INVALIDNOST I UZROCI INVALIDNOSTI SZO 1979.

2 kategorije invalida:

Nina i Sanela

1. Prva obuhvata osobe sa fizikim nedostacima i oteenjima (uz ouvanje mentalne sposobnosti), 2. Drugu ine invalidi sa mentalnim oboljenjima i nedovoljnom mentalnom razvijenou. Uzroci invalidnosti MEDICINSKI UZROCI 1. UROENA (KONGENITALNA OTEENJA): Mentalna retardija Tjelesna nasljedna Negenetska oteenja 2. ZARAZNA (KONTAGIOZNA) OBOLJENJA: Djeija paraliza Trahom Lepra Onhocerhozis Ostala zarazna oboljenja 3. NEZARAZNA TJELESNA OBOLJENJA 4. PSIHIJATRIJSKI POREMEAJI 5. HRONINI ALKOHOLIZAM I NARKOMANIJA 6. TRAUME: Saobraajni udesi Profesionalni udesi Ostale povrede razne prirode 7. NEUHRANJENOST (MALNUTRICIJA) 8. OSTALO Termini koji oznaavaju lica koja imaju nepoeljne karakteristike su: defektni, nenormalni, ljudi sa manom, deficijentni, ometeni u razvoju, nesposobni, onesposobljeni, oteeni, invalidi, hendikepirani, ubogaljeni, ubogi, osobe sa posebnim potrebama; najee se uzimaju kao sinonimi iako se razlikuju po odreenim karakteristikama. Definicije U Konvenciji o pravima invalida, invalidom se smatra svako lice koje nije u stanju da samo obezbijedi u cjelosti ili djelimino potrebe normalnog individualnog ili drutvenog ivota, usljed defektnosti, uroene ili ne, u pogledu svojih fizikih ili mentalnih sposobnosti,

U Rezoluciji br. 99 Meunarodne organizacije rada (MOR) invalidnom osobom se smatra ona osoba iji su izgledi da dobije ili sauva odgoarajue zaposlenje znatno smanjeni kao rezultat fizikog ili mentalnog stanja. Po Obermanu to je osoba sa statusom neadekvatnosti, a rehabilitacije je aktivnost koja je potrebna da joj se pomogne da promijeni status neadekvatnosti u status adekvatnosti. Prema zakonu o socijalnoj zatiti invalidnim licem se smatra lice koje usljed fizikih ili psihikih nedostataka nije u stanju da se o sebi stara i da radom obezbjeuje sredstava za ivot.

Uzroci lokomotornih oteenja mogu biti razne povrede kao to su: Cerebralna paraliza i djeija paraliza, miina distrofija, skelora multipleks, bolesti srca i plua, povrede kime, Parkinsonova bolest, reumatizam, spina bifida, posljedice upotrebe talidomida i ostale. Tri kategorije osoba sa ovim oteenjima: 1. Osobe koje koriste invalidska kolica: 2. Osobe koje pri hodanju koriste ortopedska pomagala; 3. Osobe sa smanjenom funkcijom ake i ruku. U odnosu na mogunost kretanja imamo: Pokretni invalidi; a) Osobe sa kardiovaslukarnim plunim oboljenjima i sl; b) Osobe sa raznim ortopedskim ili hirurkim pomagalima proteze i sl; c) Osobe sa napravama za skupljanje crijevnog ili urinarnog sadraja pod uslovom da su pokretne; d) Osobe sa oteenim vidom; e) Osobe sa oteenim sluhom; Polupokretni invalidi (koji se mogu kretati uz dodatna pomagala tap, lakatne take, podpazune take, tronoac i sl). Takve osobe imaju tekoe pri samostalnom ustajanju iz leeeg i sjedeeg poloaja i obrnuto (mogu imati smetnje u radu mokranog mjehura ili crijeva). Nepokretni invalidi, koji se ne mogu samostalno kretati, te su im potrebna invalidska kolica. Jedna grupa takvih invalida moe se kretati samostalno pomou kolica, i to polou dlan kotaa, zatim onih koji se mogu kretati na elektrini pogon, te potpuno nepokretni invalidi, ija kolica mora pokretati druga osoba.

Socijalno pravna klasifikacija, podjela osoba sa invaliditetom prema nainu ostvarivanja prava koje mu priznaje drutvo. U tom kontekstu, zakonima su utvrdeni sljedee 3 kategorije osoba sa invaliditetom: 1. Ratni vojni invalidi koji pravo na naknadu (invalidninu) ostvaruju sa najmanje 20%invalidnosti; 2. Civilne rtve rata koje pravo na drustvenu pomo (invalidninu) ostvaruje sa 60% invalidnosti; 3. Civilni (neratni) invalidi koje pravo na drutvenu pomo odnosno invalidninu ostvaruje sa 90% invalidnosti. Zakon o osnovama socijalne zatite,zatite civilnih rtava rata i zatite porodice sa djecom ali razlikuje sljedee kategorije osoba sa invaliditetom i to u l. 14: 1. 1. slijepe i slabovidne 2. gluhe i nagluhe 3. a poremeajima u govoru i glasu 4. sa tjelesnim oteenjima i trajnim smetnjama u fizikom razvoju 5. sa smetnjama u psihikom razvoju (lahkog,umjerenog,tekog i teeg) 6. sa kombiniranim smetnjama (viestruko ometene u razvoju) Definicija svjetske zdravstvene organizacije 1980.g. (eneva) Oteenje svaki gubitak ili abnormalnost psiholoke, fizioloke ili anatomske strukture ili funkcije. Invalidnost ogranienje ili nedostatak sposobnosti (izazvanih oteenjem) za obavljanje aktivnosti na nain ili do nivoa koji se smatra normalnim za ljudsko bie. Hendikep tekoe ili nedostatak (usljed oteenja ili invalidnosti) koje pojedinac ima u obavljanju ivotnih aktivnosti koje su normalne za njihovu dob, politiku, socijalnu i kulturnu sredinu. Hendikep kao socijalna kategorija Nesposobnost je bioloka, a hendikep socijalna kategorija. Nesposobnost ne mora biti hendikep. Hendikepiranost se odreuje prema biolokim (tj fiziolokim) nedostacima, odnosno prema fukncionalnim posljediciama odreenog biolokog nedostatka proizilazi da je hendikep socijalna posljedica onoga to izvjesni nedostatak ini osobi u odreenoj sredini.

Nova definicija invalida EU Invalid je osoba sa svim pravima, dovedena u situaciju koja je onesposobljava za funkcionisanje, usljed prostornih, ekonomskih i socijalnih barijera koje ta osoba (usljed oteenja) ne moe savladati na nain kao i ostali graani. Dunost drutvene zajednice je da ukloni, umanji ili nadomjesti te barijere u cilju osposobljavanja svakog pojedinca da uiva pravo punog graanstva, potujui pritom prava I dunosti svakog njenog lana. Na nivou EU predloena je sljedea kategorija invalidnosti: 1. SENZORNA OTEENJA Oteenje vida: a) Slijepi b) Slabovidni Oteenje sluha: a) Gluhi b) Nagluhi 2. TEKOE U UENJU (nepopularan izraz mentalna retardacija) razliitog uzroka 3. TJELESNA (FIZIKA) INVALIDNOST Uzrok nastanka a) Para/kvadri plegiari b) Cerebralci c) Distrofiari d) Amputirci e) Osobe sa artritisom f) Osobe sa MS g) Polio (djeija paraliza) h) Spina bifida Mobilnost a) Tekoe u kretanju b) Kretanje uz pomo tapa, take i sl; c) Kretanje uz pomo invalidskih kolica 4. AUTIZAM 5. KOMBINOVANE SMETNJE

PRAVILNIK O UTVRIVANJU PREOSTALE SPOSOBNOSTI I KATEGORIZACIJE DJECE I OMLADINE OMETENE U PSIHOFIZIKOM RAZVOJU Nain otkrivanja (l.2): Roditelji, ustanove zdravstvene djelatnosti, odgojno-obrazovne ustanove, CZSR i invalidska udruenja Sastav i rad strunih komisija: Komisija u prvom stepenu (obrazuje CZSR, vie centara moe obrazovati strune komisije) Komisija u drugom stepenu (obrazuje kantonalno ministarstvo) Sastav prvostepene komisije: Za osobe sa oteenjem ula vida: defektolog, oftamolog, pedijatar, odnosno ljekar kolske medicine, kliniki psiholog,odnosno psiholog i socijalni radnik Za lice sa oteenjem ula sluha: defektolog-surdo pedagog, otorinolaringolog itd. Za osobe sa poremeajem u govoru i glasu: fonijatar ili otorinolaringolog, logoped, neuropsihijatar itd. Sa tjelesnim oteenjem: defektolog, somatiopedagog, ortoped ili fizijatar itd. Sa psihikom zaostalou: defektolog, oligofrenopedagog, neuropsihijatar itd. Sa kombinovanim smetnjama: neuropsihijatar, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije itd. Drugostepena struna komisija sastoji se od pet lanova: pedijatar odnosno specijalista kolske medicine, psiholog, socijalni radnik (stalni lanovi ), ljekar specijalista odgovarajue grane medicine i defektolog odgovarajue specijalnosti Postupak za utvrivanje preostale sposobnosti i kategorizacije djece i omladine ometene u psihofizikom razvoju: Postupak pokree i vodi CZSR po slubenoj dunosti ili po prijavi roditelja, ustanova zdravstvene djelatnosti odgojno obrazovne ustanove i udruenja OSI (l. 11 pravilnika) CZSR prikuplja svu strunu dokumentaciju Prvostepena komisija daje nalaz i miljenje na osnovu neposrednog pregleda djeteta i dokumentacije, odnosno miljenja svakog pojedinanog lana komisije u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva Struna komisija nalaz i miljenje dostavlja centru za socijalni rad zajedno sa odgovarajuim obrascima koji na osnovu toga donosi rjeenje Protiv prvostepenog rjeenja alba se podnosi drugostepenoj strunoj komisiji preko CZSR u roku od 15 dana
5

Vrsta i stepen ometenosti: 1. Djeca sa oteenjem ula vida (slijepa i slabovidna): Slijepim se smatraju djeca koja na boljem oku sa korekcionim staklom imaju otrinu vida manju od 10 % Prema stepenu oteenja slijepa djeca se razvrstavaju: a) Djeca koja su potpuno izgubila osjet svjetla, ili imaju osjet svjetla sa projekcijom svjetla b) Djeca koja na boljem oku sa korekcionim staklom imaju ostatak vida 5 % c) Djeca koja na boljem oku sa korekcionim staklom imaju ostatak vida manji od 10 % Slabovidnim se smatraju djeca koja na boljem oku sa korekcionim staklom imaju otrinu vida 40 % i manje 2. Djeca sa oteenjem sluha (gluha i nagluha): Gluhim se smatraju djeca koja imaju gubitak sluha od 10 decibela i vie i koja sa pomo slunih pomagala ne mogu percipirati glasovni govor Prema stepenu razvitka glasovnog govora u kojem je nastao gubitak sluha gluha djeca se razvrstavaju na: a) Djeca koja prije gubitka sluha nisu usvojila vjetinu govora b) Djeca koja su prije gubitka sluha usvojila vjetinu govornog sporazumijevanja Nagluhim se smatraju djeca kod koje je sluh oteen sa 25 do 80 decibela na uhu sa boljim ostatcima sluha i kod koje je glasovni govor djelomino ili potpuno razvijen 3. Djeca sa poremeajima u govoru i glasu: Djeca kod kojih je govorna komunikacija toliko oteena da se negativno odraava na psihiki i fiziki razvoj ili uopte ne postoji 4. Djeca sa tjelesnim oteenjima: Sa oteenjima, deformacijama i funkcionalnim ili motorikim smetnjama zbog kojih je potrebna zatita i osposobljavanje, a koja nastaju usred oteenja lokomotornog aparata, centralnog i perifernog nervnog sistema, kao i oteenja nastalih kao posljedica hroninih bolesti drugih sistema

5. Djeca sa psihikom zaostalou ( sa intelektualnim nivoom orjentaciono IQ od 0 do 70 ): Lako MR djeca, koja se uz organizovanu i pojaanu brigu zajednice mogu u posebnom organizovanom sistemu zatite obrazovati, osposobiti za rad i uspjenu socijalizaciju, orjentaciono sa IQ od 50 do 70 Umjereno MR, koja u posebnim institucijama mogu savladati osnovne elemente opismenjavanja, formirati radne navike, pouiti se jednostavnim radnim operacijama i socijalizirati se u tom stepenu da relativno samostalno mogu obavljati jednostavne poslove i na taj nain se uz produenu pomo okoline ukljuiti u tokove drutvenog ivota ( IQ od 30 do 50 ) Tee MR djeca koja u posebno organizovanom sistemu zatite mogu savladati osnovne elemente namjernog i gestovnog komuniciranja sa okolinom, stei osnovne higijenske navike, navike samoposluivanja i formiranje odreenih pokreta (IQ od 21 do 35) Teko MR djeca kojim je potrebna trajna njega i zatita u posebnim institucijama (IQ ispod 20) 6. Djeca sa kombinovanim/viestrukim smetnjama

MODELI REHABILITACIJE OSI Kljuni procesi: 1. 70-tih i 80-tih koncept socijalne integracije i normalizacije: Naelo najmanje restriktivne alternative (ograniavanje specijalnih intervencija u ivot OSI na minimum koji zahtjeva invalidnost) Pravo OSI da ive u sredini koja im daje maksimalnu podrku i minimalno ograniava njihovu slobodu 2. 90-ih: filozofija inkluzije: Izjednaavanje prava OSI s pravima drugih lanova Sveobuhvatna ukljuenost OSI u zajednicu odnosno drutvo 3. Zadnjih 40-tak godina tri karakteristina modela rehabilitacije: a) Medicinski model (individualni): Polazi od nedostatka, oteenja OSI se tretira kao problem Rjeenje je zatita, briga, izbjegavanje rizika Cilj rehabilitacije je da se OSI promjeni kako bi se uklopila u soc. sredinu
7

 Panja usmjerena na nesposobnost Drutvo poduzima mjere putem razliitih slubi kako bi se ublaile posljedice oteenja b) Model deficita: istie znaaj utvrivanja i zadovoljavanja podsebnih potreba OSI Rehabilitacija se odvija u segregacijskom i parcijalno integracijskom sistemu Rehabilitacija se sastoji u smanjenju ili otklanjanju onoga to ini tekou u socijalnoj integraciji c) Socijalni model (prevladava 90-tih): Zasnovan na inkluziji (svako pripada drutvu i doprinosi mu na svoj nain) Na OSI se ne gleda kroz njihovu invalidnost, nego kroz njihove sposobnosti i interese, potrebe i prava Polazi od stava da su poloaj OSI i njihova diskriminacija drutveno uslovljeni Veina svakodnevnih problema OSI vezana je za injenicu da je drutvo organizovano tako da zadovolji potrebe tzv. prosjene populacije Postojanje uporednih sistema vaspitanja i obrazovanja, zdravstva i socijalne zatite, zapoljavanja zahtjeva velika financijaska sredstva i doprinosi segregaciji Naglaava prava pojedinaca, a rjeenje vidi u strukturiranju drutva Pravo OSI na ivot u zajednici sadrano je i u Konvenciji o pravima OSI, l. 19: Drave priznaju jednako pravo svim osobama sa invaliditetom na ivot u zajednici, s pravom izbora istim kao i za druge osobe, te poduzimaju uinkovite i odgovarajue mjere kako bi olakale OSI puno uivanje ovog prava i njihovo ukljuivanje i uee u zajednici Sa ciljem ostvarivanje jednakosti na pravo naina ivljenja drave bi trebale osigurati da: OSI imaju mogunost izbora mjesta stanovanja, gdje i s kim e ivjeti, ravnopravno s drugima, te da nisu primorane na ivot po odreenom programu t. A Takoe drava bi OSI trebala omoguiti provoenje prava na ivot u zajednici tako da imaju pristup nizu slubi pomoi u svojim domovima, ustanovama za smjetaj idrugim slubama za pomo u LK. Ukljuujui linu asistenciju neophodnu za pomo ivljenju i ukljuivanju u zajednicu, i sprijeavanje izolacije i iskljuenosti iz zajednice ( t. B) U l. 22 Konvencija posebno istie potrebu potivanja prava na privatnost bez obzira na mjesto stanaovanja ili ureenje osnosno odabrani nain ivota nijedna OSI ne smije biti izloena proizvoljnom ili nezakonitom mjeanju u njezin privatni ivot, porodicu, dom, korespondenciju ili druge vrste komunikacije, ili protuzakonitim napadima na njezinu ast i ugled

Pravo na ivot u zajednici u uskoj je vezi sa: Pravom na priznavanje poslovne sposobnosti (l. 12) Pravom na slobodu i sigurnost, gdje se posebmo naglaava sigurnost od nezakonitog i proizvoljnog liavanja slobode, odnosno da ni u kojem sluaju postojanje invaliditeta ne opravdava liavanje slobode OSI koje nije u skladu sa zakonom (l. 14) Pravo na slobodu i sigurnost (l.14) zajedno s pravom na ivot u zajednici (l.19) daje pretpostavke za ukidanje prinudne institucionalizacije Pravo na zdravlje je u uskoj vezi s pravom OSI na ukljuivanje u zajednicu, budui da se kroz historiju institucionalizacija najee opravdavala zdravstvenim problemima l. 25 Konvencije posebno insistira da se OSI prui isti opseg, kvalitet i standard besplatnih ili dostupnih usluga i programa koji se pruaju ostalim graanima Da se nastoje pruiti zdrvstvene usluge koje su posebno potrebne OSI zbog njihovog invaliditeta, ukljuujui ranu identifikaciji i intervenciju kad je to potrebno Da se zdravstvene usluge nalaze to je blie mogue zajednicama u kojima ive OSI Da zdrav. radnici OSI pruaju zatitu istog kvaliteta kao i drugima Zabraniti diskriminaciju OSI zdr. osiguranja i pruanju usluga zdr. zatite Deinstitucionalizacija: Prisutna od druge polovine 20. vijeka (SAD i Zapadna Evropa: skandali sa zlostavljanjem, novi pokret za prava OSI, elja za smanjenjem trokova) Zakljuci strunjaka: a) usluge podrke zasnovane u zajednici i programi za stanovanje uz podrku omoguavaju bolji kvalitet ivota OSI od ustanove b) omoguava se vii nivo soc. ukljuenosti OSI i bolja pojedinana zatita nego u ustanovi gdje su usluge u veini usmjerene prema grupi Istraivanje EU ( provedeno u 28 zemalja 2003-2007): a) Programi podrke utemeljeni u zajednici veinom nisu skuplji od institucionalne zatite uporednog kvaliteta Ukoliko su skuplji, npr. osobe sa izrazitim tekoama ove usluge su vie ili jednako isplative zbog poveanog kvaliteta ivota OSI koji nadoknauje vee trokove b) Postoji odriva mogunost za sve osobe sa intelektualnim i mentalnim invaliditetom .

Prepreke deistitucionalizacije: a)Cijena premjetanja; b)Ozbiljnije intelektualne tekoe; c)Stigmatizacija, stereotipi; d)Otpor koisnika institucionalnog smjetaja;e)Otpor osoblja .
9