Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

http://shadowofsoul.blog.hr

2010. 2012.

Jadranka Varga Autorica: Naslov: Naklada: Tisak: Urednik: Recenzent: Lektura:

ISBN:

Predvorje bijele tiine Jadranka Varga Predvorje bijele tiine vlastita naklada Redak d.o.o., Iloka 19, 21000 Split Nenad Grbac Damir Maras prof. Olgica Smoli
978-953-7889-28-9 http://www.digitalne-knjige.com/

Objava:

2010. 2012.

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

O autorici

Moje ime je Jadranka Varga. Roena sam 5.5.1957. u Zagrebu, gdje sam zavrila osnovnu kolu, gimnaziju opeg smjera i Ekonomski fakultet, steena struna sprema VS. Od 1976. godine sam zaposlena, ivim i radim u Zagrebu, udata sam, bez djece. Poeziju piem od 1969. godine kad sam napisala moje prve tri pjesme i od tad se nisam zaustavila.

Ova druga zbirka pjesama, Predvorje bijele tiine, nastajala je u razdoblju od 2010. do 2012. Godine, kao nastavak prve knjige poezije Sjena due i proima 2 godine mog ivota, okreui me meni samoj, u taj jedinstveni izriaj refleksivno-ljubavne poezije, ije objavljivanje je na na web stranici

http://shadowofsoul.blog.hr
2010. 2012. 3

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

ZAHVALA

Kako je ovo moja druga knjiga, eljela bih se zahvaliti sljedeim osobama koje su mi bile velika pomo oko stvaranja te izdavanja Predvorja bijele tiine: 1. moja mama, koje vie nema, uvijek je vjerovala u mene i podravala moje pisanje, 2. moj tata, kojeg isto vie nema, vjerovao je u moju upornost i temeljitost,
3. suprug Davor, inspiracija svih tekstova Predvorja bijele tiine, uz

iju pomo i vjerovanje mogu prolistati ovu knjigu,

4. gospodin Zlatan Gavrilovi Kova, bez ije nesebine poruke i

njegovih poruka bi ovo Predvorje bijele tiine bilo zakinuto za i ostalo bez svjetla i bez ije velikodune donacije objava knjige bi ekala jo dugo vremena, 5. gospodin Damir Maras, recenzent moje knjige koji ostavio trag itajui ove pjesme,
6. moj blog

http://shadowofsoul.blog.hr gdje su i nastajali ovi

stihovi kad sam ulazila u moj noni svijet mate i snova,

7. web stranica www.magicus.info gdje su i poele nicati ove

pjesme,
8. moj izdava, gospodin Nenad Grbac sa web stranice

www.digitalne-knjige.com gdje je objavljena i prva knjiga poezije Sjena due, da bi je slijedila i ova druga knjiga, 9. ... i na kraju... Ljubav, kao Ljubav, koja mi se poklonila u svojoj uzvienosti... Jadranka Varga panjolska 1, 10090 Zagreb 091 555 92 88
2010. 2012. 4

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

RECENZIJA
Dragi itatelji, velika mi je ast i vrlo me veseli to sam dobio priliku napisati osvrt na knjigu Jadranke Varga Predvorje bijele tiine i od srca joj zahvaljujem na povjerenju. Ova knjiga, satkana od djela pisanih u poeziji i prozi, ostavlja duboki utisak i govori nam da ruka, koja je pisala redove u njoj otisnute, pripada osobi koja dubokoumno promilja ivot, donosei zakljuke i odgovore na svoja, esto vrlo zagonetna pitanja, nakon vrlo temeljitog i dubokog promiljanja, koja bih se ak usudio usporediti sa meditacijama, to se moe uoiti ve pri prvom pogledu na njene stihove: Tamo gdje Zemlja sa Nebom se spaja, a na strai vjenosti stoji moje srce otvaraju se nova vrata beskraja i svjetlost obasjava moje tuno lice. Vrata beskraja i vjenosti moe otvoriti jedino tuno lice, srca ispunjenog bolom, tim savrenim, neumoljivo strogim uiteljem, koji nas, u trenutku kad postane nesnosno jak, natjera da se pokrenemo i potraimo odgovore na postavljena pitanja, koja se uporno ponavljaju sve dok na njih ne odgovorimo. Na isti nain na koji promatra ovozemaljski svijet, ne proputajui ni najmanju priliku iz njega nauiti lekcije ivotne mudrosti koje joj prua, autorica, na isti nain, ni jednog trena ne zanemaruje ni onaj drugi, onostrani ivot, neraskidivo spojen i utkan u ovu nau zemaljsku realnost, bez kojeg ni mi, kao ni zemaljska realnost, ne bismo mogli postojati. U delti ivota, koja se tako fino razdijelila ovog jutra, astralni svijet moje due nije uzburkan niti uznemiren... Poruke njenih pjesama su vrlo upeatljive i duboke, prodiru duboko u nau sutinu, dodirujui ono najljudskije u nama, esto puta, na alost,
2010. 2012. 5

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

duboko potisnuto i skriveno, to djeluje vrlo mono na duu itatelja, uspavanu monotonijom svakodnevnice, utopljene u sivilo ovog naeg licemjernog, u lai ogrezlog pokvarenog svijeta, donosei novu nadu, istovremeno uvrujui, kod mnogih ve poprilino uzdrmanu vjeru da ljubav nikad ne umire, to vrlo nedvosmisleno i jasno, bez uvijanja iskazuje, postavljajui sebi vrlo teak, ali i iznimno plemenit zadatak: Moj ivot je kao orao u letu to se vine pod nebo i kruiti stane donosei mir ovom udnom svijetu da zemaljska suza iz oceana ne kane. Prozirna stvarnost ne vidi kraja onome to je tako vidljivo i jasno kad se dotaknu usne pakla i Raja za neke radost, a za druge kasno. Mora se priznati, s dubokim potovanjem, toliko je mudrosti izreeno u ovim i jo nekim njenim minijaturama, da bi se, prouavajui ih i o njima razmiljajui, mogla napisati cijela knjiga. Svaka stranica i svako slovo ove knjige, eljom njene autorice, odie arobnim ritmom maginog plesa pitanja i odgovora, koji iz trenutka u trenutak zamjenjuju mjesta, provocirajui jedni druge, navodei na duboko razmiljanje, poistovjeuje nas sa samom sobom, to u konanici svi mi to i jesmo jedno, jedinstveno jedno, razdvojeni okovima tijela, kao kapi kie koje lutaju nebom, svaka u oblaku svom, dok se jednom ne stope sa bezbrojem ostalih kapi i zajedno sa njima ne postanu more. Dubina Due je tamno more, i kao aura obavija moj lik sa zlatnim sjajem rane zore ui me kako da piem ivota stih. Ljubav, kao imperativ njezine ivotne stvarnosti i pogleda na svijet, vrlo je jasno naglaena u svakoj reenici u knjizi zapisanoj. Ljubav kao enja, ljubav kao nada, ljubav kao vjera u bolje i sretnije sutra, u kojem
2010. 2012. 6

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

e napokon pronai sreu u zagrljaju srodne due, jer svjesna je da srodnu duu nije tako lako nai, pogotovo kad u srcu nosi tako visoke i plemenite ideale, koje srdano eli podijeliti s nama, kroz izraaj mudrosti u svojim uratcima. Isto tako ona vrlo dobro zna da srea, kao ni nesrea, nikad ne dolazi sama, ali ni kao plod puke sluajnosti. Jasno joj je da se srea stvara, iz trena u tren, iz dana u dan, kroz uzajamno razumijevanje i nesebinu ljubav dvoje ljudi, koji su je zajednikim snagama odluili ugraditi u svoj zajedniki ivot, potujui jedno drugo, ali i svoju osobnu slobodu, u kojoj se uzajamno potpomau i podravaju. Ljubavlju smo jednom spojeni u trenu nepredvidljive sudbine kad si svoju duu vezao uz moju zlatnim trakama ivotne istine. Zato me uvijek duom pomiluj izdaleka nek' je dodir tvoj mekan kao krilo anela, jer takvog sam ovjeka oduvijek eljela i takvu sam ljubav oduvijek ja htjela Proivjevi mnoga ivotna iskustva, shvatila je dragocjenu istinu o tome koliko je vano unutar sebe pronai mir, tu nepobjedivu snagu, koja je temelj sreom ispunjenog ivota, gdje prepreke i problemi postaju tek zanimljiva igra u kojoj je neprekidno svjesna da e svaki put na kraju iz nje izai kao pobjednik.

2010. 2012.

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

Na kraju, otkriva nam nesebino, zato su svi pjesnici sanjari, zato vjeruju u svoje snove, zato su snovi njihova najvea ljubav i ponos te zato se nikad iz njih ne ele probuditi: Snovi su Boja pisma neotvorena i zato ih uvijek itati trebamo, jer e nam njegova poruka pomoi da svoju Duu nikome ubiti ne damo. Lutajui bespuima tame neznanja ovoga svijeta, diui se uporno i jo odlunije nakon svakog novog pada, nauila je hodati, ne sapliui se. Nauila je najveu mudrost ivota. Jer, znati biti i ostati svoj, ak i onda kad se ne zna kako, a ni kamo dalje, odlika je hrabrih, odlunih i mudrih, koji vjeruju u sebe i svoju sposobnost da pronau svoj put i odgovore na sva postavljena pitanja, to potvruju slijedee Jadrankine rijei: Otii u opet putem Mjeseca, zatvorit u srce u predvorje bijele tiine i neu se bojati te istine, jer me srebrni Mjeseev sjaj vodi u apstraktnu stvarnost gdje se ne snalazim kao nekad, ali iz podzemlja mojih elja progovara Vestalka to se javlja uvijek kad sam najtia i najudnija. Pri tome nikad ne zaboravlja na svoje blinje. Ma koliko joj bilo teko, oni su, bez obzira na sve tekoe i probleme, uvijek prisutni, kao to e uvijek biti, u njenom srcu, mislima i molitvama. Na raskriju kod predvorja tiine i bijele neistine, zaustavit u se, sa nemirom u dui i blagoslovom za tebe. Kad napokon doe kraj, kad se ini da propada svijet, da nema vie dalje, da e preostala postavljena pitanja ostati bez odgovora, izgubljena putem kroz bespua tame, ona je pronala izlaz, elei nam dokazati, u emu je svakako i uspjela, da je mogue nai rjeenje, ak i za naizgled nemogue probleme:

2010. 2012.

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

Nema me, opet me nema, odlutala sam u moju udnu poeziju, zatvorila sam stari svijet, razvezala savez Neba i Zemlje i opet nainila gordijski vor snova gdje na predvorju bijele tiine pokuavam odgonetnuti put za dalje.

itajui njenu knjigu, pokuavajui proniknuti u sutinu njenih misli, shvatio sam da Jadranka u ovom periodu svog ivota, iako misli da ne vidi put, ona ipak sigurno i vrsto koraa njime. Stoga sam siguran da e joj, najzad, to joj od srca elim, na kraju tunela zasjati svjetlo, za kojim toliko tei i udi, svjetlo koje je svakako svojim radom i nastojanjima i vie, nego zasluila.

Moda je i moja malenkost, ako dopusti, na kraju, moe podsjetiti na veliku istinu, koju ona sigurno ve zna, ali je ponekad, kao i veina nas, jednostavno na trenutak zaboravi, da svjetlo na kraju tunela za kojim svi toliko oajniki tragamo i udimo, nije nita drugo do mi sami. Zato, duo moja srodna, ma koja jesi, dobro dola u ivot moj, znam da se nikad ne pitam gdje si jer u zrcalu ivota vidim odraz tvoj Damir Maras

2010. 2012.

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

SADRAJ
POLETI, PTICO NEBESKA PRIA O AROBNOJ LJUBAVI DVIJE NEROENE DUE DOLUTALA DELTA IVOTA NA PUTU IVOTA TRAGOM MJESEEVOG SVJETLA HVALA TI NIKAD ME NEE ZABORAVITI SRODNE DUE TIHO JE MEKANA RUKA LJUBAVI VRIJEME U DALJINI SNOVI, NEOTVORENA BOJA PISMA RAZDVOJENO JUTRO POGLED MAJSKO JUTRO BESKRAJ UZMI RIJEI IZ OBLAKA PERSPEKTIVA NAJLJEPI SVIJET O, TUGO ENJOM MILUJE MI DUU VIRTUALA POKORA GALEB NEIVI TRENUTAK U BIJELOJ CRKVI
2010. 2012. 10

Jadranka Varga
ZALUTALA ZVIJEZDA U LABIRINTU SAMO NE PRIAJ O NAMA. UTI BILO JE DIVNO A TO BI MI RADILA? EKANJE UDNO VRIJEME TRAENJE MUDROST TIINE ZID UTNJE KAD SE DUA U DUU ZALJUBI PREDVORJE BIJELE TIINE

Predvorje bijele tiine

2010. 2012.

11

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

POLETI, PTICO NEBESKA

Tamo gdje Zemlja sa Nebom se spaja, a na strai vjenosti stoji moje srce otvaraju se nova vrata beskraja i svjetlost obasjava moje tuno lice. Snena je moja tiha dua iz oceana snova sad je dola neiji tihi apat pozorno slua kao da je kroz vrata raja prola. Zvuk taj to ga uje tako je tih da se dua sama u sebi pronala i ne bi nastao ovaj udan stih da se nisam svog bia dotakla. Jedna udna ptica rairila je krila iz vjenosti mene otkud je potekla podsjea me da sam i ja tamo bila, dok nisam haljinu zemaljsku stekla. Kad sam se vratila otkud sam i otila
2010. 2012. 12

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

drugaije gledam sada na ovaj kraj koji nekad davno sam pohodila ove divne planete izabrani raj. Moj ivot je kao orao u letu to se vine pod nebo i kruiti stane donosei mir ovom udnom svijetu da zemaljska suza iz oceana ne kane. Prozirna stvarnost ne vidi kraja onome to je tako vidljivo i jasno kad se dotaknu usne pakla i Raja za neke radost, a za druge kasno. Zato, poleti ptico divna i kraljevska, iz mog srca u daljine plave dok se ocean u daljini bljeska ja ne zaboravljam one vrijednosti prave. Polako sada zavravam ovaj stih, a netko neto uvijek eli rei pa hoe li ta rije doi do njih i hoe li nove spoznaje stei? Moj put e poi onim pravcima to je jednom zacrtala sudbina, tiho idem njenim koracima dok srce prekriva nijema tiina.

2010. 2012.

13

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

PRIA O AROBNOJ LJUBAVI DVIJE NEROENE DUE

Zatvorila su se vrata njene male sobe i mama je otila, zazivajui tatu da je prieka. Otputovali su na par dana, bit e sama cijeli vikend i due. Bio je 3. svibnja, imala je 18 godina. Udobno se namjestila u svom krevetu, uzela ''Griku vjeticu'' i nastavila je itati. Sve je bilo ba onako kako treba: mir, vani sunce, maj u svom kraljevsko proljetnom ruhu caruje planetom, a Light lei u svojoj sobi, sama, sa knjigom u rukama. I dok je itala kako Nera, preruena u vjeticu, prvi put susree Siniu i dok je itala sve te vatrene rijei, krilati prijatelj se polako spustio i pomilovao njene lijepe zelene oi. Izmeu tihog uzdaha, izmeu tanke crte stvarnosti i sna, ula je u plavu umu neobinih cvjetova, neobinog drvea i neobinih bia. Jo uvijek drei u ruci ''Griku vjeticu'', magino ju je privlailo cvijee koje je svijetlilo.
2010. 2012. 14

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

Zadrala se kraj jednog, dotaknula ga, ali je isti tren nestao. Dotaknula je i drugi cvijet, i on je nestao, a Light se nasmijeila osjetivi kako joj dah miluju zlatne zvjezdice to su se odjednom poele sputati na njenu dugu plavu kosu. Zapitala se: gdje se nalazim?, a odgovor je stigao isti tren: nalazi se u svom snu. Osjetila je da treba krenuti dalje, a neobino plavo lie doticalo je tlo, njene ruke, odjeu, kosu. Iz nebeskih sfera su dopirali zvuci harfe, a kroz Light je prostrujala milina osjeaja da ba tamo pripada, u tom svijetu svog sna. I dok je polako hodala plavom umom, nailazila je na drvee neobinog oblika i ploda, oko nje su oblijetali ereni leptiri, veliki kao ptice, a ptice su sjedile na srebrnim granama i pjevale ljepe od anela, ljepe od morskih sirena, a najljepe to je u ivotu ikad ula, bila je udaljena glazba iz harfe. Iz tog boanskog instrumenta se ula toliko zanosna glazba da je Light u tren zastala kako bi to bolje ula prekrasnu melodiju. I kao da je razumjela taktove glazbe bez rijei, koji su govorili o arobnoj ljubavi dvije neroene due. Iz tog maginog trenutka probudio ju je um, okrenula se i pogledala: ispred nje su stajale dvije neroene due, dva astrala, njeno se drei za ruke i smijeei se meusobno jedno drugom i njoj. U dui je osjetila milinu, rasko boja i toplinu bezvremenske ljubavi kad je vidjela svoju duu sa voljenom osobom. Tono je znala da je to njena dua i dua voljene osobe, koje je srela u tom arobnom svijetu plave ume. I jedno i drugo su joj se naklonili, pozdravili je i bez rijei uputili reenicu: sad nas vidi, kakvi smo, a bit emo takvi i kad doemo k tebi i njemu. Zato, ostavi ovaj trenutak u svom srcu, tako da moe prepoznati njega, a da i on po tom tragu moe prepoznati tebe! Znala je da je to poruka za nju, za njenu budunost, ali i za njenu prolost. Dva astrala, te dvije neroene due, ispriale su joj da e dugo, dugo lutati sama i da ve dugi niz stoljea luta sama, ali i kako je doao trenutak kad su svijetli aneli odluili da je doao kraj tom lutanju. Iz dubokog mira, otkud dolaze njihove odluke, svijetli aneli su dogovorno usmjerili put njene sudbine prema sudbini druge due koja je isto tako dugo lutala sama i koja je traila nju, kao to je i Light traila njega. Light je zadrhtala u sebi na takve neizgovorene rijei, znala je da je to oduvijek spavalo u njenom srcu i znala je da neto nedostaje u njenom ivotu.
2010. 2012. 15

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

Sjeala se svojih prolih ivota, sjeala se svog lutanja, udnih ljudi s kojima je dijelila sudbinu i sjetila se svoje due, kako je u tamnim noima prolila biserne suze i zarekla se da vie nikad, nee lutati, nego ekati. Dvije due su se nasmijeile, jer su tono razumjele njene misli i vidjele njen ivotni put u kaleidoskopu sjeanja. Nije ih pitala kad e se to dogoditi, hoe li to biti u ovom ili drugom ivotu, jer joj to nije bilo vano. Bio je vaan taj trenutak vienja, taj trenutak je bio tako blistav i dragocjen, da budunost uope nije bila vana, ve taj trenutak spoznaje, taj trenutak sjeanja i taj trenutak objave. Light je znala i osjeala tu ljubav koju su dvije due osjeale jedna za drugu i prema njoj. Zakoraila je, naklonila se lagano prema duama i krenula dalje, a u tom trenu je zaula prekrasnu glazbu harfe to je bila sve jasnija, opojnija i meka. Kad je otvorila oi, knjIIa Grika vjetica je leala na njenom srcu, a Light je osjeala da su se sve te divne rijei iz knjige slile u njeno srce i krenula je putem zvijezda do zlatnih vrata svoje sudbine. Ne znam to se dalje dogodilo s njom, ne znam je li srela duu iz svog sna, ne znam je li iva ili nije. Znam samo da je zauvijek ostavila trag u meni, jer svaki put kad zakoraim u arobni svijet mate i snova, sretnem nju i dvije due kako priaju i sluaju nebesku glazbu boanstvene harfe. U tom trenutku osjeam kako svatko od nas zaranja u arobne dubine svog podzemnog oceana i tamo moe nai prekrasne trenutke i inspiracije, kao to sam ih i ja nala ba tog dana, 24.11.2010. godine.

2010. 2012.

16

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

DOLUTALA
Ja sam samo tren u treptaju nemira i sitna zvijezda na rubu Svemira. Ja sam samo ona to je na Zemlju dola i kao ista dua kroz Ljubav sam prola. Ja sam samo ona to eka svoj as kad u uti umilni Boji glas. Ja sam samo ovdje dolutala to jutarnji stih pie, ja sam samo sada, ovdje sada - i nikada vie.

2010. 2012.

17

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

DELTA IVOTA
U bijelom svjetlu probuenog oka ne razmatram vie tragove tame. Ostavila me, zaboravila me. Dananji dan poinjem novim ciklusom razarajuih tema koje e se spojiti u mom centru. Provjerila sam znakove neba: naklonjeno mi je ovih dana, opet sam u modi svim zvijezdama none misterije. Kad iz delte ivota izuzmem onaj trak to vodi prema vjenosti, no e opet zauzeti svoje mjesto u kutu sobe i ekati. ekat e me, a iz bijelog svjetla probuenog oka odletjet e crne ptice i formirati pentagram moje samoe to se jo uvijek tako zavodljivo vrti oko moje due. to je to od mene ostalo, to je to od mene postalo? Uz pozitivne konsonante i indiferentne vokale sklapam ovaj stih, zatvaram knjigu Due i ekam nove rijeke koje se slijevaju u deltu ivota.
2010. 2012. 18

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

NA PUTU IVOTA
Na put ivota je krenula jedne noi djevojka mlada i u daljini tamnog neba je vidjela kako sjajna zvijezda u ponor pada. ivot joj puno pruio nije, dok je hodala stazama ivota, znala je da hladno nebo tamu krije i da je od nje skrivena Ljubavi ljepota. Ipak se djevojka sa Ljubavi srela u sunanom danu kasnog ljeta, doetala je do arobnog vrela miriui opojan miris ljubavnog cvijeta. Do kraja dana ne znamo to e biti hoe li djevojka, a sada ena biti sretna ili gorke suze liti, sjati u svjetlu ili ostati tek sjena? Kako bilo, nek' bude to biti mora, jer svako iskreno srce osjea da se Ljubav ne krije iza tamnih gora i da se dobro uvijek dobrim vraa.

2010. 2012.

19

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

TRAGOM MJESEEVOG SVJETLA

Mjesearila sam noas po malom balkonu iznad kojeg je rasuto svjetlo polovice Mjeseca. To lutanje me dovelo do naputanja hrama due i odlazak u astralnu rapsodiju junih vjetrova, toplih kia i udnih sanjarenja. Iz dubine uzimam dragocjenu kap ivotne elje i prosipam je na pijesak moje mate to se rastee u nedogled i beskraj. Na licu poljubac jutarnjeg neba najavio mi je raskoan poetak ovog poetka od sedam dana, a kad se Suton i Zora rastaju, bol na trenutak zauzima moj dah i prati cijelu dramu, koju su stari Druidi opisivali kao dar bogova. Ne znam skladno napisati stih koji spava u dui, ali znam osjeaj ljepote kad pogledam u plavo nebo i vidim boju tvojih oiju. Vrijeme prolazi, stvara mir odnosei noni nemir i nesanicu, besciljno lutanje stazama Mjeseevog svjetla. U ove rane jutarnje sate nanizala sam moju poetsku ogrlicu i posveujem je plavoj boji Neba i tvojim iskrenim plavim oima.

2010. 2012.

20

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

HVALA TI
Dubina Due je tamno more, i kao aura obavija moj lik sa zlatnim sjajem rane zore ui me kako da piem ivota stih. U dubinama Due neto miruje i daje nam onu ljudsku dragost, a njena svjetlost kad me dodiruje na mene se prelijeva Boja blagost. Ne znam, Duo, to mi nosi pa ne ujem zvuk tvojih koraka, ali znam da mi dah pronosi kroz guste predjele ljudskog mraka. Hvala ti, Duo, to si tako brina i zauvijek uva moje srce malo, a mnogima si bila nedostina i do tebe im ba nije bilo stalo. Svaki put kad mi duom takne srce
2010. 2012. 21

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

i oduzme onaj titraj ivota, ljubavlju obasja moje lice pokazujui mi to je prava ljepota. Uvijek si sa mnom, tamna kao more, zaustavljena sjeanjima u jednom trenu objavljena zlatnim sjajem rane zore pokazujui mi moju tamnu sjenu. Lijepa je ta moja sjena to se igra sa mnom svaki puta pa ne znam, jesam li dijete ili ena to pustim ivotnim stazama luta. U svakom sluaju, hvala ti, Duo moja, to u meni ono dijete skriva i kad se pojavi sjena tvoja kao aneo uvar me ljubavlju pokriva.

2010. 2012.

22

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

NIKAD ME NEE ZABORAVITI

Obuci svjetlost, zaogrni ljubav, udahni proljee i daruj mi osmijeh. Iza tamne zime, koja je svojim ledom drala moje srce u okovima utnje, izronila sam u ovo udno proljee, toliko mi blisko i toliko daleko. Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca koje jo uvijek preskae svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene. Mislila sam da je moja stvarnost samo mit, ali pokazala se s druge strane zrcalne opsjene kako je predivna, obasjana svjetlou i nezavrena tugaljivom poezijom to mi srce ranjava svaki put kad je proitam. Zapalila sam svjetlost u srcu, otvorila joj vrata due i izala je, obasjala i tebe i mene pa se nee skrivati iza crnog odraza u zrcalu. Oblikovat u te u anela, obasjat e me svojom ranjivom duom i nikad me nee zaboraviti.

2010. 2012.

23

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

SRODNE DUE
Srodna mi je svaka dua u ovom kutku Svemira koja moju duu slua sa istom dozom nemira. Takve due sam u ivotu srela podijelila sa njima sve ljepote, poneka je ostala, a poneka je odletjela, traei sebe dalje, u druge ivote. Kad se srodna dua priljubi uz tvoju znaj, to je pravo Boje blaenstvo, jer fantastino razumije duu moju i s njom dijelim nebesko prostranstvo. Zato, duo moja srodna, ma koja jesi, dobro dola u ivot moj, znam da se nikad ne pitam gdje si jer u zrcalu ivota vidim odraz tvoj

2010. 2012.

24

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

TIHO JE
Ispod mog malog balkona raste mlada trava, neiscrpljena karakternom osobinom mog postojanja na ovom globusu. Nisam se izuzela iz ovog udnog dana to mi najavljuje novi poetak poetka i baca jutarnji sjaj na oi neoptereene blagom svjetlou. Nona stihija se bavila sa mnom na tei nain i uronila sam u san tekim mislima, ali zvuk prekrienih bedara me probudio i nisam mogla zaploviti u dubine snova, jer se Zora polako najavljivala, dok se no opratala i povlaila svoje tamne haljine prema beskraju, otkud e opet doploviti i zauzeti svoje mjesto u kutu moje sobe. U delti ivota, koja se tako fino razdijelila ovog jutra, astralni svijet moje due nije uzburkan niti uznemiren. Tiho je. Volim takve jutarnje sate kad polako odlazim iza zrcala u polusvijet iluzornih reenica, zabranjenih osjeaja i udne slobode skidanja moje male maske, koja je prkosno srasla sa licem moje due i, ne strepei od skidanja, onako bezimena i slobodna, ivi svoj ivot i to ba u ovoj mojoj mistinoj i nerazumljivoj poeziji. Nebo boje tvog izdaha naklonilo se, pozdravilo me i otpratilo u trijadu igre ja i ne-ja.

2010. 2012.

25

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

MEKANA RUKA LJUBAVI

Kad me pomiluje duom izdaleka nek' taj dodir bude mekana ruka koja ne simbolizira snagu bia krutog i na dui da ne bude teka muka. ivot na je jo uvijek neispriana pria dok god tvoja dua uz moju sniva a kad srce tvoje uz moje mirno die naa ljubav nikome nije kriva. Ljubavlju smo jednom spojeni u trenu nepredvidljive sudbine kad si svoju duu vezao uz moju zlatnim trakama ivotne istine. Zato me uvijek duom pomiluj izdaleka nek' je dodir tvoj mekan kao krilo anela, jer takvog sam ovjeka oduvijek eljela i takvu sam ljubav oduvijek ja htjela

2010. 2012.

26

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

VRIJEME U DALJINI
U daljini stoji vrijeme i eka me. Dua ivi u hramu satkanom od praha i Sunca, od nedoivljenog i prohujalog vremena. Oi due su osjetljive i jo uvijek se daju zavesti rijeima, tim monim zavodnicama. Snovi su donijeli poruke, ta neotvorena Boja pisma, otkud pokuavam odgonetnuti tajne ifre i pozitivne konsonante. Iz vjenog hlada gdje se na tren zaustavljam, prola sam bezbolno u ovaj dan predkraja niza od sedam dana. Kako li me je noas san hipnotizirao, kako me je odveo u prazninu iluzije, magine opsjene Mjeseevog sjaja! Iznad mog balkona opet lete bijele ptice u nepovrat sjeanja i vremenu koje u daljini eka. Iz srca sam otkinula komad otrog bola, koji je jo zataknut kao najljepi bro izraen od zlatnih suza to si ih prolio za mnom, tih suza koje se nisu vidjele, a koje sam osjetila poput nestvarnog Sunca to me hladnim sjajem zarobljava u putanju otkud nema povratka vremenu koje stoji i eka. Koga ega vrijeme u daljini? Slomljeno zrcalo kratkih rezova nitavne radosti ili dubokih spoznaja sadanje neodreenosti? Gdje je to vrijeme u daljini, je li izvan Mjeseevog sjaja koje obasjava ovaj tren ili me jo uvijek tvoje oi opijaju iz uzaludnih daljina tvog postojanja?
2010. 2012. 27

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

SNOVI, NEOTVORENA BOJA PISMA

Cvijee se noas sklopilo do dna da priamo ja i moja Dua, njeno me odvelo u beskraje sna dok Bog na tihi apat slua Proitala sam Njegova pisma neotvorena i odgonetnula sam ta zlatna slova, a Dua je opet saznala za to je stvorena pa se zato i nie pjesma ova. Cvijee e danas opet mirisati kao to je mirisalo onog jutra kad sam pogledala u tvoje oi i u njima vidjela moje bolje sutra.

2010. 2012.

28

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

Snovi su mi te najavili, jer mi je Bog poslao pismo neotvoreno prepuno tajnih reenica o ljubavi da je tvoje srce za moje stvoreno. Snovi su pisma Boja neotvorena i zato ih uvijek itati trebamo, jer e e nam njegova poruka pomoi da svoju Duu nikome ubiti ne damo. Iz takvih pisama neotvorenih itala sam mnoge zanimljive tajne zato sad kroz ivot kroim slobodno i Bog uvijek gleda u moje oi sjajne. Hvala ti, to si uao u njegova pisma kad ni sam nisi znao gdje si, hvala ti to si dolutao do mog doma i hvala ti to postoji i to ba takav jesi.

2010. 2012.

29

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

RAZDVOJENO JUTRO
Duga lomi jutarnju svjetlost, a u meni zakopane ifre ive i nose poruke iz svijeta otkud sam dolutala i nasukala se na tvoje obale. U sivom kamenu prepoznajem tvoje lice izvan sfera snova, a negativni vokali ude za pozitivnim konsonantima i priaju svoju realnost. Crkveni zvonik zapoeo je svoju jutarnju molitvu ljudskom uhu da ga poslua i ne zaboravi pozitivan predznak dananjeg dana. Sunce je obasjalo mjesto gdje si otvorio svoje plave oi, udaljen od mene samo tih esnaest sati, ali kao da je nebo ugasilo svaki plamen svijee kad nas razdvaja ivot i zora zatie odvojene u posebnim molitvama jutarnjih anela.

2010. 2012.

30

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

POGLED
Boe, zaustavi drhtaj tla gdje stojim i umiri njenu utrobu vrelu, dozvoli da sunane dane brojim i osjeam Sunce na svom elu. Boe, umiri njen vapaj tuni kojim nas sve upozoriti eli i donesi joj topli vjetar juni da joj rana vrela to bre zacijeli. Boe, umiri je i izlijei joj tu vrelu ranu jedina je ovdje u ovom svemirskom beskraju gdje se no uzvieno priklanja danu, a ona je tako krhka u tisuljetnom treptaju. Boe, ovo je samo moj mali glas Tebi, koji moe izlijeiti ovu planetu, njoj jo nije doao posljednji as jer je naljepa u ovom svemirskom svijetu. Pjesmicu ovu napisah kao od ale dok sam sa sobom u sebi priala, ali elje moje nisu nimalo male jer nam je svima samo ona ostala. Ako je izgubimo ni nas nee biti u Svemiru velikom ostat e tama a ti e, Boe, suzu proliti i dua e tvoja bez nas ostati sama.
2010. 2012. 31

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

MAJSKO JUTRO
Izronila sam iz tamne kine noi u jutro prepuno majskog mirisa bagrema budei zakopane ifre genetskog kd-a, koje su odavno prosule pregrt rijei iz gorkog kalea tuge to ga moja dua toi. Na tamnoj puini ivotnog oceana, udnim slovima ispisana je sudbina proteklog ivota da bi se objavila u onom trenu ba kad je potrebna i to uvijek na istom mjestu. Nebo bez zvijezda, Mjesec skriven u utavom platu odbjegle svijesti i jutro u pratnji srameljivog Sunca skrivaju none anele i objavljuju mi poetak ulaska u novo razdoblje razdvajanja noi od jutra. Rue e zamirisati jednog jutra i opit e mi duu vie, nego bilo iji plavi pogled bilo ijeg ivota, darovanog mi od neije smrtne majke i jo smrtnijeg oca. Do tada, iz tijela ene neka se izvije aneoska dua i pozdravi blagim naklonom ovo Nebo to tako milostivo i pitomo zagledava u moje zelene oi. I tamo gdje sam snivala i tamo gdje sam te darivala najljepim darovima to ih stih moe opisati, ostalo je jedno plaho srce spavajui snom iste due i iskrenog plavog pogleda.

2010. 2012.

32

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

BESKRAJ
to je vjenost prema meni, koja plovim ovim Svemirom i poput zvijezde lutalice zaogrnuta sam najtiim nemirom? to je nebo plavo u daljini koje tako bolno duu obavija i vraa me samoj meni kao list to se na vjetru savija? to je beskraj Neba kad sam sama u sebi pronala mir i ljubav, ne dotie vie hladna tama i ispunjen mi je ivot sav? Tko e itati ove silne stihove, ako nee ti? I tko e listati ove stranice, i tko e pobjei sa mnom opet, jednog petka, na jedan otok u Jadranu, ako nee ti?

2010. 2012.

33

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

UZMI RIJEI IZ OBLAKA

Razdvoji oblake, uzmi iz njih pregrt rijei i prospi ih po ovom zlatnom jutru da dolete tamo gdje se dua probudila i tiho doplovila do oiju kako bi i slijepom ivotu podarila blaenstvo. Nisam zaspala mirnim snom, nisam se doticala none tame to me obavijala i sakrivala i od mene same. Nisam. Samo sam osjetila tiho disanje i znala sam da to die ovo mlado proljee, toliko razliito od dosadanjih, a toliko milostivo. Praznina se napunila pa se prelijeva iskrama ovog udnog nitavila koje ispunjava svaku sekundu proteklih i dolazeih dana. Ukrast u komad neba, zarotirati ga prema Suncu neka se zaledi na njegovoj ledenoj zraci i ispisati pod duom tvoje ime. ivot se ocrtao u ovoj poluplavoj zori, iskidano titrajima udnih konsonanata koji su se, poput ptica tamnih krila, nadvili iznad temelja tronih nadanja pa zauzeli svoje mjesto u zapisu koji eka tren da me obuzme. Zavravam ovu udnu pjesmu da ostane urezana u misli dok je zapisujem polako i tiho nastavljam slijediti ovaj ivot, itajui zagonetne ifre iz genetskog koda to e mi donijeti poruku Neba sa pozitivnim predznakom. Kao stranac, tiho zatvaram vrata ove due i putam je da me vodi svojim tajanstvenim stazama prema onom mjestu gdje sam te oduvijek ekala.
2010. 2012. 34

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

PERSPEKTIVA
Ui u moje cipele i rei u ti kako je ovdje gdje ja ivim i diem pa e shvatiti kako je, a za ono to ti jasno nije saznat e zato ti ovo piem. Moje cipele su drugaije moda su crvene, moda i crne i dok eem sunce me grije a srce mi drhti kao kod plaljive srne. Zna da ti nikad vie neu rei, ono to sam rekla mnogo puta, a sunce i dalje zlatne zrake lije i mjesec tamnim nebom beskrajno luta. Sve je drugaije iz perspektive moje svijet nije ono to gleda ti, ne mogu ga gledati kroz oi tvoje jer ne moemo biti isti svi.

2010. 2012.

35

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

NAJLJEPI SVIJET
Otkupi dah Boji i zaustavi vrijeme u ledenoj kapi ove majske kie to me vjetrom donijela na tvoj put. S one strane zrcala breze listaju tisuama listova, a vrijeme ne tee krivudavom linijom, ve se provlai kroz srca dua i mjeri svaki udisaj svojim trajanjem. Kroz takav beskraj udne praznine ponekad proetam u snovima i povjerujem da je to moja stvarnost, a ne san to mi ga daruje nona tama. Na nebu se oblaci razmaknuli da bih uetala u ovaj udan ponedjeljak i tihim disanjem poremetila taj neskladni vjetar to cijelu no obilazi moj mali balkon. Zna li da sam mislila da svijea ivota tek zatreperi i nestane, ali treperenje se nastavlja i mi ivimo ukroeni u njenom sjaju treperavog drhtaja kako bismo udahnuli jo poneki Boji dah. Otkupi za mene Boji dah, promijeaj ga sa svojom duom i zaustavi to vrijeme sa one strane gdje dani nemaju kraja, a ptice zauvijek miruju u svom letu, jer to je svijet ljubavi koji je najljepi na bilo kojem svijetu.
2010. 2012. 36

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

O, TUGO
Zato o tebi kad piem rijei iz mene samo teku i suze iz oiju zelenih kao rijeka poteku? Zato o tebi kad piem imam u sebi neiscrpno more to se prelijeva iz mene kao da ga tune rijei tvore? Zato o tebi kad piem suza u oku sjaji jai i cijeli svijet je tuniji, kao da nebo sa mnom plae? Zato o tebi kad piem u srcu mira nemam ja i ne vidim blistavu zvijezdu to na nonom nebu sja?

2010. 2012.

37

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

Zato o tebi kad piem srce mi u kristale lomi zaustavlja njegov drhtaj i sjenovitim putem me vodi? Zato kad o tebi piem u sebi sreu ne osjeam, ali znam nisi mi vjena jer knjigu tvoju ba zatvaram? Tugo, pratiteljice moja, bila si mi najvjernija mrtva dua, ali sad moj ivot ide dalje i tvoju bolnu pjesmu srce ne slua. Odlazi i ne vraaj se neko vrijeme, jer sad u ljubav vjerujem plavim velom sam se pokrila i za sreom vie ne eznem. Odlazi, ne vraaj se vie u moj san, zaboravi da si me ikad poznavala, a ja u te se ponekad sjetiti jer si me do moje ljubavi samo ti dovela.

2010. 2012.

38

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

ENJOM MILUJE MI DUU

to je preostalo od trenutaka izgubljenih u dubini srca, to je ostalo od crnog vokala kad glas u daljini ostavlja svoj trag i ne zaustavlja se? Hoe li se vitka breza zaustaviti na vjetru, hou li svoju duu umotati u svileni veo i pokloniti daljinama? enjom miluje mi duu, u progonstvo je zove, u hladnou je skriva i u srcu je oplakuje. Kao to se mrtvog mora ne mogu napiti, tako ne mogu ni pred Mjeseinom zastati i ostati, a da me ne obasja taj blijedi sjaj mekane svile Svemira. Ne elim se skrivati iza srodne due, ako u toj instituciji intime nema toplog dodira, ne elim biti slika bez oiju, u zrcalu neka bezimena kontura to se polako kree kroz vrijeme. Ne elim iz molitvenika proitati pozitivan predznak, jer znam da ga nema, ne elim toplu halucinaciju, ni nepoznatu viziju. Iz karata sudbine ne vidi se nita, ispod balkona razlila se no i unijela trenutni mir u svjetlom obasjani grad.
2010. 2012. 39

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

Ponudit u sjeni svojoj mir, izuzet u je iz vanjskog prostora, zavezat u joj pogled, neka stoji ispred mene i neka udahne taj spokoj kojeg uva na dnu tamne due. Zavei pogled uz tu enju kojom miluje mi duu pa ivi tako, jer nema vrste granice izmeu nas, a savez Neba i Zemlje jo nije prekinut. Opet iz oiju lete bijele ptice, odnosei maleni sjaj ovog udnog dana to me tako bolno u srce dira jer ta enja, kojom miluje duu, meni vie ne da mira.

2010. 2012.

40

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

VIRTUALA
Virtuala me je zavela svojom divnom arolijom i na udne putove me dovela svojom posebnom magijom. Pronala sam Magicus stranicu gdje provodim dane svoje i ostavila je kao zadnju stanicu da na njoj niem lijepe pjesme moje. Neu ostaviti Magicus-raj, jer ovdje u ostati, a kad doe opet mjesec maj roendanska estitka e mi opet zasjati Zato, dragi moji prijatelji virtualni, krenimo svi stazom snova, budimo uvijek promjenljivi, ali stalni jer Magicus se uvijek raa iznova. Kau da je lijepo u raju to svi aneli znaju, ali "u paklu je prava ekipa", nitko ne zna tko koga pipa jer se sve dogaa munjevito paklenski strelovito da ne moe uhvatiti nikog za rep, jer u paklu si ionako slijep.
2010. 2012. 41

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

Tako je, virtualo, draga moja, neka bude to i volja tvoja kao to e biti i moj izbor da mi je vrijeme napustit' ovaj zbor gdje se nekad tako lijepo pjevalo, gdje se nekad tako slobodno disalo, ali vrijeme mi je poi mom snu, jer predugo sam bila tu. Zato neka sada neke nove rime ispiu nekog anela ime, a ja u malo odmoriti od virtuale i konano uloviti krijesnice male to su mi jednom na elo sletjele i zauvijek svoj trag na srcu ostavile. Zato, draga moja Partnerice, nabaci osmijeh na svoje lice zabaci kosu iza ramena i ponekad se sjeti mog imena kako smo nekad ovakve vjenie plele i daleko prijateljstvo isplele u jedan lijepi pjesniki niz i bez lazanja ugriz :) Lijepo smo se druile i dosta toga dobrog iza sebe ostavile. Zato, draga moja Partnerice, puno pozdrava od tvoje daleke virtualne prijateljice i adio.

pjesma ispisana kao komentari na www.magicus.info

2010. 2012.

42

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

POKORA
U odmaku od vremena to prolazi, ljubav je spavala, udomljena i sretna, pomalo zaboravljeno sjetna. Vratit u te opet u moje pjesme, opet u zavezati ovaj globus uz Mjesec to Svemirom plovi, opet u utamniiti onu tajnu koju sam uvala i od sebe same. Iz svakog detalja prepoznala sam oblik, znanje, mo, iz svakog tvog pogleda dobila sam no. Bez glasa, u tiini, dozvat u opet tvoje ime u moje pjesme, opet u uspavati srce i umotati ga u finu svilu nemira i otpustiti u dubine zlatne zore. Tonem opet u Mjeseev sjaj, srce osjea da nema te u pjesmi, da nema te u ivotu... opet negdje luta sam, zaustavljen stoljetnim dahom postojanja i oduzima se sam od sebe, mislei gorko na mene.
2010. 2012. 43

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

iv izvana, mrtav iznutra, sa leima od bjelokosti i bez daha, poguren i zaboravljen, dolutao si opet na moj put i poput urne pune praha neivog stvora pogledom mi govori: i to se voljeti mora. Ostala sam pokora tvog ivota, iz glazbenih sfera dolutam ti u kutak sna, a iz neive nule nikad nee udahnuti ivot vrebau ljubavi. Tek kad sve poderotine svoje due skupi u ruke, odluta na hrid i baci ih daljinama, shvatit e koliko si me krao u tim silnim ivotima. Odlutaj iz mog kraljevskog nemira, zaustavi opet vrijeme na 14.20h i kreni iz poetka. Drat u te tako u vremenu i prostoru zavezanog poput ovog globusa to ga veem za Mjesec koji Svemirom plovi sa utamnienom tajnom koju sam uvala i od sebe same.

2010. 2012.

44

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

GALEB
U plave visine kad se bijeli galeb vine zaustavit e na tren svoj let i poklonit e ti svoj daleki svijet. U tom trenu galeb vidjet e jednu lijepu enu kako ispred Neba stoji i ivota se ne boji. Kad se galeb iz visina vrati neka lijepoj eni srce pozlati svojim umilnim pogledom i aneoskim dodirom.

za Auroraisu

2010. 2012.

45

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

NEIVI TRENUTAK
Mene vie nema u toj udnoj poeziji koju izlijevam iz due vremena, dok potroene sate brojim u igri sunane svjetlosti koja obasjava ovo prohladno i neivo jutro. Iz nijeme tiine, toliko nijeme da se zauzima sama od sebe, planete rotiraju svoje sablasne elipse, a moj nemir se zaustavlja ispred mirnog ela nemirnih misli i poruuje, da je sve potonue u trenutak i da je trenutak ivot koji se ivi. Opet pregledavam konture lica u zamagljenom zrcalu, zaustavljajui pogled na oima, gdje u tom bezdanu ne prepoznajem uzvraen pogled moje due pa se sve opet vraa na onaj poetak neivog trenutka, koji klizi kroz mrtvilo ove zamrene poezije i mog jo udnijeg ivota. Moe li mi tarot pretkazati, postoji li u meni ona iskra koja se uvijek javlja kad je ne oekujem ili e se sve odigrati ba kako bie u genetskom kod-u sudbine? Tamne sjene zaplesale su svoj ples, uspavale me i odnijele preko granica stvarnosti, gdje sam opet susrela samu sebe i mrtvom molitvom jo umrlog srca zaspala tim neivim snom.
2010. 2012. 46

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

Sad je tako. Ovo jutro mi ne obeava pozitivan predznak, a elipsasta putanja tih udnih planeta ugasit e sjeanja na one mrtve trenutke kojima se uvijek vraam i to ba onda kad srce osjeti pogled, drugaiji od onog plavog pogleda to je odnio duu u nepovrat zaborava pa joj neda da u bijeloj crkvi tuge zapali svijeu samo za taj neivi trenutak

2010. 2012.

47

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

U BIJELOJ CRKVI
Moji stihovi ne teku vie tako esto kao prije, duboko se kriju negdje u metaforama sna, ekajui da se objasne i meni samoj pa da poteku kroz tu moju udnu poeziju. Svaku kap ivota, koju skupljam iz sekunde u sekundu, moe zauzeti tamna sjena i odnijeti je od mene, ekajui da je zaboravim i okrenem se povrnosti i da odem od svoje due. Ponedjeljak, dan za jo jedan udisaj kinog jutra, dan kad neu vjerovati ljudima, dan kad ni podsvijest ne ispreplie te moje udne stihove i ne alje ih da kao tamne ptice prolete na obzorju mog plavog neba. To je in stvaranja izmeu mene i due, to je trenutak kad se plamen svijee zaigra na povjetarcu, to je trenutak kad moji udni stihovi ekaju ba onaj pravi trenutak kako bi se objavili na plavom obzorju mog neba. A negdje daleko, u bijeloj crkvi, jedna dua se moli za moju, nou zaziva sanjare da se okupe oko moje sjene i stvara ples stihova, samo za mene roenih, samo za mene odabranih. Ispila sam jutros te udne konsonante to su se kao mrtva straa dalekih sjeanja nadvili iznad moje due i neu oplakivati nikoga tko u bijeloj crkvi zaziva moje ime, ne znajui da su sve to hladni trenuci kad nisam uz tebe. ekam opet pun Mjesec pa u odetati do mrtvog jezera pokopanih stihova, koji e se opet jednog jutra objaviti na plavom nebu moje due i zauzeti svoje mjesto u bijeloj crkvi gdje jedna dua moli samo za mene.

2010. 2012.

48

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

ZALUTALA ZVIJEZDA
Samo ne priaj o nama, jo toga se bojim, stih je poznate pjesme, a ja lovim lirsku metaforu, koju u zavezati za prepun Mjesec da me odvede kao zalutalu zvijezdu u zabranjeni svijet iluzornih dogaaja nestvarne stvarnosti gdje ivim i trajem. Samo mi ne priaj o nama. uti. Obii u none ulice, zaustaviti se ispod uline svjetiljke, a sjena e zaplesati svoj nestvarni ples gorkog meda kojeg ispijam i odmah se zaboravljam. Kau da se taj krug ponavlja u raznim amplitudama, kau i znam da ne lau, ali gorki med kojeg ispijam, zaveo je zalutalu zvijezdu i odnio je u zabranjeni svijet. Potonula je u svoj bezdan kojem je uzvratila pogled i nestala bez rijei. Samo mi ne priaj o nama. uti. Uskrsni u kinom oblaku ponovljene zore, zatvori me u svoju utnju i, molim te, uti i budi tajanstveno more koje ni skitnica poput mene ne moe razumjeti. Noas sam ti nemirisna, neujna, zaustavljena u gorkom medu, koji je gori glasnik smrti, nego sama smrt trenutka kad god pomislim na tebe.

2010. 2012.

49

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

U LABIRINTU
Iza mene je udna no jo udnijih snova i nemirnih breza, koje su se povijale ispod mog balkona. Najtamnije je pred svitanje, rekao je Soltec u davna vremena, najbolnije je mjesto gdje je Longinovo koplje proparalo kou, ostavilo neizbrisiv otisak na tijelu i dui. Ispod neba boje elika rasplamsao se jutarnji san, pred svitanje, onaj najtamniji san obojen u bijelo i upleo me u svoje bijele magle labirinta otkud jo uvijek pokuavam odgonetnuti gorku ifru neijeg imena, koje mi se opet prikrada zaboravljajui, da su zvijezde postavljene po tonoj elipsi putanje i da je moja udna poezija spremna ba za takve savrene opsjenare. Ono najtamnije pred svitanje, to se uvijek prikrada kao tiha sjena, taj san obojen u bijelo, zamrsio je moju duhovnu mreu u pauinastu koprenu i podigao duu u taj udan labirint. U kinom jutru, zablude su se povile iznad mojih oiju pa mi daju poruke koje ne elim itati, poruke koje ne elim odgonetnuti, poruke ijeg se sadraja bojim.

2010. 2012.

50

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

I dok si spavao, moja dua je pokrenula svoj duhovni razvoj, kao svakog jutra, potonula je u bezdan tvoje due i zavrila taj poetsko-filozofski ritual, kojim uvijek dolazim do tebe. Iz ovog udnog stiha jo udnije moje poezije, utonut u u jezero ovog kinog dana, malo snena i malo prevarena tim snenim porukama, koje dolaze iz labirinta nerijeenih misterija.

2010. 2012.

51

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

SAMO NE PRIAJ O NAMA. UTI

Samo ne priaj o nama. uti. Zakorait u bosonoga u svijet prepun mineralnih posjekotina to mu se zabijaju u tkivo due, zakorait u iz utnje u duboki nemir i ostati tamo, zaustavljena metalnim pogledom hladnog neba, koje se poput elika nadvilo iznad tijela nepostojee sjene. Samo ne priaj o nama. uti. uti taj tren kad mi pogled sretne, uti i kad nema to rei, uti i kad zaborav prekrije racionalni konsonant koji se tako lijepo vrti oko izgubljenog srca. uti.
2010. 2012. 52

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

eka li me solarni nemir kad pogledam u to jarko svjetlo, koje tako bolno ranjava osjetljive oi ili u rastjerati sve zaborave svijeta, pokupiti ih pa kao krhotine razbacati preko pokretnog mosta stidljivosti i u sebi opet pokopati onu, koja jo nije roena? Samo ne priaj o nama. uti. Ne vrijedi nita to racionalni trenutak servira poetskoj dui, ne vrijedi ni trenutak zaustavljanja u lutanju, ako nema tvog praskozorja da mi najavi pozitivan predznak jutarnjeg neba. Tko li mi je u modi ovih dana? Tko e govoriti, a tko zautjeti? Bacit u kocku sudbine visoko u nebo pa neka solarni nemir donese one tvoje rijei koje mi samo utnjom moe izrei, neka sve zauti, neka se i uzavreli konsonant mog ivota zaustavi u zauzimanju mog daha kojeg darujem utnjom.

2010. 2012.

53

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

BILO JE DIVNO
Bilo je divno u tvojim rukama, bilo je divno u nebu tvog pogleda. Bilo je pretamno u dubini tvog srca, da bih znala koliko solarni pogled zaustavlja dah i odvodi u prividni sjaj iluzornih nadanja. Bilo je divno na tvojim usnama ostaviti svoj trag, izazvan novom zorom nekog udnog vremena to se tako tiho privuklo pa se kao zlatna nit zavuklo u srce i osmijehom ozarilo lice. Bilo je divno odabrati teinu sjevernog vjetra u vruoj lipanjskoj noi vie nego imati sjeanja na sve medne poljupce nevoljenih usana. Bilo je divno otkupiti od Boga rije milosti za onu lakou tvog plavog pogleda vie nego primiti sve blaene konsonante nevoljenih usana. Bilo je divno u toj jednoznanosti obnoviti vitalnost due i otpustiti strau, koja se tako estoko protivila da bi ipak utonula u svoj beskraj i zautjela. Bilo je divno osjetiti bol estine tvojih usana, toliko divno da se i mirna molitva tog trena uarila pa me svjetlosnim zagrljajem podarila i obujmila kao najljepe svjetlo, koje sam ikada osjetila. Bilo je divno tvoje pitanje, a jo e biti divniji moj odgovor Da, bilo je divno
2010. 2012. 54

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

A TO BI MI RADILA?
aptao si mi: a to bi mi radila? reci, to bi mi radila?'' i njeno me ljubio, grlio. Je li to poziv na stranputicu ili put? Je li to onaj nijemi odgovor moje due koji se javlja na tvoj poziv? Pitanja pitanja Osjeaj je jo uvijek pulsirajui, nemiran, divan Dan vie nije u mladom satu, solarni pomak svijesti nije se dogodio, jer me ne zanima nita solarno, ve ono tamno duboko plavo, potamnjeno plavo lunarno, polu zavedeno i ostavljeno. Zvijezde su me ispratile sino u polusvijet sjena, elje za tobom, nepobijeene poude nerasplamsajueg bia, koje se jo uvijek odaziva na zov tvog poziva. Moda ne volim onaj mir, ve ovaj nemir, taj zaboravljeni osjeaj, opet probuen i uznemiren? Opet zavirujem u predvorje tog miriljavog svijeta, opet se ne osjeam sakralno tiho, jer davni pulsar zavodi tvojim apatom i obnavlja novo Sunce toplih srpanjskih noi.

2010. 2012.

55

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

EKANJE
Moja dua jo uvijek sjedi na neijem grobu i eka. Iz plavih oiju procijedilo se more u daljine i otplovilo tijelo, ali dua je ostala, eka na neijem grobu odlazeu duu, da se vrati. iji je to grob na kojem sjedi i eka? Iz ponoi otkucava zvono sudbine, glas zamire, raa se novi dan, a dua moja iz te propasti komunicira nijemo i bez konsonanta zaokruuje isti piktogram ledenog pepela to se rasprio kroz ivote i nestao. Styx jo uvijek tee, prevoze se due u jednosmjerno-dvosmjernim pravcima, ali nekoga nema, jer moja dua jo uvijek sjedi na neijem grobu i eka. Prsten mladog mjeseca zataknut mi je na ruci, ogleda se lice u vodi sudbine, a zemlja teko die ba na tom mjestu gdje stojim i zauzimam gorue stope, koje odvode i mrtvu duu mi ne dovode. Milosrdno gledam u prazno nebo, ispod mene kameni spomenik neije due ija trona haljina ne miruje i pada jo dublje u prah i pepeo. ovjeka trebam, da mi apne ivot u duu, ovjeka zazivam na tom mrtvom svijetu i jednolinim glasom odbijam crne ptice koje jo uvijek krue iznad mog balkona i padaju u svoje bezdane. iju tajnu uvam, dok mi dua jo uvijek sjedi na neijem grobu i eka? Slomljenih krila zavravam ovu udnu poeziju i priklanjam se drhtaju dana na odlasku.
2010. 2012. 56

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

UDNO VRIJEME
udno je ovo vrijeme, udna je moja poezija. Vrijeme tone u sebe i ponovo se raa. Bljesak sunanog sutona na susjednom prozoru ne pokazuje smjer, ali stvara mir. Hou li stradati u miru, hou li nestati u nemiru? Kad zazvoni zvono na crkvi blizu mog malog balkona, kao da se otvore vrata raja i pozivaju u one dane beskraja kad smo etali starim hramovima, itali odsjaj patine sa starih ikona i drali se za ruke, poput udno dvoje ljudi, koji su zalutali u staru crkvu i na tren zaustavili vrijeme na oltaru vjenosti. esto se kolebam, esto bacam snove u bezdan prolosti, esto iz one zadnje misli izvlaim potok, koji juri prema izvoru ivota i pitam se: gdje si? Ispod srebra due Mjesec me pokriva, uva, zaogrnuo me u svoju prozranu svjetlost i odvodi do sjajne zvijezde, koja svojim zlatom lije treperavi vrtlog pa na uu Neretve eka moju duu da se vrati iz ovog bijelog grada i mirnim strujama odahne u smiraju.

2010. 2012.

57

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

TRAENJE
A to tvoje misli trae? Otkud su iznikle, gdje su tragove ostavile, gdje su nestale i kad su o meni sanjati prestale? Niz elo se sputa tanka misao, prepuna konsonanata, zbrkanih i utjenih, gladnih i beivotnih, dok ih tvoja ruka ne dotakne i ne oivi taj beskrajni duboki ocean bezdana. Imala sam sjaj u oku, imala sam daleku istinu zataknutu u daljini neprohodnih staza. Imala sam sve, a u srce sam zatvorila nita i pustila ga u svilenu tamu Svemira. Zablude su hranile ivot, lani natpisi su bili kao najljepe bajke svih vremena, a udna zbrkana glazba hladnih konsonanata je zvuala neskladno i zatvarala tu sliku kaosa i neivota onog neivog u meni toliko, da sam iz slike ispadala i nitavilom se pokrivala ne bih li nekako preivjela.

2010. 2012.

58

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

A to tvoje misli trae?

Mene, neku drugu duu ili moda neku slinu meni, sjenu neeg to je blisko, a opet slomljenim linijama ispisane rijei na dlanu ne odvode te nigdje? Mogu li od jedne due nastati vee rijei, nego su one koje su reene u kasnim nonim satima, sa bezvremenim izrazom na licu, kad no nestaje u sebi i poklanja se dubini ljudskog srca, koje jo uvijek luta izmeu svjetova traei u pijesku vremena svoj otisak na dui?

2010. 2012.

59

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

MUDROST TIINE
Dok se no topi u svom plavetnilu, ja se topim u ljubavi s tobom. Sa mog ramena odlazi u mudrost tiine gdje samo rijetke zvijezde imaju svoj sjaj. Zaveo si me tihom priom svoje due, bila sam tako lagana meta za tvoje hladno srce, a ipak tako gorko medeno da opet poelim ba onu mudrost tiine gdje ivi. Bijeli snovi iz vizije postaju stvarnost, a mramorni ponos se istopio, aneo oprosta ga je odnio, u ocean ga potopio. Rije moe biti kamen, ako nije iz srca izreena, a mona je zavodnica kad iz ljubavi izroni i obavije te poput jesenje magle i odvede u svoj tajanstveni svijet. Zna li da jo uvijek elim doi u tvoju mudrost tiine, gdje bih pokraj te tajanstvene oceansko-plave rapsodije zauzela ono mjesto kad sam zastala na raskriju ivota i pokupila te, oduzela te samoi i udomila te u tajanstvenoj ifri mog genetskog kod-a? Jo samo ponekad osjetim onaj nemir na sceni ivota, jo samo ponekad moja dua zadrhti zbog loeg konsonanta, koji remeti ovu mudrost tiine gdje ti dolazim polako, vrlo polako.
2010. 2012. 60

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

ZID UTNJE
Izmeu mene i neba ne vlada mir. Ponovo kreem slinim putem, ali sjenoviti bagrem ne umi proljetnim dahom, ve se jesenja elegija uvukla u njegove rasputene grane i stvara zid utnje izmeu Mjeseca u oima i plavih daljina. Poznatim putem krenula je sjena, kliznula niz cestu i otila daleko ispred mene. Na vlanim usnama zatitrao je osmijeh, ali zid utnje prekrio je ranojutarnji susret i zaogrnuo me plesom ove moje udne poezije. Zavezala sam srce trakama svjetlosti to je dolazila sa oblanog neba, iako nema mira izmeu neba i mene. Znala sam da u zalutati iza tvog plavog pogleda, otkud dolaze vedrina, radost. Jo uvijek sam u sebi vezana zidom utnje, glazbom dalekog oceana, koji sa junog neba odrava vrijeme u pravilnim horizontalnim vidicima i onim otiskom due, kojeg ostavlja svaki put kad me pogleda. Za jedan dan, kad zid utnje otopi onaj led to jo uvijek spava u srcu, neka se daleki ocean junog neba pomiri sa ovim mojim udnim stihovima i zarotira vrijeme, koje jo uvijek stoji tamo gdje si ga zaustavio.

2010. 2012.

61

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

KAD SE DUA U DUU ZALJUBI

Kad se dua zaljubi u drugu duu, jedna zvijezda zasja jaim sjajem na tamnom barunu neba. Dua se ne zaljubi u plave oi, ve u ono to se iza njih krije, u onaj duboki pogled, koji nita drugo nije, nego oi druge due to sa ljubavlju sve uzvraaju. Jedna kap ive strasti gori u tom pogledu iza oka, jedna traka svjetlosti se protee do kapi drugog oka, da bi se u tom spoju se zaledilo i zauvijek sve povezalo. Na tragu sam neeg mistinog, na tragu sam neeg beskrajnog. Iz knjige ivota izbijam gorku ifru tvog imena, bacam je daljinama da se zauvijek tamo zaustavi pa kao nova zvijezda izroni i zasja novim sjajem u trenu kad se druga dua u duu zaljubi. Svijea je dogorjela, vatru je ugasila, svjetlost mi je darovala. Bio je to in stvaranja i umiranja, bio je to tren kad se pustinja u dui zazelenila, bio je to tren kad sam se sa planetom spojila.

2010. 2012.

62

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

Svaku misao potapam u duhovnu rijeku, koja tee nepovratno do ua ivota i odnosi elje prema bijelom gradu zlatne mladosti. Zaustavljeni konsonant u poetku rijei neka se razlije ovim globusom i preko sjevernog neba donese onaj simbol, koji gasi e i obnavlja lunarni sjaj ivotnog ciklusa. Kad jednog dana ovo tijelo darujem zemlji, kad se prah iz praha ponovo rodi, znam, ekat e me negdje na obzoru, povest e me opet preko pustinje ivota i zaljubit e se opet u ovu duu to te stoljeima eka. To su relacije davno zacrtanih koridora gdje nema nejasnoa, gdje se pomijeane krvi zajedno izvlae iz ispisanog vjenog kod-a i hazarderski ulaze u nove neispisane linije na dlanu. A ti, kad me prepozna, budi nomad, koji e ovu pustinjsku duu zarotirati prema bezdanu vjenosti, da bi se tamo zauvijek spojili, na tamnom nebu zasjali onog trena kad se druga dua u duu zaljubi.

2010. 2012.

63

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

PREDVORJE BIJELE TIINE

Pitanja lome dan, prelama se sve i odlazim polako u san, jer negdje u iluziji iz due izlazi proroanstvo satkano od zelene trave i uvelog lia, da bi me sakrilo u ovim melankolinim jesenskim danima. U kasni sat ovog poslijepodneva, kad se ne uje dah ocvale breze i kad me na puini ivota nitko ne oekuje, crveno Sunce se uarilo, u daljinama se pokazalo i pitanje mi postavilo. U toj poslijepodnevnoj kompoziciji melankolije i eleginih slova, praznina se objavila u bjelini tiine, zauzela mjesto u kutu iza oiju pa me doziva svojim sablasnim zazivom. Otii u opet putem Mjeseca, zatvorit u srce u predvorje bijele tiine i neu se bojati te istine, jer me srebrni Mjeseev sjaj vodi u apstraktnu stvarnost gdje se ne snalazim kao nekad, ali iz podzemlja mojih elja progovara Vestalka to se javlja uvijek kad sam najtia i najudnija. Na raskriju kod predvorja tiine i bijele neistine, zaustavit u se, sa nemirom u dui i blagoslovom za tebe. Nema me, opet me nema, odlutala sam u moju udnu poeziju, zatvorila sam stari svijet, razvezala savez Neba i Zemlje i opet nainila gordijski vor snova gdje na predvorju bijele tiine pokuavam odgonetnuti put za dalje.

2010. 2012.

64

Jadranka Varga

Predvorje bijele tiine

ISBN 978-953-7889-28-9

2010. 2012.

65