Pregledni lanak UDK 165.62: 17.023.

36
Primljeno 30. 11. 2007.

Boris Gunjevi
Teoloki fakultet Matija Vlai Ilirik, Radieva 34, HR-10000 Zagreb boris.gunjevic@zg.t-com.hr

Radikalna ortodoksija Johna Milbanka i njegovo poimanje kulture kao donologije

Saetak

Tekst govori o Milbankovom poimanju kulture kao donologije. Namjera je autora da se tematizira hermeneutika dispozicija i metafizika vizija projekta poznatijeg pod nazivom Radikalna ortodoksija unutar kojeg John Milbank ima ulogu neformalnog voditelja. Nakon kratkog odgovora na pitanje to je Radikalna ortodoksija dolazimo do njihove kritike modernizma, pogotovo onog dijela koji se odnosi na kulturu. Nakon toga predstavljamo Milbankovo promiljanje o postmodernoj kulturi i njegovu kritiku kulture kao donologije. Pored Deleuze i Gauttarija najvaniji autor za Milbanka jest Augustin kojeg on iitava i tumai pomou participativno doksolokog diskursa u kontekstu postmoderne teorije.
Kljune rijei

radikalna ortodoksija, modernizam, kultura, donologija, dar, proizvodnja, razmjena, liturgija, participacija

Konano, tamo gdje se zapaa da je sve uvueno u besmislenu promjenu, tamo se zapaa kako se uistinu nita ne mijenja. Ono to ostaje jest mo ne ak ni volja, nego anonimna mo koja nas goni i ije nas prepoznavanje izlae svim ranije diskutiranim idealima modernosti koji kao takvi predstavljaju zbroj iluzija. Samo teoloko moe obnoviti te ideale na nain da ih ponovo preoblikuje. Dakle, Radikalna Ortodoksija, premda se suprotstavlja modernizmu, ona ga eli spasiti. Premda ne pristaje uz pred-modernizam nego uz modernizam, zapravo, Radikalna Ortodoksija pristaje uz alternativnu verziju modernizma (Milbank, 2000., 45).

Potrebno je naglasiti da Radikalna ortodoksija (dalje RO) sebe ne percipira kao neki pokret, kolu, pravac ili doktrinu. RO nije neko usko, fokusirano, ekskluzivno, tajno drutvo nalik na neku akademsku ezoteriju, ironino e ustvrditi Cathrine Pickstock (usp. Pickstock, 2001., 406). Barem po onome to tvrde oni koji se identificiraju s navedenim projektom, u pitanju su poroznegraniceneodreenih podruja koje pod zajednikim egidom RO okupljaju ljude koji su, kako kae Catherine Pickstock, polu simpatizeri pa ak i prijateljski suputnici (Pickstock, 2001., 405). Graham Ward e ustvrditi da postoji odreena nehomogenost (usp. Ward., 2000., 106), pa ak i heterogenost unutar same ortodoksije, no ovu samo prividnu kontradikciju treba shvatiti kao poetno zaotravanje diskursivnih pozicija.1 Moemo rei da je RO jedan specifini teoloki senzibilitet, kao to to tvrdi James Smith (usp.
1

Odgovor moe biti jednostavan i kratak, kao i samo pitanje, ali je jasno da nam takav odgovor nije od velike pomoi u naem istraivanju. Na jedan vrlo openiti nain moemo ustvrditi da je Radikalna Ortodoksija suvre-

meni, ali i neformalni postmoderni teoloki projekt (usp. Long, 2003., 126145) koji je nastao u ekumenskom kontekstu Britanske akademske teoloke zajednice, tonije u Cambridgeu (usp. Pickstock, 2001., 407).

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (155161)

156

B. Gunjevi, Radikalna ortodoksija Johna Milbanka i njegovo poimanje kulture

Smith, 2004., 63). Moemo takoer rei da je posrijedi novi metafiziko teoloki govor, imperativ, zadatak ili ak da je u pitanju novi teoloki alat. Odgovor na pitanje to je Radikalna ortodoksija? u potpunosti je determiniran programskim tekstom pod nazivom Radikalna ortodoksija Nova teologija (dalje, RONT) iz 1999. Radikalna Ortodoksija jest primordijalno ekumenski diskurs koji nadilazi razmrvljeni protestantski biblijski zelotizam i posttridentski rimokatoliki autoritarni pozitivizam (usp. RONT, 2). RO naglaava kulturno, politiko i zapravo svako intelektualno teoloko posredovanje kreirajui i promovirajui specifini metafiziki diskurs.2 U ovom sluaju bismo mogli govoriti i o manifestu, no to bi bilo pretenciozno, jer drugovi koji su napisali svoje lanke u toj knjizi nisu u potpunosti zagovornici RO niti su se nakon tiskanja knjige javno identificirali s projektom. Pod urednikim vodstvom Johna Milbanka, Catherine Pickstock i Grahama Warda okupljeno je jo devet autora. Za daljnji tijek naeg izlaganja potrebno je naglasiti da je u grupi od dvanaest drugova pet rimokatolika, dok su ostali anglikanci, zapravo anglo-katolici, to e rei da su pripadnici tvrdolinijakeikonzervativne struje u Anglikanskoj crkvi.

Kritika modernizma
Svakako da su od svih autora koji se pojavljuju u RONT najpoznatiji Graham Ward i John Milbank. Ukoliko njima dvojci pridruimo Milbankovu doktorandicu Catherine Pickstock, dobili smo trojac koji poziva na dokonavanje materijalnog i na obrat prema radikalnoj ortodoksiji. Taj poziv nije nita drugo nego njihov zajedniki pokuaj dijagnoze modernizma kojemu se ne ele suprotstavljati teolokim konstrukcijama koje jo uvijek operiraju i koje su jo uvijek situirane u modernistikom prostoru. Ovaj trojac eli pokazati da je mogue stvoriti koherentnu teoloku platformu koja e sve nepopravljivosti i mnogostruka zavravanja modernizma dovesti u pitanje i ponuditi vlastitu verziju alternativnog modernizma.3Situiranjemodernizmaunutarjednetakveteoloke platforme trebalo bi omoguiti konstituiranje jedne hermeneutike dispozicije i metafizike vizije, koja bi bila korjenito pravovjerna. Takva korjenita pravovjernost najprije eli dokonati modernistiku teologiju, u kojoj dominiraju anakrone teme o seksualnom istunstvu, politikoj korektnosti kao i veliki prezir prema sirotinji i proletarijatu, stoga navedena trojka eli artikulirati vie inkarnacijsko, vie participativno, vie estetsko, vie erotsko, vie socijalizirano ak i vie platonizirano kranstvo (RONT, 1999., 3). Za radikalne ortodokse moderna je kranska hereza koja zapoinje filozofijom Duns kota; moderna je obnovljena verzija starih gnostikih dualizama i dihotomija kao to su tijelo-dua, sveto-sekularno, intelekt-volja, narav-milost; prosvjetiteljski projekt moderne kulminirat e u svojim mnogostrukim krajevima kao apsolutni historicizam, ontologija razlike i etiki nihilizam.
Sama filozofija bila je glasnik najveih od svih prijeloma koje je donijela povijest europske misli, to jest koja je donijela Dunsa kota, koji je po prvi put utemeljio radikalno razdvajanje filozofije od teologije najavljujui da je mogue razmatrati bie u apstrakciji neovisno od pitanja da li je bie stvoreno ili stvara. Najzad to je stvorilo predodbu o neusiljenoj (neogranienoj) ontologiji i epistemologiji koja transcendentalno prethodi samoj teologiji. U kasnom srednjem vijeku i ranom modernizmu, filozofija je esencijalno postala potraga za takvom ontologijom i epistemologijom a Reformacija nije uinila nita da uznemiri takvu situaciju. (Milbank, 1999., 2425)

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (155161)

157

B. Gunjevi, Radikalna ortodoksija Johna Milbanka i njegovo poimanje kulture

Takvoj kotovoj modernistikoj ontologiji i epistemologiji korijeniti pravovjerci suprotstavljaju posebno postmoderno augustinovsko teoloko itanje stvarnosti, koje se moe protumaiti pomou participativno-teurgijske ontologije i terapeutske disemenacije Evaneljem. (usp. Ward, 2000., 104). Takvom tumaenju trebamo nadodati neke uvide nouvelle theologie Henry de Lubaca. Prije svega zato jer, prema miljenju Johna Milbanka i drugova, de Lubacovi teoloko-filozofsko tekstovi posreduju viziju koja zagovara jedno specifino pred-vatikansko konstituiranje proirene kristijanizirane ontologije i epistemologije, koja treba nadogradnju i produbljivanje. Takva nadogradnja i produbljivanje zapravo bi bilo posredovanje unutar spora u suvremenoj filozofskoj debati izmeu francuske fenomenologije i anglosaksonske lingvistike filozofije nakon Wittgensteina. Ovdje se razotkriva i pokazuje hermeneutika dispozicija RO koja je u cijelosti obiljeena vrlo izraenim, sloenim i ozbiljnim razmatranjem suvremene postmodernistike misli, pogotovo one francuskog tipa koja je u isto vrijeme spremna kritizirati tu istu misao sa teoloke toke gledita (Pickstock, 2001., 406). Graham Ward ide korak dalje i tvrdi da je sam RO projekt neodjeljiv od suvremene kulture, budui da je prema njegovu miljenju radikalna ortodoksija po sebi kulturna proizvodnja koja ne moe biti kontra-kulturalna (usp. Ward, 2000., 103104). Golemi doprinos Grahama Warda RO projektu sastoji se ba u tom izrazito naglaenom istraivanju kulture i njezina analiziranja koje pokazuje kako to post-moderni diskurs u svojim razliitim formama ponovo uprizoruje svijet koji bi po Wardovu miljenju trebao teoloko itanje, itanje koje otkupljuje taj post-moderni svijet od ludila njegove semioze i beskrajnog odgaanja loe beskonanosti (Ward., 2000., 104). U pitanju nije samo neka vrsta sektake i apolitine kulturne kritike koja je opsjednuta demaskiranjem kulturnih idola tipinih za modernu, nego je prije svega na djelu razotkrivanje skrivene ontoloke i epistemoloke genealogije koja je pogodovala nastanku sekularnih modusa znanja koje prema RO kulminiraju u nihilizmu.
Postoje dva aspekta takvog radikalizma. Prvo, postoji rigorozno ponovno promiljanje kranske tradicije i njezina znaenja za moderni svijet. Drugo, za mene je termin radikalno neodvojiv od nekih stanovitih ljeviarskih konotacija. U kolapsu socijalizma kao sekularne politike snage vidim radikalnu ortodoksiju kao onu koja moe ponuditi nain da se socijalizam vrati svojim kranskim korijenima. (Ward., 2000., 103)

Insistirajui na primarno doksolokom karakteru jezika, na primatu vremena nad prostorom, na primatu konstrukcije stvarnosti kao dara, te na cjelovitom neironinom liturgijskom subjektu koji je koherentan, ali ne i zatvoren RO predlae novi modernistiki diskurs. Drugim rijeima, RO ne pristaje na nihilizam (nego na teologiju) niti na njegova zlosretnog brata, humanizam, tovie, RO autori tvrde da je nihilizam puno plauzibilnija filozofska pozicija
2

Za razliku od Barthove neo-ortodoksije, koja prije ili kasnije zavrava u fideizmu, Milbank tvrdi da neo- ortodoksija jo uvijek operira u modernistikom prostoru pomou impostiranih kategorija prosvjetiteljskog projekta, u kojem je autonomija razuma suprotstavljena vjeri, a onda implicite i objavi. Naspram takve neo- ortodoksije, radikalna ortodoksija puno je manje prilagodljiva modernizmu, puno manje apolegetska, a puno vie participativna i

puno vie posredujua, budui da za RO vjera ponajprije intenzivira razum, a nikako mu se ne suprotstavlja.
3

To je takoer radikalizam koje se tie ortodoksije u teoriji i praksi, i kao takav projekt mora biti dovravan, ali s time da ne moe biti usavren unutar pred-modernizma. (Milbank, 2000., 44).

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (155161)

158

B. Gunjevi, Radikalna ortodoksija Johna Milbanka i njegovo poimanje kulture

nego modernistiki bastardi razliitih humanizama koji kulminiraju u mutnim formama politikog liberalizma. RO kao metafiziki projekt pomou participativne (teurgijske doksoloke) ontologije eli proslaviti sve ono to samo naoigled slavi, a zapravo ponitava i unitava moderna. A to je utjelovljeni ivot, seksualnost, tjelesni samo-izriaj, ljepotu, jezik, grad, percepciju, umjetnost, kulturu, prijateljstvo i politiko zajednitvo. Ukoliko to elimo jasnije rei, moemo ustvrditi da RO pomou participativne ontologije i iluminativne epistemologije dolazi do specifinog poimanja politike, teologije i kulture, to Milbank naziva socijalizam milosti. Takav socijalizam milosti potpuno je subverzivan, zato jer pomou teurgijske vizije kranstva, ranih kranskih socijalista na elu sa Jan Amos Comenijusom (Thomas More, Tommaso Campanella) socijalizam vraa svojim kranskim korijenima. Milbank to ini na takav nain da stoji u ozbiljnom, kompleksnom i konstruktivnom dijalogu sa suvremenim teoretiarima ljevice kao to su Antonio Negri, Giorgio Agamben, Alain Badiou i svakako Slavoj iek.4 John Milbank trenutno pie jednu takvu studiju zajedno sa Slavojom iekom, koja bi trebala izai slijedee godine, a koja e tematizirati iekovo ultraljeviarstvo s Milbankovim poimanjem korjenitog pravovjerja u kontekstu modernistikog poimanja kulture od Hegela naovamo. Na tragu takvog neobinog tematiziranja, Milbankovo bi poimanje socijalizma milostinudiloalternativnimodel agresivno rastuim konceptima suvremenih neo-plemenskih kultura unutar globalistikog imperija.

Milbankovo poimanje kulture

Svoje promiljanje o kulturi John Milbank neoekivano zapoinje pitanjem o razliitim oblicima darovanja i posredovanja. Drugim rijeima, kultura je zaMilbankadonologija. Namjerno kaem ne oekivanozatojergovoritio daru i darivanju unutar suvremenog poimanja kulture vie je nego odiozno. Ukoliko nau suvremenu kulturnu zateenost opiemo kao postmodernizam, za britanskog bi autora postmodernizam bio prije svega sustav kulturnih okolnosti (Milbank, 2003., 187) ija je glavna karakteristika ponitavanje granica i kategorija, to jest transgresivnost i heterogenost. Ovdje moemo uoiti pet glavnih karakteristika postmoderne kulture koju Milbank kritiki preispituje, a to su: 1) mrljanje podjele izmeu prirode i kulture; 2) stapanje privatnog i javnog; 3) nastanak novih modusa informacijske ekonomije; 4) ekonomska i politika globalizacija i 5) postmodernistika pobonost-spiritualnost. Moemo slobodno rei da se Milbankovo poimanje postmoderne kulture nadovezuje na radove Giles Deleuza i Felix Gauttarija. Repetitivnost, razliitost i rizomatinost referentno su polje postmoderne kulture koju Milbank promilja i kritizira.
U kontrastu s centriranim (pa ak i sa policentrinim) sustavima koji su sastavljeni od hijerarhijskih modela komunikacije i ve pretpostavljenim putovima, rizom je acentrirani, nehijerarhijski, nesignificirajui sustav bez onog Openitog i bez organiziranog sjeanja ili centralnog automatona, definirano samim stanjem cirkulacije. Ono to je u pitanju rizoma povezano je sa seksualnou kao i sa onim to je animalno, vegetativno, svjetovno, politiko, kao i s knjigom, te sa stvarima koje su prirodne i umjetne koje su potpuno razliite od drvolikog odnosa; od svih modusa nastajanja. (Deleuze & Gauttari, 2004, 2324)

Ukoliko smo tono razumjeli Milbankovo promiljanje o postmodernoj kulturi kao neem rizomskom,5 onda bi glavna obiljeja jedne takve kulture bilo ponitavanje granice izmeu:

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (155161)

159

B. Gunjevi, Radikalna ortodoksija Johna Milbanka i njegovo poimanje kulture

Proizvodnje i razmjene, Poruke i sredstva koje prenosi poruku, Hijerarhijskog vrha i materijalne dubine.

Kultura kao donologija

Nas e svakako zanimati ovo prvo ponitavanje granice izmeu proizvodnje i razmjene, budui da na tom primjeru moemo razumjeti Milbankovo poimanje kulture kao donologije. Kako primiti dar, to se deava kada dar odbijemo, kako obnoviti dar, kako se susresti s Darovateljom? Kako primiti onaj for giveness unutar zajednice koja je utemeljena pomou dara Duha koji harmonizira i intenzivira sve oblike posredovanja, a napose onog mirotvornog pomirenja koji je Milbanku tako silno vaan. Za Britanevo argumentiranje od izrazite je vanosti pozivanje na sveca zatitnika radikalne ortodoksije, Augustina Aurelija. Augustin tvrdi da je najuzvienije ime Duha Svetoga DONUM, stoga e promiljanje o daru mirotvornog pomirenja i posredovanja biti povlateno mjesto u Milbankovu poimanju kulture. Kultura nije samo proizvodnja nego i razmjena koja se odnosi na razliite oblike darovanja. Milbank nas uvjerava da cijela socijalna teorija poiva na proizvoljnom naglaavanju proizvodnje ili razmjene. Marx preferira proizvodnju naspram razmjene, dok Durkheim preferira razmjenu naspram proizvodnje. Milbank tvrdi da smo mi u razmjeni jedino kada proizvodimo i jednako je tako sva proizvodnja ukljuena u razmjenu. Nadalje, kako bi potkrijepio i pojasnio svoju kritiku socijalne teorije, Milbank se poziva na sveca zatitnika. Duh Sveti je beskonana razmjena izmeu Oca i Sina. Ta teoloka razmjena rezultira Sinovskim poesisom (proizvodnjom, zapravo roenjem), no jednako tako Sinovljevo roenje ostvaruje se kroz procesualnu elju koja je Duh Sveti, a to je prije svega elja za zajednitvom. elja koja nadilazi zatvoreno zajednitvo dijade traei beskonano multipliciranu recipronost.
4

U znatnoj suprotnosti, Badiuova i iekova sumnjiavost prema politiki korektnom pluralistikom diskursu uzrokuje da oni jednoglasno preferiraju primjer jedne religije nad svim ostalima, i ta je religija, naravno, kranstvo. Takvo novo favoriziranje kranstva integralni je dio njihove elje da ponovo uspostave ljudsku univerzalnost i singularnost socijalistikog projekta unutar svih dosadanjih historijskih tradicija, to stoji u suprotnosti s postmodernim liberalnim politikim pluralizmom, ija zadnja rije jest potovati raznolikosti i ija religioznost se jedva dade razlikovati od new-age-ovske preporuke k samo-kultiviranju unutar negativnog odvajanja od danih socijalnih procesa. Zbog ega je usmjerenje prema kranstvu toliko vano u navedenom? Odgovor je u vienju kranstva kao jedinstvene religije univerzalizma. Utoliko su Badiou i iek potpuno u pravu, i oni razotkrivaju svu oiglednu trivijalnost novijih teolokih rasprava o specifino kranskoj igri jezika, koja je ispravna ili neispravna ba kao i sve druge igre jezika, itd. Ponovo su teolozi uhvaeni u svojoj neautentinoj pre-

straenosti. U povoenju za liberalnom modom, izdali su kransko polaganje prava na jedinstvenost, na transcendiranje judaistikog nasljea i ostalog. I tako su sad nadieni i od marksistikih ateista koji ukazuju na injenice historijske fenomenologije: kranstvo je bilo prvo prosvjetiteljstvo, prva pojava apsolutno univerzalnog prava. (Milbank, 2005., 399).
5

Rizom dovodi u igru razliite reime znakova, ukljuujui tu i ne znakovna stanja. Rizom nije svediv niti na Jedno niti na mnotvo. To nije Jedno iz koje proistjee Dvoje, ili ak direktno tri, etiri, ili pet. itd. To nije mnotvo koje proistjee iz Jednog ili ono to je jednom dodano (n+1). Rizom nije sastavljen od manjih jedinica nego od dimenzija, od pravaca u pokretu. Rizom nije poetak niti kraj nego je uvijek u sredini iz koje raste i iz koje se preljeva. On uspostavlja linearne mnotvenosti s n-dimenzijama ne imajui pritom ni subjekta ni objekta na koji bi mogao biti poloen na razinu konzistentnosti iz koje je jedno uvijek oduzeto (n-1) (Deleuze i Gauttari, 2004., 23).

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (155161)

160

B. Gunjevi, Radikalna ortodoksija Johna Milbanka i njegovo poimanje kulture

Potrebno je naglasiti da je dar za Milbanka transcendentalna kategorija u odnosu na sva mjesta teologije. To je mogue razumjeti jedino ako proirimo klasino razumijevanje metafizikog pojma participacije. Participaciju bi trebali razumjeti ne samo kao sudjelovanje u biu i znanju o boanskom nego ju je potrebno primijeniti na pitanje jezika, povijesti i kulture, to jest na cijelu stvarnost ljudskog stvaralatva i proizvodnje. Milbank prema tome tvrdi kako ljudsko stvaralatvo participira u Bogu, dok je Bog zapravo beskonano poetsko izraavanje i govor. Takvo ovjekovo stvaralatvo, premda kontingentno, na jedan autentian nain stvara i preoblikuje se kroz vrijeme, dok se u isto vrijeme time ne izdvaja od beskonanog, nego jo vie ulazi i produbljuje svoj ulazak u vjenost. Takva perspektiva proirenog poimanja participacije na jedan cjeloviti nain dovrena je vizijom kranske teurgije na nain na koji su to napravili Augustin, Grgur iz Nise, Dionizije Aeropagita, Maksim Ispovijednik, Eriugena i Nikola Kuzanski. To je liturgijsko poimanje participacije, budui da sama liturgija pretpostavlja silazak boanskog uikroz samo slavljenje boanskog, to bi po svojoj naravi liturgija trebala biti. Metafizika participacije poetskog odjednom gleda u lice sav istinski poesis kao liturgiju koja u isto vrijeme mora biti kontingentna temporalna liturgijska izvedba kao izriaj theorie. Reeno drukije, methexis jezika nadopunjuje se methexisom darivanja. Iz ovog proistjee da za Milbankovu teologiju nema onog to je dano nego postoji samo dar. ak i ono to je dano, kao npr. knjiga, zapravo je prema Milbankovu miljenju dar. U stvaranju postoje stvari i dogaaji koji su dani samo zato jer su u isto vrijemedar. To znai da ukoliko netko vidi samo objekte, on u isto vrijeme ne razumije njihovu istinsku narav. U tom se sluaju neto promatra kao dar, jer u protivnom nikad ne bi prestalo biti ono to je dano. To bi znailo da in davanja nije neto to se opetovano vraa u prolo vrijeme. Milbank svoje neobine uvide zakljuuje slijedeim mislima. Budui su stvari stvorene, one mogu biti dar, zato jer njihovo bie slobodno nastaje. Tu je mogue govoriti o stvorenju ne samo u terminima participacije nego i u terminima analogije dara i darivatelja, jer ukoliko znak darivatelja nije na daru, kako je uope mogue da znamo da je to dar. Prigovor kako je ovo grka filozofija strana u biblijskoj teologiji, ovdje ne moe biti shvaena ozbiljno. To je jednostavno pokazati, budui da grka filozofija operira s nestvorenim materijalnim ostatkom, a ako neto nije stvoreno onda ne moe biti dar koji se slavi liturgijom nego samo ogranieno odmahivanje rukom (kao neki pozdrav u prolazu) metafizici participacije. Participacija darovanja povezuje se sa argumentom da je dar sam po sebi razmjena, a i ponuda koja ne pretpostavlja vraanje, budui da je to asimetrini reciprocitet i ne-identina razmjena. Zato jer je dar razmjena dara i kao takav, to je sudjelovanje stvorenih darova u boanskom darovatelju, to onda neposredno znai i sudjelovanje u Trojstvenom Bogu. Drugim rijeima, nemogue je shvatiti Milbankovo poimanje i kritiku suvremene kulture ukoliko ne razumijemo njegovu neobinu donologiju.
Literatura
Milbank, John, Being Reconciled: Ontology and Pardon. London: Routledge, 2003. Milbank, John, Theology and Social Theory. Oxford: Blackwell, 1990. Milbank, John, The Word Made Strange: Theology, Language, Culture. Oxford: Blackwell, 1997. Milbank, John, Creston Davis, and Slavoj Zizek, eds., Theology and the Political: The New Debate. Durham: Duke University Press, 2005.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (155161)

161

B. Gunjevi, Radikalna ortodoksija Johna Milbanka i njegovo poimanje kulture

Milbank, John, Catherine Pickstock, and Graham Ward, eds., Radical Orthodoxy: A New Theology, London: Routledge, 1999. Stump, Eleonore and Kretzman Norman, The Cambridge Companion to Augstine. Cambridge, University Press, 2001. Ward, Graham, Barth, Derrida, and the Language of Theology. Cambridge: Cambridge University Press, 1995. Ward, Graham, ed., Blackwell Companion to Postmodern Theology. Oxford: Blackwell, 2004. Ward, Graham, Christ and Culture. Oxford: Blackwell, 2005. Ward, Graham, Cultural Transformation and Religious Practice. Cambridge: Cambridge University Press, 2005. Ward, Graham, ed. The de Certeau Reader. Oxford: Blackwell, 2000. Ward, Graham, ed. The Postmodern God: A Theological Reader. Oxford: Blackwell, 1997. Ward, Graham, Theology and Contemporary Critical Theory: Creating Transcendent Worship Today. New York: St.Martins Press, 1999. Ward, Graham, True Religion. Oxford: Blackwell, 2003. Ward, Graham, Cities of God. London: Routledge, 2000.

Boris Gunjevi

Radical Orthodoxy of John Milbank and his Concept of Culture as Donology

Abstract

This text is about Milbanks concept of culture as donology. Intention of author is present hermeneutical disposition and metaphysical vision of project very well known as Radical Orthodoxy. John Milbank is informal leader of the project. After short explanation what is Radical Orthodoxy all about, we came to their critique of modernity, especially this part of critique which is concerned with a culture. After that critique we will shortly introduce Milbanks insights on postmodern culture and his critique of culture as donology. Most important authors for Milbank are not only Deleuze and Gauttary but also in first place Augustine Aurelius. Milbank reads and interprets Augustine with the help of participative doxolological discourse in context of postmodern theory.
Key words radical orthodoxy, modernity, culture, donology, gift, production, exchange, liturgy, participation