D. Hemlin - Teorija saznanja (poglavlje V: Istina) (a) Koji problemi se javljaju u vezi sa istinom?

(109-113) - Znanje ukljuuje istinitost onoga za ta kaemo da znamo - potpuni opis zanja mora da sadri i prikaz istine (vidi handout iz Erla o definisanju znanja kao opravdano istinito vjerovanje !!!). Odgovor na osnovno pitanje ta je istina je izuzetno kompleksno, i u filozofiji ovo pitanje je motivisalo stvaranje teorije/a o istini. - Klasine teorije o istini su teorije korespondencije i teorija koherencije, a njima se moe dodati i pragamtika teorija istine kao jedna od modernijih teorija. Osnovna svrha ovdje je da se pokua odgovoriti i odluiti na koja pitanja ove navedene teorije u stvari nastoje da odgovore, u emu su sline a u emu se razlikuju. Da bi se ovo postiglo potrebno je sljedee: 1. potrebno je praviti razliku izmeu istinitosti i provjerenosti, razliku izmeu pitanja o tome ta znai da je neto istinito i pitanja o tome kako to moe da se provjeri kao istinito, tj. kako moemo saznati da je to istinito; 2. potrebno je razlikovati ova dva pitanja od pitanja izvedenih iz tradicije traganja za izvjesnou to se odnose na uslove pod kojima neto moe zasigurno da se zna kao istinito. - Pitanje ta je istina? na prvi pogled predstavlja zahtijev za informacijama o tome ta se kae kada se za neto tvrdi da je istinito, bilo o uslovima pod kojima se tako neto ispravno moe tvrditi. Po Ejeru ovo pitanje je lako i za njega su vanija pitanja o provjeri. - Ali, ta je to to je istinito? Za ta se moe rei da je istinito? Teza je da su glavne stvari kojima valja pripisati istinitost zapravo vjerovanja i ono ime izraavamo vjerovanja, tj. iskazi/stavovi. To znai da objanjenje uslova pod kojima je neto, tj. vjerovanje istinito, moe da se da kroz objanjavanje uslova istinitosti nekog iskaza pomou kojeg smo izrazili nae vjerovanje. - ovdje je vano sjetiti se razlike izmeu iskaza i reenice, jer Hemlin istie da se reenicama ne moe pripisati vrijednost istine i da reenice nisu kandidati za istinitost (razlika koju nam jo daju Koen i Nejgel: stav, sud, reenica, iskaz i propozicija). Hemlin istie da je reenica samo puki gramatiki entitet, ona je gramatiki ispravna, ima smisao i znaenje ali ne pretenduje da bude istinita. - Ako je neki iskaz (kod Hemlina stoji termin stav - slino Vitgentajnu) istinit tada je mogue postaviti sljedea pitanja: Na ta mislimo kada kaemo da je stav istinit?, Kada kaemo da je istinit, da li mu tada pripisujemo neko svojstvo, i ako da, koje svojstvo?, Koji su nuni i dovoljni uslovi istinitosti stava, tj. stav je istinit ako i samo ako TA? - sva ova pitanja zapravo daju odgovor na glavno pitanje ta je istina? - Ipak, nije jasno na ta se misli kada se pita da li je istinitost mogue svojstvo stavova. Ovdje se ne radi o nekom opaljivom svojstvu. Hemlin istie da je istinitost zapravo konsekvencijalno ili posljedino svojstvo stavova, tj. istinitost bi mogla da bude svojstvo koje stavovi imaju na osnovu injenice to su druge stvari o njima istinite - u ovom sluaju zadatak filozofije je da odgonetne koje su to druge stvari. - Ne slau se svi filozofi oko toga da je istinitost svojstvo - slina je rasprava o rijeima poput dobro: da li je dobro svojstvo i ako jeste da li je to svojstvo postupanja ili ega, i kako, na koji nain. Npr. razlika izmeu stavova emotivista i imperativista u kontekstu etike i rijei dobro - uinjeni su slini pokuaji da se objasni upotreba rijei istina, npr. Strosn istie kako se njena upotreba sastoji u potvrivanju. - ali ovo ne predstavlja konaan odgovor, i dalje je potrebno govoriti o pravoj upotrebi, tj. pod kojim sve uslovima neki termin ima svoju upotrebu tj. razliite upotrebe. - Pitanje da li je istina svojstvo ili nije svojstvo stavova postaje nevano - stvarni problemi su vezani za pojam objektivnosti, tj. kako pripisivanje istine moe da bude objektivno, a ne stvar subjektivne odluke ili stava. - Kada se o istini govori kroz razlikovanje i preciziranje nunih i dovoljnih uslova tada se zapravo govori o kriterijumima istinitosti. Pod kriterijume istinitosti spadaju i uslovi istinitosti nekog stava (naravno ovisno o formi tog stava, kako je izraen, imamo razliite uslove istinitosti: za implikativnu,

konjunktvinu, disjunktvinu i ekvivalentnu formu, kao i formu negacije). Ovdje su dodatno pravi razlika izmeu uslova istinitosti i uslova provjere - to je analogno razlikovanju pitanja o istini od pitanja o provjerenosti. Kada se radi o kriterijumima istinitosti uopte oni nam ne mogu i ne moraju rei kada je i da li je neki stav istinit - nedostatak klasinih teorija istine je to one to pokuavaju da obezbjede. Drugi pokuaj je da se kriterijumi istinitosti objasne upravo putem nunih i dovoljnih uslova, gdje je kljuan pojam korespondencije sa injenicom/ama - iskaz je istinit akko odgovara injenici. - potrebno je posebno objasniti pojmove istine i injenice, njihovu vezu i pojam objektivnosti i slaganja ili korespondencije. - Slijedi da su pitanja o tome ta se dogaa prilikom pripisivanja istinitosti zapravo pitanja o nunim i dovoljnim uslovima istinitosti, kao i pitanja o kriterijumima za pojam istinitosti - i svaka od klasinih teorija istine daje svoje odgovore i kriterijume. (b) Klasine teorije istine (113-121) - vidi handout iz Erla o znanju i teorijama istine (5 teorija, gdje su sadrane i ove tri klasine teorije) - Osnovne tri klasine teorije istine su: t. korespondencije, t. koherencije i pragmatika t., i svaka ima za cilj da ponudi svoje kriterijume istinitosti. Prema t. korespondencije ti kriterijumi se sastoje u podudaranju sa injenicom, po t. kohernecije u koherenciji ili slaganju sa ostalim istinitim iskazima/stavovima, i po pragamtikoj t. u uspjehu u praksi ili dovoenju do uspjenih rezultata - npr. dovodjenje do uspjenih predvianja i sl. - Zato je potrebno upoznati se sa ovim teorijama? Po Hemlinu treba da saznamo razloge zato su ove teorije predloene kao teorije istine, kao i da saznamo dalje namjere njihovih predstavnika. Da bi to mogli potrebno je da pogledamo u zalee ideja iz kojih su teorije proizale - za sve klasine teorije istine bitno je to da su one sve bitan dio klasine teorije saznanja a time i dio traganja za izvjesnou ovo ipak najmanje vai za pragmatiku teoriju jer ona ide na taj pragamtini tj. opte koristan momenat, uspjenost u praksi i nastala je kao reakcija protiv prve dvije klasine teorije. - Vilijem Dejms je utemeljitelj pragamtike t. istine i osnovnu ideju preuzima od . S. Persa, mada je kasnije modifikuje: Pers je kao kriterijum smislenosti predloio praktinu korisnost, i ovu ideju Dejms primjenjuje na pojam istine da obezbijedi zamjenu za izvjesnost unutar teorije saznanja. - to je razlog zato se ova teorija ne moe staviti u istu ravan sa t. korespondencije i t. koherencije. - T. korespondencije se povezuje sa empiristikom tradicijom zbog svog slaganja sa empirijom ili injenicom, a t. koherencije se povezuje sa racionalistikom tradicijom iz razloga slaganja sa ostalim to je racionalno tj. istiniti iskazi. Za empiriste, kao to je npr. Lok, paradigma znanja je direktno opaanje svijeta i izraava se stavovima o ulnim podacima. Polazei od ovoga dolazimo do pitanja kakvi su to stavovi u pitanju i Vitgentajn e u svom Traktatu rei da su to elementarni stavovi koji su osnova za sve ostale stavove (vidi handoute o Vitgentajnu i njegovom Traktatu!!!) - elementarni iskaz su samo slika o svijetu tj. o najjednostavnijim elementarnim injenicama - teorija o slici svijeta. Tekoe t. korespondencije jesu u davanju opisa ikaza, injenica i korespondencije izmeu njih - bez ove jasnosti teorija je nije najadekvatnija. T. koherencije pokuava da iskoristi ove potekoe i neuspjeh t. korespondencije: ako istina ne moe da se utemelji na odnosu rije-svijet/injenica, onda moe da se utemelji na odnosu izmeu iskaza koji je u pitanju i ostalih (istinitih) iskaza - ovako shvaenu t. koherencije nalazimo kod pozitiviste O. Nojrata - ako postoje osnovni iskazi to mora biti stvar konvencije, pa se istina moe sastojati jedino u meusobnoj koherenciji korpusa iskaza. U klasinijem obliku ova teorija se vezivala za racionalistike teorije saznanja i za monistiku metafiziku (dok se t. korespondencije vezivala za empiristike teorije saznanja i pluralistike metafizike). - vidi gledita Spinoze i Bredlija na str. 119 i 120!!! - Kritika t. koherencije temelji se na tome to se smatra da sam pojam koherencije nije dovoljno jasan, i pitanje je da li se ovaj pojam moe objasniti na osnovu drugih logikih pojmova kao to su implikacija i konzistentnost. - T. korespondencije i t. koherencije pored toga to se nazivaju klasinim teorijama istine poznate su i kao tradicionalone teorije istine budui da izviru iz specifinih tradicija teorije saznanja, naime iz empirsitike i racionalistike tradicije.