRUTVENI PROIZVOD 5. INDUSTRIJSKA PROIZVODNJA 6. ZAPOSLENOST 7. PLATNI BILANS 8. SPOLJNOTRGOVINSKA RAZMJENA 8.1. Struktura robne razmjene po regionima 9. ANALIZA BH-a PRIVREDE 9.1 PEST analiza 9.2. SWOT analiza V EKONOMSKO-POLITIKI ODNOSI BOSNE I HERCEGOVINE SA INOSTRANSTVOM
1. ANALIZA TRINIH STRUKTURA I KONKURENCIJE U BOSNI I HERCEGOVINI 111 2. SPOLJNA POLITIKA BOSNE I HERCEGOVINE 112 2.1. Naela spoljne politike Bosne i Hercegovine 113 2.2. Prioriteti spoljne politike Bosne i Hercegovine 114 3. OSNOVNI PRAVCI I AKTIVNOSTI SPOLJNE POLITIKE BOSNE I HERCEGOVINE 114 3.1. Bilateralne prirode 114 3.2. Multilateralne prirode 115 3.3. Zatita interesa dravljana Bosne i Hercegovine 116 VI BOSNA I HERCEGOVINA I MEUNARODNI INTEGRACIONI PROCESI 121 1. SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA 1.1. Organi Svjetske trgovinske organizacije 1.1.1. Principi Svjetske trgovinske organizacije 1.1.2. Pristupanje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji 1.2. Rjeavanje sporova 1.3. Ministarske konferencije 1.3.1. Singapurska ministarska konferencija 1.3.2. enevska ministarska konferencija 123 127 129 130 130 131 131 131
1.3.3. Sijetlska ministarska konferencija 1.3.4. Doha ministarska konferencija 1.3.5. Kankunska ministarska konferencija 1.3.6. Hongkonka ministarska konferencija 1.4. Bosna i Hercegovina i Svjetska trgovinska organizacija 1.4.1. Poetak pregovora 1.4.2. Dosadanji tok pregovora sa lanicama Radne grupe Svjetske trgovinske organizacije za Bosnu i Hercegovinu 2. MEUNARODNI MONETARNI FOND 2.1. Geneza Meunarodnog monetarnog fonda 2.2. Funkcije Meunarodnog monetarnog fonda 2.3. Organizacija Meunarodnog monetarnog fonda 2.4. Kvote i glasanje pojam i znaaj 2.5. Pozitivne strane dogovora sa Meunarodnim monetarnim fondom 2.6. Negativne posljedice uticaja 2.7. Bretonvudski monetarni sistem 2.8. Kriza meunarodnog monetarnog fonda 2.9. Reforma meunarodnog monetarnog sistema 2.9.1. Funkcije Specijalnih prava vuenja 2.10. Bosna i Hercegovina i Meunarodni monetarni fond 2.10.1. lanstvo Bosne i Hercegovine u fondu 2.10.2. Finansijski aranmani Bosne i Hercegovine sa Meunarodnim monetarnim fondom 2.10.3. Uloga i znaaj Meunarodno monetarnog fonda u Bosni i Hercegovini politika uslovljenosti kreditiranja 3. GRUPACIJA SVJETSKE BANKE (WORLD BANK GROUP WBG) 3.1. Meunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD) 3.1.1. Organi Meunarodne banke za obnovu i razvoj 3.2. Meunarodna finansijska korporacija (International Finance Corporation IFC) 3.3. Meunarodna asocijacija za razvoj (International Development Association IDA) 3.4. Agencija za multilateralno garantovanje investicija (Multilateral Investment Guarantee Agency MIGA) 3.5. Meunarodni centar za reavanje investicionih sporova (International Cent Settlment of Investment Disputes ICSID) 3.6. Banka za meunarodna poravnanja (Bank for International
132 132 132 133 133 133 134 135 135 138 138 139 140 141 142 143 144 145 146 146 147 148 153 153 155 156 156 157 159
Sadraj
xi 159 161 161 161 162 162 162 163 163 164 165 165 166 166 169 171 172 172 174 175 181 181 183 183 185 186
Settlements BIS) 4. MEUNARODNE ORGANIZACIJE SISTEMA UJEDINJENIH NACIJA 4.1. Ekonomski i socijalni Savjet (Economic and Social Council ECOSOC) 4.2. Ekonomska komisija za Afriku (Economic Commission for Africa ECA) 4.3. Ekonomska i socijalna komisija za Aziju i Pacifik (Economic and Social Commission for Asia and Pacific ESCAP) 4.4. Ekonomska komisija za Evropu (Economic Commission for Europe ECE) 4.5. Ekonomska komisija za Latinsku Ameriku i Karibe (Economic Commission for Latin America and the Caribbean ECLAC) 4.6. Ekonomska i socijalna komisija za Zapadnu Aziju (Economic and Social Commission for Western Asia ESCWA) 4.7. Organizacija Ujedinjenih Nacija za industrijski razvoj (United Nations Industrial Development Organization UNIDO) 4.8. Konferencija Ujedinjenih Nacija o trgovini i razvoju (United Nations Conference on Trade and Development UNCTAD) 4.9. Organizacija Ujedinjenih Nacija za hranu i poljoprivredu (Food and Agriculture Organization FAO) 4.10. Meunarodna organizacija rada (International Labor Organisation ILO) 4.11. Svjetska organizacija intelektualne svojine (World Intellectual Property Organization WIPO) 4.12. Bosna i Hercegovina i Ujedinjene Nacije VII REGIONALNI ODNOSI BOSNE I HERCEGOVINE 1. REGIONALNE INICIJATIVE 2. EVROPSKA UNIJA 2.1. Kako definisati Evropsku uniju? 2.2. Simboli Evropske unije 2.3. Hronologija vanijih dogaaja u Evropskoj uniji 2.4. Institucije Evropske unije 2.4.1. Evropski parlament (European Parliament) 2.4.2. Savjet Evropske unije (Council of the European Union) 2.4.3. Evropska Komisija (European Commission) 2.4.4. Evropski Sud Pravde (European Court of Justice) 2.4.5. Evropski revizorski sud (European Court of Auditors)
xii
2.5. Izvori prava Evropske unije 187 2.6. Sporazum o Stabilizaciji i pridruivanju Bosne i Hercegovine sa Evropskom unijom 189 2.6.1. ta je Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju? 191 2.6.2. Pitanje slobodne trgovine sa Evropskom unijom 192 2.6.3. Naredni koraci 192 2.6.4. Odnosi Bosne i Hercegovine i Evropske unije kljuni dogaaji 193 3. CENTRALNOEVROPSKA ZONA SLOBODNE TRGOVINE (CENTRAL EUROPEAN FREE TRADE AGREEMENT) 194 3.1. Kako je nastao Centralno-evropski sporazum o slobodnoj trgovini 194 3.2. Kakav znaaj ima Centralno-evropski sporazum o slobodnoj trgovini? 195 3.3. Najznaajnije odrednice Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini 196 3.4. Karakteristike Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini 197 3.5. Primarni ciljevi Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini 199 3.6. Reforma Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini 200 3.6.1. Karakteristike Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini CEFTA 2006 201 3.6.2. Komparacija Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini CEFTA 2006. sa ranije postojeim bilateralnim ugovorima 202 3.6.3. Najznaajnije odrednice novog Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini CEFTA 2006. 203 3.6.4. Aneks IV Sporazuma CEFTA 2006 205 3.7. Centralno-evropski Sporazum o slobodnoj trgovini i Bosna i Hercegovina 208 3.7.1. Trgovinska razmjena Bosne i Hercegovine sa zemljama potpisnicama Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini CEFTA 2006 209 4. CENTRALNOEVROPSKA INICIJATIVA (CENTRAL EUROPEN INTIATIVE CEI) 211 5. INICIJATIVA ZA SARADNJU ZEMALJA JUGOISTONE EVROPE (SOUTH EAST EUROPEAN COOPERATIVE INITIATIVE SECI) 212 6. PROCES SARADNJE U JUGOISTONOJ EVROPI (SOUTHEAST EUROPEN COOPERATION PROCESS SEECP) 212
Sadraj
7. PAKT STABILNOSTI ZA JUGOISTONU EROPU (STABILITY PACT FOR SOUTHEAST EUROPE SPSE) 8. JADRANSKO-JONSKA INICIJATIVA (ADRIATIC-IONOIC INITIATIVE JII) 9. PROCES SARADNJE NA DUNAVU (COOPERATION PROCESS ON THE DANUBE CDP) 10. MEUNARODNA KOMISIJA ZA SLIV RIJEKE SAVE BIBLIOGRAFIJA RECENZIJE
ili vie drava sa namjerom efikasnijeg regulisanja privrednih veza sa inostranstvom. Takoe, sa drugu stranu, ekonomska mo i poslovni interesi mogu biti dominantan faktor uticaja na kreatore spoljne politike. Ekonomika meunarodnih odnosa je dio primijenjenih ekonomskih naunih disciplina u oblasti meunarodnih odnosa. Na Univerzitetima zapadnoevropskih drava, esto se pojavljuju objedinjeni kursevi ekonomije i meunarodnih odnosa (Economics of International Relations). U angloamerikoj literaturi ustanovljen je termin International Political Economy. ta se podrazumijeva pod ekonomikom meunarodnih odnosa? Ekonomika meunarodnih odnosa istrauje ekonomske pojave u meunarodnim odnosima i kako, i u kojoj mjeri ekonomski faktori utiu na kreiranje spoljne politike drave. Glavna spona izmeu meunarodne ekonomije i meunarodnih odnosa je spoljnoekonomska politika drave. Poslednjih nekoliko decenija, snaan uticaj na kreiranje meunarodnih odnosa imaju i transnacionalne i multinacionalne kompanije. Posredstvom svoje spoljne politike, drava moe da utie na meunarodne poslovne aktivnosti ovih kompanija, ali isto tako i transnacionalne kompanije mogu da utiu na politiku same drave. Isto tako, potrebno je naglasiti da su nacionalne privrede subjekti meunarodnih ekonomskih odnosa, a ne iskljuivo drave. Zato je to tako? Danas, postoje teritorije koje nemaju potpunu politiku nezavisnost, ali posjeduju autonomiju u obavljanju privredne saradnje sa svijetom. Tako na primjer, svaka samostalna i nezavisna drava ili njen dio koji ima autonomnu spoljnotrgovinsku politiku moe postati lanica Svjetske trgovinske organizacije, a da ne mora biti lanica Ujedinjenih Nacija. Danas, lanice Ujedinjenih Nacija su 192 samostalne i nezavisne drave. Meunarodne ekonomske odnose ine dvije oblasti, i to: Meunarodni trgovinski odnosi; Meunarodni finansijski odnosi.
Robni odnosi
Privredni odnosi
ema 1. Struktura meunarodnih odnosa Meunarodni trgovinski odnosi predstavljaju odnos koji jedna drava uspostavlja sa drugim dravama u oblasti meunarodne trgovine robama, uslugama i intelektualnim znanjem. U takvim odnosima, drava ima ulogu regulatora. Njen zadatak je da uspostavlja i brine o primjeni trinih pravila i potovanja pravila slobodne konkurencije. Za cilj imaju, da u saradnji sa drugim dravama uspostave i brinu o primjeni pravnog okvira meunarodnog poslovanja.
Cilj nauke je stvaranje modela pomou kojeg moemo uspjeno objasniti postojeu stvarnost, ali i predvidjeti budue dogaaje i radnje. Zadatak nije jednostavan. Problem se javlja kod pronalaenja modela koji moe da poslui za uspjeno objanjenje prolih i sadanjih dogaaja i pojava, ali i predvianja buduih radnji. Praktini i empirijski problem treba da zadovolji odreene zahtjeve politike i interesnih grupa i faktora. Problem u okviru naunog podruja spoljne politike odnosi se na predvianje. Osnovni cilj u ovoj oblasti je izbor i razvoj metoda pomou kojih se sa visokom dozom tanosti mogu predvidjeti budue pojave.
Sve vie, predmetom meunarodne trgovine postaju usluge koje zauzimaju oko 60% ukupne meunarodne razmjene, kao i robe sa izraenim visokim stepenom ekonominosti i produktivnosti, odnosno konkurentnosti na inostranom tritu. Konkurencija, kako u nacionalnim, tako i u meunarodnim okvirima dobija novi sadraj i karakteristike, to je rezultat primjene najnovijih otkria iz oblasti elektronike i tehnike, razvoja informacionih i komunikacionih sistema, ime meunarodna trgovina postaje temelj razvoja nacionalne privrede i ekonomije. Meunarodna trgovina obezbjeuje potrebne reprodukcione materijale za raznovrsniju i efikasniju proizvodnju, i time neposredno omoguava realizaciju one proizvodnje koja se bez uvoza tih reprodukcionih materijala ne bi mogla ostvariti. Na razvoj i ekspanziju meunarodne trgovine uticala je i pojava regionalizacije, a kasnije i globalizacije, koje nastoje da ukinu ogranienja, prepreke i barijere izmeu drava, a sve u cilju ekspanzivnog razvoja meunarodnih trgovinskih aktivnosti. Kao faktore snanog razvoja i ekspanzije meunarodne trgovine kakvu danas poznajemo, moemo identifikovati kao: Tehniko-tehnoloku revoluciju; Standardizaciju i unifikaciju procesa proizvodnje i metoda meunarodnog poslovanja; Transnacionalni koncept razvoja; Razvoj globalnih i regionalnih procesa koji danas idu ruku pod ruku.
zamjenu za svoja dobra koja su uglavnom sirovine, obezbijede neophodne proizvode i sredstva za svoj bri i efikasniji privredni razvoj. Meunarodna trgovina i svjetsko trite postaje mjesto na kojem se susreu interesi i suprotnosti nosilaca meunarodne robne i uslune razmjene razliitih drutveno-ekonomskih sistema, kao i razliitog stepena razvijenosti proizvodnih snaga. Meunarodna trgovina postaje lokomotiva razvoja kako na nacionalnom, tako i na svjetskom nivou. Ona je lokomotiva ekonomskog razvoja i za one zemlje koje imaju relativno malo uee meunarodne trgovine (izvoza i uvoza) u nacionalnom dohotku. Korist od meunarodne trgovine nije izraena samo u materijalnim dobrima, nego i u meunarodnom kretanju kapitala i zajmova, kao oblika uzajamno korisne trgovine, kao i trgovine hartijama od vrednosti. Kako su osnovne karakteristike savremenih meunarodnih ekonomskih odnosa liberizacija i globalizacija svjetske privrede, tako su i tendencije svjetske trgovine pod neposrednim uticajem ovih procesa. Strukturne promjene predstavljaju jednu od osnovnih karakteristika meunarodne trgovine pri kraju XX vijeka. Proizvodi kao posljedica naune intenzivnosti, kao i usluge postaju najdinaminije kategorije meunarodne trgovine uz svakodnevno rastui znaaj elektronske trgovine.
3.3.1. Merkantilizam
Merkantilistika teorija pojavila se oko 1500. god. zajedno sa formiranjem savremenih oblika drave u kasnom Srednjem i Novom vijeku i bila je dominantna tokom XVI, XVII i XVIII vijeka. Glavna karakteristika merkantilistike teorije je, da se bogata i mona drava moe izgraditi samo ograniavanjem uvoza, a istovremeno podsticanjem izvoza, to proizvodi spoljnotrgovinski suficit. tednja i tedljivost smatrane su najveim vrlinama, jer samo one omoguavaju stvaranje i uveanje kapitala. U cilju dostizanja takvih ciljeva, drava uspostavlja sveobuhvatnu kontrolu nad ekonomskim tokovima zemlje. Ona svojim akcijama favorizuje meunarodnu trgovinu, odnosno podstie izvoz roba. U merkantilizmu, uvozna ogranienja je uvodila drava, odnosno njeni predstavnici. Sugestije za uvoenje ogranienja esto su dolazile i od trgovaca koji su se bojali inostrane konkurencije na domaem (unutranjem) tritu. U pojedinim periodima ovu mogunost trgovci su zloupotrebljavali u toj mjeri, da je njihov uticaj na kreiranje uvozne politike postao jedan od glavnih razloga liberalizacije meunarodne trgovine. Merkantilistiki sistem trajao je sve do kraja XIX vijeka. Neke od merkantilistikih ideja i politika zadrale su se i do dananjih dana, kao to je shvatanje, da je tekui deficit u trgovinskom bilansu tetan za svaku zemlju. Meu najpoznatijim predstavnicima merkantilistike teorije su: italijan Antonio Sera (Antonio Serra, XVI XVII vijek), englez Tomas Man (Thomas Mun, 1571 1641) i francuz Antoan Monkretijen (Antoine Monchretien, 1575 1623). Merkantilisti su spoljnu trgovinu doivljavali kao strateku privrednu aktivnost. Vodili su aktivnu spoljnotrgovinsku politiku, koja se zasnivala na ograniavanju uvoza i podsticanju izvoza roba (dobara i usluga). Smatralo se, da u meunarodnoj trgovinskoj razmjeni, jedna drava mora da gubi, a druga da istovremeno dobija. posredstvom spoljne trgovine, bogatstvo jedne drave mora da se prelijeva u drugu dravu. Ekonomski nacionalizam je bio se u sreditu politike filozofije merkantilista. Uveanje bogatstva date zemlje je smatrano kao primarni nacionalni interes. Drava je bila duna da obezbijedi uslove za efikasno ostvarivanje tog interesa. Ne elei da osporavamo vanost suficita u trgovinskom bilansu, praksa je potvrdila da su mnoge zemlje u razvoju, uprkos tekuem deficitu u trgovinskom bilansu uspjele da ostvare relativno brz ekonomski razvoj i da istovremeno ostvare solventnost svoje ekonomije za dui period. Merkantilizam je bio uslovljen optim karakteristikama vremena
10
u kojem je nastao: raspad naturalne privrede, ostvarivanje prvobitne akumulacije kapitala, otkrivanje do tada nepoznatih dijelova svijeta i vladavina apsolutistiko-centralistikih monarhija. Najglasniji protivnici merkantilizma su bili zagovornici slobodne trgovine.
11
preputanje privrednog ivota prirodnim zakonitostima, za punu slobodnu konkurenciju i privatnu inicijativu, bez mijeanja drave u privredni ivot koja treba da ostane van privrede, da bude samo uvar reda unutra, i da se brine o bezbijednosti zemlje spolja. Smatrao je, da bi drava trebalo da izvodi samo one radove koji su drutveno neophodni i koji nisu rentabilni za individualne kapitaliste.
12
najefikasnije koristi raspoloive resurse i znanje. Prema teoriji zakona komparativnih prednosti, dvije zemlje mogu meusobno da trguju, i u situaciji kada, u naelu imaju apsolutnu prednost u proizvodnji datih dobara i usluga. Uslov je da izmeu njih do odreenog stepena postoji razlika u nivou efikasnosti, kada je jedna od njih zahvaljujui odgovarajuoj specijalizaciji u proizvodnji u stanju uz nie trokove da proizvodi dato dobro i uslugu u odnosu na neko drugo dobro ili uslugu. Za zemlju koja raspolae takvim sposobnostima kae se da ima komparativnu prednost (Comparative Advantage). Dakle, ak i kad jedna zemlja ima apsolutnu prednost u proizvodnji nekih dobara i usluga u odnosu na drugu zemlje, mogue je da druga zemlja ima komparativnu prednost.
13
iskljuivo od koliine rada utroenog u njegovoj proizvodnji. Prema ovoj teoriji, trokovi proizvodnje jednog proizvoda odreeni su koliinom drugog proizvoda od ije proizvodnje treba odustati, kako bi se oslobodilo dovoljno resursa za proizvodnju dodatne jedinice prvog proizvoda. Opredijeljenje za robu A (prvi izbor) umjesto robe B (drugi izbor) uvijek implicira odgovarajue rtvovanje privrednog aktera, bilo da je proizvoa ili potroa. Odustajanje od izbora robe B u korist robe A (prvi izbor) za potroaa znai odricanje od vrijednosti i upotrebne vrijednosti robe B (drugi izbor). To je cijena koju potroa mora da plati opredijeljujui se za robu A. Takvo rtvovanje potroaa u ekonomskoj nauci se naziva oportunitetni troak (Opportunity Cost) datog izbora. Oportunitetni troak se uvijek pojavljuje kada se izmeu rijetkih (oskudnih) resursa i roba mora da pravi odgovarajui alternativni izbor. Prema tome, oportunitentni troak uvijek predstavlja neku proputenu korist, neki proputeni prihod i proputenu zaradu nastalu zbog odluke o korienju jedne umjesto neke druge robe, jednog umjesto nekog drugog resursa, na alternativni nain. Oportunitetni troak se pojavljuje i u svim drugim situacijama kada se neka poslovna odluka mora donijeti na alternativnoj osnovi, kada se pravi izbor izmeu dva rjeenja, kada se zbog takve odluke neka vrijednost mora rtvovati.
14
Prema ovom modelu, dolazi do izjednaavanja faktora proizvodnje. Cijena faktora proizvodnje (zarada, kamata, renta) bie nia u zemljama koje ih imaju u izobilju, a visoka u zemljama gdje su ovi faktori rijetki i oskudni. Usljed selenja kapitala i rada, dolazi do izjednaavanja razliitih faktora, tako da pojedine zemlje gube svoju raniju nadmonost. Neka dobra se proizvode korienjem vee koliine rada i manje koliine kapitala u proizvodnom procesu. Za takva dobra se kae da su radno intenzivna. Neka dobra se proizvode korienjem velike koliine kapitala i male koliine rada u proizvodnom procesu. Za takva dobra se kae da su kapitalno intenzivna. Agrarni proizvodi mogu da se proizvode intenzivnim i ekstenzivnim korienjem obradivih poljoprivrednih povrina kao resursa, u zavisnosti od odnosa angaovane radne snage i kapitala u proizvodnom procesu. Za poljoprivredna dobra proizvedena korienjem prostranih plodnih poljoprivrednih povrina, uz ekstenzivno angaovanje radne snage, kae se da su agrarno intenzivna. Kombinacija faktora u proizvodnji dobara determinie izvoznu orijentaciju date zemlje. Zemlja sa izobiljem radne snage izvozie radno intenzivna dobra. Zemlja sa izobiljem kapitala izvozie intenzivno kapitalna dobra. Zemlja sa izobiljem plodne zemlje izvozie agrarno intenzivna dobra. Razlozi su sljedei: Zemlja sa izobiljem kapitala, relativno veim od druge zemlje sposobna je da proizvodi veu koliinu kapitalno intenzivnih dobara u odnosu na drugu zemlju. Ako te dvije zemlje ne trguju, i ako su autarkine, cijena kapitalno intenzivnog dobra u zemlji sa izobiljem kapitala bie zbog ekstra ponude tog dobra relativno nia nego u drugoj zemlji. Zemlja sa izobiljem radne snage, relativno veim od druge zemlje, sposobna je da proizvodi veu koliinu radno intenzivnih dobara u odnosu na drugu zemlju. Ako te dvije zemlje ne trguju, i ako su autarkine, cijena radno intenzivnog dobra u zemlji sa izobiljem radne snage bie zbog ekstra ponude tog dobra relativno nia nego u drugoj zemlji. Zemlja sa izobiljem plodnih obradivih poljoprivrednih povrina, relativno veim od druge zemlje, sposobna je da proizvodi veu koliinu agrarno intenzivnih dobara u odnosu na drugu zemlju. Ako te dvije zemlje ne trguju, i ako su autarhine, cijena agrarno intenzivnog dobra u zemlji sa izobiljem poljoprivrednih povrina bie zbog ekstra ponude tog dobra relativno nia nego u drugoj zemlji. Ako je trgovina izmeu zemalja sa izobiljem kapitala, radne snage i obradivih poljoprivrednih povrina doputena, profitno orjentisane firme
15
pomjerae svoja dobra ka tritima na kojima su cijene tih dobara privremeno vie. Zemlja sa izobiljem kapitala izvozie kapitalno intenzivno dobro, jer e cijena tog dobra biti privremeno via u drugoj zemlji. Zemlja sa izobiljem radne snage izvozie radno intenzivna dobra, jer e cijena tih dobara biti privremeno via u drugoj zemlji. Zemlja sa izobiljem plodnih poljoprivrednih povrina izvozie agrarno intenzivna dobro, jer e cijena tih dobara biti privremeno via u drugoj zemlji. Trgovina kapitalno, radno i agrarno intenzivnim dobrima izmeu zemalja rae sve dok se cijene tih dobara ne izjednae na tritima tih zemalja.
16
njihova lokacija proizvodnje se mijenja. Proizvodnja se seli se iz jedne zemlje u drugu, to uslovljava nastanak aktivnosti meunarodne razmjene. Teorija ivotnog ciklusa proizvoda, posmatra faktore i na strani ponude, ali i na strani tranje. Prema Vernonovoj teoriji, proizvod u svom ivotnom ciklusu prolazi kroz tri faze: I faza = novi proizvod. U ovoj fazi se zahtijeva visoka kvalifikovana radna snaga, kao i velike koliine kapitala za istraivanje i razvoj. Proizvodnja u ovoj fazi nije standardizovana. Proizvode se male koliine proizvoda, ija cijene je u poetku veoma visoka. II faza = zrelost proizvoda. Sa poveanjem proizvodnje dolazi do standardizacije proizvoda. Smanjuje se potreba za kvalifikovanom radnom snagom i dolazi do smanjenja same cijene proizvoda. III faza = standardizacija proizvoda. U ovoj fazi, proizvodni proces je u potpunosti standardizovan. Sa poveanom proizvodnjom, proizvoai nastoje da svoju proizvodnju presele u podruja sa jeftinom radnom snagom. Najee destinacije su nove industrijalizovane zemlje. Teorija ivotnog ciklusa proizvoda pokazuje, kako se specifini proizvodi prvo proizvode i izvoze iz jedne zemlje (obino su to visoko razvijene zemlje), ali se tokom evolucije proizvoda i kompeticija tokom vremena, pomjera lokacija proizvodnje i izvoza u druge zemlje (najee novo industrijalizovane zemlje).
Wassily W. Leontief (1905-1999), ameriki ekonomista ruskog porekla. Najznaajniji rad se odnosi na analizu meuzavisnosti u ekonomskom sistemu, posebno u sektoru proizvodnje, korienjem tehnike koju je on nazvao input-output analiza. Dobitnik je Nobelove nagrade iz oblasti ekonomije 1973. god. za input-output analizu.
8
17
18
U savremenim uslovima meunarodne trgovine, od uesnika se zahtijeva temeljno poznavanje specifinosti stranih trita, strunost u poslovanju, odgovornost za kvalitetno i uredno realizovanje spoljnotrgovinskih zadataka. Takoe, neophodno je poznavanje jednog od aktuelnih svjetskih jezika (engleski, francuski, njemaki, panski). Nesavjesno i nestruno poslovanje stvara velike tete i ogromne gubitke. Negativne posljedice odraavaju se ne samo na finansijski rezultat, ve i na ugled kako same kompanije koja obavlja spoljnotrgovinski promet, tako i zemlje iji su rezidenti nosioci spoljnotrgovinskog prometa. Karakteristike nosilaca spoljnotrgovinskog prometa su: Da raspolau kulturnim, strunim i intelektualnim sposobnostima; Da dobro poznaju jezik poslovnog partnera ili jedan od aktivnih svjetskih jezika (engleski, francuski, nemaki, panski); Da dobro poznaju svoj posao, a posebno tehnologiju robe koja je predmet meunarodne trgovine; Da dobro poznaju tehniku (propise) spoljnotrgovinskog poslovanja, bankarsko poslovanje, ekonomiku spoljne trgovine, meunarodne trgovinske uzanse i dr.); Da dobro poznaju sistem ekonomskih odnosa sa inostranstvom drave u kojoj djeluju; Da dobro poznaju sistem ekonomskih odnosa svoje zemlje u ophoenju sa inostranstvom.
3.4.1. Preduzee
Civilizacija je spoj razliitih organizacija. Kao jednom od najvanijih organizacija savremene civilizacije smatramo preduzee ili samostalnu ekonomsku organizaciju. Ona predstavlja spoj materijalnih i finansijskih sredstava koja su integrisana posredstvom zajednikih ciljeva, to produkuje odreene aktivnosti i procese. Preduzee je pravni oblik obavljanja ekonomske aktivnosti koju organizuje pojedinac ili organizovana grupa pojedinaca. Preduzee kao organizovana grupa ljudi ima misiju da obavlja odreene zadatke u procesu drutvene reprodukcije. Preduzee je realizator odreenih funkcija u procesu drutvene reprodukcije. Predstavlja konkretan organizacioni oblik koji ima privredni subjektivitet i preko koga se ostvaruju makroekonomski ciljevi. Osnovna funkcija preduzea je proizvodnja i prodaja dobara i usluga. Preduzea se pojavljuju i u ulozi potroaa. Dio proizvedenih dobara i usluga koriste za obnavljanje procesa proizvodnje. Takav oblik potronje se naziva proizvodna potronja.
19
U savremenom obliku industrijske proizvodnje, preduzee je glavni privredni subjekat. Drutveno-ekonomska reprodukciona aktivnost preduzea se zasniva na podjeli rada u proizvodnji i prometu. U ostvarivanju proizvodnih i reprodukcionih funkcija, preduzee kupuje (nabavlja) faktore proizvodnje, kombinuje ih u procesu proizvodnje, proizvodi dobra i usluge, prodaje ih na tritu i na taj nain ostvaruje odgovarajui poslovni rezultat (dobit/gubitak). U trinoj ekonomiji, u kojoj je privatna svojina dominantan svojinski oblik, preduzea se javljaju u vie pravnih oblika. Pod spoljnotrgovinskim preduzeem se smatra pravno lice koje obavlja spoljnotrgovinski promet i privrednu djelatnost na inostranom tritu radi sticanja dobiti. ire gledano, privredna djelatnost spoljnotrgovinskog preduzea podrazumijeva i spoljnotrgovinski promet roba i pruanje usluga na meunarodnom tritu9. Pravni oblici preduzea u Republici Srpskoj regulisani su Zakonom o privrednim drutvima, (Slubeni glasnik Republike Srpske br. 127/08).
Miodrag Stankovi, Meunarodno poslovno pravo, 2001., Beograd, Mrlje d.o.o., str. 58.
20
21
svakog pojedinog lana drutva. U pojedinim pravnim sistemima (npr. Engleska) solidarna i neograniena odgovornost ortaka je primarna i nepodmirene obaveze se mogu podmiriti iz cjelokupne imovine drutva i njegovih lanova. Sa druge strane, u pojedinim pravnim sistemima (na primjer panija i Portugal) solidarna i neograniena odgovornost ortaka je supsidijarna i podmirenje obaveza drutva iz imovine njegovih lanova obavlja se nakon to naplatu nije mogue izvriti iz kapitala trgovakog drutva. Slino samostalnom preduzeu, ivot ortakog drutva je ogranien. Razlozi prestanka ortakog drutva su13: Istek vremena na koje je osnovano ili ispunjenje cilja osnivanja; Odluka ortaka o prestanku; Neobavljanje poslova neprekidno u periodu od dvije godine; Sudskom odlukom o prestanku; Nastajanjem bilo kojeg drugog dogaaja odreenog osnivakim aktom ili ugovorom ortaka drutva koji ima za posljedicu prestanak drutva. Dalje, ako osnivakim aktom ili ugovorom ortaka drutva nije drugaije odreeno, svojstvo ortaka u ortakom drutvu prestaje u sluaju14: Smrti ortaka; Otvaranjem steaja nad nekim od ortaka; Otkaza novog ortaka; Donoenja odluke ortaka u skladu sa osnivakim aktom, ugovorom ortaka drutva i Zakonom o privrednim drutvima; U drugim sluajevima odreenim osnivakim aktom ili ugovorom ortaka drutva. Isto tako, fleksibilnost u poslovanju, lakoa u prilagoavanju promjenama na tritu i okruenju, bitna je karakteristika ovog oblika preduzea.
22
svog ugovorenog uloga (komanditor). Kod komanditnog drutva postoje komplementari i komanditori. Komplementari (upravljai) odgovaraju za preuzete obaveze neogranieno solidarnom odgovornou i celokupnom linom imovinom. Komanditno drutvo posluje pod personalnom firmom komplementara. Komanditori (ulagai) uestvuju u upravljanju komanditnog drutva, ali se njihovo ime ne nalazi u firmi drutva. Za preuzete obaveze komanditnog drutva i za rizik u poslovanju, komanditori odgovaraju samo do visine svog uloga. Komanditno drutvo za svoje obaveze odgovara cjelokupnom imovinom. Imovina komanditnog drutva se formira na bazi osnivakih uloga lanova komanditnog drutva. U kasnijem poslovanju, imovina se moe poveati ili smanjiti, zavisno od uspjenosti poslovanja drutva. Imovina drutva je odvojena od imovine lanova drutva. Zakonom o privrednim drutvima Republike Srpske15 predvieno je, da komanditor u komanditno drutvo moe unijeti novani i nenovani ulog, ukljuujui izvreni rad i usluge komanditnom drutvu. Komanditor ima obavezu da cjelokupan ulog unese prije osnivanja komanditnog drutva. Karakteristika ovih drutava je to komanditno drutvo moraju osnovati najmanje dva lana, jer postoje dvije vrste lanova (komanditor i komplementar). lanski udjeli ne moraju biti isti. Oni se definie ugovorom o osnivanju. Komplementar moe biti iskljuivo fiziko lice, a komanditor moe biti fiziko ili pravno lice. Komanditori i komplementari uestvuju u diobi dobiti i snoenju gubitka drutva srazmjerno procentu udjela u drutvu. Imovina lanova komanditnog drutva moe se istovremeno nalaziti u privatnoj, drutvenoj i dravnoj svojini. Ako iz komanditnog drutva istupe svi komplementari, drutvo moe nastaviti svoju djelatnost kao drutvo sa ogranienom odgovornou, akcionarsko drutvo ili kao preduzetnik. Komanditnim drutvom mogu upravljati: Svi komplementari, ako nije drugaije ureeno osnivakim aktom; Jedan ili vie komplementara, kao poseban organ, ako je tako predvieno osnivakim aktom.
23
stvaraju dva ili vie ulagaa sa odgovarajuim ulozima, koji ne moraju da budu jednaki, radi obavljanja odreene djelatnosti pod zajednikim imenom. Drutvo sa ogranienom odgovornou za svoje poslovanje odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Ulagai snose rizik u poslovanju drutva samo do visine svog uloga. Ne odgovaraju za obaveze drutva. Iz ovog proizilazi, da drutvo prema svojim povjeriocima odgovara samo do visine osnovnog kapitala. Prema zakonu o privrednim drutvima Republike Srpske (Slubeni glasnik Republike Srpske br. 127/08), drutvo moe imati najvie 50 lanova. Ukoliko se desi poveanje broja lanova, drutvo mijenja formu svog oblika i prelazi u zatvoreno akcionarsko drutvo. Drutvo sa ogranienom odgovornou osniva se ulozima lanova na osnovu njihovog meusobnog ugovora. Drutvo sa ogranienom odgovornou nastalo je kao svojevrsni hibrid. Nastalo je izmeu dva razliita koncepta, tj. drutva lica i drutva kapitala. Prvo je karakteristino za personalni tip, a za drugo, bitan je kapital koji je uloen u drutvo. Drutvo sa ogranienom odgovornou se nalazi kao neka interpolirana institucija16. Karakteristika ovog drutva je zatvorenost, odnosno lina veza izmeu lanova drutva, to nekada oteava ulazak novih lanova. Osobine drutva sa ogranienom odgovornou su: Da je pravno lice; Da je drutvo kapitala; Postoji razlika izmeu akcionarskog drutva i drutva sa ogranienom odgovornou; lanovi drutva sa ogranienom odgovornou ne odgovaraju za obaveze drutva; Svaki lan drutva moe imati samo jedan ulog, a visina uloga moe biti razliita za svakog lana drutva; Drutvo mora imati dohodak na osnovu kojeg se vidi da se radi o drutvu sa ogranienom odgovornou. Za svoje obaveze drutvo odgovara cjelokupnom svojom imovinom, ali ne i drugom imovinom ulagaa izvan tog drutva. Kako u pojedinim zemljama zakonski propisi predviaju relativno mali iznos osnivakog osnovnog kapitala za drutva sa ogranienom odgovornou, prilikom sklapanja ugovora o saradnji sa ovim drutvima preporuuje se detaljna provjera drutva i njegovog boniteta.
Miodrag Stankovi, Sanja Stankovi, Meunarodno poslovno pravo, 2001., Beograd, Mrlje d.o.o., str. 163.
16
24
3.4.1.5. Korporacija
Korporacija (eng. Corporation, njem. Krperschaft, Kapitalgesellschaft) je najznaajniji i najrazvijeniji oblik preduzea u savremenim uslovima poslovanja. Najvei dio kapitala Sjedinjenih Amerikih Drava nalazi se u korporacijama. Korporacija se naziva i akcionarsko ili dioniarsko drutvo. Predstavlja pravni oblik trgovakog drutva koje ima niz prednosti u odnosu na druge oblike trgovakih drutava. Korporacija se stvara na osnovu propisa (pravnih normi) drave u kojoj se osniva. U skladu sa zakonskim ovlaenjima, korporacija ima pravo da emituje i da prodaje akcije (Shares of Stock). Korporacija predstavlja drutvo kapitala, koje sredstva za osnivanje i poslovanje obezbjeuje emitovanjem akcija buduim akcionarima (Shareholders ili Stockholders). Novani iznos koji je potreban za osnivanje i poetak rada korporacije nazivamo osnovnom glavnicom, koja je podijeljena na odreen broj akcija. U velikim korporacijama broj akcionara dostie i do nekoliko stotina hiljada. Korporacija najee ima sloenu organizacionu strukturu, sa veim brojem preduzea (keri) u svom sastavu. Korporacija je pravno lice odvojeno od fizikih lica u ijem se vlasnitvu ona nalazi i kojom oni upravljaju. Kao pravno lice, korporacija u svoje ime odgovara za sve preuzete obaveze. Za eventualni dug ili druge obaveze, ni vlasnici, ni menaderi, ni pojedinci ne snose odgovornost. Osnovni kriterijum upravljanja korporacijom i njenim preduzeima je broj akcija u sopstvenom vlasnitvu. esto, velike korporacije uzimajui u obzir svoju strukturnu sloenost, pristupaju procesima divizionalizacije organizacione strukture i decentralizacije upravljakih funkcija. Rezultat takvog djelovanja je formiranje autonomnih jedinica prema djelatnosti, profitnim centrima i stratekim poslovnim jedinicama. Ukoliko korporacija ima vie lokalnih kompanija, esto formira poslovna podruja, gdje jedno poslovno podruje objedinjuje vei broj srodnih preduzea iz razliitih zemalja. Ako korporacija dobro posluje, akcionari e ostvarivati profite. Ako, pak, korporacija ne posluje uspjeno, gubitak akcionara je ogranien samo na pad vrijednosti akcija koje posjeduju. Takav oblik ograniene odgovornosti korporacije snano poveava njenu sposobnost da akumulira velike sume kapitala za poslovne poduhvate. Akcija je predmet kupovine i prodaje. Prihod koji akcija svom vlasniku donosi naziva se dividenda. Dividenda je udio vlasnika akcije u ostvarenoj dobiti korporacije.
25
Kupovina i prodaja akcija vri se preko berzanskih brokera (Stockbrokers). Cijena akcije se formira na berzi hartija od vrednosti. Kada akcionarsko drutvo dobro posluje, cijena akcija na berzi raste, i obrnuto. Cijena akcija na berzi pada kad preduzee ostvaruje nepovoljne poslovne rezultate. Berza (Stok Market) je najpouzdaniji barometar poslovne uspjenosti svake korporacije. ivotni vijek korporacije je neogranien (Unlimited Life). Naime, ulaz novih akcionara u korporaciju ili izlaz postojeih akcionara iz korporacije, odnosno pomena menadmenta u korporaciji ne utie na njenu stabilnost kao pravnog lica. Stabilnost korporacije je posebno atraktivna za postojee i potencijalne akcionare. Organi upravljanja korporacije su: Skuptina akcionara (Shareholders), Upravni odbor (Board of Directors), Direktor (Director). Najvaniji organ upravljanja je Skuptina akcionara i Upravni odbor. Korporacijom upravljaju predsjednik Upravnog odbora i predsjednik kompanije. U okviru skuptine akcionara, akcionari ostvaruju svoje pravo glasa u utvrivanju poslovne politike korporacije i u izboru lanova upravnog odbora korporacije. Nijednom akcionaru dividenda nije unaprijed zagarantovana. Osnovni nedostatak korporativnog oblika organizovanja ekonomske aktivnosti je u tome to se korporacijske dividende dvostruko oporezuju: jednom kao ukupna dividenda (profit) korporacije, a potom kao dividenda akcionara. Korporacije sve ee razvijaju intrapreduzetnitvo (unutranje preduzetnitvo), to predstavlja proces stvaranja malih i autonomnih jedinica u okviru korporacije. Takvim autonomnim jedinicama obezbjeuju se potrebni materijalni i kadrovski resursi, gdje do izraaja dolazi talenat pojedinaca. Time korporacija stvara uslove da zadri najtalentovanije i najkreativnije osoblje koje moe biti zapostavljeno u masi zaposlenih.
26
Ue znaenje holdinga govori da je to drutvo ija se djelatnost sastoji u osnivanju, finansiranju i upravljanju drugim drutvima. Najee, sjedite takvih kompanija je odreeno poreskim olakicama (Lihtentajn, Luksemburg i dr. zemlje koje nude odreene poreske olakice). U irem znaenju, holding je drutvo koje ulae svoj kapital u druga drutva, pri emu kontrolie sve ili veinu akcija drutva u koje ulae kapital. Takav odnos omoguava da upravlja njime i raspolae sa steenom dobiti po osnovu poslovanja. Kada je poslovanje preduzee zasnovano iskljuivo na dolaenju u posjed i sudjelovanju u vlasnitvu i upravljanju drugim preduzeem, govorimo o istom holdingu. Kada preduzee ima i druge djelatnosti, govorimo o mjeovitom holdingu. Kada govorimo o ciljevima holdinga, moemo da govorimo o holdingu industrijskog karaktera ili o holdingu finansijskog karaktera.
3.4.2.1. Kartel
Kartel osnivaju dva ili vie preduzea radi uspostavljanja dominacije, odnosno monopolistike pozicije na odreenom ili odreenim tritima, utvrivanjem zajednike politike cijena i ostalih uslova prodaje dobara i usluga. Motiv stvaranja kartela je profit, koji se poveava kroz diktiranje uslova prodaje, formiranjem monopolskih cijena i drugih prodajnih pogodnosti. lanovi kartela su samostalni i nezavisni u svom poslovanju. Ulaskom u kartel preuzimaju samo obavezu potovanja odredbi Sporazuma o kartelu za cijelo vrijeme njegovog postojanja. Da bi lan kartela mogao djelovati u skladu sa ciljevima udruenja, mora imati znaajan udio u proizvodnji, potronji ili trgovini. Posmatrajui ciljeve eliminisanja meusobne konkurencije i stvaranja uslova za monopolski poloaj i monopolsko ponaanje, moemo govoriti o: Sopstvenom razvoju preduzea; Uspostavljanju Sporazuma o kartelu. Ako posmatramo podruje djelovanja kartela, moemo govoriti o
27
nacionalnom i meunarodnom kartelu. Karakteristika kartela je da su nestabilni, jer svaki lan kartela i potpisnik Sporazuma ima skrivene namjere da prevari ostale uesnike ili ih izda. Kada je u pitanju pravno dejstvo kartela, moramo posjetiti da je lanom 85. Rimskog Ugovora zabranjeno uspostavljanje svake vrste sporazuma izmeu preduzea, koji za cilj ili posljedicu imaju spreavanje, ograniavanje ili naruavanje konkurencije unutar zajednikog trita. Potovanje odredbi ovog lana je u nadlenosti Evropske Komisije. Ovlaena lica u ime Evropske Komisije imaju pravo da nenajavljeno posjete i provjere preduzee na koje sumnjaju da kre odredbe pomenutog lana. Krenje odredbi lana 85. Rimskog Ugovora su brojna. Na primjer, 2001. god. Evropska Komisija je otkrila, da je 13 proizvoaa vitamina uestvovalo u kartelima koji su odreivali fiksne i uveane kvote na prodaju. Odreena je ukupna kazna u visini od 885 mil. . Postoje i izuzea od ogranienja konkurencije koja ne podlijee sankcijama iz lana 85. Ugovora iz Rima. Ona se odnose na: Ekonomski progres ugovora; Dio koristi e biti rasporeen na potroae; Postojanje konkurencije.
3.4.2.2. Koncern
Koncern osnivaju dva ili vie preduzea radi ekonomski racionalnijeg iskoriavanja raspoloivog kapitala i drugih proizvodnih resursa, linijom njihove horizontalne i vertikalne reprodukcione povezanosti, donoenjem stratekih ekonomskih odluka iz jednog centra, uz zadravanje svoje ekonomske i pravne samostalnosti. Najee, koncern osnivaju preduzea iste privredne grane. Prvi koncerni su nastali okupljanjem odreenog broja preduzea oko jednog preduzea ili njegovog vlasnika. Cilj koncerna je poslovanje koje e donijeti veu dobit. Svrha udruivanja je bolje trino pozicioniranje u odnosu na glavne konkurente. Stvaranjem koncerna, reavaju se problemi nabavljanja sirovina, obezbjeenja energenata, repromaterijala i drugih potrebnih resursa za proizvodni proces i distribuciju gotovih proizvoda. esto se deava, da proizvodi jednog dijela koncerna postaju sirovine i predmeti rada u nastavku proizvodnog procesa lanice koncerna.
28
3.4.2.3. Trust
Cilj osnivanja trustova je slian osnivanju koncerna. Razlika je u tome to preduzea koja formiraju trust gube svoju ekonomsku i pravnu samostalnost. Trustovi nastaju povezivanjem veeg broja istorodnih preduzea. Trustove moemo podijeliti na: Horizontalni trust: lanice trusta su preduzea iz jedne djelatnosti. Vertikalni trust: lanice trusta su preduzea koja ine proizvodni lanac u stvaranju gotovog proizvoda. Okupljaju sve segmente proizvodnje, na primjer: od kopanja ili proizvodnje rude do njihove prerade u gotov proizvod (aluminijum ili proizvodi od aluminijuma, boksit, glinica i sl.).
3.4.2.4. Konglomerat
Konglomerat okuplja preduzea heterogene proizvodnje, koja izmeu sebe nemaju nikakve tehnoloke i druge slinosti. Svrha okupljanja je obezbjeenje dominantnog monopolistikog poloaja na irem trinom prostoru.
Vie vidjeti: Acin urica, Meunarodni ekonomski odnosi, 2007., Novi Sad, Pigmalion, str. 353-368.
17
I Uvod u ekonomiku meunarodnih odnosa Multinacionalne kompanije18 predstavljaju matino preduzee koje:
29
proizvodnju i druge poslovne aktivnosti u inostranstvu realizuje preko sopstvenih filijala lociranih u vie razliitih zemalja; ima direktnu kontrolu nad poslovanjem svojih filijala u inostranstvu posredstvom sopstvenih ogranaka smjetenih u vie razliitih zemalja; sprovodi proizvodnu, finansijsku i marketinku politiku koja e biti iznad granica zemalja i dae doprinos ostvarenju geocentrine orijentacije preduzea. Moemo zakljuiti, da su multinacionalne kompanije skup poslovnih subjekata koji nezavisno posluju u dvije ili vie zemalja, uz organizacionu strukturu koja omoguava da se pomou jednog ili vie centara odluivanja sprovodi zajednika poslovna politika. Poslovni subjekti su uvezani vlasnikim odnosom, to stvara uslove da jedan ili vie njih moe imati znaajan uticaj na poslovanje ostalih poslovnih subjekata, raspodjelu odgovornosti, resursa i znanja. Poslovne aktivnosti multinacionalnih kompanija su dovoljno velikog obima da imaju izuzetan uticaj na privredu zemlje iz koje matina kompanija potie, ali i privredu zemlje u kojoj djeluju filijale multinacionalne kompanije. Ovo je posebno izraeno u procesu globalizacije, koji je svoju ekspanziju doivjeo poslije drugog svjetskog rata, emu je znaajan doprinos dao ekspanzivan razvoj procesa ekonomskih integracija. Smatra se, da su multinacionalne kompanije poslije drugog svjetskog rata predstavljale najznaajniji subjekat kreiranja rama savremene trgovine i meunarodnih tokova kapitala. U drugoj polovini XX, i na poetku XXI vijeka, usmjereni smo na bri protok informacija, transfer znanja, unapreenje konkurentnosti i globalizaciju istraivako-razvojnih aktivnosti, to za posljedicu ima uruavanje nacionalnog suvereniteta. Na takav razvoj dogaaja, zasigurno su uticale i multinacionalne kompanije, koje prema obimu svojih aktivnosti i prihodima koje ostvaruju postaju znaajnije od pojedinih nacionalnih ekonomija. Najnoviji razvoj multinacionalizma prema Rakiti, u svijetu karakteriu sljedea obiljeja19: Nova struktura faktora rizika koji pogaaju aktivnosti multinacionalnih korporacija (eksproprijacija, fluktuacija valuta, pravni problemi, socio-politika nestabilnost);
Root Franklin, International Trade and Investment, 1990., Dallas, South Western Co. Publishing 19 Rakita Branko, Meunarodni biznis i menadment, 2006., Beograd, Centar za izdavaku djelatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu, str. 50.
18
30
Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom Kontinuiran rast multinacionalnih korporacija koje se nalaze u amerikom vlasnitvu. Njihov karakter i pokretaki faktori su razliiti u zavisnosti od toga da li se dolazi iz Japana, Koreje, Brazila, Evropskih ili pak zemalja Srednjeg istoka; Poveano uee dravnih preduzea u krugu multinacionalnih korporacija. Razlozi veeg aktivnog (a ne samo regulativnog) ukljuivanja pojedinih drava u savremene ekonomske tokove meunarodnog biznisa i menadmenta su uglavnom makroekonomskog i privredno-razvojnog karaktera. elja je, da se obezbijedi to povoljnija pozicija u meunarodnim tokovima kapitala i tehnologije; Vei nadzor nad aktivnostima privatnih multinacionalnih korporacija, ne samo od strane zemalja u razvoju nego i razvijenih zemalja. Kao svojevrsni odgovor poveanom dravnom nadzoru i kontroli, dolazi do sve vee saradnje, poslovnog povezivanja i stvaranja strategijskih alijansi izmeu razliitih multinacionalnih korporacija.
Na listi od 500 najveih kompanija u svijetu za 2009. god. dominiraju kompanije iz Sjedinjenih Amerikih Drava (140), Japana (68), Francuske (40), Njemake (39), Kine (37), Velike Britanije (26), zatim slijede: vajcarska (15), Kanada (14), panija (12), Holandija (12), Australija (9), itd. Multinacionalne kompanije predstavljaju najznaajniji pokretaki faktor globalnih procesa. One direktno plasiraju svoj kapital u druge zemlje. Multinacionalne kompanije omoguavaju posredno uspostavljanje dominantnog poloaja za pojedine zemlje na globalnom tritu. Iz toga proizilazi njihova politika i drutvena uloga u kreiranju meunarodnih odnosa, zasnovana na njihovoj proizvodnoj, finansijskoj, tehnolokoj i upravljakoj snazi. Karakteristike multinacionalnih kompanija su da brzo i efikasno reaguju odgovorima na izazove lokalnog trita, odlikuju se snanim konkurentskim sposobnostima, raspolau finansijskim sredstvima potrebnim za istraivako-razvojne aktivnosti, na emu zasnivaju svoje konkurentske prednosti stvarajui veu meuzavinost ljudi, zemalja i privreda. Multinacionalne kompanije pomou snage svog finansijskog, proizvodnog i trinog potencijala obezbjeuje neophodne resurse za zemlje kojima su ti resursi potrebni kroz transfer tehnologije i znanja i uvoenje u proizvodne procese meunarodno prihvatljivih standarda, to dalje utie na poveanje zaposlenih i prihoda za zemlju. Klasifikacija multinacionalnih kompanija prema metodama upravljanja se svodi na20:
20
Singulinski Acin Stanislava, Meunarodno poslovanje, 2008., Novi Sad, Pigmalion, str. 47.
31
Etnocentrine kompanije. Sva mo je skoncentrisana u matinoj zemlji, a aktivnost i odluke upravljaa su orijentisane ka centru kompanije. One obavljaju svoju aktivnost u vie zemalja, ali postoji samo centrala u matinoj zemlji, koja donosi sve odluke i rukovodi cjelokupnim poslovanjem. Policentrine kompanije. Svaki dio, do odreene granice poistovjeuje se sa nacionalnim interesima zemlje kojoj pripada, odluivanje je decentralizovano, a lokalni kadrovi imaju relativnu autonomiju. Kod njih, pored centrale u jednoj zemlji, postoji vei broj firmi u drugim zemljama koje uivaju odreenu samostalnost. Geocentrine kompanije. Karakterie globalnu svjetsku organizaciju, priznaje se izvjesna autonomija, ali preovlauje interes razvoja cijele kompanije. Kod njih postoji vie centralnih kompanija irom svijeta.
4. SPOLJNOTRGOVINSKA POLITIKA
Ekonomska teorija zapoela je sistematski i intenzivno da se bavi izuavanjem meunarodne trgovine prije neto vie od pet vijekova, sa nastajanjem kapitalistikih oblika privreivanja, sa potiskivanjem tradicionalne trampe i usponom trine razmjene dobara i usluga, sa otkrivanjem Novog svijeta (1492. god.), novih resursa i trita. Od otkrivanja Novog svijeta na ovamo, meunarodna trgovina je u fazi neprekidnog razvoja, kako u pogledu obima robne razmjene tako i raznovrsnosti dobara i usluga. Nastale su i razvile se moderne industrije i tehnologije. Obim proizvodnje je poveana i diferenciran. Povean je dohodak per capita. Porasla je kupovna mo potroaa. Dolo je do emancipacije i uspona mnogih nacija i drava. Stvorene su brojne mone nacionalne i globalne kompanije koje posluju irom svijeta. Trgovina je djelatnost koja se bavi prometom roba i usluga, odnosno kupovinom i prodajom roba i usluga za proizvodnu ili linu potronju. Trgovinu dijelimo na unutranju i spoljnu trgovinu. Unutranja trgovina se definie kao organizovana razmjena roba i usluga u okvirima nacionalnih carinskih granica jedne nezavisne zemlje. Spoljna trgovina se definie kao organizovana razmjena roba i usluga izmeu nezavisnih zemalja. Razmjena obuhvata razmjenu materijalnih dobara, pruanje usluga (transportne, bankarske, pediterske, turistike, marketinke i dr. usluge). Pojedini autori spoljnu trgovinu razlikuju u uem i irem smislu. Spoljna trgovina u uem smislu obuhvata samo izvoz i uvoz roba. Spoljna trgovina u irem smislu pored uvoza i izvoza roba, obuhvata i
32
uvoz i izvoz usluga, kao i promet faktora proizvodnje. Primarne funkcije trgovine su: Prostorno posredovanje interlokalna funkcija; Vremensko posredovanje intertempolarna funkcija; Posredovanje izmeu potroaa i kupaca interpersonalna funkcija. Trgovinska politika je skup ekonomsko-politikih mjera koje se preduzimaju sa ciljem regulisanja spoljne trgovine roba, kroz mjere granine kontrole od strane organa vlasti. Tokom proteklih nekoliko decenija, tradicionalne trgovinske barijere izraene u visokim carinskim stopama i kvantitativnim ogranienjima izgubile su na znaaju kada su u pitanju razvijene zemlje. Istovremeno, razvijene zemlje su zagovornice vee liberalizacije trgovinskih tokova i ukidanja carinskih i kvantitativnih ogranienja. Spoljnotrgovinska politika jedne nacionalne privrede predstavlja strategiju koju ona primjenjuje u regulisanju meunarodne trgovinske aktivnosti, odnosno spoljne trgovine te zemlje, kako u samostalnom regulisanju donoenjem unilateralnih mjera, tako i u meunarodnim trgovinskim odnosima donoenjem meunarodne regulative u saradnji sa drugim nacionalnim privredama, sa ciljem ostvarenja nacionalnih interesa u spoljnoj trgovini21. Definisanje spoljnotrgovinske politike je zadatak nosilaca vlasti u dravi, a najee, ovaj zadatak se povjerava ministarstvu spoljne trgovine. Drava se moe opredijeliti za jedan od dva spoljnotrgovinska modela. Moe izabrati ili model protekcionizma ili model liberalizma. Kao polazne smjernice za definisanje spoljnotrgovinske politike uzima se trenutno spoljno-trgovinsko stanje zemlje. Analiza trenutnog stanja spoljne trgovine zemlje ima za cilj da se doe do neeljenih tendencija koje u spoljnoj trgovini postoje i mjera koje mogu eliminisati neeljene efekte. Tendencije koje nisu poeljne u spoljnoj trgovini mogu biti: Visok spoljnotrgovinski deficit; Visoko uee u izvozu proizvoda nie faze prerade i nie vrijednosti; Malo uee u izvozu tehnoloki-intenzivnih proizvoda; Neeljena dominacija malog broja spoljnotrgovinskih partnera u spoljnoj trgovini zemlje; Visoko uee u uvozu proizvoda iroke potronje. Svijet u kojem ivimo, doivio je do sada nezabiljeenu ekspanziju koju
Bijeli P., Meunarodna trgovina, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2008., str. 292
21
33
Eksplozija novih tehnologije koje stvaraju nove industrije; Promjena od internacionalne do svjetske ekonomije; Nova drutveno-politika stvarnost ogromnog broja institucija koje posjeduju drastine politike, filozofske i duhovne izraze; Nov univerzum znanja baziranog na masovnoj edukaciji i njegov uticaj na rad, ivot, slobodno vrijeme i menadment. Fenomen globalizacije obuhvata tri meusobno povezana faktora znaajna za trgovinu: Blizina (menadment moe kupce na bilo kojoj taki planete tretirati kao podjednako udaljene od svoje kompanije); Lokacija (kompanije nisu vie vezane za matinu zemlju ni u jednoj sferi poslovanja); Stav (nita nije vie iz inostranstva, otvoren stav prema praksi menadmenta). Na bazi takve konstatacije mogue je uoiti sljedee promjene paradigme trgovine: Prodati, postaje glavni problem (proizvesti brzo, kvalitetno i uz nie trokove je manji problem); Konkurencija se pobjeuje inovacijama. O vanosti konkurentske sposobnosti najbolje govori Lisabonska strategija koju je promovisala i usvojila Evropska unija 2000. god., a iji je cilj da ekonomija njenih lanica, ali i onih zemalja koje tee da uu u nju do 2010. god. postane najkonkurentnija na svijetu, a koja je revidirana 2005. god. Najznaajnije odrednice te strategije za razvoj trgovinskih subjekata su: Proiriti i produbiti unutranje trite; Obezbijediti otvorena i konkurentna trita unutar i izvan Evrope; Razviti nacionalne strategije za podravanje konkurentnosti, inovacija i produktivnosti; Do kraja 2007. god. utemeljiti one-step-shop (pruanje vie usluga na jednom mjestu) ili sline mehanizme; Omoguiti inovacije i korienje informacionih tehnologija. Procesi evolucije organizacije trgovine i trgovinske mree u razvijenim privredama doli su posljednjih 30-tak godina do izraaja u sljedeim osnovnim trendovima: smanjivanje broja subjekata u prometu; smanjivanje broja prodajnih i skladinih objekata;
34
Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom porast trinog uea veih trgovinskih preduzea; porast uea veih trgovinskih subjekata u ukupnim investicionim ulaganjima u prometu. Primjena tehnike i tehnologije u trgovini je usmjerene ka: rastu kapitalne intenzivnosti u trgovini; intenzivnom transferu inovacija; snanoj vezi menadmenta i tehnologije u upravljanju u trgovini; snanoj primjeni dostignua informatike revolucije; elektronskoj fazi razvoja trgovine.
35
U XX vijeku, Engleska je posle dugog perioda protekcionizma iz ere merkantalizma ula u period liberalizacije trgovine23. Nedovoljno razvijene drave tog doba nisu vidjele interes u takvoj ideji, te je krajem XIX vijeka nastao niz bileteralnih ugovora o liberalizaciji trgovine. Ugovori su regulisali pitanja koja su stimulativno uticala na meunarodnu trgovinu. Samostalni i nezavisni carinski sistem danas ne postoji. Meunarodni trgovinski sporazumi koji reguliu oblast meunarodnog poslovanja za zemlje koje ih potpiu i kasnije ratifikuju postaju obavezan izvor prava za takvu zemlju. Poetkom XX vijeka24, usljed uspjeha bilateralnih ugovora o liberalizaciji trgovine, drave su poele da zakljuuju takve ugovore i na plurateralnom nivou. Tako su nastale prve regionalne ekonomske integracije. One predstavljaju udruenja vie drava iji je krajnji cilj liberalizacija trgovine. U zavisnosti od mjera koje se koriste u liberalizaciji trgovine razlikujemo: Sporazum o preferencijalnoj trgovini (sa tri i vie uesnika). Sporazum podrazumijeva snienje internih carina u trgovini izmeu zemalja potpisnica; Parcijalna carinska unija. Sporazum podrazumijeva zajedniku carinsku stopu prema treim zemljama; Zona slobodne trgovine. Sporazum podrazumijeva potpuno ukidanje internih carina; Carinska unija. Sporazum podrazumijeva ukidanje internih carina i zajedniku carinsku tarifu prema treim zemljama; Zajedniko trite. Sporazum podrazumijeva pored carinske unije slobodno kretanje kapitala, radne snage, roba i usluga; Parcijalna ekonomska unija je iri pojam od zajednikog trita i pored njega podrazumijeva se i harmonizacija ekonomskih politika; Ekonomska unija. To je najvii nivo ekonomske integracije i podrazumijeva monetarnu uniju25. Carine moemo klasifikovati na osnovu sljedeih kriterijuma: Na osnovu kretanja robe: uvozne, izvozne i tranzitne carine; Prema namjeni: fiskalne, ekonomske i socijalno-politike carine; U skladu sa nainom obrauna: carine od vrijednosti, specifine i
Merkantalistiko vreme razdoblje dobilo naziv prema koli ekonomskog uenja, tzv. merkantalistima, koji su smatrali da se bogastvo drave moe poveati samo izvozom istovremeno ograniavajui uvoz. 24 Izvor: Bijeli P., Ekonomika meunarodnih odnosa, Prometej, Beograd, 2003. str. 20-21. 25 Vii nivo integracije od ekonomske unije je politika unija, koja podrazumeva harmonizaciju politikog sistema.
23
36
Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom kombinovane carine; U skladu sa nainom propisivanja: autonomne, konvencionalne i kombinovane carine; Prema dejstvu: prohibitivne, retorzivne, preferencijalne, diferencijalne, antidampike i kompezatorne carine.
Izvor: Ekonomska i poslovna enciklopedija, Savremena administracija, Beograd, 1994. str. 655. 27 Carine se retko kada potpuno ukidaju i minimalno iznose 1% od vrednosti robe i ta nadoknada se koristi za carinsko evidentiranje.
I Uvod u ekonomiku meunarodnih odnosa Investicione mjere; Kontrolu prije isporuke robe; Pravila o porijeklu robe.
37
Upotreba ovih mjera moe biti na primjer u sljedeem smislu: elimo da onemoguimo uvoz robe iz odreene drave, te postupamo tako to zakljuujemo, da roba koja je predmet uvoza ne ispunjava tehnike standarde drave u koju se uvozi.
II
41
42
nije vie bavljenje velikom politikom nego stvaranje uslova za uspostavljanje novih poslovnih ugovora, kreiranje ambijenta za dolazak stranog investicionog kapitala, stvaranje uslova za dolazak novih tehnologija i sl. Ne treba da nas iznenadi tvrdnja da je diplomatija, koja je inae komunikacija izmeu vie subjekata, od svih oblika meunarodne saradnje najvie bila podlona uticaju tehnoloke revolucije na polju komunikacija. Vestfalski mir iz 1648. god. koji se smatra stvaranjem baze meunarodnog sistema suverenih drava utemeljio je novi sistem meunarodnih odnosa kao odnos u kome, sa jednu stranu drave-savremene, nezavisne i ravnopravne, i meunarodni zakoni sa drugu stranu garantuju ravnoteu snage. Isto tako, smatramo, da su dogaaji iz najnovije istorije promijenili takvo razmiljanje ukazujui na injenicu da u meunarodnim sukobima mogu biti angaovani i uesnici koji nisu drave, o emu najbolje govori primjer napada na svjetski trgovinski centar u Njujorku, 11. septembra 2001. god. Cilj napada bile su Sjedinjene Amerike Drave i njeni saveznici, a organizator napada nije bio dravni subjekat, nego neformalna teroristika organizacija meunarodnog dometa koja djeluje preko sopstvene mree sa meunarodnim vezama.
43
omoguavaju da se opredeljuju izmeu veeg broja kvalitetnih dobara i usluga, a sa druge strane, stvaraju veu privrednu meuzavisnost. Vei spektar dobara i usluga na jednom mjestu stvara veu konkurenciju izmeu samih preduzea. U tradicionalno posmatranom i tradicionalno definisanom procesu globalizacije, izvor privrednog rasta nacionalne ekonomije je vee uee u meunarodnoj trgovini, jaanje konkurentske sposobnosti i tehnolokog razvoja. Nacionalne ekonomije predstavljaju dinamian sistem koji se zasniva na kontinuiranom procesu strukturnih promjena. Proces globalizacije moemo shvatiti i kao proces meunarodne integracije trita. Snana integracija nacionalne ekonomije u svjetsku ekonomiju daje doprinos svjetskom razvoju u cjelini. Meutim, realnost je, da se globalizacija ne rasporeuje ravnomjerno od zemlje do zemlje. Takav proces doprinosi stvaranju vee polarizacije izmeu razvijenih i nerazvijenih zemalja. Sutina procesa globalizacije sastoji se u porastu ekonomske i politike, ekoloke i kulturne meuzavisnosti izmeu drava. Globalizacija nije idealan proces jer vea, bra i intenzivnija povezanost svijeta ne iskljuuje neravnomjernost, nejednakost, marginalizacije i sukobe. Globalizaciju odlikuje i stvaranje novog tipa kulture, globalne kulture, koja prerasta lokalnu orijentaciju i lokalni milje, usvajajui tua iskustava i dostignua. iri horizont deavanja i zbivanja postaje relevantan za svakodnevno iskustvo ljudi.
44
globalizovane privrede, gdje se stvaraju uslovi da se postojei standardi uvrste i postanu model ponaanja za zemlje u razvoju, to govori u prilog tvrdnji da je na sceni centralizovan sistem reavanja svjetskih problema. Razvijene zemlje su okupljene oko ekonomskih, vojnih i politikih ciljeva. U takvoj konstelaciji snaga za njih zemlje u razvoju postaju strateki interesantne. Ekonomsko osvajanje manje razvijenih zemalja implicira prihvatanje sa njihove strane standarda koji vladaju na tritima razvijenih zemalja. Neprihvatanje i ne uvaavanje modela koji sa sobom nose razvijene zemlje, znai izolaciju od svjetskih ekonomskih trendova i gubljenje mogunosti za uspjenu ekonomsko-politiku i socijalno-kulturoloku integraciju sa ostatkom svijeta. Prema nainu i obimu djelovanja i posljedicama koje proizilaze iz takvih aktivnosti, globalizacija proima cjelokupnu svjetsku privredu. Za meunarodne svjetske institucije kao to su Meunarodni monetarni fond, Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska banka, ali i za mnoge ekonomske teoretiare i analitiare, globalizacija je katalizator i pokreta privrednog razvoja i bogatstva. Razvoj procesa globalizacije ubrzala je i deregulacija, liberalizacija i razvoj informaciono-komunikacionih tehnologija. Globalizacija stvara novu paradigmu poslovanja, koja postaje osnova svjetskog privrednog sistema, istovremeno stvarajui novu poslovnu filozofiju na meunarodnom, regionalnom ili mikro planu. Produkt globalnih procesa je mehanizam globalne konkurencije. Oblik globalne konkurencije zavisi od sinergije finansijskih, tehnolokih i komercijalnih sposobnosti koje nisu usmjerene samo na jednu dravu, regiju ili kontinent. U takvoj sinergiji, stvara se trougao meuzavisnosti i meusobne povezanosti razliitih nivoa globalizacije. Globalizacija se u razliitim geografskim sredinama razliito shvata i osjea. Jedni je smatraju kao faktor ubrzanog ekonomskog rasta u svjetskim razmjerama koji e dati doprinos poveanju ivotnog standarda, razvijati inovativne tehnoloke vjetine i pruiti nove ekonomske anse za sve uesnike trgovinske scene. Takav proces doprinosi ubrzanju homogenizacije i unifikacije svijeta. Sa drugu stranu, u pojedinim dijelovima svijeta, globalizacija se doivljava kao prijetnja nacionalnom interesu, koji nameu spoljne sile.
45
Transfer tehnologije
Transfer kapitala
Izvor: Dombi I., Ekonomska diplomatija Bosne i Hercegovine, 2008., Banja Luka, Univerzitet za poslovni inenjering i menadment, str. 27.
ema 2. Trougao meuzavisnosti i meusobne povezanosti razliitih nivoa globalizacije Globalizacija kao proces moe imati i pozitivne i negativne strane. Analizirajui podatke UNCATD-a28 i izvetaje Svjetske banke, proseni per capita dohodak u najbogatijim zemljama je za oko 50 puta vei od istog per capita u najsiromanijim zemljama. Danas, siromane zemlje ine 40% svjetskog stanovnitva. Uprkos takvoj brojnosti, zemlje raspolau sa oko 3,5% ukupnog svjetskog drutvenog proizvoda. Sa drugu stranu, bogate zemlje ine oko 15% ukupnog svjetskog stanovnitva, raspolaui sa vie od 80% drutvenog proizvoda29. Privrede sa brim i intenzivnijim razvojem, u kojem dominiraju kvalitativni faktori privreivanja, posjeduju veu konkurentsku sposobnost i prednost na svjetskom tritu. U cilju sagledavanja razvojnih faktora i uticaja globalizacije na poslovanje, vrena su empirijska istraivanja na osnovu kojih su, kao kljuna, izdvojena dva faktora. Prvi faktor je meuzavisnost, gdje je nacionalna ekonomija dio meunarodne ekonomije. Drugi faktor je decentralizacija i deregulacija sloenog institucionalnog okvira. Kao dodatni faktori, istiu se promjene privredne strukture, efekti spoljne trgovine, ekonomija obima i radna snaga. S toga, kompleksnost procesa globalizacije i meuzavisnost faktora razvoja, zahtijevaju veliku opreznost u interpretaciji njihovih uticaja.
UNCTAD (United Nations Conference on Trade and Developoment), osnovana 30. decembra 1964. god., iji cilj je unapreenje meunarodne trgovine u cilju breg razvoja, ostvarivanja pravednih i stabilnih cijena primarnih proizvoda, olakavanje trgovine i podsticanje breg ekonomskog napretka zemalja u razvoju kroz otvoreniji pristup tritima industrijski razvijenih zemalja. 29 Izvor: World Development Report 2005.
28
46
U svijetu biznisa, globalno poslovanje znai usmjeravanje poslovnih aktivnosti privredne organizacije na sva geografska podruja. Proces globalizacije je horizont kome svi tee. Istovremeno, to je i fenomen optereen brojnim problemima, prije svega kada se radi o nerazvijenom svijetu, i to u tehniko-tehnolokom, menaderskom, jezikom i politikom smislu. Cilj globalizacije ekonomije ili ekonomske globalizacije je jedinstveno trite bez barijera i prepreka, gdje u punom smislu dolazi do izraaja znaaj svjetske trgovine. Ekonomska neravnotea je pratei satelit globalnih procesa, to otvara niz razliitih pristupa ovom pitanju. Danas je to proces koji se ne moe zaustaviti. U takvim uslovima, sami moramo pronai svoj put razvoja uz vrstu saradnju sa meunarodnim institucijama, pristupajui u meunarodne trgovinske tokove. Osnovne karakteristike procesa globalizacije su: otvorenost; konkurentnost; homogenizacija (unifikacija). U kreiranju i razvijanju poslovne strategije za svaku zemlju treba krenuti od injenice da je ona integralni dio globalnog poslovnog sistema. Od nacionalnih ekonomskih politika, zahtijeva se inovativnost i prilagoavanje savremenim uslovima poslovanja, ili e se u protivnom desiti da nestane sa privredne scene. Globalna ekonomija i svjetsko trite je veoma surovo, ija je glavna karakteristika visoka konkurentnost. U ovakvom globalnom sistemu poslovanja, postavlja se pitanje: kako kreirati efikasnu strategiju ekonomskog razvoja? U odgovoru na postavljeno pitanje, treba da poemo od pretpostavke da je globalno trite jedna trina cjelina u koju su se integrisala brojna nacionalna i regionalna trita, svako sa svojom poslovnom i drutvenom sredinom i kulturom stvaranom godinama. Globalno preduzee mora da se adaptira i osposobi za suoavanje sa pomenutim razlikama. S toga, u skladu sa prethodno iznesenim, pred naim poslovnim organizacijama, nalaze se sljedee aktivnosti: uspostavljanje ekonomske, pravne, politike i institucionalne infrastrukture u skladu sa meunarodnim standardima; liberalizacija i irenje multilateralnog sistema; informatizacija privrede i drutva; poveanje obrazovnog nivoa;
II Ekonomski trendovi u meunarodnim odnosima razvoj globalnih strategija; stvaranje stratekih alijansi; stvaranje konkurentne organizacije; razvoj kulture.
47
48
opreme ne moe slobodno unutar svojih granica da razvija sve oblike proizvodnje jer nema za to odgovarajuu tehnoloku podrku. Posljedice integracije svjetskog trita su, da se vrijednost proizvedenih roba unutar nacionalnih privreda mjeri poreenjem sa cijenama na svjetskom tritu. Vei stepen slobode kretanja roba, usluga i kapitala postaje privredni prioritet. Proces regionalizacije svijeta je sve izraeniji i dinaminiji. Ekonomske integracije pruaju mnotvo pogodnosti privreivanja dravama lanicama tih organizacija. Ovaj proces je nezaustavan. Rezultat takvog procesa je sve vei ekonomsko-tehnoloki napredak. Hatzichronouglu smatra da je globalizacija privredne aktivnosti proces koji se istorijski moe podijeliti u tri faze32, i to: rast meunarodne trgovine, posebno izvoza; selenje proizvodnje, razvoj off-shore poslovanja, intenziviranje direktnih investicija; globalizacija tehnolokih inovacija. Internacionalizacija proizvodnje inicira stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora u kome dominantna mjerila postaju parametri i standardi koji su odlika svjetske privrede kao cjeline. Nacionalni ekonomski prostor postaje nedovoljan za savremene razvojne procese. Glavna obiljeja ekonomske globalizacije su: globalizacija trita i stvaranje jedinstvenog svjetskog trita; globalizacija poslovnih aktivnosti i unificiranje poslovnih aktivnosti; globalizacija konkurencije; poveanje opteg ivotnog standarda.
49
nerazvijene drave i njihove kompanije, jer samo ukljuenjem u meunarodne poslovne procese i aktivnosti mogu doivjeti razvoj i trinu afirmaciju. Razvoj globalizacije prouzrokovao je porast konkurencije na meunarodnom tritu. Broj trinih uesnika i razliite forme organizovanja su svakodnevno u porastu. Prema obliku organizovanja, razlikujemo: nacionalna, multinacionalna, transnacionalna i globalna preduzea33. Intenziviranje internacionalizacije poslovnih aktivnosti uticalo je na profilisanje osnovnih obiljeja procesa globalizacije, i to: globalizacija trita; globalizacija poslovnih aktivnosti; globalizacija konkurencije. Prema Adamsu34 postoje tri kljuna pojma integracije privredne aktivnosti na svjetskom tritu: lokalizacija, koja predstavlja proces modifikacije proizvoda radi obuhvatanja razlika na globalnom tritu, ukljuujui prevod na lokalni jezik i kulturnu adaptaciju; internacionalizacija, kao proces dizajniranja i razvoja ili reinenjeringa aplikacija i proizvoda, sa ciljem zadovoljenja lokalnih potreba bez bitnih tehnikih promjena; globalizacija, kao proces svjetske integracije i prilagoavanja lokalnim tritima, ukljuujui internacionalizaciju i lokalizaciju; Frenkel kao faktore uticaja na razvoj ekonomskih integracija i meunarodne trgovine istie35: geografske faktore; lingvistiko-kolonijalne faktore; politiko-vojne faktore; zone slobodnih trgovina; zajedniko dravno ureenje; valutu. Internacionalizacija proizvodnih sistema i poslovnih procesa doprinosi uspostavljanju jedinstvenih pravila u okviru svjetskog ekonomskog sistema.
Globalne kompanije ovaj pojam prvi put se pominje u ekonomskoj literaturi poetkom 90-tih godina XX vijeka. Globalne kompanije primjenjuju globalnu strategiju koja cijeli svijet tretira kao jedno trite. Posluje u uslovima jaanja snaga globalne integracije i slabljenja nacionalne osjetljivosti. 34 Izvor: Adams E. J., Going Global, IQ, Novembar/Decembar 2001. 35 Izvor: Frenkel J. A., Globalization of Economy, NBER Working Paper 7858, avgust 2000.
33
50
Globalizacijom proizvodnih procesa i tenjom ka stvaranju jedinstvenog privrednog prostora, znatno se naruava autonomija razvoja na odreenom nacionalnom ekonomskom prostoru. S toga, ovaj proces moe izazvati reakcije suprotnog smjera, a posebno u nerazvijenim zemljama. Uticaj globalizacije na raspodjelu dohotka u svijetu prema izvetaju UNCTAD-a moe se posmatrati u okviru dijametralno suprotnih pristupa36: Konvergencija globalizacija e uticati na smanjenje razlika u raspodjeli bogatstva izmeu razvijenih i nerazvijenih zemalja brim rastom privreda siromanih zemalja; Divergencija globalizacija e uticati na poveanje tih razlika jer su koristi od globalizacije ograniene na razvijene zemlje i relativno mali broj novo industrijalizovanih zemalja. injenice do kojih se dolo istraivanjem i analiziranjem brojnih ekonomskih izvetaja i konsultovanjem brojne strune literature idu u prilog tezi da globalizacija znai manje nejednakosti u svijetu. Nejednakosti svjetskog dohotka e postojati i pri potpuno globalnoj integraciji i internacionalizaciji privrednih aktivnosti. Meutim, nejednakosti e biti manje u vie integrisanoj nego u vie segmentiranoj svjetskoj privredi. Prema S. Kotlici, internacionalizacija privrednih grana izraava se i kroz diverzifikovanje i segmentiranje proizvodnih procesa. Internacionalno povezivanje tehnolokog lanaca proizvodnje u jednoj grani dovodi do koncentrisanog prometa. Internacionalno preoblikovanje vertikalnih struktura odnosi se na one grane koje imaju veliki udio stalnog kapitala i podlone su rigidnim tehnolokim promjenama.
Izvor: Globalisation of Industry, Overview and Sector reports, OCED, Paris, 1996.
51
regionalnih trgovinskih blokova omoguilo je kompanijama uniformisanost internacionalizacije proizvodnih strategija. Cilj ovih strategija je stvaranje vrste konkurentske pozicije. Sa razvojem globalnih procesa stvara se i intrakompanijska meuzavisnost. Uspostavlja se veza izmeu matine firme i njenih filijala u inostranstvu sa jedne strane, i drugih firmi u inostranstvu sa druge strane. Za veinu svjetskih kompanija trgovina predstavlja primarni put izlaska na globalno trite. Kupovina novih tehnologija i pristup novim tritima primarni je motiv poslovanja. esto se postavlja pitanje zato zemlje u razvoju sa ve postojeom jeftinom radnom snagom investiraju u druge zemlje? Primarni motiv takvih deavanja je zatita svojih prirodnih resursa. Drugi motiv je trgovina. Veliki dio investicija u inostranstvu ovih drava potie upravo od trgovinskih kompanija. Na primjer, Kineska kompanija Haier ima svoje pogone za proizvodnju friidera u Junoj Karolini, Konka Group proizvoa opreme i dijelova proizvodi televizore u Kaliforniji. Ovakvi potezi su u cilju zatite Kineske ekonomije od trgovinskog protekcionizma Sjedinjenih Amerikih Drava. Rastui rizik od globalne konkurencije podstie razvijene zemlje da investiraju na strana trita u veini sluajeva na drugom kontinentu, to istovremeno razvija globalnu transnacionalnost37. Transnacionalnost nije nita drugo do prenoenje poslovnih trgovinskih i finansijskih aktivnost izvan granica matine zemlje. Osim saradnje na meunarodnom planu, gdje su osnovni subjekti drave, vremenom se uspostavljaju i odnosi izmeu razliitih subjekata u okviru pojedinih drava. To su odnosi koji se uspostavljaju preko granica drave i esto su van integracija dravnih organa. Ovakvu vrstu odnosa nazivamo transnacionalnim odnosima38. Meunarodna trgovinska saradnja je privredna aktivnost koja podrazumijeva razmjenu roba, usluga i proizvoda izmeu preduzea koja dolaze iz razliitih drava. Postoje istoriari koji smatraju da su prve transnacionalne kompanije nastale u vrijeme krstakih ratova (XII vijek), uzimajui u obzir injenicu da su vitezovi imali u svom vlasnitvu poslovne jedinice u cijeloj Evropi i Bliskom istoku. Ipak, prva transnacionalna kompanija bila je holandska Istonoindijska kompanija osnovana u prvoj polovini XVII vijeka, kao holandska dravna kompanija sa monopolom na trgovinu sa azijskim zemljama. Ista kompanija je bila i prvo preduzee koje je emitovalo akcije u cilju sakupljanja
Dombi Ilija, Ekonomska diplomatija Bosne i Hercegovine, 2008., Banja Luka, Univerzitet za poslovni inenjering i menadment, Banja Luka, str. 47-48. 38 Sandra Stojanovi Jovanovi, Transnacionalizacija meunarodne trgovine, 2008., Beograd, Prometej, str. 61.
37
52
potrebnog kapitala za poetak realizovanja svoje djelatnosti. Za samo est decenija postojanja i poslovanja, kompanija je postao do tada najvee svjetsko preduzee koje je u svom posjedu imalo 150 trgovakih brodova, 40 ratnih brodova, 50.000 zaposlenih radnika i 10.000 vojnika. Kompanija je prestala da postoji 1800. god. usljed finansijskih problema koji su bili produkt isplaivanja dividende koja je bila vea od ostvarenog profita. Prve proizvodne transnacionalne kompanije nastaju u XIX vijeku. Bajer postaje transnacionalna kompanija 1865. god., Singer 1867. god., Simens 1875. god. U drugoj polovini XIX vijeka Rockfeller (1870. god.) osniva prvu kompaniju za proizvodnju nafte Standard Oil Company. General Eletric Company je osnovana 1892. god. U XX vijeku osniva se General Motors, IBM, Procter & Gambl, Lewis, McDonalds, CocaCola, Microsoft i dr39. Prema definiciji koje su prihvatile i Ujedinjene Nacije, transnacionalne kompanije su kompanije koje kontroliu proizvodnju ili uslunu djelatnost u vie zemalja van zemlje koja je njihovo matino sjedite. Ovakve kompanije nisu uvijek ujedinjena preduzea, niti su uvijek u privatnom vlasnitvu. Mogu biti preduzea na kooperativnoj osnovi ili u drutvenom vlasnitvu. Definisanje transnacionalnih kompanija i shvatanje njihovog poslovanja moramo razlikovati od definisanja multinacionalnih kompanija. Transnacionalne kompanije su kompanije koje se formiraju u veem broju zemalja sa kapitalom koji potie iz jedne zemlje. Multinacionalne kompanije se formiraju na bazi kapitala koji vodi porijeklo iz veeg broja zemalja. Transnacionalne kompanije svoju mo temelje na sinergiji proizvodnih, tehnolokih, trgovinskih i finansijskih aktivnosti rasprostranjenih u veem broju drava. Razvoj transnacionalnih kompanija ubrzao je razvoj procesa globalizacije, stvarajui novu multikulturnu vrijednost. Faktori koji su dali doprinos razvoju transnacionalnih kompanija su40: dinamian rast svjetske privrede i svjetske trgovine, i u vezi sa tim jaanje finansijske moi sve veeg broja kompanija; tehniki progres u proizvodnji, transportu, telekomunikacijama i meunarodnim informacionim sistemima; razvoj meunarodnih trita; liberalizacija meunarodne trgovine; liberalizacija propisa u sferi stranih direktnih investicija; liberalizacija meunarodne razmjene usluga; internacionalizacija bankarstva irom svijeta;
39
Milorad Unkovi, Savremena meunarodna trgovina, 2004., Beograd, Beogradska knjiga, str. 55. 40 Sandra Stojanovi Jovanovi, Transnacionalizacija meunarodne trgovine, 2008., Beograd, Prometej, str. 73.
53
konvertibilnost valuta; razvoj standardizacije u nizu oblasti; upotreba engleskog jezika; poveanje broja zona slobodne trgovine, carinskih unija, zajednikih trita i monetarne unije; proces privatizacije koji je zahvatio veliki broj zemalja. Primarni motiv poslovanja transnacionalnih kompanija je isti kao i kod svih ostalih samostalnih ekonomskih organizacija, i on se prepoznaje u profitu. Posebno je potrebno naglasiti da je maksimiziranje profita jedino mogue u dugom roku. Posmatrajui nastanak, razvoj i dostizanje dominantne uloge na meunarodnoj poslovnoj sceni, motive stvaranja i poslovanja sa inostranstvom moemo podijeliti u tri grupe41: Strateke motive, iji je cilj irenje trita u okviru kojih se razlikuje pet glavnih vrsta motiva: obezbjeenje resursa; obezbjeenje trita; obezbjeenje efikasnosti; obezbjeenje stratekih interesa; obezbjeenje politike stabilnosti za poslovanje.
Subjektivne motive investiranja i poslovanja u inostranstvu, koje moemo grupisati u etiri vrste motiva: strah od gubitka trita, a time i potroaa to se direktno odraava na poslovni rezultat kompanije, pojaana konkurencija na domaem tritu; investiranje u inostranstvo po osnovu upuenog poziva iz inostranstva; atraktivnost investiranja u inostranstvo u odreenu granu zbog njene atraktivnosti. Ekonomske motive koji se izraavaju kroz sposobnost: pribavljanja, usmjeravanja i kontrole novca i novanih tokova; dostizanja ekonomije obima; obezbjeenje tehnolokih prednosti zasnovanih na ulaganjima u istraivanje i razvoj; usavravanje marketinga i menadment iskustava.
Vie vidjeti: Sandra Stojanovi Jovanovi, Transnacionalizacija meunarodne trgovine, 2008., Beograd, Prometej, str. 74-79.
41
54
Kako rangirati transnacionalne kompanije?42 Primarni kriterijum jeste vrijednost imovine jedne kompanije u inostranstvu. Ako je imovina jedne kompanije kojom raspolae u inostranstvu vea od vrijednosti imovine u inostranstvu druge kompanije, onda je prva kompanija vea transnacionalna kompanija. Drugi kriterijum za utvrivanje stepena transnacionalizacije kompanije jeste vrijednost prodaje posredstvom inostranih filijala. Trei kriterijum za utvrivanje stepena transnacionalizacije kompanije jeste broj zaposlenih radnika u inostranstvu. Prema navedenim kriterijumima, koji ukazuju na apsolutne veliine, formiran je jedan svodni relativni pokazatelj. Rije je o indeksu transnacionalizacije, koji se dobija kada se za kompaniju izrauna: procenat vrijednosti imovine u filijalama u inostranstvu u odnosu na ukupnu imovinu; procentualno uee prodaje u inostranstvu u ukupnim prodajama; procentualno uee zaposlenih u filijalama u inostranstvu u ukupnom broju zaposlenih. Gore pomenuta tri pokazatelja se saberu i podijele sa tri i dobija se indeks transnacionalizacije kompanije. Indeks transnacionalizacije kompanije ukazuje na stepen transnacionalizacije kompanije bez obzira na njenu veliinu.
55
uticati na uveanje profita sa druge strane; konglomeratske transnacionalne kompanije: proizvodnja razliitih proizvoda u svojim filijalama smjetenim u vie drava. Cilj ovih kompanija je diversifikacija rizika, odnosno kada pada tranja za jednim proizvodom, poveava se tranja za drugim proizvodom, ime se umanjuju gubici, a esto i izbjegavaju usljed odreenih trinih poremeaja.
56
57
firma raspolae. Dimenzija upravljanja je ono to razlikuje inostrane direktne investicije od portfolio investicija u inostrane akcije, obveznice i ostale finansijske instrumente.
strane direktne investicije (foregin direct investments); zajednika ulaganja (joint ventures); portfolio investicije, ulaganje sredstava u vezi sa privatizacijom; koncesije.
Izvore kapitala moemo podijeliti na javne i privatne. Izvori javnog kapitala su kapital dravnih institucija, centralnih banaka, sredstva meunarodnih finansijskih organizacija (Meunarodni monetarni fond, Grupacija Svjetske banke i drugi izvori). Privatni izvori kapitala su sredstva pojedinaca, privatnih preduzea, akcionarskih drutava, poslovnih banaka i sl. Oblici izvora privatnog kapitala su: direktne investicije: ulaganje u odreen poslovni subjekat u inostranstvu sa ciljem sticanja vlasnitva nad njim; portfolio investicije: ulaganja kapitala u hartije od vrijednosti. Postoje tri glavne kategorije stranih direktnih investicija: Equity kapital, predstavlja vrijednost investicija u akcije preduzea u inostranstvu. Stanje vlasnikog uloga od 10% ili vie obinih glasakih prava u akcionarskom preduzeu ili odgovarajui ekvivalent u neakcionarskom preduzeu, uobiajeno se smatra kao granica za kontrolu aktive. Ova kategorija ukljuuje i merdere, akvizicije, grinfild investicije43 i braunfild investicije44.
Stvaranje novih postrojenja. Dijelovi graevinskog zemljita koji su ugroeni ranijim korienjem, koji su zaputeni, koji se vie ne koriste, koji mogu da stvore probleme zagaenosti, koji se nalaze u izgraenom urbanom podruju i koji zahtijevaju investicije kako bi bili vraeni na kvalitetnije korienje.
43 44
58
Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom Reinvestirani profit (zarade), su prihodi afilijacija koji nisu raspodijeljeni u dividende i nisu vraeni nazad matinoj kompaniji45. Intra-kompanijski zajmovi, podrazumijevaju kratkorono i dugorono pozajmljivanje sredstava izmeu direktnog investitora i filijala, kao i izmeu stranih filijala.
59
direktnih investicija je transparentnost. Primarna uloga transparentnosti zasniva se na nekoliko argumenata. Prvi argumenat je da netransparentnost namee dodatne trokove za poslovanje. To se odnosi na prikupljanje nedostajuih informacija, ali i na rizik od korupcije, koja moe biti veoma skupa za preduzea. Drugi argumenat koji govori u prilog obezbjeenju transparentne politike je taj to ona podstie meunarodne merdere i akvizicije, stvarajui pozitivan stav kod investitora. U pogledu perspektive stranih direktnih investicija treba naglasiti da e globalni procesi nastaviti da podstiu direktne strane investicije gdje god postoji povoljno ekonomsko okruenje. Za ukidanje prepreka koje spreavaju protok stranih direktnih investicija potrebno je utroiti mnogo vremena. Jo uvijek je mali broj zemalja izvrio sveobuhvatnu reformu politike stranog investiranja. Zemlje u razvoju koje se nalaze u procesu potrebnih reformi moemo podijeliti u tri grupe: grupa zemalja koje su ve otvorile vrata stranim direktnim ulaganjima; grupa zemalja koje tek otvaraju vrata stranim direktnim ulaganjima; grupa zemalja koje tek poinju da unapreuju okruenje za priliv stranih direktnih ulaganja. Kako je proces integracije svjetske privrede povezan sa napretkom na planu priliva stranih direktnih investicija, moemo oekivati da e nezavisno od tempa reformi po pojedinim zemljama, opti pravac kretanja biti ka veoj liberalizaciji. Za razliku od ranijeg priliva stranih direktnih investicija, koji je esto koristio neefikasnost privreivanja u zemljama u razvoju, za pretpostaviti je, da e novi priliv stranih direktnih investicija biti usmjeren na efikasnu proizvodnju za svjetsko trite.
60
ostvariti alokacijom sopstvenih finansijskih sredstava, te se stoga pristupa obezbjeenju stimulativnih uslova za priliv stranih direktnih investicija. Kao cilj obezbjeenja veeg priliva stranih direktnih investicija moemo smatrati i unapreenje tehniko-tehnoloke opremljenosti, veu iskorienost prirodnih resursa, smanjenje broja nezaposlenog radno sposobnog stanovnitva, poveanje izvoza i smanjenje trgovinskog i platno-bilansnog deficita i dr.
61
subjekata. Na makro nivou, obezbeenje stabilnosti i unapreenje opteg poslovnog ambijenta stvaraju vlade drava. Istovremeno, pritisci trita rada zahtijevaju stalnu nadgradnju djelotvornosti i veu efikasnost onih koji upravljaju preduzeem. Bosna i Hercegovina je suoena sa niskim stepenom ulaganja u privredu i privredne kapacitete. Domaa ekonomija ima potrebu za veim prilivom stranih direktnih ulaganja. Neke od prepreka za veim prilivom inostranog kapitala su: komplikovan postupak registracije preduzea, veliki dugovi preduzea, sloen fiskalni okvir, slabo korporativno upravljanje i sl. Na osnovu dostupnih podataka Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, u periodu od maja 1994. do 31. decembra 2009. god., u Bosnu i Hercegovinu je uloen kapital stranih investitora iz 91 zemlje svijeta, na osnovu koga je registrovano 13.040 Ugovora (akata) o direktnim stranim ulaganjima u skladu sa Zakonom o politici direktnih stranih ulaganja u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik BiH, broj 17/98 i 13/03) i drugim zakonskim propisima u vrijednosti 7,53 mlrd. KM. Evropske zemlje (39) u ukupnom kapitalu uestvuju sa 6,94 mlrd. KM ili 92,1%. Van evropske zemlje (52) uestvuju sa 593,17 mil. KM ili 7,9%. Od 27 drava lanica Evropske unije, njih 25 su zastupljene u registrovanom kapitalu evropskih zemalja i uestvuju sa 3,38 mlrd. KM ili 49,0% u ukupnim ulaganjima u Bosni i Hercegovini. Tabela 1. Pregled registrovanih stranih ulaganja u Bosnu i Hercegovinu od maja 1994. do 31. decembra 2009. god. (u 000 KM)
Red. br. 1 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. Drava 2 Afganistan Albanija Alir Andora Austrija Australija Bahami Banglade Bahrein Belgija Belize Brazil Bugarska Period maj 1994. do januar 2009. 31.12.2008. do 31.12.2009. 3 4 1 17 2 1 963.457 12.641 2.007 2 1 3 300 41.030 7 1 1 2 4 22.729 25 Ukupno (3+4) 5 1 17 2 1 976.098 2.009 1 3 300 41.037 2 6 22.754
62
14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57.
63
Najvea ulaganja od Evropskih zemalja odnose se na Srbiju, Austriju, Hrvatsku, Sloveniju, vajcarsku, Litvaniju, Rusiju, Njemaku, Italiju i Holandiju, a od ne evropskih zemalja na: Tursku, Saudijsku Arabijua i Sjedinjene Amerike Drave. Registrovana ulaganja Islamskih zemalja (23) u Bosnu i Hercegovinu iznosila su 425,4 mil. KM.
64
Registrovani strani kapital se odnosi na ulaganja u oblast proizvodnje u visini 3,53 mlrd. KM (46,9%), bankarstvo 875,1 mil. KM (11,6%), trgovinu 716,1 mil. KM (9,5%), usluge 276,4 mil. KM (3,7%), saobraaj 1,54 mlrd. KM (20,4%), turizam 78,8 mil. KM (1,1%) dok ostala ulaganja po sektorima uestvuju sa 515,2 mil. KM ili 6,8% u ukupnim stranim ulaganjima. Tabela 3. Pregled registrovanih direktnih stranih ulaganja u Bosnu i Hercegovinu po periodima od maja 1994. god. do 31. decembra 2009. god. u 000 KM
PERIOD 1 Maj 1994. do 31.12.1997. I XII 1998. I XII 1999. I XII 2000. I XII 2001. I XII 2002. I XII 2003. I XII 2004. I XII 2005. I XII 2006. I XII 2007. I XII 2008. I XII 2009. U K U P N O: IZNOS 2 83.330 117.436 324.533 310.098 274.198 604.319 330.812 1.209.348 474.752 356.815 2.393.804 577.672 472.997 7.530.114 % uea 3 1,1 1,6 4,3 4,1 3,6 8,0 4,4 16,1 6,3 4,7 31,8 7,7 6,3 100,0
65
U 2009. god. u Bosni i Hercegovini registrovana su strana ulaganja u iznosu od 473,0 mil. KM to ini 6,3% ukupnih stranih ulaganja registrovanih od maja 1994. do 31.12.2009. god. i manja su za 18,1% (104,7 mil. KM) u odnosu na isti period prethodne godine. Tabela 4. Najznaajnija ulaganja u 2009. god. Drava Turska Austrija Hrvatska Srbija Slovenija Italija Poljska Kipar Crna Gora Iznos u mil. KM 185,7 90,2 74,4 62,3 60,0 19,1 16,0 15,7 11,8 % 31,0 15,1 12,4 10,4 10,0 3,2 2,7 2,6 2,0
Rezultati kasnog poetka optih privrednih reformi i privredne modernizacije uoavaju se kroz: relativno nizak nivo stranih ulaganja koje obezbjeuje Bosna i Hercegovina u poreenju sa drugim dravama; veina novih stranih ulaganja usmjerena je na kupovinu preduzea i imovine koji su u programu privatizacije; nedovoljno ulaganje u poslovanje usmjereno ka meunarodnom tritu; nizak nivo izvoza i postojanje zavisnosti od meunarodne pomoi i privatnih novanih doznaka iz inostranstva kao podrke vladinim programima, potvruje ukupno nizak nivo ulaganja; ogranienost institucionalnih sposobnosti i nerazvijenosti mehanizama za podrku investitora i sprovoenje njihovih planova. Drave koje su modernizovale i obezbijedile administrativnu stabilnost, uspjeno privlae znaajna strana ulaganja koja daju doprinos poveanju izvoza. U cilju veeg obezbjeenja priliva inostranog kapitala, potrebno je: izvriti zakonodavne reforme; jaati institucionalne kapacitete razvijajui saradnju na svim nivoima vlasti; unaprijediti privrednu konkurentnost; predoiti iroj javnosti znaaj stranih ulaganja kroz jasno usmjerene markentike aktivnosti.
66
Zakonodavna reforma Jaanje konkurentnosti Priliv stranih ulaganja Marketike aktivnosti Jaanje izvrnih kapaciteta
ema 3. Obezbeenje priliva stranih ulaganja Najizraenije prepreke veeg priliva stranih direktnih ulaganja u Bosni i Hercegovini izraene su kroz: 1) Zakonodavne probleme: vlasnitvo nad zemljom i uopte vlasnika struktura; reforma i modernizacija pravosudnog sistema i zakonodavstva; jasno definisani propisi kojima se ureuje oblast graevinarstva. 2) Ogranienost institucionalnih kapaciteta za sprovoenje reformi stratekog planiranja i marketinga: potreba da se u administrativnim i regulatornim tijelima izdvoje kao prioritetna ona pitanja koja se tiu investitora; potreba da se izgrade kapaciteti za promociju ulaganja, strateko planiranje i razvoj poslovne politike; potreba da se prui podrka privatnom sektoru i obrazovnom sistemu u sveukupnom procesu reformi; stvaranje sistema izdavanja graevinskih dozvola razvijajui naelo sve pod jednim krovom. 3) Kanjenje procesa reformi, unapreenje konkurentnosti i otklanjanje infrastrukturnih nedostataka: potreba ubrzanja reformskih procesa i privatizacije velikih javnih preduzea; unapreenje tehnolokog razvoja; smanjenje trokova akreditacije, kontrole kvaliteta, certifikacije i pristupa meunarodnim standardima.
67
4) Potreba za razumijevanjem znaaja stranih investicija i programa osjetljivih na potrebe investitora i razvijanje usmjerenog domaeg programa za promociju ulaganja. Zadatak institucija zakonodavne i izvrne vlasti u Bosni i Hercegovini, ukljuujui i diplomatsko-konzularna predstavnitva drave je stvaranje preduslova za: poveanje vrijednosti novih ulaganja u proizvodne kapacitete; kvalitetna dostupnost informacija o mogunostima investiranja u Bosnu i Hercegovinu; olakanje i podrka investitorima u ubrzanju realizacije planiranih ulaganja u zemlji; podrka ulagaima u irenju njihovog angamana u zemlji i maksimalno poveanje nivoa meunarodno konkurentne dodatne vrijednosti domaih proizvoda i usluga u privredi. Vlade razvijenih drava su ve odavno shvatile prednosti direktnih stranih ulaganja, te svojom politikom podstiu ulaganja i trae naine da unaprijede svoje investiciono okruenje, i to kroz: doprinos privrednom razvoju kroz porast izvoza; stvaranjem novih mogunosti zapoljavanja; pozitivnim uticajem na izmjene propisa, ljudskih resursa i unapreenje upravljanja preduzeem; razvojem infrastrukture; stvaranjem preduslova za razvoj preduzetnitva; porastom fiskalnih prihoda koji e dati doprinos razvoju infrastrukture i drutvene potronje.
68
Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom iskustvo u inenjersko-proizvodnim poslovima; raspoloivost prirodnih resursa; kontinuirano unapreenje investicione klime.
Osnovne slabosti privrede rezultat su etverogodinjeg graanskog rata na prostoru Bosne i Hercegovine tokom devedesetih godina XX vijeka. Period rata i izolacije od svjetskog trita produkovao je, da su danas mnogi privredni kapaciteti uniteni i devastirani, a tehnologija zastarjela. Kao posljedica toga, u ratnom ali i postratnom periodu Bosnu i Hercegovinu je napustio veliki broj obuenih i kvalifikovanih radnika, posebno onih koji su se bavili istraivako-razvojnim poslovima. Iako je, u proteklih nekoliko godina uinjen znaajan napredak na unapreenju poslovne klime, Bosna i Hercegovina se i dalje suoava sa: znaajnim trgovinskim deficitom; izrazito niskom stopom zaposlenosti; nedostatkom konkurentske sposobnosti; nedovoljnim finansijskim izdvajanjima za podsticanje naunoistraivakih aktivnosti; loom slikom (imidom) u inostranstvu. Doprinos takvom stanju daje negativna slika politike nestabilnosti i nepostojanja usmjerenog marketinkog i investiciono-promotivnog programa. U narednom periodu, potrebno je da se obrati vie panje na priliv stranih direktnih ulaganja koja sa sobom mogu donijeti svjetski poznatu robnu marku. To e dati doprinos novom zapoljavanju i razvoju novih tehnologija. Potrebno je precizno utvrditi kriterijume u skladu sa kojima e odreena investicija stei status ulaganja od posebnog interesa. Osnovni kriterijumi su: Svjetski poznata marka moe, npr. podrazumijevati da se dato preduzee nalazi na spisku najveih i najuspenijih preduzea poput spiska Fortune 500; Znaajnim ulaganjem koje e doprinijeti novom zapoljavanju, kao to su investicije od preko 5 miliona , po osnovu kojih e se zaposliti najmanje 100 novih radnika; Ulaganje u oblasti koje se smatraju visokotehnolokim oblastima. U cilju unapreenja privrednog razvoja, drava moe kreirati i sljedee mjere: Besplatnu dodjelu zemljita za ulaganja od posebnog interesa; Oslobaanje od plaanja nadoknade za ureenje zemljita; Obezbjeenje infrastrukture do samog zemljita na kome se ostvaruje ulaganje od posebnog interesa i sl.
III
71
72
organizacija. Szillaszy diplomatiju shvata kao vjetinu voenja poslova sa primjesom umjetnosti u inostranstvu i predstavljanju interesa svoje zemlje. U stvari to je vie vjetina nego nauka, to je posao stvaranja i izvjetavanja.48 Pavle Karovi, autor djela Diplomacija iz 1936. god. smatra da je diplomacija nauka, jer spada u meunarodno pravo u kome predstavlja jednu od najvanijih grana. Diplomacija je isto tako i vjetina, jer pretpostavlja sposobnost ureivanja, upravljanja i praenja politikih poslova u inostranstvu, na osnovu tradicije, obiaja, formalnosti, navika i posebno interesa. Primjena diplomacije i korist od nje zavisi od umjenosti i vjetine onih koji diriguju diplomacijom.
73
nacionalna privreda koja najvei dio svog ukupnog nacionalnog dohotka ostvaruje kroz razliite oblike poslovne saradnje sa inostranstvom.
74
konkurentnoj globalnoj sceni. Taj novi oblik aktivnosti i ekonomske borbe na globalnoj sceni je ekonomska diplomatija i primjena njenih mehanizama52. Prouavajui istorijski razvoj ovjeanstva, uvidjeemo da jo od peinskog doba ljudi su ratovali, stvarali udruenja zbog ratnih osvajanja, naseljavanja plodnih povrina ili da bi se odbranili od drugih plemena, kasnije drava. Analizirajui pojave ratova, dolazimo do zakljuka da su svi vei istorijski ratovi voeni zbog dominacije nad trgovinskim putevima, osvajanju teritorija koje su obilovale prirodnim i rudnim bogatstvom, uvoenju carinskih dadbina ili obezbjeenja radne snage i sl.53. Sa teorijskog aspekta, ekonomska diplomatija se razlikuje od zemlje do zemlje. U veini sluajeva razvoj ekonomske diplomatije zavisi od nivoa prirodnog i drutvenog razvoja zemlje, a sam privredni razvoj odreuje mjesto i ulogu drave na globalnoj privrednoj sceni. Sa pravom kaemo, da to je drava manje razvijena, ekonomska diplomatija je za njih vea nepoznanica. Istraujui i prouavajui brojnu literaturu koja prouava meunarodne ekonomske odnose i razvoj svjetske privrede zakljuujemo da je diplomatija postala prethodnica biznisa (itaj profita) i da je postala znaajan uesnik u postizanju poslovnih ciljeva i rezultata. S toga, sa pravom postavljamo pitanje da li je ekonomska diplomatija postala dominantna u meunarodnim odnosima?. Odgovor je potvrdan. Ekonomska diplomatija se zasniva na konceptu meunarodne poslovne saradnje i razvija se kroz proces transformacije klasine diplomatije novim izazovima i zadacima interesa aktera meunarodne scene. Ekonomska diplomatija doivljava snaan razvoj u cijelom svijetu. Globalizacija poslovanja, multinacionalne i transnacionalne korporacije mijenjaju savremeni svijet, istovremeno dajui novi peat diplomatskoj djelatnosti. Ukoliko drava eli bri i odrivi razvoj, ekonomska diplomatija mora postati njeno strateko polje djelovanja54. Evo nekih nastojanja i pokuaja blieg prikaza sutine ekonomske diplomatije, prema dostupnim domaim i stranim izvorima: Ekonomska diplomatija je djelatnost iji je osnovni zadatak: zatita, unapreenje i razvijanje ekonomske i politike pozicije drave u sferi meunarodnih
Li Shu Yuan, bivi ambasador NR Kine u BiH: Prodor Kineskih proizvoda i usluga na svjetsko trite zavisi od uspjeha nae ekonomske diplomatije! Posjeta Fakultetu za poslovni inenjering i menadment Banja Luka, mart 2006. god. 53 Opirnije vidjeti: Raievi Miroslav, Ekonomska diplomatija, Institut za ekonomsku diplomatiju, Beograd, 2006. str. 5. 54 Vie vidjeti: Ilija J. Dombi, Ekonomska diplomatija kao faktor privrednog razvoja, Anali poslovne ekonomije god. III, broj 3. (2009), Univerzitet za poslovni inenjering i menadment, Banja Luka, 2009. god., str. 14.
52
75
odnosa koji su u procesu globalizacije i za iju realizaciju su potrebni profesionalci sa irokim krugom znanja iz razliitih oblasti55. Prvulovi ekonomsku diplomatiju definie kao specifian i istanan spoj diplomatije u klasinom smislu, ekonomskih nauka i nauka menadmenta, metoda i tehnika pregovaranja sa stranim partnerima, odnosa sa javnou i prikupljanja ekonomskih informacija od interesa za privredu svoje zemlje ili kompanije, u cilju prodora na svjetsko trite. Raievi ekonomsku diplomatiju definie kao upotrebu diplomatskih mehanizama i metoda u sadejstvu sa stratekim, spoljno-ekonomskim ciljevima i instrumentima njihove operacionalizacije od strane drave, u bilateralnim ili multilateralnim tokovima meunarodne ekonomske saradnje, kao i na domaem privrednom prostoru u cilju adekvatnog podravanja razvoja nacionalne ekonomike i obezbeenja spoljno ekonomskih interesa, pozicioniranja i neposredne podrke matinih preduzea u meunarodnom poslovanju (to obuhvata postizanje politikih i drugih ciljeva u okviru spoljnopolitike strategije konkretne drave na odreenim geografskim i politikim prostorima ili uopte u svijetu). Francusko-ruska kola (Hauser, Coper, Ornatski), smatra da ekonomska diplomatija je upotreba dravnih diplomatskih instrumenata (trgovinska politika, kreditno monetana politika, tehnoloka politika i dr.) na bilateralnoj i multilateralnoj osnovi, radi obezbjeenja razvoja nacionalne privrede i zatite spoljno-ekonomskih interesa zemlje. Ameriko poimanje ekonomske diplomatije stavlja naglasak na diplomatizaciju biznisa, uvaavajui snagu i veliinu svojih transnacionalnih kompanija koje utiu na ekonomizaciju nacionalne diplomatije. Berridge James: Ekonomska diplomatija. (1) Diplomatija koja se bavi pitanjima ekonomske politike, ukljuujui rad delegacija na konferencijama pod pokroviteljstvom tijela kao to je na primjer Svjetska trgovinska organizacija. Iako se razlikuje od komercijalne diplomatije diplomatskih misija, ona isto tako ukljuuje dio njihovog rada koji se odnosi na praenje i izvjetavanje o ekonomskim politikama i razvoju u dravi prijema i pruanje instrukcija kako uticati na njih. (2) Diplomatija koja koristi ekonomske resurse, bilo kao nagrade ili sankcije, u ostvarivanju posebnog cilja spoljne politike. To se ponekad naziva i ekonomska vjetina drave56. Skylakakis: Ekonomska diplomatija podrazumijeva promociju meunarodne trgovine i investicija, unapreenje funkcionisanja trita, uspostavljanje
Dombi Ilija, Ekonomska diplomatija Bosne i Hercegovine, Univerzitet za poslovni inenjering i menadment Banja Luka, 2008. god. 56 David Dai, Savremena diplomatija, Beograd: Multidisciplinarni centar za podsticanje integracionih procesa i harmonizaciju prava: Privredni savetnik, 2008. str. 311, a prema: G. R. Berridge and A. James, A Dictionary of Diplomacy, Secodn Edition, Panglave Macmillan, 2003. str. 91.
55
76
meunarodno prihvatljivih standarda, zatitu prava privatnog vlasnitva, infrastrukturni razvoj i uspostavljanje poslovne klima koja bi omoguila realizaciju pomenutih ciljeva57. Evans-Jeffrey: Izvijesno je da je promocija trgovine uvijek bila centralni dio ekonomske aktivnosti, a ne, kako se misli, izum novijeg datuma. Venecijanska diplomatska sluba je bila inicijalno komercijalni poduhvat i ima mnogo dokaza da je podsticaj organizovanja stalnih diplomatskih misija bio ekonomski koliko politiki ili vojni58.
77
na meunarodnoj sceni. Dovoljno je pogledati probleme savremene meunarodne politike, otplate kredita i regulisanje inostranog duga, stvaranje ekonomskih i carinskih unija, uspostavljanje carinskih sporazuma i djelovanje meunarodnih finansijskih institucija. Svjedoci smo vremena u kojem se esto proizvode politiki problemi koji imaju ekonomske pozadinu. Potezi kao to su: ogranienje protekcionizma ili stvaranje carinskih linija ima kao krajnji cilj potpunu politiku i ekonomsku uniju. U vremenu u kojem ivimo, meunarodni ugovori odnose se najee na definisanje i regulisanje ekonomskih problema. Zakljuujemo, da budui razvoj bilateralne i multilateralne diplomatije zavisie prije svega od prirode svjetskih ekonomskih odnosa. To je sasvim prirodan proces, zato to danas geografsku udaljenost i dislociranost ne mjerimo kilometrima, nego vremenom trajanja leta. Svi smo meusobno jedni drugima komije, stvarajui od meunarodne scene sloenu paukovu mreu zajednikih interesa. Bilateralne kontakte vie ne uspostavljaju i ne odravaju samo drave. Danas to rade i regioni i manje lokalne zajednice gradovi.
78
Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom korporacija i medija u kreiranju meunarodnih odnosa.
Nema nikakve sumnje da je nevladin sektor je uticao je na izmjenu uloge i opisa zadataka savremene diplomatije. Razlog toga je, to kako vlade tako i meunarodne korporacije i nevladin sektor ukazuju na potrebu za specijalistikim znanjem i umijeem diplomatije, a sve to u cilju efikasnijeg suprotstavljanja sloenom i komplikovanom svjetskom poretku, te gradnje imida i razvoja konkurentskog poloaja i promocije svojih interesa na meunarodnoj sceni. Kako je tokom vremena diplomatija bila podlona promjenama, tako je i evoluirala definicija diplomatije i profesionalnog identiteta diplomate. Mnotvo faktora je uticalo na promjenu funkcija, uloge i metoda savremene diplomatije. Jedan od najbitnijih faktora koji je uticao na promjenu shvatanja diplomatije je razvoj tehnologije i bri protok informacija, to je uticalo na izmjenu svih oblasti drutvenog ivota. Na izmjenu uloge i shvatanja diplomatije znaajan uticaj je imao i razvoj velikih meunarodnih korporacija, koje iako posjeduju relativno mali broj fizikih atributa (prostorni i ljudski resursi i sl.), mogu se pohvaliti sa mnogo veim ekonomskim stanjem i bogatstvom nego mnoge pojedine nacionalne ekonomije. Zajedno sa promjenom vrijednosti drutvenih hijerarhija, nastupa proces transformacije nacionalnih interesa. Glavni zadatak savremene diplomatije nije vie bavljenje velikom politikom nego stvaranje uslova za uspostavljanje novih poslovnih ugovora, kreiranje ambijenta za dolazak stranog investicionog kapitala, stvaranje uslova za dolazak novih tehnologija i sl. Ne treba da nas iznenadi tvrdnja da je diplomatija, koja je inae komunikacija izmeu vie subjekata, od svih oblika meunarodne saradnje najvie bila podlona uticaju tehnoloke revolucija na polju komunikacija. Vestfalski mir iz 1648. god. koji se smatra stvaranjem baze meunarodnog sistema suverenih drava utemeljio je novi sistem meunarodnih odnosa kao odnos u kome, sa jednu stranu drave-savremene, nezavisne i ravnopravne i meunarodni zakoni sa drugu stranu garantuje ravnoteu snage. Isto tako, smatramo da dogaaji iz najnovije istorije su promijenili to miljenje ukazujui na to da u meunarodnim sukobima mogu biti angaovani i uesnici koji nisu drave, o emu najbolje govori primjer napada na svjetski trgovinski centar u Njujorku, 11. septembra 2001. god. gdje su cilj napada bile Sjedinjene Amerike Drave i njeni saveznici, a organizator napada nije bio dravni subjekat, nego neformalna teroristika organizacija meunarodnog dometa koja djeluje preko sopstvene mree sa meunarodnim vezama.
79
80
lokalnu orijentaciju i lokalni milje, usvajajui tua iskustava i dostignua. iri horizont deavanja i zbivanja postaje relevantan za svakodnevno iskustvo ljudi i pogleda na ista deavanja. Savremeni svijet je svijet globalizacije privrede, politike, kulture, prava i svih ostalih sfera ljudskog stvaralatva. Globalizaciju moemo da shvatimo kao nain povezivanja ljudi, naroda i drava. Sam proces globalizacije je neminovnost, koja predstavlja potrebu ljudi i naroda. Proces globalizacije nametnuo je standarde koji se poput neminovnosti sprovode na tritu razvijenih zemalja. Uzrono-posljedina veza izmeu realne ekonomije i finansijske i politike sfere, kao proces deregulacije i konkurencije karakterie svjetski globalizovanu privredu, stvarajui uslove da se postojei standardi uvrste i postanu model ponaanja za zemlje u razvoju, to govori u prilog tvrdnji da je na sceni centralizovan sistem rjeavanja svjetskih problema. Razvijene zemlje su okupljene oko ekonomskih, vojnih i politikih ciljeva. U takvoj konstelaciji snaga za njih zemlje u razvoju postaju strateki interesantne. Ekonomsko osvajanje manje razvijenih zemalja implicira prihvatanje standarda koji vladaju na tritima razvijenih zemalja. Neprihvatanje i ne uvaavanje modela koje sa sobom nose razvijene zemlje, znai izolaciju od svjetskih ekonomskih trendova i gubljenje mogunosti za uspjenu ekonomsko-politiku i socijalno-kulturoloku integraciju sa ostatkom svijeta. Prema nainu i obimu djelovanja i posljedicama koje proizilaze iz takvih aktivnosti, globalizacija proima cjelokupnu svjetsku privredu. Za meunarodne svjetske institucije kao to su Meunarodni monetarni fond, Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska banka, ali i za mnoge ekonomske teoretiare i analitiare, globalizacija je katalizator i pokreta privrednog razvoja i bogatstva. Razvoj procesa globalizacije ubrzala je i deregulacija, liberalizacija i razvoj informaciono-komunikacionih tehnologija. Globalizacija stvara novu paradigmu poslovanja koja postaje osnova svjetskog privrednog sistema, istovremeno stvarajui novu poslovnu filozofiju na meunarodnom, regionalnom ili mikro planu. Produkt globalizacije je mehanizam globalne konkurencije. Oblik globalne konkurencije zavisi od sinergije finansijskih, tehnolokih i komercijalnih sposobnosti koje nisu usmjerene samo na jednu dravu, regiju ili kontinent. U takvoj sinergiji stvara se trougao meuzavisnosti i meusobne povezanosti razliitih nivoa globalizacije. Globalizacija se u razliitim geografskim sredinama razliito shvata i osjea. Jedni je smatraju kao faktor ubrzanog ekonomskog rasta u svjetskim razmjerama koji e dati doprinos poveanju ivotnog standarda, razvijati
81
inovativne tehnoloke vjetine i pruiti nove ekonomske anse za sve uesnike trgovinske scene. Takav proces doprinosi ubrzanju homogenizacije i unifikacije svijeta. Sa drugu stranu, u pojedinim dijelovima svijeta, globalizacija se doivljava kao prijetnja nacionalnom interesu, koji nameu spoljne sile.
82
od negativnih posljedica. Argumenat da e doi do irenja opte dobrobiti od barem nekog oblika globalizacije danas se mora zasnivati na onome ta je drugaije kod ovog sadanjeg talasa. Nije dovoljno rei da su prethodni talasi bili uvezani sa osvajakim pohodima i kolonijalnim pokoravanjima. Kritiari bi mogli, a i govore da je dananja globalizacija samo na izgled drugaija. Tvrdnja da su stvari sada drugaije mora izdrati ili pasti pod dokazima da sada postoje efikasna pravila igre za meunarodnu trgovinu, investicije, finansije i pomo siromanima ili ako ve ne, da se ova pravila stalno, uvjerljivo i nepovratno uvode59.
83
geografske ciljeve i aktivnosti koje se postavljaju pred ekonomsku diplomatiju. Ekonomska diplomatija postaje sredstvo pomou kojeg se realizuje postavljeni i unaprijed utvreni ekonomsko-politiki cilj. Za uspjeh ekonomske diplomatije potrebno je postojanje internog i eksternog koncepta djelovanja. U okviru oba koncepta potrebno je definisati mikroekonomske i makroekonomske zadatke i ciljeve. Primarni zadatak ekonomske diplomatije je zatita i promocija nacionalnih ekonomskih interesa. Zatita i promocija nacionalnih ekonomskih interesa moe se uspjeno realizovati samo ako postoji usklaenost izmeu strategije za obezbjeenje nacionalne ekonomske bezbijednosti, strategije spoljno-trgovinskih odnosa i trgovinske politike60. Prioritetni zadatak dravnih organa zemalja u razvoju i nerazvijenih zemalja postaje obezbjeenje stabilnih trinih uslova za ulazak inostranog kapitala na domae trite. Zadatak dravne administracije je stvaranje stimulativnog poslovnog ambijenta i povoljnih uslova za poslovanje svojih preduzea u inostranstvu. Prouavajui ekonomsku diplomatiju namee se potreba sagledavanja njene uloge u razvoju i promociji ekonomije jedne drave. Potrebno je uspostaviti odnos: nacionalna privreda dravna administracija ekonomska diplomatija. Primarni zadatak dravne administracije je da uspostavi most izmeu privrednih subjekata svoje drave sa ekonomskom diplomatijom i njenim predstavnicima koji predstavljaju svoju dravu u inostranstvu. Uspostavljanje saradnje sa predstavnicima ekonomske diplomatije ne podrazumijeva samo uspostavljanje saradnje sa predstavnicima svoje zemlje u inostranstvu. Potrebno je uspostaviti saradnju i sa predstavnicima drugih drava koji se nalaze u naoj zemlji. Cilj ekonomske diplomatije je objedinjenje internog i eksternog mehanizma djelovanja ekonomske diplomatije na promociji i zatiti nacionalnih ekonomskih interesa. Eksterni ili spoljni mehanizam djelovanja ekonomske diplomatije su diplomatsko-konzularna predstavnitva akreditovana u inostranstvu, predstavnitva spoljno-trgovinskih komora i predstavnitva domaih kompanija koja posluju u inostranstvu. Interni ili unutranji mehanizam delovanja ekonomske diplomatije obuhvata organizacionu strukturu, kreiranje, realizovanje i upravljanje ekonomsko-diplomatskim aktivnostima, uspostavljanje saradnje sa trgovinskim komorama, lokalnim zajednicama, udruenjima i asocijacijama poslodavaca i pojedinanim mikroekonomskim subjektima. U uslovima u kojima ivimo djelatnost preduzea zasniva se na saradnji sa domaim i inostranim partnerima i na saradnji koja mijenja shvatanje
Dombi Ilija, Ekonomska diplomatija Bosne i Hercegovine, Univerzitet za poslovni inenjering i menadment Banja Luka, 2008. god., str. 206.
60
84
nacionalnih granica. Privredna struktura i trgovinska pravila su uslonjena. Pred njima se nalazi izazov u obliku ouvanja steenih trinih pozicija i unapreenja njihovog eksporta. Zbog toga, ciljevi ekonomske diplomatije moraju biti usaglaeni sa ciljevima samostalnih mikroekonomskih subjekata, koje je mogue postii kreiranjem dugorone strategije razvoja nacionalne privrede. Naravno, ekonomska diplomatija ne smije da prati samo preduzea i njihovu poslovnu politiku, ona pred sobom mora da ima i makroekonomske ciljeve drave u okviru kojih su i ciljevi domaih preduzea. Ekonomska diplomatija i ekonomske diplomate ne treba da kreiraju ili nameu poslovnu politiku samostalnim preduzeima, jer sama preduzea najbolje poznaju svoje slabosti i prednosti. Zadatak ekonomske diplomatije je da pomogne preduzeima da to uspjenije iskoriste svoje prednosti i to jednostavnije prepoznaju i eliminiu svoje slabosti. U tom kontekstu, ekonomska diplomatija se namee kao katalizator globalnih procesa koji inicira, afirmie i ubrzava uspjenost njihove implementacije u svim zemljama svijeta, a posebno u zemljama tranzicije.
IV
87
88
Trgovinski bilans (izvoz uvoz) -6.410.000 -7.395.265 -6.224.844 -7.961.814 -9.574.366 -6.818.089 Promjena trgovinskog bilansa u% 8,00 15,37 -15,83 27,90 20,25 -28,79 Ukupna trgovina (izvoz + uvoz) 12.436.000 14.961.825 16.553.522 19.835.604 22.997.746 17.878.843 Promjena ukupne trgovine u % 15,00 20,31 10,64 19,83 15,94 -22,26 % uee ukupne trgovine u BDP-u 85 95 94 95 95 95 Pokrivenost uvoza sa izvozom u % 31,97 33,84 45,34 42,72 41,21 44,79 Izvor: Agencija za statistiku Bosne i Hercegovini i Direkcija za ekonomsko planiranje Bosne i Hercegovine
Ukupan obim ostvarene trgovinske razmjene u 2009. god. je 17,87 mlrd. KM, to je za 5 mlrd. KM manje u odnosu na 2008. god. Bosna i Hercegovina je u 2009. god. ostvarila uvoz u vrijednosti od 12,3 mlrd. KM, to je za 24,18% manje u odnosu na 2008. god. Vrijednost ostvarenog izvoza je 5,53 mlrd. KM, to je za 17,6% manje u odnosu na 2008. god. Posmatrajui ostale zemlje iz regiona, moe se primijetiti da su sve zemlje zabiljeile stopu pada vrijednosti uvoza, koja je vea od pada stope vrijednosti izvoza, osim u sluaju Makedonije. Pokrivenost uvoza sa izvozom je poveana u svim zemljama, a posebno u trgovinskoj razmjeni sa Slovenijom, gdje pokrivenost uvoza sa izvozom iznosi 94%. Kod zemalja koje ostvaruju manji nivo dohodka po glavi stanovnika, primijetno je vee uee spoljnotrgovinske razmjene u bruto-domaem proizvodu61. U prvim poslijeratnim godinama, Bosna i Hercegovina biljei izuzetno visoke stope ekonomskog rasta. Na osnovu toga, u izvetaju iz 2005. god. Londonski The Economist uvrstio je Bosnu i Hercegovinu na prvo mjesto prema kriterijumu rasta realnog BDP-a. Detaljnije analizirajui relavantne podatke o rastu bruto-domaeg proizvoda, dolazimo do zakljuka da je posljedica takvog rasta obimno ulaganje meunarodne zajednice u obnovu zemlje i niska startna pozicija koju je imala bosanskohercegovaka ekonomija u poslijeratnom periodu. Druga injenica je, da je u periodu graanskog rata, bruto-domai proizvod doivjeo veliki pad. Da je ovo miljenje opravdano, potvruje pad ekonomskog rasta ve u 2003. god. Uzrono-posljedina veza smanjenja priliva direktnih investicija u Bosnu i Hercegovinu je i smanjenje bruto-drutvenog proizvoda. Rezultat pada rasta bruto-drutvenog proizvoda je posljedica nepotpune iskorieBosna i Hercegovina, Ekonomski trendovi, godinji izvjetaj za 2009. god. Direkcija za ekonomsko planiranje Savjeta Ministara, str. 49.
61
89
nosti kapaciteta u poslovnom sektoru. Prema istraivanju privrednog stanja Bosne i Hercegovine, koje je realizovao UNDP, iskorienost kapaciteta u domaim firmama je u 60% sluajeva ispod nivoa potpune zaposlenosti62. Posljedica nedovoljne iskorienosti kapaciteta je vidljiva u izuzetno visokoj stopi nezaposlenosti, koja je u 2009. god. iznosila 24,1%.
62
Izvor: UNDP, Godinji izvjetaj za 2004. godinu, Sarajevo, 2005. godina, str. 25.
90
3. MAKROEKONOMSKA ANALIZA
Osnovni prioriteti ekonomske politike Bosne i Hercegovine od 2000. god. usmjereni su na regionalnu spoljnotrgovinsku razmjenu. Cilj spoljnotrgovinske razmjene je vea iskorienosti raspoloivih proizvodnih kapaciteta, bri privredni razvoj koji e stvoriti preduslove za smanjenje stope nezaposlenosti. Poevi od 2001. god. Bosna i Hercegovina je potpisala sedam bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini Free Trade Agreement (Albanija, Hrvatska, Moldavija, Makedonija, Srbija, Crna Gora, UNMIK ispred Kosova). Potpisani ugovori sa zemljama u regionu, mjereno dosadanjim uincima imali su pozitivne efekte, ali nisu dali oekivane rezultate. Danas, Bosna i Hercegovina je potpisnica Sporazuma o slobodnoj trgovini u javnosti poznatijeg kao Centralno-evropska zona slobodne trgovine (Central European Free Trade Agreement) CEFTA. Nepripremljenost bosanskohercegovake privrede, ratna razaranja, nerazvijena infrastruktura, niska stopa konkurentske sposobnosti privrede, zastarjela tehnologija i nedovoljno prisustvo na inostranom tritu bitno su smanjili mogunost primjene prednosti iz uspostavljenih sporazuma za veinu bosanskohercegovakih preduzea. Rezultati pokazuju, da je uspostavljenim sporazumima otvoreno domae trite za proizvode zemalja potpisnica. Istovremeno, veoma mali broj bosanskohercegovakih preduzea uspio je plasirati svoje proizvode na inostrano trite. Tabela 6. Glavni ekonomski pokazatelji Bosne i Hercegovine
Nominalni BDP (mil. KM) Nominalna stopa rasta BDP-a u % Realna stopa rasta BDP-a u % Stanovnitvo (000) BDP per capita (KM) Broj nezaposlenih (000) Prosjena neto plata (KM) CPI (indeks potroakih cijena) u % Konsolidirani budet BiH Prihodi u % Rashodi u % Saldo u % Spoljni javni dug u % Novac i krediti Novac u irem smislu u % Kreditiranje privatnog sektora u % 2005. 17.127 3.843 4.457 508 534 41,6 39,2 2,4 25,3 47,1 20,9 2006. 2007. 2008. 19.252 21.760 24.702 12,4 13,0 13,5 6,1 6,2 5,7 3.843 3.842 3.842 5.010 5.664 6.429 516 527 493 575 645 752 6,1% 1,5% 7,4% (u % BDP-a) 44,6 45,2 28,2 41,7 43,9 26,6 2,9 1,3 1,6 21,1 17,8 16,7 (u % BDP-a) 52,3 56,3 51,7 23,4 27,1 27,8 2009. 24.606 -0,4 -3,09 3.843 6.403 498 790 0,4 27,4 27,8 -0,4 21,0 52,8 26,1
91
Platni bilans Saldo tekueg rauna u mil. KM -2.934 -1.493 -2.731 -3.970,9 -1.377,9 U % BDP-a -17,1 -7,8 -12,6 -16,1 -5,6 Trgovinski bilans Izvoz roba i usluga (u mil. KM) 5.590 7.058 7.791 9.101 7.651 Stopa rasta u % 20,4 26,3 13,2 13,9 -15,9 Uvoz roba i usluga (u mil. KM) 12.467 12.672 14.957 17.449 13.264 Stopa rasta u % 11,8 1,6 18,0 16,7 -24,0 Bilans roba i usluga (u % BDP-a) -40,2 -29,2 -32,0 -33,6 -22,8 Bruto-devizne rezerve U milionima KM 4.224,5 5.451,7 6.698,5 6.295,7 6.212,1 U mjesecima uvoza roba i usluga u % 3,0 5,0 5,5 4,3 5,6 Servisiranje spoljnog javnog duga U milionima KM 230 270 239 152,91 246 U % izvoza roba i usluga 4,2 3,8 3,0 2,2 3,0
Izvor: Direkcija za ekonomsko planiranje Savjeta ministara Bosne i Hercegovine
Svjetska recesija koja je bila karakteristika 2009. god. imala je svoj odraz i na bosanskohercegovaku ekonomiju, koja ima izrazito visok stepen otvorenosti. Bosanskohercegovaka ekonomija je zabiljeila negativan realni rast u iznosu od 3,1%. Negativan realni rast bruto-domaeg proizvoda, posljedica je pada proizvodnih, ali i uslunih djelatnosti. Opti pad ekonomskih aktivnosti praen je smanjenjem broja zaposlenih i padom potroakih cijena. Svjetska ekonomija je krajem 2009. god. poela da biljei pozitivne trendove. Meutim, to nije bitno uticalo na stanje bosanskohercegovake ekonomije, jer su se posljedice ekonomske krize u Bosni i Hercegovini poele osjeati sa zakanjenjem od nekoliko mjeseci, ali oekivati je i da e ekonomski oporavak doi sa duim vremenskim zakanjenjem u odnosu na razvijene zemlje.
92
Procenjeni bruto-drutveni proizvod izraen u tekuim cijenama u 2009. god. iznosio je oko 24,6 mlrd. KM63. Procijenjena stopa rasta pada brutodrutvenog proizvoda, uzimajui u obzir da se ukupni deflator nije mijenjao iznosi 3%. Ako bosanskohercegovaku privrednu aktivnost poredimo sa rastuim tritima u Evropi, uvidjeemo da je zabiljeila relativno blagi pad. Prvi znakovi ekonomske recesije uoeni su u poslednjem kvartalu 2008. god., a efekti su ve bili vidljivo izraeni u prvoj polovini 2009. god. Znakovi ekonomske krize su se uoili kroz smanjenje kapitalnih priliva i smanjenje izvoza. Takvo stanje uticalo je na poveanje nezaposlenosti i smanjenje line potronje. Ako posmatramo proizvodne aktivnosti, one su smanjene zbog opadanja aktivnosti u preraivakoj industriji i graevinskom sektoru. Smanjenje aktivnosti u ovim sektorima uticalo je i na smanjenje aktivnosti u finansijskom posredovanju i trgovini.
5. INDUSTRIJSKA PROIZVODNJA
Industrijska proizvodnja u Bosni i Hercegovini je odreena brojnim faktorima unutranje i vanjske prirode. Promjene u domaoj tranji najvie se odraavaju kroz elektrinu energiju i rudarstvo. Deavanja na inostranim (izvoznim) tritima imaju primarnu ulogu i potpuno odreuju kretanja industrijske proizvodnje. Ovo se posebno odnosi na vei dio izvozno orijentisane preraivake industrije u Bosni i Hercegovini koja u velikoj mjeri zavisi od stanja na inostranim tritima. Posmatrajui objedinjene ekonomske pokazatelje za Bosnu i Hercegovinu, uoavamo da je obim industrijske proizvodnje u 2009. god. zabiljeio pad za 3,3% u odnosu na prethodnu godinu. Proizvodnja u rudarstvu je pala za 2,8%, preraivakoj industriji za 4,6%, dok je proizvodnja i snabdijevanje elektrinom energijom, gasom i vodom porasla za neznatnih 0,1%. Posmatrajui entitete, vidljivo je da su u dva entiteta zabiljeeni razliiti trendovi. Ukupna industrijska proizvodnja u Republici Srpskoj ima tendenciju rasta, dok je u Federaciji Bosne i Hercegovine naglaen pad64. Uprkos injenici da je bosanskohercegovaka industrija u 2009. god. ostvarila negativnu stopu rasta u poreenju sa prethodnom godinom, podaci iz posljednjeg kvartala 2009. god. ukazuju da je trend slabljenja zaustavljen, i da je u narednom periodu mogue oekivati stabilizaciju industrijske proizvodnje.
63 64
Godinji izvjeta Centralne banke Bosne i Hercegovine za 2009. god. Prema Godinjem izvjetaju Centralne banke za 2009. god.
93
Analizirajui Godinji izvjetaj Centralne banke Bosne i Hercegovine za 2009. god. navedeno je, da u okviru preraivake industrije samo u etiri od etrnaest podruja je ostvaren rast obima proizvodnje. Posmatrajui po klasifikaciji proizvoda, najvei pad proizvodnje je zabiljeen u kategoriji kapitalnih proizvoda (18%), to je posljedica nedostatka investicija. Intermedijarni proizvodi i trajni proizvodi za iroku potronju biljee pad proizvodnje u odnosu na proteklu godinu od 11%. Sa druge strane, kod proizvodnje netrajnih proizvoda za iroku potronju i energiju koja ima najvei udio u industrijskoj proizvodnji zabiljeen je rast od 5,8% u odnosu na prethodnu godinu. Najzasluniji privredni subjekti za ovakve rezultate su preduzea za proizvodnju elektrine energije i Rafinerija nafte u Brodu.
6. ZAPOSLENOST
U Bosni i Hercegovini je u 2009. god. evidentirano je oko 2,6 miliona radnosposobnog stanovnitva, to je u odnosu na prethodnu godinu manje za 55 hiljada. Od tog broja, oko 1,5 miliona ili 56,4% stanovnika je neaktivno65 stanovnitvo, a oko 1,1 milion ili 43,6% stanovnitva je radnoaktivno. Postojei administrativni podaci ne omoguavaju izraunavanje precizne stope nezaposlenosti, jer jo uvek ne postoje podaci o ukupnom broju radno aktivnog stanovnitva. Broj zaposlenih je u 2009. god. bio oko 860 hiljada. Broj nezaposlenih osoba u 2009. god. je bio oko 270 hiljada ili 24,1%, to je za 0,7% vie u odnosu na 2008. god. Tabela 7. Stope aktivnosti stanovnitva po entitetima
2006. BiH FBiH RS Stopa aktivnosti Stopa zaposlenosti 2007. DB BiH FBiH RS 2008. DB BiH FBiH RS 2009. DB BiH FBiH RS DB
43,1 43,1 43,3 37,6 43,9 42,3 47,0 39,0 33,6 31,8 37,3 25,1 33,1 30,9 37,2 27,0 29,7 29,1 30,9 23,7 31,2 29,2 35,1 23,4 33,6 31,8 37,3 25,1 33,1 30,9 37,2 27,0
Stopa nezaposlenosti 31,1 32,4 28,5 37,1 29,0 31,1 25,2 40,0 23,4 25,0 20,5 31,9 24,1 25,7 21,4 29,2
Najvei broj zaposlenih radi u uslunim djelatnostima (47,35%). Zatim slijede, nepoljoprivredne djelatnosti (31,5%) i poljoprivrede djelatnosti (21,2%).
Osobe do navrene 15 godine ivota i radnosposobne osobe koje se ne izjanjavaju niti da su zaposlene niti da su nezaposlene.
65
94
Prosjena plata u Bosni i Hercegovini za 2009. god. je iznosila 790 KM. U odnosu na 2008. god. prosjena plata u Bosni i Hercegovini je vea za 38 KM ili 5,1%. Prosjena plata u Republici Srpskoj za 2009. god. je iznosila 788 KM. Prosjena plata u Federaciji Bosne i Hercegovine za 2009. god. je iznosila 792 KM. Prosjena plata u Brko Distriktu za 2009. god. je iznosila 730 KM. Najvea primanja su ostvarena u djelatnosti finansijskog poslovanja (prosjena plata 1.263 KM). Najmanja primanja ostvarena su u graevinskom sektoru (prosjena plata 515 KM). Prosjena penzija u Republici Srpskoj za 2009. god. je iznosila 333 KM, u Federaciji Bosne i Hercegovine 343 KM i u Brko Distriktu 318 KM.
7. PLATNI BILANS
Izmeu privrednih subjekata razliitih nacionalnih privreda, odvijaju se ekonomske transakacije u vidu izvoza, uvoza, zajmova i kredita. Sve te transakcije rezultuju meunarodnim plaanjem putem novanih doznaka i raznih drugih instrumenata plaanja. Ukupan (sistematski) pregled svih ekonomskih transakcija izmeu subjekata (rezidenata) jedne zemlje i subjekata (rezidenata) iz drugih zemalja, u toku poslovne godine naziva se bilans plaanja ili platni bilans66. Bilans plaanja je dio sistema privrednih bilansa koji iskazuje osnovne makroekonomske varijable u nacionalnoj privredi i njihove meusobne odnose. Veliina bosanskohercegovake ekonomije i njena otvorenost svrstavaju je u grupu malih otvorenih ekonomija. Kao takva, ona ne moe uticati na svjetska ekonomska kretanja. Analizom proteklog perioda moe se primijetiti da je Bosna i Hercegovina uvijek imala znaajan deficit na tekuem raunu.
Izvor: Kostadin Puara, Meunarodne finansije, Verzal press Beograd, Beograd 2001., opi. cit. str. 25
66
IV Mjesto BH-a ekonomije na meunarodnoj sceni Tabela 9. Platni bilans Bosne i Hercegovine u mil. KM
I tekui raun (1+2+3+4) 1. Roba Izvoz Uvoz 2. Usluge 3. Prihod 4. Tekui transfer II Kapitalni i finansijski raun (1+2) 1. Kapitalni raun 2. Finansijski raun 2.1. Direktne investicije 2.2. Portfolio investicije 2.3. Ostale investicije 2.4. Rezervna imovina III Neto greke i propusti
95
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. -2.933,1 -1505,3 -2.261,3 -3.733,8 -1.807,1 -7.748,7 -6.661,2 -8.101,1 -9.432,2 -6.662,4 4.028,4 5.225,8 6.046,5 6.888,4 5.711,5 -11.777,1 -11.916,9 -14.147,7 -16.320,7 -12.373,9 872,5 1.034,2 1.252,7 1.252,1 1.048,9 736,6 649,3 721,9 671,2 509,3 3.206,5 3.472,5 3.865,3 3.775,1 3.297,0 2.640,7 443,4 2.197,3 963,7 4,2 1.974,9 -745,5 292,4 1.244,8 457,2 787,5 1.113,3 -0,7 902,2 -1.272,2 260,5 2.378,4 433,9 1.944,5 2.927,5 -1,1 264,9 -1.246,8 -117,1 3.906,8 393,6 3.513,2 1.402,0 -11,8 1.729,1 402,8 -173,0 1.781,1 347,0 1.434,1 699,3 -37,7 690,2 82,4 26,0
Deficit tekueg rauna u 2009. god. iznosi 1,81 mlrd. KM ili 7,5% brutodrutvenog proizvoda. Trgovinski deficit za 2009. god. je bio 6,66 mlrd. KM. Posmatrano u odnosu na 2008. god. trgovinski deficit je smanjen za 2,27 mlrd. KM (29,4%). Smanjenje trgovinskog deficita u 2009. god. u odnosu na 2008. god. je posljedica smanjenja uvoza. Deficit tekueg rauna u Bosni i Hercegovini u 2009. god. posmatran u odnosu na prethodnu godinu je poboljan zbog smanjenog obima trgovinske razmjene i manjih vrijednosti svih platnobilansnih stavki. Upravo ovakve karakteristike platnog bilansa reflektuju usporavanje domaeg privrednog rasta i razvoja. Trgovinski deficit u 2009. god. je bio manji za 2,77 mlrd. KM (29,4%) posmatrano u odnosu na 2008. god. Smanjenje trgovinskog deficita je posljedica smanjenja vrijednosti domaeg uvoza. Tabela 10. Struktura trgovinskog deficita po grupama proizvoda za 2006 2009. god. u %
R. br. 1. 2. 3. Struktura deficita po grupama proizvoda za period januar-decembar Mineralna goriva, nafta Maine, aparati i mehaniki ureaji Vozila, osim inskih vozila 2006. 21,5 10,4 10,6 2007. 18,6 11,9 11,6 2008. 21,0 10,7 11,4 2009. 16,6 9,8 9,8
96
4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Rezultat poboljanja spoljnotrgovinske razmjene u 2009. god. nije rezultat uveanja obima i vrijednosti domaeg izvoza. Naprotiv, ovo je rezultat smanjenja vrijednosti domaeg uvoza. Vrijednost ostvarenog izvoza u 2009. god. je 5,5 mlrd. KM, a uvoza 12,4 mlrd. KM. Poredei ove podatke sa 2008. god. za rezultat imamo smanjenje izvoza za 17,6%, ali istovremeno imamo i smanjenje uvoza za 24,2%. Pokrivenost uvoza sa izvozom u 2009. god. iznosi 44,8%, to je poveanje za 3,6% posmatrano u odnosu na 2008. god. (41,2%). Tabela 11. Zastupljenost uvoza/izvoza Bosne i Hercegovine u %
Izvoz 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2005. 2006. Uvoz 2007. 2008. 48,0 9,3 11,8 5,9 28,9 17,1 10,6 23,1 2009. 49,15 10,1 11,3 6,1 26,8 15,0 10,4 24,1
EU 27 54,7 59,7 57,3 55,2 54,2 53,9 53,0 47,8 Italija 13,1 13,8 13,1 12,6 12,7 9,0 9,0 9,0 Njemaka 11,3 12,9 12,8 13,6 14,7 14,4 12,4 12,5 Slovenija 9,7 12,2 10,9 9,2 8,4 7,0 7,6 6,4 JIE* 37,2 32,9 35,8 37,1 38,1 27,9 28,0 29,1 Hrvatska 20,5 18,7 18,4 17,2 17,1 16,9 17,1 17,6 Srbija** 15,5 13,2 11,7 14,0 13,4 10,2 9,8 9,4 Ostale zemlje 8,1 7,4 6,9 7,7 7,7 18,2 19,0 23,1 *Jugoistona Evropa (Albanija, Hrvatska, BJR Makedonija, Srbija, Crna Gora) ** od 2007. god. podaci se odnose samo na Srbiju, a u godinama prije 2007. podatke i za Crnu Goru i Kosovo. Izvor: Godinji izvjetaj Centralne banke Bosne i Hercegovine za 2009. god.
god. ukljuuju
8. SPOLJNOTRGOVINSKA RAZMJENA
Posmatrajui geografsku zastupljenost, spoljna trgovina Bosne i Hercegovine je skoncentrisana uglavnom na evropske zemlje, a posebno zemlje iz okruenja, to se vidi iz prethodne tabele.
97
Spoljni dug Bosne i Hercegovine u 2009. god. je iznosio 5,1 mlrd. KM, to je uveanje za 22,6% u odnosu na kraj 2008. god. Poredei spoljni dug sa bruto-domaim proizvodom u istom periodu (22,1%), primjeujemo da za 5% vie u odnosu na posmatranu 2008. god. Razloge poveanja spoljnog duga moemo traiti u aktiviranju opcionog duga prema londonskom klubu u decembru 2009. god. (436,5 mil. KM) i novog zaduenja kod Meunarodnog monetarnog fonda (388,7 mil. KM). U strukturi spoljnog duga Bosne i Hercegovine, Meunarodna asocijacija za razvoj uestvuje sa 28,4%, Pariski klub sa 15,9%, Londonski klub sa 15,9% i Meunarodna banka za obnovu i razvoj sa 10,5%. Tabela 13. Robna razmjena Bosne i Hercegovine po zemljama za 2009. god. u mil. KM
R. br. DRAVA UVOZ 1.853,56 1.395,30 1.282,38 1.241,97 864,86 758,85 557,10 454,42 401,21 366,82 9.176,47 3.172,00 12.348,47 %u ukupnom uvozu 15,01 11,30 10,38 10,06 7,00 6,15 4,51 3,68 3,25 2,97 74,31 25,69 100,00 %u IZVOZ ukupnom izvozu 944,14 17,07 813,39 14,71 741,44 13,41 702,35 12,70 25,65 0,46 463,12 8,37 4,13 0,07 325,37 5,88 91,73 1,66 51,85 0,94 4.163,17 75,28 1.367,21 5.530,38 24,72 100,00 Obim 2.797,70 2.208,69 2.023,82 1.944,32 890,51 1.221,97 561,23 779,79 492,94 418,67 13.339,64 4.539,21 17.878,85 %u ukupnom obimu 15,65 12,35 11,32 10,87 4,98 6,83 3,14 4,36 2,76 2,34 74,61 25,39 100,00
1. Hrvatska 2. Njemaka 4. Srbija 3. Italija 5. Rusija 6. Slovenija 7. Kina 8. Austrija 9. Maarska 10. Turska Ukupno (1-10) Ostale 11. zemlje UKUPNO
98
Iz prethodne tabele je vidljivo da, Bosna i Hercegovina oko 75% ukupne trgovinske razmjene realizuje sa 10 zemalja. Prema podacima za 2009. god. deset zemalja67 u bosanskohercegovakom uvozu uestvuje sa 74,31%. Istovremeno, u iste zemlje, u istom periodu je realizovano 74,61% ukupnog izvoza. Visok procenat bosanskohercegovakog izvoza u navedene zemlje govori o posebnoj vanosti ovih trita za proizvode iz Bosne i Hercegovine. Od navedenih deset zemalja, pet zemalja su dio Evropske unije i one uestvuju u izvozu sa 43,32%, a u uvozu sa 34,44%. U 2009. god. najvie se uvozilo iz Hrvatske (15,01%), Njemake (11,30%), Srbije (10,38%) i Italije (10,06%). Istovremeno, najvee uee u izvozu ima Hrvatska (17,07%), Njemaka (14,71%), Srbija (13,41%) i Italija (12,70%). Svaka od navedenih zemalja ima vee uee u ukupnom izvozu u odnosu na ukupan uvoz. Tabela 14. Struktura izvoza iz Bosne i Hercegovine za 2009. godinu po glavama Carinske tarife u mil. KM
R. br. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 Glava Opis CT 27 Mineralna goriva, mineralna ulja i proizvodi njihove destilacije; bitumenske tvari; mineralni voskovi 94 Namjetaj; nosai madraca 84 Nuklearni reaktori, kotlovi, maine, aparati i mehaniki ureaji; njihovi dijelovi 44 Drvo i proizvodi od drva; drveni ugalj 76 Aluminijum i proizvodi od aluminijuma 64 Obua, nazuvci i slini proizvodi; dijelovi tih proizvoda 73 Proizvodi od eljeza i elika 72 eljezo i elik 62 Odjea i pribor za odjeu, osim pletenih i heklanih 28 Produkti hemijske industrije ili srodnih industrija 85 Elektrine maine i oprema i njihovi dijelovi 48 Papir i karton Izvoz 2009. 756,28 525,68 453,25 391,01 379,48 341,35 311,33 249,95 175,67 175,25 165,56 142,36 Izvoz 2008. 660,47 515,78 611,48 492,38 655,39 364,46 545,79 452,34 202,86 261,71 182,07 123,88 Rast/Pad u% 14,51 1,92 -25,88 -20,59 -42,10 -6,34 -42,96 -44,74 -13,40 -33,04 -9,07 14,92
Hrvatska, Njemaka, Srbija, Italija, Rusija, Slovenija, Kina, Austrija, Maarska, Turska.
67
99
-17,35 -15,78 22,51 14,76 6,93 23,78 -12,52 -39,92 -18,44 -12,94 -17,60
13
39
Navedene grupe proizvoda u 2009. god. imaju uee od 83,85% u ukupnom izvozu. Iako prostor na kojem ivimo raspolae odlinim uslovima za poljoprivrednu proizvodnju, uee poljoprivrednih proizvoda u izvozu je samo 1,17% (samo jedna grupa proizvoda: mlijeko i mlijeni proizvodi). Tabela 15. Struktura BiH uvoza za 2009. godinu po glavama Carinske tarife u mil. KM
R. br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Glava Opis CT 27 Mineralna goriva, mineralna ulja i proizvodi njihove destilacije 84 Nuklearni reaktori, kotlovi, maine, aparati i mehaniki ureaji 87 Vozila, osim eljeznikih ili tramvajskih vozila 85 Elektrine maine i oprema i njihovi dijelovi 39 Plastine mase i proizvodi od plastinih masa 30 Farmaceutski proizvodi 73 Proizvodi od eljeza i elika 22 Pia, alkoholi i sire Uvoz 2009. 1.886,46 1.122,52 765,31 715,79 522,51 419,35 341,19 314,38 Uvoz 2008. 2.669,22 1.629,39 1.211,00 977,22 627,73 388,18 600,23 328,59 Rast/pad u% -29,33 -31,11 -36,80 -26,75 -16,76 8,03 -43,16 -4,32
100
9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21.
Navedene grupe proizvoda u 2009. god. imaju uee od 67,81% u ukupnom uvozu. Iako, prostor na kojem ivimo raspolae odlinim uslovima za poljoprivrednu proizvodnju, uee poljoprivrednih proizvoda u uvozu je 7,77%. Tabela 16. Struktura trgovinskog deficita za 2009. godinu u mil. KM
R. br. 1 2 3 4 5 Glava CT OPIS UVOZ IZVOZ DEFICIT %u Vrijednost deficitu 452,77 -1.936,25 28,40 756,28 453,25 98,08 165,56 -1.130,18 -669,27 -667,23 -550,23 16,58 9,82 9,79 8,07
1-24 Poljoprivredni proizvodi 2.389,02 27 Mineralna goriva, mineralna ulja i proizvodi njihove destilacije 1.886,46 84 Nuklearni reaktori, kotlovi, maine, aparati i mehaniki ureaji 1.122,52 87 Vozila, osim eljeznikih ili tramvajskih vozila 765,31 85 Elektrine maine i oprema i njihovi dijelovi 715,79
101
6,05 5,27 2,48 1,62 88,08 11,92 100,00
Prethodna tabela daje pregled roba sa najveim ueem u trgovinskom deficitu za 2009. god. Najvee uee u trgovinskom deficitu za posmatrani period imaju poljoprivredni proizvodi, i to sa ueem od 28,40%. Kod industrijskih proizvoda, najvee uee u trgovinskom deficitu imaju mineralna goriva, mineralna ulja i proizvodi njihove destilacije (16,58%).
EU 2.999,96 CEFTA 2.104,41 UoST* 51,85 Ostatak svijeta 374,16 Ukupno 5.530,38
* Zemlje Ugovora o slobodnoj trgovini (Turska) Izvor: Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa
Najvee uee u ukupnoj robnoj razmjeni, Bosna i Hercegovina u 2009. god. ostvarila je u saradnji sa zemljama Evropske unije (50,68%) i zemljama
102
potpisnicama Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (30,31%). Zemlje lanice Evropske unije u ukupnom izvozu iz Bosne i Hercegovine uestvuju sa 54,25%, a u ukupnom uvozu u Bosnu i Hercegovinu sa 49,08%. Najvea pokrivenost uvoza sa izvozom ostvarena je u trgovinskoj saradnji sa zemljama potpisnicama Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (63,50%). Tabela 18. Uvoz u BiH po regionima za 2007-2009. god. u mlrd. KM
Region EU CEFTA UoST* 2007 Uvoz 6.639,34 4.041,10 804,58 % uea 47,81 29,10 5,79 17,29 100,00 Uvoz 7.814,76 4.711,55 863,07 2.896,68 16.286,06 2008 % uea 47,98 28,93 5,30 17,79 100,00 Rast u % 17,70 16,59 7,27 20,63 17,28 Uvoz 6.060,85 3.313,95 366,82 2.606,85 12.348,47 2009 % uea 49,08 26,84 2,97 21,11 100,00 Rast u % -22,44 -29,66 -57,50 -10,01 -24,18
* Zemlje Ugovora o slobodnoj trgovini (Turska) Izvor: Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa
Podaci iz prethodne tabele govore o padu uvoza roba iz zemalja Evropske unije za 22,44% u 2009. god. u odnosu na 2008. god. Smanjenje uvoza je zabiljeeno i u saradnji sa zemljama potpisnicama Centralnoevropskog sporazuma o slobodnoj trgovini. U posmatranoj 2009. god. dolo je do smanjenja uvoza za 29,66% u odnosu na 2008. god. Tabela 19. Izvoz iz BiH po regionima za 2007-2009. god. u mlrd. KM
2007 Region EU CEFTA UoST* Ostatak svijeta Ukupno Izvoz 3.400,77 2.125,59 25,07 385,11 5.936,54 % uea 57,29 35,81 0,42 6,49 100,00 Izvoz 3.703,29 2.491,72 20,52 496,16 6.711,69 2008 % uea 55,18 37,13 0,31 7,39 100,00 Rast/Pad u% 8,90 17,22 -18,15 28,84 13,06 Izvoz 2.999,96 2.104,41 51,85 374,16 5.530,38 2009 % uea 54,25 38,05 0,94 6,77 100,00 Rast/Pad u% -18,99 -15,54 152,68 -24,59 -17,60
Podaci iz prethodne prezentovane tabele govore o padu izvoza roba u zemlje Evropske unije za 18,99% u 2009. god. u odnosu na posmatranu 2008. god. Smanjenje izvoza je zabiljeeno i u saradnji sa zemljama potpisnicama
103
Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini. U posmatranoj 2009. god. dolo je do smanjenja izvoza za 15,54% u odnosu na 2008. god. Tabela 20. Izvoz po grupama proizvoda
Region EU CEFTA 2008 Industrija 3.572.829.209 2.197.699.480 *Poljoprivreda 130.163.014 293.898.050 5.733.692 12.659.789 442.454.545 Industrija 2.866.896.105 1.799.198.966 33.049.005 360.118.478 5.059.262.554 2009
Rast/ pad -19,76% -18,13% 123,45% -25,52% -19,29% 2,22% 3,85% 227,96% 10,88% 6,48%
104
Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom drugim regionalnim integracijama; Opredijeljenost za lanstvom u brojnim meunarodnim ekonomskim i vojnim organizacijama (Meunarodni monetarni fond, Svjetska Banka, NATO); Kljuan uticaj meunarodne zajednice na unutranja politika deavanja (najee negativan uticaj); Smanjenje interesa od strane finansijskih donatora; Opredijeljenost za uspostavljanje jedinstvenog ekonomskog prostora. Izraen proces globalizacije; Prelazak finansijske u ekonomsku krizu; Monetarna stabilnost Bosne i Hercegovine; Niska stopa inflacije; Djelimino smanjenje administrativnih prepreka za pokretanje vlastitog biznisa; Visoke kamatne stope i zahtjevniji proces odobravanja kredita; Nedovoljno ulaganje stranih investitora; Niska kupovna mo potroaa; Visoka stopa nezaposlenosti; Nezavren proces privatizacije. Izraen migracija; Neuravnoteenost urbanog i ruralnog stanovnitva i njihovog standarda; elja mladih da napusti dravu; Povean broj socijalnih sluajeva.
Ekonomski faktori:
Socijalni faktori:
Tehnoloke promjene: Razvoj informacionih tehnologija; Razvoj primjene interneta i elektronskog poslovanja; Reforma obrazovnog sistema; Nedovoljno poznavanje znaaja implementiranja i primjene sistema kvaliteta u proizvodnom procesu ili procesu pruanja usluga (prepreka za izlazak domaih roba na inostrano trite); Izraeni ekoloki zahtjevi; Tehnoloko zaostajanje.
105
106
Potencijal za razvoj stoarstva; Izrazito plodno zemljite Posavine, Semberije i Lijeva (itnice Bosne i Hercegovine); Povoljni klimatski uslovi; Turistiki potencijal, posebno potencijal rekreativnog turizma i banjsko-ljeilinog turizma (medicinskog turizma); Industrijska infrastruktura i postojanje tradicije u proizvodnji: (rafinerija nafte u Brodu i Modrii, tvornice namjetaja, tekstila, obue, metalne industrije, hemijske industrije); Dovoljno kvalifikovana i jeftina radna snaga u odnosu na druge drave u okruenju; Niska stopa inflacije (jedna od najniih u jugoistonoj Evropi); Stabilna moneta; Niska stopa poreza na dobit, niska stopa poreza i doprinosa po zaposlenom; Tradicija i iskustvo u poljoprivrednoj i prehrambenoj proizvodnji, elektroindustriji, graevinarstvu; Preferencijalni izvozni reim (bilateralni sporazumi o trgovini sa Evropskom Unijom, vajcarskom, Rusijom, Kanadom, Sjedinjenim Amerikim Dravama, Japanom, Australijom, Novim Zelandom); Ureenost finansijskog trita; Nacionalni tretman inostranih investitora. SLABOSTI: Nedovoljna iskorienost postojeih, ali i razvijenost novih proizvodnih kapaciteta, esto zbog zastarjele tehnologije ili nemogunosti ulaganja u tehnoloki razvoja (nedostatak znanja i finansijskih sredstava); Visoka stopa nezaposlenosti kao posljedice nedovoljne upotrebljivosti postojeih i nedostatka novih proizvodnih kapaciteta; Mali broj ispunjenosti zahtijevanih standarda kvaliteta koji su prepreka izvozu roba na trite Evropske unije; Neusklaenost obrazovnog sistema sa potrebama trita; Nedovoljna ulaganja i podsticanje nauno-istraivakog rada; Nizak stepen pokrivenosti uvoza sa izvozom (46,4% u 2008. god.); Niska stopa produktivnosti rada; Usitnjena poljoprivredna proizvodnja koja nije zasnovana na ekonomiji obima; Nedostatak preduzetnike kulture, tradicije i svijesti; Nerazvijen preduzetniki sektor; Nedovoljno stimulativno lokalno poslovno okruenje (nedostatak
107
finansijskih sredstava za podsticanje lokalnog preduzetnikog sektora, nedovoljan nivo kvaliteta usluga optinskih uprava esto praen visokim taksama, nedostatak edukacije o preduzetnitvu); Nedovoljna komunikacija optinske uprave sa lokalnim preduzetnikim sektorom; esto politika urbanistikog i regulacionog planiranja koi bri i snaniji lokalni ekonomski razvoj; Nedostatak programa prekvalifikovanja radno sposobnog stanovnitva koje je ostalo bez posla ili je na ekanju za posao (obrazovanje odraslih); Nekvlitetna statistika baza podataka (nedostatak relevantnih podataka koji mogu posluiti kvalitetnijim analizama privrednih tokova u Bosni i Hercegovini).
MOGUNOSTI: Unapreenje poloaja Bosne i Hercegovine kroz planiranu gradnju mree auto-puteva i izgradnje koridora poznatog pod nazivom 5C; Integracioni proces; Oivljavanje proizvodnih kapaciteta, uspjena privatizacija naftnog sektora, otvaranje novih proizvodnih pogona kroz razvoj preduzetnikog sektora i unapreenje razvoja energetskog sektora; Rastua potreba za zdravom hranom, gdje sigurno i Bosna i Hercegovina moe pronai svoje mjesto u takvoj proizvodnji; Razvoj lokalne i regionalne infrastrukture, lokacija za poslovne zone, preduzea i rjeenja koja e podstai inovativne aktivnosti i razvijanje i uvoenje tehnolokih inovacija; Razvoj javno-privatnog partnerstva; Prekvalifikacija radno sposobnog stanovnitva koje je trenutno bez zaposlenja u cilju njegovog breg zapoljavanja; Stvaranje regionalnih razvojnih agencija koje e raditi na promociji potencijala regije sa ciljem obezbjeenja investicionog kapitala, biti servis za preduzetniki sektor, biti edukativni centar za privredni sektor; Vezivanje u klastere, otvaranje biznis inkubatora i tehnolokih i univerzitetskih parkova (Republika Srpska posjeduje osam Univerziteta); Nedovoljna iskorienost energetskog sektora i njegovog potencijala; Mogunost korienja iskustava zemalja iz okruenja i zemalja koje su uspjeno zavrile tranzicioni proces; Razvoj trgovinskog sektora; Razvoj turizma i turistike maloprodaje.
108
PRIJETNJE: Politika nestabilnost ili politika netrpeljivost na nivou Bosne i Hercegovine; Strah jednih od drugih (nesposobnost reavanja evidentnih ekonomskih problema na nivou Bosne i Hercegovine zamjenjuje se izazivanjem vjetakih unutranjih kriza i podjela, te se nesposobnost rjeavanja ekonomskog problema pravda ugroenou vitalnog nacionalnog interesa); Unoenje prolosti u sadanjost i budunost; Prisustvo korupcije; Tehnoloka zaostalost; Nedovoljno ulaganje u obrazovni sektor i nauno-istraivaki rad; Lo imid zemlje u inostranstvu koji prati visok stepen rizika (nizak kreditni rejting); Pogoranje demografske slike; Potekoe u usvajanju i implementiranju meunarodnih tehnikih standarda za domae proizvoae; Nesklad izmeu privrednih potreba i obrazovnih programa. Na osnovu iznesenih analiza, kao prioritet se postavlja iznalaenje odgovora na sljedea pitanja: Kako razvijati lokalni preduzetniki sektor? Kako stvoriti stimulativno i interesantno lokalno poslovno okruenje? Kako pokrenuti privredne kapacitete ako oni rade sa 25% iskorienosti u odnosu na 1990. god.? Kako razvijati i stvoriti odrivu poljoprivrednu proizvodnju i bogato selo? Kako zadrati mlade, pokrenuti njihovu kreativnost i iskoristiti njihovo znanje? Iznalaenje odgovora na postavljena pitanja e biti sigurno efikasnije ukoliko budemo razvijali i endogene faktore razvoja, koji su karakteristini za Evropu. Za endogeni razvoj potrebno je definisati: Poloaj Bosne i Hercegovine u odnosu na okruenje, sa predstavljanjem svih prednosti i slabosti; Ciljeve koje elimo dostii sa smjernicama njihovog dostizanja. Takoe, potrebno je unaprijediti rad univerzitetskih centara, razvijati oivljavanje trine i preduzetnike ekonomije svih kapaciteta koji se mogu staviti u slubu lokalnog razvoja.
111
112
procesa pridruivanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji. Proces evropskih integracija donosi obavezna zakonska prilagoavanja u svim oblastima. U strogo ekonomskim kategorijama, pod razvojem se tradicionalno podrazumijeva sposobnost ekonomije jedne zemlje ija je poetna ekonomska situacija dugo bila manje ili vie statina da generira i odri godinji rast svog bruto-domaeg proizvoda po realnoj stopi rasta od 5% do 7% i vie. Primarni ciljevi ekonomske politike Bosne i Hercegovine u dosadanjem periodu bili su makroekonomska stabilnost sa visokim realnim stopama privrednog rasta. Razvoj privredne aktivnosti se odvijao uz proces transformacije vlasnitva, reformu poreskog sistema i socijalnih politika. Iako su, u poslednjih nekoliko godina vidljivi pomaci na makroekonomskom planu, jo uvijek su prisutna brojna ogranienja, kao to su: nedovoljan obim privrednih aktivnosti, nedostatak investicionog kapitala, visoka stopa nezaposlenosti, rastui spoljno-trgovinski deficit, nizak nivo produktivnosti rada i nizak nivo konkurentnosti domae privrede. Visoke stope privrednog rasta u prethodnih nekoliko godina nisu bile dovoljne da se znaajnije smanji visok jaz u nivou razvijenosti (rast bruto domaeg proizvoda per capita) kako u odnosu na prosjek Evropske unije, tako i u odnosu na ostale zemlje u tranziciji. Nivo privredne razvijenosti Bosne i Hercegovine mjeren ostvarenim bruto-domaim proizvodom u odnosu na period iz 1990. god., danas iznosi oko 80% bruto-domaeg proizvoda iz 1990. god.
113
samostalnog kreiranja i sprovoenja spoljne politike Bosne i Hercegovine, ali uz monitoring meunarodne zajednice. Spoljna politika Bosne i Hercegovine prema meunarodnoj zajednici zasnovana je na principima saradnje, uzajamnog potovanja, teritorijalnog integriteta i suvereniteta. Aktivno sa drugim dravama, Bosna i Hercegovina uestvuje u mirnom rjeavanju sporova u svijetu i suzdravanja od upotrebe sile. vrsto je opredeljena za borbu protiv terorizma. Bosna i Hercegovina odrava odnose sa brojnim nezavisnim dravama u svijetu. U skladu sa finansijskim mogunostima razvijena je i diplomatska mrea. U mnogo sluajeva, koristi se institut nerezidentnog pokrivanja predvien Bekom Konvencijom o diplomatskim odnosima.
Izvor: www.mvp.gov.ba
114
Bosna i Hercegovina je opredijeljena za nastavljanje borbe protiv terorizma i organizovanog kriminala, u skladu sa rezolucijom Ujedinjenih Nacija, u okviru Komiteta za borbu protiv terorizma Savjeta sigurnosti Ujedinjenih Nacija i jaanje globalne saradnje na ovom polju.
3. OSNOVNI PRAVCI I AKTIVNOSTI SPOLJNE POLITIKE BOSNE I HERCEGOVINE64 3.1. Bilateralne prirode
Unapreenje saradnje sa susjednim dravama: Republikom Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom, na osnovama zajednikog
63 64
115
interesa i naelima ravnopravnosti, uzajamnog uvaavanja i potovanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta, trajni je prioritet spoljne politike Bosne i Hercegovine; Bosna i Hercegovina razvija bilateralne odnose sa dravama lanicama Upravnog odbora Savjeta za sprovoenje mirovnog sporazuma, Sjedinjenim Amerikim Dravama, Ruskom Federacijom, Velikom Britanijom, Francuskom, Kinom i ostalim lanicama Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih Nacija, dravama lanicama Evropske unije, dravama u regionu, dravama lanicama Organizacije Islamske konferencije i ostalim dravama koje doprinose obnavljanju i razvijanju Bosne i Hercegovine; U skladu sa interesima i realnim mogunostima zalae se za uspostavljanje diplomatskih odnosa sa dravama sa kojima nisu uspostavljeni bilateralni odnosi; Uspostavlja i razvija bilateralne meu-dravne sporazume od obostranog interesa, posebno u oblasti privrede i inostranih ulaganja; Promovie interese i razvija mogunosti bosanskohercegovake privrede; Razvija saradnju u oblasti nauke i tehnologije, kulture, obrazovanja i sporta, kao vanim pretpostavkama za ulazak Bosne i Hercegovine u savremene svjetske tokove.
116
Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom sporazuma OMS) te kontinuirano aktivno uee predstavnika Bosne i Hercegovine u pregovrima o regionalnom kontrolisanju naoruanja (lan V. Aneksa 1-B OMS); Aktivnosti u odnosu na evroatlanske sigurnosne strukture sa krajnjim ciljem institucionaliziranja odnosa sa Sjeverno-atlantskim vojnim savezom (NATO) i lanstvo u Programu Partnerstva za mir; Razvijanje dobrih odnosa, postizanja trajne stabilnosti, sigurnosti i ekonomskog prosperiteta i usmjeravanje aktivnosti na regionalnu i subregionalnu saradnju. Imajui u vidu vitalne interese Bosne i Hercegovine, prvenstveno se insistira na konkretizaciji saradnje unutar Centralno-evropske inicijative (CEI), Procesa saradnje u Jugoistonoj evropi (SEECP), Pakta za stabilnost u Jugoistonoj Evropi, Inicijative za saradnju drava Jugoistone Evrope (SECI), Jadransko-jonskoj inicijativi, Dunavskom procesu saradnje (DCP), te drugim regionalnim i subregionalnim grupacijama; Nastavak saradnje sa dravama lanicama Organizacije Islamske Konferencije (OIC), posebno u okviru unapreenja privrednih odnosa; Nastavak saradnje sa Pokretom nesvrstanih drava; U skladu sa interesima i potrebama, uspostavit e se saradnja sa Organizacijom amerikih drava (OAS), Organizacijom afrikog jedinstva (OAU), Asocijacijom drava Latinske Amerike (ALADI), Asocijacijom drava Jugoistone Azije (ASEAN) i drugih organizacija; Na osnovu izraenih interesa, Bosna i Hercegovina e uestvovati u realizovanju postojeih i postizanju novih meudravnih sporazuma, sa namjerom stvaranja povoljnije atmosfere za privrednu saradnju. Uestvovae u radu multinacionalnih foruma koji se bave ekonomskim razvojem i poboljanjem privredne razmjene sa inostranstvom.
117
Bosna i Hercegovina irom svijeta ima 44 diplomatsko-konzularnih predstavnitava, od kojih je 26 u Evropskim dravama. U 14 drava, lanica Evropske Unije, Bosna i Hercegovina ima svoje stalne diplomatske misije. Meutim, postaje upitna opravdanost postojanja i trokova stalnih diplomatskih misija u sljedeim dravama: Indonezija, Iran, Katar, Libijska Arapska Damahirija, Malezija i Pakistan. Za ove drave ne moe se tvrditi da su dijaspora za Bosnu i Hercegovinu. Privredna saradnja sa ovim dravama gotovo da i ne postoji, a uee stranih direktnih ulaganja u Bosnu i Hercegovinu iz ovih drava je minimalno i svodi se na manje od 1% od ukupnih ulaganja. S toga, potrebno je izvriti racionalizaciju stalnih diplomatskih misija Bosne i Hercegovine u svijetu, jer za sada diplomatski aparat stvara velike trokove, a ne daje adekvatne rezultate. Tabela 21. Diplomatsko-konzularna predstavnitva Bosne i Hercegovine u svijetu na rezidentnoj osnovi Red. br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. Drava Australija Austrija Belgija Bugarska eka Crna Gora Danska Egipat Francuska Grka Hrvatska Indija Indonezija Iran Italija Izrael Japan Jordan Kanda Katar Kina Kuvajt Red. br. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. Drava Libijska Arapska Damahirija Maarska Makedonija Malezija Holandija Norveka Nemaka Pakistan Poljska Rumunija Ruska Federacija Sjedinjene Amerike Drave Saudijska Arabija Slovenija Srbija Vatikan panija vajcarska vedska Turska Ujedinjeni Arapski Emirati Velika Britanija i Sjeverna Irska
118
Tabela 22. Diplomatsko-konzularna predstavnitva Bosne i Hercegovine u svetu koja imaju web prezentaciju diplomatskog predstavnitva Red. br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. Dava Australija Australija Belgija Danska Francuska Kanada Katar Makedonija Njemaka Norveka Pakistan Sjedinjene Amerike Drave vedska Ujedinjeni Arapski Emirati Velika Britanija i Sjeverna Irska
Od 44 diplomatsko-konzularnia predstavnitava Bosne i Hercegovine akreditovana u inostranstvu, samo 15 stalnih diplomatskih misija ima svoju web prezentaciju i mogunost elektronskog predstavljanja podataka o Bosni i Hercegovini. ivimo u vremenu informacionih tehnologija. Svakodnevno se deavaju promjene na polju informacionih oblasti. Elektronsko predstavljanje i komuniciranje postalo je najaurnije i najrasprostranjenije sredstvo za sakupljanje potrebnih informacija. Naalost, Bosna i Hercegovina i njeni predstavnici jo uvijek nisu prepoznali znaaj informacionih tehnologija i elektronskog poslovanja i komuniciranja. Sa pravom moemo tvrditi, da jedan od razloga nedovoljne zainteresovanosti potencijalnih investitora za ulaganja u Bosnu i Hercegovinu jeste nepostojanje mjesta gdje se mogu dobiti validni i pouzdani podatci o Bosni i Hercegovini i njenim privrednim mogunostima i privrednom potencijalu. Imajui u vidu takve podatke, znaaj elektronskog predstavljanja privrednih mogunosti Bosne i Hercegovine je nesporan.
119
Tabela 23. Spisak diplomatsko-konzularnih predstavnitava Bosne i Hercegovine u svijetu na nerezidentonoj osnovi Red. br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. Drava Afganistan Albanija Alir Andora Armenija Azerbejdan Bahrein Bjelorusija Brunei Estonija Finska Gruzija Irak Irska Island Kazahstan Kenija Kipar Kirgistan Koreja Letonija R. br. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 41. 42. 43. Drava Libanon Lihtentajn Litvanija Luksemburg Malta Maroko Moldavija Monako Mongolija Novi Zeland Portugal Singapur Sirija Slovaka Sudan Tadikistan Tunis Turkmenistan Ukrajina Uzbekistan
Prema podacima Ministarstva spoljnih poslova Bosne i Hercegovine, trenutno u Bosni i Hercegovini je akreditovano 90 diplomatsko-konzularno predstavnitvo. Uvidom u podatke o stranim direktnim ulaganjima i spoljnotrgovinskoj razmjeni sa ovim dravama, slobodno zakljuujemo da Bosna i Hercegovina nije u dovoljnoj mjeri iskoristila prisustvo akreditovanih misija na svojoj teritoriji. Bilateralna privredna saradnja sa dravama koje imaju svoje misije na teritoriji Bosne i Hercegovine nedovoljno je razvijena u svim segmentima. Politika podijeljenost i zapostavljanje bosanskohercegovake privrede od strane politikih lidera proizvelo je nedovoljnu iskorienost diplomatskog kora u Bosni i Hercegovini.
VI
123
124
time olakali izlazak svojih proizvoda na inostrano trite. Analizirajui taj period, moemo zakljuiti, da su Amerikanci bili spremni i zainteresovani za slobodnu trgovinu, bez prepreka i ogranienja, ali nisu bili spremni da svoju spoljnotrgovinsku politiku usaglaavaju sa drugim zemljama. Da li je ovim zavren proces stvaranja Meunarodne trgovinske organizacije? Odgovor je negativan. I prije nego to je usvojena Havanska povelja (1948. god.), odmah poslije drugog svjetskog rata, zapoeli su razgovori o ukidanju trgovinskog protekcionizma, to je rezultiralo potpisivanjem Opteg sporazuma o carinama i trgovini (General Agreement on Tariffs and Trade GATT) 1947. god. od strane 23 zemlje. Ideja zemalja potpisnica ovog Sporazuma je bila, da ovaj multilateralni sporazum bude privremenog karaktera, koji e prestati da vai sa danom osnivanja i poetka rada Meunarodne trgovinske organizacije. Kako je ideja stvaranja Meunarodne trgovinske organizacije doivjela fijasko zbog odluke Sjedinjenih Amerikih Drava da ne ratifikuju Havansku povelju, ovaj Sporazum je ostao na snazi skoro pet decenija. Principi na kojima se zasnivao Opti sporazum o carinama i trgovini su: Princip jednakog tretmana za sve zemlje potpisnice Sporazuma, bez ikakvih diskriminacija. Ovaj princip je zasnovan na klauzuli najveeg povlaenja73. Princip nediskriminacije je podrazumijevao isti tretman za domae i inostrane robe na unutranjem tritu (inostrana roba je tretirana kao domaa roba); Princip zabrane kvantitativnih ogranienja (kvota, dozvola, zabrana). Ovo podrazumijeva, da se zatita domae proizvodnje iskljuivo moe bazirati na carinama, kao najpravednijem ekonomskom instrumentu trgovinskog protekcionizma. Ipak, kvantitativna ogranienja su ostala dozvoljena u sluajevima: konstantnih i visokih trgovinskih deficita; prometa ribarskih, poljoprivrednih i tekstilnih proizvoda.
Klauzula najveeg povlaenja ili klauzula najpovlaenije nacije je odredba meunarodnih trgovinskih ugovora prema kojoj se ugovorne strane obavezuju da e jedna drugoj omoguiti sva prava i povlastice koje se odobre nekoj treoj zemlji (na primjer, ako jedna zemlja odobri liberalizovan pristup svom tritu za jednu zemlju, to istovremeno podrazumijeva odobrenje i za sve ostale zemlje). Prema pravilima Opteg sporazuma o carinama i trgovini, postoje odreeni izuzeci od djelovanja klauzule najpovlaenije nacije, i to: Povlastice proistekle iz sporazuma o meunarodnim ekonomskim integracijama; Povlastice proistekle iz sporazuma o preferencijalnoj trgovini dvije ili vie zemalja; Povlastice iz ugovora o pograninom prometu
73
125
Princip sniavanja carina i carinske konsolidacije. Konsolidacija je obaveza zemalja da potuju postignute Sporazume o carinskoj liberalizaciji; Princip reciprociteta, koji podrazumijeva da sve zemlje uestvuju u liberalizaciji (od principa se djelimino odstupilo 1964. god. kada je prestao da vai za meusobnu trgovinu razvijenih i nerazvijenih zemalja. Cilj ovakvog poteza je bio, da se pomogne nerazvijenim zemljama kroz liberalizaciju pristupa tritima razvijenih zemalja, a bez obaveze da i one umanjuju svoja trgovinska ogranienja). Koje su odredbe Opteg sporazuma o carinama i trgovini? Odredbe Opteg sporazuma o carinama i trgovini moemo podijeliti u etiri kategorije: 1. Koncesiona lista i klauzula najveeg povlaenja; 2. Trgovinska politika. Ova kategorija se odnosi na pitanja regulisanja upotrebe necarinskih barijera, kao to su: zabrana upotrebe kvantitativnih ogranienja; zabrana direktnog subvencioniranja poljoprivredne proizvodnje; zabrana primjene cjenovnog dampinga. 3. Proceduralne odredbe, kojima je definisano funkcionisanje Opteg sporazuma o carinama i trgovini; 4. Povlaen status za nerazvijene zemlje, koji je uvedene 1964. god. Opti sporazum o carinama i trgovini je potpisan 1947. god. od strane 23 zemlje. Poetkom devedesetih godina XX vijeka, broj zemalja koje su prihvatile Opti sporazum o carinama i trgovini je bio 128. Kako je rastao broj zemalja koje su prihvatile Opti sporazum o carinama i trgovini, poveavao se i broj oblasti koje regulie ovaj Sporazum, to je uticalo i na same izmjene Sporazuma. Drave potpisnice Opteg sporazuma o carinama i trgovini putem pregovora dogovarale su se, o nastavku trenda sniavanja carinskih stopa, uvoenju novih segmenata trgovine koja e biti definisana Sporazumom, a sve u cilju horizontalnog i vertikalnog irenja trgovinskog liberalizma. Ukupno je odrano osam rudni pregovora, koje su trajale i po nekoliko godina. Prvih pet rundi pregovora, za produkt je imalo sniavanje carinskih stopa kada je u pitanju trgovina industrijskim proizvodima. Posljedica takvog sljeda dogaaja je porast obima meunarodne trgovinske razmjene industrijskih proizvoda, to se pozitivno odrazilo i na cjelokupnu svjetsku privredu. Iako su uvedene odredbe koje su mogle da zatite privrede nerazvijenih zemalja, ipak moemo rei, da su najvie koristi od sporazuma imale razvijene zemlje, jer privredne grane u kojima su manje razvijene
126
zemlje imale konkurentsku prednost su izostavljene iz procesa liberalizacije i u pregovorima je vaio princip reciprociteta koji je ukinut 1964. god. Tabela 24. Pregovori pod okriljem Opteg sporazuma o carinama i trgovini Godinaperiod 1947. 1949. 1951. 1956. 1960 1961. 1963 1967. 1973 1979. Mjesto odravanja pregovora eneva Anesi Torki eneva eneva eneva (Kenedi runda) eneva, Tokijo (Tokijska runda) Broj drava koje su uestvovale u pregovorima 23 13 38 26 26 62 102 Oblast/polje pregovora Carine Carine Carine Carine Carine Carine i antidamping Carinske i necarinske mjere Carine, necarinske mjere, usluge, pravo intelektualne svojine, rjeavanje sporova, tekstil, poljoprivreda, osnivanje Svjetske trgovinske organizacije
1986 1993.
123
esta runda pregovora, poznatija kao Kenedi runda, zapoela je 1963. god. Osnovni cilj ovih pregovora je bio umanjenje carinskih stopa na industrijske proizvode, kao i pitanja antidampinga. Iako su bili vidljivi problemi u trgovini, na pregovorima nije bilo rijei o trgovinskom prometu poljoprivrednih i tekstilnih proizvoda, to je bio nedostatak ove runde pregovora. Sedma runda pregovora, poznatija kao Tokijska runda, zapoela je 1973. god. sa ciljem sniavanja carina na industrijske proizvode i uspostavljanje kodeksa o primjeni broja necarinskih mjera i mjera indirektnog protekcionizma: kodeks o odreivanju carinske vrijednosti robe; kodeks o javnim nabavkama; kodeks o tehnikim standardima; kodeks o subvencijama; kodeks o proceduri izdavanja uvoznih dozvola.
127
Iz pregovora su izostala pitanja liberalizacije poljoprivrednih i tekstilnih proizvoda. Period sedamdesetih i osamdesetih godina XX vijeka, poznat je po brojnim ekonomskim promjenama koje su potresale kredibilitet Opteg Sporazuma o carinama i trgovinama. U tom periodu, zbog ekonomskih problema vlade mnogih zemalja su pribjegavale uvoenju necarinskih barijera u trgovini, kako bi na taj nain zatitile svoju privredu i domae trite. Takvi postupci doveli su u pitanje sve postignute rezultate tokom pregovora koji su prethodili tom periodu. Sve je to dio razloga za poetak nove runde pregovora, tzv. Urugvajske runde pregovora iz 1986. god. Osma runda pregovora zavrena je nakon osam godina (1994. god). Tokom pregovora prvi put se razgovaralo o: Trgovini poljoprivrednim proizvodima. Dogovoreno je, da se postepeno zapone sa prevoenjem necarinskih barijera u carinske barijere, tzv. proces tarifikacije (eng. Tariff carina); Trgovini tekstilnim proizvodima. Ovdje je dogovorena tarifikacija svih kvantitativnih barijera koje su bile prepreka slobodnom protoku tekstilnih proizvoda; Trgovini uslugama. Rezultat pregovora je potpisivanje Opteg Sporazuma o trgovini uslugama; Zatiti prava intelektualne svojine; Osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (Akt o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije potpisan je 14. aprila 1994. god. u Marakeu. Organizacija je poela sa radom 01. januara 1995. god. Sporazum je potpisalo 104 zemlje). Tabela 25. Razlike izmeu Opteg Sporazuma o carinama i trgovini i Svjetske trgovinske organizacije Karakteristike Pravni subjektivitet Duina trajanja Oblasti regulisanja Opti Sporazum o carinama i trgovini Sporazum Privremeni karakter Industrijski proizvodi Svjetska trgovinska organizacija Meunarodna organizacija sa svojim organima Trajna organizacija Robe i usluge
128
jedan put u dvije godine. Na njoj se donose najvanije odluke konsenzusom drava lanica. Predvieno je, i odluivanje veinom glasova, ali ta mogunost do sada nije primjenjivanja. U nadlenosti Ministarske konferencije je Generalni savjet kojeg ine ambasadori ili efovi delegacija drava lanica akreditovani u enevi, a ponekad i drugi njihovi zvaninici. Generalni savjet se sastaje nekoliko puta godinje. Generalni savjet se sastaje i kao Tijelo za ocenjivanje trgovinske politike, i kao Tijelo za rjeavanje sporova. Na sljedeem nivou, stalni organi Svjetske trgovinske organizacije su: Savjet za robe; Savjet za usluge; Savjet za intelektualnu svojinu. Stalni organi Svjetske trgovinske organizacije podnose izvetaje Generalnom savjetu. Dalje, postoje brojni specijalizovani komiteti, radne grupe i radni timovi koji se bave individualnim sporazumima i drugim oblastima, kao to su zatita ivotne sredine, razvoj, aplikacije za prijem u lanstvo i regionalni trgovinski sporazumi. Svjetska trgovinska organizacija ima i svoj Sekretarijat, koji obavlja administrativne funkcije, a na elu Sekretarijata se nalazi generalni direktor (danas je to Francuz Lami Paskal). Zadatak Organa Svjetske trgovinske organizacije je da: obezbjeuju dosljedno provoenje Sporazuma o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije; organizuju trgovinske pregovore izmeu drava lanica; rjeavaju trgovinske sporove izmeu drava lanica; nadgledaju nacionalne trgovinske politike drava lanica (monitoring); pruaju tehniku i drugu pomo zemljama u razvoju; sarauju sa drugim meunarodnim organizacijama. Bitna karakteristika Svjetske trgovinske organizacije jeste, da njenom lanicom za razliku od drugih meunarodnih organizacija, gdje lan organizacije moe biti samo nezavisna i suverena drava, moe biti i svaka druga teritorija koja ima karakteristike i obiljeja carinske teritorije. Kao takve, lanice Svjetske trgovinske organizacije su: Tajvan, Makao, Hong Kong). Isto tako, bitna karakteristika ove organizacije jeste princip odluivanja, gdje svaka drava lanica ima jedan glas. Odluke se donose prostom ili dvotreinskom veinom glasova, iako se pribjegava principu konsenzusa.
129
130
Sporazum o tekstilu i odjei; Opti sporazum o trgovini uslugama; Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine; Sporazum o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama; Sporazum o tehnikim preprekama u meunarodnoj trgovini; Sporazum o antidampingu; Sporazum o subvencijama i kompezatornim mjerama; Sporazum o zatitnim mjerama; Sporazum o procedurama za uvozne dozvole; Sporazum o carinskom vrednovanju; Sporazum o pravilima o porijeklu robe; Sporazum o kontroli robe prije isporuke; Sporazum o uslovima za strana ulaganja i dr.
131
moraju pokuati da same rijee spor, uz pomo, ako zatreba generalnog sekretara Svjetske trgovinske organizacije. U drugoj fazi, koja ne moe trajati due od 7,5 mjeseci, spor se razmatra na panelu eksperata koji finalni izvetaj dostavljaju lanicama Svjetske trgovinske organizacije. Sukobljene strane imaju pravo albe na izvetaj eksperata panela, koji se rjeava u roku od 30 dana. alba se prihvata ili odbija konsenzusom na Tijelu za rjeavanje sporova.
132
133
o tome kako ii naprijed u konkretizaciji poruka Doha razvojne agende, koje su na toj konferenciji reafirmisane, kao i obaveza da se one u cjelosti implementiraju. U svjetskoj trgovinskoj organizaciji sve je prisutnija narastajua polarizacija, posebno u pogledu novih pitanja (New Issues) i poljoprivrede, koja najvie zabrinjavaju zemlje u razvoju i nerazvijene zemlje
134
Trgovinski aspekti prava intelektualnog vlasnitva; Trgovina uslugama; Ekonomski odnosi sa treim zemljama. Pregovori sa Radnom grupom (lanicama radne grupe Svjetske trgovinske organizacije) ukljuuju: Ispitivanje Memoranduma i pregovori o spoljnotrgovinskom reimu Bosne i Hercegovine. Faza multilateralnih pregovora sa svim lanicama Radne grupe Svjetske trgovinske organizacije za Bosnu i Hercegovinu; Bilateralni pregovori sa zainteresiranim lanicama Radne grupe Svjetske trgovinske organizacije za Bosnu i Hercegovinu o pristupu tritu; Plurilateralni pregovori o domaoj podrci poljoprivredi i izvoznim subvencijama.
1.4.2. Dosadanji tok pregovora sa lanicama Radne grupe Svjetske trgovinske organizacije za Bosnu i Hercegovinu
Do sada je ostvareno pet rundi pregovora u okviru kojih su razmatrana pismena pitanja zemalja koje uestvuju u pregovorima i dati odgovori, zatim su odrani bilateralni sastanci na kojima su razmatrena pitanja koja putem pismenih odgovora nisu razjanjena radi: Ispitivanja usklaenosti bosanskohercegovakog zakonodavstva i prakse sa pravilima Svjetske trgovinske organizacije i identifikacija razlika; Utvrivanja obaveza u pogledu usklaivanja zakonodavstva i prakse sa pravilima Svjetske trgovinske organizacije Hronologija odranih sastanaka Radne grupe Svjetske trgovinske organizacije za Bosnu i Hercegovinu: 07. novembra 2003. god. I sastanak Radne grupe Svjetske trgovinske organizacije za Bosnu i Hercegovinu u enevi; 07. decembra 2004. god. II sastanak Radne grupe Svjetske trgovinske organizacije za Bosnu i Hercegovinu u enevi; 22. marta 2007. god. III sastanak Radne grupe Svjetske trgovinske organizacije za Bosnu i Hercegovinu u enevi; 8. novembra 2007. god. IV sastanak Radne grupe Svjetske trgovinske organizacije za Bosnu i Hercegovinu u enevi 18. jula 2008. god. V sastanak Radne grupe Svjetske trgovinske organizacije za Bosnu i Hercegovinu u enevi;
135
19. mart 2009. god. VI sastanak Radne grupe Svjetske trgovinske organizacije za Bosnu i Hercegovinu u enevi; 17. februar 2010. god. VII sastanak Radne grupe Svjetske trgovinske organizacije za Bosnu i Hercegovinu u enevi. Pored navedenih bilateralnih i multilateralnih pregovora, odrani su i plurilateralni pregovori o domaoj podrci poljoprivredi i izvoznim subvencijama. Rezultati dosadanjeg toka pregovora preuzete obaveze su: Usvojen je vei broj novih zakona i podzakonskih akata kojima se reguliu pojedine oblasti pokrivene pojedinanim Sporazumima Svjetske trgovinske organizacije sa ciljem usklaivanja bosanskohercegovakog zakonodavstva; Usvajanje izmjena i dopuna postojeih propisa u cilju njihovog usklaivanja sa odredbama Sporazuma Svjetske trgovinske organizacije prema utvrenom planu, podnesen plan zakonodavnih aktivnosti za donoenje zakonskih i podzakonskih akata u pravcu usklaivanja bosanskohercegovakog zakonodavstva sa Sporazumima Svjetske trgovinske organizacije. U toku su kontinuirane aktivnosti usmjerene ka daljim pregovorima u postupku regulisanja lanstva Bosne i Hercegovine u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.
http://www.imf.org/external/about/history.htm
136
konferenciji, ije odravanje je bilo posveeno izgradnji buduih finansijskih institucija, koje e biti podrka ekonomskom oporavku i razvoju koji je bio zaustavljen razaranjima tokom drugog svjetskog rata. Analiza dogaaja iz istorije pokazala je, da svjetski ekonomski razvoj prati razvoj meunarodnih ekonomskih odnosa. Imajui to u vidu, dolo se do zakljuka da je potrebno uspostaviti sistem koji e podravati razvoj meunarodnih ekonomskih tokova. Meunarodnom monetarnom fondu pripala je uloga regulisanja meunarodnih monetarnih odnosa, jer su bili esti poremeaji monetarnog sistema u toku i izmeu dva svjetska rata, to je negativno uticalo na razvoj trgovine i ekonomski rast. Tokom iste konferencije osnovana je i Meunarodna banka za obnovu i razvoj (International Bank for Reconstruction and Development IBRD), koja je okosnica grupacije Svjetske banke. Primarni zadatak banke je bio obezbjeenje dugoronih zajmova za obnovu ratom uruenih privreda, a danas je to smanjenje siromatva u svijetu. Tabela 26. MMF vs. Svjetska banka Meunarodni monetarni Svjetska banka fond Monetarna institucija Razvojna institucija Stabilizacija monetarnog Unapreenje i sistema i finansiranje finansiranje ekonomskog privremenih deficita razvoja platnog bilansa Kratkoroni Dugoroni Zvanine rezerve i Zajmovi na sopstvena valuta zemlje meunarodnom tritu lanice kapitala Svim lanovima Zemljama u razvoju 3 do 5 godina (ponekad i 10) 2.300 15 do 20 godina (40 godina za Meunarodno udruenje za razvoj) 6.400
Karakter Funkcije
Vremenski period Izvor finansiranja Odobravanje kredita Period vraanja duga Zaposleni
Ciljevi koji su postavljeni pred Meunarodni monetarni fond inom njegovog osnivanja odreeni su lanom 1. Statuta75 ove organizacije. lan 1. Statuta Meunarodnog monetarnog fonda kae da je cilj
75
137
osnivanja fonda: osiguranje i olakanje harmoninog rasta meunarodne trgovine, doprinos porastu zaposlenosti i realnog dohotka i doprines poveanju produktivnosti korienja raspoloivih resursa zemalja lanica. Dalje se istie potreba Meunarodnog monetarnog fonda da: pomogne zemljama lanicama usljed njihovog suoavanja sa tekoama u spoljnim plaanjima, posebno kada se radi o nedostatku deviznih sredstava. U tom sluaju, Meunarodni monetarni fond ima obavezu da prui finansijsku pomo zemlji lanici. Fond je, osim toga, obavezan da prui pomo dravama lanicama u trenutku njihovog suoavanja sa deficitom platnog bilansa, kako bi se izbjegla mogunost nanoenja tete drugim zemljama76. Dalje, ciljevi Meunarodnog monetarnog fonda su i:77 stabilizacija deviznih kurseva i sprjeavanje konkurentskih depresijacija; multilateralizam u meunarodnim plaanjima za tekue transakcije i uklanjanje deviznih ogranienja koja usporavaju rast meunarodne trgovine; pomo zemljama lanicama u reavanju problema sa kojima se suoava domaa privreda; unapreenje meunarodne saradnje kroz konsultacije i zajedniko rjeavanje monetarnih problema. Specifinost Meunarodnog monetarnog fonda u odnosu na ostale meunarodne finansijske institucije ogleda se u kombinovanoj primjeni regulativne, konsultativne i finansijske funkcije. ta to znai u praksi? Praktino, to znai, da je Meunarodni monetarni fond multilateralna finansijska organizacija koja na poziv zemlje lanice, prva ulazi u tu zemlju, i u sluaju odobravanja finansijskog aranmana, to istovremeno predstavlja signal za sve ostale finansijske institucije, a posebno Svjetsku banku da se ukljue sa svojim projektima u finansijsku pomo toj zemlji. Svrha svih navedenih ciljeva je, stvaranje povoljnog meunarodnog poslovnog ambijenta za razvoj meunarodne trgovine, a time i ekonomski razvoj u cjelini. Danas su, ciljevi Meunarodnog monetarnog fonda u odreenoj mjeri osvjeeni. Sistem fiksnih deviznih kurseva, koji je uivao podrku Meunarodnog monetarnog fonda naputen je 1973. god. (slom bretonvudskog monetarnog sistema). Stub dananjih aktivnosti Meunarodnog monetarnog fonda ini odobravanje kredita svojim zemljama lanicama i podrka meunarodnoj monetarnoj saradnji.
76 77
138
Kako Meunarodni monetarni fond obezbjeuje sredstva? Postoji nekoliko naina posredstvom kojih Meunarodni monetarni fond obezbjeuje sredstva i koja dalje plasira zemljama lanicama koje imaju potrebu za njima, i to: uplaeni kapital u vidu kvote, koju je svaka zemlja duna da uplati prilikom ulanjenja u Meunarodni monetarni fond. Visina kvote zavisi od ekonomske snage zemlje. Nain uplate kvote je sljedei: 25% u konvertibilnoj valuti (do 1975. god. ovaj dio je mogao da bude uplaen i u zlatu, ali od tada zlato vie nema ulogu novca) i preostalih 75% kvote u nacionalnoj valuti; povremeno zaduivanje Meunarodnog monetarnog fonda kod zemlja lanicama, koje su u mogunosti da pozajmljuju sredstva fondu. Meunarodni monetarni fond je do sada ugovorio dva aranmana o pozajmljivanju sredstava sa veim brojem drava, i to kroz: Opti sporazum o pozajmljivanju i Novi sporazum o pozajmljivanju.
http://www.uiowa.edu/ifdebook/ebook2/PDF_Files/Part_1_2.pdf
VI Bosna i Hercegovina i meunarodni integracioni procesi Odbor izvrnih direktora; Generalni direktor fonda.
139
Na vrhu hijerarhijske ljestvice nalazi se Odbor Guvernera i ine ga po jedan guverner i njegov zamjenik iz svake zemlje lanice, koje potpuno slobodno imenuju guvernere i zamjenike. Oni su obino guverneri centralnih banaka ili ministri finansija zemalja lanica. Predstavljaju svoje vlade i govore u njihovo ime. Upravni odbor guvernera se sastaje jednom godinje, a guverneri svoje ideje i elje prenose Izvrnom odboru koji ih predstavlja. Odbor izvrnih direktora se nalazi u Vaingtonu, i ine ga 22 izvrna direktora, od ega: 5 direktora imenuju zemlje sa najveim kvotama; 15 direktora biraju ostale zemlje lanice na dvije godine; 1 direktora (21.-og) imenuje zemlja iju valutu Fond koristi u znaajnijem obimu (Saudijska Arabija); direktora (22.-og) imenuje Narodna Republika Kina. Uloga izvrnog direktora je: da zastupa interese zemalja koje su ga izabrale; da predstavlja kanal komuniciranja zemalja lanica i Fonda. Odbor izvrnih direktora odluke najee donosi konsenzusom, iako je to mjesto sa najvie sukoba interesa. Generalni direktor Fonda je predsedavajui Odbora izvrnih direktora. Ta funkcija obino pripada evropljanima.
140
u Meunarodnom monetarnom fondu su: Sjedinjene Amerike Drave sa 18,25%, zatim su tu Njemaka, Japan, Francuska i Velika Britanija. Uee glasova industrijski razvijenih zemalja u ukupnim glasovima kod Fonda iznosi oko 60%, a zemalja u razvoju oko 40%, tako da zemlje u razvoju mogu da utiu na odluke ako djeluju kao grupa, jer se mnotvo znaajnih odluke u Fondu donosi kvalifikovanom veinom od (70% ili 85% glasova). Drave lanice fonda, stvaraju odreeni fond novca koji se moe povui u sluaju finansijskih potekoa lanica. Predstavljaju osnovu za odreivanje koliko lanica moe da pozajmi od Meunarodnog monetarnog fonda ili da primi od fonda u periodinim alokacijama specijalnih pomoi, poznatih pod nazivom specijalna prava vuenja. Ovo nam govori, da to je vie drava lanica finansijski doprinijela fondu, to vie moe da pozajmi kada joj je potrebno. Kvote se preispituju svakih 5 godina i mogu biti poveane ili smanjene prema potrebama Meunarodnog monetarnog fonda i prema ekonomskom prosperitetu zemalja lanica. U 1946. god. Meunarodni monetarni fond je imao 7,6 mlrd. $, a u 1998. god. 193 mlrd. $ sredstava. Prijedlog da se kvote podignu na 280 mlrd. $ eka na odobrenje. Sjedinjene Amerike Drave, kao najjaa ekonomska sila, uestvuje u fondu sa oko 35 mlrd. $, to im daje oko 265.000 glasova (18,25%), a Palau koja je postala lan u decembru 1997. god., ima najmanju kvotu, i doprinosi sa oko 3,8 mil. $ i ima 272 glasa (0,002%). Udio zemlje lanice u alokaciji specijalnih prava vuenja, odreuje se u odnosu na njene kvote. Kvote imaju tri osnovne funkcije: one su osnovica za odreivanje olakica prilikom povlaenja sredstava fonda; one izraavaju iznos deviza sa kojima Fond moe da raspolae; one predstavljaju osnovu za izraunavanje prava glasa zemalje lanice.
141
142
Postoji jo nekoliko vrsta kredita koje Meunarodni monetarni fond odobrava zemljama lanicama: 1. Stand-by aranmani predstavljaju odobravanje okvirnog iznosa sredstava, koja zemlja moe koristititi u odreenom vremenskom periodu u skladu sa potrebama. Dogovorena sredstva su praktino u pripravnosti; 2. Razne vrste olakica radi se o vrsti kredita namijenjenoj zemljama koje imaju platno-bilansne probleme, a koji su posljedica tzv. viih sila, tj. za iji nastanak nije odgovorna loa ekonomska politika. Primjer su sue, poplave i druge nepogode koje se mogu negativno odraziti na izvoz zemlje, ali i nagli i veliki porast cijene nafte. 3. Krediti za strukturno prilagoavanje najmanje razvijenih zemalja znaaj koji Meunarodni monetarni fond ima za neku zemlju ne proistie samo od kredita koji ona moe dobiti od Meunarodnog monetarnog fonda za uravnoteenje platnog bilansa, ve i iz injenice, da je postignuti dogovor o aranmanu sa fondom preduslov dobijanja bilo kojeg zajma na svjetskom finansijskom tritu. Naime, ni privatne finansijske korporacije nisu voljne da kredite daju zemljama koje nemaju aranman sa Meunarodnim monetarnim fondom. Imajui u vidu injenicu da su zajmovi potrebni veini zemalja, jasno je, da Meunarodni monetarni fond ima znaajnu ulogu u njihovom ekonomskom razvoju.
http://www.imf.org/external/about/histcoop.htm
143
je bio ameriki dolar. Objanjenje na pitanje zato, nalazi se u injenici, da su Sjedinjene Amerike Drave jedina svjetska sila koja je iz rata izala ekonomski jaa, zahvaljujui tome to se rat nije vodio na njenoj teritoriji. Jedan dolar se nakon drugog svjetskog rata mogao razmjeniti, odnosno konvertovati u 0,888671 grama zlata. Drugaije izraeno, jedna fina unca zlata (31,10 grama zlata) vrijedila je 35 amerikih dolara. Prema pravilima Meunarodnog monetarnog fonda, zemlje lanice su morale da odrede vrijednost, tj. paritet svoje nacionalne valute prema amerikom dolaru ili zlatu. Deviznom kursu je bilo dozvoljeno da varira oko zvanino utvrenog pariteta za +/1%, tj. postojala je obaveza centralnih banaka da u tim granicama odravaju vrijednost sopstvene valute. Sprovoenje devalvacije, ukoliko je ona bila potrebna, zahtijevalo je prethodni dogovor sa Meunarodnim monetarnim fondom. Bretonvudski monetarni sistem je dobro funkcionisao samo do kraja ezdesetih godina XX vijeka. Promijenjeni odnosi ekonomskih snaga u svijetu poslije zavrene obnove ratom razorenih privreda i perioda ubrzanog ekonomskog rasta zahtjevali su i promjenu odnosa valuta. Tako su ranije uspostavljeni valutni pariteti postali neodgovarajui. Poetak sloma bretonvudskog sistema odigrao se 1971. god., kada Sjedinjene Amerike Drave ukidaju konvertibilnost dolara u zlato i devalviraju dolar. Tada je jedna fina unca zlata vrijedila 38 amerikih dolara, odnosno jedan ameriki dolar je vrijedio 0,818512 grama zlata. U elji da sauva postojei monetarni sistem, Meunarodni monetarni fond proiruje granice fluktuiranja deviznih kurseva oko valutnog pariteta na +/2,25%. Meutim, ni preduzete mjere nisu bile dovoljne. Ve 1973. god. ameriki dolar ponovo gubi na vrijednosti, odnosno devalvira, a cijena unce zlata poveana je na 42 amerika dolara, odnosno jedan ameriki dolar je vrijedio 0,749476 grama zlata. Nalet prve naftne krize dodatno potresa meunarodne ekonomske odnose. Slijedi serija devalvacija i revalvacija mnogih valuta i zemlje naputaju fiksne devizne kurseve, prelazei na sistem fluktuirajuih deviznih kurseva. Time je praktino prestao da funkcionie izvorni bretonvudski monetarni sistem.
144
trgovinske deficite, a rezultat takvog stanja je bio odliv zlata. Ekonomske prilike Sjedinjenih Amerikih Drava dodatno komplikuje vojno angaovanje irom svijeta, izmeu ostalog i rat u Vijetnamu, zbog ega i budet Sjedinjenih Amerikih Drava u to vrijeme iskazuje visoke deficite. Sa druge strane, Japan i mnoge zapadno evropske zemlje se ubrzano razvijaju, biljee suficite platnog bilansa, to za posljedicu ima stvaranje velikih deviznih rezervi. Tranja za amerikim dolarom je zadovoljena i poinje da opada uporedo sa jaanjem drugih svjetskih valuta kao na primer, britanske funte, francuskog franka, njemake marke, japanskog jena, vajcarskog franka i sl. Povjerenje u dalju superiornost amerikog dolara je urueno i sve su vei zahtjevi drugih drava za konverziju amerikog dolara u zlato. Amerike federalne rezerve (ekvivalent centralne banke) se suoavaju sa odlivom zlata. elei da zaustave odliv zlata, amerike vlasti 1971. god. ukidaju konvertibilnost dolara u zlato i poveavaju cijenu zlata, to praktino predstavlja devalvaciju dolara. Dvije godine kasnije, 1973. god. bretonvudski sistem je prestao da funkcionie. Navedeni problem funkcionisanja bretonvudskog monetarnog sistema nije i jedini problem. Jedna od osnovnih uloga Meunarodnog monetarnog fonda je obezbjeenje kredita za uravnoteenje platnog bilansa. Uporedo sa razvojem svjetske trgovine u decenijama poslije drugog svjetskog rata, rasli su i zahtjevi zemalja za sve veim iznosima kredita. Pojavljuje se problem meunarodne likvidnosti. Drugim rijeima, Meunarodni monetarni fond je sve tee izlazio u susret rastuoj tranji kredita. Sve je to postalo prijetnja buduem rast meunarodne trgovine, to bi dalje, moglo imati negativne posljedice i na ukupan rast svjetske privrede. Meunarodni monetarni fond je na rastue probleme odgovarao povremenim poveanjem kvota i aranmanom pozajmljivanja sredstava od suficitarnih zemalja. Kako sve to nije bilo dovoljno, pitanje reforme meunarodnog monetarnog sistema se nametalo kao imperativ.
145
Trifin zalagao za formiranje svojevrsne svjetske centralne banke koja bi imala ovlaenje da emituje sopstvena sredstva plaanja. Na taj nain, rijeio bi se problem nelikvidnosti, tj. svjetska centralna banka bi bila u stanju da na rast potranje kredita odgovori dodatnom emisijom svjetskog, univerzalnog sredstva plaanja. Rjeenje koje je prihvaeno moe se smatrati svojevrsnim kompromisom. Nije dolo do formiranja svjetske centralne banke, ali je Meunarodni monetarni fond 1967. god. Amandmanom na Statut, dobio pravo emitovanja novog sredstva plaanja nazvanog specijalno pravo vuenja - SDR. Poetna vrijednost SDR-a je bila jednaka vrijednosti amerikog dolara. Kasnije se vrijednost SDR-a poela utvrivati na osnovu korpe valuta odnosno grupe jakih valuta. Danas tu korpu ine valute kao to je evro, ameriki dolar, britanska funta i japanski jen.80
80 81
http://www.imf.org/external/np/exr/ib/2008/040108.htm http://www.imf.org/external/np/exr/facts/sdr.htm
146
2.10. Bosna i Hercegovina i Meunarodni monetarni fond 2.10.1. lanstvo Bosne i Hercegovine u fondu82
Bosna i Hercegovina je, kao jedna od zemalja sukcesora bive Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, postala lanica Meunarodnog monetarnog fonda 1995. god. U skladu sa tim, Bosna i Hercegovina je za lanstvo u Meunarodnom monetarnom fondu preuzela prava i obaveze bive Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije po alokacijskom kljuu u iznosu 13,2%. Preuzeta kvota, odnosno upisani kapital iznosio je 121,2 mil. SDR, a dospjele obaveze prema Meunarodnom monetarnom fondu u iznosu od 25 mil. SDR izmirene su tzv. kreditom premoenja (bridge loan) za postkonfliktne situacije odobrenim u iznosu od 30 mil. SDR. Poetna kvota Bosne i Hercegovine je 1998. god. poveana na 169,1 mil. SDR. Broj glasova svake lanice zavisi od iznosa njene kvote, odnosno udjela u kapitalu. Kvota Bosne i Hercegovine iznosi 169,1 mil. SDR, to je 0,08% uea u ukupnom kapitalu Meunarodnog monetarnog fonda. Izvrne direktore imenuje pet zemalja koje imaju najvee kvote. Ovo pravo imaju i dvije lanice sa najveom kreditnom pozicijom u dvije godine koje prethode izboru. Ostale zemlje lanice su svrstane u izborne grupe konstituence. Svaka izborna grupa bira svog izvrnog direktora. Bosna i Hercegovina je u izbornoj grupi, odnosno konstituenci sa: Jermenijom, Bugarskom, Hrvatskom, Kiprom, Gruzijom, Izraelom, Makedonijom, Moldavijom, Holandijom, Rumunijom i Ukrajinom. Holandija je predsjedavajui grupe, pa se i izvrni direktor grupe bira iz Holandije. Ova pozicija trenutno pripada Holananinu Jeroen Kremers-u. Cijela grupa ima 105.412 glasova ili 4,86%. Centralna banka Bosne i Hercegovine je preuzela ulogu fiskalnog agenta Bosne i Hercegovine prema Meunarodnom monetarnom fondu 27. decembra 2002. god. od Ministarstva finansija i trezora u Savjetu Ministara Bosne i Hercegovine. S obzirom na to, da Centralna banka Bosne i Hercegovine djeluje na principu valutnog odbora, njena uloga fiskalnog agenta Bosne i Hercegovine prema Meunarodnom monetarnom fondu je specifina u smislu da, iako je Centralna Banka Bosne i Hercegovine fiskalni agent, sopstvene mjenice (promissory note) izdaje Ministarstvo finansija i trezora u Savjetu Ministara Bosne i Hercegovine. Finansijska pozicija Bosne i Hercegovine za lanstvo u Meunarodnom monetarnom fondu iskazuje se u mjesenom bilansu Centralne banke Bosne i Hercegovine, a konsolidovani bilans lanstva u kvartalnom i godinjem finansijskom izvjetaju koji se objavljuje na zvaninoj internet stranici Centralne banke Bosne i Hercegovine.
82
http://www.imf.org/external/np/sec/pr/1995/pr9570.htm
147
Uloga Centralne banke je detaljno definisana Memorandumom o izvravanju uloge fiskalnog agenta Bosne i Hercegovine prema Meunarodnom monetarnom fondu kojeg su potpisali Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine, entitetska ministarstva finansija i Centralna banka Bosne i Hercegovine.
148
2.10.3. Uloga i znaaj Meunarodno monetarnog fonda u Bosni i Hercegovini politika uslovljenosti kreditiranja
Pojam pisma o namjerama Najvanija misija Meunarodnog monetarnog fonda jeste pruanje pomoi zemljama koje su se suoile sa platno-bilansnim tekoama, kao to je sluaj sa Bosnom i Hercegovinom. U tom pogledu, Meunarodni monetarni fond ne samo to odobrava sopstvena sredstva ve svojim garancijama pospjeuje priliv sredstava i iz drugih izvora, kao to su krediti i zajmovi drugih drava ili pozajmice privatnih komercijalnih banaka. Meutim, tu pomo fond ne daje bezuslovno. Iako se, sve pozajmice daju pod odreenim uslovima, kao to je vremenski plan vraanja duga, uslovljenost se odnosi i na odreen broj strogih ekonomskih i politikih uslova koji mogu da pretvore pozajmicu u politiko sredstvo. Zajmovi Meunarodnog monetarnog fonda nekoj zemlji lanici preko njene rezervne zlatne trane uslovljeni su prihvatanjem i sprovoenjem programa ekonomske politike koju naloi Meunarodni monetarni fond. Dakle, zemlja zajmotrailac ne moe da dobije zajam dok ne prihvati uslove fonda. Formalna uslovljenost i programi pomoi se donose na osnovu pregovora izmeu Meunarodnog monetarnog fonda i vlade neke zemlje. Meutim, pregovori su esto jednostrani i uslovi su manje ili vie standardni od jedne do druge zemlje. Paralelno sa posuivanjem sredstava, Izvrni odbor direktora (Board of Directors) preuzima nadzor (supervision) nad sprovoenjem mjera ekonomske reforme u zemlji korisnici sredstava, a radi sticanja uvjerenja da se predloene mjere realizuju. Kada neka zemlja zatrai od fonda zajam, fond joj predlae odreene mjere ekonomske politike ije prihvatanje je uslov za dobijanje zajma. Svoju obavezu da e provoditi dogovorenu ekonomsku politiku tj. da e se pridravati dogovorenog programa prilagoavanja, zemlja izraava u Pismu o namjerama83, koje dostavlja fondu. Zemlja u pismu iznosi program oporavka privrede. Pismo je samo formalan akt koji donosi suvereno zemlja lanica, jer ono u stvari predstavlja vienje Meunarodnog monetarnog fonda kada je u pitanju ekonomska politika zemlje koja je zatraila zajam. Radi se o pismu ministra finansija ili guvernera centralne banke zemlje zajmotraioca upueno fondu, i ono sadri detaljan memorandum o ekonomskoj i finansijskoj politici koji opisuje uslove koji se odnose na ekonomsku politiku, od kojih su najvaniji navedeni u sumarnoj tabeli kao kriteriji izvrenja ili strukturni pokazatelji. Ovi dokumenti su na
83
149
raspolaganju na internet stranici Meunarodnog monetarnog fonda, nakon to se Sporazum o kreditu odobri od strane odbora Meunarodnog monetarnog fonda. Ciljevi uslovljenosti kredita84 Standardni uslovi su postavljeni sa ciljem unapreenja efikasnosti korienja resursa jedne zemlje, kako bi se stimulisao rast i stabilizovala ekonomija. Meutim, odreivanjem odreene ekonomske politike zemlji lanici koja trai kredit, Meunarodni monetarni fond favorizuje svoje ciljeve, jer na taj nain sebi obezbjeuje blagovremeno vraanje kredita datih toj zemlji, dok su dugoroni interesi razvoja zemalje dunika u drugom planu. Smjernice uslovljenosti Dokument o smjernicama uslovljenosti Pristup sredstvima fonda i koriene stand-by aranmana sadri 12 taaka, koje su osnov za zakljuivanje stand-by aranmana sa Meunarodnim monetarnim fondom. 1. Meunarodni monetarni fond poziva zemlje lanice da primijene mjere korekcije u ranoj, poetnoj fazi tekoa platnog bilansa, kako bi se izbjegle vee neravnotee. U ovom stadijumu, trokovi prilagoavanja bi bili relativno niski. 2. Uobiajen period stand-by aranmana je jedna godina, ali se moe produiti za jo godinu dana, a najvie do tri godine. Produeni aranman se moe primjenjivati kada zemlja ima platne neravnotee strukturalnog karaktera i sporiji rast. 3. Stand-by aranmani ne predstavljaju meunarodne sporazume. Zbog toga, Meunarodni monetarni fond ne dozvoljava ugovornu pravnu terminologiju u svojim aranmanima i pismima o namjerama. Sankcije za nepotovanje, tj. neizvravanje obaveza iz stand-by aranmana, su ustvari rigoroznije nego formalne sankcije, kada bi one postojale u ugovornom odnosu zemlje lanice i samog fonda. 4. Fond navodi, da e kod utvrivanja programa prilagoavanja posvetiti panju unutranjim, socijalnim i politikim ciljevima i ekonomskim prioritetima, kao i razlozima nastanka tekoa u platnom bilansu. 5. Zemlja lanica, zbog neispunjenja kriterijuma izvrenja, moe da izgubi pravo da dalje povlai sredstva iz fonda. U tom sluaju, ona bi u konsultacijama sa Meunarodnim monetarnim fondom mogla da se naknadno dogovori o novim ili izmijenjenim kriterijumima
84
http://www-bcc.imf.org/external/pubs/ft/survey/so/2008/POL013A.htm
150
izvrenja, kako bi se uspjeno zavrio program prilagoavanja. 6. Sredstva fonda se daju u obrocima koji su vremenski odreeni i koji su uslovljeni realizacijom kriterijuma izvrenja datih u Pismu o namjerama. 7. Upravni direktor Meunarodnog monetarnog fonda trebalo bi, da d preporuku izvrnom odboru fonda, naravno ako je po njegovom miljenju program u skladu sa zahtjevima Meunarodnog monetarnog fonda. Ako je potrebno, zemlja bi morala prije odobrenja stand-by aranmana da sprovede i neke korektivne mjere. 8. Odbor izvrnih direktora e nastojati da obezbjedi odgovarajuu koordinaciju u izvrenju njegove politike, kako bi se omoguilo nediskriminatorsko tretiranje zemalja lanica. 9. U ovoj smjernici detaljno su definisani kriterijumi izvrenja, a broj i sadraj bi trebalo da zavisi od problema dotine zemlje lanice. Trebalo bi, da ih bude to manje i da se obuhvate iskljuivo makroekonomski parametri, ali i neke druge varijable. 10. Ukoliko su stand-by aranmani dui od godinu dana, ili zemlja ne moe unaprijed da odredi neke kriterijume izvrenja, u takvim sluajevima misija Meunarodnog monetarnog fonda vri ponovne konsultacije s njom, u vremenu dok traje program. Cilj je, da se izvri naknadna konkretizacija programa do njegovog isteka. 11. Meunarodni monetarni fond e pripremiti posebnu analizu i ocjenu kako se izvravaju programi u okviru stand-by aranmana. 12. Povremeno bi trebalo, da se izvre analize programa prilagoavanja, kako bi se ocijenila njihova adekvatnost, efikasnost instrumenata i postignuti rezultati. Kriterijumi izvrenja Svaki program prilagoavanja, dogovoren izmeu Meunarodnog monetarnog fonda i zemlje lanice, sadri zbir mjera ekonomske politike. Glavne ekonomske varijable u skoro svim programima prilagoavanja su kreditna ekspanzija bankarskog sistema, finansiranje dravnog sektora, devizni kurs, kamatna stopa, spoljna zaduenost, trgovinska i devizna ogranienja, opti nivo cijena i monetarne rezerve. Kada se ove varijable u pregovorima sa Meunarodnim monetarnim fondom kvantitativno limitiraju, one postaju kriterijumi izvrenja stabilizacionog programa. U veini sluajeva, pominju se etiri osnovna tipa kriterijuma: limiti ukupnih domaih kredita; budetski deficit; spoljni dug;
151
zabrana uvoenja novih ili pootravanje postojeih deviznih i trgovinskih ogranienja. Fond navodi, da ovi kriterijumi treba da se razlikuju od zemlje do zemlje, meutim u stvarnosti nije tako. U svim programima, Meunarodni monetarni fond insistira na voenju politike smanjivanja tranje i potronje. Treba uskladiti agregatnu tranju sa produktivnim kapacitetima nacionalne privrede, i zato se kao osnovni kriterijum izvrenja javlja tzv. limitiranje kredita banaka. Time se utie na nivo novane mase i plateno sposobnu tranju. Fond zahtijeva i smanjivanje velike potronje javnog sektora, odnosno fiskalne neravnotee, jer nju smatra uzrokom velike ekspanzije u ukupnoj tranji. Nalae zajedniko djelovanje kreditno-monetarne i fiskalne politike putem direktnog limitiranja ili smanjivanje finansiranja kroz bankarski sistem. to se tie politike kamatnih stopa, nalae se, da kamatne stope budu realno pozitivne, meunarodno konkurentne, a sve u cilju stimulisanja priliva kapitala, poveanja domae tednje i smanjivanja prevelike investicione potronje. Kao vaan kriterijum javlja se i tzv. kvantitativno limitiranje dodatnog inostranog zaduivanja, a zajedno sa tim, i potreban nivo monetarnih rezervi. Time treba da se pobolja kreditna sposobnost zemlje lanice. Fond redovno zahtijeva i devalvaciju valute radi postizanja kratkoronih pozitivnih efekata na platni bilans. Kao redovan zahtjev, javlja se i izjava zemlje da nee uvoditi nova ili pootravati stara trgovinska i platna ogranienja. Cilj ovog zahtjeva je, dostizanje slobodne cirkulacije robnih i finansijskih transakcija. Fond trai i korekciju cijena i njihovo trino djelovanje. Odluan je protiv njihovog zamrzavanja. Argumenti za uslovljenost Kao argumenti uslovljenosti najee se navode:85 Meunarodni monetarni fond mora da obezbijedi svoju likvidnost, odnosno mora biti siguran da e njegove lanice biti u situaciji da mogu otplatiti uzeti kredit; Meunarodni monetarni fond posjeduje vie informacija i iskustva nego bilo koja nacionalna vlada, i moe da prui savjete i unaprijedi interese pojedinih zemalja lanica koje trae korienje sredstava iz Meunarodnog monetarnog fonda; Fond moe da uzme u obzir spoljne faktore i druge sistemske efekte koje zemlja lanica ne uzima u obzir kada kreira svoju ekonomsku politiku, tako da on moe svojim savjetima za sprovoenje odgovarajue ekonomske politike da unaprijedi kolektivne interese svojih lanica.
85
http://www.imf.org/external/about/lending.htm
152
Kritike politike uslovljenosti Na raun politike koju sprovodi Meunarodni monetarni fond izreene su mnoge kritike. Neke od njih potiu iz razvijenih zemalja, dok je veina iz zemalja u razvoju. Najee, kritike se upuuju politici uslovljenosti. Fondova uslovljenost prema zemljama lanicama u pogledu ekonomske politike esto ima negativne posljedice na zemlje u razvoju. Meunarodni monetarni fond primjenjuje ok terapiju, koja se ogleda u restriktivnosti i kratkoronosti Pisma o namjerama, odnosno kriterijuma izvrenja, i zato esto dolazi do suprotnosti kriterijuma sa osnovnim ekonomskim, socijalnim i politikim interesima ovih zemalja. Praksa je pokazala, da nametnuti paketi mjera ekonomske stabilizacije u mnogim zemljama u razvoju ne samo da nisu doveli do prilagoavanja, ve su ozbiljno ugrozili privredni rast, poveali inflaciju i nezaposlenost i doveli do gubitka u realnim nadnicama i sl. Fond se kritikuje, i da ne pravi razliku izmeu zemalja lanica u pogledu ekonomske razvijenosti, i da ne razlikuje unutranje i spoljne faktore koji dovode do deficita. Isto tako, ne uzima u obzir politike i socijalne uslove i ciljeve, to dovodi do neeljenih socijalnih posljedica. Kako se njegovi programi baziraju na brzom postizanju pozitivnih rezultata, on nema razvojni pristup problemima. Zemlje u razvoju tvrde, da Meunarodni monetarni fond nije neutralna institucija, ve je u stvari politika institucija. U sutini, fond stimulie privatnu inicijativu, djelovanje slobodnog trita i ulaganje stranog privatnog kapitala u zemlje u razvoju, ime podstie sprovoenje strateke ekonomsko-politike zavisnosti i jaeg politikog i ekonomskog vezivanja siromanih zemalja za razvijene industrijske zemlje. Naravno, kritike dolaze i iz najrazvijenijih zemalja. Tako je londonski list Guardian napisao: U dobro snabdjevenom arsenalu razvijenog kapitalistikog svijeta vjerovatno nema opasnijeg i subverzivnijeg oruja nego to je Meunarodni monetarni fond... Sa jednostavnom vjerom srednjevjekovnih monaha, oni obilaze svijet, nudei svoje jednostrane recepte za sva zla ovog svijeta... Pa ipak, oni ostavljaju za sobom oborene vlade, nezaposlenost, stagnaciju, bijedu, glad... Rijetko kad je u istoriji svijeta mogla da postoji organizacija koja je nanijela toliko tete u ime injenja dobra.... Nezavisna Brantova komisija za pitanje meunarodnog razvoja konstatuje da Veliki broj zemalja gleda na Meunarodni monetarni fond sa nepovjerenjem i dozom neprijateljstva. Mnoge zemlje ga izbjegavaju, a kada mu se obrate, onda su njegove mjere drastine, ime se njegova reputacija ljudodera iri.
153
154
proizvod per capito u iznosu od 1.000 do 6.000 amerikih $. Banka svojim radom nastoji da smanji siromatvo u nerazvijenim i nedovoljno razvijenim zemljama podsticanjem odrivog razvoja kroz odobravanje zajmova, davanje garancija, pruanje analitikih i savjetodavnih usluga. U tom cilju, banka: podstie dugoroni razvoj u sektorima ljudskih i socijalnih potreba za koje privatni kreditori najee nisu zainteresovani; odrava finansijsku snagu zajmoprimaoca pruajui pomo u kriznim periodima kada su siromani narodi najvie pogoeni; koristi finansijsku mo za promovisanje kljunih politika i institucionalnih reformi; katalizuje privatni kapital pomaganjem da se stvori pogodna investiciona klima; obezbjeuje finansijsku pomo za nabavku optih javnih dobara od kritinog znaaja za blagostanje siromanih slojeva stanovnitva u svim zemljama. Banka ima 186 zemalja lanica. Bosna i Hercegovina je lanica banke od 25. februara 1993. god. lanstvo u banci je uslovljeno lanstvom u Meunarodnom monetarnom fondu. Meunarodna banka za obnovu i razvoj je organizovana kao akcionarsko drutvo. Drave lanice, uplatom kvote postaju suvlasnici banke. Po osnovu uplaenog kapitala, banka odobrava kredite. Odluivanje je zasnovano na osnovu visine uplaene kvote. Najveu kvotu u svom vlasnitvu imaju Sjedinjene Amerike Drave (16,4%). Odluke se u najveoj mjeri donose sa potrebnih 85% glasova, to daje Sjedinjenim Amerikim Dravama odluujuu ulogu. Visina uplaenog kapitala je 189,7 mlrd. amerikih $. Kamatna stopa koju Banka plaa prilikom svog zaduivanja je izuzetno niska, jer banka uiva veliko povjerenje i visok kreditni rejting. Kamatna stopa koja se naplauje duniku je via u odnosu koju banka plaa prilikom zaduivanja, za 0,75% mare i 1% provizije. Banka odobrava dvije vrste kredita, i to: Investicione kredite. Finansijska podrka projektima od kojih e korist imati cjelokupna nacionalna privreda odnosne zemlje. Najee finansirane oblasti su: obrazovanje, zdravstvo, infrastrukturni projekti, podrka razvoju poljoprivredne proizvodnje i dr. Razvojne kredite. Finansijska podrka promjeni strukture privrede kako bi na srednji rok mogle da uspostave ravnoteu platnog bilansa.
155
156
VI Bosna i Hercegovina i meunarodni integracioni procesi zemalja se obavlja na dva naina: odobravanjem beskamatnih kredita; posredstvom donacija.
157
Krediti Meunarodne asocijacije se odobravaju na period od 35 do 40 godina, sa grace periodom od 10 godina. Kredite mogu koristiti zemlje koje imaju bruto-domai proizvod per capito manji od 1.025 amerikih dolara. Vie od pola drava od ukupnog broja korisnika sredstava Meunarodne asocijacije za razvoj su afrike zemlje. Zemlje koje imaju vei bruto-domai proizvod per capito od 1.025 amerikih dolara, ako se utvrdi da ne mogu dobiti kredit od Meunarodne banke za obnovu i razvoju, mogu koristiti u odreenim sluajevima sredstva Meunarodne asocijacije za razvoj. Tabela 27. Deset najveih korisnika Meunarodne asocijacije za razvoj u milijardama $ Rang 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Zemlja Nigeria Pakistan Etiopija Vijetnam Banglade Indija Tanzanija Gana Demokratska Republika Kongo Kenija Iznos 1,760 1,610 1,175 1,149 1,097 0,956 0,783 0,550 0,535 0,525
Meunarodna asocijacija za razvoj ima 169 drava lanica. lanica Meunarodne asocijacije za razvoj je i Bosna i Hercegovina.
3.4. Agencija za multilateralno garantovanje investicija (Multilateral Investment Guarantee Agency MIGA)
Agencija za multilateralno garantovanje investicija (Multilateral Investment Guarantee Agency MIGA) osnovana je 1988. god., kao lanica Grupacije Svetske Banke. Primarni zadatak agencije je davanje garancija investitorima i
158
zajmodavcima u sluajevima postojanja politikih rizika transfer deviza, eksproprijacija, rat i graanski nemiri. U svojoj misiji, Agencija se pridrava sljedea etiri principa: usmjerava svoju panju na klijente servisira investitore, zajmodavce i vlade zemalja prijema, podravajui privatno preduzetnitvo i promoviui direktne strane investicije (Foreign Direct Investment FDI) u zemljama u razvoju (Emerging Economies); angauje se u partnerskim odnosima sarauje sa drugim subjektima koji se bave osiguranjem izvoznih poslova, sarauje sa vladinim agencijama i meunarodnim organizacija u cilju obezbjeenja dodatnog servisiranja i pristupa stranim investicijama; promovie rezultate razvoja tei da unaprijedi ivotni standard ljudi u zemljama u razvoju u skladu sa ciljevima zemalja prijema, kao i da osnai principe potovanja socijalne zatite i ouvanja ivotne sredine; da osigura finansijsku sigurnost balansirajui razvojne ciljeve i finansijske mogunosti kroz pouzdano osiguranje poslova i efikasno organizovanje. Agencija svoje zadatke obavlja kroz obezbjeenje garancija za nekomercijalne rizike. Na primjer, u sluajevima kada je strana investicija u zemlji u razvoju izloena rizicima koji nemaju veze sa poslovnim aktivnostima, agencija preuzima obavezu nadoknade gubitka investitoru. Dalje, agencija ima ulogu i posrednika u reavanju sporova koji mogu da nastanu izmeu investitora i zemlje domaina. Cilj posredovanja u reavanju nastalih sporova je iznalaenje reenja koje e efikasno dovesti do kraja preduzete investicije. Agencija je svojevrsni servis za informisanje investitora o mogunostima i potencijalima za investiranje u zemlje u razvoju. Organi Agencije su: Savjet guvernera; Odbor direktora, Predsjednik. Agencija ima 175 zemalja lanica. Bosna i Hercegovina je lanica Agencije za multilateralno garantovanje investicija.
159
3.5. Meunarodni centar za reavanje investicionih sporova (International Cent Settlment of Investment Disputes ICSID)
Meunarodni centar za reavanje investicionih sporova (International Cent Settlment of Investment Disputes ICSID) osnovan je 14. oktobra 1966. god. usvajanjem Konvencije o reavanju investicionih sporova izmeu drava i drugih zemalja (The Convention on the Settlement of Investment Disputes be States and Nationals of Other States). Centar je autonomna meunarodna organizacija, koja je tijesno je povezana sa Svjetskom bankom. Svi lanovi Svjetske banke istovremeno su lanovi Meunarodnog centra za reavanje investicionih sporova. U skladu sa Konvencijom o reavanju investicionih sporova izmeu drava i drugih zemalja, Centar obezbjeuje odgovarajua sredstva i uslove pomirenja, kao i arbitrau u sporovima izmeu zemalja lanica i investitora koje kvalifikuje kao dravljane drugih zemalja lanica. Pristupanje sistemu pomirenja i arbitrae u potpunosti je postavljeno na dobrovoljnoj bazi. Meutim, kad stranke pristanu na arbitrau u skladu sa Konvencijom, niko od njih ne moe jednostrano da povue datu saglasnost. Sve zemlje potpisnice Konvencije o rjeavanju investicionih sporova izmeu drava i drugih zemalja, nezavisno od toga da li su strane u sporu ili ne, dune su da se pridravaju i da sprovodu arbitranu presudu (odluku). Mehanizam pomirenja i arbitrae je u funkciji podsticanja cirkulacije kapitala i investicionih ulaganja u svjetskim razmjerama. Ugovorne lanice Meunarodnog centra za multilateralno rjeavanje investicionih sporova su 155 zemlja. Bosna i Hercegovina je pristupila Centru 13. juna 1997. god.
160
finansijske stabilnosti, posebno u uslovima ekonomske integracije i globalizacije. Glavni je sagovornik centralnih banaka u njihovim finansijskim transakcijama. U svojstvu centra za monetarna i ekonomska istraivanja, rukovodi istraivanjima koja doprinose monetarnoj i finansijskoj stabilnosti, prikuplja i objavljuje statistike podatke o internacionalnim finansijama i formulie preporuke finansijskoj zajednici u cilju jaanja internacionalnog finansijskog sistema. Obavlja tradicionalne bankarske funkcije, kao to su upravljanje deviznim rezervama i transakcijama zlata za raun klijenata centralnih banaka i internacionalnih organizacija. Agent je i garant za internacionalne finansijske operacije. Obezbjeuje i organizuje finansiranje u hitnim sluajevima u cilju pruanja podrke internacionalnom monetarnom sistemu kada je potrebno. Tako na primjer, za vrijeme svjetske finansijske krize 19301933. god. Banka je organizovala kreditnu pomo austrijskoj i njemakoj centralnoj banci. Tokom 60-tih godina XX vijeka, banka je aranirala specijalne kreditne podrke italijanskoj liri (1964), francuskom franku (1968), kao i britanskoj funti sterlinga (1968. i 1969). U najnovije vrijeme, banka obezbjeuje finasiranje u kontekstu stabilizacionih programa koje je pripremio Meunarodni monetarni fond (na primjer, za Meksiko u 1982. god. i za Brazil u 1998. god.). Banka sarauje sa Meunarodnim monetarnim fondom i ostalim meunarodnim i regionalnim finansijskim institucijama. Banka rukovodi Institutom za finansijsku stabilnost (Financial Stability Institute FSI) zajedno sa Bazelskim komitetom za bankarski nadzor (Basel Committee on Banking Supervision BCBS). Banka je, takoe, domain sekretarijata Foruma za finansijsku stabilnost (Financial Stability Forum FSF), Internacionalne asocijacije osiguranika depozita (International Association of Deposit Insurers IADI) i Internacionalne asocijacije supervizora osiguranja (International Association of Insurance Supervisors IAIS). Banka ne prihvata depozite, niti prua finansijske usluge privatnim, individualnim ili korporativnim entitetima. U skladu sa Statutom, upravljanje Bankom je povjereno Genralnom sastanku (General Meeting) i Bordu direktora (Board of Directors). Generalni sastanak odrava se svake godine. Pravo glasanja i predstavljanja na Generalnom sastanku ima 56 centralnih banaka ili monetarnih vlasti iz svih dijelova svijeta. lanica Generalnog sastanka je i Bosna i Hercegovina. Sjedite Banke je u Bazelu.
161
4. MEUNARODNE ORGANIZACIJE SISTEMA UJEDINJENIH NACIJA86 4.1. Ekonomski i socijalni Savjet (Economic and Social Council ECOSOC)
Ekonomski i socijalni Savjet (Economic and Social Council ECOSOC), jedan je od glavnih organa Generalne Skuptine Organizacije Ujedinjenih Nacija (General Assembly of the United Nations Organization). Savjet je osnovan 26. juna 1945. god. (poeo sa radom 24. oktobra 1945. god.). Ekonomski i socijalni Savjet, u skladu sa Poveljom Ujedinjenih Nacija ima zadatak: da promovie vii ivotni standard, punu zaposlenost, ekonomski i socijalni progres; da pronalazi rjeenja za meunarodne ekonomske, socijalne i zdravstvene probleme; da stvara uslove za meunarodnu kulturnu i obrazovnu saradnju; da ohrabruje univerzalno potovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ekonomski i socijalni Savjet koordinira rad etrnaest specijalizovanih agencija Ujedinjenih Nacija, pet regionalnih komisija (za Afriku, Evropu, Latinsku Ameriku i Karibe, Aziju i Pacifik i Zapadnu Aziju) i deset funkcionalnih komisija (za socijalni razvoj, ljudska prava, narkotike, status ene, stanovnitvo i razvoj, statistiku, nauku i tehnologiju, odrivi razvoj, spreavanje kriminala i krivino pravo). U ostvarivanju svog mandata, Ekonomski i socijalni Savjet sarauje sa naunicima, predstavnicima poslovnog svijeta i sa vie od 2.100 registrovanih nevladinih organizacija irom svijeta. lanovi Ekonomskog i socijalnog Savjeta su 54 zemlje lanice Organizacije Ujedinjenih Nacija odabrane na rotirajuoj osnovi iz svih regiona. Sjedite Ekonomskog i socijalnog Savjet je u Njujorku.
162
i socijalnog Savjeta Organizacije Ujedinjenih Nacija, u cilju podsticanja ekonomskog razvoja afrikog kontinenta. Sjedite Ekonomske komisije za Afriku je u Adis Abebi (Etiopija).
4.3. Ekonomska i socijalna komisija za Aziju i Pacifik (Economic and Social Commission for Asia and Pacific ESCAP)
Ekonomska i socijalna komisija za Aziju i Pacifik (Economic and Social Commission for Asia and Pacific ESCAP) osnovana je 28. marta 1947. god., pod nazivom Ekonomska komisija za Aziju i Daleki istok (Economic Commission for Asia an Far East ECAFE). Cilj osnivanja komisije je sprovoenje u ivot odluka Ekonomskog i socijalnog savjeta Organizacije Ujedinjenih Nacija i podsticanje ekonomskog razvoja. Sjedite Ekonomske i socijalne komisije za Aziju i Pacifik je u Bankoku (Tajland).
4.5. Ekonomska komisija za Latinsku Ameriku i Karibe (Economic Commission for Latin America and the Caribbean ECLAC)
Ekonomska komisija za Latinsku Ameriku i Karibe (Economic Commission for Latin America and the Caribbean ECLAC) osnovana je 25. februara 1948. god. kao regionalna komisija Ekonomskog i socijalnog saveta Organizacije Ujedinjenih Nacija, u cilju podsticanja ekonomskog razvoja Latinske Amerike i Kariba. Sjedite Ekonomske komisije za Latinsku Ameriku i Karibe je u Santijagu (ile).
163
4.6. Ekonomska i socijalna komisija za Zapadnu Aziju (Economic and Social Commission for Western Asia ESCWA)
Ekonomska i socijalna komisija za Zapadnu Aziju (Economic and Social Commission for Western Asia ESCWA) osnovana je 9. avgusta 1973. god., pod nazivom Ekonomska komisija za Zapadnu Aziju (Economic Commission for Western Asia ECWA), kao regionalna komisija Ekonomskog i socijalnog savjeta Organizacije Ujedinjenih Nacija, u cilju podsticanja ekonomskog razvoja zemalja Zapadne Azije. Sjedite Ekonomske i socijalne komisije za Zapadnu Aziju je u Bejrutu (Liban).
4.7. Organizacija Ujedinjenih Nacija za industrijski razvoj (United Nations Industrial Development Organization UNIDO)
Organizacija Ujedinjenih Nacija za industrijski razvoj (United Nations Industrial Development Organization UNIDO) osnovana je 17. novembra 1966.god. (poela sa radom 1. januara 1967. god.), kao specijalizovana agencija Ujedinjenih Nacija, u cilju podsticanja industrijskog razvoja irom svijeta, posebno njenih lanica. Organizacija Ujedinjenih Nacija za industrijski razvoj neposredno sarauje sa vladama, poslovnim asocijacijama i individualnim kompanijama i prua im potrebnu pomo u reavanju industrijskih problema sa kojima se suoavaju. Misija Organizacije Ujedinjenih Nacija za industrijski razvoj je ostvarivanje odrivog industrijskog razvoja, iznalaenje balansa izmeu kompetetivne ekonomije (Competitive Economy), zdrave ivotne sredine (Sound Environment) i produktivnog zapoljavanja (Productive Employment). Tri E (Economy, Environment i Employment) su vodilja Organizacije Ujedinjenih Nacija za industrijski razvoj u pristupu tritima, klijentima i potroaima. Poruka Organizacije Ujedinjenih Nacija za industrijski razvoj glasi: Nema potrebe ponovo izmiljati toak kad know-how ve postoji. Ako know-how nigdje nije dostupan znamo gdje da ga naemo (know-where). Sa praktinog stanovita, Organizacija Ujedinjenih Nacija za industrijski razvoj tei da podstakne industrijski razvoj kroz ulogu industrije u ekonomskoj strukturi, kroz proizvodnju tehnologija, procesa i efikasnosti, kao i kroz osposobljavanje ivotne sredine za industrijski razvoj. Posebna panja se posveuje razvoju malih i srednjih preduzea, kao najefikasnijeg instrumenta u ostvarivanju odrivog industrijskog razvoja.
164
Sjedite Organizacije Ujedinjenih Nacija za industrijski razvoj je u Beu. Bosna i Hercegovina je lanica Organizacije Ujedinjenih Nacija za industrijski razvoj od 1992. god.
4.8. Konferencija Ujedinjenih Nacija o trgovini i razvoju (United Nations Conference on Trade and Development UNCTAD)
Konferencija Ujedinjenih Nacija o trgovini i razvoju (United Nations Conference on Trade and Development UNCTAD), osnovana je 30. decembra 1964. god. Predstavlja jedan od globalnih mehanizama integrisanja zemalja u razvoju u svjetsku ekonomiju,, unutar Ujedinjenih nacija za integralno tretiranje (Integrated Treatment) i forum za raspravljanje i razmatranje (Discussions and Deliberations) trgovine i razvoja i svih drugih meuzavisnih pitanja (Interrelated Issues) u odnosima izmeu vlada drava lanica te organizacije. Primarni cilj aktivnosti Konferencije Ujedinjenih Nacija o trgovini i razvoju je unapreivanje meunarodne trgovine u cilju breg razvoja zemalja u razvoju, ostvarivanje pravednih i stabilnih cijena primarnih proizvoda (sirovina), olakavanje trgovine i podsticanje breg ekonomskog napretka zemalja u razvoju kroz otvoreniji pristup tritima industrijski razvijenih zemalja. U okviru Konferencije Ujedinjenih Nacija o trgovini i razvoju, usvojen je opti sistem preferencijala, kao i princip solidarnosti i saradnje meu zemljama u razvoju. Konferencija Ujedinjenih Nacija o trgovini i razvoju se istovremeno pojavljuje i kao reprezent (pa i grupa za pritisak) manje razvijenih zemalja u multilateralnom sistemu trgovine (poveanje ekonomske pomoi, predlaganje posebnih trgovinskih olakica i podsticanje investicija). U fokusu Konferencije Ujedinjenih Nacija o trgovini i razvoju u skladu sa Bankongkom Deklaracijom i Akcionim planom iz 2000. god. su: internacionalna trgovina; investicije, preduzetnitvo i tehnologija; globalizacija, meuzavisnost i razvoj; infrastrukturne usluge za razvoj, efikasnost trgovine i razvoj ljudskih resursa; bri razvoj najmanje razvijenih, nepristupanih i malih ostrvskih zemalja u razvoju; intenziviranje aktivnosti tehnike saradnje. Glavni organi su: Konferencija lanica;
165
Postoji i vie radnih tijela (odbori, pododbori, radne grupe) za razmatranje konkretnih pitanja i problema, kao to su: privredna saradnja, brodogradnja, industrijska proizvodnja, sirovine, finansije, transfer tehnologije, preferencijali, i dr.
4.9. Organizacija Ujedinjenih Nacija za hranu i poljoprivredu (Food and Agriculture Organization FAO)
Organizacija za hranu i poljoprivredu (Food and Agriculture Organization FAO) osnovana je 16. oktobra 1945. god. kao specijalizovana agencija Ujedinjenih Nacija u cilju poboljavanja nivoa ishrane i ivotnog standarda stanovnitva irom svijeta, podizanja produktivnosti u poljoprivredi, poveanja proizvodnje poljoprivrednih proizvoda i njihove dostupnosti svim ljudima, kao i poboljanja uslova ivota seoskog stanovnitva. Nakon osnivanja Organizacije Ujedinjenih Nacija za hranu i poljoprivredu, ostvareno je i poveanje proizvodnje hrane u svijetu. Od ranih 60-tih godina XX vijeka, proporcija gladnog stanovnitva smanjena je sa vie od 50% na manje od 20%. I pored takvog uspjeha, vie od 790 miliona ljudi u zemljama u razvoju (vie od ukupnog broja stanovnika Sjeverne Amerike i Zapadne Evrope zajedno) jo je gladno. Sjedite Organizacija Ujedinjenih Nacija za hranu i poljoprivredu je u Rimu. Bosna i Hercegovina je lanica Organizacije Ujedinjenih Nacija za hranu i poljoprivredu od 1993. god.
166
predstavnika rada). Sedite Meunarodne organizacije rada je u enevi. Bosna i Hercegovina je lanica Meunarodne organizacije rada od 1993. god.
4.11. Svjetska organizacija intelektualne svojine (World Intellectual Property Organization WIPO)
Svjetska organizacija intelektualne svojine (World Intellectual Property Organizatio WIPO) osnovana je 14. jula 1967. god. Sa radom je poela 26. aprila 1970. god. kao jedna od 16 specijalizovanih agencija sistema Organizacije Ujedinjenih Nacija, u cilju podsticanja korienja i zatite proizvoda ljudskog duha, naunih, umjetnikih i knjievnih radova (intelektualna svojina). Svoj korijen Svjetska organizacija intelektualne svojine vezuje za 1883. god., kada je usvojena Parika konvencija o zatiti intelektualne svojine (Paris Convention for the Protection of Intellect Property), prvi meunarodni ugovor kojim su zatiena prava industrijske svojine poznata kao izumi (patenti), trgovaki znaci i industrijski igovi. Autorska prava ula su na internacionalnu arenu 1886. god. kada je usvojena Bernska konvencija o zatiti knjievnih i umjetnikih djela (Bern Convent for the Protection of Literary and Artistic Works), meunarodni ugovor kojim su zatiena prava autora romana, kratkih pria, poema, igara, pjesama, opera, mjuzikla, sonata, crtea, slika, skulptura i arhitektonskih radova. Sjedite Svjetske organizacije intelektualne svojine je u enevi. Bosna i Hercegovina je lanica Svjetske organizacije intelektualne svojine od 1996. god.
167
kao i dinamikom rada u tim tijelima. Politika pitanja uglavnom su u vezi sa praenjem rada Savjeta sigurnosti, te Generalne skuptine i odbora Generalne skuptine. Bosna i Hercegovina aktivno uestvuje na redovnim koordinirajuim aktivnostima grupacija zemalja unutar Ujedinjenih Nacija: Istonoevropska grupa; Centralnoevropska inicijativa; Grupa 77 i Kina; Organizacija islamske konferencije; Zemalje potencijalne lanica Evropske unije. Tabela 28. lanstvo Bosne i Hercegovine u Specijalizovanim agencijama ujedinjenih nacija ORGANIZACIJA FAO Food Agriculture Organization of the UN Organizacija Ujedinjenih Nacija za hranu i poljoprivredu IAEA- International Atomic Energy Agency Meunarodna agencija za atomsku energiju ICAO International Civil Aviation Organization Meunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo IFAD International Fund for Agricultural Development Meunarodni fond za poljoprivredni razvoj ILO International Labour Organization Meunarodna organizacija rada IMF International Monetary Fund Meunarodni monetarni fond IMO International Maritime Organization Meunarodna pomorska organizacija ITU International Telecommunication Union Meunarodna unija za telekomunikacije UNESCO UN Educational, Scientific and Cultural Organization Organizacija Ujedinjenih Nacija za obrazovanje, nauku i kulturu UNIDO UN Industrial Development Organization Organizacija Ujedinjenih Nacija za industrijski razvoj UPU Universal Postal Union Potanska unija Godina prijema 1993. 1995. 2002. 2002. 1993. 1995. 1993. 1992. 1993.
1992. 1993.
168
WHO World Health Organization Svjetska zdravstvena organizacija WIPO World Intellectual Property Organization Svjetska organizacija za intelektualnu svojinu WMO World Meteorological Organization Svjetska meteoroloka organizacija
Izvor: Ministarstvo spoljnih poslova Bosne i Hercegovine
VII
87
Izvor: www.wto.org
171
172
173
Dana 29. oktobra 2004. god., predsjednici i premijeri evropskih drava donijeli su prvi ustav Evropske unije, koji trenutno eka ratifikaciju pojedinano svake zemlje potpisnice. Ovaj dokumenat ima za cilj da unaprijedi efikasnost funkcionisanja Evropske unije. Po svojoj definiciji predstavlja akt meunarodnog prava, i kao takav podlijee ratifikaciji od strane svake drave lanice. Zemlje u kojima se Ugovor ratifikuje u parlamentu su: Austrija, Belgija, Grka, Estonija, Italija, Kipar, Letonija, Litvanija, Maarska, Malta, Njemaka, Slovaka, Slovenija, Finska i vedska. O Ustavu, na referendumu odluuju sledee zemlje: Velika Britanija, Danska, Irska, Luksemburg, Portugal, Poljska, Francuska, Holandija, eka i panija. Od 1. januara 2007. god. Evropska unija ima 27 zemalja lanica. Ukupna povrina Evropske unije je 4.325.675 km. Da je jedinstvena zemlja, bila bi sedma po redu drava u svijetu po povrini. Broj graana Evropske unije (pod uslovima Mastrihtskog sporazuma) u 27 zemalja je oko 496 miliona (januar 2007). Po broju stanovnika, Evropska unija da je jedinstvena drava, bila bi trea drava svijeta, odmah poslije Kine i Indije. U periodu 1952/1958. god. est osnivakih zemalja Evropskih zajednica bile su: Belgija, Zapadna Nemaka, Italija, Luksemburg, Francuska i Holandija. Devetnaest buduih zemalja su joj se pridruile u talasima proirenja koji su dati u sljedeoj tabeli: Tabela 29. Faze proirenja Faza I II III IV V VI Godina 1973. 1981. 1986. 1995. 2004. 2007. Drave koje su pristupile Evropskoj zajednici Danska, Republika Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo Grka Portugalija i panija Austrija, Finska i vedska Estonija, Kipar, Letonija, Litvanija, Maarska, Malta, Poljska, Slovaka, Slovenija i eka Bugarska, Rumunija
Zvanine zemlje, kandidati za lanstvo su Hrvatska i Makedonija. Turska je kandidat za koga se ne zna taan datum prijema, i drava oko koje se vode raznovrsne polemike unutar Evropske unije o tome, da li treba da bude primljena u lanstvo ili ne. Mnoge drave, kao to su Norveka, vajcarska i Island, ne ele da uu u Evropsku uniju, ali sa njom imaju specijalne sporazume. Glavna pitanja kojima se Evropska unija u ovom trenutku bavi je, njeno proirenje na jug i istok, odnosi sa Sjedinjenim Amerikim Dravama,
174
revizija pravila Pakta za stabilnost i ratifikacija Ustava Evropske unije od strane drava lanica.
175
2.3. Hronologija vanijih dogaaja u Evropskoj uniji Tabela 30. Hronologija vanijih dogaaja
Datum 7 11. maj 1948. Dogaaj Odran je kongres u Hagu. Vie od hiljadu delegata iz preko 20 evropskih zemalja diskutovalo je o novom obliku saradnje u Evropi. Dogovorili su se da formiraju Evropsku skuptinu. Kao rezultat kongresa u Hagu, osnovan je Savjet Evrope. Odreeno je, da sjedite Savjeta bude u Strazburu. Iste godine, poela je izrada Evropske konvencije za ljudska prava, koja je potpisana u Rimu 1950. god., a stupila je na snagu 1953. god. Tokom vremena, skoro sve evropske zemlje postale su lanovi Savjeta Evrope. Robert uman, francuski ministar inostranih poslova odrao je govor koji se bazirao na idejama an Monea. Predloio je, da Francuska i Savezna Republika Njemaka udrue svoje izvore uglja i elika u novu organizaciju, u koju se mogu ukljuiti i ostale evropske zemlje. Od tada se, taj datum smatra roendanom Evropske unije, a 9. maj se svake godine slavi kao Dan Evrope. U Parizu je 6 zemalja (Belgija, Francuska, Savezna Republika Njemaka, Italija, Luksemburg i Holandija) potpisalo Ugovor o osnivanju Evropske zajednice za ugalj i elik, koji je stupio na snagu 1952. god. sa rokom vaenja od 50 godina. Odran je sastanak u Mesini. Ministri inostranih poslova 6 zemalja odluili su da evropske integracije proire na ekonomska pitanja. U Rimu je 6 zemalja potpisalo ugovore o osnivanje Evropske ekonomske zajednice i Evropske zajednice za atomsku energiju, koji su stupili na snagu 1. januara 1958. god. Na inicijativu Ujedinjenog Kraljevstva na konvenciji u Stokholmu, osnovano je udruenje Evropske slobodne trgovine European Free Trade Association (EFTA), koje je ukljuilo nekoliko evropskih zemalja koje nisu bile u Evropskoj ekonomskoj zajednici.
9. maj 1950.
1 2. jun 1955.
5. januar 1960.
176
Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom Predstavljena je zajednika poljoprivredna politika Common Agricultural Policy (CAP). Na press konferenciji, general arl De Gol objavio je da e Francuska staviti veto na ukljuenje Ujedinjenog Kraljevstva u Evropsku zajednicu. Potpisan je sporazum izmeu Evropske ekonomske zajednice i 18 afrikih zemalja. Potpisan je ugovor kojim se odreuje izvrno tijelo za tri osnovane zajednice i formira se jedinstven Savjet i Komisija. Ovaj ugovor stupio je na snagu 1. jula 1967. god. poznat kao stvaranje Evropske Zajednice. Usvojen je Luksemburki dogovor kojim je, s obzirom na politiku krizu, Francuska ponovo pristala da uzme uee na sastancima Savjeta, u zamjenu za jednoglasnost pravila kada se radi o vitalnim dravnim interesima. Kompletno su ukinute carinske dabine, 18 mjeseci prije roka na industrijsku robu, i uvedena je zajednika spoljna tarifa. Na samitu u Hagu, politiki lideri Evropske zajednice odluili su da krenu dalje ka evropskim integracijama. U Luksemburgu je potpisan ugovor kojim se Evropskoj zajednici dozvoljava da bude vie finansirana iz sopstvenih izvora i dat je vei znaaj Evropskom Parlamentu. U Briselu su ugovore o pristupanju Evropskoj zajednici potpisale Danska, Irska, Norveka i Ujedinjeno Kraljevstvo. est drava lanica Evropske ekonomske zajednice, odluuju da valutni kursevi meu njihovim valutama ne mogu fluktuirati vie od 2,25%. Ovaj sistem poznat je i kao monetarna zmija. Danska, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo pridruile su se Evropskoj zajednici, tako da se broj drava lanica poveao na devet. Norveka, u skladu sa referendumom na kome se veina graana Norveke izjasnila protiv lanstva, nije pridruila Evropskoj ekonomskoj zajednici.
1. jul 1968.
1. januar 1973.
177
6 7. jul 1978.
28. maj 1979. 7 10. Jun 1979. 1. januar 1981. 28. februar 1984. 14 17. jun 1984. 12. jun 1984. 2 4. decembar 1984.
1. januar 1986.
Na sjednici u Parizu, politiki lideri devet zemalja odluili su da se sastaju tri puta godinje u Evropskom Savjetu. Takoe su, dali pristanak za direktne izbore za Evropski Parlament i odluili su da osnuju Evropski fond za regionalni razvoj. Potpisana je Konvencija izmeu Evropske ekonomske zajednice i 46 afrikih zemalja, Kariba i Pacifikih drava. Potpisan je Ugovor, kojim se daje vei znaaj Evropskom Parlamentu i osnovan je Evropski oditorski sud. Ugovor je stupio na snagu 1. juna 1977. god. Na samitu u Bremenu, Francuska i Savezna Republika Njemaka predloile su monetarnu saradnju osnivanjem Evropskog monetarnog sistema, koji e preuzeti mjesto monetarne zmije. Evropski monetarni sistem je poeo sa radom 13. marta 1979. god. Evropska Komisija je potpisala sa Grkom Ugovor o pridruivanju. Odrani su prvi direktni izbori za Evropski parlament (410 mjesta). Grka se pridruila Evropskoj zajednici, tako da se broj lanova Zajednice poveao na deset. Usvojen je program Esprit, sa ciljem davanje podrke istraivanju i razvoju na polju informatike djelatnosti. ak Delor postao je predsjednik Evropske Komisije (1985-1995). Evropska Komisija je sa panijom i Portugalijom potpisala Ugovor o pridruivanju. Na sastanku Evropskog Savjeta u Luksemburgu, lideri 10 drava lanica sloili su se da izmijene Ugovor iz Rima i da lansiraju Evropske integracije putem Jedinstvenog evropskog akta. Ovo je utrlo put kreiranju Jedinstvenog trita, koje je uspostavljeno 1993. god. panija i Portugalija postale su lanice Evropske ekonomske zajednice, ime se broj drava lanica poveao na 12. U Luksemburgu je potpisan Jedinstven evropski akt koji je stupio na snagu 1. jula iste godine.
178
Poeo je program Erasmus, koji je pripremljen kako bi pomogao mladima Evrope da studiraju u inostranstvu u drugim evropskim zemljama. 15 18. jun 1989. Odrani su trei direktni izbori za Evropski Parlament. 9. novembar 1989. Pao je berlinski zid. 9. decembar 1989. Evropski Savjet je u Strazburu odluio da sazove meudravnu konferenciju u vezi sa daljim nastavkom ekonomske i monetarne, kao i politike unije. 10. jun 1990. Potpisan je dogovor u engenu, iji je cilj da ukloni granice meu dravama lanicama Evropske zajednice. 3. oktobar 1990. Ujedinila se Njemaka. 14. decembar U Rimu poela inter-parlamentarna Konferencija o 1990. Evropskoj monetarnoj i politikoj uniji. 9 10. decembar Evropski Savjet je u Mastrihtu usvojio ugovor o 1991. Evropskoj uniji. On lei na osnovama zajednike spoljne i bezbjedonosne politike, blie saradnje u oblasti pravde i unutranjih poslova i u kreiranju ekonomske i monetarne unije, ukljuujui jedinstvenu valutu. 7. februar 1992. Potpisan je Ugovor u Mastrihtu, koji je stupio na snagu 1. novembra 1993. god. 1. januar 1993. Formirano je jedinstveno trite. 9-12. jun 1994. Odrani 4. direktni izbori za Evropski parlament 24 25. jun 1994. Na sastanku Evropskog Savjeta na Krfu, Evropska unije je potpisala Ugovor o pristupanju sa Finskom, Norvekom i vedskom. 1. januar 1995. Austrija, Finska i vedska pridruile su se Evropskoj uniji, tako da se ukupan broj drava lanica poveao na 15. 23. januar 1995. Nova Evropska Komisija je stupila na dunost (1995 1999.) na elu sa predsjednikom akom Santerom. 27 28. novembar Evro-mediteranska konferencija u Barseloni objavila 1995. je partnerstvo izmeu Evropske unije i zemalja june obale Mediterana. 16 17. jun 1997. Evropski Savjet je u Amsterdamu dao pristanak da se Ugovoru o Evropskoj uniji da nova snaga i odgovornost. 2. oktobar 1997. Potpisan je Amsterdamski Ugovor, koji je stupio na snagu 1. maja 1999. god. 15. jun 1987.
179
Poeo je proces pristupanja novih drava kandidata. Kipar, Malta i 10 zemalja centralne i istone Evrope bie ukljuene u ovaj proces. 3. maj 1998. Evropski Savjet je u Briselu odluio, da 11 drava lanica Evropske unije (Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Nemaka, Irska, Italija, Luksemburg, Holandija, panija i Portugalija) moraju da zadovolje uslove za prihvatanje jedinstvene valute evro do 1. januara 1999. god. Grka e se pridruiti kasnije. 31. decembar Utvren je fiksan i neopoziv kurs meu valutama koje 1998. treba da zamijeni evro. 1. januar 1999. Poela je trea faza Evropske monetarne unije: valute 11 zemalja zamjenjene su evrom. Jedinstvena valuta lansirana je na tritu novca. Od tada pa nadalje, Evropska centralna banka odgovorna je za monetarnu politiku Evropske unije, koja je definisana i primijenjena u evro. 24 25. mart 1999. Evropski Savjet je u Berlinu odluio da objavi budet za 2000 2006. god., u okviru Agende 2000. 3 4. jun 1999. Evropski Savjet je u Kelnu odluio, da zatrai od Konvencije da sastavi nacrt Poglavlja evropskih osnovnih prava. lanovi Konvencije su, predstavnici lidera drava ili vlada Evropske unije i predsjednik Evropske Komisije. Havijer Solana postavljen je za Visokog predstavnika zajednike spoljne i bezbjednosne politike Evropske unije. 8 13. jun 1999. Odrani su peti direktni izbori za Evropski Parlament. 15 16. oktobar Na sastanku Evropskog Savjeta u Tampereu, odlueno 1999. je da Evropska unija postane zona slobode, sigurnosti i pravde. 10 11. decembar Na sastanku Evropskog Savjeta u Helsinkiju, 1999. posveenog proirenju Evropske unije, Turska je i zvanino prepoznata kao drava kandidat za lanstvo u Evropsku uniju i dogovoreno je da se nastavi sa daljim pregovorima i sa ostalih 12 drava kandidata za lanstvo u Uniju.
180
23 24. mart 2000. Na sastanku Evropskog Savjeta u Lisabonu, kreirana je strategija za poveanje zaposlenosti, modernizaciju privrede i jaanje drutvene usklaenosti Evrope na osnovama znanja. 7 8. decembar Na sastanku Evropskog Savjeta u Nici, postignut 2000. je dogovor u vezi teksta novog Ugovora kojim se mijenja sistem donoenja odluka u Evropskoj uniji, kako bi Unija bila spremna za proirenje. Predsjednici Evropskog Parlamenta, Evropskog Savjeta i Evropske Komisije sveano su objavili Povelju o osnovnim pravima Evropske unije. 26. februar 2001. Potpisan je ugovor u Nici, koji je stupio na snagu 1. februara 2003. god. 14 15. decembar Na sastanku Evropskog Savjeta u Likeu, usvojena 2001. je Deklaracija o budunosti Evropske unije. To je otvorilo put ka glavnim reformama Evropske unije i pripremi Evropskog Ugovora o konstituisanju. Za predsjedavajueg Konferencije izabran je Valeri iskar Desten. 1. januar 2002. Graani u evro-zoni poeli su da koriste evro novanice i kovanice. 31. maj 2002. Svih 15 drava lanica Evropske Unije, istovremeno je potpisalo Kjoto protokol poznati Sporazum o smanjenju zagaenja vazduha. 21 22. jun 2002. Na sastanku Evropskog Savjeta u Sevilji, postignut je dogovor o evropskoj politici azila i emigracije. 13. decembar 2002. Na sastanku Evropskog Savjeta u Kopenhagenu, dogovoreno je da 10 drava kandidata (Kipar, eka, Estonija, Maarska, Litvanija, Letonija, Malta, Poljska, Slovaka i Slovenija) mogu da se pridrue Evropskoj uniji 01. maja 2004. god. Na bazi izvetaja i preporuka od strane Evropske Komisije, odlueno je da mogu poeti razgovori sa Turskom. Evropski Savjet e u decembru 2004. god. odluiti da li je Turska ispunila sve Kopenhagenske kriterijume. 16. april 2003. U Atini su potpisani Ugovori o pridruivanje izmeu Evropske unije i 10 novih drava lanica. 10. jul 2003. Konvencija o budunosti Evrope zavrila je aktivnosti oko Nacrta ugovora o konstituisanju Evropske unije.
181
10 13. jun 2004. 2005. god. 2006. god. 2007. god. 2009. god.
Poela je meudravna konferencija, koja e donijeti novi Ugovor o konstituisanju Evrope. Kipar, eka, Estonija, Maarska, Litvanija, Letonija, Malta, Poljska, Slovaka i Slovenija, postale su lanice Evropske Unije. Odrani su esti direktni izbori za Evropski parlament. Hrvatska je zapoela pregovore za lanstvo u Evropsku uniju. Makedonija dobila status kandidata za lanstvo. Evropski parlament ratifikovao evropski Ustav. Bugarska i Rumunija postaju lanice Evropske unije. Slovenija postaje dio Evropske monetarne unije. Slovaka postala dio Evropske monetarne unije. Odrani sedmi direktni izbori za Evropski parlament.
182
interese u razgovorima sa drugim institucijama Evropske unije. Parlament danas broji 736 lanova iz 27 drava lanica Evropske unije. Tabela 31. Struktura Evropskog parlamenta (2009. god. 2014. god.) Politika grupa Grupa partije Evrope (hrianske demokrate) Progresivni savez socijalista i demokrata u evropskom parlamentu Alijansa liberala i demokrata za Evropu Grupa Zelenih/Evropska slobodna alijansa Evropski konzervativci i grupa Reformista Konfederalna grupa Sjedinjene evropske ljevice Zelene nordijske ljevice Grupa za evropsku slobodu i demokratiju Ostali UKUPNO Skraenica Broj lanova EEP S&D ALDE Zeleni/EFA Kasa GUE/NGL EFD NA 265 184 84 55 55 35 32 26 736
lanovi Evropskog parlamenta ne sjede podijeljeni u nacionalne blokove, nego su grupisani u politike grupe. Tabela 32. Broj mjesta u parlamentu po zemljama (2009. god. 2014. god.) Drava Austrija Belgija Bugarska Kipar eka Republika Danska Estonija Finska Francuska Njemaka Grka Maarska Irska Litvanija Broj mjesta 17 22 17 6 22 13 6 13 72 99 22 22 12 12 Drava Italija Letonija Luksemburg Malta Holandija Poljska Portugal Rumunija Slovaka Slovenija panija vedska Velika Britanija UKUPNO Broj mjesta 72 8 6 5 25 50 22 33 13 7 58 18 72 736
183
Predsjednik Evropskog parlamenta je Jiri Busek, koji je izabran 14. jula 2009. god. i obavljae funkciju predsjednika Evropskog parlamenta u naredne dvije i pol godine (do januara 2012. god.).
Svaki ministar koji uestvuje u radu Savjeta, predstavlja i zastupa interese svoje vlade, odnosno drave. Njegov potpis na odluku je potpis njegove vlade, odnosno drave.
184
Evropska Komisija uspostavljena je osnivakim aktima iz 1950. god. Izraz Komisija ima dva znaenja. Prvo znaenje kae, da je to tim ena i mukaraca po jedna osoba iz svake drave lanice Unije. Drugo znaenje se odnosi na samu instituciju i njeno osoblje. Neformalno, imenovani lanovi Komisije su poznati kao Komesari. Kao lanovi Komisije djeluju u interesu Unije kao cjeline, i ne uzimaju instrukcije od nacionalnih vlada drave iz koje dolaze. Mandat Komisije je pet godina. Imenuje se u roku od est mjeseci od izbora za Evropski parlament. Postupak je sljedei: Vlade drava lanica Evropske unije zajedno se dogovaraju oko novog predsjednika Evropske komisije; Predsjednika Evropske komisije imenuje Evropski parlament, odnosno daje mu mandat; Predsjednik Evropske komisije u dogovoru sa vladama drava lanica bira ostale lanove Komisije (tzv. Komesare), Savjet Evropske unije usvaja listu kandidata za sastav Evropske komisije, kvalifikovanom veinom i daje ga na usvajanje Evropskom parlamentu; Evropski parlament obavlja intervju sa svakim kandidatom, i kasnije daje svoje miljenje posredstvom glasanja o cijelom timu; Glasanjem parlamenta za predloene lanove Evropske komisije, smatra se da je komisija formalno imenovana. Tabela 33. Dosadanji predsjednici Evropske Komisije Period 1958-1967 1968-1970 1971-1972 1972-1972 1973-1976 Ime i prezime Walter Hallstein Jean Rey Franco M. Malfatti Sicco Mansholt Francois X. Ortoli Drava Njemaka Belgija Italija Holandija Francuska Dunost prije Komisije Ministar inostranih poslova Ministar ekonomije i finansija Ministar za javne radove Ministar poljoprivrede Ministar ekonomije i finansija
VII Regionalni odnosi Bosne i Hercegovine 1977-1980 1981-1984 1985-1995 1995-1999 1999-2004 2005Roy Jenkins Gaston Thorn Jacques Delors Jacques Santor Romano Prodi Jose M. Barroso Velika Britanija Lulsemburg Francuska Luksemburg Italija Portugal
185
Ministar ekonomije i finansija Predsjednik Vlade Ministar ekonomije i finansija Predsjednik Vlade Predsjednik Vlade Predsjednik Vlade
Komisija je politiki odgovorna Evropskom parlamentu, koji ima mo da smijeni cijelu Komisiju usvajanjem prijedloga za izglasavanje nepovjerenja Komisiji. Komisija prisustvuje svim sjednicama Evropskog parlamenta, gdje mora da razjasni i opravda svoje politike. Takoe, imaju obavezu da redovno odgovaraju pismeno ili usmeno na pitanja lanova parlamenta. Rad Komisije pomae oko 23.000 slubenika, strunjaka za odreena pitanja, prevodilaca i sekretara. Sjedite Komisije je u Briselu, ali ima kancelariju u Luksemburgu, predstavnitva u svim zemljama Evropske unije i delegacije u mnogim gradovima irom svijeta. Evropska Komisija ima etiri glavne uloge: predlae zakone Evropskom parlamentu i Savjetu Evropske unije; upravlja budetom Evropske unije i sprovodi njenu politiku; brine o primjeni evropskog prava, zajedno sa Evropskim sudom; predstavlja Evropsku uniju na meunarodnoj sceni.
186
Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom zasjeda kao Vijee sa samo 13 sudija ili u Vijeima u sastavu od 3 ili 5 sudija. Sudije su imenovane od strane Evropskog Suda pravde, uz zajedniki dogovor svih drava lanica Evropske unije. Sudije se imenuju na mandat od est godina, koji moe biti i obnovljen. Vassilios Skouris izabran je za predsjednika suda pravde 2003. god. Mark Deger je trenutni predsjednik Prvostepenog Suda. Paul J. Mahoni je predsednik dravne slube Tribunala od 2005. god.
187
188
Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom Ugovore koje drave lanice sklapaju sa treim dravama; Ugovore koje Unija sklapa sa treim dravama.
Ugovori ekonomskog karaktera i Ugovori o pridruivanju Ova kategorija Ugovora se odnosi na Sporazume koje je Evropska unija zakljuila sa zemljama Asocijacije za slobodnu evropsku trgovinu EFTA, Mediteranskim zemljama i zemljama u razvoju. Preferencijalni Ugovori reguliu pitanja trgovine sa treim zemljama. Pored toga, sadre i odredbe o saradnji u drugim oblastima. Sudska praksa Sud pravde Evropske Unije biljei brojne sluajeve, te kada Sud nema pravnog uporita u osnivakim ugovorima primjenjuje metode tumaenja prava preuzimajui zakonodavnu funkciju. Takva praksa doprinijela je razvoju komunitarnog prava i dala je poseban znaaj ovakvoj vrsti sudske prakse kao njenog izvora prava.
zajedniko odluivanje
ema 4. Institucionalni trokut (srce) Evropske unije Acquis Communautaire predstavlja pravna akta Evropske unije, ukljuujui primarnu legislativu: Sporazume (od Rima do Nice) i sekundarnu legislativu: uredbe, direktive, opte i pojedinane odluke i preporuke. Pored Acquis Communautaire-a postoji i Bijela knjiga91. Namjera Komisije je bila, da ukae dravama pretendentima za lanstvo u Evropskoj uniji prioritete iz Acquis Communautaire-a i uslove ulaska na unutranje trite Evropske unije prije punopravnog lanstva. Zahtjevi iz Acquis Communautaire-a i Bijele knjige predstavljaju osnovni tranzicioni vodi Bosne i Hercegovine na njenom evropskom putu.
COM (95) 163 final White Paper Preparation of the Associated Countries of Central and Eastern Europe for the Integration into the Internal Market of the Union.
91
VII Regionalni odnosi Bosne i Hercegovine Tabela 34. Acquis communautaire 1. Sloboda kretanja roba 2. Sloboda kretanja ljudi
189
3. Pravo poslovnog nastanjivanja 21. Trans-evropska mrea i sloboda pruanja usluga 4. Sloboda kretanja kapitala 22. Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata 23. Pravosue i osnovan ljudska prava 24. Pravda, sloboda i sigurnost 25. Nauka i istraivanje 26. Zatita ivotne sredine 27. Obrazovanje i kultura 28. Zatita potroaa i zdravlja 29. Carinska unija
5. Javne nabavke 6. Pravo trgovinskih preduzea 7. Pravo intelektualnog vlasnitva 8. Trino nadmetanje 9. Finansijske usluge 10. Informaciono drutvo i mediji 11. Poljoprivreda i ruralni razvoj
12. Sigurnost hrane, veterinarstvo 30. Spoljni odnosi i fitosanitarna kontrola 13. Ribarstvo 14. Saobraajna politika 15. Energetika 16. Porezi 17. Ekonomska i monetarna politika 18. Statistika 31. Spoljna, odbrambena i bezbjedonosna politika 32. Finansijska kontrola 33. Finansijsko-raunovodstvene odredbe 34. Institucije 35. Ostalo
190
Proces stabilizacije i pridruivanja ukljuuje: sklapanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju; asimetrine trgovinske povlastice i druge ekonomske i trgovinske odnose; ekonomsku i finansijsku pomo; humanitarnu pomo izbjeglicama; saradnju na podruju pravosua i unutranjih poslova, i razvoja politikog dijaloga. Bosna i Hercegovina trenutno ne pregovara o punopravnom lanstvu sa Evropskom unijom, ve o Stabilizaciji i pridruivanju. Evropska unija od Bosne i Hercegovine oekuje postepenu liberalizaciju trita prema evropskim proizvodima. Pregovara se o duini prelaznog perioda za stvaranje meusobne zone slobodne trgovine kroz uspostavljanje Sporazuma o slobodnoj trgovini sa svim zemljama Zapadnog Balkana. Prelazni period nije uvijek bio jednak za sve. Tako na primjer, u Makedoniji je taj proces trajao 10 godina, a u Hrvatskoj 6 godina za vrijeme kojeg je realizovano postepeno otvaranje trita prema evropskim proizvodima. Potrebno je naglasiti, da svi pregovori koji slijede poslije potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju su prije svega pregovori o vremenskom periodu za ispunjenje zahtjeva i standarda Evropske unije, ali ne i pregovori o uslovima ulaska u Uniju. Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju na direktan nain doprinosi ekonomskoj i politikoj stabilizaciji zemlje i regiona. Sporazum se uspostavlja na neodreeno vrijeme ukljuujui odredbe koje se tiu njegovog stupanja na snagu, roka za njegov otkaz i vjerodostojnosti raznih jezikih verzija. Sporazum obuhvata odredbe koje se grupiu na sljedei nain: politii dijalog i regionalna saradnja; trgovinski odnosi: poglavlje koje govori o reimu trgovine industrijskim i poljoprivrednim proizvodima izmeu Bosne i Hercegovine i Evropske unije; usklaivanje zakonodavstva u pojedinim oblastima; odreivanje podruja saradnje i pomoi; institucionalni aranman za sprovoenje Sporazuma. Od Sporazuma se oekuje da: ubrza restrukturiranje domaih preduzea; omogui tehnoloki priliv iz inostranstva; stvori uslove za vei priliv stranih direktnih ulaganja; stvori preduslove za bri privredni razvoj i smanjenje nezaposlenosti;
191
omogui korienje znaajne finansijske pomoi iz programa Evropske unije; unaprijedi konkurentnost bosanskohercegovake privrede. Pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruivanju sa Bosnom i Hercegovinom, zvanino su otvoreni u novembru 2005. god. Pregovori su dobro napredovali sa tehnikog stajalita, i dogovoren je znatan dio teksta budueg Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju. Bosna i Hercegovina je 16. juna 2008. godine, zakljuenjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju, ula u prve ugovorne odnose sa evropskim zajednicama i njihovim dravama lanicama.
192
Kretanje radnika, poslovno nastanjivanje, pruanje usluga i kretanje kapitala; Usklaivanje prava, provoenje prava i pravila konkurencije; Pravda, sloboda i sigurnost; Politike saradnje; Finansijska saradnja; Institucionalne, opte i zavrne odredbe.
193
Izvor: Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 12/1999, 8. avgust 1999. godine.
194
3. CENTRALNOEVROPSKA ZONA SLOBODNE TRGOVINE (CENTRAL EUROPEAN FREE TRADE AGREEMENT) 3.1. Kako je nastao Centralno-evropski sporazum o slobodnoj trgovini
Sporazum o slobodnoj trgovini centralne Evrope (Central Europe Free Trade Agreement) nastao je decembra 1992. god. Sporazum o meusobnoj trgovinskoj saradnji su 21. decembra 1992. god. u Krakovu (Poljska) uspostavile etiri zemlje: eka, Slovaka, Poljska i Maarska. Paralelno sa uspostavljanjem Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini zemalja srednje i centralne Evrope, Evropska ekonomska zajednica je vrila svoju transformaciju u Evropsku uniju. Prvo proirenje Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini je bilo u januaru 1996. god. kada je Sporazum potpisala Slovenija. Sledea proirenja Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini desila su se u julu 1997. god., kada je Sporazum potpisala Rumunija, i januara 1999. god. kada je Sporazum potpisala Bugarska. Cilj uspostavljanja Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini je obezbjeenje jednakog trgovinskog tretmana izmeu zemalja potpisnica Sporazuma, i uklanjanje prepreka koje su ograniavale meusobnu trgovinsku razmjenu. U meuvremenu, zemlje potpisnice izvornog Sporazuma su postale lanice Evropske unije (2004. god.: eka, Slovaka, Poljska, Maarska i Slovenija, a 2007. god.: Bugarska i Rumunija). Zbog ispravnosti projekta, Evropska unija je inicirala irenje Centralno evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini na ostale zemlje jugoistone Evrope, a koje su ujedno i potencijalni kandidati za lanstvo u Evropskoj uniji. Tabela 34. Drave lanice Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini
Drava Poljska Maarska eka Republika Slovaka Slovenija Rumunija Bugarska Hrvatska Pristupanje CEFTA Sporazumu 1992. god. 1992. god. 1992. god. 1992. god. 1996. god. 1997. god. 1999. god. 2003. god. Prestanak lanstva u CEFTA Sporazumu 2004. god. 2004. god. 2004. god. 2004. god. 2004. god. 2007. god. 2007. god.
195
Centralno-evropski sporazum o slobodnoj trgovini ne treba iskljuivo doivljavati kao trgovinski Sporazum. Treba ga doivjeti kao aktivnost koja moe ubrzati proces integracije zemalja potpisnica Sporazuma u Evropsku uniju, to je njihov krajnji cilj. To se moe vidjeti i iz Preambule Centralnoevropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (bie predstavljena u tekstu koji slijedi) gdje je kao krajnji cilj zemalja potpisnica Sporazuma postavljeno lanstvo u Evropskoj uniji. U tom cilju, Evropska komisija je pokrenula inicijativu uspostavljanja regionalne zone slobodne trgovine izmeu zemalja tzv. zapadnog Balkana, to je rezultovalo potpisivanjem Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini CEFTA 2006. Izmeu ostalog, predloene su i posebne mjere za integraciju zapadnog Balkana u Evropsku uniju, to ukljuuje i mjere izmjene viznog reima, poveanu finansijsku pomo i sl. Razgovori su otvoreni 06. aprila 2006. god. u Bukuretu93 (Rumunija). Na pregovorima su uestvovali premijeri drava jugoistone Evrope, i lanovi Evropske komisije zadueni za trgovinu i proirenje. Pored zahtjeva Srbije i Bosne i Hercegovine za veim ustupcima, Sporazum je potpisan 19. decembra 2006. god. u Bukuretu. Sporazum je zamijenio, do tada postojea 32 bilateralna sporazuma o meusobnoj saradnji. Sporazum CEFTA 2006. je unaprijeen dodavanjem novih i usklaivanjem postojeih uredbi, razvijanjem mehanizma rjeavanja sporova, regulisanjem pitanja trgovine usluga i pitanja zatite intelektualne svojine.
196
Domae ekonomije zemalja potpisnica sporazuma se susreu sa razvojnim ogranienjima, usljed ega se javlja nedostatak investicionih sredstava. Sporazumom, sve zemlje potpisnice, umjesto odreenih olakica u meusobnoj bilateralnoj trgovinskoj saradnji, uspostavljaju zajedniko podruje slobodne trgovine.
lan 2. Strane
Smatrae se, da napomene iz Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini ije su izmjene date u lanu 3. ovog Sporazuma ukljuuju Strane ovog Sporazuma.
lan 3. Izmjene
Ovim se mijenjaju Centralno-evropski sporazum o slobodnoj trgovini potpisan u Krakovu 21. decembra 1992. god., izmijenjeni Sporazum o izmjenama Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini usvojen u Brnu 11. septembra 1995. god., kao i Sporazum o izmjeni Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini usvojen na Bledu 04. jula 2003. god.
lan 4. Stupanje na snagu 1. Ovaj Sporazum je predmet ratifikacije, prihvatanja ili odobravanja
u skladu sa zahtjevima predvienim domaim zakonodavstvom. Instrumenti ratifikacije, prihvatanja ili odobravanja bie deponovani kod Depozitara.
197
2. Ovaj Sporazum e stupiti na snagu 01. maja 2007. god. podrazumijevajui da sve strane, izuzev Republike Bugarske i Republike Makedonije su deponovale kod Depozitara svoje instrumente ratifikacije, prihvatanja ili odobravanja do 31. marta 2007. god. 3. Ukoliko Sporazum ne stupi na snagu za sve Strane u skladu sa stavom 2. ovog lana, on e stupiti na snagu tridesetog dana nakon deponovanja petog instrumenta ratifikacije, prihvatanja ili odobravanja. 4. Za svaku Stranu koja je deponovala svoj instrument ratifikacije, prihvatanja ili odobravanja nakon datuma deponovanja petog instrumenta ratifikacije, prihvatanja ili odobravanja, Sporazum e stupiti na snagu tridesetog dana nakon to je Strana deponovala svoj instrument ratifikacije, prihvatanja ili odobravanja. 5. Bilateralni sporazumi navedeni u Aneksu 2. prestae da vae na dan stupanja na snagu sadanjeg Sporazuma za Strane ponaosob. 6. Strane navedene u stavu 4. e zadrati sve preferencijale predviene njihovim bilateralnim sporazumima o slobodnoj trgovini, sve dok sadanji Sporazum ne stupi na snagu za svaku Stranu. 7. Svaka Strana moe, ukoliko to njen Ustav dozvoljava, privremeno primjenjivati ovaj Sporazum. O privremenoj primjeni ovog Sporazuma u skladu sa ovim Stavom bie obavijeten Depozitar.
198
razmjene koja nije optereena carinama. Isto tako, zemlje e imati direktan interes da, gdje je to mogue, ukljuuju u proizvodnju materijale iz drugih lanica podruja slobodne trgovine radi kumuliranja, tj. dobijanja porijekla proizvoda koji e se opet izvoziti u okviru regije, podrazumijevajui i Evropsku uniju. Oekivanja od implementacije Sporazuma CEFTA 2006. su, da bude efikasniji od implementacije postojeih bilateralnih ugovora, a posebno to je planirano uspostavljanje Zajednikog odbora kao najvieg tijela, koje e biti zadueno za kontrolu implementacije Sporazuma. U sporazumu su prihvaena Panevropska i mediteranska pravila porijekla sa dijagonalnom kumulacijom. Odbor ima mogunosti da po potrebi mijenja i dopunjuje pravila. Strane potpisnice Sporazuma su se sporazumjele, da e ograniiti sve aktivnosti koje za efekat imaju spreavanje, ograniavanje ili poremeaj konkurencije. Ocjena konkurentskih uslova na tritima zemalja e se vriti na bazi odredaba lanova 81., 82. i 86. Ugovora o uspostavljanju Evropske zajednice. Kada je u pitanju dravna pomo, strane potpisnice Sporazuma su se sporazumjele da e sprijeiti da svaka pomo iz dravnih izvora ugrozi konkurentske uslove na tritu. Ove odredbe se odnose na poljoprivredne proizvode. Aktivnosti dravne pomoi u zemljama lanicama, ocjenjivae se na osnovu pravila o dravnoj pomoi u Evropskoj zajednici, a posebno na osnovu odredbe lana 87. Ugovora o osnivanju Evropske zajednice. Drave potpisnice Sporazuma, preuzele su obavezu da svoje zakonodavstvo u oblasti konkurencije i dravne pomoi usklade sa evropskim zakonodavstvom, te da uspostave nezavisna tijela za konkurenciju i dravnu pomo. Antidamping i opte zatitne mjere regulisane su u skladu sa pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Sporazum CEFTA 2006. uvodi i nove odredbe koje prethodni ugovori nisu sadravali, i to: trgovinu uslugama; zatitu i promociju investicija; javne nabavke; zatitu intelektualne svojine.
Od novog Sporazuma CEFTA 2006., strane potpisnice Sporazuma oekuju da bude efikasniji od implementacije postojeih bilateralnih ugovora. Vea efikasnost se oekuje zbog uspostavljanja Zajednikog odbora kao najvieg tijela zaduenog za nadgledanje i administriranje implementacije Sporazuma. Rad odbora podravae Sekretarijat ije sjedite je u Briselu. Zajedniki odbor e biti prva instanca na kojoj e se razmatrati svi mogui sporovi izmeu drava lanica. Svako pitanje koje moe usporiti implementaciju sporazuma,
199
bilo koja strana moe uputiti odboru na konsultacije. Ukoliko se spor ne rijei, strana ima pravo spor iznijeti pred arbitrani tribunal. Tribunal e sporove rjeavati u skladu sa odredbama Sporazuma, i u skladu sa normama meunarodnog prava. Sporazum CEFTA 2006., mijenjajui 32 bilateralna ugovora utie na poveanje transparentnosti uslova poslovanja, to e sigurno unaprijediti uslove poslovanja za kompanije. Takoe, i za same drave sada e biti jednostavnije administriranje ugovora. Umjesto zajednikih tijela za praenje ugovora u svakom bilateralnom ugovoru, sada e postojati samo jedno tijelo (Zajedniki odbor).
3.5. Primarni ciljevi Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini U preambuli Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini zemlje
potpisnice Sporazuma su iskazale i potvrdile: opredijeljenost za prihvatanje pluralistike ekonomije koja je bazirana na vladavini zakona, potovanju ljudskih prava i osnovnih sloboda i naela trine ekonomije; opredijeljenost na zajedniku saradnju u pronalasku rjeenja za jaanje procesa ekonomske integracije u Evropi; opredijeljenost za uklanjanje trgovinskih prepreka koje su ograniavale veu meusobnu trgovinsku razmjenu, a sve u skladu sa odredbama Marakekog sporazuma o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije; opredijeljenost za stvaranje uslova za unapreenje i razvoj diverzifikacije trgovine i trgovinske saradnje; opredijeljenost da svoje meusobne trgovinske odnose urede u skladu sa pravilima Svjetske trgovinske organizacije; opredijeljenost na potpuno i dosljedno izvravanje svih preuzetih obaveza potpisivanjem Sporazuma. U skladu sa gore navedenim opredeljenjima, Centralno-evropski sporazum o slobodnoj trgovini za primarne ciljeve ima94: konsolidaciju 32 bilateralna sporazuma iz regiona u jedan multilateralni trgovinski sporazum; unapreenje uslova za podsticanje ulaganja u zemlje potpisnice Sporazuma; obezbjeenje potpune zatite prava intelektualnog vlasnitva u
94
www.cefta2006.org
200
Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom skladu sa meunarodnim standardima; uvoenje jedinstvenih pravila i unapreenje sigurnosti za investitore, unapreenje konkurentnosti, ekonomije obima, vee sigurnosti u primjeni pravnog okvira prilikom implementacije Sporazuma; uproavanje procedura i stimulisanje domaih investitora da vie investiraju u regionu i doprinesu porastu kompleksnijih vidova saradnje kao to su: zajednika ulaganja, razmjena strunih kadrova i zajedniki nastup na treim tritima; priprema za lanstvo u Evropsku uniju (regionalna saradnja kao uslov za napredovanje u procesu integracija); olakavanje kriterijuma za proirenje i izmjenu dosadanjeg Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini kako bi se stvorili bolji uslovi saradnje (uvoenje novih oblasti kao to su usluge, intelektualna svojina i investicije vezane za trgovinu, uvoenje novih procedura, perspektiva institucionalnog jaanja) predstavljaju znaajno unapreenje ovog regionalnog aranmana; liberalizacija trgovine obezbjeuje iri kontekst za zajedniko energetsko trite u jugoistonoj Evropi, i za koordinirani razvoj transporta, transportne infrastrukture i infrastrukture za zatitu ivotne sredine.
Novi Centralno-evropski sporazum o slobodnoj trgovini, liberalizaciju trgovine regulie kroz: kvantitativna ogranienja na uvoz i izvoz bie ukinuta; izvozne carine i takse bie ukinute; u narednom periodu se nee uvoditi nove carine, niti e se postojee poveavati; uvozne carine na poljoprivredne proizvode iz Aneksa III bie smanjene ili ukinute; pitanje sanitarnih i fitosanitarnih mjera bie ureeno po pravilima
201
Svjetske trgovinske organizacije; postojee trgovinske barijere bie ukinute, a tehniki propisi i standardi harmonizovani.
202
3.6.2. Komparacija Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini CEFTA 2006. sa ranije postojeim bilateralnim ugovorima
Tabela 35. Komparacija sporazuma CEFTA 2006 sa ranije postojeim bilateralnim ugovorima Centralno-evropski sporazum o slobodnoj trgovini CEFTA 2006 Bilateralni sporazumi
32 bilateralna sporazuma (32 Jedan sporazum (Sporazum sporazuma svaki na svoj nain regulie uslove trgovine u regionu ureuju uslove trgovine u regionu). sa vie od 30 miliona potroaa). Liberalizacija svih industrijskih Liberalizacija svih industrijskih proizvoda (Prenesene su proizvoda (Ugovorena liberalizacija carinske koncesije iz bilateralnih svih industrijskih proizvoda). sporazuma. Svi industrijski proizvodi su liberalizovani). Dodatna liberalizacija Djelimino/potpuna poljoprivrednih proizvoda liberalizacija poljoprivrednih (Prenesene su carinske koncesije proizvoda (Zavisno od sporazuma iz bilateralnih sporazuma i do sporazuma u regionu je dogovoren je poetak pregovora o bilateralno ugovorena djelimina daljnoj liberalizaciji). ili potpuna liberalizacija trgovine poljoprivrednim proizvodima). Nema koliinskih ogranienja. Nema koliinskih ogranienja. Nema izvoznih subvencija Nema eksplicitne zabrane (Posebno vana odredba za korienja izvoznih subvencija Bosnu i Hercegovinu, jer je u (Jasno nepostojanje zabrane je prolosti primjenom bilateralnih dovodilo do situacije razliitog sporazuma u nekoliko navrata tumaenja, pa time i primjene bila izloena subvencionisanom izvoznih subvencija za koje se smatra izvozu iz susjednih zemalja). da imaju najvei remetilaki uticaj na trgovinu). Nema fiskalne diskriminacije Nema fiskalne diskriminacije (Odredbe su dopunjene (Nepostojanje eksplicitne obaveze eksplicitnom obavezom ne ukidanja postojeih oblika samo nediskriminacije, ve i diskriminacije dovodilo je do ukidanjem svih postojeih oblika razliitog tumaenja i njihove diskriminacije). primjene dugi niz godina).
203
Tehnike barijere u trgovini Tehnike barijere u trgovini (Odredbe od posebne vanosti (Odredbe koje su se u praksi za Bosnu i Hercegovinu, posebno pokazale nedovoljnim za rjeavanje poboljan mehanizam rjeavanja pitanja tehnikih barijera, koje su svih pitanja vezanih za tehnike u situaciji liberalizovane trgovine propise i barijere, sistem vremenom postale glavna barijera za donoenja propisa i blagovremeplasman BH-a proizvoda na trite nog meusobnog izvjetavanja). potpisnice). Mehanizmi zatite (Nedovoljno Mehanizmi zatite (Znaajno precizno definisani mehanizmi poboljani mehanizmi za uvoeprimjene mjera i reagovanja na nje razliitih zatitinih mjera i mjere). reagovanje na uvedene mjere). Nova trgovinska pitanja Nema odredbi o novim (Uvedene odredbe o investicijama, trgovinskim pitanjima. uslugama i javnim nabavkama. Posebno vane odredbe za stvaranje atraktivnog poslovnog okruenja). Mehanizmi za rjeavanje Mehanizmi za rjeavanje sporova (Uvedeni novi sporova (Mehanizam koji se mehanizmi za rjeavanje sporova pokazao izuzetno neefikasan, pa su i dodatno precizirane procedure. sporovi trajali po nekoliko godina Ovo bi trebalo omoguiti bre, bez adekvatnog mehanizma za konano rjeavanje sporova, popravljanje stanja). te uvesti dodatnu disciplinu potpisnica u potivanju uslova trgovine koji su ugovoreni).
Izvor: Meki D., 2007. god. Komentar na odredbe sporazuma o izmjeni i pristupanju CEFTI, Sarajevo, Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, str. 13.
Stupanjem na snagu Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini CEFTA 2006., do tada postojei trgovinski bilateralni sporazumi su prestali da vae.
3.6.3. Najznaajnije odrednice novog Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini CEFTA 2006.
Najznaajnije odrednice novog Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini CEFTA 2006, su:
204
Stupanjem na snagu novog Sporazuma (CEFTA 2006) sva kvantitativna ogranienja na uvoz i izvoz e biti ukinuta; Strane potpisnice Sporazuma se obavezuju da ukinu sve izvozne carine, takse jednakog efekta, i ostale izvozne takse fiskalne prirode na dan stupanja na snagu Sporazuma, kao i da nee uvoditi nove carine i takse u meusobnoj trgovinskoj razmjeni; Strane potpisnice Sporazuma se obavezuju da nee uvoditi nove uvozne carine, takse jednakog efekta i ostale uvozne takse fiskalne prirode, niti e one koje se ve primjenjuju biti poveane u trgovini izmeu strana potpisnica Sporazuma, od dana koji prethodi ovom Sporazumu; Stupanjem na snagu Sporazuma CEFTA 2006., strane e u njihovoj meusobnoj trgovini ukinuti carinske takse koje nisu u skladu sa lanom VIII Opteg sporazuma o carinama i trgovini, i bilo koje sline takse; Prava i obaveze strana potpisnica Sporazuma, koje se odnose na primjenu sanitarnih i fitosanitarnih mjera, ureeni su u skladu sa Sporazumom Svjetske trgovinske organizacije o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera; Prava i obaveze Strana koje se odnose na primjenu tehnikih barijera u trgovini, regulisae se u skladu sa Sporazumom Svjetske trgovinske organizacije o tehnikim barijerama u trgovini. Strane potpisnice Sporazuma su preuzele obavezu da e identifikovati, i ukinuti nepotrebne postojee tehnike barijere u trgovini, a u smislu znaenja Sporazuma Svjetske trogovinske organizacije o tehnikim barijerama u trgovini, i da nee uvoditi nove nepotrebne tehnike barijere u meusobnoj trgovinskoj razmjeni; Strane potpisnice Sporazuma su se usaglasile, da e u meusobnoj trgovini primjenjivati harmonizovana pravila o porijeklu robe; Strane potpisnice Sporazuma e pojednostaviti i olakati carinske procedure, te smanjiti to je mogue vie, formalnosti nametnute u vezi trgovine; Strane potpisnice Sporazuma e se suzdrati od bilo koje mjere ili prakse interne fiskalne prirode kojom se, bilo direktno ili indirektno, stvara diskriminacija izmeu proizvoda koji su porijeklom iz drava potpisnica sporazuma, te da e takve mjere tamo gdje postoje ukinuti stupanjem na snagu Sporazuma; Ukoliko neka od strana potpisnica sporazuma smatra da u trgovini sa drugom stranom dolazi do dampinga koji proizvodi ili prijeti nanoenje materijalne tete postojeoj proizvodnji, ili materijalno
205
usporava razvoj domae proizvodnje u smislu lana VI Opteg sporazuma o trgovini i carinama, ista moe preduzeti mjere protiv takve prakse u skladu sa Sporazumom Svjetske trgovinske organizacije o sprovoenju lana VI Opteg sporazuma o trgovini i carinama; Strane zadravaju svoja prava da preduzmu zatitne mjere ako uvezeni proizvodi mogu da prouzrokuju tetu domaim proizvoaima istih ili direktno konkurentnih proizvoda, u skladu sa lanom XIX Opteg sporazuma o trgovini i carinama i Sporazuma Svjetske trgovinske organizacije o zatitnim mjerama; Strana potpisnica Sporazuma moe usvojiti restriktivne mjere kada jedna od strana potpisnica Sporazuma ima ozbiljnih potekoa sa platnim bilansom, ili joj to neposredno prijeti, a u skladu sa Sporazumom Svjetske trgovinske organizacije; Svaka strana potpisnica Sporazuma e najkasnije do 01. maja 2010. god. obezbijediti efikasno otvaranje svog trita vladinih nabavki, tako da u odnosu na bilo koje relevantne zakone, propise, procedure i prakse, robe, usluge i dobavljae drugih strana dobiju tretman ne manje povoljan od onog koji se odobrava domaoj robi, uslugama i dobavljaima; Strane potpisnice Sporazuma su se usaglasile da uspostave Zajedniki odbor sainjen od predstavnika Strana, koji e kontrolisati i upravljati implementaciju Sporazuma, koji e uivati podrku stalnog sekretarijata, sa sjeditem u Briselu i odluivae o funkcijama i administrativnim pravilima sekretarijata.
206
odsustva uvoznih komponenti. To su primarni proizvodi poljoprivrede, rudarstva i ribarstva, roba koja je od njih dobijena, upotrebljavani predmeti namijenjeni za reciklau, kao i otpadne materije. Ukoliko je u proizvodnji uestovao uvozni materijal u manjoj koliini, dobijeni proizvod ne moe stei status cjelovito dobijenog proizvoda, ali eventualno moe stei status preferencijalnog porijekla na osnovu dovoljne obrade ili prerade proizvoda, pod uslovom da ispuni uslove iz Liste prerade ili obrade koje je potrebno obaviti na materijalima bez porijekla kako bi dobijeni proizvod stekao status proizvoda sa porijeklom (Aneks II Protokola). Proizvodi koji se smatraju dovoljno obraeni ili preraeni proizvodi u Strani potpisnici Sporazuma, definisani su lanom 6. Protokola. Nedovoljni postupci obrade ili prerade proizvoda definisani su lanom 7. Protokola (postupci za ouvanje proizvoda u dobrom stanju za vrijeme prevoza i skladitenja, rastavljanje i sastavljanje poiljki, pranje, ienje, uklanjanje praine, korozije, ulja, boje ili drugih materijala za prekrivanje, peglanje ili presovanje tekstila, jednostavni postupci bojenja i poliranja). Osim navedena dva naina, Kumulacija porijekla (dijagonalna kumulacija porijekla) u okviru Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini CEFTA 2006, definisana je lanom 3. Protokola, koji glasi: 1. Proizvodi e se smatrati porijeklom iz Strane, ako takvi proizvodi dobijeni u toj Strani i pored injenice da sadri materijale porijeklom iz neke druge Strane, pod uslovima da je izvrena obrada ili prerada vea od postupka kvalifikovanih kao nedovoljni postupci obrade ili prerade, ali nije potrebno da prou obradu ili preradu koje su kvalifikovane kao dovoljno obraeni ili preraeni proizvodi. 2. Proizvodi e se smatrati porijeklom iz Strane potpisnice Sporazuma, ako takvi proizvodi dobijeni u toj Strani, sadre materijale porijeklom iz Evropske unije, Islanda, Norveke, vajcarske i Turske, u odredbama protokola o pravilima porijekla priloenih Sporazuma izmeu te Strane, i svake od ovih zemalja, pod uslovom da je izvrena obrada ili prerada vea od postupka kvalifikovanih kao nedovoljni postupci obrade ili prerade, ali nije potrebno da prou obrade ili prerade koje su kvalifikovane kao dovoljno obraeni ili preraeni proizvodi. 3. Kada obrada ili prerada izvrena u Strani potpisnici Sporazuma nije vea od postupka kvalifikovanih kao nedovoljni postupci obrade ili prerade, dobijeni proizvodi e se smatrati porijeklom iz te Strane samo ako je tamo dodana vrijednost vea od vrijednosti koritenih materijala porijeklom iz neke druge Strane, Evropske unije ili bilo koje zemlje navedene u prethodnom stavu. Ako proizvod nije dobijen u takvom postupku, on e se smatrati porijeklom iz druge
207
Strane, Evropske unije ili jedne od zemalja navedenih u Stavu 2. koja daje najveu vrijednost materijalima sa porijeklom korienim u proizvodnji u toj Strani. 4. Proizvodi, porijeklom iz Strane potpisnice Sporazuma, Evropske unije, Islanda, Norveke, vajcarske i Turske, koji nisu proli takvu obradu ili preradu u Strani, zadrae svoje porijeklo ako se izvezu u drugu stranu. 5. Kumulacija predviena u Stavu 2. moe biti primijenjena samo pod uslovom da je preferencijalni trgovinski sporazum u skladu sa lanom XXIX Opteg sporazuma o carinama i trgovini u primjeni izmeu zemalja ili teritorija koje su ukljuene u sticanje statusa proizvoda sa porijeklom, gdje su materijali i proizvodi stekli status sa porijeklom primjenom pravila koja su identina pravilima datim u aneksu VI CEFTA 2006. protokola. Kumulacija porijekla u kontekstu Procesa stabilizacije i pridruivanja je definisana lanom 4. Protokola, koji glasi: 1. Proizvodi e se smatrati porijeklom iz Evropske unije ili bilo koje druge strane koja uestvuje ili je povezana sa Procesom stabilizacije i pridruivanja (u daljem tekstu SAP Strana) ako takvi proizvodi dobijeni tamo, sadre materijale porijeklom iz bilo koje druge SAP Strane ili Evropske unije, pod uslovom, da je obrada ili prerada izvrena u SAP Strani vea od postupka kvalifikovanih kao nedovoljni postupci obrade ili prerade, ali nije potrebno da prou obradu ili preradu, koje su kvalifikovane kao dovoljno obraeni ili preraeni proizvodi. 2. Kada obrada ili prerada u SAP Strani nije vea od postupka kvalifikovanih kao nedovoljni postupci obrade ili prerade, dobijeni proizvod e se smatrati porijeklom iz SAP Strane samo kada je dodana vrijednost vea od vrijednosti koritenih materijala porijeklom iz bilo koje SAP Strane ili iz Evropske unije. Ako nije tako, dobijeni proizvod e se smatrati porijeklom iz SAP Strane ili iz Evropske unije koja daje najveu vrijednost materijalima sa porijeklom koritenih u proizvodnji u ovoj SAP Strani. 3. Proizvodi, porijeklom iz jedne od SAP Strana ili Evropske unije, koji nisu proli bilo kakvu obradu ili preradu u ovoj SAP Strani, zadrae svoje porijeklo ako se izvezu u jednu od ovih SAP Strana. 4. Kumulacija porijekla u kontekstu Procesa stabilizacije i pridruivanja moe biti samo pod uslovima da je preferencijalni trgovinski sporazum u skladu sa lanom XXIV Opteg Sporazuma o carinama i trgovini u primjeni izmeu Evropske unije, SAP Strane koja je ukljuena u sticanja statusa proizvoda sa porijeklom i SAP Strane odredita
208
Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom gdje su materijali i proizvodi stekli status proizvoda sa porijeklom primjenom pravila koja su identina pravilima datim u Aneksu IV Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini CEFTA 2006.
209
Cilj stvaranja Centralno-evropske zone slobodne trgovine je konsolidovanje demokratije i trine ekonomije u zemljama lanicama. Najvanija karakteristika Sporazuma je mogunost dijagonalne akumulacije kapitala. Povlaen izvoz na trite Evropske unije dobija proizvod koji je sainjen od najmanje 51% domaeg materijala, to je, uzimajui u obzir razvijenost bosanskohercegovake privrede veoma teko ostvarivo. Prihvatajui Sporazum, proizvodi e imati oznaku domai i kada je proizveden od bilo koje sirovine koja dolazi sa prostora drava potpisnica Sporazuma.
3.7.1. Trgovinska razmjena Bosne i Hercegovine sa zemljama potpisnicama Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini CEFTA 2006
Tabela 36. Uvoz u Bosnu i Hercegovinu iz zemalja potpisnica Centralnoevropskog sporazuma o slobodnoj trgovini u mil. KM
2008 % % Uvoz uea Uvoz uea Hrvatska 2.449,04 17,64 2.779,12 17,06 Srbija 1.303,19 9,38 1.725,91 10,60 Makedonija 138,53 1,00 150,98 0,93 Crna Gora 28,35 0,20 39,59 0,24 Moldavija 2,98 0,02 3,52 0,02 UNMIK Kosovo 6,75 0,05 8,70 0,05 Albanija 6,91 0,05 3,51 0,02 SCG 105,34 0,76 0,23 0,001 Ukupno CEFTA 4.041,09 29,10 4.711,56 28,93 Ukupno Svijet 13.886,33 16.286,06 Potpisnica Izvor: Agencija za statistiku BiH 2007 2009 Rast % Rast/pad u% Uvoz uea % 13,48 1.853,56 15,01 -33,30 32,44% 1.282,38 10,38 -25,70 8,99 128,96 1,04 -14,58 39,65 38,77 0,31 -2,07 18,12 5,32 0,04 51,14 28,89 -49,20 -99,78 16,59 3,26 1,66 0,042 0,03 0,01 0,00 -62,53 -52,71 -81,97 -29,66 -24,18
3.313,95 26,84
17,28 12.348,47
Komparirajui 2009. sa 2008. god. uoavamo pad uvoza iz zemalja potpisnica Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini za 29,66%, to nije sluaj u poreenju 2008. sa 2007. god. kada je evidentiran rast uvoza u Bosnu i Hercegovinu za 16,59%. Najvei pad uvoza u 2009. u odnosu na 2008. god. evidentiran je u trgovinskoj razmjeni sa UNMIK Kosovom (62,53%), Albanijom (52,71%), Hrvatskom (33,3%), Srbijom (25,70%) i Makedonijom (14,58%). Smanjenje uvoza u 2009. u odnosu na 2008. god. nije zabiljeeno samo
210
u trgovinskoj razmjeni sa zemljama potpisnicama Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini. Ukoliko posmatramo cjelokupan obim trgovinske razmjene Bosne i Hercegovine sa svijetom, primjeujemo smanjenje uvoza za 24,18%. U ukupnom bosanskohercegovakom uvozu iz zemalja potpisnica Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini, Srbija i Hrvatska zajedno uestvuju sa 25,39%. Tabela 37. Izvoz iz Bosne i Hercegovine u zemlje potpisnice Centralnoevropskog sporazuma o slobodnoj trgovini u mil. KM
Potpisnica Hrvatska Srbija Makedonija Crna Gora Moldavija Kosovo Albanija SCG Ukupno CEFTA Ukupno Svijet 2007 Izvoz % Izvoz uea 2008 % Rast u uea % 6,12 35,37 35,74 48,66 80,87 72,03 10,86 -99,68 Izvoz 944,14 741,44 61,54 229,43 2,12 113,52 12,23 0,004 2009 % Rast/pad uea % 17,07 13,41 1,11 4,15 0,04 2,05 0,22 0,00 38,05 -18,39 -21,29 -6,88 -0,88 1,92 48,49 -26,06 -98,33 -15,54 -17,60
1.090,08 18,36 1.156,83 17,24 695,87 11,72 942,03 14,04 48,69 0,82 66,09 0,98 155,70 2,62 231,47 3,45 1,15 0,02 2,08 0,03 44,44 0,75 76,45 1,14 14,92 0,25 16,54 0,25 74,73 1,26 0,24 0,004 2.125,58 35,81 2.491,73 37,13 5.936,54 6.711,69
Komparirajui 2009. sa 2008. god. uoavamo pad izvoza iz Bosne i Hercegovine u zemlje potpisnice Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini za 15,54%, to nije sluaj kada poredimo 2008. sa 2007. god. gdje je evidentiran rast izvoza iz Bosne i Hercegovine u zemlje potpisnice Sporazuma za 17,23%. Najvei pad izvoza u 2009. u odnosu na 2008. god. evidentiran je u trgovinskoj razmjeni sa Albanijom (26,06%), Srbijom (21,29%), Hrvatskom (18,39%) i Makedonijom (6,88%). Smanjenje izvoza tokom 2009. u odnosu na 2008. god. nije zabiljeeno samo u trgovinskoj razmjeni sa zemljama potpisnicama Centralnoevropskog sporazuma o slobodnoj trgovini. Ukoliko posmatramo cjelokupan obim trgovinske razmjene Bosne i Hercegovine sa svijetom, primjeujemo smanjenje izvoza za 17,60%.
211
U ukupnom bosanskohercegovakom izvozu iz Bosne i Hercegovine, Srbija i Hrvatska zajedno uestvuju sa 30,48%.
1. Albanija 2. Austrija 3. Bjelorusija 4. Bosna i Hercegovina 5. Bugarska 6. Hrvatska 7. eka Republika 8. Maarska 9. Italija 10. Makedonija 11. Moldavija 12. Crna Gora 13. Poljska 14. Rumunija 15. Srbija 16. Slovaka 17. Slovenija 18. Ukrajina Izvor: www.ceinet.org
95
Izvor: www.ceinet.org
212
Kao strategijski ciljevi Centralno-evropske inicijative postavljeni su: kohezija i ujedinjenje Evrope, bez postojanja linija razdvajanja koja e dijeliti iste vrijednosti; razvijanje saradnje unutar Centralno-evropske inicijative sa naglaskom na pomo manje razvijenim zemljama lanicama. Aktivnosti Centralno-evropske inicijative su: borba protiv organizovanog kriminala; saradnja u oblasti energetike, informacija, medija i kulture; razvoj malih i srednjih preduzea; razvoj nauno-tehnolokih dostignua i saradnja u oblasti obrazovanja; zatita ivotne sredine; razvoj ljudskog potencijala; saradnja u oblasti poljoprivrede.
5. INICIJATIVA ZA SARADNJU ZEMALJA JUGOISTONE EVROPE (SOUTH EAST EUROPEAN COOPERATIVE INITIATIVE SECI)96
Ideja o uspostavljanju inicijative lansirana je maja 1995. god., u Beu. Inicijativa za saradnju zemalja jugoistone Evrope je multilateralni poduhvat koji je imao za cilj jaanje regionalne stabilnosti kroz ekonomski razvoj i ekoloku saradnju u irem Balkanskom regionu. Zemlje lanice su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Grka, Hrvatska, Maarska, Makedonija, Moldavija, Rumunija, Slovenija, Srbija, Crna Gora i Turska. Aktivnosti organizacije su usmjerene na programe i projekte saradnje u oblasti razvoja infrastrukture, trgovine, saobraaja, bezbijednosti, energetike i razvoja privatnog sektora. Sjedite Inicijative za saradnju zemalja jugoistone Evrope je u Beu.
213
nazivom Konferencija o stabilnosti, bezbijednosti i kooperaciji zemalja jugoistone Evrope. Cilj saradnje zemalja uesnica Procesa za saradnju u jugoistonoj Evropi je izgradnja sigurnosti, dobre politike atmosfere i ekonomskih odnosa, sa naglaskom na razvoj saradnje u oblasti demokratije, pravosua, jaanja ljudskih kapaciteta i borbe protiv nedozvoljenih aktivnosti i terorizma, kako bi region postao prostor mira i stabilnosti. Proces saradnje u jugoistonoj Evropi je zvanino uspostavljen na Ministarskom sastanku zemalja jugoistone Evrope u Istambulu 9. juna 1988. god. Zemlje uesnice Procesa saradnje u jugoistonoj Evropi su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Grka, Hrvatska, Moldavija, Makedonija, Rumunija, Srbija, Crna Gora i Turska. Aktivnosti su usmjerene na unapreenje meusobnog dijaloga i saradnje na svim nivoima. Sastanci se odvijaju na najviem nivou: sastanci efova drava ili vlada, ministri inostranih poslova, i po potrebi sastanci ministara resornih ministarstava. Usvajanjem Protokola na Povelju o dobro susjedskim odnosima, stabilnosti, sigurnosti i saradnji u jugoistonoj Evropi (Povelja procesa saradnje u jugoistonoj Evropi usvojena 2000. god. u Bukuretu) na Samitu efova drava i vlada Procesa saradnje u jugoistonoj Evropi odranom u Zagrebu 11. maja 2007. god. utvren je Aneksa Povelje o proceduralnim aspektima i mehanizmima Procesa saradnje u jugoistonoj Evropi. Ovim dokumentom definisan je odnos Savjeta za regionalnu saradnju i Procesa saradnje u jugoistonoj Evropi, uspostavljeni su mehanizmi rada i odluivanja unutar Procesa saradnje u jugoistonoj Evropi. Savjet za regionalnu saradnju ima svoj Sekretarijat, a Odlukom ministara spoljnih poslova sa sastanka odranog 10. maja 2007. god. u Zagrebu, sjedite Savjeta je Sarajevo. Primarni zadaci Savjeta za regionalnu saradnju su: Nastavak obezbjeenja politike koordinacije nad razliitim regionalnim inicijativama koje su ve razvijene, ali i na novim regionalnim inicijativama koje budu uspostavljene; Razvijanje regionalne saradnje na prostoru jugoistone Evrope u razliitim oblastima, sa ciljem da zemlje regiona pojedinano, ali i regiona posmatranog kao jedna cjelina, dostignu potreban standard za integraciju u evropske i evro-atlanske strukture. Sve zemlje lanice Procesa saradnje u jugoistonoj Evropi su lanice Savjeta za regionalnu saradnju i njegovog Upravnog odbora. Oblasti djelovanja Savjeta za regionalnu saradnju su:
214
Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom ekonomija i drutveni razvoj; infrastrukturni kapaciteti; pravosue i unutranji poslovi; saradnja u oblasti bezbjednosti; izgradnja ljudskih kapaciteta; parlamentarna saradnja.
7. PAKT STABILNOSTI ZA JUGOISTONU EROPU (STABILITY PACT FOR SOUTHEAST EUROPE SPSE)98
Pakt stabilnosti za jugoistonu Evropu osnovan je na inicijativu Evropske unije 10. juna 1999. god. u Kelnu, sa namjerom da se prethodna reaktivna politika reagovanja na krize u jugoistonoj Evropi zamijeni dugoronom strategijom spreavanja kriza. Osnivakim dokumentom, naglaeno je da se Pakt stabilnosti za jugoistonu Evropu osniva sa namjerom pomoi dravama ovog dijela Evrope u njihovom nastojanju da jaaju mir, razvijaju demokratiju, unapreuju potovanje ljudskih prava i ekonomski progres, to utie na unapreenje stabilnosti cijelog regiona. Pakt stabilnosti za jugoistonu Evropu poeo je sa radom na Samitu odranom 30. jula 1999. god. u Sarajevu. Aktivnosti Pakta stabilnosti za jugoistonu Evropu, usmjerene su na stvaranje uslova za potpunu integraciju zemalja jugoistone Evrope u glavne evropske ekonomske i politike tokove. Paktom za stabilnost jugoistone Evrope rukovodi specijalni koordinator. Glavni politiki instrument Pakta za stabilnost jugoistone Evrope je Regionalni sto koji okuplja najvie predstavnike kako drava regiona, tako i drugih drava lanica Pakta, kao i meunarodnih organizacija. Regionalni sto zasijeda dva puta godinje. Aktivnosti Pakta stabilnosti odvijaju se u okviru tri radna stola: radni sto za demokratiju i ljudska prava; radni sto za ekonomsku rekonstrukciju; radni sto za bezbijedonosna pitanja.
98
Izvor: www.stabilitypact.org
215
100
216
Ukrajina. Aktivnosti saradnje usmjerene su na koordinaciju svih postojeih vidova regionalne saradnje u Podunavlju. Uspostavljen je sistem dvogodinjih ministarskih i poslovnih konferencija koje pripremaju radne grupe za rjeavanje: ekonomskih, ekolokih, kulturnih, plovidbenih, turistikih, regionalnih i subregionalnih problema.
BIBLIOGRAFIJA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Acola, N.: Poela ekonomske politike, Mate d.o.o. Zagreb, Zagreb, 2005. Adamovi, Lj.: Meunarodni ekonomski odnosi, Savremena administracija, Beograd, 1971. Adamovi, Lj.: Integracija i dezintegracija svetske privrede, Ekonomski Fakultet u Beogradu, Beograd, 1991. Aimivi, Lj.: Svet i jugoslovenska kriza, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2001. Appeleby, R.: Modern Business Administration, Pitman Publishing, London, 1994. Babi, M.: Makroekonomija, Mate d.o.o. Zagreb, Zagreb, 2004. Babi, M. Babi, A.: Meunarodna ekonomija, Mate d.o.o. Zagreb, Zagreb, 2003. Bashu, K.: Prelude to political economy, Oxford, 2000. Benet, L., Oliver, J.: Meunarodne organizacije, Politika kultura, Zagreb, 2004.
10. Bernstein, R., Wood, D.: Handbook of arbitration practice, Sweet and Maxwell, London 1993. 11. Bjeli, P.: Svetska trgovinska organizacija, Prometej, Beograd, 2002. 12. Blanchard, O.: Makroekonomija, Mate d.o.o. Zagreb, Zagreb, 2005. 13. Boatright, R. J.: Ethics and conduct of business, Prentice Hall, 2003. 14. Broom, C.: Odnosi s javnou, Mate d.o.o. Zagreb, Zagreb, 2003. 15. Chapman, E., Lund, O.: Vodstvo, Mate d.o.o. Zagreb, Zagreb, 2005. 16. Collins, E., Devanna, M.: Izazovi menadmenta u XXI stoljeu, Mate d.o.o. Zagreb, Zagreb, 2002. 17. Cutlip, S., Center, A., Broom, G.: Odnosi s javnou, Mate d.o.o. Zagreb, Zagreb, 2004. 18. Dahringer, D. L., Muhlabacher, H.: International marketing, Addison Wesley Publisching Company, 1991. 19. Dai, D.: Ekonomija, Evropski Univerzitet za internacionalni menadment i biznis, Beograd, 2002. 20. Dai, D.: Trina ekonomija makro i mikro razmatranja, Evropski Univerzitet za internacinalni menadment i biznis, Beograd, 2001. 21. Dai, D.: Diplomatija-ekonomska multilaterala i bilaterala, Beograd, 2003. 22. Dai, D.: Principi internacionalne ekonomije, IP-Struna knjiga Beograd,
217
218
Beograd, 2004. 23. Dixit, A.: Theory of International Trade, Cambridge Uneversity Press, Cambridge, 1992. 24. Dunn, M. R., Mutti, H. J.: International economics, London, 2000. 25. Dornbusch, R.: Macroeconomics, R. R. Donely, New York, 2004. 26. Dombi, J. Ilija: Meunarodno poslovanje, Univerzitet za poslovni inenjering i menadment Banja Luka, 2010. 27. Dombi, J. Ilija: Evropska Unija prolost, sadanjost, budunost, Fridrich Ebert Stiftung Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2010. 28. Dombi, J. Ilija, Dai, David, Kovaevi, eljko, Uvod u ekonomiju, Univerzitet za poslovni inenjering i menadment Banja Luka, 2009. 29. Dombi, J. Ilija: Ekonomska diplomatija Bosne i Hercegovine, Univerzitet za poslovni inenjering i menadment Banja Luka, Banja Luka 2008. 30. Dombi, J. Ilija: Strane direktne investicije kao uticajni faktor privrednog razvoja Bosne i Hercegovine, Poslovni konsultant, godina II, broj 7, Tuzla, 2010. 31. Dombi, J. Ilija: Ekonomska diplomatija kao uticajni faktor globalnih procesa, Poslovna politika 3-4/2010, Beograd, 2010. 32. Dombi, J. Ilija: Funkcije ekonomske diplomatije, Poslovni konsultant, godina II, broj 6, Tuzla, 2010. 33. Dombi, J. Ilija: Mjesto ekonomske diplomatije u globalizaciji ekonomskih tokova, Anali poslovne ekonomije, godina III, broj IV, Banja Luka, 2009. 34. Dombi, J. Ilija: Ekonomska diplomatija kao faktor privrednog razvoja, Anali poslovne ekonomije, godina III, broj III, Banja Luka, 2009. 35. Ini, Branimir, Dombi, J. Ilija: Korupcija prepreka efikasnog privrednog razvoja Srbije kauzalitet stranih ulaganja i indeksa korupcije, Zbornik naunog skupa: Tehnologija, kultura i razvoj, Pali, 2008. 36. Dombi, J. Ilija: Model saradnje zemalja bive Jugoslavije, Infoservis za promociju saradnje i razumevanja Regionalne paralele, 2006. 37. Dombi, J. Ilija: Zapadni Balkan od leopardove koe do Evropske unije, Globalizacija asopis za politiku i ekonomiju, 2006. 38. uri, D. i dr.: Meunarodna ekonomija, BK Univerzitet, Beograd, 2000. 39. Fisher, C., Alan, L.: Business ethices and values, Prentic Hall, 2003. 40. Grandov, Z.: Spoljnotrgovinsko poslovanje-savremene teorije i prakse, Beogradska trgovaka omladina, Beograd, 2000.
Bibliografija
219
41. Grandov, Z.: Meunarodna ekonomija i globalizacija, Beogradska trgovaka omladina, Beograd, 2009. 42. Grauwe, P.: Ekonomija monetarne unije, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia-Novi Sad, Novi Sad, 2004. 43. Gronross, C.: Strategic Management and Marketing in Service sector, Cambridge Press, 1973. 44. Husted, S., Melvin, M.: International economics, Harper Collins, 1995. 45. Ini, B.: Menadment, BK Univerzitet, Beograd, 2003. 46. Jaki, M.: Makroekonomija, igoja, Beograd, 2001. 47. Jankovi, B.: Diplomatija, Nauna knjiga, Beograd, 1988. 48. Janev, I.: Meunarodni odnosi i spoljna politika, igoja tampa, Beograd, 2002. 49. Jovanovi, M.: Europen Economic Integration, Routledge, London, 1997. 50. Kisinder, H.: Diplomatija knjige I, II, Verzal press, Beograd, 1999, 51. Kindlerberg, .: Meunarodna ekonomija, Vuk Karadi, Beograd, 1974. 52. Kova, O.: Meunarodni ekonomski odnosi, Ekonomski Fakultet u Beogradu, Beograd, 1997. 53. Kovaevi, M.: Meunarodna trgovina, Ekonomski Fakultet u Beogradu, Beograd, 2002. 54. Kovaevi, ., Dai, D., Dombi, I.: Principi trine ekonomije, Fakultet politikih nauka, Banja Luka, 2007. 55. Kotlica, S., Kneevi, B.: Ekonomika meunarodnog poslovanja, Megatrend-Univerzitet primenjenih nauka u Beogradu, Beograd, 2003. 56. Kozomara, J.: Meunarodno poslovanje-izvoz i uvoz, Ekonomski fakultet u Beogradu, Beograd, 1999. 57. Kozomara, J.: Uvoz i izvoz, Ekonomski Fakultet u Beogradu, Beograd, 2001. 58. Kozomara, J.: Spoljnotrgovinsko poslovanje, Ars libri i Besjede, Banja Luka, 2001. 59. Markovi, M.: Uvod u meunarodno poslovanje, igoja, Beograd, 1995. 60. Mievi, V.: Globalizacija i novi svetski poredak, igoja, Beograd, 2002. 61. Mileta, V.: Leksikon Europske unije, Zagreb, 2003. 62. Miti, M.: Diplomatija-kao sredstvo za promociju i zatitu poslovnih interesa, Savremena administracija, Beograd, 2003. 63. Miti, M.: Diplomatija-delatnost, organizacija, vetina, profesija, Savremena administracija, Beograd, 1999.
220
64. Miti, M.: Problemi jugoslovenske diplomatije i diplomatske slube, Slubeni list SFRJ 1997. 65. Mishkin, F., Eakins, S.: Finansijska trita i institucije, Mate d.o.o. Zagreb, Zagreb, 2005. 66. Peujli, M.: Globalizacija dve slike sveta, Gutembergova galaksija, Beograd, 2002. 67. Petrovi, B.: Meunarodni ekonomski odnosi, Ekonomski fakultet u Beogradu, 1999. 68. Popovi, G.: Evropska Unija-razvoj,organizacija,institucije, Besjeda, Banja Luka, 2004. 69. Pomfret, R.: International Trade, an introduction to theory and policy, Basell Blackwell, Cambridge-Massachesetts, Oxford, 1991. 70. Prvulovi, V.: Ekonomska diplomatija, PS-Grme, Beograd, 2001. 71. Pokaz, I.: Globalizacija i njezin uticaj na diplomatiju, Savjetniki rad, Zagreb, 1999. 72. Samuelson, P., Nordhaus, W.: Ekonomija, Mate d.o.o. Zagreb, Zagreb, 2000. 73. Sianski, D.: Federalistika budunost Evrope, Prosveta, Beograd, 1996. 74. Stojanovi, R., Dimitrijevi, V.: Meunarodni odnosi, Slubeni list SRJ, Beograd, 1996. 75. Staki, B.: Savremeni menadment u spoljnoj trgovini, Poslovni Biro d.o.o., Beograd, 2002. 76. Sowell, T.: Basic economics, Basic Books, New York, 2002. 77. Turinovi, F.: Ekonomske intergracije i trgovinski blokovi, Beograd, 2000. 78. Unkovi, M.: Savremena meunarodna trgovina, Beogradska knjiga, Beograd, 2005. 79. Vitorovi, Z.: Preventivna diplomatija, Besjeda, Banja Luka, 2004. 80. Vukmirica, V.: Svetska trgovinska politika i trita, PS-Grme, Beograd, 2000.
Prof. dr Ljubia S. Adamovi Recenzija knjige Ilije J. Dombia Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom: mogunosti i perspektive Autor ovog teksta dr Ilija J. Dombi prihvatio se veoma sloenog zadatka da analizuje i objasni ekonomske odnose Bosne i Hercegovine sa inostranstvom, pri emu je, kako se u podnaslovu istie, posebna panja posveena mogunostima unapreenja tih odnosa i izgleda za budunost. U cilju objanjavanja okolnosti pod kojima se odvijaju ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom, autor se opredelio da itaocu objasni nekoliko grupa tema, kao to su: Uvod u ekonomiku meunarodnih odnosa. Predmet nauke o meunarodnim odnosima i spoljnoj politici. Karakteristike meunarodne trgovine. Subjekti meunarodnih poslovnih aktivnosti. Spoljno-trgovinska politika. Ekonomski trendovi u meunarodnim odnosima. Globalizacija. Ekonomska diplomatija u meunarodnim odnosima. Razmatranjem navedenih grupa problema, autor je dao okvire savremene svetske privrede u kojima se nalaze individualne zemlje lanice, a posebno Bosna i Hercegovina. Prelazei na razmatranje poloaja BiH u meunarodnoj ekonomiji, autor je prikazao osnovne karakteristike privrede BiH, prvenstveno sa makroekonomskog stanovita. U nastojanju da prui kompletnu sliku uslova u kojima se odvija ekonomska saradnja BiH sa inostranstvom, autor je ukazao i na osnovne karakteristike spoljne politike BiH kao vane odrednice za razumevanje spoljno-ekonomske politike zemlje. Posebna panja posveena je razmatranju tendencija meunarodne ekonomske integracije i ulozi koje u tom procesu imaju vodee meudravne institucije kao to su svetska trgovinska organizacija, Meunarodni monetarni fond i grupacija institucija oko Svetske banke. Meunarodne organizacije sistema Ujedinjenih nacija takoe su predmet autorove analize. U zavrnom delu rada pod naslovom Regionalni odnosi Bosne i Hercegovine autor je obradio mesto i ulogu regionalnih inicijativa,
221
222
a posebno Evropske unije i njenih razgranatih institucija, kao i drugih regionalnih aranmana kao to su Centralno-evropska zona slobodne trgovine, Centralno-evropska inicijativa, Jadransko-jonska inicijativa i druge. Moe da se zakljui, da je autor uspeo u svom nastojanju da ukae na mogunosti i perspektive ekonomskih odnosa BiH sa inostranstvom u veoma sloenim uslovima, kako sa stanovita objektivnih ekonomskih tokova, tako i sa stanovita izuzetno razvijene mree i sistema meunarodnih institucija. Publikovanje ovog teksta bilo bi veoma korisno ne samo za studente, ve i za iru poslovnu i strunu javnost. Beograd, 11. novembar 2010. Prof. dr Ljubia S. Adamovi
Recenzije Prof. emeritus dr David . Dai Recenzija knjige Ilije J. Dombia Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom: mogunosti i perspektive
223
Knjiga prof. dr Ilije J. Dombia je komponovana od osam meusobno povezanih poglavlja. U prvom poglavlju, Uvod u ekonomiku meunarodnih odnosa, autor je, pored ostalog, dao znaajan nauni doprinos pojmovnom odreenju sadrine savremenih meunarodnih odnosa sa metodoloko-teorijskog i praktino-empirijskog aspekta. U tom kontekstu je posebnu panju posvetio definisanju predmeta Nauke o meunarodnim odnosima i spoljnoj politici, ukazujui, da se ona krajem 20. veka razvila u dve zasebne discipline: meunarodne politike odnose i meunarodne ekonomske odnose. U svom nauno-istraivakom poduhvatu autor je najvie panje i prostora posvetio teorijskom osvetljavanju veoma sloene sutine meunarodnih ekonomskih odnosa, njihove trgovinske i finansijske dimenzije, kao to su robni i privredni odnosi, transfer kapitala, tehnologije i razliiti oblici dugorone privredne saradnje (Long Term Cooperation). Pored pojmovnog odreenja znaenja Nauke o spoljnoj politici i Nauke o spoljnoekonomskoj politici, kao i odnosa izmeu njih, autor u svoju analizu uvodi i Ekonomiku meunarodnih odnosa (Economics of International Relations), kao deo primenjenih ekonomskih naunih disciplina, naglaavajui da se ona esto susree na univerzitetima zapadno-evropskih drava, kao i da je u anglo-amerikoj ekonomskoj nauci ustanovljena disciplina Meunarodna politika ekonomija (International Political Economy). Profesor Dimbi, svojim osobenim smislom za naunu politekonomsku analitiku, u knjizi je dao veoma koristan prikaz razvoja meunarodne trgovine, teorijskih koncepcija spoljne trgovine, subjekata meunarodnih ekonomskih odnosa i spoljnotrgovinskog poslovanja uopte. Na kraju ovog poglavlja knjige, autor je detaljno obradio pojam i sutinu spoljnotrgovinske politike, kao i njene instrumente (carinske mere, kvantitativna ogranienja, tehnike i administrativne barijere), zaokruujui time celinu predmeta svoje analize. U drugom poglavlju, Ekonomski trendovi u meunarodnim odnosima, autor konstatuje da je globalizacija u velikoj meri uticala na ubrzan razvoj meunarodne trgovine i nastanak savremene diplomatije u 20. veku, detaljno
224
osvetljavajui njena najbitnija svojstva, posebno ekonomska (globalizacija trita i stvaranje jedinstvenog svetskog trita, globalizacija i unificiranje poslovnih aktivnosti, globalizacija konkurencije i dr.). U tom sklopu su, svestrano obraeni savremeni pravci u meunarodnim poslovnim aktivnostima, trasnnacionalni koncept razvoja i strane direktne investicije. Znaajan deo ovog odeljka knjige je posveen analitikom prikazu mesta i uloge stranih direktnih investicija u Bosni i Hercegovini, uz detaljno statistiko kvantificiranje postojeeg stanja u tom pogledu. Glavna preokupacija autora je, kako i na koji nain stvoriti adekvatan drutveni i poslovni ambijent za vei i bri dotok stranih investicija u Bosnu i Hercegovinu, to itavom radu daje, ne samo teorijski, nego i veoma praktian znaaj u voenju praktine politike, unutranje i spoljne. Prof. dr Ilija Dombi s pravom konstatuje, da je u cilju veeg obezbeenja priliva inostranog kapitala potrebno izvriti zakonodavne reforme, jaati institucionalne kapacitete razvijajui saradnju na svim nivoima vlasti, unaprediti privrednu konkurentnost i predoiti iroj javnosti znaaj stranih ulaganja kroz jasno usmerene markentike aktivnosti. On, dalje smatra, da je u narednom periodu potrebno obrati vie panje na priliv stranih direktnih ulaganja koja sa sobom mogu da donesu svetski poznatu robnu marku, doprinosu novom zapoljavanju i razvoju novih tehnologija. Isto tako, autor je u radu definisao kriterijume na osnovu kojih bi odreena investicija mogla da stekne status ulaganja od posebnog interesa. U treem poglavlju, Ekonomska diplomatija u meunarodnim odnosima, autor Dombi, koji je inae afirmisani ekspert za pitanja ekonomske diplomatije (objavio vie radova iz te oblasti), ukazuje na znaaj metoda i tehnika diplomatije uopte, posebno ekonomske diplomatije, u razvijanju ekonomskih odnosa sa inostranstvom i podsticanju poslovanja sa inostranstvom. On, s prvom naglaava, da je cilj ekonomske diplomatije objedinjenje internog i eksternog mehanizma djelovanja ekonomske diplomatije na promociji i zatiti nacionalnih ekonomskih interesa, a njen zadatak je da pomogne preduzeima da to uspjenije iskoriste svoje prednosti i to jednostavnije prepoznaju i eliminiu svoje slabosti. U tom kontekstu, autor smatra, da se ekonomska diplomatija namee kao katalizator globalnih procesa koji inicira, afirmie i ubrzava uspjenost njihove implementacije u svim zemljama svijeta, a posebno u zemljama tranzicije. U etvrtom poglavlju, Mjesto BH-a ekonomije na meunarodnoj sceni, autor Dombi je na svestran nain prikazao postojee stanje bosanskohercegovake privrede, ukazao na posledice graanskog rata u BiH, dao sveobuhvatnu analizu kljunih makroekonomskih agregata i indikatora (drutveni-bruto proizvod, industrijska proizvodnja, spoljnotrgovinska razmena,
Recenzije
225
platni bilans, zaposlenost i dr.), ukazao na materijalne i druge raspoloive resurse privrede BiH, kao i na njene izvozne i druge ekonomske performanse na savremenoj svetskoj privrednoj sceni. U bliem sagledavanju stvarnih mogunosti i performansi bosanskohercegovake privrede, koriena je tzv. PEST analiza (presek politikih, ekonomskih, socijalnih i tehnolokih faktora) njenog poslovnog okruenja, kao i SWOT analiza (snaga, slabosti, ansi i pretnji) u prepoznavanju njenih konkurentskih prednosti. Te dve vrste analiza, pored primenjene makroekonomske analize, predstavljaju dragocen doprinos u ocenjivanju dostignutih mogunosti, tekueg stanja i perspektive ekonomije i drutva Bosne i Hercegovine. U petom poglavlju, Ekonomsko-politiki odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom, profesor Dombi analizira trine strukture i konkurenciju u Bosni i Hercegovini, kao i konceptualna pitanja njene spoljne politike. Pored prikaza postojeeg spoljno-politikog poloaja BiH u svetu, Evropi i Zapadnom Balkanu, u knjizi je autor najvie panje posvetio definisanju stratekih prioriteta, osnovnih pravaca i aktivnosti spoljne politike BiH na bilateralnom i multilateralnom planu, kao i pitanjima zatite interesa dravljana BiH u inostranstvu. Prikazanim nivoom analize spoljne politike BiH, Dombi je sebe predstavio ne samo kao izvrsnog ekonomistu, nego i kao izvrsnog politikologa. Iako je re o relativno kratkom traktatu, ovaj deo knjige je nezaobilazno tivo za sve aktere u Bosni i Hercegovini koji se bave spoljnom politikom i diplomatijom kao sredstvom ostvarivanja spoljnopolitikih ciljeva. U estom poglavlju, Bosna i Hercegovina i meunarodni integracioni procesi, profesor Dombi, pored prikaza fizionomije funkcionisanja najvanijih meunarodnih organizacija u sistemu Organizacije Ujedinjenih Nacija i izvan njega, u radu je najvie analitike panje posvetio prikazu tekueg stanja u odnosima Bosne i Hercegovine sa Svetskom trgovinskom organizacijom, Meunarodnim monetarnim fondom i Grupacijom Svetske banke. Apostrofirajui znaaj ulanjenja Bosne i Hercegovine u Svetsku trgovinsku organizaciju, autor je pregledno obradio dosadanje runde pregovora Bosne i Hercegovine sa Svetskom trgovinskom organizacijom, kao i kontinuirane pregovarake aktivnosti u pogledu usklaivanja zakonodavstva i prakse Bosne i Hercegovine usmjerene ka regulisanja njenog lanstva u Svetskoj Trgovinskoj Organizaciji. Poseban znaaj u radu je, autorov prikaz i ocena finansijskih aranmana Bosne i Hercegovine sa Meunarodnim monetarnim fondom. Na kraju ovog poglavlja, posebnu panju zavreuje analiza mesta i uloge Bosne i Hercegovine u sistemu Ujedinjenih nacija.
226
U sedmom poglavlju, Regionalni odnosi Bosne i Hercegovine, profesor Dombi je izloio kljune dogaaje u odnosima Bosne i Hercegovine i Evropske unije, potencirajui znaaj intenzivne ekonomske i politike saradnje sa Evropskom unijom i svim njenim lanicama u kontinuiranom procesu pribliavanja Bosne i Hercegovine toj najvanijoj evropskoj integraciji. Sledea regionalna ekonomska integracija u istraivakom fokusu autora je Centralno-evropski sporazum o slobodnoj trgovini, gde je lanica i Bosna i Hercegovina. U tom pogledu posebno vredan doprinos autora je analitiki prikaz trgovinske razmene Bosne i Hercegovine sa zemljama lanicama CEFTA-e. U knjizi je odgovarajua panja posveena i najvanijim regionalnim inicijativama, kao to su: Inicijativa za saradnju zemalja Jugoistone Evrope (SECI), Proces saradnje u Jugoistonoj Evropi (SEECP), Pakt stabilnosti za Jugoistonu Evropu (SPSE), Jadransko-jonska inicijativa (JII), Proces saradnje na Dunavu (CDP) i Meunarodna komisija za sliv reke Save. U osmom poglavlju, Lobiranje u meunarodnim odnosima, profesor Dombi je ukazao na vanost lobiranja u savremenim meunarodnim odnosima, posebno u sticanju odgovarajuih pozicija u nacionalnim i multilateralnim centrima u kojim se pripremaju i donose odluke od znaaja za poziciju date zemlje na svetskoj politikoj sceni, njene privrede i njenih preduzea na lokalnim, nacionalnim, regionalnim i svetskim tritima. Na kraju knjige, kao njen izuzetno vaan deo, data je iscrpna bibliografija. Svojom sadrinom, porukama i primenjenim metodom, knjiga prof. dr Ilije J. Dombia, Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom: mogunosti i perspektive, predstavlja zapaen doprinos politekonomskoj nauci uopte, posebno nauci o meunarodnim ekonomskim odnosima. Isto tako, ona ima i svoju naglaenu praktinu upotrebnu vrednost, jer mnogim subjektima, dravnim i privredni, daje u ruke efikasan alat u procesu koncipiranja odluka i njihovom sprovoenju u ivot. Imajui u vidu takav znaaj knjige profesora Dombia, slobodan sam da je toplo prporuim za objavljivanje. U Beogradu, 4. oktobar 2010. godine, Prof. emeritus dr David . Dai, sr
Recenzije Doc. dr Zoran Tegeltija Univerzitet za poslovni inenjering i menadment Banja Luka Recenzija knjige Ilije J. Dombia Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom: mogunosti i perspektive
227
Cilj knjige Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom mogunosti i perspektive je, kako sam autor naglaava, da sa jedne strane, svojom sadrinom, porukama i primijenjenim metodama d jedan novi pogled politekonomskoj nauci, posebno nauci o meunarodnim ekonomskim odnosima, a sa druge strane, da ponudi praktinu upotrebnu vrijednost za dravne i privredne subjekte u procesu donoenja odluka i njihovog sprovoenja u djelo. Tematika koju je autor izabrao za teorijsku i strunu obradu je izuzetno aktuelna. Isto tako, knjiga Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom mogunosti i perspektive e sigurno popuniti evidentnu prazninu kada je u pitanju recentna literatura iz oblasti politekonomskih nauka na podruju u kojem ivimo. Rukopisom koji je studiozno raen, autor se predstavio kao vrstan poznavalac ekonomske nauke, ali i kao dobar poznavalac savremenih politikih prilika, s obzirom da se radi o mladom naunom radniku. U nastanku knjige Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom mogunosti i perspektive, autor je uloio veliki trud, pri emu je konsultovao dostupnu literaturu. itajui rukopis, uvjeren sam, da je autor bio svjestan teine zadatka kojeg se prihvatio. Ishod njegovog rada je, sa jedne strane sistematino djelo koje moe biti vrijedno pomagalo studentima i svima onima koji se bave izuavanjem meunarodnih ekonomskih odnosa, a sa druge strane, dobar alat za one koji se nalaze u dravnim strukturama, i iji je primarni zadatak briga o napretku Republike Srpske i Bosne i Hercegovine u okviru meunarodnih ekonomskih odnosa. Na kraju, poslije iscrpnog isitavanja ponuenog rukopisa, slobodan sam da toplo preporuim knjigu Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine sa inostranstvom mogunosti i perspektive za objavljivanje. Banja Luka, 25 oktobar 2010. godine Doc. dr Zoran Tegeltija
tampanje knjige pomogli: Univerzitet za poslovni inenjering i menadment Banja Luka Ministarstvo nauke i tehnologije Republike Srpske