ISTORIJA

\uro To{i} OSLOBA\AWE JAJCA OD TURAKA KRAJEM 1463. GODINE Poslije povla~ewa turske vojske po~etkom 1398. godine do{lo je do zna~ajnih promjena u Bosni, koja se ve} u proqe}e na{la u "sva|i i razdoru" zbog rje{avawa sudbine Radi~a Sankovi}a i kraqice Jelene. Vojvoda Radi~ je bio oslobo|en iz dubrova~kog zatvora, a kraqica Jelena zba~ena s prijestoqa. U wenoj detronizaciji i dovo|ewu novog kraqa, Ostoje, u~estvovali su neki bosanski velika{i predvo|eni, izgleda, Hrvojem Vuk~i}em koji se ponovo okrenuo Ladislavu Napuqskom i time usmjeravao "dr`avnu politiku" Bosne u drugom pravcu.1 Izgleda da nisu sasvim bez osnova ni tu`be kraqa @igmunda, po kojima se ovaj mo}ni Hrvatini} "kao nevjernik... pridru`io dru{tvu du{mana krsta Hristova...Turcima" i kao takav smjerao da "svom snagom" udari na "vjerne nama i na{oj svetoj kruni {to borave u kraqevini Bosni". Vidjev{i u tome pogibeqnu namjeru uperenu ne samo protiv Ugara nego i protiv "nama vjernih " u Bosni "koja je {tit i odbrana...na{ih kraqevstava Dalmacije i Hrvatske protiv onih du{mana Hristovih", @igmund se odlu~io da "oru`anom rukom" odvrati vojvodu Hrvoja od "drzovita izvo|ewa opake mu namjere" i wegovu oholost presije~e i kazni "kosom strogosti".2 Takvim prisnim odnosom izme|u Hrvoja i Turaka, kraq @igmund se, pored ostalog, koristio i kao izgovorom kada je sredinom 1398. godine provalio u wegove Dowe Krajeve, sve do Vrba{kog grada, da bi se ubrzo vratio ku}i neobavqena posla. Da bi mu vratio "milo za drago", Vuk~i} je navalio potom preko Une na Dubi~ku `upu koju je prikqu~io svome kraqevstvu i na taj na~in, barem za neko vrijeme, zaustavio @igmundovo napredovawe prema Bosni.3 Vjerovatno kao nagradu za to, dobio je 8. decembra 1400.godine od kraqa Ostoje (tako|e turskog {ti}enika) `upu Livno sa Bistri~kim gradom.4 Nasuprot o~itoj saradwi s vojvodom Hrvojem, Turci se, prema sadr`aju jednog ne tako davno prona|enog pisma, javqaju kao protivni~ka strana u Bosni. Mle~anin "Aloisio de Canal" koji je `ivio u Modonu, na ju`nom rtu Peloponeza, pisao je, navodno, drugog januara 1401. godine svome tastu, venecijanskom kastelanu u Istri, kako je saznao preko Antonija de Pirolija, poslanika na dvoru hercega Stefana (a ne vojvode, kao {to je izdava~ pisma pogre{no protuma~io rije~i ducha Stefano) da se Stefan izmirio sa sinom i da su otac i sin dobro primqeni od kraqa koji se nalazio u Bosni. Potom je
S. ]irkovi}, Istorija sredwovekovne bosanske dr`ave (Istorija Bosne), Beograd 1964, 185. T. Smi~iklas, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (Codex diplomaticus), XIII, Zagreb 1990, 345, 2. VI 1398; Upor. F. Sisic, Vojvoda Hrvoje Vuk~i} Hrvatini} i njegovo doba (Vojvoda Hrvoje), Zagreb 1902, 128-129. 3 Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1942, 376 i P. ]o{kovi}, Dubica u bosansko-ugarskim odnosima (1398-1402) (Dubica), Istorijski zbornik II/2, Bawaluka 1981, 43-53. 4 F.Miklosi},Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae,Bosnae,Ragusii (Monumenta Serbica),Vienne 1858, 247-250,8.XII 1400.Upor.\. To{i}, Bosna i Turci od Kosovske do Angorske bitke (Bosna i Turci), Zbornik za istoriju BiH 1, Beograd 1995, 94.
1 2

218

\uro To{i}

Stefanov sin bio poslat sa jednim od ugarskih kapetana da potra`e turskog kapetana koji je tako|e boravio u Bosni. Tad se pri~alo da su kraqevi qudi porazili Turke i zarobili izvjestan broj spahija (sibasi!) koji su bili izvedeni pred kraqa i, po wegovom nalogu - pogubqeni. Kraq se nalazio u mjestu zvanom Javiza, gdje je napadao na neku tvr|avu u kojoj je bila turska posada od 400 qudi.5 Na prvi pogled, s pomalo nejasnom porukom, ovo pismo nas ponovo vra}a na prostore Bosne. O hercegu Stefanu i wegovom sinu iz ovog doba, kao i o mjestu Javiza (u takvom obliku), ne zna se ni{ta (?), a ako je kraq od koga su prethodna dvojica "dobro primqeni" bio bosanski vladar Ostoja, onda je on za kratko vrijeme promijenio stav prema Turcima, i od wihovog doju~era{weg, najbla`e re~eno, simpatizera, postao `estoki protivnik koji je naredio ~ak i ubistvo nekoliko zarobqenih spahija. Doslovno uzeta, ova uzbudqiva informacija u suprotnosti je sa danas prihva}enim mi{qewem istori~ara po kome Bosna, u uslovima op{te turaske podr{ke Hrvoju Vuk~i}u pred naletima ugarskog kraqa @igmunda, nije bila izlo`ena napadima Turaka tokom 1400. godine.6 Ona bi, dakle, svjedo~ila da bosansko savezni{tvo s Turcima nije izdr`alo, ve} da su oni , uprkos wegovom postojawu, bezuspje{no napadali Bosnu. Me|utim, pomenuta surovost wenog kraqa prema turskim zarobqenicima, kada su mu na granici zemqe stajali Ma|ari, bila bi, kako duhovito primje}uje Xon Fajn, malo previ{e i "za Ostojinu lakomislenu glavu".7 Imaju}i u vidu sve to, kao i ~iwenicu da me|u istaknutijom bosanskom vlastelom toga doba nije bilo li~nosti koja bi, po wemu, odgovarala "vojvodi Stefanu", ovaj ameri~ki istori~ar je poku{ao da ponudi novu interpretaciju pomenutog pisma. On je, u stvari, po{ao od pretpostavke da je navodni vojvoda Stefan bio neki neidentifikovani ma|arski plemi} koji je, zajedno sa sinom, "dobro primqen od kraqa koji se nalazio u Bosni". Polaze}i od formulacije zavr{nog dijela prethodne re~enice, Fajn je nastojao da u pomenutom kraqu "koji se nalazio u Bosni", prepozna ugarskog vladara @igmunda, jer da se radilo o bosanskom kraqu Ostoji ovakva formulacija bi postala besmislena. To je branio time {to su se Turci, kao bosanski saveznici, mogli na}i negdje na podru~ju sjeverne Bosne, gdje su ih pratile @igmundove jedinice (kojima je on li~no komandovao) i pri tom zarobile neke od wihovih vojnika, {to bi bilo previ{e i za Fajnovu prebrzu ruku. Wega ne zbuwuje ni @igmundova strogost prema tim zarobqenicima, budu}i da mu je ovaj poznat po sje~i 170 bosanskih plemi}a poslije pobjede u bici kod Dobora, 1408. godine.8 Sumwaju}i uop{te u ispravnost wenog imena, Fajn je razmi{qao da li tvr|avu Javiza treba tra`iti u sjevernoj Bosni, ili, mo`da,
5 "Da novo si sentte per misser Antonio di Pirolli, vestre ambasador del ducha Stefano.Dixe chome l'averia fato la paxe tra el padre e'l fio, he che iera andati a la prexenzia del re se trovavo in Bosnia he queli aveva ben visti.Dapoi i ano mandato el fio del dito ducha Stefano con uno suo capetanio del re a trovar uno chapetanio di Turchi iera in Bosnia.In modo dize che le zente del re i ano rati i diti Turchi, e prexo alguni sibasi he menadi al pavion del re i fixe taiar la testa.El re se atrova a Iaviza he combate la forteza in nela qual ne son Turchi 400".Xon Fajn (JohnV.A.Fine),Novootkriveni izvor o prilikama u Bosni 1400. godine (Novootkriveni izvor), Godi{wak Dru{tva istori~ara Bosne i Hercegovine, XXXVIII,Sarajevo 1987,107. 6 S.]irkovi}, Istorija Bosne,184. 7 X.Fajn. Novootkriveni izvor,108. 8 Isto.

Osloba|awe Jajca od Turaka krajem 1463. godine

219

identifikovati sa Jajcem, koje je desetak godina kasnije, kad ga je Hrvoje pretvorio u svoju glavnu rezidenciju, dobilo najzna~ajnije fortifikacije9. Fajnova nada da }e "li~nost vojvode", odnosno hercega Stefana "biti identifikovana", a wegova interpretacija re~enog pisma "potvr|ena" osta}e neostvarena za vrijeme u kome je ono (pismo) datovano, po{to u wemu navedena lica, mjesta i doga|aji pripadaju jednom drugom, za vi{e od pola vijeka kasnijem razdobqu. Naime, mleta~ki poslanik Antonio de Piroli stigao je sredinom ili krajem septembra 1463. godine na dvor hercega Stefana Vuk~i}a, koji se tri mjeseca prije (tj. krajem juna) izmirio sa starijim sinom Vladislavom.10 Poslije izmirewa, a nakon boravka u Blagaju, Kosa~e su u oktobru iste godine sa vojskom oti{li u susret kraqu Matiji Korvinu, koji se ve} bio namjerio na ponovno osvajawe izgubqene Bosne, procijeniv{i da joj je potrebno pomo}i sada, ako joj ve} nije pomogao da ne padne pod Turke. Uvidjev{i koliku i kakvu je "ranu" ova hri{}anska zemqa zadobila, on je `urio sa tom pomo}i jer mu se, sa izgubqenih samo mjesec dana, nikada ne bi povratila sli~na prilika.11 O tome se, preko kraqevog poslanika Ladislava Vesevya, saznalo i u Dubrovniku, pa su krajem oktobra doma}e vlasti javqale hercegu Stefanu i Skenderbegu o wegovom dolasku u Bosnu.12 Odu{evqeni time, Dubrov~ani su mu uputili svoje poslanike, trojicu plemi}a, sa darom od srebrenine i drugih stvari od 300 dukata i ujedno ga pozvali da, po mogu}nosti, posjeti i wihov grad.13 Tako je Korvin kona~no pre{ao Savu i dao se na osvajawe Bosne,14 idu}i li~no na ~elu vojske da bi je pravilnije rasporedio, po{to je prethodno poslao one koji se staraju o komori kojom je, po svemu sude}i, komandovao wemu odani Emerik Zapoqa.15 Ubrzo je stigao u blizinu utvr|ewa, ili kako se uop{teno ka`e - tvr|ave i grada Jajca, koje je bilo glavni grad bosanskog kraqevstva i od svih najutvr|enije mjesto, kako samom prirodom tako i "djelom qudskih ruku".16 Vjerovatno okura`eni neposrednom blizinom ugarske vojske, doma}i qudi u Jajcu su "silom zauzeli jednu kulu, na kojoj je turski barjak bio podignut" i osvojiv{i tu kulu bacili barjak dole i po~eli tu}i Turke iz doma}e posade.17 I Ugri su, vidjev{i to,
Isto,108-109. S.]irkovi}, Herceg Stefan Vuk~i} Kosa~a i wegovo doba ( Herceg Stefan), Beograd 1964, 254-255. 11 "...intendi animum ad recuperationem Bozne recenti casu amisse, ut cui opem ferre, ne periret, preventus dolis non potui...quantum et quale vulnus Christiana respubilca in eo casu acceperat,...que si vel menstruo tempore neglecta fuisset,nunquam similem opportunitetem redituram".Monumenta Vaticana historiam regni Hungariae illustrantia (Monumenta Vaticana), Series prima, Tomus sextus, epistolae (ep.) XIX,27,27.I 1454. 12 "...significandi cherzech Stiepano, illustri domino Schenderbegh et aliis...de novis, quashabemus de adventu maiestatis domini nostri in Bosnam".Historijski arhiv Dubrovnik (HAD):Acta Consilium Rogatorum (Cons.Rog.)XVII fol.289,30.X 1463. 13 " ... de mittendo ambassiatam ad serenissimum dominum nostrum Mathiam regem hungariae... de mittendo tres ex nobilibus nostris. HAD: Acta consilium maius (Cons. Mai.) XII fol. 412, 3. XI 1463; "... de dando serenissimo domino nostro ducatos trecentos in argentariis et aliis rebus", HAD: Cons. Rog. XVII fol. 294, 12. XI 1463; " ... de invitando ...maiestatem serenissimum dominum nostrum regem Mathiam ad visitandum personaliter hanc civitatem suum." HAD: Cons. Rog. XVII fol. 291, 5. XI 1464. 14 "... ut idem serenissimus rex transiret Savam, et ad impresiam illam Bossine se conferret." [. Ljubi}, Listine o odno{ajih izme|u Ju`noga Slavenstva i Mleta~ke republike X (Listine X), Zagreb 1891, 291, 29. XI 1463. 15 "...coegi prius meipsum, quam recte dispusuerim, premisi, qui expedirent impedimenta." Monumenta Vaticana, ep. XIX, 27. 27, I 1464. 16 " ...ipse accessi, et arcem, sive ut communiter loquimur, castrum et oppidum Jaiza nominatum obsidione circumdedi, quod quidem caput regni illius est et locus tam natura ipsa, quam arte et ope inter omnia munitor." Monumenta Vaticana, ep. XIX, 27, 27. I 1464. 17 M. Konstantinovi}, Istorija ili qetopisi turski (Istorija ili qetopisi), Glasnik u~enog dru{tva XVIII, Beograd 1865, 149.
10 9

220

\uro To{i}

brzo pristigli i iz te kule nastavili prodirati u varo{ te zapo~eli `estoku borbu s neprijateqskim turskim ~etama. Istog tog, ~etvrtog dana po redu od uspostavqawa opsade, savladali su i Turke, s tim {to su mawi dio pobili, dok je ve}i dio, predvo|en Jusufom Harambegom, pobjegao u tvr|avu i produ`io da se `ilavo brani.18 Dva naredna mjeseca, ili ta~nije - punih osam nedeqa, Korvin je iz svih raspolo`ivih oru`ja tukao jaja~ku tvr|avu, ali ona se nije predavala.19 U me|uvremenu su stigli i neki doma}i plemi}i sa vojskom, me|u kojima i herceg Stefan i sin mu Vladislav, gdje su "lijepo primqeni od kraqa", {to je na kraju i odnijelo prevagu na "tasu" hri{}anske pobjede.20 Poslije dolaska Vladislav je bio poslat sa jednim od ugarskih kapetana, vjerovatno Emerikom Zapoqom, da potra`i mo`da upravo onog "capitaneum Theucrorum qui venit cum dicto fili duche Steffani contra patrem suum"( turskog kapetana koji do|e sa re~enim sinom hercega Stefana protiv wegovog oca).21 Mo`da je ovaj neuravnote`eni nesre}nik, koji je samo devet mjeseci ranije ( u februaru 1463. godine) "doveo Turke u hercegovu zemqu nekim klancima kuda ranije nijedan Tur~in nije mogao pro}i",22 poku{avao sada da sa tim turskim vojnim dostojanstvenikom prona|e neko mirno rje{ewe problema. Me|utim, nikakvog mirnog rje{ewa nije bilo na pomolu, ve} se morao i sam, {to hitnije, ukqu~iti u zajedni~ki rat protiv Turaka s kojima je dotad stalno koketirao, o ~emu najboqe svjedo~i poveqa koju mu je 6.decembra 1463. godine izdao ugarski kraq u Jajcu. Od wega je Korvin, pored direktne vojni~ke pomo}i, o~ekivao i pomo} u savjetima strate{ke prirode, {to je, bez ikakvog ustezawa, isticao i u samoj darovnici. Ukoliko bi savezni~kom vojskom komandovao li~no kraq ili neko od ugarskih barona i Vladislav je morao biti na ~elu svojih jedinica, a ako bi Ugre predvodio neko ko nije bio iz plemi}kog roda, on je morao poslati vojsku, ali bez li~nog prisustva. U znak zahvalnosti za u~e{}e u predstoje}em ratu, Kosa~a je od kraqa dobio potvrdu tih, nedavno od Turaka zauzetih krajeva - `upe Uskopqa s tvr|avom Veselom Stra`om, `upe Rame s tvr|avom Prozorom i livawske `upe s Livnom i, zajedno sa sinom Bal{om, bio primqen u red ugarske vlastele.23

"...factaque irruptione in oppidum cum hostibus Turcis armis pugnatum est. Hi quoque die eodem, qui quartus erat posite obsidionis, a nostris superati, necantur alii, quidam vero in arcem profugere compelluntur." Monumenta Vaticana, ep. XIX, 27. 27. I 1464. Neubjedqivo je obja{wewe ]. Truhelke (Kraljevski grad Jajce, povijest i znamenitosti/ Kraljevski grad Jajce, Sarajevo 1904, 17), da taj Harambeg, prema savremenom qetopiscu Mihailu Konstantinovi}u iz Ostrovice, zvani Jusuf, bija{e po svome zvawu haramba{a, kome kasniji pisci zamjeni{e wegovo li~no ime nazivom zvawa i tako od Jusufbega napravi{e Harambega. S druge strane, me|utim, F. Babinger (Mehmed Osvaja~ i wegovo doba / Mehmed Osvaja~/, Matica srpska, Novi Sad 1968, 165) je odnekuda, ne navode}i izvora za to, za ovog zapovjednika jaja~ke tvr|ave tvrdio da se zvao Iqas-beg. 19 M. Konstantinovi}, Istorija ili qetopisi, 149. 20 X. Fajn, Novootkriveni izvor,108 i V. Stefanovi}, Ratovawe kraqa Matije u Bosni i wegovi odnosi s papskom kurijom i ~e{kim kraqem u stvari akcije protiv turaka ( Ratovawe keaqa Matije u Bosni ), Letopis Matice srpske, kw.233, sv.1-2, Novi Sad 1932, 10. 21 M.[unji}, Bosna i Venecija ( Odnosi u XIV i XV stolje}u ) / Bosna i Venecija/, NKD Napredak, Sarajevo 1996, 361, 363. 22 Isto, 358. 23 L. Thalloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens in Mittelalter (Studien zur Geschichte), Munchen und Leipzig 1914, br.LXXX, 418-422, 6.XII 1463.

18

Osloba|awe Jajca od Turaka krajem 1463. godine

221

Poslije obavqenog posla s Vladislavom, ugarski kraq je ubrzo imao sastanak i sa hercegom Stefanom, na kome su izmijeweni me|usobni darovi.24 To potvr|uje i "velika {uba crvena od aksamita koja je dobijena od gospodina kraqa Matija{a", popisana me|u hercegovom ostav{tinom u testamentu.25 Tome sastanku je, zajedno sa Stefanom, prisustvovao i wegov stari i vjerni saradnik - gost Radin, kome je kraq, u znak po{tovawa, poklonio isti haqetak kao i hercegu.26 Ko zna kako bi se ova Korvinova ekspedicija u Bosni svr{ila bez vojne pomo}i Kosa~a, samo da se du`e zadr`ao na onoj qutoj zimi koja mu je vi{e lomila snagu nego neprijateq.27 Ukoliko nije bio suvi{e li~an, stari herceg je pred samu smrt pisao mleta~kom du`du da se kraq "sa malo vojske ne bi mogao odr`ati na bojnom poqu", pa je "Bo`ijom i wegovom pomo}i i zadobio Jajce".28 [to se wegove opaske o ma|arskoj vojsci ti~e, ona nije bez osnova jer je imao priliku da je za vrijeme borbe dobro vidi i prou~i. Kraq Matija je zaista u po~etku vojno slabo stajao: glavni oslonac mu je ~inila neregularna feudalna vojska od svega 14.000 kowanika i 5.000 pje{aka, dok redovne staja}e vojske, kakvu je tra`ilo novo vrijeme, gotovo nije ni bilo zbog nedostatka sredstava za weno izdr`avawe.29 Doda le se vojni~koj pomo}i i hercegova nov~ana pomo} kraqu od 12.000 dukata, onda ne treba da ~udi za{to je sultan kiptio od mr`we dok je govorio da je "zbog hercega Stefana izgubio Jajce, a ne zbog ugarskog kraqa".30 Na ovom sastanku sa kraqem Matijom, herceg je ugovorio da }e kraq pomo}i neke wegove gradove ~ija je opsada stradala od gladi. Sve je to, me|utim, ostalo samo na praznim obe}awima, koja je Korvin vezivao uvijek za nove rokove.Stoga je herceg poku{ao da kod wega stvori ve}e interesovawe predlogom da po{aqe svoje posade i uzme pet gradova, me|u kojima Mile{avac, Samobor i Prilep, ~iji je polo`aj bio osobito te`ak i da mu za wih dade zamjenu u Ugarskoj.31 Da li je stari Kosa~a ostao do kraja s kraqem ili se vratio ku}i prije osvajawa tvr|ave, ne bismo znali re}i, po{to se u Dubrovniku 21. decembra odlu~ivalo o upu}ivawu dvojice vlastelina da ga do~ekaju i ~aste prilikom
" Da poi siando vegnudo la sacra sua maista a Jaica, andai da lui cum la mia cente, e li ge feci alguni presenti quelli se rechiedeva ala sua maiesta".I. Nagy-A. Nyari, Magyar diploczia emlekek Matyas kirali kirabal II (1458-1490)/Magyar diplomaczia emlekek Matyas Kirali),Budapest 1877,45,10.III 1466; [.Ljubi}, Listine X, CCCLXIII, 350-351, 10.III 1466. 25 Q. Stojanovi}, Stare srpske poveqe i pisma II ( SSPP II ), Beograd 1934, 88, br. 680, 20.V 1467 26 ]. Truhelka, Testament gosta Radina.Prilog patarenskom pitanju (Testament gosta Radina ), GZM, XXIII Sarajevo 1911, 365. 27 "...multa ex asperitate hyemis...plus quam hostilia passus".Monumenta Vaticana, ep.XIX,27,27.I 1464. 28 "...perche cum pocha cente non podeva star a campo...per dio e per mi have Jajce".I. Nagy-A. Nyari, Magyar diplomacziai emlekek Matyas Kirali korabol, 45,10.III 1466; [.Ljubi}, Listine X, 351, 10.III 1466. Da je ugarski kraq imao "malo vojske" (pocha zente) ka`e i jedno savremeno pismo. G. Praga, Testa volgari spalatini (Testa volgari),Atti e memorie delli societa dalmata di storia patria II (1927), 124. 29 V. Stefanovi}, Kraq Matija i srpska despotovina (Kraq Matija), Novi Sad 1932, 2-4. 30 "...mandai ala sacra Maiesta de lo Re de Hungaria XII m. ducati...per el Ducha Stefano ho perso Jajze e non per el Re de Hungaria".I. Nagy-A. Nyari,Magyar diplomacziai emlekek Matyas kirali korabol),45,10.III 1466;[.Ljubi}, Listine X, 350-351, 10.III 1466. 31 "...specialmente de securer alcuni mie castelli, iquali erano conduti a gran extremita de fame.Ala qual promessa sono passati anni do mettando multi termini...chel debia mandar el secorsso a zinque castelli e tegnirli per lui. Et chel me daga per essi contracambio in Hungaria... de li qual cinque castelli tre sono persi,Millosevac, Samobor et Prilep".J. Nagy-A.Nyari, Magyar diplomacziai emlekek Matyas kirali korabol, 45, 10.III 1466:[.Ljubi}, Listine X, 351,10.III 1466.
24

222

\uro To{i}

prolaska kroz Konavle.32 Tada se, me|utim, nije pojavio tamo, pa se ponovo desetak dana kasnije (kada je Jajce uveliko bilo u ugarskim rukama) o~ekivalo da }e do}i da lovi u Konavlima.33 Osim hercega Stefana i wegovog sina Vladislava, i neka druga vlastela je pristizala kraqu Matiji u pomo} prilikom opsade jaja~ke tvr|ave. Me|u takvima, na prvom mjestu, treba pomenuti Radi~a Banovi}a, koji je zajedno sa bratom Vu~ihnom (u po~etku vazalom Pavlovi}a, a kasnije podanikom hercega Stefana) i bratu~edom Ivanom, stupio u Korvinovu slu`bu kada je ovaj pre{ao Savu.34 Iako se ne zna, da li u sklopu ugarskih jedinica ili uz vojsku svojih novih seniora - hercega Stefana i sina mu Vladislava, oni su, ipak, u~estvovali u opsadi jaja~ke tvr|ave.35 Zato se Radi~ poslije zauzimawa grada prebacio sa kraqem Matijom u Ugarsku, gdje mu je ovaj, u znak zahvalnosti za u~iweno, darivao posjede u Donathorny i Kiralsagu.36 Sli~ne usluge Korvin nije zaboravqao ni plemi}u Ivanu, sinu pokojnog Pavla ^ubreti}a iz Vrlike "za hrabro dr`awe prilikom opsade Jajca" i darivao mu sredinom decembra vlahe "iz plemena Turli}"(de genere Turlich), koji su `ivjeli u wegovim predjelima u vrli~koj `upi.37 Uprkos vojni~koj pomo}i Kosa~a, Banovi}a i ^ubreti}a, kraq Matija se u opsadi jaja~ke tvr|ave susretao s mno{tvom raznih nevoqa, poput ~estih vremenskih nepogoda, a naro~ito surove zime, koje su kadkad prevazilazile i opasnosti od neprijateqa.38 Tome treba dodati i povremene nesta{ice municije i oru`ja, pra}ene dubrova~kim isporukama 5 tovara sa po 300 libara baruta u svakom tovaru (po~etkom decembra) i novih 1.500 libara baruta (krajem decembra).39 Sve je to zahtijevalo i velike materijalne izdatke, pa je kraq tra`io od Dubrov~ana da mu odjednom plate dvije godi{we rate danka od 1000 dukata unaprijed. Ovi su na to naredili svojim poslanicima da taj novac, kojim se namiruje danak do marta 1465. godine, posude od dubrova~kih trgovaca

HAD: Cons. Rog. XVIII fol. 6-6, 21. VII 1463. "...de honorando cherzech Stiepanum, si veniet in Canale ad venandum prout dicitur". HAD: Conc. Rog. XVIII fol. 8, 30. XII 1463. 34 "... ipse Radych vnacum Vtyna carnalli, as Iwan filio Johannis, patruele fratribus suis, postquam vltra fluvium Zawe gente nostras contra Turcos versus regnum nostrum Bozne transfretare fecimus, ad nostram maiestatem venit et ad nostra servicia aplicuit". E. Laszowski, Prinos historiji bosanskih porodica (Prinos historiji) Vjesnik Kraljevskog drzavnog arkiva u Zagrebu 7, 1937, 29, 17. X. 1963. O prelasku Vu~ihne Banovi}a od vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovi}a na stranu hercega Stefana vidi: M. [uica, Bosanska vlasteoska porodica Banovi}i, Istorijski glasnik, sv. 1-2, Beograd 1993, 31, nap. 36 a. 35 M. [uica, Bosanska vlasteoska porodica Banovi}i, 31. 36 E. Laszowski, Prinos historiji, 26-28, i Isti, Prilozi za povijest bosanskih porodica (Prilozi za povijest), Vjesnik Kraljevskog Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva 19, Zagreb 1917, 117-119. 37 J. Stipi{i}-M. [am{alovi}, Isprave iz arhiva JA, vol 3, Zagreb 1960, 597, br 2507, 13.XII 1463. Upor. \. To{i}, Dvije bosanske poveqe bosanskog kraqa Stjepana Dabi{e (Dvije poveqe), Istorijski ~asopis XXXIX (1992), Beograd 1994, 22, nap. 87. 38 "...laborando multa ex celi intemperie, multa ex asperitate hyemis, preterea ex incommoditate varia plurium rerum, plus quam hostilia passus" Monumenta Vaticana, ep. XIX, 27, 27. I, 1464. 39 "... de concedendo de pulvere bombardarum maiestati srenissimi domini nostri regis Hungarie salmas quinque ad libras trecentos qualibet salma in donum." HAD: Cons. Rog. XVIII fol. 3, 4. XII 1463; "... de mittendo regie maiestati libras mille quingentas pulveris a bombarda". HAD: Cons. Rog. XVIII fol. 8, 30. XII 1466.
33

32

Osloba|awe Jajca od Turaka krajem 1463. godine

223

koji bi se zadesili u Bosni i da ga predaju kraqu.40 I napokon, iz Dubrovnika je i{ao tamo i qekar Ivan Petar radi lije~ewa rawenika u kraqevoj vojsci.41 Tako je uz velike brige i napore, zahvaquju}i vlastitoj istrajnosti i upornosti, a bogami i velikoj pomo}i pristigloj sa raznih strana, Matija Korvin osvojio dugo i sna`no brawenu tvr|avu, u ~emu bi trebalo potra`iti i onu u pomenutom pismu zabiqe`enu pri~u o tome kako su "kraqevi qudi porazili Turke".42 Me|u mno{tvom zarobqenih i osu|enih neprijateqa nalazilo se sigurno onih "nekoliko zarobqenih spahija (sibasi) koji su, po kraqevoj naredbi, pobijeni", dok su preostali bili prinu|eni da predaju tvr|avu u zamjenu za vlastiti `ivot.43 Sada ve} nema sumwe u to da se kraq nalazio u mjestu Javiza (ispravno Jayica!) u kome je napadao tvr|avu u kojoj je bilo svega 400 Turaka preteklih od neuporedivo ve}eg broja turskih posadnika.44 To su, upravo, onih 400 Turaka koje je, kao robusne ratnike vje{te oru`ju, odveo sa sobom, i dr`ao kao sluge za odgovaraju}u namjenu.45 Preostaje nam da odgovorimo i na pitawe kada je ugarski kraq zauzeo jaja~ku tvr|avu. Prema jednom pismu to se desilo "u nedequ na prvi dan Bo`i}a" (heri, in festo natalis dominica).46 Me|utim, samo ~etiri dana kasnije, tj. 29. decembra 1463. godine (pogre{no datirano 1464) u Veneciji se ve} znalo da je kraq "zauzeo u Bosni neosvojivu tvr|avu Jajce i imao gospodstvo nad cijelom Bosnom" (ho obtignuto in Bosina la rocha de Jayz inexpugnabile et havere del dominio de tutta la Bossina).47 To bi bio i suvi{e kratak rok da pismo sa takvim novostima stigne iz Jajca u Veneciju. Zato je F. Babinger odnekud znao da je 16. decembra 1463. godine izgladwela tvr|ava bila prisiqena da se preda ugarskom kraqu, uvidjev{i da ni u kom slu~aju ne bi bila u stawu da se suprotstavi predstoje}em juri{u.48 To kao da potvr|je i poruka dubrova~ke vlade svojim poslanicima kod kraqa, 20. decembra 1463. godine, da se, ukoliko ovaj podigne sjedi{te u Bosni, ne mogu vratiti otuda bez zvani~nog odobrewa za to, a ako se ovaj digne i vrati u Ugarsku, dvojica od wih su se, uz kraqevo odobrewe, mogli vratiti nazad, dok ga je tre}i morao slijediti na tom putu.49 Dakle, ako
40 " ... de dando (maiestati domini nostri) ducatos mille pro tributo duorum annorm finiendorum per totum mensem martii anno 1465. et oratores nostri, qui sunt apud maiestatem suam, habeant libertatem inveniendi dictos ducatos mille a mercatoribus nostris, qui sunt in Bosna." HAD: Cons. Rog. XVIII fol. 5, 19. XII 1463. 41 "... de mittendo unum ex medicis nostris ciroicis in campum regis maiesatis causa vulneratorum medicandum... de mittendo magistrum Joannem Petrum." HAD: Cons. Rog. XVIII fol. 5, 19. XII 1463, 42 "...iam ar ipsa expugnanda...magna solicitudine...constantis tandem et perseverentis vicimus." Monumenta Vaticana, ep. XIX, 27, 27. I 1464. 43 "... ubi complures ex hostibua conclusis per opportunitatem oppressi fuere, reliqui da via duntaxat pacti, ad dedendum arcem et sesa compulsi sunt." Monumenta Vaticana, ep. XIX, 27, 7. I 1464. 44 "El re se atrova a Javiza he combate la forteza in nela qual ne son Turchi 400". X. Fajn, Novootkriveni izvor, 107. Neuvjerqiva je konstatacija ]. Truhelke (Kraljevski grad Jajce, 17) da se truski zapovjednik ~ak "sa svojih 7000 qudi nije smio nadati , da }e grad mo} or`ati i zato ostavi grad te se zatvori u tvr|, pripravqaju} se, kako bi bar wu obranio, do~im je Ma|arima ostavio predgra|e". daleko je razumnija tvrdwa F. Babingera (Mehmed Osvaja~, 196) da se "u tvr|avi nalazila osmanlijska posada od 430 vojnika i pru`ala ogor~en otpor", {to je sasvim blizu onih 400 pomenutih turskih posadnika. 45 "Ex quibus prope quadrigentos in vita servatos, bellatores quidem robustos et armis assuetos, mecum eduxi, habiturus eos pro servis ad ussum opportunum. Monumenta Vaticana, ep. XIX, 27. 27. I 1464. 46 Vidi o tome: V. Stefanovi}, Ratovawe kraqa Matije u Bosni, 10, nap. 2. 47 I. Maku{ev, Istorijski spomenici Ju`nih Slovena i okolnih naroda (Itorijski spomenici Ju`nih Slovena), Beograd 1882, 159, br. 11, 29. XII 1464. 48 F. Babinger, Mehmed Osvaja~, 196. 49 "...de scribendo dictis ambassiatoribus nostris, quod si Maiestas regia faceret residentiam in Bosna, non debeant inde recedere, quosquo non habebunt a nobis licentiam redeundi, sed si maiestas sua se levabit et revorteretur in Hungariam, duo

224

\uro To{i}

ve} nije posjeo jaja~ku tvr|avu, za{to bi se vra}ao u Ugarsku prije nego {to to u~ini? Ali sve i da je bilo tako, Matija Korvin nije zavr{io time ~itav posao u Bosni. Kada je osvojio Jajce, odmah se pridru`io ugarskoj vojsci koja se od ranije nalazila pod utvr|enim Zve~ajem, gdje je sultan ostavio kao zapovjednika mjesta ~uvenog Konstantina Mihailovi}a iz Ostrovice sa pedeset jawi~ara, pa je i wega zauzeo.50 Ako je vjerovati Korvinovom pismu pisanom papi Piju II, ubrzo je, poslije pada Jajca i Zve~aja, wegovoj vlasti pristupilo i oko {ezdesetak drugih bosanskih utvr|ewa.51 Tako su se gradovi koje je ovaj Ma|ar osvojio nizali u lancu koji je trebao da kao bedem hri{}anstva odolijeva napadima Osmanlija, s tim {to je Jajce, zbog svoga strate{kog polo`aja, i kasnije bilo sredi{te brojnih ratnih doga|aja koji su se odigravali na ovim prostorima.52 Vrlo je zanimqivo i Korvinovo shvatawe o dr`avno-pravnom polo`aju Bosne poslije smrti wenog posqedweg kraqa Stefana Toma{evi}a. Smatraju}i se wegovim pravim nasqednikom, on je za vrijeme svoga kratkog boravka u wenim zapadnim krajevima potegao i pravo na Toma{evi}evo vlasni{tvo u Dubrovniku, imenuju}i Junija \or|i}a svojim prokuratorom "ku}a i zemqi{ta" bosanskog kraqa, s nalogom da ga zastupa u Dubrovniku. Me|utim, Senat je u dva maha (13. i 19. januara 1464. godine) raspravqao o tom zahtjevu, odla`u}i dono{ewe kona~ne odluke53, ali je, prema Gunduli}evom nastavku Resti}eve hronike, nastojao preko \or|i}eve rodbine, budu}i da Junija \or|i}a nije bilo tada u Dubrovniku, odvratiti ovoga da se ne zauzima posebno za misiju povjerenu mu od kraqa Matije.54 Iako se nadao da }e mu se i ostala utvr|ewa bez ve}eg otpora pokoriti, {ire poduhvate preduzimane u tome smislu sprje~avalo je nepogodno zimsko vrijeme, pra}eno stalnim i sna`nim mrazovima, pa mu se ~inilo razumnijim smawiti vojsku (dovoqnu za o~uvawe zauzetog) i potra`iti neko prihvatqivije rje{ewe.55 Zato je napustio Bosnu, po{to je prethodno u wenom osvojenom dijelu, sa organizovanom posebnom banovinom sa sjedi{tem u Jajcu, povjerio upravu pomenutom Emeriku Zapoqi i vratio se u Ugarsku.56 Kada je pre{ao Savu, poslao je 27. januara 1464. godine s ushi}ewem pisani izvje{taj rimskom papi o postignutoj pobedi, iz koga i saznajemo najvi{e pojedinosti o
ipsorum debeant redire, accepta prius licentia a domino rege et tercius debeat sequi maiestatem suam." HAD: Cons. Rog. XVIII fol. 5, 20. XII 1463. 50 M. Konstantinovi}, Istorija ili qetopisi turski, 149 i ]. Truhelka, Kraqevski grad Jajce, 17. 51 "Jam circitem triginta manibus meis reddia sunt, et totidem vel paulo plura in obedientiam et deditionem accepi." Monumenta Vaticana, ep. XIX, 27, 27. I 1464. 52 ]. Truhelka, Kraljevski grad Jajce, 18. 53 " ... de induciando super responsione feceinda literis habitis a regia maiestate domini nostri super domibus et terrenis regis Bosne consignandis ser Junio de Georgio". HAD: Cons. Rog. XVIII fol. 9, 13.I 1464; "...de induciando usque ad diem XVII februari super reverso litterarum serenissimi domini nostri regis, quibus committere videtur ser Junio de Georgio procuratori domorum et terrenorum regis Bosne." HAD: Cons. Rog. XVIII fol. 12, 19. I 1464. 54 " ... non piacendo questa casa alli Signori di Ragusa, ammonirano li parenti d esso Giorgi, che si trovava absente, che non cercasse le dette case. J. Gundulae, Chronica Ragusina Junii Restii (Chronica Ragusina), Zagreb 1893, 363. 55 "...habebamque spem indubiam de ceteris...si tempestas hyberna maioribus intensa frigoribus ampliores mihi labores non interdisset.Quamobrem consultius visum est reducere exercitum, et da que uberius agenda supersunt intendere." Monumenta Vaticana, ep. XIX, 27-28, 27. I 1464. 56 " Redii ergo ex Bozna spe priori felix." Monumenta Vaticana, ep. XIX, 28, 27. I 1464; "...Quapropter constituimus fidelem nostrum Magnificum Emericum de Zapolya, nuper Thesaurarium nostrum, partium illarum Gubernatorem." C. Wagner, Analecta Scepussi sacri et profani I, Viennae 1773, 144-145.

Osloba|awe Jajca od Turaka krajem 1463. godine

225

wegovim akcijama u Jajcu i {iroj okolini. Morao je, uistinu, biti zadovoqan rezultatima lokalnog rata u Bosni, jer je od Turaka povratio upravo onaj dio koji mu je bio neophodan na toj strani radi daqe odbrane zemqe.57 Jo{ dok se nalazio na putu za Budim saop{tio je svoju odluku da }e se krunisati, gledaju}i u toj kruni "gotovo svu snagu dostojastva kraqevskoga".58 Mora da je spektakularno izgledao wegov ulazak u prijestolnicu kada je sredinom februara 1464. godine onih zarobqenih 400 turskih vojnika, odjevenih u blistavo purpurno odijelo ispred wega mar{iralo u povorci, kako bi i time uveli~ao izvojevanu pobjedu.59 Ali, tamo ga je do~ekala tu`na vijest da mu je umrla `ena, kraqica Katarina, k}erka ~e{kog kraqa. Krunisawe je, i pored toga, ipak obavqeno u zakazano vrijeme, 29. marta u Stonom Biogradu, krunom Svetog Stjepana, koju mu je prema ugovoru povratio wema~ki car.60 Dakle, cjelokupan sadr`aj ovog novoprona|enog i krajem 80-ih godina objavqenog pisma, od izmirewa oca i sina (hercega Stefana i Vladislava), preko wihovog odlaska kraqu (Matiji Korvinu) koji se nalazio u Bosni, slawa hercegovog sina (Vladislava) sa nekim od ugarskih kapetana (vjerovatno Emerikom Zapoqom) da prona|u izvjesnog turskog vojnog zapovjednika, te pri~e o kraqevoj pobjedi nad Turcima i wegovoj zapovijedi da se pobije nekoliko turskih spahija, pa do kraqevog (Korvinovog) zadr`avawa u mjestu Javiza (ispravno Jayica!), gdje je opsjedao tvr|avu sa 400 turskih posadnika- potvrdili smo iscrpnim opisom doga|aja od sredine do kraja 1463. godine, {to nas navodi na jasan zakqu~ak da je pismo pisano 2. januara 1464, a ne 1401. godine, kako je datirano.

V. Stefanovi}, Ratovawe kraqa Matije u Bosni, 12. Isto. 59 "Omnesque Caesaris Turcorum milites...purpureis splendidos vestimentis, secum deduxit, optimumque et novum genus victoriae reportavit." M. Joa de Thworocz, Chronica Hungarorum LXV (Schwandtner, Scriptores rerum Hungaricarum I, Vindobone 1746, 360. 60 "Deinde uictor rediens ad hungariam; dyademate sancti regis Stephani quod apud Fridericum romanorum imperatorem habebatur, in civitate Alberregalis potitus est" . Chronica Hungarorum impressa Buduae 1473. De coronatione regis Mathie (Faksimile- Ausgabe des ersten ungarlandischen Druches nach dem Exemplare der Bibliothek des ungarlandischer . Nationalmuseum, Budapest-Wien, 1900- Citirano prema V. Stefanovi}, Ratovawe kraqa Matije u Bosni, 12, nap. 4.
58

57

226

\uro To{i}

Summary During the last months of 1463, the Hungarian king Matija Korvin decided to conquer Bosnia again, which was under Turks. That is why, having cross the Sava, he came near Jajce, the capital of the Bosnian Kingdom, which was one of the greatest forts of medieval Bosnia. With the help of the domestic population, he and his army occupied the town from where the Turkish army, under the command of Jusuf Harambay, retreated the fort of Jajce and continued to defend for the next two months. Meanwhile, king Matija got the help of numerous domestic nobles (Stefan Vukcic Kosaca and his older son Vladislav, Radic Banovic with his brother Vucina and with nephew Ivan, and Ivan, the son of the deceased Pavle Cubretic from Vrlika), and also great material and medicine help the Government of Dubrovnik (money, arms, amunnition, medicines and doctors-surgeons). So, with extreme efforts and difficulties, in the middle of December 1463, Korvin succeeded in occupying the strongly defended Jajce fort. Soon after that, he conquered fort Zvecaj, and after that (judging from his letter to Pope Pius II) about sixty other Bosnian forts joined his government. In this manner he made chain of the conquered towns which was supposed to resist the Osmanlien attacks, because of the excellent position of Jajce and because of the important role of the centre of Jajce Banovina. Despite the achieved results, because of the bad winter weather, the Hungarian king left Bosnia and he left the rule to his devoted commander Emerik Zapolja and returned to Hungary. During February 1464, he reached Buda together with 400 captured Turks, and just after that he was crowned in Stoni Biograd with the crown of Saint Stephen. The crown was returned to him by the contract with the German emperor.