Recenzije i prikazi

lirali i time uprizorili prvi postmoderni rat. Budui da je taj rat bio tehniki gotovo savreno izreiran, bilo ga je mogue gledati preko Interneta iz svoje sobe sa alicom toplog kakaoa. Spektaklu terora prethodio je teror spektakla, rei e na jednom drugom mjestu Baudrillard. Nismo potpuno sigurni kako bi se s ovakvim tvrdnjama svog zemljaka sloio Ellul. Ovdje ne elimo nagaati sadraj mogue polemike, ali smo nakon itanja Islama i judeokranstva sigurni u jedno, a to je i podtekst cijele knjige. U pitanju je europocentrini konformizam koji stoji na tri stupa, kao neka starinska stolica na tri klimave noge. Vrlo jasno, laserski precizno, sustavno i lucidno Ellul obrazlae svoju tezu kako nije ba tono da smo svi Abrahamova i Sarina djeca. Nadalje Francuz dovodi u pitanje kolokvijalnost razumijevanja abrahamskog monoteizma koji je puno kompleksniji nego to se ini i zakljuuje da je ispovijedanje Boje jednosti (tewhid) u islamu potpuno drugaije od one judeokranske. Nadalje Ellul radikalno dovodi u pitanje uvrijeeno i stereotipno miljenje kako je islam tolerantan prema pripadnicima

religija koji imaju objavljenu Knjigu. Vani dodatak Ellulova teksta u hrvatskom izdanju jest pogovor Yeorinoj knjizi o instituciji dhimmija u islamu. Dhimmijima, pripadnicima objavljenih religija koji imaju Knjigu, jami se ipso facto pravo na ispovijedanje vlastite vjere pod islamskim vladarima, a oni zauzvrat plaaju porez. Ellul takvu instituciju oporezovane tolerancije i suivota dovodi u pitanje. Svakako da se iz Francuzova teksta moe iitati proizraelski stav koji nije primordijalno politiki, nego prije svega teoloki. Pristranost vjernika i kranina koji poziva na molitvu za opstanak idovske drave Ellul tumai kao list i trsku na vjetru jer zna da u ratu suprotstavljenih propagandi i terora pristajanje uz jednu ili drugu stranu moe biti zlouporabljeno na nezamisliv nain. ak i u ovoj maloj knjiici Ellulove argumente ne moemo i ne smijemo zanemariti i zaobii. Oni su i te kako suvisli, koherentni i vrlo jasno artikulirani. Tek e znatieljni pojedinci potraiti druge tekstove koje je taj autor napisao i objavio dok se mi nadamo da ovo nije jedini tekst koji e biti preveden na hrvatski. Boris Gunjevi

Philip YANCEY

Isus kakvog nisam poznavao

Prometej, Zagreb, 2007, 283 str.

Philip Yancey je za mnoge, a i ja bih se svrstao meu njih, danas najvei evaneoski kranski pisac. Za Billyja Grahama on je najbolji propovjednik dananjice. Novinar, urednik i kolumnist Christianity Today, jednog od najutjecajnijih kranskih

evaneoskih asopisa u SAD, diplomirao je komunikologiju i knjievnost, a njegovih jedanaest knjiga nagraeno je s Gold Medalion Award, od kojih su neke proglaene kranskim knjigama godine. Komentari o njemu i njegovim knjigama na Amazonu

359

KAIROS - Evaneoski teoloki asopis / Godite I. (2007), br. 2, str. 355-363

kreu se od toga da ga nazivaju heretikom i liberalom (fundamentalisti) ili iskonskim duhovnim kraninom. S njim sam se prvi put sreo kad mi je prijateljica iz Engleske poklonila njegovu knjigu Whats so Amazing About Grace? za koju sam zakljuio da je previe humanistika i pomalo suhoparna (kakav pogrean dojam) te malo preteka za moj engleski. Uskoro zatim mi je dala i The Jesus I Never Knew (Isus kakvog nisam poznavao). Kasnije sam u vicarskoj naiao na depno izdanje Where Is God When It Hurts?, a nabavio sam i svojevrsni nastavak, Disappointment with God, takoer u depnom formatu. Nakon to sam ih proitao vie nije bilo povratka. Postao sam, ako bi se to smjelo kazati za pravovjernog kranina koji tuje jedino i samo Boga, pravi poklonik i neskriveni potovatelj njegovih djela te upravo zavravam itanje njegove najnovije knjige, Prayer, Does It Make Any Difference?. Iskustvo itanja Yanceyja mogao bih opisati kao vrhunski gurmanski doivljaj koji bi zadovoljio najzahtjevnije sladokusce, a njegove su knjige gozba najprofinjenijih jela koje sastavlja najpedantniji i najkreativniji chef, oplemenjena najbiranijim i najkvalitetnijim sastojcima i namirnicama, garnirana najfinijim zainima, pripravljene s mnogo panje, strasti i emocija. Na nepcu jo uvijek osjeam okus velikih i vanih pitanja koje u njima postavlja, pomijeanih s objektivnim prikazom situacije o kojoj pie, a u podtekstu se mijeaju ljudske sudbine, svjedoanstva, snani osjeaji, bol i patnja, opori okus trpljena. Na koncu najjasniji i najsnaniji ostaje miris Boje Rijei, protkan najljepim ljudskim umotvorinama i poezijom. Isti je sluaj i s djelom Isus kakvog nisam poznavao. U svojoj mladosti Yancey je upoznao Boga kakva mu je predstavila njegova crkva na amerikom jugu, crkva fundamen-

talista i rasista, crkva koja je nagovorila njegova oca da prekine lijeenje radi vjere u ozdravljenje i time doprinijela njegovoj smrti - kad je Yancey imao samo godinu dana. Sve je to uzrokovalo da se udaljio od Boga sve do jednog molitvenog iskustva na fakultetu. Kao to priznaje, kranstvu se vratio i zbog dva knjievna diva koja su moda najvie utjecala na njegovo, kako on to naziva, preivljavanje vjere, L. N. Tolstoja i F. M. Dostojevskog. U skoro svim njegovim djelima, pa tako i ovom, oni su uz Martina Luthera Kinga mlaeg, Gandija, Majke Tereze, Nelsona Mandele, Henrya Nouwena te napose doktora Paula Branda - s kojim je proveo deset godina pomaui gubavcima u Indiji i gdje je nauio neto o vrijednosti i vanosti boli u ljudskom ivotu - istinski junaci i svjedoci nepatvorena kranstva, reformatori svijeta i Isusovi sljedbenici. Na drugoj je strani povrno, egocentrino, uskogrudno kranstvo utjelovljeno u raznim crkvama i propovjednicima modernog evaneoskog pokreta (prevoditelj naalost pogreno prevodi rije evangelical s evangeliki, umjesto evaneoski). Vjeto baratajui kistom i bojama koje nalazi iskljuivo u biblijskim tekstovima, napose onima iz Evanelja, Yancey nepogreivo, koliko je to mogue ogranienom ljudskom biu, na oslikanoj povijesnoj pozadini portretira Isusa, utjelovljenog Boga i pravog istinskog pripadnika ljudskog roda. To ini u tri dijela knjige nazvanih: Tko je bio Isus?, Zato je doao? i to nam je ostavio?. Nikada nisam proitao tako sveobuhvatnu knjigu o Isusu, a razlog Yanceyjeva uspjeha lei i u tome to on ne bjei od nezgodnih pitanja i kontroverznih izvjetaja, ne nosi denominacijske naoale i ne izbjegava dananje kranske tabue. Povrh svega on si ne utvara da sve zna, pa se kroz pitanja i promiljanje moguih odgovora

360

Recenzije i prikazi

stvara do sada najpreciznija slika Isusa iz Nazareta - dakako, istovremeno nesavrena i nepotpuna, jer tko bi mogao opisati Boga u jednoj knjizi. I sam kae: Svoje istraivanje Isusa zavravam s toliko pitanja koliko i odgovora, poto ga nisam uspio pripitomiti ni za sebe a kamoli za bilo koga drugoga. Sada imam ugraenu sumnjiavost prema svim pokuajima kategoriziranja Isusa, nastojanja da ga se ukalupi. Isus je potpuno drugaiji od bilo koga tko je ikad ivio. Upravo zato je Philip Yancey toliko razliit od modernih samoukih pisaca propovjednika koji piu knjige s hrpetinom biblijskih navoda i sami ih komentiraju tvorei jeftin i ploan prikaz neega to samo oni vide, a nas ele uvjeriti du su jedini u pravu. Yancey, majstor reenice, intelektualac, erudit i nadasve vjernik, ljubitelj i poznavatelj Isusa, na pravo mjesto ubacuje priu, povijesnu crticu ili svjedoanstvo ljudi, a kao lag na tortu dolaze citati knjievnika (Shakespeare, Dostojevski),

teologa (Moltmann, McGrath) i velikana kranske misli (nezaobilazni C. S. Lewis i G. K. Chesterton). Isus kojeg nam portretira Yancey (zapravo stvara literernu skulpturu) isti je onaj kakav nam se objavio, koji je siao s nebesa da bi nas spasio od grijeha i priveo Ocu. Isti onaj koji nas ljubi neizmjerno, koji nas suobliuje, po vjeri, sa samim sobom. Kako nam je sam Yancey na poetku kazao: U ovoj knjizi pokuavam ispriati priu o Isusu, ne svoju vlastitu. Meutim, neminovno je da se potraga za Isusom pretvara u potragu za samim sobom. Nitko tko sretne Isusa vie ne ostaje isti. Ustanovio sam da sumnje koje me napadaju iz mnogih izvora - od znanosti, od usporedne religije, od uroenih nedostataka skepticizma, do averzije prema crkvi - dobivaju novi smisao kad ih donesem ovjeku koji se zove Isus. Nadam se da e itatelj ove knjige, koja zasluuje biti uvrtena meu najvea knjievna djela duhovne tematike, uiniti istu stvar. Goran Punda

Novi testament 1562./1563. (Pretisak)

Alojz Jembrih

Teoloki fakultet Matija Vlai Ilirik, Zagreb, 2007., str. 926

Pogovor uz pretisak glagoljikoga Novoga testamenta (1562./1563.)

Teoloki fakultet Matija Vlai Ilirik, Zagreb, 2007., str. 126
U studenome 2007. objavljen je pretisak prvoga tiskanog prijevoda Novoga zavjeta na hrvatskom jeziku glagoljikim pismom u nakladi Teolokog fakulteta

Matija Vlai Ilirik iz Zagreba. Pretisak je objavljen povodom etiristo pedesete obljetnice poetka prevodilakoga i ureivakog djelovanja Stipana Konzula (1557).

361