Rudolf Steiner

Okultni znakovi i simboli

Predavanja odrana u Stuttgartu od 13. do 16. rujna i u Baselu 17. studenoga 1907., u Mnchenu 20. kolovoza 1911. te u Dornachu 18. prosinca 1921.

equilibrium@2007

Simboli nisu samo znakovi kojima su ljudi proizvoljno pridruili neko znaenje. Smisao okultnih znakova i simbola utemeljen je na stvarnosti iz koje su proizili. Pomou ovih predavanja moi emo proniknuti u stvarnost nekih simbola i dokuiti to lei iza njihovog smisla i znaenja. Ovdje se govori o pentagramu kao izrazu odnosa snaga u ovjeku, o harmoniji sfera i okultnoj astronomiji, o ljudima Atlantide, velikom potopu i simbolikom znaenju Noine arke, o duhovnim strujanjima koja su dovela do gradnje gotikih katedrala, o tomu zbog ega se simbolima zmije, ribe, leptira i pele mogu pridruiti elementi zemlje vode zraka i vatre, o simbolici brojeva utemeljenoj na staroj pitagorejskoj koli, o alfabetu i abecedi te o svjetlu duhovne jasnoe kao simbolu mudrosti koje se raa u svakom biu kada se ispuni istinom.

SADRAJ
PENTAGRAM I LJUDSKO TIJELO PENTAGRAM KAO IZRAZ ODNOSA SNAGA U OVJEKU SVJETLO KAO SIMBOL MUDROSTI HARMONIJA SFERA I OKULTNA ASTRONOMIJA OVJEK ATLANTIDE GOTIKE KATEDRALE NOINA ARKA ZMIJA RIBA LEPTIR PELA SIMBOLIKA BROJEVA EVOLUCIJA INVOLUCIJA I STVARANJE IZ NIEGA ALFABET I ABECEDA 9 16 21 25 28 32 35 4

42 56

PENTAGRAM I LJUDSKO TIJELO

Ova etiri p r e d a v a n j a koja e se o d r a t i u Stuttgartu biti e u malo prisnijem tonu jer se moe pretpostaviti da je publika veim dije lom sastavljena od lanova koji su ve neko vrijeme upoznati s osnovnim idejama okultnog uenja, pa prema tomu, vjerojatno ele saznati skrovitije detalje s podruja duhovne znanosti. U ovim predavanjima bavit emo se okultnim simbolima i znakovima u odnosu na astralni i duhovni svijet, a za itav niz biti e obja njeno njihovo dublje znaenje. Molim vas da obratite pozornost da e mnogo toga iz prva dva predavanja zvuiti neobino, te da e bi ti p o t p u n o objanjeno tek poslije, u treem i etvrtom predavanju, to, naravno, proizlazi iz same grade jer predavanja o duhovnoj znanosti ne mogu biti poput predavanja s ostalih podruja koja su matematiki sastavljena od jednostavnih elemenata. Mnogo toga to e isprva izgledati maglovito poslije e postati jasno i razumljivo. Simboli i znakovi, ne samo u obinom nego i u teozofskom svijetu, esto ostavljaju dojam neeg proizvoljnog to samo slui za "ozna avanje". To, meutim, nije tono. Znate da su, primjerice, razliiti planeti svemira oznaeni znakovima. Znate da je poznati znak u teozofskim slikovnim opisima tzv. pentagram. Nadalje znate da se u razliitim religijama svjetlo spominje u smislu mudrost, u smislu duhovne jasnoe. Kad biste sada upitali za znaenje takvih stvari

mogli biste uti ili proitati da znae ovo ili ono trokut bi, primjerice, znaio vie trojstvo i tomu slino. U teozofskim spisima i predava njima esto se tumae mitovi i legende; kae se da oni "neto znae". Zadaa ovih predavanja biti e da se prepozna stvarnost simbola, da se dokui ono to lei iza njihova smisla i znaenja. to to ustvari znai objasnit emo jednim primjerom. Razmotrimo pentagram. Znate da su na njega utroena mnoga nejasna razmiljanja, ali to se okultizma ne tie. Da bismo razumjeli to okultist kae o p e n t a g r a m u moramo se najprije podsjetiti na sedam osnovnih dijelo va ljudskog bia*, a to je prije svega etersko tijelo koje je osobito vano za ovo razmatranje. Poznato vam je da etersko tijelo p r i p a d a podruju nadosjetilnog. Ono se ne moe vidje ti fizikim oima. Da bi ga se opaalo n u n e su vidovite metode. Tada e postati oito da se bit eterskog tijela ne sastoji u njegovu pojavljivanju kao fine magliaste tvorevine. Njegova je prava osobina da je ono arhitekt, graditelj fizikog tijela. Upravo kao to od vode nastaje led tako se fiziko tijelo oblikuje iz eter skog tijela koje je poput oceana proeto mnogim strujama to njime protjeu u svim smjerovima. Meu njima se nalazi pet glavnih struja. Njihov smjer moete tono slijediti kad stojite raire nih nogu i ruku. One tvore pentagram. Svatko,
* 1. fiziko tijelo, 2. etersko tijelo, 3. astralno tijelo, 4. Ja, 5. manas (duhom preraeno astralno tijelo), 6. budhi (duhom preraeno etersko tijelo), 7. atma (duhom preraeno fiziko tijelo).

skriveno u sebi, nosi ovih pet struja. Zdravo etersko tijelo izgleda tako da su ove struje u njemu neto poput kostura. No, ipak ne smijete pretpostaviti da se sve to se odnosi na etersko tijelo nalazi samo unutar fizikog tijela jer kad se netko, primjerice, kree ove struje zapravo prolaze zrakom. Pentagram je pokretljiv kao i ovjekov kostur. Stoga kad okultist govori o p e n t a g r a m u kao o ovjekvom obliju on ne govori o neem izmiljenom ve govori isto tako kao to anatom govori o kosturu. Ovaj je oblik doista prisutan u eterskom tijelu. To je injenica. Razlika izmeu ivog i neivog tijela sastoji se u sljedeem: U neivom tijelu tvari od kojih je ono sastavljeno podlone su samo fizikalnim, kemijskim zakonima. Naprotiv, u ivom su tijelu stvari meusobno povezane na prilino sloen nain te se samo zbog djelo vanja eterskog tijela moete odrati u vrevi ovog, za vas neprirodnog, razvrstavanja tvari. U svakom se trenutku fizike tvari grupiraju u skladu sa svojom prirodom to za ivo tijelo znai raspadanje, a u svakom se t r e n u t k u etersko tijelo bori protiv ovog raspadanja. Kad se etersko tijelo odstrani od fizikog tijela, tvari fizikog tijela grupiraju se na za njih prirodan nain i tijelo se raspada, postaje le. Etersko je tijelo, dakle, neprestani borac protiv raspadanja fizikog tijela. U svakom se organu nalazi etersko tijelo kao njegova temeljna snaga. Da bi se pojedini fiziki organ drao na okupu, ovjek ima etersko srce, eterski mozak itd. Etersko si tijelo moemo lako predoiti na materijalan nain kao sasvim

finu maglu. U stvarnosti je ono zbroj strujanja snaga. Vidovnjaku se u ovjekovu eterskom tijelu pojavljuju odreena vrlo vana strujanja. Jedno se strujanje, primjerice, uzdie iz lijevog stopala prema elu do mjesta izmeu oiju koje se nalazi oko jednog centimetra duboko u mozgu. Otuda skree prema drugom stopalu, o t u d a u suprotnu ruku, pa kroza srce u drugu ruku te potom natrag u svoje ishodite. Na ovaj nain ono tvori p e n t a g r a m strujanja snaga.

Ovo strujanje nije jedino. U eterskom ih tijelu ima jo mnogo i upravo njemu ovjek zahvaljuje svoje uspravno dranje. ivotinja je prednjim udovima povezana sa zemljom i u njoj ne vidimo ovakvo strujanje. U odnosu na izgled, oblik i veliinu ovjekova eterskog tijela moe se rei da je ono, u svojim gornjim

dijelovima, sasvim tona slika fizikog tijela. Drukije je s njegovim donjim dijelovima koji se ne podudaraju s fizikim tijelom. U osnovi odnosa eterskog i fizikog tijela lei velika tajna koja duboko rasvjetljava ovjekovu prirodu: etersko tijelo mukarca je ensko, a etersko tijelo ene je muko. Tako se objanjava injenica da u prirodi svakog mukarca nala zimo mnogo enskoga, a u prirodi svake ene mnogo mukoga. U ivotinja je etersko tijelo vee od fizikog. Zato vidovnjak, primjerice, vidi da u konja iznad glave, u obliku kape, stri etersko tijelo. Iz ovog kratkog razmatranja moemo uoiti kako stvari stoje u vezi sa stvarnim znaenjem simbola. Svi znakovi i simboli, koje sureemo u okultizmu, upuuju nas na takvu stvarnost, a najvanija od svega je injenica da na tom p u t u dobivamo smjernice za koritenje takvih oblika. Tada oni postaju sredstva za postizanje spoznaje ili vidovitosti. Nitko, tko duboko razmilja o pentagramu, nee biti neuspjean uz uvjet da to ini strpljivo. Mora se, takorei, udubiti u pentagram, pa e otkriti strujanja u eterskom tijelu.

PENTAGRAM KAO IZRAZ O D N O S A SNAGA U OVJEKU

U dui vam se iznenada moe pojaviti pitanje: Kako se snage fizikog tijela odnose p r e m a snagama eterskog tijela i p r e m a snagama as tralnog tijela? Kako moemo istaknuti to je ovdje jako, a to slabo, koja je mjera fizikog, koja eterskog, a koja astralnog tijela? Postoji li formula izraena brojevima ili slino, kojom bismo mogli izraziti odnose snaga fizikog, eterskog i astralnog tijela? Danas emo najprije poeti govoriti o odnosu pomou kojeg moemo duboko zagle dati ne samo u svjetska uda, nego takoer u duevna iskuenja i duhovne objave. Ovaj e nas odnos uvoditi sve dublje i on se moe izraziti. Moe se navesti neto to e sasvim tono oznaiti koliinu i jakost naih unutarnjih snaga u fizikom, eterskom i astralnom tijelu te njihova odgovarajua meudjelovanja. A ove bih vam odnose, prije svega, mogao nacrtati na ploi jer se oni mogu izraziti jednim jedinim geometrijskim likom i njegovim omjerima. Za ono to sada crtam moemo rei: Zadubimo li se u ovaj lik iz njega, poput znakova okultnog pisma za meditaciju, proizlazi sve to on sadri omjeri dimenzija i snaga naeg fizikog, eterskog i astralnog tijela. A taj znak okultnog pisma je, kao to vidite, pentagram. Obratimo li pozornost na pentagram te ako ga izvanjski promotrimo on e nam, u prvom redu, biti znak za etersko tijelo. No, ve sam rekao da etersko tijelo takoer sadri sredinje snage za

astralno i fiziko tijelo, da iz njega proizlaze sve snage koje nas mogu uiniti mladim ili starim. Budui da se u eterskom tijelu nalazi sredite svih ovih snaga, mogue je takoer na liku eterskog tijela, na njegovom peatu, pokazati kakvi su u ovjeku odnosi veliina fizikih snaga, odnosno snaga fizikog tijela prema eterskim snagama te snaga eterskog tijela prema astralnim snagama, odnosno snagama astralnog tijela.

Iz toga se dobivaju sasvim toni omjeri ako si kaemo: Ovdje, u n u t a r pentagrama, nastaje peterokut okrenut p r e m a dolje. Ja u ga ravnomjerno obojiti kredom. Tako imate prvi od likova koji ine pentagram. Uoite li trokut koji se nastavlja na peterokut, a koji u iscrtkati horizontalnim linijama, dobit ete jo jedan lik, koji je dio pentagrama. Tako sam pentagram rastavio na sredinji peterokut s vr hom okrenutim prema dolje, koji sam ispunio kredom te na pet trokuta koje sam iscrtkao horizontalnim linijama. Usporedite veliinu ovog peterokuta s veliinom trokuta, odnosno sa zbrojem svih povrina koje pripadaju trokutima.

Kao to veliina ovog peterokuta djeluje na veliinu pojedinog trokuta, uzimajui u obzir zbroj povrina pojedinih trokuta, tako djeluju snage ovjekova fizikog tijela na snage njegova eterskog tijela. Istaknimo, dakle, da se moe rei: pomijeamo li leu, grah i graak tako da se koliina lee prema koliini graha odnosi kao tri prema pet moemo rei: Snage fizikog tijela odnose se p r e m a snagama eterskog tijela kao to se u pentagramu odnosi povrina peterokuta prema zbroju povrina trokuta.

A sada u nacrtati peterokut okrenut prema gore koji e nastati tako to e mu biti upisan pentagram. Ne smijete samo uzeti u obzir trokut koji se ovdje pojavio poput okrajka, nego cijeli peterokut koji zatvara povrine pentagrama, dakle sve to sam iscrtkao vertikalno. Molim vas, dakle, da obratite pozornost na ovaj vertikalno iscrtkani peterokut koji opisuje pentagram. Onako kao se odnosi povrina, veliina malog peterokuta s vrhom okrenutim dolje prema povrini vertikalno iscrtkanog

peterokuta s v r h o m okrenutim gore, tako se odnose snage ovjekova fizikog tijela prema snagama njegova astralnog tijela. A onako kako se zbroj horizontalno iscrtkanih trokuta odnosi prema veliini peterokuta okrenutog s vrhom prema gore, tako se odnose snage eterskog ti jela prema snagama astralnog tijela. Ukratko, u ovom liku imate sve to se moe nazvati me usobnim odnosima snaga fizikog, eterskog i astralnog tijela, samo to svega toga ljudi nisu svjesni. Peterokut s vrhom okrenutim prema gore obuhvaa sve astralno u ovjeku, pa i ono to mu jo danas nije poznato, a n a s t a t e tako to e Ja sve vie preraivati astralno tijelo prema duhu-samom ili manasu. Sada se u vama moe pojaviti pitanje: Kako se ova tri ovoja odnose prema pravom Ja? Vidite, o pravom Ja o kojem sam vam govorio, koje je jo beba jer je najmanje razvi jen od svih dijelova ovjekova bia, o ovom Ja dananji normalno razvijen ovjek zna jo vrlo malo. No, u njemu se ve nalaze sve njegove snage. Obratite li pozornost na ukupnost sna ga Ja i hoete li istraiti njihov odnos p r e m a snagama fizikog, eterskog i astralnog tijela, trebate samo oko ciijelog lika opisati krug. Kad bih jo iscrtkao cijelu povrinu ovog kru ga, njezina veliina u usporedbi s veliinom povrine peterokuta okrenutog prema gore, u usporedbi sa zbrojem povrina trokutastih okrajaka iscrtkanih horizontalno, u usporedbi s malim peterokutom s vrhom prema dolje obojenim kredom, oznaava odnos snaga cijelog Ja predstavljenog povrinom kruga prema snagama astralnog tijela predstavljenih

povrinom velikog peterokuta prema snagama eterskog tijela predstavljenih horizontalno iscrtkanim trokutima, koji se nastavljaju na mali peterokut prema snagama fizikog tijela mali peterokut ispunjen kredom.

Ako se u meditaciji predate ovim okultnim znakovima te postignete da u nutrini dobijete odreeni osjeaj o odnosima ovih etiriju povr ina, stei ete dojam o meusobnim odno sima fizikog, eterskog, astralnog tijela i Ja. Morate si, dakle, zamisliti veliki krug u istom osvjetljenju te ga u meditaciji imati na umu. Tada ete si jo predoiti prema gore okrenut peterokut. Budui da je peterokut neto manji od velikog kruga manji je za ove odsjeke prema gore okrenut peterokut e na vas ostavljati slabiji dojam od kruga. Za koliko je njegov dojam slabiji od dojma kruga toliko su snage astralnog tijela slabije od snaga Ja. A predoite li si, kao tree, ovih pet hori zontalno iscrtkanih trokuta, bez sredinjeg peterokuta, te si zamislite da je sve jednako

osvijetljeno, imat ete ponovno slabiji dojam. Za koliko je ovaj dojam slabiji od oba prijanja dojma toliko su slabije snage eterskog tijela od snaga astralnog tijela i Ja. A kad si pri istom osvjetljenju predoite mali peterokut on e na vas ostaviti najslabiji dojam. Ako sada postignete osjeaj o meu sobnoj jaini ovih dojmova te ako moete zajedno drati sva etiri dojma kao da su, reci mo, tonovi jedne melodije i istodobno misliti na njih ako istodobno mislite na sva etiri dojma u odnosu na njihove veliine, osjetit ete jaku hramoniju koja postoji izmeu snaga Ja, astralnog, eterskog i fizikog tijela. To je ono to sam vam prikazao kao okultni znak, gotovo kao znak okultnog pisma. O takvim se znakovima moe meditirati. Otprilike sam vam opisao m e t o d u kako se to ini. Stvara se dojam razliitih jaina koji ove povrine kroz odnose svojih veliina ostavljaju kao rav nomjerno osvijetljene povrine. Tako se ak moe dobiti dojam o odnosima koji ovjeku ponovno prikazuju meusobne odnose jaine snaga etiriju lanova njegova bia. To je neto poput znakova stvarnog okultnog pisma koje proizlazi iz biti stvari. Meditirati o ovom pismu znai uiti velike, udesne znakove svijeta koji nas uvode u velike tajne svijeta. Time smo postupno poeli sasvim razumijevati ono to ovdje vani djeluje kao svjetsko udo koje nastaje izljevanjem duha u materiju sukladno odreenim odnosima. Istodobno sam time u vama izazvao neto to se u staroj pitagorejskoj koli vjebalo kao stvarno najosnovnije. Jer, na ovaj nain ovjek

svojim duhovnim sluhom poinje razabirati harmonije i melodije snaga u svijetu polazei od znakova okultnog pisma, ostvaruje ih i tada ve opaa da je gledao svijet s njegovim udima u njegovoj istini. O tomu emo sutra nastaviti govoriti. Kao cilj dananjeg razmatranja htio sam postaviti pred vae due ove znakove okultnog pisma koji su nas ponovno, jo malo uveli u ljudsku p r i r o d u . Nema smisla da se razmiljanjem pokuava dokuiti nekakvo izmiljeno, proizvoljno znaenje ovih znakova. Njih ovjek treba postaviti pred svoje unutarnje oko i tada e ga oni odvesti do okultne stvarnosti. To se ne odnosi samo na ono to se moe pronai u granicama teozofije, nego takoer na simbole i znakove sadrane u najrazliitijim religioznim dokumentima jer se ovi dokumenti temelje na okultizmu.

SVJETLO KAO SIMBOL MUDROSTI

Uvijek kad prorok ili utemeljitelj religije govori o svjetlu i time hoe ukazati na mudrost to ne ini stoga to to smatra genijalnom slikom. Okultist svoje miljenje temelji na injenicama i zato njemu nije vano da ono bude genijalno, ve da bude istinito! Kao okultist on mora odustati od nezakonitog miljenja, ne smije donositi proizvoljne zakljuke ni osuivati. On mora, korak po korak, pomou duhovnih injenica razvijati ispravno miljenje. Stoga ova slika svjetla ima duboko znaenje ili, tovie, ona je duhovnoznanstvena injenica. Da bismo to prepoznali vratimo se ovjekovom biu. Astralno je tijelo trei ovjekov dio. Ono je nositelj radosti i tuge te o njemu ovise o vjekova unutarnja duevna iskustva. Biljka nema astralno tijelo i zato ne moe iskusiti radost i tugu kao to to mogu ovjek i ivotinja. Ako danas prirodoznanstvenik, bavei se ispi tivanjem prirode, govori o osjeajima biljki tada ono to govori poiva na sasvim pogre nom shvaanju prirode osjeaja. Do ispravne predodbe astralnog tijela doi emo samo ako slijedimo razvoj kroz koji je ono prolo tijekom vremena. Znamo da je ovjekovo fiziko tijelo naj stariji i najkompliciraniji lan njegova bia, njegovo je etersko tijelo neto mlade, a njegovo je astralno tijelo najmlae. No, najmlae od svega je njegovo Ja. Fiziko je tijelo prolo kroz dugotrajan razvoj, koji se dogaao tijekom

etiriju planetnih utjelovljenja. Na poetku ovog razvoja naa je Zemlja bila u prvobitnom utje lovljenju zvanom stanje Saturna. U ono vrijeme ovjek jo nije postojao u svojem sadanjem obliku. Na Saturnu je postojala samo prva klica fizikog tijela, a nedostajala su mu sva ostala tijela etersko tijelo, astralno tijelo i Ja. Etersko mu je tijelo p r i d r u e n o tek za drugog utjelovljenja Zemlje, na Suncu. U ono je doba ovjekvo etersko tijelo nesumnjivo imalo oblik pentagrama, ali je poslije donekle bilo preinaeno jer se u treem utjelovljenju naeg planeta, na Mjesecu, s njim sjedinilo astralno tijelo. Potom se Mjesec preobrazio u Zemlju, a trima ve oblikovanim ovjekovim tijelima pridruilo se Ja. Gdje su, dakle, bila ova tijela prije nego to su se utjelovila u ljudskom biu? Gdje je, primjerice, bilo etersko tijelo prije nego to se na Suncu uvuklo u fiziko tijelo? Gdje je ono bilo za razdoblja Saturna? Okruivalo je Saturn kao to sada zrak okruuje Zemlju. Isto je bilo s astralnim tijelom tijekom razdoblja Sunca. Ono je ulo u ovjekovo bie tek za razdoblja Mjeseca. Sve to je ulo poslije prije je bilo u okolini. Pokuajte si zamisliti da se Staro Sunce nije sastojalo od kamenja, biljki i ivotinja kao to je to danas na Zemlji, nego od bia koja su bili ljudi, a koja su bila razvijena samo do stadija ovjeka-biljke. Tada je takoer postojala neka vrsta minerala. Ova su dva p r i r o d n a carstva bila prisutna na Starom Suncu. Staro Sunce ne smijete brkati sa sadanjim. Staro je Sunce bilo okrueno svojim monim astralnim ovojem koji je svijetlio. Sunce je okruivala neka vrsta

zranog ovoja, ali je zrani ovoj istodobno bio astralni i svjetlei. Danas ovjek ima fiziko tijelo, etersko tijelo, astralno tijelo i Ja. Kad Ja djeluje na astralno tijelo oplemenjujui ga intelektualno, moralno i duhovno tada astralno tijelo postaje duh-sam ili manas*.

Za sada je to u samom poetku, ali kad u budunosti b u d e dovreno te ovjek preobra zi svoje cijelo astralno tijelo tada e ono fiziki svijetliti. Kao to sjeme u sebi sadri cijelu biljku tako astralno tijelo u sebi sadri sjeme
* Tri via ovjekova lana koja je on ve poeo razvijati, a koja e se do kraja razviti tek u budunosti. Kad ovjek snagama svojeg Ja preradi astralno tijelo nastaje duh-sam ili manas koji e se potpuno razviti kad Zemlja bude u planetnom stanju Jupitera, kad preradi etersko tijelo nastati e ivotni duh ili budhi koji e se razviti na Veneri te kad preradi fiziko tijelo nastati e duhovni ovjek ili atma koji e se razviti za planetnog stanja Vulkana.

svjetla. Time to ovjek sve vie proiava i oplemenjuje svoje astralno tijelo ono e iz sebe u svemirski prostor istrujavati svoj razvoj i neprestano oblikovanje. Naa e se Zemlja preobraziti u druge planete. Danas je ona tam na. Kad bismo je promatrali iz svemira vidjeli bismo da svijetli samo u odrazu Suneva svjetla. Jednog e dana, meutim, postati svjetleom zbog injenice to su ljudska bia preobrazila svoja cijela astralna tijela. Sveukupnost as tralnih tijela isijavat e svjetlo u svemirski prostor kao to je to bilo za Starog Sunca koje je imalo via bia na stupnju ovjetva, a ona su imala svjetlea astralna tijela. Biblija ih sasvim ispravno naziva Duhovima svjetla ili Elohim. to ovjek ulae u svoje astralno tijelo? Ulae ono to zovemo dobrotom i zdravim ra zumom. Promatrate li divljaka jo na stupnju ljudodera, koji slijepo slijedi svoje strasti, morat ete rei da je nii od ivotinje jer one ipak ne razumiju svoja djela i nisu ih svjesne. ovjek, meutim, ak i najnii ve ima svoje Ja. Obrazovanijeg ovjeka moemo razlikovati od divljaka po tomu to ve radi na svojem astralnom tijelu. On je ve toliko shvatio odreene strasti da si govori: "Ovu mogu slijediti, a ovu ne mogu slijediti." Odreene nagone i strasti preoblikovao je u profinjenije strukture koje zove svojim idealima. On obli kuje moralne pojmove. Sve su to transformacije njegova astralnog tijela. Divljak se ne moe sluiti aritmetikom ni prosuivati. Vlast nad time ovjek je stekao radei na svojem astralnom tijelu iz inkarnacije u inkarnaciju.

to se razvija dok ovjek postupno oplemenjuje svoj sadanji nesavreni oblik da bi postao biem svjetla o kojem govorimo? To se zove usvajanje mudrosti. to vie mudro sti sadri astralno tijelo tim e vie svijetliti. Elohim, bia koja su prebivala na Suncu, bila su cijela proeta mudrou. Kao to se nae due odnose prema naim tijelima tako se sama mudrost odnosi prema svjetlu koje istrujava u svemirski prostor. Vidite da odnos izmeu svjetla i mudrosti nije neka izmiljena predodba, ve je utemeljena na injenici. Ona je istinita. Tako se trebaju tumaiti religiozni dokumenti koji govore o svjetlu kao simbolu mudrosti. Za uenika koji hoe razviti svoje vidovite sposobnosti, za vidovitost, vrlo je vano da radi sljedee vjebe: Najprije treba zamisliti sasvim mraan prostor, tako da iskljui sva svjetla, bilo za none tame ili zatvarajui oi. Potom treba postupno svojim unutarnjim snagama prodrijeti do predodbe svjetla. Izvodi li ovu vjebu na ispravan nain, predodba se moe izgraditi sve do potpuno osvijetljenog prostora. Unutarnjim snagama moe se proizvesti svjetlo. No, to nije fiziko svjetlo, nego pretea onog to poslije nee postati vidljivo fizikom oku, nego finijim organima opaanja. Ovo unutarnje svjetlo, u ko jem se pojavljuje kreativna mudrost, jo se naziva astralnim svjetlom. Kad uenik meditacijom stvori svjetlo ono e za njega uistinu postati haljina duhovnih bia koja su stvarno prisutna poput Elohima. Ova bia svjetla, kakva e ljudska bia takoer jednom postati, ak su i sada uvijek prisutna. To je put kojim su proli svi ljudi, koji poznaju duhovni svijet iz vlastitog iskustva.

H A R M O N I J A SFERA I OKULTNA A S T R O N O M I J A
Nekim drugim metodama, o kojima emo s vremenom takoer govoriti, ljudsko bie moe dosegnuti razinu na kojoj mu se, pomou njegovih vlastitih unutarnjih snaga, prostor pojavljuje kao neto sasvim drukije. Ako iz vodi odreene vjebe, prostor nee biti samo preplavljen svjetlom mudrosti nego e takoer zazvuiti. Kao to znate, u staroj pitagorejskoj filozofiji spominje se harmonija sfera. Sferu bi trebalo zamisliti kao svemirski prostor, prostor u kojem lebde zvijezde. To se obino smatra izmiljenom predodbom, ali to nije nikak va pjesnika poredba ve stvarnost. Onaj tko u skladu s u p u t a m a dovoljno vjeba nauit e sluati stvarnu glazbu koja se razlijee svemirom. Kad nekom na ovaj nain svemir duhovno zazvui moe se rei da je ta osoba u devahanu. Bit ovih zvukova je duhovna; oni ne ive u zraku, nego u mnogo vioj i finijoj tvari, akai. Prostor oko nas neprestano se ispunjava takvom glazbom, a takoer postoje odreeni osnovni tonovi. To ete si moi predoiti ako me budete slijedili u sljedeem razmatranju za koje sam siguran da e matematikim astronomima izgledati sasvim ludo. Prije sam spomenuo da se naa Zemlja razvijala p o s t u p n o . Najprije je bila Saturn, potom je postala Sunce, o n d a Mjesec te Zem lja. S vremenom e postati Jupiter, Venera i Vulkan. Sada moete upitati: "No, danas je Saturn jo uvijek na nebu; u kakvom je odnosu

prvo Zemljino utjelovljenje p r e m a Saturnu?" Na je sadanji Saturn dobio ime u davnim vremenima kad su oni koji su bili mudri jo uvijek davali stvarima imena p u n a smisla. On je dobio ime iz njegove same prirode. Danas se to vie ne ini. Uran, primjerice, vie nema tako opravdano ime jer je otkriven kasnije. Ono to danas na nebu vidimo kao Saturn odnosi se prema naoj Zemlji kao dijete prema starcu. Jednog e dana Saturn postati Zemljom. Kao to je nevjerojatno da se starac razvio iz djeaka koji stoji kraj njega, jednako je nevjerojatno da se Zemlja razvila iz Saturna koji se danas nalazi na nebu. Isto je s ostalim nebeskim tijelima. Sunce je takvo tijelo kakva je nekada bila Zemlja; ono je, meutim, napre dovalo. Upravo kao to djeak stoji pored starca tako se na nebu nalaze razliiti planeti. Oni su na razliitim stupnjevima razvoja kojima je naa Zemlja, sada u svojem etvrtom utjelovljenju, ve djelomino prola, a djelomino e proi u budunosti. Planeti se, meutim, jedan prema drugom nalaze u odreenoj vezi, a okultisti ovu vezu izraavaju drukije od dananjih astronoma. Poznato vam je da se Zemlja okree oko Sunca, da se Merkur i Venera kao Zemljine ses tre takoer okreu oko Sunca, a znate i da se samo Sunce takoer kree. Okultna astronomija je provela tona istraivanja ovih odnosa. Ona nije samo istraila kretanje Zemlje i ostalih planeta, nego i kretanje samoga Sunca. Dolo se do odreene toke u svemiru koja je neka vrsta duhovnog sredita oko kojeg se okree Sunce, a s njime naa Zemlja i svi planeti. No,

razliita se tijela ne kreu jednakom brzinom. Okultna astronomija je odredila toan odnos izmeu njihovih brzina kretanja. Pola je od injenice da se nebeska tijela poput Marsa, Venere itd. kreu o d r e e n o m brzinom, ali da cijelo zvjezdano nebo naoko ostaje nepokretno. U smislu istinitih okultnih istraivanja ovo je mirovanje samo prividno. U stvarnosti se zvjezdano nebo u stotinu godina pomakne za odreenu udaljenost, a ova udaljenost za koju napreduje nebeski svod oznaena je osnovnim brojem. Ako pretpostavite ovo kretanje te s njim usporedite kretanje planeta otkrit ete sljedee: - Saturn se kree dva i pol puta sporije od Jupitera. - Jupiter se kree pet puta sporije od Marsa. - Mars se kree dva puta sporije od Mjeseca. - Saturnovo je kretanje, meutim, 1200 puta sporije od kretanja cijelog nebeskog svoda. Kad se zauje fizika glazbena harmonija ona poiva na injenici da se razliite strune pomiu razliitim brzinama. Ovisno o brzini kojom titra pojedina struna, zazvuit e vii ili nii ton, a stapanje ovih razliitih tonova proizvodi harmoniju. Kao to ovdje u fizikom svijetu primamo glazbene dojmove od vibracija struna, tako onaj, tko je p r o d r o do stupnja vidovitosti u devahanu, uje pokrete nebeskih tijela. Zbog odnosa razliitih brzina planeta osnovni tonovi hramonije sfera zvue ovim zvukom kroza svemir. Stoga je pitagorejska kola opravdano govorila o nebeskoj harmoniji koja se moe uti duhovnim uima.

Ako po tankoj bronanoj ploi to ravno mjernije prospete fini prah te potom po njezi nim rubovima povlaite gudalom, u p r a h u e se, od odreenih linija, stvoriti uzorak. Stvorit e se svakovrsni likovi ovisno o visini tona. Zvuk utjee na rasporeivanje materijala. To se zovu Chladnyjeve figure. Kad svemirom zazvui duhovni zvuk nebeske harmonije on postavlja planete u odreene odnose. Ono to vidite da je rasprostranjeno svemirom uredio je boanski stvaralaki zvuk. S obzirom na injenicu da ovaj zvuk zvui u svemirski prostor, tvar se oblikovala u Sunev sustav, odnosno u planetni sustav. Iz toga vidite da je izraz "nebeska harmonija" mnogo vie od genijalne poredbe. On je stvarnost.

OVJEK ATLANTIDE
Prijeimo na sljedee razmatranje. Svatko tko se neko vrijeme bavio antropozofijom zna da je naa Zemlja u svojem sadanjem utjelovljenju prola kroz nekoliko stupnjeva razvoja. U pradavnoj se prolosti nalazila u vatreno-tekuem stanju. Ono to je danas ka men i metal tada je teklo kao to danas eljezo tee u ljevaonici. Nije opravdana primjedba da u ono doba nije moglo biti nikakvih ivih bia jer su t a d a ljudska tijela bila prilago ena uvjetima onoga vremena. Zemlja se iz vatreno-tekueg stanja preobrazila u ono to nazivamo Atlantskom epohom. Nai su preci tada ivjeli na kontinentu koji je danas d n o Atlantskog oceana. Ovi su preci, naravno, imali sasvim druk iju konstituciju od dananjeg ovjeka. Imali su neku vrstu vidovitosti odjek viih stupnjeva vidovitosti. Ljudi Atlantide nisu mogli vidjeti vanjske p r e d m e t e kao p r o s t o r n o ograniene. U ranim danima razvoja Atlantide gledanje je bilo sasvim drukije. Kad bi se jedna osoba pribliavala drugoj nije uoavala obris njezina lika, ve je u njoj nastajala obojena predodba koja nije imala nikakve veze s vanjskim, nego je odraavala unutarnje duevno stanje druge osobe. Ona je, primjerice, u drugome mogla vidjeti osjeaj osvete te p r e d njim pobjei. Osjeaj osvete izraavao se uzburkanom crvenom predodbom. Vanjsko se gledanje p r e d m e t a razvijalo sasvim postupno. Ono to je ovjek prije vidio

bila je neka vrsta astralne boje, a preobrazba se sastojala u t o m u to je on, na neki nain, boju raspodijelio po predmetima. Ova drukija vrsta opaanja bila je, naravno, povezana s injenicom da je ovjek u ono vrijeme izgledao sasvim drukije nego danas. U kasnijem At lantskom razdoblju on je, primjerice, imao uvueno fiziko elo dok mu je etersko tijelo bilo izboeno p o p u t mone kugle. Potom su se fiziko i etersko tijelo primaknuli, a kad su se spojili iza ela, izmeu oiju, za ovjeka je nastupio vaan t r e n u t a k u njegovu razvoju. Danas se ovjekova eterska glava p o d u d a r a s fizikom. To jo uvijek nije tako u konja. No, kako se mijenjala ovjekova glava mijenjali su se i njegovi ostali dijelovi te se p o s t u p n o pojavio sadanji tjelesni oblik. Pokuajmo ivopisno zamisliti kraj Atlant ske epohe. ovjek je jo uvijek imao neku vrstu vidovitosti. Zrak je bio zasien vodenom parom. Od ovog gustog vodenastog zraka nisu se mogli vidjeti Sunce ni zvijezde; nikad se nije mogla stvoriti duga; Zemlju su pokrivale debele, teke maglene mase. Otuda mit govori o Maglenoj zemlji, domovini magle. Onda su se vode, koje su bile rasprene posvuda po zraku, zgusnule i pokrile Atlantidu. Potop oznaava monu kondenzaciju maglenih masa u vodu. Kad su se vode odvojile od zraka, dolo je do nae sadanje vrste opaanja. ovjek je sebe mogao vidjeti tek onda kad je ugledao ostale predmete oko sebe. ovjekovo fiziko tijelo izraava mnoge pravilnosti koje imaju dublje znaenje. Jedna od njih je sljedea: Kad bismo napravili koveg

ija duina odgovara duini tijela, a ija visina, irina i duina se nalaze u odnosu tri prema pet p r e m a trideset, tada bi visina i irina takoer odgovarale tjelesnim proporcijama drugim rijeima, ovim su dane proporcije n o r m a l n o graenog ljudskog tijela. Kad se iz p o t o p a Atlantide pojavio ovjek, proporcije njegova fizikog tijela odgovarale su ovim mjerama. To je lijepo izraeno u Bibliji (Postanak 6, 15) sljedeim rijeima: "Bog naredi Noi da sagradi koveg tristo lakata duine, pedeset lakata irine i tride set lakata visine." Ovim mjerama Noine arke izraene su tone mjere za harmoniju ljud skog tijela. Kad budemo objanjavali razlo ge, moi emo shvatiti dublje znaenje ovih biblijskih rijei. Juer smo zavrili s napomenom o Noinoj arki te smo utvrdila da odnosi njezine visine, irine i duine odraavaju proporcije ljudskog tijela. Da bismo razumjeli znaenje ove arke o kojoj se govori u Bibliji, moramo produbiti nae znanje o nekim stvarima. Kao prvo, moramo si razjasnjiti to to znai da laa pomou koje e se ovjek spasiti mora imati odreene dimenzije. Zato e biti n u n o da se pozabavimo onim razdobljem ovjekova razvoja u kojem su se stvarno odigrali dogaaji na koje se odnosi pria o Noi.

GOTIKE KATEDRALE
Kad su ljudi koji su se poneto razumjeli u okultizam proizvodili neki predmet u vanjskom svijetu s njim su uvijek htjeli postii odreenu svrhu za duu. Sjetite se gotikih crkava, karakteristinih graevina koje su se podizale poetkom srednjeg vijeka i irile se iz zapadne p r e m a srednjoj Europi. Ove su crkve imale odreeni arhitektonski stil izraen lukom koji se sastojao od dva dijela to su se spajala gore u jednoj toki. Ovaj arhitektonski oblik proima cjelinu kao atmosfera specifini luk koji se sastoji od dva dijela uiljena do toke, cjelina koja tei navie, stupovi odreenog oblika itd. Bilo bi sasvim pogreno tvrditi da je takva gotika katedrala proizila iz vanjskih potreba; moda iz tenje da se napravi Boja kua koja bi izraavala ili znaila ovo ili ono. Ona se temelji na neem mnogo dubljem. Prvi koji su ukazali na osnovne ideje gotikih graevina bili su upueni u okultizam, bili su posveeni do odreenog stupnja. Svrha takvih graevina bila je da omogue svakom tko bi uao u takvu Boju kuu da primi sasvim o d r e e n i duevni ugoaj. Kad ovjek ugleda ove specifine lukove, kad pogledom obuhvati unutarnji prostor u kojem se stupovi uzdiu poput drvea u gaju, takva Boja kua na duu djeluje sasvim drukije od, primjerice, kue s antiknim stupovima koja ima uobiajenu romaniku ili renesansnu kupolu. ovjek, naravno, nije bio svjestan injenice da ovakvi

oblici proizvode sasvim o d r e e n e uinke koji su se javljali u podsvijesti. Njemu razumski nije bilo jasno to se dogaa u njegovoj dui. Mnogi ljudi vjeruju da u nae m o d e r n o doba materijalizam jaa zato to se ita obilje materijalistike literature. Okultist, meutim, zna da je to samo jedan od slabijih utjecaja. Mnogo je vanije ono to se vidi oima jer to utjee na duevne procese koji manje-vie ulaze u podsvijest. Ovo je od velike praktine vanosti i kad duhovna znanost jednoga d a n a stvarno obuzme duu, praktini e uinak biti vidljiv u javnom ivotu. esto sam upozoravao na injenicu da je u srednjem vijeku bilo sasvim drukije hodati ulicama nego danas. Lijevo i desno nalazila su se proelja kua izgraena na temelju onog to je dua osjeala i mislila. Svaki klju, svaka brava nosili su peat onoga tko ih je napravio. Pokuajte shvatiti kakvu su radost osjeali pojedini obrtnici u svakom komadu dok su u njega ugraivali svoju vlastitiu duu. U svakom je p r e d m e t u bio dio due, pa kad se ovjek kretao medu takvim stvarima njega bi preplavile duevne snage. Sada to usporedite s dananjim gradovima. Ovdje je trgovina cipela, eljezarija, mesnica pa gostionica itd. Sve je to strano unutarnjim duevnim procesima. Povezano je samo s vanjskim ovjekom te zato stvara duevne snage koje tee materijalizmu. Ovakvi utjecaji djeluju mnogo jee od materijalistikih dogmi. Dodajte tomu nau stravinu umjetnost oglaavanja. Stari i mladi lutaju morem ovakvih odvratnih stvari koje pobuuju najloije duevne snage.

Slino ine i nai humoristini asopisi. Nisam namjeravao fanatino agitirati protiv ovakvih stvari nego samo ukazati na injenice. Sve to u ljudsku duu ulijeva struje snaga odreujui e p o h u koja ljude vodi u o d r e e n o m smjeru. Duhovna znanost zna koliko toga ovisi o svijetu oblika u kojem ovjek ivi. Prema sredini srednjeg vijeka, du Rajne se poeo r a a t i znaajan religiozni pokret nazvan kranski misticizam, povezan s vodeim duhovima kao to su Meister Eckart, Tauler, Suso, Ruysbroeck i ostali. On je znaio golemo produbljivanje i pojaavanje ivota ovjekovih osjeaja jer ovi propovjednici nisu bili usamljeni, nego su u ono vrijeme imali vjerne sluatelje. Ime sveenik u trinaestom i etrnaestom stoljeu nije znailo isto to i danas ve je bilo vrijedno potovanja. Platona se obiavalo zvati "velikim sveenikom". Zato to su iz ovih velikih dua proistjecala takva produbljivanja Rajna je u ono doba nazvana Velikom europskom ulicom sveenika. Znate li gdje su se raale duevne snage koje su teile unutarnjem jedinstvu s boanskim snagama bia? One su se raale u gotikim katedralama s njihovim iljatim lukovima, potpornjima i stupovima. To je oblikovalo ove due. Ono to ljudsko bie vidi, to je uliveno u njegovu okolinu, u njemu postaje snagom. Ono se oblikuje u skladu s tim. Stavimo ovo shematski p r e d nae due nasuprot onom to se nalazi u podlozi ovjekova razvoja. U o d r e e n o vrijeme stvoren je stil u arhitekturi roen iz velikih ideja posveenika. Ljudske su due preuzele snagu ovih oblika. Prolazila su stoljea. Sve to su due upijale

promatranjem oblika graevina pojavljivalo se u duevnom raspoloenju. Tako su u postojanje ule vatrene due, due koje gledaju u visine. Slini su se uinci esto pojavljivali u ljudskom razvoju ak i kad put nije bio sasvim onakav kako sam ga opisao. Sada emo pratiti ove ljude nekoliko tisuljea unaprijed. Unutarnji duevni ustroj ljudi koji su u svoje due upili snage oblika ovih graevina izraava se u njihovom izgledu. Cijeli se ljudski lik oblikuje pomou takvih utisaka. Ono to je izgraeno prije nekoliko tisua godina izlazi na vidjelo u ljudskom liku nekoliko tisua godina kasnije. Na taj nain shvaamo zato su se primjenjivale takve umjetnosti. Posveenici gledaju u daleku budunost i vide kakva bi trebala postati ljudska bia. Stoga u odreeno vrijeme oblikuju vanjske stilove graevina, vanjske umjetnike forme velikih razmjera. Tako je zasijana klica buduih epoha ovjeanstva.

N O I N A ARKA
Imate li sve ovo na umu shvatit ete na ispravan nain to se dogodilo na kraju Atlantske epohe. Nije postojao zrak kao danas; rasprostranjenost zraka i vode bila je sasvim drukija nego danas. Atlantidu su okruivale maglene mase. Ako si predoite kako se uzdie magla, kako nastaju oblaci i pada kia, tada imate minijaturnu sliku onoga to se tisuljeima dogaalo na golemim prostranstvima Atlantide. Promjenom ovjekovih vanjskih ivotnih uvjeta on se takoer mijenjao. Prije su, dakle, u zemljama pokrivenim debelim masama magle ivjeli ljudi koji su imali neku vrstu vidovi tosti. Postupno su dolazile kine oluje; postup no su se ljudi privikavali na sasvim novi nain ivota, na novo opaanje, novu svjesnost. Ljudska su se tijela morala promijeniti. Bili biste iznenaeni kad biste mogli vidjeti slike prvih ljudi Atlantide. Koliko su se razlikovali od dananjih ljudi! Nemojte, meutim, misliti da se ova promjena dogodila sama od sebe. Ljudske su due kroz duga vremenska razdoblja morale raditi na ljudskim tijelima i proizvoditi uinke kao to su oni opisani jednostavnim primjerom o uincima arhitektonskih oblika na osjeajni ivot, koji su se poslije pojavili u ljudskom liku. to se dogodilo kad je atlantska prela u poatlantsku epohu? Kao prvo, ljudska je du a pretrpjela promjene, a u skladu s njima promijenio se i sam oblik tijela. Razmotrimo to malo dublje. Zamislimo si starog atlantiana. On

je jo uvijek imao vidovitu svijest te je na taj nain bio povezan s okolinom u kojoj je ivio, a ija je atmosfera bila ispunjena maglom. Zbog ove atmosfere stvari mu se nisu pokazivale u vrsto odreenim obrisima. Bile su to zapravo vie obojene slike koje su pred njim izranjale; njegovi su opaaji bile poplave uzburkanih izmjeanih boja. U tome su se postupno poeli pojavljivati obrisi. Stvari su mu se otkrivale poput lanterne u magli, okruene duginim bo jama. Sukladno tomu razvijale su se njegove duhovne sposobnosti. Da je ovo stanje potrajalo, ovjeku bi bilo nemogue zadobiti sadanje tijelo. Zrak se oslobodio vode, a stvari su morale poprimiti svoje sadanje oblike. Ovaj se proces nastavljao tisuama godina. Predmeti su se sas vim postupno poinjali razlikovati. Ljudska je dua trebala primati ostale utiske, nove utiske te u skladu s njima oblikovati svoje tijelo jer nae se tijelo oblikuje u skladu s onim to mislimo i osjeamo. Kakvu je vrstu oblika trebala iskusiti dua kad je izala iz vodenog krajolika Atlantide u novi zrani krajolik? Da bi se oblikovalo sadanje tijelo, ljudsko je bie moralo biti obavijeno oblikom odreene duine, irine i dubine. Ovaj mu je oblik ustvari bio dan tako da se iz njega moglo oblikovati samo tijelo. Kao to se raspoloenje mistika modeliralo u skladu s oblikom katedrale te kao to posveenik moe pokazati koji su se likovi oblikovali u skladu s tim, tako su se ljudska bia postupno preoblikovala pod utjecajem velikih posveenika jer su, ustvari, ivjela u "laama" koje su bile napravljne prema ovim mjerama. Prije vremena

naeg sadanjeg ovjeanstva postojala je ne ka vrsta vodeneg ili morskog ivota koji se ivio u "laama" u kojima se ovjeanstvo p o s t u p n o priviknulo ivjeti na Zemlji. ivot atlantiana bio je najveim dijelom ivot u "laama". Oni nisu bili okrueni samo vodenim, maglovitim zrakom nego je takoer veliki dio Atlantide bio pokriven morem. To je duboki misterij Noine arke. Ono to se moe pronai u originalnim religioznim dokumentima je neizmjerno duboko. Kad se udubimo u ove prvobitne zapise osjeamo da su oni okrueni zraenjima mudrosti i beskrajne uzvienosti.

Z M I J A RIBA LEPTIR PELA

U Knjizi postanka nalazimo simbol zmije. U Rimskim ete katakombama naii na sliku ribe za koju n a m predaja kae da oznaava kranstvo ili Krista. Ako bi netko razmiljao o ovim simbolima mogao bi, naravno, u njima pronai mnogo toga genijalnog, ali to bi bila samo nagaanja. Mi se elimo baviti samo s onim to je stvarno jer su nam i ove stvari dane iz duhovnih i astralnih svjetova. Ako ete me na nekoliko t r e n u t a k a slijediti u povijest ovjekova razvoja, shvatit ete kakva je istina sadrana u oba ova simbola. Podsjetimo se jo jednom da je Zemlja takoer imala mnogo razliitih utjelovljenja kao i ovjek. Ljudski je lik bio uvijek prisutan tijekom razliitih inkarnacija Zemlje na Saturnu, Suncu i Mjesecu. ovjekovo se Ja, meutim, prvi p u t pojavilo na Zemlji. Sada nakratko moramo obratiti pozornost na to kako je izgledala Zemlje u svojoj prvoj inkarnaciji, dok je jo bila Saturn. U ono vrijeme jo nisu postojale stijene ni polja za obraivanje. Postojalo je ljudsko fiziko tijelo, ali je bilo u finijem stanju. Ono se tek postupno skrutnulo do svojeg sadanjeg mesnatog oblika. Ako danas prouavate tvari oko sebe otkrit ete da se one nalaze u razliitim stanjima. Prvo, postoji kruto, u okultizmu nazvano ZEMLJA; potom tekue, u okultizmu nazvano VODA ne misli se samo na vodu na Zemlji nego na sve

to je tekue potom, sve plinovite tvari u okultizmu nazvane ZRAK. Postoji jo jedno finije stanje, a to je VATRA. Dananji fiziar, naravno, ovo ne prihvaa, ali okultist zna da se vatra moe usporediti sa zemljom, vodom i zrakom, da je vatra prvo etersko stanje koje je finije od zraka. Ondje gdje nalazite vatru ili toplinu prisutno je neto to je ipak finije od zraka. Kad bismo si predoili tvar finiju od topline doli bismo do svjetla. Ono to u okultnom smislu nazivamo zemljom, vodom i zrakom, na Saturnu jo nije postojalo. Ova tjelesna stanja pojavila su se na Suncu, Mjesecu i Zemlji. Najgue stanje na Saturnu bila je toplina ili vatra. ovjek je u njoj ivio, a njegovo je tijelo bilo zpravo neka vrsta odraza. Detaljnije objanjavanje spomenutog predaleko bi nas odvelo. Saturn se promijenio u Sunce. Vatri je dodan zrak koji je bio najgue stanje na Suncu. Kad je fiziko tijelo postiglo zrani stupanj bilo je oploeno eterskim tijelom. Nije bilo nikakvih drugih bia osim zranih. Kao dananji ljudi mogli bismo proi kroz ova zrana bia jer bi se kroz njih moglo prolaziti kao to se danas prolazi kroza zrak. Ona su bila toliko svjetlosna i nestalna da bi se mogla usporediti s fatamorganom. Zrak je na Suncu, dakako, bio neto gui od naeg sadanjeg zraka. Vodeno se stanje najprije pojavilo na Mjesecu i sve to je na njemu ivjelo bilo je samo zgunjavanje vode. Hladetinaste ribe i sluzava stvorenja kakva moemo vidjeti i danas, daju nam predodbu ovih vodenih bia. Samo fizika tijela ovakve vrste bila su sposobna upiti astralno tijelo.

Razvoj se postupno nastavljao. Na kraju razdoblja Mjeseca odreeni djelovi vode su se dovoljno zgusnuli tako da se stvorila neka vrsta vrstog tla poput tratine, mulja ili pinata. Ono najgue sliilo je drvu naih dananjih stabala. Potom se Mjesec preobrazio u nau dananju Zemlju; pridodano mu je kruto, mineralno stanje. Vanjska je kora postala vrsta, a u skladu s tim p o s t u p n o su sva bia postajala gua i vra. ovjek se malo-pomalo razvio u bie mesa. Od bia topline na Saturnu, od zranog bia na Suncu, od bia vode na Mjesecu, konano je na Zemlji postao bie mesa. Razmotrimo sada znaenje ovog razvoja. Na Saturnu je stvorena temeljna klica za fiziko tijelo; na Suncu mu je dodano etersko tijelo, a na Mjesecu astralno tijelo. No, na Mjesecu se dogodilo jo neto. Ljudska bia koja su ostala na Starom Mjesecu bila su mnogo nie razvijena od dananjih zato to je astralno tijelo u tom razdoblju bilo p u n o razbjenjelih strasti. Tek poslije, kad mu je dodano Ja, astralno se tijelo poelo proiavati. Zbog toga je bio n u a n planetni razvoj. Mjesec je morao ponovno ui u Sunce, zao lunarni ovjek morao se ponovno sjediniti sa Sunevim biima. Tako su na Zemljinom poetku Staro Sunce i Mjesec bili opet jedno tijelo. Via bia koja su bila nastanjena na Suncu morala su odbaciti Mjesec, a kao rezultat toga on je postao gusta masa sa svim svojim raznovrsnim impulsima. Sada su sva zla bia koja su bila izbaena s Mjesecom morala biti ponovno spaena i tako se dogodilo ponovno spajanje Mjeseca sa Suncem. to bi se dogodilo da nije dolo do ovog ponovnog

spajanja, da je svatko od njih otiao svojim putem? To bi onemoguilo ovjeku da se pojavi u svojem sadanjem obliku, a Suneva bia ne bi mogla napredovati do onog to su d a n a s . Da je Stari Mjesec sam otiao svojim p u t e m te da mu nije ponovnim ujedinjenjem sa Suncem bilo omogueno da razvije nove snage, najvie bie koje bi ikada moglo nastati na Mjesecu bilo bi slino ZMIJI. S druge strane, Suneva bia koja su bila toliko duhovna da nisu imala fiziko tijelo, nego im je najnii lan bilo etersko tijelo, dobila bi fiziko tijelo iji bi najrazvijeniji oblik bio kao u RIBE. Oblik ribe bio bi, naravno, samo vanjski izraz dua koje su dosegnule mnogo vii stupanj razvoja; upravo kao to je grupna dua naih dananjih riba neto uzvieno. Mjesec se ponovno povukao u Sunce, a poslije je naa Zemlja izbacila sadanji Mjesec koji je ponio sa sobom najgore supstancije. To je omoguilo biima nae Zemlje da se razviju vie od stupnja zmije, na stupanj ovjeka. Suneva bia bila su ta koja su bia nae Zemlje obdarila snagom da se uzdignu iznad zmije. Materijalna istoa Sunevog stanja ovih visokih bia izrazila se u obliku ribe jer je to najvii materijalni oblik koji je p r i r o d a Starog Sunca mogla postii. Krist je Sunev Junak koji je svu snagu Sunca prenio na Zemlju. Sada ete moi razumjeti s kakvom je dubokom intuicijom ezoteriko kranstvo izmislilo oblik ribe jer on oznaava vanjski simbol snage Sunca, snage Krista. Riba je, dakako, gledano izvanjski nesavreno bie, ali ona se nije tako duboko spustila u materijalno,

a proeta je malom koliinom egoizma. Okultist kae da je zmija simbol Zemlje koja se razvila iz Mjeseca. Riba je simbol duhovnog bia kakvo se razvilo iz Sunca. Naa Zemlja, kakvu vidimo, sa svojim krutim supstancijama ima svoje najnie bie u zmiji. Ono to se odvojilo kao vodena supstancija, kao ista voda moglo se manifestirati kao riba. Za okultista je riba neto to je r o e n o iz vode. to je to to je na slian nain r o e n o iz zraka ili iz vatre? To su podruja koja je teko objasniti, ali ovdje moemo dati barem nekakve naznake. Kako su stvari izgledale na Zemlji kad se tek iz Saturna razvila na stupanj Sunca? ovjek je t a d a bio neka vrsta bia zraka. Nije poznavao smrt ni umiranje u dananjem smislu rijei jer se mogao transformirati. Objasnimo si kako je ovjek doao do svoje sadanje svijesti o smrti i umiranju. Njegova je dua bila u atmosferi Sunca, ali je bila povezana s onim to je dolje bilo njegovo tijelo. U nae vrijeme ovjekovo astralno tijelo, ak i kad nou spava, p r i p a d a fizikom tijelu, a isto je bilo i na Saturnu i na Suncu, samo to se nikad nije u njega uvlailo. Na poetku stupnja Sunca tijelo je bilo dolje, a gore je bilo neto to je kao dua pripadalo o d r e e n o m tijelu, to je njime upravljalo, to je imalo d u h o v n u svijest. Tijelo ove due bilo je povrgnuto drukijim zakonima rasta i umiranja nego danas. Gubilo bi odreene dijelove, ali je dodavalo nove. U dugim vremenskim razdobljima dua je ivjela nepromijenjena dok se tijelo mijenjalo. Dakako, kad je Suce bilo u odreenom stanju, ovjek bi se

na odreeni nain poistovjetio sa svojim tijelom. Njegovo se tijelo preobraavalo u alternativna stanja. Najprije je napravljeno tijelo odreenog oblika, a potom bi se ovaj oblik preobraavao u sljedei, pa u trei, pa u etvrti. Nakon njegove posljednje promjene vraao se u prvobitno stanje. Dok su se ovi oblici mijenjali, ljudsko je bie zadravalo istu svijest. Kad se ponovno pojavilo prvo tjelesno stanje, kad se ljudsko bie vratilo u prvi oblik, nako to je proivjelo ostala tri, ono se osjealo obnovljenim. Ova je preobrazba za nas sauvana u LEPTIRU koji se razvija kroz etiri oblika: jaje, gusjenica, liinka i leptir. To je hijeroglif, znak za zrano stanje ljudskog bia na Suncu. U dananjem leptiru, u naim potpuno promijenjenim uvjetima, ovo je stanje, naravno, na neki nain dekadentno. Ljudsko se bie razvilo iznad ovog stanja, ali je za okultistu leptir njegov simbol. On ga oznaava kao bie zraka, isto kao to oznaava zmiju kao bie zemlje, a ribu kao bie vode. S tim zato ptice nisu oznaene kao bia zraka, bavit emo se nekom drugom zgodom. Sada se vratimo prvom stanju Saturna kad je ljudsko bie bilo duevno-duhovno bie, koje je uvijek imalo isto tijelo, koje se osjealo besmrtnim na nioj razini, a koje je neprestano mijenjalo svoje tijelo. Ovo je stanje takoer za nas sauvano u posebnom biu koje se sa stajalita grupne due na neki nain nalazi iznad ovjeka. To je PELA. Prouavate li cijelu konicu imate p r e d sobom neto sasvim drukije od pojedine pele. Cijela pelinja konica ima duhovni ivot koji na neki nain odgovara ivotu na Saturnu na

niem stupnju, a koji e biti dosegnut na viem stupnju na Veneri. Tijelo pele, meutim, ostalo je na razini Starog Saturna. Moramo, naravno, razlikovati duu cijele pelinje konice ne kao obinu g r u p n u duu nego kao samo bie od pojedine pele koja je sauvala oblik kroz koji je ljudsko tijelo prolo na Saturnu. Zato to je pela zaostala kao vanjsko bie mogla je zadobiti viu d u h o v n u svijest. Otuda izvrsna drutvena organizacija pelinje konice. Pela je simbol duhovnog ovjeka koji ne poznaje smrtnost. Kad je ovjek imao takvu duhovnost na je planet bio u vatrenom stanju, a kad kao Venera opet postane sasvim vatren, ovjek e ponovno biti duhovno bie. Prema tomu u peli imate bie koje je za okultistu bie vatre. Ovdje e biti zanimljivo spomenuti usporednost o kojoj obina znanost moe malo toga rei. to dananji ovjek ima u sebi od Saturnove topline? Ima toplinu svoje krvi. To to je u ono vrijeme bilo rasporeeno po cijelom Saturnu u nekoj se mjeri oslobodilo i danas tvori toplu krv ovjeka i ivotinje. Prouavate li t e m p e r a t u r u pelinje konice ustanovit ete da je otprilike jednaka t e m p e r a t u r i ljudske krvi. Cijela pelinja konica razvija temperaturu usporedivu s t e m p e r a t u r o m krvi jer u skladu s p r i r o d o m svojega bia ona potjee iz istog izvora kao i ljudska krv. Tako okultist oznaava pelu kao r o e n u iz topline. On oznaava leptira kao bie zraka, a zmiju kao bie zemlje. Iz ovih razmatranja ponovno vidite kako su simboli i okultni znakovi duboko povezani s onim to znamo o razvojnoj povijesti planeta i ovjeka.

SIMBOLIKA BROJEVA I N V O L U C I J A EVOLUCIJA I STVARANJE IZ NIEGA

Danas emo se najprije baviti razmatranjem simbolike brojeva. Govorei o okultnim znako vima i simbolima nuno je, pa makar i ukratko, spomenuti simbole izraene brojem. Moete se prisjetiti mojeg prekjueranjeg tumaenja u kojem sam govorio o numerikim proporcijama u svemiru, o brzini kojom se kreu pojedini planeti te o harmoniji sfera do koje dolazi zbog usklaenosti ovih razliitih brzina. Ve iz ovoga moete vidjeti da brojevi i numerike proporcije imaju odreeno znaenje za svemir i za svijet. Mogli bismo rei da se harmonija, koja se razlijee svemirom, izraava u brojevima. Sada emo skrenuti pozornost na mnogo bitniju simboliku brojeva ijeg se znaenja, meutim, moemo samo dotaknuti. Ako bismo se htjeli u to istinski udubiti morali bismo razmotriti mnogo drugih stvari. U svakom ete sluaju barem dobiti predodbu o tomu to znai kad se za staru okultnu, pitagorejsku kolu kae da je isticala potrebu za udubljivanjem u prirodu brojeva da bi se proniknuo svijet. Mnogima razmiljanje o brojevima moe izgledati s u h o p a r n o i t u r o b n o . Onima koji su zaraeni materijalistikom kulturom naeg doba, vjerovanje da se razmatranjem brojeva moe stei znanje o prirodi stvari, izgledat e neozbiljno. Postojali su, meutim, duboki razlozi

zbog kojih je veliki Pitagora govorio svojim uenicima da e ih znanje o prirodi brojeva odvesti do biti stvari. No, nemojte misliti da je dovoljno razmiljati samo o brojevima 1, 3 ili 7. Pravo okultno uenje ne zna nita o aranju i magiji ni o praznovjernom vjerovanju u znae nje nekih brojeva. Njegovo znanje poiva na dubljim stvarima, a ja u vam ukratko skicirati da vidite kako vam brojevi mogu biti uporite za ono to se zove meditacijom, ako ste se odluili da u njih dublje u r o n i t e . Naa polazina toka biti e broj JEDAN. Poslije, pri razmatranju ostalih brojeva, postat e jasnije koliko dobro broj jedan simbolizira ono to u rei. U cijelom okultizmu jedan je uvijek oznaavao nevidljivo jedinstvo Boga u svemiru. Bog je obiljeen brojem jedan. Ne bismo, meutim, trebali vjerovati da se bilo to moe postii ako se ne bavimo niim drugim nego samo ovim brojem. Poslije ete shvatiti kako e se ovo udubljivanje dogaati zakonito, a biti e mnogo plodonosnije ako prvo razmotrimo ostale brojeve. DVA je u okultizmu nazvan brojem objave. To znai da sve to nam se pojavljuje u svije tu, sve to se objavljuje, sve to na bilo koji nain nije skriveno postoji kao dvojnost. Time dobivamo tlo pod nogama, dok naprotiv s brojem jedan tapkamo u nedokuivom. Posvu da ete u prirodi uoiti da se ne objavljuje nita to nije povezano s brojem dva. Svjetlo se samo ne moe objaviti. Pored njega m o r a postojati sjena ili tama i to je dvojnost. Nikad ne bi mogao postojati svijet ispunjen vidljivom svjetlou, kad ne bi bilo odgovarajue

sjene. Tako je sa svim stvarima. Nikad ne bi bilo mogue da se pokae dobro, kad kao svoju protusliku ne bi imalo zlo. Dvojnost dobra i zla je nunost pojavnog svijeta. Ima beskrajno mnogo dvojnosti. One ispunjavaju cijeli ivot, ali ih moramo traiti na pravim mjestima. Postoji jedno vano dvojstvo u ivotu o kojem treba dobro razmisliti. Juer smo raz matrali razliita stanja koja je ovjek iskusio prije nego to je postao stanovnikom sadanje Zemlje. Vidjeli smo kako je na Saturnu i Suncu imao o d r e e n u besmrtnost u kojoj je svojim tijelom upravljao izvana, da je odbacivao dije love svojega tijela te mu dodavao nove, pa nije osjeao da vene i umire. Ljudska svijest u ono vrijeme nije bila kao dananja, ve je bila priguena. ovjek se prvi put izborio da doe do svijesti na naoj Zemlji. Tek je ovdje postao bie koje neto zna o sebi, pa moe razlikovati sebe od ostalih stvari. Da bi se to dogodilo nije bilo dovoljno da sobom upravlja samo izvana, nego se takoer morao uvui u svoje tijelo, opaati se iznutra i rei mu Ja. Samo zato to se ovjek mogao sasvim nalaziti u svojem tijelu bio je sposoban postii svoju p u n u svijest. Sada on dijeli sudbinu svojega tijela. Prije, dok je jo lebdio iznad njega, to nije bio sluaj. Tek kad je dostigao ovaj stupanj svijesti doao je u odnos prema smrti. U t r e n u t k u kad se ras pada njegovo tijelo on osjea ograniavanje svojeg Ja, zato to sebe poistovjeuje sa svojim tijelom. Staru e besmrtnost ponovno postii tek postupno, pomou duhovnog razvoja. Tijelo je ovdje poput kole u kojoj se ovjek t r e b a pomou samosvijesti izboriti za besmrtnost.

Kroza smrt on postie besmrtnost na viem stupnju. Sve dok nije iskusio smrt, svijet mu se nije objavljivao jer dvojnost pripada objav ljenom svijetu smrt i ivot. Dvojnosti u ivotu moemo pokazati na svakom koraku. U fizici nalazite pozitivni i negativni elektricitet, u magnetizmu snage privlaenja i odbijanja. Sve se pokazuje u dvojstvu. Dva, dvojstvo je broj pojavnosti, broj manifestacije. Nijedna se objava, meutim, ne moe sauvati od toga da njome iza scene ne vlada boansko. Tako je iza svake dvojnosti skriveno jedinstvo. Stoga TRI nije nita drugo doli dva i jedan, to je objava i postojee boanstvo koje ju podrava. TRI je broj Boanstva koje se objavljuje. U okultizmu postoji tvrdnja da dva nikad ne moe biti broj Boanstva. Jedan je broj Boga, a tri takoer. Onaj tko svijet vidi kao dvojnost vidi ga samo u njegovoj objavi. Oni koji su uvjereni da je sve dvojnost uvijek su u krivu. Objasnimo si to pomou primjera. ak i na mjestima na kojima se raspravlja o duhovnoj znanosti esto se grijei u vezi s tvrdnjom is tinskog okultizma da je dva broj objave, ali da nije broj potpunosti i dovrenosti. esto ete uti da u popularnom okultizmu ljudi, koji stvarno ne znaju, govore da se cijeli razvoj odvija kroz involuciju i evoluciju, ali vidjet emo kamo to doista vodi. Najprije, meutim, promotrimo biljku, p o t p u n o razvijenu biljku s korijenjem, liem, stabljikom, cvijeem, voem itd. To je evolucija. No, sada promotrite malu sjemenku iz koje moe izrasti ili je izrasla biljka. U ovoj

je siunoj sjemenci na o d r e e n i nain ve sadrana cijela biljka. Ona je u njoj skrivena, oklopljena jer je sjemenka uzeta od cijele biljke koja je u nju poloila sve svoje snage. Zato ovjdje moemo uoiti razliku izmeu dva procesa: jednog u kojem su se snage sjemenke razvile te su se otkrile u biljci EVOLUCIJA i drugog u kojem se biljka skrila i, takorei, uvukla u sjemenku INVOLUCIJA. Proces koji se dogaa kad se bie koje ima mnogo organa tako oblikuje da nijedan od tih organa ne ostane vidljiv, tako da se oni samu u siuan dio, naziva se involucija. Proces ekspanzije i razotkrivanja je evolucija. Ova se dvojnost izmjenjuje posvuda u ivotu, ali samo u n u t a r oitog, u n u t a r onoga to je oitovano. Ovo ne moete slijediti samo u biljci nego i u viim podrujima ivota. Slijedimo u mislima, primjerice, razvoj europskog duhovnog ivota od Augustina do Calvina, koji se otprilike dogaao tijekom srednjeg vijeka. U Augustina ete pro nai neku vrstu mistinog poniranja. Nitko ne moe itati Ispovjesti ili njegove ostale spise, a da ne doivi duboku bit Augustinova ivota osjeaja. Napredujemo li dalje dolazimo do udesnih osobnosti kao to je Scotus Erigena, redovnik iz kotske nazvan kotskim svetim Ivanom, koji je poslije ivio na dvoru Karla elavog. Nije se slagao sa crkvom te se pria da su ga braa njegova reda iglama muila do smrti. Ovo se, naravno, ne treba uzeti doslovno, ali je istina da je bio muen na smrt. Napisao je sjajnu knjigu O razlikama u prirodi, koja otkriva veliku d u b i n u misli, pa i onih koje su s antropozofskog stajalita manjkave.

Idui dalje, na podruju Rajne nalazimo njemake mistiare ija je unutarnja toplina preplavila velik broj ljudi. Nju nije iskusio samo najvii kler, nego i oni koji su radili na zemlji i u kovanicama. Svi su bili zahvaeni ovom strujom vremena. Nadalje nalazimo Nicolausa Cusanusa (1400. - 1464.) i tako redom do kraja srednjeg vijeka. Uvijek nailazimo na d u b i n u osjeaja, na n u t r i n u koja se proirila preko svih slojeva stanovnitva. Usporedimo li sada ovo doba sa sljedeim, s razdobljem koje je zapoelo u esnaestom stoljeu te se protegnulo do naeg vremena, uoavamo golemu razliku. Na polazitu nalazimo Kopernika koji je shvatljivim idejama utjecao na obnovu duhovnog ivota, ije su se misli utje lovile u ljudskom miljenju toliko da se svatko tko danas vjeruje drukije smatra budalom. Vidimo Galilea koji je otkrio zakon gravitacije promatrajui njihanje crkvene svjetiljke u Pisi. Korak po korak slijedimo isjeke vremena sve do sadanjosti te posvuda nalazimo suprotnost, izravnu suprotnost srednjem vijeku. Osjeaji postojano blijede i nestaje ono unutarnje. Intelekt p o u z d a n o zauzima prednost, a ljudi postaju sve pametniji. Duhovna znanost objanjava razliku izmeu ovih dviju epoha te n a m pokazuje da se ovakva promjena morala dogoditi. Postoji tvrdnja okultista koja kae da je razdoblje od Augustina do Calvina bilo doba mistine involucije. to to znai? Od vremena Augustina do esnaestog stoljea, postojalo je otkrivanje mistinog ivota prema van; ono je bilo vani. No, postojalo je jo neto intelektualni ivot

skriven u obliku klice. To je bilo, takorei, poput Sunca pokopanog u duhovnoj Zemlji, koje se otkrilo poslije, u esnaestom stoljeu. Intelekt je bio involuiran kao to je to biljka u svojoj sjemenci. Nita u svijetu ne moe izii to prije toga nije bilo u takvoj involuciji. Od esnaestog stoljea intelekt je evoluirao, a mistini se ivot povlaio. Sada je dolo vrijeme kad se ovaj mistini ivot treba ponovno pojaviti, kad e pomou antropozofskog pokreta biti doveden do razotkrivanja, do evolucije. Na ovaj se nain evolucija i involucija naizmjenino oituju posvuda u ivotu. No, tko god se ovdje zaustavi, uzima u obzir samo vanjski aspekt. Da bismo raunali sa cjelinom moramo takoer ukljuiti trei aspekt koji se nalazi izmeu ova dva. Koji je trei aspekt? Zamislite sebe kako se suoavate s nekom pojavom u vanjskom svijetu. Razmiljate o njoj. Vi ste ovdje, vanjski svijet je ondje, a iz vae n u t r i n e se raaju misli. Ove misli prije nisu bile tu. Kad, primjerice, oblikujete misao o rui, ona se raa u t r e n u t k u u kojem ste se povezali s ruom. Vi ste bili ovdje, rua ondje, a sada se u vama raa misao. Kad se stvorila predodba rue dogodilo se neto sasvim novo. Isto je i u ostalim podrujima ivota. Zamislite si umjetnika, Michelangela, dok rasporeuje grupu modela. On je to ustvari inio iznimno rijetko. Michelangelo je ovdje, ono to umjetniki prikazuje je ondje. U njegovoj se dui raa neto novo r a a se lik. To je stvorenje koje nema veze s involucijom ni evolucijom. Iz openja izmeu bia koje moe primati i bia koje moe davati rada se neto

sasvim novo. Takva se nova stvorenja uvijek raaju kroz openje bia s biem, a takva su nova stvorenja poetak. Prisjetite se naeg jueranjeg razmatranja o tomu kako su misli kreativne, kako mogu oplemeniti duu, tovie, poslije djeluju ak i na oblikovanje tijela. im bie neto pomisli, na djelu je stvaranje misli, stvaranje pojma te se aktivno nastavlja. To je novo stvorenje, a istodobno i poetak zato to uzrokuje posljedice. Ako danas imate dobre misli one e biti plodonosne u dalekoj budunosti jer dua u duhovnom svijetu ide svojim vlastitim putem. Vae tijelo p r o p a d a i vraa se elementima. Pa ak, kad bi se sve o emu se stvaraju misli raspalo ostao bi njihov uinak. Vratimo se primjeru Michelangela. Njegove su slavne slike utjecale na milijune ljudi. Njih e, meutim, jednoga dana prekriti praina i doi e nove generacije koje nikad nee vidjeti njegova djela. No, ono to je ivjelo u Michelangelovoj dui prije nego to su njegove slike poprimile vanjski oblik, ono to je na poetku postojalo u njegovoj dui kao nova kreacija, nastavlja ivjeti, ostaje i pojavit e se u buduim stadijima razvoja i bit e mu d a n oblik. Znate li zato se danas pred nama pojavljuju oblaci i zvijezde? Zato to su u p r e t h o d n i m epohama postojala bia koja su imala misli o oblacima i zvijezdama. Sve potjee iz misaonog stvaranja. Imate broj tri! U objavi se sve izmjenjuje izmeu involucije i evolucije. Duboko iza toga skriveno je stvaranje, novo stvaranje roeno iz misli. Sve je proizilo iz misli, a ono najvee

na svijetu izalo je iz misli Boanstva. Ako su ideje nova stvorenja, iz ega onda sve potjee? Sve potjee iz niega! Ovdje su povezane tri razliite stvari: Stvaranje iz nitavila, koje se dogaa uvijek kad imate ideju; oitovanje ovog stvaranja; njegov razvojni put u vremenu kroz dva oblika, involuciju i evoluciju. Na ovo misle odreeni religijski sustavi kad govore o svijetu nastalom iz nitavila, a ako dananji ljudi to ismijavaju to je samo zato to ne razumiju to se t r e b a nai u ovim dokumentima. U pojavnom svijetu, da ukratko ponovimo, sve se izmjenjuje izmeu involucije i evolucije. U korijenu se nalazi skriveno stvaranje iz nitavila koje se ujedinjuje s dvoje involucijom i evolucijom da bi oblikovalo trojstvo, koje je sjedinjenje boanskog s objavljenim. Iz navedenog vidite kako moemo razmiljati o broju tri. To ne bismo smjeli karikirati i samo raspredati p e d a n t n e misli, ve trebamo potraiti dvojstvo i trojstvo koje se susree na svakom koraku. Tada emo na ispravan nain razmatrati numerike simbole u pitagorejskom smislu te emo moi izvoditi zakljuke koji e nas voditi od jednoga k drugom. Mogli bismo takoer rei da se svjetlo i sjena pojavljuju u pojavnom svijetu, a da se iza njih nalazi trei, skriveni element. Sada dolazimo do broja etiri. ETIRI je znak svemira ili stvaranja. Koliko moemo odrediti naim dananjim organima sadanje se p l a n e t n o stanje Zemlje nalazi u svojem etvrtom utjelovljenju. Sve to nam se pojavljuje na Zemlji kao to je naa, pretpostavlja da je ona tvorevina etvrtog stupnja. To je

samo poseban sluaj za sve tvorevine koje se pojavljuju na ovaj nain. Sve se one nalaze pod znakom etvorke. Okultist kae da se ovjek danas nalazi u m i n e r a l n o m carstvu. to to znai? Budui da ovjek razumije samo mineralno carstvo, samo njega moe kontrolirati. Upotrebom minerala moe graditi kue, napraviti sat i ostale stvari jer one podlijeu mineralnim zakonima. Za mnogo d r u g i h aktivnosti on nema ovih sposobnosti. On, primjerice, ne moe iz vlastitoga miljenja napraviti planet. Da bi za to bio sposoban morao bi sam postojati u p l a n e t n o m carstvu. To e biti j e d n o m u b u d u n o s t i . Danas su ljudi stvaraoci u mineralnom svijetu. Tomu su prethodila tri ostala carstva, a m i n e r a l n o carstvo je etvrto. Ukupno ih je sedam. Ljudi se nalaze u etvrtom carstvu. Samo u njemu oni mogu dostii svoju sadanju svjes nost usmjerenu p r e m a vanjskom svijetu. Na Mjesecu su jo djelovali u treem elementarnom carstvu, na Suncu u drugom, a na Saturnu u prvom. U b u d u n o s t i , na Jupiteru, moi e stvarati planete kao to danas mogu napraviti sat. Sve vidljivo u stvaranju nalazi se u znaku etiri. Ima mnogo planeta koji se ne mogu vidjeti fizikim oima kao to su one u prvom, drugom i treem elementarnom carstvu. Samo o n d a kad takav planet u stvaranju ude u m i n e r a l n o carstvo moe se vidjeti. Stoga je etiri broj svemira ili stvaranja. Ulaskom u etvrto stanje bie postaje p o t p u n o vidljivo oima koje mogu vidjeti vanjske stvari. PET je broj zla. To e n a m postati jasno kad ponovno razmotrimo ljudska bia. Tijekom

svojeg razvoja ljudi su postali etverolana bia, a time i bia stvorenoga svijeta. Ovdje na Zemlji, bit e im, meutim, dodan peti lan njihova bia, duh-sm. Da su trebali ostati etverolana bia njima bi n e p r e s t a n o upravljali bogovi prema dobru, naravno ali oni nikada ne bi razvili svoju samostalnost. Ljudi su postali slobodni pomou dara njihova petog lana u klici, ali su time takoer primili sposobnost da ine zlo. Nijedno bie koje nije dolo do "peterolanosti" ne moe initi zlo. Peterolanost je na djelu gdje god susreemo zlo koje zapravo tetno djeluje na nae vlastito bie. To je sluaj svugdje, ukljuujui vanjski svijet, ali ljudi toga nisu svjesni, a na sadanji materijalistiki svjetonazor ne moe shvatiti injenicu da se svijet moe promatrati na ovaj nain. Ustvari je opravdano govoriti o zlu samo ondje gdje se pojavljuje peterolanost. Kad jednoga dana medicina bude koristila ovo znanje moi e blagotvorno utjecati na tijek bolesti. Dio t r e t m a n a sastojat e se u tomu da se bolest prouava u njezinom razvoju prvog i petog d a n a nakon pojavljivanja, u pojedine dane u petom satu poslije ponoi te ponovno tijekom petog tjedna. Na taj e nain broj pet uvijek odreivati kad lijenik moe najbolje intervenirati. Prije toga ne moe uiniti mnogo vie, nego da p r e p u s t i p r i r o d i da ide svojim tokom, ali potom moe intervenirati pomaui ili tetei jer ono to se o p r a v d a n o moe nazvati d o b r o m ili zlom t a d a utjee u svijet stvarnosti. Na mnogim bi se podrujima mogla pokazati vanost broja pet za vanjske dogaaje.

SEDAM je broj savrenstva. ovjekov se ivot sastoji od sedmogodinjih razdoblja od roenja do promjene zubi; puberteta; sedam ili osam godina poslije; prema tridesetim i tako po sedam godina do kraja ivota. Kad ovjek jednog dana bude uzimao u obzir ova razdoblja te razmotrio to mu je najbolje prilazilo ili ga se klonilo, saznat e mnogo o tomu kako da se pripremi za dobru starost. Na taj nain moi e prizvati dobro ili zlo za ostatak svojega ivota. U ranim ivotnim razdobljima mnogo se toga moe uiniti promatranjem odreenih zakona obrazovanja. Potom nastupa vana prekretnica. To se, meutim, moe pretvoriti u nazadovanje ako se mlad ovjek pun samopouzdanja prerano osamostali u ivotu. Danas prihvaeno naelo da se mladi ljudi rano poalju u ivot je tetno; prije nego to se to dogodi oni bi morali proi kroz peto razdoblje. Ovakva stara okultna naela su od velike vanosti. To je razlog zbog ega su u prolosti pod ravnanjem onih koji su neto znali o ovim stvarima, morale proi godine naukovanja i egrtovanja prije nego to bi se nekoga nazvalo majstorom. Navedeno e nam razjasniti promatranje samoga ovjeka. Danas je on pod utjecajem broja pet dokle god moe biti dobar ili zao. Kao stvorenje svemira on ivi u broju etiri. Kad razvije sve to sada u sebi ima kao klicu postat e sedmerolano bie, savreno u svojoj vrsti. Broj sedam vlada svijetom boja u dugi; u svijetu tonova nalazimo ga u ljesetvici. Svugdje, na svim podrujima ivota broj sedam se moe smatrati nekom vrstom broja savrenstva. U tomu nema nikakvog praznovjerja ni magije.

Vratimo se sada broju JEDAN. Budui da smo razmotrili ostale brojeve ono to emo sada rei o broju jedan pojavit e se u novom svjetlu. Bit broja jedan je njegova nedjeljivost. On se, naravno, moe podijeliti na 1/3 i 2/3 itd., ali to se moe postii samo u miljenju. U svijetu, osobito u duhovnom svijetu, ako odvojite dvije treine, jedna treina jo uvijek ostaje njihov dio. U istom se smislu moe rei da ako se od Boga odvoji jedan njegov dio te se oituje, ostatak e ostati neto to jo uvijek p r i p a d a Bogu. U pitagorejskom smislu moemo rei: "Podijeli jedinstvo, ali nikako drukije nego da ti u podlozi misli ostane da je ostatak povezan s onim to je bilo odvojeno". Uzmite tanku zlatnu plou od stakla i pogledajte kroz nju. Svijet e izgledati uto jer je to boja koja e se odraziti. No, u bijelom su svjetlu takoer sadrane ostale boje. to se s njima dogaa? Njih upijaju predmeti. Otuda crveni predmet izgleda crveno jer odraava crvene zrake, a upija ostale. Nije mogue odvojiti crveno od bijelog svjetla, a da se ne n a p u s t e ostale boje. Ovim smo dotaknuli r u b tajne svijeta. Stvari gledate na odreeni nain. Vidite, primjerice, crveni stoljnjak rairen na stolu, a istodobno si predoavate da je u njemu skrivena zelena. Na ovaj ste nain postigli ono to se u pitagorejskom smislu zove "dijeljenje jednog tako da je sauvan ostatak". Ako ovo izvodite u meditaciji, ako iznova spajate odvojene dijelove u jedinstvo, bavite se smislenim r a d o m kojim se moete visoko uzdignuti u razvoju.

Matematiari za to imaju izraz koji vrijedi u svim okultnim kolama: 1 = (2+x) - (l+x) To je okultna formula koja izraava kako se jedinstvo moe podijeliti, a dijelovi prikazati tako da ponovno daju jedan. Okultist o podjeli jedinstva mora misliti na nain da dijelove neprestano spaja u jedinstvo. Tako smo u ovom predavanju prouili ono to se zove simbolika brojeva te smo nauili da promiljajui svijet sa stajalita brojeva moemo prodrijeti u duboke tajne svijeta. Kako bismo dopunili ove napomene recimo jo jednom da petog tjedna, petog dana, petog sata moemo pronai vane stvari, koje mo emo promaiti ili uiniti dobrima. Sedmog tjedna, sedmog dana, sedmog sata ili u odreenom odnosu recimo 3 i 1/2, jer je sedam i u ovom broju, neto se moe dogoditi kroza samu stvar. Na sedmi dan bolesti, primjerice, groznica e poprimiti odreeni oblik; isto se moe dogoditi i etrnaestog dna. Ove su stvari uvijek utemeljene na odnosima brojeva koji ukazuju na s t r u k t u r u svijeta. Oni koji se na pravi nain udubljuju u ono to u pitagorejskom smislu moemo nazvati prouavanjem brojeva, nauit e razumijevati ivot i svijet u simbolici brojeva o emu vam je dananje predavanje htjelo dati grubo skicirane misli.

ALFABET I ABECEDA
Ve se neko vrijeme bavimo stjecanjem preciz nijeg znanja o odnosu ovjeka prema svemiru, a danas emo n a d o p u n i t i naa prijanja pro uavanja. Uzmemo li u obzir kako ovjek ivi u sadanjem razdoblju njegova razvoja uzimajui ovo razdoblje tako iroko da ono ne obuhvaa samo povijesno nego i predpovijesno doba moramo zakljuiti da je govor najistaknutije obiljeje ovog t r e n u t k a kozmike evolucije ovjeanstva. Govor je taj koji ovjeka izdie iznad ostalih p r i r o d n i h carstava. U prolotjednom predavanju sam spome nuo da je tijekom evolucije ljudske vrste jezik, govor u cijelosti, takoer bio podvrgnut razvoju. Natuknuo sam da je u vrlo starim vremenima govor bio neto to je ovjek oblikovao iz sebe kao svoju najprvobitniju sposobnost te kako je pomou svojih govornih organa mogao izraziti boanske duhovne snage koje su u njemu ivjele. Natuknuo sam takoer da su na prijelazu iz grke u rimsko-latinsku kulturu, tj. u etvrtom poatlantskom razdoblju, pojedini glasovi u jeziku izgubili svoja imena te da u suvremenoj u p o t r e b i jedva imaju vrijednost glasova. U grkoj kulturi jo uvijek postoji ime za prvo slovo alfabeta, ali je u latinskoj kulturi ono samo "A". Na prijelazu iz grke u latinsku kulturu neto ivo u govoru, neto izrazito konkretno promijenilo se u apstrakciju. Moglo bi se rei: sve dok je ovjek prvo slovo abecede zvao "Alfa" u njemu je doivljavao odreenu mjeru inspiracije, ali od trenutka kad

ga je nazvao samo "A" slova su se prilagodila vanjskim konvencijama, prozainim aspektima ivota koji su zamijenili inspiraciju i unu tarnje iskustvo. To je stvorilo pravi prijelaz od svega to je p r i p a d a l o Grkoj onomu to je rimsko-latinsko. Kulturni ljudi postali su o t u e n i od d u h o v n o g svijeta poezije te su uli u prozu ivota. Rimljani su bili trezven, prozaian narod, n a r o d pravnika koji je u kulturu kasnijih go dina unio prozu i pravnu znanost. Ono to je ivjelo u grkom n a r o d u razvijalo se u n u t a r ovjeanstva p o p u t manje-vie kulturnog sna kojem su ljudi, kad su imali unutarnja iskustva i htjeli ih izraziti, pristupali kroza svoje vlastite objave. Moglo bi se rei da sve pjesnitvo ima u sebi neto zbog ega europljanima izgleda kao da je ker Grke, dok sva p r a v n a znanost, sva vanjska odijeljenost, sva proza ivota navode na podrijetlo od rimsko-latinskog naroda. Prije sam vam skrenuo pozornost na to kako pravo razumijevanje slova Alfa Alef na hebrejskom vodi tomu da u njemu pre poznamo elju da se ovjeka izrazi kao simbol. Ako se trae najblie m o d e r n e rijei kojima bi se izrazilo znaenje Alfe one bi bile: "Onaj tko doivljava svoje vlastito disanje". Ove nas rijei izravno upuuju na rijei Starog zavjeta: "I Bog stvori ovjeka... i u d a h n e mu u nosnice d a h ivota". Prvim slovom alfabeta htjelo se izraziti to je u ono vrijeme uinjeno s dahom da bi se ovjeka napravilo ovjekom Zemlje, biem u koje se utisnulo ovjetvo time to je postao netko tko doivljava, tko osjea vlas tito disanje.

A ime "Beta", razmotrimo li ga nepristrano, pretvoreno u hebrejski ekvivalent, predstavlja neto nalik omotu, pokrivalu, kui. Stoga hoemo li nae iskustvo izgovaranja "Alfa, Beta" prevesti na moderan jezik moemo rei: "ovjek u svojoj kui". Na ovaj bismo nain mogli proi cijelim alfabetom izraavajui pojam, znaenje, istinu o ovjeku jednostavno izgovarajui jedno za drugim imena slova alfabeta. Mogle bi se iznositi razumljive reenice izraavajui misterij ovjeka, koje bi mogle zapoeti s naim vienjem ovjeka u svojoj zgradi, u svojem hramu. Sljedei dijelovi reenice nastavili bi izraavati kako ovjek upravlja sobom u svojem hramu i kako se odnosi prema svemiru. Ukratko, ono to bi se izrazilo uzastopnim izgovaranjem imena alfabeta ne bi bila apstrakcija, koju danas imamo kad kaemo A, B, C bez ikakvih p o p r a t n i h misli, nego bi to bio izraz misterija ovjeka i toga kako su njegovi korijenu u svemiru. Kad se danas u razliitim drutvima govori o "izgubljenoj arhetipskoj rijei" ne shvaa se da je ona zapravo sadrana u reenici koja obuhvaa imena alfabeta. Tako se moemo osvrnuti na vrijeme razvoja ovjeanstva u kojem ovjek ponvljanjem svojeg alfabeta nije izraavao ono to je povezano s vanjskim dogaajima, vanjskim potrebama, nego ono to je boanska duhovna tajna njegova bia dovodila do izraaja kroz njegov larings i njegove govorne organe. Moglo bi se rei da je alfabet bio slovo primijenjeno na vanjski predmet, a da je bilo zaboravljeno sve to se pomou govora ovjeku moglo objaviti o misterijima njegove due i njegova duha. Njegova izvorna rije istine, rije

mudrosti bila je izgubljena. Govor se izlio preko injeninog stanja ivota. Danas ovjek, dok govori, vie nije svjestan da je zaboravljena izvorna, prvobitna reenica, reenica kojom mu je Boansko objavljivalo svoje vlastito bie. Vie nije svjestan da sama rije, sama reenica izgovorena danas predstavlja tek dronjke praiskonske reenice. Pjesnik, izbjegavajui prozne elemente u svojem govoru i vraajui se unutarnjem iskustvu, unutarnjem osjeaju, unutarnjem obli kovanju govora, pokuava se vratiti njegovu oduevljenom, arhetipskom elementu. Moglo bi se moda rei da je svaka istinska pjesma, najskromnija kao i najvea, pokuaj vraanja izgubljenoj rijei, pokuaj odvraanja od ivota ureenog prema koristi, u v r e m e n a kad su se kozmika bia jo objavljivala u unutarnjem organizmu govora. Danas u govoru razlikujemo suglasnike od samoglasnika. Govorio sam o tomu kako bi izgledalo kad bi ovjek zaronio ispod praga svoje svijesti. U obinoj se svijesti sjeanja odraavaju p r e m a gore ili, drugim rijeima, misli su odraz onoga to je doivljeno izmeu roenja i smrti. Mi obino ne prodiremo u ovjekovo pravo bie dalje od ovog pamenja, dalje od misli ostavljenih u sjeanju. S druge sam toke gledita ukazao na to kako ispod praga svijesti ivi ono to bi se moglo nazvati univerzalnom tragedijom ovjeanstva. To se moe opisati na sljedei nain: Kad se ovjek ujutro probudi, a njegovo Ja i astralno tijelo urone u njegovo etersko i fiziko tijelo, on ova tijela ne opaa iznutra prema van. Ono to

opaa je neto sasvim drukije. To si moemo predoiti pomou slike. Recimo da je ovdje granica izmeu svjesnog i nesvjesnog. Crveno oznaava svjesno, a plavo nesvjesno. Ako neka osoba vidi neto to pripa da vanjskom svijetu, primjerice, ako svojim oima vidi oko drugog ovjeka, tada se vidna zraka, koja izlazi iz njegova oka u drugog ovjeka, vraa i on je doivljava u svojoj svijesti.

Ono to takoer nosi od vlastitog bia ispod praga svoje svijesti doivljava u astralnom tijelu i u Ja, ali ne u obinom b u d n o m stanju. To ostaje nesvjesno te ustvari oblikuje pravi sadraj njegova eterskog i fizikog tijela. Etersko se tijelo uope ne moe spoznati obinom svijeu ona spoznaje samo vanjski aspekt fizikog tijela. Kao to sam prije n a p o m e n u o , mi moramo uroniti ispod pamenja da bismo opazili prvobitni izvor zla u ljudskom biu, ali t a d a moemo opaati jo neto, zapravo moemo opaati ovjekovu povezanost sa svemirom. Pomou odgovarajue meditacije moe mo uspjeti prodrijeti u p r e d o d b u pamenja,

takorei, otkloniti ono to n a s u n u t a r n j e odvaja od naeg eterskog i fizikog tijela; p o g l e d a m o li p o t o m dolje u nae etersko i fiziko tijelo tako da o p a a m o ono to se obino nalazi ispod praga svijesti, ut emo kako u n u t a r ovih tijela neto zvui. A to to zvui je odjek muzike sfera koju je ovjek u p i o izmeu smrti i novog roenja, tijekom svojeg sputanja iz b o a n s k o - d u h o v n o g svi jeta, u ono to je fizikim naslijeem dobio od roditelja i predaka. U eterskom i fizikom tijelu odzvanja muzika sfera. Ako je od iste vrste kojoj p r i p a d a j u samoglasnici ona odzvanja u eterskom tijelu, a ako je od vrste kojoj p r i p a d a j u suglasnici odzvanja u fizikom tijelu. Istina je, naravno, da se ovjek napredujui u ivotu izmeu smrti i novog roenja, uzdie u svijet viih hijerarhija. Nauili smo da se ovjek u svijetu anela, a r k a n e l a , arhaja pridruuje njihovim ivotima i ivi u podruju hijerarhija kao to ovdje ivi meu biima m i n e r a l n o g , biljnog i ivotinjskog carstva. Nakon ivota i z m e u smrti i novog r o e n j a p o n o v n o se s p u t a u zemaljski ivot. Nauili smo takoer kako na svojem p u t u p r e m a do lje za sebe skuplja nebeske utjecaje zvijezda stajaica predstavljene u znakovima Zodijaka; p o t o m kako se nastavlja sputati prima utje caje p o k r e t n i h p l a n e t a . Sada si p r e d o i t e Zodijak, p r e d s t a v n i k a zvijezda stajaica. ovjek je izloen njihovom utjecaju tijekom sputanja iz duevno-duhovnog ivota u zemaljski ivot. Ako su njihovi uinci o d r e e n i u skladu s njihovim pravim biem

m o r a m o rei da su oni kozmika glazba, da su suglasnici. A oblikovanje suglasnika u fizikom tijelu je odjek onoga to odzvanja iz pojedinih formacija Zodijaka, dok se obli kovanje samoglasnika u n u t a r muzike sfera d o g a a kroz kretanje p l a n e t a u svemiru te se utiskuje u etersko tijelo. Tako u fizikom tijelu nesvjesno nosimo o d r a z kozmikih suglasnika, dok u eterskom tijelu nosimo o d r a z kozmikih samoglasnika. Ovo, mogli bismo rei, ostaje u tiini podsvjesnog. No, kako se dijete razvija, snage u n u t a r tijela n a d i r u p r e m a gore i jaaju njegove govorne organe; to su snage koje, kao odraz oblikotvornih snaga svemira, izgrauju go v o r n e organe. Vie u n u t a r n j i govorni organi oblikovani su iz jezgre ovjekova bia tako da mogu proizvoditi samoglasnike, a organi blii periferiji, nepce, jezik, u s n e i sve to pridonosi obliku fizikog tijela, izgraeni su na takav nain da mogu proizvoditi suglasnike. Dok dijete ui govoriti neto se, kao rezultat aktivnosti donjeg dijela njegova bia, dogaa u njegovom gornjem dijelu, a to je posljedica oblikotvornih snaga koje su se uzdignule u fiziko, ali t a k o e r u etersko tijelo. Ovo, n a r a v n o , nije materijalni proces, ve neto u vezi s oblikotvornim djelovanjem. Prema tomu, govorei dovodimo do izraaja neto to moemo nazvati odjekom iskustva kroz koje je proao ovjek sa svemirom tijekom sputanja iz boansko-duhovnog svijeta, u ivotu izmeu smrti i novog roenja. Sva pojedina slova abecede doista su oblikovana kao zoran prikaz onoga to ivi u svemiru.

O znakovima Zodijaka moemo dobiti priblinu p r e d o d b u ako ih poveemo s mo d e r n i m govorom postavljajui B, C, D, F i tako dalje kao njegove konstelacije. Moete ih slijediti osjeajui revoluciju planeta u H. H zapravo nije slovo poput ostalih, H podra ava rotacioni pokret, kretanje ukrug. A pojedini planeti u svojim revolucijama su uvijek karakteristini samoglasnici koji se na razliite naine postavljaju ispred suglasnika.

Ako zamislite da se samoglasnik A postavi ovdje (vidi sliku) tada imate A u harmoniji s B i C, ali se u svakom samoglasniku nalazi H. To moete slijediti dok se govori: AH, IH, EH. H je u svakom samoglasniku. to to znai da je H u svakom samoglasniku? To znai da se samoglasnik okree u svemiru. Samoglasnik ne miruje, on krui u svemiru. A kruenje, kretanje izraeno je s H skrivenim u svakom samoglasniku. Zamislite, dakle, harmoniju samoglasnika izraenu u nekom govoru: recimo I, O, U, A. to se time izraava? Izraava se kozmiko djelova nje etiriju planeta. Dodajmo jedan suglasnik neemu poput ovoga IOSUA dodajmo S u sredinu, to bi znailo da se time ne izraava samo

oblikovanje samoglasnika unutar planetne sfere, nego i posljedica koju planeti povezani s I, O, U, A doivljavaju u svojem kretanju kroz povezanost sa zvijezdanim znakom S. Zato kad je ovjek u danima drevne civilizacije ime Boga izgovorio samoglasnicima, time je bio izraen planetni mi sterij. Imenom je bilo izraeno djelo boanskog bia u planetnom svijetu. Ako je Boje ime bilo izraeno sa suglasnikom u sebi, djelo odnosnog boanskog bia u mislima je dosezalo Zodijak predstavnika nebeskih zvijezda stajaica. Dok je jo postojalo instinktivno razumi jevanje ovih stvari, u vrijeme naslijeene vido vitosti, sposobnosti sluanja u predodbi itd. u ljudskom se govoru doivljavala povezanost sa svemirom. Govorei, ovjek je osjeao da se nalazi u n u t a r svemira. Kad je dijete uilo govoriti osjealo se kako iz njegova bia postupno proizlaze doivljaji u boansko-duhovnom svijetu prije roenja ili zaea. Moglo bi se rei da kad bi ovjek mogao sebe prozreti iznutra morao bi priznati: Ja sam etersko tijelo, drugim rijeima, ja sam odjek kozmikih samoglasnika; ja sam fiziko tijelo, drugim rijeima, odjek kozmikih suglasnika. Zato to stojim ovdje na Zemlji kroz moje bie zvui odjek svega onoga to je izraeno znakovima Zodijaka; a ivot ovog odjeka je moje fiziko tijelo. Odjek je oblikovan iz svega to je izraeno planetnim sferama, a taj odjek je moje etersko tijelo.
1. 2. 3. 4. fiziko tijelo = odjek Zodijaka etersko tijelo = odjek planetnih kretanja astralno tijelo = doivljaj planetnih kretanja Ja = opaaj odjeka Zodijaka

Ponavljanje, moji dragi prijatelji, da se ovjek sastoji od fizikog tijela i od eterskog tijela ne govori nita. To su samo prazne, n e o d r e e n e rijei. Hoemo li govoriti stvar nim jezikom, koji se moe nauiti iz misterija svemira, morali bismo rei: ovjek je nainjen od nebeskih odjeka: od odjeka zvijezda staja ica, od odjeka planetnih kretanja, od doivljaja odjeka planetnih kretanja te od onoga to svjesno doivljava odjek nebesa zvijezda stajaica. Tada emo stvarnim kozmikim govorom izraziti ono to se apstraktno izraava rijeima: ovjek se sastoji od fizikog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela i Ja. Govorei : ovjek se sastoji prvo od fizikog tijela, drugo od eterskog tijela, tree od astralnog tijela etvrto od Ja ostajemo sasvim u podruju apstraktnog. No, kaemo li: ovjek se sastoji od odjeka Zodijaka, od odjeka planetnih kretanja, od doivljaja dojmova p l a n e t n i h kretanja u miljenju, osjeanju i htijenju te od opaaja odjeka Zodijaka prelazimo na konkretni govor svemira. Prvo je apstrakcija, a drugo stvarnost. Kad kaete " I " , to je to ustvari? Sada pokuajte zamisliti da je netko posadio drvee u prekrasnom umjetnikom redu. Moe se vidjeti svako pojedino drvo. Na udaljenosti, meutim, sva se drvea pretvaraju u j e d n u toku. Uzmite sve pojedine stvari sve to odzvanja iz Zodijaka na nain suglasnika svijeta, a t a d a se dovoljno odmaknite: Sve to se na najmnogostrukiji nain oblikovalo kao unutarnji zvuk sabilo se u vama u j e d n u toku " I " . Doista je injenica da je ovo ime koje ovjek daje sebi samo izraz za ono to opaamo u

beskrajnim prostranstvima svemira. Svugdje je n u n o vratiti se onom to se kao odraz, kao odjek pojavljuje ovdje na Zemlji. Stoga kad se tvar spozna u njezinoj realnosti, p r e d ovjekovim viim i unutarnjim iskustvom raspline se sve iz ega on sebe izgrauje kao predmet opaaja, kao isto iskustvo. Gledamo li ovjeka te postupno upoznamo njegovu pravu prirodu, njegovo fiziko tijelo zapravo prestaje biti onakvo s kakvim se obino suoavamo i kakvo inae stoji p r e d nama, nae se vienje iri, a ovjek urasta u nebo zvijezda stajaica. Etersko tijelo takoer prestaje biti pred nama. Vienje nam se protegnulo, iskustvo nam se protegnulo i mi dolazimo do opaanja planetnog ivota jer je ljudsko etersko tijelo sam odraz planetnog ivota. ovjek koji stoji pred vama nije nita doli p r e d m e t a opaaja, pojave, predodbe o tomu to se dogaa u ivotu planeta. Mislimo da p r e d sobom imamo pojedino ljudsko bie, ali ovaj pojedinac je na o d r e e n o m mjestu slika cijeloga svijeta. Zbog ega onda postoji razlika izmeu Azijaca i Amerikanaca? Razlog tomu je to je zvjezdano nebo slikovito opisano na dvije razliite zemaljske toke, kao to postoje razliite slike jedne iste vanjske injenice. Doista je istinito da promatrajui ovjeka svijet poinje svitati pred nama i takvim smo promatranjem suoeni s velikim misterijem o stupnju do kojeg je ovjek pravi preslikani mikrokozmos stvarnosti makrokozmosa. Od ega se o n d a sastoji m o d e r a n ivot? Pogledamo li iz ovih modernih vremena una trag na ivot ovjeanstva u iskonsko doba

jo nailazimo na doivljavanje ovjekove povezanosti s duhovim svijetom u instink tivnoj svijesti onih pradavnih dana. U abecedi moemo doivjeti konkretno iskustvo toga. Kad je ovjek prvobitnim rijeima trebao izraziti bo gatu riznicu boanskog u svoj njegovoj punoi izgovarao je slova abecede. Kad je izraavao tajnu vlastite prirode na nain na koji je nau io u misterijima, tada je zaodijevao u rijei kako je silazio kroza Saturn i Jupiter u njihovu zvjezdanom odnosu prema Lavu ili Djevici, drugim rijeima, kako je silazio kroz A ili I u njihovu odnosu prema M ili L. Davao je izraz o n o m u to je t a d a doivio kao muziku sfera i to je bilo njegovo kozmiko ime. A u onim p r a d a v n i m d a n i m a ljudi su bili instinktivno svjesni da su iz svemira na Zemlju sa sobom donosili ime. Otada kranska svijest na apstraktan nain jo uvijek uva iskonsku svijest posveiva njem pojedinih d a n a sjeanju na svece koji, ispravno shvaeno, trebaju dati novi ivot d u h o v n o m kozmosu. Roenjem odreenog d a n a u godini trebali bismo dobiti ime sveca iji je dan u kalendaru. Ono to se ovdje hoe izraziti na apstraktniji nain u iskonskim je vremenima bilo izraeno konkretnije, kad se u misterijima kozmiko ime osobe nalazilo u skladu s onim to je ona doivljavala sputajui se na Zemlju, kad je svojim biem s planetima stvarala samoglasnike i dodavala ih suglasni cima Zodijaka. Tada su razliite skupine ljudskih rasa imale mnogo imena koja su zaeta na takav nain da su bila u harmoniji s univerzalnim, sveobuhvatnim imenom.

Razmatrano s ove toke gledita, to je bila abeceda? Bila je ono to su nebesa objavila kroz njihove zvijezde stajaice i kroz planete koje se njima kreu. Kad se abeceda izgovarala iz izvorne, instinktivne ljudske mudrosti, njome se izraavala astronomija. Ono to se govorilo abecedom i to se mislilo u astronomiji onih vremena nije predstavljano na isti nain kao uenja sadrana u bilo kojoj grani dananjeg znanja koje je izgraeno od jednostavnih opaaja i pojmova. Ono je zaeto kao objava koja se sama osjeala na povrini ljudskog iskustva, bilo u obliku neoborive istine ili kao dio neoborive istine. Tako je konkretno iskustvo bilo predstavljeno dijelom iskonske mudrosti. I bilo je neega od sasvim mutne svijesti povezane s injenicom da su u sred njem vijeku visokoobrazovani ljudi jo uvijek morali uiti gramatiku, retoriku, dijalektiku, aritmetiku, geometriju, glazbu i astronomiju. U ovom uzdizanju kroz razliita podruja uenja nalazi se polusvjesno prepoznavanje neega to je u ranijim danima postojalo u instinktiv noj jasnoi. Danas je gramatika postala vrlo apstraktna. Vraajui se u vremena o kojima nam povijest nita ne govori, ali koja su unato tomu jo uvijek povijesna vremena, nalazimo da gramatika nije bila apstraktni predmet kao to je danas, nego da su ljudi kroz gramatiku uvoeni u misterij pojedinih slova. Uili su da tajne svemira nalaze izraz u slovima. Pojedini je samoglasnik dovoen u vezu sa svojim plane tom, pojedini suglasnik s pojedinim znakom Zodijaka. Na taj je nain, pomou slova abecede, ovjek stjecao znanje o zvijezdama.

Prelazei s gramatike na retoriku prenosila se primjena onoga to je u ovjeku ivjelo kao aktivna astronomija. A uzdiui se do dijalektike u mislima se dolazilo do shvaanja i djelovanja na ono to je iz astronomije ivjelo u ovjeku. Aritmetika nije smatrana apstrakcijom dananjice, nego biem izraenim u tajni brojeva. Na brojeve se gledalo drukije nego to se to danas ini. Za to u vam dati jedan mali primjer. Kako si d a n a s predoavamo brojeve 1,2, 3? To inimo mislei na graak, pa na jo jedan graak i to su dva; tada se d o d a jo jedan pa su tri. Rije je o dodavanju jednog drugome o slaganju na h r p u . U nekadanje vrijeme nije se brojilo na takav nain. Poinjalo se s jedinicom, a dijeljenjem jedinice na dva dijela dobilo se dva. Prema tomu do dva se nije dolazilo dodavanjem jedne jedinice drugoj. To nije bilo spajanje jedinica, nego su dva bila sadrana u jednom. Tri je bio sadran u j e d n o m na drukiji nain, a etiri ponovno na drukiji nain. Jedinica je obuhvaala sve brojeve i bila je najvea. Danas je jedinica najmanja. Danas se sve shvaa atomistiki. Jedinica je jedan lan, a dva joj je d o d a n o sve se ovo predoava atomistiki. Originalna je ideja bila organska. Ondje je jedinica najvea, a sljedei se brojevi uvijek pojavljuju kao manji i svi su sadrani u jedinici. Time smo doli do sasvim drukijih tajni u svijetu brojeva. Tajne o svijetu brojeva su tek nagovjetaj da nas ovdje ne zanima samo ono to ivi u upljini ovjekove glave. Rekao sam u

upljini glave jer sam vie p u t a pokazao da je ona doista uplja s duhovnog stajalita. Odnosi medu brojevima mogu nas dovesti do opaanja odnosa objektivnosti svijeta. Ako n e p r e s t a n o samo zbrajamo jedan i jedan to je, naravno, neto to nema nikakve veze s injenicama. Imam komad krede. Stavim li p o r e d njega jo jedan komad krede on n e m a nikakve veze s onim prvim komadom. Jednog se ne tie onaj drugi. Predpostavim li, meutim, da je sve jedinica te sada p r e e m na brojeve sadrane u toj jedinici, dva dobivam na nain koji se odnosi na neku posljedicu. Morao sam odlomiti komad. Time izravno ulazim u stvarnost. Tako ovjek nakon uzdizanja u dijalektici, da bi shvatio misaoni svijet astronomije, s aritmetikom, a na slian nain i s geometrijom, p r o d i r e jo dalje u svemir. Iz geometrije se dobiva osjeaj da je u konkretnom smislu geometrijska bila muzika sfera. U tome je razlika izmeu onog to vrijedi danas i onog to je nekad postojalo u instinktivnoj mudrosti p r a s t a r i h vremena. Uzmimo dananju glazbu. Matematiki fiziar proraunava visinu note, primjerice, proraunava koja bi visina posluila u melodiji. Potom je tko bilo, tko je muzikalan, primoran zaboraviti njegovu glazbu i ui u podruje apstraktnog, ako kao gorljivi glazbenik ve nije pobjegao od matematike. ovjek je od neposrednog iskustva odveden u apstrakciju koja ima vrlo malo veze s iskustvom. Samo je po sebi vrlo zanimljivo da ako netko ima sklonost prema matematici te se s

podruja glazbe pouri u podruje akustike nee dobiti mnogo u smislu glazbenog iskustva. Ui li netko takav geometriju te napredujui poinje doivljavati oblike kao glazbene note, drugim rijeima, ako iz petog prijee u esti razred i uini da geometrija zvui kao glazba, sve to, koliko mi je poznato, danas ne ulazi u nastavni plan. No, to je nekada znailo uzdizanje na esti stupanj uenja od geometrije glazbi i samo je na ovaj nain stvarnost, koja se nalazi u podlozi, stvarnost pralikova postajala iskustvom. Na ovaj je nain astronomija u podsvjesnom postajala neto to se svjesno usvajalo kao astronomija, kao sedmi, najvii lan tzv. Trivium et Quadriviuma*. Povijest ovjeka trebala bi se uiti s obzirom na razvoj njegove svijesti jer bismo tada mogli dobiti osjeaj da se svijest mora vratiti ovim stvarima, a to se upravo nastoji u antropozofskoj duhovnoj znanosti. Ne treba se uditi to oni koji su se naviknuli prihvaati dananju znanost ne nalaze nita ispravnog u onom to sam ja napisao, primjerice, u Tajnoj znanosti. Nuno je, meutim, da se ovjek, na pot p u n o svjestan nain, mora vratiti istinskoj stvarnosti koja se, za sada, mora povui kako bi mu omoguila da razvije svoju slobodu. ovjek bi bio sposoban sve jae razvijati svijest o t o m u kako je za njega nuno da se nalazi u n u t a r boanskog kozmikog svijeta kad ne
* U srednjovjekovnim kolama; trivium = prve tri slobodne umjetnosti: gramatika, govornitvo i logika; quadrivium = zborni naziv za aritmetiku, geometriju, astronomiju i glazbu koje su tvorile drugi, tei dio nastavnog plana.

bi bio izbaen iz ovog kozmosa u puku vanjti nu, u istu pojavnost, naravno, toliko jako da su se sve raznoliko blistavilo i velianstvenost zvjezdanog neba sabili u apstraktni ego. Bio je to nuan korak u borbi za slobodu jer ovjek moe razviti svoju slobodu samo tako da zajedno sabije ono to se sasvim ne moe razlikovati u jednu toku svojeg Ja, u neto to ispunjeno cjelinom svemirskog prostora struji kroza sva vremena. No, kad ne bi ponovno osvojio cijeli svijet iz ove jedne jedine toke svojeg Ja, kad se ponov no ne bi uzdignuo iz apstraktnog u konkretno, izgubio bi svoje bie, vie ne bi poznavao ni posjedovao sebe, vie ne bi bio aktivan niti bi djelovao iz vlastite inicijative. Vano je, naravno, razumjeti kako je na prijelazu iz grke u latinsku kulturu apstrak cija zavladala europskom kulturom i tako rezultirala gubitkom iskonskoga svijeta. Treba upamtiti da je latinski jezik dugo bio jezik kulturne elite. Ono to je, meutim, ostalo je beznadno ustrajavanje na onom to je latinski jezik ve odbacio, a ono to se govorilo u grkom svijetu zadralo se samo u miljenju. Od Logosa je ostala logika apstraktno miljenje. U enji ljudi poput Goethea za pozna vanjem grke kulture ima neega to se moe izraziti na sljedei nain: On je eznuo za oslobaanjem od apstraktnosti m o d e r n i h vremena, od suhe proze rimskoga duha. Htio je dosegnuti drugu ker prvobitne m u d r o s t i svijeta, ono to je jo preostalo od svega grkog. Hoemo li razumjeti Goetheovu intenzivnu

udnju za Jugom i mi moramo doivjeti neto slino. U suvremenim kolskim biografijama neemo pronai nita od svega toga. Samo kad u svakoj pojedinoj stvari b u d e odjekivala ovjekova svijest kao izraz cijeloga svemira biti e raien p u t snagama p o t r e b n i m za njegov napredak, ako ne elimo da civilizacija s p a d n e na krajnje barbarstvo.

RUDOLF STEINER
Doktor filozofije Rudolf Steiner roden je 27. veljae 1861. godine u Donjem Kraljevcu u Meimurju (tadanja Austro-Ugarska), a umro je 30. oujka 1925. godine u Dornachu u vicarskoj. Maturirao je u Wiener-Neustadtu 1879. godine, a na bekoj Visokoj tehnikoj koli studirao je matematiku i p r i r o d n e zna nosti te je istodobno p o h a a o predavanja iz knjievnosti, povijesti i filozofije. Osobito se ba vio prouavanjem Goetheovih djela s podruja prirodnih znanosti. Doktorirao je filozofiju na Sveuilitu u Rostocku 1891. godine. Od 1890. do 1897. radio je u Weimaru na sreivanju Goetheova arhiva. Ovim je r a d o m stekao re putaciju najveeg a u t o r i t e t a na podruju poznavanja Goetheovih p r i r o d o z n a n s t v e n i h spisa. Dr. Rudolf Steiner je jedan od pionira koji su prije gotovo stotinu godina doveli ezoteriku na prostore zapadne i srednje Europe, u doba kad je sve nadosjetilno za prosjenog europljanina znailo neto nerealno i iracionalno. Bio je intelektualac iroke naobrazbe s podruja pri rodnih i drutvenih znanosti, literature, glazbe ne i likovne umjetnosti, a pored toga ovjek s razvijenom percepcijom nadosjetilnog svijeta. Kombinacija ovih osobina omoguila mu je da osmisli antropozofiju kao d u h o v n u znanost, odnosno da stvori konzistentan znanstveni sustav na podruju ezoterike koji s lakoom moe pratiti svatko tko se bavi istraivanjem nadosjetilnog.

Njegova antropozofija je znanost o ovjeku kao osjetilnom i nadosjetilnom biu. Tvrdio je da nadosjetilne spoznaje moraju biti jednako egzaktne kao to su to one prirodoznanstvene, ali za razliku od njih nadosjetilnoj spoznaji nisu p o t r e b n i eksperimenti jer e istinske dokaze njezine ispravnosti donijeti sam ivot. Kao filozof i suvremeni uitelj duhovne znanosti dr. Rudolf Steiner svoje uenje nije prenosio samo usmeno nego takoer pismeno u knjigama, asopisima i lancima. Odrao je oko 6000 predavanja diljem Europe. Zahvaljujui tomu to je sluateljima dopustio pisanje stenografskih biljeaka sauvano je oko 4000 predavanja, od kojih je vei dio objavljen za njegova ivota, a pretpostavlja se da je jo oko 2000 predavanja ostalo nezabiljeeno. Razliiti znanstvenici: lijenici, agronomi, pedagozi, arhitekti itd., zamolili su Rudolfa Steinera da im d a d e smjernice kako bi mogli osuvremeniti svoje djelovanje na pojedinim znanstvenim podrujima. Tako su iz antropozofije kao duhovne znanosti proizile mnoge praktine grane koje je osmislio sm Steiner. Jedini je ezoterik koji je svoje duhovne spoznaje pretoio u praksu danas poznatu i priznatu irom svijeta. Od praktinih grana antropozofije naj poznatije su waldorfska pedagogija, bioloko-dinamika poljoprivreda, antropozofska me dicina i zdravstvena pedagogija te umjetniki pravci u slikarstvu, kiparstvu, graditeljstvu i scenskoj umjetnosti kao to su oblikovanje govora i euritmija.