Mrtomasevic

SVEUILITE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

DINAMIKA IZDRLJIVOST
BRODSKIH KONSTRUKCIJA

MAGISTARSKI RAD

Mentor: akademik Ivo Senjanovi Stipe Tomaevi

ZAGREB, 2003.

PODACI ZA BIBLIOGRAFSKU KARTICU

UDK: 629.5.620.1

Kljune rijei: brodske konstrukcije, zamor materijala, dinamika izdrljivost

Znanstveno podruje: TEHNIKE ZNANOSTI

Znanstveno polje: Brodogradnja

Institucija u kojoj je rad izraen: Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb

Mentor rada: akademik Ivo Senjanovi

Broj stranica: 214

Broj slika: 198

Broj tablica: 20

Broj koritenih bibliografskih jedinica: 78

Datum obrane: 19.03.2003.

Povjerenstvo:

dr. sc. Veeslav ori, red. prof. predsjednik povjerenstva
akademik Ivo Senjanovi voditelj magistarskog rada
dr. sc. Slobodan Kralj, red. prof. lan
dr. sc. Kalman iha, izv.prof. lan
dr. sc. Nenad Vuli, Hrvatski registar brodova, docent, FESB Split - lan

Institucija u kojoj je rad pohranjen: Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb

ZAHVALA

Prvenstveno se zahvaljujem mentoru, akademiku Ivi Senjanoviu, na ukljuivanju u
znanstveno-istraivaki projekt Brodske i pomorske konstrukcije Ministarstva znanosti i
tehnologije Republike Hrvatske te na poticaju za izradu rada na temu zamora brodskih
konstrukcija, kao i na osiguravanju literature, savjetima i pomoi pri izradi rada.
Dr.sc. Joku Parunovu zahvaljujem na strpljenju i pomoi pri izradi ovog rada.
Nekoliko me puta vratio sa stranputice, ime je pridonio poveanju kvalitete rada.
Dr.sc. Zoranu Mravku zahvaljujem na ustupljenoj literaturi i pomoi prilikom izrade
dijela rada koji se odnosi na njihanje broda na uzburkanom moru.
Na kraju, zahvaljujem se i svom kolegi iz ureda, mr.sc. Smiljku Rudanu, na izuzetnom
strpljenju i najraznovrsnijom pomoi, ukljuujui i onu moralnu, u posljednjoj godini dana,
koliko je trajala izrada ovog rada.

i
SADRAJ

PREDGOVOR iv
SAETAK v
SUMMARY vi
KLJUNE RIJEI vii
POPIS OZNAKA viii
POPIS SLIKA xii
POPIS TABLICA xvii
1 Uvod 1
2 Zamor brodskih konstrukcija 3
2.1 Povijesni pregled 3
2.2 Mehanizam zamaranja materijala 6
2.2.1 Zaetak pukotina 6
2.2.2 Napredovanje pukotina 10
2.2.3 Konani lom 12
2.2.4 Izgled povrine loma 12
2.3 Uzroci pojave zamora brodskih konstrukcija 16
2.3.1 Oblikovanje konstrukcijskih detalja 16
2.3.2 Oteenja u zavarenim spojevima 18
2.3.3 Zaostala naprezanja 23
2.3.4 Upotreba elika poviene vrstoe 26
2.3.5 Korozija 27
2.4 Kritini detalji brodskih konstrukcija 30
2.4.1 Tankeri 30
2.4.2 Brodovi za prijevoz rasutih tereta 32
2.4.3 Kontejnerski brodovi 33
2.5 Produljenje ivotnog vijeka konstrukcijskih detalja 35
2.5.1 Bolje oblikovanje konstrukcijskih detalja 36
2.5.2 Postupak zavarivanja i nain izvoenja zavara 43
2.5.3 Poboljanje geometrije zavara 46
2.5.3.1 Tehnike bruenja 46
2.5.3.2 Tehnike protaljivanja 47
2.5.4 Izmjena polja zaostalih naprezanja 49
2.5.4.1 Postupci uvoenja zaostalih tlanih naprezanja 50
2.5.4.2 Postupci toplinskog oslobaanja zaostalih naprezanja 53
2.5.5 Kombiniranje tehnika poboljanja dinamike vrstoe 54
2.5.6 Usporedba postupaka poboljanja dinamike vrstoe 56
3 Metode prorauna zamornog oteenja 59
3.1 Zamorna optereenja brodskih konstrukcija 60
3.1.1 Proraun hidrodinamikog optereenja 60
3.1.1.1 Osnovni problem granine vrijednosti 60

ii
3.1.1.2 Teorija linearnih (Airyjevih, sinosoidalnih) valova 63
3.1.1.3 Susretna frekvencija 69
3.1.1.4 Brod na valovima 71
3.1.1.5 Njihanje broda na harmonijskim valovima 72
3.1.1.6 Metoda odsjeaka 77
3.1.1.7 Panel metoda 80
3.2 Odreivanje dugorone razdiobe naprezanja 83
3.2.1 Definiranje naprezanja u analizi zamornog oteenja 83
3.2.1.1 Nazivno naprezanje 83
3.2.1.2 arino naprezanje 84
3.2.1.3 Zarezno naprezanje 87
3.2.2 Dugorona raspodjela naprezanja 88
3.2.2.1 Oceanski valovi kao ergodian homogen stacionaran sluajan proces 88
3.2.2.2 Spektralna gustoa energije vala 93
3.2.2.3 Odziv na morskom valovlju 101
3.2.2.4 Dugorona raspodjela naprezanja 104
3.3 Dinamika izdrljivost konstrukcijskih detalja 107
3.3.1 S-N krivulje 107
3.3.1.1 Ispravci pokusnih S-N krivulja 110
3.3.1.2 Projektne S-N krivulje 114
3.3.2 Krivulje brzine rasta pukotine 118
3.4 Procjena zamornog vijeka 124
3.4.1 Pristup S-N krivulje 124
3.4.1.1 Hipoteza linearnog akumuliranja oteenja 125
3.4.1.2 Zatvoreni oblik jednadbe za proraun zamornog vijeka 128
3.4.1.3 Pristup nazivnog naprezanja 132
3.4.1.4 Pristup arinog naprezanja 133
3.4.1.5 Pristup zareznog naprezanja 134
3.4.1.6 Pristup zarezne deformacije 135
3.4.2 Pristup mehanike loma 137
3.4.2.1 Faktor intenzivnosti naprezanja 137
3.4.2.2 Linearna akumulacija oteenja 139
3.4.3 Vjerojatnosni pristup 142
3.4.3.1 Vjerojatnosni pristup S-N krivulje 143
3.4.3.2 Vjerojatnosni pristup mehanike loma 147
4 Pregled postupaka procjene dinamike izdrljivosti prema pravilima klasifikacijskih
drutava 150
4.1 Openito 150
4.2 Det Norske Veritas 154
4.3 Bureau Veritas 156
4.4 Germanischer Lloyd 159
5 Odreivanje ivotnog vijeka spoja uzdunjaka boka s okvirnim rebrom na suvremenom
suezmax tankeru s dvostrukom oplatom 162
5.1 Uvod 162
5.2 Osnovne izmjere broda 163
5.3 Proraun ivotnog vijeka pristupom zareznog naprezanja prema pravilima Det
Norske Veritasa 167
5.3.1 Hidrodinamiko optereenje 167

iii
5.3.2 Odziv konstrukcije 168
5.3.2.1 Globalni model konstrukcije 169
5.3.2.2 Lokalni model konstrukcijskog detalja (podmodel) 171
5.3.2.3 Postupak ekstrapoliranja naprezanja 174
5.3.2.4 Odreivanje prijenosnih funkcija amplituda zareznog naprezanja 176
5.3.3 Dugorona razdioba naprezanja 176
5.3.4 Dinamika izdrljivost konstrukcijskog detalja 178
5.3.5 Proraun zamornog oteenja 178
5.4 Proraun ivotnog vijeka pojednostavljenim postupkom prema pravilima Det
Norske Veritasa 180
5.5 Proraun ivotnog vijeka pojednostavljenim postupkom prema pravilima Bureau
Veritasa 183
5.6 Usporedba rezultata 184
6 Zakljuci i smjernice za daljnja istraivanja 185
LITERATURA 187
KRATKI IVOTOPIS 190
PRILOG A A-1

iv

PREDGOVOR

Magistarski rad nastao je u okviru znanstveno-istraivakog projekta Brodske i pomorske
konstrukcije Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, broj 120012. Unutar njega
pokualo se cjelovito obuhvatiti problem zamora detalja brodskih konstrukcija, od analize
mehanizma zamaranja materijala i uzroka nastanka zamornih pukotina u konstrukcijskim detaljima,
do pregleda i usporedbe metoda odreivanja dinamike izdrljivosti i prorauna ivotnog vijeka
odabranog detalja spoja uzdunjaka boka s okvirnim rebrom na suezmax tankeru s dvostrukom
oplatom suvremenim detaljnim proraunom.

v
SAETAK

Uestale pomorske nesree, osobito tankera i brodova za prijevoz rasutih tereta, vratile su
zamor detalja brodskih konstrukcija, koji je prepoznat kao znaajan uzronik takvih problema, u
iu zanimanja istraivaa diljem svijeta. U radu se pokuava cjelovito sagledati ovaj aktualan
problem. Opisan je mehanizam zamaranja materijala. Analizirani su uzroci nastanka zamornih
pukotina u detaljima brodskih konstrukcija. Iznesene su mjere pomou kojih je mogue poboljati
dinamiku izdrljivost detalja. Detaljno su razmatrani svi koraci u proraunu ivotnog vijeka.
Opisana su dva najuobiajenija pristupa procjeni dinamike vrstoe pristup S-N krivulje i pristup
mehanike loma. Iznesene su i osnove vjerojatnosnog pristupa. Prikazani su postupci koje
klasifikacijska drutva primjenjuju u analizama detalja brodskih konstrukcija. Na kraju su
provedeni prorauni ivotnog vijeka prema pravilima klasifikacijskih drutava.

vi
SUMMARY

Due to the increasing number of accidents at sea, especially ones that included tankers and
bulk carriers, researchers across the world are greatly interested in the fatigue of ship structural
details, which is recognized as one of the main causes of such accidents. In this thesis problem of
fatigue of structural details is thoroughly analysed. Fatigue mechanism is described. Causes for
fatigue crack nucleation in ship structural details are analysed. Methods for the improvement of the
fatigue strength of ship structural details are given. All steps in fatigue life calculation are analysed
in details. Two most common approaches to life prediction, S-N curve approach and fracture
mechanics approach, are described. The basis of the probabilistic approach is given. Procedures that
classification societies use in ship structural detail analysis are described. At the end, fatigue life
calculations are performed according to the guidelines of the classification societies.

vii
KLJUNE RIJEI

Brodske konstrukcije, zamor materijala, dinamika izdrljivost.

KEYWORDS

Ship structures, fatigue, fatigue strength.

viii
POPIS OZNAKA

kj kj kj
C B A , , - hidrodinamiki koeficijenti
k
a - faktor korelacije globalnih naprezanja
t
a - duina tanka, m
a
x
- ubrzanje uslijed zalijetanja broda, m/s
2

a
y
- ubrzanje uslijed zanoenja i zaoijanja broda, m/s
2

a
z
- ubrzanje uslijed poniranja broda, m/s
2

a - parametar S-N krivulje, toka presjecita N log osi
B - irina broda, m
b - duina stranice koljena, mm
b
f
- ekvivalentna irina pojasa nosaa, mm
k
b - faktor korelacije lokalnih naprezanja
t
b - visina tanka, mm
C - parametar rasta pukotine
C
B
- koeficijent istisnine
C
XY
- kovarijanca sluajnih varijabli X i Y
D - zamorno oteenje
b
D - visina broda, m
dN da / - brzina rasta pukotine, mm/ciklus
[ ] E - oekivanje sluajne varijable
e
f - faktor oekivanog stanja mora
m
f - faktor srednjih naprezanja
j
F - kompleksne amplitude uzbudnih sila i momenata
( ) x F
~
- funkcija razdiobe vrnih vrijednosti
( ) F - funkcija razdiobe raspona vrnih naprezanja
( )
a
F - funkcija razdiobe vrnih vrijednosti naprezanja
( ) [ ]
L
f - funkcija vjerojatnosti dugorone razdiobe vrnih vrijednosti
( ) f - funkcija smjera
( ) x f - funkcija vjerojatnosti kontinuirane varijable
( ) x f
~
- funkcija vjerojatnosti vrnih vrijednosti
( ) [ ]
ijkl
f - funkcija vjerojatnosti kratkorone razdiobe vrnih vrijednosti
( ) G - frekvencijska funkcija (Fourierove transformacije)
( ) t g - vremenska funkcija (Fourierove transformacije)
h - parametar mjerila Weibullove razdiobe, MPa

ix
m
h - dubina mora, m
H - visina uzdunjaka, mm
H - srednja valna visina, m
H
S
- znaajna valna visina, m
h
db
- irina tanka u dvoboku, mm
i
a
- moment otpora poprenog okvira, mm
3

b
i - moment otpora uzdune proveze, mm
3

I
a
- moment inercije poprenog okvira, mm
4

I
b
- moment inercije uzdune proveze, mm
4

k - valni broj
SIF
K - faktor intenzivnosti naprezanja
K - raspon faktora intenzivnosti naprezanja
C
K - kritina vrijednost raspona faktora intenzivnosti naprezanja
th
K - granina vrijednost raspona faktora intenzivnosti naprezanja
axial
K - faktor koncentracije uzdunog naprezanja
SCF
K - faktor koncentracije naprezanja
bending
K - faktor koncentracije savojnog naprezanja
K
w
- faktor koncentracije zareznog naprezanja zbog zavara
L - duina broda, m
L - ivotni vijek, godine
l - efektivna duina nosaa, mm
l
s
- razmak rebara, mm
jk
M - komponente matrice poopenih sila
h wo
M
,
- moment savijanja trupa kod pregiba broda, kNm
s wo
M
,
- moment savijanja trupa kod progiba broda, kNm
h
M - horizontalni moment savijanja trupa, kNm
m - parametar S-N krivulje (negativni reciproni nagib)
m
i
- spektralni moment i-tog reda, m
2
/s
i

n - vektor normale povrine
n
01
- visina neutralne osi iznad osnovke, m
n
0
- zadani broj ciklusa optereenja
n - srednji broj odziva
p
e
- vanjski hidrodinamiki tlak, kN/m
2

P
f
- doputena vjerojatnost oteenja
p
i
- unutarnji hidrodinamiki tlak, kN/m
2

0
p - atmosferski tlak, bar
q - parametar oblika Weibullove razdiobe
( ) R - autokorelacijska funkcija

x
r
a
- udaljenost zavara od neutralne osi dvoboka, mm
S - irina oplate iznad i ispod proveze, mm
( ) S - funkcija spektralne gustoe
( )
Z S
T H S , , - ordinata Pierson-Moskowitz spektra
s - razmak uzdunjaka, mm
t - irina, duina ili visina konanog elementa, mm
t
b
- debljina koljena, mm
t
f
- ekvivalentna debljina pojasa nosaa, mm
t
fr
- debljina poprenog okvira, mm
t
p
- debljina oplate, mm
T
P
- period posrtanja broda, s
t
p2
- debljina unutarnje oplate, mm
T
R
- period ljuljanja broda, s
T
S
- valni period, s
T - srednji valni period, s
t
w
- debljina struka, mm
U - brzina gibanja tijela, m/s
v - brzina broda, vor
V - vektor brzine estice fluida, m/s
X - sluajna varijabla
( ) t X - sluajni proces, uzbuda linearnog sustava
3 / 1
~
X - znaajna vrijednost (valne visine, m)
x - udaljenost arine toke od kraja nosaa, mm
( ) t Y - odziv linearnog sustava
z - poloaj iznad osnovke broda, m
z
01
- udaljenost pojasa nosaa od neutralne osi, mm
Z
S
- moment otpora na vrhu pojasa nosaa, m
3

Z
V
- vertikalni moment otpora glavnog rebra paluba i bok, m
3
( )
Z S
T H w , - funkcija vjerojatnosti pojave odreenog stanja mora
( ) L w - teinski faktor stanja krcanja broda
( ) V w - teinski faktor brzine broda

- kut irenja valova, rad
- faktor sigurnosti,
- irina pojasa spektra
- funkcija razdiobe vjerojatnosti Gaussove razdiobe
- potencijal brzine tekuine
- kut nailaska valova, rad

xi
- fazni kut, rad
- Gamma funkcija
k
- amplituda harmonijskog gibanja
L
- oekivani broj odziva u ivotnom vijeku broda
- oekivanje sluajne varijable
- gustoa tekuine, kg/m
3
XY
- koeficijent korelacije sluajnih varijabli X i Y
- ukupna energija sluajnog procesa
- valna frekvencija, rad/s
e
- frekvencija susretanja, rad/s
- standardna devijacija sluajne varijable naprezanja, MPa
glob
- globalno naprezanje, MPa
loc
- lokalno naprezanje, MPa
nom
- nazivno naprezanje, MPa
2
- varijanca sluajne varijable naprezanja , (MPa)
2

G
- raspon globalnih naprezanja, MPa
l
- raspon lokalnih naprezanja, MPa
0
- raspon rezultirajuih naprezanja, MPa
- vremenski interval, s
- amplituda vala, m

xii
POPIS SLIKA

Slika 2.1 Shematski prikaz nastanka zamornog loma [9] 6
Slika 2.2 Klizanje dislokacije [10] 7
Slika 2.3 Plastina deformacija [10] 8
Slika 2.4 Razvoj pojasa klizanja [12] 8
Slika 2.5 Stvaranje udubina i izboina na slobodnoj povrini [11] 9
Slika 2.6 Pojednostavljeni prikaz nehomogene raspodjele naprezanja na povrini
materijala [12] 9
Slika 2.7 Ovisnost broja zaetaka pukotina o razini naprezanja [12] 10
Slika 2.8 Produljenje pukotine u jednom ciklusu optereenja [12] 11
Slika 2.9 Napredovanje zamornih pukotina [6] 11
Slika 2.10 Mikrostrukturne kratke pukotine ispod granice zamora [12] 12
Slika 2.11 Shematski prikaz povrine zamornog loma [9] 13
Slika 2.12 Podudarnost brazdi i ciklusa optereenja za vrijeme rasta makropukotine [12] 13
Slika 2.13 Pojasevi rasta koji odraavaju promjenljivi raspon optereenja [11] 14
Slika 2.14 Pojasevi rasta nastali uslijed oksidacije dok je osovina mirovala [13] 14
Slika 2.15 Rijene are koje ukazuju na ishodite zamorne pukotine [5] 15
Slika 2.16 Koncentracija naprezanja na promjeni presjeka [14] 16
Slika 2.17 Uinak koncentracije naprezanja na dinamiku vrstou [14] 17
Slika 2.18 Faktor koncentracije naprezanja kod smanjenja debljine [12] 18
Slika 2.19 Nastanak zamorne pukotine zbog superponiranja koncentratora naprezanja [12] 18
Slika 2.20 Scenariji nastanka i rasta pukotina [12] 19
Slika 2.21 Razliite vrste oteenja zavara [11] 19
Slika 2.22 Mikroskopska oteenja zavara [11] 20
Slika 2.23 Primjeri nepodudaranja: (a) linearno kod krinog spoja; (b) kutno kod
sueljenog spoja; (c) linearno kod sueljenog spoja [14] 20
Slika 2.24 Utjecaj nepodudaranja na smanjenje zamorne vrstoe [11] 20
Slika 2.25 Ugorina [11] 21
Slika 2.26 Ukljuine troske kod sueljenog zavara [14] 21
Slika 2.27 Pukotine uslijed skruivanja sueljenog zavara [11] 22
Slika 2.28 Nedostatno spajanje [11] 22
Slika 2.29 Nepotpuno prodiranje iz kojeg se razvila zamorna pukotina [14] 22
Slika 2.30 Zaostala naprezanja: (a) dugorona; (b) kratkorona [11] 23
Slika 2.31 Zaostala naprezanja na rubu otvora [12] 23
Slika 2.32 Zaostala naprezanja kao posljedica hladnog valjanja [12] 24
Slika 2.33 Stvaranje zaostalih naprezanja pri zavarivanju: (a) skupljanje zavara bez
ogranienja; (b) skupljanje ogranienog zavara [14] 24
Slika 2.34 Uobiajena raspodjela zaostalih naprezanja u zavarenom spoju [14] 25
Slika 2.35 Krivulja vijeka trajanja za epruvete sa zaostalim naprezanjima i bez njih [17] 25
Slika 2.36 Dinamika vrstoa u funkciji granice teenja [11] 26
Slika 2.37 Brzina rasta pukotine za razliite materijale [12] 26
Slika 2.38 Rezultati pokusa zamora za kutne zavare [14] 27
Slika 2.39 Korozivna jama na povrini aluminijske legure [12] 27
Slika 2.40 Uinak korozivnih jama na S-N krivulju nezarezanih epruveta iz aluminija [12] 28
Slika 2.41 Uinak korozije na brzinu rasta pukotine [20] 28
Slika 2.42 Uinak katodne zatite na S-N krivulje [11] 29
Slika 2.43 Kritini konstrukcijski detalji kod VLCC tankera s dvostrukom oplatom [21] 30
Slika 2.44 Kritini konstrukcijski detalji kod brodova za prijevoz rasutih tereta [22] 33

xiii
Slika 2.45 Kritini konstrukcijski detalji kod kontejnerskih brodova [21] 33
Slika 2.46 Postupci poboljavanja dinamike vrstoe naknadnom obradom zavarenog
spoja [11] 36
Slika 2.47 Upute za projektiranje konstrukcijskih detalja tankera s dvostrukom oplatom [22] 37
Slika 2.48 Prijedlog nove i stara konfiguracija spoja uzdunjaka boka s okvirnim rebrom
tankera s dvostrukom oplatom [24] 38
Slika 2.49 Mjesto nastanka zamorne pukotine na spoju uzdunjaka i okvirnog rebra 38
Slika 2.50 Konfiguracije detalja zgiba [25] 39
Slika 2.51 Rast pukotine u uzorcima s otvorenim i zatvorenim izrezom [25] 39
Slika 2.52 Rast pukotine u uzorku sa zavarenim limovima i sa savijenim limom [25] 40
Slika 2.53 Razliite vrste koljena [26] 40
Slika 2.54 Definicija geometrije istraivanog bonog rebra [28] 41
Slika 2.55 Uinak kuta podrezanosti na raspodjelu naprezanja u bonom rebru [28] 41
Slika 2.56 Uinak udaljenosti D na raspodjelu naprezanja u bonom rebru [28] 42
Slika 2.57 Uinak polumjera zakrivljenosti R na raspodjelu naprezanja u bonom rebru [28] 42
Slika 2.58 Uinak udaljenosti d na raspodjelu naprezanja u bonom rebru [28] 42
Slika 2.59 AWS poboljani profil zavara i "pokus novia" [11] 44
Slika 2.60 Rezultati ispitivanja zamora na cjevnim spojevima s poboljanim profilom
zavara [11] 44
Slika 2.61 Uinak kuta zavara na dinamiku vrstou sueljenih spojeva elinih limova [12] 44
Slika 2.62 Boni kut i polumjer vrha zavara [29] 45
Slika 2.63 Vrste krinih zavarenih spojeva [30] 45
Slika 2.64 Krivulje zamorne vrstoe za razliite vrste spojeva [30] 45
Slika 2.65 S-N krivulje sueljenih spojeva [15] 46
Slika 2.66 Disk za bruenje [14] 46
Slika 2.67 Dubina bruenja [11] 47
Slika 2.68 Poboljanja zamorne vrstoe bruenjem rotacijskim brusom i diskom [11] 47
Slika 2.69 Naknadna obrada zavara TIG protaljivanjem [32] 48
Slika 2.70 Poboljanje oblika zavara ostvareno TIG protaljivanjem [32] 48
Slika 2.71 Protaljivanje u dva prolaza [11] 48
Slika 2.72 Uinak TIG protaljivanja na zamornu vrstou [11] 49
Slika 2.73 Utjecaj poloaja elektrode pri plazma protaljivanju na dinamiku vrstou [14] 49
Slika 2.74 Naknadna obrada zavara ekianjem [32] 50
Slika 2.75 Alati za ekianje: (a) pneumatski eki; (b) svitak ice [14] 50
Slika 2.76 Poboljanje zamorne vrstoe postupkom ekianja [11] 51
Slika 2.77 Tvrdoa u podruju vrha zavara [33] 51
Slika 2.78 Razliita fizikalna podruja dobivena obradom ultrazvunim udarom [31] 51
Slika 2.79 Raspodjela zaostalih naprezanja postignuta samarenjem [12] 52
Slika 2.80 Produljenje ivotnog vijeka tehnikama utiskivanja [14] 52
Slika 2.81 Uvoenje polja tlanih naprezanja oko otvora [12] 53
Slika 2.82 Tokasto zagrijavanje krajeva zavara: (a) raspodjela zaostalih naprezanja;
(b) poloaj toaka zagrijavanja [14] 53
Slika 2.83 Uinak tokastog zagrijavanja na dinamiku vrstou [14] 54
Slika 2.84 S-N krivulje uzoraka sa zaostalim naprezanjima i bez njih: (a) konstantni
rasponi optereenja; (b) promjenljivi rasponi optereenja [17] 54
Slika 2.85 Poboljanje zamorne vrstoe kombiniranjem bruenja i ekianja [11] 55
Slika 2.86 Poboljanje zamorne vrstoe kombiniranjem poboljanog zavarivanja i
samarenja [11] 55
Slika 2.87 Uinak tehnika poboljanja primijenjenih na krine spojeve [36] 56

xiv
Slika 2.88 Uinak tehnika poboljanja primijenjenih na krine spojeve elemenata izraenih
iz elika poviene vrstoe [11] 56
Slika 2.89 Usporedba karakteristinih krivulja Eurocoda 3 i onih postignutih
poboljavanjem razmatranih zavarenih spojeva [37] 58
Slika 3.1 Postupak procjene zamornog vijeka kostrukcijskih detalja [38] 59
Slika 3.2 Profil vala te kinematikih i dinamikih znaajki dobivenih linearnom teorijom [40] 67
Slika 3.3 Putanje i brzine estica dobivene linearnom teorijom [42] 68
Slika 3.4 Brod u plovidbi na harmonijskim valovima [41] 69
Slika 3.5 Definicija susretnih kutova [45] 70
Slika 3.6 Njihanje broda na valovima [40] 71
Slika 3.7 Superponiranje optereenja valne uzbude i hidrodinamikih optereenja [40] 76
Slika 3.8 Idealizacija trupa u metodi odsjeaka [48] 77
Slika 3.9 Rezultati gibanja usidrene bare na valovima u pramac [42] 78
Slika 3.10 Teorijske i izmjerene amplitude ljuljanja krunog cilindra na valovima u bok [47] 79
Slika 3.11 Dvodimenzionalni problem zraenja [46] 79
Slika 3.12 Uz Frankovu metodu graninog integrala [46] 80
Slika 3.13 Panelni model broda [49] 81
Slika 3.14 Definiranje vrsta naprezanja [23] 83
Slika 3.15 Nazivna naprezanja u grednom elementu [39] 84
Slika 3.16 Model skladita tankera [23] 84
Slika 3.17 arino naprezanje na povrini elementa [52] 84
Slika 3.18 Faktor koncentracije naprezanja uslijed geometrijskog oblika detalja [38] 85
Slika 3.19 Ufinjavanje mree na grubom modelu [53] 85
Slika 3.20 Raspodjela naprezanja u blizini zareza [52] 86
Slika 3.21 Tri definicije arinih naprezanja [54] 86
Slika 3.22 Zarezno naprezanje u vrhu zavara [39] 87
Slika 3.23 Faktor koncentracije naprezanja uslijed geometrije zavara [38] 87
Slika 3.24 Modeliranje polumjera vrha zavara [55] 88
Slika 3.25 Realizacija sluajnog procesa [41] 88
Slika 3.26 Funkcija gustoe vjerojatnosti i funkcija razdiobe vjerojatnosti [56] 89
Slika 3.27 Jednostrana i dvostrana funkcija spektralne gustoe srednjih vrijednosti
kvadrata sluajnog procesa ) (t X [41] 96
Slika 3.28 Spektar varijance procesa morskog valovlja [46] 96
Slika 3.29 Pierson-Moskowitz spektar [11] 98
Slika 3.30 JONSWAP spektar [11] 99
Slika 3.31 Idealizirani i izmjereni usmjereni spektar [46] 100
Slika 3.32 Kutne komponente usmjerenog spektra [46] 100
Slika 3.33 Linearan sustav [41] 101
Slika 3.34 Odziv broda na nepravilnom valovlju [45] 103
Slika 3.35 Marsdenova podruja [46] 104
Slika 3.36 Dijagram rasipanja valova za Sjeverni Atlantik [57] 105
Slika 3.37 Karakteristine razine naprezanja u ciklusu optereenja [12] 107
Slika 3.38 Razliite vrste optereenja koje se primjenjuju u pokusima zamora [11] 108
Slika 3.39 S-N krivulje kod promjene omjera naprezanja [11] 108
Slika 3.40 Rezultati pokusa zamora [14] 109
Slika 3.41 Rasprenost rezultata ispitivanja [37] 109
Slika 3.42 Utjecaj debljine lima [14] 111
Slika 3.43 Utjecaj duljine privarenog komada [14] 111
Slika 3.44 Ovisnost faktora koncentracije naprezanja o debljini lima [58] 112
Slika 3.45 Geometrijski modeli uinka debljine lima [11] 112

xv
Slika 3.46 Izmjene izvornog Plmgren-Minerovog pravila [39] 113
Slika 3.47 Ovisnost S-N krivulje o okolini [11] 114
Slika 3.48 S-N krivulje Ministarstva energetike Velike Britanije [12] 115
Slika 3.49 Izvadak iz klasifikacije zavarenih spojeva prema DeN-u [11] 115
Slika 3.50 S-N krivulje Meunarodnog instituta za zavarivanje [39] 116
Slika 3.51 Izvadak iz klasifikacije zavarenih spojeva prema IIW-u [38] 117
Slika 3.52 Rezultati pokusa zamora za popreno optereene sueljene spojeve [54] 117
Slika 3.53 Epruveta s otrim zarezom po sredini [12] 118
Slika 3.54 Krivulja rasta pukotine [12] 119
Slika 3.55 Brzina rasta pukotine (a) u ovisnosti o duljini pukotine; (b) u ovisnosti o rasponu
koeficijenta intenzivnosti naprezanja [12] 119
Slika 3.56 Krivulje brzine rasta pukotine za razliite vrijednosti omjera naprezanja [12] 120
Slika 3.57 Efektivni raspon naprezanja i zatvaranje pukotine [12] 121
Slika 3.58 Krivulja brzine rasta pukotine [11] 121
Slika 3.59 Razliiti pristupi S-N krivulje [19] 124
Slika 3.60 Razdioba naprezanja podijeljena u blokove konstantnog naprezanja [11] 125
Slika 3.61 Opadanje brzine rasta pukotine nakon preoptereenja [14] 126
Slika 3.62 Razliit redoslijed blokova naprezanja primijenjen na zarezanu epruvetu [12] 126
Slika 3.63 Optereenja promjenljive amplitude kod nultog srednjeg naprezanja [12] 127
Slika 3.64 Pristup nazivnog naprezanja [62] 133
Slika 3.65 Vrste arita kod zavarenih konstrukcija [54] 133
Slika 3.66 Model za raunanje arinih naprezanja u sluaju b) sa slike 3.65 [52] 134
Slika 3.67 Krivulje materijala za St 37 i St E 690 [39] 135
Slika 3.68 Krivulje za osnovni materijal, metal zavara i ZUT [63] 135
Slika 3.69 Krivulja teenja konstrukcijskog elementa [39] 136
Slika 3.70 Prikaz Neuberovog pravila u dijagramu [39] 136
Slika 3.71
a
-N krivulja [63] 137
Slika 3.72 Naini otvaranja pukotine [64] 137
Slika 3.73 Rjeenja faktora intenzivnosti naprezanja [5] 138
Slika 3.74 Superponiranje faktora intenzivnosti naprezanja [11] 139
Slika 3.75 Odnos izmedu
dN
da
- K i S-N krivulje [11] 140
Slika 3.76 Usporedba izraunatog i pokusnog zamornog vijeka [12] 142
Slika 3.77 Zamorni vijek kao funkcija Weibullovog parametra oblika [11] 143
Slika 3.78 Vjerojatnosne S-N krivulje [12] 145
Slika 3.79 Normalna (Gaussova) razdioba [11] 146
Slika 3.80 Odnos izmedu indeksa sigurnosti i vjerojatnosti poputanja [38] 146
Slika 4.1 S-N krivulje razliitih registara koje se koriste uz arino naprezanje kutnih
zavara [19] 153
Slika 4.2 Detalj spoja uzdunjaka boka s ukrepom okvirnog rebra kod brodova s uzduno
ukrepljenim bokovima [68, Ch 12, App 1] 156
Slika 4.3 Savojna naprezanja u elemetima brodske konstrukcije [39] 160
Slika 4.4 Uobiajeni spektri raspona naprezanja (A) pravocrtni spektar (uobiajeni spektar
raspona naprezanja na valovima); (B) parabolini spektar (priblina normalna
razdioba raspona naprezanja); (C) pravokutni spektar (uobiajeni spektar za
raspone naprezanja uslijed uzbude od motora, ili vijka) [69] 161
Slika 5.1 Djelomino oplakane povrine u blizini vodne linije [23] 162
Slika 5.2 Opi plan broda 163
Slika 5.3 Glavno rebro broda 164
Slika 5.4 Detalj spoja uzdunjaka boka s okvirnim rebrom 164

xvi
Slika 5.5 Brod u balastu 165
Slika 5.6 Potpuno nakrcan brod 166
Slika 5.7 Hidrodinamiki model za stanje potpuno nakrcanog broda 167
Slika 5.8 Hidrodinamiki model za brod u balastu 167
Slika 5.9 Potencijalna mjesta nastanka zamornih pukotina na spoju uzdunjaka boka i
okvirnog rebra [24] 168
Slika 5.10 Globalni model konstrukcije trupa 169
Slika 5.11 Superelement 6 (skladite 4) 169
Slika 5.12 Vieslojni element za modeliranje ukrepljenih panela [72] 170
Slika 5.13 Primjer hidrodinamikih tlakova na superelementu 6 (skladitu 4) 170
Slika 5.14 Lokalni model detalja spoja uzdunjaka boka s okvirnim rebrom 171
Slika 5.15 Detalj lokalnog modela 172
Slika 5.16 Poloaj lokalnog modela u globalnom modelu 173
Slika 5.17 Raspodjela naprezanja u pojasu uzdunjaka 173
Slika 5.18 Ekstrapoliranje naprezanja do arita [23] 174
Slika 5.19 Linearno ekstrapoliranje naprezanja do povrine elementa [74] 175
Slika 5.20 Bilinearno ekstrapoliranje 175
Slika 5.21 Prijenosne funkcije realnih amplituda zareznog naprezanja za sluaj potpuno
Nakrcanog broda za toku 1 sa slike 5.9 176
Slika 5.22 SHIPREL tablica stanja mora [75] 177
Slika 5.23 Raspodjela tlaka kod tankera u potpuno nakrcanom i balastnom stanju [23] 180
Slika 5.24 Definicija komponenti naprezanja [23] 181
Slika 5.25 Rebro 70 modelirano u programu MARS2000 183

xvii
POPIS TABLICA

Tablica 2.1 Elastina anizotropnost materijala 9
Tablica 2.2 Mjesta na kojima se mogu oekivati visoke koncentracije naprezanja u
ivotnom vijeku tankera [22] 31
ivotnom vijeku brodova za prijevoz rasutih tereta [22] 32
ivotnom vijeku kontejnerskih brodova [23] 34
Tablica 2.5 Uobiajene tolerancije za oteenja u proizvodnji [23] 35
Tablica 2.6 Rezultati analize zamornog oteenja D 39
Tablica 2.7 Rezultati pokusa zamora 39
Tablica 2.8 Uzroci nastajanja pogreaka u zavarenim spojevima izvedenima postupkom
runog elektrolunog zavarivanja [16] 43
Tablica 2.9 Uzroci nastajanja pogreaka u zavarenim spojevima izvedenima
postupcima automatskog jednostranog zavarivanja [16] 43
Tablica 2.10 Prednosti i nedostaci metoda poboljanja [11] 57
Tablica 3.1 Izrazi linearne teorije valova u dubokoj vodi [40] 68
Tablica 3.2 Koeficijenti a , i
p
[11] 99
Tablica 3.3 Srednje vrijednosti i standardna odstupanja pojedinih faktora koji doprinose
nesigurnosti kod prorauna naprezanja [38] 147
Tablica 4.1 Rezultati usporednog istraivanja zamorne vrstoe uzdune pranice grotla
kontejnerskog broda [59, 66] 150
Tablica 4.2 Pregled postupaka za procjenu zamora [5] 151
Tablica 4.3 Maksimalne i minimalne vrijednosti ciklusnih optereenja na valovima [1] 159
Tablica 5.1 Osnovne izmjere broda 163
Tablica 5.2 Rezultati prorauna zamornog oteenja detalja spoja uzdunjaka boka s
okvirnim rebrom 179
Tablica 5.3 Rezultati pojednostavljenog prorauna zamornog oteenja za detalj spoja
uzdunjaka boka s okvirnim rebrom 182
Tablica 5.4 Rezultati pojednostavljenog prorauna zamornog oteenja za detalj spoja
uzdunjaka boka s okvirnim rebrom, dobiveni pomou programa MARS2000 183
Tablica 5.5 Usporedba rezultata prorauna ivotnog vijeka L 184

__________ Uvod

________________________________________________________________________________
1
1 UVOD

Posljednjih je godina dinamika izdrljivost detalja brodskih konstrukcija dobila na
vanosti, a zamorno je poputanje postupno postalo znaajnim projektnim kriterijem, uz uobiajene
kriterije granice teenja te izvijanja.
Razlog tome je izuzetna briga javnosti za zatitu ljudskih ivota i okolia, a u svjetlu
poveanja broja nesrea na moru. Samo od 1990. do 1994. godine potonulo je 45 tankera i brodova
za prijevoz rasutih tereta, uz gubitak vie od 300 ljudskih ivota [1]. Drugi izvori navode vie od
1000 poginulih pomoraca u razdoblju od 1988. do 1998. godine, samo u nesreama brodova za
prijevoz rasutih tereta [2].
Zagaivanje okolia osobito je dramatino u sluaju izlijevanja velikih koliina nafte u more
prilikom nesrea tankera. To nam pokazuje i najnoviji primjer liberijskog tankera Prestige koji je
potonuo sredinom studenog prole godine u blizini obale na sjeverozapadu panjolske. Nafta koja
se nakon njegovog potonua izlila u more, izazvala je pravi pomor ivotinjskih vrsta i zagadila
desetke kilometara obale i velike povrine na dnu oceana.
Nije zanemariv niti utjecaj takvih nesrea na gospodarstvo zahvaenih regija. Nakon nesree
tankera Exxon Valdez (koja je dovela do zahtjeva za poboljanim projektom tankera s dvostrukom
oplatom) u oujku 1989. godine u blizini obala Aljaske, zabrana izlova ribe u tim podrujima
skinuta je tek nakon vie od sedam godina. Pogubni utjecaj na turistiki sektor ne treba niti
spominjati.
Ne mogu se sve pomorske nesree pripisati poputanju, izvijanju i zamoru materijala. Do
njih dolazi i uslijed sudara, nasukavanja, poara i slino. Meutim, zamor povezan s korozivnim
djelovanjem (kako morske vode, tako i tereta) predstavlja znaajan izvor oteenja. Uobiajeni
scenarij poputanja uslijed zamora materijala ima sljedei tijek. Zamorno oteenje akumulirano
tijekom vremena dovodi do poputanja odreenog konstrukcijskog detalja oslabljenog djelovanjem
korozije. Slijedi domino-efekt kada se to poputanje, nakon to okolna konstrukcija preuzme
optereenje koje je nosio element koji je popustio, uslijed stvaranja lokalnih mehanizama kolapsa,
iri. Najee dolazi do gubitka dijela oplate boka koja, zbog djelovanja dinamikog tlaka valova na
bokove broda, predstavlja podruje osobito osjetljivo na zamor materijala. Prodorom vode u
skladine prostore, ili balastne tankove, nakon ega moe doi i do poputanja unutranjih pregrada,
naruava se uzduna vrstoa broda i dolazi do loma trupa broda i potonua.
Kod ve spomenutog tankera Prestige, pri olujnom vjetru (snage 10-11 Beauforta) na
valovima u desni bok broda, dolo je do poputanja oplate i prodora mora u prazne bone balastne
tankove s desne strane po sredini broda [3], uslijed ega se brod nagnuo na desni bok pod kutom od
25
o
. Kako bi izravnao brod i sprijeio izlijevanje nafte u more, kapetan broda naredio je punjenje
simetrinih tankova s lijeve strane broda balastom. Uslijed toga porastao je moment savijanja na
sredini broda na 163% dozvoljene vrijednosti na mirnom moru, tako da se tanker nakon est dana
slomio napola i potonuo. Iako se uzroci poputanja oplate boka ne znaju sa sigurnou,
pretpostavke American Bureau of Shipping-a, pod ijim je nadzorom brod izgraen i plovio, svele
su se na dvije mogunosti sudar s kontejnerom/drvenim balvanom koje su brodovi izgubili u tom
podruju u dane prije nesree, ili poputanje konstrukcije na spoju oplate desnog boka i rebra 71
koje dijeli dva bona balastna tanka koja su se napunila morem.
Uzroke koji su doveli do uestalih lomova uslijed zamornog oteenja detalja brodskih
konstrukcija valja potraiti u ljudskoj prirodi i zakonu profita. Moda je najizraenije obiljeje
ljudskog roda njegova tenja za neprekinutim poboljavanjem. ovjek se ne moe zadovoljiti
postojeim stanjem on mora bre, vie, jae. S druge strane, neumoljivi zakon trine privrede
tjera proizvoae na stvaranje to kvalitetnijeg proizvoda, uz to nie trokove, kako bi mogao
opstati u svijetu koji postaje globalno selo i u kojem je konkurencija sve brojnija i, stoga, sve
otrija. Kako bi se ostvarila to vea zarada, eksploatiraju se ve dotrajale konstrukcije kojima se
__________ Uvod

________________________________________________________________________________
2
eli pod svaku cijenu produljiti vijek trajanja. Iako se brodovi u pravilu projektiraju za vijek slube
od 20 godina, svjetskim morima plove i pravi metuzalemi, nerijetko stariji i od 30 godina (Prestige
je u trenutku potonua bio stariji od 26 godina). O ljudskoj gramzivosti dosta govori podatak kako,
unato tome to su stroi zahtjevi za konstrukciju tankera koji trae dvostruku oplatu doneseni jo
1990. godine, od 7320 tankera (ukljuujui i one za prijevoz kemikalija) koji su krajem prole
godine plovili, njih samo 28.4% ima dvostruku oplatu [3].
Zahtjev za veom nosivou, koja donosi i veu zaradu, doveo je do optimiranja brodskih
konstrukcija i poveane primjene elika poviene vrstoe, uslijed ega je dolo do porasta ope
razine naprezanja u konstrukcijama. Problemi su nastali kada su se na takvim konstrukcijama
nastavili koristiti uobiajeni konstrukcijski detalji, izraeni uobiajenim postupcima (zavarivanja),
za koje se kasnije ispostavilo da nemaju dostatnu dinamiku izdrljivost u uvjetima viih
naprezanja. Slino tome, prilikom projektiranja i gradnje novih vrsta brodova (npr. FPSO-brodova,
Floating Production, Storage and Offloading Vessel), u nedostatku pravog, koristilo se iskustvo
steeno u prethodnim gradnjama slinih brodova. Dakle, uestala pojava zamora brodskih
konstrukcijskih detalja posljednjih godina posljedica je svojevrsne ekstrapolacije koncepata
konstruiranja, primjene starih iskustava u projektiranju i gradnji brodova u novim, izmijenjenim
okolnostima.
U ovom radu pokuava se cjelovito sagledati ovaj aktualan problem. U drugom poglavlju
opisuje se mehanizam zamaranja materijala sastavljen iz tri faze faze zaetka pukotine, faze
njenog napredovanja i konanog loma. Analiziraju se uzroci pojave zamora brodskih konstrukcija
oblikovanje konstrukcijskih detalja, oteenja u zavarenim spojevima, raspodjela zaostalih
naprezanja, upotreba elika poviene vrstoe i korozivnost okoline/tereta. Izdvajaju se kritini
detalji brodskih konstrukcija, za koje je iskustvo pokazalo da su osobito osjetljivi na zamorno
oteenje. Na kraju poglavlja govori se o mjerama pomou kojih se moe postii bolja dinamika
izdrljivost, a koje ukljuuju bolje oblikovanje konstrukcijskih detalja, odabir postupka zavarivanja
i naina izvoenja zavara te postupke naknadne obrade zavarenih spojeva.
Tree poglavlje posveeno je metodama prorauna zamornog oteenja, pri emu se detaljno
razmatraju svi koraci koji sainjavaju jedan takav proraun. Iznose se dvije metode odreivanja
hidrodinamikog optereenja za linearizirano njihanje broda na pravilnim valovima metoda
odsjeaka i panel metoda. Potom se razmatraju naprezanja koja se koriste u analizama zamornog
oteenja, kao i naini njihovog odreivanja. Donose se oblici kratkoronih i dugoronih raspodjela
raspona naprezanja. Opisuju se dva naina na koja se moe odrediti dinamika izdrljivost
konstrukcijskih detalja S-N krivulje (Whlerove krivulje) i krivulje brzine rasta pukotine,
povezana s metodama procjene ivotnog vijeka. Na kraju poglavlja prikazuju se dva pristupa
procjeni zamornog vijeka, pristup S-N krivulje i pristup mehanike loma, a daju se i osnove
vjerojatnosnog pristupa koji predstavlja trend u (ne samo) brodogradnji.
U etvrtom poglavlju iznose se skraeni oblici uputa pojedinih klasifikacijskih drutava za
procjenu dinamike izdrljivosti. Na temelju dostupne literature izdvojena su tri velika
klasifikacijska drutva Det Norske Veritas, Bureau Veritas i Germanischer Lloyd.
Peto poglavlje donosi primjere prorauna ivotnog vijeka za spoj uzdunjaka boka s
okvirnim rebrom na suvremenom suezmax tankeru s dvostrukom oplatom. Prema pravilima Det
Norske Veritasa napravljena su dva prorauna detaljan proraun uz pomo programskog paketa
SESAM te pojednostavljeni proraun, a pojednostavljeni proraun proveden je i pomou programa
VERISTAR, Bureau Veritas-a.
Na kraju rada izneseni su zakljuci i dane smjernice za daljnja istraivanja, nuna kako bi se
kvalitetno rijeio problem dinamike vrstoe detalja brodskih konstrukcija.

Zamor brodskih konstrukcija

________________________________________________________________________________
3
2 ZAMOR BRODSKIH KONSTRUKCIJA

2.1 POVIJESNI PREGLED

Tridesetih godina XIX stoljea u rudnicima u Clausthalu u Njemakoj dolo je do lomova
lanaca na tekuoj vrpci u slubi. Istraivanje uzroka tih pojava dovelo je do prvih poznatih
zamornih pokusa koje je 1837. godine proveo W.A.J. Albert [4].

Knjiga Francuza A. Morina Otpornost materijala, objavljena 1853. godine, govori o
obaveznoj zamjeni osovina potanskih koija koje su vukli konji nakon odreenog broja prevaljenih
kilometara, a donosi i naputke o razmacima obaveznih temeljitih nadzora i postupcima popravaka
eventualno uoenih pukotina [4].

Sljedea, 1854. godina, godina je roenja izraza zamor (engl. fatigue) koji se prvi put
spominje u radu O zamoru metala i posljedinom poputanju, u kojem Englez F. Braithwaite
opisuje mnoga zamorna poputanja u slubi na opremi u pivovarama, pumpama za vodu,
koljenastim osovinama, eljeznikim osovinama, polugama, dizalicama, itd [4]. Drugi navode da je
izraz skovao Poncelet jo 1839. godine [5].

Brojne katastrofalne eljeznike nesree, poput one iz listopada 1842.godine u kojoj je kod
Versaillesa poginulo 60 ljudi, potaknule su daljnja istraivanja. Veliki napredak u razumijevanju
fenomena zamora dugujemo Augustu Whleru, ovjeku koji je bio ispred svog vremena i iju su
genijalnost prepoznali ve i njegovi suvremenici. On je od 1858. godine mjerio optereenja
eljeznikih osovina u slubi pomou instrumenata za mjerenje otklona koje je sam izradio. Na
temelju izmjerenih optereenja te dimenzija osovine izraunavao je naprezanja u slubi.
Usporedbom tako dobivenih naprezanja s rezultatima svojih pokusa zamora (na strojevima koje je
sam projektirao) zakljuivao je o sposobnosti osovina za slubu.
1870. godine objavio je konaan izvjetaj kojim je udario temelje izuavanju zamora
zakljucima o veem utjecaju koji na zamorni vijek imaju rasponi naprezanja od utjecaja
maksimalnog naprezanja (Odlunu ulogu u razbijanju veza u materijalu igraju rasponi naprezanja.
Maksimalno naprezanje utjee samo utoliko da to je ono vee, to su nii rasponi naprezanja koji
vode do poputanja. [4]), o produljenju radnog vijeka s opadanjem raspona naprezanja te o
postojanju donje vrijednosti raspona naprezanja (trajne dinamike vrstoe) kod koje nee doi do
loma niti pri neizmjerno velikom broju ciklusa optereenja [6].
Osim toga, primijetio je i napredovanje pukotina [4]: Autor je nekoliko puta opazio da su se
fine, jedva vidljive uzdune pukotine na osovinama od lijevanog elika, koje su se samo inile
avovima uslijed taljenja, nakon nekoliko godina u slubi proirile u osovinu 20 mm ili vie u
dubinu i tako uinile zamjenu nunom.
Whler je rezultate svojih pokusa predstavio u obliku tablica. Tek ih je njegov nasljednik, L.
Spangenberg, nacrtao u obliku krivulja, dok je za njihov konaan izgled zasluan Amerikanac O.H.
Basquin koji je 1910. godine uveo logaritamske osi i opisao krivulje jednostavnom formulom

n
a
R C =

koja se koristi i danas. S-N krivulje se Whlerovim imenom nazivaju od 1936. godine [4].

Ako se nakon plastinog deformiranja materijala i rastereenja ponovno primijeni
optereenje istog predznaka, raste granica teenja, jer se materijal ponaa linearno sve dok

________________________________________________________________________________
4
naprezanje ne dosegne vrijednost koju je imalo neposredno prije rastereenja, to se naziva
ovrivanjem uslijed deformiranja. Nasuprot tome, osamdesetih godina XIX stoljea, J.
Bauschinger, profesor na Tehnikom sveuilitu u Mnchenu, uoava efekt (danas njemu u ast
nazvan Bauschingerovim) smanjenja granice teenja materijala ako se, nakon deformiranja,
promijeni predznak optereenja (iz razvlaenja u teenje i obratno) [7].

Poetkom XX stoljea upotreba optikog mikroskopa doprinosi istraivanju mehanizma
zamora materijala. 1903. godine Englezi J.A. Ewing i J.C.W. Humfrey opazili su tzv. klizne
pojaseve na povrini uzoraka optereenih rotacijskim savijanjem, to je vjerojatno prvi metalurki
opis procesa zamora [4].

Temelje mehanici loma udara A. Griffith koji je 1920. godine pokusima pokazao da
prisutnost mikroskopskih pukotina smanjuje vrstou stakla, a da to smanjenje ovisi o veliini
pukotine, postavivi odnos a = const [5]. Zakljuio je da materijal uvijek sadri pukotine, bez
obzira koliko homogeno izgledao i da je stoga stvarna vrstoa materijala uvijek nia od teorijske.

Uskoro se tiskaju i prve knjige o zamoru materijala, ona Engleza H.J. Gougha iz 1924.
godine koja prva spominje utjecaj hrapavosti povrine na granicu zamora; te ona Amerikanaca H.F.
Moorea i J.B. Kommersa iz 1927. godine u kojoj se prvi put izravno govori o rasipanju podataka o
zamoru [1].

U isto vrijeme ostvaruju se i prvi rezultati na poboljanju zamorne vrstoe hladnim
valjanjem, samarenjem i ekianjem. Postupak ekianja primjenjivao se najprije u industriji
automobila u SAD-u, a nedugo zatim, 1929. godine, O. Fppl prijavljuje i prvi patent za hladno
valjanje [4].

A. Thum, profesor metalurgije na Tehnikom sveuilitu u Darmstadtu, ustvrdio je da je za
zamornu vrstou materijala mnogo vaniji oblik konstrukcijskog detalja od materijala iz kojeg je
element izraen, to je razvilo svijest o potrebi pokusa na stvarnim komponentama umjesto na
neoteenim epruvetama. On je uveo i faktor koncentarcije zamornog naprezanja K
f
nazvavi ga
takom pomou koje se moe odepati s neoteenih epruveta na zarezane komponente [4].

Sljedee godine donose i prva mjerenja optereenja i naprezanja u slubi, bez kojih se nije
moglo valjano projektirati i dimenzionirati komponente s obzirom na zamor. Paralelno se izumljuju
i usavravaju tenzometri. Prva su mjerenja spektra optereenja provedena u industriji automobila u
Engleskoj te industriji poljoprivrednih strojeva u Njemakoj. Slijede opsena mjerenja u
zrakoplovnoj industriji potaknuta uestalim zrakoplovnim nesreama.
Na temelju tih spektara E. Gassner je 1939. godine poeo provoditi pokuse zamora na
zrakoplovnim konstrukcijama pri promjenljivim rasponima naprezanja ija je glavna ideja
primijetiti cikluse naprezanja razliitih raspona u koracima koji simuliraju mjeavinu visokih i
niskih optereenja u slubi [4].
Na primjeru aluminijskih legura koje su se koristile u proizvodnji zrakoplova, Gassner je
utvrdio da povienje statike vrstoe ne dovodi do povienja i zamorne vrstoe te da e primjena
takvih materijala dovesti do kraeg zamornog vijeka jer skuplji materijal ima smisla koristiti samo
ukoliko e se primjenjivati via dozvoljena naprezanja.

Amerikanac M.A. Miner objavio je 1945. godine hipotezu o linearnoj akumulaciji oteenja
za predvianje zamornog vijeka [8], utemeljenu na ranijem radu veanina A. Palmgrena, a koja se
vrlo uestalo koristi i danas.


________________________________________________________________________________
5
U razdoblju nakon drugog svjetskog rata, istraivanje zamora materijala potaknuto je estim
katastrofalnim nesreama civilnih i vojnih zrakoplova te serijom lomova brodova Liberty. 1948.
godine u Darmstadtu se, pod vodstvom E. Gassnera, osniva Laboratorij za pogonsku vrstou.
Budui da je tada u Njemakoj bilo zabranjeno graditi zrakoplove, E. Gassner se prebacio u
podruje automobilske industrije. Suradnja s njemakim proizvoaima automobila rezultirala je
brojnim i opsenim pokusima na umaralicama. Provodila su se ispitivanja pogonskim
optereenjima na dijelovima konstrukcija i cijelim konstrukcijama. Uskoro su svi vodei
proizvoai izgradili vlastite laboratorije za provoenje pokusa zamora.

Sredinom prolog stoljea veanin W. Weibull proirio je svoju teoriju o statistikom
rasipanju rezultata pokusa sa statike vrstoe na zamorni vijek. U isto vrijeme koristile su se i
druge razdiobe (razdioba ekstremnih vrijednosti, arkus-sinusna razdioba) za statistiku procjenu
rezultata pokusa zamora, radi dobivanja srednje vrijednosti i standardnih odstupanja [4].

Lockhead je za veliki istraivaki projekt Zranih snaga SAD-a krajem pedesetih godina
prolog stoljea razvio servohidraulike umaralice koje su omoguile primjenu proizvoljne povijesti
optereenja na epruvetama i dijelovima konstrukcija na niskim frekvencijama [4].

Na temelju Bauschingerovih ideja, S.S. Manson i L.F. Coffin 1954. godine opisuju
ponaanje metala pod ciklusnim neelastinim rasponima naprezanja pomou 4-parametarske
empirijske jednadbe i postavljaju temelje prouavanju zamora niskih ciklusa, to se koristi za
proraun dijelova optereenih u slubi relativno malim brojem ciklusa optereenja pri povienim
temperaturama [1].

1958. godine G.R. Irwin nastavlja Griffithov rad i shvaa da faktor intenzivnosti naprezanja
ima odluujui utjecaj na statiku vrstou dijela s pukotinom. Kada on dostigne odreenu
vrijednost koja ovisi o otpornosti materijala na lom, dolazi do trenutnog loma. Ovo se smatra
roenjem linearno-elastine mehanike loma (LEFM) [6].

P.C. Paris 1961. godine opisuje napredovanje zamorne pukotine preko raspona intenzivnosti
naprezanja [6]:

m
K C
dN
da
=
I danas se za procjenu preostalog ivotnog vijeka dijela s pukotinom koristi gotovo iskljuivo ova
jednadba, iako ne sadri niti utjecaj srednjeg naprezanja na irenje pukotine, niti statiki lom kod
dostizanja lomne vrstoe K
IC.

Uvijek nove nesree uzrokovane zamorom materijala te nepostojanje jednostavne i lako
primjenjive, a, s druge strane, dovoljno pouzdane projektne metode procjene zamornog vijeka
tjeraju znanstvenike diljem svijeta na daljnja istraivanja u posljednjih tridesetak godina.


________________________________________________________________________________
6
2.2 MEHANIZAM ZAMARANJA MATERIJALA

Opeprihvaena definicija zamora govori o procesu akumuliranja oteenja, ciklus po
ciklus, u materijalu koji uslijed izloenosti optereenju doivljava promjenljiva (vlana) naprezanja
nia od granice razvlaenja. Do loma dolazi nakon odreenog broja promjena optereenja, kad
akumulirano oteenje dosegne kritinu razinu, odnosno kada preostali dio poprenog presjeka vie
ne moe podnijeti optereenje. Suglasje takoer postoji i oko injenice da se proces zamora sastoji
od tri faze:

1. Zaetka (stvaranja) pukotine
2. irenja (napredovanja, rasta) pukotine
3. Konanog loma (preostalog dijela poprenog presjeka).

Slika 2.1 Shematski prikaz nastanka zamornog loma [9]

Fizikalno razumijevanje mehanizama koji se odvijaju unutar tih faza nuno je kako bi se
mogli kvalitetno razmotriti razliiti tehniki uvjeti koji utjeu na zamorni vijek, poput kvalitete
povrine materijala, zaostalih naprezanja, okolinih uvjeta i slino.

2.2.1 Zaetak pukotina

U fizikalnom smislu pod pojmom pukotine podrazumijeva se odsutnost veza izmeu dva
susjedna sloja atoma u materijalu [10]. vrstoa materijala posljedica je djelovanja atomskih sila
koje spreavaju odvajanje susjednih atoma.
Djelovanjem naprezanja, uz utjecaj okolnog medija, razaraju se te atomske veze i oblikuje
nova slobodna povrina. Izjednaavanjem rada meuatomskih sila pri nastanku pukotine
(prekidanju atomskih veza) s energijom potrebnom za stvaranje novih povrina unutar materijala,
dobija se izraz za teorijsku vrstou materijala, maksimalno naprezanje koje idealna kristalna
reetka (bez oteenja) moe podnijeti bez prekidanja atomskih veza [9]:

________________________________________________________________________________
7

d
E
teo

= 2
gdje je
E - modul elastinosti materijala, N/mm
2

- energija potrebna za stvaranje nove povrine unutar materijala, J/mm
2

d - razmak izmeu kristalnih ravnina, nm.

Uvrtavanjem uobiajenih vrijednosti za metale dobivamo [10]:

5 . 5
E
teo

Meutim, iz pokusa na metalima, a i inenjerske prakse, vidljivo je da su stvarne vrijednosti
vrstoe 1-2 reda veliine nie od navedene teorijske vrijednosti, od 10 puta niih kod elika
poviene vrstoe, do 100 puta niih kod mekih graevinskih elika. Racionalno objanjenje tolikih
razlika lei u neidealnosti atomske reetke realnih materijala, uslijed ega je maksimalno lokalno
naprezanje u materijalu (kojem je izloena atomska veza u trenutku kidanja) znatno vee od srednje
vrijednosti naprezanja po poprenom presjeku. Do tako velikih koncentarcija naprezanja dolazi u
neposrednoj blizini makroskopskih ili mikroskopskih oteenja materijala. Prva se odnose na
pogreke u materijalu koje su posljedica njegove proizvodnje ili obrade, poput ukljuina ili
poroznosti i osobito su esta kod zavarenih spojeva konstrukcije. Mikroskopska su oteenja ona na
razini atomske reetke, od kojih se mogu izdvojiti etiri osnovna:

1. dislokacija,
2. atomska upljina (nedostatak atoma u kristalnoj reetki),
3. prisutnost stranog atoma u reetki i
4. atom pomaknut sa svog mjesta.

Dislokacija se sastoji od jedne suvine poluravnine atoma (slika 2.2).

Slika 2.2 Klizanje dislokacije [10]

Pri sminom optereenju, dislokacija se kree u smjeru djelovanja sila, pri emu se atomske
veze ispred dislokacije prekidaju i ponovno uspostavljaju nakon njenog prolaska. Rezultat klizanja
dislokacije je smina deformacija od jednog razmaka meu atomima d; prolazak n dislokacija istog
predznaka dovodi do neelastine deformacije smicanja izmeu dvije kristalne ravnine (odvojene
povrinom smicanja) u iznosu od nd. Iako je razmak meu kristalnim ravninama reda veliine

________________________________________________________________________________
8
nanometra, iznos takve deformacije nije zanemariv, budui da je broj dislokacija u praksi jako
velik, ak 10
10
na jednom cm
2
[6]. Kako se nakon prolaska dislokacije ponovno uspostavljaju
atomske veze, rezultirajua konfiguracija kristalne reetke je stabilna, to znai da nakupljena
neelastina deformacija klizanja ostaje u materijalu i nakon rastereenja. Osim toga, ne mijenja se
niti modul elastinosti materijala (koji ovisi o broju i vrsti atomskih veza), tako da je nagib krivulje
naprezanje-deformacija pri rastereenju jednak onome pri prvotnom optereenju, slika 2.3 [10], iz
ega moemo zakljuiti da je rije o plastinom teenju.

Slika 2.3 Plastina deformacija [10]

Takvo ciklusno plastino deformiranje uslijed kretanja dislokacija dovodi do nastanka
zamorne pukotine [11, 12]. Ono se odvija du podlonih kristalografskih kliznih ravnina i nije
potpuno povratan proces. U prvom se ciklusu stvara korak klizanja na povrini materijala, pri emu
se obru novog materijala izlae okolinjim uvjetima, slika 2.4a.

Slika 2.4 Razvoj pojasa klizanja [12]

Budui da uslijed plastinog deformiranja dolazi do ovrivanja materijala (to znai da je
daljnje deformiranje mogue samo uz porast naprezanja), u suprotnom smjeru djeluje vee smino
naprezanje [12]. Osim toga, stvaranje veoma tankog sloja oksida koji jako prijanja na novostvorenu
slobodnu povrinu materijala i koji se ne moe lako ukloniti, uzrokuje da se povratno klizanje
odvija na susjednoj paralelnoj ravnini klizanja [11], slika 2.4b. Ponavljanje ovih ciklusa dovodi do
irenja trajnog pojasa klizanja koji se razvija u udubine ili izboine na slobodnoj povrini, slika 2.5.

________________________________________________________________________________
9

Slika 2.5 Stvaranje udubina i izboina na slobodnoj povrini [11]

Do nastajanja zamornih pukotina uglavnom dolazi na povrini materijala, gdje je plastino
deformiranje olakano (uslijed prisutnosti okolnog materijala samo s jedne strane to rezultira
veom pokretljivou dislokacija; s druge je strane okolini fluid, bilo plinoviti, bilo tekui) i koje
se stoga moe javiti pri niim razinama naprezanja. Nadalje, naprezanja u materijalu su
nehomogena i obino su najvea na povrini uslijed njene hrapavosti, prisutnosti oteenja ili
diskontinuirane geometrije konstrukcije. Izraz povrina odnosi se i na unutranje povrine, npr.
slobodne povrine na oteenjima zavara u materijalu. Samo u rijetkim sluajevima zamorne
pukotine mogu nastati i u unutranjosti materijala, za to jedan od razloga moe biti prisutnost
zaostalih vlanih naprezanja daleko od povrine.
Zaetak zamorne pukotine obino je lokalizirani fenomen koji ishodite ima u jednoj toki.
Razlog tome je razliitost uvjeta za nastanak pukotine izmeu povrinskih zrna. Elastina i plastina
svojstva materijala ovise o kristalnoj strukturi, ali se mogu razlikovati i kod istih kristalnih reetki,
tablica 2.1.

Tablica 2.1 Elastina anizotropnost materijala
Materijal E
max
, N/mm
2
E
min
, N/mm
2
Omjer
- Fe 284500 132400 2.15
Al 75500 62800 1.2
Cu 190300 66700 2.85

Posljedica elastine anizotropnosti materijala je nehomogena raspodjela naprezanja od
jednog zrna do drugog, slika 2.6.

Slika 2.6 Pojednostavljeni prikaz nehomogene raspodjele naprezanja na povrini materijala [12]

________________________________________________________________________________
10
Razliiti oblici i veliine zrna jo pojaavaju nehomogenost raspodjele. Nadalje, meu
zrnima razliita je i usmjerenost kristalne reetke, to dodatno poveava broj mogunosti. Mjesto
zaetka zamorne pukotine odredit e kombinacija svih uvjeta koja e ga uiniti najpovoljnijim za
ciklusno klizanje. To bi mjesto mogli nazvati najslabijom karikom materijala. Ovakav mehanizam
nastanka pukotine osobito je izraen pri niskim razinama ciklusnog naprezanja, bliskim granici
zamora.
Meutim, to je razina primijenjenog naprezanja via, smanjuju se razlike u raspodjeli
naprezanja i omoguuju viestruka ishodita pukotina, slika 2.7.

Slika 2.7 Ovisnost broja zaetaka pukotina o razini naprezanja [12]

Takvi su sluajevi ei kod aluminijskih legura, gdje su razlike u naprezanjima meu
zrnima jo manje uslijed niske elastine anizotropnosti.

Nakon zaetka, pukotine veliina manjih od veliine zrna, nastavljaju rasti na
kristalografskim ravninama klizanja, pod kutom od 45
o
u odnosu na smjer maksimalnog glavnog
naprezanja (odnosno u ravnini maksimalnog sminog naprezanja).
Najvaniji zakljuak ovog potpoglavlja je povrinski karakter fenomena zamora tijekom
nastajanja pukotine.

2.2.2 Napredovanje pukotina

Ne postoji jasna granica izmeu faze zaetka pukotine i faze njenog rasta. Jedna je
mogunost kvalitativno ocijeniti da razdoblje nastanka pukotine zavrava onda kada rast
mikropukotine vie ne ovisi o stanju slobodne povrine [12]. Drugi kao graninu toku navode
pukotinu odreene duljine [5]. Ipak je to najee kompromis mikropukotina-makropukotina [6].
Materijal u kojem pukotina raste ima vie razliitih kliznih sustava. Zbog doprinosa
mikropukotine nehomogenoj raspodjeli naprezanja na mikroskopskoj razini i koncentracije
naprezanja na njenom vrku, moe doi do aktiviranja vie od jednog kliznog sustava. tovie,
urastanjem pukotine u materijal za nekoliko veliina zrna, uslijed prisutnosti okolnih zrna rastu
ogranienja klizanju. Sve je tee odravati napredovanje pukotine samo u smjeru poetnog kliznog
pojasa i ona odstupa od tog smjera teei rasti okomito na smjer maksimalnog vlanog naprezanja,
slika 2.8.

________________________________________________________________________________
11

Slika 2.8 Produljenje pukotine u jednom ciklusu optereenja [12]

Na temelju gornje slike mogue je opisati i mehanizam rasta pukotine u jednom ciklusu
optereenja. Za vrijeme optereenja pukotina se otvara uslijed plastinog deformiranja njenog
vrka. I ovdje produljenje pukotine podrazumijeva raskidanje veza meu atomima, to treba
povezati s dislokacijama koje teku u vrak pukotine, ili koje taj vrak emitira. Budui da klizno
deformiranje nije potpuno povratan proces, pukotina se prilikom rastereenja nee potpuno zatvoriti
i na povrinama vrka pukotine stvorenim u odreenom ciklusu ostaju grebeni mikroplastinih
deformacija koji se nazivaju brazdama.
Ne mora svaka zamorna pukotina narasti do kritine duljine kod koje bi dolo do konanog
poputanja, slika 2.9.

Slika 2.9 Napredovanje zamornih pukotina [6]

________________________________________________________________________________
12
Meu njima razlikujemo mehaniki kratke pukotine koje prestaju rasti zbog promjene polja
naprezanja u vrku pukotine, kada raspon naprezanja pada ispod granice nune za odvijanje
ciklusnog klizanja. Takve pukotine nastaju obino kod visokih koncentracija naprezanja pri niskim
rasponima naprezanjima. Udaljavanjem pukotine od povrine materijala dolazi do porasta
ogranienja ciklusnom klizanju i daljnji rast pukotine prestaje.
Osim njih, postoje i mikropukotine koje ne uspiju prodrijeti u susjedna zrna ve se zaustave
na njihovoj granici. Takve pukotine nazivamo mikrostrukturnim kratkim pukotinama.
Stoga granicu zamora treba definirati ne kao najvii raspon naprezanja pri kojem zamorne
pukotine nee nastati, ve kao najvii raspon pri kojem te pukotine ne mogu neprekinuto rasti do
poputanja, slika 2.10.

Slika 2.10 Mikrostrukturne kratke pukotine ispod granice zamora [12]

Brzina napredovanja pukotine ovisit e o otpornosti materijala na rast pukotine, to opisuje
Paris-Erdoganov zakon rasta pukotine [11]:

( )
m
K C
dN
da
=

gdje su C i m konstante materijala, dok je K faktor intenzivnosti naprezanja ovisan o
primijenjenom optereenju te duljini i obliku pukotine.

2.2.3 Konani lom

Oko trenutka prijelaza s faze napredovanja pukotine na fazu konanog loma nema dvojbi.
Kada se povrina poprenog presjeka smanji toliko da nosivi dio presjeka vie ne moe podnijeti
nametnuto optereenje, dolazi do konanog poputanja. Ono se moe javiti preko tri osnovna
mehanizma [11]: krtog loma, ilavog loma i plastinog poputanja, ovisno o ilavosti materijala,
optereenju, temperaturi, itd.

2.2.4 Izgled povrine loma

Izgled povrine loma vaan je kako bi se ustanovila vrsta loma. Ukoliko se ispostavi da je
lom posljedica zamora materijala, na temelju povrine loma moe se zakljuiti ne samo o mjestu
zaetka pukotine, brzini njenog irenja i okolinim utjecajima, ve i o proivljenom zamornom

________________________________________________________________________________
13
optereenju u slubi. Budui da nespretno rukovanje moe unititi neke znaajne informacije
upisane na povrinama loma, iste je nuno prikladno zatititi prije detaljnog ispitivanja.
Razlikuju se dva dijela podruje trajnog loma i podruje trenutnog loma, slika 2.11. Prvo
podruje ini svijetli dio s brazdama napredovanja pukotine koje je ime dobilo zbog dugog
vremenskog perioda u kojem nastaje, dok drugo karakterizira hrapava, zagasita i zrnata povrina.
Odnos tih dviju povrina ovisi o vrsti i jakosti dinamikog optereenja

Slika 2.11 Shematski prikaz povrine zamornog loma [9]

Obiljeja povrine zamornog loma mogu se podijeliti na mikroskopska (rast pukotine kroz
zrno, brazde) i makroskopska (pojasevi rasta, rijene are).

Rast pukotine kroz zrno
Kod veine materijala zamorne pukotine rastu kroz zrno i ne slijede granice zrna. Razlog lei u
injenici da je rast pukotine posljedica ciklusnog klizanja, ije je ogranienje najmanje unutar zrna.

Brazde
Ve je spomenuto da su brazde ostaci mikroplastinih deformacija u pojedinim ciklusima
optereenja. One pokazuju ciklusnu prirodu proivljenog optereenja, jer je svaka od brazdi rezultat
jednog ciklusa naprezanja (ali svaki ciklus naprezanja ne mora nuno proizvesti brazdu). Na
primjeru epruvete iz aluminijske legure moe se dokazati da je do produljenja zamorne pukotine
doista dolo u svakom ciklusu proivljenog optereenja, slika 2.12.

Slika 2.12 Podudarnost brazdi i ciklusa optereenja za vrijeme rasta makropukotine [12]

________________________________________________________________________________
14
Epruveta je bila optereena ponavljanjem 10 manjih i 1 veeg ciklusa optereenja. Uoljiva
je podudarnost izmeu proivljenog optereenja i uzorka brazdanja 10 manjih ciklusa odgovara
manjim razmacima brazdi, dok je 1 vei ciklus stvorio ire i tamnije brazde.
Brazde nisu jednako vidljive u svim materijalima. Najbolje se opaaju na aluminijskim
legurama, ali uoene su i na razliitim vrstama elika, titanovim legurama, itd. Bolje se mogu
primijetiti kod razine naprezanja iznad granice zamora. Stoga, ukoliko se brazde ne mogu opaziti,
ne treba odmah zakljuiti kako do loma nije dolo uslijed zamora.

Pojasevi rasta
esto se nazivaju i koljkastim ili pjeanim prugama, a predstavljaju najuobiajenije obiljeje
prijelomnih povrina. Rasprostiru se oko jedne toke koja odgovara ishoditu zamorne pukotine.
Razliite boje pojaseva ukazuju na promjene razine naprezanja pri ciklusnom optereenju, kao to
pokazuje primjer promjene jakosti optereenja kroz izmjenu perioda oluja i perioda mirnog
vremena, slika 2.13.

Slika 2.13 Pojasevi rasta koji odraavaju promjenljivi raspon optereenja [11]

Druga je mogunost njihova nastanka oksidacija povrine loma za vrijeme perioda
zaustavljanja rasta pukotine uslijed diskontinuirane slube komponente, slika 2.14.

Slika 2.14 Pojasevi rasta nastali uslijed oksidacije dok je osovina mirovala [13]

________________________________________________________________________________
15
Rijene are
Jo jedno obiljeje prijelomnih povrina vidljivo golim okom su vlaknaste, radijalne linije okomite
na obod brazdi. Ukoliko postoje, pokazuju na mjesto zaetka zamorne pukotine, slika 2.15.

Slika 2.15 Rijene are koje ukazuju na ishodite zamorne pukotine [5]

________________________________________________________________________________
16
2.3 UZROCI POJAVE ZAMORA BRODSKIH KONSTRUKCIJA

Povijest ovjeanstva obiljeena je neprekinutim kretanjem prema naprijed. Napredak nije
samo konstanta ljudskog roda, ve se njegova brzina neprestano poveava. I sami smo svjedoci
osobito dramatinog razvoja raunalnih tehnologija posljednjih tridesetak godina. S druge strane,
svijet tei politikom i gospodarskom ujedinjenju. Toliko spominjana (i osporavana) globalizacija
povezuje gospodarstva najudaljenijih zemalja. Trita se otvaraju proizvodima iz gotovo svih
dijelova svijeta. Rezultat toga je sve otrija konkurencija koja proizvoae tjera na stvaranje to
kvalitetnijeg proizvoda, uz to nie trokove.
Kao i u svim drugim ljudskim djelatnostima, to ima utjecaj i na gradnju brodova.
Konkurentan brodovlasnik treba brodove poveane nosivosti te nove vrste brodova koje mogu
udovoljiti trenutnim zahtjevima trita koje se neprestano mijenja (primjer su FPSO brodovi). Da ne
bi izgubila svoj dio kolaa, na to moraju pristati i klasifikacijska drutva, iako su njihova pravila
utemeljena prvenstveno na viestoljetnom brodograevnom iskustvu. A brodogradilita moraju
ispuniti zahtjeve naruitelja.
Zahtjev za poveanjem nosivosti dovodi do optimiziranja konstrukcije i smanjenja teine
trupa. Smanjuju se dimenzije elemenata konstrukcije, a sve vie se koristi i elik poviene vrstoe,
to rezultira povienjem ope razine naprezanja. Do problema sa zamorom dolo je zbog nastavka
primjene uobiajenih konstrukcijskih detalja, izraenih uobiajenim postupcima (zavarivanja), u
novim okolnostima. Slino tome, prilikom projektiranja i gradnje novih vrsta brodova, u nedostatku
pravog, koristilo se iskustvo utemeljeno na slinim brodovima.
Kao zakljuak, mogli bismo rei da je uestala pojava zamora na brodskim konstrukcijama
u posljednjih dvadesetak godina posljedica svojevrsne ekstrapolacije koncepata konstruiranja,
primjene starih iskustava u projektiranju i gradnji brodova u izmijenjenim okolnostima. Nita
neobino, gore spomenuti napredak i ostvaren je metodom pokuaja i pogreaka. Na potonjima
uimo.

2.3.1 Oblikovanje konstrukcijskih detalja

Lokalno plastino deformiranje predstavlja nuan uvjet zaetka zamorne pukotine. Do njega
dolazi pri razinama nazivnog naprezanja niim od granice teenja zbog elastine anizotropnosti
materijala koja uzrokuje nehomogenu raspodjelu naprezanja na mikroskopskoj razini.

Slika 2.16 Koncentracija naprezanja na promjeni presjeka [14]

________________________________________________________________________________
17
Neravnomjernost raspodjele dodatno pojaavaju makroskopski uinci. Lokalne promjene
presjeka dovode do poremeaja u toku naprezanja, a time i u do lokalnog poveanja razine
naprezanja iznad prosjene vrijednosti. Ukoliko se ne remeti tok naprezanja, do koncentracije
naprezanja nee doi [14], bez obzira na promjenu presjeka (primjer naprezanja u smjeru sile P
x
na
slici 2.16).
Dvije su najvanije grupe uzronika koncentracije naprezanja na makroskopskoj razini.
Jednu ine pogreke pri izradi (npr. oteenja rubova prilikom rezanja plamenom, ili pogreke u
zavarenim spojevima), a drugu geometrija konstrukcijskog detalja i geometrija samog zavara.
Uinak potonjih na dinamiku vrstou jasno pokazuje usporedba neoteene epruvete, epruvete s
otvorom promjera 3 m i epruvete s V utorima dubine 2 mm, slika 2.17.

Slika 2.17 Uinak koncentracije naprezanja na dinamiku vrstou [14]

Zamorni vijek epruveta s geometrijskim koncentratorima naprezanja znatno se skrauje, a
osobito dramatian uinak predstavlja snienje granice zamora, ime se znatno poveava opseg
naprezanja koja doprinose oteenju.
Slika 2.18 pokazuje ovisnost faktora koncentracije naprezanja o polumjeru na prijelazu s
vee debljine lima na manju. Oigledan je utjecaj veeg polumjera na smanjenje koncentracije
naprezanja.
Brodska je konstrukcija iznimno sloena i nemogue je izbjei takve koncentratore
naprezanja. Stoga je nuno posvetiti dostatnu panju oblikovanju detalja kako bi se uinci
poveanja naprezanja uslijed geometrijskog rasporeda elemenata konstrukcije smanjili na najmanju
moguu mjeru. Osobito je vano izbjegavati blizinu vie takvih koncentratora, jer njihovo
superponiranje dovodi do znatnog poveanja naprezanja, to osjetno poveava osjetljivost na
zamor, kao to zorno pokazuje slika 2.19.

________________________________________________________________________________
18

Slika 2.18 Faktor koncentracije naprezanja kod smanjenja debljine [12]

Slika 2.19 Nastanak zamorne pukotine zbog superponiranja koncentratora naprezanja [12]

Iako je koljeno prvotno bilo ispravno oblikovano zaobljavanjem odgovarajuim
polumjerom, naknadnom obradom radi smjetanja vijka stvoren je vrlo nepovoljan oblik koji je, uz
utjecaj superponiranih koncentratora naprezanja, doveo do nastanka zamorne pukotine.

2.3.2 Oteenja u zavarenim spojevima

Zaeci zamornih pukotina povezani su s mjestima koja kombinacija lokalne koncentracije
naprezanja i smanjene otpornosti na ciklusno klizanje ine posebno osjetljivima. Vrlo esto su te
najslabije karike povezane upravo s oteenjima u zavarenim spojevima koja istovremeno dovode
do lokalnog povienja naprezanja i osiguravaju slobodnu povrinu (bilo na stvarnoj povrini
materijala, bilo u unutranjosti zavarenog spoja) na kojoj je olakano ciklusno klizanje. Poetna
duljina takvih pukotina vea je od 1 mm, tako da ih je mogue uoiti odmah po nastanku, slika
2.20.
Nasuprot njima, pukotine nastale na ukljuinama, a osobito one nastale na savreno
poravnatim povrinama, najvei dio vremena ostaju praktino nevidljive i njihov je zamorni vijek
znatno dui.

________________________________________________________________________________
19

Slika 2.20 Scenariji nastanka i rasta pukotina [12]

Tri su osnovne grupe u koje moemo svrstati pogreke u zavarenim spojevima [15]:
- nesavrenosti oblika (linearno i kutno nepodudaranje, ugorine)
- prostorne pogreke (poroznost, ukljuine troske, ukljuine metala)
- ravninske pogreke (pukotine, nepotpuno vezivanje, nepotpuno prodiranje).

Slika 2.21 Razliite vrste oteenja zavara [11]

Oteenja su uvijek prisutna u zavarenim spojevima i moemo ih smatrati uroenim
znaajkama svakog zavara. Zamor takvih spojeva uglavnom predstavlja fenomen rasta pukotine,
budui da je poetna duljina pukotine ve tolika da se moe smatrati da je potpuno preskoena faza
njenog zaetka. Ovo osobito vrijedi kod ravninskih pogreaka, koje su stoga i najopasnije. Tek
naknadna primjena metoda poboljavanja dinamike izdrljivosti zavarenih spojeva moe ublaiti
negativne uinke oteenja. ak i nazivno savren zavar sadri oteenja du vrha zavara u obliku
ukljuina troske ili mikropukotina, slika 2.22.

________________________________________________________________________________
20

Slika 2.22 Mikroskopska oteenja zavara [11]

Nepodudaranje
Netonosti pri spajanju limova dovode do njihovog nepodudaranja, tako da zavareni spojevi u
praksi esto odstupaju od oblika koji je zamislio projektant. Razlikujemo linerano i kutno
nepodudaranje, a osobito su osjetljivi krini i sueljeni zavari.

Slika 2.23 Primjeri nepodudaranja: (a) linearno kod krinog spoja; (b) kutno kod sueljenog spoja;
(c) linearno kod sueljenog spoja [14]

U sluaju uzdunog optereenja takvog spoja okomito na liniju nepodudaranja, dolazi do
koncentracije naprezanja zbog javljanja sekundarnih naprezanja savijanja. Porast naprezanja kod
sueljenih zavara moe iznositi i do 30%, a kod krinih spojeva ak i do 45% [15], to uzrokuje
osjetno smanjenje dinamike vrstoe.

Slika 2.24 Utjecaj nepodudaranja na smanjenje zamorne vrstoe [11]

Kod spojeva optereenih istim savijanjem ne dolazi do sekundarnih savojnih naprezanja i
nepodudaranja ne smanjuju otpornost prema zamoru.

________________________________________________________________________________
21
Ugorine
Nepravilni lijebovi u osnovnom materijalu na vrhu zavara, ili u prethodnom sloju zavara. Znatno
poveavaju lokalna naprezanja i stoga su vjerojatna mjesta nastanka zamornih pukotina. Njihovo se
nastajanje moe sprijeiti odravanjem ispravnog poloaja elektrode za vrijeme zavarivanja te
prikladnim odabirom postupka zavarivanja i elektroda.

Slika 2.25 Ugorina [11]

Dozvoljena dubina ugorine propisuje se ovisno o vrsti zavarenog spoja i zamornoj klasi
konstrukcijskog detalja [15].

Poroznost i ukljuine troske
Oteenja zavara ukopana ispod povrine materijala, poput poroznosti ili ukljuina troske, otvaraju
dodatne mogunosti za nastanak zamornih pukotina. Poroznost obino uzrokuje prisutnost masti ili
vlage u lijebu, dok ukljuine troske nastaju zbog loeg ienja lijeba i slojeva zavara, primjene
nekvalitetne elektrode ili neodgovarajuih parametara zavarivanja [16]. Izdueni oblici opasniji su
od kuglastih, a naroito su opasna ona oteenja koja prodiru do povrine i koja se stoga razmatraju
poput ravninskih pogreaka.

Slika 2.26 Ukljuine troske kod sueljenog zavara [14]

Pukotine
Mogu nastati zbog prisutnosti vodika, kada zbog zavarivanja doe do otvrdnjavanja zone utjecaja
topline i kada naprezanja u spoju dosegnu odreenu razinu. Spreavaju se koritenjem elektroda s
niskim sadrajem vodika, predgrijavanjem i visokim unosom topline. Drugu vrstu ine pukotine
koje nastaju prilikom skruivanja, a koje uzrokuje visoki sadraj sumpora u zavaru koji obino
potjee iz rastaljenog osnovnog materijala.

________________________________________________________________________________
22

Slika 2.27 Pukotine uslijed skruivanja sueljenog zavara [11]

Nedostatno spajanje
Ravninsko oteenje smjeteno izmeu metala zavara i osnovnog materijala, ili izmeu pojedinih
slojeva zavara. Obino se javlja prilikom zavarivanja u struji zatitnog plina (TIG, MIG) uslijed
preniskog unosa topline, ili oksidiranja metala zavara u elektrinom luku.

Slika 2.28 Nedostatno spajanje [11]

Nepotpuno prodiranje
Nepotpuno ispunjavanje korijena zavara. Obino ga uzrokuju neodgovarajui parametri
zavarivanja, poput niskog unosa topline (uslijed preslabe struje zavarivanja), ili prevelike brzine
zavarivanja. Druga je mogunost loa priprema zavarenog spoja mali kut otvora lijeba, previsoko
grlo lijeba, neodgovarajua irina grla lijeba [16].

Slika 2.29 Nepotpuno prodiranje iz kojeg se razvila zamorna pukotina [14]

________________________________________________________________________________
23
2.3.3 Zaostala naprezanja

ak i kada konstrukcija nije izloena djelovanju bilo kakvog vanjskog optereenja, u njoj
postoji raspodjela naprezanja koja je posljedica postupaka primijenjenih pri proizvodnji njenih
elemenata i njihovom sklapanju u cjelinu. Takva naprezanja nazivamo zaostalim, a ime su dobila po
tome to su esto ostatak nehomogene plastine deformacije u materijalu [12]. Budui da ne postoji
nikakvo vanjsko optereenje, raspodjela zaostalih naprezanja mora zadovoljiti jednadbe ravotee,
tako da vlana i tlana naprezanja uvijek dolaze u paru. Dvije su vrste zaostalih naprezanja u
konstrukcijama, dugorona i kratkorona, slika 2.30.

Slika 2.30 Zaostala naprezanja: (a) dugorona; (b) kratkorona [11]

Dugorona (globalna) predstavljaju ukupnu raspodjelu naprezanja u konstrukciji, a proizlaze
iz postupaka usklaivanja sastavnih elemenata i sklapanja konstrukcije. Openito su mala u odnosu
na granicu teenja. Ne oslobaaju se jednostavno toplinskim postupcima, niti na njihovu raspodjelu
znatnije utjeu vrna optereenja, a smanjiti se mogu primjenom stroih tolerancija pri gradnji.
Nasuprot njima, kratkorona (lokalna) naprezanja uravnoteuju se po poprenom presjeku
pojedinih elemenata. Nastaju uslijed nehomogenog lokalnog plastinog deformiranja kada lokalna
naprezanja na bilo kojem mjestu premae granicu teenja. To zorno pokazuje primjer vlano
optereene trake s otvorom, slika 2.31.

Slika 2.31 Zaostala naprezanja na rubu otvora [12]

________________________________________________________________________________
24
Primjenom dovoljno visokog optereenja, vrno e naprezanje na rubu otvora premaiti
granicu teenja i stvorit e se malo plastino podruje, ime e se ublaiti vrh raspodjele
naprezanja. Uklanjanjem optereenja, plastino podruje bit e izloeno tlanim naprezanjima koja
e uravnoteiti vlana naprezanja udaljena od ruba otvora.
Drugi izvori kratkoronih zaostalih naprezanja su proizvodni postupci. Hladna obrada
materijala ukljuuje njegovo plastino deformiranje, uslijed ega u materijalu ostaje polje
naprezanja, slika 2.32.

Slika 2.32 Zaostala naprezanja kao posljedica hladnog valjanja [12]

Najei uzrok nastanka kratkoronih zaostalih naprezanja u brodskim konstrukcijama je
spajanje elemenata konstrukcije zavarivanjem. Za vrijeme zagrijavanja i hlaenja, okolni materijal
razliite temperature spreava prirodno irenje i skupljanje materijala u zoni utjecaja topline. Da bi
se prilagodio neprirodnoj duljini, metal zavara kojemu je skupljanje onemogueno mora se
plastino deformirati, to stvara polje zaostalih vlanih naprezanja u njegovoj blizini. Naprezanja na
vrhu zavara mogu imati iznos oko granice teenja.

Slika 2.33 Stvaranje zaostalih naprezanja pri zavarivanju: (a) skupljanje zavara bez ogranienja;
(b) skupljanje ogranienog zavara [14]

Izgled tog polja ovisi o mnogim faktorima, kao to su vrsta i veliina spoja, ili primijenjeni
postupak zavarivanja. Uobiajenu raspodjelu donosi slika 2.34.


________________________________________________________________________________
25

Slika 2.34 Uobiajena raspodjela zaostalih naprezanja u zavarenom spoju [14]

Ona je vrlo nepovoljna sa stanovita zamora. Polje zaostalih naprezanja ne utjee na raspon
naprezanja uslijed primijenjenog ciklusnog optereenja, ve pomie njegovo srednje naprezanje. Da
se utjecaj zaostalih naprezanja na dinamiku vrstou moe izjednaiti s onim srednjeg naprezanja
pokusima su pokazali i Grubii i Domazet dobivi identine krivulje ispitivanjem epruveta s
narinutim vlanim prednaprezanjem poput onih koje su dobili ispitivanjem epruveta sa zaostalim
naprezanjima [17]. Stoga visoko vlano naprezanje u vrhu zavara (koji je vjerojatno mjesto
nastanka zamorne pukotine) moe pomaknuti gotovo cijeli ciklus ukupnog naprezanja u vlano
podruje, bez obzira na primijenjeno optereenje. Budui da se pukotina iri samo za vrijeme
ukupnog vlanog naprezanja, ovo e poveati brzinu njenog rasta i znatno skratiti zamorni vijek.
Nasuprot tome, prisutnost zaostalih tlanih naprezanja u okolici zavara povoljno utjee na
dinamiku vrstou jer usporava, ili ak onemoguuje, rast zamornih pukotina pomicanjem ciklusa
ukupnog naprezanja u tlano podruje. Na tome se uinku temelji grupa metoda za produljenje
ivotnog vijeka.

Slika 2.35 Krivulja vijeka trajanja za epruvete sa zaostalim naprezanjima i bez njih [17]

________________________________________________________________________________
26
Kratkorona zaostala naprezanja mijenjaju se s optereenjem koje proivi detalj
konstrukcije, zbog plastinog deformiranja do kojeg dolazi pod vrnim optereenjem [18]. Stoga
njihov utjecaj na dinamiku vrstou konstrukcijskih detalja nestaje u podruju visokih raspona
naprezanja, kao to pokazuje primjer kutno zavarenih uzdunih spojeva izvrgnutih optereenju
promjenljivog raspona.
Vlana naprezanja na vrhu zavara prilino brzo opadaju s razine granice teenja osnovnog
materijala, ak i do 50% u 8% vijeka epruvete [19], ovisno o iznosu vrnog naprezanja.

2.3.4 Upotreba elika poviene vrstoe

Utjecaj granice teenja materijala na njegovu dinamiku vrstou nije jednoznaan i ovisi o
trajanju faze zaetka pukotine.

Slika 2.36 Dinamika vrstoa u funkciji granice teenja [11]

Poveanje dinamike vrstoe zamjetno je kod elemenata bez znaajnih koncentracija
naprezanja (neoteena epruveta na slici 2.36a; lim obraene povrine, slika 2.36b). Lokalno
poveanje naprezanja, bilo uslijed geometrijskih nepravilnosti (otvor na slici 2.36a), bilo uslijed
oteenja povrine (lim u stanju nakon valjanja, slika 2.36b), dovodi do skraenja faze nastanka
zamorne pukotine, a time i do smanjenja povoljnog uinka koje donosi poveanje statike vrstoe.
Kod zavarenih spojeva pukotine rastu iz neizbjenih oteenja zavara, tako da praktino ne postoji
faza zaetka pukotine i moe se rei da ona cijeli vijek provede u fazi rasta.

Slika 2.37 Brzina rasta pukotine za razliite materijale [12]

________________________________________________________________________________
27
Budui da se otpornost materijala na rast pukotine znatnije ne mijenja sa statikom
vrstoom, slika 2.37, kod zavarenih spojeva dinamika vrstoa ne mijenja se s porastom granice
teenja. To dokazuju i rezultati pokusa zamora, kao to se vidi na slici 2.38 koja donosi rezultate
pokusa na kutnim zavarima.

Slika 2.38 Rezultati pokusa zamora za kutne zavare [14]

Upotreba elika poviene vrstoe podrazumijeva i poveanje razine naprezanja uslijed ega
e, kod kritinih zavarenih konstrukcijskih detalja doi do skraenja zamornog vijeka. Detalji koji
bi, da su izraeni iz obinog brodograevnog elika, zadovoljili sa stanovita dinamike vrstoe,
ako se izrade iz elika poviene vrstoe, mogu dovesti do problema sa zamorom. Obradom spojeva
nakon zavarivanja moe se produljiti trajanje faze zaetka pukotine kod takvih spojeva, a time i
osigurati neto povoljnog uinka porasta granice teenja na dinamiku vrstou.

2.3.5 Korozija

Korodiranje predstavlja kemijsku reakciju izmeu povrine metala i njene okoline. Elektroni
naputaju atome metala, a primaju ih otopljene molekule kisika u vodi te, u manjoj mjeri, ioni
vodika (koji imaju nisku koncentraciju u vodi) [20]. Taj se prijenos elektrona odvija uz oslobaanje
energije, to znai da se moe spontano pokrenuti u odreenim okolinjim uvjetima. Oni su
ispunjeni kada je elik uronjen, ili kada je izloen tankom filmu vode (to se dogaa kod vlanosti
zraka od 89%, odnosmo samo 32% ukoliko ima soli na povrini elika). Nepovoljan uinak
korozije na zamorni vijek ogleda se u utjecaju na obje glavne faze u razvoju pukotine. Izuzetak su
jedino materijali dobre otpornosti na koroziju, poput nekih legura titana, kod kojih se ubrzava rast
pukotine, dok je utjecaj na stvaranje pukotine zanemariv [12]. Zaetku zamornih pukotina doprinosi
sam mehanizam korodiranja koji uzrokuje oteenje povrine, tzv. korozivne jame, slika 2.39.

Slika 2.39 Korozivna jama na povrini aluminijske legure [12]

________________________________________________________________________________
28
Takva oteenja povrine uzrokuju znaajne koncentracije naprezanja i stoga dovode do
ranijeg oblikovanja zamorne pukotine. Osim toga, budui da korozivna okolina dramatino sniava
granicu zamora, pukotine sada mogu nastajati i pri znaajno niim razinama raspona naprezanja.

Slika 2.40 Uinak korozivnih jama na S-N krivulju nezarezanih epruveta iz aluminija [12]

Uinak korozije na ubrzavanje rasta pukotine ostvaruje se kroz sloeno meudjelovanje
izmeu mehanizma korozije, ciklusnog klizanja u vrku pukotine i mehanizma raskidanja veza u
materijalu. Otvaranje i zatvaranje pukotine poput pumpe uvlai okolnu vodu u pukotinu. Ioni klora
iz slane vode slabe veze u materijalu, olakavajui na taj nain napredovanje pukotine.

Slika 2.41 Uinak korozije na brzinu rasta pukotine [20]

Na nepovoljne utjecaje korozije moe se djelovati ve u fazi projektiranja. Nagnuti elementi
konstrukcije i otvori za pranjenje trebaju omoguiti uinkovito uklanjanje tekuine iz tankova.
Smanjivanjem horizontalnih povrina i minimiziranjem deformacija na povrinama koje se ne mogu
izbjei, treba onemoguiti zadravanje tekuine.
Dva su osnovna sustava zatite od korozije. Prvi ine zatitni premazi koji fiziki odvajaju
povrinu elika od kisika i elektrolita, spreavajui tako proces korozije. Njihova uspjenost ovisit
e o pripremi povrine koja treba biti dobro ispolirana kako ne bi dolo do preranog pucanja
premaza uslijed koncentracije naprezanja i stvaranja pukotina. Drugi sustav predstavlja katodna
zatita koja se obino ugrauje u teretne i balastne tankove radi zatite izloenog elika. Djelovanje
anoda ogleda se u ienju i polariziranju elinih povrina te polaganju zatitnog sloja vapnenca.
Potrebno je osigurati dostatan elektrini potencijal kako bi se ravnomjerno zatitio cijeli tank.
Premala zatita e oistiti povrine, ali nee osigurati dovoljan premaz i stoga e dovesti do ubrzane
korozije izloenog elika.

________________________________________________________________________________
29

Slika 2.42 Uinak katodne zatite na S-N krivulje [11]

Prevelika zatita dovodi do lokalnog nakupljanja vodika, to, pri visokim razinama
optereenja, dovodi do poveanja krutosti materijala i stoga vee brzine irenja pukotine (slika
2.41). Na to su posebno osjetljivi elici poviene vrstoe. Naslage vapnenca mogu nastati i na
povrinama pukotina, zatvarajui ih [11]. To dovodi do niih brzina rasta pukotine i vie granine
vrijednosti faktora intenzivnosti naprezanja K
th
, ispod koje nema irenja zamornih pukotina, slika
2.41.

________________________________________________________________________________
30
2.4 KRITINI DETALJI BRODSKIH KONSTRUKCIJA

Pojava zamornog oteenja uestalija je kod nekih vrsta brodova i kod odreenih elemenata
konstrukcije trupa. ivotni vijek ovisi o razini promjenljivog naprezanja, korozivnosti okoline i
iznosu faktora koncentracije naprezanja, a sve se to mijenja ovisno o vrsti broda i razmatranom
konstrukcijskom detalju.
Klasifikacijska drutva stvorila su baze podataka iz kojih se mogu prepoznati mjesta osobito
osjetljiva na zamorno oteenje. Osim na informacijama o dosadanjim poputanjima za koja se
sumnjalo da su povezana sa zamorom, takve se baze temelje na dugogodinjem iskustvu u
odobravanju klasifikacijskih nacrta novogradnji, kontroli gradnje brodova te njihovoj izvedbi u
slubi. Vanu ulogu u tome odigrala je i metoda konanih elemenata, omoguivi provoenje
detaljnih analiza sumnjivih podruja, uz mijenjanje konfiguracija svakog detalja. Iskristalizirala su
se pojedina mjesta na kojima se, u ivotnom vijeku, mogu oekivati visoke koncentracije
naprezanja. Kako ona, od potencijalnih, ne bi postala mjestima stvarnih zamornih poputanja,
potrebno je poduzeti odgovarajue mjere, kako u fazi projektiranja konstrukcije, tako i za vrijeme
njene izgradnje.

2.4.1 Tankeri

Slika 2.43 Kritini konstrukcijski detalji kod VLCC tankera s dvostrukom oplatom [21]


________________________________________________________________________________
31

Tablica 2.2 Mjesta na kojima se mogu oekivati visoke koncentracije naprezanja u ivotnom vijeku
tankera [22]


________________________________________________________________________________
32
2.4.2 Brodovi za prijevoz rasutih tereta

brodova za prijevoz rasutih tereta [22]


________________________________________________________________________________
33

Slika 2.44 Kritini konstrukcijski detalji kod brodova za prijevoz rasutih tereta [22]

2.4.3 Kontejnerski brodovi

Slika 2.45 Kritini konstrukcijski detalji kod kontejnerskih brodova [21]

________________________________________________________________________________
34
kontejnerskih brodova [23]

Element trupa Konstrukcijski detalj Vrsta optereenja
Uzdunjaci dna i boka Sueljeni spojevi i presjeci s
okvirnim rebrima i poprenim
pregradama.
Savijanje trupa, uvijanje
1)

bono tlano optereenje
ukrepa.
Paluba Sueljeni spojevi uzdunjaka i
limova oplate, zaobljeni kutovi
grotala, detalji zavareni na palubu
radi podupiranja postolja za
kontejnere.
Savijanje trupa, naprezanja
vitoperenja uslijed
uvijanja
2)
.
1) Naprezanja vitoperenja uslijed uvijanja u podruju uzvoja mogu biti znaajna od
prednje
pregrade strojarnice do prednje etvrtine broda.
2) Procjena zamora struktura palube mora ukljuivati kombinirani uinak vertikalnog
i
horizontalnog savijanja trupa te vitoperenja uslijed uvijanja. Za kutove grotala u
procjenu
zamora potrebno je ukljuiti dodatna naprezanja koja uzrokuje savijanje poprenih
(i
uzdunih) struktura palube uslijed torzijske deformacije trupa.

________________________________________________________________________________
35
2.5 PRODULJENJE IVOTNOG VIJEKA KONSTRUKCIJSKIH DETALJA

U prethodnom su potpoglavlju za razliite vrste brodova definirana potencijalna mjesta
zaetka i razvoja zamornih pukotina. Na zamorno oteenje osobito su osjetljivi zavareni spojevi
koji ukljuuju sva tri faktora koji najsnanije utjeu na ivotni vijek lokalnu koncentraciju
naprezanja (uslijed geometrijske konfiguracije spoja, oblika zavara te geometrijskih nepodudaranja
dijelova koji se spajaju), zaostala naprezanja koja postupak zavarivanja uvodi u podruje zavara te
dosta oteenja, od kojih je veina toliko otra da zamorne pukotine poinju rasti izravno iz njih,
im se konstrukcija izvrgne dinamikom optereenju, potpuno preskoivi fazu nastanka pukotine.
Na poboljanje dinamike vrstoe konstrukcijskih detalja moe se djelovati u fazi
projektiranja konstrukcije i u fazi njene proizvodnje. Nekoliko je naina na koji se produljenje
ivotnog vijeka detalja moe ostvariti za vrijeme projektiranja [22]:
- smanjenje geometrijske koncentracije naprezanja paljivim oblikovanjem detalja
- smanjenje razine arinih naprezanja poveanjem lokalnih dimenzija
- smanjenje razine optereenja osiguravanjem dodatnih nosivih elemenata radi izmjene
raspodjele optereenja.
Budui da posljednja dva naina dovode do poveanja mase ugraenog elika, a time i teine broda,
to se eli izbjei po svaku cijenu. Kao glavna mjera poveanja zamorne vrstoe preporuuje se
bolje projektiranje osjetljivih konstrukcijskih detalja.
Na dinamiku vrstou zavarenih spojeva izravno utjeu postupak proizvodnje, tolerancije i
kvaliteta rada. Pravila to odraavaju zahtjevom za dobro izvedenim radom (good workmanship) i
dozvoljenim tolerancijama, u skladu s uobiajenom brodograevnom praksom. Tablica 2.5 donosi
granice dozvoljenih oteenja zavarenih spojeva koje propisuje Det Norske Veritas u svojim
pravilima za odreivanje zamornog oteenja brodskih konstrukcija.

Tablica 2.5 Uobiajene tolerancije za oteenja u proizvodnji [23]

VRSTA OTEENJA PODPOVRINSKA
OTEENJA
POVRINSKA
OTEENJA
Poroznost, izolirana
Max. promjer pore
Min. udaljenost do susjedne pore

t/4, max. 4 mm
2.5d

3 mm
2.5d
Poroznost, u skupinama
Max. promjer pore
Max. duljina skupine

3 mm
25 mm

neprihvatljivo
Ukljuine troske
Max. irina
Max. duljina

3 mm
t, max. 25 mm

neprihvatljivo
Ugorine ne moe se primijeniti 0.6 mm
Pukotine neprihvatljivo neprihvatljivo
Nepotpuno spajanje neprihvatljivo neprihvatljivo
Linearno nepodudaranje
Max. ekcentrinost, sueljeni spojevi
Max. ekscentrinost, krini spojevi

ne moe se primijeniti

0.15t, max. 3 mm
0.3t
Kutno nepodudaranje (iskrivljenje) ne moe se primijeniti 6 mm
Nepotpuno prodiranje
Max. duljina
Max. visina

t
1.5 mm

t
t/10, max. 1.5 mm

________________________________________________________________________________
36
Tehnoloke mjere za produljenje ivotnog vijeka zavarenih spojeva ukljuuju odabir
prikladnog postupka zavarivanja i naina izvoenja zavara, ali i naknadnu obradu spoja, slika 2.46,
gdje se razlikuju postupci poboljavanja geometrije zavara i uklanjanja povrinskih oteenja
(bruenje i protaljivanje) te postupci poboljavanja polja zaostalih naprezanja (utiskivanje, toplinsko
poputanje, preoptereivanje).

Slika 2.46 Postupci poboljavanja dinamike vrstoe naknadnom obradom zavarenog spoja [11]

Primjena ovih postupaka zahtijeva i visoku razinu kontrole kvalitete koja treba osigurati
postizanje reklamiranih rezultata, a to povisuje ionako visoke trokove.
Klasifikacijska drutva bolje projektiranje konstrukcijskih detalja smatraju glavnom mjerom
produljenja ivotnog vijeka brodskih kontrukcija, dok se tehnike naknadne obrade zavarenih
spojeva zasad uglavnom koriste kao pomone mjere kod popravka oteenih konstrukcija.

2.5.1 Bolje oblikovanje konstrukcijskih detalja

Izuzetan utjecaj na dinamiku vrstou detalja ima lokalno poveanje naprezanja uslijed
njegove geometrijske konfiguracije. To pokazuje arino (geometrijsko) naprezanje koje, uz
nazivno naprezanje
n
, obuhvaa i porast naprezanja zbog lokalnog rasporeda elemenata
konstrukcije, to odraava faktor geometrijske koncentracije naprezanja K
G
:

n G G
K =

Blagotvoran uinak na duljinu ivotnog vijeka oblikovanjem konstrukcijskih detalja koje
osigurava blage prijelaze izmeu elemenata konstrukcije, postie se upravo smanjenjem faktora
geometrijske koncentracije naprezanja. Primjena takvih, poboljanih, konfiguracija osobito je vana
u podrujima konstrukcije u kojima se koriste elici poviene vrstoe zbog openito viih razina
naprezanja u slubi. Poboljanje projekta detalja u tom sluaju ak moe postati i nunost, iako bi
isti detalji imali zadovoljavajuu dinamiku vrstou u sluaju primjene obinog brodograevnog
elika (i izloenosti niim razinama naprezanja, kao posljedica toga).

________________________________________________________________________________
37

Slika 2.47 Upute za projektiranje konstrukcijskih detalja tankera s dvostrukom oplatom [22]

________________________________________________________________________________
38
LR je razvio opsenu bazu podataka o osjetljivosti konstrukcijskih detalja na zamorno
oteenje koja je nastala zdruivanjem iskustva s brodova u slubi, rezultata pokusa zamora na
velikim modelima brodskih konstrukcija te rezultata analiza razliitih konfiguracija detalja
konanim elementima. Zakljuke je uobliio u Upute za projektiranje konstrukcijskih detalja [22],
zasada za tankere s dvostrukom oplatom i brodove za prijevoz rasutih tereta (u planu su
kontejnerski brodovi i brodovi za prijevoz ukapljenog plina) na temelju kojih projektant moe
jednostavno unaprijediti projekt radi osiguravanja duljeg ivotnog vijeka brodske konstrukcije.
Izvadak iz uputa donosi slika 2.47.

Za isti detalj, spoj uzdunjaka boka i okvirnih rebara tankera s dvostrukom oplatom, Kim i
drugi predlau potpuno novu konfiguraciju spoja (slika 2.48).

Slika 2.48 Prijedlog nove i stara konfiguracija spoja uzdunjaka boka s okvirnim rebrom tankera s
dvostrukom oplatom [24]

Budui da pukotine najee nastaju na spoju ukrepa okvirnih rebara i pojasa uzdunjaka
boka, slika 2.49, predlae se pomicanje ukrepe iz ravnine uzdunjaka boka u ravninu izmeu dva
uzdunjaka boka. Kako bi se umanjile posljedice oekivanog porasta naprezanja oko otvora u
okvirnom rebru (zbog pomicanja ukrepe), predlae se kruni oblik otvora koji e ublaiti raspodjelu
naprezanja.

Slika 2.49 Mjesto nastanka zamorne pukotine na spoju uzdunjaka i okvirnog rebra

Analiza dinamike vrstoe pokazala je znatno produljenje ivotnog vijeka, s faktorom od
tri do est, tablica 2.6, a isto su potvrdili i rezultati ispitivanja zamora, tablica 2.7.

________________________________________________________________________________
39
Tablica 2.6 Rezultati analize zamornog oteenja D

uobiajeni projekt nova konfiguracija faktor poboljanja
uzdunjak 50 1.077 0.368 2.926
uzdunjak 51 2.21 0.378 5.847
uzdunjak 52 1.758 0.38 4.626
Zamorno oteenje D

Tablica 2.7 Rezultati pokusa zamora

model raspon naprezanja, kN omjer optereenja zaetak pukotine, ciklus
uobiajeni 1 140.2 0.1 100 000
uobiajeni 2 124.5 -1 150 000
uobiajeni 3 200 -1 30 000
novi 1 139.4 0.1 250 000
novi 2 50.7 -1 nema pukotine
novi 3 100 -1 2 250 000

Sline analize provode mnogi istraivai diljem svijeta. Brite/Euram projekt FatHTS [25]
(projektni propisi utemeljeni na zamoru za primjenu elika poviene vrstoe na broodovima)
proveo je ispitivanja u naravnoj veliini na tri konfiguracije konstrukcijskog detalja zgloba, slika
2.50:

Slika 2.50 Konfiguracije detalja zgiba [25]

Rezultati ispitivanja omoguuju razmatranje dvaju utjecajnih faktora zatvaranja izreza i
vrste spoja. Zatvaranje izreza nije donijelo povoljan uinak na ivotni vijek koji je gotovo jednak za
oba uzorka (3.77 i 3.61 milijuna ciklusa).

Slika 2.51 Rast pukotine u uzorcima s otvorenim i zatvorenim izrezom [25]


________________________________________________________________________________
40
To zatvaranje nije najbolje izvedeno jer se dodatni lim, spojen kutnim zavarima, nalazi
izvan ravnine struka, to donosi koncentracije naprezanja i rani rast pukotine u samom dodatnom
limu. Zanimljivo bi bilo istraiti detalj bez izrezaa, ili s glatko ispunjenim izrezom.
Nasuprot tome, savijeni lim umjesto zavarivanja limova u detalju zgloba donosi znatno
povienje zamorne otpornosti (s faktorom 2.4), to se moe objasniti uklanjanjem zavara, a time i
lokalnog povienja naprezanja.

Slika 2.52 Rast pukotine u uzorku sa zavarenim limovima i sa savijenim limom [25]

U sklopu istog projekta, Doerk je analizirao zamornu vrstou za tri razliite vrste koljena
[26].

Slika 2.53 Razliite vrste koljena [26]

Kod prva dva uzorka pojas koljena smjeten je simetrino na vrhu slobodnog ruba, dok je
kod treeg on asimetrino postavljen na boku koljena. Prva dva uzorka razlikuju se samo oblikom
vrha koljena, koji je u drugom sluaju omekan krunim izrezom radi smanjenja koncentracije
naprezanja, a lokalno je poveana i debljina koljena s 12 na 15 mm.
Faktor koncentracije naprezanja u vrhu zavara ispred vrha koljena veoma je slian za prva
dva uzorka (2.89 i 2.8), dok je znaajno manji kod treeg (1.81). Meutim, zbog sekundarnog
savijanja uslijed asimetrino smjetenog pojasa koljena, ovo koljeno ima dodatno arite u vrhu
zavara ispred pojasa, gdje je faktor koncentracije naprezanja jako visok (5.33).

________________________________________________________________________________
41
Malo smanjenje koncentracije naprezanja koje donosi drugi uzorak ne moe opravdati
njegovu primjenu i stoga treba koristiti prvo koljeno ija je izrada najjednostavnija i donosi
najmanje trokove.
Rezultate analiza konanim elementima potvrdila su i isitivanja na modelima u naravnoj
veliini [27].

Youn i Kim istraivali su uinak geometrije na raspodjelu naprezanja u bonom rebru radi
produljivanja ivotnog vijeka [28]. Razmatrani su sljedei parametri kut podrezanosti lima pojasa
( ), geometrija struka (d, R) i udaljenost od kraja struka rebra do kraja pojasa rebra (D).

Slika 2.54 Definicija geometrije istraivanog bonog rebra [28]

Maksimalno naprezanje polagano opada sa smanjenjem kuta podrezanosti pojasa, tako da se
moe rei kako njegov utjecaj nije znaajan.

Slika 2.55 Uinak kuta podrezanosti na raspodjelu naprezanja u bonom rebru [28]

Porastom udaljenosti D, opada maksimalno naprezanje, a njegovo mjesto se pomie od
povrine struka blizu pojasa prema vrhu zavara.

________________________________________________________________________________
42

Slika 2.56 Uinak udaljenosti D na raspodjelu naprezanja u bonom rebru [28]

Budui da se oekuje daljnja koncentracija naprezanja u vrhu zavara uslijed lokalne
geometrije zavara, eli se odmaknuti podruje maksimalnog naprezanja od vrha zavara, ali i od
kraja pojasa, to se moe postii izmjenom geometrije struka.
Primjenom krunog izreza na struku, mjesto maksimalnog naprezanja pomie se od vrha
zavara prema sredini povrine struka, do porasta polumjera zakrivljenosti do 100 mm.

Slika 2.57 Uinak polumjera zakrivljenosti R na raspodjelu naprezanja u bonom rebru [28]

Utjecaj udaljenosti poetka zakrivljenosti i pojasa pokazao se manje znaajnim.

Slika 2.58 Uinak udaljenosti d na raspodjelu naprezanja u bonom rebru [28]

Prikladnom izmjenom geometrije uobiajenog bonog rebra mogue je sniziti maksimalno
naprezanje za oko 40%, to su potvrdili i ispitivanja (37%).

________________________________________________________________________________
43
2.5.2 Postupak zavarivanja i nain izvoenja zavara

Odabirom prikladnog postupka zavarivanja i naina izvoenja zavara moe se utjecati na
sva tri faktora koji poveavaju sklonost konstrukcijskog detalja zamornom oteenju. Iako se nikada
ne mogu potpuno ukloniti oteenja iz zavarenog spoja, dobrom pripremom i izvoenjem
zavarivanja njihov se broj i veliina (a time i opasnost od zaetka zamornih pukotina) mogu
smanjiti na prihvatljivu razinu. Neki od razloga nastajanja pogreaka u zavarenim spojevima
izneseni su u sljedeim tablicama.

Tablica 2.8 Uzroci nastajanja pogreaka u zavarenim spojevima izvedenima postupkom runog
elektrolunog zavarivanja [16]

Pogreke u korijenu Poroznost Troska
Posljedica niske kvalifikacije Prisutnost masnoe u lijebu. Primjena nekvalitetne
zavarivaa. Prisutnost vlage u lijebu. elektrode.
Loe pripremljen spoj: Upotreba vlane elektrode. Nepravilno voenje
mali kut otvora lijeba Lo poetak i zavretak taljenja elektrode.
previsoko grlo lijeba elektrode kod upotrebe beine Zaostala troska zbog prekida
prevelika/premala irina grla lijeba elektrode. elektrinog luka.
loe rezanje limova Prevelika udaljenost elektrode Premala struja zavarivanja.
Upotreba predebele elektrode. od povrine rastaljenog metala. Prevelika brzina zavarivanja.
Prebrzo voenje elektrode. Nepravilni kut nagiba elektrode. Slabo ienje pojedinih
Nije vreno lijebljenje. Prevelika brzina zavarivanja. slojeva kod vieslojnog
Prejaka/preslaba struja zavarivanja. Upotreba neodgovarajue zavarivanja.
Nepravilno provoenje procesa elektrode.
zavarivanja.

Tablica 2.9 Uzroci nastajanja pogreaka u zavarenim spojevima izvedenima postupcima
automatskog jednostranog zavarivanja [16]

Pogreke u korijenu Poroznost Troska
Loe postavljanje podloke uvjetuje: Prisutnost re ili masti u lijebu. Slabo ienje stranice lijeba
nakupine deponiranog metala Upotreba vlanog praka. nakon plinskog rezanja.
preklop deponiranog metala Vlaga u lijebu zbog utjecaja Nepravilna priprema lijeba.
curenje deponiranog metala atmosfere kod zavarivanja na navozu. Neispravni parametri zavarivanja.
Neispravno odabrani parametri Preniski sloj praka (elektrini luk Loe voenje ice.
zavarivanja: prska). Visina privarivanja prelazi 8 mm.
preslaba struja zavarivanja Previsoki sloj praka (plinovi ne mogu Neadekvatno izvedeno privarivanje.
prevelika brzina zavarivanja izai).
premali napon pri zavarivanju Upotreba neistog praka.
Prevelika brzina zavarivanja.

Kod postupaka runog elektrolunog zavarivanja, veliina oteenja obino je reda veliine
0.1 mm dubine. Kod zavarivanja u struji zatitnog plina, oteenja su znatno manja, ali jo uvijek
postoje. Prihvatljive razine oteenja definirane su ovisno o vrsti zavarenog spoja i zamornoj klasi
konstrukcijskog detalja [15]. Tako je, na primjer, za zamornu klasu 100 kod sueljenih zavara
dozvoljena dubina zajeda od 2.5% debljine lima.
Poboljanim zavarivanjem mogue je smanjiti i koncentraciju naprezanja uslijed oblika
zavara i lokalno naprezanje u vrhu zavara. Ameriko drutvo za zavarivanje (AWS) je, u elji
izbjegavanja potrebe za skupom naknadnom obradom zavara, pokualo smanjiti koncentraciju
naprezanja postizanjem konkavnog oblika zavara iz vie prolaza te ostvarivanjem glatkog prijelaza
na vrhu zavara.

________________________________________________________________________________
44

Slika 2.59 AWS poboljani profil zavara i "pokus novia" [11]

Ispitivanja nisu pokazala oekivana poboljanja i nije se mogla pronai razlika u ivotnom
vijeku uzoraka koji su proli pokus novia i onih koji taj pokus nisu proli.

Slika 2.60 Rezultati ispitivanja zamora na cjevnim spojevima s poboljanim profilom zavara [11]

Objanjenje moe dati injenica da nije kontrolirana lokalna geometrija na vrhu zavara.
Guerney je pokazao da zavari poboljanog konkavnog profila ne daju znatno produljenje ivotnog
vijeka ako se ne izbrusi podruje vrha zavara. Stoga se moe oekivati da bi AWS poboljani profil
zavara, uz paljivo bruenje vrha zavara, omoguio postizanje znatno vie zamorne vrstoe.
Koncentracija naprezanja, a time i dinamika vrstoa, u vrhu zavara izravno ovise o
bonom kutu zavara (slika 2.61) te polumjeru vrha zavara.

Slika 2.61 Uinak kuta zavara na dinamiku vrstou sueljenih spojeva elinih limova [12]

________________________________________________________________________________
45
Postupak zavarivanja treba omoguiti postizanje to nie vrijednosti bonog kuta zavara i srednje
vrijednosti polumjera zavara od 0.5 mm [29], slika 2.62.

Slika 2.62 Boni kut i polumjer vrha zavara [29]

Bruenje zavara dovelo bi do potpunog uklanjanja koncentracije naprezanja uslijed ojaanja zavara,
ime bi se dinamika vrstoa spoja pribliila onoj osnovnog materijala.

Ferreira i drugi [30] istraivali su zamornu vrstou krinih zavarenih spojeva. Provedena su
ispitivanja na tri grupe uzoraka krinim spojevima s potpunim prodiranjem, krinim spojevima s
nepotpunim prodiranjem i kutno zavarenim krinim spojevima.

Slika 2.63 Vrste krinih zavarenih spojeva [30]

Kod krinih spojeva s potpunim prodiranjem do poputanja je dolo u osnovnom materijalu
daleko od zavara, dok su pukotine u dvije preostale grupe uzoraka nastale u zavaru. Oekivali su se
rezultati koji bi pokazali nadmonost krinih spojeva s potpunim prodiranjem.

Slika 2.64 Krivulje zamorne vrstoe za razliite vrste spojeva [30]

Dok su krini spojevi s nepotpunim prodiranjem i kutno zavareni krini spojevi postigli
rezultate u skladu s projektnim krivuljama koje propisuje Eurocode 3, krini spojevi s potpunim
prodiranjem podbacili su za nekoliko kategorija detalja (EC3-90 umjesto EC3-140), to su autori
objasnili izvijanjem uslijed ciklusnog tlanog optereenja.

________________________________________________________________________________
46
Utjecaj razliitih postupaka zavarivanja na zamornu vrstou konstrukcijskih detalja
pokazuju S-N krivulje za sueljene spojeve elemenata izraenih iz obinog brodograevnog elika.

Slika 2.65 S-N krivulje sueljenih spojeva [15]

Posljednjih se godina znatna panja posveuje i laserskom zavarivanju kao alternativi
uobiajenim postupcima zavarivanja . Razvojem novih lasera velike snage, sada je mogue spajati
limove debljina zanimljivih i za brodske konstrukcije. Ponaanje laserskih zavara istraili su
Weichel i Petershagen [31]. Vreni su pokusi na sueljenim i krinim spojevima limova debljina od
8 do 20 mm. Laserom zavareni sueljeni spojevi pokazali su zamornu vrstou gotovo jednaku onoj
osnovnog materijala, ali krini spojevi nisu zadovoljili zahtjeve Eurocoda 3. Pokazali su se jako
osjetljivima na pukotine i nedostatno spajanje. To je posljedica male visine kutnog zavara (1-2 mm)
kod laserskog zavarivanja, to dovodi do visokih koncentracija naprezanja u vrhu zavara. Osim
geometrije, na zamornu vrstou laserom zavarenih spojeva utjecala su jo dva faktora vii unos
energije koji povisuje zamornu vrstou, kao i nii sadraj ugljika kod osnovnog materijala.

2.5.3 Poboljanje geometrije zavara

2.5.3.1 Tehnike bruenja

Obradom zavara pomou alata, kao to su disk za bruenje, slika 2.66, ili rotacijski brus,
mijenja se njegov oblik.

Slika 2.66 Disk za bruenje [14]

________________________________________________________________________________
47
Razlikuje se bruenje cijelog lica zavara radi postizanja poeljnog oblika zavara i smanjenja
koncentracije naprezanja te bruenje vrha zavara radi uklanjanja oteenja. U oba sluaja kljuno je
uklanjanje materijala do dubine 0.5-1.0 mm radi uklanjanja oteenja kao to su ukljuine i ugorine.

Slika 2.67 Dubina bruenja [11]

Bruenje vrha zavara obino daje neto manje povienje zamorne vrstoe u usporedbi s
bruenjem punog profila zavara, ali mu je troak znatno nii. Najbri postupak je bruenje diskom,
ali zamorna vrstoa njima obraenih spojeva obino je neto nia u odnosu na spojeve izbruene
rotacijskim brusom zbog okomitih tragova obrade u odnosu na primijenjeno naprezanje.

Slika 2.68 Poboljanja zamorne vrstoe bruenjem rotacijskim brusom i diskom [11]

Poboljanje dinamike vrstoe izraenije je kod niih raspona naprezanja, budui da vii rasponi
naprezanja podrazumijevaju krae periode nastajanja pukotine, a bruenje zavara ne utjee na
period rasta pukotine.

2.5.3.2 Tehnike protaljivanja

Protaljivanje vrha zavara donosi veliko poboljanje zamorne vrstoe iz dva razloga dobija
se glatki prijelaz izmeu metala zavara i osnovnog materijala, a tale se i uklanjaju nemetalna
oneienja, kao to su ukljuine troske. Tehnike su prilino dugotrajne, ali su, s druge strane,
prikladne za automatizaciju.

________________________________________________________________________________
48
TIG protaljivanje
Provodi se uobiajenom opremom za TIG zavarivanje. Tali se tanki sloj materijala u podruju vrha
zavara bez dodavanja dodatnog materijala.

Slika 2.69 Naknadna obrada zavara TIG protaljivanjem [32]

estice troske dovode se na povrinu i protaljeno podruje u osnovi nema oteenja.
Potreban je visok unos topline radi postizanja dobrog profila i niske tvrdoe u zoni utjecaja topline.

Slika 2.70 Poboljanje oblika zavara ostvareno TIG protaljivanjem [32]

Smanjena tvrdoa moe se postii i protaljivanjem u dva prolaza. Toplina iz drugog prolaza
ublaava zonu utjecala topline iz prvog prolaza i snizuje tvrdou na prihvatljivu razinu.

Slika 2.71 Protaljivanje u dva prolaza [11]


________________________________________________________________________________
49
Zavar i lim trebaju biti isti kako bi se izbjegle pore i nepravilnosti u protaljenom metalu, a
to se moe postii pjeskarenjem ili bruenjem. Najee se kao zatitni plin koristi argon, ali je
Fisher pokazao da se u sluaju koritenja helija postie vii unos topline (14%) i vea dubina
prodiranja (40%). Rezultati pokusa pokazuju veliko poboljanje zamorne vrstoe.

Slika 2.72 Uinak TIG protaljivanja na zamornu vrstou [11]

Plazma protaljivanje

Slino je TIG protaljivanju, od kojeg se razlikuje viim unosom topline i irim bazenom
zavara, to ga ini manje osjetljivim na poloaj elektrode u odnosu na vrh zavara. Ipak, ukoliko se
elektroda postavi preblizu kutnom zavaru, ostvareno poboljanje bit e znatno nie, slika 2.71.

Slika 2.73 Utjecaj poloaja elektrode pri plazma protaljivanju na dinamiku vrstou [14]

2.5.4 Izmjena polja zaostalih naprezanja

Uslijed prisutnosti visokih vlanih naprezanja u zavarenim spojevima, primijenjena
naprezanja postaju potpuno vlana u podruju zavara, ak i ako su ciklusi primijenjenog naprezanja
djelomino tlani. Poboljanje zamorne vrstoe moe se ostvariti oslobaanjem naprezanja, to se
moe postii zagrijavanjem konstrukcijskog detalja na dostatno visoku temperaturu ili
preoptereivanjem.

________________________________________________________________________________
50
Prethodno preoptereivanje zahtijeva da se elementi preopterete preko najveeg optereenja
u slubi, ali na identian nain na koji se primjenjuje optereenje u slubi, tako da ga je nemogue
primijeniti radi produljenja ivotnog vijeka zavarenih konstrukcija.
Kako bi se dobila znatna poboljanja zamorne vrstoe, uz uklanjanje vlanih naprezanja,
nuno je i uvesti zaostala tlana naprezanja dovoljnog iznosa u podrujima koja su kritina s
obzirom na zamor. Na taj nain e se ak i potpuno vlana primijenjena ciklika naprezanja uiniti
barem djelomino tlanima. Ogranienje ovog principa predstavlja potreba za niskim vrnim
tlanim optereenjima u slubi, kako ne bi dolo do teenja i oslobaanja zaostalih naprezanja.

2.5.4.1 Postupci uvoenja zaostalih tlanih naprezanja

ekianje
Proces hladne obrade povrine koji mijenja oblik vrha zavara i stvara sloj jako deformiranog
materijala koji sadri visoka tlana zaostala naprezanja, slika 2.72.

Slika 2.74 Naknadna obrada zavara ekianjem [32]

Provodi se pneumatskim ekiem opremljenim vrstim alatom zaobljenog vrka promjera 6-14 mm
(slika 2.75a). Druga je mogunost alat sastavljen od svitka ice, u kojem je svaka ica promjera 2
mm i ima zaobljen vrh (slika 2.75b).

Slika 2.75 Alati za ekianje: (a) pneumatski eki; (b) svitak ice [14]

Postupkom ekianja postie se znatno produljenje ivotnog vijeka, osobito produljenjem faze
zaetka pukotine, tako da je uinak znatno izraeniji pri niskim rasponima naprezanja.

________________________________________________________________________________
51

Slika 2.76 Poboljanje zamorne vrstoe postupkom ekianja [11]

Branco i Maddox [33] primijenili su ekianje za popravak oteenih T-spojeva koji sadre
pukotinu poznate dubine. Popravljeni spojevi izdrali su 2.5 puta vei broj ciklusa od onog koji bi
proivjeli bez popravka. Rezultati ispitivanja pokazali su da ekianje djeluje na podruje do 3.5
mm dubine do koje je materijal otvrdnut, tako da je prikladno za popravak malih povrinskih
pukotina u vrhu zavara.

Slika 2.77 Tvrdoa u podruju vrha zavara [33]

Ultrazvuno ekianje
Obrada povrine vrha zavara udarima na ultrazvunoj frekvenciji novi je postupak koji je uveo
Statnikov [31]. Cilj ultrazvune obrade je plastino deformiranje materijala na vrhu zavara radi
uvoenja poeljnih tlanih zaostalih naprezanja te smanjenje koncentracije naprezanja
poboljavanjem profila vrha zavara.

Slika 2.78 Razliita fizikalna podruja dobivena obradom ultrazvunim udarom [31]


________________________________________________________________________________
52
Postupak oslobaa zaostala naprezanja do dubine 3-5 mm, a donekle i do dubine 10-12 mm.
Ispod povrine stvara se 1-1.5 mm debelo podruje koje se plastino deformira, a na samoj povrini
oblikuje se 0.02-0.1 mm debeli bijeli sloj. Osim poboljanja zamorne vrstoe stvaranjem poeljnih
tlanih zaostalih naprezanja na povrini, poboljava se i otpornost prema korozivnom zamoru.
Uinkovita obrada zahtijeva precizno pozicioniranje vrka alata preko vrha zavara, tako da
se deformiraju i metal zavara i osnovni materijal. Ovo se obino postie vrstim oslanjanjem alata i
odravanjem bliskog kontakta prilikom pomicanja du zavara. Alat treba drati pod kutem 40-60
o

na povrinu lima i okomito na smjer kretanja. Obradu je potrebno provoditi u nekoliko prolazaka
(ne vie od etiri) radi postizanja glatke povrine. U usporedbi s uobiajenom opremom za
pneumatsko ekianje, rukovanje alatom za vrijeme primjene je jednostavno, a i buka je
zanemariva. Frekvencija kretanja glave alata je oko 27000 Hz. Postoji nekoliko nastavaka alata koji
se mogu odabrati ovisno o stanju povrine zavarenog spoja koji se obrauje. Detalji o alatu i
elekroninoj kontrolnoj kutiji su povjerljivi [34].
Znatno produljenje ivotnog vijeka zavarenih spojeva pokazala su ispitivanja na modelima
[35], ali i u naravnoj veliini [34].

Samarenje
Omoguuje primjenu na velikim povrinama, uz relativno niske trokove. Slino je pjeskarenju, ali
se, umjesto pijeska, u zranu struju velike brzine ubacuju eline kuglice malog promjera ili mali
komadii ice iz elika poviene vrstoe. Uobiajeni promjer kuglica je 0.2-1 mm, a brzine struje
zraka 40-60 m/s. Primjer rasporeda zaostalih naprezanja nakon samarenja donosi slika 2.79.

Slika 2.79 Raspodjela zaostalih naprezanja postignuta samarenjem [12]

Iako se tehnika esto koristi u obradi nezavarenih elemenata, moe se primijeniti i na zavarene
spojeve, pri emu treba paziti da se ne oteti povrina na koju se djeluje. Mogu se postii rezultati
slini onima dobivenim drugim tehnikama utiskivanja.

Slika 2.80 Produljenje ivotnog vijeka tehnikama utiskivanja [14]

________________________________________________________________________________
53
Zaostala tlana naprezanja mogu se uvesti i oko otvora u limu. Rjeenje je da se otvor
napravi nekoliko postotaka premali, a potom proiri pomou skoenog klina (slika 2.81).

Slika 2.81 Uvoenje polja tlanih naprezanja oko otvora [12]

Oko otvora stvara se plastino podruje dubine nekoliko milimetara. Okolni je materijal elastino
deformiran i stoga tlai to plastino podruje, stvarajui oko otvora polje zaostalih tangencijalnih
tlanih naprezanja.

2.5.4.2 Postupci toplinskog oslobaanja zaostalih naprezanja

Tokasto zagrijavanje
Potrebno je unaprijed poznavati mjesta koncentracije naprezanja. Primjenom ovog postupka malo
podruje oko takvih mjesta brzo se zagrijava kako bi se stvorili uvjeti u kojima ono doivljava
jednako ogranienje plastinog deformiranja poput onog pri zavarivanju, a koje e stoga slijediti i
razvoj zaostalih naprezanja. Rezultirajua vlana zaostala naprezanja djeluju radijalno iz sredita
zagrijavanja, a tlanu komponentu predstavlja tangencijalno naprezanje koje djeluje izvan podruja,
slika 2.82a. Toke zagrijavanja moraju leati unutar polja zaostalih tlanih naprezanja (slika 2.82b).

Slika 2.82 Tokasto zagrijavanje krajeva zavara: (a) raspodjela zaostalih naprezanja;
(b) poloaj toaka zagrijavanja [14]

________________________________________________________________________________
54
Postupak ima ogranienu primjenu, ali ipak omoguuje znatno produljenje ivotnog vijeka u
odreenim sluajevima.

Slika 2.83 Uinak tokastog zagrijavanja na dinamiku vrstou [14]

Oslobaanje naprezanja
Tretmani poputanja zaostalih naprezanja zagrijavanjem mogu rezultirati produljenjem ivotnog
vijeka, uz uvjet da je rije o dugotrajnom optereenju konstantnog raspona.

Slika 2.84 S-N krivulje uzoraka sa zaostalim naprezanjima i bez njih: (a) konstantni rasponi
optereenja; (b) promjenljivi rasponi optereenja [17]

Budui da u sluaju zamora pod optereenjem promjenljivog raspona nema znatnije razlike izmeu
odarenih uzoraka i onih sa zaostalim naprezanjima, moe se zakljuiti da se postupak poputanja
zaostalih naprezanja zagrijavanjem ne treba koristiti radi poboljanja dinamike vrstoe.

2.5.5 Kombiniranje tehnika poboljanja dinamike vrstoe

Kombiniranje tehnika poboljanja moe donijeti veoma velika produljenja ivotnog vijeka,
to se najvie koristi u sluajevima kada troak nije od primarnog znaaja. Najbolji rezultati postiu
se kombiniranjem postupaka iz obje glavne grupe postupaka poboljanja.

________________________________________________________________________________
55
Guerney je pokazao da bruenje punog profila zavara i ekianje daje zamornu vrstou
kutnih zavarenih spojeva elemenata iz obinog brodograevnog elika jednaku onoj osnovnog
materijala.

Slika 2.85 Poboljanje zamorne vrstoe kombiniranjem bruenja i ekianja [11]

Slino tome, Bignoinnet i drugi opazili su veliko produljenje ivotnog vijeka u sluaju
koritenja tehnike poboljanog zavarivanja i samarenja.

Slika 2.86 Poboljanje zamorne vrstoe kombiniranjem poboljanog zavarivanja i samarenja [11]

Postoji mogunost djelominog pokrivanja viih trokova kombiniranih metoda
ukljuivanjem jedne od tehnika poboljanja u uobiajeni postupak proizvodnje. Na primjer,
samarenje bi se moglo koristiti umjesto pjeskarenja za ienje dijelova prije nanoenja povrinske
zatite.

________________________________________________________________________________
56
2.5.6 Usporedba postupaka poboljanja dinamike vrstoe

Slike 2.87 i 2.88 donose uobiajene rezultate kod primjene razliitih postupaka poboljanja
na zavarene spojeve elemenata izraenih iz obinog brodograevnog eilka i elika poviene
vrstoe. Postignuta su znaajna poboljanja, osobito kod niskih raspona naprezanja. Plitki nagib S-
N krivulje ukazuje da poboljanja proizlaze uglavnom iz dueg trajanja faze zaetka pukotina.

Slika 2.87 Uinak tehnika poboljanja primijenjenih na krine spojeve [36]

Slika 2.88 Uinak tehnika poboljanja primijenjenih na krine spojeve elemenata izraenih iz
elika poviene vrstoe [11]

Prednosti i nedostaci vanijih metoda poboljanja zamorne vrstoe iznose se u sljedeoj
tablici.

________________________________________________________________________________
57
Tablica 2.10 Prednosti i nedostaci metoda poboljanja [11]


________________________________________________________________________________
58
Veina ovih tehnika zahtijeva mnogo vremena i stoga donosi velike trokove. Kod
vrednovanja pojedinih tehnika, uz produljenje ivotnog vijeka, u obzir treba uzeti i njih, osobito
kada se obrada treba ukljuiti u proizvodni proces nove konstrukcije. Nije dostupno mnogo
podataka o troku pojedinih postupaka, a rasipanje postojeih je dosta veliko. Ipak, moe se
zakljuiti da TIG protaljivanje, ekianje i bruenje diskom spadaju u isti cjenovni razred, dok je
bruenje punog profila zavara izuzetno skupo.

Hutler i drugi [37] proveli su opseno statistiko istraivanje tehnika poboljanja zamorne
vrstoe utemeljeno na velikom broju ispitnih podataka dostupnih u literaturi. Razmatrane su etiri
tehnike poboljanja (bruenje, TIG protaljivanje, ekianje i samarenje) i etiri vrste zavarenih
spojeva (sueljeni, T, krini te uzduni nenosivi spojevi). Slika 2.89 donosi usporedbe
karakteristinih krivulja postignutih za svaki razmatrani spoj, a kao referentna vrijednost dana je i
S-N krivulja Eurocoda 3 za tu vrstu spoja.

Slika 2.89 Usporedba karakteristinih krivulja Eurocoda 3 i onih postignutih poboljavanjem
razmatranih zavarenih spojeva [37]

Prilino velika povienja zamorne vrstoe proizlaze iz uklanjanja oteenja iz kojih bi
pukotine mogle poeti rasti odmah po izlaganju dinamikom optereenju. Umjesto toga, uz fazu
rasta pukotine, sada postoji i faza njenog zaetka ije se trajanje produljuje porastom ukupnog
ivotnog vijeka (odnosno opadanjem raspona naprezanja). To objanjava poloenije S-N krivulje
dobivene primjenom tehnika poboljanja.

Metode prorauna zamornog oteenja

________________________________________________________________________________
59
3 METODE PRORAUNA ZAMORNOG OTEENJA

Iako ne postoji jedinstvena metoda projektiranja detalja brodskih konstrukcija s obzirom na
zamor, postupak prorauna uvijek se sastoji od nekoliko karakteristinih koraka:
- odreivanja optereenja konstrukcije,
- odreivanja dugorone razdiobe naprezanja,
- odreivanja dinamike izdrljivosti detalja konstrukcije i
- procjene zamornog vijeka detalja.

Slika 3.1 Postupak procjene zamornog vijeka kostrukcijskih detalja [38]

Prorauni u svakom koraku mogu se provesti na razliitim razinama sloenosti i tonosti.
Budui da se analiza moe sastojati iz kombinacije pojednostavljenih i profinjenih tehnika, velika je
raznolikost moguih postupaka procjene zamornog oteenja konstrukcijskih detalja.

________________________________________________________________________________
60
3.1 ZAMORNA OPTEREENJA BRODSKIH KONSTRUKCIJA

Svako optereenje koje se mijenja u vremenu doprinosi zamornom oteenju brodskih
konstrukcija. Njihovo odreivanje predstavlja osnovni preduvjet prorauna ivotnog vijeka
konstrukcijskih detalja. Za vrijeme slube brodske konstrukcije izloene su razliitim vrstama
promjenljivih optereenja [38]:
- optereenjima na mirnoj vodi,
- optereenjima na valovima,
- toplinskim naprezanjima,
- dinamikim optereenjima uslijed vibriranja (glavni motor, vijak) i
- udarnim optereenjima (udaranje pramca o valove, dahtanje).
Ovisno o vrsti broda, optereenja na mirnoj vodi mijenjaju se jako sporo (putniki brodovi,
ratni brodovi), ili imaju dva karakteristicna stanja krcanja (trgovaki brodovi). Obino se
promatraju kao kvazistatika optereenja [39], to se u sluaju trgovakih brodova ogleda u
superponiranju zamornog oteenja za pojedina stanja krcanja.
Toplinska naprezanja slijede dnevne promjene temperature zraka i takoer imaju jako nisku
frekvenciju te se njihov utjecaj na zamorno oteenje moe zanemariti, osim u posebnim
sluajevima.
Iskustvo pokazuje da vrlo rijetko dolazi do prisilnog vibriranja unutar teretnog podruja
uslijed rada glavnog motora i/ili vijka, budui da je frekvencija uzbude obino red veliine iznad
prirodnih frekvencija konstrukcije [38] i da stoga ne dolazi do rezonancije.
Udarna optereenja mogu se izbjei promjenom rute i/ili brzine broda, tako da se u praksi ne
javljaju esto.
Iz svega navedenog jasno je da se proraun zamornog oteenja konstrukcijskih detalja u
opem sluaju zasniva prvenstveno na optereenjima na valovima. Ukoliko ne postoje posebni
zahtjevi, raunaju se optereenja na valovima za dva osnovna stanja krcanja potpuno nakrcan
brod i brod u balastu, u kojima veina brodova provede gotovo cijeli vijek u slubi. To obuhvaa
odreivanje globalnih optereenja trupa uslijed gibanja na valovima, vanjskog hidrodinamikog
tlaka te unutarnjih inercijskih optereenja.
Optereenja na valovima mogu se izraunati pojednostavljenim postupkom ili provoenjem
hidrodinamikog prorauna [19]. U prvom sluaju na temelju pravila klasifikacijskih drutava
odreuju se globalna optereenja po poprenom presjeku (momenti savijanja, smine sile,
eventualno i momenti uvijanja), vanjska tlana optereenja i unutranja tlana optereenja koja su
posljedica gibanja tekueg tereta u tankovima. Postoji i druga mogunost provoenja
pojednostavljenog postupka koja se zasniva na projektnom valu [19, 23]. Za navedeni broj ciklusa
optereenja, n
0
, odreuje se optereenje, npr. vertikalni moment savijanja na sredini broda, za vie
kombinacija smjerova plovidbe i frekvencija vala. Najnepovoljnija kombinacija dovodi do
maksimalne vrijednosti optereenja i stoga odreuje projektni val. Provoenje izravnog
hidrodinamikog prorauna obino se kombinira s analizom naprezanja pomou metode konanih
elemenata, to vodi do odreivanja dugorone raspodjele naprezanja.

3.1.1 Proraun hidrodinamikog optereenja

3.1.1.1 Osnovni problem granine vrijednosti

Matematiki opis gibanja estice u tekuini koju remeti prolazak valova preko njene
slobodne povrine temelji se na pretpostavci nevrtlonog gibanja estica. Vektor vrtloenja [40]:

________________________________________________________________________________
61

v v rot
r r r
= = ,
(3.1)
gdje je vektorski (Hamiltonov) operator

k
z
j
y
i
x
r r r
= , (3.2)

a vektor brzine tekuine v
r

k w j v i u v
r r r
r
+ + = (3.3)

u nepominom kartezijskom desnokretnom koordinatnom sustavu u kojem se ravnina xy podudara s
poloajem povrine mirne vode, dok je os z usmjerena prema gore.
Ako pretpostavimo da je gibanje estica u valu nevrtlono, tada sve komponente vektora
vrtloenja

z
v
y
w
=
1

x
w
z
u
=
2
(3.4)

y
u
x
v
=
3

moraju biti jednake nuli. U tom sluaju postoji funkcija potencijala brzine (koja nema fizikalno
znaenje), takva da je [41]

k
z
j
y
i
x
v
r r r
r
= =

, (3.5)

odnosno, iz (3.3)

x
u
=

,
y
v
=

,
z
w
=

.

Osim toga, pretpostavlja se i da je morska voda nestlaiva. Jednadba kontinuiteta [42]

0 = = v v div
v v
, (3.6)

odnosno

0 =
z
w
y
v
x
u


________________________________________________________________________________
62
navodi da je ouvana masa tekuine te, zbog nestlaivosti, i njen volumen. Uvrtavanjem izraza
(3.6) u jednadbu kontinuiteta dobiva se dobro poznata Laplaceova jednadba [40, 41, 42, 43]

0
2
2
2
2
2
2
2
=
=
z y x

, (3.7)

tj. osnovna diferencijalna jednadba problema granine vrijednosti (boundary value problem). Osim
nje, funkcija potencijala brzine mora zadovoljiti i skup rubnih uvjeta. Odreivanjem mogue je
izraunati kinematiku estica tekuine, dok se dinamiki tlakovi raunaju iz Bernoullijeve
jednadbe [42]

( ) 0
2
2
2
=
|
|
.
|
\
|
+ + + +
v
gz p v v v
t
v
v
v
v
v
v v
v
v
(3.8)

za nevrtlono gibanje ( 0 = v
r
r
) i neviskoznu tekuinu ( 0 = ):

( ) t f
z y x
gz p
t
=
(
(
|
.
|
\
|
+
|
|
.
|
\
|
+ |
.
|
\
|
+ + +
2
2
2
2
1

. (3.9)

U gornjem izrazu ( ) t f predstavlja proizvoljnu funkciju vremena koja se moe ukljuiti u
funkciju nekog novog potencijala brzine
1
jednostavnom transformacijom [44]

( )
t
t f
t
1

, (3.10)

tako da je

( )dt t f
t
=
0
1
(3.11)

pa Bernoullijeva jednadba glasi

0
2
1
2
2
2
1
=
(
(
|
.
|
\
|
+
|
|
.
|
\
|
+ |
.
|
\
|
+ + +
z y x
gz p
t

. (3.12)

Nepropusnost dna oceana oblikuje rubni uvjet po kojem je vertikalna komponenta brzine na
dnu jednaka nuli, a koji, uz pretpostavku horizontalnog dna oceana, glasi [42]:

0 =
na d z = , (3.13)

gdje je d dubina vode.
Slino tome, u sluaju prisutnosti tijela koje se giba na valovima, komponenta brzine
okomita na povrinu tijela mora biti jednaka brzini gibanja tijela U
v
[40]:

________________________________________________________________________________
63
n U
n
v
v
v
=
na povrini tijela.

Postoje i dva rubna uvjeta na slobodnoj povrini, ( ) t y x z , , = . Prvi od njih, kinematiki,
navodi da e estica koja je u nekom trenutku leala na slobodnoj povrini, na njoj i ostati, tako da
je totalna derivacija
Dt
D
razlike poloaja estice i trenutnog izdizanja povrine vala jednaka nuli:

( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) 0 , , , , , , = +
= t y x z t y x z
t
t y x z
Dt
D
, (3.14)

odakle slijedi

0 =
z y
v
x
u
t

na ( ) t y x z , , = . (3.15)

Dinamiki rubni uvjet na slobodnoj povrini slijedi iz Bernoullijeve jednadbe (3.9), uz
pretpostavku konstantnog atmosferskog tlaka izvan tekuine:

( ) t f g
z y x t
= +
(
(
|
.
|
\
|
+
|
|
.
|
\
|
+ |
.
|
\
|
2
2
2
2
1
na ( ) t y x z , , = . (3.16)

Ako se vremenska funkcija odabere kao konstanta

( )

0
p
t f = , (3.17)

dobivamo [40]:

0
2
1
2
2
2
= +
(
(
|
.
|
\
|
+
|
|
.
|
\
|
+ |
.
|
\
|

g
z y x t
na ( ) t y x z , , = . (3.18)

Potpuni problem u sluaju odsutnosti tijela na valu, ine Laplaceova jednadba (3.7), dva
rubna uvjeta na slobodnoj povrini (3.15) i (3.18) te onaj na dnu oceana (3.13). Ovaj problem jo
nije rijeen budui da su rubni uvjeti na slobodnoj povrini nelinearni, a usto se trebaju zadovoljiti
na slobodnoj povrini koja se neprestano mijenja.

3.1.1.2 Teorija linearnih (Airyjevih, sinusoidalnih) valova

Jedno od uobiajenih priblinih rjeenja temelji se na razvoju funkcija potencijala brzine te
uzdizanja vala u redove potencija malog parametra [43]:

( ) ( ) ( ) ... , , , , , , , , ,
2
2
1
+ + = t z y x t z y x t z y x (3.19)


________________________________________________________________________________
64
( ) ( ) ( ) ... , , , , , ,
2
2
1
+ + = t y x t y x t y x , (3.20)

gdje je bezdimenzionalni parametar nagib vala

h
= ,
(3.21)
pri emu je h visina , a duljina vala.
Ova, najjednostavnija i najkoritenija, teorija valova zasniva se na pretpostavci da je valna
visina mala u usporedbi s valnom duljinom ili dubinom vode. Ta pretpostavka omoguuje
lineariziranje rubnih uvjeta na slobodnoj povrini (odbacivanjem svih lanova vieg reda od O(h)),
kao i zadovoljavanje tih rubnih uvjeta na srednjoj razini vode, umjesto na slobodnoj povrini [42].
Radi jednostavnosti razmatra se val u ravnini xz:

0
1 1
=
z t

na 0 = z (3.22)

0
1
1
= +
g
t
na 0 = z . (3.23)

Uklanjanjem nepoznanice
1
ova dva rubna uvjeta na slobodnoj povrini mogu se
kombinirati u jedan:

0
1
2
1
2
=
z
g
t

na 0 = z . (3.24)

Preostale jednadbe problema graninih vrijednosti ine rubni uvjet na dnu, Laplaceova
jednadba koja u sluaju dvodimenzionalnih dugobregovitih valova, koji napreduju u smjeru osi x,
glasi

0
2
2
2
2
=
z x

(3.25)

te uvjet periodinosti

ct x = , (3.26)

gdje je c brzina napredovanja oblika vala u pozitivnom smjeru osi x

k
c

= , (3.27)

a k valni broj.
Ovakav problem granine vrijednosti rjeava se tehnikom odvajanja varijabli, pri emu se
potencijal brzine predstavlja kao umnoak dviju funkcija od kojih svaka ovisi samo o jednoj
nezavisnoj varijabli

( ) ( ) = z Z
1
, (3.28)

________________________________________________________________________________
65
tako da se nakon uvrtavanja u Laplaceovu jednadbu dobivaju dvije obine diferencijalne
jednadbe:

0
2
2
2
= Z k
dz
Z d
(3.29)

0
2
= +
k
d
d
. (3.30)

Opa su rjeenja ovih jednadbi:

kz A kz A Z sinh cosh
2 1
+ = (3.31)

( ) | | ( ) | | ct x k A ct x k A + = sin cos
4 3
. (3.32)

Ukoliko se odabere da se u poetnom trenutku ( 0 = t ), u ishoditu ( 0 = x ) nalazi valni
brijeg (
2
1
h
= ) , iz jednadbe za dinamiki uvjet na slobodnoj povrini (3.23) slijedi:

|
.
|
\
|
=
t g
1
1
1

( ) | | ( ) | | ( ) ct x k kcA ct x k kcA
g
kh
= cos sin
2
4 3 1
,

tako da je u 0 = t i 0 = x :

( )
2
0 sin 0 cos
2
3 4
2
1
h
A A
g
ch k
= =

c k
g
A A
2
3 4
0 sin =

0
3
= A .

Iz rubnog uvjeta na dnu mora slijedi:

0 cosh sinh
2 1
1
= =
kz A kz A
z

pa je na d z =

( ) ( ) 0 cosh sinh
2 1
= kd A kd A

kd A A tanh
1 2
= .


________________________________________________________________________________
66
Uvrtavanjem u jednadbu (3.28) dobiva se:

( )
( ) | | ct x k
kd
d z k
A
+
= sin
cosh
cosh
5 1
, (3.33)

gdje je

4 1 5
A A A = .

Ponovnim odabirom (
2
1
h
= ) u ( 0 = x ), ( 0 = z ) i ( 0 = t ):

|
.
|
\
|
=
t g
1
1
1

( )
( ) | |
2
cos
cosh
cosh 1
5 1
h
ct x k
kd
d z k
kcA
g
= |
.
|
\
|

+
= ,

tako da je

2
0 cos
cosh
cosh
5
h
kd
kd
A
g
kc
=

2 2
5
gh
kc
gh
A = = ,

gdje je kc = kruna frekvencija vala. Uvrtavanjem vrijednosti koeficijenta
5
A u (3.33) dobiva se
konaan izraz za potencijal brzine prvog reda:

( )
( ) t kx
kd
d z k gh

+
= sin
cosh
cosh
2
. (3.34)

Iz dinamikog uvjeta na slobodnoj povrini (3.23):

0 = +
g
t
na 0 = z

slijedi

( )
( ) 0 cos
cosh
cosh
2
= +
+

g t kx
kd
d z k gh
na 0 = z

odakle je

( ) t kx
h
= cos
2
, (3.35)

________________________________________________________________________________
67
to predstavlja izraz za izdizanje vala. Uvrtavanjem izraza za potencijal brzine u kombinirani uvjet
na slobodnoj povrini

0
2
2
=
z
g
t

na 0 = z

( ) ( )
0 ) sin(
cosh
sinh
2
) sin(
cosh
cosh
2
2
=
+
+
+
t kx
kd
d z k gHk
g t kx
kd
d z k gH

0 tanh
2 2
= + kd Hk g gH

kd gk tanh
2
= (3.36)

dobiva se jednadba rasipanja. Brzine estica tekuine:

( )
( ) t kx
kd
d z k gHk
x
u

+
=
= cos
cosh
cosh
2
(3.37)

( )
( ) t kx
kd
d z k gHk
z
w

+
=
= sin
cosh
sinh
2
(3.38)

Ubrzanja:

( )
( ) t kx
kd
d z k gHk
t
u

+
=
sin
cosh
cosh
2
(3.39)

( )
( ) t kx
kd
d z k gHk
t
w

+
=
cos
cosh
sinh
2
(3.40)

Dinamiki tlak [42]:

( )
( ) t kx
kd
d z k gH
t
p

+
=
= cos
cosh
cosh
2
(3.41)

Slika 3.2 Profil vala te kinematikih i dinamikih znaajki dobivenih linearnom teorijom [40]

________________________________________________________________________________
68
Putanje estica dobivaju se integriranjem izraza za brzinu estica po vremenu te primjenom
prikladnih rubnih uvjeta za konstantu integracije [42]:

( )
( )
( ) t kx
kd
d z k H
t z x
+
= sin
sinh
cosh
2
, , (3.42)

( )
( )
( ) t kx
kd
d z k H
t z x
+
= cos
sinh
sinh
2
, , . (3.43)

Slika 3.3 Putanje i brzine estica dobivene linearnom teorijom [42]

Ovisno o odnosu dubine vode i duljine vala mogue je i pojednostaviti iznesene izraze. Za
duboku vodu,
2
1
>
d
, vrijede priblini izrazi iz sljedee tablice.

Tablica 3.1 Izrazi linearne teorije valova u dubokoj vodi [40]


________________________________________________________________________________
69
3.1.1.3 Susretna frekvencija

Valovi su dosad razmatrani s obzirom na nepomini desnokretni koordinatni sustav OXYZ
kojeg ine ravnina OXY koja lei na srednjoj povrini mora i os z usmjerena prema gore.

Slika 3.4 Brod u plovidbi na harmonijskim valovima [41]

Izdizanje povrine vala koji napreduje brzinom c pod kutom u odnosu na os OX dano je
izrazom:

( ) ( ) t k k
H
t Y X + = sin cos cos
2
, , . (3.44)

Nepomini koordinatni sustav OX'Y'Z' zakrenut je u odnosu na koordinatni sustav OXYZ za
kut pod kojim brod plovi u odnosu na os OX. Ravnina OX'Y' takoer lei na srednjoj povrini
mora. Moe se pokazati da vrijedi transformacija koordinata:

sin ' cos ' Y X X =

cos ' sin ' Y X Y + = (3.45)

' Z Z = .

Koordinatni sustav C*x*y*z* vezan je uz teite broda i uvijek je paralelan koordinatnom
sustavu OX'Y'Z'. U poetku se ishodita O i C* poklapaju, tako da su koordinate toke na brodu u
trenutku t:

* ' x Ut X + =

* ' y Y = (3.46)

* ' z Z =

u koordinatnom sustavu OX'Y'Z', odnosno

cos sin * cos * Ut y x X + =


________________________________________________________________________________
70
sin cos * sin * Ut y x Y + + = (3.47)

* z Z =

u koordinatnom sustavu OXYZ. Izdizanje povrine vala u nekoj toki s obzirom na pomini
koordinatni sustav:

( ) | ( ) + + = cos sin * cos * cos cos
2
*, *, Ut y x k
H
t y x

( ) | t Ut y x k + + + sin cos * sin * sin

( ) { ( ) ( ) ( ) | | } t Uk ky kx
H
t y x + = cos sin * cos * cos
2
*, *,

( ) ( ) t ky kx
H
t y x
e
+ = sin * cos * cos
2
*, *, . (3.48)

Kut = je susretni kut, tj. kut izmeu smjera napredovanja vala i smjera plovidbe
broda, koji se mjeri od smjera napredovanja vala u smjeru kazaljke na satu, slika 3.5.

Slika 3.5 Definicija susretnih kutova [45]

Susretna frekvencija

cos Uk
e
= (3.49)

jednaka je frekveciji vala uveanoj za Dopplerov pomak frekvencije. U dubokoj vodi jednadba
rasipanja glasi

g
k
2
= ,

tako da slijedi

________________________________________________________________________________
71
) cos 1 ( cos
2

g
U
g
U
e
= = (3.50)

iz ega se moe vidjeti da susretna frekvencija ovisi o frekvenciji vala, brzini broda i susretnom
kutu. Kod valova u pramac broda,
O
180 = , vrijedi

g
U
e
2
+ =

pa e brod, budui da je period obrnuto srazmjeran frekvenciji, susretati uzastopne valove mnogo
bre. Slino tome, kod valova u krmu broda,
O
0 = ,

g
U
e
2
=

pa e period susretanja valova biti dui.

3.1.1.4 Brod na valovima

Valovi utjeu na gibanje broda koji plovi morem, ali i prisutnost broda mijenja valove.
Potpuni problem meudjelovanja izmeu broda i valova opisuju [43] Laplaceova jednadba (3.7),
par rubnih uvjeta na slobodnoj povrini (3.15) i (3.18), rubni uvjet na dnu oceana (3.13) te
jednadbe njihanja broda i dodatni uvjet meudjelovanja. Posljednji uvjet izraava nepropusnost
trupa, kroz koji ne mogu prodrijeti estice tekuine [40]:

n v n U
v v v
v
= na S, (3.51)

gdje je U
v
vektor brzine broda, v
v
vektor brzine estica tekuine, S trenutna oplakana povrina, a n
v

vektor okomice na oplakanu povrinu.
Brod na valovima oscilira sa est stupnjeva slobode. Tri gibanja su translacijska
zalijetanje, zanoenje i poniranje, a tri rotacijska ljuljanje, posrtanje i zaoijanje.

Slika 3.6 Njihanje broda na valovima [40]

________________________________________________________________________________
72
Samo tri od njih poniranje, ljuljanje i posrtanje, su ista oscilatorna gibanja kod kojih
djeluje povratna sila ili moment koji nastoje vratiti brod u ravnoteni poloaj nakon to ga neto
poremeti iz njega [45]. U sluaju zalijetanja, zanoenja i zaoijanja brod se ne vraa u izvorni
ravnoteni poloaj ukoliko se iz njega pomakne (osim u sluaju djelovanja vanjskih sila).
Problem meudjelovanja broda i valova ima dodatnu nepoznanicu, vektor brzine broda U
v
,
uz ve poznate nepoznanice iz osnovnog problema rubne vrijednosti, potencijal brzine i izdizanje
povrine vala . Nelinearnost vie ne proizlaze samo iz rubnih uvjeta na slobodnoj povrini, ve i
iz injenice da S i n
v
ovise o trenutnom poloaju broda u odnosu na valove. Stoga ne postoji ope
rjeenje i nuno je uvoenje odreenih pretpostavki i pojednostavljenja kako bi se formulirao rjeiv
problem.

3.1.1.5 Njihanje broda na harmonijskim valovima

Sloeni problem njihanja broda na nemirnom moru moe se pojednostaviti ukoliko se usvoji
hipoteza o primjeni principa superponiranja koju su 1953. godine predloili St.Denis i Pierson, a po
kojoj je odziv broda na nepravilnom moru jednak sumi odziva broda na harmonijske komponentne
valove svih frekvencija. Problem je tada mogue razbiti na dva manja predvianje njihanja broda
na pravilnim valovima te predvianje statistikih znaajki odziva broda na nemirnom moru.
Teorija sinusoidalnih valova temelji se na pretpostavci malih strmina valova, odnosno
malog omjera visine i duljine vala, to vodi do lineariziranih uvjeta na slobodnoj povrini (3.22) i
(3.23) koje treba zadovoljiti na srednjoj slobodnoj povrini.
Ukoliko nema prolaznih uinaka, tako da je njihanje broda na harmonijskim valovima
jednolino, moe se pretpostaviti da su amplitude gibanja broda male i srazmjerne amplitudi
nailaznih valova [46]. To vodi do lineariziranja uvjeta na povrini tijela [43], koji se takoer moe
zadovoljiti na srednjoj oplakanoj povrini. Odzivi broda na pravilnim valovima takoer su
sinusoidalni i imaju susretnu frekvenciju:

t i
j j e j j
e
e t t

= + = ) cos( ) ( , (3.52)

gdje je
j
apsolutna vrijednost amplitude odziva

2 2
jI jR j
+ = , (3.53)

j
fazni pomak odziva, a
j
kompleksna amplituda odziva

jI jR j
+ = . (3.54)

Brzine i ubrzanja odziva dani su sljedeim izrazima:

t i
j e j
e
e i t

= ) ( & (3.55)

t i
j e j
e
e t

2
) ( = & & . (3.56)

Jednadbe njihanja broda u est stupnjeva slobode proizlaze iz drugog Newtonovog zakona
(po kojem je sila koja djeluje na tijelo jednaka umnoku mase i ubrzanja) koji se mora napisati u

________________________________________________________________________________
73
inercijskom koordinatnom sustavu koji se giba srednjom brzinom U. Budui da se sile i momenti
koji djeluju na tijelo definiraju u koordinatnom sustavu vezanom za brod (koji oscilira zajedno s
njim), potrebno je jednadbe gibanja napisati u tom sustavu. Rezultat su visokonelinearne Eulerove
jednadbe gibanja krutog tijela, lineariziranjem kojih se dobiva opi oblik jednadbi njihanja broda
[46]:

) ( ) (
6
1
t F t m
j
k
k jk
=
=
& & j=1,2,...,6 (3.57)

gdje su
jk
m komponente poopene matrice masa (koja ukljuuje mase i momente tromosti),
k
& &
ubrzanja gibanja u k-tom stupnju slobode, a
j
F ukupne sile i momenti koji djeluju na tijelo u
smjeru j.
U sluaju simetrinosti broda s obzirom na sredinju vertikalnu ravninu dobiva se sljedeih
est jednadbi dinamike ravnotee [46]:

1 5 1
) ( F z m
c
= + & & & & zalijetanje

2 6 4 2
) ( F x z m
c c
= + & & & & & & zanoenje

3 5 3
) ( F x m
c
= + & & & & poniranje
(3.58)

4 2 6 46 4 44
F z m I I
c
= & & & & & & ljuljanje

5 3 1 5 55
F x m z m I
c c
= + & & & & & & posrtanje

6 2 4 64 6 66
F x m I I
c
= + & & & & & & zaoijanje

gdje je m ukupna masa broda,
jk
I momenti tromosti,
c
x i
c
z koordinate teita broda u
koordinatnom sustavu vezanom za brod. Budui da su lineariziranjem iezle razlike izmeu
koordinatnih sustava, gornje jednadbe vrijede i u inercijskom koordinatnom sustavu u kojem e se,
radi prikladnosti vriti daljnje razmatranje.
Potencijal brzine moe se razdvojiti na dva dijela stacionarni dio uslijed gibanja broda
prema naprijed i nestacionarni dio povezan s nailaznim sustavom valova i nestalnim gibanjem tijela
[46, 47]:

| |
t i
T S
e
e z y x z y x Ux t z y x

) , , ( ) , , ( ) , , , ( + + = , (3.59)

gdje je
S
potencijal uslijed stalne translacije, dok je
T
kompleksna amplituda nestacionarnog
potencijala koja se moe dalje rastaviti na

=
+ + =
6
1
) , , ( ) , , ( ) , , ( ) , , (
j
j j D I T
z y x z y x z y x z y x , (3.60)

gdje je
I
potencijal nailaznog vala,
D
potencijal razilaznog vala,
j
potencijal zraenja uslijed
jedininog gibanja u smjeru j, a
j
kompleksna amplituda gibanja broda u smjeru j. Ovakvim

________________________________________________________________________________
74
rastavljanjem potencijala brzine zanemaruje se meudjelovanje izmeu stacionarnih i
nestacionarnih komponenti.

Tlak u fluidu rauna se iz Bernoullijeve jednadbe (3.9):

|
.
|
\
|
+ +
= gz
t
p
2
2
1
.

Kako bi se zadovoljili linearizirani rubni uvjeti na slobodnoj i oplakanoj povrini,
pretpostavlja se da su i stacionarni i nestacionarni dio potencijala te njihove derivacije male
veliine, uslijed ega se zanemaruju male veliine drugog reda. Pretpostavka o maloj veliini
stacionarnog potencijala brzine zbog prisutnosti trupa broda podrazumijeva vitku formu trupa kod
koje se moe pretpostaviti da valovi koje na slobodnoj povrini stvara brod ne utjeu na gibanje.
Veliina malog nestacionarnog dijela potencijala proizlazi iz pretpostavke o malim amplitudama
odziva broda na valovima malih amplituda. Iz toga proizlazi [46]:

gz e
x
U i p
t i
T e
e

|
.
|
\
|
= (3.61)

jednadba koja omoguuje raunanje tlaka u odreenoj toki oplakane povrine. Integriranjem tlaka
po oplakanoj povrini mogu se dobiti sile na tijelo:

=
S
j j
dS p F ,

to nakon uvrtavanja (3.61) prelazi u

|
|
.
|
\
|
+ + |
.
|
\
|
=
=
S
j
S
t i
j
j j D I e j j
dS z g dS e
x
U i F
e

6
1

( ) +
|
.
|
\
|
=

S
t i
D I e j
dS e
x
U i
e
, (3.62)

|
.
|
\
|

=
S
j
S
t i
j
j j e j
dS z g dS e
x
U i
e

6
1
.

Prvi lan jednadbe (3.62)

( )
+
|
.
|
\
|
=
S
t i
D I e j EXj
dS e
x
U i F
e
(3.63)

predstavlja komponentu uzbudne sile koja i pobuuje gibanje broda, a koja se moe rastaviti na

( )
t i D
j
I
j EXj
e
e F F F

+ = , (3.64)

gdje je

________________________________________________________________________________
75
|
.
|
\
|
=
S
I e j
I
j
dS
x
U i F (3.65)

kompleksna amplituda komponente uzbudne sile uslijed nailaznih valova koja se obino naziva
Froude-Krylovljevom uzbudnom silom, dok je

|
.
|
\
|
=
S
D e j
D
j
dS
x
U i F (3.66)

kompleksna amplituda komponente uzbudne sile uslijed razilaznih valova koja se naziva
difrakcijskom uzbudnom silom. Froude-Krylovljeva sila dobiva se integriranjem preko oplakane
povrine tlaka koji bi postojao u sustavu valova da nije prisutan brod. Lako se nalazi iz poznatog
potencijala nailaznog vala, (3.34). Difrakcijska sila uzrokovana je odbijanjem nailaznih valova
uslijed prisutnosti broda. Moe se izraunati i bez poznavanja potencijala razilaznog vala [46] preko
Haskindovih izraza koji povezuju difrakcijsku uzbudnu silu s radijacijskim potencijalima i
potencijalom nailaznih valova.

Drugi dio jednadbe (3.62)

t i
k
S
k
S
k e j
t i
k
k k e j Rj
e e
e dS
x
U i dS e
x
U i F

= =
(
|
.
|
\
|
=
|
.
|
\
|
=
6
1
6
1

predstavlja hidrodinamiku silu u smjeru j uslijed prisilnog gibanja, koja se moe napisati i u obliku

t i
k
k
jk Rj
e
e T F

=
=
6
1
(3.67)

gdje je
jk
T kompleksna amplituda hidrodinamike sile u smjeru j uslijed jedininog oscilatornog
gibanja u smjeru k. Ove sile posljedica su zraenja valova od broda koji je prisiljen oscilirati u k-
tom stupnju slobode na inae mirnom moru. Uobiajeno je razdvajanje
jk
T na realni i imaginarni
dio:

jk e jk e jk
B i A T =
2
, (3.68)

gdje je
jk
A dodatna masa okolne vode,a
jk
B koeficijent priguenja u j-tom obliku uslijed jedininog
gibanja u smjeru k. Priguenje proizlazi iz priguenja vala na slobodnoj povrini, dok se uinci
viskoznog priguenja zanemaruju [46].

Posljednji dio jednadbe (3.62)

dS z g F
S
j HSj

= (3.69)

ini hidrostatska sila koja se moe napisati i kao


________________________________________________________________________________
76
=
=
6
1 k
t i
k jk HSj
e
e C F

, (3.70)

gdje su
jk
C koeficijenti hidrostatske povratne sile. Oni su neovisni o susretnoj frekvenciji i brzini
broda, tako da se mogu izvesti izravno iz hidrostatskih razmatranja. Za stupnjeve slobode u kojima
nema hidrostatskih povratnih sila (zalijetanje, zanoenje, zaoijanje) ovi su koeficijenti jednaki nuli.

Slika 3.7 Superponiranje optereenja valne uzbude i hidrodinamikih optereenja [40]

Uvrtavanjem izraza za ubrzanja odziva broda (3.56) i sile koje djeluju na brod (3.64),
(3.67) i (3.70) u jednadbu njihanja broda (3.57) dobiva se

( )
t i
k
k
jk e jk e
t i D
j
t i I
j
t i
k
k
jk
t i
k
k
e jk
e e e e e
e B i A e F e F e C e m

= = =
+ + + =
6
1
2
6
1
6
1
2

Prebacivanjem hidrostatskih povratnih sila, dodatne mase i koeficijenata priguenja na lijevu
stranu jednadbe dobiva se

( ) | |
D
j
I
j k
k
jk jk e jk jk e
F F C B i A m + = + + +
=

6
1
2
j=1,2,,6 (3.71)

tj. skup od est spregnutih linearnih jednadbi njihanja broda na sinusoidlanim valovima.
Rjeavanje jednadbi njihanja zahtijeva poznavanje svih koeficijenata. Jednostavno je odrediti
matricu masa
jk
m i koeficijente hidrostatske povratne sile. Froude-Krylovljeva uzbudna sila
I
j
F
takoer se moe jednostavno odrediti izravnim integriranjem potencijala nailaznog vala po
oplakanoj povrini.
Tekou u rjeavanju sustava predstavlja odreivanje koeficijenata dodatne mase i
priguenja te difrakcijske uzbudne sile koji se dobivaju sloenim hidrodinamikim proraunima.
Koeficijenti
jk
A ,
jk
B ,
I
j
F i
D
j
F ovisni su o frekvenciji, tako da su za zadanu frekvenciju
konstantni. To je razlog zbog kojeg se jednadbe i rjeavaju u frekvencijskom podruju, budui da
je proraun znatno jednostavniji.


________________________________________________________________________________
77
3.1.1.6 Metoda odsjeaka

Metoda odsjeaka (strip method) temelji se na pretpostavci da su brzine fluida u poprenom
smjeru mnogo vee od onih u uzdunom smjeru, tako da se strujanje u bilo kojem poprenom
presjeku broda moe aproksimirati pretpostavljenim dvodimenzionalnim strujanjem po tom
prizmatinom odsjeku. Ukupni uinak na brod dobiva se integriranjem uinaka pojedinih
odsjeaka po duljini broda. Npr., za koeficijent dodatne mase vrijedi [46]:

=
L
jk jk
dx x a A ) ( , (3.72)

gdje je ) (x a
jk
dvodimenzionalni koeficijent dodatne mase koji se dobiva rjeavanjem
dvodimenzionalnog hidrodinamikog problema, pri emu se smatra da je odsjeak beskonano dug.
Ideja metode sastoji se u svoenju trodimenzionalnog hidrodinamikog problema na niz
dvodimenzionalnih problema koji se mogu lake rijeiti. Uvrijeilo se modelirati trup nizom od
dvadesetak odsjeaka koji trebaju to bolje opisati formu trupa, izbjegavajui nagle promjene po
duljini.

Slika 3.8 Idealizacija trupa u metodi odsjeaka [48]

Kako bi se moglo zanemariti strujanje u uzdunom smjeru, nuno je ispuniti dva uvjeta. Prvi
se odnosi na formu trupa, pri emu irina i gaz broda trebaju biti mnogo manji od duljine broda (da
bi derivacije u smjeru osi x bile vieg reda u usporedbi s derivacijama u smjerovima osi y i z), to je
ispunjeno kod vitkih brodova [46], Donja granica na kojoj vrijedi metoda odsjeaka je omjer duljine
i irine od 2.5 [40]. Osim toga, susretna frekvencija treba biti relativno visoka kako bi vrijedilo [47]:

x
U
e
>>

odnosno, kako bi duljina valova stvorenih osciliranjem broda bila reda veliine irine, a ne duljine
broda. Ovo omoguuje zanemarivanje brzine broda u rubnim uvjetima na slobodnoj povrini [48].
Iz ovog razloga metoda odsjeaka daje bolje rezultate u sluaju valova priblino u pramac broda, od
onih kod valova priblino u krmu broda [40].
Usporedba s rezultatima pokusa u bazenima te mjerenjima na stvarnim brodovima pokazala
je da metoda daje prilino dobre rezultate u irokom rasponu parametara, slika 3.9.
Time se moe objasniti izuzetna rairenost i opeprihvaenost metode. Uz ve iznesena
ogranienja, rezultati nisu dobri na visokim valovima, kada vie ne vrijede pretpostavke o
linearnosti izmeu amplitude odziva i amplitude nailaznih valova; te kod visokih Froudeovih
brojeva (F
n
>0.4 [40]), budui da metoda dobro ne obuhvaa meudjelovanje izmeu stacionarnog
valnog sustava i osciliranja broda.

________________________________________________________________________________
78

Slika 3.9 Rezultati gibanja usidrene bare na valovima u pramac [42]

Prvi je metodu odsjeaka za proraun gibanja broda na pravilnim valovima razvio Korvin-
Kroukovsky 1955. godine za predvianje poniranja i posrtanja na valovima u pramac broda [46].
Brojni istraivai unapreivali su teoriju, a Salvensen, Tuck i Faltinsen proirili su je na pet
stupnjeva slobode 1970. godine (zanemarivi zalijetanje) te su ukljuili i proraun momenata
savijanja, sminih sila i momenata uvijanja. Iako su tijekom vremena i za nju predloena brojna
poboljanja (ukljuivanje zalijetanja, proraun tlakova), STF metoda (nazvana prema poetnim
slovima prezimena svojih autora) je do dananjih dana ostala najrairenija metoda odsjeaka. Stoga
e joj se u nastavku odjeljka posvetiti zasluena pozornost.
Uz pretpostavku simetrinosti broda s obzirom na sredinju vertikalnu ravninu, skup od est
spregnutih jednadbi (3.71) svodi se na dva skupa od po tri jednadbe [46, 47]. Jednu grupu
jednadbi ine uzduna gibanja u vertikalnoj ravnini (zalijetanje, poniranje, posrtanje), a drugu
poprena gibanja u horizontalnoj ravnini (zanoenje, ljuljanje, zaoijanje). Nespregnutost izmeu
gibanja u vertikalnoj i horizontalnoj ravnini posljedica je lineariziranja problema njihanja broda na
valovima [46].
Osim toga, u izvornoj STF teoriji, zanemareno je zalijetanje broda, budui da se u sluaju
vitkog trupa moe pretpostaviti da su hidrodinamike sile povezane sa zalijetanjem mnogo manje
od onih povezanih s ostalih pet stupnjeva slobode gibanja broda [47]. Rezultat toga su jednadbe
spregnutog poniranja i posrtanja:

t i
e
e F C B A C B A m

3 5 35 5 35 5 35 3 33 3 33 3 33
) ( = + + + + + + & & & & & &
(3.73)
t i
e
e F C B A I C B A

5 5 55 5 55 5 55 5 3 53 3 53 3 53
) ( = + + + + + + & & & & & &

________________________________________________________________________________
79
te one spregnutog zanienja,ljuljanja i zaoijanja:

t i
c
e
e F B A B mz A B A m

2 6 26 6 26 4 24 4 24 2 22 2 22
) ( ) ( = + + + + + + & & & & & & & & &

t i
c
e
e F B I A C B I A B mz A

4 6 46 6 46 46 4 44 4 44 4 4 44 2 42 2 42
) ( ) ( ) ( = + + + + + + + & & & & & & & & &
(3.74)
t i
e
e F B I A B I A B A

6 6 66 6 6 66 4 64 4 46 64 2 62 2 62
) ( ) ( = + + + + + + & & & & & & & & &

Treba napomenuti da na koeficijent priguenja kod ljuljanja,
44
B , znatno utjee viskoznost, tako da
je u njega ukljuen i dodatni lan,
*
44
B , koji obuhvaa uinke viskoznog priguenja ljuljanja [47].

Slika 3.10 Teorijske i izmjerene amplitude ljuljanja krunog cilindra na valovima u bok [47]

Koeficijenti u gornjim jednadbama gibanja mogu se izraunati (jednostavnim numerikim
integriranjem po duljini broda) iz hidrodinamikih koeficijenata dodatne mase
jk
a , priguenja
jk
b
te pojedinih potencijala zraenja
k
[47]. Odreivanje tih dvodimenzionalnih hidrodinamikih
veliina predstavlja najsloeniji i vremenski najzahtjevniji dio prorauna njihanja broda.
Dvodimenzionalna presjena dodatna masa i koeficijent priguenja dobivaju se rjeavanjem
problema zraenja, kada brod oscilira na mirnom moru (zanemaruje se stacionaran sustav valova
stvorenih osciliranjem). Potencijal
k
treba zadovoljiti Laplaceovu diferencijalnu jednadbu, rubne
uvjete na slobodnoj povrini te u beskonanosti, kao i uvjet na povrini tijela.

Slika 3.11 Dvodimenzionalni problem zraenja [46]

________________________________________________________________________________
80
Za rjeavanje takvog problema rubnih vrijednosti postoji vie numerikih metoda.
Najpopularnija i najee koritena metoda je Frankova metoda graninog integrala [46, 47].
Presjek broda dijeli se u niz ravnih linija. Preko svake od njih razdjeljuju se izvori konstantne, iako
nepoznate, jakosti koji zadovoljavaju rubne uvjete na slobodnoj povrini i u beskonanosti.
Nepoznate jakosti izvora dobivaju se zadovoljavanjem rubnih uvjeta na oplakanoj povrini po
sredini svake linije. Na temelju toga moe se odrediti potencijal brzine
k
, a time i hidrodinamiki
koeficijenti dodatne mase i priguenja na pojedinom presjeku.

Slika 3.12 Uz Frankovu metodu graninog integrala [46]

Prednost metode prestavlja mogunost opisivanja proizvoljnog oblika presjeka trupa, a
nedostatak je pucanje metode na odreenom skupu diskretnih nepravilnih frekvencija [46, 47].
Presjena difrakcijska uzbudna sila dobiva se rjeavanjem problema odbijanja valova, spreavanjem
osciliranja broda na nailaznim valovima, kada se stvara sustav razilaznih valova uslijed prisutnosti
broda.
Meutim, mogue je i izbjei rjeavanje difrakcijskog potencijala
D
. Budui da
I
i
D

zadovoljavaju vrlo sline probleme granine vrijednosti, mogue je upotrebom Greenovog teorema
i rubnih uvjeta problema doi do izraza za difrakcijske uzbudne sile koji ukljuuju samo
I
i
k
, a
koje nazivamo Haskindovim izrazima [46]. Bez izraunavanja difrakcijskog potencijala ne moe se
dobiti raspodjela tlaka po trupu broda, tako da je nuno rijeiti i problem odbijanja valova u
sluajevima kada se ele izraunati i tlakovi.

3.1.1.7 Panel metoda

Problem njihanja broda na harmonijskim valovima moe se rijeiti i u trodimenzionalnom
prostoru. Postoji vie numerikih metoda odreivanja potencijala brzine kod radijacijsko-
difrakcijskih modela, kao to su metoda konanih elemenata, ili metoda konanih razlika. Umjesto
jedne jednadbe za cijelo podruje fluida, rjeava se skup jednadbi utemeljenih na pojedinim
elementima fluida i njihovim vezama s drugim elementima. Glavni nedostatak takvih metoda je
potreba modeliranja okolnog fluida koji je najee beskonaan, to dovodi do potekoa pri
ograniavanju problema i postavljanju odgovarajuih rubnih uvjeta. Osim toga, takvi problemi
prilino su opseni [42].
Uobiajene metode rjeavanja su metode integralnih jednadbi [42, 44] koje se temelje na
primjeni Greenovog teorema

=
V V
dS
n
f
g
n
g
f dV f g g f ) ( ) (
v v
(3.75)

________________________________________________________________________________
81
V ogranieni volumen
V granica volumena
n
v
vektor normale na graninu povrinu.

na potencijal ) (x i Greenovu funkciju ) , ( x G , to dovodi do izraza za vrijednost potencijala u
bilo kojoj toki fluida [44]:

) (
) (
) (
) , (
) (
) , (
) ( ) (
dS
n
x G
n
x G
x
S S S S
BT F B

+ + +
|
|
.
|
\
|
=
v v
(3.76)

za toku unutar fluida, odnosno

) (
) (
) (
) , (
) (
) , (
) ( ) (
2
1
dS
n
x G
n
x G
x
S S S S
BT F B

+ + +
|
|
.
|
\
|
=
v v
(3.77)

za toku na rubnim povrinama podruja, pri emu je
B
S oplakana povrina tijela,
F
S slobodna
povrina,
BT
S povrina dna, a
S fiktivna povrina na beskonanoj udaljenosti.

Diskretiziranjem rubne povrine nizom panela, uz pretpostavku nepromjenljive vrijednosti
potencijala na svakom panelu, dobiva se diskretizirana jednadba:

=
+ + +
=
+ + +

=
=
N
j
S S S S
j
j
N
j
S S S S
j j j
BT F B BT F B
GdS
n
dS
n
G
1 1
2
1
v v
(3.78)

gdje je
j
S povrina j-tog panela, a N ukupan broj panela.

Slika 3.13 Panelni model broda [49]

Uz prethodno raunanje Greenove funkcije ) , ( x G dobiva se sustav linearnih jednadbi u
kojem su nepoznanice vrijednosti potencijala na pojedinim panelima. Ovisno o pretpostavljenom
obliku Greenove funkcije razlikuju se [44, 50] Rankinova panel metoda (Greenova funkcija
zadovoljava samo Laplaceovu jednadbu) te Kelvinova panel metoda kod koje Greenova funkcija
zadovoljava i sve rubne uvjete osim onog na oplakanoj povrini, tako da se za vrijednost potencijala
u toki unutar fluida dobiva [44]:

) (
) (
) (
) , (
) (
) , (
) ( ) (
dS
n
x G
n
x G
x
B
S
|
|
.
|
\
|
=
v v
, (3.79)


________________________________________________________________________________
82
a u toki na rubnim povrinama podruja:

) (
) (
) (
) , (
) (
) , (
) ( ) (
2
1
dS
n
x G
n
x G
x
B
S
|
|
.
|
\
|
=
v v
. (3.80)

to Greenova funkcija zadovoljava vie rubnih uvjeta, smanjuje se broj nepoznanica u
problemu kojeg je stoga lake rijeiti, ali je odreivanje Greenove funkcije sloenije.
esto se koristi i tzv. metoda izvora (vala) kod koje se potencijal predstavlja razdiobom
Kelvinovih izvora preko oplakane povrine [44, 51]:

=
B
S
dS x G x ) , ( ) ( ) ( , (3.81)

gdje je ) ( jakost izvora, a ) , ( x G Greenova funkcija koja zadovoljava Laplaceovu jednadbu i
sve rubne uvjete osim onog na povrini tijela. Jakost izvora je rjeenje integralne jednadbe [51]:

) (
) , (
) ( ) (
2
1
x dS
n
x G
x
n
S
B
+

v
, (3.82)

gdje ) (x
n
proizlazi iz rubnog uvjeta na povrini tijela. Diskretiziranje povrine provodi se
podjelom oplakane povrine u N ravninskih etverokutnih panela. Budui da se preko tih panela
pretpostavlja konstantna razdioba jakosti izvora, a time i tlaka, potrebno je koristiti manje panele u
podrujima u kojima se strujanje bre mijenja [40]. Rezultat diskretiziranja je linearni sustav
jednadbi po nepoznatim jakostima izvora. Iz (3.81) slijede potencijali, nakon ega je jednostavno
odrediti i hidrodinamike sile. Najsloeniji dio ovakvog prorauna predstavlja odreivanje
Greenove funkcije ) , ( x G koja zadovoljava sve potrebne rubne uvjete.


________________________________________________________________________________
83
3.2 ODREIVANJE DUGORONE RAZDIOBE NAPREZANJA

3.2.1 Definiranje naprezanja u analizi zamornog oteenja

Analize zamornog oteenja temelje se na koritenju odgovarajuih kombinacija pokusnih
podataka o otpornosti na zamorno oteenje (S-N krivulja) te izraunatog raspona naprezanja. Svi
uinci koji poveavaju naprezanje, a koji nisu izravno ukljueni u S-N krivulje, moraju se
obuhvatiti analizom naprezanja. Kako bi se ispravno primijenila, nuno je definirati razliite vrste
naprezanja koje se koriste u analizama zamornog oteenja. To su:
- nazivno naprezanje
- arino (geometrijsko, strukturno) naprezanje
- zarezno (vrno) naprezanje.

Slika 3.14 Definiranje vrsta naprezanja [23]

3.2.1.1 Nazivno naprezanje

Nazivno naprezanje je globalno naprezanje na razmatranom poprenom presjeku koje uzima
u obzir makrogeometrijske uinke (npr. promjena polja naprezanja u blizini koncentriranog
optereenja), ali zamenaruje one lokalnog porasta naprezanja uslijed diskontinuiteta konstrukcije
(npr. koljena, otvori), ili prisutnosti zavara. Temelji se na primijenjenim optereenjima i
znaajkama poprenog presjeka. Kod jednostavnih elemenata konstrukcija nazivno naprezanje
moe se odrediti primjenom elementarnih teorija nauke o vrstoi. Primjer takvog prorauna za
gredni element optereen uzdunom silom i momentom savijanja donosi slika 3.15:

z
I
M
A
N
n
+ =
S
n
A
Q
= (3.83)

gdje je
N uzduna sila,
A povrina poprenog presjeka,
M moment savijanja,
I moment tromosti poprenog presjeka,
z udaljenost toke od NL,
Q smina sila i
A
S
efektivna smina povrina.

________________________________________________________________________________
84

Slika 3.15 Nazivna naprezanja u grednom elementu [39]

Kod sloenijih konstrukcija nazivno naprezanje rauna se pomou metode konanih
elemenata. Koristi se jednostavna i gruba mrea konanih elemenata s glatkim prijelazima,
izbjegavajui nagle promjene u gustoi mree. Sekundarno ukrepljenje idealizira se tapnim
elementima. Analizom modela skladita (koji obino pokriva skladite po sredini broda i po
polovicu skladita s pramane i krmene strane), slika 3.16, dobivaju se nazivna naprezanja
primarnih elemenata konstrukcije trupa po sredini broda.

Slika 3.16 Model skladita tankera [23]

3.2.1.2 arino naprezanje

arino naprezanje je lokalno naprezanje u aritu (oekivanom mjestu zaetka pukotine)
koje, uz nazivno naprezanje, obuhvaa i utjecaj lokalnog geometrijskog rasporeda konstrukcijskog
detalja (npr. zavarenog spoja), ali zanemaruje nelinearno vrno naprezanje uslijed lokalnog zareza
(npr. vrha zavara). Sastavljeno je od membranskog naprezanja
m
i savojnog naprezanja
b
na
povrini elementa [52], slika 3.17.

Slika 3.17 arino naprezanje na povrini elementa [52]

________________________________________________________________________________
85
arino naprezanje moe se odrediti pomou parametarskih formula za faktore koncentracije
naprezanja uslijed geometrijskog rasporeda detalja:

n G G
K = , (3.84)

gdje je K
G
faktor koncentracije naprezanja uslijed geometrijskog rasporeda konstrukcijskog detalja,
a
n
nazivno naprezanje. Takvi faktori koncentracije naprezanja dostupni su samo za neke vrste
konstrukcijskih detalja [23 ,38].

Slika 3.18 Faktor koncentracije naprezanja uslijed geometrijskog oblika detalja [38]

Uobiajena metoda prorauna arinih naprezanja je primjena metode konanih elemenata,
kada postoje dvije mogunosti. Jedna je primjena tehnike podmodela, kada se globalna raspodjela
naprezanja rauna na grubom modelu. Potom se stvara lokalni model konstrukcijskog detalja, pri
emu se kao rubni uvjeti koriste vorni pomaci grubog modela. Drugu mogunost ini izravno
ufinjavanje mree konanh elemenata na zanimljivom mjestu izravno na grubom modelu.

Slika 3.19 Ufinjavanje mree na grubom modelu [53]

________________________________________________________________________________
86
Veliina lokalnog modela treba biti tolika da na izraunate rezultate ne utjeu pretpostavke
napravljene na granicama modela (rubni uvjeti, ojaanja). U blizini zanimljivih mjesta treba
izbjegavati nagle promjene u gustoi mree, ili nepravilne elemente. Omjer stranica elemenata ne
smije biti vei od 3 [15 ,38].
Na odabir veliine elemenata utjeu dvije stvari. Smanjivanjem veliine elemenata
naprezanja u aritu dobivena metodom konanih elemenata tee u beskonanost i stoga je nuno
ograniiti veliinu elemenata s donje strane. Osim toga, elementi ne smiju biti niti preveliki, inae
ne mogu pravilno obuhvatiti promjenu naprezanja u blizini arita.

Slika 3.20 Raspodjela naprezanja u blizini zareza [52]

Budui da na udaljenosti 0.4t od arita, gdje je t debljina oploenja, nelinearna komponenta
naprezanja praktino nestaje, slika 3.20, naprezanja se metodom konanih elemenata obino
raunaju u tokama na povrini elementa udaljenim 0.5t i 1.5t od arita, pri emu te dvije toke ne
smiju biti unutar istog elementa. Takvo ekstrapoliranje propisuju klasifikacijska drutva [23], dok
Meunarodni institut za zavarivanje ekstrapolira na temelju naprezanja udaljenih 0.4t i 1.0t od vrha
zavara [15].

Slika 3.21 Tri definicije arinih naprezanja [54]

Neki autori predlau odreivanje toaka u ovisnosti ne samo o debljini lima, ve i o debljini
zavara i vrsti optereenja [55]. Budui da se odabrane toke podudaraju s poloajem elektro-
otpornih traka pri mjerenju [15 ,52], mogua je usporedba rezultata razliitih prorauna, ali i
usporedba s rezultatima mjerenja. arina naprezanja konano se odreuju linearnim
ekstrapoliranjem iz te dvije toke u toku arita. Moe se koristiti i kvadratno ekstrapoliranje (iz tri
toke, na udaljenosti 0.5t, 1.5t i 2.5t) [52] i to na mjestima na kojima se oekuje izuzetno strmi
gradijent naprezanja u blizini arita. Kako bi se ouvala informacija o smjeru glavnih naprezanja u
aritu, ekstrapoliraju se komponente naprezanja.

________________________________________________________________________________
87
3.2.1.3 Zarezno naprezanje

Zarezno naprezanje je ukupno naprezanje u zarezu (vrhu zavara, rubu otvora) koje obuhvaa
i nelinearnu komponentu naprezanja uzrokovanu lokalnim zarezom.

Slika 3.22 Zarezno naprezanje u vrhu zavara [39]

I ono se, poput arinog naprezanja, moe odrediti parametarskim formulama preko faktora
koncentracije naprezanja uslijed geometrije zavara:

G W notch
K = , (3.85)

gdje je K
W
faktor koncentracije naprezanja uslijed geometrije zavara, a
G
arino naprezanje. I ovi
faktori postoje u literaturi za neke konstrukcijske detalje [23, 38].

Slika 3.23 Faktor koncentracije naprezanja uslijed geometrije zavara [38]

Priblino se mogu izraunati na temelju formule:

30
=
W
K , (3.86)

gdje je koeficijent ovisan o vrsti zavarenog spoja, a srednji kut vrha zavara (30
o
za sueljene,
45
o
za kutne zavare). Za plamenom rezane rubove lima Bureau Veritas preporuuje K
W
=1.4 [38].
Zarezno naprezanje moe se odrediti i proraunom pomou metode konanih elemenata. Pritom je
nuno koristiti modele veoma fine mree konanih elemenata, a potrebno je modelirati i zavare. U
tom sluaju Meunarodni institut za zavarivanje predlae modeliranje efektivnog promjera dna
zareza od r =1 mm, a u sluajevima gdje se moe definirati srednji polumjer u dnu zareza (npr.
nakon primjene odreenih metoda poboljanja dinamike vrstoe), u analizi zareznih naprezanja
koristi se taj geometrijski polumjer uvean za 1 mm.

________________________________________________________________________________
88

Slika 3.24 Modeliranje polumjera vrha zavara [55]

3.2.2. Dugorona raspodjela naprezanja

3.2.2.1 Oceanski valovi kao ergodian homogen stacionaran sluajan proces

Glavno vidljivo obiljeje otvorenog oceana je nepravilnost njegove povrine. Izdizanje
morske povrine neprestano se mijenja, kako u prostoru, tako i u vremenu. Budui da se ne moe sa
sigurnou predvidjeti, moemo izdizanje povrine smatrati sluajnim procesom ) , ( t r X , gdje je r
vektor koji oznaava poloaj toke opaanja u odnosu na odabrano ishodite koordinatnog sustava.
Mjerenjem izdizanja povrine mora na odreenom mjestu tijekom odreenom vremenskog
razdoblja dobiva se jedan presjek (realizacija) sluajnog procesa ) , (
1
t r X .

Slika 3.25 Realizacija sluajnog procesa [41]

Skup svih moguih realizacija ini sluajan proces. Na odreenom mjestu i u odreenom
trenutku sluajan proces postaje neprekinutom sluajnom varijablom ) , (
1 1
t r X . Funkcija razdiobe
vjerojatnosti (prvog reda), odnosno funkcija kumulativne gustoe vjerojatnosti [41]

| | x t r X P t r x F
X
= ) , ( ) , ; (
1 1 1 1
(3.87)

________________________________________________________________________________
89
daje vjerojatnost da sluajna varijabla ) , (
1 1
t r X nee premaiti odreenu vrijednost x . Funkcija
gustoe vjerojatnosti

x
t r x F
t r x f
X
=
) , ; (
) , ; (
1 1
1 1
(3.88)

zadovoljava odnos

| | x x t r X x P x t r x f
X
+ < < = ) , ( ) , ; (
1 1 1 1
(3.89)

i odreuje vjerojatnost da sluajna varijabla primi vrijednost iz intervala ) , ( x x x + .

Slika 3.26 Funkcija gustoe vjerojatnosti i funkcija razdiobe vjerojatnosti [56]

Bilo koja od ove dvije funkcije u potpunosti opisuje stohastiku prirodu sluajne varijable.
Meutim, esto nije mogue izvesti niti jednu od njih iz dostupnih podataka. Umjesto toga, mogu
biti dostupne neke prosjene vrijednosti odreenih funkcija.
Oekivanje (srednja vrijednost):

| |

= = dx t r x xf t r X E t r
X X
) , ; ( ) , ( ) , (
1 1 1 1 1 1
. (3.90)

Srednja vrijednost kvadrata:

| |

= dx t r x f x t r X E
X
) , ; ( ) , (
1 1
2
1 1
2
. (3.91)


________________________________________________________________________________
90
Pomoni moment raziobe r-tog reda:

= dx t r x f x m
X
r
r
) , ; (
1 1
. (3.92)

Moment raziobe r-tog reda:

= dx t r x f x M
X
r
X r
) , ; ( ) (
1 1
. (3.93)

Varijanca (moment razdiobe drugog reda):

= dx t r x f x
X X X
) , ; ( ) (
1 1
2 2

. (3.94)

Odnos izmeu vrijednosti sluajne varijable u dva razliita trenutka i na dva razliita mjesta
) , (
1 1
t r X i ) , (
2 2
t r X donosi autokorelacijska funkcija:

| |
2 1 2 2 2 1 1 1 2 1 2 2 1 1 2 2 1 1
) , ; : , ; ( ) , ( ) , ( ) , ; , ( dx dx t r x t r x f x x t r X t r X E t r t r R
XX XX

= =
. (3.95)

to su blii prostorni poloaji i trenuci vremena, jaa je korelacija izmeu ) , (
1 1
t r X i ) , (
2 2
t r X . Za
2 1
r r = i
2 1
t t = autokorelacijska funkcija postaje [41]:

) , ( ) , ( ) , ; , (
1 1
2
1 1
2
1 1 1 1
t r t r t r t r R
X X XX
+ =
. (3.96)

Auto-kovarijanca sluajnog procesa:

| | = = )) , ( ) , ( ))( , ( ) , ( ( ) , ; , (
2 2 2 2 1 1 1 1 2 2 1 1
t r t r X t r t r X E t r t r C
X X XX

= =

2 1 2 2 2 1 1 1 2 2 2 1 1 1
) , ; : , ; ( )) , ( ))( , ( ( dx dx t r x t r x f t r x t r x
XX X X

) , ( ) , ( ) , ; , (
2 2 1 1 2 2 1 1
t r t r t r t r R
X X XX
=
(3.97)

daje prosjenu vrijednost umnoka odstupanja od srednje vrijednosti. Za
2 1
r r = i
2 1
t t = auto-
kovarijanca se svodi na:

| |
2
)) , ( ) , ( ( t r t r X E C
X XX
=
, (3.98)

tako da je varijanca:

) , ( ) , ( ) , ( ) , (
2 2
t r t r R t r C t r
X XX XX X
= =
. (3.99)


________________________________________________________________________________
91
Homogen i stacionaran sluajan proces

Funkcija gustoe vjerojatnosti i funkcija razdiobe vjerojatnosti stacionarnog sluajnog
procesa ne mijenjaju se ovisno o poetku raunanja vremena [41]:

) , ; ( ) , ; (
1 1 1 1
+ = t r x f t r x f
X X
. (3.100)

Za funkciju gustoe vjerojatnosti drugog reda vrijedi:

= + + = ) , ; : , ; ( ) , ; : , ; (
2 2 2 1 1 1 2 2 2 1 1 1
t r x t r x f t r x t r x f
XX XX

) 0 , ; : , ; ( ) , ; : 0 , ; (
2 2 1 1 2 2 1 1
r x r x f r x r x f
XX XX
= =
, (3.101)

odnosno, ona ovisi o vremenskom intervalu izmeu dvije realizacije sluajnog procesa. To dovodi
do znatnog pojednostavljenja izraza za karakteristike stacionarnog sluajnog procesa:

| |

= = = dx r x xf r X E r t r
X X X
) ; ( ) ( ) ( ) , (
(3.102)

= = dx r x f r x r t r
X X X X
) ; ( )) ( ( ) ( ) , (
2 2 2

(3.103)
| | ) , ; , ( ) , ( ) , ( ) , ; (
2 1 2 2 1 1 2 1
r r R t r X t r X E r r R
XX XX
= =
(3.104)

| | ) , ; ( )) ( ) , ( ))( ( ) , ( ( ) ; , (
2 1 2 2 2 1 1 1 2 1
r r C r t r X r t r X E r r C
XX X X XX
= = .
(3.105)

Slino tome, uobiajeno je pretpostaviti da je sluajan proces ) , ( t r X stacionaran ne samo u
vremenu, ve i u prostoru, odnosno da je homogen. To znai da nema promjene funkcije gustoe
vjerojatnosti i funkcije razdiobe vjerojatnosti ukoliko se ishodite iz kojeg se mjeri r pomakne u
prostoru. Izrazi za homogen sluajan proces analogni su ovima za stacionaran sluajan proces.
U irem smislu stacionarnost sluajnog procesa obuhvaa i stacionarnost u vremenu i onu u
prostoru [41]:

) , ; ( ) , ; ( + + = t r x f t r x f
X X
, (3.106)

tako da je funkcija gustoe vjerojatnosti prvog reda neovisna o prostoru i vremenu. Jednako vrijedi i
za statistike znaajke:

| |
X X
dx x xf t r X E = =

) ( ) , (
(3.107)

| |
2 2 2
) ( ) ( ) ) , ( (
X X X X
dx x f x t r X E = =

(3.108)
dok autokorelacijska funkcija

| |
2 1 2 1 2 1 2 2 1 1
) , ; : ( ) , ( ) , ( ) , ( dx dx x x f x x t r X t r X E R
XX XX

= =
(3.109)

________________________________________________________________________________
92
i kovarijanca postaju ovisne samo o prostornom i vremenskom pomaku i :

| | = = ) ) , ( )( ) , ( ( ) , (
2 2 1 1 X X XX
t r X t r X E C

2 1 2 1 2 1
) , ; : ( ) )( ( dx dx x x f x x
XX X X

= . (3.110)

Stacionarni sluajni procesi oceanskih valova traju izmeu trideset minuta i tri sata [43].

Ergodian stacionaran sluajan proces

Sluajan proces ) , ( t r X sainjava beskonaan skup realizacija sluajnog procesa ) , (
) 1 (
t r X ,
) , (
) 2 (
t r X , itd. Prosjene vrijednosti na cijelom skupu:

=

=
N
i
N
t r X
N
1
) (
) , (
1
lim
(3.111)

2
1
) ( 2
) ) , ( (
1
lim =

=

N
i
N
t r X
N
(3.112)

) , ( ) , (
1
lim ) , (
) (
1
) (
+ + =

=

t r X t r X
N
R
i
N
i
N
. (3.113)

Meutim, esto je poznata samo jedna realizacija sluajnog procesa ) , (
) 1 (
t r X u trajanju T ,
prostornog pomaka S . Za nju se mogu odrediti prosjene vrijednosti u prostoru i vremenu:

= =

T S T S
ST
drdt t r X
ST
drdt t r X
ST
t r X ) , (
1
) , (
1
lim ) , (
) 1 ( ) 1 ( ) 1 (
0
(3.114)

= =

T S
ST
drdt t r X
ST
t r X
2
0
) 1 ( 2
0
) 1 ( 2
0
) ) , ( (
1
lim ) ) , ( (
(3.115)

+ + = + + =

T S
ST
drdt t r X t r X
ST
t r X t r X R ) , ( ) , (
1
lim ) , ( ) , ( ) , (
) 1 ( ) 1 ( ) 1 ( ) 1 (
0
.
(3.116)

Sluajan proces ) , ( t r X naziva se ergodinim ukoliko je stacionaran i ukoliko su mu
oekivanja jednaka odgovarajuim uprosjeenim vrijednostima u prostoru i vremenu dobivenim iz
jedne jedine realizacije:

| | ) , ( ) , (
) 1 (
t r X t r X E
X
= =
. (3.117)


________________________________________________________________________________
93
3.2.2.2 Spektralna gustoa energije vala

Postoje dvije metode definiranja sluajnog procesa ) (t X - preko njegove funkcije gustoe
vjerojatnosti te preko odreenih prikladnih srednjih parametara. Prva metoda je nepraktina, tako da
se najee koristi druga.
Nepravilno valovlje moe se pretpostaviti u obliku perodikog signala osnovne frekvencije
i predstaviti u obliku Fourierovog reda koji sadri viekratnike osnovne frekvencije [41]:

) sin cos (
2
1
) (
1
0
t n B t n A A t g
n
n
n
+ + =

=
,
(3.118)

gdje je osnovna frekvencija

T
2
=
. (3.119)

Fourierovi koeficijenti iznose:

=
2 /
2 /
cos ) (
2
T
T
n
tdt n t
T
A
n=0,1,2,...
(3.120)
=
2 /
2 /
sin ) (
2
T
T
n
tdt n t
T
B
n=1,2,...

Periodika funkcija ) (t g moe se napisati u kompleksnom obliku Fourierovog reda. Uz

t in t in
n n
e n g e n g t g n B t n A

+ = + ) ( ) (
2
1
) ( sin cos ,
(3.121)
gdje je

( )
) / (tan 2 2
1
2
1
) (
2
1
) (
n n
A B i
n n n n
e B A iB A n g

+ = =
, (3.122)

a njegov kompleksno-konjugirani par

) ( ) (
2
1
) (
*
n g iB A n g
n n
= + =
, (3.123)

vrijedi

=
=
= + + =
n
t in
n
n
n
e n g t n B t n A A t g

) ( ) sin cos (
2
1
) (
1
0
,
(3.124)

gdje diskretan, kompleksan koeficijent predstavlja Fourierovu transformaciju perodike funkcije


________________________________________________________________________________
94
dt e t g
T
n g
t in
T
T

=
2 /
2 /
) (
1
) (
. (3.125)

Periodika funkcija ) (t g i koeficijent ) (n g tvore Fourierov transformacijski par. U sluaju
kada ) (t g nije periodika funkcija

= =

d e G dt e t g d e t g
t i t i
T
t i
) ( ) ( lim
2
1
) (
(3.126)

i

dt e t g G
t i
= ) (
2
1
) (
(3.127)

tvore Fourierov transformacijski par.

Realizacija ) , (
) 1 (
t r X sluajnog procesa nema Fourierov transformant, ali

) ( ) (
) 1 (
t X t X
T
=
2 2
T
t
T
< <
(3.128)
0 ) ( = t X
T
u drugim sluajevima

tvori Fourierov transformacijski par zajedno s

d e G t X
t i
T T

= ) ( ) (
(3.129)
dt e t X G
t i
T
) (
2
1
) ( .

Srednja vrijednost:

) 0 (
2
) (
1
) (
1
) (
2 /
2 /
T T
T
T
T T
G
T
dt t X
T
dt t X
T
t X

= = = , (3.130)

tako da je srednja vrijednost realizacije ) , (
) 1 (
t r X u periodu T:

(
=

) 0 (
2
lim ) (
) 1 (
T
T
G
T
t X

. (3.131)

Slino tome, srednja vrijednost kvadrata:


________________________________________________________________________________
95

=
(
= = = dt d e G t X
T
dt t X
T
dt t X
T
t X
t i
T T T
T
T
T T

) ( ) (
1
) (
1
) (
1
) (
2
2 /
2 /
2 2

d G G
T
d dt e t X G
T
T T
t i
T T

=
(
= ) ( ) (
2
) ( ) (
1
*
(3.132)

pa je srednja vrijednost kvadrata realizacije ) , (
) 1 (
t r X u periodu T:

=
(
=
(
d G
T
d G G
T
t X
T
T
T T
T
2 *
2
) 1 (
) (
2
lim ) ( ) (
2
lim ) (

d S
XX

= ) ( , (3.133)

gdje je

(
=

2
) (
2
lim ) (
T
T
XX
G
T
S (3.134)

spektralna gustoa srednjih vrijednosti kvadrata koja opisuje harmonijski sadraj sluajnog procesa
u rasponu frekvencija.

Autokorelacijska funkcija:

d e G G
T
dt t X t X
T
t X t X R
i
T T
T
T
T T T T T

= + = + = ) ( ) (
2
) ( ) (
1
) ( ) ( ) (
*
2 /
2 /
, (3.135)

tako da za realizaciju sluajnog procesa vrijedi:

d e S d e G
T
R R
i
XX
i
T
T
T
T
XX

=
(
= = ) ( ) (
2
lim ) ( lim ) (
2
, (3.136)

iz ega se vidi da autokorelacijska funkcija tvori Fourierov transformacijski par zajedno sa
spektralnom gustoom srednjih vrijednosti kvadrata, to nazivamo Wiener-Khintchineovim
teoremom.

Budui da je autokorelacijska funkcija realna i parna vrijedi:

d S d S R
XX XX
cos ) ( cos ) ( 2 ) (
0 0

= = , (3.137)

gdje je ) ( S jednostrana funkcija spektralne gustoe koja ima fizikalnog smisla (dvostrana
funkcija spektralne gustoe koristi se u rasponu < < radi matematike prikladnosti.


________________________________________________________________________________
96

Slika 3.27 Jednostrana i dvostrana funkcija spektralne gustoe srednjih vrijednosti kvadrata
sluajnog procesa ) (t X [41]
Iz

| | d S d S t X E R
XX XX

= = =
0
2
) ( ) ( ) ( ) 0 ( (3.138)

proizlazi da je povrina ispod krivulje jednaka srednjoj vrijednosti kvadrata sluajnog procesa, tako
da ) (
XX
S predstavlja doprinos komponenti vala s frekvencijama izmeu i + srednjoj
vrijednosti kvadrata.
Ergodian stacionaran sluajan proces morskog valovlja ima srednju vrijednost jednaku
nuli (budui da je srednja vrijednost izdizanja povrine svakog komponentnog pravilnog vala), tako
da je

| |
2 2 2 2
0
) ( ) ( = = =
t X E d S (3.139)

povrina ispod krivulje spektralne gustoe jednaka varijanci sluajnog procesa i stoga se ona
ponekad naziva spektrom varijance procesa morskog valovlja [46].

Slika 3.28 Spektar varijance procesa morskog valovlja [46]

________________________________________________________________________________
97
Ukoliko se gornji integral podijeli varijancom

1
) (
0
2
=
d
S
, (3.140)

moe se vidjeti da
2
) (
S
oznaava vjerojatnost pojave frekvencije u sluajnom procesu.
Ukupna energija po jedinici valne duljine sinusoidalnog vala srazmjerna je s kvadratom
amplitude vala:

2
2
1
a i
g E = (3.141)

Srednja vrijednost kvadrata sinusoidalnog vala

t t
a
sin ) ( = (3.142)

u jednom ciklusu ) 2 , 0 ( jednaka je [42]

| |

= = = =

2
0
2
2
2
2
0
2 2
2
0
2
) ( sin
2
) ( sin
2
1
) ( ) sin (
2
1
) ( t td t td t d t t E
a
a a

2
...
2
a
= = (3.143)

i srazmjerna je ukupnoj energiji po duljini vala

| | ) (
2
t gE E
i i
= . (3.144)

Uz

| |
2 2 2
) (
i i
t E + =

i

0 =
i
,

slijedi da je

2
i i
g E = . (3.145)

Moe se pretpostaviti da se uzburkano more sastoji od beskonano mnogo harmonijskih
komponentnih valova pa je njegova ukupna energija

= =
i
i
i
i
g E E
2
. (3.146)

________________________________________________________________________________
98
Budui da je varijanca procesa jednaka zbroju varijanci komponenti

=
i
i
2 2
, (3.147)

vrijedi

= =
0
2
) ( d S g g E , (3.148)

tako da je povrina ispod krivulje spektralne gustoe srazmjerna ukupnoj energiji po jedinici duljine
nepravilnog vala. Stoga se u brodogradnji ta krivulja esto naziva spektrom energije morskog vala.
Takav jednodimenzionalni spektar energije valovlja dobro opisuje dugobregovite oceanske
valove kod kojih prevladava jedan smjer napredovanja. to je karakteristino za potpuno razvijeno
more. Njegove su osnovne znaajke momenti povrine ispod krivulje

=
0
) ( d S m
n
n
(3.149)

te parametar irine spektra

4 0
2
2
1
m m
m
= . (3.150)

Za uskopojasne spektre taj parametar tei nuli (u praksi 4 . 0 < ), dok u sluaju
irokopojasnih spektara tei jedininoj vrijednosti ) 1 4 . 0 ( . Ukoliko u sluajnom procesu
prevladava jedna frekvencija, odnosno ukoliko vei dio energije daju harmonici priblino jednake
frekvencije, rije je o uskopojasnom spektru.
Prilikom osnivanja brodova i pomorskih konstrukcija obino se ne oblikuje spektar na
temelju zapisa o izdizanju povrine mora, ve se koriste teorijski spektri. Najee se koriste
Pierson-Moskowitz spektar za otvoreno more

4
) ( 74 . 0
5 2
0081 . 0 ) (

=
g
U
W
e g S

, (3.151)

gdje je
W
U brzina vjetra na 19.5 metara iznad povrine mora;

Slika 3.29 Pierson-Moskowitz spektar [11]

________________________________________________________________________________
99
te JONSWAP (JOint North Sea WAve Project) spektar za podruja ogranienog privjesita (fetch)

2
2
2
) 1 (
4
) (
4
5
5 2
) (

=
p
p e
e ag S , (3.152)

gdje su a , i
p
funkcije znaajne valne visine
S
H i srednjeg perioda
Z
T , tablica 3.2.

Tablica 3.2 Koeficijenti a , i
p
[11]

Slika 3.30 JONSWAP spektar [11]

Uz navedene, postoje jo i mnogi drugi spektri, poput ITTC spektra, ISSC spektra,
Bretschneiderov spektar, Tabainov spektar za Jadransko more i mnogi drugi.

________________________________________________________________________________
100
More koje nije potpuno razvijeno i koje je karakterizirano promjenljivou smjerova iz kojih
nailaze valovi naziva se kratkobregovitim morem. Kod njih je nuno u obzir uzeti i smjerove
komponentnih valova, to se radi pomou usmjerenih spektara za koje vrijedi

=
0
2
0
2 2
) , ( ) (

d d S t . (3.153)

Slika 3.31 Idealizirani i izmjereni usmjereni spektar [46]

Takav se spektar moe prikazati i na drugi nain, pomou niza jednodimenzioalnih spektara
koji predstavljaju dugobregovite nepravilne valove iz razliitih smjerova, a koji tvore
kratkobregovito more.

Slika 3.32 Kutne komponente usmjerenog spektra [46]

________________________________________________________________________________
101
U praktinim primjenama prikladnije je koristiti oblik spektra u kojem su parametri
znaajna valna visina
S
H (srednja vrijednost jedne treine najviih valova) te prosjeni valni period
presijecanja nule
Z
T . Npr., za Pierson-Moskowitz spektar izraz glasi[11]:

4
2
1 5
2
2
2 8
1
) (

|
.
|
\
|
|
.
|
\
|
=

Z
T
Z
Z S
e
T
T H S za 0 > . (3.154)

3.2.2.3 Odziv na morskom valovlju

Dvije su temeljne pretpostavke na kojima se zasniva odreivanje odziva na morskom
valovlju. Jedna govori o srazmjernosti amplitude odziva broda na harmonijskom dugobregovitom
komponentnom valu s amplitudom tog vala. Osim toga, smatra se da je odziv broda na pojedinu
komponentu vala neovisan o njegovom odzivu na bilo koju drugu komponentu. Stoga je odziv na
morskom valovlju jednak zbroju odziva na harmonijskim komponentnim valovima koji ine
uzburkano more.
Ako je ) (t Q ulazni sluajan proces linearnog sustava, tada i izlaz ) (t q predstavlja sluajan
proces.

Slika 3.33 Linearan sustav [41]

Oekivana vrijednost izlaznog sluajnog procesa:

| | | | d t Q E h d t Q h E t q E ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( =
(

. (3.155)

Za stacionaran proces

| | ) ( t Q E

je konstantno tako da vrijedi

| | | | | | ) ( ) 0 ( ) ( ) ( ) ( t Q E H d h t Q E t q E = =

. (3.156)

Autokorelacijska funkcija:

= + = +

2 2 2 1 1 1
) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( d t Q h d t Q h t q t q


________________________________________________________________________________
102
2 1 2 1 2 1
) ( ) ( ) ( ) ( d d h h t Q t Q + =

(3.157)

Uz

| | ) ( ) ( ) (
2 1 2 1
+ = + t R t Q t Q E
QQ
, (3.158)

za stacionaran proces vrijedi

| | ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) (
2 1 2 1 2 1

qq QQ
R d d h h R t q t q E = + = +

(3.159)

pa je i izlaz stacionaran sluajan proces.

Spektralna gustoa srednjih vrijednosti kvadrata za izlazni proces:

= =

d e R S
i
qq qq
) (
2
1
) (

d e d d h h R
i
QQ

)
`
+ =
2 1 2 1 2 1
) ( ) ( ) (
2
1

)
`
+ + = ) ( ) (
2
1
) ( ) (
2 1
) (
2 1 2 2 1 1
2 1 2 1

d e R d e h d e h
i
QQ
i i

) ( ) ( ) ( ) ( ) (
2
*

QQ QQ
S H S H H = =
(3.160)

budui da je ) (
*
H kompleksno-konjugirani par od ) ( H .
Funkcija ) ( H naziva se prijenosnom funkcijom i pomou nje se moe, ukoliko je poznata
spektralna gustoa ulaznog sluajnog procesa, odrediti spektralna gustoa izlaznog sluajnog
procesa.
Postupak odreivanja odziva na morskom valovlju sastoji se od nekoliko karakteristinih
koraka [45]:
- odabira prikladnog valnog spektra (ili raunanja spektra iz zapisa izdizanja povrine
vala),
- pretvaranja valnog spektra u spektar susretnih frekvencija pomou izraza

cos
2
1
1
) ( ) (
g
U
S S
e
= (3.161)

dobivenog izjednaavanjem povrina ispod oba valna spektra (ouvanje energije vala),
- odreivanja prijenosne funkcije ) ( H (proraunom ili pokusima),

________________________________________________________________________________
103
- odreivanja spektra odziva kao umnoka spektra susretnih frekvencija i operatora
amplitude odziva

2
) ( ) ( ) (
e e e q
H S S = (3.162)

gdje je
2
) (
e
H operator amplitude odziva (RAO) te
- odreivanja znaajki kratkoronog odziva iz spektra odziva.

Slika 3.34 Odziv broda na nepravilnom valovlju [45]

Iz spektra odziva mogu se izvui sline informacije onima dobivenim iz spektra valova pomou
momenata povrine ispod krivulje

=
0
) ( d S m
e q
n
n
(3.163)

i parametra irine spektra

4 0
2
2
1
m m
m
= . (3.164)


________________________________________________________________________________
104
Ukoliko sluajan proces ima Gaussovu (normalnu) razdiobu, kao to veina sluajnih
procesa u brodogradnji ima, a spektar gustoe mu je uskopojasni ( 4 . 0 < ), tada razdioba
dvostrukih amplituda sluajnog procesa slijedi Rayleighevu razdiobu. U sluaju procesa sa
irokopojasnim spektrom, razdioba dvostrukih amplituda slijedi Riceovu razdiobu.

3.2.2.4 Dugorona raspodjela naprezanja

Oceanski valovi mogu se smatrati stacionarnim sluajnim procesom samo u razdoblju od
nekoliko sati. Kratkorono je mogue ocean opisati valnim spektrima, bilo jednodimenzionalnim za
dugobregovite valove, bilo dvodimenzionalnim za kratkobregovito more. Ako se razmotri projektni
vijek brodske konstrukcije, oigledno je rije o nestacionarnom procesu koji ukljuuje najrazliitija
stanja oceana, od gotovo mirnog mora, do ekstremnih oluja. Svako od tih stanja karakterizirano je
vjerojatnou pojavljivanja koja se odreuje iz rezultata mjerenja. Najopsenije podatke donosi
Global Wave Statistics [57] s tabelarno iznesenim vrijednostima ) , (
Z S
T H p za 104 podruja
oceana (nazvana Marsdenovim podrujima) koja pokrivaju sve vanije trgovake putove.

Slika 3.35 Marsdenova podruja [46]

Podaci su izneseni u prirastima od 1 metra za znaajnu valnu visinu i 1 sekunde za period
prolaska nule, a za svako podruje postoji po 8 tablica za 8 glavnih smjerova napredovanja valova
te jedna skupna tablica za sve smjerova. Pojedina tablica naziva se dijagramom rasipanja valova
(scatter diagram).

________________________________________________________________________________
105

Slika 3.36 Dijagram rasipanja valova za Sjeverni Atlantik [57]

Za izraunate kratkorone spektre odziva naprezanja za sve kombinacije valnih spektara i
smjerova napredovanja valova

) , ( ) ( ) , , (
2
Z S Z S
T H S H T H S

= (3.165)

mogu se odrediti momenti povrine ispod krivulja, a na temelju njih moe se doi i do dugorone
razdiobe naprezanja. Naprezanja u detalju, kao ergodian stacionaran sluajan proces slijede
Gaussovu razdiobu pa se, pod uvjetom da je spektar naprezanja uskopojasan, moe pretpostaviti da
rasponi naprezanja slijede Rayleighevu razdiobu [23]

ij
ij
m
e F
0
2
8
1 ) (

= , (3.166)

gdje je
ij
m
0
nulti moment spektra odziva amplituda naprezanja za kombinaciju i-tog smjera
plovidbe broda u odnosu na valove i j-tog stanja mora.
Dugorona razdioba raspona naprezanja rauna se potom kao teinska suma svih
kratkoronih razdioba naprezanja preko svih stanja mora i smjerova napredovanja broda, gdje ulogu
teinskih koeficijenata imaju vjerojatnosti pojavljivanja pojedinih kombinacija stanja mora i
smjerova napredovanja broda [23]

ij
j i
ij
p F r F
ij
) ( ) (
,

= , (3.167)

gdje je
ij
p vjerojatnost pojavljivanja odreene kombinacije stanja mora i smjera plovidbe broda,
dok je

=
j i ij
ij
ij
ij
ij
ij
m
m
p
m
m
r
, 0
2
0
2
2
1
2
1
(3.168)

omjer izmeu brzine prolaska nule za odziv na zadanoj kombinaciji stanja mora i smjera broda u
odnosu na valove i prosjene brzine prolaska nule.

________________________________________________________________________________
106
Prilikom prorauna akumuliranog zamornog oteenja moe se primijeniti procijenjena
dugorona razdioba raspona naprezanja. Ispostavilo se da Weibullova razdioba dobro opisuje
dugoronu razdiobu raspona naprezanja [19]. Stoga se moe dobivena dugorona razdioba (kao
suma kratkoronih Rayleighevih razdioba) uskladiti s teorijskom Weibullovom razdiobom

h
q
e F
|
|
.
|
\
|
1 ) ( , (3.169)

gdje je h parametar oblika , a q parametar mjerila Weibullove razdiobe. Det Norske Veritas [23]
preporuuje provoenje tog usklaivanja pomou tehnike najmanjih kvadrata.

________________________________________________________________________________
107
3.3 DINAMIKA IZDRLJIVOST KONSTRUKCIJSKIH DETALJA

Kako bi se mogao proraunati zamorni vijek konstrukcijskih detalja, uz podatke o
rasponima naprezanja, nuni su i podaci o otpornosti detalja na zamorno oteenje. Ona se moe
odrediti na nekoliko naina [11]:
- pokusima na prototipu,
- preko S-N krivulja i
- preko krivulja brzine rasta pukotine.
Prva od njih izravno odreuje dinamiku vrstou konstrukcije ili nekog njenog elementa.
Upotreba joj je dosta rairena u automobilskoj i zrakoplovnoj industriji. Upotrebom istih materijala
i proizvodnjom uobiajenim postupcima nuno je osigurati da uzorak koji se ispituje doista i bude
reprezentativan. Konstrukcije se optereuju preko hidraulikih cilindara kojima upravlja raunalo,a
iji broj moe, ovisno o sloenosti optereenja na konstrukciju, varirati, od nekoliko do stotinjak
kod pokusa na zrakoplovnim konstrukcijama u stvarnoj veliini [12]. Hidraulikim cilindrima
upravlja raunalo koje simulira optereenja u slubi, budui da ne bi imalo smisla ispitivati
konstrukcije u naravnoj veliini uz primjenu jednostavnog optereenja.
Tako velike konstrukcije zahtijevaju posebnu opremu i stoga su pokusi na prototipovima
izuzetno skupi. Visoke trokove mogu opravdati jedino velike proizvodne serije (automobilska
industrija), ili kritina osjetljivost na pojavu pukotina (zrakoplovna industrija). Budui da to u
brodogradnji nije sluaj, slini pokusi preporuuju se samo za izuzetne konstrukcijske detalje, npr.
lijevane cjevne spojeve u industriji pomorskih objekata [11]. Rezultat takvog ispitivanja takoer bi
bila S-N krivulja, ali prikladnija ta taj detalj konstrukcije od standardnih krivulja.

3.3.1 S-N krivulje

S-N (Whlerove) krivulje predstavljaju najuobiajeniji nain opisivanja otpornosti
konstrukcijskih detalja na zamorno oteenje. One daju odnos izmeu primijenjenog raspona
naprezanja S i zamornog vijeka N kod te razine naprezanja, pri emu se zamorni vijek definira
kao broj ciklusa optereenja do poputanja. Obino se odreuju u laboratorijima, provoenjem
pokusa zamora uz izvrgavanje uzoraka ciklusima optereenja konstantne amplitude do njihovog
poputanja. Pokus se provodi na identinim uzorcima pri razliitim razinama raspona naprezanja
S koji predstavljaju najvaniji parametar optereenja, slika 3.37.

Slika 3.37 Karakteristine razine naprezanja u ciklusu optereenja [12]

Osim raspona naprezanja, vana je i razina srednjeg naprezanja
m
S koja je preko izraza

________________________________________________________________________________
108

R
R s
S
m
=
1
1
2
(3.170)

povezana s omjerom naprezanja

max
min
S
S
R = . (3.171)

Slika 3.38 Razliite vrste optereenja koje se primjenjuju u pokusima zamora [11]

U pokusima zamora mogu se primijeniti razliite vrste optereenja, slika 3.38, ali se
najee provode pri konstantnim omjerima naprezanja izmeu 0 i 0.1. Uinak omjera naprezanja
na dinamiku izdrljivost donosi slika 3.39.

Slika 3.39 S-N krivulje kod promjene omjera naprezanja [11]

Vidljivo je da vii omjeri skrauju zamorni vijek, to se moe objasniti injenicom da je
cijeli ciklus optereenja u nepovoljnom vlanom podruju, kada, uslijed visokih vrnih naprezanja,

________________________________________________________________________________
109
dolazi do breg zaetka zamorne pukotine (na mjestu koje predstavlja najslabiju kariku materijala);
ali i do njenog breg rasta. Rezultate pokusa ine parovi vrijednosti ) , ( N S .

Slika 3.40 Rezultati pokusa zamora [14]

Pokusi su pokazali da, za zadani raspon naprezanja S , broj ciklusa do poputanja nije
konstantan, ve da je rije o sluajnoj varijabli s log-normalnom razdiobom (Gaussovom razdiobom
u logaritamskim koordinatama).

Slika 3.41 Rasprenost rezultata ispitivanja [37]

Rasprenost pokusnih podataka openito se pripisuje uobiajenoj promjenljivosti oteenja
zavara pri uobiajenoj kvaliteti provoenja zavarivanja.
S-N krivulje temelje se na statistikoj analizi takvih pokusnih podataka. Srednja S-N
krivulja odreuje se metodom najmanjih kvadrata primijenjenom na parove podataka za uzorke koji
su popustili i ima oblik ravne linije u logaritamskom dvodimenzionalnom koordinatnom sustavu

50
log log log K N S m = + (3.172)


________________________________________________________________________________
110
gdje je m nagib krivulje, a
50
K presjek N log osi sa srednjom S-N krivuljom, kod kojeg indeks 50
oznaava 50%-tnu vjerojatnost poputanja uzorka kod razine raspona naprezanja S .
Budui da je kod zamora zavarenih spojeva faza zaetka pukotine zanemariva (uslijed
prisutnosti dovoljno velikih oteenja u zavarenom spoju), ne iznenauje podudaranje nagiba S-N
krivulje s eksponentom Paris-Erdoganovog zakona rasta pukotine. Taj parametar ovisi uglavnom o
znaajkama materijala, tako da su sve S-N krivulje za zadani materijal paralelne. Veina pokusnih
podataka o rastu pukotine u konstrukcijskim elicima pokazala je vrijednost eksponenta 3 = m .
Budui da je statistika analiza pokazala malu rasprenost podataka o nagibu S-N krivulja,
uobiajeno je pretpostaviti 3 = m za sve krivulje koje se odnose na zavarene spojeve.
Integriranjem Paris-Erdoganove jednadbe rasta pukotine

m
K C
dN
da
= , (3.173)

dobiva se linearan odnos izmeu raspona naprezanja i ivotnog vijeka u logaritamskom mjerilu
obiju veliina [12].

( )
Const
a
da
N S
c
a
a
m
m
= =

0

. (3.174)

Uzorci koji za vrijeme provoenja pokusa nisu popustili odreuju tzv. granicu zamora,
razinu naprezanja ispod koje je zamorni vijek beskonaan,

3.3.1.1 Ispravci pokusnih S-N krivulja

Vjerojatnost poputanja

Srednja S-N krivulja povezana je s vjerojatnou poputanja od 50%, to ne zadovoljava u
potrebe osnivanja, tako da ju je potrebno izmijeniti kako bi se obuhvatila rasprenost podataka o
zamornom vijeku koja se smatra prihvatljivom za razlike kod uobiajene kvalitete zavarenih
spojeva. S-N krivulja za zahtijevanu vjerojatnost poputanja p glasi

p
m
K N S = (3.175)

uz

d p p
S K K =
50
log log (3.176)

gdje je
d
S standardno odstupanje
50
log K (u rasponu 0.18-0.25 za DeN S-N krivulje [11, 12, 38], a
p
koeficijent ovisan o razini vjerojatnosti p i broju pokusnih uzoraka koji odreuju S-N krivulju
[38]. Uobiajeno je koristiti vrijednost 2 =
p
koja oznaava vjerojatnost poputanja od 2.5% (to
znai da je vjerojatnost preivljavanja 97.5%) i broj pokusnih uzoraka vei od 60.
Ta je razina vjerojatnosti poputanja prihvatljiva za obine zavarene spojeve, dok u sluaju
posebnih spojeva (npr. konstrukcijskih detalja koji se ne mogu jednostavno nadzirati niti

________________________________________________________________________________
111
popravljati) moe postati nuno sniziti vjerojatnost poputanja do 0.1%, to pri broju od 60 i vie
epruveta podrazumijeva vrijednost 3 =
p
.

Utjecaj debljine

Pokusi su pokazali opadanje dinamike vrstoe zavarenih spojeva s porastom debljine lima.

Slika 3.42 Utjecaj debljine lima [14]

Uzroci utjecaja debljine lima na zamornu otpornost mogu se podijeliti u tri grupe [58]:
- stohastiki uinci,
- tehnoloki uinci i
- uinci gradijenta naprezanja.
Statistiki uinci proizlaze iz poveane vjerojatnosti pronalaenja oteenja u veem
volumenu u odnosu na manji. Weibull je, na temelju statistike teorije o najslabijoj karici, uz
pretpostavku sluajne razdiobe oteenja u materijalu i sluajne otrine oteenja, doao do
ekponencijalnog izraza

102 . 0
0
0
|
.
|
\
|
=
t
t
, (3.177)

gdje je
0
t referentna debljina lima. Porast duljine privarenog komada dovodi do porasta
koncentracije naprezanja na vrhu zavara i opadanja zamorne vrstoe.


________________________________________________________________________________
112

Slika 3.43 Utjecaj duljine privarenog komada [14]
Tehnoloki uinci proizlaze iz injenice da se u postupku proizvodnje i obrade utjee na
mehanika svojstva materijala. Najvaniji uzronik predstavljaju razlike u temperaturi i
deformiranju materijala, posljedica ega su razliite mikrostrukturne znaajke, poput veliine zrna,
a to utjee na dinamiku izdrljivost materijala.
U veini sluajeva radijus na korijenu zavara ne mijenja se s porastom debljine lima. Uslijed
toga dolazi do koncentracije naprezanja to zorno pokazuje faktor koncentracije naprezanja
t
K na
slici 3.44.

Slika 3.44 Ovisnost faktora koncentracije naprezanja o debljini lima [58]

Uinak gradijenta naprezanja moe se razmotriti na temelju istovrsnih zavarenih spojeva
limova razliite debljine.


________________________________________________________________________________
113

Slika 3.45 Geometrijski modeli uinka debljine lima [11]

Iz geometrijske slinosti zavarenih spojeva proizlazi geometrisjki jednaka raspodjela
naprezanja po debljini lima, to dovodi do strmije raspodjele u tanjem limu. Iz pretpostavke
neovisnosti poetnih uvjeta rasta pukotine o debljini lima ( 0 =
i
a ), slijedi da e poetna pukotina u
tanjem limu biti izvrgnuta manjem naprezanju od poetne pukotine jednake duljine u debljem limu.
Stoga e poetna brzina rasta pukotine u tanjem limu biti manja, a zamorni vijek dulji. Nuno je
obuhvatiti utjecaj debljine lima iznad 22 mm [11, 23]
S m
t m
K N
p
log
22
log
4
log log
|
.
|
\
|
= , (3.178)

odnosno iznad 25 mm [38]

|
.
|
\
|
= = +
22
log 3 . 0 log log log log
t
m K K N S m
p
. (3.179)

Haibachov uinak

Uobiajeno je odreivanje S-N krivulja pokusima zamora uz optereenje konstantne
amplitude. Takvi pokusi definiraju i granicu izdrljivosti razinu najmanjeg raspona naprezanja
koje moe uzrokovati oteenje.
Meutim, stvarne konstrukcije izloene su sluajnom optereenju promjenljive amplitude i
kod njih takva granica zamora ne vrijedi. Ciklusi optereenja s amplitudama naprezanja ispod
granice zamora mogu pridonijeti rastu pukotina zaetih za vrijeme ciklusa optereenja s visokim
amplitudama naprezanja [12]. Stoga bi zanemarivanje uinaka takvih ciklusa optereenja dovelo do
znatnog precjenjivanja zamornog vijeka.
Ovaj problem moe se rijeiti na dva naina [12, 14]. Najjednostavniji je pristup
produavanje (ekstrapoliranje) S-N krivulje jednostavnim brisanjem granice izdrljivosti (krivulja
III na slici 3.46) [5]. Ipak, smatra se da to dovodi do znaajnog precjenjivanja doprinosa ciklusa
optereenja niske amplitude naprezanja zamornom oteenju [14].


________________________________________________________________________________
114

Slika 3.46 Izmjene izvornog Plmgren-Minerovog pravila [39]

Drugi se pristup temelji na mehanici loma koja je definirala graninu vrijednost faktora
intenzivnosti naprezanja,
th
K , iznad koje dolazi do daljnjeg rasta pukotine. Na temelju tog faktora,
ovisnog o primijenjenim naprezanjima i o veliini pukotine, moe se odrediti koja e naprezanja
ispod granice zamora doprinositi zamornom oteenju. Haibach je pokazao da, za spojeve na zraku,
produavanje S-N krivulje ispod granice zamora s nagibom 1 2 m dobro odgovara razliitim
spektrima oteenja (krivulja II na slici 3.46). Naknadno su pravila za zavarivanje elinih
konstrukcija odredila koeficijent nagiba 2 + m i koljeno S-N krivulje kod 10
7
ciklusa [12]. Budui
da je nagib krivulja za zavarene spojeve 3 = m , koeficijenti 1 2 m i 2 + m su potpuno jednaki.
Utjecaj okoline

S-N krivulje obino se odreuju pokusima na zraku. U odjeljku 2.3.5 ve je objanjen
nepovoljan utjecaj korozivne okoline na zamorni vijek konstrukcijskih detalja. Osnovne S-N
krivulje potrebno je ispraviti kako bi obuhvatile taj uinak, osim u sluaju katodne zatite koja
osigurava uinkovitu zatitu u nekom razdoblju, ili itavom ivotnom vijeku broda.

Slika 3.47 Ovisnost S-N krivulje o okolini [11]


________________________________________________________________________________
115

3.3.1.2 Projektne S-N krivulje

Odabir projektne S-N krivulje za procjenu dinamike izdrljivosti konstrukcijskog detalja
ovisi o odabiru naprezanja koje se koristi u proraunu, budui da je nuno da S-N krivulja i
odabrano naprezanje kombinirano obuhvate uinke koncentracije naprezanja uslijed geometrijskog
oblika zavarenog spoja, kao i one uslijed prisutnosti zavara, bez njihovog udvostruavanja.

S-N krivulje uz nazivno naprezanje

Ovo je najstarija vrsta projektnih S-N krivulja, od kojih su se prve poele primjenjivati u
mostogradnji. Nakon brzog razvoja iskoritavanja podmorja u Sjevernom moru, uslijedilo je
njihovo koritenje i u industriji pomorskih objekata.
Budui da nazivno naprezanje u obzir uzima samo makrogeometrijske uinke, tada je nuno
da S-N krivulja obuhvati sve uinke koncentracije naprezanja. Zavareni spojevi podijeljeni su u
razliite klase, karakterizirane osjetljivou na zamorno oteenje. Analiziranjem podataka
dobivenih serijama pokusa zamora, za svaku se klasu usvaja prosjena S-N krivulja. Dvije su
osnovne grupe takvih krivulja one Meunarodnog instituta za zavarivanje (International Institute
of Welding), IIW S-N krivulje; te one Ministarstva energetike Velike Britanije (Department of
Energy), DeN S-N krivulje, koje se esto nazivaju i HSE (Health and Security Executive) S-N
krivuljama. Obje se grupe krivulja odnose na nekorozivnu sredinu, a pomaknute su dvije standardne
devijacije ispod srednjih krivulja dobivenih pokusima, ime osiguravaju vjerojatnost preivljavanja
detalja od 97.7% [11].
Postoji 8 DeN krivulja, oznaenih slovima A, B, C, D, E, F, F2 i G, koja ih povezuju s
klasom zavarenih spojeva. Ovim se klasama moe dodati i klasa T, u koju spadaju svi jednostavni
cjevni spojevi [11].

Slika 3.48 S-N krivulje Ministarstva energetike Velike Britanije [12]


________________________________________________________________________________
116

Slika 3.49 Izvadak iz klasifikacije zavarenih spojeva prema DeN-u [11]
Slika 3.48 pokazuje veliku raznolikost dinamike vrstoe ovisno o konfiguraciji spoja i
vrsti zavara (uz pretpostavku zavarivanja provedenog prema uobiajenim standardima). Blai nagib
prve dvije krivulje, 4 = m (B) i 5 . 3 = m (C), podrazumijeva da je kod takvih detalja znaajna i faza
zaetka pukotine, to znai da ne postoje velika oteenja zavara iz kojih bi zamorne pukotine samo
nastavile rasti, kao u sluaju preostalih klasa.

Uobiajeni detalji na brodskim kontrukcijama mogu se podijeliti u est kategorija [38,
prema Gurney]:
- materijal daleko od zavara,
- neprekinuti zavari paralelni smjeru primijenjenog naprezanja,
- popreni sueljeni zavari,
- privareni limovi na povrini napregnutog elementa,
- nosivi krini i T-spojevi i
- detalji u zavarenim nosaima.

Detalji iz razliitih kategorija smjetaju se u jednu od klasa zavarenih spojeva na temelju
sline dinamike vrstoe. Ovisno o smjeru optereenja, potencijalnom mjestu nastanka zamorne
pukotine te primijenjenom postupku zavarivanja (prekidanje zavara i njegovo naknadno
nastavljanje rezultiraju niom klasom) istom zavarenom spoju mogu se dodijeliti razliite klase.


________________________________________________________________________________
117
Meunarodni institut za zavarivanje ustanovio je, na temelju pokusnih istraivanja, skup od
14 S-N krivulja za razliite vrste zavarenih spojeva. Svaku od njih karakterizira dinamika
izdrljivost kod 2 milijuna ciklusa koja se naziva zamornom klasom (FAT).

Slika 3.50 S-N krivulje Meunarodnog instituta za zavarivanje [39]

Ukoliko nije drugaije naznaeno u kategorizaciji detalja, slika 3.51, nagib krivulje je
3 = m , a kod 10
7
ciklusa optereenja nagib se mijenja u 5 = m [38], osim u sluaju konstantnog
raspona naprezanja, kada se zadrava granica izdrljivosti.

________________________________________________________________________________
118

Slika 3.51 Izvadak iz klasifikacije zavarenih spojeva prema IIW-u [38]

S-N krivulje uz arino naprezanje

Ukoliko se koriste arina naprezanja koja ukljuuju uinke koncentracije naprezanja uslijed
geometrije zavarenog spoja, bilo bi nuno da S-N krivulja obuhvati samo koncentraciju naprezanja
uslijed prisutnosti zavara. Stoga je najloginiji izbor S-N krivulja za popreno optereeni sueljeni
spoj [54]. Analizirajui rezultate pokusa zamora za takve spojeve, izvedene razliito (ne)savreno
razliitim postupcima zavarivanja (kako bi baza podataka obuhvatila to iri raspon profila zavara),
Maddox je provukao srednju S-N krivulju nagiba 3 = m kroz dobivene toke. Dobivena krivulja
bliska je FAT 90 (IIW krivulje), odnosno D (DeN krivulje) S-N krivulji.

Slika 3.52 Rezultati pokusa zamora za popreno optereene sueljene spojeve [54]

________________________________________________________________________________
119
Na slici 3.52 je, uz krivulju FAT 90, prikazana i projektna krivulja, dobivena pomicanjem
srednje krivulje za dvije standardne devijacije, to oznaava 95%-tnu vjerojatnost preivljavanja.
Provjera odabrane krivulje preko dostupnih podataka o arinim naprezanjima najrazliitijih
konstrukcijskih detalja potvrdila je mogunost njenog koritenja kao arine S-N krivulje. Niemi za
limove debljine do 25 mm kao arinu S-N krivulju preporuuje IIW krivulju FAT 100 [52].

S-N krivulje uz zarezno naprezanje

Zarezna naprezanja obuhvaaju sve uinke koncentracije naprezanja i stoga je nuna samo
jedna krivulja koja bi predstavljala zamorne znaajke osnovnog materijala u zoni utjecaja topline
[59]. IIW kao projektnu krivulju preporuuje krivulju FAT 225 [15]. Bureau Veritas u svom
pristupu procjeni zamornog vijeka na osnovi zareznog naprezanja koristi krivulju Ministarstva
energetike Velike Britanije za stanje lima nakon zavarivanja, bez plamenom rezanih rubova, to
odgovara krivulji DeN B.

3.3.2 Krivulje brzine rasta pukotine

Nakon prodiranja zamorne pukotine ispod povrine materijala poinje druga faza u ivotu
pukotine ona njenog napredovanja koja ovisi samo o otpornosti materijala na rast pukotine. Ta se
otpornost moe, slino S-N krivuljama, utvrditi pokusima koji se provode na epruvetama koje po
sredini sadre otar zarez iz kojeg se trenutno razvijaju zamorne pukotine.

Slika 3.53 Epruveta s otrim zarezom po sredini [12]

Zamorne pukotine rastu s obje strane zareza, a duljina a se mjeri od sredinjice epruvete do
vrka pukotine. Budui da pukotine rastu simetrino, tj. da im je duljina priblino jednaka, ukupna
duljina pukotine iznosi a 2 . Rast pukotine biljei se periodiki za vrijeme pokusa. Mjerenje se moe
provesti na jednostavan nain pomou poveala i mjerila privrenog na epruvetu, dok drugu
mogunost predstavlja upravljanje postupkom pomou raunala. Najjednostavniji prikaz zapisa
rasta pukotine je krivulja rasta pukotine koja pokazuje duljinu pukotine kao funkciju broja ciklusa
optereenja.

________________________________________________________________________________
120

Slika 3.54 Krivulja rasta pukotine [12]

Nagib krivulje rasta predstavlja brzinu rasta pukotine dN da / .

Slika 3.55 Brzina rasta pukotine (a) u ovisnosti o duljini pukotine; (b) u ovisnosti o rasponu
koeficijenta intenzivnosti naprezanja [12]

Sa slike 3.55b vidljivo je da se brzine rasta pukotine djelomino preklapaju za sluajeve
visoke i niske amplitude naprezanja
a
S . Na temelju tog zapaanja razvijen je princip slinosti koji
kae da je brzina rasta pukotine funkcija maksimalne i minimalne vrijednosti faktora intenzivnosti
naprezanja (koji ukazuje na otrinu raspodjele naprezanja oko vrka pukotine) unutar ciklusa
optereenja [12, 60]

( )
min max
, K K f
dN
da
= . (3.180)

Budui da se ciklus faktora intenzivnosti naprezanja moe definirati preko raspona faktora
intenzivnosti naprezanja
min max
K K K = (3.181)

i omjera faktora intenzivnosti naprezanja

________________________________________________________________________________
121
max
min
K
K
R = (3.182)

koji je jednak omjeru naprezanja budui da je faktor intenzivnosti naprezanja srazmjeran naprezanju

a S K = , (3.183)

gdje je faktor geometrije, moe se zakljuiti da je brzina rasta pukotine funkcija (i to funkcija
koja ovisi o omjeru naprezanja) raspona faktora intenzivnosti naprezanja [12, 60]

( ) ( ) K f R K f
dN
da
R
= = , . (3.184)

Gornja jednadba predstavlja izraz otpornosti materijala prema rastu zamornih pukotina, kojeg
potvruju i rezultati ispitivanja pri razliitim vrijednostima omjera naprezanja, slika 3.56.

Slika 3.56 Krivulje brzine rasta pukotine za razliite vrijednosti omjera naprezanja [12]

Krajem 60-tih godina prolog stoljea Elber je uoio da vrak pukotine nije otvoren za
vrijeme cijelog ciklusa optereenja. Budui da u sluaju kada je vrak pukotine zatvoren u okolini
nema velikih promjena naprezanja, Elber je predloio da promjena optereenja doprinosi
napredovanju pukotine samo ukoliko je vrak pukotine otvoren. Stoga je definirao efektivni raspon
naprezanja [12], slika 3.57.

open eff
S S S =
max
. (3.185)

Na temelju njega moe se odrediti i efektivni raspon koeficijenta intenzivnosti naprezanja kao

a S K
eff eff
= . (3.186)

Prema Elberovu konceptu brzina rasta zamorne pukotine ovisi samo o
eff
K
( )
eff
K f
dN
da
= , (3.187)

________________________________________________________________________________
122
budui da je uinak omjera naprezanja R ukljuen u
eff
K . Na temelju podataka iz pokusa, uz
7 . 0 1 . 0 = R , Elber je postavio izraz

K R K
eff
+ = ) 4 . 0 5 . 0 ( . (3.188)

Slini empirijski izrazi za razliite materijale dostupni su u literaturi [12].

Slika 3.57 Efektivni raspon naprezanja i zatvaranje pukotine [12]

Princip slinosti omoguuje odreivanje otpornosti materijala prema rastu zamornih
pukotina iz pokusa na jednostavnim epruvetama te raunanju rasta pukotine u konstrukcijskom
detalju na temelju te otpornosti.
Pokusi su pokazali da krivulja brzine rasta pukotine u ovisnosti o rasponu faktora
intenzivnosti naprezanja ima dvije vertikalne asimptote.

Slika 3.58 Krivulja brzine rasta pukotine [11]

________________________________________________________________________________
123
Lijeva asimptota na
th
K K = ukazuje da su vrijednosti raspona faktora intenzivnosti
naprezanja ispod te granine (threshold) razine preniske i da stoga ne mogu uzrokovati daljnji rast
pukotine. Ona se odnosi na makropukotine koje prestaju rasti zbog opadanja vrijednosti raspona
faktora intenzivnosti naprezanja, no ne i na mikropukotine koje nisu uspjele prodrijeti ispod
povrine u dubinu materijala. Desna asimptota javlja se u ciklusu u kojem maksimalni faktor
intenzivnosti naprezanja dostie kritinu vrijednost, nakon ega dolazi do poputanja epruvete.

Na slici 3.58 razlikuju se tri podruja granino (A), srednje (B) te podruje poputanja (C).
U srednjem podruju krivulja ima oblik pravca kod prikaza u dvostrukom logaritamskom mjerilu
[60]

C K m
dN
da
log log log + = , (3.189)

gdje je m konstanta koja za veinu materijala iznosi izmeu 3 i 5, dok je C konstanta ovisna o
materijalu, ali i rasponu naprezanja. Nakon integriranja, izraz (3.189) prelazi u

( )
m
K C
dN
da
= , (3.190)

to je dobro poznata Paris-Erdoganova jednadba rasta pukotine. Ona pokriva samo jednu
vrijednost omjera naprezanja. esto su linije za razliite vrijednosti R paralelne, to znai da imaju
jednak nagib (a time i jednaku vrijednost m), ali razliitu vrijednost C, tako da vrijedi

( )
m
K R C
dN
da
= ) ( . (3.191)

Neki izrazi za brzinu rasta obuhvaaju vie podruja [11]:

A i B ( )
m
th
m
K K C
dN
da
= , (3.192)

B i C (ukljueno R)
K K R
K C
dN
da
C
m

=
) 1 (
, (3.193)

A, B i C (ukljueno R)
K K R
K K C
dN
da
C
m
th
m

=
) 1 (
) (
, (3.194)

K K R
K K C
dN
da
C
m
th

=
) 1 (
) (
. (3.195)

Iz razmatranja da do loma dolazi kada je

C
K K =
max
, (3.196)

uz


________________________________________________________________________________
124
R
K
K
=
1
max
, (3.197)

slijedi da bi do loma dolo kod

) 1 ( R K K
C
= . (3.198)

Budui da bi u trenutku loma brzina rasta teila beskonanosti, vrijedilo bi

K K R
K
C
dN
da
C
m

=
) 1 (
, (3.199)

to predstavlja (3.193), jedan od gore navedenih izraza. Potrebno je napomenuti kako se niti jedan
od navedenih izraza ne moe primijeniti u svim sluajevima.

________________________________________________________________________________
125
3.4 PROCJENA ZAMORNOG VIJEKA

Razlikuju se dva glavna pristupa procjeni zamornog vijeka koji se koriste u analizama
elinih konstrukcija pristup S-N krivulje i pristup mehanike loma [19]. Meunarodni institut za
zavarivanje [15] navodi i trei izravno ispitivanje dijelova ili cijelih konstrukcija u stvarnoj
veliini i pod utjecajem stvarnih optereenja u slubi, to se dosta rijetko primjenjuje u brodogradnji
i karakteristino je za automobilsku i zrakoplovnu industriju.
Procjena dinamike izdrljivosti detalja izloenog optereenju promjenljive amplitude kod
pristupa S-N krivulje temelji se na pretpostavci linearne akumulacije oteenja te koritenju krivulja
ivotnog vijeka dobivenih najee pokusima uz optereenja konstantne amplitude. Zamor se
smatra postupnim procesom akumulacije oteenja, od poetnog neoteenog stanja, do konanog
poputanja. Nasuprot tome, pristup mehanike loma temelji se na pretpostavci postojanja poetne
pukotine u nenapregnutoj konstrukciji. Potrebno je odrediti brzinu napredovanja pukotine, ali i
njenu kritinu veliinu kod koje e irenje pukotine postati nestabilno.
Svaki od ova dva pristupa ima svoje prednosti i ogranienja. Upotrebom S-N krivulja i
modela apstraktnog oteenja izbjegava se sloena analiza naprezanja u okolini vrka pukotine, a
mogue je obuhvatiti i fazu zaetka pukotine, koja u nekim sluajevima moe predstavljati znatan
dio projektnog vijeka, to pristup mehanike loma ne omoguuje. S druge strane, mehanika loma
omoguuje bolju procjenu preostalog ivotnog vijeka konstrukcije s ve postojeom pukotinom.
Uprkos tome to su u osnovi razliiti, u posljednje su vrijeme uestali pokuaji kombiniranja
dva pristupa [59] i iskoritavanja dobrih strana svakog od njih u svrhu to tonije procjene
dinamike vrstoe. Meutim, niti jedan od tih pokuaja jo nije opeprihvaen.
Potrebno je spomenuti i vjerojatnosni pristup koji se koristi u kombinaciji ili s pristupom
mehanike loma (obino u fazi osnivanja konstrukcije), ili s pristupom mehanike loma (obino
nakon nadzora i uoavanja pukotine) [19]. U skladu s opim trendom u brodogradnji da se
nesigurnosti povezane s proraunima objasne na racioanalan nain i tako ukljue u same proraune,
ovakav pristup postaje sve popularniji.

3.4.1 Pristup S-N krivulje

Procjena dinamike vrstoe detalja pomou ovog pristupa zahtijeva dva skupa ulaznih
podataka dugoronu razdiobu (histogram) naprezanja razmatranog detalja (koja se obino
odreuje pomou metode konanih elemenata) te zamornu otpornost konstrukcije (to se rjeava
odabirom prikladne S-N krivulje).

Slika 3.59 Razliiti pristupi S-N krivulje [19]

________________________________________________________________________________
126
Iz toga se, na osnovi pretpostavke o linearnom akumuliranju oteenja, to oteenje moe i
izraunati. Ovisno o naprezanjima koja se u proraunu koriste, Meunarodni institut za zavarivanje
predloio je razlikovanje etiri pristupa:
- pristup nazivnog naprezanja,
- pristup arinog naprezanja,
- pristup zareznog naprezanja i
- pristup zarezne deformacije.
Uvrijeilo se sve pristupe izuzev onog nazivnog naprezanja nazvati pristupima lokalnog naprezanja.

3.4.1.1 Hipoteza linearnog akumuliranja oteenja

Daleke 1924. godine Plmgren je objavio hipotezu koja se danas naziva Plmgren-
Minerovom hipotezom linearnog akumuliranja oteenja. Dok je istraivao poputanje kuglinih
leajeva pod djelovanjem optereenja promjenljive amplitude pojavila se potreba za pravilom na
temelju kojeg bi se mogao odrediti zamorni vijek [12]. Zakljuio je da je primjena
1
n ciklusa s
amplitudom naprezanja
1 a
S i odgovarajuim zamornim vijekom
1
N ekvivalentna potronji
1 1
/ N n
zamorne otpornosti. Uz pretpostavku akumuliranja zamornog oteenja (uslijed svih amplituda
naprezanja) te pojave poputanja nakon potpune potronje zamorne otpornosti, Plmgren je doao
do sljedeeg jednostavnog pravila

=
=
k
i i
i
N
n
1
1, (3.200)

gdje je k broj blokova naprezanja,
i
n broj ciklusa naprezanja u bloku naprezanja i konstantnog
raspona naprezanja
i
, a
i
N broj ciklusa do poputanja kod konstantnog raspona naprezanja
i
.

Slika 3.60 Razdioba naprezanja podijeljena u blokove konstantnog naprezanja [11]

Miner je 1945. godine prvi predloio izvod pravila linearnog akumuliranja oteenja.
Pretpostavio je konstantnu vrijednost rada W koji se moe apsorbirati do poputanja, kao i da je rad
koji se apsorbira za vrijeme
i
n slinih ciklusa srazmjeran broju tih ciklusa [12]:

i
i i
N
n
W
W
= . (3.201)

________________________________________________________________________________
127
Primjena kriterija poputanja

=
=
k
i
i
W W
1
(3.202)

vodi do Plmgren-Minerovog pravila (3.200).
Miner je pravilo provjerio pokusima na neoteenim epruvetama i zakovanim preklopnim
spojevima iz aluminijskih legura, dobivi vrijednosti zamornog oteenja koje su se kretale u
rasponu od 0.61 do 1.45. Otada je provedeno mnogo istraivanja kako bi se ocijenila valjanost
Plmgren-Minerovog pravila, pri emu su zamijeena znaajna odstupanja zamornog oteenja od
jedinine vrijednosti koja bi se trebala dobiti kod poputanja. Ekstremne vrijednosti, 0.02 i 10 [39],
zorno svjedoe do kolikih pogreaka moe dovesti neprikladna primjena ovog pravila. Stoga je
nuno razmotriti neke njegove osnovne nedosljednosti.
Izvodei pravilo, Miner je pretpostavio da ciklusi optereenja ispod granice zamora ne
doprinose zamornom oteenju, to se pokazalo netonim i o emu je ve bilo govora u odjeljku
3.3.1.1.
Osim toga, Plmgren-Minerova hipoteza zanemaruje uinak redoslijeda optereenja, ne
uzimajui o obzir promjenu u polju zaostalih naprezanja koju uzrokuje prethodni ciklus optereenja.
Ukoliko se povremeno primijene relativno visoka vlana naprezanja (preoptereenja), zamorni
vijek moe se znatno produiti zbog pojave zaustavljanja rasta pukotine [14]. Ovo se objanjava
uvoenjem povoljnih tlanih zaostalih naprezanja u podruje oko vrka pukotine koja umanjuju
uinak oteenja daljnjih ciklusa primijenjenog naprezanja.

Slika 3.61 Opadanje brzine rasta pukotine nakon preoptereenja [14]

Slika 3.62 prikazuje dva jednostavna niza optereenja promjenljive amplitude.

Slika 3.62 Razliit redoslijed blokova naprezanja primijenjen na zarezanu epruvetu [12]

________________________________________________________________________________
128
U oba se sluaja primjenjuju jednake amplitude, ali se razlikuje redoslijed njihovog
pojavljivanja. Iz slike je vidljivo da je omjer naprezanja, odnosno minimalno naprezanje jednako
nuli ( 0 , 0
min
= = R S ). Uz pretpostavku da vrno naprezanje u korijenu zareza premauje granicu
teenja samo u bloku naprezanja visoke amplitude, moe se pokazati utjecaj redoslijeda optereenja
na dinamiku izdrljivost.
Do plastinog teenja u korijenu zareza, uslijed kojeg se u okolini oblikuje polje povoljnih
tlanih zaostalih naprezanja, dolazi na poetku bloka visokih naprezanja. To znai da su u drugom
sluaju (Hi-Lo redoslijed) ona prisutna za vrijeme oba bloka naprezanja, tako da je zamorni vijek u
tom sluaju dui.
Dinamika vrstoa moe se razlikovati i u sluaju primjene istog redoslijeda optereenja.
Na slici 3.63 prikazan je redoslijed naprezanja u dva pokusa zamora. Srednje naprezanje jednako je
nuli. Ponovno samo blok naprezanja vie amplitude
1 a
S uzrokuje ciklusno plastino teenje u
korijenu zareza.

Slika 3.63 Optereenja promjenljive amplitude kod nultog srednjeg naprezanja [12]

U prvom sluaju maksimalno naprezanje prije smanjenja amplitude naprezanja je vlano,
tako da u okolini zareza ostaju tlana zaostala naprezanja. U drugom sluaju scenarij je obrnut pa je
i zamorni vijek znatno krai (omjer oteenja od 0.9 u odnosu na 2.04 u prvom sluaju).
Posljednji je primjer ukazao i na vanost srednjeg naprezanja koje se takoer zanemaruje u
osnovnom pristupu S-N krivulje, budui da je veina krivulja dobivena pri vrijednostima omjera
naprezanja i srednjeg naprezanja bliskima nuli. Obino se rauna ekvivalentan ciklus s nultim
srednjim naprezanjem koji uzrokuje jednako zamorno oteenje poput stvarnog ciklusa naprezanja
superponiranog na srednje naprezanje razliito od nule [19]. Zamorni vijek rauna se na temelju
tog, ekvivalentnog raspona naprezanja i S-N krivulje dobivene pokusima s optereenjima
konstantne amplitude pri nultoj vrijednosti srednjeg naprezanja. Najee se koriste tri izraza [11]:

izmijenjeni Goodmanov izraz
|
|
.
|
\
|
=
u
m
N a a
S
S
S S 1
,
, (3.203)

Gerberov izraz
|
|
.
|
\
|
|
|
.
|
\
|
=
2
,
1
u
m
N a a
S
S
S S , (3.204)


________________________________________________________________________________
129
Sderbergov izraz
|
|
.
|
\
|
=
y
m
N a a
S
S
S S 1
,
, (3.205)

gdje je
y
S granica teenja, a
u
S granina vrstoa materijala. Ovi izrazi se koriste, iako je u osnovi
pogreno upotrebljavati znaajke materijala dobivene ispitivanjima istezanja za proraun dinamike
vrstoe, budui da se odnos naprezanja i defomacija materijala izloenog ciklusnom optereenju
znatno razlikuje od onog u sluaju razvlaenja.
Na temelju ovih nedostataka Plmgren-Minerovog pravila, mogu se objasniti odstupanja
vrijednosti zamornog oteenja kod poputanja od jedinine vrijednosti. Niske vrijednosti zamornog
oteenja (pravilo je nekonzervativno!) mogu se pripisati postojanju velikog broja ciklusa
optereenja niske amplitude (koja izvorno pravilo zanemaruje) i to u sluaju kada je srednje
naprezanje blisko nuli. S druge strane, pravilo je konzervativno (visoke vrijednosti zamornog
oteenja kod poputanja) ukoliko je srednje naprezanje pozitivno, kada moe doi do stvaranja
povoljnih tlanih zaostalih naprezanja u podruju oko vrka pukotine koja usporavaju njen rast.
Osnovni nedostatak Plmgren-Minerove hipoteze je temeljenje zamornog oteenja samo na
jednom parametru N n / . Ne mogu se zanemariti uinci meudjelovanja ciklusa optereenja i
pretpostaviti da je zamorno oteenje u jednom ciklusu neovisno o stanju materijala koje su
uzrokovali prethodni ciklusi. Meutim, jednostavnost primjene mu i dalje osigurava prevladavajue
koritenje u procjeni zamornog vijeka konstrukcijskih detalja.

3.4.1.2 Zatvoreni oblik jednadbe za proraun zamornog vijeka

Ukoliko se pretpostavi da je sluajna raspodjela ciklusa naprezanja na detalju odreena
funkcijom gustoe vjerojatnosti ) ( f , mogue je postaviti zatvoreni oblik jednadbe odreivanja
zamornog vijeka [11]. Tada je broj ciklusa s rasponom naprezanja u intervalu ( ) d + ,

( ) d f n
0
, (3.206)

gdje je
0
n ukupan broj ciklusa naprezanja kojima je izvrgnut konstrukcijski detalj, tako da je omjer
zamornog oteenja

( )

d
N
f n
D

=
0
0
) (
, (3.207)

gdje je ) ( N broj ciklusa do loma kod konstantnog raspona naprezanja koji se moe odrediti
iz analitikog izraza za S-N krivulju (3.175)

p
m
K N S =

kao

m
p
K N

= , (3.208)

a ijim se uvrtavanjem u jednadbu (3.207) dobiva


________________________________________________________________________________
130
( )

d f
K
n
d
K
f n
D
m
p
m
p

= =
0
0
0
0
) ( . (3.209)

Budui da je naprezanje u detalju ergodian stacionaran sluajan proces, koji slijedi Gaussovu
razdiobu kod kojeg je 0 = , vrijedi

dx x f x dx x f x M
m m
m

= =
0 0
) ( ) ( ) ( . (3.210)

Tada iz (3.209) slijedi

m
p
M
K
n
D
0
= , (3.211)

gdje je
m
M moment m-tog reda razdiobe vjerojatnosti raspona naprezanja.
Dobro podudaranje dugorone razdiobe raspona naprezanja s Weibullovom
dvoparametarskom funkcijom gustoe vjerojatnosti [61]

c
x c
e x c x f
) ( 1
) (

= (3.212)

je opeprihvaena pretpostavka. Za raspone naprezanja funkcija (3.212) moe se napisati i u obliku

h
q
h
e
q q
h
f
|
|
.
|
\
|
|
|
.
|
\
|
=

1
) ( , (3.213)

gdje je c h = parametar oblika, a / 1 = q parametar mjerila Weibullove razdiobe. Kombiniranjem
(3.13) s jednadbom zamornog oteenja (3.209) dobiva se

d e
q q
h
K
n
D
h
q
h
m
p

|
|
.
|
\
|
|
|
.
|
\
|
=
0
1
0
. (3.214)

Uz

h
q
t
|
|
.
|
\
|
=

(3.215)

i

dt
q h
q
d
h
|
|
.
|
\
|
=
1

, (3.216)

slijedi


________________________________________________________________________________
131
=
|
|
.
|
\
|
=
|
|
.
|
\
|
|
|
.
|
\
|
|
|
.
|
\
|
=

|
|
.
|
\
|
dt e
q
q
K
n
dt
q h
q
e
q q
h
q
q
K
n
D
t
m
m
p
h
q
h m
m
p
h
0
0
1
0
1
0

dt e t q
K
n
t
h
m
m
p

=
0
0
, (3.217)

to se moe napisati i kao

dt e t q
K
n
D
t h
m
m
p

|
.
|
\
|
+
=
0
1 1
0
. (3.218)

Uvoenjem gama funkcije

dt t e n
n t

=
0
1
) ( . (3.219)

iz (3.218) slijedi

|
.
|
\
|
+ =
h
m
q
K
n
D
m
p
1
0
, (3.220)

to predstavlja opeprihvaeni izraz za odreivanje zamornog oteenja.
Obino se razmatra vie stanja krcanja broda, kada se, uz
d
T n
0 0
= , zamorno oteenje
rauna prema [23]

|
|
.
|
\
|
+ =

= n
N
n
m
n n
p
d
h
m
q p
K
T
D
load
1
1
0
, (3.221)

gdje je
0
prosjena frekvencija prolaska nule za dugoroni odziv,
d
T projektni vijek broda (u
sekundama),
load
N ukupan broj razmatranih stanja krcanja,
n
p dio projektnog vijeka kojeg brod
provede u n-tom stanju krcanja (

i
i
p 1, ali ne manje od 0.85; ime se obuhvaa vrijeme
potrebno za utovar/istovar, popravke i slino, kada brod ne plovi),
n
q parametar mjerila Weibullove
razdiobe raspona naprezanja za n-to stanje krcanja, a
n
h parametar oblika Weibullove razdiobe
raspona naprezanja za n-to stanje krcanja.

Kada se koristi bilinearna S-N krivulja s promjenom nagiba krivulje, gornji izraz postaje
sloeniji [23], tj.

=

)
|
|
.
|
\
|
|
|
.
|
\
|
+ +
|
|
.
|
\
|
|
|
.
|
\
|
+ =
load
n n
N
n
h
n n p
m
n
h
n n p
m
n
n d
q
S
h
m
K
q
q
S
h
m
K
q
p T D
1
0 2
2
2
0 1
1
1
0
; 1 ; 1 , (3.222)


________________________________________________________________________________
132
gdje je
0
S raspon naprezanja kod kojeg se javlja promjena nagiba S-N krivulje, ) , ( y x nepotpuna
gama funkcija, a ) , ( y x komplementarna nepotpuna gama funkcija.

Iz pretpostavke uskopojasnosti spektra naprezanja proizlazi da svaka kratkorona razdioba
raspona naprezanja slijedi Rayleighovu razdiobu

0
2
8
0
4
) (
m
e
m
f

= , (3.223)

gdje je
0
m moment nultog reda kratkoronog odziva naprezanja. Uvrtavanjem (3.223) u jednadbu
(3.209) dobiva se

d e
m K
n
D
m m
p

=
0
8
0
0
0
2
4
. (3.224)

Uz

0
2
8m
t

= (3.225)

i

dt
m
d

0
4
= , (3.226)

iz (3.224) slijedi

( ) dt e t m
K
n
dt
m
e
m K
n
D
t
m
m
p
t m
p

= =
0
2
0
0
0
0
0
0
2 2
4
4

, (3.227)

to se moe napisati i kao

( ) dt e t m
K
n
D
t
m
m
p

|
.
|
\
|
+
=
0
1
2
1
0
0
2 2 , (3.228)

tako da uz (3.219) proizlazi

( )
|
.
|
\
|
+ =
2
1 2 2
0
0
m
m
K
n
D
m
p
, (3.229)

to predstavlja zamorno oteenje za pojedini kratkoroni spektar naprezanja. Uzimanjem u obzir
svih kombinacija smjerova napredovanja broda u odnosu na valove i stanja mora, uz
d
T n
0 0
= ,
izraz za zamorno oteenje glasi [23]

________________________________________________________________________________
133
( )
m
ij
b a
j i
ij
p
d
m A
m
K
T
D
0
,
1 ,
0
2 2
2
1

=
|
.
|
\
|
+ =
, (3.330)

gdje je a ukupan broj razmatranih smjerova plovidbe broda, b ukupan broj stanja mora, a
ij
A dio
projektnog vijeka proveden unutar odreene kombinacije smjera napredovanja broda i stanja mora
[23]

=
ij
ij ij
ij ij
ij
p
p
A
. (3.331)

U jednadbi (3.331)
ij
p je vjerojatnost pojavljivanja pojedine kombinacije stanja mora i smjera
plovidbe broda, dok je

ij
ij
ij
m
m
0
2
2
1
= (3.332)

prosjena frekvencija prelaska nule za kombinaciju stanja mora i smjera plovidbe broda.

Opet je nuno razmotriti sva stanja krcanja, tako da izraz za ukupno zamorno oteenje ima
oblik [23]

( )

= =
|
.
|
\
|
+ =
load
N
n
m
ij
b a
j i
ij n
p
d
m A p
m
K
T
D
1
0
,
1 ,
0
2 2
2
1
, (3.333)

gdje je
load
N ukupan broj razmatranih stanja krcanja, a
n
p dio projektnog vijeka kojeg brod
provede u n-tom stanju krcanja.

I u ovom sluaju koritenjem bilinearne S-N krivulja s promjenom nagiba krivulje, izraz
(3.333) postaje sloeniji [23]

( )

=

)
|
|
|
.
|
\
|
|
|
.
|
\
|
+ +
|
|
|
.
|
\
|
|
|
.
|
\
|
+ =
load
N
n j i
ijn
p
m
n
ijn
p
m
ijn
n d
m
S m
K
q
m
S m
K
m
p T D
1 ,
2
0
0 2
2
2
2
0
0 1
1
1
0
0
2 2
;
2
1
2 2
;
2
1
2 2
(3.334)

3.4.1.3 Pristup nazivnog naprezanja

Ovo je najstariji i najjednostavniji pristup procjeni zamornog vijeka koji je donedavno bio
standardan kod projektiranja brodskih konstrukcija. Uinke koncentracije naprezanja uslijed
geometrije detalja i prisutnosti zavara obuhvaa odgovarajua S-N krivulja i stoga se kao relevantno
naprezanje uzima prosjeno naprezanje cijelog konstrukcijskog detalja, dovoljno daleko od mjesta
koncentracije naprezanja.
Oblik zavarenog spoja je esto izuzetno sloen, tako da je gotovo nemogue odrediti
nazivno naprezanje, ak i kada se koristi metoda konanih elemenata [52].


________________________________________________________________________________
134

Slika 3.64 Pristup nazivnog naprezanja [62]

Ukoliko bi se za odreeni detalj konstrukcije pokusima dolo do posebne S-N krivulje,
pristup nazivnog naprezanja dao bi prilino tone rezultate. Meutim, odabir S-N krivulje obino se
zasniva na smjetanje razmatranog detalja u neku od klasa u katalogu konstrukcijskih detalja, na
temelju inenjerske procjene o slinim koncentracijama naprezanja. To moe dovesti do velikih
pogreaka u procjeni zamornog vijeka i stoga su na vanosti dobile druge metode, osobito razvojem
raunala koji je omoguio iroku primjenu metode konanih elemenata.

3.4.1.4 Pristup arinog naprezanja

Ovaj pristup razvijen je za analizu zavarenih cjevnih spojeva na pomorskim konstrukcijama
[52]. Njegovu sve iru upotrebu omoguuje dostupnost snanih raunala i raunalnih programa koji
su detaljne analize konanim elementima uinile pristupanim irokom krugu inenjera. Naprezanje
se rauna u aritu, toki za koju se oekuje da e postati mjestom zaetka pukotine i ono ukljuuje
uinke koncentracije naprezanja uslijed geometrije spoja. Nelinearni vrak naprezanja zbog zareza u
vrhu zavara obuhvaen je odgovarajuom S-N krivuljom. Dostatna je jedna S-N krivulja za veinu
konstrukcijskih detalja, pod uvjetom jednake geometrije vrha zavara (jednakog postupka
zavarivanja). Odabir projektne S-N krivulje za ovaj pristup predmet je brojnih istraivanja, tako da
oko toga jo nije postignuta ira suglasnost [59].
Razmatrani detalj zavarenog spoja obino se nalazi u dvoosnom polju naprezanja. Tada je
najee dostatno primijeniti pristup arinog naprezanja na ono glavno naprezanje koje djeluje
priblino okomito (45
o
-90
o
) na vrh zavara [52]. Ovaj se pristup moe primijeniti samo u
sluajevima kada do poputanja moe doi uslijed rasta pukotine iz vrha zavara i to kada
izmjenino glavno naprezanje preteno djeluje popreno na vrh zavara [52, 54].

Slika 3.65 Vrste arita kod zavarenih konstrukcija [54]

________________________________________________________________________________
135
Opeprihvaena je injenica da, za sluajeve arita a) i c) sa slike 3.65, raspodjela
naprezanja u blizini zavara ovisi, izmeu ostalog, o debljini lima. Stoga se naprezanje u aritu
obino odreuje ekstrapoliranjem naprezanja iz toaka na odreenim udaljenostima od vrha zavara.
Meunarodni institut za zavarivanje predlae linearno ekstrapoliranje iz toaka udaljenih 0.4t
(budui da tu praktino prestaje nelinearan utjecaj zareza) i 1.0t od vrha zavara, ali oko vrste
ekstrapoliranja i poloaja toaka jo ne postoji iroka suglasnost i to je predmet opsenih
istraivanja.
U sluaju b) sa slike 3.65, kada pukotina nastaje na rubu lima iz vrha zavara, raspodjela
naprezanja u blizini vrha zavara obino ne ovisi o debljini lima [54]. Nelinearnost u okolici vrha
zavara nije posljedica samo zareza na vrhu zavara, ve i lokalne geometrije [52]. Stoga nije lako
razdvojiti ta dva uinka, to je za primjenu ovog pristupa nuno. Za ove se sluajeve preporuuje
linearno ekstrapoliranje iz toaka smjetenih na rubu, po sredini elemenata veliine 10 mm x 10
mm, udaljenih 5 mm i 15 mm od vrha zavara

5 . 1 =
hs
(5 mm) 5 . 0 (15 mm). (3.335)

Slika 3.66 Model za raunanje arinih naprezanja u sluaju b) sa slike 3.65 [52]

Moe se primijeniti i fina mrea konanih elemenata, kada se modeliraju tri elementa iri 4
mm du linije vrha zavara. Kvadratno ekstrapoliranje tada se temelji na naprezanjima u vorovima,
udaljenima 4, 8 i 12 mm od vrha zavara [52]:

3 =
hs
(4 mm) 3 (8 mm) + (12 mm) (3.336)

3.4.1.5 Pristup zareznog naprezanja

Pristup zareznog naprezanja obino se temelji na pretpostavci linearno-elastinog ponaanja
materijala. Preporuuje se njegovo obavezno koritenje kod raunanja dinamike izdrljivosti na
rubovima lima bez zavara [59]. Kada se primjenjuje na zavarene spojeve, razmatra se ukupno vrno
naprezanje u zarezu, pri emu se u obzir uzima geometrija vrha zavara, uz pretpostavku da na
vrhovima zavara postoji fiktivni kruni zarez polumjera 1 mm [62]. Stoga je potrebna univerzalna
S-N krivulja koja bi predstavljala zamornu otpornost osnovnog materijala u zoni utjecaja topline
[59].
Nekoliko klasifikacijskih drutava, poput Det Norske Veritasa [23], Bureau Veritasa [38] i
Registro Italiano Navale, temelji metode procjene zamornog vijeka upravo na pristupu zareznog
naprezanja.

________________________________________________________________________________
136
3.4.1.6 Pristup zarezne deformacije

Ovaj pristup prikladan je za sluajeve niskociklusnog zamora kada su primijenjena
naprezanja esto via od granice teenja materijala, tako da je potrebno obuhvatiti uinke plastinog
teenja materijala [59, 39]. Predvianje zamornog vijeka pristupom zarezne deformacije zahtijeva
sljedee podatke [39]:
- krivulju materijala izloenog ciklusnom optereenju,
- odnos izmeu optereenja i lokalne deformacije (krivulja teenja) i
- otpornost materijala na oteenje.
Ponaanje materijala pod ciklusnim optereenjem potpuno je drugaije od onoga u sluaju statikog
optereenja.

Slika 3.67 Krivulje materijala za St 37 i St E 690 [39]

Procesi lokalnog otvdrnjavanja ili omekavanja materijala pripisuju se promjenama u
strukturi materijala. Te krivulje razlikuju se za osnovni materijal, metal zavara i zonu utjecaja
topline.

Slika 3.68 Krivulje za osnovni materijal, metal zavara i ZUT [63]

Krivulja pod ciklusnim optereenjem znaajno je via za zonu utjecaja topline, u
odnosu na preostale dvije krivulje, to se moe pripisati otvrdnjavanju uslijed toplinskih ciklusa
primijenjenih za vrijeme zavarivanja.

________________________________________________________________________________
137
Krivulja teenja promatranog elementa dobiva se elastoplastinom analizom zareznog
naprezanja pomou metode konanih elemenata.

Slika 3.69 Krivulja teenja konstrukcijskog elementa [39]

Kako bi se izbjegle dugotrajne i skupe nelinearne analize, esto se lokalne deformacije
uslijed djelovanja nazivnih naprezanja odreuju priblinim formulama. Najpoznatija od njih je
Neuberova [39, 59]

2
|
.
|
\
|
=
k
E
(3.337)

koja lokalnu deformaciju odreuje na temelju nazivnog naprezanja, faktora elastine koncentracije
naprezanja i krivulje materijala, a koja ima oblik hiperbole u dijagramu, slika 3.70.

Slika 3.70 Prikaz Neuberovog pravila u dijagramu [39]

Otpornost materijala na zamorno oteenje moe se prikazati
a
-N krivuljom koja je
ekvivalentna S-N krivulji u drugim pristupima [63].

________________________________________________________________________________
138

Slika 3.71
a
-N krivulja [63]

3.4.2 Pristup mehanike loma

Iako rast pukotine podrazumijeva plastino teenje u okolini vrka pukotine, veliina tog
podruja je relativno mala, tako da se moe primijeniti linearno-elastina mehanika loma (LEFM).
Ona se temelji na ve spomenutom Paris-Erdoganovom zakonu (vidi odjeljak 3.3.2) koji brzinu
rasta pukotine stavlja u funkciju samo raspona faktora intenzivnosti naprezanja.
Postupkom zavarivanja, bez obzira na kvalitetu obavljenog posla, uvode se poetna
oteenja u zavarenim spojevima. U sluaju nedostatka drugih podataka o oteenju, moe se
smatrati da uobiajena praksa zavarivanja dovodi do pukotina poetne duljine 0.5 mm [11].
Iskustvo sa zavarenim spojevima iz aluminijskih legura pokazalo je uobiajene pogreke veliine
0.013-0.38 mm [5]. Kada se metoda koristi za procjenu preostalog ivotnog vijeka konstrukcije na
kojoj je pukotina zamijeena, kao poetna duljina pukotine uzima se veliina izmjerena metodama
nerazornog ispitivanja.
Otpornost materijala na rast zamornih pukotina obraena je u odjeljku 3.3.2, stoga e se u
nastavku panja posvetiti odreivanju faktora intenzivnosti naprezanja.

3.4.2.1 Faktor intenzivnosti naprezanja

Tri su osnovna naina otvaranja pukotine koji se razlikuju prema gibanju gornje i donje
povrine pukotine.

Slika 3.72 Naini otvaranja pukotine [64]

________________________________________________________________________________
139
Prvi se obino naziva rascjepnim zbog razdvajanja povrina pukotine; drugi, kod kojeg
jedna povrina klizi preko druge u smjeru napredovanja pukotine, sminim; a trei uvojnim, budui
da jedna povrina klizi preko druge okomito na smjer rasta pukotine.
Faktor intenzivnosti naprezanja ovisi o primijenjenom optereenju, geometriji dijela s
pukotinom te veliini i obliku pukotine. Uobiajeni oblik faktora intenzivnosti naprezanja [60, 64]
za prvi nain otvaranja pukotine dan je jednadbom (3.183)

a K = ,

gdje je geometrijski faktor, a duljina pukotine, a nazivno naprezanje (dovoljno daleko od
pukotine) okomito na smjer irenja pukotine.
Faktor geometrije izraunat je za mnoge konfiguracije pukotine, a rezultati se nalaze u
prirunicima, primjer donosi slika 3.73.

Slika 3.73 Rjeenja faktora intenzivnosti naprezanja [5]

U praktinim problemima optereenje i konstrukcija toliko su sloeni da ovakva dostupna
rjeenja faktora intenzivnosti naprezanja nisu dostatna. Jedna od najjednostavnijih i najee
koritenih metoda prorauna faktora intenzivnosti naprezanja je metoda superponiranja. Sloena
optereenja rastavljaju se na jednostavna za koja postoje rjeenja, a ukupno rjeenje dobiva se
zbrajanjem pojedinih faktora intenzivnosti naprezanja.

________________________________________________________________________________
140

Slika 3.74 Superponiranje faktora intenzivnosti naprezanja [11]

3.4.2.2 Linearna akumulacija oteenja

Dio zamornog vijeka koji pokriva fazu napredovanja pukotine moe se izraziti u obliku [11]

( )

= =
f
i
f
i
a
a
N
N
p
dN da
da
dN N
/
, (3.338)

gdje je
i
a poetna duljina pukotine, a
f
a kritina duljina kod koje dolazi do poputanja.
Uvrtavanjem izraza za faktor intenzivnosti naprezanja (3.183) te Paris-Erdoganovog zakona
(3.190) dobiva se

( )
( ) ( )

= = =
f
i
f
i
f
i
a
a
m m
a
a
m
a
a
m
p
a
da
C
a C
da
K C
da
N

2 /
1
, (3.339)

to, u sluaju konstantne amplitude naprezanja prelazi u [11]

=
f
i
a
a
m m m m
p
a
da
C
N
2 / 2 /
1

. (3.340)

Kada je faktor geometrije jednostavna funkcija, gornji integral moe se rijeiti analitiki, ali
u opem sluaju koristi se numerika integracija. U sluajevima u kojem ne ovisi o duljini
pukotine (koji su iznimka, ne pravilo)

2
1
1 1
2 / 1 2 / 1
2 / 2 / 2 /
m
a a
C a
da
C
N
m
i
m
f
m m m
a
a
m m m m
p
f
i
= =

. (3.341)

Kritina duljina pukotine slijedi iz izraza za faktor intenzivnosti naprezanja, ukoliko se
postavi vrijednost
C
K


________________________________________________________________________________
141
C C
a K = , (3.342)

odakle slijedi

2 2
2
C
C
K
a = . (3.343)

Iz (3.340) nalazi se da je

I
a
da
C N
f
i
a
a
m m
m m
p
= =
2 /
2 /
. (3.344)

lan na desnoj strani jednadbe ovisi o geometriji (vanjskoj te geometriji pukotine), a o
naprezanju je ovisan samo preko kritine duljine pukotine [11]. Kada je
i f
a a >> , taj utjecaj
postaje zanemariv pa je

p
m
N C I
1
= . (3.345)

Ukoliko se pretpostavi da je razdoblje zaetka pukotine zanemarivo, tada je razdoblje rasta pukotine
jednako zamornom vijeku

1
C
I
N
m
= , (3.346)

to je dobro poznati oblik S-N krivulje.

Slika 3.75 Odnos izmeu
dN
da
- K i S-N krivulje [11]

________________________________________________________________________________
142
U sluaju primjene optereenja promjenljive amplitude, razmatra se ciklus po ciklus, pri
emu optereenje unutar svakog ciklusa ima konstantnu amplitudu [14]

( )
1 1
1
n C
a
da
m
a
a
m
i

=
,
(3.347)
( )
2 2
2
1
n C
a
da
m
a
a
m

=
,

gdje je
i
n broj ciklusa optereenja koji proizvode raspon naprezanja
i
. U cijelom vijeku
pukotine, dok ona ne dosegne kritinu duljinu

( ) ( ) ( )
) ... ( ...
2 2 1 1
2
1
1
k
m
k
m m
a
a
m
a
a
m
a
a
m
n n n C
a
da
a
da
a
da
f
j i

+ + + = + + +

(3.348)

Suma svih integrala na lijevoj strani jednadbe jednaka je integralu u granicama
i
a -
f
a

( )
I
a
da
f
i
a
a
m
=

. (3.349)

Naprezanja se mogu izraziti preko odgovarajuih zamornih vjekova

1
1
1
CN
m
= ,
2
2
1
CN
m
= ,..., (3.350)

to, uvrtavanjem u jednadbu (3.348) daje

= + + + =
i i
i
k
k
N
n
I n
CN
n
CN
n
CN
C I )
1
...
1 1
(
2
2
1
1
. (3.351)

Kod poputanja vrijedi

1 =
i i
i
N
n
, (3.352)

to odgovara Plmgren-Minerovom pravilu.
Nedostaci ovog pritupa takoer se podudaraju s onima kod Plmgren-Minerovog pravila, a
to su zanemarivanje redoslijeda optereenja (kada uslijed preoptereenja i uvoenja povoljnih
tlanih zaostalih naprezanja u okolini vrha pukotine moe doi do usporavanja njenog rasta) te
zanemarivanje uinaka meudjelovanja izmeu pojedinih ciklusa optereenja, smatrajui da je rast
pukotine u pojedinom ciklusu neovisan o proivljenom optereenju. estu primjenu ovaj model
takoer zahvaljuje prvenstveno svojoj jednostavnosti.


________________________________________________________________________________
143
Paris-Erdoganova jednadba konzervativna je na prijelazu u srednje podruje, slika 3.58,
dok je na prijelazu u podruje poputanja nekonzervativna. Obino se veina zamornog vijeka
provede u podrujima stabilnog rasta pukotine, dok je u blizini podruja C vijek dosta kratak. Stoga
se dobivaju konzervativni rezultati, odnosno, izraunati vijek je manji od stvarnog zamornog vijeka
[11], to potvruju i rezultati pokusa.

Slika 3.76 Usporedba izraunatog i pokusnog zamornog vijeka [12]

3.4.3 Vjerojatnosni pristup

Veini podataka koji se koriste u proraunima zamornog vijeka konstrukcijskih detalja
mogu se pripisati velike nesigurnosti povezane s nainom njihovog odreivanja. Rasprenost
podataka o zamornom vijeku posljedica je pojednostavljenja koja se moraju nainiti u svakom od
etiri osnovna koraka u proraunu dinamike izdrljivosti [11, 15]:
- proraunu optereenja,
- proraunu naprezanja,
- odreivanju zamorne otpornosti i
- primjeni hipoteze akumuliranja oteenja.
Pogreke u proraunu optereenja proizlaze iz opisa valne okoline (dijagram rasprenosti
valova, valni spektar, odabrane valne duljine, odabrani kutovi napredovanja broda u odnosu na
valove) te samog prorauna hidrodinamikog optereenja (odabrana valna teorija, pojednostavljeni
postupak prorauna).
Kvaliteta rezultata dobivenih proraunom naprezanja ovisit e o ispravnoj primjeni metode
konanih elemenata odabiru prikladne veliine mree konanih elemenata modela koja moe
opisati raspodjelu naprezanja na eljenom mjestu. Daljnja nesigurnost proizlazi iz postupka
stvaranja dugorone razdiobe naprezanja, pri emu se obino pretpostavlja da dugorona raspodjela
raspona naprezanja slijedi dvoparametarsku Weibullovu razdiobu. Proraun zamornog vijeka
osobito je osjetljiv na parametar oblika Weibullove razdiobe, slika 3.77.

________________________________________________________________________________
144

Slika 3.77 Zamorni vijek kao funkcija Weibullovog parametra oblika [11]

Rasprenost je uroena mehanikim svojstvima materijala. To vrijedi i za otpornost
konstrukcijskih detalja na zamorno oteenje bilo da se ona izraava preko S-N krivulja, bilo
preko krivulja koje povezuju brzinu rasta zamornih pukotina s rasponom faktora intenzivnosti
naprezanja.
U prethodna dva odjeljka pokazano je kako pretpostavka linearnog akumuliranja oteenja
unosi dodatne nesigurnosti u proraun zamornog vijeka, zanemarujui uinke redoslijeda djelovanja
optereenja, kao i one meudjelovanja pojedinih ciklusa optereenja, pogreno pretpostavljajui da
je zamorno oteenje u pojedinom ciklusu neovisno o dotad proivljenom optereenju.
Razmotrene nesigurnosti pokazuju da se ne treba previe pouzdati u izraunati zamorni
vijek. Parametre prorauna treba birati tako da daju konzervativnu procjenu dinamike vrstoe.
Osobito treba paziti kako se ne bi podcijenila naprezanja, budui da je zamorni vijek obrnuto
srazmjeran s treom potencijom raspona naprezanja.

3.4.3.1 Vjerojatnosni pristup S-N krivulje

Ovaj pristup usmjeren je na odreivanje racionalnog faktora sigurnosti prilikom prorauna
zamornog vijeka. U opeprihvaenom izrazu za odreivanje zamornog oteenja pristupom S-N
krivulje (3.220)

|
.
|
\
|
+ =
h
m
q
K
n
D
m
p
1
0

parametar mjerila Weibullove razdiobe q moe se zamijeniti maksimalnim rasponom naprezanja
0
u
0
n ciklusa optereenja. Vjerojatnost da e se premaiti raspon naprezanja
0
iznosi

{ } { }
0 0 0
1 ) ( = > = P P Q . (3.353)

Posljednji lan u jednadbi (3.353) predstavlja funkciju raspodjele vjerojatnosti

________________________________________________________________________________
145

) ( ) ( ) (
0 0 0
d f F

= (3.354)

koja za sluaj Weibullove razdiobe iznosi

h
q
e F
|
|
.
|
\
|
=
0
1 ) (
0

. (3.355)

Uvrtavanjem (3.355) u (3.353) dobiva se

h
q
e F Q
|
|
.
|
\
|
= =
0
) ( 1 ) (
0 0

. (3.356)

Vjerojatnost da e se maksimalni raspon naprezanja
0
dostii, ili premaiti u
0
n ciklusa
naprezanja iznosi

0
0
1
) (
n
Q = . (3.357)

Izjednaavanjem jednadbi (3.356) i (3.357) dobiva se

h
q
e
n
|
|
.
|
\
|
=
0
0
1

, (3.358)

odakle antilogaritmiranjem slijedi

h
q
n
|
|
.
|
\
|
=
0
0
ln

, (3.359)

tako da je

h
n
q
/ 1
0
0
) (ln

= . (3.360)

Uvrtavanjem izraza (3.360) u jednadbu za odreivanje zamornog oteenja (3.220) dobiva se

|
.
|
\
|
+ =
h
m
n K
n
D
h m
m
p
1
) (ln
/
0
0 0

, (3.361)

alternativan izraz za proraun zamornog oteenja pristupom S-N krivulje. Uz

f
T n
0 0
= , (3.362)


________________________________________________________________________________
146
gdje je
0
prosjena frekvencija prolaska nule dugoronog odziva, a
f
T ivotni vijek
konstrukcijskog detalja, dobiva se izraz

|
.
|
\
|
+ =
h
m
n K
T
D
h m
m
p
f
f
1
) (ln
/
0
0
0
(3.363)

koji odreuje sluajnu varijablu
f
D koja oznaava zamorno oteenje kod poputanja i ukljuuje
nesigurnosti povezane s primjenom Plmgren-Minerove hipoteze linearnog akumuliranja oteenja.
Slino tome,
p
K je takoer sluajna varijabla u logaritamskim koordinatama i ona ukljuuje
nesigurnost povezanu s uroenom rasprenou podataka o zamornoj otpornosti detalja.

Slika 3.78 Vjerojatnosne S-N krivulje [12]

Ovisno o eljenoj vjerojatnosti poputanja, srednja S-N krivulja dobivena pokusima (50%-
tna vjeorjatnost poputanja) pomie se, to rezultira S-N krivuljom povezanom s odreenom
vjerojatnou poputanja. Krivulje sa slike 3.78 koje odgovaraju vjerojatnosti poputanja od 1%,
5% i 10% (odnosno vjerojatnosti preivljavanja 99%, 95% i 90%), dobivene su pomicanjem srednje
krivulje za 2.32, 1.645 i 1.28 standardnih devijacija normalne razdiobe. Osim toga, mogue je
obuhvatiti i druge uinke na zamornu otpornost, npr. uinak debljine (daljnjim pomicanjem S-N
krivulje), ili Haibachov uinak (koritenjem bilinearne S-N krivulje).
Uslijed nesigurnosti povezanih s proraunom naprezanja, moemo pretpostaviti da je i
0

sluajna varijabla s normalnom razdiobom u logaritamskim koordinatama. U tom sluaju isto
vrijedi i ta ivotni vijek detalja

m
f p
h m
f
D K
h
m
n
T
0
0
/
0
1
) (ln

|
.
|
\
|
+
= . (3.364)

Vjerojatnost zamornog poputanja moe se definirati kao

{ }
S f f
T T P P = (3.365)

________________________________________________________________________________
147
gdje je
S
T zahtijevani vijek u slubi, a to se preko Cornellovog indeksa sigurnosti

T
S
f
T
T
ln
ln
= , (3.366)

gdje je
f
T srednja vrijednost ivotnog vijeka, a
t ln
standardno odstupanje od T ln , moe izraziti
kao

) ( =
f
P , (3.367)

gdje je Gaussova funkcija normalne razdiobe vjerojatnosti.

Slika 3.79 Normalna (Gaussova) razdioba N log [11]

Slika 3.80 pokazuje odnos izmeu indeksa sigurnosti i vjerojatnosti poputanja.

Slika 3.80 Odnos izmeu indeksa sigurnosti i vjerojatnosti poputanja [38]

________________________________________________________________________________
148
Maksimalni raspon naprezanja
0
, povezan s odreenom vjerojatnou premaivanja
(jednom u
0
n ciklusa, emu odgovara vjerojatnost od
0
/ 1 n ) moe se izraziti kao

B =
0
, (3.368)

gdje je izraunati raspon naprezanja, a B sluajna varijabla koja obuhvaa sve nesigurnosti
povezane s odreivanjem optereenja, dakle nesigurnosti prilikom prorauna optereenja i one
prilikom prorauna naprezanja. Standardno odstupanje od T ln dana je izrazom [65]

( )( )( )
(
+ + + =
2
2 2 2
ln
1 1 1 ln
m
B K D
T p f
, (3.369)

gdje su
f
D
2
,
p
K
2
i B
2
varijance od
f
D ,
p
K i B .
Kako bi se odredio indeks sigurnosti , potrebno je poznavati srednje vrijednosti i
standardne devijacije sluajnih varijabli koje ulaze u proraun zamornog vijeka. Za presjek S-N
krivulje s osi N log , K , to odreuje odabir S-N krivulje i dodatnih uinaka na nju. Moe se uzeti
jedinina vrijednost zamornog oteenja kod poputanja
f
D , uz varijancu od 0.3. Najneizvjesniji
dio predstavlja procjena statistikih podataka za nesigurnosti kod prorauna naprezanja

i
i
B B = , (3.370)

( )
i
Bi
V B 1 1
2
+ = , (3.371)

gdje su
i
B srednje vrijednosti, a
Bi
V standardna odstupanja pojedinih uinaka nesigurnosti kod
prorauna naprezanja. Za pojedine faktore koji doprinose nesigurnosti, u tablici 3.3 iznose se
vrijednosti koje predlae Bureau Veritas [38].

Tablica 3.3 Srednje vrijednosti i standardna odstupanja pojedinih faktora koji doprinose
nesigurnosti kod prorauna naprezanja [38]

Faktor koji doprinosi
nesigurnosti
Srednja
vrijednost
Standardno
odstupanje
Stanja mora 0.9 0.4-0.6
Odziv broda 0.85 0.1-0.3
Ekstremna optereenja 0.95 0.2-0.4
Model konanih elemenata 1.1 0.1-0.5

3.4.3.2 Vjerojatnosni pristup mehanike loma

Najee se temelji na linearno-elastinoj mehanici loma i opeprihvaenoj Paris-
Erdoganovoj jednadbi koja opisuje brzinu rasta zamornih pukotina u funkciji raspona faktora
intenzivnosti naprezanja. Kod optereenja konstantnom maplitudom uobiajeni je pristup
dodjeljivanje vjerojatnosti razdiobe koeficijentima u jednadbi, pri emu se koeficijenti C i m
mogu smatrati nezavisnim sluajnim varijablama (ponekad se jedna od njih ostavlja konstantnom, a

________________________________________________________________________________
149
neki modeli razmatraju m kao funkciju od C ) [59]. Usporedbom s pokusnim rezultatima mnogi
istraivai ispituju nesigurnosti tih koeficijenata.
Osim toga, proces zamora moe se modelirati kao neprekinuto Markovljev proces koji se
esto koristi u modeliranju rasta zamorne pukotine [59]

) ( ) (
) (
t X a F
dt
t da
= , (3.372)

gdje ) (t a oznaava veliinu pukotine u trenutku t , a ) (t X je stohastiki proces koji se mijenja u
vremenu. Ukoliko je ) (t a neprekinuti Markovljev proces, mogu se izvesti Fokker-Planckove
jednadbe koje opisuju funkciju gustoe vjerojatnosti od ) (t a [59]. Nedostatak ovog modela je
postojanje konane vrijednosti za pojavljivanje negativne brzine rasta pukotine, to je fizikalno
nemogue.
Pregled postupaka procjene dinamike izdrljivosti prema pravilima klasifikacijskih drutava

________________________________________________________________________________
150
4 PREGLED POSTUPAKA PROCJENE DINAMIKE IZDRLJIVOSTI
PREMA PRAVILIMA KLASIFIKACIJSKIH DRUTAVA

4.1 OPENITO

Prepoznavanje zamora materijala kao uzronika poputanja detalja brodskih konstrukcija u
zadnje vrijeme dovelo je do intenzivnog istraivanja, kako teorijskog, tako i pokusnog, dinamike
izdrljivosti konstrukcijskih detalja. Kako bi se obuhvatila posljednja dostignua, uestalo se
auriraju pravila klasifikacijskih drutava. Usto je veina registara posljednjih godina izdala i
posebne upute za procjenu zamorne vrstoe zavarenih detalja brodskih konstrukcija [22, 23, 38,
39].
Trinaesti Meunarodni kongres o brodskim i pomorskim konstrukcijama (13
th
International
Ship and Offshore Structures Congress, ISSC) saeo je znaajke pravila i preporuka klasifikacijskih
drutava u usporednu tablicu [19], tablica 4.2.
Iz nje je vidljivo da se pristupi pojedinih klasifikacijskih drutava procjeni zamornog vijeka
prilino razlikuju. Kao ilustracija toj tvrdnji mogu posluiti rezultati usporednog istraivanja
dinamike izdrljivosti uzdune pranice grotla kontejnerskog broda prema pravilima razliitih
registara dani u tablici 4.1 [59, 66]. Vidljiva je znatna raznolikost izraunatog zamornog vijeka koja
se kree u rasponu od 1.8 do 20.7 godina.

Tablica 4.1 Rezultati usporednog istraivanja zamorne vrstoe uzdune pranice grotla
kontejnerskog broda [59, 66]

Stoga je Meunarodno udruenje klasifikacijskih drutava (International Association of
Classification Societies, IACS) pokualo uskladiti postupke procjene zamorne izdrljivosti. Njihova
preporuka broj 56 iz 1999. godine donosi usuglaavanje nekih vanih detalja [59, 67].

________________________________________________________________________________
151


________________________________________________________________________________
152
Opa suglasnost postoji oko koritenja pristupa S-N krivulje, utemeljenog na Plmgren-
Minerovoj hipotezi linearnog akumuliranja oteenja, kao i oko definicija nazivnog, arinog i
zareznog naprezanja koja se koriste u analizama dinamike izdrljivosti.
Dugorona razdioba raspona naprezanja aproksimira se dvoparametarskom Weibullovom
razdiobom. IACS-ova radna grupa predloila je jedinstven pristup procjeni zamornog vijeka
zasnovan na pojednostavljenom proraunu naprezanja, dok se raunanje naprezanja (spektralnom)
analizom u frekvencijskom podruju ostavlja za posebne sluajeve, npr. za nove vrste projekata
[67]. Dogovoreno je priblino raunanje Weibullovog parametra oblika pomou izraza [59, 67]:

85 . 0 ,
300
100
35 . 0 1 . 1
= h
L
h (4.1)

dobivenog uprosjeivanjem ABS-ove (American Bureau of Shipping) i DNV-ove (Det Norske
Veritas) krivulje za razliite poloaje detalja na brodu.
Meutim, i nakon preporuka IACS-a, neke kljune stvari ostale su preputene na volju
pojedinim klasifikacijskim drutvima. Nisu dogovorene jedinstvene S-N krivulje koje bi se koristile
uz arina i zarezna naprezanja. Samo razlike u tim krivuljama mogu dovesti do znaajnih razlika u
procjeni dinamike vrstoe. Slika 4.1 donosi S-N krivulje razliitih registara koje se koriste uz
arina naprezanja u sluaju kutnih zavara. Ekstremne procjene zamornog vijeka utemeljene na tim
krivuljama razlikuju se s faktorom 2.6.

Slika 4.1 S-N krivulje razliitih registara koje se koriste uz arino naprezanje kutnih zavara [19]

Rezultati prorauna arinih naprezanja pomou metode konanih elemenata takoer
pokazuju znatnu rasprenost, to je posljedica nepostojanja jasnih uputa za izradu lokalnih modela
konstrukcijskih detalja, kao i nepostojanja jedinstvenog postupka ekstrapoliranja izraunatih
naprezanja do arita, toke za koju se pretpostavlja da bi mogla postati mjestom zaetka zamorne
pukotine.
Pristupi pojedinih klasifikacijskih drutava procjeni zamorne vrstoe razlikuju se i u
obuhvaanju odreenih utjecajnih faktora, poput srednjeg naprezanja, debljine lima, ili korozivnosti
okoline. Srednje naprezanje jedni uzimaju u obzir, a drugi ne. Slino je i s debljinama lima, s tim
to se razlikuju i granine vrijednosti debljina kod kojih se razmatra njihov utjecaj (16-25 mm). U
sluaju korozivnosti okoline, jedni pretpostavljaju da je antikorozivna zatita djelotvorna samo u
dijelu projektnog vijeka, dok drugi koriste S-N krivulje dobivene ispitivanjima na zraku, smatrajui
tu zatitu uinkovitom cijelo vrijeme plovidbe broda.

________________________________________________________________________________
153
Iz iznesenog je jasno da se, u osnovi slini, pristupi klasifikacijskih drutava procjeni
zamornog vijeka konstrukcijskih detalja toliko razlikuju u pojedinim koracima prorauna, da je
usporedba rezultata dobivenih razliitim postupcima gotovo besmislena. Radi breg i lakeg
napretka u svladavanju problema zamornog oteenja brodskih konstrukcija, nuno je daljnje
dogovaranje i usklaivanje tih postupaka. Moda se veliki korak u tom smjeru moe oekivati od
ovogodinjeg, Petnaestog meunarodnog kongresa o brodskim i pomorskim konstrukcijama koji e
se odrati u San Diegu, California, a koji, uz ve uobiajeni Tehniki odbor III.2 Zamor i lom,
sadri i dva pododbora s posebnim zadaama VI.1 Zamorno optereenje i VI.2 Procjena zamorne
vrstoe.

________________________________________________________________________________
154
4.2 DET NORSKE VERITAS

Konstrukcijski detalji osjetljivi na zamor

Potrebno je provesti analizu zamorne vrstoe za svaku vrstu konstrukcijskih detalja
izloenu znatnijem dinamikom optereenju. Budui da se zamorno oteenje ee javlja kod
odreenih vrsta brodova i kategorija elemenata konstrukcije trupa, Det Norske Veritas donosi popis
konstrukcijskih detalja osjetljivih na zamor u tablicama za pojedine vrste brodova [23]:
- tankere,
- brodove za prijevoz rasutih tereta,
- brodove za prijevoz rudae,
- kontejnerske brodove i
- brodove za prijevoz automobila/brodove za utovar i istovar na kotaima.

Odreivanje optereenja

Nuno je obuhvatiti sva reprezentativna stanja krcanja broda, uzimajui u obzir oekivano
vrijeme koje e brod provesti u slubi u svakom od njih. U sluaju tankera, brodova za prijevoz
rasutih tereta i kontejnerskih brodova obino je dostatno razmotriti dva stanja krcanja brod u
balastu i potpuno nakrcan brod.
Sloenost analize optereenja (i naprezanja) ovisi o iskustvu o zamornoj osjetljivosti
konstrukcijskih detalja na slinim brodovima, kao i o posljedicama poputanja. U sluaju
neuobiajenih projekata, ili konstrukcijskih detalja ije bi poputanje ugrozilo integritet
konstrukcije broda, provodi se numeriki proraun valnih optereenja za dovoljan broj frekvencija
vala (>15) te smjerova napredovanja broda u odnosu na valove (>8). U modeliranju se primjenjuje
brzina broda postavljena na 2/3 brzine broda u slubi. Ovakav proraun hidrodinamikog
optereenja u pravilu se kombinira s proraunom naprezanja pomou metode konanih elemenata.
Budui da se pretpostavlja da i pojednostavljeni proraun zamornog vijeka moe ukazati na
potrebu za izmjenom odreenih konstrukcijskih detalja, esto se optereenje odreuje jednostavnim
izrazima koje preporuuje registar za globalne momente savijanja na valovima, vanjski tlak mora te
unutarnji tlak od tereta/balasta. Pritom se za pojedino stanje krcanja koriste podaci o stvarnom gazu,
metacentarskoj visini i polumjeru tromosti za ljuljanje.
Det Norske Veritas poznaje i pristup projektnog vala, sloeniji od pojednostavljenog
prorauna optereenja, ali jednostavniji od provoenja numerikog hidrodinamikog prorauna. On
se temelji na odreivanju optereenja, npr. vertikalnog momenta savijanja na sredini broda za vie
kombinacija frekvencija vala i smjerova plovidbe broda, pri emu kombinacija koja dovodi do
najvieg optereenja odreuje projektni val.

Proraun naprezanja

Pojednostavljeni proraun naprezanja ukljuuje kombiniranje globalnih komponenti
naprezanja uslijed savijanja trupa na valovima (vertikalnog i horizontalnog; prema potrebi moe se
ukljuiti i uvijanje trupa) s lokalnim komponentama naprezanja uslijed unutarnjih i vanjskih tlanih
optereenja. Globalne komponente naprezanja raunaju se na temelju ukupnih dimenzija elemenata
konstrukcije trupa, a lokalne na osnovi smanjenih dimenzija (kada se od ukupnih dimenzija oduzmu
dodaci za koroziju).

________________________________________________________________________________
155
Kada se hidrodinamiko optereenje odreuje numerikim proraunima, naprezanja se
odreuju pomou metode konanih elemenata. Obino se provodi globalna analiza trupa
(modeliranjem itave konstrukcije broda) koja daje globalnu raspodjelu naprezanja u primarnim
elementima konstrukcije trupa. Potom se modelira lokalna konstrukcija u okolici arita, pri emu
se kao rubni uvjeti koriste vorni pomaci/sile iz globalnog modela. Budui da bi izravan proraun
zareznog naprezanja zahtijevao izuzetno finu mreu konanih elemenata i modeliranje samog
zavara (ukljuujui i polumjer na vrhu zavara), najee se pomou lokalnog modela odreuje
raspodjela naprezanja u okolini arita. Veliina lokalnog modela treba biti takva da pretpostavke
uinjene na njegovim rubovima znatnije ne utjeu na dobivene rezultate.
arino naprezanje odreuje se postupkom ekstrapoliranja izraunatih naprezanja u tri
koraka [23]:
- linearno ekstrapoliranje naprezanja iz Gaussovih toaka integracije do povrine lima,
- bilinearno ekstrapoliranje naprezanja do toaka udaljenih t/2 i 3t/2 od vrha zavara te
- linearno ekstrapoliranje naprezanja u toku arita.
U sluaju kada se ne modelira sam zavar i kada se koriste ljuskasti konani elementi,
ekstrapoliranje se provodi do linije na presjeku elemenata koje zavar spaja. Kako bi se zadrala
informacija o smjeru glavnih naprezanja u aritu, ekstrapoliraju se komponente naprezanja.
Raspon arinog naprezanja jednak je dvostrukom veem glavnom naprezanju u aritu, dok se
raspon zareznog naprezanja dobija 50%-tnim uveanjem raspona arinih naprezanja (mnoenjem
faktorom koncentracije naprezanja uslijed oblika zavara K
w
=1.5).

Otpornost konstrukcijskih detalja

Kao temelj za odreivanje S-N krivulje uz zarezno naprezanje, Det Norske Veritasu je
posluila C krivulja Ministarstva energetike Velike Britanije iji je nagib m=3.5 [23]. Budui da je
nagib S-N krivulja za uobiajene konstrukcijske detalje m=3.0, bilo je potrebno transformirati
poetnu krivulju. Razmotrena je dugorona raspodjela naprezanja uobiajena za brodove koja daje
omjer zamornog oteenja D=1.0 u dvadesetogodinjem periodu. Pritom je koritena
dvoparametarska Weibullova razdioba raspona naprezanja, uz koeficijent oblika razdiobe h=0.95.
Potom je ustanovljena nova krivulja nagiba m=3.0 koja dovodi do jednakog omjera zamornog
oteenja pri jednakoj razdiobi raspona naprezanja.

Omjer zamornog oteenja

Proraun zamornog oteenja temelji se na Plmgren-Minerovom pravilu linearnog
akumuliranja oteenja. Kod pojednostavljenog prorauna naprezanja pretpostavlja se
dvoparametarska Weibullova razdioba naprezanja, pri emu se parametar oblika Weibullove
razdiobe odreuje iz pribline formule.
U sluaju kada se provodi spektralna analiza naprezanja, zamorno oteenje moe se
izraunati iz kratkoronih Rayleighevih razdioba raspona naprezanja za pojedine kombinacije stanja
mora i smjera plovidbe broda prema jednadbi (3.333).
Druga je mogunost usklaivanje dugorone razdiobe raspona naprezanja (kao teinske
sume svih kratkoronih raspodjela naprezanja koje slijede Rayleighevu razdiobu) s
dvoparametarskom Weibulllovom razdiobom naprezanja pomou tehnike najmanjih kvadrata,
nakon ega se zamorno oteenje rauna prema formuli (3.221).
Haibachov uinak moe se obuhvatiti koritenjem bilinearne S-N krivulje, s promjenom
nagiba krivulje kod 2 milijuna ciklusa optereenja. Utjecaj debljine lima na smanjenje dinamike
izdrljivosti uzima se u obzir za limove deblje od 22 mm.

________________________________________________________________________________
156
4.3 BUREAU VERITAS

Posebni konstrukcijski detalji

Posebne konstrukcijske detalje karakterizira sloena geometrija, a esto su povezani s
visokim ili izmjeninim naprezanjima. Stoga je potrebno posvetiti vie panje prilikom
projektiranja, gradnje (zavarivanja) i nadzora takvih detalja. Provjera zamorne izdrljivosti
zahtijeva se za odreene grupe konstrukcijskih detalja, ovisno o vrsti broda i podruju trupa u
kojem su smjeteni [68, Ch 7, Sec 4]; i to iskljuivo za brodove due od 170 metara:
- brodove uzduno ukrepljenih bokova,
- tankere i brodove za prijevoz kemikalija,
- brodove za prijevoz ukapljenog plina,
- brodove za prijevoz rasutih tereta,
- brodove za prijevoz rudae i
- kontejnerske brodove.
Za ove grupe posebnih konstrukcijskih detalja, registar donosi potencijalna mjesta zaetka i
rasta zamornih pukotina [68, Ch 12, App 1], kao primjer slika 4.2 donosi detalj spoja uzdunjaka
boka s ukrepom okvirnog rebra kod brodova uzduno ukrepljenih bokova.

Slika 4.2 Detalj spoja uzdunjaka boka s ukrepom okvirnog rebra kod brodova s uzduno
ukrepljenim bokovima [68, Ch 12, App 1]

Osim ovih, i drugi konstrukcijski detalji mogu se smatrati posebnim, ukoliko to Bureau
Veritas smatra nunim.

Kategorizacija detalja

Detalji za koje je nuno provesti procjenu zamorne vrstoe dijele se u dvije grupe, s
obzirom na metodu prorauna naprezanja:

________________________________________________________________________________
157
1 detalje kod kojih se naprezanja raunaju pomou 3D modela konanih elemenata (npr.
spojevi izmeu primarnih elemenata konstrukcije trupa) te
2 detalje smjetene na krajevima ukrepa kod kojih se koristi pojednostavljeni proraun
naprezanja.
U oba se sluaja proraun temelji na smanjenim dimenzijama elemenata, nakon odbijanja
dodatka za koroziju [68].


Bez obzira na metodu koja se koristi za odreivanje optereenja, obino se analiziraju dva
osnovna stanja krcanja broda potpuno nakrcan brod i brod u balastu.
Spektralni proraun optereenja (i naprezanja) zahtijeva se samo u posebnim sluajevima,
npr. za brodove neuobiajenog oblika [68, Ch 7, Sec 4]. Uvrijeilo je provoditi pojednostavljeni
proraun optereenja, pri emu se za svako stanje krcanja razmatraju dva osnovna stanja mora
valovi u pramac broda i valovi u bok broda, to rezultira sljedeim sluajevima optereenja:
a [68]/11 [38] brod u uspravnom poloaju (valovi u pramac broda); statiki tlakovi
na mirnom moru povezani s maksimalnim i minimalnim inercijskim
optereenjima od tereta/balasta
b [68]/12 [38] brod u uspravnom poloaju (valovi u pramac broda); maksimalni
(brod na valnom brijegu) i minimalni (brod na valnom dolu) statiki
tlakovi na valovima povezani sa statikim unutarnjim optereenjima
od tereta/balasta
c [68]/21 [38] brod u nagnutom poloaju (valovi u bok broda); statiki tlakovi na
mirnom moru povezani s maksimalnim i minimalnim inercijskim
optereenjima od tereta/balasta
d [68]/22 [38] brod u nagnutom poloaju (valovi u bok broda); maksimalni (brod na
valnom brijegu) i minimalni (brod na valnom dolu) statiki tlakovi na
valovima povezani sa statikim unutarnjim optereenjima od
tereta/balasta
Za svaki od dva puta po etiri sluaja optereenja, raunaju se maksimalne i minimalne
vrijednosti sljedeih komponenti optereenja:
- globalnih optereenja trupa (vertikalnog momenta savijanja, horizontalnog momenta
savijanja, momenta uvijanja, smine sile),
- vanjskih tlakova mora te
- unutarnjih inercijskih tlakova.

Proraun naprezanja

U opem sluaju naprezanja se odreuju u aritu, a u obzir se uzimaju normalna naprezanja
u smjerovima koji su za svaku grupu detalja prikazani u [68, Ch 12, App 1].
U sluaju detalja iz kategorije detalja 1 moe se koristiti veoma fina mrea konanih
elemenata, kada se elementarni rasponi arinog naprezanja (rasponi arinog naprezanja za
pojedine sluajeve optereenja) dobivaju kao razlika maksimalnih i minimalnih naprezanja na
razmatranom mjestu. Lokalni model konanih elemenata treba omoguiti vjeran prikaz gradijenta
naprezanja u blizini arita, a rubovi modela (na koje se prenose vorni pomaci/sile dobiveni
analizom grubog modela konanih elemenata) trebaju biti dovoljno udaljeni od arita, kako ne bi
utjecali na tonost dobivenih rezultata. Veliina konanih elemenata oko arita treba biti priblino
jednaka debljini najtanjeg elementa, dok omjer stranica elemenata ne smije biti vei od 3.

________________________________________________________________________________
158
Preporuuje se koritenje 4-vornih ljuskastih, ili 8-vornih 3D elemenata; odnosno u sluaju
visokih gradijenata naprezanja 8-vornih ljuskastih, ili 20-vornih 3D elemenata. Teite prvog
elementa susjednog vrhu zavara treba biti smjeteno izmeu vrha zavara i 0.4t, gdje je t debljina
najtanjeg elementa kojeg zavar spaja. arina naprezanja raunaju se u teitu tog prvog elementa.
Druga mogunost je koritenje grublje mree konanih elemenata, kada se elementarni
rasponi arinog naprezanja dobivaju mnoenjem odgovarajuih elementarnih raspona nazivnog
naprezanja u blizini arita prikladnim faktorom koncentracije naprezanja, definiranim za pojedine
grupe konstrukcijskih detalja u [68, Ch 12, App 1].
Za detalje koji spadaju u kategoriju detalja 2 provodi se pojednostavljeni proraun
elementarnih raspona arinih naprezanja na temelju globalnih i lokalnih nazivnih naprezanja i
odgovarajueg faktora koncentracije naprezanja uslijed geometrije spoja za razmatrani detalj.
Za sve detalje na kraju se rauna elementarni raspon zareznog naprezanja kao umnoak
elementarnog raspona arinog naprezanja i faktora koncentracije naprezanja uslijed oblika zavara
(ovisnim o vrsti spoja; a kojeg je mogue smanjiti naknadnom obradom zavara), pri emu je
mogue ukljuiti i faktor koncentracije naprezanja uslijed nepodudaranja dijelova koji se spajaju.


Bureau Veritas u svom pristupu preko zareznog naprezanja kao S-N krivulju koristi DeN B
krivulju za ne-cjevne spojeve u stanju nakon valjanja bez plamenom rezanih rubova, koja odgovara
97.5%-tnoj vjerojatnosti preivljavanja detalja.


Proraun zamornog oteenja zasniva se na Plmgren-Minerovom pravilu, uz pretpostavku
da dugorona raspodjela raspona zareznog naprezanja slijedi dvoparametarsku Weibullovu
razdiobu.
U sluaju kada se ne provodi spektralni proraun optereenja, parametar oblika Weibullove
razdiobe rauna se priblino iz formule (4.1).
Doprinos naprezanja ispod granice zamora akumuliranju zamornog oteenja uzima se u
obzir promjenom nagiba S-N krivulje kod 10 milijuna ciklusa optereenja. Osim toga, Bureau
Veritas omoguuje obuhvaanje uinka debljine lima na zamornu vrstou, za limove debljina
iznad 16 mm.

________________________________________________________________________________
159
4.4 GERMANISCHER LLOYD

Opseg analize

Analiza dinamike izdrljivosti provodi se za konstrukcije optereene uglavnom ciklusnim
optereenjima. Osobitu panju treba posvetiti zarezanim detaljima zavarenim spojevima i
slobodnim rubovima lima [39]. Takva analiza nije nuna ukoliko vrni raspon naprezanja uslijed
dinamikih optereenja na valovima zadovoljava uvjet

R
5 . 2
max
, (4.2)

a suma vrnih raspona naprezanja uslijed dinamikih optereenja na valovima i uslijed promjene
stanja krcanja zadovoljava uvjet [69]

R
0 . 4
max
, (4.3)

gdje je
R
dinamika izdrljivost konstrukcijskog detalja kod 2 milijuna ciklusa optereenja
(zamorna klasa detalja, FAT).
Za konstrukcijske detalje koji imaju zamornu klasu FAT=80, ili viu, analiza zamorne
vrstoe nuna je samo u sluajevima izuzetno visokih dinamikih naprezanja [69].


Za brodove neuobiajenog oblika trupa, kao i za one koji e ploviti u posebnim podrujima,
dugorona raspodjela naprezanja odreuje se spektralnom metodom, to zahtijeva provoenje
prorauna hidrodinamikog optereenja za vie smjerova plovidbe broda i vie valnih duljina [39].

Tablica 4.3 Maksimalne i minimalne vrijednosti ciklusnih optereenja na valovima [1]


________________________________________________________________________________
160
U ostalim je sluajevima dostatno razmotriti pojedine sluajeve optereenja koji uzrokuju
maksimalna i minimalna naprezanja u promatranom detalju. Komponente optereenja koje je u
takvom proraunu potrebno uzeti u obzir donosi tablica 4.3.
Kod istraivanja sloenih konstrukcija i kombiniranih komponenti optereenja, definiranje
sluajeva optereenja koji e dovesti do ekstremnih naprezanja zahtijeva dosta iskustva.

Proraun naprezanja

Priblini proraun naprezanja temelji se na grednim modelima brodskih konstrukcija, a
ukljuuje uobiajene metode teorije greda i ljuski.

Slika 4.3 Savojna naprezanja u elemetima brodske konstrukcije [39]

Rezultat takvih prorauna su nazivna naprezanja iz kojih se, mnoenjem faktorom
koncentracije naprezanja uslijed geometrije spoja, mogu dobiti i arina naprezanja, potrebna za
analizu neuobiajenih zavarenih spojeva.
Druga je mogunost proraun naprezanja pomou metode konanih elemenata. Uobiajeni
postupak sastoji se u modeliranju itavog trupa, ime se dobivaju globalna naprezanja, na koja je
potrebno superponirati uinak lokalnih optereenja koja dovode do savijanja ukrepa, ili limova.
Lokalni modeli omoguavaju dobivanje arinih naprezanja na mjestima osjetljivima na zamorno
oteenje.


U pristupu nazivnog naprezanja koriste se sve krivulje Meunarodnog instituta za
zavaraivanje, ovisno o klasi detalja pod koju potpada razmatrani zavareni spoj.
Ukoliko se zavareni spoj ne moe svrstati niti u jednu od klasa, tada se analiza zamorne
izdrljivosti provodi pristupom arinog naprezanja, pri emu se koristi jedna od sljedeih dviju
krivulja:
- FAT 100 IIW krivulja za k-sueljene zavare i kutne zavare koji ne nose optereenje
- FAT 90 IIW krivulja za kutne zavare koji nose optereenje.

________________________________________________________________________________
161

Dugorona raspodjela naprezanja u sluaju provoenja spektralne analize dobija se
superponiranjem rezultata za pojedine kombinacije smjera napredovanja broda u odnosu na valove i
frekvencije valova. Kod pojednostavljenog prorauna moe se pretpostaviti da spektar raspona
naprezanja na valovima ima pravocrtan oblik, spektar A sa slike 4.4.

Slika 4.4 Uobiajeni spektri raspona naprezanja (A) pravocrtni spektar (uobiajeni spektar
raspona naprezanja na valovima); (B) parabolini spektar (priblina normalna
razdioba raspona naprezanja); (C) pravokutni spektar (uobiajeni spektar
za raspone naprezanja uslijed uzbude od motora, ili vijka) [69]

Omjer zamornog oteenja rauna se prema Plmgren-Minerovom pravilu linearnog
akumuliranja oteenja, pri emu se spektar naprezanja dijeli na najmanje 20 blokova naprezanja
[69].
Utjecaji na dinamiku izdrljivost uzimaju se u obzir pomicanjem S-N krivulja. Ispravlja se
referentna vrijednost zamorne vrstoe kod 2 milijuna ciklusa [39, 69]:

R i w R m c R
f f f f =
,
, (4.4)

gdje se
R
odnosi na izvornu kategoriju detalja,
m
f faktor utjecaja materijala (to se uzima u
obzir samo kod prorauna zamorne vrstoe na rubovima lima),
R
f faktor utjecaja srednjeg
naprezanja,
w
f faktor utjecaja oblika zavara, a
i
f faktor utjecaja vanosti elementa u konstrukciji.

Odreivanje ivotnog vijeka spoja uzdunjaka boka s okvirnim rebrom

________________________________________________________________________________
162
5 ODREIVANJE IVOTNOG VIJEKA SPOJA UZDUNJAKA BOKA
S OKVIRNIM REBROM NA SUVREMENOM SUEZMAX
TANKERU S DVOSTRUKOM OPLATOM

5.1 UVOD

Za primjer prorauna zamornog oteenja odabran je spoj uzdunjaka boka s okvirnim
rebrom na suvremenom suezmax tankeru koji se gradi u brodogradilitu Brodosplit.
Sva klasifikacijska drutva prepoznaju ovaj konstrukcijski detalj osobito osjetljivim na
zamorno oteenje (slika 2 u grupi 1 [22]; slika 1.7 [68, Ch 12, App 1]). Razlog tome su znaajne
promjene hidrodinamikog tlaka na oplati broda uslijed njihanja broda na valovima [70]. Uslijed
sloene geometrije spoja, koncentracije naprezanja su dosta velike, osobito na spoju ukrepe struka
okvirnog rebra s pojasom uzdunjaka boka [24].
Razmatrani spoj nalazi se na sredini skladinog prostora 4, vidi sliku 5.2, malo iznad
balastne vodne linije. Spoj u blizini balastne vodne linije odabran je kako bi se pokazalo da
proraun hidrodinamikog optereenja metodom odsjeaka ne daje raspodjelu tlakova na osnovi
koje bi se mogao tono proraunati zamorni vijek, budui da ne uzima u obzir kako je oplata u
blizini vodne linije samo djelomino izloena utjecaju valova, dok je dio vremena na suhom.

Slika 5.1 Djelomino oplakane povrine u blizini vodne linije [23]

Prema metodi odsjeaka, tlano su optereeni samo paneli do razine stvarnog gaza, i to
cijelo vrijeme njihanja broda na valovima, dok su paneli iznad vodne linije potpuno neoptereeni.
To moe dovesti do podcjenjivanja zamornog oteenja za vrijeme plovidbe broda u odreenom
stanju krcanja za konstrukcijske detalje malo iznad vodne linije [70].


________________________________________________________________________________
163
5.2 OSNOVNE IZMJERE BRODA

U brodogradilitu Brodosplit upravo se grade dva sestrinska suezmax tankera od 166 300
dwt, kao novogradnje 433 i 434. Slika 5.2 donosi pojednostavljeni opi plan, a tablica 5.1 ope
izmjere broda.

Tablica 5.1 Osnovne izmjere broda

Duljina izmeu okomica 270.0 m
Duljina broda preko svega 281.2 m
irina broda 48.2 m
Visina broda 23.0 m
Gaz broda 17.1 m
Koeficijent istisnine 0.8415
Maksimalna brzina broda 15.80 v
Gaz broda u balastu 7.815 m

Slika 5.2 Opi plan broda

Glavno rebro prikazano je na slici 5.3, dok razmatrani detalj spoja uzdunjaka boka 30 s
okvirnim rebrom donosi slika 5.4.
Razmatraju se dva stanja krcanja brod u balastu (uz 100% zaliha), slika 5.5 te potpuno
nakrcan brod (uz 100% zaliha), slika 5.6.

________________________________________________________________________________
164

Slika 5.3 Glavno rebro broda

Slika 5.4 Detalj spoja uzdunjaka boka s okvirnim rebrom

________________________________________________________________________________
165

Slika 5.5 Brod u balastu

________________________________________________________________________________
166

Slika 5.6 Potpuno nakrcan brod

________________________________________________________________________________
167
5.3 PRORAUN IVOTNOG VIJEKA PRISTUPOM ZAREZNOG NAPREZANJA
PREMA PRAVILIMA DET NORSKE VERITASA

5.3.1 Hidrodinamiko optereenje

Proraun hidrodinamikog optereenja proveden je metodom odsjeaka pomou programa
za analizu valnog optereenja WAVESHIP [48] unutar programskog paketa SESAM Det Norske
Veritasa.
Prema zahtjevima registra, provode se odvojeni prorauni za brod u balastu i potpuno
nakrcan brod. U oba sluaja primjenjuje se brzina u iznosu 2/3 brzine broda u slubi, odnosno 10.53
vora. Proraun se provodi za 30 valnih duljina (registar zahtijeva vie od 15), u rasponu od
0.0061L do 9.7612L, gdje je L duljina broda; te 13 smjerova napredovanja broda u odnosu na
valove (registar zahtijeva vie od 8), od 0
o
do 180
o
, s korakom od 15
o
, to daje ukupno po 390
sluajeva hidrodinamikog optereenja za svako stanje krcanja broda.
Hidrodinamiki model za stanje potpuno nakrcanog broda sastoji se od 68 odsjeaka, ija je
duljina u podruju paralelnog srednjaka jednaka razmaku izmeu okvirnih rebara i iznosi 4.41 m,
dok su u pramanom i krmenom dijelu broda odsjeci gue rasporeeni.

Slika 5.7 Hidrodinamiki model za stanje potpuno nakrcanog broda

Za sluaj broda u balastu, hidrodinamiki model sainjava 65 odsjeaka.

Slika 5.8 Hidrodinamiki model za brod u balastu

________________________________________________________________________________
168
Rezultati hidrodinamikog prorauna sastoje se od raspodjele tlanog optereenja po
oplakanoj povrini trupa te ubrzanja uslijed gibanja krutog tijela u svim vorovima modela
konstrukcije (ne samo hidrodinamikog modela). Oni se mogu automatski prenijeti na strukturni
model radi provoenja kvazistatike strukturne analize [71].

5.3.2 Odziv konstrukcije

Nuan preduvjet odreivanja ivotnog vijeka konstrukcijskog detalja predstavlja poznavanje
raspona odgovarajuih naprezanja na potencijalnim mjestima zaetka zamornih pukotina. Na spoju
uzdunjaka boka i okvirnog rebra postoji dosta mjesta na kojima bi se mogle razviti zamorne
pukotine, slika 5.9.

Slika 5.9 Potencijalna mjesta nastanka zamornih pukotina na spoju uzdunjaka boka i okvirnog
rebra [24]

Zbog sloenosti i dugotrajnosti prorauna za svaku od njih, u ovom radu odabrat e se samo
nekoliko toaka, koje klasifikacijska drutva smatraju osobito osjetljivima na zamorno oteenje
[22, 68]:
- toka 1 pukotina nastaje u pojasu uzdunjaka na prednjem kraju spoja s ukrepom
struka okvirnog rebra (arite vrste a)
- toka 2 pukotina nastaje u pojasu uzdunjaka na stranjem kraju spoja s ukrepom
struka okvirnog rebra (arite vrste a)
- toka 3 pukotina nastaje u ukrepi struka okvirnog rebra na prednjem kraju spoja s
pojasom uzdunjaka (arite vrste b)
- toka 4 pukotina nastaje u ukrepi struka okvirnog rebra na stranjem kraju spoja s
pojasom uzdunjaka (arite vrste b)

Za svaki od 2x390 sluajeva optereenja provodi se analiza naprezanja metodom konanih
elemenata u dva koraka. U prvom se rauna globalna raspodjela naprezanja u primarnim
elementima konstrukcije trupa pomou globalnog modela konstrukcije. Potom se pomou lokalnog
modela konstrukcijskog detalja odreuju prijenosne funkcije arinih naprezanja na pojedinim
mjestima na kojima se moe razviti zamorna pukotina.


________________________________________________________________________________
169
5.3.2.1 Globalni model konstrukcije

Svrha globalne analize trupa je dobivanje pouzdanog opisa ukupne krutosti i globalne
raspodjele naprezanja u primarnim elementima konstrukcije trupa. Stoga se globalni model
konstrukcije protee itavom duljinom broda, a sainjava ga 9 superelemenata.

Slika 5.10 Globalni model konstrukcije trupa

Pojedini superelementi izrauju se pomou predprocesora za stvaranje modela konanih
elemenata PREFEM-a, dok se globalni model dobija spajanjem superelemenata pomou
predprocesora za sklapanje superelemenata PRESEL-a.

Slika 5.11 Superelement 6 (skladite 4)

________________________________________________________________________________
170
Za tri skladina prostora po sredini broda (skladita 3,4,5; slika 5.2) gustoa mree konanih
elemenata u poprenom presjeku obuhvaa sve elemente koji sudjeluju u uzdunoj vrstoi trupa,
dok je veliina elemenata po duljini broda jednaka razmaku izmeu okvirnih rebara. Oplata je
modelirana ljuskastim elementima, a ukrepe grednim elementima.
Superelementi u pramanom i krmenom dijelu broda modelirani su rjeom mreom
konanih elemenata kako bi se smanjio opseg prorauna. Ovdje su ukrepljeni paneli modelirani
preko tzv. vieslojnih elemenata, koji se sastoje od eljenog broja slojeva, npr. sloja oplate, sloja
struka ukrepe i sloja pojasa ukrepe [72], dok su ukrepe na rubovima takvih elemenata modelirane
grednih elemenata.

Slika 5.12 Vieslojni element za modeliranje ukrepljenih panela [72]

Globalni model sastoji se od ukupno 68177 elemenata, tj. 35868 ljuskastih (ukljuujui
vieslojne) i 32309 grednih elemenata, a ima ukupno 250524 stupnja slobode.

Slika 5.13 Primjer hidrodinamikih tlakova na superelementu 6 (skladitu 4)

________________________________________________________________________________
171
Hidrodinamiko optereenje koje se izravno prenosi na globalni model konstrukcije trupa
sastoji se iz dinamikih tlakova, slika 5.13, te ubrzanja u svim vorovima modela na osnovi kojih se
raunaju inercijske sile.
Na globalni model postavljaju se samo osnovni rubni uvjeti kako bi se sprijeilo gibanje
konstrukcije kao krutog tijela i na taj nain izbjegla singularnost sustava jednadbi. Rezultat analize
globalnog modela su deformacije u vorovima koje slue kao rubni uvjeti u analizi podmodela.

5.3.2.2 Lokalni model konstrukcijskog detalja (podmodel)

U analizi naprezanja konstrukcijskog detalja koristi se tehnika podmodeliranja koja
omoguuje da se odreeni dio globalnog modela izdvoji iz ostatka konstrukcije i zasebno detaljnije
analizira [73]. Pritom se kao rubni uvjeti na podmodelu koriste vorne sile ili vorni pomaci iz
prorauna globalnog modela konstrukcije. Onaj prijenos optereenja moe se provesti runo, ili
pomou raunalnog programa.
Lokalni model detalja spoja uzdunjaka boka s okvirnim rebrom protee se izmeu tri
okvirna rebra (R69-R71) po duljini, izmeu 5 uzdunjaka boka po visini i izmeu oplate boka i
dvoboka po irini.

Slika 5.14 Lokalni model detalja spoja uzdunjaka boka s okvirnim rebrom


________________________________________________________________________________
172

Slika 5.15 Detalj lokalnog modela

Limovi su modelirani ljuskastim elementima, a ukrepe na rubovima modela grednim
elementima. Lokalni model sastoji se od ukupno 20784 elementa, tj. 20328 ljuskastih i 456 grednih
elemenata, a ima ukupno 364734 stupnja slobode. I ovaj je model izraen pomou predprocesora za
stvaranje modela konanih elemenata PREFEM-a.
Koriteni su ljuskasti elementi s 6 i 8 vorova te gredni elementi s 3 vora, to se
preporuuje u sluajevima visokih gradijenata naprezanja i arita koja spadaju u grupu b [52].
Na rubove lokalnog modela automatski su prenijeti vorni pomaci iz globalnog modela
pomou predprocesora za podmodeliranje SUBMOD-a.
Veliina lokalnog modela dovoljno je velika, tako da se moe smatrati da uvjeti na njegovim
rubovima znatnije ne utjeu na odziv naprezanja na mjestima koja se prouavaju. Izraunata
raspodjela naprezanja izuzetno je osjetljiva na veliinu konanih elemenata.
Smanjivanjem njihove veliine, naprezanja u diskontinuitetima rastu prema beskonanosti.
S druge strane, elementi ne smiju biti niti preveliki, kako toke iz kojih se provodi ekstrapoliranje
naprezanja ne bi leale unutar istog konanog elementa [23]. Stoga se u modeliranju koriste
pravokutni elementi sa stranicama ija je duljina reda veliine debljine limova koji se spajaju.


________________________________________________________________________________
173

Slika 5.16 Poloaj lokalnog modela u globalnom modelu

Budui da bi izravno raunanje zareznih naprezanja zahtijevalo izuzetno finu mreu
konanih elemenata, ali i modeliranje samog zavara, uobiajeno je metodom konanih elemenata
raunati raspodjelu arinih naprezanja u blizini potencijalnih mjesta zaetka zamorne pukotine.

Slika 5.17 Raspodjela naprezanja u pojasu uzdunjaka, kN/m
2


________________________________________________________________________________
174
Radi smanjenja opsega prorauna, hidrodinamika analiza provodi se samo za kutove
izmeu 0
o
i 180
o
. Kod priblino simetrinih konstrukcija utjecaj valova iz preostalih smjerova moe
se obuhvatiti analizom naprezanja na identinom lokalnom modelu smjetenom na suprotnoj strani
broda. Analiza takvog podmodela provedena je za 2*330 sluajeva optereenja (nije bilo potrebe za
ponovnim analiziranjem naprezanja za kutove 0
o
i 180
o
koja su dobivena na izvornom podmodelu,
ime je otpalo 60 sluajeva optereenja).
Do zareznih naprezanja dolazi se mnoenjem arinih naprezanja faktorom koncentracije
naprezanja uslijed oblika zavarenog spoja.

5.3.2.3 Postupak ekstrapoliranja naprezanja

Rezultat analize lokalnog modela su arina naprezanja u Gaussovim tokama integracije
pojedinih konanih elemenata. Kako bi se dolo do arinih naprezanja u tokama u kojima moe
doi do zaetka zamornih pukotina, potrebno je provesti postupak ekstrapoliranja naprezanja u tri
koraka [23].

Slika 5.18 Ekstrapoliranje naprezanja do arita [23]

U prvom se koraku naprezanja linearno ekstrapoliraju od Gaussovih toaka integracije do
povrine kroz debljinu lima. Unutar paketa SESAM, ovo se provodi automatski [74].

________________________________________________________________________________
175

Slika 5.19 Linearno ekstrapoliranje naprezanja do povrine elementa [74]

Potom se provodi bilinearno ekstrapoliranje iz Gaussovih toaka na povrini lima do toaka
na liniji A-B (slika 5.18).

b
y
a
x
b
y
a
x
C D A B B D B A B h
+ + + + = ) ( ) ( ) ( . (5.1)

Slika 5.20 Bilinearno ekstrapoliranje

Posljednji korak ukljuuje linearno ekstrapoliranje naprezanja do arita u vrhu zavara,
odnosno, u sluaju kada se zavar ne modelira, do presjene linije ljuskastih elemenata [23, 52]. Kod
arita vrste a (toke 1 i 2 sa slike 5.9) posljednji korak ekstrapoliranja naprezanja provodi se iz
toaka na udaljenostima 0.5t i 1.5t od arita, gdje je t debljina lima (pojasa uzdunjaka) [52,75]:

) 5 . 1 ( 5 . 0 ) 5 . 0 ( 5 . 1 t t
hs
= . (5.2a)

Nasuprot tome, kod arita vrste b (toke 3 i 4 sa slike 5.9), veliina elemenata ne ovisi o
debljini lima, tako da se linearno ekstrapoliranje provodi iz toaka udaljenih 5 mm i 15 mm od
arita [52,75]:

5 . 1 =
hs
(5 mm) 5 . 0 (15 mm). (5.2b)

Kako bi se ouvala informacija o smjeru glavnih naprezanja u aritu, ekstrapoliraju se
komponente naprezanja.

________________________________________________________________________________
176
5.3.2.4 Odreivanje prijenosnih funkcija amplituda zareznog naprezanja

Kako bi se mogla koristiti projektna S-N krivulja uz zarezno naprezanje koju propisuje Det
Norske Veritas, nuno je amplitude arinog naprezanja pomnoiti faktorom koncentracije
naprezanja uslijed oblika zavara K
w
. Preporuuje se vrijednost 5 . 1 =
w
K [23], tako da amplituda
zareznog naprezanja za pojedinu kombinaciju valne frekvencije i smjera plovidbe broda iznosi:

hs n
= 5 . 1 . (5.3)

Konani rezultat prorauna odziva konstrukcije predstavljaju prijenosne funkcije amplituda
zareznog naprezanja za pojedine smjerove napredovanja broda u odnosu na valove.

0
10
20
30
40
50
60
0 1 2 3 4 5 6
, rad/s
n
,

N
/
m
m
2
0
15
30
45
60
75
90
105
120
135
150
165
180
195
210
225
240
255
270
285
300
315
330
345

Slika 5.21 Prijenosne funkcije realnih amplituda zareznog naprezanja za sluaj potpuno nakrcanog
broda za toku 1 sa slike 5.9

5.3.3 Dugorona razdioba naprezanja

Uobiajeno je razmatrati dugoronu razdiobu naprezanja u periodu od 20 godina, to
predstavlja ivotni vijek za koji se brod i projektira. Takav proraun temelji se na odabranom
valnom spektru, kao i na djagramima rasipanja valova za podruja u kojima se predvia da e brod
ploviti u slubi.
Za brodove za koje se pretpostavlja da e ploviti u otrijim uvjetima, obino se odabire
dijagram rasipanja valova za Sjeverni Atlantik [23]. U ovom radu odabrana je SHIPREL tablica
stanja mora (Reliability Methods for Ship Structural Design) koja se preporuuje za analizu brodova
koji trebaju ploviti bez posebnih ogranienja [76], a koja obuhvaa neto manje otra stanja mora
od dijagrama rasipanja valova za Sjeverni Atlantik.

________________________________________________________________________________
177

Slika 5.22 SHIPREL tablica stanja mora [76]

Za otvoreni ocean obino se koristi Pierson-Moskowitz valni spektar, jednadba (3.154)

4
2
1 5
2
2
2 8
1
) (

|
.
|
\
|
|
.
|
\
|
=

Z
T
Z
Z S
e
T
T H S za 0 > .

Svaka od kombinacija stanja mora (iz dijagrama rasipanja valova) i smjera plovidbe broda u
odnosu na valove rezultira kratkoronim spektrom odziva amplituda zareznih naprezanja. Proraun
takvih kratkoronih spektara odziva iz odgovarajueg valnog spektra i prijenosnih funkcija
amplituda zareznog naprezanja proveden je pomou programa POSTRESP u okviru programskog
paketa SESAM [77]. Uz pretpostavku uskopojasnosti spektara odziva, moe se smatrati da
amplitude zareznog naprezanja slijede Rayleighevu razdiobu.
Dugorona razdioba raspona naprezanja moe se odrediti pomou izraza (3.167) kao
teinska suma svih kratkoronih razdioba naprezanja preko svih stanja mora i svih smjerova
plovidbe broda, gdje ulogu teinskih koeficijenata imaju vjerojatnosti pojavljivanja pojedinih
kombinacija stanja mora i smjera napredovanja broda u odnosu na valove. Mogue je tako dobivenu
dugoronu raspodjelu uskladiti s teorijskom dvoparametarskom Weibullovom razdiobom pomou
tehnike najmanjih kvadrata [23].
Budui da je mogue proraunati zamorno oteenje preko Rayleighevih razdioba unutar
svakog kratkoronog stanja mora, u ovom radu nije niti odreivana dugorona raspodjela
naprezanja koja bi samo unijela dodatnu nesigurnost u proraun.


________________________________________________________________________________
178
5.3.4 Dinamika izdrljivost konstrukcijskog detalja

Det Norske Veritas za proraun ivotnog vijeka pristupom zareznog naprezanja predlae
jedinstvenu S-N krivulju izvedenu iz C DeN krivulje, povezanu s vjerojatnou preivljavanja
detalja od 97.6% [23]. Pretpostavlja se uinkovita antikorozivna zatita u cijelom projektnom vijeku
broda, tako da se koristi S-N krivulja za zrak/katodnu zatitu. Radi jednostavnosti prorauna
predlae se pojednostavljena krivulja bez promjene nagiba, ija upotreba daje konzervativne
rezultate [23]. Parametri odabrane DNV Ib S-N krivulje:

0 . 3 , 76 . 12 log = = m a .

5.3.5 Proraun zamornog oteenja

U sluaju kada je dugorona razdioba raspona naprezanja definirana nizom kratkoronih
Rayleighevih razdioba za svaku kombinaciju stanja mora i smjera plovidbe broda, odabire se
jednostavniji zatvoreni oblik jednadbe za proraun zamornog oteenja koji se temelji na
koritenju S-N krivulje bez promjene nagiba, jednadba (3.333):

( )

= =
|
.
|
\
|
+ =
load
N
n
m
n ij
b a
j i
n ij n
p
d
m A p
m
K
T
D
1
, 0
,
1 ,
,
0
2 2
2
1
,

gdje je ukupan broj razmatranih stanja krcanja broda 2 =
load
N , projektni vijek broda
3600 24 25 . 365 20 =
d
T s, parametar S-N krivulje
76 . 12
10 =
p
K , nagib S-N krivulje 0 . 3 = m ,
gamma funkcija, dio projektnog vijeka kojeg tanker provede u potpuno nakrcanom stanju
45 . 0
1
= p , dio projektnog vijeka kojeg tanker provede u balastnom stanju 4 . 0
2
= p ,
n ij
m
, 0
nulti
moment spektra odziva amplituda zareznog naprezanja za kombinaciju i-tog smjera napredovanja
broda, j-tog stanja mora i n-tog stanja krcanja broda, dok je relativni broj ciklusa naprezanja u
pojedinom kratkoronom stanju

0
, 0
. 2
,
, 0
. 2
,
, 0
. 2
,
,
2
1
2
1
2
1
n ij
n ij
n ij
ij n ij
n ij
n ij
n ij
n ij
n ij
n ij
m
m
p
m
m
p
m
m
p
A = =
, (5.4)

gdje je
n ij
p
,
vjerojatnost pojavljivanja pojedine kombinacije stanja mora, smjera plovidbe broda i
stanja krcanja broda,
n ij
m
, 2
drugi moment spektra odziva amplituda zareznog naprezanja za
kombinaciju i-tog smjera napredovanja broda, j-tog stanja mora i n-tog stanja krcanja broda, a
0

prosjena dugorona frekvencija prolaska nule odziva amplituda zareznog naprezanja.

Rezultate prorauna za svako od razmatranih potencijalnih mjesta zaetka i razvoja
zamornih pukotina donosi tablica 5.2.


________________________________________________________________________________
179

Tablica 5.2 Rezultati prorauna zamornog oteenja detalja spoja uzdunjaka boka s okvirnim
rebrom

D Toka
Potpuno nakrcan brod Brod u balastu Ukupno
1 0.293 0.088 0.381
2 0.422 0.178 0.600
3 3.595 0.879 4.474
4 7.181 3.096 10.277
2 0.422 0.178 0.600

Istraivanja arita vrste b sa slike 3.65 novijeg su datuma [54]. U ovom radu primijenjen je
postupak koji se preporuuje kod koritenja relativno grube mree konanih elemenata, prema
kojemu se naprezanja u aritu odreuju linearnim ekstrapoliranjem naprezanja iz vorova po
sredini bonih stranica 8-vornih ljuskastih elemenata dimenzija 10x10 mm [52, 75]. Znatno via
razina naprezanja, posljedica koje je i znatno vee zamorno optereenje, tablica 5.2, pokazuje kako
je vjerojatno dolo do precjenjivanja naprezanja u tokama ekstrapolacije uslijed singularnosti
naprezanja u lokalnom zarezu. Drugi pristup preporuuje koritenje finije mree konanih
elemenata i kvadratnu ekstrapolaciju naprezanja iz toaka udaljenih 4, 8 i 12 mm od arita [52,
75]. Ocjena rezultata dobivenih u tokama 3 i 4 zahtijeva daljnje istraivanje i stoga e se koristiti
samo rezultati dobiveni u tokama 1 i 2, slika 5.9. Oni pokazuju da je omjer zamornog oteenja
vei u toki 2 koja stoga predstavlja najslabiju kariku i odreuje (ne)prihvatljivost konstrukcijskog
detalja. To se podudara i s preporukama LR-a, koji kritinim mjestom na spoju uzdunjaka boka s
okvirnim rebrom smatra upravo stranji kraj spoja ukrepe okvirnog rebra i pojasa uzdunjaka boka,
slika 2.47.

________________________________________________________________________________
180
5.4 PRORAUN IVOTNOG VIJEKA POJEDNOSTAVLJENIM POSTUPKOM PREMA
PRAVILIMA DET NORSKE VERITASA

Cjeloviti proraun ivotnog vijeka detalja spoja uzdunjaka boka s poprenim okvirom
pojednostavljenim postupkom prema pravilima Det Norske Veritasa donosi prilog A, dok se u
nastavku ovog potpoglavlja samo uopeno razmotraju njegovi pojedini koraci.
Poput prethodno provedenog detaljnog prorauna ivotnog vijeka, i ovdje se uzimaju u obzir
dva osnovna stanja krcanja broda potpuno nakrcan brod i brod u balastu.

Odreivanje hidrodinamikog optereenja

Hidrodinamiko optereenje, sastavljeno od momenata savijanja broda na valnom brijegu i
valnom dolu, vanjskog tlaka mora i unutarnjeg tlaka tereta/balasta, rauna se prema
pojednostavljenim izrazima koje propisuje registar. Za svako od razmatranih stanja krcanja broda
proraun optereenja temelji se na stvarnom gazu, metacentarskoj visini i polumjeru tromosti za
ljuljanje.
Vertikalni i horizontalni momenti savijanja trupa odreuju se uz vjerojatnost premaivanja
od 10
-4
.
Proraun vanjskog tlaka mora uzima u obzir promjene tlaka uslijed zapljuskivanja valova.
Tlano optereenje u podruju ispod vodne linije se smanjuje, dok iznad vodne linije postoji
odreeno optereenje, to proraun metodom odsjeaka nije omoguavao. Dakle, moglo bi se rei
da je pojednostavljeni proraun hidrodinamikog optereenja u nekim stvarima toniji od detaljnog
numerikog prorauna! Budui da se razmatrani detalj nalazi malo iznad vodne linije kod broda u
balastu, ovo e se odraziti samo na proraun zamornog oteenja kod tog stanja krcanja broda.
Unutarnja tlana optereenja od tereta/balasta posljedica su gibanja broda i raunaju se na
temelju ubrzanja u svim stupnjevima slobode koja se kombiniraju u rezultirajua ubrzanja u
poprenom, uzdunom i vertikalnom smjeru. Za amplitudu dinamikog unutarnjeg tlaka uzima se
maksimalna vrijednost tlaka uslijed ubrzanja u odreenom smjeru [23]. Slika 5.23 donosi
raspodjelu unutranjih i vanjskih tlakova kod tankera za potpuno nakrcan brod i brod u balastu.

Slika 5.23 Raspodjela tlaka kod tankera u potpuno nakrcanom i balastnom stanju [23]

Na kraju je potrebno napomenuti da se tlakovi uslijed zapljuskivanja tekuine u tankovima
obino zanemaruju prilikom prorauna zamornog oteenja [23].


________________________________________________________________________________
181
Odreivanje naprezanja

Za svako stanje krcanja kombiniraju se globalne komponente naprezanja uslijed savijanja
broda na valovima s lokalnim komponentama naprezanja uslijed djelovanja unutranjih i vanjskih
tlanih optereenja. Raspon kombiniranog naprezanja:

+
+
=
l g
l g
a
b

max , (5.5)

gdje su a i b faktori korelacije izmeu globalnih i lokalnih raspona naprezanja, za koje Det Norske
Veritas preporuuje vrijednosti 6 . 0 = = b a ,
g
raspon globalnog naprezanja, a
l
raspon
lokalnog naprezanja.
Proraun globalnog naprezanja ukljuuje vertikalno i horizontalno savijanje trupa (prema
potrebi moe se ukljuiti i uvijanje):

hg v vh hg v g
2
2 2
+ + = , (5.6)

gdje je
v
raspon naprezanja uslijed vertikalnog savijanja trupa, a
hg
raspon naprezanja
uslijed horizontalnog savijanja trupa, a
vh
faktor korelacije izmeu vertikalnog i horizontalnog
savijanja trupa, za koji registar preporuuje vrijednost 1 . 0 =
vh
.

Slika 5.24 Definicija komponenti naprezanja [23]

________________________________________________________________________________
182
Slino tome, raspon lokalnog naprezanja rauna se na temelju amplituda lokalnih naprezanja
uslijed vanjskog i unutranjeg tlanog optereenja:

i e p i e l
2 2
2 2
+ + = , (5.7)

gdje je
e
naprezanje uslijed vanjskog tlanog optereenja,
i
naprezanje uslijed unutranjeg
tlanog optereenja, a
p
faktor korelacije izmeu vanjskih i unutranjih tlanih optereenja.
Amplitude uslijed vanjskih i unutranjih tlanih optereenja raunaju se kao sume lokalnih
komponenti naprezanja:
- naprezanja uslijed savijanja dvoboka,
- naprezanja uslijed lokalnog savijanja uzdunjaka (uslijed relativne deformacije okvirnog
rebra u odnosu na pregradu) te
- naprezanja uslijed savijanja oplate.
Budui da je razmatrani detalj smjeten po sredini skladita, nema znaajne razlike u
deformacijama u odnosu na susjedna okvirna rebra, tako da se komponenta naprezanja uslijed
lokalnog savijanja uzdunjaka moe zanemariti.

Proraun zamornog oteenja

Dugorona raspodjela naprezanja aproksimira se dvoparametarskom Weibullovom
razdiobom. Parametar oblika Weibullove razdiobe rauna se ovisno o duljini i gazu broda te
poloaju razmatranog detalja u odnosu na vodnu liniju. Parametar mjerila Weibullove razdiobe
moe se zamijeniti maksimalnim rasponom naprezanja
0
u
0
n ciklusa optereenja, jednadba
(3.360)

h
n
q
/ 1
0
0
) (ln

= ,

ime se dobija sljedei oblik izraza za proraun zamornog oteenja, jednadba (3.361):

|
|
.
|
\
|
|
|
.
|
\
|
+ +
|
|
.
|
\
|
+ =
ballast full
h m
m
ballast
ballast
h m
m
full
full p
d
n h
m
n
h
m
K
T
D
/
0
, 0
/
0
, 0
0
) (ln
1
) (ln
1

,

gdje je
4
0
10 = n ,
d
T
0
ukupan broj ciklusa optereenja, parametar S-N krivulje
76 . 12
10 =
p
K , nagib
S-N krivulje 0 . 3 = m , gamma funkcija, h parametar oblika Weibullove razdiobe, a
full , 0
i
ballast , 0
izraunati rasponi zareznog naprezanja za potpuno nakrcan brod i brod u balastu.
Rezultate prorauna donosi tablica 5.3.

Tablica 5.3 Rezultati pojednostavljenog prorauna zamornog oteenja za detalj spoja uzdunjaka
boka s okvirnim rebrom.

D 0.088 0.016 0.104


________________________________________________________________________________
183
5.5 PRORAUN IVOTNOG VIJEKA POJEDNOSTAVLJENIM POSTUPKOM PREMA
PRAVILIMA BUREAU VERITASA

Proraun je proveden uz pomo programa MARS2000 koji provjerava zadovoljavaju li
dimenzije elemenata konstrukcije trupa zahtjeve registra, a koji je sastavni dio programskog paketa
VERISTAR.
Modelira se rebro 70 u skladitu 4, slika 5.25, budui da presjek tog okvirnog rebra s
uzdunjakom boka na 8.3 m iznad osnovke predstavlja detalj ija se dinamika izdrljivost
razmatra.

Slika 5.25 Rebro 70 modelirano u programu MARS2000

Budui da je u potpoglavlju 4.3 ve bilo govora o provoenju pojednostavljenog prorauna
zamornog oteenja prema pravilima Bureau Veritasa, ovdje e se u tablici 5.4 samo iznijeti
konani rezultati.

Tablica 5.4 Rezultati pojednostavljenog prorauna zamornog oteenja za detalj spoja uzdunjaka
boka s okvirnim rebrom, dobiveni pomou programa MARS2000

D n/a n/a 0.24


________________________________________________________________________________
184
5.6 USPOREDBA REZULTATA

Saetak rezultata sva tri provedena prorauna zamornog oteenja detalja spoja uzdunjaka
boka s okvirnim rebrom iznosi se u tablici 5.5. ivotni vijek rauna se kao kvocijent
pretpostavljenog vijeka u slubi od 20 godina i omjera zamornog oteenja D.

Tablica 5.5 Usporedba rezultata prorauna ivotnog vijeka L

D
Proraun Potpuno
nakrcan brod
Brod u
balastu
Ukupno

L, godina
DNV, detaljan proraun 0.422 0.178 0.600 33.3
DNV, pojednostavljeni proraun 0.088 0.016 0.104 192.3
BV, pojednostavljeni proraun n/a n/a 0.24 83.3

Odabrani konstrukcijski detalj u sva tri sluaja zadovoljava sa stanovita dinamike
izdrljivosti, budui da je izraunati ivotni vijek L dui od projektnog vijeka od 20 godina.
Razlike u rezultatima dobivenim pojedinim postupcima ne iznenauju, s obzirom na
injenicu da se parametri analize dosta razlikuju.
Svim pristupima je zajedniko razmatranja dvaju osnovnih stanja krcanja broda, kao i
pristup procjeni zamornog vijeka preko S-N krivulje, i to pristup utemeljen na zareznim
naprezanjima.
U oba pojednostavljena postupka proraun se provodi za razinu raspona naprezanja koja
odgovara vjerojatnosti premaivanja od 10
-4
(odnosno, za 10
4
ciklusa optereenja). Iako se kod oba
pojednostavljena postupka u obzir uzimaju globalna naprezanja uslijed savijanja trupa u vertikalnoj
i horizontalnoj ravnini te lokalna naprezanja uslijed unutranjih i vanjskih tlanih optereenja,
postoje razlike u odreivanju relevantnih sluajeva optereenja na temelju kojih se raunaju rasponi
naprezanja. Daljnje razlike postoje u faktorima koncentarcije naprezanja za uzduno naprezanje i
lokalno savijanje, 6 . 3 / 15 . 3 =
w g
K K kod DNV-a, u odnosu na 84 . 3 / 03 . 3 =
w g
K K kod BV-a.
Klasifikacijska drutva ne preporuuju niti jednake S-N krivulje uz zarezno naprezanje dok BV
proraun temelji na DeN B S-N krivulji, DNV koristi vlastitu krivulju izvedenu iz DeN C S-N
krivulje. I, na kraju, uprkos tome to oba registra pretpostavljaju kako dugorona raspodjela raspona
zareznih naprezanja slijedi dvoparametarsku Weibullovu razdiobu, nije jednak nain odreivanja
pribline vrijednosti koeficijenta oblika Weibullove razdiobe h (koji se moe tono odrediti samo u
sluaju provoenja spektralne analize naprezanja).
Moemo zakljuiti kako je, s obzirom da se pojednostavljeni prorauni razlikuju u svim
koracima analize zamornog vijeka odreivanju optereenja, raunanju naprezanja (faktorima
koncentracije naprezanja), definiranju otpornosti konstrukcijskog detalja i proraunu ivotnog
vijeka, razlika u dobivenim rezultatima ustvari oekivana.
Razlike u primijenjenom postupku jo su izraenije u sluaju provoenja detaljnog
prorauna dinamike izdrljivosti, tako da je i razlika u konanim rezultatima vea. Ovdje treba
istaknuti kako je pojednostavljeni proraun prema uputama Det Norske Veritasa uzeo u obzir
djelomino oplakane povrine oplate boka iznad balastne vodne linije, koje hidrodinamiki
proraun metodom odsjeaka nije mogao obuhvatiti. To predstavlja jedan od njegovih najveih
nedostataka i dovodi do odreenog podcjenjivanja zamornog oteenja.
Zakljuci i smjernice za daljnja istraivanja

________________________________________________________________________________
185
6 ZAKLJUCI I SMJERNICE ZA DALJNJA ISTRAIVANJA

Fenomen zamornog oteenja metalnih konstrukcija poznat je ve dugo vremena i prva
poputanja opaena su jo sredinom devetnaestog stoljea. Iako katastrofalne posljedice zamornog
poputanja nisu jako uestale (a bilo je i takvih lomovi mostova, padovi zrakoplova, potonua
brodova, ...), ekonomski trokovi povezani s njima mogu dosegnuti ogromne iznose.
I brodograditelji su odavno svjesni tog problema. Zanimanje za njega periodiki je raslo i
opadalo. U posljednjih dvadesetak godina, uslijed uestalih pomorskih nesrea (osobito tankera i
brodova za prijevoz rasutih tereta), moglo bi se rei da je zamor u centru panje mnogih
znanstvenika diljem svijeta. Provode se mnoga, teorijska i pokusna, istraivanja, a broj objavljenih
radova svake godine je sve vei.
Uprkos tom ogromnom naporu koji je povremeno dovodio i do znaajnog napretka, jo smo
daleko od potpunog razumijevanja fenomena zamora. U posljednje vrijeme projektanti sve vie
shvaaju vanost paljivog oblikovanja konstrukcijskih detalja i tonosti izrade konstrukcija (to
predstavlja najuinkovitiji nain produljenja ivotnog vijeka), osobito u podrujima koja e za
vrijeme vijeka u slubi biti izloena promjenljivim optereenjima. Procjena dinamike izdrljivosti
kritinih konstrukcijskih detalja postaje uobiajeni dio postupka projektiranja brodskih
konstrukcija. Prepoznata je i izuzetna vanost kvalitetne izrade, osobito postupka zavarivanja.
I ovaj rad je pokazao kako postoji potreba za djelotvornom projektnom metodom procjene
zamorne vrstoe, metodom koja bi predstavljala prihvatljivu kombinaciju jednostavnosti i tonosti.
Pojednostavljeni postupci prorauna prema uputama klasifikacijskih drutava mogu samo ukazati
na problem, ali nedovoljno su toni da bi se na njih moglo osloniti. Za pretpostaviti je da izloena
detaljna metoda prorauna ivotnog vijeka, iako i sama utemeljena na brojnim pretpostavkama i
pojednostavljenjima, daje znatno tonije rezultate. ira mogunost njene primjene moe se u prvom
redu zahvaliti naglom razvoju raunala samo desetak godina ranije ovakav bi proraun, utemeljen
na odreivanju dugotrajne raspodjele raspona naprezanja pomou spektralne analize, bio praktino
neizvediv. I danas je on izuzetno sloen i dugotrajan i kao takav ne moe predstavljati uobiajeni
dio projektnog postupka. Moda e tek daljnji razvoj raunala i izrada profinjenih programskih
paketa (koji bi ukljuili automatsko prenoenje podataka izmeu pojedinih analitikih programa)
omoguiti njegovo ukljuivanje u postupak projektiranja.
Raznolikost u pristupima pojedinih klasifikacijskih drutava procjeni zamornog vijeka (koja
onemoguuje kvalitetnu usporedbu rezultata) predstavlja oteavajuu okolnost daljnjem napretku.
Osobito je znaajno donijeti jasnije upute za izradu lokalnih modela s finim mreama konanih
elemenata, budui da su dobivena naprezanja osjetljiva na veliinu i oblik konanih elemenata u
blizini arita, dok je izraunato zamorno oteenje u prvom redu ovisno ba o rasponima
naprezanja. Rezultati dobiveni za arita vrste b ukazuju na potrebu daljnjeg istraivanja o utjecaju
veliine i vrste konanih elemenata, kao i postupka ekstrapoliranja naprezanja, na izraunato
naprezanje u aritu. Nuno je dogovoriti i jedinstvene S-N krivulje koje bi se koristile uz arina i
zarezna naprezanja. Korak dalje u usklaivanju postupaka klasifikacijskih drutava vjerojatno e
donijeti Petnaesti meunarodni kongres o brodskim i pomorskim konstrukcijama (ISSC) koji se ove
godine odrava u San Diegu, California. Uz uobiajeni Tehniki odbor III.2 Zamor i lom, on
ukljuuje i dva pododbora s posebnim zadaama VI.1 Zamorno optereenje i VI.2 Procjena
zamorne vrstoe.
U okviru odbora ISSC-a uobiajeno je osnivanje zajednikih znanstveno-istraivakih
projekata u kojima grupe istraivaa rjeavaju isti problem i na kraju vre analizu usporedbe
rezultata u svrhu ocjene pouzdanosti primjene odreene metode, programskog paketa i izbora
odreenih parametara [77]. Razvoj postupka za ocjenu neizvjesnosti matematikog modeliranja,
numerikih prorauna i simulacija, danas je u centru istraivanja razliitih odbora [78].
Zakljuci i smjernice za daljnja istraivanja

________________________________________________________________________________
186
Iz navedenog je jasno kako su, ukoliko se problem zamora brodskih konstrukcijskih detalja
eli kvalitetno rijeiti, potrebna daljnja istraivanja. Model akumuliranja oteenja koji su predloili
Plmgren i Miner razvijen je za sluaj optereenja konstantne amplitude. Iako su neki njegovi
nedostaci, poput zanemarivanja uinka ciklusa optereenja niske amplitude, ublaeni ili otklonjeni,
on je u osnovi netoan za sluaj promjenljivih optereenja, budui da zanemaruje uinke
meudjelovanja ciklusa optereenja i pretpostavlja kako je zamorno oteenje u jednom ciklusu
neovisno o stanju materijala koje su uzrokovali prethodni ciklusi. Taj je utjecaj naroito velik ako
su poetni ciklusi imali veliku varijaciju naprezanja.
Poboljanja su nuna i u drugim koracima u postupku analize dinamike vrstoe. Potrebno
je nastaviti provoenje pokusa zamora i prikupljanje podataka o dinamikoj izdrljivosti razliitih
materijala. esto se postavlja i pitanje o upotrebljivosti rezultata takvih pokusa, provedenih na
epruvetama u malom mjerilu, na konstrukcije u naravnoj veliini. I utjecaj korozivne okoline na
zamornu vrstou konstrukcijskih detalja predstavlja zanimljivo podruje istraivanja, unutar kojeg
treba rijeiti npr. pitanje uinkovitosti sustava katodne zatite u razliitim okolinim uvjetima.
Tonije odreivanje hidrodinamikog optereenja, koje zahtijeva uzimanje u obzir i
nelinearnih uinaka, znatno bi pridonijelo pouzdanosti prorauna zamornog oteenja. Osobito je
izraen problem pravilnog obuhvaanja tlanih optereenja uslijed udaranja valova o bokove broda
u podruju vodne linije koje linearni model hidrodinamikog optereenja (na kojem se danas u
pravilu temelji proraun ivotnog vijeka) ne uzima u obzir, a koja predstavljaju znaajan izvor
zamornog oteenja.

Literatura
________________________________________________________________________________
187
LITERATURA

[1] B. Blagojevi, Ocjenjivanje zamora brodskih konstrukcija, Magistarski rad, FSB, Zagreb,
2000.
[2] K. Thayamballi, Z.W. Zhao, Fatigue of Bulk Carrier Side Frame Structures, Practical
Design of Ships and Mobile Units, Elsevier Science, pp 839-846, 1998.
[3] ..., Prestige Casulty, Information Update No. 3 & 5, ABS Press Release,
http://www.eagle.org/news/press/nov202002.html
[4] W. Schtz, A history of fatigue, Engineering Fracture Mechanics, Vol. 54, str. 263-300,
1996.
[5] M.L. Sharp, G.E. Nordmark, C.C. Menzemer, Fatigue Design of Aluminium Components
and Structures, McGraw-Hill, New York, 1996.
[6] . Domazet, Metode zaustavljanja irenja pukotine, Disertacija, FSB, Zagreb, 1993.
[7] ..., Teorija plastinosti, Tehnika enciklopedija, svezak 12, str. 712-713, 1990.
[8] N. Vuli, Numeriko modeliranje postupka zaustavljanja irenja pukotine, Disertacija, FSB,
Zagreb, 1995.
[9] M. Franz, Mehanika svojstva materijala, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 1998.
[10] D. umarac, D. Krajinovi, Osnovi mehanike loma, Nauna knjiga, Beograd, 1990.
[11] A. Almar-Nss, Fatigue Hanbook, Tapir Publishers, Trondheim, 1985.
[12] J. Schijve, Fatigue of Structures and Materials, Kluwer Academic Publishers, Dordrecht,
2001.
[13] ..., Fatigue Failures, Metals Handbook, str. 95-125,
[14] S.J. Maddox, Fatigue Strength of Welded Structures, 2
nd
edition, Abington Publishing,
Cambridge, 1991.
[15] A. Hobbacher et al, Recommendations on Fatigue, IIW document XIII-1539-95, 1995.
[16] LJ. Aluni, Analiza kvalitete zavarenih spojeva brodskog trupa, Magistarski rad, FSB,
Zagreb, 1975.
[17] V. Grubii, . Domazet, Utjecaj zaostalog naprezanja na zamor zavarenih konstrukcija,
Strojarstvo 32 (4), pp 263-268, 1990.
[18] J. Eckerlid, A. Ulfvarson, Redistribution of Initial Residual Stresses in Ship Structural
Details and its Effect on Fatigue, Marine Structures, Vol. 8, pp 385-406, 1995.
[19] ..., Fatigue and Fracture, Committee III.2, 13
th
International Ship and Offshore Structures
Congress, Trondheim, 1997.
[20] F.L.M. Violette, The Effect of Corrosion on Structural Detail Design, RINA International
Conference on Marine Corrosion Prevention, London, 1994.
[21] ..., Guidance for Fatigue Design of Ship Structures, Nippon Kaiji Kyokai, 1996.
[22] ..., Structural Detail Design Guide, Lloyd's Register of Shipping, 1996.
[23] ..., Fatigue Assessment of Ship Structures, Det Norske Veritas, 1998.
[24] S.N. Kim et al, Enhanced Structural Connection Between Longitudinal Stiffener and
Transverse Web Frame, Practical Design od Ships and Mobile Units, Elsevier Science, pp
889-896, 1998.
[25] ..., FatHTS, TD99.34.02.04, 1999.
[26] O. Doerk, Finite Element Calculation of C3 Specimen, FatHTS, TD99.35.03.00, 1999.
[27] O. Doerk, H. Paetzold, Static Pre-Tests and Fatigue Tests with C3 Specimen, FatHTS,
TD98.33.03.00
[28] J.G. Youn, H.S. Kim, Geometric Effect on the Fatigue Properties of the Side Frame in a
Hull Structure, IIW document XIII-1618-96, 1996.
[29] W. Fricke, H. Petershagen, H. Paetzold, Fatigue Strength of Ship Structures, Part II:
Examples, Germanischer Lloyd, 1998.
Literatura
________________________________________________________________________________
188
[30] J. Ferreira et al, Low Cycle Fatigue Strength Assessment of Cruciform Welded Joints,
Journal of Constructional Steel Research, Vol. 47, pp 223-244, 1998.
[31] E.S. Statnikov, Comparisons of Efficiency and Processibility of Postweld Deformation
Methods for Increase in Fatigue Strength of Welded Joints, IIW document XIII-1668-97,
1997.
[32] , Fatigue Assessment of Ship Structures, Part 2, Det Norske Veritas, 1996.
[33] C.M. Branco, V. Infante, S.J. Maddox, A Fatigue Study on the Rehabilitation of Welded
Joints, IIW document XIII-1769-99, 1999.
[34] S. Roy, J.W. Fisher, B.T. Yen, Fatigue Resistance of Welded Details Enhanced by
Ultrasonic Impact Treatment, Proceedings of the Eleventh International Offshore and Polar
Engineering Conference, Stavanger, 2001.
[35] J.J. Janosch, H. Koneczny, S. Debiez, Improvement of Fatigue Strength in Welded Joint by
Ultrasonic Hammer Peening, IIW document XIII-1594-95, 1995.
[36] S.J. Maddox, Fatigue Assessment of Welded Structures, Welding in the world, Vol 32, pp
33-42, 1993.
[37] I. Hutler et al, Analysis of Results on Improved Welded Joints, IIW document XIII-1601-95,
1995.
[38] ..., Fatigue Strength of Welded Structures, Bureau Veritas, 1997.
[39] W. Fricke, H. Petershagen, H. Paetzold, Fatigue Strength of Ship Structures, Part I: Basic
Principles, Germanischer Lloyd, 1997.
[40] O.M. Faltinsen, Sea Loads on Ships and Offshore Structures, Cambridge University Press,
Cambridge, 1990.
[41] W.G. Price, R.E.D. Bishop, Probabilistic Theory of Ship Dynamics, Chapman and Hall,
London, 1974.
[42] S.K. Chakrabarti, Hydrodynamics of Offshore Structures, Computational Mechanics
Publications, Boston, 1994.
[43] J.J. Jensen, Load and Global Response of Ships, Elsevier Science, Kidlington, 2001.
[44] Z. Mravak, Nelinearno optereenje broda na visokim valovima, Disertacija, FSB, Zagreb,
2002.
[45] R. Bhattacharyya, Dynamics of Marine Vehicles, John Wiley & Sons, New York, 1976.
[46] R.F. Beck et al, Motions in Waves, Principles of Naval Architecture, Second Revision, The
Society of Naval Architects and Marine Engineers, New Jersey, 19..
[47] N. Salvensen, E.O. Tuck, O.M. Faltinsen, Ship Motions and Sea Loads, Transactions 0S
NAME, Vol. 78, pp 250-287, 1970.
[48] ..., WAVESHIP Wave Loads on Slender Vessels, SESAM User's Manual, Hvik, 1993.
[49] ..., WADAM Wave Analysis by Diffraction and Morison Theory, SESAM User's Manual,
Hvik, 1994.
[50] . Matoin, Valna optereenja i njihanja objekata morske tehnologije, Savjetovanje o
problemima vrstoe konstrukcije objekata morske tehnologije, Zagreb, 1987.
[51] . Malenica, Review of Numerical Simulations in Offshore, Bilten Razreda za tehnike
znanosti, Godite V, Broj 1, Zagreb, 2002.
[52] E. Niemi, Structural Stress Approach to Fatigue Analysis od Welded Components, IIW
document XIII-1819-00, 2000.
[53] H. von Selle, Spectral Analysis Implementation into the Yards, FatHTS, TD99.43.01.00,
2000.
[54] S.J. Maddox, Hot-Spot Stress Design Curves for Fatigue Assessment of Welded Structures,
International Journal of Offshore and Polar Engineering, Vol. 12, No. 2, pp 134-141, June
2002.
[55] F. Labesse, N. Recho, Global Local Stress Analysis of Fillet Welded Joints, IIW document
XIII-1737-98, 1998.
Literatura
________________________________________________________________________________
189
[56] I. Pavli, Statistika teorija i primjena, Tehnika knjiga, Zagreb, 1971.
[57] ..., Global Wave Statistics, Unwin Brothers Limited, London, 1986.
[58] O. rjster, Effect of Plate Thickness on Fatigue of Welded Components, IIW document
XIII-1582-95, 1995.
[59] ..., Fatigue and Fracture, Committee III.2, 14
th
International Ship and Offshore Structures
Congress, Nagasaki, 2000.
[60] D. Broek, The Practical Use of Fracture Mechanics, Kluwer Academic Publishers,
Dordrecht, 1989.
[61] M.K. Ochi, Applied Probability and Stochastic Processes, John Wiley & Sons, New York,
1990.
[62] D. Radaj, Assessment of Fatigue Strength of Nonwelded and Welded Structures Based on
Local Parameters, IIW document XIII-1585-95, 1995.
[63] D. Radaj, C.M. Sonsino, D. Flade, Prediction of Service Fatigue Strength of a Welded
Tubular Joint on the Basis of the Notch Strain Approach, IIW document XIII-1715-98,
1998.
[64] M.H. Aliabadi, D.P. Rooke, Numerical Fracture Mechanics, Kluwer Academic Publishers,
Dordrecht, 1992.
[65] E.H. Cramer, R. Schulte-Strathaus, R.G. Bea, Structural Maintenance for New and Existing
Ships, Study 1 Fatigue Damage Evaluations, Report no. SMP-1-5, University of
California, Berkeley, 1992.
[66] W. Fricke et al, Comparative Fatigue Strength Assessment of Structural Detail in a
Containership Using Various Approaches of Classification Societies, Marine Structures,
Vol. 15, pp 1-13, 2002.
[67] . Domazet, N. Vuli, Procjena zamorne vrstoe brodskih konstrukcija, 1998.
[68] ..., Rules for the Classification of Steel Ships, Part B Hull and Stability, Bureau Veritas,
2000.
[69] ..., Rules for Classification and Construction, I Ship Technology, Part 1 Seagoing Ships,
Chapter 1 Hull Structures, Section 20 Fatigue Strength, Germanischer Lloyd, 1992.
[70] O. Hughes, P. Franklin, Definition and Validation of a Practical Rationally-Based Method
for the Fatigue Analysis and Design of Ship Hulls, Technical & Research Report R-41,
Society of Naval Architects and Marine Engineers, New Jersey, 1993.
[71] T.R. Christiansen, The Hull and Ship Manual, SESAM Application Manual, Hvik, 1987.
[72] ..., PREFEM Preprocessor for Generation of Finite Element Models, SESAM User's
Manual, Hvik, 2001.
[73] ..., SUBMOD Preprocessor for Sub-Modelling Technique, SESAM User's Manual, Hvik,
1996.
[74] ..., PREPOST Utility Program for SESAM Postprocessing, SESAM User's Manual, Hvik,
1990.
[75] O. Doerk, W. Fricke, C. Weissenborn, Comparison of different calculation methods for
structural stresses at welded joints, International Journal of Fatigue, Vol. 25, str. 359-369,
2003.
[76] J. Parunov, I. Senjanovi, Metode za dugoronu prognozu ekstremnih stanja mora,
Brodogradnja 48 (2000) 2, 131-138
[77] ..., POSTRESP Interactive Postprocessor for General Response Analysis, SESAM User's
Manual, Hvik, 1993.
[78] J. Parunov, I. Senjanovi, Uncertainty Assessment of Extreme Wave Loads for Ship
Reliability Analysis (in preparation)

190
KRATKI IVOTOPIS

Stipe Tomaevi roen je 12. srpnja 1973. godine u Metkoviu. Osnovnu i srednju kolu
matematiko-informatikog smjera zavrio je u Ploama. 1992. godine upisuje studij brodogradnje
na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, na kojem i diplomira u svibnju 1998. godine s
radom Konstrukcija i vrstoa broda za prijevoz bitumena.
Od lipnja 1998. godine zaposlen je kao znanstveni novak na Zavodu za brodogradnju i
pomorsku tehniku Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, gdje sudjeluje u radu na
znanstveno-istraivakom projektu Brodske i pomorske konstrukcije Ministarstva znanosti i
tehnologije Republike Hrvatske, pod vodstvom akademika Ive Senjanovia.
Slui se engleskim jezikom. Neoenjen je.

Prilog A Pojednostavljeni proraun zamornog oteenja prema uputama DNV-a
________________________________________________________________________________
A-1
A. Prilog A Pojednostavljeni proraun zamora

Pojednostavljeni proraun zamora za odabrani strukturni detalj, spoj uzdunjaka boka s
okvirnim rebrom kod supertankera s dvostrukom oplatom, proveden je prema uputama Det Norske
Veritasa za procjenu zamora brodskih konstrukcijskih detalja [23].
U tablici 1 prikazane su osnovne izmjere broda, geometrijske znaajke uzdunjaka boka
donosi tablica 2, dok su u tablici 3 iznesene geometrijske znaajke dvoboka.
Zamorno oteenje detalja odvojeno se rauna za potpuno nakrcan brod i brod u balastu.
Iako se neke izraunate vrijednosti preklapaju, radi preglednosti oba su prorauna priloena u
cijelosti.

Tablica 1 Osnovne izmjere broda
Duina broda L = 266.556 m
irina broda B = 48.2 m
Koeficijent istisnine C
B
= 0.8415
Brzina broda v = 15.8 vorova
Visina broda D
b
= 23 m
Vertikalni moment otpora glavnog rebra paluba Z
v
= 41.5155 m
3

Visina neutralne osi iznad osnovke n
01
= 10.473 m
Horizontalni moment otpora glavnog rebra bok Z
h
= 71.7709 m
3

Tablica 2 Geometrijske znaajke uzdunjaka
Moment otpora na vrhu pojasa nosaa Z
S
= 1.36610
-3
m
3

Poloaj iznad osnovke broda z = 8.3 m
Efektivna duina nosaa l = 4160 mm
Duina stranice koljena b = 0 mm
Udaljenost arine toke od kraja nosaa x = b/3 = 0 mm
Razmak rebara l
s
= 4410 mm
Razmak uzdunjaka s = 800 mm
Debljina oplate t
p
= 14 mm
Visina uzdunjaka h = 400 mm
Debljina struka t
w
= 9 mm
irina pojasa nosaa (ekvivalenta) b
f
= 150 mm
Debljina pojasa nosaa (ekvivalentna) t
f
= 16 mm
Debljina koljena t
b
= 0 mm
Debljina poprenog okvira t
fr
= 11.5 mm
Udaljenost neutralne osi od pojasa nosaa z
01
= 321.77 mm
________________________________________________________________________________
A-2
Faktori koncentracije naprezanja

W g axial
K K K =

g
K = faktor koncentracije naprezanja uslijed makrogeometrijskog diskontinuiteta
4 . 1 =
g
K

w
K = faktor koncentracije naprezanja uslijed prisutnosti geometrije zavara
5 . 1 =
w
K

1 . 2 5 . 1 4 . 1 = =
axial
K

4 . 2 =
lateral
K (oitan iz tablice 7.2)

Tablica 3 Geometrijske znaajke okvira
irina oplate iznad i ispod proveze (oko D/2) S = 5200 mm
Debljina unutarnje oplate t
p2
= 13.5 mm
Moment tromosti poprenog okvira I
a
= 1.73910
11
mm
4

Moment tromosti uzdune proveze I
b
= 2.01010
11
mm
4

Moment otpora poprenog okvira i
a
= 39.410
6
mm
3

Moment otpora uzdune proveze i
b
= 38.710
6
mm
3

Udaljenost zavara od neutralne osi dvoboka r
a
= 750 mm
Duina tanka a
t
= 35280 mm
Visina tanka b
t
= 20500 mm
Broj upora 0
irina tanka u dvoboku h
db
= 2300 mm

________________________________________________________________________________
A-3
Proraun zamornog oteenja za potpuno nakrcan brod

Amplitude vertikalnih momenata savijanja uslijed progiba i pregiba trupa

( ) 7 . 0 11 . 0
2
,
+ =
B W wm r s wo
C B L C k f M kNm
B w wm r h wo
BC L C k f M
2
,
19 . 0 = kNm

W
C = valni koeficijent
( ) | |
2 / 3
100 / 300 75 . 10 L C
W
=
( ) | | 557 . 10 100 / 556 . 266 300 75 . 10
2 / 3
= =
W
C

wm
k = faktor raspodjele momenata savijanja izmeu 0.40L i 0.60L
0 . 1 =
wm
k

r
f = faktor transformacije vjerojatnosti premaivosti optereenja iz 10
-8
u 10
-4

0
1
5 . 0
h
r
f =
463 . 0 5 . 0
9001 . 0 1
= =
r
f

0
h = parametar oblika dvoparametarske Weibullove razdiobe
( ) L h log 54 . 0 21 . 2
0
=
( ) 9001 . 0 556 . 266 log 54 . 0 21 . 2
0
= = h

( ) 2838139 7 . 0 8415 . 0 2 . 48 556 . 266 557 . 10 0 . 1 463 . 0 11 . 0
2
,
= + =
s wo
M kNm
2676118 8415 . 0 2 . 48 556 . 266 557 . 10 0 . 1 463 . 0 19 . 0
2
,
= =
h wo
M kNm

Amplituda horizontalnog momenta savijanja trupa:

( ) ( ) ( ) L x C B T L f M
B act r H
/ 2 cos 1 3 . 0 22 . 0
4 / 9
+ =

x = udaljenost konstrukcijskog detalja od krmene okomice
17 . 137 = x m

act
T = gaz potpuno nakrcanog broda
126 . 17 =
act
T m

( ) 1551176
556 . 266
17 . 137
2 cos 1 8415 . 0 2 . 48 3 . 0 126 . 17 556 . 266 463 . 0 22 . 0
4 / 9
=
|
|
.
|
\
|
|
.
|
\
|
+ =
H
M kNm

________________________________________________________________________________
A-4
Vanjski hidrodinamiki tlak

d p e
p r p =

d
p = amplituda dinamikog tlaka ispod vodne linije
=
dr
dp
d
p
p
p max

dp
p = kombinirani tlak uslijed preteitog posrtanja broda
( )
w act l dp
z T
B
y
p p
+
+ = 2 . 1
75
135 kN/m
2

dr
p = kombinirani tlak uslijed preteitog ljuljanja broda
(
|
|
.
|
\
|
+
+
+ =
act
w
f
B dr
T
z
k y
C y p 2 7 . 0
16 2
10

kN/m
2

l
p = komponenta tlaka
f W s l
k C k p + = [kN/m
2
]

s
k = koeficijent
B s
C k = 3
5245 . 2 8415 . 0 3 = =
s
k

f
k = manja od dvije vrijednosti:
act
T i f
874 . 5 =
f
k

f = ili udaljenost od vodne linije do vrha boka ili
W
C f = 8 . 0
W
C f = 8 . 0 [m]
4456 . 8 557 . 10 8 . 0 = = f m

53 . 32 874 . 5 557 . 10 5245 . 2 = + =
l
p kN/m
2

w
z = vertikalna udaljenost od osnovke do strukturnog detalja
3 . 8 =
w
z m

y = horizontalna udaljenost od simetrale broda do strukturnog detalja
1 . 24 = y m

y y =
1 . 24 = y m

= amplituda kuta ljuljanja
________________________________________________________________________________
A-5
( ) 75 / 50 + = B c rad

( ) k T c
R
= 025 . 0 25 . 1

R
T = period ljuljanja
GM k T
r R
/ 2 = s

r
k = polumjer ljuljanja
B k
r
39 . 0 = m
798 . 18 2 . 48 39 . 0 = =
r
k m

GM = metacentarska visina
866 . 5 = GM m

523 . 15 866 . 5 / 798 . 18 2 = =
R
T s

( ) 8619 . 0 0 . 1 523 . 15 025 . 0 25 . 1 = = c

( ) 3498 . 0 75 2 . 48 / 8619 . 0 50 = + = rad

v brzina broda u vorovima
8 . 15 = v vorova

( ) 467 . 68 3 . 8 126 . 17 2 . 1
75 2 . 48
1 . 24
135 5251 . 32 =
+
+ =
dp
p kN/m
2

466 . 68
126 . 17
3 . 8
2 7 . 0
16
874 . 5 1 . 24
8415 . 0
2
3498 . 0
1 . 24 10 =
(
|
.
|
\
|
+
+
+ =
dr
p kN/m
2

47 . 68 =
d
p kN/m
2

p
r = faktor smanjenja amplitude tlaka
1 =
p
r za 524 . 10 602 . 6 126 . 17 3 . 8 = = < =
wl act
z T z m

wl
z = udaljenost od vodne linije

g
p
z
dt
wl
4
3
=

= gustoa tereta
981 . 0 = t/m
3

=
dr
dp
dt
p
p
p max , za
act w
T z =

________________________________________________________________________________
A-6
93 . 58 =
dp
p kN/m
2

71 . 84 =
dr
p kN/m
2

71 . 84 =
dt
p kN/m
2

602 . 6
81 . 9 * 981 . 0
71 . 84
4
3
4
3
= = =
g
p
z
dt
wl
m

47 . 68 47 . 68 0 . 1 = =
e
p kN/m
2

Unutarnji hidrodinamiki tlak

Unutanji tlak uslijed zapljuskivanja tekuine u tankovima:

=
=
=
=
s l
s t
s v
a i
x a p
y a p
h a p
f p

max
3
2
1

1
p = tlak uslijed ubrzanja tekuine u vertikalnom smjeru

v
a = vertikalno ubrzanje
40 . 2 =
v
a m/s
2
(ubrzanja su izraunata zasebno, dalje u tekstu)

s
h = vertikalna udaljenost detalja od slobodne povrine tekuine u tanku
6 . 15 =
s
h m

73 . 36 6 . 15 40 . 2 981 . 0
1
= = p kN/m
2

2
p = tlak uslijed ubrzanja tekuine u poprenom smjeru

t
a = popreno ubrzanje
57 . 3 =
t
a m/s
2

s
y = poprena udaljenost detalja od toke sredita slobodne povrine tekuine
9 . 10 =
s
y m

17 . 38 9 . 10 57 . 3 981 . 0
2
= = p kN/m
2

3
p = tlak uslijed ubrzanja tekuine u uzdunom smjeru

l
a = uzduno ubrzanje
12 . 1 =
t
a m/s
2

________________________________________________________________________________
A-7

s
x = uzduna udaljenost detalja od toke sredita slobodne povrine tekuine
0 . 0 =
s
x m

0 . 0 0 . 0 12 . 1 981 . 0
3
= = p kN/m
2

a
-8
u 10
-4

h
a
f
1
5 . 0 =

05 . 0
0
+ = h h
| | 9501 . 0 556 . 266 log 54 . 0 26 . 2 = = h

4821 . 0 5 . 0
9501 . 0 1
= =
a
f

40 . 18 17 . 38 4821 . 0 = =
i
p kN/m
2

Gibanja i ubrzanja broda

Kombinirana ubrzanja

t
a = kombinirano ubrzanje u poprenom smjeru
( )
2
0
2
sin
ry y t
a g a a + + =

l
a = kombinirano ubrzanje u uzdunom smjeru
( )
2
0
2
sin
px x l
a g a a + + =

v
a = kombinirano ubrzanje u vertikalnom smjeru
+
+
=
2 2
2 2
max
z pz
z rz
v
a a
a a
a

x
a = ubrzanje uslijed zalijetanja broda

B x
C ga a
0
2 . 0 = m/s
2

0
a = konstanta ubrzanja
L v C L C a
V W
/ / 3
0
+ = m/s
2

50 / L C
V
= ili najvie 0.2
2 . 0 =
V
C

31 . 0 556 . 266 / 8 . 15 2 . 0 556 . 266 / 557 . 10 3
0
= + = a m/s
2

________________________________________________________________________________
A-8
56 . 0 8415 . 0 31 . 0 81 . 9 2 . 0 = =
x
a m/s
2

y
a = ubrzanje uslijed zanoenja i zaoijanja broda

0
3 . 0 ga a
y
= m/s
2

92 . 0 31 . 0 81 . 9 3 . 0 = =
y
a m/s
2

z
a = ubrzanje uslijed poniranja broda

B z
C ga a / 7 . 0
0
= m/s
2

32 . 2 8415 . 0 / 31 . 0 81 . 9 7 . 0 = =
z
a m/s
2

ry
a = horizontalna komponenta ubrzanja uslijed ljuljanja broda
( )
RZ R ry
R T a
2
/ 2 =

RZ
R = vertikalna udaljenost od osi rotacije do toke sredita mase tanka
558 . 1 =
RZ
R m

( ) 09 . 0 558 . 1 523 . 15 / 2 3498 . 0
2
= =
ry
a m/s
2

rz
a = vertikalna komponenta ubrzanja uslijed ljuljanja broda
( )
RY R rz
R T a
2
/ 2 =

RY
R = poprena udaljenost od osi rotacije do toke sredita mase tanka
727 . 10 =
RY
R m

( ) 61 . 0 727 . 10 523 . 15 / 2 3498 . 0
2
= =
rz
a m/s
2

px
a = uzduna komponenta ubrzanja uslijed posrtanja broda
( )
PZ P px
R T a
2
/ 2 =

P
T = period posrtanja
g L T
P
8 . 1 = s
383 . 9 81 . 9 556 . 266 8 . 1 = =
P
T s

= amplituda kuta posrtanja

B
C a / 25 . 0
0
= [rad]
0928 . 0 8415 . 0 / 31 . 0 25 . 0 = = rad

PZ
558 . 1 =
PZ
R m

( ) 06 . 0 558 . 1 383 . 9 / 2 0928 . 0
2
= =
px
a m/s
2

________________________________________________________________________________
A-9

pz
a = vertikalna komponenta ubrzanja uslijed posrtanja broda
( )
PX P pz
R T a
2
/ 2 = m/s
2

PX
R = uduna udaljenost od osi rotacije do toke sredita mase tanka
955 . 3 =
PX
R m

( ) 16 . 0 955 . 3 383 . 9 / 2 0928 . 0
2
= =
pz
a m/s
2

( ) ( ) 57 . 3 09 . 0 3498 . 0 sin 81 . 9 92 . 0
2 2
= + + =
t
a m/s
2

( ) ( ) 12 . 1 06 . 0 0928 . 0 sin 81 . 9 56 . 0
2 2
= + + =
l
a m/s
2

= +
= +
=
33 . 2 32 . 2 16 . 0
40 . 2 32 . 2 61 . 0
max
2 2
2 2
v
a

40 . 2 =
v
a m/s
2

Lokalna naprezanja uslijed hidrodinamikog optereenja oplate

A 2
= naprezanje uslijed savijanja uzdunjaka

= + =
A
S
aksial
S
lateral A
r
Z l
EI m
K
Z
M
K
2 2 2

= naprezanje uslijed relativnog progiba poprenog okvira i pregrade (za uzdunjak po

sredini broda se zanemaruje)

A 2
= naprezanje uslijed savijanja uzdunjaka zbog djelovanja hidrodinamikog tlaka

S
lateral A
Z
M
K =
2

M = moment savijanja na spoju pojasa uzdunjaka i ukrepe okvirnog rebra

p
r
psl
M
12
2
=

p
r = faktor smanjenja momenta
0 . 1 6 6
2
+
|
.
|
\
|
|
.
|
\
|
=
l
x
l
x
r
p

x = udaljenost od kraja ukrepe do arita
x = 0.0 m
________________________________________________________________________________
A-10
0 . 1 0 . 1
3447
0 . 0
6
3447
0 . 0
6
2
= +
|
.
|
\
|
|
.
|
\
|
=
p
r

p = jedinini tlak
1 = p kN/m
2

1153707 0 . 1
12
4160 800 10 0 . 1
2 3
=

=

M kNm

03 . 2
10 366 . 1
1153707
4 . 2
6
2
=
A
N/mm
2

2
= naprezanje uslijed savijanja trupa (s dvostrukom oplatom)

b a
a e b
axial
i i
r b p K
K
2
2
=

= faktor omjera
4
a
b
t
t
i
i
b
a
=
713 . 1
10 94 . 3
10 87 . 3
20500
35280
4
7
7
=
=

b
K = koeficijent savojnog naprezanja (iz tablice 9.1)
0905 . 0 =
b
K

53 . 1
10 87 . 3 10 94 . 3
750 20500 10 1 0905 . 0
1 . 2
7 7
2 3
2
=

=

N/mm
2

Ukupno lokalno naprezanje

i e p i e l
2 2
2 2
+ + =

e
= ukupno naprezanje uslijed vanjskog hidrodinamikog optereenja

2 , , 2

dh e e A e e
p p p +
=

e e
p p =
,

47 . 68
,
=
e
p kN/m
2

b act e dh e
D T p p /
,
=
98 . 50 23 / 126 . 17 47 . 68
,
= =
dh e
p kN/m
2

________________________________________________________________________________
A-11
99 . 60 53 . 1 98 . 50 0 . 0 47 . 68 03 . 2 47 . 68 = + =
e
kN/m
2

i
= ukupno naprezanje uslijed unutarnjeg hidrodinamikog optereenja

2 , , 2

dh i i A i i
p p p +
=

0 =
i
p (nema balasta u balastnom tanku)

2 .
. p f p
a dh i
=
40 . 18 17 . 38 4821 . 0
.
= =
dh i
p kN/m
2

dh i i
p p
. .
=

15 . 28 53 . 1 40 . 18 0 . 0 40 . 18 = =
i
kN/m
2

z y x , , = udaljenost detalja od ishodita koordinatnog sustava broda

act act
p
LT
z x
B
y
L
x
T
z
5 4 4 10 2
1
+ + =
577 . 0
126 . 17 556 . 266 5
3 . 8 37 . 1
2 . 48 4
1 . 24
556 . 266 4
37 . 1
126 . 17 10
3 . 8
2
1
=

=
p

16 . 161 15 . 28 99 . 60 577 . 0 2 ) 15 . 28 ( ) 99 . 60 ( 2
2 2
= + + =
l
kN/m
2

Ukupna globalna naprezanja

hg V hg V G
2
2 2
+ + =

V
= raspon vertikalnih globalnih naprezanja
( )
v
s WO h WO aksial V
I
n z
M M K
01
, ,

=

v
I = moment tromosti poprenog presjeka trupa oko osi y
( )
01
n D Z I
b v v
=
( ) 1 . 520 473 . 10 23 55 . 41 = =
v
I m
4

( ) 38 . 48 10 1
1 . 520
473 . 10 3 . 8
2838139 2676118 1 . 2
3
=
+ =

V
N/mm
2

hg
= raspon horizontalnih globalnih naprezanja
________________________________________________________________________________
A-12
h
H aksial hg
I
y
M K 2 =

h
I = moment tromosti poprenog presjeka trupa oko osi z
2 / B Z I
h h
=
7 . 1729 2 / 2 . 48 7709 . 71 = =
h
I m
4

21 . 89 10 1
7 . 1729
6845 . 23
1551176 2 1 . 2
3
= =

hg
N/mm
2

1 . 0 =
vh

65 . 105 21 . 89 38 . 48 1 . 0 2 21 . 89 38 . 48
2 2
= + + =
G
N/mm
2

Kombinirana arina naprezanja

+
+
=
l g k
l k g
a
b

max 8 . 0

k k
b a , = faktori kombinacije optereenja
6 . 0 = =
k k
b a

+
+
=
16 . 161 65 . 105 6 . 0
16 . 161 6 . 0 65 . 105
max 8 . 0
64 . 179 = N/mm
2

Raspon naprezanja korigiran za faktor srednjeg naprezanja

m
f =
0

69 . 152 64 . 179 85 . 0
0
= = N/mm
2

Dugorona razdioba naprezanja

h = Weibull parametar oblika
( ) z T T z h h h
act act a
+ = 005 . 0 /
0

a
h = faktor ovisan o periodu ljuljanja
R
T
0 =
a
h

( ) L h log 54 . 0 21 . 2
0
=
( ) 9001 . 0 556 . 266 log 54 . 0 21 . 2
0
= = h
________________________________________________________________________________
A-13
( ) 8559 . 0 3 . 8 126 . 17 005 . 0 9001 . 0 = = h

Akumulacija zamornog oteenja

|
.
|
\
|
+ =
h
m
q p
a
T
D
m
full full
d
1
0

d
T
0
= broj ciklusa naprezanja u 20 godina

( ) L
T
d
log 4
3600 24 25 . 365 20
0

=

( )
7
0
10 5046 . 6
556 . 266 log 4
3600 24 25 . 365 20
=

=
d
T

7148 . 11 1 =
|
.
|
\
|
+
h
m

full
p = dio vijeka kojeg brod provede u potpuno nakrcanom stanju
45 . 0 =
full
p

full
q = Weibull parametar mjerila

( )
h full
n
q
/ 1
0
0
ln

=

( )
407 . 11
10 1 ln
69 . 152
8559 . 0 / 1
4
=
=
full
q

a = parametar S-N krivulje (krivulja Ib DNV-a)

12 76 . 12
10 7544 . 5 10 = = a

088 . 0 7148 . 11 407 . 11 45 . 0
10 7544 . 5
10 5046 . 6
3
12
7
=
= D

________________________________________________________________________________
A-14
Proraun zamornog oteenja za brod u balastu

Amplitude vertikalnih momenata savijanja uslijed progiba i pregiba trupa

( ) 7 . 0 11 . 0
2
,
+ =
B W wm r s wo
C B L C k f M kNm
B w wm r h wo
BC L C k f M
2
,
19 . 0 = kNm

W
C = valni koeficijent
( ) | |
2 / 3
100 / 300 75 . 10 L C
W
=
( ) | | 557 . 10 100 / 556 . 266 300 75 . 10
2 / 3
= =
W
C

wm
k = faktor raspodjele momenta savijanja izmeu 0.40L i 0.60L
0 . 1 =
wm
k

r
-8
u 10
-4

0
1
5 . 0
h
r
f =
463 . 0 5 . 0
9001 . 0 1
= =
r
f

0
h = parametar oblika Weibull-ove razdiobe
( ) L h log 54 . 0 21 . 2
0
=
( ) 9001 . 0 556 . 266 log 54 . 0 21 . 2
0
= = h

( ) 2838139 7 . 0 8415 . 0 2 . 48 556 . 266 557 . 10 0 . 1 463 . 0 11 . 0
2
,
= + =
s wo
M kNm
2676118 8415 . 0 2 . 48 556 . 266 557 . 10 0 . 1 463 . 0 19 . 0
2
,
= =
h wo
M kNm

Amplituda horizontalnog momenta savijanja trupa

( ) ( ) ( ) L x C B T L f M
B act r H
/ 2 cos 1 3 . 0 22 . 0
4 / 9
+ =

x = udaljenost strukturnog detalja od krmene okomice
85 . 100 = x m

act
T = gaz broda u balastu
815 . 7 =
act
T m

( ) 1093917
556 . 266
85 . 100
2 cos 1 8415 . 0 2 . 48 3 . 0 815 . 7 556 . 266 463 . 0 22 . 0
4 / 9
=
|
|
.
|
\
|
|
.
|
\
|
+ =
H
M kNm

________________________________________________________________________________
A-15
Vanjski hidrodinamiki tlak

d p e
p r p =

d
p = amplituda dinamikog tlaka ispod vodne linije
=
dr
dp
d
p
p
p max

dp
p = kombinirani tlak uslijed preteitog posrtanja broda
( )
w act l dp
z T
B
y
p p
+
+ = 2 . 1
75
135 kN/m
2

dr
p = kombinirani tlak uslijed preteitog ljuljanja broda
(
|
|
.
|
\
|
+
+
+ =
act
w
f
B dr
T
z
k y
C y p 2 7 . 0
16 2
10

kN/m
2

l
p = komponenta tlaka
f W s l
k C k p + = kN/m
2

s
k = koeficijent
B s
C k = 3
5245 . 2 8415 . 0 3 = =
s
k

f
k = manja od dvije vrijednosti:
act
T i f
815 . 7 =
f
k

f = ili udaljenost od vodne linije do vrha boka ili
W
C f = 8 . 0
W
C f = 8 . 0 [m]
4456 . 8 557 . 10 8 . 0 = = f m

47 . 34 815 . 7 557 . 10 5245 . 2 = + =
l
p kN/m
2

w
z = vertikalna udaljenost od osnovke do strukturnog detalja
3 . 8 =
w
z m

y = horizontalna udaljenost od simetrale broda do strukturnog detalja
1 . 24 = y m

y y =
1 . 24 = y m

= amplituda kuta ljuljanja
________________________________________________________________________________
A-16
( ) 75 / 50 + = B c rad

( ) k T c
R
= 025 . 0 25 . 1

R
T = period ljuljanja
GM k T
r R
/ 2 = s

r
k = polumjer ljuljanja
B k
r
39 . 0 = m
798 . 18 2 . 48 39 . 0 = =
r
k m

GM = metacentarska visina
105 . 19 = GM m

601 . 8 105 . 19 / 798 . 18 2 = =
R
T s

( ) 035 . 1 0 . 1 601 . 8 025 . 0 25 . 1 = = c

( ) 42 . 0 75 2 . 48 / 035 . 1 50 = + = rad

v brzina broda u vorovima
8 . 15 = v vorova

( ) 46 . 61 3 . 8 815 . 7 2 . 1
75 2 . 48
1 . 24
135 47 . 34 =
+
+ =
dp
p kN/m
2

01 . 98
815 . 7
3 . 8
2 7 . 0
16
815 . 7 1 . 24
8415 . 0
2
42 . 0
1 . 24 10 =
(
|
.
|
\
|
+
+
+ =
dr
p kN/m
2

01 . 98 =
d
p kN/m
2

p
r = faktor smanjenja amplitude tlaka
4661 . 0 =
p
r za 5713 . 14 3 . 8 66 . 0 < < = + < <
wl act wl act
z T z z T

wl
z = udaljenost od vodne linije

g
p
z
dt
wl
4
3
=

= gustoa balasta
025 . 1 = t/m
3

=
dr
dp
dt
p
p
p max , za
act w
T z =

________________________________________________________________________________
A-17
88 . 60 =
dp
p kN/m
2

93 . 95 =
dr
p kN/m
2

93 . 95 =
dt
p kN/m
2

155 . 7
81 . 9 * 025 . 1
93 . 95
4
3
4
3
= = =
g
p
z
dt
wl
m

68 . 45 01 . 98 4661 . 0 = =
e
p kN/m
2

Unutarnji hidrodinamiki tlak

Unutanji tlak uslijed zapljuskivanja tekuine u tankovima

=
=
=
=
s l
s t
s v
a i
x a p
y a p
h a p
f p

max
3
2
1

1
p = tlak uslijed ubrzanja tekuine u vertikalnom smjeru

v
a = vertikalno ubrzanje
3358 . 4 =
v
a m/s
2
(ubrzanja su izraunata zasebno, dalje u tekstu)

s
h = vertikalna udaljenost detalja od slobodne povrine tekuine u tanku
6 . 15 =
s
h m

32 . 71 6 . 15 46 . 4 025 . 1
1
= = p kN/m
2

2
p = tlak uslijed ubrzanja tekuine u poprenom smjeru

t
a = popreno ubrzanje
82 . 4 =
t
a m/s
2

s
y = poprena udaljenost detalja od toke sredita slobodne povrine tekuine
15 . 1 =
s
y m

68 . 5 15 . 1 82 . 4 025 . 1
2
= = p kN/m
2

3
p = tlak uslijed ubrzanja tekuine u uzdunom smjeru

l
a = uzduno ubrzanje
36036 . 1 =
t
a m/s
2

________________________________________________________________________________
A-18

s
x = uzduna udaljenost detalja od toke sredita slobodne povrine tekuine
0 . 0 =
s
x m

0 . 0 0 . 0 36036 . 1 025 . 1
3
= = p kN/m
2

a
-8
u 10
-4

h
a
f
1
5 . 0 =

05 . 0
0
+ = h h
| | 9501 . 0 556 . 266 log 54 . 0 26 . 2 = = h

4821 . 0 5 . 0
9501 . 0 1
= =
a
f

38 . 34 32 . 71 4821 . 0 = =
i
p kN/m
2

Gibanja i ubrzanja broda

Kombinirana ubrzanja

t
a = kombinirano ubrzanje u poprenom smjeru
( )
2
0
2
sin
ry y t
a g a a + + =

l
a = kombinirano ubrzanje u uzdunom smjeru
( )
2
0
2
sin
px x l
a g a a + + =

v
a = kombinirano ubrzanje u vertikalnom smjeru
+
+
=
2 2
2 2
max
z pz
z rz
v
a a
a a
a

x
a = ubrzanje uslijed zalijetanja broda

B x
C ga a
0
2 . 0 = [m/s
2
]

0
a = konstanta ubrzanja
L v C L C a
V W
/ / 3
0
+ = m/s
2

50 / L C
V
= ili najvie 0.2
2 . 0 =
V
C

31 . 0 556 . 266 / 16 2 . 0 556 . 266 / 557 . 10 3
0
= + = a m/s
2

________________________________________________________________________________
A-19
56 . 0 8415 . 0 3 . 0 81 . 9 2 . 0 = =
x
a m/s
2

y
a = ubrzanje uslijed zanoenja i zaoijanja broda

0
3 . 0 ga a
y
= [m/s
2
]
92 . 0 31 . 0 81 . 9 3 . 0 = =
y
a m/s
2

z
a = ubrzanje uslijed poniranja broda

B z
C ga a / 7 . 0
0
= [m/s
2
]
32 . 2 8415 . 0 / 31 . 0 81 . 9 7 . 0 = =
z
a m/s
2

ry
a = horizontalna komponenta ubrzanja uslijed ljuljanja broda
( )
RZ R ry
R T a
2
/ 2 =

RZ
264 . 3 =
RZ
R m

( ) 73 . 0 264 . 3 601 . 8 / 2 42 . 0
2
= =
ry
a m/s
2

rz
a = vertikalna komponenta ubrzanja uslijed ljuljanja broda
( )
RY R rz
R T a
2
/ 2 =

RY
R = poprena udaljenost od osi rotacije do toke sredita mase tanka
016 . 17 =
RY
R m

( ) 81 . 3 016 . 17 601 . 8 / 2 42 . 0
2
= =
rz
a m/s
2

px
a = uzduna komponenta ubrzanja uslijed posrtanja broda
( )
PZ P px
R T a
2
/ 2 =

P
T = period posrtanja
g L T
P
8 . 1 = s
383 . 9 81 . 9 556 . 266 8 . 1 = =
P
T s

= amplituda kuta posrtanja

B
C a / 25 . 0
0
= rad
0928 . 0 8415 . 0 / 31 . 0 25 . 0 = = rad

PZ
264 . 3 =
PZ
R m

( ) 14 . 0 264 . 3 383 . 9 / 2 0928 . 0
2
= =
px
a m/s
2

________________________________________________________________________________
A-20

pz
a = vertikalna komponenta ubrzanja uslijed posrtanja broda
( )
PX P pz
R T a
2
/ 2 = m/s
2

PX
R = uduna udaljenost od osi rotacije do toke sredita mase tanka
288 . 0 =
PX
R m

( ) 01 . 0 288 . 0 383 . 9 / 2 0928 . 0
2
= =
pz
a m/s
2

( ) ( ) 82 . 4 73 . 0 42 . 0 sin 81 . 9 92 . 0
2 2
= + + =
t
a m/s
2

( ) ( ) 19 . 1 14 . 0 0928 . 0 sin 81 . 9 56 . 0
2 2
= + + =
l
a m/s
2

= +
= +
=
32 . 2 32 . 2 01 . 0
46 . 4 32 . 2 81 . 3
max
2 2
2 2
v
a

46 . 4 =
v
a m/s
2

Lokalna naprezanja uslijed hidrodinamikog optereenja oplate

A 2
= naprezanje uslijed savijanja uzdunjaka

= + =
A
S
aksial
S
lateral A
r
Z l
EI m
K
Z
M
K
2 2 2

= naprezanje uslijed relativnog progiba poprenog okvira i pregrade (za uzdunjak po

sredini broda se zanemaruje)

A 2
= naprezanje uslijed savijanja uzdunjaka zbog djelovanja hidrodinamikog tlaka

S
lateral A
Z
M
K =
2

M = moment savijanja na spoju pojasa uzdunjaka i ukrepe okvirnog rebra

p
r
psl
M
12
2
=

p
r = faktor smanjenja momenta
0 . 1 6 6
2
+
|
.
|
\
|
|
.
|
\
|
=
l
x
l
x
r
p

x = udaljenost od kraja ukrepe do arita
x = 0.0 m
________________________________________________________________________________
A-21
0 . 1 0 . 1
3447
0 . 0
6
3447
0 . 0
6
2
= +
|
.
|
\
|
|
.
|
\
|
=
p
r

p = jedinini tlak
1 = p kN/m
2

1153707 0 . 1
12
4160 800 10 0 . 1
2 3
=

=

M kNm

03 . 2
10 366 . 1
1153707
4 . 2
6
2
=
A
N/mm
2

2
= naprezanje uslijed savijanja trupa (s dvostrukom oplatom)

b a
a e b
axial
i i
r b p K
K
2
2
=

= faktor omjera
4
a
b
t
t
i
i
b
a
=
713 . 1
10 94 . 3
10 87 . 3
20500
35280
4
7
7
=
=

b
K = koeficijent savojnog naprezanja
0905 . 0 =
b
K

53 . 1
10 87 . 3 10 94 . 3
750 20500 10 1 0905 . 0
1 . 2
7 7
2 3
2
=

=

N/mm
2

Ukupno lokalno naprezanje

i e p i e l
2 2
2 2
+ + =

e
= ukupno naprezanje uslijed vanjskog hidrodinamikog optereenja

2 , , 2

dh e e A e e
p p p +
=

e e
p p =
,

68 . 45
,
=
e
p kN/m
2

b act e dh e
D T p p /
,
=
52 . 15 23 / 815 . 7 68 . 45
,
= =
dh e
p kN/m
2

________________________________________________________________________________
A-22
98 . 68 53 . 1 52 . 15 0 . 0 68 . 45 03 . 2 68 . 45 = + =
e
kN/m
2

i
= ukupno naprezanje uslijed unutarnjeg hidrodinamikog optereenja

2 , , 2

dh i i A i i
p p p +
=

38 . 34 =
i
p kN/m
2

2 .
2p p
dh i
=
36 . 11 68 . 5 2
.
= =
dh i
p kN/m
2

dh i i
p p
. .
=

41 . 52 53 . 1 36 . 11 0 . 0 36 . 11 03 . 2 38 . 34 = + =
i
kN/m
2

z y x , , = udaljenost detalja od ishodita koordinatnog sustava broda

act act
p
LT
z x
B
y
L
x
T
z
5 4 4 10 2
1
+ + =
519 . 0
815 . 7 556 . 266 5
3 . 8 37 . 1
2 . 48 4
1 . 24
556 . 266 4
37 . 1
815 . 7 10
3 . 8
2
1
=

=
p

26 . 61 41 . 52 ) 98 . 68 ( 519 . 0 2 41 . 52 ) 98 . 68 ( 2
2 2
= + + =
l
kN/m
2

Ukupna globalna naprezanja

hg V hg V G
2
2 2
+ + =

V
= raspon vertikalnih globalnih naprezanja
( )
( )
v
s WO h WO aksial V
I
n z
M M K
01
, ,

=

v
I = moment tromosti poprenog presjeka trupa oko osi y
( )
01
n D Z I
b v v
=
( ) 1 . 520 473 . 10 23 55 . 41 = =
v
I m
4

( ) 38 . 48 10 1
1 . 520
473 . 10 3 . 8
2838139 2676118 1 . 2
3
=
+ =

V
N/mm
2

hg
= raspon horizontalnih globalnih naprezanja

h
H aksial hg
I
y
M K 2 =
________________________________________________________________________________
A-23

h
I = moment tromosti poprenog presjeka trupa oko osi z
2 / B Z I
h h
=
7 . 1729 2 / 2 . 48 7709 . 71 = =
h
I m
4

91 . 62 10 1
7 . 1729
6845 . 23
1093917 2 1 . 2
3
= =

hg
N/mm
2

1 . 0 =
vh

11 . 83 91 . 62 38 . 48 1 . 0 2 91 . 62 38 . 48
2 2
= + + =
G
N/mm
2

Kombinirana arina naprezanja

+
+
=
l g k
l k g
a
b

max 8 . 0

k k
b a , = faktori kombinacije optereenja
6 . 0 = =
k k
b a

+
+
=
26 . 61 11 . 83 6 . 0
26 . 61 6 . 0 11 . 83
max 8 . 0
89 . 95 = N/mm
2

Raspon naprezanja korigiran za faktor srednjeg naprezanja

m
f =
0

51 . 81 37 . 91 85 . 0
0
= = N/mm
2

Dugorona razdioba naprezanja

h = Weibull parametar oblika
( ) z T T z h h h
act act a
+ = 005 . 0 /
0

a
h = faktor ovisan o periodu ljuljanja
R
T
05 . 0 =
a
h

( ) L h log 54 . 0 21 . 2
0
=
( ) 9001 . 0 556 . 266 log 54 . 0 21 . 2
0
= = h

( ) 9556 . 0 3 . 8 815 . 7 005 . 0 815 . 7 / 3 . 8 05 . 0 9001 . 0 = + = h

________________________________________________________________________________
A-24
Akumulacija zamornog oteenja

|
.
|
\
|
+ =
h
m
q p
a
T
D
m
ballast ballast
d
1
0

d
T
0
= broj ciklusa naprezanja u 20 godina

( ) L
T
d
log 4
3600 24 25 . 365 20
0

=

( )
7
0
10 5046 . 6
556 . 266 log 4
3600 24 25 . 365 20
=

=
d
T

17 . 7 1 = |
.
|
\
|
+
h
m

full
p = dio vijeka kojeg brod provede u potpuno nakrcanom stanju
4 . 0 =
full
p

ballast
q = Weibull parametar mjerila

( )
h
ballast
n
q
/ 1
0
0
ln

=

( )
98 . 7
10 1 ln
51 . 81
9556 . 0 / 1
4
=
=
ballast
q

a = parametar S-N krivulje (krivulja Ib DNV-a)

12 76 . 12
10 7544 . 5 10 = = a

016 . 0 17 . 7 98 . 7 4 . 0
10 7544 . 5
10 5046 . 6
3
12
7
=
= D

Mrtomasevic

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Mrtomasevic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U ZAGREBU

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

S fiktivna povrina na beskonanoj udaljenosti.

= naprezanje uslijed relativnog progiba poprenog okvira i pregrade (za uzdunjak po

= naprezanje uslijed relativnog progiba poprenog okvira i pregrade (za uzdunjak po

You might also like