HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA

DIREKTORIJ
ZA OBITELJSKI PASTORAL CRKVE U HRVATSKOJ

Korektura: KARMELA PROSOLI Grafi~ki uredio i opremio: CHRISTIAN TOMISLAV BELINC

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica - Zagreb UDK 265.5(497.5) DIREKTORIJ za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj. - Zagreb : Kr{}anska sada{njost : Hrvatska biskupska konferencija, 2002. ISBN 953-151-510-7 (Kr{}anska sada{njost) 421114062

Izdaju: Kr{}anska sada{njost d.o.o., Zagreb, Maruli}ev trg 14 Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, Kaptol 22 Odgovara: dr. Aldo Stari} Tisak: Kr{}anska sada{njost d.o.o., Zagreb Naklada: 2.500

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA

DIREKTORIJ
ZA OBITELJSKI PASTORAL CRKVE U HRVATSKOJ

KR[]ANSKA SADA[NJOST
ZAGREB, 2002.

PREDGOVOR
Radosno predajemo ovaj dokument Hrvatske biskupske konferencije pod naslovom Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj na{oj crkvenoj i op}oj javnosti. Direktorij, koji je prihva}en na XXIII. plenarnoj skup{tini hrvatskih biskupa, kona~no je ugledao svjetlo dana nakon intenzivnog vi{egodi{njeg rada posebnog povjerenstva Vije}a HBK za obitelj. U drugoj polovini pro{log stolje}a u Crkvi je sve vi{e sazrijevala svijest o potrebi ve}e i sustavnije brige za obitelj. Crkva je na Drugom vatikanskom koncilu na osobiti na~in promi{ljala ovu temu i dala mnoge poticaje za suvremeni pastoral braka i obitelji. Od toga Koncila i potje~e naziv za obitelj ku}na Crkva (LG 11). Biskupska sinoda 1980. godine pod zauzetim vodstvom pape Ivana Pavla II. bila je nastavak Koncila u razmi{ljanju i planiranju suvremenog pastorala braka i obitelji. Sam Sveti Otac izdao je postsinodalnu pobudnicu o zadacima kr{}anske obitelji u suvremenom svijetu pod naslovom Obiteljska zajednica i predao je katoli~kom svijetu s pozivom da se ona u mjesnim Crkvama razradi i primijeni. Tako su nastajali nacionalni direktoriji za obiteljski pastoral. Poruke i poticaji Svetog Oca iz dva pohoda Hrvatskoj bili su dodatni razlog da i mi {to prije prije|emo na izradu ovakvog dokumenta koji }e pospje{iti i olak{ati djelovanje Crkve u na{im biskupijama za dobro braka i obitelji. Sav dosada{nji obiteljski pastoral kao i sve inicijative koje su nam dolazile, napose iz Vije}a HBK za obitelj, dobivaju u Direktoriju za obiteljski pastoral svoje puno opravdanje i osmi{ljenje. Stoga mo`emo re}i, ovaj Direktorij slijedi put kojim Crkva u Hrvatskoj ide od Drugog vatikanskog koncila do danas, a kani ga s jo{ vi{e `ara nastaviti u budu}nosti, svjesna va`nosti obiteljskog pastorala kao prioriteta nove evangelizacije. Dokument prilazi problematici braka i obitelji s pozitivne strane, nagla{avaju}i uzvi{enost i ljepotu bra~ne ljubavi, vrijednost i dostojanstvo ~ovjeka od za~e}a pa do naravne smrti te blagoslov nu`ne i trajne brige oko odgoja djece i mladih. Ne izostavlja upozoriti na posljedice kada se u braku ne `ive vrijednosti sadr`ane u Objavi. Takvima obitelj ne mo`e biti oaza ljubavi, izvor pravoga ljudskog zadovoljstva i sre}e, a djeci i mladi5

ma ne pru`a potrebnu atmosferu prihva}anja i uva`avanja kao i primjera {to im je neophodno u njihovu ljudskom i vjerskom sazrijevanju. @ivjeti Bo`ju viziju braka i obitelji zna~i izabrati pravi put k punom ~ovjekovom ostvarenju. Direktorij za obiteljski pastoral je i sredstvo pastoralnog zajedni{tva me|u na{im biskupijama. Ra|a se iz istog poslanja koje nas sve zdru`uje u zada}i pastoralnih smjernica na po~etku tre}eg tisu}lje}a Na svetost pozvani. Obiteljski pastoral je osobito va`no poglavlje u slo`enoj i cjelovitoj slici ponu|enoj u dokumentu Na svetost pozvani za vrijeme u kojem `ivimo. Jer u izgra|ivanju crkvene zajednice u perspektivi svetosti temeljno je svjedo~anstvo i poslanje kr{}anske obitelji, jer kr{}anska je obitelj prvo mjesto u kojem svi mogu jednostavno i spontano `ivjeti i ostvarivati navje{taj evan|elja svetosti. Na kraju, Direktorij je i konkretan doprinos za slu`bu dru{tvu koju je Crkva du`na pru`iti, nadasve u trenucima kada su vrednote obitelji izlo`ene podcjenjivanjima i prijetnjama. Svima nam je znano kako je obitelj va`na za dru{tvo, kao uostalom i za Crkvu. Svaki doprinos da se pobolj{aju prilike obitelji, a samim time i jasnije odrede njezine odgovornosti, sna`no se odra`ava i na stanje i perspektive na{ega naroda. U tom kontekstu `elimo da provo|enje Direktorija poprati i adekvatna obiteljska politika koju }e promicati same obitelji, a ostvarivati i osiguravati institucije. Stoga preporu~ujem Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj ~itavoj kr{}anskoj zajednici, sve}enicima i svim pastoralnim djelatnicima, redovnicima i laicima. Nadasve ga preporu~ujem obiteljima, posebice onima koje su ve} odgovorno uklju~ene u obiteljski pastoral. U Zagrebu, na blagdan Ro|enja Bla`ene Djevice Marije, 8. rujna 2002.

Josip Bozani}, nadbiskup zagreba~ki predsjednik Hrvatske biskupske konferencije

Broj: 565/2002.

DEKRET
Hrvatska biskupska konferencija je na svom XXIII. plenarnom zasjedanju, odr`anom u Po`egi od 16. do 18. listopada 2001. godine, odobrila uz odre|ene primjedbe Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj i povjerila Stalnom vije}u HBK pregled kona~nog teksta. Stalno vije}e HBK je na svojoj sjednici 1. o`ujka 2002. godine pregledalo kona~ni tekst Direktorija i odredilo da se on tiska. Stoga ovim Dekretom, kao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, dopu{tam objavljivanje Direktorija za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj kao {to je odlu~eno. Ovaj se dokument uklapa u ba{tinu crkvenog u~iteljstva, posebice u smjernice i pravila Hrvatske biskupske konferencije, koje on u cjelovitom i sa`etom obliku odre|uje s ciljem poticanja i obnove obiteljskog pastorala. U Zagrebu, na blagdan Ro|enja Bla`ene Djevice Marije, 8. rujna 2002.

Josip Bozani}, nadbiskup zagreba~ki predsjednik Hrvatske biskupske konferencije

KRATICE
AA = Apostolicam actuositatem (Apostolska djelatnost), dekret Drugog vatikanskog sabora o apostolatu laika, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 50), Zagreb, 2000. AAS = Acta Apostolicae Sedis CA = IVAN PAVAO II., Centesimus annus (Stota godina), enciklika u prigodi stote godi{njice enciklike Rerum novarum, Kr{}anska sada{njost (Koncil 5), Zagreb, 1991. CL = IVAN PAVAO II., Christifideles laici (Kristovi vjernici laici), enciklika o pozivu i poslanju laika u Crkvi i svijetu, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 93), Zagreb, 1990. CT = IVAN PAVAO II., Catechesi tradendae (Preno{enje kateheze), apostolska pobudnica o katehezi u na{e vrijeme, u: Kateheza 1 (1980), 1. DFS = CONGREGAZIONE PER L'EDUCAZIONE CATTOLICA, Direttive sulla formazione degli seminaristi circa i problemi relativi al matrimonio e alla famiglia, Tipografia Vaticana, Rim, 1995. DnV = Zbor za nauk vjere, Domum vitae, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 88), Zagreb, 1987. DoV = IVAN PAVAO II., Dominum et Vivificantem (Gospodina i @ivotvorca), Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 87), Zagreb, 1997. DS@T\ = KONGREGACIJA ZA KATOLI^KI ODGOJ KONGREGACIJA ZA KLERIKE, Direktorij za slu`bu i `ivot trajnih |akona, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 114), Zagreb, 1998. DZSRH = Dr`avni zavod za statistiku Republike Hrvatske EN = PAVAO VI., Evangelii nuntiandi, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 50), Zagreb, 1976. EV = IVAN PAVAO II., Evangelium vitae (Evan|elje `ivota), Enciklika o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog `ivota), Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 103), Zagreb, 1995. FC = IVAN PAVAO II., Familiaris consortio (Obiteljska zajednica), apostolska pobudnica o zada}ama kr{}anske obitelji u suvremenom svijetu, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 64), Zagreb, 1981. GE = Gravissimum educationis, deklaracija o kr{}anskom odgoju Drugog vatikanskog sabora, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 50), Zagreb, 2000.
9

= Gaudium et spes, pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Drugoga vatikanskog sabora, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 50), Zagreb, 2000. HBK = Hrvatska biskupska konferencija HV = PAVAO VI., Humanae vitae (Ljudskog `ivota), Kr{}anska sada{njost 2 (Dokumenti 18), Zagreb, 1997 . KKC = Katekizam Katoli~ke crkve, Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, 1994. LE = IVAN PAVAO II., Laborem exercens (Radom ~ovjek), Enciklika o ljudskom radu, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 63), Zagreb, 1981. LG = Lumen gentium (Svjetlo naroda), dogmatska konstitucija Drugog vatikanskog sabora o Crkvi, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 50), Zagreb, 2000. LJS = PAPINSKO VIJE]E ZA OBITELJ, Ljudska spolnost: istina i zna~enje. Odgojne smjernice u obitelji, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 106), Zagreb, 1997. MD = IVAN PAVAO II., Mulieris dignitatem, apostolsko pismo o dostojanstvu i pozivu `ene prigodom marijanske godine, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 91), Zagreb, 1989. PC = Perfectae caritatis, dekret Drugog vatikanskog sabora o prilago|enoj obnovi redovni~kog `ivota, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 50), Zagreb, 2000. Pob = IVAN PAVAO II., Pismo obiteljima, IKA, Dokumenti 1, Zagreb, 1994. PSM = PONTIFICIO CONSIGLIO PER LA FAMIGLIA, Preparazione al sacramento del matrimonio, Ed. Paoline, Milano, 1996. PSO = IVAN PAVAO II., Pismo starijim osobama, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 123), Zagreb, 1999. RH = IVAN PAVAO II., Redemptor hominis (Otkupitelj ~ovjeka), nastupna enciklika, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 56), Zagreb, 1980. RS@ = Red slavlja `enidbe, Kr{}anska sada{njost, Zagreb, 1997. SLJRH = Statisti~ki ljetopis Republike Hrvatske SVHBK = Slu`bene vijesti Hrvatske biskupske konferencije ZKP = Zakonik kanonskoga prava. Progla{en vla{}u pape Ivana Pavla II., S izvorima, Glas Sabora Zagreb, 1996. @K = HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, @upna kateheza u obnovi `upne zajednice. Plan i program. Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije, Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Zagreb Zadar, 2000.

GS

10

UVOD
1. Po naumu Oca koji nas stvori, dobro ljudske osobe, svake dru{tvene zajednice i ljudskoga roda uop}e, te kr{}anski i crkveni `ivot ostvaruju se preko obitelji utemeljene na braku, u skladu sa zakonito{}u upisanom u ljudsku narav u samom otajstvu stvaranja ~ovjeka u po~etku (usp. Post 1, 2627). To je dobro usko povezano sa zdravljem bra~ne i obiteljske zajednice: ~ovjek se ra|a u obitelji, u obitelji odrasta i `ivi. @ivot naroda, dr`ava te svih oblika ljudskog udru`ivanja prolazi kroz obitelj. U njoj se trajno prianja uz ideale ~ovjekoljublja, sebedarja, plemenitosti, ljudskosti, koji ne ostaju samo u krugu obitelji nego se nu`no po naravi stvari prenose i izvan obiteljske zajednice.
@ivi li tko skladnim bra~nim i obiteljskim `ivotom, protkanim iskustvom uzajamnoga prihva}anja, povjerenja, pra{tanja, on te iste vrednote prenosi i u dru{tveni `ivot: na svoje radno mjesto, odnose u dru{tvu, dru{tvene strukture i politi~ki `ivot. Vrijednosti koje upijaju u ozra~ju bra~nog `ivota svojih roditelja i u obiteljskom ambijentu, odrastaju}i, djeca sa sobom nose u `ivot i prenose ih u svoje obitelji, u profesionalne odnose i u sve druge oblike dru{tvenog `ivota. Obitelj je kolijevka i osnovna stanica dru{tva. Ona je istodobno i prvo i trajno mjesto odgoja i duhovnog rasta, i to ne samo jedne osobe nego i ~itavog naroda. Tako je obitelj 'duhovno rodoslovlje' pojedine osobe te '`ari{te' civilizacije ljubavi.1 Sro|ena s ljudskim dru{tvom, ona je u njegovu sredi{tu i temelj je njegove budu}nosti. Istodobno i ljudsko dru{tvo sna`no utje~e na stabilnost, postojanost i kvalitetu bra~nog i obiteljskoga `ivota, {to se povratno odra`ava na `ivot dru{tvene zajednice. Utjelovljeni Sin Bo`ji, u kojemu je sva punina objave, pravi Bog i savr{eni ~ovjek, izabrao je kao mjesto svojega ro|enja i odrastanja jednu obitelj. Time je ne samo posvetio obiteljski `ivot nego je pokazao i vrijednost i va`nost obitelji kao prirodnog i redovitog ambijenta za normalni razvoj i rast ljudske osobe. Svojom prisutno{}u na svadbi u Kani Galilejskoj blagoslovio je i bra~nu i obiteljsku ljubav (usp. Iv 2, 112).
1

Usp. Pob, 13.

11

Utjelovljeni, raspeti i uskrsli Isus Krist je i put Crkve (usp. Iv 14, 6). A, budu}i da se na neki na~in sjedinio i poistovjetio sa svakim ~ovjekom2, Isus Krist pokazuje da je konkretan ~ovjek put Crkve3. Ona ga nu`no slijedi korak po korak tako|er kroz njegov bra~ni i obiteljski `ivot. Zanimanje i briga crkvene zajednice za bra~ni i obiteljski `ivot, za njegovu kvalitetu i zdravlje, pripada stoga samom poslanju Crkve. Njoj na srcu le`i ne samo bra~ni i obiteljski `ivot njezinih sinova i k}eri nego i svakoga ~ovjeka. Slu`e}i ~ovjeku, ona slu`i Kristu. Upravo radi toga i Crkva u Hrvatskoj `eli domisliti i organizirati sustavni pastoral braka i obitelji i istodobno pru`iti ruku suradnje svim ljudima dobre volje te dru{tvenim strukturama u zajedni~kom promicanju vrednota i dobrobiti braka i obitelji u hrvatskom dru{tvu.

2 3

Usp. GS, 22. Usp. RH, 14.

12

I.

BO@JI NAUM O BRAKU I OBITELJI

Sakramentalna `enidba na sliku trojedinoga Boga 2. Bog je ~ovjeka stvorio na svoju sliku, kao mu{karca i `enu. I re~e
Bog: 'Na~inimo ~ovjeka na svoju sliku, sebi sli~na' (...) Na svoju sliku stvori Bog ~ovjeka, na sliku Bo`ju on ga stvori, mu{ko i `ensko stvori ih (Post 1, 2627). Model stvaranja ~ovjeka na sliku Bo`ju u po~etku bio je Krist. Adam, prvi ~ovjek, bio je naime slika onoga koji je imao do}i, Krista Gospodina.4 Krist je prava slika Bo`ja (usp. Kol 1, 15), a ~ovjek stvoren na sliku Bo`ju (usp. Post 1, 27), stvoren je na sliku Isusa Krista. Stvaraju}i ga, Stvoritelj ga je obdario kvalitetom osobe da bi mogao biti njegov saveznik i partner. To zajedni{tvo Boga i ~ovjeka od po~etka u Kristu, dose`e svoj vrhunac u utjelovljenju Isusa Krista. Po hipostatskom sjedinjenju bo`anske i ljudske naravi Bog i ~ovjek u Kristu postali su jedno. Stvoren na sliku Isusa Krista, ~ovjek je od 'po~etka' onti~ki sjedinjen s Kristom. On je kristovsko bi}e, u Isusu Kristu predodre|eno na zajedni{tvo s Trojedinim Bogom. To predodre|enje prethodi bilo kojoj njegovoj odluci i vodi ga prema sjedinjenju s Kristom i po Kristu s Ocem, bio on toga svjestan ili ne, ve} i prije kr{tenja i prije bilo kakvoga osobnog opredjeljenja. ^ovjek pripada otajstvu Isusa Krista i u njemu otkriva vlastiti prototip te neiscrpni izvor i klju~ za razumijevanje i interpretaciju vlastitog postojanja. I `enidbeno sjedinjenje s bra~nim drugom izraz je i oblik njegova sjedinjenja s Kristom (usp. Mt 25, 40; Iv 15, 912; Ef 5, 2233). Bra~no je zajedni{tvo predokus zajedni{tva s Bogom. ^ovjek je, stoga, slika Bo`ja ne samo kao pojedinac nego su i bra~no i obiteljsko zajedni{tvo na sliku Bo`ju. Nije dobro da ~ovjek bude sam: na~init }u
4

GS, 22.

13

mu pomo} kao {to je on (Post 2, 18). ^ovjek je, naime, od iskona ne samo slika Boga Stvoritelja nego je tako|er, i to bitno, slika neistra`ivoga bo`anskog zajedni{tva Osoba. Slika Bo`ja nisu samo mu{karac i `ena pojedina~no nego i u njihovu me|usobnom jedinstvu i zajedni{tvu odsijeva zajedni{tvo ljubavi unutar Presvetoga Trojstva. Model interpretacije ljudske osobe jest Bog kao Trojstvo, kao zajedni{tvo osoba. U communio personarum ogleda se, kao u ogledalu, communio Personarum ~udesni misterij neprekidne razmjene ljubavi bo`anskih Osoba. Jedinstvo mu{karca i `ene pokazuje da je, u otajstvu stvaranja, u ljudsko bi}e upisana sli~nost s Presvetim Trojstvom, te da je ono izvor, nadahnu}e, model, cilj i uvir ljudskog zajedni{tva osoba. Ova refleksija o ~ovjeku kao slici Trojstva, najvi{e je i najuzvi{enije {to se mo`e re}i o ~ovjeku i ozna~uje najdublji vid teolo{kog govora o ~ovjeku, njegovu tijelu, spolnosti, braku i obitelji.5

'Ku}na Crkva' na sliku Trojstva 3. Crkva je na Drugome vatikanskom saboru obitelj nazvala ku}nom Crkvom6, tj. osnovnom stanicom `ivota Crkve. Budu}i da je obitelj utemeljena na sakramentalnoj kr{}anskoj `enidbi, ta Crkva u domu kao i sveop}a Crkva svoj identitet otkriva polaze}i od Presvetoga Trojstva, i to na dvostruk na~in: (a) Presveto Trojstvo je izvori{te njezina postojanja. Otajstvo Presvetoga Trojstva temelj je i klju~ za shva}anje ~ovjeka, te braka i obitelji. U svojoj providnosnoj i bezgrani~noj ljubavi Otac je odvijeka u svojemu Sinu izabrao ~ovjeka i stvorio ga na njegovu sliku, predodredio ga na zajedni{tvo sa sobom i po Sinu ga spasio od grijeha te priveo slavi uskrsnu}a, a Duh Sveti, kojega je Krist izlio na svoje u~enike nakon uza{a{}a k Ocu, trajno u Crkvi uprisutnjuje djelo spasenja.7 Crkva, pa i ona ku}na, utemeljena na sakramentima krsta, potvrde i `enidbe te trajno obnavljana u euharistiji i pomirenju, tj. kr{}anski brak i obitelj, ostvarenje je bo`anskoga plana spasenja. (b) Presvetim Trojstvom ozna~eni su, stoga, i sama nutarnja struktura te poslanje Crkve. Osim toga {to je ostvarenje Bo`jega plana spasenja, Cr5

Usp. IVAN PAVAO II., Kateheza na generalnoj audijenciji 14. studenog 1979., 2, u: Insegnamenti di Giovanni Paolo II., vol. II/2, str. 1156; MD, 7; DoV, 12. 34; FC, 17. Usp. LG, 11. Usp. LG, 15.

6 7

14

kva je i slika Trojstva, slika unutartrojstvenog zajedni{tva bo`anskih osoba. Ro|ena je po izlijevanju Duha Svetoga, osobne i uosobljene ljubavi izme|u Oca i Sina. Crkva je koinonia. Ona je puk skupljen u jedinstvu Oca, Sina i Duha Svetoga8. Misterij i poslanje Crkve jest da bude koinonia slika Trojstva i sakrament spasenja koje izvodi Otac po djelovanju Sina i po posve}enju koje kroz povijest ostvaruje Duh Sveti. Otajstvo Crkve ostvaruje se na sasvim osobit na~in i u obiteljskom zajedni{tvu utemeljenom na bra~nom `ivotu dvoje kr{tenika. Me|usobna ljubav i uzajamna darovanost kr{}anskih supru`nika potje~e s vrela bo`anske ljubavi, u kojemu Osobe Trojstva postoje na na~in dara. Krist (...) objavljuju}i misterij Oca i njegove ljubavi potpuno otkriva i ~ovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvi{enost njegova poziva.9 'Dvoje njih bit }e jedno tijelo.' Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu (Ef 5, 32). U svjetlu objave u Isusu Kristu kr{}anski bra~ni drugovi otkrivaju ne samo da je nutarnja prastruktura njihova bra~nog veza religiozne naravi nego da intimno{}u svoje ljubavi, bezrezervnim i neopozivim predanjem i darovano{}u postaju uprisutnjenjem Boga saveznika i izrazom `ivota onoga koji je vrelo ljubavi, tj. bo`anskoga Trojstva. U svjetlu objave u Isusu Kristu spoznaju uzvi{enost svojega bra~nog poziva: njihov je bra~ni `ivot mjesto uprisutnjenja trojstvenog `ivota i unutartrojstvene ljubavi, na ~iju su sliku stvoreni. Istodobno bra~ni je `ivot i predokus sudjelovanja u trojstvenom darivanju u ljubavi, odnosno anticipacija eshatolo{ke stvarnosti. U kr{}anskom se bra~nom zajedni{tvu tako ostvaruje ozra~je najdubljega i najosebujnijega me|uosobnog odnosa. Jedinstvo udvoje, tj. `enidbeno zajedni{tvo mu`a i `ene, slika je zajedni{tva koje je u Bogu i u kojem se tri bo`anske Osobe ljube u intimi otajstva bo`anskog `ivota. To je zajedni{tvo plod izlijevanja darova Duha Svetoga kr{}anskim supru`nicima koji ih suobli~ava Kristu i pretvara ih u osobe-dar, ~iji `ivot postaje `ivotom za drugu osobu. Takva je uzajamna darovanost kr{}anskih supru`nika i njihovo `enidbeno zajedni{tvo sakrament trojstvenog zajedni{tva. Zajedni{tvo kr{}anskih supru`nika, te obitelji utemeljene na sakramentu `enidbe, pronalazi tako svoj prototip u trojstvenom zajedni{tvu bo`anskih Osoba i ozna~uje dioni{tvo u zajedni{tvu Boga i ~ovjeka, ostvarenog po `ivotu i djelu Isusa Krista.

8 9

LG, 4. GS, 22.

15

Kr{}anski brak i obiteljski `ivot povla{teno su mjesto uprisutnjenja i ostvarenja trojstvenog zajedni{tva me|u ljudima i zato sakrament i slika zajedni{tva ljubavi triju bo`anskih Osoba.10

^ovjek je poziv na ljubav i sebedarje 4. ^ovjek, stvoren na sliku Bo`ju, stvoren je iz ljubavi za ljubav. On je plod Bo`je ljubavi i stvoren je da bi ljubio. Stoga je ljubiti i biti ljubljen poziv i duboka potreba ljudske osobe. Njezino dostojanstvo slike Bo`je le`i u sposobnosti darivati se u ljubavi i biti obdaren ljubavlju druge osobe. ^ovjek ne mo`e `ivjeti bez ljubavi. On ostaje po sebi neshvatljivo bi}e, njegov je `ivot li{en smisla, ako mu ne biva objavljena ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne u~ini svojom, ako na njoj `ivo ne sudjeluje.11 No, iz Bo`jega stvoriteljskog ~ina izronio je ~ovjek u biseksualnoj dvostrukosti postojanja: kao mu{karac i kao `ena. Rije~ je o dvostrukom utjelovljenju ljudske osobe i o dvama na~inima ljudskog postojanja. Ljudsko je bi}e oduvijek biseksualno i postoji samo kao mu{karac ili kao `ena. U ljudsku je narav Stvoritelj upisao poziv na zajedni{tvo i darivanje. Stvoren na sliku Boga saveznika, koji je u sebi trojstveno zajedni{tvo, ~ovjek je obdaren sposobno{}u i potrebom ljubavi i zajedni{tva, voljeti i biti voljen. Sakramentalna kr{}anska `enidba izranja iz Bo`jeg saveza s ~ovjekom, koji svoj vrhunac dose`e u Isusu Kristu; izranja iz otajstva utjelovljenja, muke, smrti i uskrsnu}a Isusa Krista, te je plod i o~itovanje spasenja ostvarenog u `ivotu i u djelu Isusa Krista. Ona je zajedni{tvo spa{enih u Kristu, zajednica u kojoj se o~ituje Kristovo spasenje. Duh Sveti nadahnjuje i ispunjava kr{}anske supru`nike te ih uvodi u doga|anje trojstvene ljubavi, a njihovo bra~no darivanje i zajedni{tvo pretvara u dioni{tvo u bo`anskom `ivotu i ~ini ga spasenjskim doga|anjem. Savez sklopljen s izraelskim narodom i zape~a}en u Isusu Kristu utemeljen je na Bo`joj odluci za ~ovjeka, iz koje proizlaze ljubav i vjernost u
10

Obitelj je, naime, zajednica osoba kojima je vlastiti na~in postojanja i zajedni~kog `ivljenja, upravo zajedni{tvo: communio personarum. I tu ne dovode}i u pitanje apsolutnu transcendenciju Stvoriteljevu u odnosu na svako stvorenje izbija jedinstveni odnos s bo`anskim Mi (Pob, 78). FC, 18.

11

16

odnosu prema njemu. Stoga, kr{}anska `enidba, koja proizlazi iz tog saveza, nije puki sentimentalni osje}aj, nego je tako|er svjesna i voljna odluka s dalekose`nim posljedicama. Naravni red (zrela ljudska ljubav izme|u mu{karca i `ene, koja ve} sama po sebi uklju~uje slobodni pristanak, trajnost i vjernost) biva uklopljen u nadnaravni red i ~ini njegov sastavni dio.12 Upravo je zato obitelj, kao najmanja zajednica uprisutnjenja i aktualizacije Kristova spasenja, ku}na Crkva spasenjska zajednica, u kojoj se doga|aju susret s Kristom i iskustvo njegova spasenja; predokus je eshatolo{ke stvarnosti i mjesto ostvarenja Crkve sakramenta spasenja u Isusu Kristu. Sakramentalnost, vlastita `enidbi kr{tenika, dinami~na je, stoga, stvarnost, koja nije vezana samo uz `enidbenu privolu i uz po~etak zajedni{tva nego se trajno doga|a i neprestani je izvor milosti i posve}enja, to ve}i {to je sna`nije predanje `enidbenom drugu kao Kristu, na sliku Kristova predanja Ocu.

Spasenjski put po predanju bra~nom drugu kao Kristu 5. U Kristovu vazmenom otajstvu objavljena je najjednostavnija i zadivljuju}a novost: Bog prvi i bezuvjetno ljubi ~ovjeka. Krist je mjera njegove ljubavi prema ~ovjeku i istodobno potpuno ostvarenje Bo`jega nauma o ~ovjeku. On je pravi Bog, ali i savr{eni ~ovjek. Tako mu je Krist otkrio i njegov identitet: U Kristu je oslobo|en te`nje za sebi~no{}u te osposobljen da vlastitu radost tra`i u radosti drugoga. Ljubav koju je Krist objavio zahtjevna je. No, upravo su u tome njezina veli~ina i ljepota: u ~injenici da je zahtjevna. @enidba dvoje kr{}ana pretpostavlja njihovo prethodno osobno sjedinjenje s Kristom i njihovo osobno i neopozivo predanje Kristu. @ivot u braku

12

Brak i obitelj jesu stvarnosti koje pripadaju ovomu svijetu. No, unato~ svojem profanom karakteru, brak je djelo Bo`jih ruku (usp. Ps 8, 4) i kao takav ima nadnaravno zna~enje. Tek otkrivaju}i to nadnaravno zna~enje (objavljeno u Starom i u Novom zavjetu) i u svjetlu toga (nadnaravnog) zna~enja, mo`emo shvatiti vrijednost braka i obitelji u ljudskom `ivljenju te, napokon, kona~nu i potpunu istinu o braku i obitelji. @enidba ~ini dio povijesti spasenja kao zemaljska stvarnost i stoga ne dopu{ta prenagla{avanje nadnaravnoga zna~enja antropolo{kih danosti, ali isto tako ne dopu{ta ni umanjivanje svetosti i sakramentalnosti tih istih danosti. Bo`ji naum o braku i obitelji, upisan u ljudsku narav u samom ~inu stvaranja, uklju~uje ono zna~enje i vrijednost koja je o~itovana objavom, ali i po{tuje filozofsko promi{ljanje, psihologiju, sociologiju te rezultate medicine, biologije i drugih prirodnih znanosti.

17

oblik je predanja i ljubavi prema Kristu, intimnoga sjedinjenja s njim i poniznoga slu`enja njemu u bli`njemu u bra~nom drugu. Kao {to je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li ~uvali moje zapovijedi, ostat }ete u mojoj ljubavi; kao {to sam i ja ~uvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. (...) Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao {to sam ja vas ljubio! (Iv 15, 912). [to ste u~inili jednome od moje najmanje bra}e, meni ste u~inili (Mt 25, 40). Otajstvo je to veliko (Ef 5, 32). Kr{}anin u bra~nom drugu prepoznaje Krista i uz njega prianja kao uz Krista. Samoprijegorno mu je darovan kao Kristu (usp. Ef 5, 22; Rim 12, 913) i to na na~in Kristova potpunog predanja Ocu (usp. Iv 14, 20; 17, 2123). Model predanja vlastitom `enidbenom drugu jest Krist na kri`u. Bra~ni drug kojemu se daruje i kojemu se podla`e je Krist (usp. Ef 5, 21). Svakomu je mu`u glava Krist (1 Kor 11, 3). Mu` je glava `ene kao i Krist Glava Crkve (Ef 5, 23). Kr{}anska je `enidba uzimanje udjela u savr{enoj ljubavi onoj Kristovoj. Ljubav mu{karca i `ene jest i mo`e biti sakrament sjedinjenja Krista i Crkve tada kada su mu` i `ena osobno sjedinjeni s Kristom, suobli~eni Kristu predanom Ocu i kada, prianjaju}i jedno uz drugo, me|usobno ljube jedno drugo kao Krista. Mu`evi, ljubite svoje `ene kao {to je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju (Ef 5, 25). Mu` i `ena, snagom sakramenta krsta, ~ine jedno jedinstveno Kristovo tijelo (usp. 1 Kor 12, 27). Tako treba da i mu`evi ljube svoje `ene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju `enu sebe ljubi. (...) Doista, mi smo udovi njegova Tijela (Ef 5, 28. 30). Ljubav mu`a i `ene, po sjedinjenju i suobli~enju s Kristom za njih postaje izvorom milosti i posve}enja. Bra~ni `ivot kr{}anskih supru`nika postaje tako milosnom stvarno{}u, sudjelovanjem u sjedinjenju Boga i ~ovjeka u Isusu Kristu i aktualizacijom zajedni{tva izme|u Krista, utjelovljenog Sina Bo`jega i Spasitelja, i Crkve, njegove zaru~nice. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu (Ef 5, 32). Kr{}anska je `enidba, zato, sakramentalna stvarnost i pripada redu spasenja.

Zahva}eni unutartrojstvenom ljubavlju Duhom Svetim 6. Spasenjsko poslanje Sina kulminira u izlijevanju Duha Svetoga i dovr{ava se po njegovu posvetiteljskom djelovanju u Crkvi kroz povijest. Duh Sveti ujedinjuje ~lanove Crkve, stvara vez zajedni{tva me|u njima. Stoga je on kao du{a Crkve. Ona postoji u snazi Duha Svetoga. Duh Krista
18

uskrsloga, osobna i uosobljena ljubav izme|u Oca i Sina13, izliven na zajednicu Kristovih u~enika povezuje ih u jedno otajstveno tijelo Kristovo. Crkva je, zato, u svojoj najdubljoj naravi zajedni{tvo, zajedni{tvo spa{enih i preporo|enih po izlijevanju Duha Krista uskrsloga. Duh Sveti pro`ima Crkvu. Ona svoj identitet i svoje poslanje ostvaruje samo po djelatnoj prisutnosti Duha Svetoga. On ne samo da o`ivljava jednom ustanovljenu zajednicu Crkve nego je trajni temelj i princip zajedni{tva njezina `ivota. Crkve, stoga, nema bez Duha Svetoga. Duh Sveti je u njezinu po~etku (jer je ro|ena po izlijevanju Duha). No, on joj trajno daje `ivot kroz povijest, daju}i joj da raste kao Tijelo Kristovo. U ovom dinami~nom identitetu i zakonitosti sveop}e Crkve sudjeluje i ku}na Crkva, utemeljena na bra~nom zajedni{tvu dvoje kr{tenika. Snagom sakramenta krsta i potvrde svaki kr{tenik biva zahva}en unutartrojstvenom ljubavlju Duhom Svetim. Kr{}anski supru`nici, zahva}eni darovano{}u izme|u Oca i Sina, postaju sjedinjeni s Kristom u njegovoj uzvratnoj darovanosti Ocu i istodobno unutartrojstvena ljubav Duh Sveti postaje ozra~je i nadahnu}e njihova bra~nog zajedni{tva, {to zahva}a i pro`ima i ~itav njihov obiteljski `ivot. Drugim rije~ima, izvori{te ljubavi i snaga koja povezuje kr{}anske supru`nike u neopozivom predanju i dubokom `ivotnom sjedinjenju u `enidbi, te nutarnji dinami~ki `ivotni princip kr{}anskoga braka i obitelji utemeljene na sakramentu `enidbe, jest Duh Sveti. Duh Sveti bra~nu ljubav unosi u bo`ansku ljubav i ~ini je novom, sakramentalnom stvarno{}u.14 Kr{}anska je `enidba sakramentalna jer sudjeluje u savr{enoj ljubavi, onoj Kristovoj. Sakramentalna je jer ozna~uje sudjelovanje u daru Duha, tj. u izvoru ljubavi. Bra~ni i obiteljski `ivot tako postaju sveta i posve}uju}a stvarnost koja aktualizira i uprisutnjuje unutartrojstveni `ivot iz kojega izvire predanje Krista Crkvi te uzvratna darovanost Crkve Kristu. Sakramentalnost kr{}anske `enidbe ne odnosi se stoga samo na `enidbenu privolu i po~etak `enidbenog `ivota nego obuhva}a ~itav bra~ni `ivot u svim fazama njegova razvoja. No, to zna~i da `enidbena privola nije, niti smije biti, samo formalno-pravni ugovor, nego je `enidbena privola i ~in svjesnog i slobodnog ispovijedanja kr{}anske vjere, kojemu nu`no prethodi kr{}ansko iskustvo ulaska u stvarnost pashalnog otajstva u skladu s Isusovom logikom p{e13 14

Usp. DoV, 10. 2223. Bra~na ljubav uzeta je u bo`ansku ljubav (usp. GS, 48).

19

ni~noga zrna (usp. Iv 12, 2426; Lk 9, 24) te odluka sklopiti `enidbu kao sakrament Gospodina Isusa Krista. @enidbena privola dvoje kr{tenika pred slu`benikom Crkve pretpostavlja zahva}enost zaru~nika Duhom Kristovim i predstavlja ~in ostvaren snagom Duha Svetoga te dar stvorene milosti. Milost sakramenta `enidbe ne dijeli im slu`benik Crkve, nego ga njih dvoje podjeljuju jedno drugomu.

Crkva u malom 7. Bra~no zajedni{tvo kr{}anskih supru`nika uprisutnjenje je milosne ljubavi i spasenjskoga `ivotnog zajedni{tva izme|u Krista i Crkve (usp. Ef 5, 2233). Ta milosna ljubav i zajedni{tvo, koje daju sakramentalno dostojanstvo `enidbi dvoje kr{}ana, prelijeva se i na njihovu djecu. Ona udi{u ozra~je ljubavi, hrane se i odrastaju snagom milosne ljubavi izme|u oca i majke, te je i obiteljsko zajedni{tvo kr{}ana pravo crkveno zajedni{tvo, uprisutnjenje i slika Crkve, zaru~nice Kristove. Na taj na~in bra~no i obiteljsko darivanje i zajedni{tvo postaju dioni{tvom u trojstvenom zajedni{tvu i bo`anskom `ivotu, te stoga spasenjskom stvarno{}u i doga|anjem. Zbog toga se mo`e ustvrditi ne samo da je sakramentalna bra~na ljubav kr{}anskih supru`nika spasenjsko doga|anje te put njihova posve}enja nego da je i `ivot kr{}anske obitelji mjesto ostvarenja Crkve kao spasenjske zajednice skupljene u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga15 te da i obitelj kao najmanja zajednica aktualizacije i uprisutnjenja spasenja ima i strukturalno mjesto u Crkvi sakramentu spasenja. Ona ne pripada strukturi Crkve zato {to bi Crkva bila podijeljena na manje organizacijske jedinice, a ta bi bila obitelj, nego zato {to se i obitelj kao najmanja zajednica u kojoj se doga|a iskustvo spasenja ra|a, kao i sveop}a Crkva, iz Kristova otvorena boka i jer je najmanja zajednica u kojoj se ostvaruje `ivot Crkve.16 U obitelji se ostvaruje otajstvo utjelovljenja i iskustvo Duha; tu se ra|aju `ivot i 'dru{tvo' te se ostvaruje `ivot Crkve.17 Obiteljsko zajedni{tvo
15 16

Usp. LG, 4. Obitelj koja polazi od mu`a i `ene, korjenito proizlazi iz Bo`jeg otajstva. To odgovara najintimnijem bi}u mu`a i `ene, njihovu uro|enom i izvornom osobnom dostojanstvu (Pob, 8). Usp. LG, 11.

17

20

kr{}anske obitelji konkretno je ostvarenje spasenjskog zajedni{tva s Kristom uskrslim i me|usobno, snagom djelovanja njegova Duha. Bra~na je stvarnost dvoje kr{}ana stoga sakrament odnosa izme|u Krista i Crkve, a bra~na i obiteljska zajednica kr{}ana najmanja zajednica spa{enika, najmanja pojedina~na Crkva (Crkva u malom; ku}na Crkva), te prvo mjesto i najredovitiji oblik ljudskog dioni{tva u trojstvenom zajedni{tvu i mjesto ostvarenja trojstvenoga zajedni{tva me|u ljudima. Kr{}anska obitelj utemeljena na sakramentalnoj `enidbi pripada, stoga, samoj strukturi Crkve.18 Mjesto ra|anja Crkve jesu sakramenti kr{}anske inicijacije, ali je obitelj kolijevka i mjesto rasta Crkve. Eklezijalna dimenzija sastavni je dio

18

Govore}i o strukturi Crkve, LG ne navodi obitelj. Govori o narodu Bo`jemu, o hijerarhiji, laicima i redovnicima. No, iako u tom kontekstu ne spominje obitelj, ipak to ne zna~i da se ne mo`e govoriti o strukturnom mjestu obitelji u Crkvi. No, pri interpretaciji tvrdnje da obitelj ima eklezijalni karakter i da pripada strukturi Crkve svakako treba izbjegavati shva}anje koje bi sugeriralo odre|eni biologizam. Pripadnost Crkvi, naime, uvijek pretpostavlja vjeru, osobno opredjeljenje i sakramentalni `ivot. Crkva se ra|a iz vjere, ona je zajednica onih koji osobno prianjaju uz Krista i vjeruju u njega. Iako sakrament, kr{}anska je `enidba zemaljska stvarnost. U nebu nema ni mu{kog ni `enskog, a bra~no zajedni{tvo nestaje u eshatolo{kom `ivotu. Crkvu se, prema tome, ne mo`e vezati uz biolo{ke komponente i strukturu obitelji. Vjernik se ne postaje samim ro|enjem, nego tek po osobnoj vjeri i po sakramentu krsta. No, naravni red ulazi u red spasenja i uzajamno bra~no darivanje u kr{}anskoj sakramentalnoj `enidbi oblik je darivanja Kristu u bra~nom drugu (usp. Ef 5, 22) te i braku te obitelji utemeljenoj na sakramentalnoj `enidbi pripada strukturalno mjesto u Crkvi. Duh Sveti, koji je Duh Ljubavi i uosobljeni dar, nadahnjuje i ispunjava kr{}anske supru`nike te ih uvodi u doga|anje trojstvene ljubavi. Tako bra~no darivanje i zajedni{tvo postaju dioni{tvom u trojstvenom bo`anskom zajedni{tvu i `ivotu i, radi toga, i spasenjskim doga|anjem. Zato se mo`e kazati da su sakramentalno bra~no zajedni{tvo i kr{}anski `ivot obitelji utemeljeni na sakramentu `enidbe mjesto ostvarenja Crkve kao spasenjske zajednice te da kr{}ansko bra~no i obiteljsko zajedni{tvo, kao najmanja zajednica aktualizacije i uprisutnjenja spasenja, pripadaju strukturi Crkve. Kr{}anska obitelj u sebi ima sve tri dimenzije crkvenosti: navije{tanja, slavljenja i slu`enja. (Usp. LG, 11.) Zna~enje obitelji za `ivot Crkve i ostvarenje njezina poslanja nije ni{ta manje strukturalno va`no od va`nosti {to ga za `ivot i poslanje Crkve imaju redovni~ke zajednice, udruge, pokreti i druge crkvene zajednice. No, iako je obitelj mjesto ostvarenja i rasta u crkvenosti, Crkva pa i ona ku}na ra|a se u sakramentima. Teolo{ko razmi{ljanje o mjestu obitelji u Crkvi ostaje ipak i dalje zada}om teolo{ke refleksije, kako razmi{ljanje o braku i obitelji u ovom smjeru ne bi izazivalo nedoumice s obzirom na njihovo formalno mjesto u odnosu prema hijerarhijskoj strukturi Crkve. Iz ovoga tako|er proizlazi i zada}a da, osim valoriziranja elemenata koji utje~u na valjanost kr{}anske sakramentalne `enidbe, dostatno budu vrednovani i elementi ljudske i kr{}anske zrelosti te dinami~ki karakter `enidbe i svi oni elementi koji utje~u na plodonosnost sakramentalne kr{}anske `enidbe.

21

njezina identiteta. U bra~nom i obiteljskom ambijentu ostvaruje se ne samo kr{}anski nego i crkveni `ivot (navije{tanje, slu`enje, slavljenje). Kr{}anska je obitelj primarno i prirodno mjesto u kojemu se `ive sve tri zada}e Crkve: svjedo~ko navije{tanje Bo`je rije~i, slavljenje trojedinog Boga zajedni~kom molitvom i ku}nom liturgijom, te slu`enje u ljubavi. Crkva se zato zbiva i ostvaruje i u obitelji. Obitelj ima eklezijalni, a Crkva obiteljski karakter, pa su kr{}anski bra~ni i obiteljski `ivot prostor ostvarenja kraljevstva Bo`jega i sredi{te civilizacije ljubavi.19

Svetost i dostojanstvo tijela i spolnosti 8. ^ovjek ne samo da ima tijelo nego on jest tijelo. Ljudsko tijelo nema samo antropolo{ku, nego ima i teolo{ku vrijednost. Kao {to sudjeluje u dostojanstvu ljudske osobe, ono isto tako, na jednak na~in, sudjeluje i u dostojanstvu slike Bo`je. U otajstvu stvaranja slika je Bo`ja utisnuta u ljudsko tijelo. Tijelo je, stoga, nedvojbeni znak slike Bo`je i specifi~ni je izvor sigurnosti o njezinoj prisutnosti u cjelokupnosti ljudske osobe. I ono je dar predodre|en da bude darovan, a spolnost je znak i potvrda istine o tijelu kao daru. Svojom spolno{}u mu{karac i `ena vidljivo izra`avaju i ostvaruju vlastita bi}a stvorena za darovanost na sliku Trojstva. Stvaranjem na sliku Trojstva ~ovjek je stvoren kao mu{karac i kao `ena. U njegovu narav, u po~etku, u otajstvu stvaranja kao bitna dimenzija njegove osobe upisan je zakon darivanja na sliku Bo`ju. ^ovjek je ne samo sposoban za darivanje nego ima i potrebu postati darom za osobu koja se pojavljuje pred njim (i koja ima iste sposobnosti i istu potrebu postati darom i primiti dar). Mu{karac i `ena, u ~ije je bi}e utisnut zakon darivanja u ljubavi na sliku Boga-Dara, ulaze stoga u uzajamno darivanje i, postaju}i darom te primaju}i dar, stvaraju zajedni{tvo osoba na sliku Trojstva. Bra~no zajedni{tvo uklju~uje i utjelovljenje zajedni{tva, odnosno zajedni{tvo koje se temelji na dvostrukosti tjelesne konstitucije ljudske osobe, stvorene kao mu{karac i kao `ena. To ima vi{estruko zna~enje:
a) ^ovjek postaje u potpunosti svjestan istine o sebi i upoznaje samoga sebe kroz iskustvo izvornoga biseksualnog zajedni{tva mu{karca i `ene, tj. u zajedni{tvu s drugom osobom. On otkriva vlastitu istinu u drugoj osobi; za otkrivanje vlastitog identiteta potrebna mu je po19

Usp. Pob, 13.

22

mo} druge osobe kao {to je on (usp. Post 2, 18). Ta je pomo} uzajamna, a sastoji se u pru`anju mogu}nosti ostvarenja vlastite naravi kao dara u zajedni{tvu osoba. b) Ljudska je osoba definirana i vlastitim tijelom te vlastitom spolnom obilje`eno{}u, odnosno tijelo i spolnost ~ine sastavni dio istine o ~ovjeku slici Bo`joj. Spolnost ne samo da odre|uje tjelesnost pojedina~ne osobe nego ulazi i u definiciju osobnog identiteta te iste osobe. c) ^ovjek ostvaruje vlastitu osobnost prihva}aju}i drugu osobu i po prihva}enosti od druge osobe. Otvorenost prema drugoj osobi jedini je put vlastita ostvarenja. To zna~i da se ~ovjek u potpunosti ostvaruje kao slika Bo`ja u zajedni{tvu osoba.20 Iz Bo`jega stvoriteljskog ~ina izronio je ~ovjek u biseksualnoj dvostrukosti svojega postojanja: kao mu{karac i kao `ena. Na ljubav i sebedarje pozvan je i ostvaruje ih kao utjelovljeni duh i kao produhovljeno tijelo kroz dva na~ina svojega ljudskog postojanja: kao mu{karac i kao `ena. Biti mu{ko i biti `ensko darovi su koji se nadopunjuju, a ljudska spolnost sastavni je dio sposobnosti i potrebe za ljubavlju koju je Bog upisao u ljudsko bi}e u otajstvu stvaranja. Ljudsko tijelo sa svojim spolom te njegovo mu{ko i `ensko obilje`je, vi|eno u samom otajstvu stvaranja, nije tek izvor plodnosti i ra|anja, kao u ~itavom naravnom redu, ve} od po~etka sadr`i 'zaru~ni~ko' svojstvo, tj. sposobnost izra`avanja ljubavi: ba{ one ljubavi u kojoj ~ovjek-osoba postaje dar i po tom daru ostvaruje smisao svojega postojanja i `ivljenja.21 Bra~no zajedni{tvo na sliku trojedinoga Boga podrazumijeva, dakle, komunikaciju onoga {to je u ~ovjeku mu{ko i onoga {to je u njemu `ensko, odnosno ono obuhva}a i ljudsko tijelo. No, spolnost ne ozna~ava mu{karca i `enu samo na tjelesnom, ve} i na psiholo{kom i duhovnom podru~ju, obilje`avaju}i svaki njihov izri~aj. Ova razli~itost, povezana s komplementarno{}u dvaju spolova, potpuno odgovara Bo`jem planu prema pozivu na koji je svatko pozvan22. Tjelesno sjedinjenje mu{karca i `ene
20 21

Usp. MD, 67. IVAN PAVAO II., Kateheza na generalnoj audijenciji 16. sije~nja 1980., u: Insegnamenti di Giovanni Paolo II, vol., III/1, str. 148151; usp. jo{: LJS, 10. KONGREGACIJA ZA KATOLI^KI ODGOJ, Odgojiteljske smjernice glede ljudske ljubavi, 1. studenoga 1983., 4, u: L'Osservatore Romano, talijansko izdanje, Umetak, 2. prosinca 1983.

22

23

potvr|uje i produbljuje njihovo zajedni{tvo te oboga}uje supru`nike. Svojom spolno{}u njih dvoje na vidljiv na~in izra`avaju i ostvaruju vlastita bi}a stvorena za ljubav i darovanost. Bra~na ljubav, koja uklju~uje tjelesnost i spolnost, znak je i zalog duhovnog zajedni{tva i `ivotne veze posve}ene sakramentom. Tjelesna intimnost snaga je koja pridonosi osobnom rastu supru`nika i njihova bra~nog zajedni{tva te ostvarenju braka i obiteljskog zajedni{tva kao sredi{ta civilizacije ljubavi. Kr{}anski je supru`nici `ive u po{tovanju trojedinog Boga i njegova plana ljubavi, vjerno, ~asno i velikodu{no prema vlastitom supru`niku i prema `ivotu koji mo`e nastati kao plod i kruna njihove ljubavi.

Jedinstvo, svetost i nerazrje{ivost bra~nog zajedni{tva 9. Ljubav u sebi uklju~uje trajnost i vjernost. Bra~na ljubav uklju~uje
potpuno i bezrezervno uzajamno predanje du{e i tijela, te je ona po svojoj naravi isklju~iva. Rije~ je o darivanju osobe osobi. Takvo darivanje obvezuje mnogo ja~e i dublje od i~ega drugoga. Kr{}anski supru`nici participiraju u potpunom i neopozivom Bo`jem darivanju u Kristu i zato je njihov bra~ni `ivot uprisutnjenje Kristova spasenja i o~itovanje jedinstva Krista i njegove Crkve. Kr{}anska sakramentalna `enidba zato je vjerna i nerazrje{iva. Ona je mjesto aktualizacije potpunoga i neopozivoga Bo`jega samodarivanja u Isusu Kristu. Nerazrje{ivost `enidbe, stoga, nije samo cilj prema kojemu te`e kr{}anski supru`nici nego je i minimum od kojega polaze da bi ostvarili potpuno `ivotno zajedni{tvo i ljubav. Tada }e, po daru Duha Svetoga primljenom u sakramentima krsta, potvrde i `enidbe, mo}i od~itavati O~evu spasenjsku ljubav objavljenu u Isusu Kristu. Svjedo~anstvom svojega bra~nog `ivota proro~ki }e je posredovati i svojoj djeci. Ovakvim pristupom bra~nom zajedni{tvu u potpunosti se mijenjaju i perspektive unutar kojih se zbiva svakodnevni kr{}anski bra~ni `ivot. Prihva}anje nerazrje{ivosti kao minimuma na samom po~etku bra~nog `ivota postaje za bra~ne drugove trajnom pokreta~kom energijom u nastojanju oko me|usobnog razumijevanja, uzajamnog prihva}anja, tra`enja oboga}enja u me|usobnoj razli~itosti, postupnog rasta u jedinstvu, ljubavi i zajedni{tvu. U vrijeme bra~nih kriza i obiteljskih te{ko}a postaje sna`nim pozivom na pra{tanje i imperativom jo{ zauzetijega tra`enja putova dijaloga, milosr|a, svjedo~ke ljubavi i ozbiljnog zalaganja u rje{avanju te{ko}a.
24

Ispunjenje Kristove otkupiteljske volje o nerazrje{ivosti `enidbe nije da bra~ni drugovi ostanu zajedno zato {to bi na to bili prisiljeni pozitivnim zakonom ili tradicionalnom dru{tvenom sredinom. Crkva, naime, nau~ava da se spasenjski put sastoji u tome da bra~ni drugovi imaju snage uzajamno se ljubiti u svim prilikama svojega `ivota, da snagu za takvu ljubav crpe iz vjere u Krista raspetoga i uskrsloga, iz sakramenata krsta i `enidbe te iz redovitoga sakramentalnog `ivota, ponajprije iz euharistije i pomirenja. Na taj na~in jedno drugomu svjedo~e milosrdnu, postojanu i vjernu ljubav objavljenu u kri`u Isusa Krista i njihovo bra~no zajedni{tvo postaje proro~kim navje{tajem i uprisutnjenjem eshatolo{koga kraljevstva Bo`jega. Bog ho}e i daruje nerazrje{ivost `enidbe kao plod, znak i zahtjev posvema{nje vjerne ljubavi koju ima prema ~ovjeku i koju Gospodin Isus o~ituje prema svojoj Crkvi. (...) Kao {to je Gospodin Isus 'vjerni svjedok' (Otk 3, 14), 'da' Bo`jih obe}anja (usp. 2 Kor 1, 20), pa prema tome najvi{e ostvarenje bezuvjetne vjernosti kojom Bog ljubi svoj narod, tako su i kr{}anski supru`nici pozvani da stvarno uzmu udjela u neopozivoj nerazrje{ivosti koja povezuje Krista s Crkvom, njegovom zaru~nicom, koju on ljubi do kraja vremena.23 Vanjske (institucionalne i dru{tvene) oznake po kojima prepoznajemo kr{}ansku bra~nu i obiteljsku zajednicu, koje nu`no uklju~uju i kanonskopravni okvir `enidbe, vidljivi su znak milosne i spasenjske stvarnosti. Upravo radi toga veoma je va`an i taj vidljivi institucionalni karakter kr{}anske `enidbe, odnosno njegova kanonska dimenzija, koja uklju~uje jednost, vjernost i nerazrje{ivost bra~ne veze. Po tim oznakama sakramentalne `enidbe o~ituje se da Duh Sveti ostvaruje djelo spasenja upravo u `ivotnom hodu jednoga bra~nog para i pretvara ga u milosnu stvarnost te sakramentalno o~itovanje trojstvene ljubavi. U kr{}anskoj sakramentalnoj `enidbi, u jedinstvu i vjernosti bra~nih drugova, kroz stabilnost i nerazrje{ivost njihove bra~ne veze, u ljudskoj se povijesti o~ituje Bo`ja prisutnost i ljubav te snaga Kristova spasenja. Djeluju}i unutar i preko sakramentalne strukture, te pro`imaju}i institucionalnu dimenziju Crkve, pa i one ku}ne, Duh Sveti pretvara bra~nu stvarnost u prostor ljubavi unutar kojega sjedinjuje bra~ne drugove s Kristom i me|usobno.

23

FC, 20.

25

Roditeljstvo 10. @ivi odraz bra~ne ljubavi, trajni znak jedinstva supru`nika te `iva i nerazrje{iva sinteza njihove ljubavi njihovo je dijete.24 Ljudska je ljubav po naravi usmjerena o~instvu i maj~instvu. Maj~instvo nu`no uklju~uje i o~instvo, a o~instvo nu`no uklju~uje i maj~instvo. Roditeljstvo je doga|anje po kojemu se obitelj, ve} uspostavljena `enidbenim ugovorom, ostvaruje u punom i osebujnom zna~enju.25 Djeca su kruna bra~ne ljubavi. Ona u~vr{}uju `enidbeni savez roditelja te oboga}uju, produbljuju i pru`aju novi izazov, smisao i ljepotu bra~nom zajedni{tvu oca i majke. Daruju}i `ivot, roditelji sudjeluju u stvarala~koj Bo`joj mo}i i 'u ra|anju prenose Bo`ju sliku od ~ovjeka na ~ovjeka'26. Na taj na~in ispunjavaju Stvoriteljevu zapovijed: Plodite se, i mno`ite, i napunite zemlju (Post 1, 28) te odgovaraju na njegovo povjerenje, koje im je iskazao u~iniv{i ih dionicima svoje stvoriteljske mo}i. Otvorenost `ivotu objaviteljski je znak istinitosti bra~ne ljubavi.27 Ra|anje je nastavak stvaranja. Ljudski je `ivot dar, primljen da u svoje vrijeme bude darovan.28 Ra|anje novog `ivota ne odgovara samo biolo{kim zakonima nego izravno stvoriteljskoj volji Bo`joj. ^ovjek je, naime, jedino bi}e na zemlji koje Bog ho}e radi njega samoga.29 Bog ho}e ~ovjeka u svakom ljudskom za~e}u i ro|enju. Ho}e ga kao bi}e sli~no sebi, radi njega samoga. Iako su razumljive `elja i te`nja roditelja da u ra|anju djece prepoznaju krunu svoje uzajamne ljubavi i da djecu `ele za sebe, ipak moraju imati na umu da su djeca prije svega Bo`ji dar njima, te da je radi toga potrebno da svako dijete prihva}aju i ra|aju doista kao suradnici Bo`ji u djelu stvaranja. O~instvo i maj~instvo, dakle, nisu samo tjelesni, nego prije svega duhovni zadatak.

24 25 26 27 28 29

Usp. LJS, 15. Usp. FC, 69; Pob, 7. Usp. FC, 28. Usp. LJS, 15. EV, 92 Usp. GS, 24.

26

Obiteljski odgoj 11. O~instvo i maj~instvo zadatak su koji po naravi nije samo tjelesni nego i duhovni. Tjelesno roditi zna~i zapo~eti dalje 'ra|anje', postupno i slo`eno, u tijeku cijelog odgojnog doga|anja.30 Papa Ivan Pavao II., u svojem Pismu obiteljima, govori o rodoslovlju osobe: Svaki ~ovjek ima svoje biolo{ko rodoslovlje jer su roditelji suradnici Boga stvoritelja. No, osim biolo{kog, svaki ~ovjek ima i svoje duhovno rodoslovlje. Ono svoj po~etak ima u Bogu jer je svaki ~ovjek ideja i slika Bo`ja. Ali to duhovno rodoslovlje usko je vezano uz bra~ni i obiteljski `ivot te uz roditeljski i obiteljski odgoj.31 Obitelj je, naime, mjesto naj~i{}e ljudske ljubavi u svim njezinim oblicima. U njoj se najkonkretnije na razli~ite na~ine slu`i ~ovjeku i promi~e vrijednost i kvaliteta ljudskog `ivota. Bra~na je ljubav mjesto i {kola autenti~nog po{tovanja svake ljudske osobe i priznavanja njezina dostojanstva; {kola je sebedarja, susreta, dijaloga, slu`enja, vjernosti i dru{tvenosti; stvara zajednicu osoba. Obitelj je tako i {kola kreposti bez kojih ni ljudsko dru{tvo ne mo`e opstati: ona je {kola slobode, odgovornosti, pravednosti, me|usobnog prihva}anja, dijeljenja materijalnih dobara, solidarnosti. U obiteljskom zajedni{tvu stola svatko dobiva prema vlastitim potrebama i daje prema vlastitim mogu}nostima. Obitelj zadovoljava materijalne potrebe djece. Ona posreduje i omogu}uje iskustvo osnovnih ljudskih i kr{}anskih vrijednosti. Njoj pripada poslanje o~ovje~enja svijeta. Obitelj je 'majka i hraniteljica' ljudske osobe32, prva {kola onih dru{tvenih kreposti koje su potrebne svakom dru{tvu33, najkompletnija i najbogatija {kola ljudskosti34, najprirodnije odgojno sredi{te i najidealnija sredina za tjelesni, duhovni i vjerski rast jedne osobe. Stoga ona ima apsolutni odgojni primat. Prosje~na obitelj bolji je odgojitelj od najbolje odgojne ustanove. Odgoj ~ini sastavni dio cjelovitog ra|anja. Dijete se ne ra|a samo po tijelu nego i duhovno, tj. odgojem i zato je odgoj prirodno dovr{enje ~ina

30 31 32 33 34

Pob, 16. Usp. Pob, 910. Usp. GS, 61. GE, 3. GS, 52.

27

ra|anja. Budu}i da roditelji daju djeci `ivot, oni imaju obvezu da ih odgajaju i zato ih treba priznati kao prve i povla{tene odgojitelje svoje djece. Odgojna uloga roditelja je takve va`nosti, da se te{ko mo`e ~im drugim zamijeniti.35 Darovav{i `ivot i prihva}aju}i ga u ozra~ju ljubavi, oni na jedinstven na~in poznaju svoju djecu u njihovoj neponovljivoj posebnosti i posjeduju tajnu te izvori{te prave ljubavi. Oni su bogati odgojnim potencijalom kojega nitko drugi nema.36 Uz roditelje, i zajedno s njima, odgajaju bra}a i sestre, djedovi i bake te {ira obiteljska i rodbinska sredina. Crkva je u obitelji i obitelj je Crkva te obitelj svojim odgojem sudjeluje u `ivotu i poslanju Crkve. Odgoj u kr{}anskoj obitelji bitno je ozna~en sakramentalnom dimenzijom bra~ne ljubavi i crkvenom dimenzijom kr{}anske obitelji te se na taj na~in uklju~uje u evangelizacijsko poslanje Crkve. Bra~ni drugovi i ostali ~lanovi obitelji za to su poslanje osposobljeni snagom sakramenata krsta, potvrde i `enidbe, obdareni su milo{}u koja proizlazi iz tih sakramenata, te karizmama i posebnim iskustvima koja su vlastita bra~noj i obiteljskoj zajednici.37 Jedno od podru~ja na kome je obitelj nezamjenjiva zacijelo je religiozni odgoj, po kome obitelj raste kao 'doma}a Crkva'. Religiozni odgoj i vjeronauk, {to ga djeca u obitelji primaju, stavljaju obitelj u podru~je Crkve kao istinski subjekt evangelizacije i apostolata.38 Zato se Crkva doista zbiva u obitelji.

Bra~na i obiteljska duhovnost 12. Bra~no zajedni{tvo dvoje kr{}ana zajedni{tvo je u ljubavi. Ljubav je dar kojim su obdareni i ona je istodobno njihov zadatak. A ljubav mo`e biti produbljena i o~uvana samo od Ljubavi, i to one Ljubavi koja je izlivena u srcima na{im po Duhu Svetom koji nam je dan (usp. Rim 5, 5).39 Osobitu va`nost u zajedni~kom `ivotu ima stoga bra~na duhovnost.
35 36 37

GE, 3. Usp. LJS, 7. Usp. Pob, 16; CONFERENZA EPISCOPALE ITALIANA, Matrimonio e famiglia oggi in Italia, Rim, 1969., 16. Pob, 16. Usp. Pob, 7.

38 39

28

Bra~na duhovnost ozna~ena je `ivotom udvoje i utjelovljena je u antropolo{ku stvarnost mu{karca i `ene. Ovakva duhovnost bra~nih drugova, koja otkriva, vrednuje i `ivi nadnaravnost naravnih datosti bra~nog i obiteljskog `ivota, nije shva}ena kao `ivot du{e pojedinih osoba u braku, nego u smislu biblijskog govora o `ivotu prema Duhu (usp. Gal 5, 25) i upravo kao takva izra`ava zna~enje koje Bog pridaje braku u povijesti spasenja. @ivot udvoje postaje na~in spa{enosti u Kristu te put posve}enja kr{}anskih supru`nika. Prvotna askeza (te`nja za postizanjem savr{enosti i napor uzdizanja k Bogu kroz `rtvu i pokoru) supru`nika, prema tome, ide za nadila`enjem svega onoga {to ih udaljava jedno od drugoga, te`i iskrenom samoprijegornom pra{tanju te zauzetom tra`enju novih putova dijaloga i uzajamnoga pribli`avanja, osobito u trenucima me|usobnog nerazumijevanja. Svoje predanje bra~nom drugu kao Kristu supru`nici hrane, produbljuju i obnavljaju na osobit na~in nedjeljnim slavljenjem Kristova vazmenog otajstva. Iz novog saveza Krista i Crkve izranja i `enidbeni savez kr{}anskih supru`nika i u tom se savezu trajno obnavlja i u~vr{}uje. U euharistijskome slavlju, prinosom kruha i vina, kr{}anski supru`nici snagom primljenih sakramenata, kao krsni sve}enici, prinose svoju bra~nu ljubav i vlastita tijela, uklju~uju}i i svoje nedostatke i slabosti; donose i svoje zajedni{tvo, sve ~lanove svoje obitelji, obiteljske radosti, nade i strepnje, sve svoje potrebe svoj svagdanji `ivot. Prinose i svoj rad. Prinose nasiljem, ratom i pohlepnim egoizmom uni{teno gospodarstvo; prinose svoju egzistencijalnu ugro`enost koja dolazi od neredovite i nedostatne pla}e, a mnogi i svoju ljudsku poni`enost zbog nemogu}nosti da ostvare jedno od temeljnih ljudskih prava pravo na rad. Prinose probleme dru{tva pogo|enog egoizmom koji uzrokuje pomanjkanje solidarnosti, neodgovornost i korupciju. Prinose robovanje, uzdisaje i poro|ajne boli prirode pogo|ene nerazboritim upravljanjem i sebi~nom te`njom za profitom; prinose poni`enu prirodu, svedenu na puku robu, koja se zbog nekontroliranih zahvata ljudi i nepo{tovanja zakonitosti koju je Bog Stvoritelj u nju upisao po~ela okretati protiv ~ovjeka i koja mu prijeti prirodnim kataklizmama, genetskim devijacijama i razli~itim bolestima. Prinose vapaj one bra}e i sestara te ~lanova obitelji koji su pogo|eni `ivotnim, bra~nim i obiteljskim te{ko}ama pali u bezna|e, u agresivnost, alkohol, drogu ili u druge te{ko}e. Prinose}i sve to u euharistijskim darovima kruha i vina, zazivaju Bo`ju ljubav nad sva podru~ja i sve dimenzije svojega osobnog, bra~nog, obitelj29

skog i dru{tvenog `ivota, kako bi se po posve}uju}em djelovanju Duha Svetoga o~itovala otkupiteljska snaga i svetost Kristove prolivene krvi, te mo} i slava uskrsne preobrazbe. U euharistiji se, kao na svojem izvoru, bra~na i obiteljska ljubav osvje`ava, hrani i ja~a, te preporo|ena u Kristovu otajstvu postaje kvascem civilizacije ljubavi. Zajedni~ko sudjelovanje na nedjeljnoj euharistiji i blagovanje euharistijskoga kruha i vina hrani i obnavlja bra~nu ljubav i uzajamno bra~no predanje. Hrane}i se kruhom sebedarja, kr{}anski supru`nici postaju dionicima trojstvenog `ivota, te bivaju zahva}eni unutartrojstvenom ljubavlju Duhom Svetim, te i sav svoj svakodnevni bra~ni i obiteljski `ivot pretvaraju u duhovno bogoslu`je, kao Bogu ugodan prinos (usp. Rim 12, 1). U euharistijskom zajedni{tvu s Kristom raspetim i uskrslim kr{}anski supru`nici otkrivaju model i nadahnu}e svoje bra~ne ljubavi te se ispunjavaju snagom i nadahnu}em Duha Krista uskrsloga kako bi uskrsnom preobrazbom bilo zahva}eno i sve ono {to ~ini sastavni dio njihova osobnog, bra~nog i obiteljskog, te dru{tvenog `ivota.

13. Euharistija je, naime, sredi{te preobra`enoga svijeta. Ona je stvorena stvarnost pro`eta Duhom Svetim, stvorenje u potpunosti oslobo|eno pokvarljivosti i suobli~eno Kristu uskrslomu; materija pred kojom uzdi{u oni {to ve} imaju prvine Duha, sredi{te od kojega zapo~inje uskrsna preobrazba, hrana i popudbina onih koji su se usmjerili prema uskrsloj eshatolo{koj stvarnosti. Euharistijski kruh i vino, sna`ni simboli svega ljudskog `ivota te obiteljskog zajedni{tva, pripadaju stvorenoj stvarnosti koju je u potpunosti pro`ela snaga Kristova uskrsnu}a te su ve} postali nova stvarnost: tijelo i krv Kristova. I kao {to u euharistijskim darovima kruha i vina materijalni darovi prirode, tj. sva stvorenja bivaju preobra`ena te postaju Kristovo tijelo i krv, tako se i po euharistijskom zajedni{tvu bra~nih drugova ostvaruje uskrsna preobrazba njihove bra~ne i obiteljske stvarnosti. Njih dvoje postaju jedno tijelo i sakrament sjedinjenja Krista i Crkve. Njihovo tjelesno sjedinjenje postaje izri~ajem duha i uzvi{eni oblik komunikacije u kojemu se osoba daruje i prima drugu osobu kao dar od Boga. Bra~no zajedni{tvo postaje mjestom aktualizacije i nagovje{taja trojstvenog zajedni{tva. Ra|anje postaje radosno sudjelovanje u djelu stvaranja. Bra~na se ljubav osloba|a robovanja i pokvarljivosti, svih posljedica grijeha, te bra~ni drugovi, svi oni i sve ono {to je s njima povezano, postaju dionicima slobode i slave djece Bo`je (usp. Rim 8, 21). Tako bra~ni i obiteljski `ivot ne samo da nije zapreka kr{}aninu u zauzimanju za ostvarenje kraljevstva Bo`jega nego o`enio sam se (usp.
30

Lk 14, 20) postaje oblikom uprisutnjenja kraljevstva Bo`jega i osobitim na~inom sakramentalnog iskustva trojstvenog zajedni{tva i sudjelovanja u eshatolo{koj stvarnosti kraljevstva Bo`jega (usp. Mt 25, 3146; Lk 20, 26). Svoje kr{}ansko poslanje bra~ni drugovi i kr{}anska obitelj vr{e snagom kraljevskoga slu`enja, u kojemu bra~ni drugovi imaju udjela osim po sakramentu krsta i potvrde i snagom sakramenta `enidbe. Njihova je odgovornost da tra`e kraljevstvo Bo`je na razli~ite na~ine bave}i se vremenitim stvarima i ure|uju}i ih po Bogu40. Kr{}anski supru`nici grade kraljevstvo Bo`je i ostvaruju svoj poziv na slu`enje ra|anjem i odgojem djece, o~ituju}i i svjedo~e}i vlastitim `ivotom svetost i nerazrje{ivost `enidbenog veza, potvr|uju}i i postojano se bore}i za pravo i du`nost roditelja da odgajaju svoju djecu u skladu s vlastitom savje{}u te za djelotvorno i dosljedno priznanje toga prava od drugih odgojnih ~imbenika, i napokon brane}i dostojanstvo i autonomiju obiteljske zajednice u dru{tvenom `ivotu. Oni to ostvaruju pred javnim, politi~kim, gospodarskim, dru{tvenim i kulturnim subjektima. Njima pripada pravo osnivanja udru`enja s ostalim obiteljima i ustanovama da bi ostvarili svoja prava i da bi se stvorili uvjeti u kojima mogu ispunjavati svoje bra~no i obiteljsko poslanje.

40

GS, 40; usp. LG, 31; CL, 36.

31

32

II.

^OVJEK U BRAKU I OBITELJI PUT CRKVE 14. Papa Ivan Pavao II. istaknuo je da je put Crkve ~ovjek. Taj je put Crkvi zacrtao sam Isus Krist svojim otajstvom utjelovljenja i otkupljenja.41 Rije~ je o svakom ~ovjeku u svoj neponovljivoj stvarnosti njegova bi}a i djelovanja, razuma i volje, savjesti i srca. ^ovjek po svojoj pojedina~noj stvarnosti (jer je 'osoba') ima vlastitu povijest du{e. ^ovjek u skladu s unutra{njim otvaranjem svoga duha zajedno s tolikim i tako razli~itim potrebama svoga tijela, svog vremenitog postojanja (...) ^ovjek u svoj istini svoga postojanja, svog osobnog, a tako|er zajedni~kog i dru{tvenog bi}a u krugu svoje obitelji, u krugu dru{tva i tako razli~itih okolnosti, u okviru svoga naroda ili dr`ave ...42 Put Crkve je i ~ovjek u braku, ~ovjek u svojoj obitelji. Brak i obitelj put su na kojemu Crkva `eli pratiti ~ovjeka, sustavnom i njemu prilago|enom pastoralnom ponudom, i to u sasvim konkretnom braku i konkretnoj obitelji. Radosti i nade, `alosti i tjeskobe, napori i krize svojih sinova i k}eri koji `ive bra~nim i obiteljskim `ivotom `eli u~initi i svojima te im biti blizu i pratiti ih korak po korak na njihovu putu uspostavom razli~itih oblika sustavne pastoralne skrbi i potpore, te ih u~initi subjektom evangelizacijskog poslanja Crkve.

Proces sazrijevanja u ljubavi

Obitelj, zasnovana i o`ivotvorena ljubavlju, zajednica je osoba: mu`a i `ene, roditelja i djece te drugih ~lanova vezanih rodbinskim vezama. Prva je zada}a obitelji vjerno `ivjeti stvarnost zajedni{tva, u trajnom naporu promicanja rasta svake od pojedinih osoba i istodobno njihova me|usobnog zajedni{tva. A nutarnje po~elo, trajna snaga, motivacija i kona~ni cilj

41 42

Usp. RH, 14. RH, 14.

33

te zada}e jest ljubav.43 Ostvarenje te zada}e usko je, stoga, vezano uz proces sazrijevanja i rasta u ljubavi i mogu}e ju je ostvariti samo postupno. Naime, brak i obitelj dinami~ka su stvarnost, koja je kao i svaka druga `iva stvarnost iz svoje nutarnje zakonitosti pozvana na rast i razvoj. Zrelost za brak uklju~uje:
prihva}anje komplementarnih razlika, {to dovodi do iskustva oboga}enosti razli~itostima druge osobe. Tu spadaju psiholo{ke oznake osobe drugoga spola, temperament, karakter, afektivnost, }ud, interesi, navike, na~in komunikacije i izricanja vlastitih osje}aja, ljestvica vrijednosti ...; prihva}anje kulturnog, obiteljskog i povijesnog naslije|a druge osobe (odgoj, kulturna razina, na~in shva}anja i poimanja, religiozne vrednote, moralni i eti~ki stavovi, prohtjevi, `elje, te`nje, o~ekivanja ...) bez o~ekivanja da sve te karakteristike druge osobe moraju do`ivjeti bitne promjene; prihva}anje druge osobe u njezinoj neponovljivoj originalnosti i onakvom kakva ona jest te pozitivno vrednovanje specifi~nosti druge osobe. Samo u tom slu~aju jedna se osoba mo`e otvoriti i pokloniti drugoj u svojoj jedinstvenosti i neponovljivosti, bez straha da ne}e biti prihva}ena i bez potrebe la`noga prilago|avanja.

15. Pravo i cjelovito zajedni{tvo uspostavlja se me|u kr{}anskim bra~nim drugovima snagom `enidbene privole, po kojoj njihova ljubav biva uzeta u bo`ansku ljubav.44 Ono ima svoje korijene u prirodnom dopunjavanju mu`a i `ene, a hrani se osobnom spremno{}u bra~nih drugova da dijele cjelovitost svojega `ivotnog nauma, sve {to imaju i {to jesu: stoga je takvo zajedni{tvo plod i znak dubokog ljudskog zahtjeva. No, u Kristu Gospodinu, Bog prihva}a taj zahtjev, potvr|uje ga, pro~i{}uje i uzdi`e privode}i ga sakramentom `enidbe njegovu savr{enstvu: Duh Sveti izliven u sakramentalnom slavlju pru`a kr{}anskim supru`nicima dar novoga zajedni{tva (...). Dar Duha je za kr{}anske supru`nike `ivotno pravilo, a ujedno poticaj da svednevice napreduju prema uvijek sve bogatijem jedinstvu na svim razinama tijel, zna~aja, srdaca, umova i volja, du{a objavljuju}i tako Cr-

43 44

Usp. FC, 18. Usp. FC, 19.

34

kvi i svijetu novo zajedni{tvo ljubavi darovano Kristovom milo{}u.45 Ta je ljubav umije}e i radost darivanja. Darivanje u ljubavi, naime, usre}uje vi{e nego primanje, jer ono ne li{ava od ne~ega, nego usre}uje darovatelja. Bra~na ljubav uklju~uje: sposobnost izlaska iz sebe i iz svijeta vlastitih o~ekivanja, tj. sposobnost odricanja od vlastitih prohtjeva te otvorenost i osjetljivost za drugu osobu, za njezina o~ekivanja i potrebe, odnosno ljubav uklju~uje tra`enje vlastite radosti u radosti drugoga; sposobnost empatije, odnosno sposobnost izlaska iz vlastitog kuta promatranja stvarnosti, sposobnost staviti se u situaciju i u polo`aj druge osobe te stvarnost promatrati i iz njezine perspektive; sposobnost velikodu{nog darivanja bez o~ekivanja uzdarja; sposobnost solidarnosti s drugom osobom, i to tako da se osoba koja se solidarno daruje zbog toga ne osje}a 'spasiteljem' osobe kojoj se daruje, niti o~ekuje zahvalnost zbog toga; sposobnost `rtve, koja se sastoji u odricanju od vlastitih prohtjeva i uklju~uje trud i napor da bi se usre}ilo drugoga; vjernost koja se ne da poljuljati ~ak i u slu~aju nevjere druge strane; sposobnost velikodu{noga pra{tanja i tra`enja olakotnih okolnosti za partnera koji nas je uvrijedio: O~e, oprosti im jer ne znaju {to ~ine (Lk 23, 34). Bra~ni par nalazi se u stanju trajnoga hoda prema ostvarenju nabrojenih oznaka ljubavi te vrednota i zada}a sakramentalne kr{}anske `enidbe. Crkva je pozvana sustavnom i domi{ljenom pastoralnom ponudom te svojim djelovanjem po{tovati hod svakoga braka i hod svake obitelji slijede}i ih korak po korak u razli~itim etapama njihova `ivota i to pro`eta svije{}u da evangelizacija u budu}nosti velikim dijelom ovisi o ku}noj Crkvi.46

45 46

Usp. FC, 19. Usp. FC, 65.

35

Uzvi{enost i vrijednost `ivota 16. Misterij ~ovjeka postaje doista jasan jedino u misteriju utjelovljene Rije~i.47 Ljubav kojom Otac ra|a Sina jest i stvoriteljska ljubav po kojoj je stvoren ~itav svijet (usp. Iv 1, 3. 10; Ef 1, 314; 1 Kor 8, 6). I vidje Bog da je dobro (Post 1). Mjera O~eve ljubavi prema stvorenju jest Sin. ^ovjek, stvoren na sliku Bo`ju, tj. na sliku Sina koji se imao utjeloviti (usp. Kol 1, 1518)48, jedino je mjesto Bo`je prisutnosti na zemlji. On je slika Bo`ja (usp. Post 1, 2627). I vidje Bog sve {to je u~inio, i bija{e veoma dobro (Post 1, 31). ^ovjek je kruna stvaranja, slava se Bo`ja odsijeva na njegovu licu49, a cjelokupna stvorena stvarnost stvorena je kao njegov `ivotni ambijent, za njega. ^ovjek pripada stvorenom svijetu i zajedno s njim dijeli dostojanstvo stvorenja. U prirodi prepoznaje svoj `ivotni prostor {to mu ga je podario Stvoritelj. Ure|uju}i ga i podla`u}i ga sebi (usp. Post 1, 28; 2, 15) ~ovjek nastavlja Bo`je djelo stvaranja i o~ovje~uje ovaj svijet. No, stvorenja nisu prepu{tena njegovoj samovolji. ^ovjek nije apsolutni gospodar nad drugim stvorenjima u prirodi. U zakonitostima prirode on otkriva Bo`ju mo} i mudrost te poruku Bo`je rije~i upu}enu njemu s obzirom na ostala stvorenja (usp. Ps 19; Sir 17, 8). Ta poruka Bo`je rije~i, koju ~ovjek kao jeku slu{a u prirodi, postaje norma i njegova djelovanja i odnosa prema stvorenjima. S jedne strane, kao glasnogovornik i sve}enik stvorene stvarnosti, pozvan je oslu{kivati prirodu i u njezino ime biti sugovornik Bo`ji. S druge strane, ujedinjuju}i se s glasom stvorenja koja pjevaju hvalu Bogu, ~ovjek istodobno, svojim pristupom i svjedo~anstvom, postaje proro~ki glas te navjestitelj Bo`je ljubavi prema stvorenjima. Stvarala~kim zauzimanjem, radom i slu`enjem potvr|uje svoje kraljevsko dostojanstvo osobe stvorene na sliku Bo`ju.50 Samo je ~ovjek slava Bo`ja.51 Svojim utjelovljenjem Krist je u sebi ujedinio stvorenu stvarnost ozna~enu posljedicama grijeha i dao je novo dostojanstvo ljudskom `ivotu te ga posvetio, uklju~uju}i i sve ono {to ~ini sastavni dio ljudskog `ivota. Djelom svoga spasenja, ostvarenim u pashalnom otajstvu, pokazao

47 48 49 50 51

GS, 22. Usp. GS, 22. Usp. EV, 35. Usp. GS, 12; EV, 35. Slava je Bo`ja, `ivi ~ovjek (Irenej, Adversus haeresis, IV, 20, 7).

36

je {to Bog misli o ~ovjeku i koliko mu je stalo do ~ovjeka, te je ~ovjeka i stvorenu stvarnost u koju je uronjen oslobodio robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Bo`je (usp. Rim 8, 21). On, savr{eni i pravi Bog, objavio se i kao savr{eni ~ovjek (usp. Ef 4, 13); utjelovljeni Sin Bo`ji predstavlja potpuno ostvarenje Bo`jega nauma o ~ovjeku, a potpuno suobli~enje Kristu uskrslom i proslavljenom cilj je cjelokupnoga ljudskoga hoda (usp. Rim 8, 2830; Fil 3, 21). Potpunu istinu o dostojanstvu i o vrijednosti vlastitog `ivota ~ovjek tako spoznaje samo iz rije~i, djela te same osobe Isusa Krista. Do{ao sam da `ivot imaju, u izobilju da ga imaju (Iv 10, 10). ^ovjek sudjeluje u gospodstvu Bo`jemu po posebnoj odgovornosti za ljudski `ivot i slu`e}i ljudskom `ivotu, te raduju}i se originalnosti i nezamjenjivom doprinosu svake ljudske osobe. A upravo je obitelj zajedni{tvo i zajednica osoba koja u ljubavi pronalazi izvor i neprestani poticaj da prihva}a, po{tuje i razvija svakoga od svojih ~lanova u njihovu uzvi{enom dostojanstvu osoba.52 Dostojanstvo `ene

17. Vrednovanje dostojanstva `ene i njezina poziva u Crkvi i u svijetu

postao je jedan od znakova na{ega vremena. ^ovjek, po Stvoriteljevu promislu, postoji samo kao `ena ili kao mu{karac. Oboje su slika Bo`ja u istoj mjeri, no svatko na svoj na~in, u skladu sa svojim antropolo{kim datostima. Osobne mogu}nosti `enskog bi}a o~ito nisu skromnije od mogu}nosti mu{kog bi}a; one su samo druk~ije.53 @ena je darovana mu{karcu i on svoj vlastiti identitet otkriva u potpunosti u susretu sa `enom, koja je druk~ija osoba iste ljudske naravi. U srcu spasenjskog doga|aja nalazi se `ena: Evo, za~et }e{ i roditi sina i nadjenut }e{ mu ime Isus. On }e biti velik i zvat }e se Sin Svevi{njega (Lk 1, 3132).54 @ena je predstavnica i prauzor cijelog ~ovje~anstva: prauzor ljudske naravi vlastite svim ljudima, mu`evima i `enama i to po onome {to je njoj vlastito kao `eni, po onome {to je tipi~no `ensko.55 ^ovjek ne mo`e, naime, na}i sebe osim po iskrenom

52 53 54 55

Usp. FC, 22. FC, 10. Usp. MD, 3. Usp. MD, 5. 25.

37

darivanju samog sebe.56 Velika mi djela u~ini Svesilni (Lk 1, 49): to je otkri}e ~itavog bogatstva, svih onih mogu}nosti `enskog bi}a, sva od vje~nosti darovana vlastitost '`ene', kakvu ju je Bog zamislio, kao samostalnu osobu, koja sebe pronalazi 'iskrenim darivanjem'.57 U `eni se odsijeva i otajstvo Crkve, Kristove zaru~nice.58 Darivanje `ene mu`u preta~e se u novi oblik samodarivanja: maj~instvo. Ono se uklapa u osobnu psihofizi~ku strukturu `ene. Stoga, upravo po toj spremnosti na iskreno sebedarje `ena savr{eno pronalazi samu sebe. Maj~instvo uklju~uje i posebno zajedni{tvo `ene s tajnom `ivota koja dozrijeva u njezinu krilu. Taj neponovljiv na~in dodira s darom i tajnom `ivota ra|a i svojevrsni odnos `ene ne samo prema vlastitu djetetu nego, jednostavno, prema ~ovjeku kao takvome i taj odnos pro`ima ~itavo njezino bi}e. Njoj je Bog na poseban na~in povjerio ~ovjeka59, te je obdario usmjereno{}u prema drugoj osobi, intuitivno{}u, emotivno{}u, osjetljivo{}u za potrebe druge osobe i sposobno{}u potpunoga predanja u ljubavi. Upravo po tome ona je odgojiteljica ~ovjeka i samoprijegorna slu`iteljica `ivotu, na osobit na~in uklju~ena u kraljevsko slu`enje Crkve, u kojemu ima osobitu prednost i pred svojim mu`em te svojom `enstveno{}u sasvim eminentno sudjeluje u ostvarenju trostruke zada}e Crkve.60 U `eni su usa|eni prvi korijeni poretka ljubavi, koji pripada samom intimnom `ivotu trojedinog Boga.61 U intimnom Bo`jem `ivotu Duh Sveti osobno je utjelovljenje ljubavi. On je nestvoreni dar stvorenim osobama. Taj je poredak ljubavi usko vezan uz dostojanstvo, poziv i poslanje `ene, te je `ena po svojem identitetu proro~ki navje{taj Bo`je ljubavi, sjedinjenja s Duhom Svetim i njegova izlijevanja u srce ~ovje~je (usp. Rim 5, 5).62 Zahvaljuju}i tim svojim `enskim karakteristikama, `ena

56 57 58 59

Usp. GS, 24; MD, 10. MD, 10. 24. Usp. MD, 2325. 27. U svijesti o povjerenoj joj zada}i `ena postaje jaka jer joj je Bog 'povjerio ~ovjeka', jaka uvijek i svuda ... (usp. MD, 30). Usp. MD, 18. 30. Na ~vrstim temeljima Bo`jega plana `ena je ona kojoj su usa|eni prvi korijeni poretka ljubavi na svijetu stvorenih ljudskih osoba. Poredak ljubavi pripada samom intimnom Bo`jem `ivotu, `ivotu Bo`jeg Trojstva. (...) Dostojanstvo `ene odre|uje poredak ljubavi, koji je u biti poredak pravednosti i ljubavi i ljubavi prema bli`njemu (usp. MD, 29). Usp. MD, 2930.

60 61

62

38

je na osobit na~in obdarena osjetljivo{}u za transcendenciju, upori{te je op}eljudske duhovnosti te je otvorena za Bo`ju objavu i obdarena dodatnom budno{}u i predanjem Bogu. Upravo je radi toga potreban i ve}i doprinos `ene kao `ene u dru{tvenom i u crkvenom `ivotu. Udaljiv{i `enu iz dru{tvenog `ivota, ~ovje~anstvo se li{ilo njezina utjecaja i doprinosa koji mo`e dati samo ona. Razvoj zapadne civilizacije ozna~en je, stoga, poreme}enim ljudskim odnosima, neuravnote`eno{}u i pomanjkanjem duha, hladno}om i nedostatkom srca, a unato~ rastu}em blagostanju smanjuju se kakvo}a `ivota, stupanj solidarnosti te razina dru{tvene skrbi za marginalizirane, ugro`ene, bolesne i slabe.

18. No istodobno i rad majke u ku}i mora biti priznat i po{tovan zbog njegova zna~enja za obitelj i dru{tvo.63 Potrebno je u tom kontekstu upozoriti na nestabilnost, pa ~ak i na negativan trend dru{tvene i zakonodavne za{tite te sveobuhvatnije potpore `eni i majci, {to nije uzrokovano samo ekonomskim te{ko}ama u hrvatskom dru{tvu nego i upitnim odnosom prema `eni i doprinosom {to ga mo`e dati samo ona. Osobito je opasno kad se zakonsko, ekonomsko i socijalno smanjenje potpore maj~instvu te pomanjkanje vrednovanja `enina rada u obitelji i njezina doprinosa za obitelj i dru{tvo kroz prisutnost i rad u ku}i poku{ava interpretirati kao napredna emancipacija `ene. Nedopustivo je da se svako zauzimanje za dru{tvenu potporu `enama koje `ele pridonositi obitelji i dru{tvu svojom prisutno{}u, odgojem i radom u ku}i te zauzimanje za po{tovanje ve} izglasovanih zakonskih prava `ene i majke64 ili za njihovo pro{irenje progla{ava konzervativnim i nazadnim. Otvaranjem prostora suodgovornosti `eni koja iskreno ljubi i vrednuje svoju `enstvenost, vrednovanjem njezina specifi~no `enskog doprinosa u razli~itim podru~jima crkvenog i dru{tvenog `ivota i ve}om osjetljivo{}u pri postavljanju kriterija za profesionalno napredovanje `ene zasigurno }e rasti i duh evan|eoske ljubavi i slobode na svim podru~jima `ivota te }e se

63

Povelja o pravima obitelji od Svete Stolice predlo`ena svim osobama, ustanovama i predstavnicima vlasti nadle`nima za poslanje obitelji u suvremenom svijetu, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 68), Zagreb, 1990., ~lanak 10, b. Usp. Ministarstvo razvitka i obnove Republike Hrvatske, Nacionalni program demografske obnove, {to ga je Hrvatski dr`avni sabor jednoglasno usvojio 18. sije~nja 1996. godine.

64

39

takav pristup `eni pokazati kao najperspektivniji oblik ulaganja u vlastitu budu}nost. Dostojanstvo mu{karca Unutar zajedni{tva bra~ne i obiteljske zajednice mu{karac je pozvan da `ivi svoj dar i ulogu supruga i oca. I `ena tako|er u susretu s njim i uz njegovu pomo} (usp. Post 2, 18. 20) otkriva svoj vlastiti identitet i bogatstvo svojega `enskog bi}a. Za mu`a su ljubav prema supruzi i prema djeci prirodni put koji vodi razumijevanju i ostvarenju njegove mu`evnosti i o~instva. Svojoj supruzi i djeci on uprisutnjuje Krista zaru~nika Crkve i pozvan je svjedo~iti im Kristovu otkupiteljsku ljubav.65 Upravo jer je bo`anska ljubav Krista, ljubav zaru~nika, ona postaje uzor i primjer svakoj ljudskoj ljubavi, ali napose ljubavi mu{karca.66 No, dok svojoj obitelji ljubavlju i predanjem svjedo~i Kristovu otkupiteljsku ljubav, i on sam istodobno, i prije svega, zajedno s njima pripada Crkvi zaru~nici te je pozvan zajedno s njom (sa sveop}om i sa svojom ku}nom Crkvom) na vjerni~ko prianjanje uz Krista zaru~nika Crkve, kako bi i njegovo predanje obitelji moglo uroditi potpunim predanjem i sebedarjem vlastite osobe. Danas, u vrijeme porasta broja razorenih obitelji (bilo zbog raspadanja brakova bilo zbog bolnih posljedica neposrednih ratnih stradanja kojima su izlo`eniji bili mu{karci) i porasta broja samohranih majki te pove}ane odsutnosti mu{karca iz obitelji, mora se upozoriti na psiholo{ke i }udoredne poreme}aje i patogene posljedice o~eve odsutnosti iz obitelji te pomanjkanja njegova doprinosa u odgoju djece. Potrebno je istodobno istaknuti va`nost njegova partnerskog odnosa i potpore za `enu i za stabilnost njihove bra~ne veze, njegova sudjelovanja i doprinosa u odgoju djece, u izgradnji obiteljskog zajedni{tva te potreba istinskoga dru{tvenog vrednovanja mjesta, uloge i doprinosa mu{karca kao mu`a i oca. Rastu}i u obitelji, djeca u~e o posebnostima mu{kog i `enskog spola i usvajaju heteroseksualne danosti ljudskog, bra~nog i obiteljskog `ivota. Otac nije i ne smije biti odgovoran samo za za~e}e i materijalno uzdr`avanje djeteta, nego je odgovoran i za njegov cjelokupni razvoj. O~instvo je njegov `ivotni zadatak, kreativni ~in u kojemu on sudjeluje od po~etka do kraja. Za pravilan odgoj i razvoj djeteta nije dostatna samo majka. I otac je
65 66

Usp. MD, 2526. MD, 25.

40

punopravni i ravnopravni roditelj djeteta kao i majka. No, to ne zna~i preuzimanje maj~inskih funkcija, nego ravnopravno i suodgovorno sudjelovanje oca u roditeljskom odgoju ba{ kao mu{karca i oca. I otac se emocionalno daje djetetu, ali kao mu{karac, obdaren drugim i druk~ijim, mu`evnim oznakama i danostima svojega bi}a, no jednako potrebnima za normalan razvoj djeteta kao {to je to potrebna `enstvenost majke. Samo ravnopravno i partnersko roditeljstvo, s jednakim udjelom o~instva i maj~instva, uz usporedno odr`avanje i bra~nog partnerstva roditelja, omogu}uje ostvarivanje osnovnih ciljeva odgoja i razvoja djeteta unutar obitelji. Dostojanstvo djeteta

19. Bog Stvoritelj u `ivot doziva svakog ~ovjeka radi njega samoga.67
Prije nego {to te oblikovah u maj~inoj utrobi, ja te znadoh; prije nego iz krila maj~ina iza|e, ja te posvetih (Jr 1, 5). Svaki je ~ovjek od prvoga trenutka za~e}a u naumu Bo`jemu. Svako dijete, osim toga {to je plod ljubavi izme|u oca i majke, prije svega plod je Bo`je stvoriteljske namisli i Bo`ji dar roditeljima. U svakog ~ovjeka Bog je polo`io ne{to od svojega bo`anskoga `ivota i svaki ~ovjek u svojemu bi}u nosi upisanu usmjerenost prema Isusu Kristu kao svojoj punini. Adam, prvi ~ovjek, bio je, naime, slika onoga koji je imao do}i, Krista Gospodina. Krist, novi Adam, objavljuju}i otajstvo Oca i njegove ljubavi potpuno otkriva i ~ovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvi{enost njegova poziva. (...) Utjelovljenjem se naime Sin Bo`ji na neki na~in sjedinio sa svakim ~ovjekom.68 U Bo`i}u je otkriven i puni smisao svakog ljudskog ro|enja i mesijanska se radost pojavljuje tako temeljem i ispunjenjem radosti svakog djeteta koje se ra|a.69 Djeca su prolje}e `ivota i budu}nost domovine i svijeta. Stoga nijedna dr`ava niti politi~ki sustav ne mogu sanjati o svojoj budu}nosti, a da u sredi{tu njihova interesa nisu briga za djecu i svekolika podr{ka i pomo} roditeljima u ra|anju i odgoju djece, a osobito obiteljima s vi{e djece i dodatni oblici skrbi za djecu koja `ive u nesre|enim obiteljskim prilikama ili izvan obitelji. Briga za dijete od prvog trenutka njegova za~e}a, tijekom njegova

67 68 69

Usp. GS, 24. GS, 22. EV, 1.

41

djetinjstva i mladena{tva, prvotni je i temeljni na~in provjere odnosa ~ovjeka prema ~ovjeku.70 Prihva}anje, ljubav, po{tovanje, mnogostruko i jedinstveno slu`enje materijalno, ~uvstveno odgojno, duhovno prema svakom djetetu koje dolazi na svijet moraju uvijek biti raspoznatljiv i nezastariv znak kr{}ana, osobito kr{}anskih obitelji. Tako dok djeca budu mogla rasti 'u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi' (Lk 2, 52), ona }e dati svoj dragocjeni prilog izgradnji obiteljske zajednice i samome posve}enju roditelja.71 Potrebno je ovdje upozoriti na te{ko}e s kojima se susre}u nadolaze}i nara{taji djece i mladih: zbog pote{ko}a u dru{tvenom ozra~ju, djeci se ne posreduju radost `ivljenja i povjerenje u `ivot i u druge ljude, nego se na mlade nara{taje sve ~e{}e prenose malodu{nost, ravnodu{nost, strah pred budu}no{}u te nepovjerenje i sumnji~avost u odnosu prema drugim ljudima. U mnogim slu~ajevima roditelji `ele osigurati svojoj djeci materijalnu sigurnost te zbog toga svoju djecu li{avaju kudikamo ve}ega blaga od osigurane materijalne egzistencije: li{avaju ih bra}e i sestara. Odrastaju}i bez bra}e i sestara, djeca ne uspijevaju usvojiti tako va`ne dru{tvene kreposti (osje}aj za potrebe druge osobe, altruizam, sposobnost dijeljenja dobara, solidarnost, pra{tanje itd.) koje su preduvjet kasnijega bra~nog sklada i obiteljskog zajedni{tva. Roditelji ih na taj na~in istodobno li{avaju i naravne potpore i solidarnosti koja dolazi od bra}e i sestara i u odrasloj `ivotnoj dobi. Blagodati i vrednota skladnoga obiteljskog `ivota te roditeljske ljubavi i pa`nje li{ena su i djeca iz sve brojnijih razorenih te neuspjelih brakova, koja se istodobno suo~avaju i s brojnim optere}enjima koja }e ih pratiti kroz ~itav `ivot, od kojih je osnovno 'nevjerica u mogu}nost uspjeloga braka'. Tako|er i permisivan odgoj, koji pred djecu i mlade ne postavlja zahtjeve i odgovornost, stvara slabe osobnosti. Sve to mo`e imati i veoma te{ke posljedice: {irenje ovisnosti me|u mladima, apsolutiziranje moralne autonomije pojedinca i odbacivanje svakog autoriteta, destruktivnost, {irenje sotonizma i drugih okultnih praksi, porast broja samoubojstava itd. Isti~emo da su ponajprije roditelji du`ni po{tovati prava svoje djece i da su du`ni osigurati im takve obiteljske uvjete u kojima }e djeca upiti radost `ivljenja te osnovne ljudske i kr{}anske kreposti i tako se pripremiti za izazove `ivota. Roditelji to osiguravaju ponajprije me|usobnim po{tovanjem, o`ivotvorenjem evan|eoskih vrednota u vlastitome bra~nom `i70 71

Usp. FC, 26. FC, 26.

42

votu te izgradnjom obiteljskog i kr{}anskog zajedni{tva. Dru{tvena zajednica pozvana je svojim zakonodavstvom, kulturnim i dru{tvenim programima, odgojnim ponudama, mjerama socijalne za{tite i na druge na~ine ustrajno i hrabro graditi civilizaciju ljubavi te njegovati kulturu `ivota u kojoj }e se po{tovati dostojanstvo svakog, pa i nero|enog, djeteta i mladog ~ovjeka te tako stvarati ozra~je koje }e pomagati obitelj u ostvarenju njezinih zada}a i poslanja. Crkva je tako|er pozvana dosljednost pou~avanja povezivati sa snagom svjedo~enja. Dostojanstvo djece i mladih ona {titi kvalitetom svoje pastoralne ponude za njih, otvaranjem prostora i struktura njihovu entuzijazmu te po{tovanjem njihova profetizma, tako da njihov polet bude trajno nadahnu}e Crkvi i izazov njezinoj institucionalnoj smirenosti, kako ne bi ostala tek stara Crkva i postala Crkva za stare. Dostojanstvo starije osobe

20. Ustani pred sijedom glavom; po{tuj lice starca (Lev 19, 32). Starost je pogodno vrijeme za kona~no ispunjenje ljudskoga `ivota. Prema Bo`joj nakani o ~ovjeku, ona je vrijeme sna`ne te`nje za shva}anjem `ivotnoga smisla te za stjecanje mudrosti srca. Stara~ka dob razdoblje je `ivotne zrelosti i mudrosti te izraz osobitoga Bo`jeg blagoslova. @ivotna je posebnost starijih osoba u integraciji ukupnoga `ivotnog iskustva i doga|anja kvalitetnog pounutra{njenja, tj. vra}anja sebi i ste~enomu unutra{njem bogatstvu. Starije osobe unose u obiteljski `ivot toplinu, stabilnost, zrelost i osje}ajnost te poma`u u usmjerenju prema trajnim vrijednostima. Starije osobe poma`u da sva zemaljska zbivanja primamo s vi{e mudrosti, jer su ih mijene kojima su pro{le obdarile nadom i zrelo{}u. One su ~uvarice zajedni~koga sje}anja i stoga su povla{teni tuma~i cjelokupnosti zajedni~kih vrijednosti i ideala koji reguliraju dru{tveni `ivot i njime upravljaju. Isklju~iti ih zna~ilo bi, u ime nekoga moderniteta bez pam}enja, odbaciti pro{lost u kojoj se ukorjenjuje sada{njost. Svojim iskustvom i zrelo{}u starije osobe sposobne su pru`iti mlade`i dragocjene savjete i pouke. U tome pogledu aspekti krhkosti ~ovje~anstva, koji su razvidnije povezani sa staro{}u, tvore poziv na me|uovisnost i nu`nu solidarnost, koje sjedinjuje nara{taje, jer svatko od nas treba drugoga, oboga}uju}i se darovima i karizmom svih ljudi.72

72

PSO, 10.

43

@ivimo u dru{tvu uspje{nih, u kojemu su va`ne neposredna korisnost i proizvodnost, te stoga slabi, stari, bolesni i neuspje{ni ljudi u takvom dru{tvu sve te`e pronalaze svoje mjesto. Pod utjecajem industrijskog i urbanog razvoja mnoge su starije osobe do`ivjele marginalizaciju i dovedene su do neprihvatljivih oblika rubnosti, {to je, s jedne strane, izvor silnih patnji za same starije osobe koje su to do`ivjele, a, s druge, to je istodobno i oblik `ivotnog i duhovnog osiroma{enja za obitelji i mla|e nara{taje. Istodobno se prosje~nim produljenjem `ivota broj starijih osoba pove}ava. I na{e, hrvatsko dru{tvo sve vi{e stari, tako da je svaki tre}i stanovnik Hrvatske u dobi iznad 60 godina. Potrebno je stoga promicati kulturu prihva}anja i vrednovanja starosti. Stariji su nara{taji pridonijeli izgradnji na{e sada{njosti i zato zaslu`uju da dru{tvo i crkvena zajednica djelotvorno budu svjesni svojih obveza prema njima. Du`nost je, stoga, svakoga duboko humanoga dru{tva, pa tako i obitelji, da starije osobe po{tuje i voli. Po{tivanje starijih osoba nosi u sebi trostruku du`nost koju im valja iskazivati: prihvatiti ih, pomo}i im i isticati njihove odlike.73 Starije osobe imaju pravo da u krugu svoje obitelji ili, ako je to nemogu}e, u prikladnim ustanovama na|u takvu sredinu u kojoj }e svoju starost mo}i pro`ivjeti u miru i vedrini tako da obavljaju poslove koji su spojivi s njihovom dobi i koji im omogu}uju da sudjeluju u dru{tvenom `ivotu.74 Crkva je du`na i starijim osobama navije{tati evan|elje, koje }e njihovo srce ispuniti nutarnjom rado{}u i mirom. Navje{taj Boga ljubavi pomo}i }e starijim osobama da prevladaju strah pred susretom sa smr}u, a sakramentalni }e im `ivot omogu}iti susret s raspetim i uskrslim Kristom te im ubla`iti i osmisliti boli i patnje povezane sa stara~kom dobi. Istodobno, kao osvjedo~eni kr{}ani koji navje{}uju snagom svojega `ivotnog iskustva, starije osobe ~esto su prvi i nezamjenjivi svjedoci i vjerou~itelji djece i mladih. Crkva je pozvana starije osobe prihvatiti kao subjekt svojega poslanja i navije{tanja, te prepoznati podru~ja aktivnosti u kojima oni mogu djelovati kao nezamjenjivi apostoli. Takav pristup pomo}i }e i starijim osobama bilo u nadvladavanju bijega u pro{lost bilo u nadila`enju napasti bijega od sada{njeg zalaganja.

73 74

PSO, 12. Povelja o pravima obitelji od Svete Stolice predlo`ena svim osobama, ustanovama i predstavnicima vlasti nadle`nima za poslanje obitelji u suvremenom svijetu, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 68), Zagreb, 1990., ~lanak 9, c.

44

III.

POSLANJE OBITELJI U CRKVI I U DRU[TVU

21. Obitelj je ku}na Crkva75 i ima posebno i nezamjenjivo zna~enje

za Crkvu i dru{tvo.76 Crkva ra|a i izgra|uje kr{}ansku obitelj. Vode}i se rije~ju Bo`jom, ona objavljuje obitelji njezinu pravu bt, smisao i poslanje. Nadalje, Crkva slavljenjem sakramenata posve}uje i u~vr{}uje obitelj u ljubavi, ~ine}i je sposobnom me|usobno komunicirati Gospodnju ljubav i drugima je darivati. S druge pak strane, i obitelj oboga}uje Crkvu: poslanje Crkve poslanje je i obitelji. Kao {to je obitelj spa{ena zajednica, isto tako ona je i zajednica koja spa{ava,77 po kojoj Crkva izvr{ava spasiteljsko Kristovo poslanje. U izgradnji kraljevstva Bo`jega obitelj sudjeluje u poslanju Crkve. Naime, sa svoje strane Crkva odgaja kr{}ansku obitelj navije{tanjem i slavljenjem sakramenata, a s druge strane sama obitelj prihva}a spasenjsko poslanje Crkve kao svoje vlastito poslanje. Obitelj sudjeluje u proro~kom, sve}eni~kom i kraljevskom poslanju Isusa Krista i njegove Crkve.78 Jednako je tako va`na i uloga obitelji u dru{tvu. Naime, budu}i da je obitelj prva i `ivotna stanica dru{tva,79 ona stoji u samim temeljima dru{tva te se mo`e re}i da ga hrani i uzdr`ava. U obitelji se ra|aju i stasaju gra|ani, koji su du{a i `ivota i razvoja dru{tva.80

75 76 77 78 79 80

Usp. LG, 11. Usp. AA, 11. Usp. FC, 49. FC, 50. AA, 11. FC, 42.

45

Sudjelovanje obitelji u `ivotu i poslanju Crkve 22. Kr{}anski bra~ni drugovi djelovanjem sakramenta `enidbe, kojim nazna~uju i imaju dio u misteriju jedinstva i plodne ljubavi izme|u Krista i Crkve (usp. Ef 5, 32), uzajamno se poma`u da postignu svetost u bra~nom `ivotu i u primanju i odgoju djece, i tako imaju u svojem `ivotnom polo`aju i u svojem stale`u svoj posebni dar u Bo`jem narodu (usp. 1 Kor 7, 7).81 Obitelj, dakle, sudjeluje u izgradnji Kristove Crkve i pridonosi rastu njezine svetosti. Pozvana je sveto{}u svoje ustanove promicati svekoliki rast i sazrijevanje svakoga svojega ~lana. U bogatoj dinamici navije{tanja Radosne vijesti novim nara{tajima i me|usobno obitelj slu`i u dolasku i rastu novih `ivota, prinosi ukupnu `ivotnu zbilju kao `rtvu Bogu ugodnu i svjedo~i divna Bo`ja djela. Kroz iskustvo zajedni{tva u ozra~ju prisutnosti Krista uskrsloga doga|a se evangelizacijski proces unutar same obitelji, ali neizbje`no i za druge obitelji. Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja me|u njima (Mt 18, 20). Obitelj kao i Crkva mora biti mjesto gdje se evan|elje prenosi i odakle ono zra~i. U krilu, dakle, takve obitelji, koja je svjesna svog poslanja, svi njezini ~lanovi evangeliziraju, a ujedno su svi evangelizirani. Ne samo da roditelji svojoj djeci prenose evan|elje, ve} to isto evan|elje oni mogu primiti i od njih po{to je duboko pro`ivljeno. Obitelji evangeliziraju i mnoge druge obitelji kao i sredinu u kojoj `ive.82
Navjestiteljsko poslanje obitelji

23. Obitelj je po svojoj biti ucijepljena u otajstvo Crkve. Stoga obitelj, poput Crkve treba navje{}ivati silna djela Onoga koji nas iz tame pozva u svoje divno svjetlo (1 Pt 2, 9). Kao {to je Crkva zajednica koja oslu{kuje Bo`ju rije~, tako je i obitelj zajednica koja raste u slu{anju te iste rije~i. Ve} u pripravi za slavljenje `enidbe zaru~nici se ~itanjem, slu{anjem i razmatranjem Bo`je rije~i ucjepljuju u novu stvarnost koja stoji pred njima, tako da sam po~etak svojega bra~nog `ivota stavljaju na ~vrstu stijenu Bo`je rije~i.
81 82

LG, 11. EN, 71.

46

U daljnjem rastu ljubavi izme|u mu`a i `ene, kao i u njihovoj bra~noj plodnosti i u odgoju djece Bo`ja rije~ stalno im je nadahnu}e u izgra|ivanju njihove obiteljske zajednice. Svaka bi kr{}anska obitelj, stoga, trebala posjedovati Bibliju ili barem Novi zavjet.83 Pastoralno djelovanje Crkve u svojem bi redovnom radu trebalo izgra|ivati ljubav prema Bo`joj rije~i i promicati biblijsku kulturu. ^itanje Bo`je rije~i neizostavni je dio svakida{nje obiteljske molitve. Po`eljno je da svagda{nje ~itanje Biblije u obitelji bude nadahnuto dnevnim bogoslu`jem Crkve.84 Osobito je vrijedno obiteljsko ~itanje nedjeljne slu`be rije~i kao priprava za slavljenje dana Gospodnjega. Rije~ Bo`ja budi i razvija kod kr{}anskih supru`nika i roditelja poslu{nost vjere. Rije~ im Bo`ja objavljuje ~udesnu novost 'radosnu vijest' njihova bra~nog i obiteljskog `ivota, koji je po Kristu postao svet i posve}uju}i. Jedino, naime, prosvijetljeni Bo`jom rije~ju mogu otkriti i u radosnoj zahvalnosti diviti se onom dostojanstvu na koje je Bog htio uzdignuti brak i obitelj, u~iniv{i ih znakom i mjestom saveza ljubavi izme|u Boga i ljudi, izme|u Isusa Krista i Crkve, njegove Zaru~nice.85 Redovito ~itanje i oslu{kivanje Bo`je poruke unutar bra~nog i obiteljskog `ivota vodi i njezinu ozbiljnom prihva}anju te ona postaje nadahnu}em svjedo~kog navije{tanja. Obitelj ne mo`e `ivjeti s Bo`jom rije~ju a da samim time ne bude i navjestiteljica radosne poruke spasenja. Svaki ~lan obitelji i obitelj u cjelini svjedo~e ponajprije onim {to jesu.86 Svjedo~ko navije{tanje o~ituje se kao dosljednost u svjedo~enju bra~ne vjernosti i nerazrje{ivosti, u ljubavi prema `ivotu, u zra~enju radosti i ljubavi, u sigurnosti kr{}anske nade87, u savjesnom pristupu i u poletnom odu{evljenju u profesionalnom `ivotu u solidnosti kr{}anskog `ivota.

83

Odlu~uju}i se godine 1990. za biblijsku korizmu, Biskupska konferencija Jugoslavije na proljetnom zasjedanju 1990. u priop}enju za tisak preporu~uje da se {to ve}em broju vjernika omogu}i nabava i ~itanje Sv. pisma, napose evan|elja. Usp. VB\S 1 (1991.), str. 4. Tome pridonose i kalendari u kojima su, me|u ostalim, nazna~ena dnevna liturgijska ~itanja. Hvalevrijedno je {to i neki kr{}anski ~asopisi redovito donose naznake dnevnih misnih ~itanja (npr. Glas Koncila, @ivo vrelo ). FC, 51. Usp. FC, 17. Usp. FC, 52.

84

85 86 87

47

Kr{}anska obitelj osje}a se tako|er obveznom konstruktivno sudjelovati u stvaranju bra~ne i obiteljske politike te u procesu stvaranja bra~nog i obiteljskog zakonodavstva. Istodobno se mora ~uti njezin proro~ki glas i s obzirom na pozitivne i negativne dru{tvene pojave, osobito one koje utje~u na vrednote bra~nog i obiteljskog `ivota, na odgoj i na stvaranje javnoga mnijenja preko sredstava dru{tvenoga priop}avanja. Svjedo~ki navje{taj i solidaran proro~ki glas kr{}anske obitelji potreban je napose obiteljima u krizi, rastavljenima, rastavljenima i ponovno o`enjenima, nezaposlenima i obiteljima u materijalnoj oskudici, obiteljima s djecom s pote{ko}ama u razvoju te djeci bez roditelja.

24. Svjedo~ki navje{taj supru`nika o~ituje se ponajprije u kr{}anskom odgoju vlastite djece. Osnovna roditeljska karizma jest upravo karizma kr{}anskog odgoja vlastite djece. Roditelji su svojoj djeci prvi odgojitelji i prenositelji vjere. Rije~ju i primjerom odgajaju ih za kr{}anski `ivot i svjedo~enje, razborito im poma`u pri izboru njihova zvanja, te su s rado{}u otvoreni i za crkveno zvanje svoje djece.88 Obiteljsko vjersko iskustvo i navje{taj (obiteljska kateheza) prethode i `upnoj katehezi i prate je. Koristi se bogoslu`nim znakovima i molitvama prilago|enima dobi djece. Vjerski odgoj i kateheza djece imaju osobito zna~enje kada djeca do|u u mladena~ku dob, u kojoj mlada osoba u pitanje stavlja sve, pa tako i kr{}anske vrijednosti.89
U cjelovitoj kr{}anskoj inicijaciji djece i mladih obiteljsku katehezu komplementarno nadopunjuju i `upna kateheza i {kolski vjeronauk. Prema tome, kr{}anski roditelji vode brigu da njihova djeca redovito sudjeluju i u `upnoj katehezi te da se upisuju na {kolski vjeronauk.90 U kr{}anskom odgoju roditeljima, naime, trebaju pomagati i crkvene i dru{tvene ustanove, ali to nipo{to ne zna~i da prvotnu odgovornost kr{}anskog odgoja preuzima `upa, {kola ili koja druga ustanova.91 Sve nabrojeno {to kr{}anski bra~ni drugovi i roditelji ~ine u navjestiteljskom poslanju u vlastitoj obitelji, za druge obitelji te u dru{tvu, bitno je

88 89 90 91

Usp. AA, 11. Usp. FC, 53. Usp. Pismo hrvatskih biskupa o `upnoj katehezi Usp. CT, str. 68.

48

crkvena slu`ba. Ili, jo{ bolje, sve to ulazi u okvir ~itave Crkve kao zajednice koja je evangelizirana i koja evangelizira.92 Budu}i da je slu`ba evangelizacije koju ostvaruje obitelj ukorijenjena u jedinstveno poslanje Crkve i proizlazi iz njega, kr{}anska se obitelj uklju~uje i u navjestiteljsko poslanje Crkve unutar `upne zajednice. To ~ini sudjelovanjem u zajedni~kom prou~avanju i slu{anju Bo`je rije~i, doprinosom u vjerskom odgoju djece i mladih u `upi, u pripravi za `enidbu, u obiteljskim seminarima te op}enito u obiteljskom apostolatu, u slu`enju potrebitima te sudjelovanjem u strukturama crkvene suodgovornosti. Obitelj tako svakim danom sve vi{e postaje zajednica koja vjeruje i evangelizira.93 Gospodinov poziv: Po|ite po svem svijetu, propovijedajte evan|elje svemu stvorenju (Mk 16, 15), odnosi se i na kr{}ansku obitelj. U na{em, hrvatskom dru{tvu, koje postaje sve vi{e sekularizirano i raskr{}anjeno, osobitu va`nost ima i izri~iti navje{taj udaljenima od Crkve, onima koji imaju pogre{nu sliku o Bogu i razli~itim tra`iteljima Boga. Vjera u Isusa Krista i blagovjesni~ko poslanje kr{}anske obitelji posjeduju katoli~ki misionarski duh. Sakrament `enidbe, koji preuzima i iznova nudi zada}u, ukorijenjenu u kr{tenju i potvrdi, da brani i {iri vjeru, ~ini kr{}anske bra~ne drugove i roditelje svjedocima Krista 'do kraja zemlje' (Dj 1, 8), pravim 'misionarima' ljubavi i `ivota.94 Stoga }e se me|u kr{}anski zauzetim bra~nim parovima i obiteljima tako|er na}i i spremnih za odlazak u misije na odre|eno vrijeme gdje }e i na novi na~in djelom i rije~ju svjedo~iti svoju opredijeljenost za Krista.95 Sve}eni~ka zada}a obitelji

25. Crkva, zajednica koja vjeruje i evangelizira, tako|er je i sve}eni~ki narod, to jest narod obasut dostojanstvom i mo}i Krista, vrhovnog sve}enika novoga i vje~noga Saveza. I kr{}anska je obitelj ucijepljena u Crkvu, sve}eni~ki narod.96 Obitelj je ku}no sveti{te Crkve97, a bra~ni su dru92 93 94 95 96 97

FC, 53; usp. EN, 71. Usp. FC, 51. FC, 54. Usp. FC, 54 FC, 55. Usp. AA, 11.

49

govi jedno drugomu i vlastitoj djeci 'sve}enici'. Zapravo, krsno je sve}eni{tvo vjernika, `ivljeno u `enidbi sakramentu, za bra~ne drugove i obitelj temelj sve}eni~kog poziva i poslanja kojim se njihov svakida{nji `ivot preobra`ava u '`rtvu duhovnu, ugodnu Bogu po Isusu Kristu' (1 Pt 2, 5).98 Sva njihova djela, molitve i apostolski pothvati, bra~ni i obiteljski `ivot, svagdanji rad, odmor duha i tijela, ako se vr{e u Duhu, dapa~e i tegobe `ivota, ako se strpljivo podnose, postaju duhovne `rtve ugodne Bogu po Isusu Kristu koje se u slu`enju Euharistije pobo`no prinose Ocu s prinosom Gospodinova Tijela.99 Sakrament `enidbe trajna je stvarnost te iz njega za bra~ne drugove proizlaze dar i stalna obveza svednevice `ivjeti svetost. Isto tako iz istog sakramenta proizlazi i obveza da svoj `ivot preobra`avaju u neprestanu duhovnu `rtvu.100 Sav njihov bra~ni i obiteljski `ivot produ`etak je, naime, i konkretizacija poslanja primljenog po sakramentima krsta, potvrde i `enidbe.101 Posve}ivanje `ivota bra~nih drugova i svih ~lanova obitelji doga|a se po dinamici ostvarivanja dara `enidbenog poziva i zakonitosti sakramenta `enidbe, a bra~ni i obiteljski `ivot istodobno se pretvaraju u trajno slavljenje Boga. Kr{}anska je `enidba posada{njenje saveza izme|u Krista i Crkve, koji je zape~a}en krvlju Kristova kri`a, a ponazo~uje se i ostvaruje u slavlju euharistije. Kr{}anski supru`nici nalaze stoga u euharistiji izvor iz kojega klju~a i iznutra se oblikuje te trajno o`ivljava njihov bra~ni savez.102 Svoj bra~ni i obiteljski `ivot hrane djelatnim sudjelovanjem u sakramentima euharistije i pokore. Sveto{}u svoga `ivota i snagom Kristovih sakramenata posve}uju i jedno drugo i svoju obitelj.

26. Hrana kr{}anskog obiteljskog `ivota jest molitva. Izvori{te, vrhunac

i sredi{te molitvenog `ivota obitelji jest slavljenje nedjeljnoga euharistijskog otajstva. U euharistijskom daru ljubavi i kr{}anska obitelj nalazi temelj i du{u svoga 'zajedni{tva' i 'poslanja'.103 Posebno je vrijedno kad je god to mogu}e zajedni~ko sudjelovanje cijele obitelji na istoj nedjeljnoj
98 99 100 101 102 103

FC, 59. LG, 34. Usp. LG, 34; FC, 56. Usp. FC, 57. FC, 57. FC, 57.

50

euharistiji, po ~emu se na posebno uzvi{en na~in o~ituje obiteljsko zajedni{tvo. Bra~nu ljubav hrani i produbljuje euharistijsko sjedinjenje s Kristom. Duh Krista uskrsloga, kojega supru`nici primaju u euharistiji, ne sjedinjuje ih samo svakog pojedinog s Kristom nego i me|usobno. Kr{}anskoj su obitelji osobito dragocjeni i trenuci odvojeni za molitvu. Oznaka je molitve u obitelji da bude zajedni~ka, i to mu`a i `ene te roditelja i djece. Zajedni{tvo u molitvi istodobno je plod i zahtjev zajedni{tva koje je darovano sakramentom kr{tenja i `enidbe.104 Valja posebno istaknuti va`nost molitve samih bra~nih drugova. Ve} od vremena zaru~ni{tva budu}i supru`nici moraju uzeti vremena za zajedni~ku molitvu. Ona je sastavnica kr{}anskoga bra~nog `ivota. Stoga bra~ni drugovi i prije ro|enja i stasanja djece zapo~inju sa zajedni~kom molitvom, a kada do|u djeca, njihovu zajedni~ku molitvu prati i redovita obiteljska molitva. Nadalje, odgoj djece u vjeri nu`no zna~i njihov odgoj za obiteljsku molitvu, koji se kre}e u ozra~ju slu{anja Bo`je rije~i i ljubavi prema Bogu i bli`njemu. Pri tome se ne smije zaboraviti da je najbolji na~in odgoja djece za molitvu molitveni primjer samih roditelja.105 Obiteljska molitva mora sadr`ajem i du`inom te svojim oblicima biti prilago|ena mogu}nostima djece. Osnovni sadr`aj obiteljske molitve jest sam `ivot obitelji, koji se u svojim razli~itim zgodama tuma~i kao poziv {to od Boga dolazi, a ostvaruje kao sinovski odgovor tome pozivu: radost i muke, nade i `alosti, ra|anje i obljetnice, godi{njice vjen~anja roditelja, odlasci i povratci, va`ne i presudne odluke, smrt dragih itd., sve su to znakovi dobrohotne Bo`je prisutnosti u povijesti obitelji.106 Kr{}anska se obitelj uklju~uje u molitveni `ivot Crkve napose po liturgiji ~asova. Molitvene obrasce u obiteljskoj molitvi prate ~itanje odlomaka Svetoga pisma te spontane molitvene formulacije. Va`no je njegovati odre|eni ritam molitve tijekom dana (ujutro, nave~er, za objedom). Takav je molitveni duh onda, naravno, otvoren za zajedni~ku molitvu s drugim obiteljima i u `upnoj zajednici.

104 105 106

FC, 59. Usp. FC, 60. FC, 59.

51

Potrebno je tako|er njegovati roditeljski blagoslov djece, pogotovo u posebnim zgodama (o blagdanima, u va`nim trenucima za pojedine ~lanove obitelji), kako to predvi|a liturgija Crkve.107 U obitelji je, dalje, va`no i obilje`avanje petka kao dana dobrotvornosti, pokore i sabranosti. Pokorni~kom slavlju u `upnoj zajednici, na kojemu se zajedni~ki slavi Bo`je milosr|e, trebaju prethoditi i pratiti ga znakovi me|usobnog pomirenja i opra{tanja ve} unutar same obitelji, izme|u mu`a i `ene, djece i roditelja te drugih uku}ana. Slavljenje sakramenta pomirenja ima va`no mjesto na putu trajnog rasta u svetosti jer svi ~lanovi obitelji po njemu otkrivaju da se grijeh suprotstavlja savezu s Bogom, ali i savezu supru`nika te zajedni{tvu obitelji,108 te da se po tom sakramentu milosr|a obnavljaju i usavr{uju i `enidbeni savez i obiteljsko zajedni{tvo. Obitelj u slu`bi ljudske osobe

27. @enidbeni savez ljubavi izranja iz izvora trojstvene ljubavi i sakrament je Bo`je ljubavi prema ~ovjeku. Mu` i `ena od~itavaju u me|usobnoj ljubavi Bo`ju ljubav za sebe i za svoju djecu te omogu}uju da je i drugi otkriju u njihovu bra~nom zajedni{tvu, ljubavi i vjernosti. Milost sakramenta `enidbe, kao svojevrsni nastavak rasta u milosti primljenoj po sakramentima krsta i potvrde, na poseban na~in u srca supru`nika ucjepljuje zakon ljubavi. Kr{}anska je obitelj, stoga, vo|ena i no{ena novim zakonom Duha ljubavi i postaje kraljevski narod Bo`ji, pozvan na ostvarenje slu`be ljubavi Bogu i bli`njemu. Specifi~ni doprinos kr{}anske obitelji crkvenom i dru{tvenom `ivotu stoga je upravo ljubav. Zbog toga obitelj prima poslanje da ~uva, objavljuje i priop}ava ljubav, `ivotvorni odraz i stvarno udioni{tvo u Bo`joj ljubavi.109

107

Takav blagoslov kr{}anski roditelji rado podjeljuju svojoj odrasloj djeci. [tovi{e, u predajama pojedinih naroda veliku ~ast u`iva blagoslov koji roditelji podjeljuju sinovima i k}erima. To se mo`e ~initi u posebnim `ivotnim prilikama sinova i k}eri ili kad se obitelj skupi na zajedni~ku molitvu ili na razmatranje Sv. pisma. (Rimski obrednik. Blagoslovi, Kr{}anska sada{njost, Zagreb, 1987., br. 174). Usp. FC, 58. FC, 17.

108 109

52

Sakrament `enidbe i kr{}anska obitelj navje{taj su Bo`je ljubavi.110 Bra~ni drugovi i ~lanovi obitelji iskazuju je vo|eni Duhom Svetim koji je u njima ne samo me|usobno nego i prema svojim bli`njima. Kr{}anska obitelj, koju pro`ima i podr`ava nova zapovijed ljubavi, prihva}a, po{tuje i slu`i svakomu ~ovjeku, uvijek ga promatraju}i u njegovu osobnom dostojanstvu i dostojanstvu sina Bo`jega.111 Obitelj slu`i ~ovjeku od njegova `ivotnog iskona u temeljnim potrebama, tra`enjima, osje}ajima, tjeskobama, padovima u kompleksnom procesu njegova cjelokupnog rasta, sazrijevanja i oblikovanja osobne ljestvice vrijednosti. U svemu tome, svaki dan i u svakom trenutku ~lanovi obitelji i obiteljsko ozra~je slu`e pojedinomu svojem ~lanu te se obitelj doista, upravo na taj na~in, predstavlja i potvr|uje kao istinsko duhovno rodoslovlje osobe i pravo sredi{te civilizacije ljubavi.112 Izviru}i iz vrela Bo`je ljubavi prema ~ovjeku, bra~na i obiteljska ljubav jest ono prirodno ozra~je u kojem se ~ovjek ostvaruje kao zrela osoba i u kojem se ~ini kadrim uspostavljati vezu ljubavi prema Bogu i prema drugom ~ovjeku. Tako upravo ljubavlju obitelji i svekolika Crkva poprima obiteljski zna~aj. Zada}a je obitelji odgojiti ljude za ljubav i `ivjeti ljubav u svim odnosima s drugima, tako da se obitelj ne zatvori u samu sebe, ve} da ostane otvorena zajednica.113 Takva je onda obitelj zasnovana na zajedni{tvu osoba, zajedni{tvu ostvarenom u ljubavi kadra slu`iti i drugima, u Crkvi i izvan Crkve, jer je Bo`je spasenje usmjereno prema svakom ~ovjeku.114 Jedan od posebnih na~ina na koji supru`nici mogu iskazati svoju solidarnu kr{}ansku ljubav (bez obzira imaju li vlastitu djecu ili ne) jest i posvojenje djece koja su ostala bez roditelja ili bez roditeljske brige. Nude}i takvoj djeci ljubav, toplinu i za{ti}enost obiteljskog doma, na uzvi{eni na~in vr{e zapovijed ljubavi. Proro~kim svjedo~anstvom kr{}anske obitelji iskazuju svoju solidarnu ljubav napose prema drugim obiteljima u duhovnim i materijalnim potrebama: prema bra~nim drugovima i obiteljima u krizi, prema rastavljenima
110 111 112 113 114

Usp. FC, 63. FC, 64. Usp. Pob, 9. 13. FC, 64. Usp. FC, 64.

53

te rastavljenima i ponovno vjen~anima, prema obiteljima u materijalnoj oskudici, prema obiteljima s djecom s te{ko}ama u razvoju, stara~kim obiteljima i sl. Osobita je odlika kr{}anskih obitelji gostoprimstvo. Pritje~ite u pomo} svetima u nu`di, gajite gostoljubivost! (Rim 12, 13).115 Gostoljubivost i solidarnost s prognanim i izbjeglim obiteljima tijekom Domovinskog rata dragocjeno je iskustvo koje je urodilo povezivanjem i uzajamnim oboga}ivanjem mnogih obitelji. Bio je to izraz i pokazatelj tako|er kr{}anske zrelosti na kojoj bi trebalo sustavno razvijati i promicati gostoljubivost i solidarnost. Na{e je vrijeme obilje`eno starenjem pu~anstva i istodobnim te{ko}ama vezanima za ostanak starijih ~lanova unutar obitelji. Tim je hitnija potreba preispitati odnos obitelji prema svojim starijim ~lanovima. Kr{}anska ih obitelj nipo{to ne bi smjela marginalizirati. Iako je zajedni~ki `ivot triju nara{taja ~esto ote`an, tako|er zbog manjka stambenoga prostora, ipak, uz odre|ene `rtve i mnogo ljubavi, to je mogu}e. Time bi se izbjegla opasnost od vrednovanja ljudske osobe samo pod prizmom mladosti, radne i dru{tvene uspje{nosti. Naime, mudrost i ljubav starih mo`e zna~iti veliko duhovno oboga}enje cijele obitelji. Stariji mogu iz svoje perspektive ponuditi mla|ima druk~iji pogled na `ivot i zreliju ljestvicu vrijednosti. Starije osobe mogu oboga}ivati obitelj svojim `ivotnim iskustvom te u isto vrijeme biti most zajedni{tva i razumijevanja me|u njezinim razli~itim ~lanovima.116 Po{tuju}i samostalnost mladih, mogu biti dragocjeni most razumijevanja me|u nara{tajima. Njeguju}i upravo to zajedni{tvo nara{taja,117 kr{}anska se obitelj ostvaruje u svom bogatstvu svoje ~ovje~nosti, mudrosti i kr{}anske ljubavi.

Obitelj u dru{tvu 28. Tri su osnovna na~ina sudjelovanja obitelji u dru{tvenom `ivotu: ljubav, ra|anje i odgoj.

115 116 117

Usp. FC, 44. Usp. FC, 27. Pob, 10.

54

Bra~na i obiteljska ljubav `ari{te civilizacije ljubavi Ljubav stoji u samom temelju braka, ona daje puni smisao zajedni{tvu mu`a i `ene, ona je ishodi{te svekolike radosti obiteljskog `ivota. Ona nije bitna samo za definiciju `enidbe, braka i obitelji, nego je ona jedan od bitnih preduvjeta razvoja dru{tvenog `ivota. Bra~na je ljubav mjesto i {kola autenti~nog po{tovanja svake ljudske osobe i priznavanja njezina dostojanstva. [kola je sebedarja, susreta, dijaloga, velikodu{nog otvaranja, srda~noga prihva}anja, slu`enja, solidarnosti, vjernosti i dru{tvenosti; stvara zajednicu osoba.118 Obitelj je i prva {kola dru{tvenih kreposti bez kojih dru{tvo ne mo`e opstati: slobode, odgovornosti, pravednosti, me|usobnoga prihva}anja, dijeljenja materijalnih dobara i solidarnosti. Kao izri~aj nutarnjega `ivotnog principa braka i obitelji bra~na i obiteljska ljubav o~ituje se i kao briga za bolesne, stare, za osobe s posebnim potrebama, o`alo{}ene, kao solidarnost sa siroma{nima, napu{tenima i potrebitima. Na taj je na~in iskonsko i odgovorno zajedni{tvo, koje se njeguje u obitelji, temelj i {kola zajedni{tva koje treba vladati u dru{tvu. Sve one vrline koje dru{tvo cijeni i `eli promicati ra|aju se i nadahnjuju ponajprije u obitelji. Ve} sama zdrava obitelj, stoga, samim svojim postojanjem, svojim vrednotama, nastojanjem i svjedo~anstvom zna~i izuzetno va`an doprinos obitelji dru{tvu. Obitelj je tako ishodi{te i ideal obnove samoga dru{tva koje ~esto nagrizaju netolerancija, nasilni{tvo, ovisnosti, jer je upravo obitelj kolijevka i najdjelotvornije sredstvo za o~ovje~enje i uosobljenje dru{tva.119 Tako je obitelj ishodi{na ljudska zajednica koja stoji u samim temeljima dru{tva. Stoga presudnu va`nost ima sam temelj obitelji, koji po~iva na vjernoj i nerazrje{ivoj ljubavi, jer se odnosi u obitelji nu`no odra`avaju na ljudsko dru{tvo. Budu}i da se ne mo`e sakriti grad koji le`i na gori (Mt 5, 14), obitelj, utemeljena na ljubavi, zdrava je jezgra ljudskoga dru{tva kao civilizacije ljubavi. Obitelj nadilazi i kolektivizam i individualizam, vrednuju}i i dostojanstvo pojedinca i vrijednost ljudske zajednice. Nasuprot dru{tvu koje je izvrgnuto opasnosti da se sve vi{e razosobljuje i biva bezimeno, pa stoga i ne~ovje~no, s negativnim posljedicama mnogovrsnih 'bjegova' kao {to je alkoholizam, droga ili ~ak terorizam obitelj jo{ i danas ima i zra~i izvanredne sile sposobne da ~ovjeka otrgnu bezimenosti, da mu probude svijest
118 119

Usp. FC, 43. FC, 43.

55

o njegovom osobnom dostojanstvu, da ga obogate dubokom ~ovje~no{}u i djelotvorno, svojom jedinstveno{}u i neponovljivo{}u, ucijepe u tkivo dru{tva.120 Obitelj je tako doista temelj ljudskoga dru{tva. Ona ima svoj vlastiti dru{tveni identitet i treba biti prihva}ena kao dru{tveni subjekt.121 Dru{tvena briga za obitelj

29. Odnos izme|u obitelji i dru{tvene zajednice je uzajaman. Kao zajednica ljubavi i `ivota obitelj je dru{tvena stvarnost, u dru{tveni `ivot ~vrsto uklopljena kao suvereno (samostalno) dru{tvo122. Od dru{tva se o~ekuje da prihva}a i priznaje obitelj kao dru{tveni subjekt. Prava obitelji tijesno su povezana s pravima ~ovjeka.123 Zato, ne samo da obitelj slu`i dru{tvu nego i dru{tvo organski i `ivotno vezano uz obitelj ima obvezu promicanja, za{tite i djelatne pomo}i obitelji u ostvarenju njezina poslanja za dru{tvo. Postoji organska veza izme|u obitelji i naroda kojemu obitelj pripada. Ta se veza temelji na sudioni{tvu u kulturi. Roditelji u stanovitom smislu ra|aju djecu tako|er za narod, da budu njegovi ~lanovi i sudionici njegove povijesne i kulturalne ba{tine.124 Sudjeluju}i u kulturnoj ba{tini svojega naroda, obitelj je istodobno i ~uvarica kulture i jezika svoga naroda i u njima pronalazi svoju duhovnu samostalnost i suverenost. Uloga obitelji kao ~uvarice nacionalnog identiteta, kulture i jezika o~itovala se na poseban na~in upravo u povijesti hrvatskoga narodnog bi}a. Zdrave kr{}anske obitelji sa~uvale su i iznijele identitet hrvatskog naroda. Bez takvih obitelji koje su, ~esto uz velike te{ko}e i uz cijenu ope~a}enja biljegom nazadnosti, prenosile osnovne ljudske, kr{}anske i nacionalne vrednote, da bismo opstali kao narod. Ta uloga hrvatske obitelji ostaje aktualnom i danas u Republici Hrvatskoj, a jo{ vi{e u Bosni i Hercegovini i na svim prostorima gdje Hrvati `ive kao autohtona narodna zajednica te u brojnom iseljeni{tvu.
120 121 122 123 124

FC, 43. Usp. Pob, 17. Usp. Pob, 17. Usp. Pob, 17. Pob, 17.

56

Svijest dru{tvene zajednice o va`nosti obitelji pronalazi svoj izri~aj u zakonima o braku i obitelji. Dru{tvo je du`no osigurati takve }udoredne, odgojne, zakonske, dru{tvene i ekonomske uvjete koji }e primjereno {tititi i pomagati bra~nu i obiteljsku zajednicu te podupirati osnovne vrednote obitelji.125 Zbog va`nosti obitelji za dru{tvo ni jedno se ljudsko dru{tvo ne mo`e upustiti u rizik od popustljivosti u temeljnim pitanjima koja se odnose na samu bit braka i obitelji.126 Zbog toga je veoma va`no da dru{tvena zajednica promi~e zdravu obitelj tako {to njezino zakonodavstvo {titi i poma`e obitelj utemeljenu na braku mu{karca i `ene. Ne bi se smjelo dogoditi izjedna~avanje prava obitelji utemeljenih na braku s izvanbra~nim oblicima bra~nog `ivota. Dana{nju hrvatsku obitelj osobito poga|a problem nezaposlenosti sa svim posljedicama koje se sna`no reflektiraju i na bra~ni i obiteljski `ivot, te posebno uzrokuju besperspektivnost kod mladih nara{taja. Zada}a je odgovornih u dru{tvu da osiguraju radna mjesta te stvaraju takve gospodarske i socijalne uvjete da obitelj mo`e dostojanstveno `ivjeti od svoga rada. Pravo na radno mjesto, doli~nu pla}u i stan, uostalom, jedno je od temeljnih ljudskih prava.127 Pravedno je istaknuti va`nost i te`inu `enskog rada u krugu vlastite obitelji.128 Taj rad treba biti dru{tveno priznat i do kraja vrednovan.129 'Trud' `ene koja dijete, nakon {to ga je donijela na svijet, hrani, njeguje i odgaja, osobito u prvim godinama, tako je velik, da se ne mora bojati usporedbe ni sa kakvim profesionalnim radom. To treba jasno priznati, ni{ta manje nego {to se tra`i priznanje svakoga drugog prava povezanog s radom. Maj~instvo sa svim naporima koje ono sa sobom donosi treba posti}i i ekonomsko priznanje barem ravno drugim poslovima koji se preuzimaju
125

Temeljne smjernice o brizi dru{tva za obitelj nalazimo u 12 ~lanaka Povelje o pravima obitelji koju je Sveta Stolica 22. listopada 1983. predlo`ila svim osobama, ustanovama i predstavnicima vlasti mjerodavnima za poslanje obitelji u suvremenom svijetu, Kr{}anska sada{njost (Dokumenti 68), Zagreb, 1984. Usp. Pob, 17. Usp. Povelja o pravima obitelji od Svete Stolice predlo`ena svim osobama, ustanovama i predstavnicima vlasti mjerodavnima za poslanje obitelji u suvremenom svijetu, Dokumenti 68, Kr{}anska sada{njost, Zagreb, 1984., ~lanak 9 i 11. Usp. LE, 19. Usp. Pob, 17.

126 127

128 129

57

za uzdr`avanje obitelji u tako osjetljivu dobu njezina `ivljenja.130 @enu se tako|er ne smije profesionalno i dru{tveno 'ka`njavati' zato {to je majka, nego je, naprotiv, potrebno u korist maj~instva, dobra obitelji i dru{tva omogu}iti niz pogodnosti zaposlenim `enama, kao npr. skra}eno ili fleksibilno radno vrijeme, prednost pri odabiru termina za godi{nje odmore, slobodne dane zbog bolesti djece i druge. Uop}e je neprihvatljivo da je `enama u fertilnoj dobi i trudnicama ugro`eno radno mjesto i napredovanje ili ~ak onemogu}eno zapo{ljavanje. Obitelj raste u humanitetu i po svojoj teocentri~nosti, po svijesti o svojemu nacionalnom, kulturnom i vjerskom identitetu. Stoga je od dru{tvenoga zna~enja i obiteljski odgoj ~ija je bitna sastavnica i odgoj u vjeri. Du`nost je dru{tvene zajednice, stoga, po{tovati ne samo vjersku slobodu nego i pomagati i {iriti vjerski `ivot obitelji te pomagati roditeljsku zada}u odgoja njihove djece, uklju~uju}i i vjerski odgoj. To uklju~uje i pretpostavlja, me|u ostalim, i konfesionalni vjerski odgoj u {koli.131 Sudjelovanje obitelji u `ivotu dru{tva

30. Sudjelovanje obitelji u dru{tvenom `ivotu proizlazi po samoj svojoj naravi iz zajedni{tva bra~nih drugova te va`nosti obitelji kao osnovne stanice za `ivot dru{tva. Dru{tveno i politi~ko djelovanje obitelji oboga}uje dru{tvenu zajednicu i pridonosi rastu kraljevstva Bo`jega.132 Dru{tvena uloga obitelji treba se izraziti tako|er i u politi~kom posredovanju: obitelji se, naime, moraju prve zalo`iti da dr`avni zakoni i ustanove ne samo ne vrije|aju, ve} da podr`avaju i pozitivno {tite prava i du`nosti obitelji. U tome obitelji moraju postajati sve svjesnije da su one 'pobornici' takozvane 'obiteljske politike' i da preuzimaju odgovornost za preobra`aj dru{tva.133 Pasivnost obitelji u tom pogledu mogla bi kao posljedicu imati to da same obitelji postanu `rtve bra~nih i obiteljskih politika i dru{tvenih tendencija protivnih vrednotama braka i obitelji. Naime, prepustile bi vo|enje obiteljske politike i, dosljedno, stvaranje bra~nog i
130 131

Pob, 17. Republika Hrvatska se na osiguravanje konfesionalnog vjeronauka u {koli za vjernike katolike obvezala i me|udr`avnim ugovorom sa Svetom Stolicom ratificiranim u Vatikanu 7. travnja 1997. Usp. FC, 47; usp. LG, 31. FC, 44.

132 133

58

obiteljskog zakonodavstva onima koji ~esto ne `ive u zdravim bra~nim i obiteljskim zajednicama pa, prema tome, nemaju dovoljno osje}aja i sluha za brak i obitelj, za njihovu vrijednost i njihove potrebe. U tom je kontekstu potrebno re}i da svoju te`inu ima i slika koju javne osobe pru`aju svojim (ne)uspjelim bra~nim i obiteljskim `ivotom, {to nije samo njihova privatna stvar. Obitelj i njihove udruge senzibilizirat }e javnost i poticati odgovornost komu gra|ani na politi~kim izborima poklanjaju svoj glas. Da bi obitelji mogle utjecati na dru{tveni `ivot i promicati ostvarenje svojih prava u dru{tvu, potrebno je stvaranje institucija neposrednijega obiteljskog utjecaja na dru{tvenu zajednicu. Da bi glas obitelji bio pravodoban i sna`an, ve} postoje}e crkvene i dru{tvene institucije, pokreti i udruge moraju se me|usobno povezivati te koordinirati svoje djelovanje. Njihov je cilj i zada}a, me|u ostalim, i o~uvanje, preno{enje i za{tita pravih, }udorednih i kulturnih vrednota naroda kojemu pripadaju te promicanje razvitka lije~ni~ke, pravne i socijalne za{tite materinstva i djetinjstva. U vremenu dru{tvenih promjena i socijalnih previranja obiteljske udruge i Crkva moraju se posebno zauzimati za radni~ke obitelji, osobito za one koji trpe materijalnu oskudicu. Obitelj, kolijevka dru{tva

31. Uzvi{eni i dragocjeni znak i plod bra~ne ljubavi jest potomstvo kojim Bog stvoritelj dariva supru`nike. Obitelj je kolijevka u kojoj se ~ovjek ra|a i sazrijeva, okru`je u kojemu ljudsko bi}e postaje osoba,134 za~etak i samoga ljudskog dru{tva.135
Djeca su temelj dru{tvene zajednice i jamstvo njezina opstanka i napretka. Preno{enje ljudskog `ivota, uz po{tovanje osobnosti svakog ~ovjeka, jamstvo je humanog razvoja ljudskoga dru{tva. ^udesnim Bo`jim promislom bra~na ljubav supru`nika hrani i razvija njihovo zajedni{tvo, ali u isto vrijeme po njoj dolaze na svijet ljudski sinovi i k}eri, tako da je supru`ni~ka ljubav Bo`ja suradnica u najizvrsnijemu Bo`jem djelu na zemlji stvaranju ~ovjeka. S pravom se onda mo`e re}i da je svaka obitelj sveti{te `ivota,... mjesto u kojem se mo`e prikladno primiti `ivot, dar

134 135

Usp. Pob, 10. Usp. CL, 40.

59

Bo`ji i {tititi protiv mnogostrukih napadaja kojima je izlo`en, mo`e se razviti prema potrebama autenti~nog ljudskog rasta.136 Unato~ svim te{ko}ama koje mogu proizi}i iz ra|anja i odgoja djeteta, roditelji smatraju svoje dijete predragocjenim Bo`jim darom, prihva}aju ga odgovornom ljubavlju u~e}i pri tome kako treba prihva}ati osobnost, slobodu i posebnu vrijednost svakoga pojedinog djeteta. Tako kr{}anska obitelj daje svjedo~anstvo prihva}anja `ivota, po{tovanja slobode svake ljudske osobe. Obitelj, razvijaju}i me|usobne odnose, tako|er njeguje i promi~e dru{tvene kreposti. U tome je smislu va`no pravilno shva}anje odgovornog roditeljstva. Ovdje nije rije~ tek o pukoj kontroli ra|anja ili o sprje~avanju za~e}a, nego o odgovornom o~instvu i maj~instvu. U skladu s vlastitim `ivotnim okolnostima kr{}anski supru`nici ostvaruju vlastito odgovorno roditeljstvo, bilo u brojnoj obitelji bilo u slu~aju kad zbog te{kih razloga, a u skladu s moralnim zakonima, odlu~uju privremeno ili trajno ne ra|ati vi{e djece.137 Prema Gospodinovu primjeru kr{}anske se obitelji izgra|uju u nesebi~nom sebedarju, tako da pojedinac postane iskrenim darom za drugoga. Naprotiv, individualizam, po sebi egocentri~an i egoisti~an, u sredi{te svojih te`nji i nastojanja postavlja pojedinca i njegove prohtjeve, sve do toga da on sam postaje mjerilo istine.138 Govore}i, dakle, o odgovornom roditeljstvu, smatramo va`nim naglasiti da je posve pogre{no i moralno izopa~eno mi{ljenje da je ~ovjek jedini sudac i jedino mjerilo kada je u pitanju ve} za~eti ljudski `ivot. Crkva smatra nepromjenjivim Bo`jim zakonom obvezu ~uvanja svakoga ljudskog `ivota od samoga njegovog za~e}a.139 Nadalje, protunaravna je i protivna ljudskom dostojanstvu svaka manipulacija ljudskim za~e}em izvan bra~nog zajedni{tva mu`a i `ene.140 Odgoj pripada cjelovitom ra|anju

32. Obitelj je iskonska zajednica koja se otvara dru{tvu i sudjeluje u njegovu razvoju, a dru{tvo sa svoje strane mora promicati obitelj. Tako obi136 137 138 139 140

CA, 39. Usp. HV, 10. Usp. Pob, 14. Usp. GS, 51. Usp. DnV, 7.

60

telj i dru{tvo imaju nadopunjuju}u ulogu u promicanju dobara koja su ljudima zajedni~ka. To, naravno, zna~i da dru{tvo nipo{to ne smije obitelji uzimati one zada}e koje sama mo`e izvr{iti, ali, s druge strane, dr`ava i dru{tvo moraju pomagati sve one pothvate koje obitelj ili vi{e obitelji poduzimaju za gospodarski, socijalni, odgojni, politi~ki i kulturni boljitak. Valja imati na pameti kako se plodnost bra~ne ljubavi ne svodi samo na ra|anje djece, nego se mora pro{iriti na njihov moralni odgoj i duhovno oblikovanje.141 Ra|anje djece samo po sebi pretpostavlja i njihov odgoj, koji je nu`dan da bi se dijete razvilo u zrelu i odgovornu osobu. Naime, ra|aju}i u ljubavi i iz ljubavi novu osobu koja u sebi nosi poziv za rast i razvoj, roditelji time preuzimaju zada}u da joj djelotvorno pomognu te da u punini `ivi ljudski `ivot.142 Odgoj vlastite djece po sebi je neotu|ivo i prvotno pravo i du`nost upravo roditelja,143 jer je dijete plod njihova bra~nog zajedni{tva i ljubavi. Potrebno je doista da dr`avne i crkvene strukture imaju na umu kako je odgojno pravo i du`nost za roditelje ne{to bitno, jer je to povezano s preno{enjem `ivota; to je ne{to izvorno i prvobitno, s obzirom na odgojnu zada}u drugih, zbog jedinstvenog zna~aja odnosa ljubavi koji postoje izme|u roditelja i djece; ne{to nezamjenjivo i neotu|ivo, i stoga ne mo`e biti povjereno drugima niti od drugih nasilno prisvojeno.144 Temeljno po~elo i osnova odgojne du`nosti jest o~inska i maj~inska ljubav, koja u odgoju posti`e svoje ispunjenje jer upotpunjuje i u punini usavr{ava njihovu slu`bu `ivota. Ljubav roditelja od izvora postaje du{a, pa stoga i mjerilo koje nadahnjuje i vodi sav konkretni odgojni napor, oboga}uju}i ga vrednotama blagosti, postojanosti, dobrote, slu`enja, nesebi~nosti, duha `rtve, a to su najdragocjeniji plodovi ljubavi.145 Prema tome, odgojna zada}a obitelji jest vlastita, a svi se ostali mogu smatrati delegiranim odgojiteljima. Po sebi je jasno da roditelji odgojem vlastite djece pridonose boljitku svekolike ljudske zajednice. Samoprijegor i nastojanje oko odgoja u ljubavi ~ine da kr{}anska obitelj postane jamstvom stvaranja i opstanka zdravoga ljudskog dru{tva. Obitelj je stoga prva {kola onih dru{tvenih kreposti
141 142 143 144 145

KKC, 2221. FC, 36. Usp. GE, 3; ZKP, kan. 1136. FC, 36. FC, 36.

61

koje su potrebne svakom dru{tvu.146 Iz same naravi, naime, proizlazi da se sve one kreposti za skladan i ~estit dru{tveni `ivot stje~u ponajprije u obitelji koja je u tome smislu gotovo nezamjenjiva i tek uz veliko nastojanje volje i Bo`je milosti mogu}e je u kasnijem `ivotu nadoknaditi ono {to je u obiteljskom odgoju bitno propu{teno. Tako promicanje istinskog i odgovornog zajedni{tva u obitelji postaje prva i nezamjenjiva {kola dru{tvenosti, primjer i ohrabrenje za {ire zajedni~arske odnose koji moraju imati zna~ajke po{tivanja, pravednosti, smisla za dijalog i ljubav.147

33. [kola je delegirani odgojitelj i zna~i nastavak i nadopunu obiteljskog odgoja. Roditelji su prvotni odgojitelji koji {kolu ovla{}uju da sudjeluje u odgoju njihove djece. [kola je obrazovna, ali i odgojna ustanova. Crkva stoga nagla{ava slobodu roditelja i djece da izaberu {kolu u skladu sa svojim uvjerenjem, potrebama i sposobnostima. Zato je veoma va`na djelotvorna nazo~nost roditelja u {koli, kako bi mogli biti suodgovorni u {kolskom odgoju svoje djece. Potrebna je i korisna njihova prisutnost i u odre|enim {kolskim tijelima.148 Upravo zbog velike va`nosti {kole u odgoju djece i mladih treba osobito cijeniti katoli~ke {kole na razli~itim razinama i promicati njihovo otvaranje i djelovanje. Sve navedeno vrijedi i za pred{kolske odgojne ustanove.
Sve vi{e utjecaja na odgoj mladih nara{taja imaju sredstva dru{tvenoga priop}avanja. Suvremeni na~in `ivota onemogu}uje roditelje da znatniji dio svojega vremena provode s djecom te ih ~esto nagoni da na druge prebace svoju odgojnu odgovornost. Djeca i mladi tako velik dio svojega vremena provode prepu{teni sredstvima dru{tvenoga priop}avanja i proizvodima industrije zabave. No roditeljima kao prvotnim odgojiteljima svoje djece pripada briga da vrijeme koje djeca provode uz sredstva dru{tvenog priop}avanja bude umjereno te da budno prate kako bi kori{tenje tim sredstvima bilo razborito i kriti~ko. Pozvani su odgajati savjest svoje djece da sama mogu donositi ozbiljne i objektivne prosudbe kojima }e se voditi u prihva}anju ili odbijanju ponu|enih programa.149 No, roditeljima bi isto tako moralo biti na srcu da za djecu tra`e i da im nude i druga zdravija, korisnija i odgojnija sredstva zabave, i to s fizi~kog, moralnog, kulturnog i
146 147 148 149

GE, 3. FC, 43. Usp. FC, 40. Usp. FC, 76.

62

duhovnog vida, kako bi se djeca {to bolje koristila svojim slobodnim vremenom i usmjeravala svoje energije. Du`nost je obiteljskih udruga i Crkve da posve}uju brigu i senzibiliziraju javnost tako|er za va`nost (ne)odgojnih sadr`aja koji se mogu na}i u sredstvima dru{tvenoga priop}avanja. Tako|er proizvo|a~i takvih sadr`aja moraju poznavati i po{tivati zahtjeve obitelji. A to od njih ~esto zahtijeva veliku hrabrost, a uvijek vrlo visoki osje}aj odgovornosti. Oni su, zapravo, obvezni izbjegavati sve {to mo`e povrijediti `ivot, postojanost, ravnote`u i sre}u obitelji; svaki napad na temeljne vrednote obitelji bilo da je rije~ o erotici ili nasilju, obrani razvoda ili protudru{tvenim stavovima mlade`i napad je na istinsko dobro ~ovjeka.150 Istodobno i dru{tvena zajednica u cjelini treba poticati i podupirati odgojne sadr`aje u postoje}im sredstvima dru{tvenoga priop}avanja i donositi odre|enu zakonsku regulativu u tom smislu. Crkvena zajednica pozvana je tako|er pru`ati svoj sadr`ajno i metodolo{ki kvalitetan doprinos tim sredstvima te istodobno poticati i podupirati pokretanje i novih odgojnih tiskovina, emisija i sadr`aja u elektroni~kim medijima te sadr`aja na interventnim stranicama. Pozvana je tako|er ozbiljnije se truditi oko kvalitete svojih postoje}ih i pokretanja novih sredstava dru{tvenoga priop}avanja. Dru{tvena i crkvena zajednica moraju tako|er promicati i podupirati pokrete, udruge i inicijative koje se bave djecom i mladima te im nude {portske, kulturne, karitativne, duhovne i druge sadr`aje za kreativno osmi{ljavanje njihova slobodnoga vremena, razvijaju}i istodobno njihove sposobnosti, zajedni{tvo i odgovornost. Jednako tako trebaju odvajati i sredstva za osiguranje potrebnoga prostora i opreme za njihov rad.

150

PAVAO VI., Poruka za Tre}i svjetski dan sredstava dru{tvenog priop}avanja, AAS, 61 (1969.), 456; usp. FC, 76.

63

64

IV.

SITUACIJA BRAKA I OBITELJI U HRVATSKOJ

34. Brak i obitelj na na{im prostorima nalaze se na svojevrsnoj prekretnici u odnosu prema pro{lim, ali i budu}im nara{tajima. Uo~ava se smanjenje broja sklopljenih brakova, sve je ~e{}a pojava izvanbra~nih zajednica te raste broj djece ro|ene izvan zakonski sklopljenoga braka. No, unato~ nepovoljnim kretanjima, uzrokovanima brojnim destabiliziraju}im ~imbenicima razvoja stanovni{tva, hrvatska je obitelj u demografskom smislu jo{ uvijek ostala sto`erna institucija. Demografski ~initelji hrvatske obitelji i braka
Hrvatska se danas nalazi me|u dr`avama u Europi s izrazito nepovoljnim demografskim procesima. Razlog su tomu brojni nepovoljni ~imbenici demografskog razvoja, koji utje~u na razvoj stanovni{tva. U razvoju stanovni{tva Hrvatske u 20. stolje}u opravdano je izdvojiti sljede}e takve ~imbenike kao glavne odrednice sada{nje obiteljske slike stanovni{tva u Hrvatskoj:
intenzivno iseljavanje u prekomorske zemlje, osobito sna`no, brojno i kontinuirano posljednjih desetlje}a 19. stolje}a; iseljavanje u drugoj polovini 20. stolje}a, a osobito odlazak na privremeni rad u inozemstvo, i to u zapadnoeuropske zemlje, koji se ve}inom pretvorio u trajno iseljenje; ponovno ja~anje emigracije iz Hrvatske u inozemstvo tijekom 1990-ih godina, osobito mladoga, obrazovanog stanovni{tva, povezano s Domovinskim ratom i gospodarskom recesijom; izravni i neizravni ljudski gubitci zbog dvaju svjetskih ratova i Domovinskog rata; epidemija kolere u posljednjim desetlje}ima 19. stolje}a, pandemija {panjolske gripe potkraj Prvoga svjetskog rata;
65

 agrarna kolonizacija (1918.1941. i 1945.1948.), brza i nekontrolirana deagrarizacija i deruralizacija, ubrzana industrijalizacija i urbanizacija, {to je rezultiralo pretjeranim napu~ivanjem velikih gradova i dovelo do poreme}aja prostornoga razmje{taja stanovni{tva, te do naglog porasta zapo{ljavanja `ena u nepoljoprivrednim djelatnostima; nepovoljni socio-ekonomski, zdravstveni i politi~ki ~imbenici.

Sve je to pridonijelo nepovoljnim procesima u prirodnoj dinamici stanovni{tva. Prirodno kretanje stanovni{tva u zemlji tijekom posljednjih je deset godina negativno (ve}i je broj umrlih od broja `ivoro|ene djece). Dugoro~no gledaju}i, to vodi k izumiranju naroda. Tako su u Hrvatskoj sada u tijeku ukupna depopulacija kao op}i demografski proces i njezini parcijalni procesi: depopulacija generacija `enskoga stanovni{tva151 i depopulacija generacija ukupnoga stanovni{tva.152 Uz ukupnu depopulaciju koja ozna~uje smanjenje ukupnoga broja stanovnika, {to su potvrdili i prvi rezultati popisa stanovni{tva 2001. godine153, stanovni{tvo Hrvatske ve} nekoliko desetlje}a obilje`ava sve intenzivniji proces demografskoga starenja stanovni{tva. Ono sa sobom dugoro~no donosi smanjivanje nataliteta, ali i mno{tvo drugih problema. Naime, demografsko starenje bitno utje~e na stopu rasta stanovni{tva, na strukturu prirodnoga kretanja, na smanjivanje udjela mladih, smanjivanje udjela `ena u fertilnoj dobi, na porast radne snage u starijoj dobi (45 do 64 godine) i na mnoge nepovoljne gospodarske, socio-psiholo{ke, zdravstvene i druge implikacije. Depopulacija i starenje, zajedno s iseljavanjem, procesi su koji dugotrajno obilje`avaju demografske prilike u Hrvatskoj.
151

Reprodukcijska depopulacija ozna~uje sve ve}i manjak `enskoga stanovni{tva, osobito u fertilnoj (reprodukcijskoj) dobi `ivota. Stopa (neto) reprodukcije stanovni{tva Hrvatske godine 1958. iznosila je 0,97, godine 1990. 0,79, a godine 1995. 0,75. A samo stopa neto reprodukcije od 1,0 osigurava nara{tajno obnavljanje `enskog stanovni{tva. Generacijska ili nara{tajna depopulacija ukupnoga stanovni{tva ozna~ava smanjivanje pojedinih nara{taja ukupnog (dakle, i mu{kog i `enskog) stanovni{tva Hrvatske. Totalna stopa fertiliteta, kao pokazatelj nara{tajne depopulacije, godine 1968. iznosila je 1,99, {to zna~i da je ve} tada pala ispod grani~ne vrijednosti od 2,1, koja je potrebna za jednostavno nara{tajno obnavljanje ukupnoga stanovni{tva. Godine 1994. totalna stopa fertiliteta stanovni{tva Hrvatske iznosila je 1,52, godine 1998. 1,45, a godine 1999. 1,38. Usp. SLJRH, 1999., DZSRH, Zagreb, 1999.; SLJRH, 2000., DZSRH, Zagreb, 2000. Prema prvim rezultatima popisa stanovni{tva 2001. godine, ukupni je broj stanovnika u Hrvatskoj smanjen za pribli`no 118 tisu}a ili 2,6%. (Usp. Popis stanovni{tva 2001., Prvi rezultati po naseljima, Statisti~ka izvje{}a 1137, DZSRH, Zagreb, svibanj 2001.).

152

153

66

Njima treba pridodati i izostanak aktivne populacijske politike, a sve to zajedno neminovno vodi k izumiranju stanovni{tva. Potonji procesi znatno optere}uju, pa ~ak dijelom i onemogu}uju stabilan i prirodan populacijski i gospodarski razvoj Hrvatske. Na ve} naru{enu demografsku sliku nadovezala se ratna agresija, koja je u 1990-im godinama izazvala daljnje dugoro~ne negativne demografske posljedice (pove}an ratni mortalitet, osobito mu{karaca, prisilne migracije koje se dijelom transformiraju u trajno iseljenje, prognani~ku i izbjegli~ku krizu, poja~anje disproporcija u dobno-spolnoj strukturi stanovni{tva, itd.). Za budu}i razvoj stanovni{tva i obitelji u Hrvatskoj, osobito onih njezinih podru~ja koja su bila pod izravnim utjecajem ratnih razaranja, od presudnog su zna~enja one negativne demografske posljedice koje rezultiraju porastom broja krnjih obitelji i djece bez jednog ili oba roditelja. Ti }e poreme}aji, dugoro~no, vrlo nepovoljno djelovati na ukupni demografski razvoj dr`ave.

Obiteljska slika stanovni{tva Hrvatske 35. Za obiteljsku sliku Hrvatske presudna je ~injenica da se oko 92% djece ra|a u braku. U obiteljskoj strukturi na{ega stanovni{tva prevladavaju bra~ni parovi s djecom. Oni su godine 1971. ~inili 63,8%, godine 1981. 62,4%, a godine 1991. 60,5% ukupnoga broja obitelji u Hrvatskoj.154 Prema veli~ini udjela slijede zatim: bra~ni parovi bez djece (1971. 24,8%, 1981. 26,8% i 1991. 27,1%), majke s djecom (godine 1971. 9,4%, 1981. 9,1% i 1991. 10,3%) te, s najmanjim udjelom, o~evi s djecom (1971. 2,0%, 1981. 1,7% i 1991. 2,1%).155 Valja napomenuti da se udio bra~nih parova s djecom, iako prevladavaju}i, veli~inom udjela smanjuje, dok se udio ostalih navedenih kategorija postupno pove}ava. U razdoblju od godine 1971. do 1991. ukupni se broj obitelji u Hrvatskoj pove}ao 13,6%. Znakovitiji je, me|utim, izrazitiji porast broja obitelji (bra~nih parova) bez djece, ~ak ukupno 24%, u istom razdoblju, negoli obitelji s djecom (7,8% od 1971. do 1991.). To je vrlo nepovoljan trend u obiteljskoj strukturi Hrvatske. Podaci Dr`avnog zavoda za statistiku kazuju da je u Hrvatskoj od godine 1971. do 1991. porastao broj obitelji s jed154

Obiteljska slika stanovni{tva Hrvatske, ustanovljena popisom godine 2001., jo{ uvijek nije obra|ena i objavljena, pa prema tome u ovome trenutku jo{ nije dostupna za analize. SLJRH, 1997., DZSRH, Zagreb, 1997.

155

67

nim djetetom (8,8%), obitelji s dva djeteta (33,5%), dok je istodobno broj obitelji s troje ili vi{e djece smanjen (33,5%). Tako je popisom stanovni{tva godine 1991. utvr|eno da od ukupnoga broja bra~nih parova s djecom (996 940, uklju~uju}i majke i o~eve s djecom), obitelji s jednim djetetom ~ine 45,8%, obitelji s dva djeteta ~ine 43,5%, te obitelji s troje ili vi{e djece samo 10,7%. Navedeni podaci jasno potvr|uju da je u Hrvatskoj u tijeku proces opadaju}eg obnavljanja ukupnoga stanovni{tva, odnosno da je u tijeku proces smanjivanja ukupnoga broja stanovnika (ukupna depopulacija). Jedan od temeljnih ~imbenika ovako nepovoljnih kretanja u razvoju obiteljske strukture stanovni{tva Hrvatske le`i u zabrinjavaju}im demografskim procesima u Hrvatskoj. Naime, jo{ od sredine pro{loga stolje}a Hrvatska bilje`i sve nepovoljniji trend u prirodnom kretanju stanovni{tva, koji se najjasnije uo~ava sna`nim i trajnim smanjenjem nataliteta (broja ro|enih) te blagi, ali tako|er trajni porast mortaliteta (broja umrlih), {to je urodilo sve manjim prirodnim prira{tajem stanovni{tva. Drugim rije~ima, Hrvatska od sredine 20. stolje}a sve br`e postaje zemljom s prirodnim padom stanovni{tva. [tovi{e, godine 1991. u Hrvatskoj je prvi put u suvremenom razdoblju zabilje`en ve}i broj umrlih stanovnika od ro|ene djece156, {to je na{u zemlju uvelo u krug dr`ava s prirodnom depopulacijom stanovni{tva. Nakon godine 1991. prirodna depopulacija u Hrvatskoj nije zaustavljena. [tovi{e, povezano s ratnom agresijom, do{lo je do njezina produbljenja i pro{irenja. Godine 2000. u Hrvatskoj je ro|eno 43 746 djece, a umrlo 50 246 stanovnika, tako da je prirodni pad stanovni{tva iznosio 6 500 stanovnika. U usporedbi s 1971. godinom, kada je u Hrvatskoj ro|eno 61 673 djece, broj je ro|enih do godine 2000. smanjen za vi{e od ~etvrtine (29,1%). Godine 2000. u Hrvatskoj je ro|eno najmanje djece u posljednja dva stolje}a. Od godine 1971. do 1980. u Hrvatskoj je ro|eno ukupno 625 264 djece, od 1981. do 1990. ro|eno je 596 297 djece, a od 1991. do 2000. samo 462 512 djece, {to je u odnosu prema prethodnim dvama me|upopisnim razdobljima smanjenje od 26,0%, odnosno 22,4%. Istodobno se ukupni broj umrlih u Hrvatskoj pove}ao s 462 521 (1971.1980.) na 509 449 stanovnika (1991.2000.), ili 10,1%, {to se, dakako, moralo odraziti i na ukupnu
156

Godine 1991. u Hrvatskoj je ro|eno 50815 djece, a umrlo 54311 stanovnika, tako da je ostvarena prirodna depopulacija od 3.496 stanovnika. (Usp. SLJRH, 2000., DZSRH, Zagreb, 2000., kao i podatke Vitalne statistike Hrvatske za ro|ene i umrle u inozemstvu.)

68

prirodnu promjenu. Ako mortalitetu za svaku pojedinu godinu pridru`imo i 6 930 umrlih, koji su ekshumirani iz masovnih grobnica ili su naknadno upisani u dr`avne matice umrlih, a nisu razvrstani po godinama, onda bi ukupan mortalitet u razdoblju od godine 1991. do 2000. iznosio 516 379, {to je za 53 867 vi{e umrlih u odnosu prema broju `ivoro|ene djece u tom razdoblju. Kao posljedica pada nataliteta i blagog porasta mortaliteta, ukupni je prirodni prirast stanovni{tva Hrvatske, koji je od 1971. do 1980. iznosio 162 743 stanovnika, prerastao u prirodno smanjenje u iznosu od 53 867 stanovnika u razdoblju od 1991. do 2000. godine. Naime, u proteklom je desetlje}u u Hrvatskoj bilo gotovo 55 000 vi{e umrlih stanovnika nego ro|ene djece.157 Zaklju~imo, u Hrvatskoj se potkraj 20. stolje}a ra|alo prosje~no 1,38 dijete po obitelji, preciznije ka`emo po jednoj `eni u fertilnom razdoblju `ivota, a za generacijsko obnavljanje ukupnoga stanovni{tva potrebno je da taj broj iznosi barem 2,1 dijete prosje~no po obitelji. No, s obzirom na demografsko stanje dobne strukture stanovni{tva u Hrvatskoj, ova bi stopa trebala biti i mnogo ve}a (oko 2,6). Treba, tako|er, istaknuti da je, prema popisu stanovni{tva 1981. godine, u Hrvatskoj bilo 304 930 neo`enjenih mu{karaca, koji su ~inili 19,5% mu{koga stanovni{tva u Hrvatskoj starijega od 19 godina, te 199 595 neudanih `ena, koje su ~inile 11,5% svih `ena u Hrvatskoj starijih od 19 godina. Do godine 1991. broj se neo`enjenih mu{karaca u Hrvatskoj pove}ao na 363 448 ili 19,2%, tako da su oni godine 1991. ~inili 21,7% ukupnoga mu{kog stanovni{tva Hrvatske starijeg od 19 godina. Izme|u tih dvaju popisa pove}ao se i broj neudanih `ena u 1991. na 235 362 ili 17,9%, tako da su one te godine ~inile 12,7% svih `ena u Hrvatskoj starijih od 19 godina.158 Dakle, godine 1981. u Hrvatskoj je u ukupnom stanovni{tvu starijem od 19 godina bilo 504 525 neo`enjenih i neudanih osoba, {to ~ini udio od 15,3%. Popis godine 1991. pokazao je pove}anje broja neo`enjenih i neudanih stanovnika Hrvatske, i to na 598 810 (ili 18,7%), odnosno na 17% ukupnoga stanovni{tva Hrvatske starijega od 19 godina. Ta se tendencija nastavlja i u sljede}im godinama.

157 158

Izvor: Vitalna statistika Republike Hrvatske, DZSRH, Zagreb. SLJRH, 1999., DZSRH, Zagreb, 1999.

69

Smanjivanje broja sklopljenih brakova i pove}anje broja rastava braka 36. Pogor{anju demografske slike Hrvatske, a time i njezine obiteljske strukture, pridonose nepovoljna kretanja u podru~ju bra~nosti i rastave brakova. Od godine 1971. do 1980. u Hrvatskoj su sklopljena ukupno 358 294 braka, a rastavljen je 56 981 brak. U sljede}ih je deset godina (1981.1990.) bilo sklopljeno 311 718, a rastavljeno 54 997 brakova.159 To zna~i da se izme|u ovih dvaju me|upopisnih razdoblja ukupni broj sklopljenih brakova u Hrvatskoj smanjio 13%, a broj rastavljenih brakova smanjio se znatno sporije (samo 3,5%). Osobito je zabrinjavaju}i porast koeficijenta divorcijaliteta (rastavljeni brakovi na 1 000 sklopljenih). Dok su od godine 1971. do 1980. na svaku tisu}u sklopljenih bila 159,03 razvedena braka, od 1981. do 1990. taj je koeficijent iznosio 176,43, {to je porast od 10,9%. Izme|u godine 1991. i 1999. u Hrvatskoj je sklopljeno ukupno 212 249 brakova, ili prosje~no 23 583 braka u godini160, {to u odnosu prema prosje~nom godi{njem broju sklopljenih brakova u razdoblju od 1971. do 1980. (35 829) zna~i pad od 34,2%, a u usporedbi s razdobljem 1981.1990. (31 172) pad od 24,3%. Temeljni razlog smanjivanja broja sklopljenih brakova u Hrvatskoj ~ine: porast dugoro~ne tendencije opadanja nataliteta; dru{tveni, gospodarski i socio-psiholo{ki procesi, posebno karakteristi~ni i za suvremena postindustrijska dru{tva; politi~ka i dru{tveno-gospodarstvena zbivanja u Hrvatskoj, me|u koja osobito valja uklju~iti rat i gospodarsku recesiju u devedesetim godinama.
Na smanjivanje broja sklopljenih brakova u nas posebice su djelovali: promjena ekonomske strukture stanovni{tva; sna`ne migracije selo grad; odlazak mladih ljudi u inozemstvo;
159 160

SLJRH, 1997., DZSRH, Zagreb, 1997.; SLJRH, 1999., DZSRH, Zagreb, 1999. SLJRH, 1997., DZSRH, Zagreb, 1997.; SLJRH, 1999., DZSRH, Zagreb, 1999.; 2000., DZSRH, Zagreb, 2000.

70

 nastala neravnote`a u spolnoj strukturi stanovni{tva, poglavito na selu, koja je posljedica selektivnih migracija selo grad; ja~anje procesa starenja stanovni{tva.

Ovdje svakako valja istaknuti zna~enje promijenjenog sustava vrijednosti u odnosu prema braku. Ubrzana industrijalizacija i urbanizacija dovele su mnoge obitelji, napose na selu, u posve nove socijalne, dru{tvene, pa i kulturolo{ke okolnosti, koje su znatno odudarale od naslije|enih. Kretanje broja rastavljenih brakova tako|er pokazuje izrazite oscilacije, {to treba dovesti u vezu s gospodarskom, politi~kom i op}edru{tvenom situacijom u Hrvatskoj. Od godine 1971. do 1980. u Hrvatskoj je prosje~no godi{nje rastavljeno 5 698 bra~nih zajednica, od 1981. do 1990. 5 499 brakova, a izme|u 1991. i 1999. 4 142 bra~ne zajednice. Najvi{e je brakova rastavljeno 1974. (6 331), a najmanje godine 1996. (3 612). Unato~ smanjivanju broja rastavljenih brakova, njihovo relativno zna~enje u odnosu prema zaklju~enim brakovima postaje sve izra`enije, {to se najjasnije zrcali u porastu broja rastavljenih brakova na tisu}u sklopljenih, ili u kretanju stope divorcijaliteta. Naime, godine 1971., u Hrvatskoj su na tisu}u sklopljenih bila 144 rastavljena braka, 1981. godine 168,5, 1991. ~ak 226 rastavljenih brakova, a 1999. godine 156,5 rastavljenih brakova. Zabrinjavaju}a je ~injenica da se u Hrvatskoj po prilici rastavlja svaki {esti ili sedmi brak, {to je, neprijeporno, nepovoljni pokazatelj koji upu}uje na to da veliki broj bra~nih parova rje{ava svoje poreme}ene odnose rastavom braka. Gotovo polovina brakova koji se rastaju trajala je izme|u jedne i devet godina. Nadalje, sasvim je opravdano govoriti i o dijeljenju obitelji.161 Mo`emo, naime, re}i da je gotovo svaki peti rastavljeni brak zapravo dijeljenje obitelji, jer u tim obiteljima ima od jednog djeteta do troje pa i vi{e djece. Tako|er je zanimljivo napomenuti da godi{nje prosje~no tisu}u ne`enjenih, odnosno neudavanih osoba sklapa brak s rastavljenim osobama. Oni, koji su bili crkveno vjen~ani, ulaze i u stanje crkvene neregularnosti. U pastoralnom radu valja biti svjestan toga broja.162
161

Prosje~no 4045 % tih rastavljenih brakova bilo je bez djece, ostali su imali jedno dijete, npr. 1985. 39,01 %, dvoje iste godine 25 %, a i s troje ih je bilo 177. Izvor: SLJRH, 96., str. 97; SLJRH, 98., str. 101. 104. Broj novih `enidbi udovaca i udovica koji su u ovim statistikama nije zna~ajan.

162

71

Valja tako|er istaknuti da u Hrvatskoj jo{ prevladavaju brakovi u kojima zaru~nici ulaze u skupinu od 20 do 29 godina `ivota, iako se ta granica zbog slo`enih dru{tvenih i gospodarskih uvjeta za sklapanje braka sve vi{e pomi~e prema starijoj dobi. Primjerice, godine 1995. u strukturi sklopljenih brakova `ene koje su ulazile u brak imale su izme|u 20 i 24 godine u 41,9% sklopljenih brakova, a onih u dobi izme|u 25 i 29 godina `ivota bilo je 24,3%. U 18,9% sklopljenih brakova `ene su imale vi{e od 30, a u 14,9% brakova manje od 19 godina `ivota. Do godine 1999. jasno se zapa`aju promjene. Naime, bitno je smanjen udio brakova u kojima su `ene bile mla|e od 25 godina `ivota. U dobnoj skupini do 20 godina bilo ih je 12,1%, a u dobnoj skupini od 20 do 24 godine 39,2%. Istodobno je udio sklopljenih brakova u kojima su `ene imale izme|u 25 i 29 godina porastao na 27,9%, a u kojima su imale vi{e od 30 godina `ivota bio je 20,8%. Dok su 1995. godine `ene do 29 godina `ivota sklopile ~ak 81,1% svih brakova, godina 1999. je pokazala njihov pad na 79,2% svih sklopljenih brakova u Hrvatskoj.163 Kod mu{karaca je situacija ovakva: godine 1995. u 1,3% sklopljenih brakova mu`evi su imali do 19 godina, u 29,4% sklopljenih brakova izme|u 20 i 24 godine, u 37,1% sklopljenih brakova izme|u 25 i 29 godina te u 32,2% sklopljenih brakova vi{e od 30 godina `ivota. Podaci za godinu 1999. pokazuju pad udjela dobne skupine mu{karaca do 19 godina (na 1,2%) i dobne skupine izme|u 20 i 24 godine `ivota (na 25,5%), a porast udjela dobne skupine izme|u 25 i 29 godina (na 37,3%) i iznad 30 godina `ivota (na 36%).164 Zanimljivo je promotriti odnos `ivotne dobi `ena i mu`eva prema ukupnom broju sklopljenih brakova. Uzet }emo podatke za godinu 1999. Naime, te je godine sklopljeno 23 778 brakova. Dok su `ene u dobi do 19 godina bile u 2 884 braka, mu`evi su u toj dobnoj skupini bili tek u 283 braka. U 9 313 brakova `ene su bile u dobi izme|u 20 i 24 godine, a mu`eva u toj istoj dobi bilo je 6 068. U dobi izme|u 25 i 29 godina `ivota `ene su u{le u 6 626 brakova, a mu`evi u 8 870 brakova. Me|u onima koji su sklopili brak s 30 i vi{e godina `ivotne dobi bile su 4 954 `ene i 8 557 mu`eva. O~ito je, dakle, da `ene jo{ uvijek ranije ulaze u brak nego mu{karci.

163 164

Usp. SLJRH, 2000., DZSRH, Zagreb, 2000. Usp. SLJRH, 2000., DZSRH, Zagreb, 2000.

72

Ra|anje djece izvan braka 37. Premda su brak i obitelj jo{ uvijek temeljni ~imbenik razvoja stanovni{tva u Hrvatskoj, nepovoljna kretanja u razvoju obiteljske strukture imaju svoj odraz i u hrvatskoj obitelji. Naime, unato~ ~injenici da se vi{e od 90% djece u Hrvatskoj ra|a u bra~nim zajednicama, primjetno je sve izrazitije smanjenje toga postotka. Drugim rije~ima, u Hrvatskoj je vidljiva tendencija da se sve vi{e djece ra|a izvan braka. Tako je godine 1975. izvan braka u Hrvatskoj ro|eno 4,9% sve `ivoro|ene djece. Do godine 1991. njihov je udio porastao na 5,9%, do 1995. godine na 7,5%, a do godine 2000. na 8,2% sve `ivoro|ene djece.165 Prosje~no se godi{nje izvan braka ra|a izme|u 3 300 i 3 800 djece, dok je godine 1997. broj ro|enih izvan braka prvi put pre{ao ~etiri tisu}e i dostigao broj od 4 024.166 Poba~aji 38. Valja na kraju iznijeti i slu`bene podatke o poba~ajima u Hrvatskoj. Prema slu`benim podacima, u Hrvatskoj je godine 1980. na tisu}u ro|ene djece legalno bio izvr{en 701 poba~aj, godine 1985. 823, godine 1990. 697, a godine 1995. 285 poba~aja.167 Treba re}i da je broj poba~aja koji se ne upisuju ili su obavljeni izvan zdravstvenih ustanova (tzv. 'ilegalni') tako|er velik, te se smatra da je broj jednih i drugih izjedna~en. U Hrvatskoj tijekom posljednjeg desetlje}a (1990.2000.) dolaze do izra`aja nepovoljni demografski procesi, koji su po~eli mnogo prije (prirodna depopulacija, reprodukcijska i nara{tajna depopulacija, starenje stanovni{tva, sve ve}a prostorna populacijska polarizacija itd.), na {to se u tom desetlje}u 20. stolje}a nadovezao i rat, sa svojim te{kim posljedicama u svim ukupnim demografskim procesima i strukturama stanovni{tva, a napose u sferi demografskih ratnih gubitaka. S obzirom na imanentnu dugoro~nost posljedica pro{lih i sada{njih demografskih procesa, sve }e to i dalje nepovoljno djelovati na razvoj i obilje`ja obiteljske strukture stanovni{tva u Hrvatskoj.
165

Recent demographic developments in Europe 1997, Council of Europe, Strasbourg, 1997.; SLJRH, 2000., DZSRH, Zagreb, 2000. Zavod za statistiku, Prirodno kretanje stanovni{tva, br. 99, 128, 162, 198, 234, 269, 309, 345, tablica 41 i 44; br.: 384, 460, 494, 542, 577, 614, 145, tablica 31 i 34; SLJH, 98, 94. SLJRH, 1999., DZSRH, Zagreb, 1999.

166

167

73

74

V.

CRKVENO DJELOVANJE ZA BRAK I OBITELJ

39. Svaki ~ovjek ima svoju vlastitu povijest u koju su utkane slike i iskustva, prije svih, vlastitih roditelja kao supru`nika i obiteljskog zajedni{tva u roditeljskom domu, iskustva bra~nog i obiteljskog (ne)razumijevanja izme|u roditelja me|usobno i djece. Ta iskustva mladi nara{taji nose sa sobom i ona utje~u na njihov vlastiti `ivot i odnos prema braku i obitelji. Kao {to svaki pojedinac ima vlastiti put i dostignuti stupanj rasta i sazrijevanja prije ulaska u brak, tako se rast nastavlja u svakom braku i obitelji, ali tada udvoje kao supru`nika, odnosno, kad do|u djeca, kao obitelji. U tom su vidu brak i obitelj `iva i dinami~na stvarnost koja u sebi nosi poziv na rast i sazrijevanje te sve cjelovitije ostvarenje vrednota i zada}a `enidbe. Istodobno svaki brak i svaka obitelj ima svoje etape u kojima se uvijek iznova name}u nova pitanja na koja treba dati odgovore. Iz temeljne odrednice za pastoralno djelovanje da je ~ovjek put Crkve168 proizlazi, dosljedno, da je i obitelj put Crkve169 da bi uspio ~ovjek, da bi uspjeli brak i obitelj. Potrebno je stoga stvoriti mre`u trajne i sustavne pastoralne brige za brak i obitelj, te biskupijske, regionalne i `upne strukture permanentnog rada sa supru`nicima i obiteljima i njihova trajnog pra}enja. ^ovjek osobno, pa tako i njegov brak i obitelj rastu i sazrijevaju postupno i u tom smislu pastoralno djelovanje crkvene zajednice treba slijediti obitelj prate}i je korak po korak u razli~itim etapama njezina oblikovanja i razvoja170. Crkveno djelovanje upravlja svoju skrb prema svim brakovima, a ne samo onima koji su 'uspjeli', '~vrsti' i 'stabilni'. Naprotiv, posebnu brigu pokazuje prema onima koji su u te{ko}ama ili u neregularnim prilikama kao rastavljeni, rastavljeni i ponovno vjen~ani, izvanbra~ne zajednice `ivota itd.
168 169 170

RH, 10. Usp. Pob, 2. FC, 65.

75

Ono ih prati u svim etapama i na svim podru~jima njihovog bra~nog i obiteljskog zajedni{tva te ih postupno vodi prema sve ve}oj ljudskoj i kr{}anskoj zrelosti, odnosno prema uskla|ivanju vlastitoga braka i obitelji s Bo`jom zamisli. To zna~i da crkveno djelovanje za brak i obitelj zahtijeva uspostavu cjelovitoga pastoralnog djelovanja u svakoj crkvenoj zajednici, a brak i obitelj u njemu moraju imati sredi{nje mjesto.

Priprava za bra~ni i obiteljski `ivot

Situacija mladih

40. Op}enito je poznato kako su se uvelike promijenile prilike u kojima `ive mladi ljudi. Na razvoj njihove osobnosti sna`no djeluje njihova vlastita obitelj i vrednote koje u njoj `ive. No, sve je ve}i utjecaj tzv. delegiranih odgojitelja kao {to su {kola, sve prisutnija sredstva dru{tvenoga priop}avanja, industrija zabave te op}eniti utjecaj okru`ja u kojemu se kre}u. Osim toga, u mladih je prisutno i tzv. selektivno kr{}anstvo, u kojem se ne slijedi slu`beni nauk Crkve, nego se iz poklada kr{}anske vjere uzima i prihva}a samo ono {to se smatra va`nim za vlastiti `ivot. Uzimaju se samo neke kr{}anske istine i vrednote, a prema drugima se zauzima stav ravnodu{nosti ili ~ak izri~itog odbacivanja. Nadalje, mladi ljudi razmjerno rano posti`u dru{tvenu i osobnu neovisnost zbog {kolovanja izvan mjesta boravka. Zahvaljuju}i razvijenim sredstvima dru{tvenog priop}avanja, mladi ljudi dolaze do mnogo informacija. Mo`da su upravo zbog toga nesigurni u prosu|ivanju pravih vrijednosti i ideala. Vi{e ne idu za uzorima i naslije|enim autoritetima, nego neprestano tra`e da svi `ivotom pokazuju ono {to pou~avaju.171 Osim svih izbora, mogu}nosti i izazova, mladi ljudi sve vi{e i vi{e `e|aju za pa`njom i ljubavlju te osje}aju potrebu da budu prihva}eni i po{tovani kao neponovljive osobe. No, zbog otu|enosti dana{njeg na~ina `ivota u vlastitim obiteljima to te{ko nalaze. U takvom ozra~ju, na koje vlastita obitelj ima sve manje utjecaja, pojavljuju se nova shva}anja o drugovanju mladih ljudi, hodanju mladi}a i djevojke, o vjernosti, o spolnosti i o predbra~nim iskustvima. Mladi se osje}aju nesigurnima i zbog ~injenice da te{ko nalaze posao te da ga, kad ga i na|u, te{ko mogu birati. Zbog toga se sve te`e odlu~uju na brak te, ako su
171

Suvremeni ~ovjek radije slu{a svjedoke negoli u~itelje () ili, ako slu{a u~itelje, slu{a ih zato {to su svjedoci (usp. EN, 41).

76

u braku, na ra|anje djece. Osje}aju se nesigurnima i zbog toga {to im je te{ko do}i do vlastitoga stana u trenutku kad se odlu~uju za brak. Nadalje, ostaju ekonomski nesamostalni jer su jo{ dugo upu}eni na materijalnu potporu roditelja, {to mo`e utjecati na razvoj njihova bra~nog i obiteljskog `ivota. Kona~no, zahvaljuju}i sredstvima dru{tvenog priop}avanja i ekonomskoj promid`bi, mladi su ljudi skloni postavljati nerealno visoke materijalne i dru{tvene ciljeve, {to onda rezultira frustracijama i bezvoljno{}u. Dalja priprava

41. Dalja priprava za bra~ni i obiteljski `ivot mladih doga|a se prije svega u skladnom obiteljskom zajedni{tvu roditeljskog doma. Ono je temelj zdravog i naravnog odgoja djece i mladih za njihov budu}i bra~ni i obiteljski `ivot. Dalja priprava zapo~inje ve} od djetinjstva mudrom obiteljskom pedagogijom koja ide za tim da pomogne djeci otkriti same sebe kao bi}a obdarena bogatom i slo`enom psihologijom i posebnom osobno{}u, s vlastitom predno{}u i nedostacima.172 Doista, sve ono vrijedno i plemenito, {to je sam Bog od iskona za ~ovjeka providio i ~ovjeku dao, razvija se i raste u obitelji. Tek uz velike napore 'delegiranih odgojitelja', uz osobno nastojanje u odrasloj dobi te uz pomo} Bo`je milosti mogu}e je nadoknaditi ako je ne{to bitno zanemareno u obiteljskom odgoju. Zato se veoma va`na uloga Crkve sastoji u tome da obiteljima pomogne da djecu odgajaju u ozra~ju prave ljudske i kr{}anske ljubavi, usa|uju}i im u srce osje}aj za lijepo, pravedno, plemenito, nesebi~no, za istinsku ljubav i sposobnost za `rtvu, za ispravno shva}anje i pristup vlastitoj i tu|oj spolnosti te za ostvarenje ~ovjeka kao spolnog bi}a. Obitelj koja u svojem krilu njeguje takve vrednote, zacijelo }e ih prenijeti i na svoju djecu. U tome je smislu osobito va`an upravo sustavni poslije`enidbeni pastoral, jer je kvalitetan rad s bra~nim parovima i obiteljima najbolji oblik promicanja i ostvarenja dalje priprave na `enidbu. Prate}i svaki bra~ni par, po~ev{i od njihova vjen~anja, pastoralna briga Crkve poma`e razvoj njihove bra~ne i obiteljske ljubavi, koja je temeljni preduvjet zdravog odgoja djece.
O odgoju za gore navedene vrednote tako|er trebaju voditi ra~una i redoviti pastoralni rad i dru{tvene formativno-odgojne institucije (pred{kolske ustanove, osnovne i srednje {kole, fakulteti) te pokreti, udruge i inici172

FC, 66. Usp. tako|er i ZKP, kan. 10631065.

77

jative koje se bave djecom i mladima te osmi{ljavanjem njihova slobodnog vremena. Takvi sadr`aji trebaju prona}i dostatan prostor i u vjeronau~nim i u {kolskim planovima i programima, u sredstvima dru{tvenog priop}avanja te u drugim oblicima odgojnog utjecaja.173 Tako se 'dalja priprava za `enidbu' obavlja upravo na posredni na~in, i to redovitim pastoralnim radom s djecom i mladima, redovitim vjeronau~nim, biblijskim, molitvenim i sli~nim susretima, {kolskim odgojem i obrazovanjem, kvalitetnim kori{tenjem slobodnoga vremena i sastavna je dimenzija dje~jeg i mladena~kog odrastanja. Bli`a priprava

42. Donedavno se bli`a priprava za `enidbu provodila u okviru u`e i {ire obitelji, dok je danas uloga te iste obitelji manje izra`ena jer se mladi, s jedne strane, prije osamostaljuju, a, s druge, `enidbu sklapaju u kasnijoj dobi nego {to je to prije bio slu~aj. Zbog toga su odgovornost i poslanje Crkve u pripravi mladih za `enidbu danas osobito nagla{eni.174 Bli`a priprava za sakrament `enidbe otvorena je svim zaru~nicima. Oni koji su bliski Crkvi imat }e prigode jo{ bolje u}i u otajstvo sakramenta `enidbe za koji se spremaju. Pastoralni djelatnici posebnu pozornost moraju posvetiti onim zaru~nicima koji su udaljeni od Crkve, a sada su do{li radi crkvenoga vjen~anja za koje se `ele spremiti. To je, naime, izvrsna prigoda da im se navijesti ne samo ljepota i va`nost sakramentalne `enidbe i Bo`jeg poziva koji imaju nego i Bo`ji poziv koji im je upu}en ve} na njihovu kr{tenju. To je tako|er prigoda da se u tom njihovom pribli`avanju Crkvi i Crkva pribli`i njima te da kroz taj susret ponovno otkriju svoje poslanje u svijetu i u Crkvi. Bli`a bi priprava po sebi trebala zapo~eti te~ajem priprave za `enidbu. U nas se oni redovno odr`avaju na dekanatskoj ili me|udekanatskoj razini. Postoji sna`na tendencija da se on odgodi sve do neposredne priprave, ~ime on ne uspijeva posti}i svoj puni smisao i cilj. Biskupijski ured za pastoral braka i obitelji i drugi nad`upni uredi bdjet }e nad tim da se ti te~ajevi dobro i na vrijeme organiziraju (na po~etku bli`e priprave), da se oboga}u173

Usp. SVETI ZBOR ZA KATOLI^KI ODGOJ, Odgojne smjernice o ljudskoj ljubavi. Obrisi spolnog odgoja, Dokumenti 69, KS, Zagreb, 1984., 4877; FC, 37. U tom smislu Crkva se poziva na zakon supsidijarnosti, koji je {kola du`na po{tivati kada sudjeluje u spolnom odgoju, tako da postupa u istom duhu koji pro`ima roditelje (FC, 37). Usp. ZKP, 1063,2; PONTIFICIO CONSIGLIO PER LA FAMIGLIA, Preparazione al sacramento del matrimonio, Ed. Paoline, Milano, 1996. (= PSM), 18.

174

78

ju svim potrebnim sadr`ajima uz dragocjeno svjedo~anstvo bra~nih parova. Te~ajeve valja organizirati tako da se zaru~nicima omogu}i djelatno sudjelovanje kroz razgovor, rad u skupinama i kroz molitvu, ne{to sli~no kao kod katekumenata.175 Metoda takvih susreta treba biti i interdisciplinarna (sudjelovanje stru~njaka razli~itih profila) i oboga}ena sudjelovanjem i svjedo~enjem kr{}anskih bra~nih parova i zauzetijih vjernika. Te~ajevi se moraju temeljiti na katehezi u koju valja uklju~iti razmatranje i slavljenje Bo`je rije~i. Zaru~nike valja pou~iti o naravnim svojstvima `enidbe (jednost, nerazrje{ivost), o zna~enju spolnosti u sklopu bra~ne ljubavi i bra~ne plodnosti, o kr{}anskom odgoju djece. Isto je tako potrebno obraditi teme vezane uz psiholo{ka, pedago{ka, pravna i medicinska pitanja vezana uz brak i obitelj. Va`na je tako|er pouka o prirodnom planiranju za~e}a. Valja nastojati da u te~ajevima bude ozra~je dijaloga, prijateljstva, molitve, otvorenosti prema Bogu.176 Za zahtjevnije zaru~nike bli`a priprava za `enidbu izvrsna je prigoda za njegovanje zaru~ni~ke duhovnosti temeljene na sakramentima krsta i potvrde. Na temelju vlastitog iskustva nesebi~ne ljubavi oni na nov na~in do`ivljavaju Bo`ju ljubav i tako posti`u da se njihova ljubav sve vi{e otvara me|usobno i prema svakom bli`njem. Obiteljsko vije}e ili sli~ne strukture svake biskupije potrudit }e se izdati prigodne materijale za odr`avanje ovih te~ajeva, tako da se osigura dostatna kakvo}a tih te~ajeva na korist budu}im supru`nicima. Isto }e se tako pobrinuti da svi predava~i budu dostatno pou~eni i osposobljeni za ovaj va`an posao. U tome }e smislu poticati prigodne seminare da bi se dodatno i stalno podu~avali oni koji djelatno sudjeluju u te~ajevima. Pastoralna skrb za zaru~nike obveza je svakog `upnika, uz napomenu da se takvi te~ajevi uvo|enja u vjeru i te~ajevi priprave za `enidbu prire|uju na `upnoj, dekanatskoj ili me|udekanatskoj razini. Kada se ti susreti obavljaju na nad`upnoj razini, to nipo{to ne zna~i da je `upa prenijela svoje obveze na odre|eno tijelo, nego da se i sama smatra pozvanom sudjelovati na tom preva`nom polju. Neposredna priprava

43. Neposredna priprava na brak mora se obavljati na `upnoj razini. Zaru~nici bi se trebali prijaviti `upniku u idealnom slu~aju godinu dana
175 176

FC, 66. Usp. PSM, 3249; usp. tako|er FC, 66.

79

prije planiranoga vjen~anja ili najmanje {est mjeseci prije vjen~anja.177 Neposredna priprava ima za cilj o`ivljavanje ili produbljivanje vjere. Naime, skoro vjen~anje izvrsna je prigoda da prodube svoju vjeru zaru~nici koji su ina~e bli`i Crkvi, a da obnove i ponovno ra`are svoju vjeru oni zaru~nici koji su se od Crkve prakti~ki udaljili. U toj pripravi trebaju, uz `upnika, sudjelovati i osvjedo~eni kr{}anski bra~ni parovi koji }e im dati svjedo~anstvo vjere i `ivljenja svojega posebnog kr{}anskog poziva. Neposredna priprava uklju~uje:
sintezu dosada{njeg puta priprave; do`ivljavanje molitvenog i duhovnog iskustva (dani sabranosti i molitve, duhovne vje`be za zaru~nike); liturgijsku pripravu uz {to ve}e sudjelovanje samih zaru~nika; pravni postupak predvi|en kanonskim pravom.178

Teme za neposrednu pripravu nadahnjuju se onim {to stoji u prva tri poglavlja ovog dokumenta:
Bo`ja zamisao o braku i obitelji upisana u ljudsko bi}e; ljubav, bitna odrednica `ivota (proces sazrijevanja ljubavi, oznaka zrele ljubavi); evan|elje `ivota (dostojanstvo `ene, mu{karca i djeteta); `enidba, trajni sakrament; crkvena i dru{tvena dimenzija obitelji.

Liturgijska priprava za slavlje vjen~anja inicijacijske je naravi i ponajprije se sastoji od uvo|enja u znakove (npr. prsten, kri`, pru`anje ruku, blagoslov) i sadr`aje (zna~enje saveza, euharistije, pomirenje, bra~na duhovnost, molitva). Jednom rije~ju, mladencima valja protuma~iti smisao i znakovitost svake geste, i svih obreda u vjen~anju, treba ih uvesti u smisao i zna~enje svakoga liturgijskog znaka, da bi tako ne samo razumjeli nego i bili uvedeni u smisao i zna~enje liturgije vjen~anja.

177

Uz kan. 1067 HBK odre|uje da se zaru~nici trebaju javiti vlastitom `upniku bar mjesec dana prije vjen~anja (usp. Slu`bene vijesti HBK, 2 (1994.), str. 9. Usp. PSM, 50.

178

80

'Produ`eno zaru~ni{tvo'

44. Danas se vrijeme 'hodanja' mladi}a i djevojke produ`uje i traje od jedne do pet, pa i vi{e godina. Nazivamo ga ovdje 'produ`enim zaru~ni{tvom'. Slavljenje zaruka (razmjena prstenja) u tom kontekstu redovito ne donosi ni{ta bitno novo s obzirom na 'produ`eno zaru~ni{tvo' prije i nakon toga ~ina. Takvo zaru~ni{tvo danas poprima drugo zna~enje i posve nove dimenzije.179 'Produ`eno zaru~ni{tvo' naj~e{}e poprima karakteristike pravoga bra~nog `ivota, iako 'zaru~nici' u tom razdoblju jo{ ne mogu ili ne `ele preuzeti sve obveze bra~nog zajedni{tva. 'Produ`eno zaru~ni{tvo' sve se vi{e shva}a kao privatna stvar 'zaru~nika' na koju dru{tvo (pa i njihove obitelji) ne mogu i ne trebaju imati posebnog utjecaja. U tom se kontekstu pojavljuje op}enita kriza bra~nih i obiteljskih vrednota, pogre{no shva}anje slobode, odbijanje preuzimanja obveza, slobodno poimanje spolnosti koja se tek op}enito ve`e uz ljubav i vjernost. No, uz sve to, ima i onih mladi}a i djevojaka koji upravo u tom razdoblju 'produ`enog zaru~ni{tva' tra`e i o~ekuju potporu da bi otkrili smisao svojega 'hodanja' i 'zaru~ni{tva' te rasli u me|usobnoj odgovornosti i ljubavi. Mnogi od njih osje}aju i neuskla|enost svojega stanja s vlastitom savje{}u, s crkvenim zapovijedima i zahtjevima crkvenog (pred)bra~nog morala. Osje}aju se dijelom Crkve i `ele ostati povezani s njom, pa i `ivjeti sakramentalnim `ivotom, a istodobno osje}aju slabost svoje grijehom oslabljene naravi, zahtjevnost ideala koje Crkva pred njih postavlja i nemir u savjesti. Imaju, stoga, potrebu i glasno razgovarati o tim i drugim pitanjima (pred)bra~nog i kr{}anskog `ivota te reflektirati nad Bo`jim pozivom, milo{}u i zada}ama toga `ivotnog razdoblja. Crkvena ponuda prilago|ena ovom razdoblju 'produ`enog zaru~ni{tva' do sada gotovo da i nije postojala. No, iz re~enoga proizlazi da crkveno djelovanje mora tomu razdoblju posvetiti svoju ozbiljnu pozornost. To bi razdoblje `ivota 'zaru~nika' trebalo postati vrijeme rasta, odgovornosti i milosti.
Zaru~ni{tvo vrijeme rasta, odgovornosti i milosti

45. Zaru~ni{tvo je vrijeme rasta. Kroz to vrijeme dvoje mladih ljudi postaje par, razvijaju sposobnost da `ive zajedno, me|usobno sve vi{e upo179

ZKP u kan. 1062, 1 prepu{ta biskupskim konferencijama dono{enje odredaba u vezi sa zarukama. HBK o zarukama ka`e: Budu}i da na na{em podru~ju nema vi{e zaruka u pravnom smislu te rije~i, Hrvatska biskupska konferencija ne donosi o tome nikakve odredbe, Slu`bene vijesti HBK, 2 (1994.), str. 9.

81

znaju vlastite vrline i mane i navikavaju se prihva}ati jedno drugo. U~e nadilaziti napast zatvaranja u sebe, egocentrizma i nezrele afektivnosti. Nadalje, to je razdoblje vrijeme odgovornosti. Njihova ljubav nije vi{e neko op}enito prijateljstvo ili simpatija, nego je zaru~nici po~inju do`ivljavati isklju~ivom, i to u vidu budu}eg braka. U tom smislu odgovornost tako|er zna~i rast u pravoj ljubavi koja prihva}a i cijeni drugoga u dostojanstvu njegove osobe. Odgovorno se propituju o vlastitom odnosu i osje}ajima i o odgovornom pristupu prema drugoj osobi. Propituju se vodi li ih njihova veza u brak. Vje`baju}i se u uzdr`ljivosti, oni dozrijevaju u ljubavi, u njezinu postupnom rastu, u me|usobnu po{tovanju i osjetljivosti jedno za drugo, te tako postavljaju temelje bra~noj vjernosti. Zaru~ni~ka uzdr`ljivost otvara prostor razvoju i sazrijevanju njihove zaru~ni~ke ljubavi prema pravoj bra~noj ljubavi. Zaru~ni{tvo je i vrijeme milosti. Ono je vrijeme radosnog zahvaljivanja za uzvi{eno iskustvo me|usobne ljubavi koja je zaiskrila u njihovu susretu. Ta iskra voljeti i biti voljen dar je Bo`ji polo`en u ljudsku osobu u otajstvu njezina stvaranja na sliku trojedinog Boga. Bog je prisutan ondje gdje se ra|a autenti~na ljubav. Po krsnoj milosti u Kristu nas je zamilovao i uzljubio te nas obdario Duhom svoje ljubavi. Njegovanje te iskre ljubavi odgovor je na krsni poziv. Valja je promatrati kao sasvim specifi~ni oblik ostvarenja odgovorne ljubavi prema bli`njemu (usp. Mt 22, 3940). Ona je milosni dar i poziv koji crpi snagu iz sakramenta krsta i bra~nog poziva koji o~ekuje da bude konkretiziran. To je i vrijeme rasta u vjeri te u specifi~noj, zaru~ni~koj duhovnosti. Jedno drugo u~e ljubiti ljubavlju Krista Zaru~nika i u njegovu potpunom predanju Crkvi pronalaze model i vlastite ljubavi. U iskustvu voljenosti (ljubiti i biti ljubljen) naslu}uju predokus unutartrojstvene ljubavi koje su i sami postali dionici po sakramentu krsta i u kojoj rastu dioni{tvom u sakramentu euharistije. Po euharistijskom sjedinjenju s Kristom postaju me|usobno bli`i. Euharistija iznutra oblikuje te produbljuje i osvje`ava njihovu zaru~ni~ku ljubav. U~e Bo`jim o~ima promatrati jedno drugo, prihva}ati neponovljivost i originalnost koja ih oboga}uje, povezuje i omogu}uje im rast u me|usobnom zajedni{tvu. Oni postaju sposobni radovati se me|usobnim razli~itostima i u njima otkrivati oboga}enje koje uvodi u puninu. Promatraju}i vjerni~kim, kr{}anskim o~ima otajstvo ljubavi koja se ra|a i produbljuje me|u njima, ostaju zadivljeni darom Bo`je ljubavi i pozivom polo`enim u njihova srca. Vjerni~ko iskustvo uzajamne ljubavi uvodi ih u iskustvo molitve i potrebu zajedni~kog zahvaljivanja, postaje pozivom na rast kroz sakramentalni `ivot
82

(osobito po sakramentu pomirenja) i na sudjelovanje u `ivotu zajednice spa{enika Crkve, koja je navjestiteljica, posrednica i prostor iskustva spa{enosti u Isusu Kristu. Pastoralni rad sa zaru~nicima u okviru pastorala `upne zajednice

46. Svaka `upna zajednica treba uo~iti postojanje zaru~ni~kih parova te im ponuditi programe za rast u zaru~ni~koj ljubavi i duhovnosti. U tom rastu posebno je va`no razmi{ljati o braku kao Bo`jem pozivu.180 Zato se za njih trebaju prirediti biblijska razmi{ljanja, slu`be rije~i i molitveni susreti. Nadalje, posebno treba obraditi ulogu euharistije u oblikovanju njihova sada{njeg, zaru~ni~kog, ali i budu}ega, bra~nog `ivota (savez, kruh za drugoga, sebedarje, zajedni{tvo ...). Veoma su korisne ponude duhovnih obnova i vje`bi. Osim toga, da se zaru~nici ne bi zatvorili u sebe i izolirali iz `upne zajednice, treba ih uklju~ivati u razli~ite `upne strukture i aktivnosti. Na poseban na~in dragocjeni su njihovi susreti s bra~nim parovima u kojima se svjedo~e iskustva bra~nog i obiteljskog `ivota. Isto tako, da bi se do`ivjelo bogatstvo raznolikosti Bo`jih poziva u Crkvi, vrijedno je omogu}iti susrete s kandidatima za sve}eni~ki i redovni~ki poziv. Kroz katehezu i osobne razgovore 'zaru~nicima' treba pomo}i da spolnost prihvate kao uzvi{eni Bo`ji dar koji je u slu`bi ljubavi i koji ima svoje mjesto u potpunom bra~nom zajedni{tvu. To je ujedno odgoj za ~istu predbra~nu ljubav. U aktualnom permisivnom mentalitetu posebno treba upu}ivati na aspekte neodgovornosti `ivljenja u potpunom zajedni{tvu prije samog braka kao da se dogodio onaj kona~ni izbor koji se zapravo doga|a tek slavljenjem vjen~anja. Jer, predbra~ni odnosi nipo{to nisu i ne mogu biti izraz prave nepodijeljene ljubavi,181 slika one ljubavi kojom je Krist ljubio Crkvu. Predbra~ni odnosi pretpostavljaju stvarnost koja jo{ ne postoji, a za kr{}ane oni su i kr{enje Bo`je zapovijedi.182

180 181 182

Usp. PSM, 25. Usp. PH, 7. ^vrsto}a braka i bra~ne ljubavi zahtijeva kao neophodan uvjet ~isto}u i gospodarenje samim sobom, odgoj zna~aja i duh `rtve. S obzirom na tolike te{ko}e bra~noga `ivota, jo{ zao{trenije u dana{njim prilikama, upravo }e mladena~ka ~isto}a, kao prikladna priprava na bra~nu ~isto}u, biti presudna pomo} supru`nicima (SVETI ZBOR ZA KATOLI^KI ODGOJ, Odgojne smjernice o ljudskoj ljubavi. Obrisi spolnog odgoja, KS, Dokumenti 69, br. 61, Zagreb, 1996.).

83

Produ`eno zaru~ni{tvo, kako smo vidjeli, donosi mladim ljudima niz dvojbi, otvorenih pitanja i te{ko}a. Upravo zbog toga Crkva je pozvana svojim programima i prilago|enom ponudom biti bliza tim mladim ljudima, s njima stupiti u dijalog, otvarati razgovor o temama koje im se name}u, produbljivati pojedina pitanja te ih podupirati u njihovu postupnom rastu i sazrijevanju, slijede}i Bo`ju pedagogiju objavljenu u utjelovljenju i djelu Isusa Krista.

Slavljenje sakramenta `enidbe

Zna~enje slavljenja `enidbe u kr{}anskoj zajednici

47. Svako slavljenje `enidbe u kr{}anskoj zajednici znak je Bo`jeg poziva i odgovora dvoje mladih ljudi koji se odazivlju tomu pozivu i u isto vrijeme upu}uju putem ostvarivanja iskonske Bo`je namisli o braku i obitelji. Sa svoje strane, kr{}anska zajednica prepoznaje taj Bo`ji poziv na koji mladenci odgovaraju i raduje se ostvarivanju te velebne Bo`je namisli u svojoj zajednici. Vjernici kao zajednica spa{enika zahvaljuju Bogu za dar nove ku}ne Crkve i slave ga {to i na taj na~in neprestano utjelovljuje i uprisutnjuje svoju spasiteljsku ljubav u Isusu Kristu. Kr{}anska zajednica radosno prihva}a novu ku}nu Crkvu u svojoj sredini i iskazuje joj svekoliku solidarnost koja joj je potrebna na po~etku njezinoga zajedni~kog `ivota. Stoga je razumljivo i potrebno da zajednica sudjeluje u pripravi, kao i u samom slavlju vjen~anja zajedno s prijateljima i rodbinom mladenaca, osobito preko svojih kvalificiranih predstavnika vjen~atelja i svjedoka. Zaru~nike treba pozvati da sudjeluju u izboru liturgijskih slu`itelja s njihovim specifi~nim ulogama, kao i u izboru svetopisamskih odlomaka, obrazaca, molitava, znakova i simbola, odnosno u cjelovitom kreiranju liturgijskoga slavlja vjen~anja. Na taj na~in to slavlje u svojemu izvanjskom obliku jest ispovijest vjere zaru~nika i vjerni~ke zajednice te navje{taj radosne vijesti Bo`jega pohoda.183 Slavljenje `enidbe mora biti ne samo valjano i dostojno nego i plodonosno.184 Zbog toga se ne smije zanemariti milosni vidik `enidbe. Naime, da bi milost ovoga sakramenta u potpunosti zasjala i bila djelatna u slavlju
183 184

Usp. FC, 67. Usp. FC, 67.

84

vjen~anja i u bra~nom `ivotu, potrebno je zaru~nike potaknuti da se na ovo slavlje priprave i sakramentom pomirenja, da bi tako pomireni s Bogom i s Crkvom i milosno oboga}eni mogli u`ivati svekolike plodove sakramenta `enidbe kojega Bo`jom milo{}u jedno drugom podjeljuju. Liturgijske upute o slavljenju `enidbe

48. Pri vjen~anju je potrebno dosljedno se dr`ati pozitivnih zakonskih odredaba kanonskoga prava i liturgijskih propisa. Imaju}i u vidu re~ene propise, ovdje donosimo samo neke naglaske.
Slavljenje `enidbe u misi. Euharistija je posada{njenje ljubavi Krista i Crkve koja je zape~a}ena njegovom krvlju. U toj `rtvi novoga i vje~noga saveza kr{}anski supruzi imaju izvor iz kojeg se oblikuje i trajno o`ivljava njihov bra~ni savez. Euharistija je sam izvor kr{}anske `enidbe.185 Zato je razumljivo da je redoviti oblik slavlja vjen~anja onaj pod misom.186 Kad se u jednoj `upi predvi|a vjen~anje vi{e parova u isti dan, pastoralni radnici potaknut }e ih da slavlje vjen~anja bude za sve u sklopu jednoga zajedni~kog euharistijskog slavlja.187 Tako }e se sna`no o~itovati i crkveno zajedni{tvo te duboka veza izme|u ku}ne i sveop}e Crkve. Pastoralni radnici u~e, stoga, zaru~nike o vezi izme|u sakramenata `enidbe i euharistije. U vjen~anju pod misom mladenci, njihovi roditelji, svjedoci i rodbina mogu primiti pri~est pod obje prilike.188 Kad je u pitanju vjen~anje katolika i nekr{tene osobe Red vjen~anja izri~ito ne dopu{ta slavlje pod misom,189 a ne preporu~uje kad je u pitanju vjen~anje katolika i kr{tenog nekatolika.190 Vjen~anje nedjeljom i blagdanom. Slavlje `enidbe tako|er pridonosi rastu i posve}ivanju Bo`jeg naroda, te se u njem o~ituje zajedni{tvo Crkve koja slavi Kristova spasenjska otajstva. Slavlje `enidbe tako pretpostavlja i sudjelovanje `upne zajednice. Stoga slavljenje ovog sakramenta mo`e biti i u sklopu nedjeljne euharistije.191 U tom slu~aju treba voditi ra~una i o tome da takva slavlja s obzirom na okolnosti ne remete ozra~je zajed185 186 187 188 189 190

Usp. FC, 57. Usp. RS@, br. 18; FC, 57. Usp. RS@, 28, 58. RS@, br. 75; usp. tako|er Op}a uredba Rimskog misala, 242,2. Usp. Op}a uredba Rimskog misala, br. 8; 5566. Iznimno se mo`e pod misom slaviti uz dopu{tenje mjesnog Ordinarija, usp. RS@, 36.

85

ni{tva u kojem ~itava zajednica slavi vazmeno otajstvo. No, neka se nedjeljom i blagdanom ne slavi vjen~anje pod posebnom misom u neko drugo vrijeme. Vjen~anja u `upi i u `upnoj crkvi. Vjen~anje se redovito slavi u `upi gdje jedno od zaru~nika koje sklapaju `enidbu ima prebivali{te ili boravi{te ili jednomjese~ni boravak,192 a samo slavlje redovito treba biti u `upnoj crkvi. No, ako bi zaru~nici ipak htjeli slaviti vjen~anje u crkvi koja nije njihova `upna crkva, mo`e im se udovoljiti, paze}i pri tom na dostojanstvo samoga slavlja.193 Priprava liturgijskoga prostora. Sam bogoslu`ni prostor za slavlje sakramenta `enidbe treba pripraviti s mjerom i ukusom, bez pretjerane rasko{i, tako da poti~e na sabranost i da dolikuje svetosti trenutka. Odgoj za dobrotvornost. Tijekom neposredne zaru~ni~ke priprave, budu}i da se ve}ina vjen~anja, pa i u crkvi, slavi veoma rasko{no, uputno je potaknuti zaru~nike da u liturgijskom slavlju `enidbe, nadahnuti euharistijskom logikom, zajedno sa sudionicima slavlja `enidbe dadnu svoj doprinos za potrebne ili da podr`e drugu plemenitu zamisao (npr. prikupljanje milostinje za napu{tenu djecu, za djecu s posebnim potrebama, za skrb paraplegi~ara itd.). Jednostavno i dostojanstveno slavljenje `enidbe. Obred vjen~anja treba u isto vrijeme biti sve~an i jednostavan, dostojanstven i radostan. Naime, iako se u slavlju vjen~anja podrazumijevaju radost i slavlje, ipak izvanjsko slavlje ne bi smjelo remetiti dostojanstveno odvijanje svetog ~ina. Treba uznastojati da svi nazo~ni djelatno i sabrano sudjeluju u obredu vjen~anja. Valja izbjegavati izvanjsku rasko{ koja bi bila sama sebi svrhom, pogotovo ako bi ona bila poni`avaju}a za siroma{ne. Nadalje, mjesni ordinariji neka ipak bdiju nad time da se, osim po~asti koje se prema liturgijskim propisima duguju gra|anskim vlastima, ne pravi nikakva razlika me|u privatnim osobama ili dru{tvenim polo`ajima.194 Valja biti na oprezu te, bez `elje za diskriminacijom, paziti da ne pretjeruju u izvanjskom slavlju upravo oni mladenci za koje je op}enito poznato da su daleko od Crkve, ili koji iza sebe imaju neuspjele gra|anske brakove.
191 192 193 194

Usp. RS@, 28. Usp. ZKP, kan. 1115. Usp. ZKP, kan. 1118, 1. RS@, 31; usp. tako|er SC, 32.

86

49. Liturgijsko slavlje mje{ovitih `enidbi. Iako Crkva svojim vjernicima

ne savjetuje sklapati mje{ovite `enidbe,195 ona ih ipak uz odre|ene uvjete dopu{ta da, uza sve te{ko}e, ne do|e u opasnost vjera katoli~ke strane, te uz obe}anje iste katoli~ke strane da }e u~initi sve {to je u njezinoj mo}i da se sva djeca ro|ena u tom braku krste i odgoje u Katoli~koj crkvi.196 No, valja tako|er imati na umu kako `enidbe izme|u katolika i drugih kr{}ana, zadr`avaju}i svoj poseban zna~aj, pru`aju brojne elemente koje je dobro da vrednujemo i razvijamo, bilo radi njihove unutarnje vrijednosti bilo radi doprinosa {to ga mogu pru`iti ekumenskom pokretu. To se obistinjuje osobito onda kad su oba bra~na druga vjerna svojim vjerskim obvezama. Zajedni~ko kr{tenje i snaga milosti u tim `enidbama daju bra~nim drugovima temelj i razlog da izraze svoje jedinstvo na podru~ju moralnih i }udorednih vrednota.197 Ekumenskoj vrijednosti slavlja takvih `enidaba pridonosi, zasigurno, i suradnja s nekatoli~kim vjerskim slu`benikom u pripravi i odvijanju slavlja vjen~anja.198 Liturgijsko slavlje `enidaba s razlikom vjere. Posebnu pozornost valja posvetiti `enidbama izme|u katolika i nekr{tenih osoba. Prema nekr{tenoj stranci valja postupati s po{tovanjem, u skladu s na~elima saborskog dokumenta Nostra aetate.199 Ve} spomenutu skrb za o~uvanje vjere katoli~ke stranke u nekim }e slu~ajevima biti potrebno i poja~ati, jer se mo`e dogoditi da nekr{tena strana ima posve druk~ije poglede na nerazrje{ivost i jednost `enidbe, na odgoj djece, na jednako dostojanstvo mu`a i `ene itd. U tome je smislu osobito va`an razgovor vjen~atelja ili pastoralnog radnika zadu`enog za pripravu sa zaru~nicima koji treba odva`no i jasno izlo`iti kr{}anska na~ela o dostojanstvu i smislu `enidbe. Ako nekr{tena strana ne ispovijeda nikakvu vjeroispovijest, treba posebno isticati zada}u i obvezu katoli~ke strane da svojemu bra~nom drugu hrabro svjedo~i svoje kr{}ansko uvjerenje. Nevjeruju}i kr{}ani i crkveno vjen~anje. Vjera kr{}ana mo`e biti na razli~itim stupnjevima. Tako se mo`e dogoditi da crkveno vjen~anje tra`e zaru~nici koji su, dodu{e, kr{teni, ali se prakti~no nalaze na rubu crkvenog
195

Pravno govore}i, takve su `enidbe zabranjene bez izri~ite dozvole mjerodavne vlasti (ZKP, kan. 1124). Usp. ZKP, kan. 1125. FC, 78. Usp. isto. Usp. isto.

196 197 198 199

87

`ivota ili su u potpunosti zapustili vjeru. Zada}a je pastoralnih djelatnika da iskoriste ovu prigodu te da u zaru~nicima ponovno probude vjeru izla`u}i im osnovne zasade kr{}anstva, osobito o dostojanstvu sakramenta `enidbe. No, ako i nakon toga njihova vjera ostane na istome stupnju, valja imati na umu da je `enidba sakrament zbilje koji postoji ve} u redu stvaranja, on je bra~ni ugovor kojega je 'u po~etku' ustanovio Stvoritelj. Prema tome, odluka mu{karca i `ene, odluka da neopozivim bra~nim pristankom ~itav svoj `ivot ve`u nerazdru`ivom ljubavlju i bezuvjetnom vjerno{}u, zapravo uklju~uje, pa i onda kada to nije sasvim svjesno, stav duboke poslu{nosti Bo`joj volji, {to nu`no tra`i njegovu milost.200 Valja, dalje, imati na umu da su ti zaru~nici, snagom svoga kr{tenja, stvarno ucijepljeni u zaru~ni~ki savez Krista s Crkvom te da su s ispravnom nakanom prihvatili Bo`ji naum o `enidbi, pa, prema tome, barem uklju~no, oni pristaju na ono {to Crkva kani ~initi kada slavi `enidbu.201 No, kada postane o~ito da zaru~nici izri~ito odbacuju ono {to Crkva nau~ava o naravi `enidbe, kao {to su npr. njezina jednost, nerazrje{ivost i usmjerenost prema ra|anju djece, pastoralni radnici, posavjetovav{i se, u slu~aju dvojbe, s drugim `upnicima i s mjesnim biskupom, trebaju odbiti crkveno vjen~anje, obzirno pojasniv{i zaru~nicima da u tome slu~aju `enidbeno slavlje ne prije~i Crkva, nego oni sami.202

Pastoral bra~nih drugova i obitelji

Va`nost poslije`enidbenog pastorala

50. Po svojoj naravi bra~ni su drugovi pozvani na trajni rast u sakramentalnoj milosti i, zajedno sa svojom djecom, na razvoj svih dimenzija 'ku}ne Crkve'. Za kr{}anske bra~ne drugove i njihovu djecu to je Duhom nadahnuti poziv na hod koji se ucjepljuje u hodo~a{}enje cijele Crkve prema ostvarenju kraljevstva Bo`jega. Razumljive su stoga odgovornost i zada}a Crkve da prate bra~ne drugove i obitelji 'korak po korak' na putu sazrijevanja do mjere uzrasta punine Kristove (Ef 4, 13) u potpunom trojstvenom zajedni{tvu ku}e O~eve.203 Pri tom svaka biskupija uzima u obzir ve} po200 201 202 203

FC, 68. Usp. isto. Usp. isto. Usp. FC, 65.

88

stoje}e oblike rada s obiteljima, vrednuje svoja dosada{nja pozitivna iskustva, odre|uje prioritete i planira daljnji sustavni rad. Ciljevi poslije`enidbenog pastorala. Osnovni cilj poslije`enidbenog pastorala jest pomo} bra~nim drugovima i obiteljima da rastu u kvaliteti vlastite ljubavi. Naime, kao {to bez ljubavi obitelj nije zajedni{tvo osoba, tako bez ljubavi obitelj ne mo`e `ivjeti, rasti niti se usavr{avati kao zajednica osoba.204 [tovi{e, ta je ljubav od Boga: `enidba kr{tenika postaje stvarni simbol novog i vje~nog saveza, zape~a}ena u Kristovoj krvi. Duh, {to ga Gospodin izlijeva, daje im novo srce te mu`a i `enu ~ine sposobnima da se ljube, kao {to nas je Krist ljubio.205 Nadalje, cilj pastoralnoga djelovanja Crkve jest i skrb oko svekolikog napretka bra~nog i obiteljskog zajedni{tva: Duh Sveti izliven u sakramentalnom slavlju pru`a kr{}anskim supruzima dar novog zajedni{tva, zajedni{tva koje je `iva i stvarna slika onoga sasvim osobitog jedinstva koje nevidljivu Crkvu ~ini otajstvenim Kristovim tijelom.206 Napokon, Crkva se tako|er mora posebno truditi da mlade obitelji odgoji da odgovorno `ive svoju bra~nu ljubav s obzirom na njezine zahtjeve zajedni{tva i slu`enja `ivotu kao i da usklade prisnost obiteljskog `ivota s odgovornom zada}om koju svi imaju u izgradnji Crkve i ljudskog dru{tva. Kada do|u djeca i bra~ni par postane u punom i posebnom smislu rije~i obitelj, Crkva nek i dalje bude uz roditelje te im poma`e da prihvate svoju djecu i vole ih kao dar primljen od Gospodina `ivota: neka rado preuzme napor da im slu`i u njihovu ljudskom i kr{}anskom rastu.207 Sadr`aji poslije`enidbenog pastorala. U svojem redovitom pastoralu Crkva smatra prvotnim upravo pastoral obitelji. Osnovni sadr`aj obiteljskog pastorala jest pomo} supruzima i obiteljima da razvijaju svijest o tome da su brak i obitelj za njih posebni Bo`ji poziv i posebno Bo`je poslanje u svijetu i u Crkvi, te da oni, svjedo~e}i vjernost evan|elju u stanju u kojem se nalaze, izgra|uju civilizaciju ljubavi i tako pridonose rastu kraljevstva Bo`jega. Bra~ni i obiteljski `ivot jest poziv i zvanje u Crkvi i u svijetu, poziv i zvanje kojim supruzi i cijele obitelji svjedo~e Krista uskrsloga prema Gospodinovoj rije~i: Vi ste tomu svjedoci (Lk 24, 48; usp. Dj 1, 8).

204 205 206 207

FC, 18. FC, 13. FC, 19. FC, 69.

89

Odgovornost za poslije`enidbeni pastoral. Zada}a je Crkve skrbiti se za svekolik boljitak braka i obitelji. Naime, i brak i obitelj `ivo su tkivo tijela Crkve i ljudskoga dru{tva. Briga za brak i obitelj stoga, naravno, ne}e biti samo zada}a biskupa, prezbitera, |akona, redovnika i redovnica, nego i svih ~lanova Crkve, a na osobit na~in kr{}anskih bra~nih drugova. Koliko Crkva, naime, u svojemu djelovanju pru`a bra~nim drugovima i obiteljima toliko onda mo`e pred njih stavljati i odre|ene zadatke i zahtjeve. U toj istoj mjeri mo`e o~ekivati i njihovo ostvarivanje. Jer, ~ovjek sa svim svojim radostima i nadama, tjeskobama i `alostima jest briga Crkve.208 Stoga svaka mjesna Crkva, posebno svaka `upna zajednica, mora postati svjesna milosti i odgovornosti {to je primila od Gospodina s obzirom na promicanje pastorala obitelji. Svaki oblik organskog pastorala, nalazio se na bilo kojoj razini, nikada ne mo`e zaobi}i pastoral obitelji.209 Pastoral mladih brakova i obitelji

51. Osobita briga u pastoralu obitelji mora biti posve}ena upravo mladim brakovima i obiteljima koje su, suo~ene s novim vrednotama i novim odgovornostima, sve vi{e izlo`ene, pogotovo u prvim godinama braka, mo`ebitnim te{ko}ama, {to proizlaze iz prilago|avanja zajedni~kom `ivotu ili iz ra|anja djece.210 Naime, dok je donekle za`ivjela svijest o va`nosti pastoralne skrbi u pripravi mladih na brak i va`nosti priprave na samo slavlje vjen~anja, bitno je manja svijest o va`nosti sustavne pastoralne brige o mladom bra~nom paru i mladoj obitelji u prvim godinama njihova `ivota. Zapostavljanje toga podru~ja pastoralnoga djelovanja mo`e dovesti do toga da se oni, zaokupljeni svojim pote{ko}ama i zatvoreni u krug vlastitih briga koje im donosi novi i posve druk~iji na~in `ivota, ~ak po~nu udaljavati od Crkve.
@ivot mladoga bra~nog para u prvim je godinama obilje`en (a) po~etkom zajedni~kog `ivota i potrebom me|usobnog uskla|ivanja, (b) slo`eno{}u i te{ko}ama uskla|ivanja bra~nog iskustva i (c) ra|anjem djece i iskustvom roditeljstva. K tomu, mladi je bra~ni par ~esto zaokupljen brigom oko vlastitoga stana i posla, kao i materijalnim brigama. Uza sve to,
208 209

Usp. GS, 1; RH, 14. FC, 70; usp. SVETI ZBOR ZA KLERIKE, Op}i katehetski direktorij, KS, Zagreb, 1972., 20; KONGREGACIJA ZA KLER, Op}i direktorij za katehezu, KS Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije, Zagreb, 2000., 172176. FC, 69.

210

90

ostaje onaj temeljni problem po~etka zajedni~kog `ivota: mladi se supruzi tek po~inju privikavati jedno na drugo, uo~avaju}i razli~itosti u zna~aju, u navikama, potrebama i `eljama. Da bi se, dakle, uskladio njihov zajedni~ki `ivot i da bi se u {to ve}oj mjeri supruzi prilagodili jedno drugom, i to kao mu` i `ena i roditelji zajedni~ke djece, potrebno je mnogo ljubavi, strpljivosti, Bo`je milosti i pomo}i onih koji ih okru`uju. Stoga se mo`e dogoditi da suo~eni s tim stvarnim i posve odre|enim problemima mladi supruzi po~nu osje}ati kako im se smanjuje po~etno odu{evljenje. Koliko su ti procesi zahtjevni i sna`ni te koliko je potrebna crkvena i dru{tvena pomo} mladom braku i obitelji, za sebe govori ve} i sama ~injenica da se ve}i dio rastava doga|a upravo u prvim godinama braka.211 Zbog svega toga potrebno je da poglavito `upna zajednica prihvati takve bra~ne parove i obitelji, da ih prati te da im poma`e na po~etku njihova zajedni~kog `ivota. Kao prvo potrebno je mlade obitelji prona}i i prihvatiti, {to zna~i da bi u `upnoj zajednici trebali postojati posebni sadr`aji i oblici rada s mladim obiteljima. Za te bi bra~ne parove to bilo 'mistago{ko' razdoblje poniranja u slavljeno otajstvo koje ih povezuje te susreti dijaloga, molitve i promi{ljanja nadahnutog tim otajstvom. Mladi }e bra~ni drugovi u tom razdoblju biti uvo|eni u na~elo jedinstva i razmi{ljati nad njim. Naime, slavljem sakramenta `enidbe oni po~inju rasti u dubokom duhovnom i tjelesnom jedinstvu, koje nipo{to ne smije ugroziti jedinstvenost, posebnost i slobodu svake osobe. I u pastoralnim aktivnostima potrebno je po{tovati posebnost svakoga bra~noga para i svake osobe. Kr{}anski bra~ni parovi, koji su ve} prije pro{li kroz ta iskustva, mogu svojom otvoreno{}u i svojom zauzeto{}u pomo}i mladim bra~nim parovima u nadila`enju gore navedenih te{ko}a s obzirom na me|usobno uskla|ivanje, harmoniziranje bra~nog zajedni{tva te s obzirom na (ne)otvorenost za dar `ivota, odgovorno roditeljstvo, uzvi{enost i ljepotu maj~instva i o~instva. U Hrvatskoj je danas na poseban na~in ugro`ena upravo roditeljska dimenzija braka. I kr{}anski zauzeti parovi i `upna zajednica mogu i moraju ozbiljnije pridonijeti toj roditeljskoj dimenziji dana{njih brakova uspostavljaju}i redovitu skrb zajednice s prikladnim pastoralnim i sadr`ajnim programima, koji uklju~uju znakove solidarnosti, infrastrukturnu potporu (dje~je jaslice i vrti}i, savjetovali{ta). Kr{}anska zajednica tako stvara osje}aj prihva}enosti i sigurnosti u mladom bra~nom paru.
211

Usp. IV. poglavlje ovog Direktorija, br. 3: Smanjivanje broja brakova i pove}anje broja rastava braka.

91

Pastoralni djelatnici u `upi212 trebaju osobno i po `upnim strukturama uo~avati novoprido{le i doseljene obitelji, posebno mlade, i s njima nastojati uspostaviti kontakt. Za mlade bra~ne parove bit }e veoma korisne duhovne obnove, bra~ni vikendi, molitveni susreti ili op}enito duhovni programi koji mogu biti vezani i uz odre|ene duhovne udruge i pokrete. Posebno su va`na i katoli~ka obiteljska savjetovali{ta u kojima, me|u ostalim, mladi supruzi mogu informirati o prirodnom na~inu planiranja za~e}a. U isto vrijeme ta savjetovali{ta, naravno, moraju biti na usluzi svim bra~nim parovima u trenucima njihovih posebnih te{ko}a ili kriza. Osobito prikladan i veoma koristan na~in obiteljskog pastorala jesu pretkrsni susreti. Naime, Crkva izri~ito tra`i da i roditelji i kumovi budu dostatno pou~eni o smislu i zna~enju sakramenta krsta.213 No, pretkrsni susreti za roditelje i kumove posebno su pogodna prigoda da se bolje upozna mlada obitelj, njihove radosti i brige. Prigoda je to za ljudski susret i za poticaj na dosljednije `ivljenje kr{}anske vjere. U tim su trenucima mladi roditelji otvoreni za svaku dobru rije~, za svaki plemenit poticaj, a sakrament na koji se pripravljaju mo`e biti poseban trenutak prolaska Bo`je milosti. Upravo zbog toga neka `upnik sa svojim pastoralnim suradnicima njeguje i razvija ovakve pretkrsne susrete. U tom smislu mogu biti veoma korisni zajedni~ki susreti vi{e obitelji koje se pripravljaju na kr{tenje svoje djece, kao i susreti sa zauzetijim kr{}anskim supruzima koji im mogu biti na poticaj. Toj pastoralnoj ponudi pripadaju i susreti s roditeljima u pojedinim fazama rasta njihove djece, u sklopu priprave na ostale sakramente kr{}anske inicijacije, obiteljski susreti ili seminari i drugi oblici redovitih i prigodnih susreta. Kao osobni susret sve}enika s obitelji valja vrednovati i u nas uobi~ajeni bo`i}ni, odnosno bogojavljenski blagoslov obitelji te bi ga u tom smislu valjalo postavljati i razvijati. Pastoralna skrb za brak i obitelj u vremenu ra|anja i odgoja djece U slu`bi `ivota

52. U promicanju kulture `ivota Crkva `eli podsjetiti supru`nike da je njihova bra~na zajednica zapravo zajednica ljubavi u kojoj oni koji vi{e nisu dvoje, nego jedno tijelo trebaju biti otvoreni prema `ivotu. Naime,
212 213

Usp. @K, 111112. Usp. ZKP, kan. 851, 2.

92

prava narav bra~ne ljubavi otkriva nam se ponajvi{e ako je gledamo u njezinu vrhovnom izvoru Bogu, koji je ljubav. Stoga, uzajamnim samodarivanjem, koje je njima vlastito i isklju~ivo, supru`nici te`e za takvim zajedni{tvom osoba kojim se me|usobno usavr{avaju da sura|uju s Bogom u ra|anju i odgajanju novih `ivota. Njihovo posebno sjedinjavanje i preno{enje `ivota vlastiti su zadaci bra~ne svetosti.214 U tom svjetlu jasno nam se pokazuju obilje`ja i narav same bra~ne ljubavi koja je ljudska, posvema{nja, vjerna, isklju~iva i plodna ljubav.215 Njihova je ljubav, naime, nu`no plodna, ba{ kao {to je i Bog plodan u svojoj stvoriteljskoj ljubavi u kojoj je stvorio svijet i ~ovjeka. Brak i bra~na ljubav po svojoj su naravi usmjereni na ra|anje i odgoj potomstva. Djeca su, bez sumnje, najdragocjeniji dar braka i uvelike pridonose dobru samih roditelja.216 Stoga supru`nici trebaju biti utvr|eni glede neprocjenjive vrijednosti i bogatstva ljudskog `ivota, treba im pomo}i kako bi se potrudili od svoje obitelji na~initi sveti{te `ivota. U ljudskom o~instvu i maj~instvu Bog Stvoritelj nazo~an je druk~ije nego u ikojemu drugom ra|anju na zemlji.217 Otvorenost prema `ivotu podrazumijeva odgovorno roditeljstvo. U toj du`nosti preno{enja i odgajanja ljudskog `ivota, {to treba smatrati njihovim svojstvenim poslanjem, supru`nici znaju da su suradnici stvoriteljske ljubavi trojedinoga Boga i na neki na~in njezini tuma~i. Stoga }e ispuniti svoju zada}u s ljudskom i kr{}anskom odgovorno{}u i s pou~ljivim po{tovanjem prema Bogu; sporazumno }e zajedni~kim nastojanjem stvoriti ispravan sud imaju}i pred o~ima svoje osobno dobro i dobro ve} ro|ene djece ili djece za koju predvi|aju da }e se jo{ roditi; prosudit }e materijalne i duhovne prilike svoga stanja; vodit }e, na kraju, ra~una o dobru obiteljske zajednice, o potrebama vremenitog dru{tva i same Crkve.218 U kona~nici, supru`nici }e taj sud, kada i koliko }e djece ra|ati, donijeti pred Bogom, svjesni da u na~inu svojeg postupanja ne mogu postupati samovoljno, nego su uvijek obvezni slijediti svoju savjest koju treba uskladiti s Bo`jim zakonom u ispravnom redoslijedu vrednota.219 Pri tome moraju voditi ra-

214 215 216 217 218 219

Usp. FC, 56. Usp. HV, 9. GS, 50. Usp. Pob, 9. GS, 50. Usp. HV, 10.

93

~una o neraskidivoj vezi izme|u dvojakoga smisla bra~nog ~ina: smisla sjedinjenja i smisla ra|anja. Naime, Crkva u~i da je potrebno da svaki bra~ni ~in mora ostati po sebi usmjeren na preno{enje ljudskoga `ivota.220 Pri tome Crkva i dalje smatra da je jedini prihvatljivi na~in planiranja za~e}a upravo prirodni na~in planiranja, kojim se ne naru{ava iskonski naum Bo`ji o ~ovjeku, i koji u cijelosti zadr`ava smisao uzajamne i istinske ljubavi, kao i svoju usmjerenost prema zada}i roditeljstva, na koju je ~ovjek pozvan. U tome je smislu, naravno, potrebno dostatno pou~iti kr{}anske supru`nike da bi se u radosti i ljubavi mogli slu`iti re~enim prirodnim planiranjem za~e}a, {to je, me|u ostalim, zada}a svekolikoga obiteljskog pastorala preko obiteljskih savjetovali{ta, obiteljskih susreta, prigodnih te~ajeva itd. Nadalje, Crkva je uvijek nau~avala unutra{nju zlo}u sprje~avanja za~e}a, {to zna~i svakoga bra~nog ~ina koji se namjerno ~ini besplodnim. Spre~avanje za~e}a te{ko se protivi bra~noj ~isto}i, protivno je dobru preno{enja `ivota (bra~noj plodnosti), i uzajamnom darivanju bra~nih drugova (bra~nom sjedinjenju), povre|uje pravu ljubav i nije~e vrhovnu ulogu u preno{enju ljudskog `ivota.221 Stoga, kada supru`nici tra`e pomo} u kontracepciji, dijele dva temeljna zna~enja koja je Bog upisao u bi}e mu{karca i `ene i u dinamizam njihova spolnog zajedni{tva te se oni pona{aju kao 'suci' Bo`jeg nauma te 'manipuliraju' i ponizuju ljudsku spolnost, a s njome, svoju vlastitu osobu i osobu svoga bra~nog druga, kvare}i vrijednost njihovog 'posvema{njeg' darivanja.222 Crkva `eli radosno navije{tati da je ljudski `ivot najve}i i naj~udesniji Bo`ji dar, jer ~ovjek nije ro|en samo od puti nego i od Duha, {to zna~i da jednom ro|en po tijelu i preporo|en u Duhu `ivi kroza svu vje~nost. Stoga, koliko god se ~ovje~anstvo trudilo oko svekolikog napretka i dru{tvenog `ivota i `ivotnih uvjeta, Crkva vrednotu `ivota `eli promicati kao naj220 221 222

Usp. HV, 11. 12. PAPINSKO VIJE]E ZA OBITELJ, Priru~nik za ispovjednike, str. 19. FC, 32. Ipak, uvijek va`i na~elo, tako|er kada je rije~ o bra~noj ~isto}i, po kojem je bolje ostaviti pokornika u dobroj vjeri u slu~aju zablude zbog subjektivno nesavladivog neznanja, kada se predvi|a da pokornik, premda je usmjeren `ivjeti u okviru vjerskog `ivota, ne bi promijenio svoje pona{anje, nego bi ~ak po~eo formalno grije{iti (PAPINSKO VIJE]E ZA OBITELJ, Priru~nik za ispovjednike, str. 26). No, i u tim slu~ajevima potrebno je nastojati, s pomo}u molitve, {to vi{e pribli`iti crkveni nauk i potaknuti vjernike na oblikovanje savjesti prema crkvenom nauku. Ipak ovo se pravilo ne mo`e primijeniti na slu~ajeve kada se primjenjuju sredstva s poba~ajnim u~inkom. Usp. EV, 74.

94

ve}i Bo`ji dar. Ona, naime, `ivo vjeruje da je ljudski `ivot, pa i kad je slaba{an i mu~an, uvijek veli~anstven dar Bo`je dobrote.223 Ljudski je `ivot ne{to sveto, budu}i da od samoga svojeg po~etka zahtijeva stvarala~ki Bo`ji zahvat.224 Naime, kada se iz bra~noga sjedinjenja ra|a novi ~ovjek, on donosi sa sobom na svijet novu jedinstvenu sliku i sli~nost samog Boga: u biologiju ra|anja upisano je rodoslovlje osobe.225 Zato se Crkva osje}a pozvanom da promi~e i brani ljudski `ivot na svaki na~in, i to ljudski `ivot u bilo kojem obliku i stadiju. Zbog toga Crkva odbacuje i osu|uje poba~aj i sterilizaciju kao ~ine izravno protivne Bo`jem naumu i dostojanstvu `ivota. Ona to odbacuje i osu|uje pogotovo kada ih promi~u, provode ili podr`avaju dru{tvene institucije ili dr`avne vlasti.226 U slu`bi odgoja: dijete je dar, zato je odgoj poslanje i radost

53. Po sebi se razumije da Bo`ji dar roditeljstva uklju~uje i bitnu i nenadomjestivu ulogu roditelja u odgoju vlastite djece. Za roditelje je to bitno, izvorno, neotu|ivo i nezamjenjivo pravo. Odgojno pravo i du`nost za roditelje je bitno, jer je ono povezano s preno{enjem `ivota. Ono je zbog jedinstvenog zna~aja odnosa ljubavi koji postoji izme|u roditelja i djece izvorno i prvobitno pravo roditelja; ne{to u ~emu ih se ne mo`e zamijeniti i {to im se ne smije otu|iti.227 Budu}i da je obiteljska zajednica prirodno mjesto za odgoj djece, temeljno joj je po~elo maj~inska i o~inska ljubav. Ona je izvor iz kojega istje~u raznoliki plodovi kao {to su blagost, postojanost, dobrota, slu`enje, nesebi~nost, duh `rtve i sl.228 Sve to pogoduje punom osobnom i dru{tvenom razvoju djece.229 Samodarivanje roditelja djeci. Svaki je `ivot vrijedan i najve}e `rtve. Ulog u `ivot i za `ivot najvrjedniji je oblik svekolikog odricanja. Kroz iskustvo samodarivanja u bra~noj zajednici mu` i `ena bivaju sposobni da223 224 225 226 227 228 229

FC, 30. Usp. EV, 44. Pob, 9. Usp. EV, 74. Usp. FC, 36. Usp. FC, 36. GE, 3.

95

rovati se i svojoj djeci u samozatajnoj ljubavi. Po sebi je onda razumljivo da nikakav napor za roditelje nije prete`ak za dobrobit vlastitoga braka i obitelji. Naprotiv, u ozra~ju bra~ne ljubavi koja je slika unutartrojstvene ljubavi te ljubavi kojom Krist ljubi Crkvu ra|anje i odgoj djece uz velike `rtve i napore u isto su vrijeme jo{ mnogo vi{e dar i radost. Stoga Crkva vrednuje i cijeni ovaj dar ljubavi koju kr{}anski supruzi ula`u u vlastitu obitelj. Pastoralna skrb Crkve vrednuje, prati i poma`e. Crkva vrednuje nau~avaju}i i promi~u}i prave vrijednosti obiteljskog i bra~nog `ivota, a asistira i poma`e kroz razli~ite institucije. U tome smislu ona jo{ vi{e treba razvijati svoju djelatnost i to na razli~ite na~ine: organizirati permanentni rad s bra~nim parovima i obiteljima (razli~iti oblici bra~nih i obiteljskih susreta), ustrojiti i podupirati razli~ite pokrete i udruge kr{}anskih obitelji, osnivati samostalno ili u suradnji s gra|anskim dru{tvom bra~na i obiteljska savjetovali{ta, zajedno s dru{tvenim institucijama sudjelovati u odgoju djece i mladih (vrti}i, {kole, domovi za djecu i mlade i sl.), sura|ivati s gra|anskim dru{tvom na dobrobit braka i obitelji te osnivanjem i vo|enjem vjerskih vrti}a i {kola, kao delegirani odgojitelj pomagati roditeljima u odgoju djece. Starosni brak

54. Supruzi starije dobi u Crkvi i u dru{tvu izvrsni su svjedoci bra~ne vjernosti i plodnosti bra~ne ljubavi. Stoga su oni dragocjeni dar vlastitoj obitelji, ali i crkvenoj zajednici. Iskustvo njihova kr{}anskoga bra~nog i obiteljskog `ivota mo`e tako|er biti veoma korisno u bra~nom i obiteljskom pastoralu. Stoga Crkva poti~e svoje vjernike da op}enito cijene va`nost i ulogu starijih osoba.230 @ivot starijih osoba poma`e nam da osvijetlimo ljestvicu ljudskih vrednota; on pokazuje neprekidnost nara{taja i ~udesan je dokaz me|uovisnosti Bo`jeg naroda. Starije osobe ~esto imaju karizmu da prevladaju prepreke me|u nara{tajima prije nego {to one postanu nesavladive.231 U starosnom braku na osobit na~in do izra`aja dolazi zrela, po`rtvovna, nesebi~na i vjerna ljubav, u kojoj supru`nici pru`aju jedno drugome
230 231

PSO, 13. IVAN PAVAO II., Govor sudionicima International Forum on Active Aging, 5 (5. rujna 1980.), u: Insegnamenti di Giovanni Paolo II, III, 2 (1980.), 539.

96

pomo} i slu`bu te do`ivljavaju puni smisao svog jedinstva i iz dana ga u dan sve vi{e produbljuju.232 Veli~ina, nje`nost i dubina istinske ljubavi o~ituju se osobito u vjernom slu`enju bra~nom drugu u danima njegove bolesti i nemo}i. Svakako da treba upozoravati i djecu na njihove obveze prema starim roditeljima, osobito u slu~aju njihove bolesti. Kada je pak u pitanju zajedni~ki `ivot roditelja i njihove o`enjene, odnosno udane djece, va`no je sa~uvati samostalnost mladoga braka tako da roditelji ne budu smetnja skladnom razvoju braka njihove djece. Stoga je odnos mladih, ali i cijele kr{}anske zajednice prema supruzima u poodmakloj dobi pokazatelj njihove vlastite ljudske i kr{}anske zrelosti. U tome se smislu treba o~itovati i skrb Crkve (tj. `upne zajednice). U pastoralnoj skrbi za starosni brak treba, uz ostale, uvrstiti i ove teme: (ne)uspjelost vlastitoga braka, (ne)uspjelost u odgoju i vjerskom odgoju djece, optere}enja savjesti iz prija{njih razdoblja, kvaliteta komunikacije u starijoj dobi, osmi{ljavanje starosne dobi, na~ini uspostavljanja dobre komunikacije s djecom i unucima. Udovi{tvo

55. Skrb obitelji i Crkve treba usmjeriti posebno prema onim osobama koje u udovi{tvu pro`ivljavaju posebni kri`. Valja razlikovati udovi{tvo u starijoj `ivotnoj dobi od udovi{tva u mla|oj `ivotnoj dobi supru`nika. Pogotovo u prvim danima udovi{tva bit }e dragocjena i pomo} i potpora ne samo vlastite obitelji nego i susjednih. Takvim je osobama, naime, s jedne strane, potrebna posebna pa`nja, briga i ljubav njihove obitelji i Crkve, a, s druge strane, i njihova obitelj te Crkva mogu se uvelike koristiti njihovim iskustvom i doprinosom u izgradnji zajedni{tva. U pastoralnoj skrbi za udovi{tvo treba, imaju}i u vidu je li rije~ o udovi{tvu u mla|oj ili u starijoj `ivotnoj dobi, me|u ostalim, uvrstiti ove teme: vrednovanje vlastitoga braka i odnosa prema umrlom supru`niku te prema njegovoj rodbini, kriti~ki osvrt na op}i i vjerski odgoj vlastite djece, preuzimanje zada}a koje je nosio umrli supru`nik u obiteljskom `ivotu i u odgoju djece, optere}enja savjesti iz prija{njih razdoblja, na~ini uspostavljanja dobre komunikacije s djecom, nova `enidba ...
232

Usp. GS, 48.

97

Obitelji u te{ko}ama

56. Neke obitelji `ive u okolnostima gdje su doista pozvane na poseban

na~in svednevice nositi svoj kri`. To su obitelji bez djece, obitelji s djecom s te{ko}ama u razvoju, obitelji s djecom s poreme}ajima u pona{anju, obitelji pogo|ene bole{}u nekog od svojih ~lanova i 'krnje' obitelji. Obitelji bez djece. Supruzi koji ne mogu imati djece na osobit na~in pro`ivljavaju ku{nju nose}i svednevice ne laki kri` bra~ne neplodnosti. Za njih je tako|er va`na pomo} Crkve jer oni, u pravilu, vi{e potrebuju za duhovnim sadr`ajima i poticajima. Kr{}anska im zajednica treba otvarati vidokrug drugih oblika plodnosti. Ta se plodnost, s jedne strane, o~ituje u neprestanom nastojanju oko vlastite bra~ne ljubavi, a, s druge strane, ta se duhovna plodnost o~ituje u ljubavi prema svakom ~ovjeku. Naime, svaki ~in prave ljubavi prema ~ovjeku svjedo~i o duhovnoj plodnosti obitelji i nju usavr{ava, jer to je poslu{nost dubokom unutarnjem dinamizmu ljubavi kao sebedarju drugima.233 U tome su smislu obitelji bez djece pozvane svoju ljubav pro{iriti izvan rodbinskih odnosa i time svjedo~iti otvorenost unutartrojstvene ljubavi koja zahva}a svakoga ~ovjeka. Rast i dozrijevanje u Bo`joj ljubavi mo`e se o~itovati u posvojenju djece, u svakovrsnim djelima ljubavi, u sudjelovanju u vjerskom i kr{}anskom odgoju mladih, u pomaganju obitelji s te{ko}ama itd. Jednom rije~ju, takve je supruge potrebno poticati na ve}e zauzimanje za obitelj na dru{tvenom i crkvenom polju. Obitelji s djecom s te{ko}ama u razvoju. U posebnoj se situaciji nalaze obitelji s djecom ili osobama s posebnim potrebama. U takvim, posebnim slu~ajevima mogu}e je da dru{tvena i crkvena zajednica ne poka`u dovoljno sluha i razumijevanja za potrebe takvih obitelji, ili da se same te obitelji zatvore u sebe. Neke od tih obitelji, osobito one bez sna`nije vjere, jako su pogo|ene 'teretom' hendikepa svoje djece. Tek postupno dolaze do spoznaje da je ovakvo dijete u biti dar i da im prihva}anjem toga dara donosi `ivotnu mudrost i radost `ivota. Neprihva}anje djeteta s te{ko}ama u razvoju dodatno optere}uje i partnerske odnose mu`a i `ene, te cjelokupni obiteljski `ivot. Nerijetko dolazi do me|usobnog optu`ivanja te do optere}enja i rodbinskih odnosa. Katkad se roditelji s djecom s te{ko}ama u razvoju stide pokazati s djecom u javnosti. Pate, jer primje}uju da vr{njaci ne

233

FC, 41.

98

prihva}aju njihovu djecu. Takve su obitelji optere}ene i ve}im materijalnim te{ko}ama, jer njihova djeca iziskuju ve}a materijalna sredstva. Zbog materijalnih te{ko}a mnoga su takva djeca primorana nakon osnovne {kole ostati kod ku}e, jer im roditelji ne mogu priu{titi daljnje obrazovanje i osposobljavanje koje bi im omogu}ilo dostojanstveniji `ivot. Brinu se i o budu}nosti svoje djece nakon vlastite smrti. Potrebno je imati u vidu i svu kompleksnost i razli~itost takvih situacija: slijepi, malovidni, (gluho)nijemi, mentalno retardirani, osobe s tjelesnim o{te}enjem, osobe s posttraumatskim sindromom, i drugi. Valja imati na umu da se u takvim posebnim situacijama nalazi ~ak oko 10% stanovni{tva. Sve to zahtijeva da kr{}anska zajednica ozbiljno shvati potrebe takvih obitelji te da im pomogne na njima prilago|eni na~in. Na tom planu crkveno je djelovanje do sada, na`alost, bilo vi{e simboli~no nego stvarno. Valja istodobno istaknuti organiziraniji i hvalevrijedan rad dru{tvenih institucija koje se slu`beno skrbe za takve osobe i obitelji. Istodobno, ako igdje, crkvene zajednice u svojem redovitom djelovanju mogu i moraju o~itovati svoju dijakonalnu dimenziju, onda je to upravo u odnosu prema takvim obiteljima i osobama u svojoj sredini. Crkvena bi zajednica na razli~itim svojim razinama trebala ustrojiti posebne strukture i anga`irati profesionalno i volonterski osobe za skrb o takvim osobama i obiteljima. Uz prikupljanje relevantnih podataka, potrebno je uspostaviti kontakte s dru{tvenim institucijama koje se skrbe o takvim osobama i promicati komplementarne oblike rada. I crkvena }e zajednica morati izdvojiti potrebno osoblje te ga posebno stru~no formirati za razli~ite oblike evan|eoskog navje{taja i rada s takvim osobama. Obitelji s djecom s poreme}ajima u pona{anju. Neke obitelji posebno trpe jer imaju djecu s poreme}ajima u pona{anju. To mogu biti problemi s drogom, s nasilni~kim pona{anjem, skitnjom ili posvema{njim izbjegavanjem odgovornosti. U ovakvim je slu~ajevima prevencija osobito va`na. I dru{tvo (svojim {kolskim i odgojnim sustavom) i Crkva (svojom pastoralnom zauzeto{}u) trebaju pomo}i djeci i mladima (pa i tamo gdje roditelji zaka`u) da rastu u ozra~ju ljubavi, dobrote, ljudske i kr{}anske solidarnosti. Tu su osobito va`ni {kolski vjeronauk, `upna kateheza, rad sa skupinama mladih u `upi itd. Nadalje, kada se susretne s takvim oblicima pona{anja mladih osoba, Crkva mo`e uvelike pomo}i u nadvladavanju spomenutih te{ko}a u suradnji s mjerodavnim dru{tvenim tijelima i uz pomo} kr{}anskih dragovoljaca u razli~itim crkvenim i dru{tvenim ustanovama kao {to su domovi, bolnice ili 'komune' za takve osobe. Ne treba, naime, zabo99

raviti da djelovanje Crkve treba biti osobito nazo~no ondje gdje su najve}e potrebe i gdje se mo`da drugi rado ne zauzimaju. Obitelji s bolesnim ~lanom. Nerijetko nailazimo i na obitelji u kojima je netko od ~lanova pogo|en na du`e ili kra}e vrijeme, izlje~ivom ili neizlje~ivom bole{}u. Posve je razumljivo da kr{}anska zajednica poma`e, s jedne strane, bolesniku a, s druge, duhovno odgaja i u~vr{}uje one koji su optere}eni tom bole{}u. Pomo}, a ~esto i solidarnost u pove}anim materijalnim potrebama uzrokovanima tro{kovima lije~enja, `upna je zajednica pozvana pru`ati osobito obiteljima koje su pogo|ene te{kom i dugotrajnom bole{}u nekoga od svojih ~lanova. 'Krnje' obitelji. Posebno bolni mogu biti slu~ajevi kad je jedan bra~ni drug ne svojom voljom ostavljen te `ivi sam ili s djecom. I takve 'krnje' obitelji potrebuju pozornost, skrb i potporu `ive kr{}anske zajednice. Izazovi biogenetskog in`enjeringa i s njime povezana pitanja

57. U novije vrijeme sve ve}i izazov ljudskom `ivotu name}u dostignu}a biogeneti~kog in`enjerstva, jer razli~itim postupcima ~ovjek danas mo`e zahva}ati u procese razvoja ne samo da bi pomogao nego i da njima manipulira. Crkva cijeni dostignu}a suvremene znanosti ako su ~ovjekovo pomagalo u promicanju njegova cjelovitog razvoja i za op}u korist ljudskog napretka. No znanost i tehnika tako|er zahtijevaju po svojemu unutra{njem smislu bezuvjetno po{tivanje temeljnih mjerila }udorednosti, posebice s obzirom na ljudski `ivot i njegove po~etke. Ti su kriteriji: po{tivanje, obrana i promicanje ~ovjeka, ponajvi{e njegovoga temeljnog prava na `ivot, te njegovog dostojanstva kao osobe obdarene duhovnom du{om.234
U tom smislu razli~ite tehnike umjetne oplodnje, koje izgledaju kao da se stavljaju na slu`bu `ivotu i koje se nemalo puta prakticiraju s tom nakanom, zapravo otvaraju vrata novim napadima na `ivot. Osim toga {to takve tehnike ra|anje odvajaju od konteksta potpuno ljudskoga bra~nog ~ina, one bilje`e i visok postotak neuspjeha. Problemati~no je i to {to redovito biva proizveden ve}i broj zametaka od potrebnog za uno{enje u krilo `ene i ti takozvani 'prekobrojni zameci' bivaju zatim ugu{eni za istra`ivanja koja pod izgovorom znanstvenog ili lije~ni~kog napretka ustvari svode ljudski `ivot na jednostavan 'biolo{ki materijal' s kojim se mo`e slobodno
234

Usp. DnV, Uvod.

100

raspolagati.235 Stoga Crkva smatra nedopu{tenim svaki oblik umjetne oplodnje,236 kloniranja, eksperimentiranje na `ivim ljudskim zamecima, osim ako je terapijske naravi i ako se predvi|a da im to ne}e na{koditi, proizvodnju i iskori{tavanje mati~nih stanica ljudskog zametka, zale|ivanje zametaka, poku{aje zahva}anja u kromosomsku ili geneti~ku ba{tinu u svrhu proizvodnje ljudskih bi}a selekcioniranih prema spolu ili drugim unaprijed odre|enim svojstvima itd.237 Postupci prenatalne dijagnoze dopu{teni su ako se provode zbog otkrivanja eventualnih lijekova potrebnih jo{ nero|enom djetetu, ali postaju nedopu{teni ako su prilika da se predlo`i ili izvr{i poba~aj. Crkva razumije naravnu `elju supru`nika da `ele imati dijete. Ipak, 'pravo na dijete', u strogom smislu, bilo bi suprotno dostojanstvu i naravi braka. Dijete, naime, nije ne{to {to se duguje i ne mo`e se promatrati kao predmet vlasni{tva: dijete je dar, najdragocjeniji i najnezaslu`eniji dar braka i `ivo svjedo~anstvo uzajamnog darivanja njegovih roditelja. Stoga dijete ima pravo biti plod specifi~nog ~ina bra~ne ljubavi svojih roditelja i ima pravo biti po{tivano kao osoba od ~asa svojega za~e}a.238

Brakovi u te{ko}ama i neregularnim situacijama

Osnovni kriteriji i prosudbe: vjernost Bogu i vjernost ~ovjeku

58. Ostaju}i vjerna na~elu utjelovljenja, Bogu koji ulazi u svu ljudsku stvarnost i koji na sebe preuzima posljedice grijeha, Crkva, poput Krista, tra`i izgubljenog i preoptere}enog ~ovjeka te ga vodi na put spasenja. Konkretan ~ovjek put Crkve. Pastoralni djelatnici trebaju osobe s te{ko}ama u braku i osobe u neregularnim bra~no-obiteljskim situacijama prihvatiti s razumijevanjem i Kristovom ljubavlju te empatijskim pristupom. Nastoje upoznati njihovu stvarnu situaciju tako da mogu razlikovati o kakvoj je te{ko}i ili neregularnosti rije~, koji su joj uzroci i posljedice,239 ne da bi se dao kona~ni sud, nego da bi se takve osobe osje}ale bolje prihva}enima,
235 236 237 238 239

EV, 14. Usp. DnV, II. Usp. DnV, I. Usp. DnV, II. 8. Usp. FC, 81.

101

vrednovanima, potvr|enima u svojem dostojanstvu i voljenima, te da bi se napokon mogla prosuditi moralna odgovornost u svakome pojedinom slu~aju. Skrb crkvene zajednice ide u dva smjera: s jedne strane, nastoji popraviti i izlije~iti te{ko}e koje se pojavljuju a, s druge, jo{ vi{e nastoji preventivno i odgojno djelovati da bi se takve situacije izbjegle. Ljubav je u istini. Crkva, dakle, vjerna Kristu, uvijek nastoji s ljubavlju prihvatiti svakog ~ovjeka tra`e}i i spasavaju}i izgubljeno (usp. Lk 19, 10). Upravo zato Crkva `eli navije{tati izvornu istinu, jer samo istina osloba|a (usp. Iv 8, 32). Klone}i se la`ne ljubavi i permisivizma, u te`nji za spasenjem i slobodom u Kristu, Crkva sa svom odlu~no{}u navije{ta istinu i onda kad je ona zahtjevna. Ta istina obvezuje Crkvu i s obzirom na Krista i s obzirom na ~ovjeka. Iz svega toga proizlazi obveza prihva}anja ~ovjeka na putu prema istini, uzimaju}i u obzir njegovu nedovr{enost, objektivne uvjetovanosti i ograni~enja, zakonitost rasta kroz postupnost, te milost Bo`ju koja ga vodi prema punini u Kristu od 'po~etka', po otajstvu stvaranja na sliku Bo`ju (usp. Post 1, 2627). Jasno}a na~ela. Da bi pastoralna zauzetost Crkve za obitelji u te{ko}ama bila uspje{na, njezini pastoralni djelatnici moraju po{tovati jasna crkvena na~ela o jednosti i nerazrje{ivosti `enidbe, jer je ta zakonitost upisana u ljudsku narav (usp. Post 2, 24; Mt 19, 39), te proizlazi iz krsnog i `enidbenog ucjepljenja u otajstvo jedinstva Krista i njegove Crkve (usp. Ef 5, 2533). Iz toga kao sljede}e temeljno na~elo kr{}anske `enidbe proizlazi bra~na vjernost. Sve sklopljene `enidbe nisu i valjane. Kad{to se mo`e dogoditi da brakovi s te{ko}ama zapravo i nisu valjano sklopljeni, tj. da je rije~ o ni{tavnim `enidbama. U takvim situacijama potrebno je mirno i to~no razlu~ivati okolnosti, pogo|ene osobe upu}ivati na savjet kompetentnim osobama, pomo}i im u proceduri, ~uvaju}i se pri tome davanja la`ne nade i dono{enja prijevremenog mi{ljenja i prosudbe. Posebne situacije Kr{}ani u gra|anskoj `enidbi

59. Neki kr{}ani sklapaju samo gra|ansku `enidbu. Iako se u tom njihovom izboru vidi odre|ena odgovornost i spremnost prihva}anja naravnih obveza pred dru{tvom, ipak valja jasno re}i da je takav izbor za Crkvu neprihvatljiv. Iako Crkva priznaje odre|enu ozbiljnost takve veze, ona je
102

ipak crkveno neregularna, pa onda takvi supruzi, na`alost, ne mogu pristupati sakramentima.240 Stoga je razumljiva briga pastoralnih djelatnika da kroz razgovor vide koji su razlozi njihove odluke da `ive u samo gra|anskoj `enidbi. To mo`e biti npr. gubitak osobne vjere ili ~ak neznanje o `enidbenim propisima Crkve, a mo`e se raditi o svjesnom izboru 'braka na probu'. Takve je supruge potrebno pou~iti i potaknuti ih da `ive u skladu s kr{tenjem koje su primili te da kao kr{}ani svoju `enidbu urede prema propisima Crkve. Naravno, ne}e biti dovoljno niti po`eljno takve brakove jednostavno 'crkveno regulirati', nego }e biti va`no vidjeti uzroke, probuditi iskustvo vjere i pomo}i da se ono razvije u zrelu osobnu vjeru, potaknuti supruge na kr{}ansku odgovornost, tako da crkveno sklapanje `enidbe bude doista njihov osobni i kr{}anski izbor. U me|uvremenu treba ih pozvati da sudjeluju u `ivotu kr{}anske zajednice i omogu}iti im osobnije kontakte s kr{}anima koji osvjedo~eno `ive bra~ni i obiteljski `ivot. Crkva, naime, ne `eli nikoga odbaciti, nego, naprotiv, poziva, poti~e i usmjerava. Kr{}anska `enidba onih koji su prethodno bili vezani gra|anskom `enidbom s drugom osobom

60. Kad kr{}ansku `enidbu `ele sklopiti rastavljene osobe koje su bile vezane samo gra|anskom `enidbom, potrebni su poseban oprez i razbor. Valja, naime, vidjeti i prosuditi koje osobne i gra|anske obveze imaju, valja prosuditi njihove nakane, tako da se kr{}anskoj `enidbi dadu potrebna te`ina i ozbiljnost. Valja prosuditi i motive zbog kojih su prethodno sklopili samo gra|ansku `enidbu, a sada s drugom osobom `ele i crkvenu. Crkvena `enidba, naime, nipo{to ne bi smjela dovesti u pitanje po{tivanje naravnih obveza proizi{lih iz gra|anske `enidbe.241
Izvanbra~ne zajednice `ivota

61. U dana{nje se vrijeme susre}e pojava da mu{karac i `ena `ive izvanbra~nim zajedni~kim `ivotom, tj. izvan crkvene i gra|anske `enidbe. U isto vrijeme neki od njih `ele na svoj na~in `ivjeti kr{}anskim `ivotom.
240 241

Usp. FC, 82. Za `enidbu onih koji imaju naravne obveze prema drugoj stranci ili djeci ro|enoj iz prija{nje `enidbe tra`i se dopu{tenje mjesnog ordinarija (usp. ZKP, kan. 1071, 3).

103

Valja odmah re}i da se izvanbra~no zajedni{tvo `ivota izravno sukobljava s temeljnim smislom `enidbe, a to je neopozivo i trajno bra~no zajedni{tvo, koje mora javno priznati dru{tvena zajednica, a kada su u pitanju kr{}ani, i Crkva. Zajedni{tvo mu{karca i `ene, kako je to Stvoritelj od samih po~etaka odredio, jest zajedni{tvo ljubavi koja po sebi ne mo`e biti uvjetovana ni vremenski odre|ena. Bra~no zajedni{tvo ne mo`e biti 'na pokus', jer bi to bila izdaja ljubavi koju je Bog utisnuo u srca supru`nika. Pastoralni djelatnici moraju uo~iti te pojave, ali u isto vrijeme poznavati njezine raznolike uzroke, koji mogu biti dru{tveni, ekonomski ili pravni. Katkad su u pitanju prenagla{eni individualizam i odbacivanje dru{tvenih i crkvenih odredaba.242 Potrebno je, naime, pomo}i onima koji `ive u izvanbra~nim zajednicama da razumiju i spoznaju istinske vrijednosti braka koje je Bog odredio u svojem promislu. Tako valja poku{ati privoljeti takve parove da svoje zajedni{tvo urede tako da se poka`u odgovornim ~lanovima Crkve i dru{tva. Naravno, potrebno je da cijela kr{}anska zajednica preventivno djeluje njeguju}i osje}aj vjernosti u cjelokupnom moralnom i vjerskom odgoju mlade`i pou~avaju}i ih o uvjetima i strukturama koje potpoma`u tu vjernost bez koje nema prave slobode, poma`u}i im da duhovno zriju i shvate bogatu ljudsku i nadnaravnu zbilju `enidbe-sakramenta.243 Djelovanje Crkve treba poticati da se i na dru{tvenoj razini promi~u vrijednosti braka. Dru{tvena pak zajednica treba voditi takvu socijalnu politiku da mladi ljudi mogu na}i i stan i posao i tako uzmognu ostvarivati svoje naravno pravo na obiteljski `ivot. Na`alost, dokle god osobe `ive u izvanbra~nim zajednicama, ne mogu primati sakramente, jer im nedostaje ono temeljno opredjeljenje za `ivot kako ga je Bog odredio ve} u samim po~ecima. Rastavljeni i civilno rastavljeni

62. Pastoralna briga Crkve usmjerena je i prema rastavljenima i civilno

rastavljenima koji su bili crkveno vjen~ani. Razli~iti su uzroci civilnih razvoda. Potrebno je razlikovati supru`nika koji je ostavljen od onoga koji je napustio bra~nu zajednicu i potaknuo rastavu. Katkad je rije~ i o 'sporazumnoj rastavi'. Valja ponovno naglasiti kako je za kr{}ane u ovim
242 243

Usp. FC, 81. FC, 81.

104

slu~ajevima rije~ samo o prekidu zajedni~kog `ivota, uz trajanje `enidbene veze.244 Kad su posrijedi osobe koje je njihov bra~ni drug napustio ili koje su prihvatile civilnu rastavu zbog te{kih razloga, a koje ozbiljno prihva}aju svoje obiteljske obveze te nisu sklopile drugu gra|ansku `enidbu, po sebi nema zapreke da primaju sakramente. Naime, gra|anska rastava mo`e biti moralno opravdana, mo`e se podnijeti i ne zna~i moralnu krivnju ako je to jedini mogu}i na~in da se osigura odre|ena zakonita prava, kao briga za djecu ili za{tita vlasni{tva.245 Takve osobe trpe zbog iskustva ozbiljnoga `ivotnog neuspjeha, zbog raskida bra~nog zajedni{tva, zbog samo}e te zbog te{ko}a koje iz toga dolaze bilo za njih same, bilo za djecu. Stoga }e im biti potrebno razumijevanje, po{tovanje, a kad{to i konkretna pomo} kr{}anske zajednice, pogotovo kad su posrijedi djeca za koju se valja skrbiti. Kad se te osobe, svjesne nerazrje{ivosti `enidbene veze, ne upu{taju u drugu gra|ansku `enidbu, nego, naprotiv, nastoje dostojanstveno `ivjeti svoje ljudsko i kr{}ansko poslanje, onda zaslu`uju osobito po{tovanje, jer je takav njihov `ivot znak kr{}anske vjernosti i dosljednosti.246 Crkva ne okre}e pogleda ni od onih koji su uzrokovali rastavu. @eli im pomo}i da nadi|u te{ko}e koje su dovele do rastave i privoljeti ih da poku{aju ponovno o`ivjeti svoje bra~no zajedni{tvo. Da bi takve osobe mogle pristupiti sakramentima, potrebno je da u ispovijedi priznaju zlo koje su po~inile, da priznaju nerazrje{ivost `enidbe, te da ako ne mogu ponovno uspostaviti prija{nje bra~no zajedni{tvo nebra~nim `ivotom `ive dostojanstveno i moralno. Rastavljeni i ponovno civilno vjen~ani

63. Sve je vi{e slu~ajeva da oni koji su se civilno rastali nakon {to su sklopili crkvenu `enidbu ponovno sklapaju samo gra|ansku `enidbu. Za neke od njih to je povod dodatnog udaljavanja od Crkve, a neki od njih nisu u potpunosti niti svjesni da nisu u skladu s Bo`jim naumom o braku i obitelji. Drugi opet, svjesni problemati~nosti svojega novog stanja, nastoje na svoj na~in slu`iti Bogu i uklju~iti se sve vi{e u `ivot Crkve. Crkveni nauk
244 245 246

Usp. ZKP, kan. 11511155. KKC, 2383; usp. ZKP, kan. 1153, 1. Usp. FC, 83.

105

jasno govori da njihova nova veza nipo{to ne razrje{uje njihovu prethodno sklopljenu crkvenu `enidbu, tj. da njihov sada{nji `ivot nije u skladu s evan|eoskim na~elom o nerazrje{ivosti `enidbe.247 Unato~ tomu, ne mo`e se u potpunosti izjedna~avati svaki od ovih slu~ajeva. Pastoralni djelatnik uvijek treba gledati na pojedine slu~ajeve i pojedina~ne osobe. Naime, ima slu~ajeva da je netko u{ao u novo zajedni{tvo nakon {to je svim silama nastojao sa~uvati bra~no zajedni{tvo, ali je ipak bio posve neopravdano napu{ten. Drugi su opet u{li u novo zajedni{tvo nakon {to su nepromi{ljeno i lakomisleno razorili svoju `enidbu. Napokon, ima slu~ajeva da netko ulazi u novo zajedni{tvo radi dobra djece ili u uvjerenju da njihova prva `enidba i nije bila valjana.248 U svakom slu~aju, treba naglasiti da su takvi supru`nici ~lanovi kr{}anske zajednice. Iako su oni isklju~eni od primanja sakramenata, kr{}anska im zajednica treba posvetiti posebnu pozornost. Za njih treba moliti i poticati ih na molitvu, na slu{anje Bo`je rije~i, na neporo~an `ivot u skladu s njihovim stanjem; poticati ih na kr{}anski odgoj njihove djece i pomagati im u tome. Crkvena zajednica pozvana je, dakle, ~initi sve da se oni ne bi osje}ali isklju~enima, nego, naprotiv, poticanima na kr{}anski `ivot u skladu s ovim okolnostima. Kr{}anska zajednica neka se uzdr`ava od bilo kakve moralne prosudbe ili osude, jer Bog jedini poznaje u potpunosti ljudska srca (usp. Dj 1, 24).249 U va`nim `ivotnim prigodama (ro|enje i kr{tenje djeteta, obiteljska `alost i sl.) neka vjernici nastoje biti bliski takvim osobama svojom ljudskom i kr{}anskom susretljivo{}u, ~uvaju}i se pritom davanja 'la`ne nade' ili krive informacije o njihovu crkvenom stanju. Isto tako, po{tovanje koje valja iskazivati sakramentu `enidbe, samim bra~nim drugovima i njihovim uku}anima, a i prema zajednici vjernika, zabranjuje pastirima da iz bilo kojeg razloga ili pod bilo kakvom izlikom, pa i pastoralne naravi, odr`avaju za razvedene koji se ponovno vjen~aju bilo kakav obred. Takvo odr`avanje obreda davalo bi dojam nekog sakramentalnog slavlja novog valjanog vjen~anja, pa bi prema tome dovodilo u bludnju u svezi s nerazrje{ivo{}u valjano sklopljene `enidbe.250
247 248 249 250

Usp. FC, 84. Usp. FC, 84. Usp. FC, 84. FC, 84.

106

Zada}a je pastoralnih djelatnika i cijele kr{}anske zajednice da pomogne bra}i i sestrama koji se nalaze u takvim okolnostima da se nipo{to ne osje}aju isklju~enima iz Crkve, nego, naprotiv, pozvanima da djelatno sudjeluju u njezinu `ivotu. Valja ih poticati da u bogoslu`ju, osobito na nedjeljnoj euharistiji, vjerno slu{aju Bo`ju rije~, da sudjeluju u razli~itim duhovnim sadr`ajima kao {to su kateheze, predavanja, duhovne obnove, nesakramentalna pokorni~ka bogoslu`ja. Osobito ih valja poticati da ustraju u svakodnevnoj molitvi. Neka se, kona~no, trude oko kr{}anske ljubavi i kr{}anskih djela milosr|a, tako da se njihova vjera o~ituje u djelima. Zada}a nesebi~ne kr{}anske ljubavi neka se osobito o~ituje u kr{}anskom odgoju djece. Njihovo sudjelovanje u aktivnom `ivotu crkvene zajednice ograni~eno je njihovim stanjem. Tako ne mogu preuzimati one uloge u zajednici koje pretpostavljaju puninu kr{}anskoga svjedo~enja. To se odnosi na liturgijske slu`be kao {to je slu`ba ~ita~a, akolita, izvanrednog djelitelja pri~esti, krsnog i krizmanog kuma. To vrijedi i za slu`bu vjerou~itelja i katehete. Vjerna Gospodnjoj zapovijedi, Crkva ne mo`e pripustiti sakramentu pomirenja i pri~esti rastavljene i ponovno civilno vjen~ane vjernike, budu}i da je vjerna Gospodnjoj zapovijedi o nerazrje{ivosti `enidbe. Crkva ne `eli praviti razlike me|u vjernicima, nego ih samo poziva da dosljedno `ive prema izboru koji su sami u~inili. Kada je povratak u prvobitno zajedni{tvo nemogu} zbog bolesti, poodmakle dobi ili zbog dobra djece, a oni, bez ve}e sablazni, odlu~e `ivjeti u bra~noj uzdr`ljivosti, onda je mogu} njihov povratak sakramentima Crkve. Problematika razdvojenih i izbjegli~kih obitelji

64. Iako su mnoge obitelji tijekom jednog dana ili tjedna prakti~ki razdvojene zbog radnih i {kolskih obveza tako da mogu `ivjeti svoje obiteljsko zajedni{tvo prakti~ki samo potkraj tjedna, ipak se o razdvojenim obiteljima u u`em smislu rije~i mo`e govoriti onda kada jedan od supru`nika boravi dulje vrijeme odvojen od ostatka obitelji. U nas ima jo{ uvijek dosta slu~ajeva odvojenog `ivota zbog tzv. privremenog rada u inozemstvu. Zada}a je Crkve u tim slu~ajevima dvostruka. S jedne strane, treba pomagati koliko je do nje da se razdvojene obitelji opet na|u zajedno. Koliko god to bude mogu}e, treba poticati obitelji da `ive u svojoj domovini, a ako to nije mogu}e bez velikih te{ko}a, onda ih
107

potaknuti da zajedno `ive u inozemstvu, jer je prva zada}a supru`nika njegovati bra~no i obiteljsko zajedni{tvo, pa tek onda domoljublje, a sve u nadi da }e se obitelj jednoga dana ipak na}i u svojoj domovini. Osobito su bolni slu~ajevi gdje su obitelji razdvojene zbog ratnih i poratnih stradanja i `ive razdvojeno i u izbjegli{tvu. Poga|a ih iskorijenjenost iz vlastite sredine, nesigurna egzistencija, li{enost susjedskih, prijateljskih i rodbinskih veza, svih materijalnih dobara i nemogu}nost rada. U takvim slu~ajevima Crkva treba poticati mjerodavne dru{tvene vlasti i me|unarodne ~imbenike da porade na tome da se razdvojene obitelji opet na|u zajedno te da se {to prije mogu vratiti na svoja ognji{ta. Kona~no, obitelji mogu biti razdvojene i zbog dugotrajnog lije~enja jednog od ~lanova, slu`enja vojnog roka, kao i zbog boravka u zatvoru. U svim tim slu~ajevima Crkva }e nastojati pru`iti duhovnu i karitativnu pomo}. Obitelji na radu u inozemstvu

65. Kr{}anska obitelj koja se na|e izvan vlastite domovine treba znati da u Crkvi bilo gdje na svijetu nalaze svoju domovinu.251 Briga Crkve u Hrvatskoj stoga ide u dva smjera. Kao prvo, nastoji biti blizu svima onima koji se nalaze u inozemstvu brinu}i se da ne izgube ni vjersku ni nacionalnu pripadnost i poma`e im da ih boravak u stranoj zemlji ne otu|i jedne od drugih, od vlastite djece i od vlastite domovine. No, s druge strane, na{a Crkva `eli kr{}anskom ljubavlju prihvatiti i one koji su do{li u na{u domovinu i koji su potrebni i na{e pa`nje i na{e bratske ljubavi. Daleko neka od kr{}ana bude dijeljenje ljudi po nacionalnoj ili regionalnoj pripadnosti.

251

Usp. FC, 77.

108

VI.

DJELATNICI I STRUKTURE OBITELJSKOG PASTORALA

66. Crkva dr`i da su kr{}anski supruzi po milosti i poslanju sakramenta

`enidbe nositelji (subjekt) obiteljskog pastorala. Uz njih postoje i drugi djelatnici obiteljskog pastorala koji su to po svojim karizmama, slu`bama i odgovornostima u Crkvi.

Djelatnici
U kr{}anskoj su zajednici svi i svaki pojedina~no pozvani dati svoj prinos u obiteljskom pastoralu. Pri tome to ~ini svatko na svoj na~in i u skladu s mjestom i ulogom koju ima u kr{}anskoj zajednici. Biskup

67. Biskup je u svojoj biskupiji prvi pozvan obiteljskom pastoralu posvetiti svoje zanimanje, zauzetost i posebnu pastoralnu skrb u skladu sa zna~enjem i poslanjem koje obitelj ima, po Bo`jem naumu, u `ivotu pojedinoga ~ovjeka, naroda i u cjelokupnoj povijesti spasenja.252 On treba ustanoviti biskupijske strukture za cjeloviti pastoral braka i obitelji i pru`ati im potporu. On, {tovi{e, poti~e i upu}uje na uvijek nova pastoralna djelovanja na tom podru~ju. Biskup, zajedno sa sve}enicima, svojim prvim suradnicima, bdije nad sveto{}u `enidbe svojih vjernika u svim njezinim ljudskim i kr{}anskim danostima, smatraju}i to svojom veoma va`nom zada}om.253 Njegovoj pastirskoj skrbi pripada postaviti kriterije formacije za profesionalne djelatnike u pastoralu braka i obitelji, kriterije za izgradnju volonterskih suradnika u istom pastoralu, kao i za njihovu trajnu duhovnu i stru~nu izgradnju na `upnoj, me|u`upnoj i biskupijskoj razini.
252 253

Usp. FC, 73. Usp. HV, 30.

109

Sve}enici, |akoni

68. Biskupu u pastoralnoj skrbi za obitelji poma`u sve}enici. Naime, njihova se odgovornost ne prote`e samo na }udoredne i liturgijske probleme, ve} i na probleme osobne i dru{tvene naravi u svakoj obitelji.254 Ta njihova odgovornost predstavlja bitni dio slu`be Crkve s obzirom na brak i obitelj255. Pozvani su promicati 'evan|elje braka i obitelji', pripravu za kr{}ansku `enidbu, slavljenje sakramenta `enidbe, razli~ite inicijative koje prate i poma`u obitelji u njihovu rastu u ljubavi, te su na raspolaganju za duhovnu pomo} i vodstvo supru`nika i djece. Trebaju osobito biti bliski onima koji su u nevolji i krizi. Napokon, trebaju poraditi na tome da bude dovoljno suradnika u pastoralu braka i obitelji, i to u okviru `upe i dekanata te se brinuti za njihovu trajnu duhovnu i stru~nu izgradnju. Trude se otkrivati darove i karizme pojedinih kr{}ana, tako da u radu s obiteljima bude stru~nih osoba ispunjenih ljubavlju za tako odgovoran oblik apostolata. Naravno, njihovo djelovanje i pou~avanje uvijek mora biti u skladu s u~iteljstvom Crkve.256 Zbog svega toga va`no je da se u teolo{koj i pastoralnoj izobrazbi sve}eni~kih kandidata du`na pozornost dade pastoralu braka i obitelji, tj. studiju braka i obitelji pod sakramentalnim, moralnim, duhovnim i pastoralnim vidikom.257 Sve to na sli~an na~in vrijedi i za stalne |akone. A o`enjeni }e |akoni u obiteljskom pastoralu mo}i na poseban na~in dati svjedo~anstvo kr{}anskog `ivota.258
Redovnici i redovnice

69. Redovnici i redovnice daju vjernicima osobno svjedo~anstvo svojega `ivota: Oni svim vjernicima dozivaju u pamet onu divnu, po Bogu zasnovanu `enidbu koja }e se potpuno o~itovati istom u budu}em `ivotu, a po kojoj Crkva ima jedinog Zaru~nika Krista.259 Me|u osobama koje `ive u braku redovnici i redovnice svjedo~e ve} samom svojom prisutno{}u da se ~ovjek, koji je na zemlji jedino stvorenje {to ga je Bog htio radi
254 255 256 257 258 259

FC, 73. Usp. FC, 73. Usp. FC, 73. Usp. DFS, 1354. Usp. DS@T\, 61. PC, 12.

110

njega samoga, ne mo`e potpuno ostvariti, osim po iskrenom i potpunom darivanju sebe samoga, te da je `enidba sveta stvarnost jer zna~i poziv na potpuno darivanje sebe samoga 'kao Gospodinu' (usp. Ef 5, 22). Svojim osobitim svjedo~anstvom savr{ene ljubavi i djevi~anske budnosti u kojoj je osoba ~isti uzvratni dar zaru~nice Kristu zaru~niku (usp. Ef 5, 2233), osobe posve}ena `ivota uprisutnjuju u sredini u kojoj `ive vertikalnu dimenziju bra~nog i obiteljskog `ivota te {tite od osiroma{enja i profanacije uzvi{eni dar tjelesnosti i spolnosti po kojoj bra~ni drugovi 'vi{e nisu dvoje nego jedno tijelo' (usp. Post 1, 24). Djevi~anstvo i `enidba pojavljuju se tako kao dva oblika afirmacije istine o ~ovjeku kao pozivu na savr{enu ljubav i darivanje 'na sliku Krista i Crkve', koje je oslobo|eno svake natruhe sebi~nosti i egoizma. Redovni~ki `ivot, stoga, nije i ne smije biti umanjivanje va`nosti `enidbenog `ivota, nego je, naprotiv, afirmacija svetosti bra~ne ljubavi kao predokusa potpunog zajedni{tva s trojedinim Bogom. Iz tog susreta s osobama koje `ive u braku i sami izlaze osna`eni za vjernu ljubav prema svojemu crkvenom pozivu i za nastojanje da svoje redovni~ko predanje u djevi~anskoj budnosti pretvaraju u mjesto plodne ljubavi i vjernosti. Upravo zbog svojega sasvim osobitog na~ina svjedo~enja i afirmacije istine o ~ovjeku kao pozivu na ljubav i na savr{eno darivanje, redovnici i redovnice mogu se vi{e posvetiti odre|enim podru~jima bra~nog i obiteljskog pastorala, osobito produbljenju duhovnosti bra~nog darivanja i zajedni{tva, brizi za djecu, za napu{tene, ne`eljene, s posebnim potrebama i te{ko}ama u razvoju. Svoju kr{}ansku ljubav i brigu mogu posvetiti nepotpunim obiteljima, obiteljima u te{ko}ama, starima i bolesnima. Redovnici i redovnice tako|er mogu sudjelovati u pripravi za `enidbu, u obiteljskim savjetovali{tima, u odgoju obitelji za molitvu i duhovne vrijednosti i op}enito u svim oblicima obiteljskog pastorala. Istodobno bra~ni i obiteljski pastoral posredno promi~e poziv na djevi~anstvo te bra~ne drugove i njihovu djecu poti~e na radosno ugra|ivanje vlastitog `ivota u rast kraljevstva Bo`jega. Laici specijalizirani za obiteljski pastoral

70. U obiteljskom pastoralu posebno mjesto imaju laici specijalizirani za takvo slu`enje: lije~nici, pedagozi, psiholozi, pravnici, obiteljski savjetnici itd. Oni, bilo kao pojedinci bilo u okviru razli~itih institucija, mogu i moraju dati svoj dragocjeni doprinos.260
260

Usp. FC, 75.

111

Supruzi, nositelji obiteljskog pastorala

71. Valja osobito cijeniti doprinos kr{}anskih supruga i kr{}anskih obitelji u obiteljskom pastoralu. Oni po milosti sakramenta `enidbe trebaju biti nositelji pastorala braka i obitelji. Nadalje, oni su osobito prikladni za kr{}ansko svjedo~anstvo u pastoralu braka i obitelji i za djelovanje u obiteljskom pastoralu.261

Strukture 72. Veoma je {iroko apostolsko polje rada s obiteljima. Budu}i da je to

izuzetno va`no podru~je djelovanja na{e Crkve, potrebno je ustrojiti odre|ena tijela na razini pojedinih biskupija, pastoralnih regija, dekanata, i pojedinih `upa. Da bi se toliko va`no i toliko {iroko polje djelovanja bolje ustrojilo i koordiniralo, potrebne su ove strukture. Strukture na razini Biskupske konferencije Osim Vije}a za obitelj HBK-a neka se osnuje i Nacionalni ured za brak i obitelj. Njegov je zadatak: pratiti bra~ne i obiteljske prilike na nacionalnoj razini, uspostavljati veze s odgovaraju}im uredima na biskupijskoj razini, predlagati studijske skupove, pastoralne programe, kao i potrebne materijale. Strukture na razini biskupije Svaka biskupija treba u okviru Biskupijskog pastoralnog vije}a ustanoviti Biskupijski odbor za pastoral braka i obitelji. On odre|uje strategiju i prioritete pastorala braka i obitelji u biskupiji. Taj bi odbor tako|er trebao biti stjeci{tem informacija i ideja za razli~ite udruge i pokrete koji djeluju u pastoralu braka i obitelji. Prioritete i strategiju pastorala braka i obitelji koji budu proizlazili iz re~enog odbora treba provoditi u djelo Biskupijski ured za pastoral braka i obitelji. Ovaj ured treba sustavno prou~avati pitanja vezana uz pastoral obitelji i izdavati radne materijale s razli~itih podru~ja obiteljskog pastorala te tako davati uvijek nove poticaje za obiteljski pastoral na razini bisku261

Usp. FC, 71.

112

pije, kao i na razini pastoralnih regija, dekanata i `upa. Stru~ni suradnici trebaju biti: sve}enici, bra~ni parovi, redovnici i redovnice, stru~njaci u teolo{kim i humanisti~kim znanostima koji se posebno bave obiteljima, predstavnici katoli~kih dru{tava, skupina i pokreta koji djeluju u pastoralu obitelji. Taj ured na poseban na~in promi~e navije{tanje 'Bo`je namisli o braku i obitelji', promovira i koordinira te~ajeve priprave za brak, formira djelatnike obiteljskog pastorala, poti~e studij moralnih, socijalnih i religioznih problema vezanih uz brak i obitelj, promi~e `upne i nad`upne, dekanatske i regionalne strukture za pastoral braka i obitelji, daje ponude za udaljenije obitelji i za one u specifi~nim i te{kim situacijama, podupire razli~ite oblike slu`enja obitelji, kao npr. obiteljska savjetovali{ta i savjetovali{ta za prirodno planiranje za~e}a, gajenje osjetljivosti za razli~ita pitanja vezana uz za{titu `ivota nero|enih, te, kona~no, poti~e suradnju s dru{tvenim i kulturalnim strukturama na dobro obitelji. Strukture na razini dekanata ili pastoralnih regija U svakoj pastoralnoj regiji odnosno dekanatu tako|er mora postojati tijelo za obiteljski pastoral koje }e u suradnji s Biskupijskim uredom za pastoral braka i obitelji na svojem podru~ju djelovati s istom svrhom. Neka tom tijelu na ~elu budu sve}enik ili stalni |akon i jedan bra~ni par. Strukture na razini `upe U okviru `upnoga pastoralnog vije}a treba dosljedno postojati odbor za brak i obitelj koji vodi jedan bra~ni par sa svojim suradnicima. Oni }e s jedne strane provoditi naputke Biskupijskog ureda za pastoral braka i obitelji, ali }e u isto vrijeme otkrivati potrebe i zahtjeve pastoralnoga djelovanja u vlastitoj `upi. Crkvena bra~no-obiteljska savjetovali{ta

73. Obiteljska su savjetovali{ta izuzetno va`na i njihovo je djelovanje dalekose`no i veoma osjetljivo. Mjerodavna crkvena vlast svakako treba na dvojak na~in bdjeti nad katoli~kim savjetovali{tima. Prvo, uz pomo} stru~njaka nastoji da u savjetovali{tu djeluju stru~ne i uravnote`ene osobe koje na razini u kojoj savjetovali{te dopu{ta poma`u obiteljima ili
113

pojedinim njezinim ~lanovima. Drugo, mjerodavna crkvena vlast bdije da katoli~ka savjetovali{ta budu u skladu s crkvenim naukom. Katoli~ko savjetovali{te mo`e se uspostaviti samo odobrenjem ovla{tenoga biskupijskog ordinarijata. Ono treba biti sastavljeno od osoba kompetentnih na stru~noj i ljudskoj razini. Pobli`e odredbe o osnivanju i na~inu djelovanja katoli~kih obiteljskih savjetovali{ta donose se posebnim pravilnikom koji }e odobriti crkvena vlast.

114

VII.

@ENIDBA I OBITELJ U KANONSKOM I PARTIKULARNOM PRAVU

74. Brak i obitelj imaju svoju crkvenu i dru{tvenu dimenziju te svoj institucionalni ustroj. Taj institucionalni ustroj kr{}anske `enidbe odre|en je Zakonikom kanonskoga prava. Dru{tvena dimenzija braka i obitelji ure|ena je gra|anskim zakonodavstvom Republike Hrvatske, posebno Obiteljskim zakonom.262 Osim toga, izme|u Svete Stolice i Republike Hrvatske potpisana su tri ugovora od kojih je jedan Ugovor o pravnim pitanjima263, koji ure|uje mogu}nost i uvjete pod kojima kanonski sklopljena `enidba ima i gra|anske u~inke. Konstitutivni element kanonski valjane `enidbe jest privola stranaka zakonito o~itovana izme|u pravno sposobnih osoba koju ne mo`e nadomjestiti nikakva ljudska vlast (usp. kan. 1057, 1)264. @enidbena privola ~in je volje kojim mu{ka i `enska osoba neopozivim savezom sebe uzajamno predaju i primaju da uspostave `enidbu (usp. kan. 1057, 2).

262

Usp. Obiteljski zakon, u: Narodne novine, br. 162/1998., str. 39153942. Prihvatio ga je Hrvatski dr`avni sabor 11. prosinca 1998., stupio je na snagu 30. prosinca 1998., a primjenjuje se od 1. srpnja 1999. (~l. 372.). S obzirom na kanonsku `enidbu s gra|anskim u~incima, najva`niji su ~lanci toga Zakona: 6., 8., 20.23. Odredbe priznaju mjerodavnost Crkve {to se ti~e `enidbe katolika i jam~e obveze bra~nih drugova koje proizlaze iz propisa vjerske zajednice pred kojom je brak sklopljen (Obiteljski zakon, ~l. 35., stavak 4.), kao i mjerodavnost gra|anske vlasti {to se ti~e gra|anskih u~inaka iste `enidbe (usp. Obiteljski zakon, ~l. 35., stavak 1.: Bez obzira na oblik u kojem je sklopljen brak prestaje: smr}u bra~nog druga, progla{enjem nestalog bra~nog druga umrlim, poni{tajem ili rastavom.). Ugovor o pravnim pitanjima, sklopljen izme|u Svete Stolice i Republike Hrvatske, potpisan je u Zagrebu 19. prosinca 1996., ratifikacijski instrumenti razmijenjeni su u Vatikanu 9. travnja 1997., a objavljen je u: Slu`bene vijesti Hrvatske biskupske konferencije, br. 2/1996. (5); Narodne novine, br. 23/1997. Me|unarodni ugovori br. 3. Kanoni koje navodimo odnose se na ZKP.

263

264

115

@enidbu mogu sklopiti svi kojima se pravom to ne zabranjuje (usp. kan. 1058). Me|u kr{tenima ne mo`e biti valjanoga `enidbenog ugovora koji samim tim ne bi bio sakrament (usp. kan. 1055, 2). Za katolike u Hrvatskoj op}a je kanonska stega upotpunjena odredbama Ugovora o pravnim pitanjima sklopljenog izme|u Svete Stolice i Republike Hrvatske (usp. kan. 3). Taj ugovor u ~l. 13., stavak 1., izri~ito odre|uje: Kanonska `enidba od trenutka sklapanja ima gra|anske u~inke prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske ako ugovorne stranke nemaju civilne zapreke i ako su ispunjeni propisi predvi|eni odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Sklapanje kanonske `enidbe s gra|anskim u~incima 75. Katolici koji kane sklopiti `enidbu u Republici Hrvatskoj sklapaju je u kanonskom obliku (usp. kan. 1108), a ta `enidba prema Obiteljskom zakonu (~lanak 23) ima sve gra|anske u~inke od trenutka njezina sklapanja. Mjesni ordinarij mo`e dopustiti sklapanje samo kanonske `enidbe. U tom slu~aju gra|anski ~in sklapanja braka, koji za katolike nema konstitutivnu vrijednost `enidbene veze, mo`e prethoditi ili slijediti sklapanje kanonske `enidbe.265 Priprava za kanonsku `enidbu s gra|anskim u~incima i ~ini koji prethode njezinu slavljenju
Priprava

76. Dijecezanski su biskupi du`ni, prema odredbi kan. 1064 Zakonika kanonskoga prava, izraditi program pastoralne pomo}i za obitelj i izdati smjernice za pripravu na `enidbu, {to se `eli posti}i izdavanjem ovog Direktorija.

265

Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-I-231/1990., od 16. velja~e 1994., ukinuo je odredbu ~lanka 27. Zakona o braku i porodi~nim odnosima, koji je predvi|ao da: Vjen~anje po vjerskom obredu nije dopu{teno prije nego {to brak bude zaklju~en po odredbama ovoga Zakona, o ~emu usp. Narodne novine, 25/1994.

116

Dalja, bli`a i neposredna priprava na `enidbu ure|ena je, u okviru op}ega prava, dopunskim odredbama koje je dala Hrvatska biskupska konferencija266 i vlastitim odredbama partikularne Crkve u materiji pred`enidbenog pastorala. U svrhu unaprje|enja zajedni~ke prakse za bli`u i neposrednu pripravu na `enidbu u svakom biskupijskom programu trebaju se prihvatiti ove upute: 1. uklju~ivanje zajednice i, napose, obiteljskih pastoralnih djelatnika u inicijative koje zaru~nike pripravljaju na svetost i du`nosti svojega novog stale`a (usp. kan. 1063, br. 2); 2. razgovori sa `upnikom ili sa zadu`enim sve}enikom, te~ajevi za `enidbu i druge skupne inicijative za put vjere zaru~nika, preko produbljenja ne samo ljudskih vrednota bra~nog i obiteljskog `ivota nego i vlastitih vrijednosti sakramenta i kr{}anske obitelji, s obvezama koje iz toga proizlaze. Preporu~uje se stoga da bli`a priprava na `enidbu traje oko godinu dana. 3. vrijeme neposredne priprave na `enidbu je va`no i zbog toga se zaru~nici redovito trebaju javiti za vjen~anje vlastitom `upniku barem mjesec dana prije vjen~anja.267 Preporu~uje se ipak da neposredna priprava ne bude kra}a od tri mjeseca. 4. osobni susreti zaru~nika sa `upnikom radi obavljanja pred`enidbenih izvida i radi priprave na svjesno i plodonosno slavljenje `enidbenog bogoslu`ja. Prethodni ~ini

77. Pred`enidbeni izvidi podrazumijevaju propisane ~ine koji trebaju prethoditi slavljenju `enidbe, a svrha im je u~vrstiti, produbiti, a ~esto i o`iviti iskustvo vjere te utvrditi da ni{ta ne prije~i valjano, dopu{teno i plodonosno vjen~anje, provjeriv{i kod zaru~nika slobodno stanje, odsutnost zapreka i cjelovitost privole (usp. kan. 1066).

266

Usp. SVHBK, br. 1/1994. (2), str. 9. Broj u zagradama ozna~uje ukupan broj, prema numeraciji samih SVHBK. Ondje.

267

117

Ti su ~ini, u pravilu, povjereni `upniku `upe u kojoj zaru~nik ili zaru~nica imaju kanonsko prebivali{te ili boravi{te ili jednomjese~ni boravak, prema njihovu izboru. Kanonski propisi koji se odnose na izvide obuhva}aju: provjeru dokumenata; zaru~ni~ki ispit o slobodi privole i o slobodnom prihva}anju `enidbe s obzirom na njezinu narav, svrhe i bitna svojstva; skrb o navje{taju ili navje{tajima; molbu mjesnom ordinariju za oprost od eventualnih zapreka ili za dopu{tenje slavljenja `enidbe u slu~ajevima koje predvi|a Zakonik kanonskoga prava ili krajevno pravo. Dokumenti koje treba prikupiti i provjeriti jesu: krsni list, potvrda o krizmi, potvrda o slobodnom stanju (kada se ona tra`i), potvrda o smrti supruga za osobe koje su udovci ili udovice i druge potvrde prema pojedinim slu~ajevima. Krsni list ne smije biti stariji od {est mjeseci. Zabilje`be koje se odnose na valjanost ili dopu{tenost slavljenja `enidbe i one koje se odnose na posvojenje (mo`da sadr`ane u matici kr{tenih) moraju se slu`beno i u zatvorenoj omotnici poslati `upniku koji vodi izvide. @upnik `upe kr{tenja i `upnik koji vodi izvide vezani su slu`benom tajnom {to se ti~e podataka ili zabilje{ki koje se odnose na naravne roditelje posvojenih osoba (usp. kan. 877, 3). Pastoralni radnici trebaju poticati zaru~nike koji jo{ nisu primili sakrament potvrde da ga prime prije sklapanja `enidbe, ako je to mogu}e bez velike te{ko}e (usp. kan. 1065, 1). Posebnu pozornost posvetit }e onima koji, nakon kr{tenja, nisu primili druge sakramente niti ikakvu kr{}ansku formaciju. Posebnu pastoralnu razboritost iskazat }e u skrbi za pripravu nekrizmanih zaru~nika koji ve} `ive u izvanbra~noj zajednici ili su sklopili samo gra|ansku `enidbu. @upnik }e u neposrednu pripravu za `enidbu poku{ati uklopiti i slavljenje sakramenta potvrde, vode}i ra~una o ovlastima koje ima dijecezanski biskup s obzirom na podjeljivanje sakramenta potvrde (usp. kan. 884, 1). Kada su zaru~nici, nakon {to su navr{ili {esnaest godina `ivota, boravili vi{e od jedne godine u biskupiji razli~itoj od one u kojoj imaju prebivali{te ili boravi{te ili jednomjese~ni boravak, `upnik koji pristupa izvidima treba utvrditi njihovo slobodno stanje i posebnom potvrdom, koja proizlazi iz svjedo~enja dvojice prikladnih svjedoka ili, u pomanjkanju svjedoka, iz dopunske prisege dane za one kojih se to ti~e. U tom se slu~aju dopunska prisega uklju~uje u zaru~ni~ki ispit.
118

Svrha je zaru~ni~kog ispita, koji se obavlja prema obrascu Postupak za `enidbu268, provjeriti slobodu i cjelovitost njihove privole, njihovu volju da se vjen~aju prema naravi, svrhama i bitnim svojstvima kr{}anske `enidbe, odsutnost zapreka i uvjeta. Va`nost i ozbiljnost tog ~ina zahtijevaju da ga `upnik bri`ljivo izvr{i, ispituju}i zaru~nike odvojeno. Odgovori se daju pod obvezom prisege, bilje`e se u zapisnik i potpisuju, a za{ti}eni su slu`benom tajnom. Ordinarij mo`e odrediti da spise prije vjen~anja pregleda on ili od njega ovla{tena osoba.269 Zaru~ni~kim ispitom u pravilu zavr{ava neposredna priprava na `enidbu; pretpostavlja da su zaru~nici zavr{ili pred`enidbeni te~aj270 i da je izvr{ena provjera dokumenata. Kada mjerodavni `upnik ne mo`e obaviti ili kada nai|e na te{ko}e pri ispitivanju obaju zaru~nika, predaje drugom `upniku zada}u ispitivanja jednoga od zaru~nika, tra`e}i da mu se po{alje zatvorena omotnica zapisnika, ovjerenog od biskupijske kurije, ako taj `upnik pripada nekoj drugoj biskupiji (usp. kan. 1070). Ako je potrebno, `upniku je dopu{teno poslu`iti se tuma~em u ~iju je pouzdanost siguran, a koji ne mo`e biti druga stranka koja sklapa `enidbu. Zapisnik zaru~ni~kog ispita vrijedi {est mjeseci.

78. Osobni susreti `upnika sa zaru~nicima nisu ograni~eni samo na susrete potrebne za izvide. Da ti susreti, u skladu sa svojom pravnom va`no{}u, postignu i puno pastoralno zna~enje, potrebno je da ih prate i drugi razgovori, osobito kada je rije~ o zaru~nicima koji jo{ pokazuju nedovoljno poznavanje vjere, kao i te{ko}e u kr{}anskoj praksi.271 @upnik ne}e propustiti upozoriti zaru~nike na zada}e i vrijednosti kr{}anske `enidbe, potaknuti ih da pristupe sakramentima pokore i euharisti268

Postupak za `enidbu odredila je Hrvatska biskupska konferencija na XX. plenarnom zasjedanju, 4.6. travnja 2000. u smislu kan. 1067, o ~emu usp. obrazac s oznakom: HBK-@/1, u: SVHBK, br. 2/2000. (13), str. 40. Dopunska odredba HBK uz kan. 1067., u: SVHBK, 1/1994. (2), str. 9. Dobro je da se ujedna~i praksa i u svim na{im biskupijama uvede obveza pregleda `enidbenih spisa. U Pismu biskupa Hrvatske o obliku sklapanja `enidbe o tome se ka`e: Zato Crkva ne prestaje isticati potrebu dalje i bli`e ozbiljne priprave na `enidbu. U tom smislu u na{im se biskupijama organiziraju posebni predbra~ni te~ajevi i svi oni koji se spremaju na `enidbu du`ni su na njima sudjelovati. Ne bi se smjeli pripustiti crkvenoj `enidbi oni koji bez velikog razloga zanemaruju te te~ajeve: SVHBK, br. 1/1999. (11), str. 10. Usp. FC, br. 66, 7.

269

270

271

119

je (usp. kan. 1065, 2) i pripraviti ih da mogu svjesno i djelatno sudjelovati u obredima liturgijskog vjen~anja.272 Slavljenju `enidbe prethode kanonski navje{taji, koji se uvijek tra`e jer odgovaraju zahtjevu op}eg dobra. @enidbeni navje{taj mo`e biti na usmeni ili pisani na~in. Usmeno se ogla{ava nedjeljom ili blagdanom na misi ili kod drugoga bogo{tovnog ~ina na kojem se okuplja `upna zajednica. Pisani oglas treba izvjesiti na prikladnom mjestu uo~i nedjelje ili blagdana i ostaviti ga izvje{enim barem tri dana.273 Drugi oblici navje{taja, koji se izvode prema obi~ajima ili koji su uvedeni zbog pastoralnih ciljeva, kao npr. predstavljanje zaru~nika zajednici, ne mogu zamijeniti prije spomenute na~ine. Svi su vjernici obvezni prije slavljenja `enidbe prijaviti `upniku ili mjesnom ordinariju njima poznate smetnje (usp. kan. 1069). Odgovornost za navje{taje povjerena je `upniku koji vodi `enidbene izvide i koji }e se stoga pobrinuti da se navje{taji obave u `upi prebivali{ta ili boravi{ta ili jednomjese~nog boravka obaju zaru~nika274. Oprost od `enidbenih navje{taja mo`e dati mjesni ordinarij zbog opravdanog razloga. Ako se `enidba ne sklopi u roku od {est mjeseci nakon obavljenih `enidbenih navje{taja, ovi se moraju ponoviti, po{tuju}i druk~ije mi{ljenje mjesnog ordinarija. Zaru~nici su du`ni pribaviti od mjerodavnog mati~ara Potvrdu o ispunjavanju pretpostavki za sklapanje braka u vjerskom obliku (u daljnjem tekstu: Potvrda).275 Potvrda se izdaje u dva izvorna primjerka. Mo`e se dogoditi da su razli~iti mati~ari mjerodavni za podru~je jedne te iste `upe ako se ona prostire na podru~ju dviju ili vi{e op}ina.276 Zaru~nike treba upozoriti da zatra`e Potvrdu od mjerodavnog (mjesnog) mati~ara uz napomenu da bez te Potvrde njihovo sklapanje `enidbe ne mo`e imati gra|anske u~inke. Ako je `upnik odsutan ili sprije~en, Potvrdu koju izdaje mati~ar treba od zaru~nika zatra`iti vjerski slu`benik koji ga zamjenjuje prema pravnoj odredbi.
272 273 274

Usp. FC, br. 66, 8. SVHBK, br. 1/1994. (2), str. 9. Usp. @enidbeni navje{taj u `upi prebivali{ta, obrazac s oznakom HBK-@/9, u: SVHBK, br. 2/2000. (13), str. 48. Usp. Obiteljski zakon od 16. prosinca 1998. (= http.//www.nn.hr/ clanci/sluzbeno/1998/ 1993.htm), ~l. 20., stavak 1. Tu se zaru~nica naziva nevjestom, a zaru~nik `enikom. Usp. Uredba o podru~jima mati~nih ureda, u: Narodne novine, br. 2/1998., ~l. 18.

275

276

120

Ako mati~ar priop}i strankama i `upniku obrazlo`eno odbijanje izdavanja Potvrde i gra|anska sudska vlast izjavi neprihvatljivost protivljenja odbijanju, `upnik }e prije pristupanja slavljenju `enidbe podnijeti slu~aj mjesnom ordinariju i postupiti prema njegovoj odredbi. Sa `upnikom su u ovoj materiji izjedna~eni `upni upravitelji i vojni kapelani. U pojedina~nim slu~ajevima i kad god je potrebno mjesni ordinarij mo`e `upnikove ovlasti s obzirom na pripravu i sklapanje `enidbe preuzeti na sebe.

Gra|anski u~inci kanonske `enidbe 79. @enidba slavljena prema odredbama kanonskoga prava pred mjesnim ordinarijem, `upnikom ili ovla{tenim vjerskim slu`benikom ima gra|anske u~inke, uz uvjet da ~in sklapanja `enidbe bude upisan u dr`avnu mati~nu knjigu vjen~anih. Dobro je da `upnik ima u vidu kako kanonska `enidba ne mo`e posti}i gra|anske u~inke ako pri slavljenju `enidbe postoji jedna od ovih okolnosti: 1. ako `enik ili nevjesta nisu navr{ili osamnaest godina `ivota ili jedno od njih nije pripu{teno `enidbi prema odredbi gra|anskoga zakona;277 2. ako su `enik ili nevjesta li{eni poslovne sposobnosti ili nesposobni za rasu|ivanje;278 3. ako izme|u `enika i nevjeste postoji koja od zapreka predvi|enih gra|anskim zakonom i ako nije mogu}e dobiti dopu{tenje za sklapanje `enidbe;279 4. ako su `enik ili nevjesta, oboje ili samo jedno od njih, ve} vezani valjanom `enidbom.280
Ako se kanonska `enidba ne mo`e izravno upisati u dr`avnu mati~nu knjigu vjen~anih, odnosno kad se `enidba ne mo`e priznati ili sklopiti pre277 278 279 280

Usp. Obiteljski zakon, ~l. 26., stavak 1. i 2. Usp. Obiteljski zakon, ~l. 27., stavak 1. Rije~ je o krvnom i zakonskom srodstvu, o ~emu usp. Obiteljski zakon, ~l. 28. i 29. Usp. Obiteljski zakon, ~l. 30.: Brak ne mo`e sklopiti osoba koja je ve} u braku.

121

ma odredbi gra|anskog zakona, `upnik ni bilo tko drugi prema odredbi kan. 1071, 1, br. 2 ne mo`e prisustvovati takvoj `enidbi bez dopu{tenja mjesnog ordinarija.

Slavljenje kanonske `enidbe i upis u gra|ansku maticu vjen~anih 80. S obzirom na mjesto, kanonski oblik i bogoslu`ne ~ine slavljenja kr{}anske `enidbe, obdr`avaju se propisi Zakonika kanonskoga prava, bogoslu`nih knjiga i krajevnoga prava. @upa slavljenja `enidbe u pravilu je `upa kojoj zaru~nici pripadaju prema odredbi kan. 1115: `upa u kojoj jedna od stranaka koje sklapaju `enidbu ima prebivali{te, boravi{te ili jednomjese~ni boravak ili, ako je rije~ o lutalicama, `upa u kojoj stvarno borave. Zbog opravdanog razloga `enidba se mo`e slaviti i u drugim `upama. U tom slu~aju vlastiti `upnik, koji je zaru~nike pripremio na vjen~anje i izvr{io `enidbene izvide, izdaje otpusnicu281. Bez otpusnice zaru~nici se mogu vjen~ati izvan svoje `upe samo ako je vlastiti `upnik, uz prethodni dogovor, izdao dopu{tenje282 drugom `upniku koji }e tada izvr{iti potrebnu pripravu, `enidbene izvide i sve {to je potrebno za plodonosno, valjano i dopu{teno sklapanje `enidbe. @upnik u ~ijoj se `upi `enidba slavi dostavlja {to prije obavijest o sklopljenoj `enidbi283 `upniku `upe kr{tenja zaru~nik i vlastitom `upniku koji je izdao otpusnicu za vjen~anje. Sklapanje `enidbe redovito se slavi u `upnoj crkvi. Uz dopu{tenje mjesnog ordinarija ili `upnika vjen~anje se mo`e slaviti i u drugoj crkvi ili kapeli (usp. kan. 1118, 1). Mjesni ordinarij mo`e dopustiti da se `enidba slavi u nekoj privatnoj kapelici ili na drugom prikladnom mjestu (usp. kann. 1118, 2; 1228).

281

Usp. Otpusnica za vjen~anje, obrazac s oznakom HBK-@/2, u: SVHBK, br. 2/2000. (13), str. 41. Usp. Dopu{tenje za sklapanje `enidbe izvan vlastite `upe (kan. 1115), obrazac s oznakom: HBK-@/3, u: SVHBK, br. 2/2000. (13), str. 42. Usp. Obavijest o sklopljenoj `enidbi, obrazac s oznakom HBK-@/10, u: SVHBK, br. 2/2000. (13), str. 49.

282

283

122

Sadr`aj i oblik Potvrde propisao je ministar ovla{ten za poslove op}e uprave.284 Spomenutom se potvrdom utvr|uje ispunjenje pretpostavki za sklapanje braka koji u vjerskom obliku kane sklopiti `enik i nevjesta (zaru~nici). Potvrda se sastoji od jednog arka, ~iju prvu stranu ispunjava mati~ar, a drugu vjen~atelj. Jedan od dvaju izvornih i uredno popunjenih primjeraka Potvrde odnosno isprave o sklopljenoj `enidbi vjen~atelj dostavlja mati~aru koji je izdao Potvrdu u roku od pet dana od dana sklapanja `enidbe, radi njezina upisa u gra|ansku maticu vjen~anih. Mati~ar je du`an sklopljenu `enidbu upisati u gra|ansku maticu vjen~anih u roku od tri dana od dana primitka isprave. Odmah nakon upisa sklopljenoga braka mati~ar izdaje bra~nim drugovima izvadak iz matice vjen~anih, koji je dokaz da njihova `enidba od dana sklapanja ima sve u~inke gra|anskoga braka. Isti mati~ar dostavlja slu`benu Obavijest o sklopljenom braku slu`beniku doti~ne vjerske zajednice.285 @upnikova je briga da u maticu vjen~anih zabilje`i primljenu obavijest i da je sa~uva u `upnom arhivu.

Posebni slu~ajevi
Oprost od zapreke i zabrane dobi

81. Prema Zakoniku kanonskog prava, kanonska dob za valjano sklapanje `enidbe jest navr{ena {esnaesta godina `ivota za mu{ku osobu i navr{ena ~etrnaesta godina `ivota za `ensku osobu (kan. 1083, 1). Hrvatska biskupska konferencija u dopunskoj odredbi uz kan. 1083, 2 odre|uje da je za dopu{teno sklapanje `enidbe potrebno da su zaru~nici navr{ili osamnaest godina `ivota.286 Prema gra|anskom zakonodavstvu, brak ne mo`e valjano sklopiti osoba koja nije navr{ila osamnaest godina `ivota.287
284 285

Usp. Obiteljski zakon, ~l. 20., stavak 1. Usp. Naputak za provedbu zakona o dr`avnim maticama i upisu posvojenja u maticu ro|enih, u: Narodne novine, br. 53/1999., ~l. 44. 2.: Za brak sklopljen u vjerskom obliku, slu`bene obavijesti o izvr{enom upisu i naknadnim upisima i bilje{kama u maticu vjen~anih, mati~ar dostavlja i slu`beniku vjerske zajednice .... Usp. Slu`bene vijesti BKJ, br. 2/1984., str. 5; SVHBK, br. 1/1994. (2), str. 9. Obiteljski zakon, ~lanak 26.

286 287

123

Dopu{tenje za prisustvovanje `enidbi maloljetnika mo`e dati mjesni ordinarij zbog opravdanih i va`nih razloga. U postupku za takvu `enidbu roditelji daju izjavu da znaju za nakanu njihova sina ili k}eri da se vjen~a, da odobravaju tu `enidbu i smatraju da su njihovi maloljetnici za nju tjelesno i du{evno sposobni, ili pak da ne odobravaju tu `enidbu zbog razloga koje sami navode.288 U pravilu se ne dopu{ta slavljenje kanonske `enidbe prije nego sud za maloljetne u izvanparni~nom postupku ne dopusti sklapanje takvoga braka, a bez toga nije mogu} upis u gra|ansku maticu vjen~anih zbog dokaza o gra|anskim u~incima. Mjesni ordinarij redovito ne}e dopustiti `enidbu one osobe koja je gra|anski stavljena pod skrbni{tvo zbog du{evne slabosti, osim zbog opravdanih i vrlo va`nih razloga i uz uvjet da je s moralnom sigurno{}u prethodno utvr|ena sposobnost doti~ne osobe za izricanje valjane privole i za preuzimanje bitnih `enidbenih obveza. Za procjenu sposobnosti takve osobe mjesni se ordinarij mo`e korisno poslu`iti savjetovali{tem kr{}anskog nadahnu}a ili nalazima i mi{ljenjem pouzdanih stru~njaka. Druge zapreke i zabrane

82. Oprost od zapreke tazbine u ravnoj lozi, koja je odre|ena u kan. 1092., mo`e dati mjesni ordinarij zbog opravdanih razloga. Mjesni ordinarij mo`e, zbog opravdanog razloga, dopustiti sklapanje kanonske `enidbe koja ne}e ili ne mo`e imati gra|anske u~inke (usp. kan. 1071, 1, br. 2). Prije takvog dopu{tenja on mo`e zatra`iti da se stranke obve`u na gra|ansko priznanje `enidbe ~im prestanu razlozi za samo kanonsko vjen~anje. @enidbeni drugovi naime imaju du`nost da osiguraju, u granicama svojih mogu}nosti, gra|ansko priznanje `enidbene veze, kako u zakonitom interesu djece, tako i zbog obzira prema op}em dobru dru{tva kojega je obitelj prvobitna }elija.289 Nisu rijetki slu~ajevi da kanonsku `enidbu tra`e oni ~ija je kr{}anska praksa nedostatna ili potpuno izostaje. Pastoralni }e radnici sve u~initi, strpljivo i razborito, da takvim zaru~nicima pomognu shvatiti zna~enje
288

Usp. Izjava roditelja uz `enidbu njihova maloljetnika (kan. 1071, 1, 60), obrazac s oznakom HBK-@/8., u: SVHBK, 2/2000. (13), str. 47. CONFERENZA EPISCOPALE ITALIANA, Matrimonio e famiglia oggi in Italia, Rim, 1969., br. 99.

289

124

vlastitog izbora, kako bi slobodno prihvatili narav, svrhe i bitna svojstva kr{}anske `enidbe. Ako o tome ipak ne bi mogli do}i do dostatne moralne sigurnosti, zatra`it }e mi{ljenje i savjet mjesnog ordinarija. Ako je rije~ o osobama koje su o~ito odbacile katoli~ku vjeru, za prisustvovanje takvim `enidbama treba tra`iti dopu{tenje mjesnog ordinarija (usp. kan. 1071, 1, br. 4 i 2). Za `enidbu onih koji se nalaze pod kakvom crkvenom kaznom (cenzurom) tako|er se tra`i dopu{tenje mjesnog ordinarija (usp. kan. 1071 1, br. 5). Mje{ovite `enidbe i `enidbe s razlikom vjere

83. Katolici se ne pripu{taju drugoj `enidbi s osobama, kr{tenima ili nekr{tenima, koje su vezane vezom prija{nje `enidbe, prije nego se zakonito i sigurno utvrdi ni{tavost ili razrje{enje prve `enidbe (usp. kan. 1085, 2).290 Ve} je postoje}a `enidba, naime, zapreka bo`anskog i prirodnog prava za valjano sklapanje nove `enidbe jer je povezana uz bitna svojstva jedinstva i nerazrje{ivosti `enidbe. Ako je jedna osoba iz prija{nje `enidbe nekr{tena, valja se obratiti mjesnom ordinariju da prosudi ima li razloga za pokretanje redovnoga istra`nog postupka usmjerenog prema podno{enju molbe Svetoj Stolici za razrje{enje te `enidbe u prilog vjere.291 Oprost od zapreke razli~itosti vjere, o kojem je rije~ u kan. 1086, 2, ili dopu{tenje za mje{ovitu `enidbu, o kojoj se govori u kan. 1124, mo`e se dati samo ako su se ispunili uvjeti koje postavlja kan. 1125.292 Hrvatska biskupska konferencija donijela je uz kan. 1126 ovu dopunsku odredbu: Izjave i obe}anja u smislu kan. 1125 daju zaru~nici prema obrascu odobrenom od Hrvatske biskupske konferencije.293 Izjave i obe}anja prigodom mje{ovite `enidbe, koje jednako vrijede i za `enidbu sa
290

Usp. Zapisnik o prija{njoj `enidbenoj vezi ili izvanbra~noj zajednici (kan. 1071, 1, br. 3), obrazac s oznakom: HBK-@/7 i s pripadaju}im bilje{kama, u: SVHBK, br. 2/2000. (13), str. 46. Usp. KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Uputa Ut notum est, od 6. prosinca 1973., u: Enchiridion Vaticanum, vol. 4., br. 27302774. Usp. Molba za dopu{tenje mje{ovite `enidbe, obrazac s oznakom HBK-@/5, Molba za oprost od zapreke razli~itosti vjere, obrazac s oznakom HBK-@/6, u: SVHBK, 2/2000. (13), str. 4445. SVHBK, br. 1/1994. (2), str. 9.

291

292

293

125

zaprekom razli~itosti vjere,294 odnose se na katoli~ku stranku i na svjedo~anstvo `upnika.295 Od nekatoli~ke stranke `upnik tra`i izjavu da nikada nije sklopila nikakvu `enidbu. Tu izjavu, u pravilu, mora pisano potvrditi barem jedan prikladni svjedok, izabran u okviru obitelji nekatoli~ke stranke. Kr{tena nekatoli~ka stranka mora donijeti i krsni list. @upnik se mora pobrinuti i za redovite kanonske navje{taje u `upi prebivali{ta katoli~ke stranke. Mje{ovita se `enidba sklapa uz obdr`avanje kanonskog oblika (usp. kan. 1108). Mjesni ordinarij katoli~ke stranke ima pravo dati oprost od tog oblika u pojedina~nim slu~ajevima ako obdr`avanju kanonskog oblika stoje na putu velike te{ko}e (usp. kan. 1127). Nekatoli~ki vjerski slu`benik mo`e biti nazo~an kod katoli~kog obreda, kao {to je mogu}a nazo~nost katoli~kog slu`benika kod nekatoli~kog obreda, ako je podijeljen oprost od obdr`avanja kanonskog oblika. No, ne mo`e biti vjerskog sklapanja u kojemu bi katoli~ki i nekatoli~ki slu`benik istodobno, obavljaju}i svaki svoj obred, tra`ili privolu stranaka (usp. kan. 1127, 3). Pastoralni }e djelatnici s posebnom pozorno{}u i skrbi pripraviti zaru~nike na mje{ovitu `enidbu i na `enidbu s razlikom vjere. Kod takve priprave ne}e propustiti razborito ih upozoriti na te{ko}e koje se mogu pojaviti, posebno u prakticiranju vlastite vjere i odgajanju djece. Ta je bri`ljiva priprava pogotovo potrebna kad se katoli~ki supruzi susre}u u `enidbi s vjernicima nekr{}anskih religija, osobito ako kane `ivjeti u sredini koja je druk~ija od vlastite. Katoli~kom `enidbenom drugu i djeci ro|enoj iz mje{ovite `enidbe i `enidbe razli~ite vjere potrebna je duhovna pomo} za izvr{avanje njihovih obveza i unapre|ivanje jedinstva `enidbenog i obiteljskog `ivota (usp. kann. 11281129). Neka druga pitanja

84. Kad katolici nastanjeni u Hrvatskoj tra`e `enidbu u inozemstvu, treba razlikovati izme|u samo kanonske `enidbe i kanonske `enidbe s gra294

Usp. kan. 1086, 2: Neka se od te zapreke ne daje oprost, osim ako se ispune uvjeti o kojima se govori u kan. 1125 i 1126. Usp. Izjave i obe}anja prigodom mje{ovite `enidbe (usp. kan. 1125)1, obrazac s oznakom: HBK-@/4, u: SVHBK, br. 2/2000. (13), str. 43.

295

126

|anskim u~incima. Naime, u ovom drugom slu~aju potrebno je razvidjeti koji postupak treba slijediti prema tamo postoje}em zakonodavstvu da bi kanonska `enidba ujedno imala i gra|anske u~inke. [to se ti~e `enidbe hrvatskih katolika nastanjenih u inozemstvu koji se kane kanonski vjen~ati u Hrvatskoj, obdr`avat }e se odredbe sadr`ane u naslovu br. 1 ovoga poglavlja: Sklapanje kanonske `enidbe s gra|anskim u~incima. Ako je jedan od zaru~nika strani dr`avljanin, a zaru~nici pretendiraju sklopiti kanonsku `enidbu s gra|anskim u~incima u Hrvatskoj, bit }e nu`no konzultirati se s mjerodavnim institucijama Republike Hrvatske i onim zemljama odakle dolazi strani dr`avljanin.

Rastava uz trajanje `enidbene veze 85. Pomo} koju su crkvene zajednice du`ne pru`iti supruzima da bi njihov `enidbeni stale` bio `ivljen u kr{}anskom duhu (usp. kan. 1063) mora biti jo{ zdu{nija kada bra~ni su`ivot prolazi kroz trenutke velikih te{ko}a i ku{nji. Ako se ostvare okolnosti predvi|ene u kann. 1152. i 1153., potrebno je u~initi sve {to je doista mogu}e da supruzi izbjegnu zahtjev za rastavom, pa i putem savjetovanja i svakovrsne potpore {to je mogu pru`iti savjetovali{ta kr{}anskog nadahnu}a. Ipak ostaje kao krajnje rje{enje da supruzi, u okolnostima koje predvi|aju navedeni kanoni, imaju pravo prekinuti zajedni~ki `ivot, posebno ako bi nastavak takvog `ivota doista bio na veliku {tetu supruzima ili djeci. ^injenica da se parnice za rastavu braka ~esto vode pred gra|anskom sudskom vla{}u ni u kojem slu~aju ne dokida du`nost i pravo vjernika da pristupe crkvenoj sudskoj vlasti jer su oni vezani kanonskom `enidbom, a to nerijetko zahtijevaju i razlozi savjesti. U tim slu~ajevima zainteresirani supruzi mogu tra`iti od dijecezanskog biskupa da donese odluku o osobnoj rastavi uz trajanje `enidbene veze (usp. kan. 1692, 1); ili se mogu obratiti biskupijskom sudu, koji }e povesti kanonski postupak (usp. kann. 16931696) uz sudjelovanje promicatelja pravde jer je rije~ o parnicama koje se odnose i na javno dobro. Parnice za progla{enje ni{tavnosti `enidbe 86. Vjernici imaju tako|er pravo obratiti se crkvenim `enidbenim sudovima s tu`bom za progla{enje `enidbe ni{tavnom ako su uvjereni da posto127

je razlozi za takvu `enidbenu parnicu. U tome va`nu ulogu ima neposredni pastoralni radnik koji }e prvi, eventualno i uz pomo} stru~njaka i crkvenih odvjetnika, biti od pomo}i `enidbenim drugovima pri dono{enju odluke o pristupanju crkvenomu `enidbenom sudu. Ako je rije~ o vjernicima koji su sklopili kanonsku `enidbu s gra|anskim u~incima, a crkveni je `enidbeni sud donio presudu koja je postala izvr{na o progla{enju ni{tavnosti `enidbe, ta se presuda, kao i odluka Vrhovne vlasti Crkve o razrje{enju `enidbenog veza, dostavljaju ovla{tenomu dr`avnom sudu radi primjene gra|anskih u~inaka odluke, u skladu s odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske, prema ~l. 13., stavak 4. Ugovora izme|u Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima.296

Oprost od tvrde i neizvr{ene `enidbe 87. Za primanje molbe kojom se moli oprost od tvrde i neizvr{ene `enidbe mjerodavan je dijecezanski biskup moliteljeva prebivali{ta ili boravi{ta (usp. kan. 1699, 1), koji }e vo|enje ovih postupaka povjeriti sudu svoje ili tu|e biskupije ili prikladnom sve}eniku (usp. kan. 1700, 1). Istra`ivanje slu~aja provodi se najprije na biskupijskoj razini, a zatim se spisi zajedno s biskupovim mi{ljenjem o istinitosti stvari i o prikladnosti davanja milosti (usp. kan. 1704, 2) {alju Apostolskoj Stolici koja prosu|uje o ~injenici neizvr{enja `enidbe i o tome ima li ili nema opravdana razloga da se dade oprost.297 Oprost pak daje samo rimski prvosve}enik (kan. 1698, 12). Biskup kojem Apostolska Stolica po{alje papinski otpis oprosta priop}uje ga strankama i istodobno odre|uje da `upnik `upe u kojoj je `enidba sklopljena i `upe u kojoj su jedan i drugi `enidbeni drug kr{teni upi{e dani oprost u maticu vjen~anih i kr{tenih (usp. kan. 1706).

296 297

Usp. SVHBK, br. 2/1996. (5), str. 11. Za slu~ajeve tvrde i neizvr{ene `enidbe mjerodavna je Kongregacija za bogo{tovlje i disciplinu sakramenata. Usp. Pastor bonus, apostolska konstitucija o Rimskoj kuriji, ~l. 67.

128

ZAKLJU^AK 88. @elimo li kao Crkva ostati vjerni Bogu i ~ovjeku, potrebno je pratiti rast i razvoj svakog ~ovjeka u braku i obitelji, slijede}i njegov osobni rast i razvoj te rast i razvoj svakoga braka i obitelji sa svim njihovim posebnostima, i to korak po korak298, uspostavljaju}i sustavnu mre`u razli~itih oblika pastoralne skrbi i potpore te svakog ~ovjeka i svaki brak i obitelj dovesti do toga da i sami postanu subjektom evangelizacijskog poslanja Crkve. Zada}a je velika i slo`ena. Zahtijeva sustavan rad mnogih, i to na duge staze. Najve}a bi pogre{ka bila obeshrabriti se i upla{iti pred njezinom zahtjevno{}u, te`inom i ozbiljno{}u te je proglasiti nerealnom utopijom. Kao {to su brak i obitelj u postupnom procesu sazrijevanja korak po korak, isto tako valja biti svjestan da je i uspostava mre`e cjelovitog pastorala braka i obitelji tako|er dugotrajan i postupan proces. Svaka biskupijska i `upna zajednica nu`no prolaze tako|er kroz postupno sazrijevanje. K tomu, prijeko je potrebno da se i svaki ~ovjek dobre volje zauzme svim svojim silama da spasi i promi~e vrednote i zahtjeve obitelji.299 Te rije~i i te kako mo`emo primijeniti i na na{u, hrvatsku situaciju te ustvrditi da je krajnji ~as da se okupe svi ljudi dobre volje i svi koji `ele dobro hrvatskom narodu te svima koji `ive u ovoj dr`avi. Samo djeluju}i zajedno, sustavno i na du`u stazu, mo}i }emo vratiti povjerenje mladima, zaru~nicima, bra~nim parovima i obiteljima te svim gra|anima da }e biti podupirani u osnivanju bra~ne i obiteljske zajednice, da }e njihovi brakovi biti pomagani u svojem sazrijevaju te da }e u`ivati svekoliku potporu u ra|anju i odgoju svoje djece. Vjerujemo da je mogu}e, obnavljaju}i samosvijest i samopouzdanje bra~nih drugova i obitelji te svijest o poslanju braka i obitelji u Crkvi i u dru{tvu te u spasenjskoj povijesti, stvarati ozra~je u kojemu bi se dar novoga `ivota ponovno shva}ao kao dar i radosna vijest Bo`jeg povjerenja, a ne
298 299

Usp. FC, 65. FC, 86.

129

vi{e kao prijetnja i opasnost od koje se treba za{tititi.300 Njegovanjem ljubavi prema `ivotu kao Bo`jem daru, obnovom povjerenja u dru{tvene institucije i to promicanjem braka i obitelji te zakonskom i ekonomskom potporom djeci i maj~instvu stvarali bismo i preduvjete za popravak ukupne, a sada zabrinjavaju}e, demografske slike na{ega dru{tva. Ljubiti obitelj zna~i po{tivati njezine vrednote i mogu}nosti, nastoje}i ih uvijek promicati. Ljubiti obitelj zna~i upoznati opasnosti i zla koja je ugro`avaju, kako bismo ih prevladali. Ljubiti obitelj zna~i zalo`iti se da joj osiguramo sredinu koja }e pogodovati njezinu razvoju. I jo{ jedan uzvi{eni oblik ljubavi jest vratiti dana{njoj kr{}anskoj obitelji, koja se ~esto na|e u napasti da se obeshrabri zbog sve ve}ih te{ko}a, svijest samopouzdanja, svijest o vlastitim bogatstvima naravi i milosti, samosvijest o poslanju koje joj je Bog povjerio.301 Sve pastoralne djelatnike Crkve, sve kr{tenike, kr{}anske bra~ne parove i obitelji te sve ljude dobre volje pozivamo da slo`no i odgovorno, kriti~ki i samokriti~ki, preuzmu svoj dio odgovornosti za povijesni trenutak i za budu}nost hrvatskog naroda. Pozivamo sredstva dru{tvenoga priop}avanja, obrazovne i odgojne te znanstvene ustanove, strukture socijalnog rada, zakonodavne slu`be i sve odgovorne u Crkvi i u dru{tvu da se svojom zauzeto{}u uklju~e u stvaranje ozra~ja ljubavi prema `ivotu, svetosti bra~ne veze te ljepote i uzvi{enosti obiteljskog `ivljenja.

300 301

Usp. FC, 6. FC, 86.

130

SADR@AJ
PREDGOVOR ............................................................................................ DEKRET ..................................................................................................... KRATICE ................................................................................................... UVOD .........................................................................................................
I. BO@JI NAUM O BRAKU I OBITELJI

5 7 9 11

Sakramentalna `enidba na sliku trojedinoga Boga .................................. 'Ku}na Crkva' na sliku Trojstva .................................................................. ^ovjek je poziv na ljubav i sebedarje ......................................................... Spasenjski put po predanju bra~nom drugu kao Kristu ........................... Zahva}eni unutartrojstvenom ljubavlju Duhom Svetim .......................... Crkva u malom ........................................................................................ Svetost i dostojanstvo tijela i spolnosti ....................................................... Jedinstvo, svetost i nerazrje{ivost bra~nog zajedni{tva .............................. Roditeljstvo ................................................................................................. Obiteljski odgoj ........................................................................................... Bra~na i obiteljska duhovnost .....................................................................
II. ^OVJEK U BRAKU I OBITELJI PUT CRKVE

13 14 16 17 18 20 22 24 26 27 28

Proces sazrijevanja u ljubavi ....................................................................... Uzvi{enost i vrijednost `ivota ..................................................................... Dostojanstvo `ene ................................................................................... Dostojanstvo mu{karca .......................................................................... Dostojanstvo djeteta ............................................................................... Dostojanstvo starije osobe .....................................................................
III. POSLANJE OBITELJI U CRKVI I U DRU[TVU

33 36 37 40 41 43

Sudjelovanje obitelji u `ivotu i poslanju Crkve .......................................... Navjestiteljsko poslanje obitelji .............................................................. Sve}eni~ka zada}a obitelji ...................................................................... Obitelj u slu`bi ljudske osobe .................................................................

46 46 49 52
131

Obitelj u dru{tvu ......................................................................................... Bra~na i obiteljska ljubav `ari{te civilizacije ljubavi .......................... Dru{tvena briga za obitelj ...................................................................... Sudjelovanje obitelji u `ivotu dru{tva ..................................................... Obitelj, kolijevka dru{tva ........................................................................ Odgoj pripada cjelovitom ra|anju .....................................................
IV. SITUACIJA BRAKA I OBITELJI U HRVATSKOJ

54 55 56 58 59 60

Demografski ~initelji hrvatske obitelji i braka ............................................ Obiteljska slika stanovni{tva Hrvatske ....................................................... Smanjivanje broja sklopljenih brakova i pove}anje broja rastava braka .... Ra|anje djece izvan braka ........................................................................... Poba~aji .......................................................................................................
V. CRKVENO DJELOVANJE ZA BRAK I OBITELJ

65 67 70 73 73

Priprava za bra~ni i obiteljski `ivot ............................................................. Situacija mladih ...................................................................................... Dalja priprava ........................................................................................ Bli`a priprava ......................................................................................... Neposredna priprava .............................................................................. 'Produ`eno zaru~ni{tvo' .......................................................................... Zaru~ni{tvo vrijeme rasta, odgovornosti i milosti ........................... Pastoralni rad sa zaru~nicima u okviru pastorala `upne zajednice ...................................................................................... Slavljenje sakramenta `enidbe .................................................................... Zna~enje slavljenja `enidbe u kr{}anskoj zajednici ............................... Liturgijske upute o slavljenju `enidbe .................................................... Pastoral bra~nih drugova i obitelji .............................................................. Va`nost poslije`enidbenog pastorala ..................................................... Pastoral mladih brakova i obitelji .......................................................... Pastoralna skrb za brak i obitelj u vremenu ra|anja i odgoja djece ........ U slu`bi `ivota ................................................................................... U slu`bi odgoja: dijete je dar, zato je odgoj poslanje i radost ............ Starosni brak ........................................................................................... Udovi{tvo ................................................................................................ Obitelji u te{ko}ama ...............................................................................
132

76 76 77 78 79 81 81 83 84 84 85 88 88 90 92 92 95 96 97 98

Izazovi biogenetskog in`enjeringa i s njime povezana pitanja ............... Brakovi u te{ko}ama i neregularnim situacijama ....................................... Osnovni kriteriji i prosudbe: vjernost Bogu i vjernost ~ovjeku .............. Posebne situacije .................................................................................... Kr{}ani u gra|anskoj `enidbi ............................................................. Kr{}anska `enidba onih koji su prethodno bili vezani gra|anskom `enidbom s drugom osobom ................................... Izvanbra~ne zajednice `ivota ............................................................. Rastavljeni i civilno rastavljeni .......................................................... Rastavljeni i ponovno civilno vjen~ani .............................................. Problematika razdvojenih i izbjegli~kih obitelji ................................ Obitelji na radu u inozemstvu ............................................................
VI. DJELATNICI I STRUKTURE OBITELJSKOG PASTORALA

100 101 101 102 102 103 103 104 105 107 108

Djelatnici ..................................................................................................... Biskup ..................................................................................................... Sve}enici, |akoni .................................................................................... Redovnici i redovnice ............................................................................. Laici specijalizirani za obiteljski pastoral .............................................. Supruzi, nositelji obiteljskog pastorala .................................................. Strukture ...................................................................................................... Strukture na razini Biskupske konferencije ............................................ Strukture na razini biskupije .................................................................. Strukture na razini dekanata ili pastoralnih regija ................................ Strukture na razini `upe .......................................................................... Crkvena bra~no-obiteljska savjetovali{ta ..............................................
VII. @ENIDBA I OBITELJ U KANONSKOM I PARTIKULARNOM PRAVU

109 109 110 110 111 112 112 112 112 113 113 113

Sklapanje kanonske `enidbe s gra|anskim u~incima .................................. Priprava za kanonsku `enidbu s gra|anskim u~incima i ~ini koji prethode njezinu slavljenju .............................................................. Priprava .................................................................................................. Prethodni ~ini ......................................................................................... Gra|anski u~inci kanonske `enidbe ............................................................ Slavljenje kanonske `enidbe i upis u gra|ansku maticu vjen~anih .............

116 116 116 117 121 122

133

Posebni slu~ajevi ......................................................................................... Oprost od zapreke i zabrane dobi .......................................................... Druge zapreke i zabrane ........................................................................ Mje{ovite `enidbe i `enidbe s razlikom vjere .......................................... Neka druga pitanja ................................................................................. Rastava uz trajanje `enidbene veze ............................................................. Parnice za progla{enje ni{tavnosti `enidbe ................................................. Oprost od tvrde i neizvr{ene `enidbe ..........................................................

123 123 124 125 126 127 127 128

ZAKLJU^AK ............................................................................................. 129

134