Emanuel Levinas-Medju nama

-Kontingencija,frakticitet -Bistvo je neodvojivo od otvorenosti -Filozofija je zivot ili drzimo do zivota zato sto je filozofija -misliti-angazovayi se otisnuti se -Cineci ono sto sam zeljeo da ucinim ucinio sam hiljadu stvari koje nisam zeljeo da ucinim.Brisuci te tragove ostavio sam mnoge druge. -Kada se napetost radnje okrene suprotno od cilja kome je tezilo onda nastaje tragedija.Na taj nacin nasa odgovornost preizilazi nase namjere. -Cinjenica da se svijest o stvarnosti ne podudara sa nasim prebivanjem u svijetu. -Filozofija egzistencije se povlaci pred ontologijom. -Ta cinjenica da smo se otisnuli u dogadjaju za koji smo bili angazovani, povezan sa onim sto bi trebalo da bude moj cilj vezama koje se ne svode na misli, ta egzistencija se tumaci kao razumjevanje. Mi egzistiramo u kruznom toku razumjevanja stvarnostirazumjevanje je sam taj dogadjaj koji egzistira, artikulise. -Neki govor sa ne moza smatrati razumljivim zbog razilazenja filozofije i uma. Za Hajdegera razumjevanje je u otvorenosti bivstva. -Nas odnos sa drugim se zacijelo sastoji u tome sto hocemo da ga razumijemo, ali taj odnos premasuje razumjevanje. Spoznaja drugog osim radoznalosti zahtjeva simpatiju ili ljubav.Medjutim drugog razumijemo kao bistvujuceg i uzimamo ga u obzir kao takvog. -pustiti bistvjuceg da bistvuje razumjeti ga ne zavisno od percepcije koja ga otkriva i zahvata. -Prizivanje drugog je neodvojivo od njegovog razumjevenja. Razumjeti neku osobu znaci obratiti joj se, govoriti sa njom. Uvaziti egzistenciju drugog. Funkcija govora uslov sticanja svijesti. - Orije nego sto sam u relaciji sa nekim bivstvom treba da sam ga shvatio kao bivstvo. Razumjevajuci bivstvo ja mu istovremeno iskazujem i svoje razumjevanje. Covjekje jedino bivstvo sa kojim se ne mogu sresti a da mu neizerazim sav taj susret. Upravo se po tome susret razlikuje od spoznaje.U svakom odnosu prema ljudskom bicu postoji svojevrstan pozdrav pa makar i u vidu odbijanja toga pozdrava.Covjek je dostupan upravo kao bliznji, kao lice. -Bivstvo je sredstvo, cilj, potrosno, ono nam pripada. -Susret sa drugim iskazuje se u tome da uprkos mojim zamisljanjima o dominaciji nad njim ja njega ne posjedujem. Drugi je jedino bivstvo koje mogu htjeti da ubijem. Mogu htjeti, ali ipak je ta mog sustina suprotnost moci. U samom trenutku kada se javlja moc da ubijem drugoga, drugi mi je izmakao.Biti u relaciji sa drugim lice u lice, to zanaci ne moci ga ubiti. -Ako su stvari samo stvari to je zbog toga,sto se odnos sa njima uspostavlja samo kao razumjevanje, kao bistvujuce. -Relacija s licem, dozivljaj zajednice-govorenje-jeste relacija sa samim bistvujucim, kao cistim bistvujucim. Lice znaci na drugaciji nacin, slusanje i govorenje , moralna svijest, razotkrivanje. Svijest potvrdjuje nemogucnost ubijanja. Ono ljudsko se jedino prikazuje u relaciji koja nije moc.

-neko ljudsko bice moze sebe smatrati totalitet samo ukoliko mu nedostaje misljenje. Nije da se ono vara ili da misli pogresno, ono uopste ne misli. Mi to konstatujemo kao slobodu ili nasilnost bica. Cinicno ponasanje pronalazimo i u covjeku. -Zivi stvor nije lisen svijesti, ali on ima jednu svijest lisenu spoljasnosti, svijet koja ne haje da se situira u odnosu na neku spoljasnost, koja serbe ne pojima kao dio neke cjeline, svijest bez svijesti kojoj odgovara termin nesvijesnog ili instikta. Unutrasnost koja se suprostavlja spoljasnosti, koja funkcionise kao odsustvo spoljasnosti. Zivi stvor zivi pod znakom sloboda i smrt. Misljenje postaje misljenje upravo onda kada svijest primi svijest o sopstvenoj posebnosti tj. Kada poimi spoljasnost. Misljenje uspostavlja odnos sa sadasnjosti. Kao mislece bice, covjek je onaj za koga spoljni svijet ezistira. Polozaj covjeka kao umne zivotinje ostvarujer se kroz rad i volju. -Odnos instinkta i svijesti nije znanje, vec smrt. Smrcu zivo bice stupa u totalitet, ali vise nista ne misli. -problem vlastiotog ja i totaliteta je sustinski pojam nevinosti. -misljenje nije naprosto prisjecanje vec spoznaja novog. -Individualnost vlastitog ja se razlikuje od svake date individualnosti, po tome sto njegov ibndetitet nije sacinjen od onoga sta ga razlikuje od drugihm vec od njegovog refiriranje na sebe. Totalitet u koji se situira neko mislece bivstvo nije puko sabiranje bivstva vec sabiranje bivcstva koje ukupno ne cini mnostvo. U tome je orginalnost ljudskog bica. - Istovremeno ucestvovanje i neucestvovanje je jedna egzistencija koja evoluira izmedjeu krivice i nevinosti, izmedju moci nad drugima, samoizneveravenja ili vrcanja sebi. -Bivstvo nasprem vlastitog ja -Drustvo=bistva koja govore suocavaju se. -Promisljanje neke slobode spoljasnje u odnosu na moju je prvo misljenje. -Uslov misljenja je moralna svijest. -Krivica i nevinost pretpostavljaju jedno bivstvo-koje se ne podudara s bivstvom posto je ono krivo ili nevino u odnosu na drugoga ili u odnosu nekog nacela iz koga proizilazi vlastito ja. Bozanski oprost vraca gressnom ja , negov inicijalni integritet i gfarantuje mu negovu suverenost na taj nacin nepromjenjivu. Medjutim religije su izgubile rukovodecu ulogu u modernoj svijesti. Znacaj dio covjecanstva se vise ne nalazi u religiji ili u religioznom putu. -Jedino intimno drustvo je moguce udvoje, izmedju mene i tebe, medju nama smo.Ono iskljucuje trcu osobu treci covjek narusava tu intimnost. -pobozna osoba moze patit zbog krivice, ona moci poboznu svijest, ona se moze kako tako izlijeciti milosrdjem, ljubavlju prema bliznjem koji pokuca na vrata, milostinji koja se daje siromahu, dobrocinstvu prema bilo kom covjeku. -Emocija u drustvu koja utemeljuje svo drustvo jeste ljubav.Voljeti znaci egzistirati kao da su onaj ko voli i voljeni sami na svijetu. Ljubav to je vlastito ja zadovoljeno sa nekim ti, koje nalazi u drugom opravdanje svog bica. Moral postovanja predstavlja moral ljubavi.Svaka ljubav ukoliko ne postane sudjenje i pravda jeste ljubav jednog para-jedan par =zatvoreno drustvo.drustvena stvarnost neophodno podrazumjeva egzistenciju teceg. -Drugi i spoljasnost ne oznacavaju nuzno tiraniju i nasilj-spoljasnost bez nasilja jeste spoljasnost govora. Bog je u prvom redu sagovornik koji nasu privatnu sferu medjunama cini javnom. -Mi nismi mi samim tim sto smo u drami ciji mi autor nismo, mi smo figure poretka stranog na nivou naseg intimnno drustva, poretka kojim mozda upravlja inteligencija,

koja se u svijesti jedino otkriva svojim lukavstvom.Niko ne moze da pronadje zakon svog djelanja u svom srcu. Covjek vise neispovjeda svoje grijehe vec covjek koji prihvata optuzbe. -Kriza ljubavi i religije koja proizilazi iz otkica drustvene istinitosti. -Niko nije identican sebi, bica nemaju svoj identitet, lica su maske. -Svijet bez pocetka u kome se misli ne znajuci sta se misli.Za um, jedan um ne moze biti drugi. -Govor u meni i drugom budi ono sto nam je zajednicko, ali on pretpostavlja i nasu dvojnost.On se odigrava medju bivstgvima medju supstanicama koje nisu dio rijeci vec ih izgovaraju izgovaraju. -Znanje bi vec pretpostavljalo vlastito ja. Svako znanje o ovom ovdje je vec znanje za mene koji sam ovdje. -Mogucnost nepravde je jedine mogucnost ogranicenja slobode i uslov totaliteta. Mogucnost nepravde lezi u mogucnost da volja moze biti lisena svoga dijela. Volja biva napastvovana,prinudjivana, sve dok ne bude navedena da zaboravi na svoje, sve dok ne bude navedena dav dozivi naklonost sile koja je slama. Od covjeka se moze uciniti sta god se hoce. Nepravda je uvijek ekonomska. Da bih znao svoju nepravdu potrebno mi je da mi neko trazim da polozim racune. Govorom obracamo se drugom i prizivamo ga,samom tim mi ga priznajemo, sto ce reci da vjerujemo u njega. Lice koje me gleda potvrdjuje me. Ljubav nastaje medju nejednakima i zivi od nejednakosti. Jedini cilj pravde moze biti ekonomska jednakost. Iluzorno je govoriti da ona moze nastati i opstati izvan ekonomskoh odnosa. U carstvu cistog postovanja. -Novac zadrzava volju sa moci koju joj daje, on zadrzava pojedince izvan totaliteta posto oni njime rasplazu, on djeluje na volju kojoj laska ,a prisvaja i licnost.

MISLITI NA DRUGOGA -Susret s drugim je smjesta moja odgovornost za njeaga. Odgovornost za bliznjeg koja je bezsumnje, strogo ime za ono sto se naziva ljubav, prema bliznjem, ljubav bez erosa, ljubav u kojojn eticki momenat odnosi prervagu nad strastvenim momentom, ljubav bez pozude. -U svijetu uvijek postoji treci, on je takodje moj drugi, moj bliznji. -Svaki covjek je jedimstven, svako bice je jedinstveno. -U licu drugog uvijek postoji smrt drugog i na neki nacin podsticaj za ubistvo, iskusenje da se ide do kraja i u isto vrijeme ono je paradoksalno=Lice je takodje zapovjest Ne Ubi. a pocetku mio je malo vazno , sta je drugi u odnosu na mene, to je njegova stvar za mene je on onaj za koga sdam odgovoran. -Kad govorim o pravdi, ja uvodim ideju borbe protiv zla, ja odustajem od ideje opiranju zlu.Dzelat priziva nasilje i nema vise Lice. Kada ne bi bilo poretka pravde ne bi bilo granice mojoj odgovornosti. Postoji udeo nasilja u drzavi, ali ono moze sadrzavati pravdu. Drugi covjek vas se tice i kada mu treci covjak nanaosi zlo, vi se tu nalazite pred nuznoscu pravde i izvijesnog nasilja. . Kada bi nas na svijetu bilo samo dvoje ne bi bilo problema. Sama pravda se radja iz milosrdja, pravda i molosrdje modu izgledati tydji jedni drugom, a ustvari su neodvojivi, osim ako se nalazite na pustom ostrvu bez ljudi i

terceg covjeka. Ja sam odgovoran za drugog cak i kada on vrsi zlocine. Svi ljudi su odgovorni jedni za druge , to je najbitnije u ljudskoj svijesti-formulacija Dostojevskog. Pravda proiuzilazi iz ljubavi . Ljubav uvijek treba da nadzire pravdu. Odgovornost koju nekom ustupate vise nije odgovornost. Ja stajem na mnijesto svakog covjeke ,a niko ne moze stati na moje moje mjesto, zamijeniti me i u tom smislu ja sam izabran. Ono sto nedostaje odgovornosti kao ljudskom nacelu, mozada vam Bog pomogne da budete odgovorni , a to je blagost. U drugom covjeku postoji stvarno prisustvo Bozije, ja ne kazem da je drugi covjek Bog, vec da ja na negovom licu cujem rijec Boziju. Moc svijesti upste nije u njenim mocima, vec u njenoj odgovornosti. Imat ces koga da volis za koga da zivis ne mozesd da postojis samo za sebe. Probuditi se zanci otkriti svoju odgovirnost za drugoga, budjenje za ljudskost. U svakom slucaju mlosrdje je nemoguce bez pravde, a pravdas se bez milosrdja izopacuje. Ocigledno je da u covjeku postoji mogucnost da se ne probudi tj, mogucnost zla. -Mili i dragi za zivota bijahu, ni smrt ih ne rastavi, ljubav izmedju oca i sina, za koju bi se reklo da je na neki nacin jaca od smrti, sustina snage ljubavi. Nespokojstvo zbog smrti drugoga nalazi ispred brige za sebe. -Covjek kao covjek imao bi izuzetno mjesto u bistvu, to bi bilo pravo na slobodu i nezavisnost koju svako priznaje. Pravo na poziciju na zastitu od neposrednog poretka, zivim i mislecim bicima Prirode , koja se u izvijesnom smoslu odnosi i na ljudska bica i obuhvata ih. Pravo koje se otkriva na obavezi, koja lezi na ljudima kojinsu sami slobodni-da se covjek postedi od zavisnosti u kojoj bi on bio puko sredstvo neke svrhovitosti ciju svrhu on ni u kom slucaju ne bi predstavljao. Obavezi da se covjek postedi prinuda, ponizenja, lutanja, pa caki i boli i mucenja koje jos uvijek obuhvata slijed prirodnih fenomena-fizickih i psiholoskih-kao i nasilja i surovosti zlih namjera ljudskih bica. Formalna sustina ljudskih prava moze varirati u funkcije fakticke situacije svake zemlje. -Dobrota, djetinja vrlina, milosrdje i samilost i odgovornost za drugoga i mogucnost zrtvovanja, opstaju u svom bivstvu radi situacije u kojoj drugi ima prednost nad nama samima. Nesebicnost dobrote, drugi u svom zahtjevu koji je naredba, drugi kao lice, drugi koji me se tice, cak i onda kada me se ne tice, drugi kao bliznji i uvijek stranac, a ja onaj koji mora dea odgovori, nezamjenjiv i na taj nacin izabran i istinski jedinstven. Dobrota prema prvom covjeku sa ulice, pravo drugog covjeka na sve. - E tika briga usmjerene na bistvovanje drugoh nego sto smo mi sami, neravnodusnost premea smrti drugog i samim tim mogucnost umiranja zaa drugog, mogucnost svetosti. Izmedju vlastitog ja i drugog, eticki dogadjaj, milosrdje i samilost, plemenitost, vodi s onu stranu ili izdize iznad bivstva i bistvovanja. Drugi je jedinstven, ne podnosi sudjenje, on je smjesta ispred mene, ja mi dugujem odanost. Potrebni su mi sudjenje i pravda cim se pojavi treci. I zvori milosrdja nisu iscezli pod politickom strukturom institucija. Vlastito ja kao subjekat etike, za sve je odgovorno i za sve ljude njegova odgovornost je beskonacna. Nije li to neostvariva situacija u zivotu, ne postoji ;li tu nemoc etike u njenoj zelju da cini dobro? Ja ne znam da li je ta situacija neostvariva u zivotu. O na noje ono sto se naziva prijatnim, ona nije ono sto se naziva ugodnim, ali ona jeste dobro. Veoma je tesko ovo pripovjadati jer nije popularni i izaziva smijeh u razvijenim drustvima. Od etike do politike pitanje medjuljudskog je pitanje pravde. Temelj pravde je svijest,a ne obrnuto. Kad se govori o svijesti, govori se o znanju, biti svijestan to znaci znat, da bi se sprovodila pravda treba znati suditi, obrazovati pojmove, porediti.Odgovornos za

drugogt-koja je milosrdje i i ljubav- zaluta i samim tim traga za istinom. Nij esvijest ta koja utemeljuje dobro, vec dobro priznaje svijest. Mudrost, to je ono sto nalaze dobro. Svaka dusa tezi za dobrim i cini sve da do njega dodje. Bica se ne porede kao lica, vec kao gradjani, kao mnostvo u jednom rodu, a ne kao jedinstvenost. Kada govoim o jedinstvenosti ja takodje kazujem drugost drugog. - Ideja beskonacnog je ideja Boga. -Mogucnost zrtvovanja kao smosao ljudske pustolovime, smislenost uprkos smrti pa makar ona bila i lisena vaskrsenja. Krajnji i poslednji smosao ljubavi bez pozude i jednoga ja koje vise nije mrsko. Ljubav prema bliznjem , odgovornost za drugog, eventualno umiranje za drugog, zrtvovanje do lude pomisli gdje me umiranje drugog moze brinuti prije i vise od sopstvene smrti. Vlastito JA se ne moze osloboditi od svoje ljubavi prema drugom. -Jedino prebivaliste dobra u bivstvu. Malena dobrota, koja ide od covjeka do covjeka, ne prolazeci mjestioma i prostorima gdje se odvijaju dogadjaji i dejstvuju sile. -Glavna tema Levinasa je tema deformalizacije pojma vremena.