ZLATNI SKARABEJ

Nekada davno bio sam blizak s gospodinom Williamom Legrandom. On je izdanak hugenotske obitelji. Nekad je bio imuan, ali ga je niz nesrea odveo u bijedu. Kako bi izbjegao ponienje, napustio je New Orleans, grad svojih predaka i skrasio se na Sullivanovom otoku blizu Charlstona u Junoj Karolini. Otok je osobit. Na njemu je malo toga osim pijeska. Dugaak je oko 5 kilometara i ni na jednom mjestu nije iri od pola kilometra. Od kopna je odvojen jedva uoljivim potokom koji je probio put kroz divljinu trske i mulja, omiljeno utoite barskih ptica. Vegetacija je na njemu, kao to moete i pretpostaviti, vrlo oskudna i patuljasta. Nemogue je vidjeti makar i najmanje drvo. Jedino blizu zapadnog ruba otoka, tamo gdje je utvrda Moultrie i gdje su neki ubogi kuerci koje ljeti nastanjuju oni koji pobjegnu od charlestonske praine i vruine, mogu se nai male bodljikave palme, ali itav je otok, izuzev ove zapadne toke i bijele plae na morskoj obali, pokriven gustom ikarom slatke mirte koju toliko hvale engleski vrtlari. Grmlje ovdje obino dosee visinu od etiri do est metara i ini gotovo neprohodnim umarak koji puni zrak svojim miomirisima. U skrovitom kutu ovog umarka, nedaleko od istonog, udaljenijeg kraja otoka, Legrand je izgradio malu kolibu u kojoj je ivio kad sam ga, posve sluajno, upoznao. Taj je susret ubrzo prerastao u prijateljstvo, budui da sam u tom samotnjaku naao mnogo toga to izaziva zanimanje i divljenje. Bio je dobro obrazovan, vrlo domiljat, ali mizantrop sklon brzoj promjeni raspoloenja - od oduevljenja do melankolije. Imao je dosta knjiga, ali ih je rijetko itao. Uglavnom je lovio i ribario, te lutao po plai i kroz mirtu u potrazi za koljkama i rijetkim insektima - na ijoj bi mu kolekciji zavidio i Swammerdamm. Na tim izletima obino ga je pratio stari crnac Jupiter, kojega je obitelj jo davno oslobodila, ali kojega ni prijetnje ni obeanja nisu mogla odvratiti od onoga to je smatrao svojim pravom, a to je da se brine o mladom gosponu Willu. Nije posve iskljueno ni da je Legrandova obitelj, smatrajui Legranda pomalo intelektualno nesreenim, prebacila na Jupitera obvezu da nadgleda i titi ovog lutalicu. Zime su na zemljopisnoj irini otoka Sullivan rijetko kad otre, pa je prava rijetkost zapaliti vatru ve ujesen. Ipak, sredinom listopada godine 18.. dan je bio izuzetno hladan. Neto prije zalaska sunca, probio sam se kroz zimzelenu umu do kolibe svog prijatelja kojega ve nekoliko tjedana nisam posjetio - u to sam vrijeme bio smjeten u Charlestonu, kojih devet milja od otoka, a prijevozna sredstava u to su vrijeme daleko zaostajala za dananjima. Stigavi do kolibe, pokucao sam, ve po obiaju, ali kako nije bilo odgovora, potraio sam klju tamo gdje sam znao da je skriven, otkljuao vrata i uao. Gorjela je vatra, to mi je dobro dolo. Skinuo sam ogrta, privukao naslonja do kamina i strpljivo ekao dolazak domaina. Stigli su odmah nakon smrknua i pozdravili me iznimno srdano. Jupiter se, urei pripremiti divlju patku za veeru, smijeio od uha do uha. Legrand je bio u transu - kako drukije da to nazovem - od oduevljenja. Pronaao je nepoznatu koljku koja je pripadala posve novoj vrsti, a povrh toga ulovio je i spremio, uz Jupiterovu pomo, skarabeja za kojega je vjerovao da je potpuno novi primjerak i kojega mi je sutra elio pokazati i uti moj sud. "Zato ne veeras?", upitao sam trljajui ruke nad vatrom i aljui k vragu svu tu priu sa skarabejem. "O, da sam znao da ste tu!", rekao je Legrand, "Ali tako sam vas davno vidio; kako sam mogao predvidjeti da ete me, od svih veeri, posjetiti ba ove? Kad sam se vraao kui, susreo sam porunika G. iz tvrave, i, vrlo ludo, posudio mu kukca; stoga je nemogue da ga vidite prije jutra. Prenoite ovdje, a ja u Jupa poslati po kukca u sam izlazak sunca. O, najljepe li stvari na svijetu!" "to - izlazak sunca?" "Glupost! Ne! Kukac. Boje je sjajnog zlata, veliine hikori oraha, ima dvije crne toke blizu stranjih nogu, te jednu malo duu kod prednjih. Antene su..." "Nema kositra na njih, gos'n Will, stalno vam ponavljati" upao je Jupiter, "buba je zlato-buba, vrst, svaki komadi njega, unutra i sve to, vidjeli krila - nikad drati upola teka buba u moj ivot." "Da, pretpostavljam da je tako, Jup" odgovorio je Legrand nekako, barem se meni tako inilo, iskrenije nego je to situacija zahtijevala, "ali je li to dovoljan razlog da dopusti da ptice izgore? Boja mu je", sad se okrenuo meni, " gotovo takva da potvruje Jupiterovu ideju. Nikada niste vidjeli bljetaviji metalni sjaj od sjaja njegovog oklopa - ali o tome neete moi suditi sve do sutra. Do tada u vam pokuati opisati kako izgleda." Rekavi to, sjeo je za maleni stol na kojemu su bili pero i tinta, ali nije bilo papira. Potraio ga je u ladici, ali ni tamo ga nije naao. " Nije vano", promrmljao je, "i ovo e posluiti." i iz depa na jakni izvukao je, kako se meni inilo, prljavi arak papira i poeo perom brzo crtati. Nastavio je crtati, a ja sam se vratio mojemu mjestu kraj vatre jer mi je jo uvijek bilo hladno. Kad je zavrio, dodao mi je crte ne diui se. Dok sam ga primao, zaulo se glasno reanje i grebanje po vratima. Jupiter ih je otvorio, a veliki Legrandov newfoundlander utrao je u sobu, skoio mi na ramena i stao me lizati jer sam ga za mojih prijanjih posjeta obasuo panjom. Nakon

to je njegovo skakanje prestalo, pogledao sam u papir i, moram priznati, ostao iznenaen onim to je moj prijatelj nacrtao. "Pa", rekao sam nakon par minuta utnje, "ovo je, moram priznati, doista neobian skarabej; meni potpuno nov; nikad nisam vidio neto takvo - osim ako to nije lubanja ili mrtvaka glava, na to me ovo podsjea vie nego na bilo to drugo." "Mrtvaka glava!", ponovio je Legrand, "Da, ima neto to podsjea na mrtvaku glavu ovako kad je na papiru. Dvije gornje tamne toke izgledaju poput oiju, je l? Dulja na dnu je poput usta - pa i oblik je ovalan!" "Moda je tako", rekao sam, "ali, Legrande, rekao bih da vi niste neki umjetnik. Ipak u morati priekati da osobno vidim kukca da bih znao kako zaista izgleda." "Pa, ba i ne znam", rekao je pomalo iznervirano, "crtam sasvim podnoljivo, trebao bih barem, imao sam dobrog uitelja i laskam sebi da nisam neki tupoglavac." "Ali, dragi moj prijatelju, onda se alite.", rekao sam, "Ovo je vrlo dobra lubanja, doista, mogao bih ak rei, vodei se njenim opisom koji daju psiholozi, da je izvrsna lubanja, ali va skarabej mora biti najudniji skarabej na svijetu ako podsjea na nju. Eto, na osnovi ovoga moemo stei uzbuujuu predrasudu. Pretpostavljam da ete ga nazvati scarabeus caput hominis1, ili ve tako nekako - ima mnogo slinih naziva u prirodnim znanostima. Ali, gdje su antene o kojima ste govorili?" "Antene?", rekao je Legrand koji se ponovo zagrijavao za problem. "Uvjeren sam da morate vidjeti antene. Napravio sam ih toliko uoljive kao to doista i jesu da ih ne moete neprimijetiti." "Hm, hm", rekao sam, "moda i jeste, ali ja ih ipak ne vidim" i pruio sam mu papir bez dodatnog komentara, ne elei izazivati njegovu narav. Slijed dogaaja me iznenadio; njegovo loe raspoloenje me zbunjivalo - a to se tie crtea kukca, na njemu se definitivno nije dalo uoiti nikakvih antena i doista je podsjeao na mrtvaku glavu. Sav iznerviran uzeo je papir i gotovo ga je zgnjeio i bacio u vatru, kad je usputan pogled na crte odjednom privukao njegovu panju. Za tili as lice mu je postalo arkocrveno - a onda izuzetno blijedo. Nekoliko minuta prouavao je crte sjedei. Potom je ustao, uzeo svijeu sa stola, pa sjeo na koveg u najudaljenijem kutu sobe. Tamo je ponovo zabrinuto pregledavao papir okreui ga u svim smjerovima. Nije nita rekao i njegovo me ponaanje uvelike zbunjivalo, ali opreza radi nisam elio izazvati njegovu ud bilo kakvim komentarom. Tada je ustao, izvadio lisnicu iz depa, paljivo u nju stavio papir, a onda sve to spremio u pisai stol zakljuavi ga. Ponaanje mu je postalo sreenije, ali je njegovo poetno oduevljenje nestalo. Ipak, izgledao je manje nervozno, a vie odsutno. Kako je veer odmicala, postajao je sve zamiljeniji i ni jedna moja upadica nije dopirala do njega. Moja je prvotna namjera bila da provedem no u kolibi, kao to sam vie puta prije toga inio, ali vidjevi domaina u takvom raspoloenju, smatrao sam da je najbolje otii. Nije me nagovarao da ostanem, ali kada sam odlazio, stisnuo mi je ruku s vie srdanosti nego inae. Od toga je prolo gotovo mjesec dana (u meuvremenu Legranda nisam vidio), kad me u Charlestonu posjetio Jupiter. Nikada prije toga nisam vidio dobrog starog crnca tako obeshrabljenog, pa sam se uplaio da je neka ozbiljna nesrea snala moga prijatelja. "Dakle, Jup", rekao sam,to ima? Kako je tvoj gospodar?" "Da kaem istina, gospodar nije tako dobro kako moi biti." "E, pa doista mi je ao to uti. Na to se ali?" "Eto, to je to - on nikada ne aliti se nita - ali on jako bolestan i sve to!" "Vrlo bolestan! Pa zato nisi to odmah rekao?Je li vezan za krevet?" "Ne, nije to! Nije svezan za nita - tako izgledati. Moje su misli vrlo teke, o, siroti gos'n Will." "Jupiter! Volio bih razumjeti to to govori. Rekao si da ti je gospodar bolestan. Je li ti rekao to ga mui?" "Ma, gospodar, niti jedna rije o stvari, gos'n Will nita kazati to dogaati, ali to initi njega da ii okolo i izgledati takav - glava dolje, ramena gore i bijel ko guska? I dri cjevicu cijelo vrijeme..." "Dri to, Jupiter?" "Dri cjevicu sa sliica okolo - najvie udne slike ja ikada vidjeti. Ja imati strah, kazati tebi. Drati jako vrsto oi na gospodar. Jedan dan otii prije sunce i ne doi za cijeli boga dan. Ja uvati veliki tap da dati dobar batina kad doi - ali vidjeti takva budala kad vratiti se i ja ne imati srce - tako on biti vrlo slab." "Eh, da, dato, nakon svega mislim da je bolje ne biti previe strog s njim - nemoj ga tui, Jupiter, ne bi to on mogao dobro podnijeti. Ali, ima li ikakvu ideju to je izazvalo tu njegovu bolest, ili bolje, promjenu ponaanja? Je li se bilo to neugodno dogodilo otkako sam ga vidio? "Ne, gospodar, nita neugodno od taj dan - to taj dan ti biti tamo." "Kako? to misli?" "Pa, buba mislim." "to?" "Buba - ja biti siguran jako gos'n Will ugristi negdje taj zlato-buba. "Zbog ega to misli?" "Kande dovoljan, usta isto. Ja nikad vidjeti takav vraji buba - on udariti i gristi svaki stvar doi do njega. Gos'n Will uloviti s panika, ali morati da moi uloviti brzo. Kazati tebi - tada biti vrijeme buba ugristi. Ja ne voli kako usta od buba izgledati i ja ne drati s 1skarabej

ljudska glava

moji prsti, ja drati s komad papira ja nai. Ja omotati s papir i staviti komad papir u usta to je kako trebati." "I ti doista misli da je kukac ugrizao gospodara i da je zbog toga bolestan?" "Ja o tome nita misliti - ja mirisati. to njega initi sanjati zlato tako puno, ako ne njega zlato-buba ugristi? Ne uti prije o zlato-buba." "Kako zna da on sanja o zlatu? "Kako znati? Kako - on priati dok spavati - eto kako znati!" "E, Jup, moda si u pravu. A kojim sretnim okolnostima imam zahvaliti za tvoj dananji posjet? "to biti, gospodar?" "Jesi li donio kakvu poruku od gospodina Legranda?" "Ne, gospon, ja donijeti ovo". I tad mi je Jupiter dao poruku koja je glasila ovako: Dragi... Zato vas nisam vidio tako dugo? Nadam se da se niste uvrijedili zbog neke moje nepodoptine - to bi bilo nemogue. Otkako smo se vidjeli imao sam velikog razloga za zabrinutost. Imam vam neto rei, ali jedva da znam kako i da li uope da vam kaem. Zadnjih dana nisam bio posve dobro, i jadni me stari Jup gotovo neizdrljivo gnjavio svojom panjom. Moete li vjerovati? Pripremio je jednog dana veliku ibu kako bi me kaznio jer sam ga ostavio i u brdima proveo itav dan. vrsto vjerujem da me samo moj bolesni izgled spasio od batina. Nisam mijenjao svoju sobu otkako smo se vidjeli. Ako moete, na bilo koji nain, doite s Jupiterom. Doite. elio bih vas noas vidjeti zbog vanog posla. Uvjeravam vas da je od najvee vanosti. Va WILLIAM LEGRAND U tonu toga pisma bilo je neega to me uznemiravalo. Stil se potpuno razlikovao od Legrandovog. O emu li je on to sanjao? Koji li je novi hir obuzeo njegov lako uznemiriv um? Koji bi to "posao od najvee vanosti" on mogao obaviti? Nain na koji ga je Jupiter prikazao nije obeavao nita dobra. Plaio sam se da je stalni pritisak nesree prilino poremetio um mojega prijatelja. Ne ekajui ni asa, spremio sam se pratiti crnca. Stigavi do pristanita, uoio sam kosu i tri lopate, sve oito novo, kako lee na dnu broda kojim smo trebali otploviti. "to to sve znai, Jup?", upitao sam. "Kosa, gospodaru, i lopate." "Dakako; ali to to ovdje radi?" "To kosa i lopate gos'n Will traiti, ja kupiti u grad, i vrag puno navac ja dati za to." "Ali, tako mi svih misterija, to e tvoj gospodin Will raditi s kosom i lopatama?" "To ja ne znati, vrag odnijeti mene ako on znati isto. Sve to doi od buba." Vidjevi da nita zadovoljavajue ne mogu doznati od Jupa ije je cijelo bie bilo opsjednuto bubom, uao sam u brod s kojim smo odjedrili. Uz dobar i jak vjetar ubrzo smo stigli do malog zaljeva sjeverno od Fort Moultrie i nakon etnje od otprilike dvije milje, doli do kolibe. Bilo je oko tri poslijepodne. Legrand nas je nestrpljivo ekao. Nervozno mi je stisnuo ruku, to me upozorilo i pojaalo ve postojee sumnje. Bio je blijed, gotovo kao duh, a duboke su mu oi sjajile neprirodnim sjajem. Nakon nekoliko pitanja o zdravlju, pitao sam, ne znajui kako to drukije rei, je li dobio skarabeja od porunika G. "O, da", odgovorio je promijenivi boju glasa, "dobio sam ga ve sljedeeg jutra. Nita me ne bi moglo natjerati da se odvojim od tog skarabeja. Znate li da je Jupiter prilino u pravu o njemu?" "U kojem smislu?" pitao sam s tugom u srcu. "Pretpostavivi da je od pravog zlata", rekao je jako ozbiljno, to me potpuno okiralo. "Taj e me kukac obogatiti", nastavio je trijumfalno se smijeei "vratiti mi poloaj u obitelji. Je li udo da sam to dobio? Kako je srea smatrala ispravnim da mi se nasmijei, jedino to mi preostaje jest da je uporabim pravilno, pa u doi do bogatstva iji je ovo znak. Jupiter, donesi mi tog skarabeja!" 'ta! Bubu, gospodar? Ja ne ii za nevolja; gospodar morati ii sam po buba". Nakon toga, Legrand je uz ozbiljan i uzvien uzdah ustao i donio mi kukca iz staklene kutije u kojoj je bio zatvoren. Bio je to prelijepi skarabej, do tada nepoznat prirodoznancima - doista veliko priznanje sa znanstvenog stajalita. Imao je dvije okrugle toke blizu stranjih nogu i jednu malo dulju blizu prednjih. Krila su mu bila izuzetno tvrda i sjajna, poput zlata. Njegova je teina bila nevjerojatna i, uzevi sve to u obzir, teko sam mogao kriviti Jupitera zbog njegovog miljenja o insektu. Ali, to uiniti s Legrandovim slaganjem s tim miljenjem, doista nisam znao. "Poslao sam po vas", rekao je velianstvenim glasom nakon to sam pregledao kukca, "poslao sam po vas jer bih moda trebao va savjet i pomo u budue zbog sudbine i kukca..." "Moj dragi Legrand, povikao sam prekidajui ga, "vi oito niste doboro i trebalo bi poduzeti neke mjere. Morali biste u krevet! Ostat u par dana, sve dok to ne prebrodite. Imate temperaturu i..." "Pipnite me", rekao je. Popipao sam ga i moram priznati da nisam osjetio niti najmanji nagovjetaj temperature. "Ali mogue je biti bolestan i ne imati temperaturu. Dopustite mi jednom da odredim to vam treba. Najprije trebate otii u krevet. Potom..."

"U krivu ste", prekinuo me, "Dobro sam onoliko koliko se moe oekivati da budem zbog uzbuenja. Ako mi doista elite dobro, pomoi ete mi da se lake nosim s tim uzbuenjem." "Kako?" "Jednostavno. Jupiter i ja idemo na ekspediciju u brda na kopnu, i na tom bismo putovanju trebali pomo osobe u koju moemo imati povjerenja. Vi ste jedina osoba kojoj moemo vjerovati. Bez obzira hoemo li uspjeti ili ne, uzbuenje kojemu ste svjedokom smanjit e se podjednako." "Strah me je slijediti vas na bilo koji nain, odgovorio sam, "ali govorite li to da taj strani kukac ima ikakve veze s ekspedicijom u brda?" "Ima." "Tada, Legrand, ja ne mogu biti lan neega tako apsurdnog." "ao mi je, jako ao, jer tada emo morati pokuati sami." "Pokuati sami! Vi ste oito ludi! Ali stanite! Koliko mislite biti odsutni?" "Vjerojatno cijelu no. Treba krenuti odmah, a vratit emo se, u svakom sluaju, prije izlaska sunca." "I obeajete mi svojom au, kad taj va hir bude gotov i posao s kukcem (o, dobri Boe!) zavri na vae zadovoljstvo, da ete se vratiti kui i slijediti moje savjete kao savjete svojeg lijenika." "Da, obeajem; a sad krenimo jer nemamo vremena za gubljenje." Teka srca slijedio sam prijatelja. Poli smo oko etiri sata: Legrand, Jupiter, pas i ja. Jupiter je nosio kosu i lopate - na emu je insistirao - rekao bih vie iz straha da alatke budu njegovu gospodaru nadohvat ruke, nego zbog velike brige i poslunosti. Ponaao se tvdroglavo da krajnjih granica i jedino to je za cijelo vrijeme putovanja prelazilo preko njegovih usana bilo je "taj vraja buba". to se mog udjela tie, ja sam se naprtio s par svjetiljki, dok se Legrand zadovoljio sa skarabejem kojega je nosio privrenog na uzici i kojega je poput magiara vrtio tamo-amo. Kad sam uoio ovaj posljednji jasan dokaz o poremeaju uma mojega prijetelja, jedva sam zadrao suze. Mislio sam da je najbolje, barem za sada, da s veseljem prihvatim njegovo ponaanje dok ne smislim neto to bi moglo uspjeti. U meuvremenu sam uzalud pokuavao otkriti svrhu ove ekspedicije. Nakon to me je uspio nagovoriti da ga pratim, nije elio razgovarati niti o jednoj temi, nego je na sva moja pitanja odgovarao jedino "Vidjet emo!". amcem smo preli potok na vrhu otoka i nastavili se penjati po uzvisinama na kopnu, napredujui u sjevero-zapadnom smjeru, dijelom koji je bio osobito divlji i naputenm i gdje se nisu mogli vidjeti ljudski tragovi. Legrand je vodio odluno, zastajui s vremena na vrijeme da bi potraio neke oznake koje je postavio u prijanjem obilasku. Tako smo putovali oko dva sata, i sunce je upravo zalazilo kad smo stigli u podruje izoliranjie od bilo kojega do tada vienog. Bio je to zaravanak blizu vrha gotovo nedostupnog brda, gusto obraslog umom od dna do vrha, koji su presjecale litice za koje se inilo da se slabo dre tla i da ih jedino uma sprjeava da se urue u dolinu. Duboke provalije upotpunjavale su hladnu ozbiljnost prizora. Prirodna zaravan na koju smo se popeli bila je gusto obrasla kupinama, i kroz nju je, kao to smo uskoro otkrili, bilo nemogue proi osim uz pomo kose. Zato nam je Jupiter, prema uputi svojega gospodara, krio put prema podnoju ogromne magnolije koja je, uz desetak hrastova stajala na uzvisini nadmaujui njih kao a i svako drugo drvo koje sam do tada vidio, ljepotom svojeg lia i oblika, irinom kronje i velianstvenou pojave. Kad smo stigli do drva, Legland se okrenuo Jupiteru i upitao ga bi li se mogao popeti. Starac je izgledao iznenaen ovim pitanjem, pa nekoliko trenutaka nije odgovorio. Zatim se pribliio deblu, polako ga obiao i pregledao. Kad je zavrio pregled, samo je rekao: "Da, gospodar, Jup popeti svaki drvo ikad vidjeti u svoj ivot." "Onda gore, to je mogue prije, jer e uskoro biti premrano da bismo vidjeli ono to trebamo vidjeti." "Kako visoko ii, gospodar?", upitao je Jupiter. "Popni se uz glavno deblo, a onda u ti rei kamo treba ii i evo - stani! Uzmi kukca sa sobom." "Bubu, gos'n Will! zlato-buba!", povikao je crnac povlaei se od straha, "zato buba morati ii u drvo ako ja morati? "Ako je tako velikog i jakog crnca poput tebe, Jup, strah nositi bezopasnog malog mrtvog kukca, zato ga ne bi nosio drei ovu uzicu? Ako ga, ipak, ne ponese gore, bit u prisiljen razbiti ti glavu ovom lopatom." "to sad stvar, gospodar, rekao je Jup, oito posramljen ovim obratom, uvijek htjeti praviti galama sa stari crnac. Samo ala. Ja biti strah od buba! ta ja briga o buba?" Paljivo je uzeo sami kraj uzice i drei, koliko su to okolnosti doputale, kukca to dalje od sebe, spremao se popeti uz drvo. Dok je mlada, magnolija, Liriodendron Tulipiferum, najvelianstvenija meu drvima amerikih uma, ima deblo osobito glatko i raste vrlo visoko, bez poprenih grana; poslije joj kora postaje izbrazdana i neravna, a na deblu se pojavljuju mnoge kratke grane. Tako je u ovom sluaju problem penjanja bio vie prividan nego stvaran. Obujmivi rukama i koljenima veliko deblo to je vie mogao, hvatajui rukama grane i oslanjajui svoja bosa stopala na druge, Jupiter je, izbjegavi nekoliko moguih padova, dosegnuo prve ralje i stao kao da je cijela stvar okonana. Opasnost poduhvata doista je minula, mada je penja bio kojih ezdeset, sedamdeset stopa2 nad zemljom. 2dvadesetak

metara

"Koji put sada ii gos'n Will?", pitao je. "Dri se najvee grane - one na ovoj strani", rekao je Legrand. Crnac ga je istog trena posluao. Bez imalo potekoa penjao se sve vie i vie, sve dok nije potpuno nestao u gustoj kronji. Njegov smo glas uli poput jeke. "Koliko jo trebati ii gore?" "Koliko si visoko?", pitao je Legrand. "Zasad moi vidjeti nebo kroz vrh drvo." "Zaboravi nebo i sluaj to ti govorim. Pogledaj dolje i prebroj koliko je grana ispod tebe na ovoj strani. Koliko si grana proao?" "Jedan, dva tri, etri, pet - ja proi pet grana s ova strana, gospodar." "Onda se popni jo za jednu granu." Za par minuta ponovo smo uli glas koji je objavio da je sedma grana dosegnuta. "Sada, Jup, vikao je Legrand oigledno uzbuen, elim da hoda po toj grani to dalje moe. Ako vidi bilo to neobino, reci mi" Ovaj put ono malo vjere u prijateljev zdrav razum potpuno je nestalo. Nije bilo druge mogunosti nego zakljuiti da ga je obuzelo ludilo, pa sam postao zabrinut elei ga vratiti kui. Dok sam vagao to je najbolje uiniti, zauo se Jupiterov glas. "Jako opasan ii po ovaj grana daleko, ovaj grana mrtav cijeli." "Jesi li rekao da je grana mrtva, Jupiter?", vikao je Legrand drhtavim glasom. "Da, gospodar, ono mrtav kao mrtav, siguran ivot otii iz ono." "O, nebesa mi, to da napravim?", pitao se Legrand oito u velikoj nevolji. "to napraviti?", rekao sam veseo zbog prilike da kaem koju rije, A zato ne otii kui i lei u krevet? Idemo odmah - to je izvrsna ideja! Ve je kasno, a i sjeate se svog obeanja." "Jupiter", zavikao je ne sluajui me niti malo, "uje li me?" "Da, gos'n Will, uti tebe skroz jasan!" "Isprobaj drvo svojim noem i vidi je li jako trulo." "On trulo, gospodar, zasiguran", odgovorio je crnac nakon par minuta, "ali ne biti tako trulo kako moglo biti. Moe mali put po grana ja sam, to istina." "Ti sam! to misli pod tim?" "ta?! Misliti o buba! Ovo vrlo teak buba. Moda ispustiti buba u guva i grana ne pui pod teina jedan crnac." "Ti, jedan prevarantu!", uzviknuo je Legrand oito olakano, "to eli rei govorei mi gluposti poput ove? Ako ispusti kukca, sigurno u ti zavrnuti vratom. Onda, Jup, uje li me?" "Da, gospodar, ne treba tako vikat na jadan crnac." "Dobro, sluaj sada! Ako riskira hodajui po grani koliko misli da je sigurno i ne ispusti kukca, darovat u ti srebreni dolar im se spusti." "Evo, gos'n Will, jesam, gotovo na kraj grana", smjesta je odgovorio crnac. "Na kraju grane", gotovo je vrisnuo Legrand, " kae li to da si doao gotovo do kraja grane?" "Skoro biti, gospodar, o-o-o-oh! Boe spasiti! ta ovo biti na kraj grana?" "Dakle!" uzviknuo je Legrand oduevljeno, "to je to?" "Eto nita samo lubanja - neko ostaviti svoja glava na drvo, i vrana iskljucala svaki dio od meso!" "Lubanja, kae, izvrsno! Kako je zavezana za drvo, to je dri?" "Dobro, gospodar, mora viditi. Ovo sve vrlo udan, na moja rije - ovdje biti veliki aval u lubanja, i drati za drvo! "Dobro, a sada, Jupitere, napravi tono to ti kaem, uje li me?" "Da, gospodar. "Pazi, nai lijevo oko lubanje." "Hm! Huu! To dobar! Zato nemati nijedan oko ostati?" "Prokleti glupane! Razlikuje li ti svoju desnu ruku od lijeve?" "Da, znati, znati sve o to, moj lijeva ruka ja sjei uma." "Tono, ti si lijevoruk; tvoje je lijevo oko na istoj strani kao i lijeva ruka. Sada valjda moe nai lijevo oko lubanje ili mjesto gdje je lijevo oko bilo. Jesi li naao?" Usljedila je duga stanka. Potom je crnac pitao: "Je li lijevo oko od lubanje na ista strana gdje lijeva ruka? Jer lubanja nemati ni mali komad od ruka ali nije vaan! Ja nai lijevo oko - ovdje lijevo oko! ta raditi sad?" "Neka kukac proe kroz njega sve dok uzica dopusti - ali budi oprezan i nemoj dopustiti da ti ispadne iz ruke!" "Sve to biti gotov, gos'n Will: jako laka stvar staviti buba ii kroz oko - gledati za njega ispod!" Za vrijeme ovoga razgovora Jupiter se nije mogao vidjeti, ali kukac, kojega je spustio, zasjao je na kraju uzice, blistajui kao kugla goreeg zlata na posljednjim zrakama zalazeeg sunca, koje su blijedo osvjetljivale mjesto na kojemu smo stajali. Skarabej je visio slobodno, daleko od grana, i kada bi ga se pustilo da padne - pao bi ispred naih nogu. Legrand je smjesta uzeo lopatu i s njom raistio kruni prostor, tri-etiri jarda u promjeru, tono ispod insekta, pa, zavrivi to, rekao Jupiteru da pusti uzicu i da sie s drveta. Pomno oznaivi tono mjesto na zemlji gdje je kukac pao, moj je prijatelj izvadio iz depa metar. Veui jedan kraj metra za ono mjesto na deblu koje je bilo najblie oznaci, odmotavao ga je dok nije stigao do oznake, a zatim dalje u istom smjeru, ukupno pedeset stopa, stigavi do mjesta koje je Jupiter otkosio u kupinama. U tako dobivenoj toki postavio je drugu oznaku i oko nje kao oko sredita grubo je opisao krunicu promjera

priblino etiri stope. Zatim je uzeo lopatu, a Jupiteru i meni dodao druge dvije, molei nas da ponemo kopati to je prije mogue. Moram priznati da nikad nisam bio osobiti ljubitelj takve zabave i da bih toga trena najrae odbio kopati jer se sputala no i jer sam bio iscrpljen dotadanjim aktivnostima. Nisam vidio naina da to izbjegnem, niti sam odbijanjem elio uznemiriti svojega prijatelja. Da sam mogao raunati na Jupiterovu pomo, ne bih ekao ni trenutka da luaka silom odvedem kui, ali bio sam odvie svjestan poloaja starog crnca da bih se nadao da e mi pod bilo kojim uvjetima pomoi u sukobu s njegovim gospodarom. Nisam niti sumnjao da je na posljednje dogaaje djelovala i neka od bezbrojnih junjakih predrasuda o zakopanom blagu. Legrandova se mata razbujala zbog pronalaska skarabeja, ili moda zbog Jupiterovog tvrdoglavog insistiranja da je "buba od pravo zlato". Luakov um lako je voditi takvim sugestijama - osobito kad idu u prilog ve zaetim idejama - i tada sam se sjetio njegovog govora kako je kukac "znak bogatstva". Zbog svega sam toga bio tuno uznemiren i zbunjen, ali sam konano odluio uiniti ono to je bilo nuno - kopati s dobrom voljom i tako oiglednim rezultatom to prije uvjeriti vizionara u netonost misli koje su ga obuzele. Upalili smo svjetiljke i prionuli poslu predanou dostojnom realnijih ciljeva; kad je svjetlost obasjala nae pojave i alate nisam mogao ne misliti kako je naa druina slikovito sainjena i kako bi neobian i sumnjiv morao na rad izgledati bilo kojemu strancu koji bi tu nabasao. Predano smo kopali dva sata. Malo je toga bilo reeno, jedino nas je ometalo lajanje psa u kojemu je na rad izazvao veliku radoznalost. Na koncu je postao tako buan da smo se bojali da bi mogao privui neku skitnicu koja nedaleko odavde prolazi, ili bolje rei, to je bila Legrandova bojazan; jer to se mene tie - ja bih bio presretan bilo kojim prekidom koji bi mi omoguio da lutalicu vratim kui. Galamu je, na koncu, vrlo djelotvorno zaustavio Jupiter koji je, izaavi iz rupe, psu zavezao usta jednom od svojih naramenica, a potom se, uz ozbiljan smijeak, vratio svojemu poslu. Kad je spomenuto vrijeme prolo, dosegli smo dubinu od pet stopa, a jo uvijek se nije pokazao znak nikakvoga zlata. Uslijedila je stanka pa sam se poeo nadati da je farsa pri kraju. Legrand je, iako oito zbunjen, pomno obrisao elo te nastavio. Iskopali smo cijeli krug promjera etiri stope, malo proirili podruje i nastavili jo dvije stope u dubinu. Jo uvijek se nita nije pojavilo. Traga zlata, kojeg sam iskreno alio, konano je izaao iz jame s gorkim razoarenjem utisnutim u cijeloj svojoj osobi i polako i nevoljko poeo oblaiti kaput. Nisam nita rekao. Jupiter je, na gospodarov znak poeo skupljati alate. Nakon toga i nakon to je pas bio odvezan, okrenuli smo se u dubokoj tiini i krenuli prema kui. Uinili smo jedva desetak koraka u tom pravcu kad je, uz glasan uzvik, Legrand udario Jupitera i primio ga za ovratnik. Iznenaeni crnac irom je otvorio oi i usta, ispustio lopate i pao na koljena. "Ti varalice!", uzviknuo je Legrand brujei svaki konsonant kroz stisnute zube, "Ti vraji crni divljae! Govori, kaem ti, odgovori istog trena ne laui! Koje je? Koje je tvoje lijevo oko?" "O, moj bog, gos'n Will! Je li biti ovo moj lijevo oko za sigurno?", uzviknuo je Jupiter, stavljajui ruku preko svojeg desnog organa vida i drei je tamo s oajnikom odlunou kao da je u neposrednoj opasnosti da mu ga gospodar iskopa. "I mislio sam! Znao sam! Hura!", uzviknuo je Legrand putajui crnca i izvodei niz izvijanja na veliko iznenaenje njegovoga sluge koji je, diui se s koljena, gledao nijemo od svoga gospodara prema meni i od mene prema njemu. "Doite! Moramo natrag, igra jo nije gotova", i ponovo nas je poveo prema magnoliji. "Jupiter, rekao je kad smo stigli u podnoje drva, doi! Je li lubanja bila pribijena za granu s licem prema naprijed ili prema grani?" "Lice biti naprijed, pa vrana moi iskopati oi bez i jedan problem." " Pa, onda, jesi li kroz ovo ili ovo oko?", dodirivao je Legrand svako od Jupiterovih oiju. "Ovaj oko, gospodar - lijevo oko - kako ti meni kazati", i tu je crnac pokazao na svoje desno oko. "To mi je dovoljno - moramo pokuati ponovo." Sada je moj prijatelj, u ijoj sam ludosti vidio, ili sam umiljao da vidim, odreenu metodu, premjestio oznaku s mjesta na koji je insekt pao na mjesto oko tri ina zapadnije. Uzimajui metar, poeo je mjeriti kao i prije, od toke na deblu najblie oznaci prema samoj oznaci, a zatim je, produivi po pravcu ukupno pedeset stopa, oznaio mjesto udaljeno nekoliko jardi od mjesta gdje smo kopali ranije. Oko novog mjesta napravio je krunicu, neto veu nego proli put, pa smo ponovo poeli kopati. Bio sam mrtav umoran i jedva sam razabirao to je promijenilo moje razmiljanje, ali vie nisam osjeao odbojnost prema ovome poslu. Postao sam neusporedivo zainteresiraniji - ak uzbuen! Valjda je, povrh svega, bilo neto u Legrandovom ponaanju -neki osjeaj olakanja ili osloboenja, koji me se dojmio. Poletno sam kopao i ponekad bih se ulovio kako doista traim, na nain vrlo slian oekivanju, izmiljeno blago iju je sliku izgradio moj nesretni prijatelj. U vrijeme kad su me obuzele takve misli i kad smo radili otprilike sat i pol, ponovo nas je prekinulo pasje reanje. Njegov je nemir proli put bio rezultat zaigranosti i ale, ali sad je bio gorak i zabrinut. Jupiterovom ponovnom pokuaju da ga zavee ljuto se odupro, skoio u rupu i poeo apama kopati po praini. U nekoliko asaka otkrio je hrpu ljudskih kostiju koje su inile dva cijela kostura pomijeana s nekoliko metalnih gumba i neto nalik praini od

raspadnute vune. Par udaraca lopatom otkrilo je otricu panjolskog noa i, kako smo kopali dalje, tri ili etiri komada zlatnih i srebrenih novia. Vidjevi ih, Jupiter je veselje jedva mogao kontrolirati, ali je ponaanje njegovog gospodara pokazivalo krajnje razoarenje. Pourivao nas je da nastavimo iskapanje i jedva da smo progovorili ijednu rije kad sam se spotaknuo i pao, udarivi u veliku eljeznu alku koja je leala poluzakopana u zemlji. Nastavili smo predano raditi. Nikada do tada nisam punih deset minuta tako intenzivno osjeao uzbuenje. Za to vrijeme poprilino smo otkopali pravokutan drveni koveg koji je, zahvaljujui svojoj savrenoj zatiti i izuzetnoj vrstoi, bio tek nagrien nekim mineralizirajuim procesom, moda ivinog biklorida. Koveg je bio tri i pol stope dugaak, tri stope irok i dvije i pol stope dubok. Bio je vrsto osiguran eljeznim ipkama koje su bile privrene za njega i koje su tvorile mreu. Na bonim stranama kovega, blizu vrha, bile su po tri eljezne alke, ukupno njih est, pomou kojih ga je est osoba moglo vrsto drati. Na je zajedniki pokuaj podizanja doveo do toga da se koveg tek malo pomaknuo u leitu. Ubrzo smo shvatili da je nemogue pomaknuti toliku teinu. Sreom, poklopac je bio privren s dva zasuna. Njih smo, tresui se i teko diui, uspjeli izvaditi. Iznenada, blago neprocjenjive vrijednosti lealo je sjajei se pred nama! Kad smo svjetiljkom osvijetlili iskop, sjaj hrpe zlata i dragulja potpuno nas je zaslijepio. Neu niti pokuati opisati osjeaj s kojim sam zurio, udei se, dakako. Legrand je izgledao posve iscrpljen od uzbuenja i progovorio je tek par rijei. Jupiter je na trenutak izgledao kao mrtva sjena. Izgledao je glupo iznenaen. Potom je na koljenima pao u jamu, zaronio ruke do lakata u zlato i tako ih drao, uivajui u ugodnosti kupke. Zatim je, duboko uzdahnuvi, izjavio kao u monologu: "I to sve doi od zlato-buba! Od lijepa zlato-buba! Siroti mali zlato-buba, ja divljak vikati buba! Ne biti tebe sram, crnac? Rei meni ti!" Postalo je nuno da upozorim i gospodara i slugu na poeljnost odnonenja blaga. Bilo je kasno i trebalo je puno raditi kako bismo sve spremili prije danjeg svjetla. Nismo znali to sada uiniti. Dosta smo vremena potroili na iskapanje, pa smo bili zbunjeni. Konano smo olakali koveg izvadivi dvije treine njegova sadraja, i tek tada smo ga uspjeli izvaditi iz rupe. Izvaene smo stvari sakrili u kupine i ostavili psa da ih uva, a Jupiter mu je strogo naredio da se ni pod kojim uvjetima ne mie s mjesta i da ne otvara usta do naeg povratka. Tada smo s kovegom pourili kui, stigavi sigurno u kolibu tek oko jedan poslije pola noi. Nije u ljudskoj prirodi da ovako iscrpljen odmah nastavi dalje. Odmarali smo se do dva, zatim jeli i nastavili prema brdima nosei tri vrste vree koje su, uz dobru sreu, trebale posluiti svrsi. Neto prije etiri stigli smo do iskopine, podijelili ostatak blaga to smo pravednije mogli i, ostavljajui praznu rupu, ponovo krenuli prema kolibi u koju smo po drugi put odloili zlatni teret tono u asu kad su se prve zrake sunca probijale s istoka. Bili smo potpuno slomljeni, ali uzbuenje nam nije doputalo da se opustimo. Nakon nemirnog spavanja od nekih tri-etiri sata, ustali smo, kao da smo se dogovorili, da bismo mogli pregledati nae blago. Koveg je bio pun do vrha, pa smo proveli cijeli dan i najvei dio sljedee noi pregledavajui njegov sadraj. Nita u njemu nije bilo sreeno. Sve je bilo potpuno zbrkano. Paljivo sortirajui shvatili smo da posjedujemo daleko vee blago nego to smo to u prvi mah pretpostavljali. Vrijednost kovanog novca bila je vea od etiri stotine i pedeset tisua dolara - pri emu smo vrijednost procjenjivali to smo tonije mogli prema tada vaeim odnosima. Nije bilo niti komadia srebra. Sve su bili stari zlatnici razliitog podrijetla - francuski, panjolski i njemaki, nekoliko engleskih guineja, te zlatnici koje nikada prije nismo vidjeli. Bilo je i nekoliko velikih i tekih kovanica, ali tako izlizanih da ih nismo mogli prepoznati. Amerikog novca nije bilo. Vrijednost nakita bilo je mnogo tee procijeniti. U kovegu se nalo ukupno stotinu i deset dijamanata. Neki od njih bili su iznimno veliki i lijepi. Tu je bilo i osamnaest rubina osobitog sjaja, tristo deset vrlo lijepih emeralda, te dvadeset i jedan safir s opalom. Sva su ta kamenja bila izvaena iz nakita i pobacana u koveg. Ogrlice, koje smo izdvojili od ostalog zlatnog nakita, izgledale su izudarane ekiem kao da se eljelo sprijeiti njihovo prepoznavanje. Osim reenoga, tamo se nalazila i ogromna koliina zlatnih ukrasa: gotovo dvije stotine masivnih prstena i naunica; debeli lanci trideset, ako se dobro sjeam, trideset i tri vrlo velika i teka kria, pet zlatnih kadila velike vrijednosti, ogroman zlatni vr za pun ukraen izrezbarenim listovima vinove loze i bakanalijskim figurama, dvije vjeto izrezbarene drke s maa, kao i mnogi drugi manji predmeti kojih se vie i ne sjeam. Teina ovih vrijednosti prelazila je tri stotine i pedeset funti, a u to nisam ukljuio stotinu devedeset i sedam prekrasnih zlatnih satova, meu kojima su tri osobito lijepa bila vrijedna svaki barem pet stotina dolara. Veina ih je bila vrlo stara i bezrijedna za mjerenje vremena; korodirao je mehanizam manje-vie svih, ali su zato bili bogato ukraeni draguljima velike vrijednosti. Te smo noi procijenili vrijednost sadraja kovega na milijun i pol dolara, a prema naknadnim procjenama biuterije i dragulja (par smo zadrali za sebe) pokazalo se da smo vrijednost blaga jako podcijenili. Kada smo zavrili pregled i kada se uzbuenje donekle smirilo, Legrand, koji je vidio da umirem od nestrpljenja da doznam rjeenje ove izvanredne zagonetke, poeo je iscrpno opisivati sve detalje. "Sjeate se, rekao je, noi kad sam vam dao skicu skarabeja koju sam napravio. Sigurno pamtite i da sam postao vrlo uznemiren zbog vaeg ustrajavanja da moja skica podsjea na mrtvaku glavu. Kad ste to prvi put spomenuli, mislio sam da se alite, ali sam se poslije sjetio tih posebnih tokica na leima insekta pa sam dopustio da vaa upadica moe biti zasnovana na injenicama. Unato tomu, izrugivanje mojim crtakim

sposobnostima jako me iritiralo jer sam se smatrao dobrim umjetnikom. I kad ste mi vratili komadi pergamenta, bio sam ga spreman zguvati i ljutitio baciti u vatru." " Komad papira, mislite, rekao sam. "Ne; izgledalo je kao papir i najprije sam i ja to mislio, ali kad sam poeo crtati, otkrio sam da je to neko bio komadi vrlo tankog pergamenta. Bio je prljav, sjeate se. Dakle, kad sam ga ve poeo guvati, pogled mi je pao na skicu koju ste gledali i moete zamisliti moje iznenaenje kad sam uoio mrtvaku glavu tono na mjestu, bar je tako izgledalo, gdje sam nacrtao kukca. Za trenutak sam bio tako zbunjen da nisam mogao pravilno razmiljati. Znao sam da je moj crte u detaljima potpuno razliit od ovoga, iako mu je po obliku pomalo bio nalik. Zatim sam uzeo svijeu i smjestio se u drugom kraju sobe kako bi to detaljnije prouio pergament. Nakon to sam ga okrenuo, s druge sam strane spazio moj crte onako kako sam ga nacrtao. Bio sam iznenaen slinosti oblika i jedinstvene podudarnosti sadrane u injenici, meni nepoznatoj, da je lubanja na drugoj strani pergamenta, tono ispod slike skarabeja, te da ta lubanja ne samo oblikom nego i veliinom podsjea na moj crte. U tom me asu nevjerojatnost te podudarnosti potpuno zaglupila. To je uobiajena posljedica takvih koincidencija. Pamet se bori da pronae vezu niz uzroka i posljedica - i u nemogunosti da to uini poinje trpjeti od vrste privremene paralize. Ali kad sam se oporavio od obamrlosti, postupno je osvanuloneto to me zaprepastilo daleko vie od te podudarnosti. Polako ali sigurno, poeo sam se prisjeati da na pergamentu nije bilo nikakvog crtea kad sam napravio skicu skarabeja. Postao sam toga savreno svjestan jer sam se prisjetio da sam okretao papir s jedne strane na drugu traei najie mjesto. Da je lubanja bila tamo, sigurno je ne bih propustio uoiti. Pojavila se misterija za koju sam mislio da ju je nemogue objasniti, ali ak i u tim poetnim trenutcima izgleda da je bljesnuo, blijedo poput crva, iz najskrivenijeg i najudaljenijeg kutka mojega uma, zametak ideje koju je prolonona avantura tako velianstveno dokazala. Ustao sam i stavio pergament na sigurno, odbijajui daljnje razmiljanje dok ne ostanem sam. Kad ste otili i kad je Jupiter vrsto zaspao, metodiki sam pristupio problemu. Prvo sam se podsjetio naina na koji je pergament dospio do mene. Mjesto na kojemu sam naao skarabeja je na obali kopna, oko milju istono od otoka, neto iznad razine plime. Nakon to sam ga ulovio, snano me ugrizao pa sam ga ispustio. Jupiter je, s uobiajenom opreznou, prije nego to ga je uhvatio kad je poletio prema njemu, potraio list ili neto takvo, kako bi ga s tim primio. Toga je trena njegov, a i moj, pogled pao na komadi pergamenta za koji sam pretpostavio da je papir. Leao je poluzakopan u pijesku, s jednim krajem koji je virio. Blizu mjesta na kojemu smo ga pronali uoio sam ostatke trupa neega to je sliilo na brod. Izgledalo je da je olupina tamo ve jako dugo jer su se brodske grede jedva razaznavale. Dakle, Jupiter je uzeo pergament, zamotao kukca u njega i dodao mi ga. Uskoro nakon toga krenuli smo kui i na povratku susreli porunika G. Pokazali smo mu insekta, a on me zamolio da mu dopustim da ga odnese u tvravu. Nakon to sam pristao, smjestio ga je u dep ogrtaa, bez pergamenta u kojemu je bio zamotan i u kojemu sam ga drao dok smo ga gledali. Moda se uplaio da bih mogao promijeniti miljenje, pa je smatrao najboljim da smjesta osigura nagradu - znate kako je oduevljen svime vezanim s prirodnim znanostima. U isto vrijeme, potpuno nesvjesno, mora da sam pergament stavio u dep. Sjeate se da, kad sam sjeo za stol kako bih nacrtao kukca, nisam naao papir na mjestu na kojemu sam ga obino drao. Pogledao sam u ladicu, ali ni tamo nita nisam naao. Posegnuo sam u dep nadajui se da u tamo nai neko staro pismo, a ruka mi je napipala pergament. Tako sam detaljno ponovio sve okolnosti pod kojima je stigao do mene i to me se jako dojmilo. Bez sumnje, smatrat ete me sitniavim, ali ve sam utvrdio neku vezu. Dvije sam karike povezao u veliki lanac. Brod je bio na morskoj obali, a nedaleko od njega pergament, a ne papir, s nacrtanom lubanjom. Pitat ete se - gdje je veza? A ja vam mogu rei da je lubanja, ili mrtvaka glava, poznati znak gusara. Zastava s mrtvakom glavom nalazi se na svim njihovim ugovorima. Rekao sam da je komad bio od pergamenta, a ne od papira. Pergament je izdrljiv -gotovo vjean. Stvari od male vanosti rijetko su biljeene na pergamentu jer uobiajenim potrebama crtanja i pisanja ni priblino nije prilagoen kao papir. Stoga bi trebalo postojati neto vrlo vano u toj mrtvakoj glavi. Takoer mi nije promakao niti oblik pergamenta. Iako mu je jedan kut uniten, moe se uoiti da mu je originalni oblik duguljast. To je oblik kakav bi mogao biti izabran za memorandum - kako bi se zapisalo neto to treba dugo pamtiti i pomno uvati." "Ali", prekinuo sam, "ali rekli ste da lubanja nije bila na pergamentu kad ste nacrtali kukca. Kako onda moete slijediti bilo kakvu vezu izmeu broda i lubanje ako je ona, prema vaem priznanju, nastala (Bog zna kako i od koga) nakon to ste nacrtali skarabeja?" "Ah, tu se skriva cijela misterija - iako do tog asa nepoznata, ipak nisam imao puno problema da je rijeim. Moji su koraci bili sigurni i nisu doputali nita do jedinstvenog rjeenja. Razmiljao sam ovako: kad sam nacrtao skarabeja na pergamentu, lubanja nije bila vidljiva. Kad sam zavrio crtanje, dao sam crte vama i pomno vas promatrao dok mi ga niste vratili. Vi, dakle, niste mogli nacrtati lubanju, a nitko drugi tko bi to mogao uiniti nije bio prisutan. Zato ona nije nastala ljudskom intervencijom. Ali ipak bila je tu. U toj fazi razmiljanja pokuavao sam se sjetiti, i sjetio sam se do najsitnijih detalja, svega to se dogaalo u spomenutom periodu. Vrijeme je bilo hladno (o, rijetke li i sretne okolnosti!) i tinjala je vatra. Zagrijavao sam se izvodei razne pokrete i sjeo blizu

stola. Vi ste privukli stolicu blizu kamina. Tono u trenu kad sam vam pruio pergament i kad ste ga trebali pogledati, Wolf, newfoundler, utrao je i skoio vam na ramena. Lijevom ste ga rukom pogladili i draali na udaljenosti, dok je vaa desna ruka u kojoj ste drali pergament, oslonjena na koljena bila vrlo blizu vatre. U jednom sam trenutku pomislio da e plamen dotai pergament i htio sam vas upozoriti, ali prije nego sam uspio progovoriti, povukli ste ruku i poeli gledati skicu. Razmotrio sam sve te pojedinosti i zakljuio da je toplina bila ta koja je na pergamentu otkrila lubanju. Potpuno ste svjesni da kemijski procesi postoje od pamtivijeka, i da je pomou njih je mogue pisati na papiru ili pergamentu tako da znaci postanu vidljivi tek nakon to se izloe djelovanju topline. Za to se ponekad upotrebaljava i zafra3 pomijeana sa zlatotopom i razrijeena etverostrukom masom vode, pa tako dobijemo zelenu tintu. Taljevina kobalta, otopljena u duinok kiselini, daje crvenu boju. Nakon to se materijal na kojemu je pisano ohladi, ove boje ieznu, ali ponovo postanu vidljive nakon izlaganja toplini. Tada sam pomnije prouio mrtvaku glavu. Njeni su vanjski rubovi - rubovi crtea najblii kraju pergamenta - bili daleko jasniji od drugih. Bilo je oito da utjecaj grijanja nije bio savren ni jednolik. Istog sam asa upalio vatru i svaki dio pergamenta izloio toplini. Isprva je jedini rezultat bio isticanje blijedih crta lubanje, ali nastavljajui eksperiment, u kutu dijagonalno suprotnom onome u kojemu je bila mrtvaka glava, postajao je vidljiv lik za koji sam u poetku pomislo da je koza. Promotrivi bolje, sa zadovoljstvom sam ustvrdio da je njezino mlado." "Ha, ha!", rekao sam, "jasno da vam se nemam prva smijati - milijun i pol dolara je preozbiljno za igru - ali niste u mogunosti uspostaviti treu kariku u vaemu lancu neete nai nikakvu ozbiljnu vezu izmeu gusara i koze-gusara. Kao to znate, gusari nemaju nita s kozama; one pripadaju farmerima." "Ali upravo sam rekao da lik nije lik koze." "Pa, mlado, gotovo ista stvar." "Gotovo isto, ali ne i potpuno isto", rekao je Legrand. "Moda ste uli za Kapetana 4 Kidda . Na lik ivotinje odmah sam gledao kao na igru rijeima ili na potpis crteom? Kaem potpis jer poloaj lika na papirusu to sugerira. Na isti nain mrtvaka glava u nasuprotnom kutu stoji na mjestu marke ili peata. Ali, iritirao me nedostatak ostaloga - tijela zamiljenog dokumenta - teksta u kojemu je sadraj." "Pretpostavljam da ste oekivali da ete nai pismo izmeu marke i potpisa." "Neto takvo. Doista, osjeao sam se posve impresioniran predosjeajem ogromnog bogatstva. Teko to mogu obrazloiti. Moda je ipak to vie bila elja nego stvarna vjera, ali su Jupiterova luckasta uvjerenja da je kukac od istog zlata imale velikog utjecaja na moja razmiljanja. Niz novih dogaaja i podudarnosti oista su bili iznimno neobini. Uoavate li kolika je sluajnost da se sva ta zbivanja dogode ba toga od svih dana u godini, da je bilo dovoljno hladno za vatru, i da bez vatre, ili bez psa koji se pojavio ba u tom momentu, nikada ne bih postao svjestan mrtvake glave i nikada ne bih doao u posjed blaga." "Nastavite - nestrpljiv sam." "Dakle, sigurno ste uli, jer ima mnogo pria i tisuu glasina o tome kako su negdje na Atlanskoj obali Kidd i njegova druina zakopali blago. Te su glasine morale imati neku osnovu u injenicama. A kako glasine jo nisu zamrle, mislio sam da je to zbog injenice da je blago jo uvijek zakopano. Da je Kidd sklonio opljakane stvari na neko vrijeme i poslije ih opet uzeo, teko da bi do naih dana stigle tako jedinstvene glasine. Moete uoiti da su sve prie o tragaima zlata, ali ne i o njegovim pronalazaima. Da je gusar uzeo svoje blago, prie bi prestale. inilo mi se da ga je neki sluaj, recimo gubitak memoranduma koji pokazuje lokaciju blaga, sprijeio da do njega ponovo doe i da je s tim sluajem bila upoznata njegova pratnja koja u protivnome ne bi niti znala da je blago skriveno, i koja se, budui da je bila besposlena jer vie nisu imali vodstva, pokuavala domoi blaga, pa je tako zapoela pria. Jeste li ikada uli da je neko vano blago otkopano du obale?" "Nikad." "Ali Kiddovo blago je bilo ogromno, to je dobro poznato. Tako sam uzeo za sigurno da je blago jo pod zemljom. Neete biti iznenaeni kad vam kaem da sam gajio nadu, tovie da sam gotovo bio siguran da je tako neobino pronaeni pergament povezan s podatkom o mjestu na kojemu se nalazi blago." "Ali kako ste nastavili?" "Ponovo sam drao pergament na vatri, nakon to sam pojaao toplinu, ali se nita nije pojavilo. Pomislio sam da sloj prljavtine ima veze s neuspjehom pa sam paljivo oprao pergament polivi ga toplom vodom. Nakon to sam to uinio, stavio sam ga u malu zdjelicu okrenuvi ga tako da lubanja bude okrenuta prema dolje, a zatim stavio zdjelicu na aktivni ugljen. Nakon par minuta, kad je zdjelica bila dobro zagrijana, podigao sam pergament i na moju neizmjernu radost, uoio nekoliko tokica poredanih kao da tvore redove. Ponovno sam ga vratio na vatru i drao jo jednu minutu. Nakon to sam je skinuo, pergament je izgledao upravo ovako kako ga sada vidite." Tad mi je Legrand pruio pergament da ga pogledam. Crnom tintom, izmeu mrtvake glave i koze, bili su zapisani sljedei znakovi: 5 3 3 0 5 ) ) 6 * ; 4 8 2 6 ) 4 . ) 4 ) ; 8 0 6 * ; 4 8 8 6 0 ) ) 8 5 ;1 ( ; : * 8 8 3 ( 8 8 ) 5 * ; 4 6 ( ; 8 8 * 9 6 * ? ; 8 ) * ( ; 4 8 5 ) ; 5 * 2 : * ( ; 4 9 5 6 * 2 ( 5 * - 4 3 4

kobaltova plava boja Kidd znai mali, dijete, klinac

)88*;4069285);)6 8)4 ;1( 9;48081;8:8 1;48 85;4)48 5 5 2 8 8 0 6 * 8 1 ( 9 ; 4 8 ; ( 8 8 ; 4 ( ? 3 4 ; 4 8 ) 4 ; 16 1 ; : 1 8 8 ; ? ; "Ali, rekao sam vraajui mu pismo, "ja sam jo uvijek u mraku. Kad bi svi Golcondini dragulji bili moji ukoliko bi rijeio ovu enigmu, siguran sam da ih ne bih zasluio." "A ipak, rekao je Legrand, rjeenje nije ni priblino tako teko kako ste pomislili nakon to ste na brzinu pogledali znakove. Ovi znakovi, kao to bi svatko smjesta pretpostavio, tvore ifru - to znai da kriju znaenje; ali iz onoga to je poznato o Kiddu, nisam mogao zamisliti da je on bio kadar izmisliti neto sloeno. Tako sam od poetka pretpostavio da je ifra vrlo jednostavna - onakva kakvu moe smisliti grubi mornarski um, lako rjeiva i bez kljua." "I doista ste je rijeili?" "Smjesta; rjeavao sam ja i druge, deset tisua puta apstraktnije od ove. Okolnosti, a i sklonost moga uma odvele su me do rjeavanja takvih zagonetaka i doista sumnjam da bi ljudska genijalnost mogla izmisliti enigmu takve vrste da je pravilno primijenjen ljudski um ne bi mogao rijeiti. Doista, kad jednom otkrijem znaaj simbola, nije mi teko povezati ih. U ovom sluaju - kao i u svim sluajevima tajnog pisma - prvo se postavlja pitanje jezika ifre jer u poetku osnovni principi rjeenja, pogotovo kad su u pitanju jednostavne ifre, ovise o mogunosti dotinog jezika. Openito, nema druge mogunosti do eksperimentiranja (koje ovisi o vjerojatnosti) sa svim jezicima poznatim onome koji pokuava rijeiti zagonetku, sve dok se ne doe do pravog rjeenja. Ali, sa ifrom koja je pred nama sve su tekoe otklonjene potpisom. Igra rijei "Kidd" razumljiva je jedino u engleskom. Inae bi trebalo pokuati sa panjolskim i francuskim kao jezicima na kojima bi gusari, najee panjolci, najvjerojatnije napisali tajne ove vrste. Tako sam pretpostavio da je kriptografija napisana na engleskom. Uoavate da nema razmaka meu rijeima. Kad bi postojao, deifriranje bi bilo znatno olakano. U tome bih sluaju pokuao usporeivati i analizirati krae rijei i ukoliko bi se pojavile rijei s jednim slovom, a vrlo je vjerojatno da bi (a ili i primjerice), smatrao bih rjeenje ve gotovim. Ali kako ovdje nije bilo razmaka meu rjeima, moj je prvi zadatak bio da utvrdim najee, kao i one najmanje koritene znakove. Prebrojivi sve, napravio sam ovu tablicu: Oznaka 8 ima 33 ; ima 26 4 ima 19 ) ima 16 * ima 13 5 ima 12 6 ima 11 1 ima 8 0 ima 6 92 ima 5 :3 ima 4 ? ima 3 ima 2 _ . ima 1 U engleskom se najee pojavljuje slovo e. Nakon toga slijede redom: a, o, i, d, h, n, r, s, t, u, y, c, f, g, l, m, w, b, k, p, q, x, z. E toliko prevladava da je gotovo nemogue nai reenicu bilo koje duljine u kojoj e nije najei znak. Na samom poetku odgonetanja to moe biti vie od obine pretpostavke. Openito, uporaba tablice je oita - ali u ovom sluaju emo je trebati samo djelomino. Prevladavajui je znak 8, pa emo pretpostaviti da zamjenjuje slovo e. Kako bismo provjerili pretpostavku, pogledat emo pojavljuje li se 8 u parovima - jer u engleskom se e vrlo esto pojavljuje dvostruko - takve su rijei primjerice: meet, fleet, speed, seen, been, agree5, itd. U ovom je tekstu ak pet takvih parova, mada je zapis vrlo saet. Zato emo pretpostaviti da 8 doista znai e. Sljedee, od svih rijei u engleskom najea je rije the. Pogledat ponavljaju li se neka tri znaka u istom poretku, tako da je 8 posljednji. Ako otkrijemo takvo ponavljanje, tada ti znakovi najvjerojatnije predoavaju rije the. Predgledavi tekst, dolazimo do ak sedam takvih kombinacija, a slova su ;48. Stoga moemo pretpostaviti da ; predstavlja t, 4 predstavlja h, dok 8 predstavlja e - to potvruje nau pretpostavku. Tim je uinjen velik korak. Kako smo pronali jednu rije, sad smo u mogunosti postaviti jo neto iznimno vano - poetke i zavretke nekih rijei. Pogledajmo, primjerice, predzadnji sluaj u kojemu se kombinacija ;48 pojavljuje nedaleko od kraja ifre. Znamo da the znai da poinje rije, s od est znakova koji slijede ovaj the, mi znamo ak pet. Ispiimo te znakove tako da zamijenimo to je poznato, ostavljajui prostor za nepoznato t eeth Ovo nam omoguava da odmah odbacimo mogunost th kao dijela rijei koja zapoinje s t jer ako isprobamo itavu abecedu, neemo uoiti niti jednu rije iji dio moe biti th. Stoga mogunosti suavamo na t ee

5susresti,

flota, brzina, vieno, bio, suglasiti

i, razmatrajui ponovo cijelu abecedu, ukoliko nam je to potrebno, dolazimo do rijei tree, kao jedine mogunosti. Tako smo dobili jo jedno slovo, r, koje je predoeno s ( i, rije the tree'6 na svome mjestu. Pogledamo li dalje, ponovo vidimo kombinaciju ;48 i primijenimo li je na navedeni nain dobit emo ovu grupu: the tree ;4(?34 the. Zamijenimo li poznate znakove, dobivamo: the tree thr?3h the Sad, ako nepoznata slova ostavimo prazna ili stavimo tokice, dobivamo: the tree thr...h the pa nam postaje oito da je sljedea rije through7. Ovo otkrie daje tri nova slova: o, u i g, koja su predoena s , ? i 3. Traei po tekstu kombinaciju poznatih slova, nalazimo, nedaleko od poetka, ovo: 83(88, to predstavlja egree, a to nas vodi do zakljuka da je tu rije degree' 8 i daje nam jo jedno slovo, d, koje je predoeno znakom . etiri slova nakon rijei degree, uoavamo kombinaciju ;46(;88 Zamjenjujui poznato, a nepoznato predstavljajui tokicama, dolazimo do: th.rtee to sugerira rije thirteen'9, pa tako dobivamo jo dva slova i i n koja su predoena sa 6 i *. Vraajui se na poetak kriptografa, vidimo kombinaciju 53. Prevodei kao prije, dobivamo .good to znai da je prvo slovo A, pa su prve dvije rijei A good10. Sad je vrijeme da rjeenja, onoliko koliko smo otkrili, napiemo u tablici, kako bismo izbjegli zabunu. Dakle: 5 predoava a predoava d 8 predoava e 3 predoava g 4 predoava h 6 predoava i * predoava n predoava o ( predoava r ; predoava t ? predoava u Evo, tako smo otkrili jedanaest najvanijih slova i vie nije nuno da nastavljam s detaljima rjeenja. Rekao sam dovoljno da vas uvjerim da su ovakve ifre lako rjeive i da vam pokaem nain njihovog razbijanja. Budite uvjereni da je primjer koji je pred nama doista vrlo jednostavan. Preostaje mi jo jedino da vam dam prijevod teksta nakon to sam ga deifrirao. Evo: Dobro staklo u biskupovom hostelu u vrajem sjedalu etrdeset jedan stupanj i trinaest minuta sjeveroistono i prema sjeveru glavna grana sedmi ogranak istona strana gaaj iz lijevog oka mrtvake glave ravno od drveta kroz pogodak pedeset stopa dalje."11 Ali", rekao sam, "enigma izgleda jednako loe kao i prije. Kako je mogue bilo to razumjeti iz argona o 'vrajem sjedalu', 'mrtvakoj glavi' i 'biskupovom hostelu'?" "Priznajem, rekao je Legrand, "da stvar izgeda ozbiljno ako se gleda povrno. Moja je prva namjera bili podijeliti reenicu u prirodne cjeline kako je to kriptograf namjeravao." "Mislite, staviti reenine znakove?" "Tako nekako." "Ali kako to moe pomoi?" "Uoio sam da je piev cilj pisati sve rijei skupa, ne dijelei ih, kako bi oteao rjeenje. Ne ba bistar ovjek, sljedei tu nakanu, gotovo e sigurno pretjerati. Kad sastavljajui tekst doe do prekida koji bi prirodno zahtijevao pauzu ili toku, on e sljedei znak staviti blie nego to je to uobiajeno. Ako uoite MS., u ovom sluaju, lako ete 6drvo 7kroz 8stupanj 9trinaest 10Dobro 11A

good glass in the bishop's hostel in the devil's seat forty-one degrees and thirteen minutes Northeast and by north main branch seventh limb east side shoot from the left eye of the devil's-head a bee-line from the tree through the shot fifty feet out.

vidjeti pet sluajeva neprirodne guve. Postupajui po tome, podijelio sam tekst na ovaj nain: "Dobro staklo u biskupovom hostelu u vrajem sjedalu - etrdeset jedan stupanj i trinaest minuta - sjeveroistono i prema sjeveru - glavna grana sedmi ogranak istona strana - gaaj iz lijevog oka mrtvake glave - ravno od drveta kroz pogodak pedeset stopa dalje." "ak me i ta podjela", rekao sam, "ostavlja u mraku." "I mene je ostavila u mraku, rekao je Legrand, "na nekoliko dana koliko mi je trebalo da u okolici Sullivanovog otoka potraim neku graevinu koju su zvali "Biskupov hotel", jer sam, naravno, zamijenio zastarjeli izraz hostel. Kako nisam naao takav objekt, namjeravao sam proiriti podruje istraivanja i nastaviti mnogo sistematinije, ali sam se jednog jutra, posve iznenada, dosjetio da bi "Biskupov hostel" mogao govoriti o staroj obitelji imenom Bessop koja je nekada davno posjedovala feudalnu kuu, otprilike etiri milje sjevernije od otoka. Stoga sam otiao na plantau i proveo ispitivanja meu starijim crncima. Konano, jedna je od najstarijih ena rekla da je ula o mjestu Bessopov dvorac, da misli da bi me mogla tamo odvesti, ali da to nije niti dvorac, niti gostionica, ve visoka stijena. Ponudio sam da u joj platiti za trud, pa je nakon malog ustruavanja pristala da me otprati do mjesta. Pronali smo ga bez ikakvih problema, a kad sam je otpravio, nastavio sam istraivati sam. "Dvorac" se sastojao od nepravilnih klisura i stijena - jedna od posljednje spomenutih doista je bila osobita, kako zbog svoje visine, tako i zbog svog grubog i neobinog izgleda. Popeo sam se na njezin vrh, a onda se osjetio izgubljenim ne znajui to sljedee treba uiniti. Dok sam bio zaokupljen razmiljanjem, pogled mi je pao na usku izboinu na istonoj strani stijene, otprilike jard ispod vrha na kojemu sam stajao. Ta se izboine protezala oko osamnaest ina i bila je jedva stopu iroka, dok je udubina iznad nje podsjeala na stolac bez naslona kakve su imali nai pretci. Nisam sumnjo da je to vraji stolac na koji asocira MS, pa mi se inilo da sam zagonetku potpuno shvatio. 'Dobro staklo', znao sam, moglo se odnositi jedino na dvogled, jer rije 'staklo' mornar rijetko rabi u drugom smislu. Stoga je, shvatio sam, trebalo uporabiti dvogled s poloaja koji je bio tono odreen. Takoer nisam dvojio da su izrazi 'etrdeset jedan stupanj i trinaest minuta' i 'sjeveroistono i prema sjeveru' tone odrednice kako postaviti dvogled. Jako uzbuen otkriem, pourio sam kui, nabavio dvogled i vratio se na stijenu. Spustio sam se na izboinu i shvatio da je nemogue sjediti na sjedalici osim u jednom poloaju. Ta je injenica potvrdila ono to sam ve pretpostavljao. Uzeo sam dvogled. Jasno, 'etrdeset jedan stupanj i trinaest minuta' moglo se odnositi jedino na kut iznad vidljivog horizonta jer je smjer horizonta bio potpuno odreen rijeima 'sjeveroistono i prema sjeveru' . Ovaj sam smjer smjesta odredio koristei se depnim kompasom, a tad sam, namjestivi dvogled to sam bolje mogao na kut od priblino etrdeset jedan stupanj i trinaest minuta, paljivo ga pokretao gore-dolje dok mi u daljini panju nije privukao kruni procjep, otvor u kronji velikog drva koje je nadvisilo svo susjedno drvee. U sreditu toga procjepa uoio sam bijelu toku, ali isprva nisam mogao razabrati to je. Namjestivi fokus dvogleda, pogledao sam ponovno i prepoznao da je to ljudska lubanja. "Otkrivi to, smatrao sam zagonetku rijeenom jer se izraz 'glavna grana sedmi ogranak istona strana' odnosio na poloaj glave na drvetu, dok se 'gaaj iz lijevog oka mrtvake glave' moglo tumaiti u vezi s potragom za zakopanim blagom. Pretpostavio sam da je zamiljeno da se tane baci kroz lijevo oko lubanje pa da se ravno povue pravac od mjesta na deblu najblieg pogotku (dakle, poloaju gdje je tane palo) prema samom pogotku, a zatim da se produi pedeset stopa i tako doe do konane toke - a ispod te toke, smatrao sam, lei neizmjerna vrijednost, nadao sam se, jo uvijek skrivena. "Sve je to" , rekao sam, "mada domiljato, ipak vrlo jasno i izravno. Nakon to ste otili s Biskupova hotela, to ste uinili?" "Nakon to sam paljivo izmjerio poloaj drveta, otiao sam kui. Onog trena kada sam napustio 'vraje sjedalo', kruni je procjep nestao i nisam ga mogao vidjeti ni poslije kad god bih se okrenuo. U svemu ovomu mislim da je najgenijalnija injenica (jer me ponavljanje eksperimenta uvjerilo da to jest injenica) da je spomenuti kruni procjep vidljiv jedino s uske izboine na stijeni. Prilikom posjeta "Biskupovom hotelu' pratio me Jupiter koji je, bez sumnje, ve prije nekoliko tjedana uoio odsutnost u mome ponaanju i koji se osobito trudio da me ne ostavi samoga. Ali, jednog od tih dana, probudivi se vrlo rano, uspio sam mu umai i otii u potragu za drvetom. Nakon dosta muke, uspio sam ga nai. Kad sam se te noi vratio kui, moj me sluga htio iibati. S ostatkom dogaaja upoznati ste jednako kao i ja." "Pretpostavljam", rekao sam, "da ste u prvom pokuaju kopanja pogrijeili poloaj zbog Jupiterove ludosti da pusti kukca kroz desno, umjesto lijevog oka na lubanji." "Tono. Greka ini razliku od dva i pol ina od 'pogotka' -odnosno od poloaja oznake najblie drvetu. Da je blago bilo ispod 'pogotka', greka bi bila nevana, ali 'pogodak' i najblia toka na drvetu slue tek za odreivanje smjera. Tako greka, koliko god neznatna bila na poetku, postaje sve vea kako se udaljavamo po pravcu, a na udaljenosti od pedeste stopa odvodi nas vrlo daleko od poloaja. I uz moje duboko uvjerenje da je blago doista tu negdje zakopano, mogli smo raditi uzalud." "A vaa pompoznost i ponaanje dok ste vrtili kukca bilo je doista neobino! Bio sam siguran da ste ludi. A zbog ega ste eljeli da se kroz lubanju ispusti kukac, a ne tane?"

"Zato? Da budem iskren, bio sam poneto iznerviran vaom oitom sumnjom u moje mentalno zdravlje, pa sam vas odluio, na svoj nain, kazniti s malo mistifikacije. Zato sam onako vrtio kukca i poslije ga dao baciti s drveta. Nain na koji ste to primili potvrdio je ve reeno." "A tako. Sad me zbunjuje jo samo jedna stvar. Zato smo u rupi nali kosture?" "To je pitanje na koje mogu odgovoriti podjednako kao i vi. Izgleda, dakako, da postoji samo jedan prihvatljiv nain da se obrazloi - a ipak je strano vjerovati da se dogodio takav zloin koji nasluujem. Jasno je da je Kidd - ako je on taj koji je sakrio blago, u to i ne sumnjam, morao imati pomonike. Ali kad je posao bio zavren, moda je pomislio da bi bilo pametno maknuti sve sudionike tajne. Moda je par udaraca krampom, dok su njegovi pomonici jo bili u jami bilo dovoljno; a moda ih je trebalo nekoliko - tko to moe rei?"