Watchman Nee PRAVI KRANSKI IVOT , ali ne ja, nego Krist u meni.

Zagreb 1968 Englesko izdanje izalo je pod naslovom THE NORMAL CHRISTIAN LIFE u izdanju VICTORY PRESS Ltd. London, neto skraeno od A. I. Kinnear-a. Preveo dozvolom engleskog izdavaa Branko akovi Copyright 1957 Angus I. Kinnear London Vlastita naklada Izdava: M. Berkovi Zagreb, Kraljevika 38 Umnoeno u Zagrebu, Gajeva 9a C. B. Predgovor prvom izdanju Autor ovog djela, Watchman Nee (Nee To-sheng) iz Fucoa, pravi rob Isusa Krista, mnoge od nas zaduio je kad je za vrijeme svoje posjete Evropi 1938 i 1939 u mnogim krugovima mladih suradnika posluio i tako jasno iznio pred oi temelje kranskog ivota i rada. Mnoga predavanja iz kojih je nastala ova knjiga ve su ponegdje objavljena i bila su na blagoslov mnogima. Druga su opet postojala samo u rukopisu ili konceptu. U uvjerenju da zasluuju da ih se objavi izdava je koristio taj materijal za sastav ove knjige. Uski dodir s g. Nee u toku 1938 god. kao i pomo i kritika drugih koji su zajedno s njim suraivali i bolje ga poznavali nego ja, doprinijeli su tome da se sauva misaono blago autora po najboljoj namjeri. Rad na ovoj knjizi bio je doivljaj koji je duboko dotaknuo sve. Predaje ga se sada itaocu, s molitvom, da bi Bog mogao upotrebiti naroiti prikaz naeg Gospoda i njegovog savrenog djela da dovede njegovu djecu do vee duhovne zrelosti i upotrebivosti. Bangalore, Indija 1957 Angus I. Kinnear Iz predgovora engleskom izdanju Novo izdanje pojavljuje se s nekim popravcima i nadopunama iz novih izvora. itaoci se jo jednom upozoravaju da je sadraj nastao prema govorenoj rijei autora. Zato on nije ni sistematski, niti u nekim podrujima iscrpno obradjen. Knjigu treba uzimati s molitvom u ruke, kao ivu vijest koja je upuena vie naam srcu nego razumu SADRAJ 1. Krv Isusa Krista 2. Kristov kri 3. Rast u kranskom ivotu Znati 4. Rast u kranskom ivotu Drite sebe da ste 5. Kri razdvaja 6. Rast u kranskom ivotu Predajte se sami Bogu 7. Vjeni cilj 8. Sveti Duh 9. Znaenje i vrijednost Rimljanima sedam 10. Rast u kranskom ivotu Hodanje u Duhu 11. Jedno tijelo u Kristu 1. KRV ISUSA KRISTA Normalni ili pravi kranski ivot - to je to? To je neto sasvim razliito nego ivot osrednjeg kranina, toliko recimo ispoetka. itaocu Svetog Pisma, na primjer, Propovijedi na gori, nametnue se vjerojatno pitanje da li je uope netko ivio na zemlji takvim ivotom, osim samog Bojeg Sina? Upravo ovo usredotoenje na Njega sadri odgovor na nae pitanje. Pavao kae u svojoj definiciji kranskog ivota u Gal. 2,20: Ne vie. ja, nego Krist. On time ne izraava neto izuzetno ili zasebno u smislu nekog vrlo visoko razvijenog kranstva. Jednostavno predouje Boju normu za kranina: Ne ivim vie ja, nego Krist ivi svoj ivot u meni.
1

Bog sasvim jasno pokazuje u svojoj Rijei da ima samo jedan odgovor za svaki ljudski problem: svog Sina Isusa Krista. Njegov postupak s nama sastoji se u tome da stavi nas na stranu, a Krista postavi na nae mjesto. Boji Sin umro je umjesto nas da mi budemo opravdani. On sada ivi namjesto nas da bi mi bili slobodni. Tako moemo govoriti o dvostrukom zastupanju: zastupanju na kriu koje nam osigurava oprotenje i zastupanju u nama samima koje nam ishodi slobodu. Sauvae nas od mnogo koje zablude, ako emo stalno imati pred sobom injenicu da Bog odgovara na sva naa pitanja samo na jedan jedini nain: to jest, da nam sve vie otkriva svog Sina. Na dvostruki problem: grijesi i grijeh Polazimo od opsenog prikaza pravog kranskog ivota kojeg nalazimo u prvih osam glava poslanice Rimljanima a osvjetliemo ove izjave praktinim iskustvima. Rimljanima 1-8 razdvaja se u dvoje. Paljivi italac otkriva da se tu govori o dvije upadno razliite stvari. Prvi dio see do gl. 5,11 a drugi se preteno upotrebljava rijec grijesi u mnoini, dok je naprotiv u drugom, uvijek iznova rije o grijehu, a jedva jo o grijesima. Zato? Prvi dio bavi se grijesima koje sam poinio pred Bogom, koji se daju nabrojiti i njihov je broj velik. Drugi dio bavi se grijehom kao naelom, koje prebiva u meni. Bez obzira koliko grijeha poinim, uvijek je jedno naelo koje me potie na grijeh. Trebam oprotenje za poinjene grijehe, a trebam izbavljenje i od sile grijeha. Jedno se tie moje savjesti a drugo moga ivotao. Mogu mi se oprostiti svi moji grijesi ali zbog prirode grijeha koja je u meni ipak ne mogu imati trajni mir. Kad zasvijetli po prvi puta Boje svjetlo u moje srce, tada molim za oprotenje, jer mi je jasno da samsagrijeio. Ali kad jednom dobijem oprotenje za svoje grijehe, dolazim do novog otkria, to jest do grijeha. Ne samo da sam poinio grijehe, nego duboko u meni ima neto pokvareno. Imam prirodu grenika, unutranju sklonost prema grijehu, mo koja me vue u grijeh. Kad nadvlada ova sila tada inim grijeh. Mogu traiti i dobiti oprotenje, ali iza toga grijeim ponovo. Tako moj ivot tee u zatvorenom krugu pada u grijeh, traenja oprotenja i ponovog pada. Istina, shvaam sa zahvalnosti dragocjenu injenicu boanskog oprotenja, ali meni treba neto vie: trebam osloboenje. Oprotenje za ono to sam uinio. Osloboenje od toga to jesam. Dvostruki Boji odgovor: Krv i kri U Rimljanima 1-8 prikazane su nam dvije strane naeg izbavljenja, prvo oprotenje poinjenih grijeha i drugo oslonoenje od grijeha. U skladu s tim pokazuje se dalja razlika izmeu oba dijela. U prvom se spominje dva puta krv Gospoda Isusa (gl. 3,25 i gl 5,9). Drugi dio razvija novu misao u gl. 6,6 da smo razapeti s Kristom. Najprije se dakle razlae da je Isusova krv prolivena za oprotenje naih grijeha i za nae opravdanje. Ovaj nain izraavanja ne upotrebljava se vie u drugom dijelu. Tamo je teite na kriu i naem sjedinjenju s Kristom u njegovoj smrti, u njegovom pogrebu i njegovom uskrsnuu. Ova razlika je bitna. Ona pokazuje da krv ima posla s naim djelima a kri s naim biem. Krv odstranjuje nae grijehe, dok kri pogaa nau sposobnost da grijeimo u samom korijenu. O tome e biti jo govora u iduim glavama. Problem naih grijeha Poinjemo dakle sa skupocjenom krvi naeg Gospoda Isusa Krista i njezinog znaenja obzirom na nae grijehe i nae opravdanje pred Bogom. To nam je predoeno u ovim odlomcima: Rim. 3,23: Svi su sagrijeili. Rim. 5,8-9: Bog pokazuje svoju ljubav prema nama u tome, to je Krist umro za nas kad smo jo bili grenici. Koliko vie emo biti sauvani kroz njega od gnjeva kad smo se sada opravdali njegovom krvi. Rim. 3,24-26: opravdani bez zasluge po njegovoj milosti otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog postavio za otkupnu rtvu vjerom u njegovu krv da pokae svoju pravdu, jer je podnosio grijehe prijanjih vremena s Bojim strpljenjem, da bi sada u ovim vremenima pokazao svoju pravdu, da je On sam pravedan i opravdava onoga koji vjeruje Isusa. (slobodni prevod, o.p.) Kasnije emo se jo navratiti na sutinu pada u grijeh i puta naeg obnovljenja. Ustanoviemo ovdje da je grijeh uao inom neposlunosti prema Bogu (Rim. 5,19). Osjeaj krivice uzastopce je slijedio grijeh. Grijeh uzrokuje prije svega razdvajanje izmeu Boga i ovjeka pri emu se ovjek odstranjuje od Boga. (God can no longer have fellowship with him, for there is something now which hinders, and it is that which is known throughout Scripture as `sin'.Bog vie ne moe imati nikakvo zajednice s ??????????????????????????????? koju itava Biblija naziva imenom grijeh.) Najprije Bog kae: Svi su pod vlasti grijeha (Rim. 3,9). Grijeh tada stvara u ovjeku osjeaj krivice koja ne dozvoljava zajednicu s Bogom, i otuenje od Boga. Sam ovjek sad u svojoj probuenoj savjesti kae: Sagrijeio

sam(Luka 5,18). Ali to nije sve, grijeh daje takoer Sotoni povod za optubu pred Bogom; nadalje na osjeaj krivice prilika je da nas optui u naim srcima. Tree, optuiva brae (Otkr.12,10) kae takoer: sagrijeio si. Da nas izbavi i povrati u boansku namisao, morao se Gospod Isus susresti s ova tri pitanja grijeha i krivice i Sotonske optube protiv nas. Morao je najprije unititi nae grijehe. To se ostvarilo njegovom skupocjenom krvi. Naa savjest optereena osjeajem krivice smiruje se, kad nam se pokae vrijednost te krvi. Konano, Isus se morao susresti s napadom neprijatelja i odgovarati na njegove optube. Pismo nam pokazuje kako Kristova krv uspjeno djeluje u ova tri smjera: prema Bogu, prema ovjeku i prema Sotoni. Za nas je neophodna potreba da upamtimo ovu trostruku vrijednost krvi prije. nego poemo dalje. Moramo biti naisto obzirom na vrijednost zastupnike smrti Gospoda na kriu i djelotvornosti njegove krvi na nae grijehe. Bez ovoga ne moemo rei da smo poli na put. Hoemo li zato poblie pogledati ove tri stvari. Krv je za Boga Krv je sredstvo pomirenja i zato je presudna za nae stanje pred Bogom. Da ne bismo doli pod sud, trebamo oprotenje svojih grijeha. Oprotenje ne dobivamo jednostavno tako da Bog previdi to to smo uinili, nego ga dobivamo zato to On vidi krv. Ona je bila prolivena u prvom redu zbog Boga. Ako trebam da shvatim vrijednost krvi, tada moram prihvatiti mjerilo koje Bog upotrebljava. Dok neto ne spoznam u vezi toga, neu moi nikako spoznati ni znaenje krvi za sebe. Tek kad e me uputiti Sveti Duh koliko vrijedi Kristova krv kod Boga, tada sam dolazim do njezinog djelovanja i spoznajem u istini kako je krv dragocjena za mene. Ali njezina vanost presudna je za Boga. Kao sredstvo pomirenja spomenuta je rije krv u Starom i Novom Zavjetu moda stotinu puta i uvijek u smislu da se prolijeva za Boga. U drugoj knjizi Mojsijevoj opisano je klanje pashalnog jagnjeta radi izbavljenja Izraela iz Egipta. To je svakako jedno od najjasnijih ukazivanja Starog Zavjeta na nae izbavljenje. Krvlju se trebao poprskati gornji prag i dovratnici vrata na kuama, dok se meso jagnjeta jelo u kui. da kad vidim krv, prodjem pored vas, rekao je Bog (2. Moj. 12,13). Krv nije bila za ljude. Oni su sjedili kod jela u unutranjosti kue i uope je nisu vidjeli. Ona je bila vani na okvirima vrata da bi je Bog mogao vidjeti. Bog je zadovoljan Boja svetost i pravednost trae bezgreni ivot kao pomirnu rtvu za ovjeka. ivot je u krvi i krv mora biti prolivena za mene, zbog mojih grijeha. Bog to zahtjeva. On je taj koji kae: Krv e biti va znak da kad vidim krv proem pored vas. Krv Isusa Krista potpuno zadovoljava Boga. Rado bih ovdje kazao rije svojoj mlaoj brai i sestrama u vjeri, jer esto ovdje upadamo u potekoe. Kao nevjerni mogli smo biti sasvim na miru u pogledu savjesti, dok nije poela da nas budi Boja Rije. Sasvim sigurno Bog ne moe upotrijebiti ljude s mrtvom savjesti. Ali kasnije, kad smo postali vjerni, moda je nam savjest postala previe osjetljiva i to nam priinja tekoe. Svijest naih grijeha i krivice postala je tako jaka, tako strana, da smo se gotovo ukoili, jer smo izgubili jasan pogled na vanost krvi. Moda nas je optereivao sasvim posebno neki grijeh koji se ponavljao; u svakom sluaju dospjeli smo dotle da je Kristova krv sasvim potisnuta zbog veliine i mnotva naih grijeha. Naa je nevolja u takvom poloaju u tome to hoemo za sebe osjetiti snagu krvi. Ali to nije mogue. Krv je prolivena u prvom redu zato da je Bog moe vidjeti. Moramo prihvatiti vrijednost koju joj Bog daje. Tada emo tek shvatiti to znai krv za nas. Ako naprotiv pokuavamo da je ocijenimo po naim osjeajima, neemo stii do niega i ostaemo u tami. To je sasvim jednostavno pitanje povjerenja u Boju Rije. Moramo vjerovati da je krv dragocjena u Bojim oima, jer je On to rekao (1. Pet. 1,18-19). Ako Bog moe prihvatiti krv kao pomirnu rtvu za nae grijehe i kao cijenu naeg izbavljenja, tada moemo potpuno i sasvim biti sigurni da je krivica plaena. Naa procjena krvi ne moe biti drugaija od Boje, ni via, ali ne smije biti ni manja. Sjetimo se da je On svet i pravedan i da ima pravo kazati da je krv prihvatljiva u njegovim oima i da Ga potpuno zadovoljava. Krv i pristup vjernika Ako je krv dovoljna za Boga, onda mora biti dovoljna i za nas.Ona ima dakle drugu vrijednost za ovjeka. U poslanici Hebrejima nalazimo da krv oiava nau savjest. Trebamo imati srca oiena od neistoa i slobodni od zle savjesti (Hebr. 10,22). Najvanije je da tano shvatimo smisao ovih rijei. Ne kae se da krv Gospodnja isti naa srca. Molitva: Gospode, oisti moje srce od grijeha tvojom krvi! moda pokazuje pogreno razumijevanje onoga to krv izvrava u nama. Bog kae: Misli i tenje ovjejeg srca zle su od mladosti (l. Moj. 8,21). Zato se s naim srcem mora dogoditi puno vie nego samo ienje: Bog nam mora dati novo srce. Odjeu koju hoemo baciti, vie ne peremo i ne glaamo. Tijelo je suvie pokvareno da bi se jo moglo oistiti, ono mora bi ti razapeto. Bog mora
3

stvoriti u nama sasvim neto novo. Dau vam novo srce i novi duh (Ezek. 36,26) Nigdje u Pismu ne nalazimo da krv isti naa srca, nego njezino djelovanje je pred Bogom. Dodue spominje se u Hebr. 10 zajedno sa srcem: poprskani u svojim srcima i osloboeni od zle savjesti, ali njezina mo oienja odnosi se ovdje na nau savjest. Moemo to tako objasniti da je postojalo neto izmeu Boga i mene, i zato sam imao neistu savjest, kad sam mu se htio pribliiti. Ali sada se djelovanjem dragocjene krvi pred Bogom neto dogodilo to je udaljilo ovu ogradu. Bog me je pouio o toj injenici u svojoj Rijei i im to prihvatim vjerom, moja savjest je ista od svake krivice. Svi mi znademo kako je dragocjeno imati istu savjest u naem openju s Bogom. Vjerujue srce i savjest koja je oslobodjena od svake optube, jednako su vani za nas jer jedno uslovljava drugo. I im.nas pritie savjest, isezava takoeri naa vjera i odmah se susteemo stati Bogu suelice. Da bi ostali u stalnoj vezi s Njim, moramo shvatiti stvarnu, uvijek vaeu vrijednost krvi. Kod Boga ne mora se na nita isekivati. Krv nam doputa pristup svakog dana, svakog sata, ak i svake minute. Njezino djelovanje nije nikada oslabljeno, dokle god ga traimo. Ali moramo provjeriti sami da li se stvarno nastojimo pribliiti Bogu jedino putem krvi. to znai praktiki za mene samo kroz krv? To znai. da znam za svoje grijehe, da priznajem potrebu oienja i pomirne rtve i dolazim na temelju savrenog djela izbavljenja Gospoda Isusa. To je svagda Boja zasluga da Mu se smijem pribliiti, a nikada kroz svoj trud. Nikada to ne moe biti okolnost na primjer, da sam bio bolji jednog dana i strpljiviji nego inae, ili da sam neto posebno uinio za Gospoda. Svaki puta moram doi putem krvi. Ako nas je Bog na osobiti nain susreo i otkrio nam vie od svoga bia, i dublje nas doveo na kri, tada postoji za mnoge od nas kunja da vjerujemo da nam je time postavio nova traenja koja moramo udovoljiti da bi zadrali pred njim istu savjest. Ne! Kroz naa djela nikada nemamo istu savjest nego samo kroz prolivenu krv Gospoda Isusa. Ali po mom iskustvu uvijek smo skloni da kaemo: Danas sam bio opreznij. Uinio sam svoj posao malo bolje; danas ujutro bio sam vie srcem prisutan dok sam itao Rije, zato se mogu sad bolje moliti. Ili: Danas sam imao potekoe sa svojim blinjima; ve ujutro sam bio maloduan i zle volje a i sada mi nije bolje. Neto mora da nije u redu; ne mogu doi u blizinu Bogu. to je dakle osnova za na pristup Bogu? Dolazimo li na kolebljivom tlu naih osjeaja? Moda na osjeaju da smo uradili neto za Boga? Ili dolazimo na mnogo sigurnijem tlu injenice da se krv prolila i da Bog vidi krv i to mu je dovoljno. Naravno na pristup bio bi u pitanju, ako bi snaga krvi bila podvrgnuta bilo kakvoj promjeni. Ali to je nemogue. Krv ostaje jednaka za sva vremena. Bogu se smijemo pribliiti uvijek u slobodi, koja nam je darovana kroz krv a nikako naom zaslugom. Kad se svjesno upuujemo u svetinju, togod bismo htjeli tamo dosei to se mora izvesti sigurnim i jedinim putem, a to je prolivena krv. Da li si imao dobar ili lo dan, da li si svjesno grijeio ili ne, krv Gospodnja je tvoj pristup i drugo nita. Kao i u mnogim drugim podrujima naeg ivota vjere, takoer na pristup Bogu temelji se na poetnom inu i neprekidnom postupku. Na poetku na poloaj osiguran je pred Bogom kroz krv. Blizu smo dovedeni kroz Kristovu krv (Ef. 2,13). Ali i poslije toga uvijek iznova pribliujemo se Bogu na temelju krvi. Apostol nas opominje: Jer sada, brao, imamo slobodu ulaziti u svetinju krvlju Isusovom, pristupajmo s iskrenim srcem u punoj vjeri (Hebr. 10,19-22). Nije dakle tako da moje spasenje poiva na jednoj injenici, a moja zajednica s Bogom na drugoj. Moe se kazati da je to ono najosnovnije to pripada evanelju. Nevolja je kod mnogih od nas da smo se udaljili od ovoga to je najosnovnije. Vjerujemo da smo uznapredovali i da moemo ostaviti iza sebe ove osnovne misli. Ali to nije tako. Kroz krv otvoren mi je put k Bogu i samo kroz krv ostaje mi otvoren i nadalje, sve do kraja. To nije poziv na ivot bezbrinosti. Uskoro emo vidjeti na jednoj drugoj strani Kristove smrti da se radi upravo o suprotnom. Ali emo najprije ustanoviti da je krv za nas i da je potpuno dostatna dovesti nas u zajednicu s Bogom. Ako smo slabi tada nas promatranje nae slabosti nee initi jaima. Sve nastojanje da se skruimo i pokajemo ne dovodi nas nimalo blie Bogu. Zato emo smiono i srdano doi k Njemu na temelju krvi i rei: Gospode, ne razumijem potpuno vrijednost krvi, ali znam, da je ona Tebi dovoljna; zato ona zadovoljava takoer i mene i ona je moje jedino opravdanje. Sada vidim, da ne igra nikakvu ulogu, da li sam napredovao u vjeri i postigao neto. Dolazim zato to je prolivena dragocjena krv. Tako stvarno imamo istu savjest. Nema vie nikakve svjesti za grijehe (Hebr.10,2), to su snane rijei. Oieni smo od svakog grijeha i smijemo kazati s Pavlom: Blago ovjeku, kojemu Gospod ne rauna grijehe (Rim. 4,8). Pobjeda nad optuivaem Prema tome to smo rekli moemo se sada suoiti s neprijateljem. Daljnje djelovanje krvi odnosi se na Sotonu. Najvanija sotonska uloga u naem vremenu je optuivaa nae brae (Otkr.12,10) i upravo tu ga susree na Gospod kao poglavar sveeniki svojom vlastitom krvi (Hebr. 9,12).

to moe krv protiv Sotone? Ona dovodi Boga na stranu ovjeka u borbi protiv Sotone. Padom u grijeh dolo je neto u ovjeka da se dao uhvatiti od Sotone, na to se Bog nuno morao povui. Sada se ovjek nalazi izvan raja, vie nema slave koju je trebao imati pred Bogom (Rim. 3,23), jer se udaljio iznutra od Boga. Neto je dolo vlastitom ovjekovom krivicom u njega, da je Bogu nemogue na temelju svog bia stati na njegovu stranu. Ali krv odstranjuje zapreku i ponovo spaja Boga i ovjeka. Ponovo smo ugodni pred njim i jer je Bog na naoj strani, moemo se suprostaviti Sotoni bez straha. Sjetite se stiha u Prvoj Ivanovoj: Krv Isusa Krista, Njegovog Sina isti nas od svakog grijeha (l. Iv. l,7). Ne samo isti od svakog grijeha openito, nego od svakog pojedinog grijeha. Kakva je to udesna stvar! Bog je svjetlo i mi hodamo s Njim u svjetlu, i sve u nama izloeno je tom svjetlu, Bog vidi sve. A ipak krv nas isti od svakog grijeha! Kakvo oienje! To ne znai da se ne poznajem temeljito, ili da me Bog poznaje na nesavreni nain. Ne pokuavam nikako neto sakriti, niti Bog pokuava neto previdjeti. Kao to je On u svjetlosti, tako sam i ja takoer u svjetlosti i upravo tu isti dragocjena krv od svakoga grijeha. Krv toliko moe. Neki od nas, zbog svoje vlastite slabosti, bili smo katkada kuani da pomislimo da ima grijeha koji se ne mogu oprostiti. Sjetimo se rijei: isti nas od svakog grijeha. Veliki grijesi, mali grijesi, grijesi koji su vrlo crni i takvi kojise ne ine da su tako crni, grijesi za koje mislim da se mogu oprostiti i grijesi za koje smatram da se ne mogu oprostiti, svjesni i nesvjesni, svi su ukljueni u ove rijei: Krv Isusa Krista, Nijegovog Sina, isti nas od svakog grijeha. I to zato, jer krv zadovoljava Boga na prvom mjestu. Budui da Bog moe sve nae grijehe, videi ih u svjetlosti, oprostiti na temelju krvi, na emu e onda Sotona temeljiti svoje optube? Sotona nas moe optuivati, ali ako je Bog s nama, tko e biti protiv nas? (Rim. 8,3l). Bog mu pokazuje na krv svog ljubljenog Sina. To je odgovor koji Sotoni zatvara usta. Tko e optuiti Boje izabrane. Bog je tu koji opravdava. Tko e osuditi? Krist je tu koji je umro, to vie uskrsnuo, koji je s desne strane Boga i zastupa nas (Rim. 8,33-34). Ovdje se radi opet o tome da shvatimo potpunu dostatnost krvi. Krist je doao kao Poglavar sveeniki i svojom vlastitom krvi uao jednom za svagda u svetinju i stekao vjeni otkup (Hebr. 9,11-12). Bio je Otkupitelj jednom. Ve skoro dvije tisue godina On je Poglavar sveeniki i Zastupnik. Stoji tamo pred Bogom i rtva je za otkupljenje zbog naih grijeha (1.Iv. 2,2). A u Hebr. 9,14 pie: Koliko e vie krv Krista oistiti nau savjest. Njegovo djelo je savreno za Boga i za nas. Kakav dakle treba biti na stav prema Sotoni? Vano je ovo pitanje, jer nas on optuuje ne samo pred Bogom, nego i u naoj vlastitoj savjesti. Sagrijeio si i dalje grijei. Slab si i Bog ne moe nita uiniti s tobom, to je njegov argument. Tada upadamo u kunju da gledamo sebe i da pokuavamo nai u sebi i svojim osjeajima, ili ponaanju dokaz da Sotona nema pravo. Ili padamo u drugu krajnost, i kuani smo da priznamo svoju bespomonost pa se predajemo potitenosti i oaju. Optuivanje postaje tako jedno od najjaih i najuspjenijih oruja Sotone. On ukazuje na nae grijehe i nastoji nas njima optuiti pred Bogom, i ako prihvatimo njegove optube gubimo tlo pod nogama. Razlog nae spremnosti da sluamo Sotonu jest taj, to se jo uvijek nadamo da postoji neka naa vlastita pravednost. On je uspio da skrene na pogled u krivom smjeru (naime na sebe). Na taj nain on postie svoj cilj, uinivi nas nepokretnim. Ako smo meutim, nauili da se ne uzdamo u tijelo, neemo biti iznenaeni kad naemo grijehe u sebi. Jer je u prirodi tijela grijeiti. Samo tako dugo dok ne upoznamo svoju vlasti tu narav, i svoju potpunu bespomonost, jo se nadamo u sebe i poraeni smo, im Sotona istupi s optubama protiv nas. Bog je zaista u stanju da postupa s naim grijesima, ali On ne moe nita uiniti za ovjeka koji se sam smatra optuenim. Krv govori njemu u prilog, ali za njega jo uvijek vrijedi glas Sotone. Krist je na Zastupnik ali mi, optueni, stavljamo se na stranu optuivaa. Nismo spoznali jo da .ne zasluujemo nita drugo osim smrti, da je u svakom sluaju nae mjesto na kriu. Nismo shvatili da samo i jedino Bog moe odgovoriti optuivau i da je On to ve uinio putem dragocjenekrvi. Naspas je u tome da gledamo na Isusa i da shvatimo da .je krv Jagnjeta dostatna da ukloni itavu nevolju zbog naih grijeha. To je siguran temelj. Nikada ne bismo smjeli pokuati suprostaviti Sotoni naa dobra djela, nego uvijek samo krv. Da, istina je, greni smo ali Bogu hvala, krv nas isti od svakog grijeha! Bog vidi krv kojom je Njegov Sin odgovorio na optube i time je oduzet Sotoni svaki temelj za optubu. Jedino nae pouzdanje u krv i nae odbijanje da napustimo taj poloaj, mogu ga. uutkati i natjerati u bijeg (Rim. 8,33-34). Tako e ostati sve do kraja (Otkr. 12,11). Koliko bismo mogli biti dalje, kad bismo bolje shvatili, kakvu vrijednost ima krv u Bojim oima! 2. KRISTOV KRI Ve smo vidjeli da se prvih osam glava Poslanice Rimljanima dijele u dva dijela. U prvom dijelu rije je o krvi, a u drugom o kriu; krv je za oprotenje toga to smo uinili, kri za osloboenje od toga to jesmo. Ova dioba djela
5

izbavljenja u dva dijela pokazuje se jo i u daljnjim predmetima. Tako nalazimo dvije strane uskrsnua Gospoda. U Rim. 4,25 spomenuto je uskrsnue obzirom na nae opravdanje: (Na Gospod Isus) zbog naih je grijeha predan i zbog naeg opravdanja podignut. Izloeno nam je u Rim. 6,4 da nam se kroz uskrsnue pribliio novi ivot, koji nam omoguuje sveti ivot. da kao to je Krist podignut iz mrtvih tako trebamo i mi ivjeti u novom ivotu. Ovdje se radi o naem dranju, a tamo onaem poloaju pred Bogom. Drugi primjer za dvostruko postupanje u vezi je mira. Rim. 5,1 govori o miru s Bogom kao o jednom rezultatu opravdanja vjerom. Sada smo se opravdali vjerom i imamo mir s Bogom kroz.naega Gospoda Isusa Krista. Bog vie nije nikakav izvor straha za mene, kad su oproteni moji grijesi. Ja, koji sam bio Boji neprijatelj sada sam pomiren smru njegovog Sina (Rim. 5,10). Ali ubrzo se pokazuje da sam sam izvor nemira i nevolje. U meni je jo uvijek nemir, jer primjeujem da me privlai grijeh. Vladadodue mir s Bogom, ali jo nema mira sa samim sobom. Moje srce pozornica je pravog graanskog rata. Tu situaciju nalazimo jasno opisanu u Rim. 7 gdje su u smrtnom neprijateljstvu tijelo i duh. Ali odatle smo dovedeni u 8 glavu gdje je unutranji mir ivota u Duhu. biti tjelesno usmjeren jest smrt, jer to je neprijateljstvo prema Bogu, ali biti duhovno usmjeren ivot je i mir. Obuhvativi sve, moemo kazati da prva polovica naeg odjeljka u poslanici Rimljanima uglavnom radi o opravdanju (usp. Rim. 3,24-26; Rim. 4,5,25), dok je predmet drugoga, posveenje koje slijedi iz toga (usp. Rim. 6,19-22). Ako smo shvatili skupocjenu istinu opravdanja kroz vjeru tade poznajemo jo uvijek samo prvu polovicu vijesti. Tek smo odgovorili na pitanje o naem stanju pred Bogom. Ali Bog je vie spremio za nas; On takoer rjeava pitanje naeg ivota kao to emo vidjeti u iduoj glavi. Uvijek slijedi drugi korak ivota iza prvoga, koji je Boje postupanje. Dokle god poznajemo samo prvi, na kranski ivot je ispod normalnog stanja. A kako emo doi do pravog kranskog ivota? Na poetku radi se sigurno o oprotanju naih grijeha, opravdanju i miru s Bogom. To je na temelj. Ali kad je stvorena ova osnova naim prvim korakom vjere u Isusa Krista, moramo tada teiti dalje k neem viem. Krv je prolivena za nae grijehe. To je stvarna injenica. Krist ih je kao na Zastupnik odnio na kri i izvojevao za nas oprotenje, opravdanje i pomirenje. Idimo sada korak dalje i vidimo kako Bog postupa s naelom grijeha u nama. Krv moe jamano oprati moje grijehe, ali ne starog ovjeka. On se mora razapeti i zato nam treba kri. Za grijehe imamo krv a za grenika kri. U prve etiri glave poslanice Rimljanima jedva ete nai rije grenik, jer se tamo prvenstveno radi o grijesima. Tek u 5. glavi grenik postaje glavni predmet. Kae se da je ovjek grenik od roenja a ne tek kad uini grijeh. To je vrlo vana tvrdnja. esto se dogaa da neki propovjednik eli presvjedoiti nekog ovjeka na ulici da je grenik, jer je po svjedoanstvu Pisma grijeio kao i svi drugi ljudi. Ali nije sasvim po Pismu tako raspravljati i krije u sebi opasnost, da se poe s krive strane. Poslanica Rimljanima ne ui nas da smo grenici zato to smo sagrijeili, nego zato grijeimo to smo grenici. Grenici smo po svom biu, a ne po svom djelovanju. Rim. 5,19 izraava to ovako: kao to su neposlunou jednog ovjeka mnogi postali grenici Kroz totoje Adam poinio i postao, mi smo po svom biu grenici. Govorim engleski, ali zato nisam Englez, ja sam upravo Kinez. Rimljanima 3 privlai nau panju na to, to smo uinili, svi su sagrijeili (3,23), ali nije na temelju naih grijeha da smo postali grenici. Pitao sam jednom grupu djeaka, tko je grenik? Dobio sam odmah odgovor: Onaj koji grijei. Naravno da je to tano, ali injenica da on grijei samo je dokaz da je grenik, ali ne i uzrok. Onaj koji grijei, grenik je, ali onaj koji ne grijei, isto tako je grenik, koji treba iskupljenje, kad pripada Adamovom pokoljenju. Zato, ima dobrih i zlih grenika, moralno visoko stojeih, kao i pokvarenih grenika. Katkada mislimo da kad ne bismo samo ovo ili ono uinili, bilo bi tada sve u redu. Ali problem je mnogo dublje nego u naim djelima. On je u naem biu. Ako se neki Kinez rodi u Americi i ne razumije ni jednu rije kineski, ipak on je Kinez, jer se rodio od Kineza. Roenje je presudno. Zato sam grenik, jer sam roen od Adama. Ne radi se o mojim djelima, nego o mojoj nasljednoj masi, mojem porijeklu. Potiem od loeg pretka. Moda mislimo da je to to smo uinili svakako za osuditi, ali da mi sami nismo sasvim tako zli. Bog nam pokazuje sa svom ozbiljnosti da smo mi sami u sutini za osuditi. Priroda grenika je korijen zla. Za nae grijehe trebamo krv. Za nas same trebamo kri. Krv nam donosi oprotenje za sve to smo uinili. Kri donosi osloboenje od onoga to jesmo. Prirodno stanje ovjeka Dolazimo sada do Rimljanima 5,12-21. U ovim snanim stihovima stoje nasuprot grijeh i milost, poslunost Kristova i neposlunost Adamova. Tim poinje

ovaj drugi dio naeg odlomka poslanice Rimljanima. Zakljuak u 19 stihu temelj je naih daljih razmatranja: Jer kao to su neposlunou jednoga ovjeka mnogi postali grenici, tako isto poslunou jednoga mnogi su postali pravedni. Boji nam Duh hoe ovdje pokazati najprije to smo i onda kako smo doli do toga. Na poetku svog kranskog ivota mnogo vie promiljamo o svojim djelima nego o svom biu. to smo poinili pritie nas daleko vie, nego to jesmo. Kad bismo mogli ispraviti odreene stvari, mislimo, bili bismo dobri krani i dajemo se na to da promijenimo svoja djela. Ali rezultat je neto drugo, nego to smo oekivali. Otkrivamo na svoj uas da se radi o neem mnogo dubljem, nego o vanjskom neuspjehu da u naoj unutranjosti vlada mnogo vea nevolja. Pokuavamo ugoditi Gospodu, ali u sebi otkrivamo da Mu ne elimo ugoditi. Pokuavamo biti ponizni, ali se neto opire u naoj unutranjosti protiv poniznosti. Pokuavamo ljubiti, ali osjeamo da smo sasvim bez ljubavi. Namjetamo prijateljsko lice i pokuavamo biti ljubazni i predusretljivi, ali smo u stvarnosti izriita suprotnost. to vie nastojimo poboljati svoje ponaanje prema van, to nam postaje jasnije kako duboko je u nama ukorijenjeno zlo. Tada ide tako daleko, da dolazimo Gospodu i kaemo: Gospode, sada mi je to jasno: ne samo to sam uinio da je za osudu, nego sam i ja sam takav. Poinje nam biti jasan rezultat: mi smo grenici. Pripadamo rodu koje je po svom biu drugaije nego to ga je Bog predvidio. Padom u grijeh dogodila se promjena u Adamovom karakteru, kojom je on postao grenik, ovjekom koji je po sebi nemoan da ugodi Bogu. Ali obiteljska slinost koja nam je svima svojstvena nije samo povrno izvanjska, nego dosie duboko u na karakter. Postali smo grenici po svom biu. Kako se to dogodilo? Neposlunou jednog ovjeka, kae Pavao. Pokuau to objasniti na jednom primjeru: moje prezime je Nee, prilino obino kinesko prezime. Kako sam doao do njega? Nisam ga birao, pregledavajui neku listu prezimena. to se zovem Nee uope nije po mojoj incijativi, ali isto tako nita ne mogu uiniti da promijenim svoje prezime. Ja sam Nee, jer je moj otac bio Nee i njegov otac, opet bio je Nee. Ako se ponaam kao Nee, to ostajem Nee, a ako se sasvim drugaije ponaam, tada ipak ostajem to isto. Kad bih postao pretsjednikom republike Kine, ili prosjakom na ulici, uvijek sam samo Nee. Mi nismo po sebi grenici, nego po Adamu. Ne zato to sam lino sagrijeio, nego zato to potjeem od Adama i bio sam u njemu kad je on sagrijeio i zato sam neopozivo grenik. Kad sam jednom govorio o tim stvarima u Kini, odgovorio mi je neki ovjek da ne razumije, kako smo mogli sagrijeiti svi u Adamu. Na to sam pokuao da to objasnim ovim primjerom: Svi Kinezi vuku svoje porijeklo od Huang-tia. Pred vie od etiri tisue godina ratovao je on sa Si-iuom. Njegov protivnik bio je dodue vrlo moan, ali Huang-ti je nadvladao i ubio ga. Iza toga utemeljio je Huang-ti kinesku dravu. to bi se dogodilo da je Huang-ti podlegao svojem protivniku i da ga je on ubio? Gdje bi smo bili mi? Moj sluatelj odgovorio je: Ne bi nas uope bilo. Ali zato ne bi mogao Huang-ti umrijeti svojom smru a ti ivjeti svojim ivotom? pitao sam ponovo. Nemogue, uzviknuo je. Kad bi on umro, tada se ja ne bih uope rodio, jer potjeem od njega. U tome spoznajemo jedinstvo ljudskog ivota. Na ivot potjee od Adama.Kad bi tvoj pradjed umro s tri godine, gdje bi ti bio? Ti bi umro u njemu, jer tvoj ivot ovisi o njegovom. Isto tako smo svi ovisni o Adamu; nitko ne moe kazati: Nisam bio u raju, jer smo stvarno tamo bili svi, kad je Adam popustio na rijei zmije. Zato smo takoer svi ukljueni u Adamov grijeh i od njega nasljedjujemo sve to je on postao kao posljedica njegovog grijeha, naime Adamovu prirodu, prirodu grenika. Pravo zlo je nae porijeklo a ne nae ponaanje, a kako to ne moemo promijeniti, nema nikakvog osloboenja za nas. Ali upravo na toj razini Bog je zahvatio i stvorio rjeenje. Kao u Adamu, tako u Kristu Rim. 5,l2-21 govori ne samo o Adamu, nego isto tako o Isusu. Jer kao to su neposlunou jednog ovjeka mnogi postali grenici, tako isto e posluanjem jednoga mnogi postati pravedni (5,19). U Adamu nasljeujemo sve to je od Adama, u Kristu nasljeujemo sve to je od Krista. Time nam se otvara jedna nova mogunost. U Adamu se sve izgubilo. Kroz njegovu neposlunost doao je grijeh u svijet i s njim smrt. Od pokoljenja do pokoljenja vladao je grijeh za smrt od dana pada. Ali sada pala je zraka svjetla na tamu: Kroz poslunost jednoga drugoga moemo postati pravedni. Ali gdje je grijeh postao moan tamo je milost postala jo monijom, da kao to je grijeh vladao za smrt tako isto da vlada milost kroz pravdu za vjeni ivot u Isusu Kristu, naem Gospodu (Rim. 5,19-21). U Adamu je naa propast, u Kristu naa nada. Boja volja je jasna da se ovim injeninim stanjem trebamo osloboditi od grijeha. Pavao nam to pokazuje sasvim jasno, kad poinje estu glavu svoje poslanice rijeima: Trebamo li dakle ustrajati u grijehu? i odmah na to gotovo ustukne pred takvom mogunosti: To nikako! Kako bi se mogao sveti Bog zadovoljiti s nesvetom djecom
7

koja su vezana grijehom? Zato on pie dalje: Kako bismo mogli eljeti da ivimo u grijehu? (Rim. 6,1-2). Zato je Bog uinio sve potrebne pripreme da bismo se mogli osloboditi vlasti grijeha. Kako se moemo osloboditi mi grenici svog porijekla? U Adamu smo roeni. Kako da. umaknemo iz ovih okova? Krv nas ne moe osloboditi od Adama. Zato postoji samo jedan put: roenjem smo doli u ovaj ivot, a smru ga ostavljamo. Odloiti svoju grenost znai odloiti svoj ivot. Ropstvo grijehu dolo je posredstvom rodjenja, oslaboenje dolazi kroz smrt. To je put kojega je Bog predvidio. Smrt je klju za nae osloboenje. Umrli smo grijehu. Ali kako se umire? Gdjekoji od nas s bolom smo pokuali osloboditi se ovog grenog ivota, ali on se pokazao krajnje ilav i tvrdokoran. Kako mu umaknuti? Odgovor glasi da nismo mi ti, koji bismo se trebali ubiti, nego da je Bog postupao s nama u Kristu. Zato kae apostol uiduem stihu: Svi koji smo se krstili u Isusa Krista, krastili smo se u njegovu smrt (Rim. 6,3). Kad je Bog u Kristu postupao s nama, tada je za nas sve u tome da smo u Njemu. Ali kako emo biti u Kristu? Nema ba nikakav put kojim se sami moemo nai u Kristu, ali - i to je najvanije, ne trebamo ga takoer ni traiti, jer mi jesmo u Kristu.to mi sami nismo mogli, Bog je za nas uinio, i stavio nas u Krista. U 1. Kor. 1,30 nalaze se za mene neke od najdragocjenijih rijei Novog Zavjeta: Ali kroz njega ste u Kristu Isusu. Bogu hvala! Ne stoji na nama da naemo ulaz i dase probijamo. Niti plan ak ne trebamo sastaviti. Bog je sve predvidio. I ne samo predvidio, nego i izveo. Ali kroz njega ste u Kristu Isusu! Boanskim inom dogodilo se to, i tome se nema to dodati. Kad se propovijeda u kineskim selima, esto se mora upotrebljavati jednostavne slike da bi objasnili duboke boanske istine. Sjeam se da sam jednom uzeo u ruku neku malu knjigu i poloio komad papira u nju. Gledajte paljivo, rekao sam svojim sluateljima. Imam ovdje komad papira. On je sam za sebe sasvim neovisan o knjizi, ali ga sada polaem u knjigu. Tada poaljem knjigu potom u angaj. Moe li knjiga otputovati u angaj, a da papir ostane ovdje? Svakako da ne. Gdje je knjiga tamo je i komad papira. Kad bacim knjigu u rijeku, tada je i papir zajedno s njom; izvadim li knjigu ponovo, tada dobivam natrag svoj papir. to se dogaa s knjigom, dogaa se i s papirom, jer se nalazi u knjizi. Kroz njega ste u Kristu Isusu. Sam Gospod Bog postavio nas je u Krista i njegovo postupanje s njegovim Sinom istovremeno je postupanje s itavim pokoljenjem. Naa sudbina poklapa se s njegovom. to je on doivio, to smo doivjeli i mi, jer biti u Kristu znai poistovjetiti se s njim sve do smrti i uskrsnua. Znademo da je on bio razapet. Trebamo li i mi moliti Boga za to da se razapnemo? Nikada! Kad je on bio razapet, to isto dogodilo se i s nama. Njegovo raspee je u prolosti, zato nae ne moe biti u budunosti. U itavom Novom Zavjetu ne moe se nai jedno mjesto koje prebacuje nae raspee u budunost. Sva paralelna mjesta izraena su grkim aoristom koje opisuje trenutnost i trajnu prolost. (Usp.Rim. 6,6 Gal. 2,19 5,24 6,14). Kao to je praktiki nemogue da bi neki ovjek izvrio samoubistvo na kriu, Bog takoer ne zahtjeva, ako to prenesemo u duhono, da bismo mi sami trebali sebe razapeti. Mi smo bili kod Isusovog raspea suraspeti, jer nas je Bog postavio u Njega. Da smo umrli u Kristu, nije samo izreka, nego jedna za uvijek vaea injenica. Zadnji Adam i drugi ovjek Kad je Isus na kriu umirao, prolio je svoju krv kao rtva za pomirenje za nae grijehe, jer je to zahtjevala Boja svetost i pravednost. Ovaj zadatak imao je jedino Boji Sin, nikakav ovjek nije mogao u tome sudjelovati. Biblija nigdje ne kae da smo mi prolili svoju krv s Kristom. U djelu pomirenja stajao je On sasvim sam pred Bogom. Ali On je takoer umro da bismo i mi mogli umrijeti. On je umro kao na Zastupnik. Ako je jedan umro za sve, tada su svi umrli (2. Kor.5,14). U njegovoj smrti ukljuen si ti i ja. Kao to smo ukljueni u Isusovu smrt, tako isto ukljueni smo u uskrsnue. U prvoj glavi Poslanice Korinanima, nali smo da smo u Kristu Isusu. Obrnimo se sada kraju te iste Poslanice, koja nam jo dalje daje o tome objanjenje. l. Kor. 15,45 i 47 donose nam dva znaajna imena ili naslova za Krista. Nazvan je naime posljednji Adam i drugi ovjek. U tome je vrlo vana, dragocjena spoznaja. Kao posljednji Adam Krist je zbir itavog ovjeanstva; kao drugi ovjek, On je glava novog pokoljenja. Na dvostruki se nain povezao Krist s ovjeanstvom: jednom u svojoj smrti i potom u svom uskrsnuu. Sve to je bilo u Adamu, On je ujedinio u sebi i iznio to pod sud i na smrt. Staro se pokoljenje ugasilo. Kao drugi ovjek, sjedinio se s nama poam od uskrsnua pa sve do vjenosti. Nae sjedinjenje nikada ne prestaje zato, jer nakon to je prvi ovjek po Bojem planu bio prekrien i u Isusovoj smrti s njime umro, ustao je Isus iz smrti kao Glava novog pokoljenja ljudi u kojemu se treba potpuno dovesti do ostvarenja Boji plan. Jer kad smo usadjeni u njega jednakom smru, tako emo takoer biti jednaki s njim u uskrsnuu (Rim. 6,5). Umrli smo u njemu, posljednjem Adamu; ivimo u Njemu, drugom ovjeku. Kri je Boje mono sredstvo da nas presadi iz Adama u Krista.

3. RAST U KRANSKOM IVOTU Znati Na stari ivot zavrava kriem, na novi zapoinje uskrsnuem. Ako je netko u Kristu, novo je stvorenje, staro je prolo, gle, sve novo je postalo! (2. Kor. 5,17). Kri zakljuuje prvo stvorenje i iz smrti izrasta novo stvorenje u Kristu, drugom ovjeku. Dokle smo u Adamu, zapada nas sve, to je Adamovo i to potpuno bez naeg doprinosa. Nije potrebno da se odluimo razljutiti se ili uiniti bilo koji drugi grijeh. Oni dolaze nepozvani i protiv nae volje. Ali na isti nain, dolazi nam sve, to je u Kristu, bez naprezanja iz iste milosti po jednostavnoj vjeri, ako smo u Kristu. Nekome moe se initi ova tvrdnja kao nestvarna, kako god je istinita. Kako je to u svakodnevnom ivotu? Kako e postati ova tvrdnja praktiki doivljena stvarnost? Kod prouavanja 6, 7 i 8 glave poslanice Rimljanima, otkriemo da pravi kranski ivot poiva na etiri pretpostavke: Znanje Bojeg plana spasenja, drati mrtvim svoje ja Predanje Bogu i ivot u Duhu. Potrebna. su sva etiri uslova, ako hoemo na taj nain ivjeti. Pouzdajemo se u Gospoda, da e nam svima dati pravilno razumijevanje ovoga i s Njegovom pomoi uinimo prvi veliki korak. Naa smrt s Kristom kao injenica Sada dolazimo do Rim. 6,l-11. Ovdje se objanjava da je Isusova smrt zastupnika i sveobuhvatna. U njegovoj smrti umrli smo takoer i mi. Nitko ne moe duhovno napredovati, koji to ne zna. Kao to nema opravdanja, a da ne uvidimo da je On odnio nae grijehe na kri, nemogue je posveenje, ako ne spoznamo da nas je on same odnio na kri. Ne samo da su nai grijesi poloeni na njega, nego smo mi sami bili u njemu. Kako smo dakle dospjeli do oprotenja? Spoznali smo da je Isus kao na Zastupnik uzeo na sebe nae grijehe i oprao nau prljavtinu svojom krvi. to vie nismo molili da umre za nae grijehe. Preostalo nam je samo da mu zahvalimo na svemu to je uinio. to vrijedi za oprotenje, odnosi se takoer na nae osloboenje. Djelo je svreno. Bog nas je premjestio u Krista i kad je Krist bio razapet, bili smo zajedno s njim razapeti. Dakle potpuno je pogreno, moliti moda ovako: Ja sam skroz na skroz pokvaren ovjek. Raspni me, Gospode! Sve je ve uinjeno. Slavimo ga i ivimo u svjetlu te istine! Tada su povjerovali njegovim rijeima i pjevali mu hvalu (Ps. 106,12). Vjeruje dakle da je Isus Krist umro za nas? Naravno, kae. Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama u tome, to je Krist umro za nas (Rim. 5,8). To isto Sveto Pismo koje nam obznanjuje da je on umro za nas kae takoer, da je na stari ovjek razapet zajedno s njim (Rim. 6,6) i tako smo mi umrli s Kristom (Rim. 6,8). Zato vjerujemo da je Isus umro? Moemo li to osjetiti? Svakako ne. Vjerujemo to na temelju jedine, potpuno dostatne injenice, da je to Bog kazao. Osjetili to ili ne, Krist je umro. Osjeamo li ili ne, i mi smo takoer umrli. To su boanske. istine. Kristova smrt i tvoja smrt su injenice. Ti si umro, proao, maknut s puta. Ono tebi omraeno ja je u Kristu na kriu. tko je umro, osloboen je grijeha (Rim. 6,7 prevod Menge). To je radosna vijest za krane. Naa smrt na kriu ne dogaa se naom voljom ili naim nastojanjem, nego time to lino prihvatimo to to je Isus uinio na kriu. Nae oi moraju biti otvorene da bi vidjele svreno djelo na Golgoti. Moda su neki od nas prije svog spasenja pokuali da se sami izbave. itali su Bibliju, molili se, ili u crkvu i davali za siromane. Ali jednoga dana su im se otvorile oi i vidjeli su da je itavo djelo izbavljenja ve izvreno na kriu.Trebali su to samo prihvatiti i zahvaliti Bogu za to i nakon toga je strujao mir i radost u njihovo srce. Spasenje i posveenje imaju potpuno isti temelj. Kao to primamo oprotenje za svoje grijehe, tako isto primamo osloboenje od grijeha. Boji nain je tako potpuno drugaiji nego ljudski. Mi pokuavamo grijeh priguiti u sebi. Bog, uklanja grenika s puta. Mnogi krani su oaloeni zbog svoje slabosti i vjeruju da bi sve bilo dobro, kad bi samo smogli vie volje.Uvijaju da zbog linog neuspjeha ne napreduju u posveenju i ive u uvjerenju de se mnogo vie oekuje od njih. Dokle god usmjeravamo svoje misli na mo grijeha i nau nemo, dolazimo razumljivo do zakljuka da nam treba vi snage, da bi mogli vladati nad grijehom. Kad ne bih bio tako slab, kaemo, mogao bih obuzdati svoje ispade bijesa i molimo Gospoda za snagu samosavlaivanja. Ali u tome smo potpuno na pogrenom putu.To nije kranstvo. Boji put naeg osloboenja nije da nas uini sve
9

snanijim, nego uvijek slabijim. Svakako, neobian put, moda emo rei. Ali to je Boji put. Bog nas ne oslobaa od grijeha tako da podupire naeg starog ovjeka u svom djelovanju, nego da ga stavi na stranu kroz kri. Moda ve godinama uzaludno pokuava da se sabere. Na kraju svih naih napora dolazimo do spoznaje da smo nesposobni za svaki napredak i stoga nas je Bog potpuno stavio na stranu i sam sve uinio. jer znamo Normalni kranski ivot poinje, ne samo upoznavanjem istine ili razumijevanjem nekog nauavanja, nego znanjem. Uope se ne radi o razumskom znanju, nego o tome, da nam se otvore oi i srce da bi spoznali to imamo u Kristu. Kako zna da su ti grijesi oproteni? Zato to ti je to kazao tvoj propovjednik? Svakako ne. Jednostavno zna. Takvo znanje je Boje otkrivenje. Naravno u Bibliji stoji da e se grijesi oprostiti, ali da pisana Boja Rije postane ivom Bojom Rijei za tebe On mora dati Duha mudrosti i otkrivenja da ga se upozna (Ef. 1,17). Takva spoznaja uvijek upuuje na osobu Isusa Krista i tako nas obuzima, da znademo u svom srcu i vidimo u Duhu. Svjetlo dolazi u nae srce i potpuno smo svjesni jedne nove istine. Kao kod oprotenja grijeha, tako je isto i kod osloboenja od grijeha: kad je zasjalo u naem srcu Boje svjetlo, tada znademo da smo u Kristu, ne samo, jer nam je to netko rekao ili zato to pie u poslanici Rimljanima, nego zato to nam je to Bog otkrio svojim Duhom. Ne moramo nita osjetiti od toga ili razumjeti, ali znademo o tome, jer smo vidjeli. Tko se jednom sam vidio u Kristu, tome se ne moe vie ukrasti ta skupocjena sigurnost. Ona je postala vrsti temelj. Ako pitate razliite vjernike, kako su nali pristup u normalni kranski ivot tada ete dobiti razliite odgovore. Svaki naglasuje svoje vlastito lino iskustvo i poziva se na neka mjesta iz Pisma, koja odgovaraju tom iskustvu. Naalost, mnogi krani koriste svoj neki posebni doivljaj i svoje biblijske citate zato da bi se svaali s drugim kranima. Ali bitno je da ne smatramo kao iskljuiv ni jedan od razliitih puteva kojima su krani dospjeli do dubljeg ivota, nego se svi oni nadopunjuju. Ipak, jedno je sigurno: stvarni doivljaj koji neto znai u Bojim oima uvijek ima posla sa spoznajom osobe i djela Isusa Krista. To je odluan i siguran znak. Pavao govori o takvoj spoznaji kao pretpostavci za novi ivot: znajui ovo da se na stari ovjek zajedno s njim razape, da bi se ponitilo tijelo grijeha i da od sada ne bismo vie sluili grijehu. (Rim. 6,6) Spoznaja putem otkrivenja Na prvi korak prema tome je teiti za spoznajom koja dolazi od otkrivenja svrenog Isusovog djela na kriu. Hudson Taylor, osniva kineske unutranje misije (CIM), poeo je svoj normalni kranski ivot, na taj nain. On opisuje kako se morao dugo boriti za ivot u Kristu a nije znao kako da dobije snagu od okota. On je dobro znao da bi Gospdnji ivot morao istjecati od njega a osjeao je ipak da on to nema. Znao sam, pisao je kasnije svojoj sestri u Hinkiang, da bi mi pomoglo, da sam samo mogao ostati u Kristu. Ali nisam mogao. to se vie trudio za ovaj trajni odnos, to je vie osjeao kako mu on izmie, dok ga jednog dana nije prosvjetlilo svjetlo otkrivenja. On pie. Ovo je tajna: ne moram se truditi primati sok od okota u sebe. Uvijek iznova moram si samo predoiti da je sam Isus itav okot s korijenom, stablom, granama, lozama, liem, cvatom i plodom. Prijatelj koji mu je pri tome pomogao, pisao je: Ne moram se sam uiniti lozom. Gospod Isus kae ja sam loza. Ja sam dio njega samoga i samo to moram vjerovati i po tome postupati. Dovoljno dugo sam to itao u Pismu, ali sada mi je to iva stvarnost. Bilo je to kao neto, to je svakako uvijek postojalo kao istina, ali je iznenada, za njega lino postala sasvim nova istina, tako da je mogao pisati svojoj sestri: Ne znam kako da to ispravno opiem, jer to nije nita novo ili udesno u stvari, a ipak sve je novo! Jednom rjeju: Jedno znam dobro, da sam bio slijep a sada vidim. S Kristom sam umro i pokopan i istinito uskrsnuo i uzaao. Bog me tako vidi i meni zapovijeda da se tako vidim. A on zna najbolje. Kakva radost je vidjeti ovu istinu! Zato se molim, da se i tvoje oi rasvjetle i da moe prepoznati bogatstvo koje nam je dano u Kristu. To je neto veliko spoznati da smo u Kristu. Moemo li si pretstaviti zbunjenost ovjeka, koji hoe da stupi u sobu, u kojoj se ve nalazi. im spoznamo da smo unutra, nemojmo se truditi vie da uemo. Kad bismo imali vie otkrivenja, manje bismo molili a mnogo vie zahvaljivali. Nae mnoge molbe za nas same nastaju samo zato jer smo slijepi za ono to je Bog ve uinio. Sjeam se nekog brata u angaju koji se vrlo muio sa svojim duhovnim ivotom. Tako mnogi vode sveti, udesni ivot, govorio je. Stidim se nazvati se kraninom. elim iskusiti to to znai biti razapet i uskrsnut, ali ne vidim put kako bih mogao doi do toga. Razgovoru je prisustvovao jo jedan brat koji se sa mnom trudio oko dva sata da uinimo jasnim ovjeku da on nita ne moe imati za sebe bez Krista. Nita nismo postigli. Na prijatelj je rekao: Najbolje, to se konano moe

uiniti je da se molimo za to. Ali ako ti je Bog ve sve dao, emu se onda jo moliti? pitali smo. Nije misve dao, bio je odgovor. Jo uvijek gubim svoje strpljenje i stalno padam. Zato se moram jo vie moliti. Dobija li onda to za to se moli? pitali smo. Na alost ne, odgovorio je. Pokuali smo mu objasniti da on za svoje posveenje isto tako malo moe uiniti, kao i za svoje opravdanje. U tom asu razgovora naiao je neki brat koji je mnogo bio koriten od Gospoda. Uzeo je termos bocu koja je upravo stajala na stolu i rekao: Pretpostavimo za asak, da bi se ova boca mogla moliti i da moda kae ovako: Gospode, rado bih bila neka termos boca. Nee li me nainiti takvom bocom? Daj mi milost da mogu postati termos boca! Molim te uini mi tako! to bi ti rekao na to? Ne vjerujem da bi termos boca mogla bi ti tako bezumna, odgovorio je na prijatelj. Ona ve ima to za to se moli. Na to je rekao brat: Upravo tako ini i ti. Bog te je ve dugo ukljuio u Krista. Kad je on umro, umro si i ti, a kad On ivi i ti ivi s njim. Zato ne moe kazati sada: elim umrijeti, elim biti raspet, elim ivot uskrsnua. Gospod te vidi i kae: Ti si mrtav! Ti ima novi ivot!Sve tvoje traenje tako je neosnovano kao u primjeru termos boce. Ti ne treba Gospoda za nita drugo moliti, nego da ti se otvore oi da vidi da je On sve uinio. O tome se radi. Ne moramo se truditi da umremo, ne ekamo na to, jer smo mrtvi. Moramo samo, spoznati to je Gospod uinio i za to mu zahvaliti. Onom ovjeku dolo je svjetlo. Imao je suze u oima kad je rekao: Gospode, slavim te, da si me ukljuio u Krista! Sve ono to je njegovo, takoer je i moje. To je bilo otkrivenje na koje se mogla osloniti vjera. Kakva se promjena dogodila u bratu kad smo ga kasnije opet sreli! Kri see do korijena Volio bih jo jednom izloiti ono bitno to je Gospod uinio na kriu. To je stvar koju se ne moe dovoljno podvui, zato je moramo shvatiti. Pretpostavimo, da se posluim jednim primjerom, vlada neke zemlje htjela bi rijeiti problem alkohola na drastian nain i uvesti potpunu apstinenciju (bez alkohola). Kako moe ostvariti taj zakljuak? Da li bi bilo rjeenje, kad bi se pretraio svaki duan i svaka kua i ako bi se unitila svaka zaliha vina, rakije i piva? Svakako ne! Mogli bismo zemlju osloboditi dodue u asu i zadnje kapi alkohola, ali ostale su jo piritane i fabrike alkohola koje proizvode ta pia. Tako dugo dok se bavimo samo s punim bocama, a ne s fabrikama, problem nije rijeen. Morale bi se zatvoriti pivare, fabrike vina i destilacijski pogoni. Mi smo takva jedna fabrika, naa djela su proizvodi. Isusova krv bavila se proizvodima, naim grijesima. Ali moe li Bog ovdje stati? A to e se desiti s nama samima? Moemo li zamisliti da Bog odstrani proizvode a nama ostavi da dokrajimo izvore proizvodnje? Odgovor se ve nalazi u pitanju. Razumije se da On nije uinio samo polovicu posla. Proizvodi i sirovine bespovratno su odstranjeni. Svreno djelo Gospoda obuhvatilo je itav na problem do korijena i rijeilo. Kod Boga nema polovinosti. znajui da se na stari ovjek zajedno s njim razape Znademo li mi to? Ili vrijedi za nas: Ne znate li? (Rim. 6,3) Neka bi nam Gospod u svojoj milosti otvorio oi! 4. RAST U KRANSKOM IVOTU Drite sebe da ste Dolazimo sada do predmeta o kojemu vlada svakovrsna zbrka medju Bojom djecom. To je korak koji slijedi iza znanja, i spoznaje. Rim. 6,6: znajui da se na stari ovjek zajedno s njim razapeo izreeno je u prolosti i oznauje zavreni, jednokratni neopozivi doivljaj. Na stari ovjek jednom je zauvijek razapet i ne moe vie biti nita drugo. To je odluna, neobino slavna izjava. to slijedi sada iz ovog znanja? U 11 stihu nalazimo poziv: Takoer i vi dakle, dri te sebe da ste umrli grijehu! To je prirodni nastavak stiha 6. Ako itamo zajedno tada tekst glasi: znajui da se na stari ovjek zajedno s njim razapeo, drite sebe da ste umrli grijehu. Kad imamo jednom spoznaju da se na stari ovjek razapeo s Kristom, tada je idui korak da se lino podredimo toj injenici. Kad je rije o naem sjedinjenju s Kristom, esto se na alost stavlja naglasak na ovaj drugi korak, kao da je on ishodna taka. Ali je jasno iz Boje Rijei da znanje dolazi iz ovoga drati se. Redoslijed je zato tako vaan, jer na stav prema nama samima mora biti utemeljen na boanski objavljenoj spoznaji da vjera ima vrstu polaznu
11

taku. Kad znademo, povlaimo prirodno zakljuak za same sebe. Ne smijemo dakle previe naglaavati ovaj drugi korak. Tako esto pokuavaju vjerni drati se za mrtve bez otkrivenog saznanja. Tada dospjevaju u sve mogue tekoe. Dodje li kunja na njih tada: ponu grozniavo govoriti sebi: Mrtav sam, mrtav sam! ali usred toga nastojanja padaju. Tada ustanovljuju: Rim. 6,11 nije primjenjivo. U stvari moramo kazati da stih 11 ne koristi nita bez prethodnog stiha 6. Bez spoznaje da smo umrli s Kristom, uvijek e biti tea unutranja borba da drimo sebe za mrtve i njezin ishod je poraz. Godinama su me poduavali iza mog obraenja da se trebam drati za mrtvog. Pokuavao sam to od 1920. do 1927. to vie sam se smatrao umrlim grijehu, to sigurnije sam vie bio iv za njega. Jednostavno je bilo nemogue pokoriti se ovom traenju. Kad sam traio pomoi kod prijatelja, uputili su me da itam Rim. 6,11. Ali to nije dovelo do niega. Jasno sam spoznao da se trebam smatrati mrtvim, ali nisam shvatio zato mi to ne uspijeva. Borba je trajala mjesecima, dok nisam jednog dana rekao Gospodu: kad ne mogu doi do toga da zadobijem ovu osnovnu istinu, prestau s mojim radom. Neu vie propovijedati ni bilo to initi da ti sluim. Moram imati najprije potpunu jasnou. Traenje je trajalo mjesecima. Katkada sam postio, ali nikakav odgovor nisam dobio. Tada je dolo jutro koje mi je nezaboravno. Sjedio sam kod svog pisaeg stola i itao Pismo s molitvom: Gospode, otvori mi oi! Tada sam sve spoznao kao u svjetlu reflektora. Vidio sam da sam bio jedno s Kristom, da sam s njim umro kad je on umro, da moja smrt pripada prolosti a ne budunosti. Umro sam kao to je on umro jer sam bio u njemu. Sve je bilo jasno. Moja radost zbog ovog otkria bila je tako prelijevajua da sam skoio i povikao: Bogu hvala, ja sam mrtav! Pourio sam niz stepenice i sreo nekog brata koji je pomagao u kuhinji. Brate, rekao sam, zna li ti da sam ja umro? To je postala za mene pobjednika stvarnost. Najradije bih obznanjivao svoje otkrie po ulicama angaja. Od tada nisam imao ni najmanju sumnju o smislu rijei: S Kristom sam razapet (Gal. 2,19). To ne znai da ne trebamo iz toga povui nikakve praktine posljedice. Uskoro emo vidjeti da naa smrt ima praktine posljedice. Ali temelj za sve jo uvijek je ovaj: bio sam razapet. To se dogodilo. Kako dakle dolazimo do toga da se drimo i za to? Ponovo moramo rei: to je Boje otkrivenje (Mat. 16,17; Ef. l,17-l8), koje nas dovodi do toga. Sam Bog nam mora otvoriti oi za injenicu da smo s Kristom sjedinjeni da nam to postane vie nego samo nauavanje. Takvo otkrivenje nema nita s nesigurnosti i nejasnoom. Veina nas se sjea tano dana kad smo spoznali da je Krist umro za nas. Isto tako trebali bismo se sjetiti vremena, kad smo uvidjeli da smo umrli s Kristom. To mora biti vrsto znanje, jer je to podloga na kojoj gradimo. Ne zato to se drim da sam mrtav, mrtav sam, nego zato to jesam mrtav, jer spoznajem, to mi je Bog uinio u Kristu zato se drim za mrtvog. to to znai drati se? Grka osnovna rije je zapravo u korijenu sa znaenjem, raunajte se za to i pripada u podruje brojeva i knjigovodstva. Raunanje je jedino na svijetu to neki ovjek moe tano uiniti. Moe li neki slikar sasvim vjerno predoiti neki krajobraz? Moe li neki povjesniar jamiti za apsolutnu pouzdanost svojih izvora, ili neki geograf za krajnju tanost neke zemljopisne karte? Svi oni ine, u najboljem sluaju samo dobro prilagoivanje. ak kad trebamo opisati samo neki dogaaj iz naeg svakidanjeg ivota i imamo najbolju namjeru da budemo poteni i istiniti, ne moemo ga potpuno tano prikazati. Veinom nastaju kroz ovu ili onu rije pretjeravanja ili podcjenjivanje. Ali to ovjek s potpunom tanosti moe initi to je raunati. Ovdje nema mjesta pogreci. Jedna stolica vie jedna stolica su dvije stolice.To vrijedi u Londonu, kao i u cijelom svijetu. U svim vremenima i posvuda jedan i jedan su dva. Zato kae Bog da se trebamo brojiti u naem raunu za mrtve? Zato to srno mrtvi! Uzmimo primjer knjienja. Pretpostavimo da posjedujem, recimo pedeset dinara, to u upisati? Ne etrdeset, ali ne i esdeset, nego taan iznos koji je u mom depu. Raun se obavlja prema injenicama a ne prema iluzijama. Bog eli, da se drim za mrtvog, jer u stvarnosti tako to jest. Ovdje se ne radi o varanju samog sebe. Ako imam samo dvanaest dinara tada ja tu injenicu neu promijeniti niti, ako unesem u svoj registar petnaest dinara i sa svom ozbiljnou se uvjeravam da imam petnaest dinara. Moj upis nee promijeniti neistinu u istinu. Bog nam kae da se trebamo registrirati kao mrtvi, ne da tim upisivanjem trebamo umrijeti, nego zato to smo ve umrli. On nikada ne zahtjeva da drimo neto kao injenicu to to nije u stvarnosti. Rekli smo da se moemo drati za mrtve kao posljedica boanskog otkrivenja. Ali ne smijemo previdjeti da nam je dan zahtjev, gotovo zapovijed: tako drite se da ste! Moramo zauzeti odreeno dranje. Bog eli da izvrimo upis: Umro sam, i da se prema tome ponaamo. Pavao daje uputu: drite se da ste umrli grijehu a ivite Bogu Kako je to mogue? u Kristu Isusu, nastavlja Pavao. Nemojmo nikada zaboraviti da ta istina uvijek postoji samo u Kristu. Ako gledamo na nas same, tada nam se ini naa smrt nestvarnom. Ali ovdje se radi o vjeri u njega, a ne u nas. Trebamo gledati na Gospoda, tada emo znati to je on uinio za nas i moi emo kazati: Gospode, u tebe u vjerovati i to drati za istinito to je u tebi istina.

Uloga vjere Prve etiri i pol glave poslanice Rimljanima bave se vjerom i uvijek iznova vjerom. Opravdali smo se kroz vjeru (Rim. 3,28; 5,1). Pravednost, oprotenje grijeha i mir s Bogom udjeljuju nam se samo putem vjere. U drugom dijelu poslanice Rimljanima ne ponavlja se tako esto rije vjera i moglo bi se najprije zakljui ti da je naglasak stavljen na neto drugo. Ali to nije sluaj, jer tamo gdje ispada vjera i vjerovati stoji sada drati se. U tom smislu znae oba pojma praktiki isto. to je vjera? To je moj pristanak na ono to je istinito kod Boga. Vjera se uvijek temelji na prolosti. to se odnosi na budunost, nada je, dok se sadraj ili cilj vjere esto nalazi u budunosti kao u Jevr. 11. Iz tog razloga moda je izabrana rije drati se kao rije koja se usmjerava samo na prolost, na neto to se dogodilo, to gledamo natrag, a ne na neto to jo treba da bude. Ova vrsta vjere opisana je u Mar. 11,24: Sve to molite u molitvi, vjerujte samo, da ete primiti i bie vam dano (prevod po Menge-u). Vjerovati da e naa molba moda biti usliana, ili da je mogue da se uslia neto je drugo. Vjerovati da smo ve u Kristu primili ono za to molimo, o tome se ovdje radi. Kako se pokazuje da vjerujem da sam razapet? Ne, ako kaem da e me, ili da me se mora razapeti, nego kad s radosti kliem: Gospodu neka je hvala, u Kristu sam razapet. U Rimljanima 3 pokazan nam je Isus kao na Zastupnik, koji nosi nae grijehe i umro je za nas, da bismo mi postigli oprotenje. Po ovoj objavljenoj spoznaji primamo u vjeri opravdanje. Rimljanima 6 ui nas da smo ukljueni u njegovu smrt, ime nam je pribavljeno osloboenje od grijeha. Bog nas upuuje da primimo takoer ovu injenicu u vjeri radi naeg linog osloboenja. Naglasak dakle stoji u svakom sluaju na vjerovanju. Poetak i rast u normalnom kranskom ivotu izvrava se uvijek u vjerovanju u Krista i njegov kri. Kunja i vjera Obe najvee injenice ivota za nas krane su da su nai grijesi uklonjeni kroz krv a mi sami kroz kri. Ali to da radimo s kunjom? Kako zauzimamo stav, nakon to smo uvidjeli i uzvjerovali one injenice, kad se iznova podignu stare elje? Ili jo gore, ako ponovoupadnemo u stare, svjesne grijehe? Ne pokazuje li se na itav poloaj kroz to kao pogrean? Hoemo li se potsjetiti na to, da je avolu vrlo stalo da nas navede na to da posumnjamo u Boje istine (usp. l. Moj. 3,4). Kad nam je Boji Duh otkrio da smo umrli s Kristom i da se drimo za takve, dolazi Sotona i kae: Ali jo se neto podie u tvojoj unutranjosti. Kako je s tim? Moe li to oznaiti kao mrtvo? Ovdje je sada za nas odluna proba. Hoemo li povjerovati u opipljive injenice prirodnog svijeta koje su jasne pred naim oima ili neopipljivim injenicama iz duhovnog podruja koje se nevide, niti se mogu nauno dokazati. U takvom poloaju bie osobito vano da se potsjetimo na to se opire naa vjera, na koje izreke u Bojoj rijei. to je Bog kazao obzirom na nae osloboenje od grijeha? On nikako nije rekao, da je grijeh istrijebljen iz nas. Ukoliko tako mislimo, na raun je lo i slini smo ovjeku koji je upisao u svoju glavnu knjigu petnaest dinara umjesto dvanaest. Grijeh kao naelo postoji sasvim u nama. Ako mu se prui mogunost nadvlada nas i potie da grijeimo svjesno ili nesvjesno. Zato moramo imati u svako vrijeme silu dragocjene krvi pred oima. S naim grijesima postupa Bog na direktan nain, kad ih jednostavno izbrie krvlju. Ali s naelom grijeha u nama, postupa na indirektan nain. On ne udaljava grijeh, nego grenika. Na stari ovjek zajedno s njim je razapet, zato je tijelo koje je do tada bilo orue grijeha, uinjeno nemonim (Rim. 6,6 po cirikom prevodu). Stari gospodar, grijeh jo uvijek je tu, ali njegov rob je ubijen i izvan njegovog dosega; njegovi udovi su bez sile. Ruka igraa nepokretna je, jezik psovaa zanijemio. Ovi udovi sada su postali oruje pravde za Boga (Rim. 6,13). Zato je pojam osloboenje od grijeha blii Pismu nego pobjeda nad grijehom. Citati u Rim. 6,7 i 11oslobodj eni od grijeha (Menge-ov prevod) i umrli grijehu ukazuju na to da se kod grijeha radi o sili koja je jo uvijek jako prisutna i stvarna. Ali poznajemo osloboenje i doivljavamo ga u pojaanoj mjeri od dana u dan. Ovo osloboenje tako je stvarno da Ivan moe napisati: Tko je roen od Boga taj ne grijei(1. Iv. 3,9), rije, koju ako krivo razumijemo, moe nas zavesti u bludnju. Ivan nee time kazati da je grijeh izbrisan iz naeg postojanja i da vie nismo u stanju poiniti nikakav grijeh. On vie eli da kae da nije u prirodi novoroenog ovjeka da grijei. Kroz novoroenje usaen je u nas Kristov ivot, koji je slobodan od grijeha. Na prirodu nekog bia ili stvorenja vrlo esto utjeu prilike. Moemo na primjer kazati, premda je poredba nedovoljna, da drvo pliva po svojoj prirodi. Ali prilike mogu biti takve, da ga neka ruka dri pod vodom i ono zato tone na dno. U oba sluaja imamo posla sa sutinom koja je tako stvarna u jednom kao i u drugom. Kristova priroda u nama ne moe grijeiti; Adamova priroda moe i ini to, tako esto kako pruamo priliku Sotoni da vri svoju mo. Zato je pitanje s kojom injenicom raunamo i elimo ivjeti: onom opipljivom po naem svakidanjem iskustvu ili po daleko monijoj koja je na ivot u Kristu. Sila njegovog uskrsnua, itava Boja sila, koja spasava (Rim. 1,16) nalazi nam se pri ruci u Kristu. Ali uvijek ovisi o tome da li emo dozvoliti da boansko stanje stvari postane
13

naom stvarnosti. Ali vjera je vrsto pouzdanje u ono emu se nadamo i pouzdanost u ono to se ne vidi (Jevr. 11,1) i to je nevidljivo to je vjeno (2. Kor. 4,18). Vjera ini boansku stvarnost mojom vlastitom stvarnosti. Vjerom postaje Kristovo djelo, djelom za mene. Tisue ljudi itaju Rim. 6,6, Na stari ovjek razapeo se s njim. Za onoga koji vjeruje to je istina, a za onoga koji sumnja ili koji odobrava samo ono to moe razumom shvatiti to je neistinito. Moramo biti isto tako na istu, da ovdje nemamo posla s obeanjima nego s injenicama. Boja obeanja objavljena su nam njegovim Duhom, da ih moemo shvatiti; ali injenice su objektivne i ostaju, bilo da im vjerujemo ili ne. Ako mi ne vjerujemo to to se dogodilo na kriu, tada to usprkos ostaje istinito, ali nema vrijednosti za nas. Vjera ne treba da bi to postalo stvarno po sebi, ali vjera ih moe uiniti stvarnim u naem vlastitom ivotu. Moramo smatrati avolskom lai sve to se suproti istini Boje Rijei. Pri tome moe se raditi o sasvim konkretnim pojavama, ali ih ipak smatramo laima ako Bog suprostavlja tome neku viu istinu. to se tie injenice kria, tu ne moe postojati ni najmanja sumnja, pa makar Sotona jo kako elio uvjerljivo je opovrgnuti. Vjeti laac ne sprovodi svoje djelo samo u rijeima nego u djelima i pokretima. On moe isto tako staviti u kolanje lani novac kao i kazati neistinu. Budui da je Sotona takav jedan vjeti laac, ne moemo oekivati da e se on zadrati kod rijei. U svom nastojanju da nas zavede u naem pouzdanju u Boju Rije, on e posegnuti za znacima, osjeajima i doivljajima. Ne elim time osporiti da tijelo po sebi predouje stvarnost. O tome emo morati jo mnogo govoriti. Ali nai konkretni doivljaji u tijelu ne smiju nas odvesti od naeg poloaja koje smo zadobili otkrivenjem. Kao to je za nas postala injenica da smo s Kristom umrli, Sotona e uiniti sve da bi nas uvjerio u naim dnevnim iskustvima o tom da smo jo u ivotu. Trebamo dakle izabrati hoemo li vjerovati sotonskoj lai ili Bojoj istini? Da li emo se dati voditi vanjtinom ili tim to Bog kae. Ja sam Watchman Nee. To je za mene pouzdana injenica. Naravno mogu izgubiti svoje pamenje ili sanjati da sam netko drugi. Ali da li ja to osjeam ili ne, da li sam budan ili spavam, da li sam svjestan ili to zaboravljam, uvijek sam Watchman Nee. Tee je, ako bih pretpostavio da sam netko drugi. Ako bih se elio izdavati za gicu K. tada bih neprestano morao govoriti: ti si gospoica K., ne zaboravi to. I usprkos svih napora koja bih inio da se uvjerim u to, vjerojatno bih se izdao i odgovorio na svoje vlastito ime kad bi me netko zovnuo: Gospodin Nee. Istina bi pobijedila nad prevarom i itavo moje nastojanje da se izdam za nekoga drugoga sruilo bi se u odlunom asu. Kad sam stvarno Watchman Nee, ne pada mi teko da se tako drim. Nita u mom iskustvu ne moe izmjeniti ovo injenino stanje. Da li ja to osjeam ili, ja sam umro s Kristom. Kako sam siguran u to? Zato to je Krist umro; i kad je jedan umro za sve, tada su svi umrli (2. Kor. 5,14). Bez obzira na to da li to potvruje moje iskustvo ili ne, injenica je nepromjenjiva. Sotona nema nikakve moi nada mnom. Ali moramo oekivati da e on uvijek iznova pokuati poremetiti tu sigurnost. Ako nas moe dovesti do toga da posumnjamo u Boju Rije, on je postigao svoj cilj i mi smo u njegovoj vlasti. Ali ako ostanemo nepokolebivo na strani Boje Rijei sigurno je da Sotona ne moe nita protiv Boje Rijei i djela, zavodnik moe primijeniti tada svaku taktiku koju eli, a mi mu se smijemo narugati. ivimo po vjeri a ne po gledanju (2. Kor. 5,7) Po uskom zidu hodale su zajedno injenica,Vjera i Iskustvo. injenica se nije okretala ni desno ni lijevo, niti natrag, nego je odluno ila naprijed. Dok je vjera imala svoj pogled na injenici bilo je sve dobro. Ali kad se poela brinuti za Iskustvo i gledati gdje je, izgubila je ravnoteu i pala sa zida, a dobro staro Iskustvo palo je za njom. Svaka kunja sastoji se u prvom redu u tome da odvrati poglede od Gospoda i umjesto toga pazi se na vanjtinu. Vjeri se uvijek isprijei brdo na putu: protivljenje Bojoj Rijei, praktika iskustva, osjeaji ili slutnje. Tada se mora maknuti ili vjera ili brdo i po neki puta mie se na alost vjera. Ali to nije potrebno.Ako se pouzdamo u svoje osjeaje da bi spoznali istinu tada dosta esto nalazimo da se sotonske lai slau s naim opaanjima. Ali kad odbijamo sve, to se suproti Bojoj Rijei i ustrajemo u vjeri jedino u njega, tada primjeujemo umjesto toga da se sotonske lai rasplinu u nita i nae iskustvo sve vie i vie dolazi u sklad s Bojom Rijei. Da bi stigli do toga cilja treba da se bavimo Kristom, jer to znai da On postaje sve vie stvaran za nas u naim praktinim pitanjima.Tada vidimo u njemu stvarnu pravednost, pravu svetost i pravi ivot uskrsnua. to objektivno primjeujemo na njemu, to tada u nama poluuje svoj oblik. To je znak zrelosti. To je Pavao stvarno imao na umu piui Galaanima: Moja draga djeco, koju ponovo u mukama raam, dok se Krist ne pokae u vama Gal. 4,19). Vjera prisvaja vjene injenice, to to e u cijeloj vjenosti ostati istinom. Ostati u njemu Poznajemo rjei Gospodnje iz Iv. 15,4: Ostanite u meni i ja u u vama. Samim Bojim inom premjeteni smo u Krista. Na nama je da ostanemo u njemu. Od odlune, praktine vanosti je da shvatimo u vjeri da sve to vrijedi za Krista, vrijedi takoer i za nas: da smo u njemu. Jer Sotona se stalno trudi da nas izvue iz naeg poloaja u Kristu i da nas uvjeri da smo vani. On koristi napast, poraz, stradanje i kunje da bi nam jasnije dao na znanje da nismo u

Kristu. On poinje s milju da ne bismo mogli biti u takvom stanju slabosti, kad bismo se stvarno nalazili u njemu i mi molimo: Gospode, premjesti me u Krista. Kakva zabluda! Boja izriita zapovijest je da trebamo ostati u Kristu. To je put osloboenja, jer on omoguuje Bogu da zahvati u na ivot i da ostvari svoj plan u nama. Samo tako stvara mogunost za djelovanje sile uskrsnua (Rim. 6,4,9,10), da sve to vrijedi za Krista, moe vie i vie postati istinom takoer u naem svakodnevnom iskustvu. Gdje je prije vladao grijeh za smrt (Rim. 5,21), doivljavamo sada radosno otkrie da od sada vie ne sluimo grijehu (Rim. 6,6). Ali ako se vraamo na tlo svog vlastitog bia, tada nalazimo da sve to je od stare prirode, i nadalje se ostvaruje u nama. Ako ostanemo u Kristu imamo sve. U nama samima nemamo nita. Tako esto idemo na pogreno mjesto da naemo smrt naeg ja. Ono je u Kristu. Samo ako gledamo na sebe, odmah ustanovljujemo koliko smo ivi za grijeh. Ali kad gledamo na Gospoda, tada se Bog brine za to, da smrt djeluje u nama, s jedne strane, a s druge strane, da doe takoer do izraaja novi ivot (Rim. 6,4). Vi ivite Bogu u Kristu Isusu (Rim. 6,11). Ostanite u meni i ja u u vama. Ova reenica sadri jednu zapovijest i istovremeno obeanje. Ja u vama posljedica je naeg ostajanja u njemu. Ako mi samo posluamo zapovijed, tada e se Bog nai potaknut da izvri svoje obeanje. On je to ve uinio. To je kao s elektrinim svjetlom. Kad hoemo osvjetliti neku mranu sobu tada neemo ustrajno gledati u svjetiljku da vidimo hoe li doi svjetlo. Neemo uzeti ni krpu i obrisati sijalicu, nego emo doi do prekidaa da bi ukljuili struju. To je uslov kojega trebamo ispuniti da nastane svjetlo. Tako moramo u svom ivotu s Bogom usmjeriti svoju panju na Isusa, da bi rasla u nama njegova prilika. Ostanite u meni i ja u vama, boanska je zapovijed. Vjera u objektivne injenice ini ove injenice subjektivnu istinu. Pavao ih izraava u 2. Kor. 3,18: Ali mi svi, koji odraavamo slavu Gospodnju, biemo preoblikovani u tu istu sliku.(prevod Menge) Isto vrijedi i za donoenje ploda naeg ivota. Tko ostane u meni i ja u njemu taj e donijeti mnogi rod (Iv. 15,5). Naa briga nije proizvesti plod, nego trebamo gledati na njega. Kad to inimo vjeran je da izvri svoju rije u nama. Kako ostajemo u njemu? Ali kroz Boga ste u Kristu Isusu (1. Kor. l,30). Bog nas je postavio u Krista. Sada, ostanimo u njemu. Ne dajmo se opet premjestiti na svoje vlastito tlo! Ne dajmo se sami nikada vidjeti izvan Krista! Radije gledaj na njega i prepoznajmo se u njemu! Ostanimo u njemu! Zbog toga to nas je Bog premjestio u svojega Sina, smijemo biti potpuno zaklonjeni i ivjeti u oekivanju da on dovri svoje djelo u nama. On je taj, koji dovodi do ispunjenja slavno obeanje: Jer grijeh vie nee moi vladati nad vama (Rim. 6,14). 5. KRI RAZDVAJA Vladavina ovog svijeta nije vladavina Boja. Bog je planirao svoje stvorenje kao svjetski poredak, na ijem elu trebao je stajati Krist, Njegov Sin (Kol. l,16,17). Ali Sotona se posluio ovjekom i podigao svoju suprotnu vladavinu, koja je u Pismu oznaena kao ovaj svijet. Svi smo ukljueni u tu vladavinu koju provodi Sotona. On je knez ovog svijeta (Iv. 12,31). Staro i novo stvorenje U sotonskim je rukama Boje prvo stvorenje postalo staro stvorenje, ali Bog izgrauje novo stvorenje snovom vladavinom i novi svijet. Nita se ne moe preuzeti iz staroga stvorenja u novo. Pitanje je kojemu mi od ova dva carstva pripadamo. Pavao nas ne ostavlja u sumnji koje je od ovih carstava stvarno nae. On kae da nas je Bog spasio u djelu izbavljenja od sile tame i premjestio nas u carstvo svoga ljubljenog Sina (Kol. 1,12,13). Ali da bi nas mogao dovesti u svoje novo carstvo, Bog mora uiniti neto novo u nama. Mora uiniti od nas nova stvorenja. Ako nismo nanovo stvoreni, nikako nismo prikladni za novo carstvo. to je od tijela roeno, tijelo je (Iv. 3,6) i tijelo i krv ne mogu naslijediti Boje carstvo; niti propadljivo nasljedjuje nepropadljivo (l. Kor. 15,50). Svoju tjelesnu prirodu moemo razviti i njegovati, kako samo hoemo, ali tijelo ostaje tijelo. Naa podesnost za novo carstvo ovisi o stvorenju kojemu pripadamo. Pitanje nije dobar ili zao, nego tijelo ili Duh. to je od tijela roeno, tijelo je i nikada nee biti neto drugo. Ako smo stvarno razumjeli da Bog eli neto, sasvim novo za sebe, tada uviamo zato ne moemo iz starog stvorenja donijeti neki prilog ovom novom. Bog nas je htio imati za sebe. Ali kakvi smo bili, nije nas mogao upotrijebiti za svoj plan. Zato nas najprije odstranjuje putem Kristovog kria u smrt a potom nam daje novi ivot kroz uskrsnue. Ako je netko u Kristu, tada je novo stvorenje; staro je prolo, gle, sve je postalo novo (2. Kor. 5,17). Za nova stvorenja s novim sposobnostima, mjesto je u novom carstvu. Kroz kri Bog je uinio kraj svemu starom, takoer naem starom ovjeku, da bi nam kroz uskrsnue sve pribavio to je potrebno za ivot u ovom novom svijetu. Tako smo se snjim pokopali kroz krtenje u smrt da kao to je Krist ustao iz mrtvih slavom Oca, isto tako dakle trebamo i mi hoditi u novom ivotu (Rim. 6,4). Kri je znak najveeg poricanja u svemiru, jer Bog njim brie sve to nije od njega. Ali uskrsnue je najvea
15

sigurnost, jer Bog njom budi u ivot sve to treba postojati po njegovoj volji u novom stvorenju. Uskrsnue je prag novog stvorenja, ono je Boja polazna taka. Tako imamo pred sobom dva svijeta, stari i novi. Sotona ima apsolutnu vlast nad starim svijetom. Tamo moe biti dobrih ljudi, ali tako dugo dok pripadaju tamo, pod osudom su smrti. Kri je Boje objanjenje da sve to je od starog stvorenja mora umrijeti. Nita od Adama ne moe dospjeti s one strane kria. to prije to uvidimo, tim bolje, jer se kroz kri izbavljamo iz starog stvorenja. Bog je skupio sve to je bilo od Adama u osobu svog Sina i Njega razapeo. Zatim je dao proglas slijedeeg sadraja da odjekne itavim svemirom: Sve to nije od mene, odstranjuje se kroz kri. Tko pripada starom stvorenju, ukljuen je u taj akt, on je razapet zajedno s Kristom. Nitko od nas ne moe izbjei toj presudi. S tim dolazimo do krtenja. Ne znate li da, svi koji smo se krstili u Isusa Krista, krstili smo se u njegovu smrt? Tako smo se s njim pokopali kroz krtenje u smrt (Rim. 6,3,4). to znae ove rijei? Krtenje u Pismu stoji u vezi sa spasenjem. Tko vjeruje i krsti se, bie spaen (Mar. 16,16). Prema Pismu ne moemo govoriti o novom roenju kroz krtenje, nego o izbavljenju kroz krtenje pri emu se ne misli na izbavljenje od naih grijeha ili moi grijeha, nego se misli iz sotonskog gospodstva. Biti izbavljen znai izbjei iz njegove vlasti u Boje carstvo. Pavao se slavi jedino kriem naeg Gospoda Isusa Krista, kroz kojega mi se svijet razapeo a ja svijetu (Gal. 6,14). Krtenje dakle potvruje jednu stranu kria kojom smo izbavljeni od sadanjeg pokvarenog svijeta. Krtenje u njegovu smrt, znai svretak starog stvorenja. Ali je to takoer krtenje u Isusa Krista imajui u vidu u novo stvorenje. ovjek se uranja u vodu i s njim itav njegov svijet. On se podie u Kristu, ali njegov svijetostao je potopljen. Vjeruj u Gospoda Isusa Krista, i bie spaen, rekao je Pavao tamniaru u Filipima i rekao mu je Boju Rije i svima koji su bili u njegovoj kui i on se krstio i svi njegovi odmah. Tim inom posvjedoili su pred Bogom, njegovim narodom i duhovnim silama da su izbavljeni iz svijeta koji potpada pod osudu. Na to itamo, radovao se s itavom svojom kuom to je uzvjerovao u Boga (Dj. 16,31-34). Iz toga vidimo jasno, da krtenje nije jednostavno pitanje ae vode ili krstionice. Ono je neto daleko vee, vezano uz smrt i uskrsnue naeg Gospoda, imajui pred oima dva svijeta. Tko je radio u nekoj neznaboakoj zemlji iskusio je kakvo se ogromno znaenje pridaje krtenju. Biti pokopan znai kraj Kakav je sada moj odgovor na Boju presudu nad starim stvorenjem? elim krtenje. Pavao objanjava u Rim. 6,4 da krtenje znai biti pokopan. Tako smo se mi s njim pokopali kroz krtenje u smrt..Vidjeli smo da krtenje povezuje smrt i uskrsnue. Krtenje po sebi ne znai dakle nijedno od obojega, nego pokop. Koga se pokopa? Samo umrloga! Ako se elimdati krstiti, obznanjujem da sam mrtav i spreman za grob. Kakva je to zabluda uiti ljude da gledaju na pokop kao sredstvo smrti! Oni pokuavaju umrijeti na taj nain da se dadu pokopati! Moram kazati sa svom ozbiljnosti: dok nam se ne o tvore oi za spoznaju da smo s Kristom umrli i pokopani, nemamo pravo na krtenje. Razlog zato silazimo u vodu je taj to smo spoznali da smo u Bojim oima ve umrli. O tome svjedoimo. Boji poziv jasan je i jednostavan: Krist je umro i ja sam te ukljuio u njegovu smrt. Moj odgovor je krtenje, u kojemu javno svjedoim svoj pristanak na Boji postupak sa mnom. Kaem da, na smrt i pogreb, na to me je odredio. Neka ena u Kini toliko se umno poremetila nakon smrti svog mua, da se suprostavljala pokopu. etrnaest dana leao je le kod kue. On nije mrtav, govorila je. Svaku no govorim s njim. Ona jednostavno nije mogla vjerovati da je bio mrtav i zato ga nije htjela dati pokopati. I mi takoer pokapamo nae mrtve tek onda, kad smo apsolutno sigurni da su umrli. Tako dugo dok postoji i najmanja nada da ive, ne mislimo na to da ih pokapamo. Kad u zato traiti krtenje? Kad uvidim da je Boji postupak savren, da sam zasluio smrt i kad vjerujem da me je Bog ve razapeo. Mogu se krstiti kad mi je moja smrt u Bojim oima postala sigurnost. Tada mogu kazati: Bogu hvala, mrtav sam! Gospode, ti si me pogubio, pokopaj me sada! Izmeu starog i novog svijeta nalazi se grob. Bog me je ve razapeo, ali moram dati svoj pristanak za grob. Moje krtenje osnauje Boju presudu nada mnom, koja se izvrila na kriu njegovog Sina. Ona potvruje da sam izaao iz starog svijeta i pripadam sada novom. Krtenje tako znai svjesni prekid sa starim nainom ivota. Kako bismo htjeli dulje ivjeti u grijehu, kad smo umrli? (Rim. 6,2). Drugim rijeima kae Pavao: ako elite dalje nastaviti u starom svijetu, zato ste se onda krstili? Naim pristankom za pokapanje starog ovjeka pripremio se put za novo stvorenje. U Rim. 6,5 Pavao jo uvijek govori onima koji su se krstili (stih 3), da smo se sjedinili s njim u jednakoj smrti. inom krtenja potvrujemo sjedinjenje izmeu nas i Krista u ovom predmetu smrti i uskrsnua. Htio sam jednom objasniti ovu injenicu nekom bratu, upravo dok smo pili aj. Uzeo sam komad eera i stavio ga u aj da se rastopi. Nakon nekoliko minuta pitao sam ga, da li mi moe kazati gdje je aj, a gdje je eer. On nije mogao da kae jer se,

kao to ree, jedno pomjealo s drugim. Bio je to jednostavan primjer ali mu je pomoglo da spozna jakost i konanost nae povezanosti s Kristom u smrti. Bog nas je tamo stavio, a njegovi postupci su neopozivi. Pravo znaenje krtenja u tome je da se krstimo u historijsku smrt Kristovu. Tako postajemo jednaki s njim, da je nemogue odvojiti njegovu smrt od nae. Kad stupamo u vodu, tada otvoreno svjedoimo da je Isusova smrt pred dvije tisue godina tako silna i sveobuhvatna da je dolo dokraja sve u nama to nije od Boga. Uskrsnue u novi ivot Krstio sam se u Isusovu smrt. Sadraj tog postupka je Ja u Kristu. Za uskrsnue vrijedi isto ali k tome dolazi jo jedan novi elemenat: Krist u meni. Sila njegovog uskrsnua prodire u mene i prua mi novi ivot. Kako se to dogaa? Pavao upotrebljava vrlo slikovitu sliku kad kae: Kad smo se sjedinili s njim jednakom smru, to emo mu biti jednaki takoer u njegovom uskrsnuu (Rim. 6,5). Rije za sjediniti ima takoer u grkom jezikusmisao biti pricijepljen i daje nam pretstavu o tome kako Kristov ivot dospjeva u nas. U Fukienu sam jednom posjetio nekog ovjeka koji ima nasad od oko tri stotine drveta long-iena. Long-ien (Euphoria longana) je domaa biljka u Kini. Njezini plodovi slini su kajsijama po veliini ploda s okruglom koticom, suhom, svjetlo smeom koom, slinom papiru i dragocjenim, bijelim mesom slinimgrou. Jedu se svjee ili suene i Kinezi ih vrlo cijene radi ukusa i hranjivosti. Pitao sam ga da li su njegova stabla cijepljena. Mislite li da bih rasipao svoju zemlju na uzgoj necijepljenih stabala? odgovorio je. Molio sam ga da mi objasni postupak cijepljenja, to je on rado uinio.Kad jedno drvo dosegne odreenu visinu, rekao je, tada reem kronju i pricijepim novu mladicu. Pogledajte ono drvo tamo? To je moje matino stablo, jer sve plemke potiu od toga stabla. Kad bi ostala stabla bila preputena svom prirodnom rastu, plodovi bi bili jedva veliki kao maline i to bi bila samo kotica i kora. Ali ovo drvo ima sone, plodove veliine ljive sasvim tanke koe i male kotice. Sva cijepljena stabla nose prirodno plodove kao i ono. Jednostavno uzmem malo od prirode jednog drveta i presadim to na drugo stablo. Plemenita plemka se pricijepi i spoji na divljaku i ostavi da raste. Ali kako moe rasti? pitao samo. To ne znam ni ja, ali raste, bio je odgovor. Na to mi je pokazao jadne plodove starog stabla ispod cijepljenog mjesta i debele, sone plodove iznad cijepljenog mjesta. Ostavio sam stare izdanke s njihovim neplodnim plodovima da bih mogao pokazati razliku, rekao je. Sada vidite sami zato imam cijepljene voke. Kako moe neko stablo nositi plodove nekoga drugoga? Kako moe loe drvo proizvesti dobre plodove? Samo postupkom oplemenjivanja da seivot dobrog stabla presadi u njega. Ali ako ovjek moe pricijepiti cijep stabla na drugo drvo, ne moe li tako isto Bog pricijepiti u nas neto od ivota Njegovog Sina? Kako se to dogaa, ne znam. Vjetar pue gdje hoe i ti uje njegov um, ali ne zna odakle dolazi i kamo ide. Tako je svaki koji je roen od Duha.(Iv. 3,8). Mi ne znamo kako se vri Boje djelo u nama, ali ono se vri. Mi ne moemo i ne trebamo nita da to proizvedemo, jer je Bog to ve uinio uskrsnuem. Ima sada samo jedanplodonosan ivot na svijetu i taj ivot je pricjepljen u milione drugih ljudi. Nazivamo to novim roenjem. To je primanje ivota kojega prije nisam imao. Nije se promijenio moj prirodni ivot uope, to je onaj drugi ivot, potpuno novi, boanski ivot koji je postao mojim ivotom. Kriem njegovog Sina Bog je odsjekao staru prirodu da unese novo stvorenje u Kristu uskrsnuem. On je zatvorio vrata tog starog carstva tame i premjestio me u carstvo njegovog ljubaznog Sina. Diim se sada injenicom da se sve odigralo, da mi se kroz kri naeg Gospoda Isusa Krista svijet razapeo i ja svijetu (Ga1. 6,14). Moje je krtenje javno svjedoanstvo toga dogaaja. Kroz to i svjedoanstvom mojih usta, dobija se spasenje (Rim. 10,10). 6. RAST U KRANSKOM IVOTU Predaj te se sami Bogu Sada smo tako daleko u naem prouavanju da moemo govoriti o pravoj prirodi posveenja. Kao osnova za to slui nam druga polovica Rimljanima 6 od 12 stiha do kraja.Tamo pie: Ne dajte da grijeh vlada u vaem smrtnom tijelu, i ne budite posluni njegovim eljama. Niti dajte grijehu svoje udove za oruje nepravde, nego se predajte sami Bogu, kao oni iz mrtvih koji su oivljeni i svoje udove Bogu za oruje pravde(Rim. 6,12,l3). Najvanija rije koja se ponavlja pet puta u odlomku u stihovima 13,16,19 je predajte.To oznaava in posveenja, a ipak se esto upotrebljava u pogrenom smislu. To ne znai posveenje naeg starog ovjeka sa svojim prirodnim sposobnostima i strastima, svojom prirodnom mudrosti, silom i drugim darovima Gospodu na upotrebu. Pravo znaenje postaje jasno iz stiha 13, kad Pavao kae: Predajte se sami Bogu, kao oni iz mrtvih koji su oivljeni. To pokazuje trenutak gdje zapoinje posveenje. Nije tu rije o posveenju bilo kojeg dijela starog stvorenja, nego samo onoga to je prolo kroz smrt u uskrsnue. Samo to se moe posvetiti Gospodu. Predanje je rezultat mog
17

znanja da je moj stari ovjek razapet. Znanje, drati se za mrtvog, predati se Bogu, to je boanski redoslijed. Kad sam stvarno spoznao da sam s njim razapet tada se prirodno drim za mrtvog (stih 6 i 11); a kad znam da sam s njim podignut iz smrti, tada se smatram isto tako iv u .Kristu Isusu (stih 6 i 11). Tada moe uslijediti moje predanje. Kroz uskrsnue Krist je izvor moga ivota, on je ak moj ivot. Zato ne mogu nita nego mu predati sve, jer sve je njegovo. Ali bez prolaska kroz smrt nemam nita za posvetiti, jer je Bog osudio sve to je od starog stvorenja na kri. Smrt je odrezala sve to mu se ne moe posvetiti. Samo uskrsnue omoguuje posveenje. Predanje Bogu znai da od sada gledam na itav svoj ivot tako da pripada Bogu. Ovo predanje odnosi se kao to itamo na udove moga tijela, onoga tijela koje je sada umrlo grijehu.Predajte se i svoje udove kae Pavao i ponovo: predajte takoer svoje udove (Rim. 6,13-19). Bog zahtjeva od mene da njemu jedinome stavim na raspolaganje sve svoje udove i sve svoje sposobnosti. Velika je stvar kad spoznam da vie ne pripadam sebi, nego Gospodu. Kad deset dinara u mom depu pripada meni, tada raspolaem s njima. Ali ako pripadaju nekom drugom koji mi ih je samo povjerio na uvanje te ih ne mogu po svojoj volji izdati i pazim da ih ne izgubim. Pravi kranski ivot poinje kad to znam. Koliki od nas stvarno znamo da zato to je Krist uskrsnuo, mi ivimo Bogu a ne sebi? Koliki od nas se ne usuujemo raspolagati svojim novcem, svojim vremenom i svojim sposobnostima po vlastitoj volji, jer smo spoznali da pripadamo Gospodu a ne sebi? Koliki od nas imamo tako jak osjeaj da pripadamo drugome da se ne usuujemo rasipati niti jedan dinar svoga novca ili jedan sat naeg vremena ili bilo koji duhovni ili tjelesni dar? Jednom se vozio neki brat u vozu i naao se s tri nekranina u kolima koji su htjeli kratiti vrijeme kartanjem. Kako su trebali etvrtoga za igru, pozvali su brata da igra s njima. Moram vas na alost razoarati, rekao je, ali ne mogu sudjelovati, jer nemam svoje ruke sa sobom. to je to? pitali su oni zaueno. Ove obje ruke vie mi ne pripadaju, odgovorio je on i objasnio im tada veliki prenos vlasnitva koji se desio u njegovom ivotu. Taj brat smatrao je da udovi njegovog tijela pripadaju jedino Bogu. Pavao kae: predajte takoer svoje udove u slubu pravdi da budete sveti (Rim. 6,19). Uinimo to konanim inom! Predajte se Bogu! Odvojeni za Boga Mnogi ljudi vjeruju da postajemo sveti iskorjenjivanjem zla u sebi. To ne stoji. Postajemo sveti kad se odvojimo za Boga. Kad je u Starom Zavjetu Bog izabrao nekog ovjeka da postane Gospodnje vlasnitvo, tada bi javno bio pomazan uljem i smatrali bi ga za posveenog. Iza toga gledali bi ga kao odvojenog za Boga. Na slian nain mogle su se posvetiti ivotinje ili materijalne stvari, jagnje ili zlato hrama, ali ne iskorjenjivanjem neke mane, nego kad su se iskljuivo stavile na stranu za Gospoda. Svetost znai na hebrejskom stanje odvojenosti za Gospoda. (2. Moj. 28,36). Kad se potpuno predam Kristu, tako postajem svet. Tko se predaje Bogu zna da mu potpuno i sasvim pripada. Predanje je neto odreeno, svjesno, tano kao i drati se mrtvim. Mora postojati trenutak u kojemu prelazi moj ivot iz mojih ruku u Boje ruke. To ne znai nipoto da se posveujem Gospodu da budem propovjednik ili misionar. Naalost mnogi su ljudi postali misionari premda se nisu predali Gospodu u smislu u kojemu smo govorili. Oni su posvetili Bogu neto sasvim drugo, naime svoje prirodne, nerazapete sposobnosti. Ali to nije nikakvo stvarno predanje. Ne posveujemo se krsanskom radu, nego Bojoj volji da budemo i radimo to on zahtjeva. David je imao mnoge silne ljude. Jedni su bili vojskovoe, drugi tjelesna straa, sasvim kako je to odgovaralo volji kralja.Takoer i mi moramo biti spremni sluiti ili kao vojskovoe, ill kao tjelesna straa, sasvim kao to nam Bog dodjeljuje nau slubu, a ne kako mi izabiremo. Ako si kranin tada je Bog ocrtao tvoj put. To ne vrijedi samo za Pavla, koji govori u 2. Tim. 4,7 o trci, nego za svakog kranina i od najvee je vanosti da svaki od nas spozna svoj put i ide njim. Gospode, predajem ti se i hou samo jedno: znati tvoj put za mene i njim stupati. To je pravo predanje. Stvarno smo blagoslovljeni, ako na kraju svog ivota moemo kazati s Pavlom: Zavrio sam trku. S druge strane nema nita traginijega, nego zavriti ivot i znati da sam iao krivm putem. Imamo samo jedan ivot na ovoj zemlji i na raspolaganju nam je kako emo ivjeti. Ali ako biramo vlastito zadovoljstvo nikada nee na ivot proslaviti Boga. uo sam jednom kazati vjernog kranina: Nita neu za sebe, sve elim za Boga. Ulijevaju li se sve tvoje elje u Boju volju? Moe li kazati od srca da je Boja volja za tebe dobra, prijatna i savrena? (Rim. 12,2). To je pitanje nae volje. Moja jaka samosvjesna volja mora na kri, kad se predajem Gospodu. Ne moemo oekivati da nam kroja saije kaput, ako mu nismo dali tkaninu, ili da nam zidar kuu zida ako mu nismo stavili na raspolaganje graevni materijal. Ne moemo takoer oekivati od Gospoda da ue u na ivot, ako mu uskraujemo

nas ivot. to vie moramo mu se bez uslova i bez protivljenja predati da on po svom nahoenju raspolae s nama. Sluga ili rob? Tko se bezuslovno predaje Bogu, morae mnogo toga mijenjati ui svom obiteljskom ivotu i pozivu, u svom odnosu prema crkvi i u svom linom svijetu misli. Bog ne dozvoljava da ostane bilo to od starog ja. On e staviti svoj prst na jednu stvar za drugom i rei: To mora napolje. Da li si spreman na to? Uvijek je glupo opirati se Bou, a mudro pokoriti mu se.Moramo priznati da se mnogi od nas jo uvijek bore s Gospodom, jer hoe neto drugo nego on. Ima poneto za im se ne usuujemo ii, za to se ni ne molimo, niti hoemo o tome misliti iz straha da ne izgubimo svoj unutranji mir. Moemo izbjei nekim stvarima na taj nain, ali nas to stavlja izvan njegove volje. Uvijek je jednostavno istupiti iz usklaenosti s njim, ali je blagoslovljeno potpuno mu se predati i dati slobodu njegovoj volji. Kako je dobro znati da pripadamo Gospodu a ne sebi! Nema nita dragocjenije na svijetu. Iz toga saznanja doivljavamo stalno njegovu prisutnost. Ako je jednom razjanjeno pitanje vlasnitva, tada neu vie nita initi u vlastitom interesu, jer pripadam jedino njemu. Vi znate svakako, da kad se nekom predate kao sluga u pokornost, tada postajete njegov sluga i duni ste mu poslunost (Rim. 6,16 Menge). Rije sluga znai ovdje zapravo rob. Nalazimo to vie puta u drugom dijelu Rimljanima 6. Sluga slui nekom ovjeku, ali nije njegovo vlasnitvo. Ako mu se svia njegov gospodar, tada ostaje kod njega. Ako mu se ne svia, tada daje otkaz i trai novog gospodara. Ali rob ne moe takao. On nije samo sluga, nego vlasnitvo svoga gospodara. Kako sam postao rob Gospodnji? Prije svega kroz to, to me je on iskupio a drugo kroz to, da sam mu se predao. Djelom otkupljenja postao sam Boje vlasnitvo, ali mu se moram predati dobrovoljno sam jo kao rob, jer me Bog nee na to nikada siliti. Nevolja je kod tako mnogih krana danas da oni imaju nesavrenu pretstavu o tome, to Bog hoe od njih. Kako lako kau: Gospode, spreman sam na sve. Da li nam je jasno da Bog ne eli nita manje od nas nego na ivot? To ukljuuje visoke ideale, vrsta presvjedoenja, cijenjene odnose prema drugim ljudima i ljubazne zadatke. Ne predajmo se zato Bogu, osim ako to stvarno mislimo ozbiljno! Jer Bog e nas drati za rije, ak ako mi tako ne mislimo. Kad je galilejski mladi donio svoje kruhove Gospodu, Isus ih je najprije prelomio. Bog hoe uvijek najprije slomiti to mu prinosimo. Ali potom blagosilja i upotrebljava za slubu drugima. Nakon to smo se predali Gospodu, poinje on lomiti to to mu se prinosi. Sve u naem ivotu ini se da ne uspjeva i bunimo se i prigovaramo Bojim putevima. Ali ostati tu znai ne biti drugo nego razbijena posuda, nekorisna za svijet, jer smo predaleko otili a da bi nas jo mogao upotrijebiti i nekorisna za Boga jer nismo dovoljno daleko otili za njega da nas upotrebi. Prekinuli smo sa svijetom, a s Bogom smo u svai. Kako je gdjekoji kranski ivot takva tragedija! Moje predanje Gospodu poinje svjesnin inom. Od tada se predajem ponovo svaki dan. Ne kritiziram kako me upotrebljava, nego primam sa zahvalnou takoer i to emu se protivi tijelo. Pripadam sada Gospodu i spoznajem njegovo pravo vlasnitva nad svim. Bog oekuje ovo dranje i u tome ustrajati stvarno je posveenje ili predanje. Posveujem se initi njegovu volju tamo gdje sam, bilo u koli, uredu ili u kuhinji. to on odreuje za mene , drim to za najbolje, jer se nita drugo osim dobra ne moe dogoditi onima koji su sasvim njegovi. ivimo uvijek u svijesti da ne pripadamo sebi! 7. VJENI CILJ Govorli smo o nunosti otkrivenja, vjere i posveenja ako treba da ivimo normalni kranski ivot. Da bi razumjeli zato su potrebni ti koraci, moramo imati cilj pred oima do kojega Bog eli da nas dovede. Koji plan ima Bog sa svojim stvorenjem i koja je svrha njegovog izbavljenja? Odgovor nalazimo na dva mjesta u oba dijela poslanice Rimljanima. Rim 3,23 govori o Bojoj slavi, a Rimljanima 8,21 o slavi Boje djece. Svi su grenici i izgubili su slavu koju su trebali imati kod Boga (Rim. 3,23). Boji cilj za ovjeka bio je slava i sjaj, ali je grijehom taj plan pokvaren. Kad ujemo o grijehu tada neposredno mislimo na sud, osudu i pakao. Ljudska misao uvijek je zauzeta kaznom koja izrasta iz grijeha, ali Bog misli uvijek na slavu, koja ovjeku propada kad grijei. Posljedica je grijeha da vlastitom krivicom proigramo Boju slavu. Posljedica izbavljenja je da smo ponovo osposobljeni za slavu. Boji plan izbavljenja ne sastoji se od niega drugog osim slave i sjaja. Prvoroeni meu mnogom braom Pavao kae u Rim. 8: Sam Duh daje svjedoanstvo naem duhu da smo Boja djeca. Ako smo djeca tada smo takoer nasljednici, naime Boji nasljednici i sunasljednici Kristovi, ako zajedno stradamo to emo takoer biti uzdignuti u slavu. Jer smatram da stradanja ovog vremena nisu vrijedna slave koja e nam se otkriti (Rim. 8,1618). Jer koje je unaprijed predvidio, one je odredio takoer da budu jednaki slici njegovog Sina da bi on bio
19

Prvoroeni meu mnogom braom. A koje je predodredio te je takoer i pozvao, a koje je pozvao one je takoer opravdao, a koje je opravdao one je takoer proslavio (Rim. 8,29,30). Tako je bio Boji plan da uini svog Sina Isusa Krista za Prvoroenog meu mnogom braom koji svi trebaju biti jednaki njegovoj slici. Kako je to mogue? Na taj nain, da one koje je opravdao takoer proslavi. Moda nam to kae najprije vrlo malo. Hoemo li to dakle zato poblie razmotriti! U Iv. 1,14 stoji: Rije je postala Tijelo i stanovala je meu nama i vidjeli smo njegovu slavu kao jedinoroenog Sina od Oca Da je on bio Boji jednoroeni Sin znai da Bog nije imao nikakvog drugog sina. On je bio s Ocem od vjenosti, ali Bog nije htio da on ostane jedinoroeni Sin nego ga je htio uiniti Prvoroenim. Zato je morao imati jo vie djece. Kad itamo priu o izgubljenom sinu, pod utiskom smo sve bjede u koju je sin dospio. Ali pravi smisao poredbe nije da nam pokae to je sin trebao pretrpjeti nego otac. Moj sin seizgubio i naao se. (Luka 15,24). Otac je taj koji je izgubio. Ako se jedna ovca izgubi tada je to gubitak za pastira, kod novca gubitak je za enu. Bog je poslao svog jedinoroenog Sina, da bude prvoroeni medju mnogom braom. To je pravi razlog za utjelovljenje i kri i u tome e se konano ispuniti Boji plan, da mnogi sinovi budu dovedeni u slavu (Jevr. 2,10). Rimljanima 8,29 govori o mnogoj brai, Jevr. 2,10 o mnogim sinovima. Boji sinovi su Isusova braa. Obje oznake u ovim rijeima sadre misao o punoljetnosti i dostojanstvu. Bog eli punoljetnu djecu koji s njim ive i mogu sudjelovati u njegovoj slavi. Za to pie Pavao: koje je opravdao one je i proslavio (Rim. 8,30). Bog provodi posinatvo u svojoj djeci kad ih opravdava i potom ini slavnima. Od toga cilja on nee odstupiti. On si je postavio zadatak da ima zrele, punoljetne sinove kod sebe u svojoj slavii za njih je pripremio itavo nebo. Zrno penice Put kako je Boji jedinoroeni Sin postao provoroeni, prikazan je u Iv. 12,24: Zaista, zaista vam kaem: ako zrno penice ne padne u zemlju i umre, ostane jedno, ali ako umre tada donosi mnogi rod. U itavom svemiru Bog je imao samo ovo jedno zrno i on ga je spustio u zemlju. Ono je umrlo i donijelo u uskrsnuu mnoga zrna. Obzirom na svoje Boanstvo Isus ostaje uvijek jedinoroeni Boji Sin. Ali s druge strane on je od uskrsnua pa sve do itave vjenosti prvoroeni iji ivot od tada kuca u mnogoj brai. Jer mi smo roeni od Duha i zato imamo udio u boanskoj prirodi (2. Pet. 1,4). Premda ne od nas samih, nego u ovisnosti od Boga i zato to smo u Kristu. Primili smo duha posinatva kojim viemo: Aba, dragi oe. Duh daje svjedoanstvo naem duhu da smo Boja djeca (Rim. 8,15-16). Njegovim utjelovljenjem i poslunosti do smrti Isus je omoguio da Otac dobije mnogo sinova. Prva i dvadeseta glava evanelja po Ivanu pokazuju nam ovu vezu na udesan nain. Na poetku kae Ivan o Isusu da je jedinoroeni Sin od Oca. Na kraju evanelja izvjetava kako Isus govori nakon svog uskrsnua Mariji Magdaleni: Idi mojoj brai i reci im: odlazim mojem Ocu i vaem Ocu, mom Bogu i vaem Bogu (Iv. 20,17). Do tada govorio je Gospod esto o Ocu ili o mojem Ocu. Sada nakon uskrsnua on dodaje jo i va Otac. Svojom smru i uskrsnuem prvoroeni Sin, doveo je mnogu djecuu Boju familiju. Zato ih on naziva moja braa. Zato se ne stidi nazvati ih braom (Jevr. 2,11). to je Adam trebao izabrati Bog je posadio u vrtu edenskom raznolika drveta i usred vrta posadio je dva drveta, drvo ivota i drvo poznavanja dobra i zla. Adam je bio stvoren nevin bez sposobnosti razlikovanja dobra i zla. Mi bismo odraslog ovjeka bez smisla za pravo i krivo sigurno oznaili kao nerazvijenog. Ali na toj razini nalazio se Adam. Bog ga je doveo u vrt i govorio otprilike u ovom smislu: Vrt je pun voaka i ti smije jesti svaki plod po tvojoj elji. Ali usred vrta stoji drvo poznavanja dobra i zla. Od njega ne jedi jer im to uini, umrijee. Ali zapamti pored njega stoji jo jedno drvo, a zove se drvo ivota. to su znaila oba drveta? Adam je bio stvoren moralno neutralan, to jest niti grean niti svet, nego nevin. Bog je postavio pred njega oba drveta da izvri slobodan izbor. Mogao je izabrati drvo ivota ili drvo poznavanja dobra i zla. Poznavanje dobra i zla, premda je bilo Adamu zabranjeno, nije po sebi nita zlo. Bez toga Adam je bio u nekom smislu ogranien, jer je bio nesposoban da odlui o moralnim posljedicama svojih inova. U njemu se nije nalazila sposobnost prosuivanja pravog i krivog, nego u Bogu i Adamova jedina mogunost odluke u nekom problemu bila je da se pozove na Gospoda Boga. Tako imamo ivot u raju koji je potpuno ovisan o Bogu. Ova drveta predouju dvije razine ivota, boanski i ovjeji. Drvo ivota predouje samog Boga, jer Bog je ivot. On je najvii oblik ivota i isto tako izvor i cilj ivota. A plod? To je na Gospod Isus Krist. Nitko ne moe Boga primiti kao Boga, ali moemo primiti Gospoda Isusa. Plod je jestivi dio stabla za nas. Smijem li to u strahopotovanju kazati Gospod Isus je Bog u prihvatljivom obliku. Boga u Kristu moemo primiti. Da je Adam jeo od drveta ivota, tada bi uestvovao u Bojem ivotu i postao bi Bojim Sinom. Tada bismo imali Boji ivot u sjedinjenju s ovjekom. Nastao bi ljudski rod koji bi imao u sebi ivot od Boga i ivljenje u

stalnoj ovisnosti o Bogu za taj. ivot. Ako bi Adam meutim izabrao drugi put i uzeo od drveta poznavanja dobra i zla, tada bi on razvio svoju ljudsku narav u prirodnom smislu bez Boga. U svom savrenstvu kao samostalno bie posjedovao bi mo odluivanja, ali ne bi nosio u sebi nikakav boanski ivot. To je bio izbor pred kojim se nalazio Adam: Put Duha, put poslunosti kojivodi u Boje posinatvo, ili prirodni put koji ga dovodi do najvie toke svog razvoja kao od Boga nezavisnog bia. Rezultat Adamova izbora postao je povijest ovjeanstva. Adam je izabrao drvo poznavanja dobra i zla. On je postao potpuno razvijeno bie kao to se ovjek vidi danas u svojim vlastitim oima. On moe raspolagati sa znanjem, moe odluivati za sebe, moe nastaviti ili se zaustaviti. Od sada je postao mudar (1. Moj. 3,6). Ali posljedica svega toga bila je smrt za njega, jer njegov izbor doveo ga je u sukrivnju sa Sotonom i kroz to pod Boji Sud. Zato mu je morao biti zabranjen pristup drvetu ivota. Adamova odluka bila je grijeh, jer se je njom povezao sa Sotonom, da pokvari Boji vjeni plan. On je htio razviti svoju ljudskost da postane izvrstan ovjek u svojim oima, moda ak savren ovjek, ali on je to htio bez Boga. Zato je kraj bio smrt, jer nije imao u sebi Bojeg ivota, koji je potreban, da bi se ostvario u nama Boji plan. Umjesto toga postao je on neovisnim agentom suparnika. Tako smo mi svi u Adamu grenici, Sotona upravlja s nama, podvrgnuti smo zakonu grijeha i smrti i zavrijedili smo Boji gnjev. Odavde moemo vidjeti u emu se nalazila osnova za smrt i uskrsnue Gospoda Isusa.Takoer razumijemo zato je nepromjenjiv uslov da se drimo mrtvim za grijeh i da se potpuno predajemo Bogu kao oni koji su iz mrtvih oivljeni. Svi mi moramo na kri jer je na prirodni ivot podvrgnut zakonu grijeha. Jer je Adam izabrao svoj vlastiti ivot, morao je Bog sve to je u Adamu skupiti i dati u smrt. Nastariovjek je razapet. Bog nas je sve stavio u Krista i razapeo kao posljednjeg Adama. Na taj nain je maknuto sve to je u Adamu. Potom je Krist ustao u novom obliku. On je dodue jo posjedovao tijelo ali je biou Duhu ne vie u tijelu. Posljednji Adam postao je duh koji oivljava (1. Kor. 15,45). Isus sada ima proslavljeno tijelo uskrsnua i svi ga mogu primiti, jer nije vie u tijelu. Tko jede mene taj e ivjeti radi mene (Iv. 6,57), kae on sam. idovima je bila odvratna misao jestinjegovo tijelo i piti njegovu krv, a oni nisu ni mogli primiti Isusa u doslovnom smislu, jer je jo bio u tijelu. Ali sada, kad je u duhu, moemo imati svi udjela u njemu. I upravo kroz to postajemo Bojom djecom. Ali koliki su ga primili, njima je dao mo da postanu Boja djeca, koja su roena od Boga (Iv. 1,12,13). Bog ne popravlja na ivot. Njegov plan nije dovesti do nekog odreenog stanja oienja jer na tom temelju On ne moe proslaviti ovjeka. On mora imati novog ovjeka, koji je roen od Boga. Novo roenje i opravdanje idu zajedno. Tko ima Sina ima ivot Postoje razliite razine ivota. Ljudski ivot lei izmeu ivota ivotinja i ivota Bojega. Nitko ne moe premostiti ponor, koji nas razdvaja od viih ili niih razina. Ali udaljenost do boanskog ivota daleko je vea nego li do ivota ivotinja. Jednom sam posjetio jednog vodeeg ovjeka u kranskom radu koji je bio bolestan.Ja u ga nazivati ovdje gospodin Wong, premda to nije njegovo pravo ime. Bio je to uen ovjek, doktor filozofije i vrlo cijenjen radi svog karaktera u itavoj Kini. Ve dulje vrijeme bio je aktivan u kranskom radu ali nije vjerovao u nunost novog roenja nego se vie bavio socijalnim i moralnim zahtjevima kranstva. Za vrijeme moje posjete kod gospodina Wonga sjedio je pas pored kreveta. Nakon to smo neko vrijeme razgovarali o Bogu i njegovom radu u nama, pitao sam za ime psa. Rekao mi je da se pas zove Fido, na to sam pitao da li je to njegovo prezime ili ime. O, to je jednostavno njegovo ime, bio je odgovor. Ako je to njegovo ime, mogu li ga tada nazvati Fido Wong? pitao sam. U nikojem sluaju, odgovorio je on, Vrlo energino. Ali on ivi u vaoj familiji! ustrajao sam. Vae obadvije keri zovu se sigurno Wong. Zato ne mogu onda vaeg psa zvati Wong? Doktor se smijao a ja sam na to rekao: Primjeujete li na to ciljam? Vae keri roene su u vaoj familiji i nose vae ime zato to nose u sebi va ivot. Va pas moe biti inteligentna, dobro odgojena, izvanredna ivotinja. Ali ne radi se uope o njegovim kvalitetama, nego je samo pitanje: da li je on pas? A ako je, tada se ne moe u nikojem sluaju brojiti za lana vae familije. Isto naelo vrijedi u vaem odnosu prema Bogu. Da li ste vi dobarili lo ovjek, ne igra nikakvu ulogu. Ako ste ovjek, onda se brojite za jednu niu stepenicu od Boga i ne pripadate njegovoj familiji. Vi ste kroz itav svoj ivot pokuavali zle ljude promijeni ti u dobre. Ali ovjek po sebi, bio dobar ili rav, ne moe imati s Bogom nikakvu zajednicu. Naa jedina nada je u tome primiti Bojeg Sina da bi nas njegov ivot uinio Bojom djecom. Doktor je spoznao istinu i jo istog dana postao je Boje dijete, tek kad je primio u svoje srce Bojeg Sina.
21

to mi imamo u Kristu vie je nego to je Adam izgubio. Adam je uvijek ostao na razini ovjeka i nikada nije posjedovao ivot od Boga. Ali mi, koji smo primili Bojeg Sina, primamo ne samo oprotenje naih grijeha, nego takoer boanski ivot, koji je prikazan u edenskom vrtu drvetom ivota. U novom roenju mi primamo ono to je Adamu bilo uskraeno. Svi od jednoga Bog hoe da njegova djeca sunasljede slavu s Kristom. Kako On ostvaruje taj cilj? Pogledajmo Jevr. 2,10-11. Jer tako je Bog zbog koga je sve i kroz koga je sve, onoga koji je doveo mnogu djecu u slavu, kao Poglavara njihovog spasenja usavrio kroz stradanje. Jer svi potjeu od jednoga, i koji posveuje i koji se posveuju, zato se ne stidi nazvati ih braom. Na ovom mjestu spominju se dvije strane, jednom mnoga djeca a drugi puta Poglavar njihovog spasenja, ili drugim rijeima, koji posveuje i oni koji se posveuju. Za obe je strane reeno da potjeu od jednoga. lsus je kao ovjek zaet od Boga, a mi, premda na drugaiji nain dobili smo isto tako sigurno, svoj novi ivot takoer od Boga. On je bio od Svetog Duha (Mat. 1,20), a mi smo roeni od Boga (Iv. 1,13), roeni od Duha (Iv. 3,5). Zato kae Bog da potjeemo svi od jednoga. Rije od oznauje u grkom poetak, porijeklo. Jedinoroeni Sin i mnoga djeca, svi potjeu od istog ivotnog izvora. Da li smo mi na istu s tim, da mi u ovom asu imamo isti ivot, kojega takoer ima Bog? Njegov nebeski ivot istovremeno je ivot kojega je on usadio u nas ovdje na zemlji. To je skupocjeni Boji dar (Rim. 6,23). Jedino zato moemo voditi sveti ivot, jer nije na vlastiti, promijenjeni ivot, nego Boji ivot koji nam je udijeljen. Primjeujemo li kako s tim u vezi itavopitanje grijeha konano vie nema mjesta? Grijeh je doao s Adamom. Kad se on makne s puta, a to se nalazio Adam. Ali izbavljenje ide jo mnogo dalje. Ono nas ponovo ulanjuje u boanski plan koji nam prua pristup drvetu ivota. Ono nas ini dionicima samog Bojeg ivota. 8. SVETI DUH Govorili smo o Bojem vjenom planu kao pokretnoj snazi i objanjenju za sve njegovo postupanje s nama. Prije nego emo nastaviti s naim razmatranjima pojedinih odlomaka u kranskom ivo tu u vezi s poslanicom Rimljanima, moramo jo malo skrenuti. Moramo govoriti o oivljujuoj sili, koja omoguuje sva naa iskustva u Gospodu i ini nau slubu i na ivot plodnim. Mislim na linu prisutnost i djelovanje Svetog Duha. Takoer ovdje uzmimo dva mjesta iz obadva velika dijela poslanice Rimljanima kao polazne take: Boja ljubav izlila se u naa srca po Svetom Duhu koji nam je dan(Rim. 5,5). Ali tko nema Duha Kristovog, taj nije njegov (Rim. 8,9). Bog ne daje svoje darove nasumce, ali isto tako ne na samovoljan nain. Oni su za sve tu, ali pod odreenim, jasnim uslovima. Bog nas je stvarno blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom u nebeskim dobrima kroz Krista(Ef. l,3). Ali moramo znati kako da prisvojimo te blagoslove u svom iskustvu. Za razumijevanje dara Svetog Duha pomo nam je, ako vidimo na dvovrsni nain njegovo djelovanje, kao Duh koji se izlijeva i kao Duh koji prebiva unutra. Siguran sam da moramo uiniti ovo razlikovanje. Pri tome emo doi do zakljuka da je djelovanje Duha u naem unutranjem ovjeku vanije to nikako ne znai da je djelovanje prema vani nebitno. Bog daje svojoj djeci samo dobre darove. Na alost, skloni smo na to da svoje privilegije zbog njihovog velikog obilja malo cijenimo. Sveti u Starom Zavjetu, kojima se nije tako posreilo kao nama, znali bi mnogo bolje cijeniti dar Duha koji se izlijeva. U njihovo vrijeme bili su samo neki izabrani, preteno sveenici, sudije, kraljevi i proroci koji su primali dar, dok se on sada prua svakom Bojem djetetu. Promislimo o tome! Mi, beznaajna bia moemo primiti istog Duha koji je poivao na Mojsiju Bojem prijatelju, Davidu ljubljenom kralju i Iliji monom proroku! Time se uvrtavamo u red tih izabranih Bojih slugu Starog Zavjeta. Kad smo jednom spoznali kako je skupocjen taj dar i kako ga mnogo trebamo, pitaemo se odmah: kako mogu primiti Svetog Duha i biti naoruan duhovnim darovima za opunomoenu slubu? Izliveni Duh U Djelima apostola 2,32-36 itamo: (32) Ovoga Isusa Bog je uskrsnuo emu smo mi svi svjedoci. (33) Bojom desnicom On je sada uzvien i primio je obeanog Svetog Duha od Oca i izlio ga kao to vi ovdje vidite i ujete. (34) Jer David nije uzaao na nebesa. Ali on govori: Gospod je rekao mom Gospodu: sjedni mi s desne strane, (35) dok ne poloim tvoje neprijatelje za podnoja tvojim nogama. (36) Tako neka zna sada itav dom Izraelov da je Bog ovoga Isusa kojega ste vi razapeli, uinio Gospodom i Kristom. Stihovi 34 i 35 citati su iz Psalma 110 i stoje u neku ruku u zagradi. Zato emo ih ovdje ostaviti po strani da bi potpuno mogli obuhvatiti sadraj Petrovog govora. Reeno je da je: Isus uzvien s desne strane Bogu. Poslije je

on primio obeanog Svetog Duha od Oca. Posljedica su bili Duhovi, to vi ovdje vidite i ujete. Uzvienje Isusa s desne strane Bogu osnova je dakle za primitak Svetog Duha kojega je izlio na svoj narod. Iz toga odlomka sasvim je jasno da je Sveti Duh izliven ne na temelju bilo kakvi smo mi, to uope ne igra nikakvu ulogu, nego samo to je On. On je proslavljen, zato je Sveti Duh izliven. Zato to je Krist umro na kriu, primio sam oprotenje grijeha. Jer je On ustao iz mrtvih, nanovo sam se rodio. Jer je uzvien s desne strane Ocu, primio sam Svetog Duha. Nigdje se ne govori o naoj zasluzi. Sveti Duh nam je podaren ne za dokaz nae slave, nego za slavu Bojeg Sina. Stih 36 poinje s jednom rijei koju ne smijemo previdjeti: tako ili zato.To se normalno odnosi na neto prije kazano, a iza ega slijedi zakljuak. Ali ovdje se to ne odnosi na 34 ili 35 stih, nego vjerovatno pripada stihu 33. Petar je govorio o izlijevanju Duha na uenike i dodaje: Tako (ili zato) neka zna itav dom Izraelov da je Bog ovog Isusa, kojega ste vi razapeli uinio Gospodom i Kristom. Drugim rijeima, to znai: Ovo izlijevanje Duha kojemu ste vi svjedoci, dokazuje da je Isus iz Nazareta, kojega ste vi razapeli, Gospod i Krist. Sveti Duh izlio se na zemlju da bi nam pokazao to se odigralo u nebu: uzvienje Isusa s desne strane Boje ruke. Znaenje Duhova je u tome da dokae vladavinu Isusa Krista. Da li je mogue da je Gospod uzvien, a ti da nisi jo primio Svetog Duha? Da bi na to odgovorili, vratimo se jednom drugom pitanju. Zato prima oprotenje svojih grijeha? Jer se tako ozbiljno moli ili ita Bibliju, od poetka do kraja ili ide redovno u crkvu? Da li je to uope kroz bilo koju tvoju zaslugu? Ne, i tisuu puta ne! Bez prolijevanja krvi nema oprotenja.(Jevr. 9,22) Kad je krv dakle prolivena, tvoji grijesi su oproteni. Dar Svetog Duha primamo na istom naelu. Gospod je bio proslavljen zato je Duh izliven na nas. Kako je nezamislivo, drago Boje dijete, da su tvoji grijesi neoproteni, premda je Boji Sin prolio svoju krv, tako isto je nezamislivo, da ti jo nisi primio Svetog Duha, premda je Boji Sin u slavi. Ali sada moe netko prigovoriti, da se on sa svime slae, ali da on sam nema nikakvo praktino iskustvo. Da li je tada ispravno uljuljati se u samozadovoljstvo, kao da se ima sve kad se i suvie dobro zna da nema nita? Odgovor je, da ne smijemo nikada ostati samo kod objektivne injenice. Mora se takoer nai i subjektivno iskustvo. Ali to emo iskustvo tek dobiti kad se stavimo na tlo boanskih injenica. Kako je bilo s naim opravdanjem? Ono je uslijedilo potpuno bez vlastitog sudjelovanja, jedino tako da smo ga primili kao injenicu, da je Gospod sve uinio. Tako isto dobijamo dar Svetog Duha, ne kada smo mi sami neto uinili za to, nego kad s vjerom primimo to je Gospod za nas uinio. Ako nam jo nedostaje iskustvo tada moramo moliti Boga da nam otkrije vjenu injenicu da je krtenje Duhom poklon uzvienog Gospoda njegovoj Crkvi. Moemo li to jednom uvidjeti tada prestaje na napor, a molba se pretvara u zahvaljivanje. Ako nam se otkrilo to je Gospod uinio za svijet, tada prestaje nae nastojanje za oprotenje grijeha. Kroz otkrivenje toga to je Gospo uinio za svoju crkvu, prestajemo se truditi za krtenje Duhom. Tako dugo dok nismo shvatili Kristovo djelo, mi sustajemo. Ali ako smo ga jednom spoznali tada provrije vjera u naem srcu i kroz nju dospjevamo do linog iskustva. Prije nekog vremena, neki mladi posjeivao je niz zajednica gdje sam propovijedao. On je tek pred pet tjedane postao kranin a do tada se strastveno odupirao evanelju. Jedne veeri smo raspravljali o tim stvarima i kad se vratio kui, molio je: Gospode, molim te od srca za silu Svetog Duha. Kako si ti sada u slavi, izlij svog Duha takoer i na mene. Tada se popravio i rekao: Ali ne, to je sasvim krivo! Gospode Isuse, mi smo u jednoj ivotnoj zajednici, i Otac nam je obeao dvije stvari: Tebi slavu a meni Svetog Duha. Kako si ti u slavi, mora da sam i ja primio Duha. Gospode, zahvaljujem ti za to! Od toga dana bio je svjestan sile Duha u svom ivotu. Vjera kao klju Sve ovisi o vjeri kao kod oprotenja grijeha, tako kod primanja Duha. Ako vidimo Gospoda Isusa na kriu tada znademo da su nai grijesi oproteni. Vidimo li ga na prijestolju znademo da je Sveti Duh izliven na nas. Njegovo uzvienje je uslov, ne nae molbe, post i ekanje. Zato dovodi samo u zabludu ako se naglauje ekanje na Duha i ako se to vie odravaju sastanci ekanja, jer dar nije samo za neke povlatene, nego za sve.On se daje ne na temelju toga to smo mi, nego to je Krist, da bi se svjedoilo dobrotu i veliinu Gospoda. Krist je bio razapet, zato nam je oproteno, on je uao u slavu zato smo obueni u silu s visine. Sve se dogaa radi njega. Pretpostavimo da se neki ovjek hoe spasiti. Objasni mu Boji plan spasenja i moli se s njim. Na to se moli on sam moda ovim rijeima: Gospode Isuse, vjerujem da si ti umro za sve moje grijehe i da moe izbrisati sve moje grijehe. Vjerujem da mi moe oprostiti. Moemo li se pouzdati na to da se taj ovjek spasio i nanovo rodio? Nije li to naprotiv tek onda kad zahvaljuje Gospodu, to je oprostio njegove grijehe, kad se molba pretvori u hvalu, jer Bog je sve uinio i krv Jagnjeta vec je protekla, i tek tada, smijemo ga smatrati za spaenog? Na jednaki nain moe godinama ekati i moliti a da ne iskusi silu Duha. Ali kad prestane moliti i zahvali Gospodu umjesto toga s vjerom to si primio Duha, jer je Isus proslavljen tada e iskusiti da je problem rijeen. Bogu hvala! Niti jedno od njegove djece ne treba se muiti u pogledu Duha, ak ni ekati na njega. Isus nee jednog
23

dana postati Gospod. On jest Gospod. Zato ja neu tek jednog dana primiti Duha. Ja sam ga ve primio. Uvijek sve ovisi o vjeri, koja dolazi kroz otkrivenje. Kad e nam se oi otkriti za injenicu da je Duh ve izliven, jer je Isus proslavljen, tada nastaje iz molbe u naem srcu hvala i slava. Svi duhovni blagoslovi daju se pod odreenim uslovima. Boji darovi dodue besplatni su, ali se moraju ispuniti neki uslovi s nae strane da bismo ih mogli primiti. Boja Rije daje nam jasno uslove za primanje Svetog Duha: Pokajte se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista radi oprotenja svojih grijeha pa ete primiti dar Svetog Duha. Jer je obenje za vas i vau djecu i za sve koji su daleko koje e jo pozvati Gospod, na Bog (Dj. 2,28-39). Radi se o etiri stvari u tom odlomku: pokajanju, krtenju, oprotenju i Svetom Duhu. Dva prva su uslovi, a dva zadnja su darovi. Pokajanje i krtenje su po Pismu uslovi da se dobije oprotenje. Pokajanje znai promjena uma. Grijeh mi je prije bio neto ugodno. Svijet je bio privlaiv, a kranin biti znailo je bijednu stvar. Sada imam o svemu tome drugo miljenje. Stvari koje su me jednom oduevljavale sada me odbijaju, to mi se inilo potpuno beskorisnim ima sada najveu vrijednost. To je promjena razuma, pokajanje. Niti jedan ivot ne moe se stvarno promijeniti bez, njega. Drugi uslov, krtenje, vidljivi je izraz nae vjere. Kad u svom srcu stvarno vjerujem da sam s Kristom umro, pokopan i ustao, tada se krstim. Kroz to javno priznajem to lino vjerujem. Krtenje je vjera koja je postala djelo. Ako smo ispunili ova dva uslova, tada imamo oprotenje ????????????????????????????????????????????????????, da si primio samo prvi dar, oprotenje grijeha. Moj prijatelju, Bog ti je ponudio dvije stvari. Zato si uzeo samo jednu? Uzmimo sluaj da idem u neku knjiaru kupiti neko djelo u dva sveska. Nakon to sam uplatio za djelo, nepanjom ostavim jedan svezak na pultu i poem kui. Tamo primjetim svoju zabunu. to mi savjetuje da uinim? Prirodno moram ii natrag u knjiaru da uzmem zaboravljenu knjigu, ali neu pomiljati na to da jo jednom platim za nju. Jednostavno u objasniti prodavau, da sam uredno isplatio oba sveska i molim ga da mi dade zaboravljenu knjigu. I na to u bez ikakve tekoe s mojom imovinom ostaviti knjiaru. Nita nije prirodnije od toga. Ali ti si u toj situaciji! Ako si ispunio uslove onda si sposoban za oba dara a ne samo za jedan. Primio si ve jednoga. Zato ne e doi sada Gospodu i rei: Gospode, ispunio sam tvoje uslove za primanje oprotenja grijeha i Svetog Duha, ali sam glupo primio samo jedan dar. Sada sam opet ovdje da primim Sveti Duh i da ti zahvalim. Raznolikost doivljaja Kako u znati da je Sveti Duh doao na mene pita: Kako e ti to znati, ne mogu kazati. Ali ti e to znati. O linim osjeajima uenika na dan Duhova nemamo nikakav taan opis. Znademo samo da su njihovi osjeaji i njihovo ponaanje ispali iz uobiajenog okvira, jer su ih gdjekoji ljudi koji su ih vidjeli drali za pijane. Kad Sveti Duh sie na Boju djecu, bie uvijek pojava za koje svijet ne zna to e zapoeti. Na neki nain natprirodno postaje primjetljivo, iako samo u pretenom osjeaju boanske prisutnosti. Ne moemo i ne smijemo propisivati vanjski oblik toj pojavi, ali jedno je oigledno: na koga sie Sveti Duh, taj to zna. Kad je Sveti Duh siao na uenike na dan Duhova, Petar je dao za njihovo neobino ponaanje objanjenje iz Pisma. U biti kazao je ovo: Kad Sveti Duh sie na vjernike, gdjekoji e proricati, drugi e imati snove a trei opet vienja. Tako je to Bog objavio preko proroka Joela. Da li je Petar bio meu onima koji su proricali? Svakako, ali jedva da je to bilo na nain kako ga je Joel opisao. Takoer nam nije reeno da li su stotinu dvadesetorica proricali, ili su imali snove ili vizije. Ta svi su bili budni. Kako se onda Petar mogao pozvati na jedan odlomak Starog Zavjeta koji nikako nije odgovarao okolnostima? U Joelu 3,1 reeno je da treba biti pridodana izlijevanju Svetog Duha proricanje, snovi i vizije. Ali po svemu sudei ovih znakova nije bilo na Duhove. S druge strane Joelovo proroanstvo ne kae nita o nekom umu s neba kao o nekom silnom vjetru niti o razdijeljenim jezicima kao ognjenim. Ali to su bili znakovi kod uenika na Duhove. I gdje nalazimo kod Joela govorenje drugim jezicima? A ipak bilo je to dano uenicima. Ne dokazuje li Petar ovdje suprotno od onoga to je htio rei? Pomislimo da je sam Petar govorio pod vodstvom Svetog Duha. Djela apostolska nadahnuta su od Duha, dakle tamo ne stoji niti jedna rije bez osnove. Nema nikakve nesuglasice nego samo sklad. Kad Petrove rijei tono pogledamo, tada primjeujemo da on nije rekao: to vi ovdje vidite i ujete, ispunjenje je obeanja koje je dano preko Joela, nego: To je ono to je prorok Joel prije rekao (Dj. 2,16). Doivljaj uenika i opis Joela svjedoi o istom dogaaju. Kod ispunjenja nekog obeanja dogaaj odgovara naprijed reenom. Proricanje je proricanje, snovi su snovi i vizije su vizije. Ali Petar hoe pokazati da njihov doivljaj ide u istu kategoriju s Joelovim prorotvomo. Sveti Duh ini nam tako kroz Petra razumljivim raznolikost doivljaja. Vanjski znaci za ??????????????????????? neobini ali jedan je Duh i on je Gospod (usp. 1. Kor. 12,4-6). Dozvolimo R. A. Torreyu da opie to je doivio kad je doao Sveti Duh na njega, nakon to je godinama djelovao kao sveenik: Sjeam se tano mjesta gdje sam u svojoj radnoj sobi kleknuo na molitvu. Bila je velika tiina oko mene, kao to

sam je rijetko kada osjeao Tada je Bog govorio sasvim jednostavno, neujno, ali u mojem srcu: To je tvoje. Sada idi i propovijedaj! On mi je jo prije u svojoj rijei rekao kroz 1. Iv. 5,14-15 ali tada jo nisam poznavao svoju Bibliju kao to je poznajem danas i Bog se smilovao nad mojim neznanjem i govorio izravno mojem srcu Iao sam i propovijedao i od tada bio sam novi sluga Rijei. Neko vrijeme iza tog doivljaja, koliko dugo iza toga, zaboravio sam, dok sam sjedio u svojoj sobi iznenada sam poeo glasno vikati (nikako nisam bio odgojen za to i nisam bio na to naviknut, ali vikao sam kao najglasniji metodista): Slava Bogu, slava :Bogu! i nisam mogao prestati. Ali tada to nije bilo krtenje Duhom, nego kad sam ga prihvatio u jednostavnoj vjeri u Boju Rije. Torrey-ev doivljaj vanjski nije imao nita slinog s Joelom i Petrom, ali i ovdje vrijedi: to je ono to je prije bilo reeno To nije nikakva kopija, ali ipak je jednako. D. L. Moody ovako opisuje svoj doivljaj krtenja Duhom: Stalno sam vikao Bogu da me ispuni svojim Duhom. Dogodilo se to jednog dana u New Yorku. Kakav ja to bio dan! Ne mogu to opisati i samo rijetko govorim o tome. Doivljaj je gotovo suvie svet da bi ga se uzelo u usta. Pavao je imao iskustvo o kojemu je utio etrnaest godina. Sve to mogu kazati jest to da mi se Bog objavio i toliko sam bio nadvladan njegovom ljubavi da sam ga morao moliti da je dosta. Propovijedao sam dalje. Propovijedi nisu bile drugaije nego prije, nisam objavljivao nikakvu novu istinu a ipak su se obraale stotine. Ne bih htio tamo, gdje sam bio prije onog iskustva i kad bi mi ponudili sav svijet. To bi bilo kao praina na vazi. Ponovo se ne slau vanjske popratne pojave u Moody-jevom doivljaju niti s Joelovim niti, Petrovim, niti Torreyevim. Ali tko bi mogao posumnjati da Moody nije to doivio to se dogodilo na Duhove? Za zavretak, evo jo opis velikog Charles Finney-a: Primio sam snano krtenje Duhom, a da ga nisam ni najmanje oekivao, i nikada ak ni mislio da tako neto ima za mene ili da sam uo o tome. Sveti Duh siao je na mene tako da mi se inilo da prolazi kroz tijelo i duu. Nikakve rijei ne mogu opisati udesnu ljubav koju je Bog izlio u moje srce. Glasno sam plakao od radosti i ljubavi. Finney-evo iskustvo nije jednako s Duhovima. Ono je bilo drugaije nego Torrey-evo ili Moody-jevo, ali i ovdje vrijedi sasvim sigurno: to je ono to je prije bilo reeno. Kad se Sveti Duh izlijeva na Boji narod tada e se pojedina iskustva jako razlikovati jedna od drugih. Jedni dobijaju novu unutranju opremljenost, drugi doivljuju novu slobodu u pridobivanju drugih za Gospoda, drugi opet objavljuju Boju Rije s punomoi, a drugi opet ispunjeni su nebeskom radosti i prelijevajuim hvalama. A sve pripada jednom iskustvu. Hoemo li zahvaliti Gospodu za svako iskustvo koje istinito daje svjedoanstvo o uzvienosti Krista! Ne postoji nikakv nacrt za Boje postupanje. Za to ne moemo ograniiti, naim unaprijed zamiljenim mislima, nekakav hermetiki prostor za Svetog Duha u kojemu oekujemo njegovo djelovanje u naem ivotu i ivotu drugih. To vrijedi onima koji zahtjevaju osobite znakove (moda govorenje jezika) kao dokaz izlijevanja, kao takoer i onima koji poriu svaki znak. Moramo Bogu prepustiti da djeluje kako hoe i da dade znakove svog djelovanja koje On hoe. On je Gospod i mi mu nemamo to propisivati. Isus je na prijestolju i njegov Duh se izlio na sve nas. Zato kliui slavimo Ga i prihvatimo tu injenicu u jednostavnoj vjeri. Tada e nam to takoer postati takva lina sigurnost da emo se usuditi posvjedoiti u punom pouzdanju: To je ono to je prije bilo reeno. Duh u nama Duh koji prebiva unutra kojega smo oznaili kao drugi oblik dara, pretstavlja na osobiti nain temu iz Rim. 8. Ali vi niste tjelesni, nego duhovni ako Boji Duh prebiva u vama (Rim. 8,9). Ako Duh onoga koji je podigao Isusa iz mrtvih, stanuje u vama(Rim. 8,11). Takoer ovdje vrijedi isto kao kod izlivenog Duha. Ako hoemo lino iskusiti to je ve nae, trebamo najprije boansko otkrivenje. Dok objektivno spoznajemo Isusa kao Gospoda na nebeskom prijestolju, doivljavamo da sila Duha poiva na nama. Tim to ga vidimo subjektivno kao Gospodara u naem linom ivotu, utimo silu Duha u nama. Takvo je otkrivenje Pavao propisao kao lijek za neduhovan nain zajednice u Korintu. Pri tome je vano znati da su krani u Korintu polagali jako mnogo vanosti na vidljive znakove Svetog Duha, kao govorenje jezicima, i uda, dok je njihov ivot istovremeno bio pun protuslovlja i sramote Gospodnjem imenu. Istina oni su sasvim oigledno primili Svetog Duha, ali su ipak ostali duhovno nezreli. Lijek kojega im je Bog ponudio isti je, kojega ima za svoju crkvu dananjice optereenu jednakim slabostima. Ne znate li da ste vi Boji hram i Boji Duh stanuje u vama? (1. Kor. 3,16). Za Efeane moli prosvjetljene oi razuma, da biste mogli spoznati (Ef. l,18). Tada kao i danas potrebna je spoznaja boanskih istina. Trebamo prosvjetljene oi razuma (Ef. 1,18), da bi spoznali, da se sam Bog smjestio po Svetom Duhu smjestio u naim srcima. Bog i Krist prisutni su u osobi Svetog Duha. Kad Sveti Duh stanuje u naim srcima, tada stanuje kod nas Otac i Sin. To nije samo prazna teorija ili nauka, nego slavna stvarnost. Moda smo mogli spoznati da je Duh u
25

naim srcima. Ali da li smo Ga upoznali kao osobu? Da li smo shvatili da u Svetom Duhu imamo ivog Boga koji stanuje u nama? Za mnoge krane je Sveti Duh neto vrlo nestvarno. Oni ga promatraju kao neki upliv, sigurno upliv na dobro, ali uvijek samo upliv. Njihova savjest i Sveti Duh za njih su vie ili manje indentini kao Neto to ih ispravlja kad zlo ine i to ih ui da budu dobri. Problem za krane u Korintu nije bio nedostatak Svetog Duha, nego to nisu nita znali o Njegovoj prisutnosti. Oni nisu upoznali veliinu onog koji se nastanio u njihovim srcima. Pavao im je zato pisao: Ne znate li da ste vi Boji hram i Boji Duh prebiva u vama? To je bilo ljekovito sredstvo za njih: znati tko je stvarno taj koji stanuje u njima. Blago u zemljanoj posudi Znadete li to moji prijatelji da je Duh u vama pravi Bog? Da bi se otvorile nae oi da spoznamo veliinu naeg dara! Da vidimo beskrajne mogunosti, kojih smo postali dioniari! Rado bih klicao kad mislim: Duh u meni iva je osoba, a ne samo upliv, On je pravi Bog. Vjeni Bog u mojem srcu! Ne znam kako da izrazim slavnost toga otkria. Mogu samo uvijek iznova kazati: On je Osoba! O, moji prijatelji, najradije bih to ponovio tisuu puta: Sveti Duh u meni je osoba! Ja sam samo zemljana posuda, ali u toj posudi sakriveno je blago neizrecive vrijednosti: Gospod slave. Prestala bi sva lakomislenost Boje djece, kad bi im se otvorile oi da vide veliinu blaga sakrivenog u njihovim srcima. Tko ima samo deset dinara u svom depu moe mirno hodati po ulici, aliti se i poigravati se svojim tapom. Ako izgubi svoj novac, nije mnogo izgubio. Ali tko nosi kod sebe jedan milion, sasvim je u drugom poloaju i drugaije e se ponaati. Bie pun radosti, ali se nee lakomisleno poigravati. Vie puta e usporiti svoj korak i opipati rukom svoje blago u depu i tada u radosnoj ozbiljnosti nastaviti put. Da li smo shvatili to se dogodilo kod naeg obraenja? Bog je doao u nae srce i uinio ga svojim hramom. U danima Starog Zavjeta Bog je stanovao u kamenom hramu. Ali danas stanuje u hramu sastavljenom od njegovih vjernih. Kako e duboko strahopotovanje ispuniti na ivot, kad stvarno upoznamo da je Bog od naih srca uinio svoj stan! Prestaje sva lakomislenost i povrnost, sva samodopadnost, kad znademo da smo Boji hram i Boji Duh prebiva u nama. Da li nam je stvarno jasno na svakom koraku da nosimo u sebi Svetog Bojeg Duha? Ne nosimo samo njegovu rije, ne samo dobro poznavanje o Bogu, nego Njega samoga nosimo. Razlog zato mnogi krani ne doivljavaju silu Duha, je zbog njihovog nedostatka strahopotovanja. Ovaj nedostatak postoji jer im nisu otvorene oi za injenicu Boje prisutnosti.injenica je tu, ali je nisu vidjeli. Kako se deava da poneki krani vode pobjedonosni ivot, dok su drugi stalno u stanju neprestanog poraza? Razlika ne lei u tome to je Boji Duh prisutan ili nije, jer on stanuje u srcu svakog Bojeg djeteta, nego u tome to jedni znaju o Boijem prebivanju u sebi, a drugi ne znaju. Pravo otkrivenje ????????????????????????????????????????????????? u svakom ivotu kranina. Apsolutna vlast Kristova Ne znate li da su vaa tijela hram Svetog Duha koji je u vama kojega imate od Boga i niste svoji? Jer ste skupo kupljeni, zato proslavite Boga u svojim tijelima (1. Kor. 6,l9-20). Ovaj stih dovodi nas korak dalje. Kad smo otkrili da smo Boja nastamba, tada mora uslijediti na to potpuno predanje ivota. Spoznajemo da kao Boji hram ne pripadamo sebi. Posveenje ivota slijedi Bojem otkrivenju. Pobjedonosna Boja djeca primili su na znanje da. su postali boansko vlasnitvo, dok je znak bespomonog, pobijeenog kranina, da jo uvijek pripada sebi. Otkrivenje je prvi korak u svetost a drugi je posveenje. Mora doi dan u naem ivotu isto tako odreen kao kod naeg obraenja kad naputamo svako pravo nad sobom i podvrgavamo se apsolutnoj vlasti Isusa Krista. Pri tome moemo stajati pred sasvim praktinim pitanjem koje Bog pokree da bi ispitao stvarnost naeg posveenja, ali u svakom sluaju mora doi dan kad emo mu sve predati bezuslovno, same sebe, svoje domove, svoje posjede, svoj rad i svoje vrijeme. Sve to jesmo i to imamo stavljamo mu, od sada sasvim na rapolaganje. Od tada vie nismo svoji vlastiti gospodari, nego samo upravnici. Tako dugo dok nije rijeeno pitanje vlasti Isusa Krista nad nama u naem srcu, Duh ne moe slobodno djelovati u nama. Ako mu ne ustupimo apsolutnu vlast nad sobom, on moe biti prisutan, ali nije moan. Sila Duha je sprijeena. ivi li za Gospoda, ili samog sebe? Moda je ovo pitanje previe openito postavljeno i moram pitati: ima li neto u tvom ivotu to Bog eli, a ti mu to uskrauje? Postoji li neko sporno pitanje izmeu njega i tebe? On ne moe prije oblikovati Kristov ivot u srcu vjernika dok se svaka taka ne razjasni i Duhu ne da njegovo pravo mjesto. Neki prijatelj iz Amerike koji je sada kod Gospoda i kojega emo jednostavno zvati gospodin Pavao, imao je od najranije mladosti enju da ga se jednog dana oslovi kao Dr. Pavao. Ve kao mali djeak sanjao je o tome da e studirati na univerzizetu da bi postigao sve stupnjeve i konano dobio naslov Doktora filozofije. Tada e konano doi radostan dan kad e ga svi pozdravljati kao Dr.Pavao.

Gospod ga je spasio i pozvao za propovjednika neke velike zajednice. Pored toga neprestano je jo radio na svojoj disertaciji (doktorskoj radnji) ali usprkos dobrog napretka u tome poslu i znatnog uspjeha u svom djelovanju kao propovjednik, bio je nemiran ovjek. Bio je kranski propovjednik, ali njegov ivot nije sliio Kristu. Boji Duh bio je u njemu, ali on nita nije znao o radosti Svetog Duh ili njegovoj punini. Mislio je u sebi: Kao propovjednik evanelja i pastor u zajednici, svojim sluateljima govorim da trebaju ljubiti Boju rije, a ja sam je stvarno ne volim. Opominjem ih na molitvu, ali ja sam imam malo sklonosti za nju. Pozivam ih na sveti ivot, ali moj vlastiti ivot nije svet. Opominjem ih da ne ljube svijet, ali premda ga se sam odriem izvana, ipak ga volim u svom srcu. U toj nevolji zavapio je Gospodu i molio za iskustvo sile Duha u sebi, ali premda se molio za to mjesecima, nije dobio nikakav odgovor. Tada je postio i molio Gospoda da mu pokae to je u njegovom ivotu ta zapreka. Odgovor nije trebao dugo ekati: elim da upozna silu mog Duha, ali tvoje srce visi na neemu to ne elim za tebe. Predao si mi sve osim jedne stvari, koju zadrava za sebe: tvoj doktorat. Nama se moe initi sasvim beznaajno da li e nas netko osloviti s gospodin Pavao, ili s Dr. Pavao, ali za njega je to bilo sve i sva. On je to elio od djetinjstva i itavu svoju mladost radio je na tome i sada je njegov eljeni cilj bio njemu u rukama. U toku od dva kratka mjeseca on bi to mogao postii. Poeo je prepirku s Gospodom: Da li je to neto loe za mene, ako elim imati doktorat filozofije? Nee li to donijeti vie slave Tvojem imenu, ako u s tom titulom navjeivati tvoju Rije? Ali Bog nije mijenjao svoje gledite i svi argumenti koje je gospodin Pavao iznosio ostali su bez uinka. Kolikogod se molio o tom predmetu dobijao je uvijek jednaki odgovor. Na to je-pokujao, da meetari s Gospodom. Obeao je da e ii ovamo i onamo da e raditi ovo ili ono, ako e mu Gospod samo dopustiti njegov doktorat. Ali Gospod je ostao nepopustljiv. Kroz itavo vrijeme rasla je elja za upoznavanjem punine Duha. Ovakvo stanje stvari nastavljalo se sve do dva dana, prije njegovog doktorskog ispita. Bila je subota i on se pripremao za svoju nedjeljnu propovijed, ali koliko se vie trudio, nikako nije dobijao nikakvu vijest. eznutljivi san njegovog ivota stajao, je pred neposrednim ostvarenjem, ali Bog je uinio sasvim jasno da mora birati izmeu moi doktorske titule i punomoi Svetog Duha u svom ivotu. Na veer toga dana, on je popustio. Gospode, rekao je, slaem se da se u daljem ivotu zovem jednostavno gospodin Pavao, ali da mogu iskusiti u svom ivotu silu Tvog Duha. Ustao je sa svojih koljena i napisao pismo ispitnoj komisiji, u kojemu je objasnio odustajanje od ispita i razloge za to. Tada se legao da poine, vrlo radostan, a nije bio svjestan nikakvog naroitog doivljaja. Idueg jutra rekao je okupljenoj zajednici da po prvi puta u est mjeseci nije spremio nikakvu propovijed i objasnio to mu se dogodilo prolog dana. Gospod je blagoslovio to svjedoanstvo vie nego dobro pripremljenu propovijed i poloio je na njega svoju ruku na potpuno novi nain. Od toga dana upoznao je duboku unutranju stvarnost to znai ne biti od svijeta i doivjeti u svom svakodnevnom ivotu i djelovanju udesnu prisutnost i punomo Svetog Duha. Bog eka na izravnanje svih naih nesuglasica s Njim. Nae potpuno predanje openito ovisi o nekoj naroitoj stvari, i Bog eka na tu jednu stvar. I to mu se mora predati, jer on mora imati sve nae. Duboko me je dojmilo, kad sam itao u autobiografiji nekog velikog dravnika: Nita neu za sebe. Sve hou za svoju zemlju. Kad neki ovjek moe biti spreman da sve dade za svoju zemlju, ne moemo li mi kazati Bogu: Gospode, za sebe neu nita, hou sve za tebe. Neu nita to ti nee? Moramo zauzeti mjesto sluge, da bi on imao svoje mjesto gospodara. On ne zahtjeva da se posveujemo njegovim stvarima. On trai od nas da se predamo bezuslovno njegovoj volji. Da li si spreman za to? Neki moj prijatelj zaljubio se prije svog obraenja u neku djevojku koju je kasnije prirodno nastojao da dovede Gospodu. Ali ona nije nita htjela uti o duhovnim stvarima. Gospod je pokazao mom prijatelju da mora prekinuti svoj odnos prema njoj, ali on joj je bio duboko predan tako da je izbjegavao to pitanje dok je neprestano dalje sluio Gospodu i dovodio due Gospodu. Kad je njegova elja za posveenjem ojaala, poeli su crni dani za njega. Molio je za puninu Duha ali se inilo da Gospod jednostavno neuje njegove molbe. Jednog jutra propovijedao je u jednom drugom gradu iz Psalma 73,25: Kad imam samo tebe, tada ne pitam za nita ni na nebu ni na zemlji. Kad se vratio kui posjetio je molitveni skup u kojemu je jedna moliteljica proitala najprije ba taj stih a da nije znala da je on propovijedao o njemu. Ona je postavila pitanje: Moemo li stvarno kazati o sebi: Kad imam samo tebe, tada ne trebam nita? U njezinim rijeima bila je mo. To je pogodilo njegovo srce i on je morao priznati da nije mogao kazati da ne eli nikoga osim svog Gospoda na nebu i na zemlji. Tada je spoznao da sve ovisi o njegovoj spremnosti da napusti djevojku koju je ljubio. To moda ne bi bio neki naroito teki korak za neke od nas, ali za njega to je bilo sve. Poeo je pregovarati s Gospodom: Gospode, spreman sam ii u Tibet i raditi za tebe, ako smijem oeniti djevojku. Ali Gospodu se inilo da je njemu vie stalo do odnosa s djevojkom nego do njegovog puta u Tibet. Mogao je kazati to je htio, Gospod nije davao nikakav odgovor. Tako je to trajalo vie mjeseci. Kad je mladi molio za puninu Duha, Gospod mu je uvijek pokazao na istu taku. Ali doao je dan, kad je Gospod zadobio pobjedu. Moj prijatelj pogledao je i rekao: Gospode, sada mogu istinito rei: ako imam samo tebe tada, ne pitam za nita ni na nebu ni na zemlji. To je bio poetak novog ivota za njega. Grenik kome se oprata, sasvim je neto drugo od obinog grenika. Posveeni kranin sasvim je neto drugo
27

nego obini kranin. Neka nam Gospod stavi odluno pitanje obzirom na njegovu apsolutnu vlast. Kad mu se sasvim predajemo i traimo silu njegovog unutranjeg Duha tada ne trebamo ekati nikakve posebne osjeaje ili natprirodne znakove, nego smijemo jednostavno pogledati i zahvaliti mu u vjeri za to, da je Boja slava ve ispunila njegov hram. Ne znate li da ste vi Boji hram i Boji Duh stanuje u vama? Ne znate li da su vaa tjelesa hram Svetog Duha koji je u vama, kojega imate od Boga? 9. ZNAENJE I VRIJEDNOST RIMLJANIMA SEDAM Vratimo se sada opet naem prouavanju poslanice Rimljanima koje smo za kratak as prekinuli da bi razmotrili dva vana predmeta naime Boja vjena namisao i Sveti Duh koji nas dovodi do tog cilja. Sada dolazimo do Rimljanima 7, glave koju esto mnogi shvaaju kao suvinu. Moda bi ona, u stvari, i bila suvina kad bi krani potpuno shvatili da je staro stvorenje maknuto Kristovim kriem i da je nastalo potpuno novo stvorenje njegovim uskrsnuem. Kad stvarno doemo do toga da znademo i da se drimo mrtvima i da dajemo sebe na osnovu toga tada moda ne trebamo vie Rim. 7. Drugi su opet bili miljenja da se ta glava nalazi na pogrenom mjestu. Smatrali su da bi bilo bolje mjesto za nju izmeu pete i este glave. Iza este glave sve je tako savreno, tako jednoobrazno. Tada dolazi onaj slom i uzvik ja bijedni ovjek! Takvo sputanje iza takve visine! Zato neki tvrde, da Pavao ovdje govori o vremenu prije svog obraenja. Moramo, razumije se, dopustiti da poneto to ovdje pie ne pretstavlja pravo kransko iskustvo, ali je isto tako istina da mnogi krani to doivljuju. to nas hoe nauiti ta glava? Rimljanima 6 govori nam o osloboenju od grijeha, Rim. 7 o osloboenju od Zakona. Ona nas ui da osloboenje od grijeha nije dovoljno, nego da nam treba i osloboenje od zakona. Ako nismo potpuno izbavljeni od Zakona, ne moemo upoznati puno osloboenje od grijeha. U emu je razlika izmeu osloboenja od grijeha i osloboenja od Zakona? Zato nam treba oprotenje od Zakona? Da bi na to pitanje odgovorili moramo razumjeti bit i djelovanje Zakona. Na neuspjeh u tijelu Novo to nam je reeno u Rimljanima 7 je da smo u tijelu (Rim. 7,5) i da u meni, to jest u mom tijelu, nema nita dobra (7,l8). Ta injenica see dalje nego to je pitanje grijeha jer se ovdje takoer radi o pitanju kako ugoditi Bogu. Ovdje ne postupamo s grijehom u njegovim oblicima nego s ovjekom u njegovom tjelesnom stanju. U tom podruju iskusili smo da srmo potpuno nesposobni, jer Koji su u tijelu, ne mogu Bogu ugoditi (Rim. 8,8). Do tog otkria dolazimo pomou Zakona. Pokuajmo sada ukratko ponoviti i opisati ono to je vjerojatno iskustvo vrlo mnogih krana. Netko moe biti stvarno spaen, a ipak da je svezan grijehom. On ne mora bezuslovno stajati u vlasti grijeha neprestano, ali mogu postojati posebni grijesi koji ga stalno smetaju, tako da ih ini ponovo i ponovo. Tada jednog dana uje potpunu vijest evandjelja, da je Isus ne samo umro da nas oisti od naih grijeha, nego da je on takoer i nas grenike ukljuio u svoju smrt. ovjeku se otvaraju oi i on spoznaje da je raspet s Kristom. Ovom otkrivenju slijede dva vana koraka: prvo on sam se dri da je umro i uskrsnuo sa svojim Gospodom. Drugo spoznavi Boji zahtjev na svoj ivot, predaje sebe Bogu kao iz mrtvih kao netko koji vie nema nikakvog prava nad samim sobom. To je poetak pravog kranskog ivota na hvalu Gospoda. Ali tada pone on razmiljati: S Kristom sam umro i uskrsnuo i predao sam mu se za uvijek. Sada moram neto raditi za njega kad je on toliko mnogo uinio za mene. elim mu ugoditi i initi njegovu volju! Uskoro nakon koraka posveenja ivota tei za tim da otkrije Boju volju i spremi se da Ga slua. Tada dolazi do neobinog otkria: mislio je da moe s radosti ispunjavati Boju volju, ali po malo primjeuje da kod toga nikako nije sa srcem. Katkada osjea izriitu odvratnost da ini Boju volju i esto kad pokuava uope je ne moe ostvariti. Tada poinje dvojiti, o svom iskustvu: Da li sam stvarno spoznao? Da! Da li se drim stvarno za umrlog? Da! Da li sam se stvarno predao? Da! Da li sam povukao svoje predanje? Ne! to je dakle sada sa mnom? to se ovjek vie trudi da ini Boju volju, tim ee mu to ne uspijeva. Konano dolazi do zakljuka da uope nikada nije rado ispunjavao Boju volju i zato moli da mu Bog dade elju i snagu da ini njegovu volju. On priznaje svoju neposlunost i obeava da e uvijek sluati. Tek to se digao s koljena, kad mu ponovo ne uspijeva. Prije nego to moe doi do pobjede, mora doivjeti poraz. Na to kae sebi: Moda moja odluka nije bila dovoljno jaka. Ovoga puta ja u je primiti itavim srcem. Tako skuplja svu snagu svoje volje, da bi u iduoj prilici doivio jo vei poraz nego prije. I konano je tamo gdje Pavao kae: Jer znam da u meni, to jest u mojem tijelu nema nita dobra. Htjeti to imam, ali izvriti dobro to ne nalazim. Jer dobro koje hou, to ne inim, nego zlo to neu to inim (Rim. 7,18-19).

Zakon kao na odgojitelj Mnogi krani kad se vide da su baeni u poloaj Rimljanima 7 ne razumiju to im se dogaa. Nakon to su shvatili Rimljanima 6 vjerovali su da je sada maknut svaki poraz a evo nali su se u takvom kripcu! Kako se to moe objasniti? Najprije moramo biti sasvim na istu da smrt, s Kristom koja je opisana u Rimljanima 6 potpuno pokriva svaku nau potrebu. to nam jo nedostaje, to je potpuno objanjenje dosega te smrti. Rimljanima 7 dano nam je da bi razjasnili i ostvarili ono to pie u Rim. 6,14: Jer grijeh nee vladati nad nama, jer niste pod zakonom, nego pod milosti. Treba nam dakle jo znanje o osloboenju od Zakona. Milost znai da Bog ini neto za mene. Zakon znai da ja neto inim za Boga. Bog ima odreene svete i pravedne zahtjeve koje stavlja pred mene, a to je zakon. Osloboenje od zakona je dakle, kad on nita vie ne zahtjeva da inim nego u milosti on sam ih ispunjava. Ja (to jest tjelesno ja na koje se misli u glavi 7) ne treba nita vie da radi za Boga! To je osloboenje od zakona. Nevolja u Rimljanima 7 nastaje kroz to to ovjek u tijelu pokuava neto initi za Boga. im mi nastojimo ugoditi Bogu na taj nain stavljamo se pod silu zakona i iskustvo iz Rimljanima 7 postae nae. Kod razumijevanja ove povezanosti moramo unaprijed utvrditi da krivica ne lei na zakonu. Pavao kae: Zakon je svet i zapovijed je sveta dobra i pravedna (Rim. 7,12). Zakonu se nema to prigovarati, ali meni svakako. Zahtjevi zakona su pravedni, ali osoba kojoj se postavljaju, nepravedna je. Ja sam nesposoban da ih ispunim. Moe biti potpuno u redu, ako mi drava odredjuje porez od stotinu tisua dinara, ali ako imam svega deset tisua dinara, stanje nikako nije u redu. Ja sam ovjek koji sam prodan pod grijeh (7,14). Grijeh vlada nada mnom. Dok me se ostavi na miru sasvim sam pristojan ovjek. Ali im se neto trai od mene, dolazi na svjetlo moja grenost. To je slino tome kad imate u kui vrlo nespretnog slugu. Dok on mirno sjedi u jednom kutu, ne primjeuje se njegova nesposobnost. Naravno od njega nema ni mnogo koristi, ali barem ne naini nikakvu tetu. Ako mu se kae: Ustani, ne gubi vrijeme! Radi neto! Tada poinje nevolja. Prevrnue stolac, spotaknue se nakon nekoliko koraka na klupicu i razbie skupocjenu vazu od porculana im je uzme u ruke. ovjek je sasvim nespretan, bilo da djeluje ili da miruje, ali tek traenja od njega otkrivaju njegovu nesposobnost. Po prirodi svi smo grenici. Dokle god Bog nita od nas ne oekuje, ini se da sve ide dobro, ali im Bog postavi svoje traenje, stvara se prilika za pokazivanje nae grenosti. Zakon ini nau grenost oitom od jedne prilike do druge. Bog zna tko sam. On zna da sam skroz naskroz grenik, da nita ne mogu. A ja sam to ne znam. Rado pristajem da zato to su svi ljudi grenici, da sam takoer i ja, ali ipak mislim da ne stoji sa mnom ba tako beznadno, kao s gdjekojim drugim. Zato nas mora Bog dovesti do toga da uvidimo kako smo potpuno slabi i bespomoni. A i kad kaemo to, ne vjerujemo sasvim, i zato mora Bog neto poduzeti da nas uvjeri u to. To se dogaa kroz zakon. Pavao je doao dotle, i zato kae: Grijeh nisam upoznao drugaije osim kroz Zakon. Jer nisam znao za pohlepu, osim to je zakon rekao: ne poeli! (Rim. 7,7). Kakvo god bilo njegovo iskustvo s drugim zapovijedima, deseta zapovijed, ne poeli otkrila mu je kako stoji s njim. Ovdje mu je baen sav njegov neuspjeh u lice. to vie pokuavamo drati zakon, to se jasnije pokazuje naa slabost i tim dublje upadamo u nevolju iz Rimljanima 7, dok nam nije konano postalo jasno da smo beznadno slabi. Bog je to znao itavo vrijeme, ali mi nismo znali i morao nas je povesti kroz bolna iskustva do ovog saznanja. Nau slabost moramo imati neosporno dokazanu sami pred sobom. Zato nam je Bog dao zakon. Smijemo dakle u strahopotovanju kazati da nam Bog nikada nije dao zakon da bismo ga drali, nego da ga prestupimo! On je dobro znao da ga ne moemo drati, da smo tako zli da on nita ne smije zahtjevati. Nikada nije uspjelo nekom ovjeku da se uini prihvatljivim Bogu putem zakona. Nigdje u Novom Zavjetu nije reeno vjernima da trebaju drati zakon. Reeno je meutim, da je zakon dan da od nas uini prestupnike! Ali zakon je doao da grijeh postane moniji (Rim. 5,20). Svakako, ja sam grenik u Adamu. Ali grijeh nisam spoznao osim kroz zakon , jer bez zakona grijeh je mrtav ali kad je dola zapovijed, grijeh je oivio, ja sam umro (Rim. 7,7-9). Zakon otkriva nau pravu narav. Tako smo uobraeni i samosvjesni da nam Bog mora poslati dokaz nae slabosti. Na kraju dolazimo do uvida i priznajemo: Ja sam grenik skroz naskroz i ne mogu nita sam od sebe da bih ugodio Bogu. Zakon je postao na odgojitelj (Gal. 3,24) da nas dovede Kristu da ga on sam ispuni u nama. Krist zavretak zakona Rimljanima 6 pokazuje nam osloboenje od grijeha pomou slike gospodara i roba. U 7 glavi osloboenje od zakona opisano je pomou slike dva mua i ene. Odnos izmeu grijeha i grenika jednak je dakle odnosu gospodara i roba, a izmeu zakona i grenika jednak je odnosu mua i ene. U Rim. 7,1-4 opisuje Pavao situaciju u kojoj jedna ena stoji nasuprot dva mua. ena je u tekom poloaju, jer
29

moe biti supruga samo jednoga, ali na nesreu ona se oeni s onim koji je manje poeljan. Nemojmo uiniti greku, da mislimo da njezin mu nije dobar ovjek! Ali tekoa je u tome to oboje nikako ne pristaju jedno uz drugo. On je do krajnosti taan ovjek, kod koga sve mora imati svoj red. Ona je vie usmjerena na iroke poteze. Kako moe biti dobro u takvoj kui? Mu stalno stavlja zahtjeve svojoj eni, to se njemu ne moe zamjeriti, jer on je njezin mu. Osim toga njegovi zahtjevi su sasvim primjereni. Ali on ima pogrenu enu da bi ih ona ispunjavala. To su dvije sasvim razliite naravi, koje jednostavno ne mogu zajedno izai na kraj. Zato je eni teko. Ona je svakako na isto da ini mnogo toga pogreno, ali s takvim ovjekom ini se kao da je potpuno sve to kae ili ini pogreno. Ima li jo nade za nju? Da se udala samo za onog drugog ovjeka, bilo bi tada sve dobro! On postvlja takoer zahtjeve, ali on istovremeno i pomae. Ona bi se odmah udala za njega, ali njezin mu jo ivi. Ona je vezana za njega zakonom, i ako on ne umre ona ne moe pravno imati onoga drugoga za mua. Ova slika nije moja, nego apostola Pavla. Prvi ovjek je zakon, a drugi Krist, a mi smo u ulozi ene. Zakon postavlja svoja traenja i ne ini nita da nam pomogne da ih izvrimo. Gospod Isus zahtjeva jo vie (Mat. 5,2148), ali to on zahtjeva, on to odmah u nama i izvrava. Nije udo da se ena eli osloboditi prvog mua da bi se udala za onog drugog. Ali prvi tvrdokorno ivi. Nema nikakve nade da bi umro: Dok stoji nebo i zemlja nee proi ni najmanje slovo, niti kvaica iz zakona, dok se sve ne ispuni (Mat. 5,18). Ali ako je tome tako, kako se mogu onda ikada sjediniti s Kristom? Kako mogu oeniti drugog ovjeka, kad moj prvi ne umire? Ima samo jedan izlaz: ako on nee umrijeti i time razrijeiti branu vezu, tada mogu umrijeti ja. I to je upravo Boji put za nae osloboenje od zakona. Najvanije mjesto u tom odlomku u Rim. 7, je stih 4 gdje je pokazan taj izlaz. Zakon je nepromjenjiv, ali ja sam prolazan i moi u se svojom smrti osloboditi zakona. Boja pravedna traenja ostaju zauvijek i dok ja ivim obavezan sam da ih ispunjavam. Ali ako umrem, tada vie zakon nema nikakve sile nada mnom. On me ne moe pratiti dalje od groba. Isto naelo, koje vrijedi za osloboenje od grijeha, vrijedi takoer ovdje. Kad umrem, tada moj stari gospodar grijeh jo dalje ivi, ali njegova vlast ne dosee vie do mene. Smru ene razrjeena je brana veza i ona je slobodna od zakona to se tie ovjeka. Zakon moe poslije kao i prije traiti, ali sada vie nema nikakve sile nada mnom. Ovdje se sada javlja sutinsko pitanje: kako da umrem? Odgovor je dan u djelu naeg Gospoda: Vi ste dakle takoer umrtvljeni zakonu tijelom Kristovim (Rim. 7,4). Kad je Krist bio razapet i ja sam s njim bio razapet. U Bojim oima ukljuena je njegova smrt s mojom. Ona se jednom zauvijek dogodila na Golgoti. Gospodnja smrt nas je zauvijek oslobodila od zakona. Ali Gospod nije ostao u grobu. Trei dan je ustao i mi s njim. Mi smo ne samo mrtvi zakonu tijelom Kristovim, nego smo ivi za Boga. Bog nije imao samo negativnu, nego slavnu pozitivnu namjeru, kad nas je sjedinio s Kristom: da bi ste pripadali drugom (Rim. 7,4). Stara brana veza smru je raskinuta i ena koja je traenjima svoga mua bila nagnana u zdvojnost, jer on nikada nije uinio ni najmanje da joj pomogne, sada je slobodna da se uda za drugog ovjeka, koji sa svakim traenjem koje postavlja, daje takoer, i snagu za izvrenje. Rezultat ove nove veze je da donosimo plod Bogu (7,4). Bezumna, grena ena umrla je u Kristu i takoer uskrsnula i donosi rod Bogu u sili svog ivota uskrsnua. Boji zakon nije maknut, ali on se potpuno izvrava, jer uskrsnuli Gospod ivi svoj ivot u njoj i njegov ivot je takav da Otac ima radost u njemu. Kad se neka ena uda, ona vie ne nosi svoje ime nego muevljevo i dobija isto tako udio u njegovom imanju. Tako je isto kad se sjedinimo s Kristom. Sve to je njegovo, postaje takoer i nae, i pomou njegovih neiscrpivih mogunosti, u poloaju smo da zadovoljimo sva njegova traenja. Na svretak je Boji poetak Nakon izlaganja o nauavanju dolazimo sada do pitanja praktine primjene. to stvarno znai u naem ivotu biti osloboen od zakona? To znai da od sada neu nita initi da se svidim Bogu. Kakva nemogua, heretika tvrdnja! moe pomisliti. Ali sjetimo se, odmah se stavljamo pod zakon im pokuamo Bogu ugoditi u tijelu. Ja sam prestupio Zakon, smrtna kazna je izreena nada mnom i izvrena, sada sam ja, moje tjelesno ja (usp. Rim 7:14) izbavljen od svih njegovih zahtjeva. Istina jo uvijek postoji Boanski zakon, da, postoji ak Nova zapovijed, koja trai beskrajno vie nego stara, ali Bogu hvala, sva se traenja ispunjavaju kroz Isusa Krista, jer Krist djeluje u meni prema onome to je ugodno Bogu. Ja sam doao da ispunim bile su Njegove rijei (Mat. 5.17). Sada moe Pavao kazati na temelju uskrsnua: postarajte se da se spasite sa strahom i drhtanjem. Jer Bog je taj koji djeluje u vama da hoete i da izvrite po Njegovoj dobroj volji (Fil. 2.12-13). Bog je taj koji u vama djeluje! Osloboenje od Zakona ne znai da smo osloboeni od toga da inimo Boju volju. To nikako ne znai da emo biti bez Zakona. Sasvim suprotno! Osloboeni smo toga da moramo izvravati Njegovu volju u svojoj vlastitoj snazi. Kad se potpuno uvjerimo da to ne moemo, odustajemo od misli da ugodimo Bogu u svom starom ovjeku. Kad smo doli do toga da odustanemo od sebe, stavljamo sve svoje povjerenje na Gospoda da On pokae u nama svoj ivot uskrsnua. U Kini postoje nosai koji su u stanju ponijeti vreu soli od 120 kg i drugi koji mogu ponijeti 250 kg. Kada ovjek koji moe ponijeti 120 kg vidi vreu od 250 kg, tada e kazati ako je pametan: Neu ni pokuati. Ali u ljudskoj

prirodi postoji sklonost za kuanjem i tako on ipak pokua, premda tono zna da ne moe. Kao mladiu bilo mi je uvijek posebno zadovoljstvo promatrati deset ili dvadeset takvih nosaa kako dolaze i jedan za drugim pokuavaju podignuti teret za kojega unaprijed znaju da mu nisu dorasli, dok konano ne ustupe mjesto onome koji to moe. to prije prestanemo pokuavati, tim bolje, jer ako to iskljuivo uzimamo na sebe, tada ne ostavljamo mjesta Svetom Duhu. Ali ako se oslonimo od poetka na Gospoda, otkriemo da nas neka sila dovodi do cilja koja je jaa od nas. Susreo sam se 1932. god. s nekim poznatim kanadskim evangelizatorom. Zajedno smo se vraali s jednog predavanja gdje sam govorio o tim stvarima kad on primjeti: Danas se dosta rijetko spominje ova strana Rimljana 7. Tako je dobro ponovo to uti. Dan kada sam se oslobodio zakona bio je za mene nebeski dan na zemlji. Bio sam ve godinama kranin i jo uvijek sam pokuavao uiniti svoje najbolje da ugodim Bogu, ali to sam se vie trudio to mi je jadnije uspijevalo. Bog je postao za mene najvei trailac cijelog svijeta, a sebe sam vidio nesposobnim da ispunim i najmanju Njegovu zapovijed. Iznenada, dok sam jednog dana itao Rimljanima 7 otvorile su mi se oi i spoznao sam da sam ne samo osloboen od grijeha nego i od Zakona. U svom iznenaenju skoio sam i rekao: Gospode, zar zbilja nita ne trai od mene? Ne trebam li zaista nita vie initi za tebe? Boja traenja nisu se promjenila, ali vie nismo mi oni koji ih moraju zadovoljiti. On je na prijestolju i propisuje Zakon, ali je istovremeno i u mom srcu i tamo ga ispunjava. Moj prijatelj mogao je skoiti i klicati od veselja i takoer svi kojima se pomalja ovo svjetlo. Dok mi sami pokuavamo neto uiniti, Bog ne moe nita. Doivljavamo jedan poraz za drugim, premda se jo uvijek trudimo. Bog nam hoe nedvosmisleno staviti pred oi da uope nita ne moemo uiniti za Njega, ali dok mi to ne shvatimo potpuno, nema kraja naim porazima i razoarenjima. Brat koji je svom silom nastojao izvojevati pobjedu, alio mi se da ne razumije zato je tako slab. Nevolja je u tebi rekao sam, slab si , istina, da ispuni Boju volju, ali nisi dovoljno slab da uope nita ne pokuava. Jo uvijek si suvie jak. Kad postane tako slab da vidi da uope nita ne moe, tada e Bog uiniti sve. Moramo doi do toga svi. Stanovao sam jednom s oko dvadesetoro druge brae u kui iz koje smo se svaki dan odlazili kupati u rijeci. Jednom je jedan brat dobio gr u vodi i vidio sam kako je poeo naglo tonuti. Brzo sam upozorio drugog brata koji je bio dobar pliva da mu skoi u pomo. Ali na moje iznenaenje on se nije ni maknuo s mjesta. Povikao sam mu u najveem uzbuenju: Ne vidi li da se ovjek utaplja? Vikala su takoer i druga braa. Ali jo uvijek nije se pokretao na brat upravo kao da se htio ugnuti neugodnoj dunosti. U meuvremenu glas i pokreti utopljenika postajali su sve slabiji. Osjeao sam kako mrzim tog ovjeka. Ali kad je ovjek u vodi zaista potunuo, bio je taj pliva s nekoliko snanih zamaha kod njega i za malo bili su obojica na kopnu. im sam naao priliku, dao sam oduka svom srcu i rekao: Nisam jo vidio kranina koji tako ljubi svoj ivot kao ti. Koliko bi straha utedio siromanom bratu, kad bi malo manje mislio na sebe a vie na njega! Ali, pliva je bolje poznavao svoj posao nego ja. Da sam prije doao do njega odgovorio je, tada bi me tako snano zgrabio, da bismo obojica potonuli. Utopljenika se moe spasiti tek onda kad vie ne ini nikakve napore da se sam spasi. Kad mi odustanemo, tada Bog uzima u svoje ruke. On eka dok mi ne doemo do kraja svojih mogunosti. Sve to je od starog stvorenja, On je osudio na kri. Tijelo ne moe nita. Svaki na pokuaj da uinimo Njegovu volju, odricanje je Njegove izjave na kriu da smo potpuno nemoni da uinimo tako. Bog je objasnio da za nas dolazi u obzir samo smrt. Tu odluku potvrujemo tako da odustajemo od svih naih tjelesnih nastojanja da Mu ugodimo. Nai napori da inimo Njegovu volju pokazuju da smo pogreno razumjeli Njegove zahtjeve i Njegovu pomo. Bijedni ovjek iz Rimljana 7 pokuao je sam ispuniti Boja traenja. Neprestano ponavljanje rijei ja u toj glavi daje nam klju za razumijevanje njegovog neuspjeha. Jer dobro koje hou to ne inim, nego zlo koje neu to inim Rezultat njegovog pokuaja bio je, da je daleko od toga da ugodi Bogu, inio to to mu se nije svialo. Usred svog nastojanja, inio je upravo suprotno od onog to je spoznao kao Boju volju. Zahvaljujem Bogu! U Rimljanima 6 rije je o tijelu grijeha a u Rimljanima 7 o tijelu ove smrti. Imam tijelo grijeha, to znai da sam aktivno zainteresiran za grijeh. A obzirom na Boji Zakon, tj. ono to izraava Boju volju, imam tijelo smrti. Obzirom na sve to se odnosi na zlo, svjetovno i sotonsko, ja sam po prirodi potpuno pozitivan, a s obzirom na sve to pripada svetosti, Bojem kraljevstvu i nebu odnosim se potpuno negativno. Da li ste otkrili ovu istinu u svom ivotu? Vidjeti to samo u Rimljanima 6 i 7 malo koristi. Moramo spoznati da vuemo teret mrtvog tijela kad se radi o tome da inimo Boju volju. Nemamo nikakve tekoe govoriti o svjetovnim stvarima, ali na je jezik nijem kad hoemo govoriti o Gospodu. Kad hoemo moliti osjeamo se pospani, kad hoemo neto uiniti za Gospoda ne polazi nam to za rukom. Ali to nije po Bojoj volji, to moemo initi. Ima neto u naem tijelu, to nije usklaeno sa Bojom voljom. U prvoj Korinanima opisano je to je zapravo smrt. Pavao pie zato su mnogi slabi i bolesni meu vama i dobar dio je usnuo (1. Kor. 11,30). Smrt je posljedni stupanj slabosti.
31

Da imam prema Bojoj volji tijelo smrti znai da sam tako slab kad se radi o slubi Bogu, da sam dospio do stanja potpune bespomonosti. Ja bijedni ovjek! Tko e me izbaviti od tijela ove smrti? vie Pavao. Sigurno nema nikakvog ljudskog povika kojega bi Boje uho radije ulo. To je najduhovniji i najbliskiji uzvik kojega moe izraziti neki ovjek. Tako moe povikati samo onaj koji vie ne vidi nikakav izlaz. Do tada ovjek stvara nakon svakog poraza nove odluke i udvostruuje svoju snagu volje. Ali sada konano zna da sve njegovo htijenje ne vodi nikamo. On slii ovjeku koji se budi usred kue u plamenu i moe jo samo vikati u pomo, jer mora napustiti svaku nadu da e se sam spasiti. Da li si dokrajio sa sobom ili se jo nada da e s vie molitava i itanja Pisma postati bolji kranin? Molitva i itanje Biblije nije nita loe. Boe sauvaj, da bi smo pobudili tu misao, ali je pogreno osloniti na to svoju nadu. Naa pomo je samo kod Krista kojem jedino vode sve molitve i itanje. Dobro je da bijedni ovjek ne ostane kod aljenja svoje bijede, nego pita: Tko e me izbaviti? Bio je u potrazi za rjeenjem svoga problema, a sada je njegova nada usmjerena na jednu osobu. On gleda na Spasitelja.Vie se ne poziva na nikakvu snagu volje, nego oekuje sve od nekog drugoga. Oprotenje grijeha nismo dobili kroz molitvu, itanje Biblije i dobra djela, nego kroz to to smo pogledali na kri i uzvjerovali u to to je Gospod uinio. Takoer se nae osloboenje dogodilo po istom tom naelu, a s ispunjenjem Boje volje takoer nije drugaije. Za izbavljenje od grijeha gledamo Krista na kriu. Nae osloboenje od grijeha i ispunjenje njegove volje dogaa se kad gledamo Krista u svom srcu. Pouzdajemo se u njega da On u nama djeluje i da e djelovati. U svemu smo upueni na njega samoga. Kad je bila pisana poslanica Rimljanima, upotrebljavao se poseban i strahoviti nain, kanjavanja ubojica. Mrtvo tijelo ubijenoga bilo je vezano glava uz glavu, ruka uz ruku, noga uz nogu ubojice, dok ovaj sam nije umro. Kamo god bi iao, morao je nositi le svoje rtve sa sobom. Jedva se moe zamisliti straniji nain kanjavanja. Ali to je slika koju Pavao ovdje upotrebljava. Kao da je privezao uz mrtvo tijelo svoje vlastito tijelo smrti i kod svakog koraka optereen tim stranim teretom. Konano vie ne moe izdrati i vie: Ja bijedni ovjek! Tko e me izbaviti ? Tada se mijenja njegova zdvojnost u bljesku i njegov uzvik oajanja mijenja se u pjesmu hvale: Zahvaljujem Bogu u Isusu Kristu, naem Gospodu (Rim. 7,25). Znamo da se nae opravdanje dogaa kroz Gospoda Isusa i bez svakog naeg sudjelovanja. Ali uvijek mislimo da nae posveenje ovisi o naem djelu i bojimo se da se nita nee dogoditi ako nita ne radimo. Nakon izbavljenja budi se u nama stari nagon djelatnosti i poinjemo opet sa svojim vlastitim naporima. Tada nam ponovo dolazi Boja Rije: Svreno je! (Iv. 19,30) On je sve svrio za nae izbavljenje i uinie sve za nae osloboenje. Bog je taj koji ini u vama Zahvaljujem Bogu, prve su rijei osloboenog ovjeka. Kad nam netko dade au hladne vode tada zahvaljujemo davaocu, a ne nekom drugom Pavao kae: Zahvaljujem Bogu, jer Bog je bio taj, koji je sve uinio. Da je to uinio Pavao, on bi onda rekao: Zahvaljujem Pavlu. Ali on je vidio da je Pavao bijedni ovjek i da mu jedino Bog moe priskoiti u pomo. Zato kae: Zahvaljujem Bogu. Bog hoe sve uiniti i zato mu pripada sva slava. Kad bismo mi uinili neto, tada bismo dobili dio slave. Bog je taj kome pripada sva hvala, jer on ini sve od poetka do kraja. to je u toj glavi reeno, moe se initi negativnim i nestvarnim, ako bismo tu ostali, kao da se sutina kranskog ivota sastoji u tome da se mirno ponaamo i ekamo dok se neto dogodi. Ali svaki koji je u tome, zna da je vjerovanje u Krista pozitivno i djelatno po sasvim novom zakonu ivota. Koje posljedice za nas ima ovaj novi ivotni zakon, promatraemo sada dalje. 10. RAST U KRANSKOM IVOTU Hodanje u Duhu Tema ovog drugog dijela naeg odlomka u poslanici Rimljanima (gl. 5,12-8,39) dade se obuhvatiti s dva naslova: U Adamu - u Kristu (Rim. 5,12 - 6,23) U tijelu - u Duhu (Rim. 7,1-8,39). U oba sluaja radi se o sredinjim pitanjima naeg kranskog ivota. Prvi kontrast odnosi se na nae stanje, to jest, na to to smo bili po prirodi, i to smo sada vjerom u Kristovo otkupljno djelo. Drugi kontrast odnosi se na na hod ili ivot kao predmet praktinog iskustva. Pismo nam ne ostavlja nikakve sumnje o tome da pitanje ,,u Adamu ili u Kristu ocrtava samo dio slike, a da ona bude potpuna potrebno je i pitanje u tijelu ili u Duhu. Mislimo da je dovoljno biti u Kristu ali sada saznajemo da moramo takoer hodati u Duhu. esto spominjemo Duha u prvom dijelu glave 8 do koje sada dolazimo, pokazuje nam vanost toga uenja za kranski ivot. Tijelo i Duh

Tijelo i Adam idu zajedno, kao to Duh i Krist. Pitanje da li smo u Adamu ili u Kristu, ostavimo sada po strani, jer je dolo vrijeme da se pitamo ivim li u tijelu ili u Duhu? ivjeti u tijelu znai, dobijati svoju snagu od stare prirode, koju smo naslijedili od Adama. U njoj smo naoruani sa svakom sposobnosti za grijeh, ije djelovanje i te kako dobro poznajemo. ivjeti u Kristu znai da sve to vrijedi za Njega takoer je i za mene. Da bi se to praktiki ostvarilo, moram nauiti ivjeti u Duhu. Historijska je injenica da je moj stari ovjek razapet u Kristu, da sam sada blagoslovljen svakim duhovnim blagoslovom u nebeskim mjestima u Kristu (Ef. l,3). Ali ako ne ivim u Duhu, tada moe moj ivot biti suprotnost ovoj injenici, jer to vrijedi za njega, ne pokazuje se u meni. Mogu sigurno spoznati da sam u Kristu, ali isto tako moram spoznati injenicu da se moje staro bie jako istie. U emu je problem? On je u tome to priznajem istinu samo objektivno, umjesto da sve to je objektivno istina, takoer prisvojim subjektivno. To se dogaa kad ivim u Duhu. Ne samo da sam u Kristu, nego Krist je takoer u meni. Kao to fiziki ovjek ne moe ivjeti i raditi u vodi, nego jedino na zraku, tako duhovno, Krist ne stanuje i ne pokazuje se u tijelu, nego u Duhu. U tjelesnom ivotu potisnuto je u meni to to mi je dano kroz Krista. Premda sam stvarno u Kristu, ipak na svoj uas otkrivam, kad ivim po tijelu, dakle u vlastitoj sili i po vlastitoj volji tada se pomalja u mom praktinom ivotu Adamova priroda. elim praktiki iskusiti to je to Krist u meni, tada moram nauiti ivjeti u Duhu. ivjeti u Duhu znai pouzdati se u Svetog Duha da u meni izvede to ja sam ne mogu. To je sasvim razliit ivot od onoga kojega bih vodio prirodno. Svaki put kad sam suoen novim traenjem Gospoda, obraam se njemu da uini u meni to to trai. To nije nikakvo isprobavanje, nego pouzdanje, nikakva borba nego poivanje u njemu. Moj gnjev, neiste misli, zli jezik, ili osuivanje drugih ne mijenjam snagom svoje volje nego se drim umrlim za te stvari u Kristu i pouzdajem se u Boji Duh, da proizvede u meni istou, poniznost i dobrotu. To znai: mirno stojte, i gledajte Gospodnje spasenje koje e uiniti za nas (2. Moj. 14,13). Ako ste zamoljeni, na pr. da posjetite nekoga prijatelja koga poznajete kao neprijaznog ovjeka, pouzdaete se u Gospoda da e vam pomoi i kaete Mu da biste sigurno propali sa svojom snagom. Na vae uenje doivljavate da se u vama ne podie nikakva srdba, premda je taj znanac sve drugo a ne taktian i predusretljiv. Kasnije se pitate zato ste mogli ostati tako mirni i sabrani. Objanjenje je prirodno da vam je u tome pomogao Duh. alosno je ako takva iskustva stiemo samo sluajno, jer bi ona trebala ispunjavati na svakodnevni ivot. Kad Sveti Duh preuzima neku stvar, tada s nae strane ne treba nikakve napetosti. Neemo dakle stisnuti zube u samosavlaivanju sebe i vidjeti u tome veliku pobjedu. Gdje je stvarno pobjeda tamo ne treba nikakvo naprezanje u tijelu. Gospod je taj koji nam udesno pomae. Kunja nas uvijek hoe natjerati na djelovanje. Za vrijeme prva tri mjeseca rata s Japanom izgubili smo veliki broj tenkova i nismo mogli nita postii protiv japanskih tenkova, dok se nije primijenio ovaj nain: strijelac bi iz zaklona opalio najprije samo jedan metak na Japanski tenk i nakon, nekoliko trenutaka jo dva. Konano bi voza, tenka isturio glavu da izvidi tko ga to uznemiruje i pogledao bi oko sebe. Idui, tano naciljani metak znaio je kraj za njega. Dok se voza tenka zadravao u svojim kolima, bio je potpuno siguran. itav manevar bio je usmjeren na to da ga se izmami napolje. Na slian nain, Sotoni nije stalo u prvom redu da nas navabi na neki posebni grijeh, nego jednostavno da djelujemo u vlastitoj sili. I im istupimo iz svog zaklona u Kristu, zadobio je pobjedu nad nama. Ali ako odbijemo pomaknuti se u podruje tijela, tada nam nita ne moe. Boanski put pobjede ne doputa nam da poduzmemo bilo to izvan Krista. im se pokrenemo, nae prirodne sklonosti vode nas pogrenim smjerom. Gdje emo nai pomo? U Gal. 5,17 stoji: Tijelo se bori protiv Duha a Duh protiv tijela. Tijelo se dakle ne bori protiv nas, nego protiv Svetog Duha. A rezultat te borbe je, da ne inite to biste htjeli. Vjerujem, da smo esto pogreno razumjeli pravo znaenje ove posljednje reenice. to bismo mi htjeli po prirodi? To je ono, to nam diktiraju nai prirodni instinkti van podruja Boje volje. Ali posljedica naeg odbijanja da djelujemo po sebi, znai da je Sveti Duh slobodan da ini svoje djelo tj. da postupa s tijelom u nama, tako da ne inimo to bismo htjeli po prirodi. Neemo dakle slijediti svoje prirodne nagone, nego se predati zadovoljno i zahvalno Bojem savrenom planu. Zato vrijedi naelo: ivite po Duhu pa neete izvravati elje tijela (Gal. 5,16). Kad ivimo vjerom u uskrsnulog Krista, a to znai ivjeti u Duhu, tada moemo jednostavno stajati po strani, dok Duh zadobija pobjedu za pobjedom nad tijelom. On nam je dan da bi ispunio ovu ulogu u naem ivotu. Naa pobjeda je u tome da smo zaklonjeni u Kristu i raunamo s jednostavnim pouzdanjem u Svetog Duha da nadvlada nae tjelesne elje svojim novim eljama. Kri je prouzroio spasenje za nas. Duh proizvodi spasenje u nama. Uskrsnuli i proslavljeni Krist osnova je naeg spasenja. Krist u naem srcu njegova je snaga po Duhu.
33

Krist na ivot Zahvaljujem Bogu kroz Isusa Krista! Ovaj uzvik Pavla vodi nas do onoga to je izreeno u Gal. 2,20 koji je kljuni stih za itavo Pismo o kojemu je rije: Ja ivim, ali ne ja, nego Krist ivi u meni. Vidjeli smo kako u Rim. 7 prevlauje rije ja koje dosie svoj vrhunac u munom uzviku: Ja bijedni ovjek! Na to slijedi uzvik osloboenja: Zahvaljujem Bogu kroz Isusa Krista! Pavao je doao do otkria da je na ivot mogu jedino u Kristu. O kranskom ivotu mislimo kao o promijenjenom ivotu, ali to nije tako.To to nam Bog nudi je izmijenjeni, ili zamjenjeni ivot.Ta zamjena u nama je Krist. Ja ivim, ali ne ja, nego Krist ivi u meni. To nije ivot kojega moramo stvoriti. Krist reproducira svoj ivot u nama. To je postupak koji proizlazi iz novog roenja. U nas se usauje Kristov ivot Svetim Duhom. Ali sada mora taj ivot rasti i razvijati se dok sam Krist ne dobije svoj lik. Za to kae Pavao u Gal. 4,19: Moja draga djeice, koju s mukom poraam, dok Krist u vama ne dobije svoj lik Doao sam jednom u Americi u kuu vjerujueg branog para, koji su me pitali da li se ne bih molio za njih. Kad sam ih pitao to je njihova naroita briga rekli su: O, gospodin Nee, kod nas je loe od nekog vremena. Naa djeca esto nas dovode na kraj strpljenja. U toku posljednjih tjedana oboje smo vie puta preko dana izgubili vlast nad sobom. Stvarno smo uinili Gospodnjem imenu sramotu. Hoete li ga moliti da nam dade vie strpljenja? Upravo je to to ne mogu, odgovorio sam. to s tim mislite? Mislim, da je stoprocentno sigurno da Bog nee usliati takvu molbu. Vrlo zaueni pitali su: Hoete li time kazati da smo tako daleko otili od njega da nas Bog nee usliati, kad ga molimo za strpljenje? Ne mislim izravno, odgovorio sam. Ali recite mi, da li ste ikada izgovorili ovu molitvu? Da? Da li ju je Bog usliao? Ne? Znadete li zato? Jer vama ne treba strpljenje. ena je otropogledala. Hoete rei, da nam ne treba strpljenja, rekla je, a.ipak smo itav dan puni ljutine i neraspoloenja? Ono to vi trebate, odgovorio sam, nije strpljenje nego Krist. Bog nam ne daje poniznost, ili strpljenje ili ljubav, kao pojedine znakove svoje milosti. On nije nikakav trgovac koji nam daje u ruke milost na obroke: nestrpljivima malo strpljenja, onima koji nemaju ljubavi, malo ljubavi, ponositima poniznost da bismo s tim obrokom mogli raditi neki asak. On nam je dao jedan dar koji pokriva, sve nae potrebe, svog Sina Isusa Krista. Dok ivim u pouzdanju da On prebiva u meni, on e biti umjesto mene ponizan, strpljiv,ljubazan i sve drugo to mi je potrebno. Mislimo na rijei u 1. Ivanovoj poslanici: I to je svjedoanatvo da nam je Bog dao vjeni ivot i taj ivot je u njegovom Sinu.Tko ima Sina, taj ima ivot, tko nema Sina, nema ivota (l. Iv. 5, 11-12). Boji ivot dan nam je u Sinu. Boji dar je vjeni ivot u Kristu Isusu naem Gospodu (Rim. 6,23). Na odnos prema Sinu, na je odnos prema ivotu. Neto udesno je kad se upozna razlika izmeu kranskih krijeposti i Krista. U 1. Kor. l,30 stoji: koji (Krist) je uinjen za nas mudrou od Boga i pravdom i posveenjem i izbavljenjem. Ispravno shvaanje posveenja je da svaki dio naeg ivota mora biti posveen. Ali to je samo plod posveenja. Isus Krist je nae posveenje. Postupak njegovog nastanka u nama, to je posveenje. Svaka vrlina ima tu mjesta. Jednog dana trebamo osobito strpljenje: on je nae strpljenje! Drugi puta trebamo istou: On je naa istoa! On je odgovor na svaku potrebu. Zato govori Pavao u Gal. 5,22 o rodu Duha, kao o jednome, a ne o rodovima. Bog nam je dao svog Duha. Ako trebamo ljubav, tada je rod Duha ljubav, ako trebamo radost, tada je to radost. Nije odluujue kakva je vaa lina potreba, ili je to neka stota stvar, Bog ima uvijek potpuno zadovoljavajui odgovor, svog Sina Isusa Krista. Kako moemo saznati vie o Kristu na taj nain? Samo ako budemo vie svjesni svojih potreba. Gdjekoji se ljudi boje otkriti svoj nedostatak i zato nikako ne rastu. Rastu milosti jedini je mogui rast za nas, a milost je kad Bog neto ini za nas. U svima nama prebiva isti Krist. Ako nam se otkrije neki novi nedostatak u nama tada je to otvoren put za novo pouzdanje u njega, da bi On u nama proivio svoj ivot u tom posebnom podruju. Vea sposobnost shvatanja znai veu radost u Bojim darovima. Osvajanje novog podruja zahtjeva novo predanje i daljnje pouzdanje u Krista. Krist, moj ivot tajna je proirenja. Govorili smo o pokuavanju i pouzdavanju. To je razlika izmeu neba i pakla. Gospode, ja to ne mogu uiniti, zato neu vie pokuavati. U tom poloaju veina od nas pada. Ustruavamo se sami djelovati; ekamo na njegovo djelovanje i tada se dajemo radosno i od itavog srca unijeti u njega. To nije nerad nego ivot najvee aktivnosti. ivimo po njegovoj sili i dajemo da se njegov ivot ostvaruje u nama. Zakon Duha koji oivljava Tako nema sada nikakvog osuenja za one koji su u Kristu Isusu. Jer zakon Duha, koji oivljava u Kristu Isusu

oslobodio me od zakona grijeha i smrti(Rim. 8,1-2). U Rim. 8 pokazuje nam Pavao pozitivnu stranu ivota u Duhu. Poetak, Tako nema sada nikakvog osuenja, moe se najprije inti kao da je na pogrenom mjestu. Osuda je otklonjena kroz krv, kroz koju nalazimo mir s Bogom i ouvanje od gnjeva (Rim. 5,1,9). Ali postoje dvije vrste osuenja, jedno s Boje strane a drugo lino od sebe (isto tako ima kao to smo vidjeli, dvije vrste mira). Druga osuda moe nas vie muiti od prve. Kad spoznam da je Kristova krv dovoljna Bogu, tada znam da su moji grijesi oproteni, i da u Bojim oima nema za mene vie nikakvog osuenja. Ali doivljavam jo uvijek poraze i svijest unutranjeg osuenja moe biti sasvim jaka, kao to to dokazuje Rim. 7. Ali ako sam nauio, da promatram Krista kao svoj ivot, tada takoer znam tajnu pobjede i zahvaljujem Bogu za slavnu injenicu: Sada nema osuenje za one koji su u Kristu Isusu.Biti duhovno nastrojen znai ivot i mir (Rim. 8,6). To postaje mojim iskustvom dok uim ivjeti u Duhu. S Bojim mirom u svom srcu nema vie nikakvog mjesta za osjeaj osuivanja, nego samo hvala i zahvalnost Gospodu koji me vodi iz pobjede u pobjedu. Ali kako je nastala ta svijest osuivanja? Nije li to iskustvo poraza i potpune bespomonosti! Prije nego sam spoznao da je Krist moj ivot, smetao mi je moj neuspjeh na svakom koraku. Kod svakog zadatka, u meni je neto vikalo: Ne mogu to. Koliko god sam se trudio da ugodim Bogu, nisam uspio (Rim. 8,8). Ali u Kristu nema ne mogu. Sadastoji: Sve mogu kroz onoga koji me ini monim(Fil. 4,13). Kako moe Pavao biti tako odvaan? S kojim opravdanjem objanjava on da vie nema nikakvih smetnji i ogranienja? Odgovor je u Rim. 8,2: Jer zakon Duha koji oivljava u Kristu Isusu, oslobodio me od zakona grijeha i smrti. To je obnova. Postoji zakon Duha koji oivljava i taj zakon pokazao se jaim od onog drugog zakona grijeha i smrti. to su ti zakoni? U emu je razlika izmeu grijeha i zakona grijeha, izmeu smrti i zakona smrti? Zakon opisuje neko ope stanje za koje je utvreno da nema izuzetaka. Jednostavnije reeno, zakon ima posla sa zbivanjima koja se uvijek ponavljaju.To vrijedi za prirodne zakone kao i za ovjeje. Kad vozim u Engleskoj, na pr. desnom stranom ulice, zaustavie me prometna policija, jer se to sukobljava sa zakonom zemlje.Tebi e se to dogoditi na isti nain kao i meni pod istim okolnostima i na istom temelju kao i meni. Jer zakon ne poznaje nikakve iznimke. Ili uzmimo primjer sile tee. Ako u Londonu ispustim svoju torbu, ona pada djelovanjem sile tee na zemlju. To isto vrijedi u New Yorku ili Hongkongu i gdje god postoje iste okolnosti. Tako postoji zakon sile tee. Ako netko uini neku neljubaznu primjedbu protiv mene, tada se moja unutranjost odmah buni protiv. To je grijeh. Ali ako razliiti ljudi govore neljubazno o meni, uvijek ponovo nastaje moje protivljenje, tada otkri vam u sebi zakon grijeha. Kao i kod zakona sile tee, tako ima neto postojano i kod ovog zakona. Tako je isto i sa zakonom smrti. Ve smo rekli da je smrt slabost u najveoj mjeri. Kad pokuam da se svidim Bogu na neki poseban nain, tada otkrivam da ja to ne mogu. Pokuavam to na drugi nain i ponovo ne mogu. Tada otkrivam u sebi zakon. Ne samo da je grijeh i smrt u meni nego zakon grijeha i smrti. Zakon sile tee nije rezultat ljudskih rasprava i odluka kao moda spomenuti saobraajni zakon, nego je prirodni zakon kojega se treba otkriti.Te vrste je zakon kojega otkriva u sebi ovjek u Rim. 7,23. To je zakon grijeha i smrti, koji se suproti onome to je dobro i osakauje ovjeju volju da ini dobro. On grijei prirorodno jer ima u svojim udovima zakon grijeha. On eli biti drugaiji, ali zakon u njemu je neumoljiv i neoboriv. Zato se tada postavlja pitanje: kako se mogu osloboditi ovog zakona grijeha i smrti? Sigurno trebam osloboenje od grijeha i smrti, ali najpotrebnije mi je osloboenje od zakona grijeha i smrti. Kako u se osloboditi neprestanih ponavljanja svojih poraza? Jedan primjer iz kineskog ivota moe nam pomoi kod odgovora. Veliki teret bio je takozvani likin porez koji nitko nije mogao izbjei, a postojao je sve tamo od dinastije Hin. To je bio unutranji porez ili namet na promet dobrima koji je vrijedio u itavom carstvu i pobirao se na bezbroj mjesta. inovnici koji su utjerivali taj porez, raspolagali su velikim ovlatenjima. Rezultat je bio da se za robu koja je putovala kroz mnoge provincije, moralo platiti ogromne namete. Ali prije nekoliko godina stupio je na snagu novi zakon, koji je ponitio vanost zakona, za likin. Bilo je ogromno olakanje zbog toga. Sada se vie nije trebalo nadati, moliti i mnogo razmiljati o tome. Novi zakon ve je bio tu i oslobodio nas starog zakona. Nitko se vie nije trebao brinuti to e odgovoriti nekom likininovniku. Kako se moe ponititi zakon sile tee? Sasvim sigurno on je na snazi kao to to mogu vidjeti na primjeru svoje torbe. Ali trebam.samo staviti ruku ispod torbe i ona nee pasti. Zato? Zakon jo vrijedi, ukinuti ga ne mogu. Ali moja torba ne pada na tlo, jer to spreava jedna druga sila. Drugi, vii zakon, zakon ivota djeluje nasuprot prvome i ponitava ga. Svi smo ve vidjeli drvo ije sjeme je palo izmeu kamenih ploa na ploniku i tako je naraslo da je svojom snagom raspuklo kamene ploe. Tako triumfira jedan zakon nad drugim. Takoer je Boji put da nas oslobodi od jednog zakona drugim. Jo uvijek: postoji zakon grijeha i smrti, ali Bog je stavio u vanost jedan drugi zakon, zakon Duha koji oivljava u Kristu Isusu. I taj zakon dovoljno je moan da nas oslobodi od zakona grijeha i smrti. To je zakon ivota u Kristu Isusu, ivot uskrsnua, koji je pobijedio svaki oblik smrti (Ef. 1,19-20). Isus stanuje u osobi Svetog Duha u naem srcu i kad mu se predamo i ostavimo slobodne ruke
35

tada emo vidjeti da nas on brani od starog zakona. Doivljavamo to znai, biti ouvan (l. Pet. 1,5) ne svojom vlastitom snagom, nego Bojom silom. Zakon ivota i njegovo djelovanje to to sve znai praktiki? Govorili amo ve o ulozi nae volje u boanskim stvarima. ak stariji krani ne spoznaju kako esto njihova snaga volje utjee na njihov ivot. To je dio Pavlove nevolje u Rim. 7. Njegovo htijenje bilo je istina dobro, ali sva njegova nastojanja bila su u suprotnosti tome, i to se vie odluivao da ugodi Bogu to je padao u sve dublji ponor. On bi rado htio initi dobro, ali bio je tjelesan, prodan grijehu. Kao to se mora auto gurati kad nema benzina i odmah e stati ako ga se prepusti samom sebi, tako pokuavaju ii naprijed mnogi krani svojom snagom volje i osjeaju tada kranski ivot, kao strahovit, napregnut i gorak. Poneki se ak sile, uvijek ponovo da kau haleluja jer su to opazili kod drugih, ali priznaju u isto vrijeme da nisu pravi pri tome. Oni silom hoe neto biti, a to je gore, nego pokuati prisiliti vodu da tee uzbrdo. Jer najvie to mogu dosegnuti samo je njihova spremnost (Mat. 26,41). Ako se moramo toliko muiti kao krani, tada to jednostavno znai da nismo istiniti u tome to navodimo. Ne moramo se siliti da govorimo svojim materinskim jezikom. Nau snagu volje moramo upotrebiti kod stvari koje su nam neprirodne. Moemo biti sposobni neto initi, ali konano odnosi pobjedu zakon grijeha i smrti. Moemo rei: Htjeti imam, i dva tjedna mogao sam izvravati dobro, ali emo zakljuno morati priznati: Kako izvriti dobro, ne znam. to sam, zatim ne teim vie. Kad neto treba da budem, to znai da ja to nisam. Moemo se pitati zato ulaemo svoju snagu volje da bi ugodili Bogu. Mogu postojati zato dva razloga. Neki nisu jo iskusili novo roenje i zato se ne mogu hraniti od novog ivota. Drugi su nanovoroeni i imaju ivot, ali se jo nisu nauili ozbiljno shvatiti taj ivot. Ovaj nedostatak shvatanja rezultira uobiajenim padanjem i grijeenjem dovodei ih dotle da gotovo dre nemoguim da postoji neto bolje. Ali naa nedostatna vjera ne znai, da je onaj bespomoni ivot u koji smo dospjeli, sve to nam je Bog dao. Rim. 6,23 kae: Boji dar je vjeni ivot u Kristu Isusu, naem Gospodu i u Rim. 8,2 itamo da nam je doao u pomo zakon Duha koji oivljava u Kristu Isusu. Ne radi se dakle o nekom novom poklonu, nego o ivotu koji je ve opisan u Rim. 6,23. Ali nam se na novi nain otkriva to ve posjedujemo. Mislim da ne mogu dovoljno naglasiti ovu injenicu. Bog nam pokazuje jo jasnije, to nam je ve dao. To je novo otkrie ve uinjenog djela u Kristu, jer rijei oslobodio me izreene su u prolom vremenu. Kad to stvarno spoznam i pouzdajem se u Njega tad je iskustvo iz Rim. 7 za mene u stvari potrebno, i sasvim sigurno e proi bez neplodnog naprezanja volje. Neemo pasti na zemlju i razbiti se ako odustanemo od svoje volje i pouzdamo se u Njega, nego emo doi u podruje jednog drugog zakona, zakona Duha ivota. Bog nam je dao ne samo ivot nego zakon ivota. Kao zakon sile tee tako i ovaj ne poiva na ljudskim odlukama i blizak je zakonu po kojemu kuca nae srce ili se kreu trepavice naih oiju. Nae uplitanje u prodnu funkciju toga zakona mogao bi ak prije tetiti nego koristiti, jer on djeluje neprisiljeno. Naa volja stoji zakonu ivota samo na putu. Ne moramo li itati Bibliju? Svakako. Inae strada na duhovni ivot. Ali se ne smijemo siliti na to. U nama je novi zakon koji uzrokuje glad za Pismom. Tako moe biti korisnije pola sata nego pet sati itanja na koje se prisiljavamo. A to isto vrijedi za nae davanje, nae propovijedi i nae svjedoanstvo. Propovijed na koju se silim bie radosna vjest iz nezadovoljnog srca, a svako zna to znai hladna ljubav. Kakav je zadatak uiniti nestrpljivog kranina strpljivim! Zahtjevati strpljenje od njega ini ga potpuno bezvoljnim. Ali Bog nam nije nigdje zapovijedio da se silimo na neto to po prirodi nismo. Naem duhovnom uzrastu ne trabamo nita dodavati. Od briga ovjek moe postati manji, a nikada vei. Ne brinite se, Isusove su rijei. Gledajte ljiljane na polju, kako rastu! Gospod nas upuuje na novi zakon ivota u nama. Da iznova spoznamo kakav nam je ivot dan! On moe stvarno uiniti iz nas nove ljude, jer on djeluje u najmanjim kao i najveim stvarima. On nas opominje kad u tuoj sobi ispruimo ruku za nekom knjigom da bismo uvidjeli da nismo dobili doputenje za to. Sveti Duh nam jasno kae da ne smijemo posezati na takav nain na prava drugoga. Neki vjerujui prijatelj rekao mi je jednom: Uvjeren sam, da je ovjek koji je spreman da ivi po zakonu Duha u najistinitijem smislu rijei odgojen. Taj zakon ima mo da stvori stvarno ovjeka iz osobe bez obzira na njeno porijeklo. Tko ima u sebi Gospodnji ivot toga e opomenuti taj ivot da je njegov glas preglasan, njegov smijeh nezgodan ili da je neka primjedba bila netaktina. Na tisuu naina moe nas Duh poduiti kako se trebamo ponaati i postii tako stvarni odgoj. Ne postoji bolja sila za odgoj. A moj prijatelj bio je sam odgojitelj! Moda pripada ljudima koji rado mnogo govore. Kad dolazi s drugima u dodir preduzme si da e radi Gospodnje asti drati svoj jezik zauzdan. To ide dobro jedan ili dva sata, dok ne otpadne nekim povodom nametnuto savlaivanje i ti se ponovo otkrije u staroj koloteeni. Sa sigurnosti moemo se drati toga da naa volja ne pomae u takvoj situaciji. Ako bih apelirao na to tada bih objavljivao nita drugo nego praznu religiju svijeta, a ne ivot u Isusu Kristu. Jer brbljava osoba ostaje ono to jest ak ako itav dan preuti jer njom upravlja prirodni

zakon brbljavosti. Stablo breskve ostaje stablom breskve bilo da nosi rod ili ne. Ali kao krani otkrivamo novi zakon u sebi, zakon Duha ivota, koji sve drugo proima i ve nas je oslobodio zakona naih poroka. Ako se u pouzdanju na Boju Rije, predamo ovom novom zakonu biemo od njega opomenuti kad trebamo govoriti ili utjeti i biti opunomoeni da djelujemo po tome. Na toj osnovi mogue je da provede dva ili tri sata kod svojih poznatih a da ne upadne u staru pogreku. A na kraju e moi samo zahvaljivati za novi zakon kojega ti je Gospod dao. Kranski ivot je neprisiljen. On se pokazuje u ljubavi za one koji nisu vrijedni ljubavi, za brata kojega po prirodnom nainu ne bi mogli trpjeti i sigurno ne ljubiti. Naa ljubav poiva na mogunostima koje Gospod vidi u tom ovjeku. Gospode, ti vidi da je on vrijedan ljubavi i ti ga ljubi. Ljubi ga sada kroz mene! I taj ivot pokazuje se u istinitosti karaktera. Ima suvie licemjerstva i kazalita u ivotu krana. Nita vie ne teti naem svjedoanstvu nego obmanjivanje onim to stvarno ne postoji, jer svijet bezuslovno providi masku i upoznaje nae pravo lice. Da, vrijedi pravilo da sjena uzmie pred stvarnosti kad dademo prostora zakonu ivota. koji sada ne ivimo po tijelu, nego po Duhu Jer to je bilo nemogue zakonu (jer je bio oslabljen tijelom), to je uinio Bog: poslao je svog Sina u liku grenog tijela i kao prinos za grijeh, osudio je grijeh u tijelu da bi se ispunila u nama pravda koju zakon trai, kad ne ivimo po tijelu, nego po Duhu (Rim. 8,3-4). U ovom odlomku obrauju se dvije stvari: prvo, to je Gospod Isus uinio za nas, i drugo, to e uiniti Sveti.Duh u nama. Kako je tijelo slabo ne moe se ispuniti pravda zakona po tijelu. (Sjetimo se, ovdje se ne radi o spasenju nego o pitanju kako ugoditi Bogu). Bog je radi nae nesposobnosti poduzeo dva koraka. Najprije je uhvatio zlo u korijenu, kad je poslao svog Sina u tijelu i dopustio da umre tako je osudio grijeh u tijelu. Sve u nama to pripada starom stvorenju, bilo da mito nazivamo stari Adam, tijelo, ili tjelesno ja, On je to kao na zastupnik odnio u smrt. Tako je odstranjen pravi temelj nae slabosti. To je bio prvi korak. Ali jo je uvijek ostala pravda koju zakon trai od nas. Da bi je ispunili bilo je potrebno da nam Bog daruje svog Svetog Duha. On je odreen na to da djeluje iznutra prema van i to se ostvaruje kad ivimo po Duhu. Kako to biva? Najprije moramo utvrditi da se ne radi o nekom djelu nego o ivotu. Teki, besplodni pokuaji u koje upadam, kad hou ugoditi Bogu po tijelu, daju mjesta smirenoj i tihoj ovisnosti o djelovanju onoga koji u meni silno ini (Kol. 1,29). Zato suprostavlja Pavao djela tijela rodu Duha (Gal. 5, 19,22). ivjeti po Duhu znai podreenost. Tko ivi po tijelu podloan je zapovijedima tijela, a stihovi u Rim. 8,5-8 pokazuju kamo to vodi: u neprijateljstvo s Bogom. Tko ivi po Duhu, slua Duh. Jedino to je nemogue u ivotu po Duhu, je nezavisnost od Duha. Inicijativa u mojem ivotu mora doi od njega. Samo u potpunoj poslunosti moe se ostvariti zakon Duha ivota i pravda zakona u punoj djelatnosti, to jest sve to sam htio initi da ugodim Bogu, bie ispunjeno, ali ne od mene nego u meni. Jer koje vodi Boji Duh oni su Boja djeca(Rim. 8,14). Svi poznajemo rijei blagoslova iz 2. Kor. 13, 13: Milost naeg Gospoda Isusa Krista i Boja ljubav i zajednica Svetog Duha neka bude sa svima vama! Boja ljubav izvor jesvakog duhovnog blagoslova, milost Gospoda Isusa omoguila je da to blago postane nae, zajednica Svetog Duha sredstvo je kojim nam se to dodjeljuje. Ljubav je u Bojem srcu, milost je izraz ljubavi i njezino ostvarenje u Sinu, zajednica je posredovanje milosti kroz Svetog Duha. to je Otac za nas planirao Sin je to izveo, a prenosi nam to Sveti Duh. Zato kad otkrijemo neto novo to je Gospod pribavio za nas na Svom Kriu, tada gledajmo da se to ostvari u potpunoj podreenosti Svetom Duhu. Jer to je njegova sluba. On je zato doao, da u nama ostvari sve to je nae u dovrenom Kristovom djelu. Nauili smo da moramo biti vrlo temeljiti, ako vodimo nekog ovjeka Kristu, jer se nikada ne zna hoe li imati mogunost dobiti pomo drugih krana. Kad neki ovjek moli da mu Gospod oprosti njegove grijehe i ue u njegov ivot, tada mu pokuavamo objasniti da je sada njegovo srce postalo boravite ive osobe. Sada je Boji Duh u njemu da mu otkrije Krista u rijei, da ga vodi u molitvi i upravlja njegovim ivotom i ostvari u njemu karakter njegovog Gospoda. Jednom u kasno ljeto potraio sam u brdima neko ljeilite radi oporavka. Bilo je teko nai smjetaj, tako da sam spavao u jednoj kui a hranio se u drugoj. To je bila kua nekog mehaniara i njegove ene. Izuzev molitve kod stola nisam rekao nita prva dva tjedna o evanelju svojim gostoprimcima. Ali jednog dana pruila se prilika da im govorim o Gospodu. Bili su spremni za sluanje i u jednostavnoj vjeri nanovo su se rodili. Novo svjetlo i nova radost dola je u njihov ivot. To je bilo pravo obraenje. Utroio sam mnogo vremena na to da im objasnim to se dogodilo i tada, kad je zahladilo, doao je dan kad sam ih morao ponovo napustiti. Za vrijeme zimskih mjeseci ovjek je imao naviku da pije vino kod jela i naginjao je na to da to ini prekomjerno. Nakon mog odlaska dolo je s
37

hladnim vremenom i vino ponovo na stol. Kao to je on sada navikao, spremao se da zahvali prije jela, ali mu nisu dolazile nikakve rijei. Nakon duljeg uzaludnog pokuavanja okrenuo se svojoj eni i pitao: to bi to moglo biti? Zato ne moemo moliti? Donesi Bibliju, ali premda je ena znala itati, nije se snalazila u njoj i uzalud je listala traei odgovor. Nisu znali kako da nau savjet iz Boje knjige, a Boji vjesnik bio je stotine kilometara daleko i moglo je mjesecima potrajati dok e ga opet moi vidjeti. Jednostavno popij! savjetovala je ena. Pitat emo brata Nee o tome idui put. Ali ovjek je primijetio da nije mogao zahvaliti Bogu za vino. Makni ga! rekao je konano i kad je to uinila, zajedno su molili za jelo. Kad me je kasnije ovjek posjetio u angaju, ispriao mi je taj dogaaj. Brat Nee rekao je, Gospodar u kui jednostavno mi nije dopustio da pijem! Vrlo lijepo brate, odgovorio sam. Uvijek samo sluaj Gospodara u kui. Mnogi od nas znaju da je Krist na ivot. Vjerujemo da Boji Duh stanuje u nama, ali ta injenica ima malo upliva na nae ponaanje. Pitanje je da li ga poznajemo kao ivu osobu i kao gospodara u kui? 11. JEDNO TIJELO U KRISTU Ve smo utvrdili da je Bog imao sa svojim stvorenjem daleko vie na misli, nego je Adam ikada postigao. Ova posljednja glava treba posluiti izvoenju ove misli. Pitajmo se prije svega jo jednom to je bio boanski plan. Bog je elio ljudski rod, iji su udovi trebali imati Duha putem kojega je On s njima mogao imati zajednicu. Ovaj rod obdaren Bojim vlastitim ivotom trebao je s Njim djelovati prema njegovom velikom cilju, a svaki ustanak neprijatelja pobjeivati i osujeivati njegova zla djela. To je bio veliki plan. Kako se on moe sada ostvariti? U smrti Gospoda Isusa. To je silna smrt ije djelovanje see daleko iznad ponovog zadobijanja izgubljenog poloaja. Jer kroz ovu smrt nije nadvladan samo grijeh i stari ovjek, nego je dozvano u ivot neto beskrajno vee. Da bi razumjeli o emu se radi, uzmimo najprije dva odlomka koja su za to pitanje od velike vanosti. Tada je Gospod Bog pustio tvrdi san na ovjeka i on je zaspao. A on je uzeo njegovo rebro i ispunio mjesto mesom. I Gospod Bog nainio je enu od rebra koje je uzeo od ovjeka i doveo ju je k njemu.Tada ree ovjek: to je dakle kost od mojih kostiju i tijelo od mojega tijela, neka se zove ovjeica, zato to je uzeta od ovjeka (1. Moj. 2,2l-23). Vi muevi, ljubite svoje ene, kao to je Krist ljubio zajednicu i sam se dao za nju da je posveti i oisti vodenim kupanjem u rijei, da bi je sebi predstavio kao zajednicu koja je slavna, koja nema mrlje ili ljage ili bilo to slino tome, nego je sveta i besprijekorna (Ef. 5,25-27). U Efeanima 5 imamo jedino mjesto u Bibliji koje nam objanjava dogaaj iz 1. Mojsijeve 2. Neto sasvim skupocjeno i znaajno je izreeno u stihovima: Kao to je Krist ljubio crkvu Mi smo pokoljenjima uili i nauili su nas da se smatramo grenicima koji trebaju izbavljenje. Moramo tim zapoeti. Ali to nije ono to Bog ima u vidu kao svoj cilj. Bog govori ovdje o slavnoj crkvi, koja nema nikakve mrlje ili ljage kojaje sveta i besprijekorna. Tako esto definiramo Crkvu Isusa Krista kao spaene grenike. To je pravo, ali nije sve. Spaeni grenici dovode nas u odnos s prethodnom povijesti grijeha i pada u grijeh. Ali u Bojim oima crkva je boansko stvorenje u njegovom Sinu. Boji vjeni plan oduvijek je bio usmjeren na Sina i ima kao svoj cilj stvaranje tijela za Sina da bi On mogao pokazati i svoj ivot u njemu. S ovog boanskog gledita crkva je neto to stoji s one strane grijeha i nikada nije njim taknuta. Tako imamo jedan vid smrti Gospoda Isusa u Efeanima, koji nigdje drugdje nije tako jasan. U Rimljanima stvari su obraene sa stanovita palog ovjeka. Nakon toga to ujemo da je Krist umro za grenike, bezbone i neprijatelje (Rim. 5), postepeno smo dovedeni do Kristovog tijela. U Efeanima radi se o Bojem gleditu izabrani prije nego je temelj postavljen svijetu (Ef. 1,4) stoji na poetku, a sredite poslanice je: kao to je Krist ljubio Crkvu i dao sam sebe za nju (Ef. 5,25). Osnovni ton u Rimljanima je sagrijeili smo i vijest Bog nas je ljubio kad smo jo bili grenici (Rim. 5,8). Ali u poslanici Efeanima ljubav Kristova jednaka je ljubavi izmeu mua i ene. Ta vrsta ljubavi u biti nema nita s grijehom. Ovo o emu se radi u navedenom odlomku nije pomirna rtva za grijeh, nego stvaranje crkve, i za taj cilj, reeno je on je dao sam sebe. Da bi dokazao ovu injenicu Pavao uzima dogaaj iz 1. Moj. 2 za objanjenje (usp. Ef. 5,30-31). Ovdje imamo posla s jednom nadasve udesnom injenicom u Pismu, i ako nam se otvore oi da je vidimo to e nas sigurno potaknuti na tovanje. Od l. Mojsijeve 3, pregaa od koe do Abelove rtve, kroz itavi Stari Zavjet nalazimo bezbrojne slike koje potvruju smrt Gospoda Isusa kao pomirne rtve, ali apostol se ne poziva ni na jednu od njih, nego na onu iz 1. Moj. 2 ukazivanje na smrt koja nema nita s grijehom, jer se dogaaj odigrao jo prije nego to je doo pad u grijeh. Ne moemo dakle kazati da je Adam, usnuo zato to je Eva sagrijeila. Ona jo nije postojala jo se nije postavljalo pitanje o pravom ili krivom. Upravo je Gospod s izriitom namjerom pustio san na Adama da neto uzme od njega i nato drugo naini. On nije zaspao radi njezina grijeha, nego radi njezinog ivota. To nam hoe rei ovi stihovi. Bog je elio stvoriti enu (hebrejski ia). Pustio je san na ovjeka (i) uzeo je rebro iz njegovih prsa i nainio od

toga enu i doveo je k njemu. Ova slika koju nam daje sam Bog, pokazuje unaprijed na smrt Gospoda Isusa, ali ne prvenstveno kao pomirne rtve. Nitko ne moe tvrditi da Isus nije umro radi naih grijeha. Ali izbavljenje trebamo uvijek promatrati kao neku vrstu upadice, koja je bila nuna jer se slomio na katastrofalan nain pravi tok Bojeg plana. lzbavljenje je tako silno i tako udesno da treba zauzeti iroki prostor u naem miljenju, ali Bog nam eli kazati da ne bismo trebali staviti sve na izbavljenje, kao da je ovjek stvoren za to da bude izbavljen. Pad u grijeh zaista je tragino sputanje, a izbavljenje je velianstveno obnovljenje. Ali kad je to postignuto, ostaje jo da se ispuni veliko djelo kroz koje e Bog primiti ono za im ezne. Jer Bog nije nikada napustio svoj plan. Adam nikada nije posjedovao Boji ivot, koji je predoen drvetom ivota. Ali kroz veliko djelo Gospoda Isusa u smrti i uskrsnuu, taj ivot nam je uinjen pristupanim po vjeri. Ispunjavanje samog Bojeg plana zapoinje kad Krista primimo kao svoj ivot. Na Adama je bio puten tvrd san. Sjeamo se da se kod vjernih za smrt, upotrebljava izraz san ili spavati, jer u Pismu openito smrt je u vezi s grijehom. U 1. Moj. 3 doao je grijeh u svijet i kroz njega smrt, ali Adamov san prethodio je tome. Zato je ta slika razliita od svih drugih slika u Starom Zavjetu, koje se upotrebljavaju za Isusa. Nalazimo na pr. da je za pomirenje bilo zaklano jagnje ili bik. Ali na Adama je puten san da bi se opet probudio. Tako njegov san nije slika na raun smrti, nege ukazuje ve na novi ivot uskrsnua. Takoer Eva nije bila stvorena stvaralakim inom kao Adam, nego je uzeta od Adama, dok je on spavao. To je Boji nain s crkvom. Boji drugi ovjek budi se od svog sna i njegova crkva stvorena je u njemu i od njega da zadobije njegov lik i oituje ivot uskrsnuca. Bog ima jedinoroenog Sina, ali on hoe da dobije brau za njega. Zato e on postati od jedinoroenog Prvoroeni i umjesto jednog Sina Bog hoe da ima mnoge sinove. Jedno zrno penice je umrlo i iz toga e nastati mnoga zrna. Gospod Isus dao je svoj ivot i iz toga su nastali mnogi ivoti. Tako nam objanjavaju biblijske slike ovu istinu. U poslanici Efeanima slika je za novo nastalo ne u mnoini, nego u jednini. Rezultat kria je nevjesta za Sina. Krist je ljubio crkvu i dao je sebe za nju. iva rtva Rekli smo da Gospodnja smrt u Efe. 5 poprima jo jedno znaenje nego li to je u do sada obraenom dijelu poslanice Rimljanima. Ali sada emo vidjeti da to poslanica Rimljanima ima takoer kao cilj. Izbavljenje dovodi nas ponovo u pravilan tok Bojeg prvtnog plana. U 8 glavi govori Pavao o Kristu kao Prvoroenom meu mogom braom, koji su voeni Duhom (Rim. 8,14). Na to on pie: Jer koje je unaprijed znao, one je predodredio da budu jednaki slici njegovog Sina da on bude Prvoroeni meu mnogom braom, koje je predodredio, one je takoer pozvao, a koje je pozvao, te je takoer i opravdao, a koje je opravdao one je takoer i proslavio (Rim. 8,29-30). Opravdanje dovodi do proslavljanja mnogih koji trebaju prikazivati sliku Jednoga. Ovaj cilj naeg izbavljenja doi e do izraaja, kao to smo vidjeli, u Kristovoj ljubavi za njegove a tema je posljednjih stihova Rim. 8,35-39. to se ovdje napominje, jasno je izvedeno u Rim. 12 gdje se govori o Kristovom tijelu. Nakon prvih osam glava poslanice Rimljanima slijedi neke vrsti umetak, koji opisuje Boje postupanje s Izraelom i tek u glavi 12 nastavlja se tema iz Rim. 8. Sasvim jednostavno dadu se saeti sadraji tih glava ovako: oproteni su nam nai grijesi (gl. 5) s Kristom smo umrli (gl. 6) po svojoj prirodi potpuno smo bespomoni (gl. 7) za to se oslanjamo na Duha koji stanuje u nama (gl. 8). Iz toga slijedi: mi smo jedno tijelo u Kristu (gl. 12). Ovaj rezultat sasvim je diosljedan i izgraen na svemu prethodnom i pokazuje pravi cilj. Rimo12 i idue glave sadre neke praktine upute za na ivot. Na poetku naglasak je jo jednom na naem posveenju. U glavi 6:13 Pavao je rekao: predajte se Bogu, kao oni koji su ivi iz mrtvih i svoje udove Bogu za oruje pravde. Sada u glavi 12:1 Pavao to malo mijenja i kae: Opominjem vas zato draga brao, po Bojem milosru, da dadete svoja tijela na rtvu koja je iva i Bogu ugodna. To neka bude vaa razumna sluba. Ova nova opomena upravljena je na nas kao brau u smislu mnoge brae iz glave 8:29. Ona je poziv na sjedinjeni korak vjere, predanje naih tijela kao ive rtve Bogu. Time je naputeno podruje pojedinanog. Sada se radi o prilogu svih, cjeline. Predanje je lino, ali rtva je zajednika, ona je jedna rtva. Razumna sluba Bogu jedna je sluba. Nikada ne trebamo imati osjeaj da je na prilog suvian, jer ako slui cjelini, ugodan je Bogu. U toj slubi doivljavamo takoer koja je dobra, ugodna i savrena Boja volja (Rim. 12:2), ili drugim rijeima, spoznajemo Boji vjeiti plan u Kristu Isusu. Kadse Pavao u stihu 3 obraa svakome meu vama, tada on to ini u svjetlu boanske-istine u stihu 5: dakle smo mnogi jedno tijelo u Kristu, ali meusobno udovi jedan drugome. Na toj osnovi slijede praktine upute. Posuda kroz koju se Isus moe objaviti u naem vremenu nije pojedinac, nego zajednica. Bog je, istina, svakome udijelio mjeru vjere (gl. 12:3) ali sam u odvojenju ne moe niti jedan ovjek ispuniti Boji plan. Potrebno je itavo
39

tijelo da bi se dospjelo do Kristove punine i oitovalo njegovu slavu. O, kad bismo to stvarno mogli spoznati! Rim. 12:3-6 pokazuje nam na primjeru ljudskog tijela nau meusobnu zavisnost. Pojedini krani su samo udovi tijela, a ne samo tijelo, a svi udovi nemaju jednaki posao. Uho se ne smije smatrati za oko. Niti mnoge molitve nee pomoi uhu da vidi, ali itavo tijelo moe vidjeti oima. Tako moe biti da imam dar samo za sluanje, ali uz pomo drugih, koji imaju dar gledanja, mogu i ja vidjeti. Ili moda mogu ii, ali ne raditi, tako da primam pomo od ruku. Suvie esto stanovite je prema Gospodnjem djelu: to ne znam, ne znam, mogu biti i bez toga. Ali u Kristu drugi znaju to ne znamo mi, kroz druge smijemo i mi doznati o tome. To je ivotno vaan faktor u ivotu Boje djece. Ne moemo uspijevati jedan bez drugoga. Zato je zajednica u molitvi tako vana. Zajedniko moljenje poziva itavo tijelo u pomo, kao to nas to ui Mat. 18:19,20. Moram se pouzdati u Gospoda zajedno s drugima. Moram nauiti moliti Oe na u skladu s itavim tijelom Kristovim. U slubi Gospodu potpuno e biti jasna nunost zajednice. Ne mogu mu stvarno sluiti, ako sam upuen samo na samog sebe, a Bog sam ne pokazuje nikakvog nastojanja da mi pomogne. On doputa da propadnu pothvati da se zatvore vrata i da udarim glavom o zid, dok ne uvidim da mi treba pomo itavog tijela kao i Gospoda. Jer Kristov ivot je ivot tijela i njegovi darovi su nam dani za izgradnju tijela. Tijelo nije slika, nego stvarnost. Biblija ne kae da je crkva kao tijelo, nego da je Kristovo tijelo. Mi mnogi dakle jedno smo tijelo u Kristu, ali meusobno smo udovi jedan drugome. Neka grupa kineskih krana meu kojima sam jedno bio, teko je mogla razumjeti da tijelo treba biti jedno kad su ipak svi pojedinane osobe. Kad sam s njima lomio kruh jedne nedjelje, zamolio sam ih, da paljivo promotre kruh prije nego sam ga slomio. Nakon to smo ga uzeli i pojeli, mogao sam im ukazati na to, da je to jo uvijek bio jedan kruh, premda je sada podijeljen meu sve. Kruh je bio podijeljen, ali Krist se ne razdjeljuje u tom smislu. On je uvijek jedan Duh u nama, a svi mi smo jedno u njemu. Prirodni ovjek je prava suprotnost. Adamov ivot u biti je individualistiki. U grijehu nema zajednice, nego samo sebinost i nepovjerenje u drugoga. U svom ivotu s Gospodom, ubrzo sam primijetio, da On mora nadvladati ne samo moje grijehe i vlastitu prirodnu snagu volje, nego da takoer moj individualizam pretstavlja za Njega zapreku. Svetost i pobjedu i rod elim samo za sebe, ak ako i iz najiih poriva. Bogu se ne svia ovakav pojedinani hod. Bog dobro zna da sam individualista, ali On se suproti takvom stavu. Pravi problem njegove crkve nije vanjsko razdvajanje, nego naa vlastita, pojedinana srca, svako za sebe. Takoer ovdje kri mora uiniti svoje djelo i da me opomene da sam u Kristu umro starom ivotu nezavisnosti i da sam u uskrsnuu postao ne samostalni vjernik u Krista, nego ud njegovog Tijela. Razlika je golema. Kad to pravo spoznam, prestau ii sam i traiu zajednicu. Kristov ivot u meni teie prema ivotu u drugima. Ieznue ljubomora, rivalstvo, moji sasvim lini interesi, sklonosti i ciljevi. Vie nee biti vano tko od nas sudjeluje u nekom radu, nego samo to - da tijelo raste. Moramo spoznati Kristovo tijelo kao veliku boansku injenicu, moramo dopustiti da prodre nebesko otkrivenje u na ivot da budemo svi jedno tijelo u Kristu. Sam Sveti Duh moe nam to objasniti u cijeloj irini. Vie nego pobjednici Obuhvatili smo povijest ovjeka samo do pada u grijeh, a Bog je vidi od poetka. Bog je imao svoje planove ve prije pada u grijeh i ispunie ih potpuno u dolazeim vijekovima. Bog je sve znao, ali njegov veliki cilj iz 1. Moj. 2, nezavisan je od svega. ini se, kao da Bog preskae itav problem izbavljenja i vidi crkvu u buduoj vjenosti, sasvim netaknutu grijehom. On je vidi kao Kristovo tijelo u slavi koje nita nema u sebi od palog ovjeka, nego prikazuje samo sliku uzvienog Sina ovjejeg. U Efe. 5 stojimo unutar povijesti spasenja, ali istovremeno imamo onaj vjeiti cilj pred oima koji je izraen rijeima: da predstavi slavnu Crkvu (Ef. 5:27). Doznajemo da je za to prikazivanje u slavi potrebna voda ivota ienje Rijeju, jer treba ukloniti tete i zacijeliti rane. Njegova ljubav se pokazuje u dragocjenom obeanju da crkva ne smije imati nikakvu mrlju ili ljagu! Oiljci od grijeha pripadaju zaboravu, a ieznut e takoer oznake starosti i izgubIjenog vremena. Sve se sada mie i postaje novo, crkva je besprijekorna tako da ni Sotona ni demoni ni ljudi nemaju osnove za kuenje. Staemo na ovom mjestu. Vrijeme ide svom kraju i sotonska mo jaa je nego ikada. Stojimo u borbi s anelima, knezovima i silama (Rim. 8:38; Ef. 6:12) koje rue Boje djelo u nama dok optuuju Boje izabrane na raznolike naine. Sami im nismo nikada dorasli, ali crkva moe ui s njima u borbu. Grijeh samopouzdanost i individualnost bila su najmonija sredstva da se osujeti Boji plan s ovjekom, ali na kriu ih je Bog ponitio. Ako osnivamo svoju vjeru na tom to je On uinio na onome, Bog je taj koji opravdava, Krist je taj koji je umro. Tada otvaramo frontu koju nee moi nadvladati ni vrata pakla. Ali mi, njegova crkva, vie smo nego pobjednici, zbog onoga koji nas je ljubio (Rim. 8:37).