HERBERT ALEXANDER SIMON

(1916, Milwaukee, Wisconsin 2001; Pittsburg) Sveobuhvatan interes pretoen novim idejama i mislima u multidisciplinarnarnost prirode njegovih istraivanja ini Herberta A. Simona jedinstvenim istraivaem. Njegov ogroman znanstveni doprinos ne sastoji se samo u vanosti novih teorijskih koncepata koje je razvio, nego i u pozamanosti njegovih dostignua koje je iznjedrio tokom svog ivota. Zasadima koje je ostavio u razvoju svakog od znanstvenih podruja kojima se u ivotu bavio otvoreni su novi znanstveni vidici. Popis njegovih objavljenih radova vei je od 800 naslova. Ako bi se kategorizirale po disciplinama tada bi postojale, najmanje, sljedee: politika znanost; javna administracija; menadment koji ukljuuje operacijska istraivanja, teoriju sistema, organizacijsku teoriju, teoriju odluivanja; ekonomija koja ukljuuje teoriju firme, teoriju trita, teoriju igara, ekonomsku povijest i ekonometriju; politika znanost; javna uprava - zatim sociologija; sociobiologija; socijalna psihologija; kognitnivna psihologija; ista matematika; statistika; filozofija; lingvistika i informatika znanost.1 Jedan od najutjecajnijih i najsvestranih znanstvenika dvadesetog stoljea, Herbert Alexander Simon, roen je 15. lipnja 1916. godine u Milwaukeeju u Wisconsinu, u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Studirajui na Sveuilitu u Chicagu, zainteresirao se za podruje odluivanja te je prvo postao suradnik profesoru Clarenceu E. Ridleyu, a potom 1936. godine nakon diplomiranja i asistent. Simon je tih godina pokazivao interes za djelovanje lokalne uprave bavei se analizom problema mjerenja aktivnosti razliitih organizacijskih jedinica u tadanjim opinskim upravama. U tijeku studiranja imao je posao (nepuno radno vrijeme) u lokalnoj zajednici u svom rodnom Milwaukeeju i prouavao na koji se nain donaanja odluka o lokalnom budetu, to mu je uvelike koristilo za istraivanja na kojima je radio sa profesorom Ridleyom.2
1

Crowther-Heyck, H. (2006): Herbert Simon and the GSIA: Building an Interdisciplinary Community, Journal of the History of the Behavioral Sciences, 42 (4). str. 312 2 lanak o Herbert A. Simon-u objavljen 24. 02. 2001. godine na starnici http:// web.ebscohost.com, str.2

Prof.dr.sc. Darko Tipuri & mag. Ivana Pavi

Vana prekretnica u njegovom profesionalnom radu bila je jedna proitana knjiga: fascinantno djelo The Functions of the Executive Chestera Barnarda koje usmjerava Simona u novom pravcu - u podruje organiziranja i poslovnog upravljanja. Od 1939. do 1942. godine Simon boravi na kalifornijskom Berkeleyu. Meutim, pomanjkanje financijskih sredstava podrke istraivanjima na kojima je radio primorala su ga da se vrati u Chicago. Od 1942. godine Simon radi na Institutu za tehnologiju u Illinoisu, gdje je i postavio osnove svom doprinosu u ekonomiji. Zajedno sa grupom doktoranata (tzv. Kaulesova grupa) koju su inili, danas zvuna imena u znanosti, Kenneth Arrow, Leo Hurwicz, Lawrence Klein, Don Patkin, Oscar Lange, Milton Friedman i Franco Modigliani, stjee brojna nova iskustva i mijenja usmjerenja u svom radu. U ovom periodu Simon se posvetio unapreenju svojeg znanja iz matematike, ali i ukljuivanju u projekt analize makroekonomskih efekata atomske energije, koji sam Simon naziva svojim vatrenim krtenjem u ekonomskoj analizi.3 Simon doktorira 1943. godine na Sveuilitu u Chicagu iz podruja organizacijskog odluivanja. 1947. godine prerauje svoj doktorat i objavljuje svoju epohalnu knjigu Administrative Behaviour kojom postavlja temelje novog pravca razmiljanja, kritizirajui neoklasini model racionalnog ponaanja. Do kraja 50-ih godina, ta je knjiga, postala je vana literatura za predmete iz poslovne ekonomije, organizacijske sociologije u okviru brojnih fakulteta.4 Danas se smatra jednom od najutjecajnijih knjiga u podruju drutvenih znanosti: u njoj je Simon dotadanjim teorijama odluivanja pristupio na sasvim drugaiji nain od svojih prethodnika i iznio nove teze kojima je znaajno utjecao na razvoj znanosti o upravljanju. Kasnih 40-ih Simon se bavi ekonometrijskim istraivanjima. U suradnji s Davidom Hawkinsom oblikovao je teorijsku provjeru odrivosti gospodarstva putem input-output tablica (Hawkins-Simonov teorem iz 1949. godine).5 Iste godine, Simon sa svojim kolegama otvara sveuilini odjel Graduate School of Industrial Administration u okviru Carnegie Institute of Technology. Ova kola je imala jako uporite kako u ekonomiji tako i u bihevioralnim znanostima. Od 1950. do 1955. godine Simon interes usmjerava na matematiku ekonomiju, k prouavanju kompjuterskih simulacija i ljudskog znanja. Treba istaknuti kako je meu prvima prouavao umjetnu inteligenciju. Simon je u kompjuterima dobio svojevrsnu podrku svojim teorijskim istraivanjima. 1956. godine, on i njegov suradnik Allen Newell razvijaju prvi kompjuterski program (Logic Theory Machine) koji je imao sposobnost otkrivanja dokaza o geometrijskim teoremima. 1957. godine stvaraju i program General Problem Solver (GPS). GPS je prvi program kojim je omogueno razdvajanja strategije rjeavanja problema od informacija o pojedinim problemima. Oba
3

Aleksi, M.A.:Herbert Sajmon-inovator u oblasti poslovnog upravljanja i organizacije; Rad u okviru teme - Ekonomski nobelovci, Ekonomski Fakultet, Univerzitet u Beogradu , str. 113. 4 Crowther-Heyck, H. (2006): op. cit., str. 311. 5 Aleksi, M.A.: op. cit., str. 13.

Prof.dr.sc. Darko Tipuri & mag. Ivana Pavi

programa su bila razvijena koristei informatiki procesni jezik (Information Processing Language - IPL), kojeg su zajedno razvili 1956. godine Allen Newell, Cliff Shaw i Simon. Sredinom pedesetih Simon je dobio nagradu najveeg ranga za ivotni doprinos razvoju psihologije od AAP (American Psychological Association). Racionalnost6, kao koncept koji daje prednost razumu nad osjeajima, ovisi kako o ciljevima koji se danom odlukom nastoje postii tako i o informacijama koje su raspoloive donositelju odluke u trenutku odluivanja. U uobiajenoj (svakodnevnoj) uporabi ovog pojma, racionalnost za pojedinca znai djelovanje iz opravdanih razloga i uz to je mogue vie informacija ili pak djelovanje uz stalnu primjenu prikladnih sredstava radi postizanja definiranih ciljeva.7 Blauga8 objanjava kako za ekonomista racionalnost znai izbor u skladu sa poretkom preferencija koji je potpun i tranzitivan, izbor koji zavisi od savrene i besplatno pribavljene informacije, a tamo gdje postoji neizvjesnost u pogledu buduih ishoda racionalnost znai maksimiranje oekivane korisnosti, odnosno korisnosti od ishoda pomnoene sa vjerojatnosti nastupa datog ishoda. Odluka biti racionalna po takvom shvaanju - ukoliko na temelju postojeih informacija osigurava optimalne mogunosti za postizanje postavljenih ciljeva. Racionalan donositelj odluke tei donoenju optimalne odluke tj. odabiru najbolje mogue inaice kojom e postii masimalnu razinu eljenje korisnosti. Klasina teorija odluivanja u arite interesa pozicionira racionalnost kao oblik ponaanja svojstven donositelju odluke, promatrajui pritom odluivanje kao proces u kojem donositelj odluke maksimizira: kao racionalni akter tei postii maksimalnu razinu eljene korisnosti.9 Kritizirajui postavke klasine teorije, Simon naglaava kako se potpuna racionalnost moe postii jedino matematikim formulama i kompjutorskim programima, jer pronalaenje i analiza svake mogue inaice odluke niti je izvediva, niti razumna. Simon objanjava kako su spoznajni i konceptualni kapaciteti ljudskog mozga ogranieni i kao takvi ne doputaju apsolutnu racionalnost, te je zbog toga ispunjavanje svih zahtjeva koje postavlja optimizirajui model odluivanja nemogu zadatak za ljudske kognitivne i spoznajne mogunosti. Zbog navedenih ogranienja postizanje optimalnog rjeenja je esto nedoseno.

Skupa sa Allenom Newellom, Simon je 1972. godine razvio teoriju za simulaciju rjeavanja problema koristei pravila proizvodnje. Prouavanje rjeavanja problema
6

Racionalizam (lat. ratio-razum, um, pamet) vs. empirizam, podrazumijeva smijer u teoriji spoznaje koji smatra da je razum vrelo i kriterij vjerodostojnoga znanja. Preuzeto iz Klai, B. (2004): Rijenik stranih rijei, Nakladni Zavod Matice Hrvatske, Zagreb, str. 1123. 7 Blaug, M. (1992): The Methodology of Economics or How Ecoomist Explain, Second Edition, Cambridge (USA), str. 229.-237. 8 Blaug, M. (1992): op.cit., str. 231. 9 Bebek, B., Tipuri, D., objanjavaju pojam korisnosti kao mjeru poeljnosti, odnosno atraktivnosti, moguih posljedica inaica odluke. U: Sikavica, P., Bebek, B., Skoko, H., Tipuri, D. (1999): Poslovno odluivanje, Informator, Zagreb, str. 81.

Prof.dr.sc. Darko Tipuri & mag. Ivana Pavi

zahtijevalo je novu vrstu mjerenja, pa Simon, Newell i Andeers Ericsson 1993. godine razvijaju eksperimentalnu tehniku verbalnih analiza protokola. Svojim daljnjim radom na svom fakultetu na Carnegie University, Simon je utjecao na razvoj Katerdre za informatiku i osnivanje Instituta za robotiku. I danas njegova kola nastavlja njegovim putem te sa fundamentalnim organizacijskim istraivanjima, temeljenim na kompjuterskim istraivanjima, prednjai meu brojnim znanstvenim institucijama. Simon uvodi pojam ograniene (omeene) racionalnosti (engl. bounded rationality), pobijajui klasine postavke optimalnog izbora zasnovane na postojanosti perfektnog i potpunog znanja o alternativama i njenim posljedicama, kao i o jednostavnoj mogunosti raspolaganja i jednostavnoj dostupnosti svih potrebitih informacija. injenica je da ljudi imaju ograniene kognitivne sposobnosti, ograniene mogunosti da sagledaju i uzmu u obzir sve opcije, informacije i znanja o budunosti, isto kao i nesavrene sposobnosti i umijea da sve dostupne informacije obrade. Ograniena racionalnost se treba shvatiti kao paradigma u ijim se okvirima trebaju postavljati pretpostavke o ponaanju ekonomskih subjekata i na bazi ega treba izvoditi ekonomske modele tog ponaanja. Detaljnu analizu te koncepcije moemo pronai u njegovu radu A Bihevioral model of Rational Choices objavljenog 1955. godine gdje je Simon definirao koncept zadovoljavajueg izbora u procesu odluivanja.10 On objanjava kako ograniena sposobnost da vidi posljedice u budunosti i pridobije informacije o razliitosti raspoloivih inaica potie pojedinca da umjesto optimiziranja odluivanja odabere prihvatljivi pravac akcije koji je bolji od stanja prije donoenja odluke. Dakle, odluka ne mora biti najbolja mogua, nego je dovoljno da bude zadovoljavajua: da se njome postignu postavljeni ciljevi odluivanja. vedska kraljevska akademija dodijelila je 1978. godine nagradu vedske centralne banke za ekonomsku znanost u sjeanje na Alfreda Nobela Herbertu A. Simonu, objanjavajui razlog sljedeimza pionirska istraivanja u domeni procesa donoenja odluka u ekonomskim organizacijama.11 Mnogi su Nobelovog laureata opisivali kao neekonomista, neortodoksnog ekonomista i kao heretika i zamjerili mu nagradu za ekonomski doprinos koju, po njihovu shvaanju, nije zasluio (Michie, 1980; Silk 1978; Roach 1979; Wiliams, 1978). Naime, sam Simon12 pie kako u to vrijeme njegove kolege, William Baumol i Albert Ando, pozvani da daju izjave Odboru za dodjelu Nobelove nagrade o njegovu doprinosu
10 11

Aleksi, M.A.: op. cit., str. 132. Sent, E. M. (2005): Simplifying Herbert Simon, History of Political Economy, 37 (2), Duke University Press, str. 227. 12 Simon, H.A. (1995): A Behavioral Model of Rational Choice, Quarterly Journal of Economics, 69 (1)., str. 99.-118.

Prof.dr.sc. Darko Tipuri & mag. Ivana Pavi

ekonomiji, nisu znali koji je njegov doprinos, fokusirajui se u svojim izjavama na marginalno u njegovoj analizi input output procesa. Takoer objanjava kako je na konferenciji koju je organizirao Edward Prescott (1978) kao dio kampanje da se Odbor za dodjelu Nobelove nagrade uvjeri da on zasluuje nagradu .sam osjetio dozu probadanja od nekoliko izlagaa koji su na simpoziju objanjavali neoklasinu teoriju, za koju mislim da sam poprilino zadovoljavajue dao objanjenje u koncepciji ograniene racionalnosti..13 Pojedinac pri odluivanju ekstrahira bitne znaajke problema, ne zahvaajui cjelinu njegove sloenosti. Prema Simonu, uz dana ogranienja, ovjek je u tenji za postizanjem racionalnog rjeenja u praksi razvio procedure koje djelomino otklanjaju te tekoe, tzv. heuristike. 50-ih i 60-ih godina Herbert Simon i Allen Newell, dva pionira umjetne inteligencije i kognitivne psihologije, upotrebljavaju ovaj termin kako bi opisali metodu kojom nalazimo rjeenje problema. U kompjuterskim programima (General Problem Solver) implementiraju heuristike kao podoperacije koje smanjuju vremenski period izmeu trenutnog i eljenog stanja, tako da se termin heuristika poeo upotrebljavati u svom znaenju kao izvjesni potrebni preac, kao aproksimacija, ili pravilo palca (rule of thumb) kroz prostor potrage za moguim rjeenjem problema.14 Heuristike u procesu odluivanja podrazumijevaju da se iz procesa eliminiraju svi faktori koji nisu od najveeg utjecaja i da se promatra zatvoreni sistem koji sadri samo ogranieni skup varijabli i ogranieni raspon moguih posljedica. Brojni problemi su kompleksne naravi, a kapacitet ljudskog mozga nije dostatan za oblikovanje i rjeavanje sloenih problema na potpuno racionalan nain, kako to klasina teorije odluivanja postavlja15, pa je shodno tome donositelj odluka primoran stvarati pojednostavljene modele situacije stvarnog svijeta kako bi se adekvatno suoio sa sloenim problemima odluivanja. U tom se kontekstu Simon kae: ovjek koji se unutar granica svojeg znanja i iskustva trudio da postigne racionalnost otkrio je neke postupke i procedure uz pomo kojih je uspio, makar djelomino, savladati ove potekoe. Ti postupci sastoje se od samopouzdanja, da moemo izdvojiti zatvoreni sustav od ostatka svijeta, u kojem se nalaze ogranien broj varijabli i ogranien broj posljedica. Neizostavno je u njegovu akademskom radu istaknuti njegov rad sa studentima, koji su ga oboavali. U sjeanjima njegovih kolega esto se navodi njegova istanana mjera kojom se kritiki odnosio prema njihovu radu gdje je intelektualno istinski dubokim i argumentima bogatim raspravama vatreno branio svoje stavove uzimajui esto i ulogu avoljeg advokata i tjerajui time sugovornika da vie i bre razmilja.16

13 14

Sent, E. M. (2005): op. cit., str. 228. Reimer, T., Hoffrage, U. (2004): op. cit., str. 439. 15 Sikavica, P., Bebek, B., Skoko, H., Tipuri, D. (1999): op. cit., str. 86. 16 Aleksi, M.A.: op. cit., str. 136.

Prof.dr.sc. Darko Tipuri & mag. Ivana Pavi

Na temelju koncepta ograniene racionalnosti Simon je oblikovao potpuno novi, realistiniji koncept racionalnog ponaanja, koji je vezan uz ostvarenje zadovoljavajuih posljedica koje su za donositelja odluke dovoljno dobre. Model ekonomskog ovjeka pretpostavljao je poznavanje svih mogunosti u odluivanju, pa mu je temeljna karakteristika bila objektivna racionalnost. S druge strane model administrativnog ovjeka, kojeg Simon uvodi kao alternativni model ljudskog ponaanja u odluivanju, tvrdi da je postojanje idealnih uvjeta u odluivanju gotovo nemogue, pa se ono odvija u okolnostima subjektivne racionalnosti.
Prema modelu administrativnog ovjeka donositelj odluka ne donosi

najbolja, ve zadovoljavajua rjeenja, u prvom redu zato to nema potpune i adekvatne informacije o svemu pa zbog toga ne moe biti potpuno svjestan nekih aspekata odluka. U tom smislu ovjek vri izbor prema ogranienjima, tj. prema priblinom, odnosno uspjenom modelu stvarne situacije. Naime, veina odluka u naoj svakodnevnici, bez obzira da li se radi o privatnoj ili profesionalnoj sferi djelovanja, ne slijedi racionalan model ponaanja definiran svim pretpostavkama normativne teorije, jer se pojedinci, prema Simonovu shvaanju17 mogu ponaati racionalno jedino u okvirima, definiranim granicama jednostavnih spoznajnih zakonitosti, koji su rezultat pojednostavljenja znaenja problema. Pored akademskih, Simon je takoer biljeio i profesionalna postignua obavljajui nekoliko funkcija. Bio je lan Economic Cooperation Administration, lan Znanstvenog savjeta predsjednika SAD-a za vrijeme predsjednika Johnsona i Nicsona. Postao je nositelj brojnih nagrada - ACM ove nagrade za fundamentalni doprinos razvoju umjetne inteligencije (1975), nacionalne medalje za razvoj znanosti (1986) i APA nagrade za ivotni doprinos razvoju psihologije (1993). Osobnost Herberta Simona odlikuje se istim bogatstvom, raznolikou i kvalitetom kao i njegov znanstveni rad, naglaava Cyert.18 Kako su njegovi biografi uoili, Simon je bio izuzetno smiren i skroman ovjek. 1937. godine vjenao se sa Dorothea Pye i imao troje djece. Suprugu je upoznao u studentskim danima. Sa svojom suprugom je dijelio kako intelektualne tako i akademske interese, pa su u nekoliko navrata suraivali kao koautori nekih djela. U svakodnevnom komunikaciji Simon je bio samozatajan i skroman, ali u debatama o temama u kojima je bio odvaan pokazivao je konture agresivnosti i samouvjerenosti. U trideset godina rada u Carnegie kampusu Carnegie Mellon Sveuilita, odrao je prijateljstvo sa svojim kolegama bez obzira koliko puta i u kojoj mjeri bio u kontroverznosti sa njima.19

17

Simon, H.A. (1995): A Behavioral Model of Rational Choice, Quarterly Journal of Economics, 69 (1)., str. 99-118. 18 Cyert, M. R. (1979): Portrait: Herbert Simon, Carnegie - Mellon University, str.63. 19 Cyert, M. R. (1979): op. cit., str. 63

Prof.dr.sc. Darko Tipuri & mag. Ivana Pavi

Izabrana bibliografija H.A. Simona prema godinama objavljivanja

Simon, H.A. (1941): Measurement Techniques in Administrative Research, Civic Affairs, 8(9), str. 1-2, 5-8. Simon, H.A. (1943): Recent Progress in Measuring City Activities, Public Management, 25, str. 261-266. Simon, H.A. (1945): Statistical Tests as A Basis for "Yes-No" Choices, Journal of the American Statistical Association, 40, str. 8084. Simon, H.A. (1945): Planning for Organization and Management, Public Management, 27, str. 108-111. Simon, H.A. (1946): How to Program Municipal Services, Public Management, 28, str. 354-358. Simon, H.A. (1947): Technique of Municipal Administration, (3rd Ed.), Chicago, International City Managers' Association. Simon, H.A. (1947): Administrative Behavior: A Study of Decision-Making Processes in Administrative Organisations, NY: Macmillan, New York. Simon, H.A. (Ed.). (1948): Local Planning Administration Chicago, International City Managers' Association. Simon, H.A. (1950): Modern Organization Theories, Advanced Management, 15 (10), str.2 4. Simon, H.A., Smithburg, D.W., Thompson, V.A. (1950): Public Administration. NY: Alfred A. Knopf, New York. Simon, H.A. (1951): Effects of Technological Change in a Linear Model, (Chap. 15)., u Koopmans, T. (Ed.): Activity Analysis of Production and Allocation , NY: Wiley, New York. Simon, H.A. (1952-1953): A Comparison of Rganization Theories, The Review of Economic Studies, 20(1), str. 40 - 48. Simon, H.A. (1952): Comments on the Theory of Organization American Political Science Review, 46, str.1130-1139. Simon, H.A. (1953): Fundamental Research in Administration, Carnegie Institute Press, Pittsburgh. Simon, H.A. (1953): Discussion: Decision-Making and the Theory of Organization Econometrica, 21, str. 348. Simon, H.A. (1953): Birth of an Organization: The Economic Cooperation Administration, Public Administration Review, 13, str. 227-236. Simon, H. A. (1953): Notes on the Observation and Measurement of Political Power Journal of Politics, 15, str. 500-516. Simon, H.A. (1954): Some Strategic Considerations in the Construction of Social Science Models, (Chap.8), u Lazarsfeld, P. (Ed.); Mathematical thinking in the social sciences, The Free Press. Holt, C.C., Simon, H.A. (1954): A Decision Rule for Production and Inventory Control [Abstract]. Econometrica, 22, str. 514-515. Holt, C.C., Simon, H.A. (1954): Optimal Decision Rules for Production and Inventory Control, Proceedings of the Conference on Operations Research in Production and Inventory Control, str. 73-89. Simon, H.A. (1955): A Behavioral Model of Rational Choice, Quarterly Journal of Economics, 69, str. 99-118. Simon, H.A. (1955): Organization Structure - End or Means?, Seminars on Administration for Public Health Service Executives, Washington, DC: U.S. Department of Health, Education, and Welfare, str. 1-6. Simon, H.A. (1955): Rational Behavior and Organization Theory, u:Trends in Economics), Conference of Pennsylvania Economists, Pennsylvania State University, str. 92-100. Simon, H.A. (1955): A Behavioral Model of Rational Choices, Quarterly Journal of Economics, 69, str. 99-118. Simon, H.A. (1956): Dynamic Programmings under Uncertainty with a Quadratic Criterion Function, Econometrica, 24, str. 7481. Simon, H.A. (1956): Rational Choice and the Structure of the Environment Psychological Review, 63, str. 129-138. Simon, H.A., Newell, A. (1956): Models: Their Uses and Limitations u White, L. D. (Ed.); The state of the social sciences, University of Chicago Press, Chicago, str. 66-83. Simon, H.A. (1956): A Comparison of Game Theory and Learning Theory Psychometrika, 21, str. 267-272. Newell, A., Simon, H.A. (1956): The Logic Theory Machine, IRE Transactions on Information Theory, IT-2(3), str. 61-79. Cyert, R.M., Simon, H.A., Trow, D.B. (1956): Observation of a Business Decision. Journal of Business, 29, str. 237-248. Simon, H.A. (1957): Administrative Behavior (2nd Ed.)., NY: Macmillan, New York. Simon, H.A. (1957): Models of Man, NY: Wiley, New York. Simon, H.A. (1957): The Compensation of Executives, Sociometry, 20, str. 32-35. Newell, A., Shaw, J.C., Simon, H.A. (1957): Problem Solving in Humans and Computers Carnegie Technical, 21(4), str. 35-38. Newell, A., Shaw, J.C., Simon, H.A. (1957): Empirical Explorations of the Logic Theory Machine: A Case Study in Heuristics Proceedings of the Western Joint Computer Conference, Institute of Radio Engineers, str. 218-230. Simon, H.A. (1957): Background of Decision Making Naval War College Review, 10, str.1-23. Simon, H.A., Newell, A. (1958): Heuristic Problem Solving: The Next Advance in Operations Research, Operations Research, 6, str. 1-10. Simon, H.A. (1958): The Administrator as Decision Maker Hospital Administration, 3, str. 26-41. Newell, A., Shaw, J.C., Simon, H.A. (1958): Elements of A Theory of Human Problem Solving, Psychological Review, 65, str.151166. March, J.G., Simon, H.A. (1958): Organizations, NY: Wiley, New York.

Prof.dr.sc. Darko Tipuri & mag. Ivana Pavi

Simon, H.A. (1958): Models of Science, [Reply to Bush's review of the book Models of Man.], Contemporary Psychology, 3, str. 317-318. Simon, H.A. (1959): Theories of Decision-Making in Economics and Behavioral Science American Economic Review, 49, str. 253283. Simon, H.A., Newell, A. (1972): Human Problem Solving, Englewood Cliffs, Prentice Hall, NJ. Simon, H.A. (1977): Models of Discovery: and Other Topics in the Methods of Science, Dordrecht, Holland, D. Reidel Pub. Co., Boston. Simon, H.A. (1979): Models of Thought, Vol. 1. I 2, Yale University Press. Simon, H.A. (1981): The Sciences of the Artifi cial, (2nd Edition), MIT Press. Simon, H.A. (1982): Models of Bounded Rationality, Vol. 1. I 2. MIT Press. Simon, H.A. (1983): Reason in Human Affairs, Stanford University Press. Simon, H.A., Langley, P., Bradshaw, G., i Zytkow, J. (1987): Scientific Discovery: Computational Explorations of the CreatiVe Processes MIT Press. Kaplan, C., Simon, H.A. (1990):In Search of Insight, Cognitive Psychology, 22, str. 374-419. Simon, H.A. (1991): Models of My Life, (njegova autobiografija), Basic Books, Sloan Foundation Series. Qin, Y., Simon, H.A. (1995): Imagery and Mental Models of Problem Solving, u Glasgow, J, Narayanan, N. H. i Chandrasekaran, B. (Eds.), Diagrammatic reasoning: Computational and cognitive perspectives Menlo Park, CA: AAAI, The MIT Press. Gobet, F., Simon, H.A. (1996): The Roles of Recognition Processes and Look-Ahead Search in Time-Constrained Expert Problem Solving: Evidence from Grand-Master-Level Chess Psychological Science, 7 (1), str. 52-55. Simon, H.A. (1997): An Empirically Based Microeconomics, Cambridge University Press. Simon, H.A. (1997): Models of Bounded Rationality, Vol. 3. MIT Press. Okada, T., Simon, H.A. (1997): Collaborative Discovery in A Scientific Domain Cognitive Science, 21 (2), str. 109-146.

Norman C. Hunt20, profesor sa Sveuilita u Edinburghu, pie o iskustvu primjene knjige Organizations21 kao temeljne literature na svom predmetu. Kae kako su njegovi studenti dugo vremena odbijali koristiti knjigu i kako se on borio da je prihvate. Premda su je kao studenti odbacivali i nerado koristili, veina njih bi se toj knjizi vraala nakon nekoliko godina rada u praksi, komentirajui kako je, od svih knjiga koji su proitali na dodiplomskom studiju, upravo ta bila jedina koja im je koristila i koja je relevantna stvarnom svijetu. Hunt obrazlae njihovu poetnu nesklonost Simonu time to njegovi radovi nisu lako tivo koje bi netko uzeo i proitao prije spavanja. Pomalo su apstraktni, teoretski orijentirani, malo udaljeni od stvarnosti a ponekad preopirni i pisani tekim vokabularom za jednostavno razumijevanje. No, Simovi radovi nas tjeraju da razmiljamo i stalno preispitujemo svoja miljenja.

Simon na dodjeli Nobelove nagrade (1978. godina)

20

Hunt, C. N. (1980): Herbert Simon: Appreciation and Aspiration, Managerial and Decision Economics, 1 (1), Heyden & Son Ltd. 21 March, J.G., Simon, H. A. (1958): Organisation, Wiley, New York

Prof.dr.sc. Darko Tipuri & mag. Ivana Pavi