Bogoslovska smotra, 81 (2011.

) 2, 351-375

UDK 27-18:572.028:615.85 Prethodno priopenje Primljeno: 10. 5. 2010. Prihvaeno: 19. 5. 2011.

ANTROPOLOKA OSNOVA NEKIH ALTERNATIVNIH ISCJELITELJSKIH TEHNIKA U INTERKULTURALNOM KONTEKSTU

Josip BLAEVI
Centar Hrvatski areopag za meureligijski dijalog Zagreb Sveti Duh 31, 10 000 Zagreb hrvatski-areopag@ofmconv.hr

Saetak U lanku su pojmovi osoba i akre predstavljeni u svome izvornom kontekstu, kao temelji specinih antropologija i stupovi dviju autonomnih kultura. Osoba je simbol i os zapadne (kranske) a akre indijske (tantrike) antropologije. Oba pojma su istovremeno sveta i profana. Temelj su vlastite antropologije, soteriologije, teologije, lozoje i, meu ostalim, medicine. akre su prijelazom na Zapad, to nas u ovom lanku prvenstveno zanima, doivjele znaajnu inverziju. Njihovo znaenje u tantrizmu, gdje izvorno predstavljaju sredstvo postizanja spasenja, na Zapadu je reinterpretirano, profanizirano i reducirano na sredstvo za postizanje zdravlja. Antropologija na bazi akri postala je na Zapadu okosnica mnogih alternativnih iscjeliteljskih tehnika (od istonjakih, preko gnostikih i magijskih, sve do newageovskih) iza kojih stoji (pseudo)tantrika soteriologija. Holistika medicina, koja se priziva na antropologiju na bazi akri ima ambiciju iscijeliti ne samo ovjekovu psihosomatsku dimenziju, nego i njegovu duu, to kranstvo stavlja pred odreene izazove koji trae primjeren lozofsko-teoloki odgovor. Autor, na kraju, predlae sedam kriterija kao orijentir osobama pri odabiru pojedinih alternativnih iscjeliteljskih tehnika. Kljune rijei: kultura, osoba, kranstvo, tantra, akre, interpretacija.

351

Josip BLAEVI, Antropoloka osnova nekih alternativnih iscjeliteljskih tehnika u interkulturalnom kontekstu

1. Neki kontekstualni akcenti 1.1. Antropoloki kontekst

Svi sredinji problemi lozoje, prema M. Scheleru, mogu se svesti na pitanje to je ovjek i koje metaziko mjesto i poloaj zauzima u cjelini bitka svijeta i Boga.1 To je neizbjeno pitanje koje eka svakoga u susretu s razliitim antropologijama i kulturama. Unato raznolikosti kulturoloke interpretacije, svaki ovjek ima iskustvo vlastitoga tijela (boli kao i uitka)2 sa svim njegovim zahtjevima koji su isti u razliitim kulturama. Univerzalnost ljudskoga duha, prema rijeima pape Ivana Pavla II., ima iste temeljne zahtjeve u najrazliitijim kulturama.3 Analogno reenome, s priblino jednakom sigurnou, moemo ustvrditi i da univerzalnost ljudskoga tijela ima iste temeljne zahtjeve u najrazliitijim kulturama. Tim prije to ovjek ne moe postojati neovisno o tijelu ili dui. Prema biblijskom motritu ovjek je otjelovljena dua ili oduhovljeno tijelo. Kompleksnost misterija ljudskog bia izmie deniranju ili ostaje ograniena interpretacijom pojedinih kultura i vremena. ovjek je tako iroka, arena, raznovrsna stvar da sve denicije ispadaju malo prekratke. Ima odvie paroaka.4 Istinsku ovjekovu strukturu moemo razumjeti jedino na njegovoj ispravno postavljenoj deniciji i odreivanju njegova metazikoga mjesta i poloaja koji zauzima u svemiru. Prema Scheleru, meutim, bitno obiljeje ovjeka ba je nemogunost da ga se denira: ovjek koji bi se mogao denirati ne bi imao nikakva znaenja.5 Dok je marksistiko-ateistika antropologija okrnjila ovjekov integritet reducirajui ga na animal rationalis, naspram Aristotelova anima rationalis (grki: zoon logikon), teoloka antropologija mu pristupa iz metazike perspektive (homo religiosus): Stvar koja poinje nadilaziti sebe i traiti Boga to je upravo ovjek, izgledala ona inae kako mu drago.6 To je polazite zapadnjake personalistike (kranske) antropologije jednako kao i istonjake tantrike na bazi akri. Svaka na svoj nain interpretira iskustvo transcendentnosti vlastitoga tijela ili, u konanici, ljudskoga bia. Svaka promatra ovjeka u odnosu na njegovu metaziku odrednicu
1 2

4 5 6

Usp. Max SCHELER, Ideja ovjeka i antropologija, Zagreb, 1996., 39. Kad ovjek ue i dopre do svoje najdublje intime u radosti i trpljenju to iskustvo ne moe proi bez da ovjek uzdigne svoje nutarnje oko prema Vjenome, Apsolutnome, otvoreno ili prigueno, za njim udei u tiini, ili u obliku neartikuliranog krika, Max SCHELER, Leterno nelluomo, Roma, 1991., 129. Usp. IVAN PAVAO II., Fides et ratio Vjera i razum. Enciklika svim biskupima Katolike crkve o odnosu vjere i razuma (14. IX. 1998.), Zagreb, 1999., br. 72. Max SCHELER, Ideja ovjeka i antropologija, 42. Usp. Isto, 53. Isto, 56.

352

Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 2, 351-375

s teistikim implikacijama. Svaka antropologija okosnica je i uporite vlastitoj kulturi, lozoji, teologiji (osobito specinoj soteriologiji), medicini itd. Ruenjem ili smjenom jedne antropologije dolo bi i do uruavanja same kulture koja na njoj poiva.

1.2. Kulturoloki kontekst

Polazite naem promiljanju je injenica da je svaka antropologija impregnirana odreenom kulturom. Istovremeno antropologija (kao interpretacija ovjeka) predstavlja temelj odreene kulture. ovjek je, prema rijeima M. Webera i C. Geertza, ivotinja upletena u mreu znaenja koju je on sam ispleo te se, prema istim autorima, i kultura sastoji od tih mrea radi ega njihova analiza nije nikakva eksperimentalna znanost u potrazi za zakonitostima, nego interpretativna znanost u potrazi za smislom.7 Kultura, dakle, nije zbir injenica nego njihova interpretacija izraena kroz simbole.8 I dok emo analizirali antropoloku osnovu nekih alternativnih iscjeliteljskih tehnika u odreenim kulturolokim datostima, prije svega lozoju akri i njihova odnosa prema personalistikoj antropologiji, to je glavna tema naeg istraivanja, trebamo imati na umu da su akre produkt tantrike lozofsko-teoloke antropologije koja se njima posluila kako bi interpretirala iskustvo transcendentnosti ljudskoga bia pa zato simbole spomenute antropologije moemo ispravno razumjeti tek u kontekstu kulture koja ih je iznjedrila. Na centralni ivani sustav, osobito neokorteks, zapaa C. Geertz, u najveoj mjeri razvijen je u interakciji s kulturom, i zato je nesposoban upravljati naim ponaanjem ili organizirati nae iskustvo bez vodstva opskrbljena sistemima znaenjskih simbola.9 Drugim rijeima, ovjek je produkt odreene kulture kao to je i kultura produkt ovjeka te ga izvan njegove kulture nije mogue ispravno razumjeti. Nema ovjeka bez kulture kao to nema ni kulture bez ovjeka. Antropologija je, recimo to tako, interpretacija iskustva vlastitog bia u kulturalnim-lozofsko-teolokim kategorijama. Kultura i ovjek su meuzavisni i sudbinski determinirani. To je razlog zato u valorizaciji pojedinih alternativnih iscjeliteljskih tehnika, od onih istonjakih, preko gnostikih i magijskih, sve do newageovskih, ne moemo zanemariti antropologiju u koju su ukorijenjene kao i njezin kulturoloki kontekst.
7 8

Usp. Cliord GEERTZ, Interpretazione di culture, Bologna, 1998., 11. Misteriji ivota manifestiraju se pod formom simbola i slika, Evaristo Eduardo de MIRANDA, Il corpo territorio del sacro, Milano, 2002., 5. Usp. Cliord GEERTZ, Interpretazione di culture, 64.

353

Josip BLAEVI, Antropoloka osnova nekih alternativnih iscjeliteljskih tehnika u interkulturalnom kontekstu

2. Osoba kao lozofsko-teoloki klju razumijevanja kranske antropologije i zapadne kulture

Temelj zapadne kulture i kranske teologije predstavlja antropologija koja se temelji na pojmu osobe. Sam pojam osobe (lat. persona, gr. = obraz, izvorno maska u kazalitu10) primarno je, u grkome svijetu, oznaavao masku koju su, ovisno o ulogama koje su igrali, nosili pojedini glumci na svome licu.11 Osoba nije nikakav organ u ljudskom tijelu koji bi se moglo vidjeti, mjeriti, snimiti ili amputirati. Rije je o lozofsko-teolokom pojmu kojim kranstvo i zapadna kultura izraavaju individualnu samosvijest subjekta kao transcendentalnoga i duhovnoga bia kojega krasi sloboda i mogunost nadilaenja samoga sebe. Iako Biblija izrijekom ne koristi pojam osobe, ipak cijela judeo-kranska objava ovjeka predstavlja kao suradnika Bojega, stvorenoga na sliku i slinost Boju (usp. Post 1,26-27), kojega karakterizira svijest o samome sebi i svijetu oko sebe, razum, slobodna volja i sposobnost da ljubi, to su i temelj dostojanstva ljudske osobe. U ranoj Crkvi pojam osobe susreemo u raspravama oko otajstva Presvetoga Trojstva. Prvi ga uvodi Tertulijan (oko 160. 240.) da bi objasnio kransku vjeru u Boga (Adversus Praxeam, 6,1; 7.8), a Kapadoani (Bazilije Veliki, Grgur Nazijanski i Grgur Niki) razjanjavanju otajstvo Presvetoga Trojstva, krunu ega predstavlja Nicejsko-carigradsko vjerovanje proglaeno na Prvom carigradskom koncilu 381. godine, kao potvrda i pojanjenje formule vjerovanja Nicejskoga koncila 325., nastale kao odgovor sveeniku Ariju koji je nijekao da je Isus Krist istobitan (homoousios), a nauavao da je slinobitan (homoiousios) Ocu.12 Prvu deniciju osobe susreemo u Boetijevu traktatu o dvije Kristove naravi (VI. stoljee) koja e biti nadahnue cijelom srednjem vijeku: Persona est naturae rationalis individua substantia (De duabus naturis, 3). Uoavajui da navedena denicija nije u skolastici primjenjiva na Boga, Rikard iz sv. Viktora ( 1172.) predlae novu deniciju: intellectualis naturae incommunicabilis existentia (De Trinitate, 1, 4, 22). Sv. Toma Akvinski, sv. Bonaventura i Duns Skot glavni su predstavnici srednjovjekovnoga personalizma. Na antropolokom podruju, koje nas ovdje najvie i zanima, temelj jedinstvenosti ljudske osobe poiva na duhovnoj dui koja je supstancijalna odrednica tijela i poelo svakoga savrenstva. Tako je i uiteljstvo Crkve prihvatilo pojam osobe for10 11

12

Usp. Karl RAHNER Herbert VORGRIMLER, Teoloki rjenik, akovo, 1992., 385-389. U grkom svijetu, meutim, zbog vjerovanja u sudbinu, nije mogue traiti korijene metazikoga ili egzistencijalistikoga shvaanja znaenja pojma osobe. Usp. Eva Carlotta RAVA, Osoba, u: Enciklopedijski teoloki rjenik, Zagreb, 2009., 790-791.

354

Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 2, 351-375

mulirajui dogme o Trojstvu i utjelovljenju Rijei.13 Drugi vatikanski koncil posvetio je znaajan prostor dostojanstvu ljudske osobe (GS 24) a u svijetlu suvremenih medicinskih i (bio)etikih pitanja tema ljudske osobe sve je vie u aritu promiljanja svih suvremenih grana znanosti na koje se osvre i crkveno uiteljstvo. Uvoenjem pojma osobe, ovjeka se kvalitativno i radikalno izdiglo iz reda svih ivih bia. ovjek se uspravlja (homo erectus) i, po svojoj vertikalnoj odreenosti, izdie iznad svih ivih bia. Prema M. Scheleru ovjek, homo naturalis, nipoto se nije razvio iz ivotinjskoga svijeta, nego je bio ivotinja, jest ivotinja i vjeno e ostati ivotinja. Ono, meutim, to ovjeka izdie iznad ivotinjskoga carstva, jest njegovo bogotraenje koje ga uzdie u carstvo osoba.14 ovjek je u tom posve novom smislu intencija i gesta same transcendencije, bie koje se moli i trai Boga.15 Kao i kod Tome Akvinskoga koji ui da je osoba id quod est perfectissimum in tota natura16, u Schelerovu opusu Bog je jedina savrena i ista osoba dok je ovjek osoba tek u nesavrenom smislu, kao vrata kroz koja milost Boja prodire u na svijet ili kao locus objavljivanja duha.17 ovjek, ukoliko je osoba, jest prozor transcendencije, prozor u apsolutno. Jedina istinska ovjekova ovjenost, prema Scheleru, manifestira se kroz strast za nadilaenjem samoga sebe, to je iskljuivo svojstvo osobe: Samo ovjek ukoliko je osoba moe se uzdii iznad sebe kao ivo bie i iz jednog sredita istodobno s onu stranu prostorno-vremenskoga svijeta sve, pa i sama sebe, uiniti predmetom svoje spoznaje.18 Konani ishod vlastitoga samonadilaenja, ili rada na razvoju vlastite osobnosti u kranskoj teologiji zove se svetost. Svetost je kruna ovjenosti, rascvala osobnost, najvia armacija ljudske osobe. Isus Krist je Osoba u najizvrsnijem smislu rijei koja je ikada kroila naom zemljom. Osoba bez premca koja nam objavljuje nau (pre)destinaciju i mogunosti. Put svetosti kraninov je stil ivota iji je program sadran u nasljedovanju Krista, nasljedovanju koje ga vodi izlaenju iz sebe samoga (samonadilaenju), otvorenosti drugomu (altruizmu) i Drugomu (Bogu), tovie, preobrazbi u Drugoga (alter Christus).
13 14 15 16 17

18

Usp. Isto. Usp. Max SCHELER, Ideja ovjeka i antropologija, 57. Isto, 52. Toma AKVINSKI, Summa Theologiae, pars I, q. 29, a. 3. Budui da nije od posebne vanosti za na predmet istraivanja razlikovanje izmeu modernoga poimanja osobe i njezina slinoga, a opet ne identinoga znaenja u kristolokim i trinitarnim raspravama, ovdje se neemo baviti spomenutim razlikama o kojima itatelj vie moe pronai u: Karl RAHNER Herbert VORGRIMLER, Teoloki rjenik, 385-389. Max SCHELER, Ideja ovjeka i antropologija, 157.

355

Josip BLAEVI, Antropoloka osnova nekih alternativnih iscjeliteljskih tehnika u interkulturalnom kontekstu

Osoba je, da samemo, bremeniti pojam kranske antropologije s kojom stoji i pada zapadna kultura i kranska teologija. U cijelom zapadnom svijetu ne postoji pojam toliko bremenit znaenjem kao to je pojam osobe. Kad bismo ga kojim nainom uklonili iz zapadne kulture, vie ju ne bismo bili kadri shvatiti; ni njezinu lozoju ni teologiju, etiku, medicinu, ljudska prava nita.

3. akre kao lozofsko-teoloki klju razumijevanja tantrike antropologije i nekih alternativnih iscjeliteljskih tehnika 3.1. Preliminarne napomene
Kao to je iz dosad izloenoga razvidno, pojam osobe predstavlja temeljni pojam zapadne (kranske) antropologije. Pojam je bremenit simbolikim i metaforikim znaenjem, tovie, lozofskim i teolokim; postao je temeljem paradigme na kojoj poiva cjelokupna zapadna kultura. Eliminirati na neki nain pojam osobe sa svim znaenjima koja su tijekom povijesti s njime povezana, znailo bi onemoguiti ispravno shvaanje cjelokupne povijesti Zapada. Indijska tantrika antropologija, meutim, ne poznaje pojam osobe u zapadnjakom smislu rijei. Kao svojevrsni ekvivalent zapadnjakom pojmu osobe, kako emo kasnije pokazati, mogu se uzeti tantrike akre19 koje, na Zapadu reinterpretirane, predstavljaju uporite mnogim alternativnim iscjeliteljskim tehnikama kao i strujanjima unutar iroko rasprostranjenog fenomena New Agea.20 Fenomenoloki se moe uiniti primjerenijim komparirati zapadnjaki pojam osobe s indijskim pojmom purue, osobito u znaenju koje mu pridaju Upaniade (kao subjektu svijesti prirodnih bia), ali budui da je spomenuti pojam irelevantan za (pseudo)tantriku antropologiju kakvu susreemo na Zapadu, a koja nas ovdje jedino zanima, mi se radije odluujemo za sueljenje pojmova osoba i akre. akre su, izvorno, okosnica tantrike lozofsko-teoloke antropologije.21 Pritom treba naglasiti da u tantrikoj tradiciji ne postoji ziologija u zapadnoznanstvenom smislu rijei nego, moglo bi se rei, mistina ziologija koja, ipak, nije liena dubokih egzistencijalnih uvida
19

20

21

PAPINSKO VIJEE ZA KULTURU PAPINSKO VIJEE ZA MEURELIGIJSKI DIJALOG, Isus Krist donositelj vode ive. Kransko promiljanje o New Ageu, Split, 2003., prvi je crkveni dokument koji izrijekom spominje pojam akri (toka 2.2.3.). Tema akri objekt je zanimanja i samih komuna New Agea, poput Damanhur u Italiji, o emu vidi u: Eugenio MENSI (ur.), I Chakras, Torino, 1988. Usp. Mislav JEI, akre kao pojam tantrike yoge, u: Josip BLAEVI (ur.), Crkva i medicina pred izazovom alternativnih iscjeliteljskih tehnika. Zbornik radova interdisciplinarnog znanstvenog simpozija, Zagreb, 13.-15. studenoga 2009, Zagreb, 2010., 202-217.

356

Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 2, 351-375

izraenih mitskim jezikom simbola.22 Na lozofsko-teolokoj razini mogue je, s dunim oprezom, uspostaviti svojevrsnu interkulturalnu/religijsku komparaciju izmeu istonjake antropologije na bazi akri i zapadne na pojmu osobe. Dodirna toka meu tim dvama toliko razliitim, pa i oprjenim motritima jest utjelovljeni Sin Boji, Boja Rije koja je, uzevi ljudsko tijelo, postala concretum universale, prvi, pravi i jedini holistiki lijenik23, u njemu kranstvo pronalazi zbliavajuu toku sa svim kulturama. Svjesni odabir Schelerova interpretiranja pojma osobe, shvaene kao poveznica izmeu svijeta duha i materije24, najbolja je podloga komparaciji s akrama, imajui osobito u vidu irok raspon Schelerova osciliranja, od judeo-kranskoga teistiko-personalistikoga svjetonazora do njegova evolucionistiko-panteistikoga deitasa. Istaknimo pravovremeno i prevladavajuu pogrjenu percepciju akri na Zapadu kao energetskih sredita zike prirode koja bi, navodno, bila smjetena u odreenim zonama ljudskoga tijela. Iako je ovo prevladavajue miljenje mnogih zapadnjaka, misionara joge i promicatelja alternativnih iscjeliteljskih tehnika, cijela tantrika tradicija tomu se suprotstavlja. akre su u ljudskom tijelu prisutne slino kao i pojam osobe. Drugim rijeima, oba pojma su izvorno metaforike, lozofsko-teoloke prirode. Oni su razliita interpretacija iskustava ljudskoga bia a pripadaju razliitim kulturama i njih odraavaju. Budui da je percepcija akri na Zapadu iskrivljena i podreena iskljuivo postizanju iscjeljenja te ovladavanju tajnim silama prirode (siddhi) elimo, makar ukratko, predstaviti njihovo izvorno znaenje i njihove temeljne doktrinarne aspekte kako bismo bolje razumjeli sr problema alternativnih iscjeliteljskih tehnika. Kao to papa Ivan Pavao II. ukazuje da raznorazna analitika razluivanja (poput naravno i nadnaravno, sveto i profano), iako mogu biti korisna
22

23

24

Svrha ovog lanka nije dokazivanje (ne)postojanja akri (mistine zioloje) u ljudskom tijelu to je, uostalom, s egzaktnoga aspekta danas nedokazivo, nego bavljenje njihovom interpretacijom. Vrijedno je ovdje iznijeti miljenje M. Eliade, uvenog eksperta za komparativnu povijest religija: Iako su Hindusi razradili jedan kompleksan sustav znanstvene medicine, nita nas ne primorava vjerovati da su se teorije o mistinoj ziologiji razvijale u ovisnosti o toj objektivnoj i praktinoj medicini, ili da su, barem, bile s njom u vezi. Suptilna ziologija se, vjerojatno, prije stvarala na temelju asketskih, ekstatikih i kontemplativnih iskustava opisanih na onom istom simbolikom jeziku kozmologije i tradicionalnih obreda, Mircea ELIADE, Joga. Besmrtnost i sloboda, Zagreb, 2003., 248. Igra rijei na engleskom well-whole-holy najbolje ukazuje na istinsko znaenje antropolokoga holizma koje je shvatljivo prvenstveno kao sveobuhvatno gledanje na ovjeka koje ne moe, a i ne smije, zapostavljati njegovu duhovnu, odnosno, soterioloku dimenziju. elimo takoer odrediti kao osobu ono sredite ina unutar kojega se duh pojavljuje u ogranienim sferama bia, jasno ga razluujui od svih funkcionalnih sredita ivota, koji se, promatrani s unutranje toke gledita, takoer zovu psihika sredita, Max SCHELER, La posizione delluomo nel cosmo, Roma, 1999., 143.

357

Josip BLAEVI, Antropoloka osnova nekih alternativnih iscjeliteljskih tehnika u interkulturalnom kontekstu

u teoloko-moralnom promiljanju, ali se pri tome ne smije zaboraviti da je samo jedan tvorac sveukupne stvarnosti (svete i profane), Bog, i da se one meusobno ne iskljuuju,25 isto moramo primijeniti i na govor o akrama i osobi. Oba pojma su vieznana, u smislu da su u isto vrijeme i sveta i profana, dakako, svaki u svojoj kulturi i religiji. Dok pojam osobe ukljuuje nadilaenje samoga sebe i otvorenost ljudskoga bia prema transcendenciji, nita manje najvia akra (sahasrra akra, pojmljena kao sjedite boga ive) podrazumijeva ekspanziju svijesti i sjedinjenje ljudskoga i boanskoga, odnosno otvorenost prema transcendenciji.26 Bilo indijski pojam akri ili zapadnjaki pojam osobe, oba su lozofsko-teoloki pojmovi usmjereni prema Apsolutnome. Oba predstavljaju razliiti nain interpretacije iskustva ljudskoga bia svojstven pojedinoj kulturi.

3.2. Tantriki kontekst

Budui da akre predstavljaju okosnicu hinduistike tantrike tradicije27 zapoet emo njihov opis predstavljanjem nekih generalnih tantrikih karakteristika bez ambicije studiozna prikaza kompleksnosti tantrizma i njegovih specinosti. Tantrizam, iz kojeg su akre kasnije preuzete na Zapad i reinterpretirane, predstavlja jednu od glavnih struja indijskih religija, struju koja je imala utjecaj sve do kasne vedske knjievnosti i pridonijela oblikovanju svih indijskih sistema i religijskih kultova.28 Dugo su vremena indolozi odbacivali tantrizam kao krivovjerni i nemoralni sustav emu je pridonosio njegov mrani jezik simbola29, no to je u novije vrijeme ispravljeno. Tantrizam je zagovornik sakra25

26

27

28 29

Usp. IVAN PAVAO II., Veritatis Splendor Sjaj istine. Enciklika o nekim temeljnim pitanjima moralnog nauavanja Crkve (6. VIII. 1993.), Zagreb, 1998., br. 45. Njegova nastamba [ivina] je Satyaloka [svijet istine], koji se u ljudskom tijelu nalazi u perikarpu lotosova cvijeta od tisuu latica (sahasrra), u najviem modanom centru, Arthur AVALON, Il potere del Serpente, Roma, 1968., 40. Na drugom mjestu isti autor tvrdi da je sahasrra akra najvie i specino sjedite Jve, due. Usp. Arthur AVALON, Il potere del Serpente, 131. Usp. Arthur AVALON, Principles of Tantra, London, 1914. 1915; Michael von BRCK, Tantra/Tantrismo, u: Hans WALDENFELS (ur.), Nuovo dizionario delle religioni, Cinisello Balsamo, 1993., 945-951.; Michel DELAHOUTRE, Tantrismo e tantra, u: Paul POUPARD (ur.), Grande dizionario delle religioni, Assisi, 1990., 2070. Usp. Michel DELAHOUTRE, Tantrismo e tantra, 2070. Tantra je mnogim zapadnjacima alibi za spolnu razuzdanost iako iza njezine seksualne simbolike izvorno treba traiti dublje duhovno znaenje. Spolnim odnosom dvoje ljudi doivljava transcendentalno sjedinjenje jedno s drugim i s kozmikim poljem. Tako doivljavaju cjelovitost i integritet. (...) U asu stapanja i doivljavanja orgazma, ovjek nadilazi granice koje mu namee ziko tijelo i svijest i uz pomo ljubljenoga postie jedinstvo, a time transcendentnost. Uitelji tantre ve su odavno upoznali transcendentalnu prirodu

358

Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 2, 351-375

mentalne vizije stvarnosti, u smislu da svaki materijalni, psihiki ili duhovni fenomen predstavlja simbol boanske stvarnosti i sredstvo izbavljenja (moksa). Dvije glavne struje predstavljaju ivaistika i aktistika tantra, iju pak sintezu predstavlja kamirski ivaizam. Tantrizam izlae praksu postizanja osloboenja (moksa), koja u poetku bijae vie dualistika (dvaita) a kasnije vie nedualistika (advaita). Tantrizam se usredotouje na individualno ostvarenje, predstavlja se kao praktino ostvarenje (sdhana), utemeljen na konkretnom iskustvu, shvaen kao sredstvo za postizanje savrenoga ostvarenja. Posredstvom joge, alkemije, slikama boanstava i/ili magijskim tehnikama, tantrizam sljedbeniku daje upute nadilaenja ljudske uvjetovanosti. On armira kult enskih boanstava (kult boice majke) povezanih s obredima plodnosti, mantrikom magijom, amanizmom itd. Vie od lozoje tantrizam nudi praktino iskustvo osloboenja ljudske ogranienosti (moksu), na dugom putu osloboenja pridaje vanost tjelesnosti i dobroj zikoj kondiciji radi ega je, u zapadnjakoj kulturi zdravizma, koja njeguje kult tijela, naiao na izvrstan prijam.

3.3. Alkemija u tantrizmu

Znaenje akri u tantrizmu moda emo najbolje razumjeti ako ih predstavimo u alkemijskom kontekstu solve et coagula (rastavi i sastavi), kojoj ekvivalent moemo pronai u sanskrtskom nivrtti (neaktivnost) i pravrtti (aktivnost); uzlazni involucijski proces skupljanja (sastavljanja) zove se nivrtti, nasuprot silaznom evolutivnom procesu pravrtti30, kojima prethodi svojevrsna tantrika protologija (ili status naturae integrae). Mistina tantrika antropologija ovjeka predstavlja kao svojevrsnu retortu (mikrokozmos) u kojoj se odvija alkemijski proces rastvaranja i sastavljanja svemira (makrokozmosa).

3.3.1. Status naturae integrae

Prvobitna supstancija, prema tantrizmu, prije svijeta pojavnosti, najvia stvarnost ili Brahman u svome istom bitku, bijae neinkarnirana ista Svijest
seksa, te bi vodili ljubav kako bi postigli sjedinjenje s kozmikim poljem. Seks je postao izraz njihove transcendentne ljubavi (...) potpuno znaenje ja jesam na svim razinama kauzalnosti. (...) Osobito je vano da akre budu otvorene pri intimnim odnosima. Blokada samo jedne akre dovoljna je da onemogui potpuno sjedinjenje, Keith SHERWOOD, akre. Kola ivota. Prirunik za harmoniziranje energetskih tijela, Zagreb, 1996. Napomenimo usput i da alkemija hinduistikoga i budistikoga tantrizma korespondira s taoistikom alkemijom.

30

359

Josip BLAEVI, Antropoloka osnova nekih alternativnih iscjeliteljskih tehnika u interkulturalnom kontekstu

(Paramtman), odnosno Bitak-Svijest-Blaenstvo (Sat-Cit-nanda) ili, teolokim rjenikom, iva-kti, nerastavljivo sjedinjeni u najviem iskustvu jedinstva (monizam). Meusobno nerastavljivi kao vatra od topline, stablo od sjene, ili mlijeko od bijele boje. To je potpuno iskustvo (prna) u kojemu, prema Upaniadama, Sebstvo poznaje Sebstvo i ljubi Ga. Ovaj panteistiki monizam pretpostavlja dvostruki aspekt iste Svijesti: transcendentalan, nepromjenjiv, statian, muki i duhovan (purua) ili, teolokim terminom, iva (ljubak) te drugi, kreativan i promjenjiv aspekt, enski energetsko-dinamian (prakrti), teolokim terminom kti (mo). kti je enski energetski princip svemira koji se predstavlja u religioznom iskustvu kao boanska pramajka (Magna Mater ili Mahdev), dok ju iva negira kao objekt iskustva. Prije stvaranja svijeta, kti je, kao potencijalna statina energija, uspavana poivala omotana oko boga ive. kti svijena oko ive nazvana je i Mahkundal (Velika smotana mo) kako bi se razlikovala od analogne moi nastanjene u individualnim tijelima, nazvane kundalin. Ova rije potjee od kundala, to znai smotana ili sklupana. Govori se uobiajeno o smotanoj kti (Kundalin-kti) zato to je slina zmiji (Bhujang) koja kad odmara i spava poiva smotana a kad se probudi uspinje se spiralno. Kundalin je Boanska Kozmika Energija u tijelima.31 Velika boica Kundalin, primordijalna energija Sebstva 32 je, kao takva, poelo svega33, neka vrsta svedree sile, temelj svih stvari koja ispunjajui i proimajui sav svemir oivljuje i odrava: Ne postoji nita, kako u ovome tako i na drugome svijetu, to bi bilo onkraj domene Kundalin34. Kundalin je, prema mistinoj tantrikoj antropologiji, smjetena u korijenu kraljenice suptilnog tijela svakog ovjeka. U savrenom stanju individualna kti (Kundalin-kti ili unutarnja ena35) ujedinjena je s velikom kozmikom kti (Mahkundal) koja je jedno sa ivom, s kojim tvori jedinstvo (panteistiki monizam). Kundalin je, dakle, aspekt vjenoga Brahmana (Brahmarp Santani) s kojim je bez atributa (nirgun) i s atributima (sagun). U svome aspektu bez atributa (nirgun) Kundalin je ista Svijest (Caitanyarpin), samo Blaenstvo (nandarpin). Kundalin-akti prisutna u tijelima predstavlja spavajuu mo, ili statino sredite oko kojega krue sve forme egzistencije kao mo u pokretu. Ona se u svome kretanju, koje tei manifestaciji, otkriva kao svemir. Kundalin je istovremeno i tvorac hinduistikoga Trojstva (trimurti) kao i izvor svih tjelesnih energija: Kundalin je statina forma stvarateljske energije u
31 32

33 34 35

Arthur AVALON, Il potere del Serpente, 11. Nik DOUGLAS Penny SLINGLER, I segreti sessuali dellOriente. Lalchimia dellestasi, Roma, 22001, 41. Usp. Arthur AVALON, Il potere del Serpente, 16. Nik DOUGLAS Penny SLINGLER, I segreti sessuali dellOriente. Lalchimia dellestasi, 43. Isto, 41.

360

Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 2, 351-375

tijelima, koja je izvor svih energija, ukljuujui i prne [...]. Ona je ta koja konzervira sva iva bia (tj. Jva, Jvtman) u svijetu posredstvom udisanja i izdisanja. [...] ...sve sile su zato u Njoj.36 Iz dosad izloenoga razvidno je da prna, kao uostalom i sve druge energije (i ne samo one), svoj izvor imaju u boici Kundalin-kti koja je, kako vie puta rekosmo, boanska Prastvarnost iz koje je sve stvoreno. Ekvivalent prni, koja u tantrikoj tradiciji predstavlja ivotni princip, u idovsko-kranskoj tradiciji, prema Avalonu, moe biti jedino rah ili Boji dah/duh.37 Pojavni svijet je sastavljen od boanskoga tofa38 pri emu je materija, kojeg li paradoksa, u isto vrijeme boanski bitak i sjedite boanstva39 a s druge strane, zahvaljujui samsarikom kotau reinkarnacije, obescijenjena kao puki reciklirajui materijal. Ljudsko tijelo kao mikrokozmos, prema tantri, korespondira sa svemirom kao makrokozmosom, pri emu e doi do njihova poistovjeivanja (stapanja): Nijedan jogi ne trai Nebo, nego sjedinjenje s onim to je izvor svih svjetova40. Izvor svih svjetova, kao to smo ranije kazali, jest primordijalna supstancija, Posljednja stvarnost, neinkarnirana ista Svijest (Paramtman), odnosno Bitak-Svijest-Blaenstvo (Sat-Cit-nanda), ili iva-kti, odnosno Boanska Energija Kundalin: To je kti zvana Kundalin koja je vjeno uposlena u stvaranju svemira. Tko ju upozna vie se nee, kao dijete, vraati u majinu utrobu, niti trpjeti starost. Zapravo vie nee ulaziti u samsru, svijet transmigracije.41 Tantrika soteriologija i mistina medicina na bazi akri, postaje ve sada razvidno, nerastavljivo se isprepliu. Nakon kratkog prikaza tantrike protologije, onoga to je prethodilo pojavnom svijetu, izloit emo proces inkarnacije Svijesti (Jvtman), odnosno manifestaciju Paramtmana u pojavnom svijetu, u alkemiji predstavljenom kao silazni proces, evolucija ili, na sanskrtu, pravrtti.

36 37

38

39

40 41

Arthur AVALON, Il potere del Serpente, 21. Bogato teoloko znaenje pojmova rah i pnema, razraenih u semitskoj i grkoj kulturi, svoj ekvivalent pronalazi u vitalnom dahu Veda prna koji djeluje u dubinama atmana, u kojemu su dubine due ista dubina, Michael FUSS, Lo Spirito di Dio nellInduismo, u: Lateranum, 64 (1998.), 433-434. Paulo Coelho, upueni alkemiar, to e najbolje izrei rijeima: Svijet je samo vidljivi dio Boga. A u njemu alkemija znai prenositi duhovno savrenstvo na materijalnu razinu, Paulo COELHO, Alkemiar, Zagreb, 1998., 131. Prema Avalonu Kundalin je abdabrahman ili Logos u tijelima. Usp. Arthur AVALON, Il potere del Serpente, 21. Isto, 16. Isto, 139.

361

Josip BLAEVI, Antropoloka osnova nekih alternativnih iscjeliteljskih tehnika u interkulturalnom kontekstu

3.3.2. Silazni proces (evolucija, pravrtti)

Prvobitna stvarnost, statina po naravi, iz koje je kasnije zapoelo stvaranje, prema tantrizmu, zove se Paramtman ili neinkarnirana ista Svijest. Ona e na Zapadu, osobito u ambijentu New Agea, pogrjeno biti prozvana boanska energija. Tom terminologijom vrve alternativne iscjeliteljske tehnike a da, esto, ni ne znaju da su (energije) teolokoga (tantrikoga) a ne zikoga podrijetla. Artur Avalon o naravi prauzrone Svijesti, pie: Svijest nije pojam organskog podrijetla, i nema nita s ziolokim pojmom energije koji predstavlja unutarnji introspektivni aspekt. Svijest u sebi je tman.42 Uoavamo ovdje da pojam boanska energija, toliko rasprostranjen na Zapadu, u svom temelju ne predstavlja nikakvu prirodnu ziku energiju, nego metaziku stvarnost, Svijest koju emanira sam Brahman. Silazni proces (coagula), da se posluimo alkemijskim jezikom, zapoinje kad prvobitna supstancija (Puramtman) zapone svoj evolutivni proces. Nalazimo se pred upravo diviniziranom evolucijom, takoer iroko rasprostranjenom na Zapadu. U korijenu ove teorije poiva panteistiki monizam ili, radije, dualistiki monizam, koji Avalon ilustrira slikom graha: Rije je o nedjeljivom jedinstvu aspekta dualnosti, koji je u tantrizmu predstavljen slikom zrna graha (Chanaka), koje ima dva sjemena tako tijesno sjedinjena da izgledaju kao jedno, izvana obavijena ljuskom.43 Dva sjemena su iva i kti a ljuska je my (iluzija). Kada se razdvoje zapoinje stvaranje. to pokree prvobitnu stvarnost da zapone proces razdvajanja (stvaranja)? Prema tantrizmu to nije nikakav osobni Bog, nego u neinkarniranoj istoj Svijesti spontano se rodi elja za manifestacijom u svijetu formi, za uitkom forme. Svjetovi postoje jer u svojoj sveukupnosti ele postojati. Svaki pojedinac postoji jer njegova volja eli zemaljski ivot. Zato je sjeme svijeta zajednika ili kozmika volja koja naginje manifestaciji ivota, ivotu oblika i uitka. Na kraju perioda mirovanja, koji predstavlja Rastvaranje, to sjeme dozrijeva u Svijesti.44 Zahvaljujui zrenju karme, stie vrijeme stvaranja, gune se pokreu.45 Sveukupna stvarnost dio je ili inkarnirana forma (Jvtman) jedne Univerzalne Svijesti (Paramtmana) koja je neograniena. Svemir je, dakle, ogranieni Bitak-Svijest-Blaenstvo. Budui da je sva egzistencija inkarnirana Univerzalna Svijest (Jvtman), proistjee logian zakljuak kako je i sveukupna egzistencija vie ili manje svjesna. itav univerzum je kreativna imaginacija Vrhovnog
42 43 44 45

Isto, 89. Isto, 31. Isto, 37. Isto, 49.

362

Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 2, 351-375

Mislioca svemira. Prema tantrizmu sveukupno postojanje posjeduje neku vrstu inteligencije, cijela stvarnost proeta je kozmikim mozgom koji je, u osnovi, ista Svijest ukoliko je Bitak-Svijest-Blaenstvo (Sat-Cit-nanda). Iz reenoga proistjee i da je stvarnost boanska (panteizam), jer je manifestacija boice kti nerastavljivo sjedinjene s bogom ivom. tovie, ak ni hinduistiko Trojstvo (trimurti) ne bi predstavljalo nita drugo nego razliita stanja svijesti: Brahm, Visnu i iva imena su funkcija iste Univerzalne Svijesti koja djeluje u nama.46 U navedenim okvirima odreene struje suvremene psihologije, osobito jungovske47, zbliavaju se s istonjakom lozojom pri emu podlijeu zabludi mesalijanizma, odnosno, poistovjeivanja milosti Duha Svetoga s psiholokim iskustvom njegove prisutnosti u dui48. Vidljivi i nevidljivi svijet, prema tantrizmu, samo su dva obraza iste boanske Svijesti: Jedna pod aspektom dualnosti, Svijest je transcendentna i imanentna. Transcendentalna Svijest zove se Paramtmn. Svijest inkarnirana u duhovno i materiju naziva se Jvtman (individualne due inkarnirane u tijelima). U prvom sluaju Svijest je bez oblika, u drugome ima oblik. Budui da je Svijest po sebi liena oblika, oblik je uinak njezine Moi (kti).49 kti je, kako proizlazi iz dosad reenoga, neposredni izvor duhovnosti, ivota, i materije. Najkrae reeno, kti je izvor svega stvorenoga, energetski aspekt Duha50, kozmika energija51, od koje je sastavljen kako mikrokozmos tako i makrokozmos. U evolutivnom procesu kti kao My zakriva Svijest52 i prouzrokuje iskustvo svijeta. My se moe shvatiti kao forma bez forme53. My kti preobraava Sve (prna) u ne-Sve (aprna), beskonano u konano, bezoblino u oblino itd. My je, dakle, sila koja reducira, skriva i negira. Negira savrenu Svijest koja je Najvia stvarnost. U konanici My (kti) je jedno sa ivom ili istom Univerzalnom svijeu, u protivnom ne bi mogli biti jedno s Brahmanom. Ples ive (ili kti) stvara svjetove, koji su ista obmana (My),
46 47

48

49 50 51 52 53

Isto, 23. Jungovo otkrie psihologije religijskih simbola nesumnjivo je vrlo znaajno, no u itavom tom fokusiranju na ovjekov unutarnji ivot postoje zbiljske opasnosti da se psiholoko iskustvo ovjekova religijskog nesvjesnog zamjeni za autentino religiozno iskustvo koje dolazi putem transcendentalnog Boga koji djeluje u povijesti, Paul C. VITZ, Psihologija kao religija. Kult samooboavanja, Split, 2003., 20. KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Istonjaki oblici meditacije i kranska molitva. Pismo Kongregacije za nauk vjere biskupima o nekim aspektima kranske meditacije, u: Svesci (1990.) 68-69, 9. Arthur AVALON, Il potere del Serpente, 46. Isto, 26. Isto, 36. Isto, 48. Isto, 29.

363

Josip BLAEVI, Antropoloka osnova nekih alternativnih iscjeliteljskih tehnika u interkulturalnom kontekstu

i razara ih uzrokujui resorpciju u nediferencirani Apsolut. My dijeli sjedinjenu svijest na nain da je objekt percipiran kao razliit od samoga sebe, odnosno raspren u mnogostrukim objektima svemira.54 Prividna razjedinjenost Prasvijesti izraena je alkemijskim pojmom coagula, ili silaznim procesom neinkarnirane iste Svijesti.

3.3.3. Uzlazni proces (involucija, nivrtti)

Neinkarnirana ista Svijest (Paramtman) sada je inkarnirana (Jvtman) zbog ega se osjea stijenjena u materiji, kao utamniena te ima jak poriv vratiti se u svoje prvobitno stanje, stanje neinkarnirane iste Svijesti (Paramtmana). Gdje zavrava rastvoreni svemir? Povlai se u kti, ija je projekcija bio. Reducira se na matematiku toku kojoj nedostaje bilo kakva veliina.55 Ovaj proces reintegracije, alkemijskim jezikom, solve, pojedinac postie jogom, koja predstavlja nain sjedinjenja s praiskonskim izvorom: Nijedan jogi ne trai Nebo, nego sjedinjenje s onim to je izvor svih svjetova56. Postupak joge je povratak Izvoru, nasuprot stvaranju koje polazi od Izvora. [...] Budui da je u ljudskom tijelu mozak mjesto Izvora, u njemu se nalazi najvia manifestacija Svijesti, sjedite duhovnoga je izmeu obrva i sjedita materije u pet centara koji su rasporeeni od grla do korijena kimene modine. Put povratka kree iz ove toke, razliite vrste materije rastvaraju se jedna u drugu, zatim u mentalno, potom u Svijest. 57 Iz gornjeg teksta je razvidno da je pet centara koji su rasporeeni od grla do korijena kimene modine, ili akre, u kojima uzlazni proces ima svoj poetak, povratak izvoru sviju svjetova, ili laya (rastvaranje), to je i sinonim za samdhi, konani cilj joge. U navedenim okvirima otkrivamo i vanost joge u tantrizmu, ona je metoda povratka na poetak58, to emo pokazati u daljnjem izlaganju, pritom ne proputajui uoiti soterioloku slinost koja postoji izmeu joge i alkemije, na to ukazuje i M. Eliade: Odnosi izmeu joge i alkemije mogu se lako shvatiti ako imamo u vidu soterioloku prirodu tih dviju tehnika. Obje eksperimentiraju na dui, rabei ljudsko tijelo kao laboratorij; svrha je: proiavanje, usavravanje, konana transmutacija.59

54 55 56 57 58 59

Isto, 34. Isto, 35. Isto, 16. Isto, 70. Isto, 26. Mircea ELIADE, Joga. Besmrtnost i sloboda, Zagreb, 2003., 302.

364

Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 2, 351-375

3.4. Joga
Iz alkemijske perspektive joga je metoda reintegracije, odnosno, metoda povratka na poetak60. Joga je, dakle, tehnika povratka u prvobitno stanje (Paramtman) koje je prethodilo stvaranju (Jvtman). Turbulentni svijet aktivnosti poiva na statinoj osnovi. Ova polarizacija na statino (purusa) i kinetiko (prakrti) obiljeje je i svake individualne svijesti. Svrha joge je spomenuti dualizam (re)integrirati u praiskonski monizam, ili neinkarniranu istu Svijest (Paramtman).61 Poimo od konstatacije da se sve stvari rastavljaju na ono iz ega su sastavljene. Svrha joge je rastavljanje (laya) inkarnirane individualne svijesti (Jvtman), koja je konstitutivni temelj osobe, kako bi ju vratila u praiskonsko stanje prije stvaranja, neinkarniranu istu Svijest (Paramtman). Iluzorno sjedinjenje izmeu dvoje slino je slijepcu; nesvjesna ali aktivna prakrti (acetana) koja na svojim pleima nosi hromog, i svjesna ali neaktivna purusa (cetana): iz ovog sjedinjenja ovjeku proistjeu sva zla, jer ga ono navodi da smatra vjenim, istim i blaenim ono to je, u stvari, nestalno, neisto i bolno i s njime se identicira. Smisao joge je upravo eliminacija tog sjedinjenja izmeu subjekta i objekta, prepoznavajui njegovu iluzornost pomou razluujue spoznaje (viveka) koja se postie praksom osam anga. Osloboenje koincidira sa stanjem izolacije (kaivalya) puruse, zahvaljujui kojemu prakrti dokida svaki oblik aktivnosti.62 U tantrikom uenju ista Svijest je sinonim za ivu, s njegovom moi kti koji, u svome praiskonskom stanju, tvore savreno jedno (praiskonski monizam). kti je Velika Majka Univerzuma koja, kao vitalna sila, prebiva u najniem predjelu ljudskoga tijela mistine ziologije, u korijenu kraljenice (mldhra akre), kao to je iva nastanjen u najviem cerebralnom centru nazvanom sahasrra akra. Cilj joge je meusobno ujedinjenje ive i kti u tijelu jogina (sdhaka) koje ima funkciju retorte u alkemijskom procesu.63 Postignuto sjedinjenje je laya ili rastavljanje, suprotno od srsti ili involuciji Duha u mentalno i materiju. U tom motritu nema prostora kranskom shvaanju stvaranja ex nihilo, kao ni distinkciji izmeu Stvoritelja i stvorenja. Unio mystica u kran60 61 62 63

Isto, 26. Usp. Isto, 36. Stefano PIANO, Enciclopedia dello yoga, Torino, 2002., 269. Alkemija poznaje svoju evoluciju, od primitivnog traganja za kamenom mudraca kojim e moi pretvoriti neplemenite kovine u zlato i eliksira besmrtnosti kojim bi izlijeila sve bolesti i osigurala vjenu mladost i dug ivot, pa do spiritualne alkemije. Dok je u kemijsko-alkemijskom procesu posuda bila laboratorijska retorta, u ovoj potonjoj, spiritulanoj alkemiji, posuda je sam alkemiar.

365

Josip BLAEVI, Antropoloka osnova nekih alternativnih iscjeliteljskih tehnika u interkulturalnom kontekstu

stvu opisana je kao extaza, izlazak iz sebe, odnos s drugim, dok je u alkemijskom procesu posrijedi sjedinjenje s izvorom, rastapanje u prapoelu, gubitak identiteta ili, u jogi, enstaza (Eliadov prijevod sanskrtskog pojma samdhi), koji oznaava ostajanje u sebi, odsutnost odnosa. Ni jedan jogin, kao to smo kazali, ne trai Nebo, nego sjedinjenje sa izvorom svega. To je razumljivo ako se ima na umu da su, prema tantrikoj doktrini, ljudska i boanska narav istobitne. Proces reintegracije meu njima, ili samdhi, rezultat je napora brojnih ranijih ivota na zemlji (samospasenja), jer svi ne uspijevaju postii stadij osloboenja za vrijeme jednog ivota: Kae se da samo jedan na tisuu od onih koji pokuaju [postii osloboenje] uspije postii64. Prema indijskom shvaanju, uspjeh (siddhi) u jogi plod je iskustava mnogih ranijih ivota. Kundalin mora biti stupnjevito uzdizana od jednog centra do drugoga dok ne postigne Lotos mozga. Potrebno vrijeme varira od individue do individue: openito traje godinama, iznimno, mjesecima.65 Cilj joge je razbuditi uspavanu Kundalin kti u mldhra akri i podii ju u sahasrra akru. Jogin postie ono to je cilj i motiv njegova truda: prestanak novih roenja66. Prostituiraju jogu svi oni, pie Avalon, koji ju eksploatiraju u bilo koje druge svrhe izuzev spomenute.67 Svrha je joge religiozne naravi, reintegracija, odnosno povratak na poetak68, ili postizanje praiskonskoga jedinstva: status naturae integrae. Primjena joge u isto terapijske svrhe njezina je profanacija i desakralizacija. Indijac koji prakticira ovu ili bilo koju drugu vrstu duhovne joge redovito to ne ini iz kurioziteta prema okultizmu ili iz elje za postizanjem astralnih iskustava ili slino. Njegov je stav u ovom i drugim sluajevima bitno religijskoga karaktera, utemeljen na vrstoj vjeri u Brahmana i nadahnut neizmjernom eljom sjediniti se s Njime, to je Osloboenje.69

3.5. akre u tantrikoj tradiciji

akre izvorno potjeu iz tantrikog hinduizma. Makar postoje razliiti sistemi akri mi emo se u naem prikazu njihove kompleksnosti ograniiti na Artura Avalona, pseudonim sir Johna Woodroa (1865. 1936.), koji je openito smatran najeminentnijim posrednikom uenja o akrama na Zapadu. Njegova

64 65 66 67 68 69

Arthur AVALON, Il potere del Serpente, 28. Isto, 22. Isto, 22-23. Isto, 19. Usp. Isto, 26. Isto, 19.

366

Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 2, 351-375

djela plod su suradnje s brojnim indijskim uiteljima i uenjacima s kojima je bio u kontaktu za vrijeme svoga tridesetogodinjega boravka u Indiji.70 Sanskrtski pojam akra oznaava krug ili sredite u suptilnom tijelu mistine antropologije. Prema Avalonu akre ukratko mogu biti denirane kao suptilna sredita aktivnosti, u tijelu kti ili Sila razliitih tattva ili principa koji konstituiraju tjelesne ovoje.71 Ili, na drugom mjestu: akre su tjelesni centri svijeta diferencirane pojavnosti, s njihovim grubim i suptilnim tijelima proizalim iz njihova kauzalnog tijela, i njihovih triju razina svijesti u budnosti, snu i snu bez snova.72 Jedan drugi autor sljedeim rijeima opisuje akre: akre su centri vitalne snage na razliitim razinama iskustva ili svijesti u ljudskom organizmu.73 Filozofsko-teoloka antropologija (ili mistina ziologija) tantrike joge poznaje est energetskih centara (kasnije na Zapadu proizvoljno identiciranih s pleksusima u zikalnoj anatomiji74) koje smatra sjeditima boanske energije, odnosno, energetsko-dinamine prakrti ili kti, kojima se pridruuje sedma akra smjetena u mozgu. Prvih est akri poredano je uzdu kraljenice stabla ivota (axis mundi) smjetenog usred vrta ljudskoga tijela koje su sjedita boice kti, dok je sedma akra, smjetena na vrhu glave, sjedite boga ive. Glavni sanskrtski izvori na ovu temu, kao Hathayoga-pradpk i Satcakra-nirpana, donose opiran i detaljan prikaz bogate simbolike pojedinih akri koji emo ovdje, oslanjajui se na Avalona, ukratko saeti, poevi opis od najnie prema najvioj akri. 1) Mldhra akra je korijen svih ndja (mistinih vena) i susumne75. U njoj se stvarateljica kti, zavrivi svoj rad, vraa u stanje odmaranja uzevi ime Kundalin76. Smjetena je u korijenu kraljenice izmeu genitalija i anusa, u suptilnom centru okultne antropologije. Mldhra akra je opisana kao lotos s etiri latice krvavo crvene boje; element joj je zemlja (prthiv), mantra Lam
70

71 72 73

74

75 76

Avalonova glasovita djela o predmetu koji nas zanima postala su klasici: Arthur AVALON, The Serpent Power, Madras, 1950.; Arthur AVALON, Principles of Tantra, London, 1914. 1915.; Arthur AVALON, Shakti and Shakta, Madras, 1929. Arthur AVALON, Il potere del Serpente, 86. Isto, 110. Peter RENDEL, Introduzione ai chakra. Lanatomia occulta e lespansione della coscienza, Roma, 21993, 10. Prvi pokuaj komparacije tantrikih akri i pleksusa u anatomiji zapadne medicine ponudio je Vasant G. RELE, The Mysterious Kundalini: The Physical Basis of the KundaliniHatha-Yoga According to Our Present Knowledge of Western Anatomy and Physiology, Pomeroy, 91960. Usp. Arthur AVALON, Il potere del Serpente, 96. Isto, 44.

367

Josip BLAEVI, Antropoloka osnova nekih alternativnih iscjeliteljskih tehnika u interkulturalnom kontekstu

a njezini bogovi su Brahman i Dakn. Korespondira s planetom Merkurom i utjee na osjetilo mirisa. 2) Svdhisthna akra simbolizira lotos sa est latica svjetlo crvene boje. Smjetena je u podruju mukog spolnog organa. Element joj je voda (pas), mantra Vam a bogovi Vina i Rkin; korespondira s Venerom a utjee na osjetilo ukusa. 3) Manipra akra smjetena je u sreditu kraljenice na podruju pupka. Simbolizira ju plavi ili pozlaeni lotos s deset latica. Element joj je vatra (tejas), boja uta, mantra Ram a bogovi Lkin, Agni i Rudra. Korespondira s Marsom i utjee na osjetilo vida. 4) Anhata akra je velika akra u srcu svih bia77 smjetena u podruju srca, ali u sredini grudi. Upravo u ovoj akri prebiva purusa (Jvtman). Karakterizira ju mogunost donoenja odluka onkraj stvaranja karme. Ona je, zapravo, most izmeu tri nie i tri vie akre. Nie akre su u odnosu s instinktima dok gornje tri predstavljaju viu ljudsku svijest. Simbolizira ju lotos svjetlo crvene boje s dvanaest latica. Element joj je zrak (vyu), boja dima (zelena), mantra Yam a bogovi na i Kkin. Korespondira s Jupiterom a utjee na osjetilo dodira. 5) Viudha akra smjetena je u sreditu kraljenice u podruju grla. Simbolizira ju lotos sa esnaest latica tamno sive ili zlatno ute boje. Element joj je eter (ka), mantra Ham, bogovi kin i Sdaiva. Korespondira sa Saturnom i utjee na sluh. 6) jn akra ovako je nazvana zato jer se ovdje prima, odozgor, naredba (jn) Gurua78. Smjetena je u sreditu kraljenice u podruju izmeu obrva, poznatom i kao mitsko tree oko. Simbolizira ju blistavi bijeli lotos s dvije latice. Mantra joj je Om, bogovi Paramaiva i Hkin a korespondira s Uranom. Iz perspektive vie joge nita uistinu znaajno ne postie se dok se ne stigne do jn akre.79 7) Sahashrra akra (kota s tisuu zraka), takoer je nazvana brahmasthna (sjedite Brahmana), brahma-randhra (Brahmanova upljina), nirvna akra (akra nirvne) ili sahashrra padma (lotos s tisuu latica). Prethodnim est akri treba dodati ovu sedmu koja kompletira i u isto vrijeme transcendira prijanjih
77 78 79

Isto, 102. Isto, 108. Isto, 22.

368

Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 2, 351-375

est akri suptilne ziologije tantrike joge. Sahashrra akra je sjedite boga ive: Njegovo [ivino] sjedite je Satyaloka (svijet istine), koje se u ljudskom tijelu nalazi u sjemenom omotau lotosova cvijeta s tisuu latica (sahashrra), u najviem sreditu mozga.80 U est prvih akri smjeteno je pedeset sanskrtskih slova, a pomnoena s dvadeset daju zbroj tisuu, svih sadranih u sahashrra akri koja se radi toga i zove lotosov cvijet s tisuu latica.81 Sahashrra akra simbolizirana je izokrenutim lotosom smjetenim iznad glave, s tisuu latica lienih boje (jer se to sredite nalazi onkraj svijeta boja i oblika). Zato tisuu? Tisuu je ovdje, vjerujem, samo simbol veliine82 (1000 latica = 50 x 20). Mantra ove akre je Om, a bog iva. Prema indijskoj mistinoj ziologiji vrh glave je daleko iznad astralne razine. Tamo se postie samdhi ili sjedinjenje s Najviom Svijesti83, to je simbol apsolutne slobode ili mokse. Sahashrra akra je najvie i specino sjedite Jve, due84. Kad se uspavana energija Kundalin u mldhra akri (smjetenoj na visini meice) probudi, gdje je drijemajui mirovala, uspinje se do sahasrra akre, gdje poinje vibrirati na nezamislivo visokoj frekvenciji. Sahashrra akra, koja se nalazi na vrhu glave, ili malo iznad, mjesto je susreta boga ive s njegovom Energijom (boicom kti); dogaaj koji, s metazikoga motrita, koincidira sa stanjem praznine ili ne-bivovanja, koji je prethodio stvaranju svemira, stanje koje doputa joginu neizrecivo nadilaenje ljudskoga stanja. Postizanje otvaranja ove akre predstavlja indijski vrhunac duhovne evolucije, zahvaljujui kojemu ovjek prevladava ljudska ogranienja. Jednako kao i pojam osobe, tako je i pojam akri, bremenit bogatim metazikim znaenjem i pretpostavlja eksplicitnu otvorenost transcendenciji. Onaj tko je uistinu i potpuno spoznao sahashrra vie se ne raa u samsri, jer pomou te spoznaje, oslobodio se svih spona koje su ga u nju okivale. Njegov zemaljski boravak ogranien je na ve zapoeto ali jo nedovreno odraivanje karme. On posjeduje sve siddhi, slobodan je iako nastavlja ivjeti (Jvanmukta), i kada se njegovo ziko tijelo rastvori, postii e netjelesno osloboenje (moksa) ili Videha Kaivalya.85 Prema indijskoj tradiciji ovih est (ili sedam) akri su najvanije. Ovdje predstavljene akre, njih est, glavne su, ali zaista postoji preduga lista akri ili
80 81 82 83 84 85

Isto, 40. Usp. Isto, 137. Isto, 15. Usp. Isto, 16. Isto, 131. Isto, 123.

369

Josip BLAEVI, Antropoloka osnova nekih alternativnih iscjeliteljskih tehnika u interkulturalnom kontekstu

dhra, kako ih neki zovu. U jednom modernom djelu, na sanskrtu naslovljenom Advaitamrtanda, autor ih spominje dvadeset.86 Drugdje, u tradiciji joge, spominje ih se 88 000 sekundarnih, rasprostranjenih po raznim dijelovima tijela87, koje nisu ule u kanonski popis (akra ruku, nogu, lakata, koljena)88. M. Fox89 ih, metaforiki, usporeuje sa sedam glavnih grijeha i sedam sakramenata dok ih, spomenimo i to kao kuriozitet, G. Vanucci psihologizira90: Ustvari, ovi suptilni centri su u mozgu, ali ih percipiramo lokalizirane u nekim predjelima tijela; kao to kad nas boli gleanj znamo da je stvarna percepcija bola u mozgu, tako percipiramo i ove centre u onim zonama ivanog sustava s kojim su povezani, iako bi bili smjeteni u samome mozgu. S praktine toke gledita, koncentracija na njih izvodi se kao da bi bili stvarno smjeteni u korijenu kimenog stupa, na visini pupka, srca, ela, vrha lubanje itd.91 Avalon se kritiki osvre na neke moderne indijske autore koji simpliciraju interpretaciju akri, reducirajui ih na isto zioloki aspekt. akre pripadaju tantrikoj lozofsko-teolokoj antropologiji i, kao takve, ne mogu se reducirati na podruje puke ziologije, u smislu zapadne znanosti: Najprije elim dodati kako su i neki moderni indijski pisci sami pridonijeli konfuziji pogrjenog poimanja akri, opisujui ih s isto materijalistikoga i ziolokoga vida. [...] Fiziologija ne poznaje akre kao sredita svijesti, ni aktivnosti Sksma Prna-vyu, ili suptilne vitalne sile, iako oni nisu bez odnosa s ziologijom. Vrlo je lako da oni koji se okreu samoj ziologiji ne nau ono to ele.92 akre nisu dio zikog tijela, panja je na suptilnim centrima, sa Svijeu koja je u njima, premda su ti centri tijesno povezani sa zikim tjelesnim funkcijama.93 Iz dosad reenoga proizlazi jasan zakljuak da moramo razlikovati izvorno shvaanje akri u tantrizmu od njihove (re)interpretacije na Zapadu ijem irenju osobito doprinosi pojava misionara New Agea, poput C. Myss koja, u
86 87 88 89 90

91 92 93

Isto, 128. Usp. Kalashatra GOVINDA, Atlas akri. Put k zdravlju i duhovnom rastu, Zagreb, 2003., 16. Usp. Stefano PIANO, Enciclopedia dello yoga, 80. Usp. Matthew FOX, Sins of the Spirit, Blessings of the Flesh, New York, 1999. Pokuaj psiholokoga tumaenja akri susreemo jo kod Junga u djelu: Sonu SHAMDASANI (ur.), The Psychology of Kundalini Yoga. Notes of the Seminar given in 1932 by C.G. Jung, New Yersey, 1996. Psihijatrijski pristup istom predmetu obrauje psihijatar i oftalmolog, dr. Lee Sannella, utemeljitelj Kundalini klinike u San Franciscu. Usp. Lee SANNELLA, The Kundalini Experience. Psychosis of transcendence?, Lower Lake, California, 1987. Najveu pomutnju unio je Philip St. Romain, usporeujui kundalini s kranskom duhovnou u djelu: Philip St. ROMAIN, Kundalini energy and Christian Spirituality. A Pathway to Growth and Healing, New York, 1991. Giovanni VANUCCI (ur.), Lo joga cristiano. La preghiera esicasta, Firenza, 1978., 17-18. Arthur AVALON, Il potere del Serpente, 14. Isto, 19.

370

Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 2, 351-375

svojoj knjizi Anatomija duha, pie: Mi imamo u sebi svete spise. Mi sadrimo ono to je Boansko. Mi smo to Boansko. Mi smo crkva, sinagoga, aram. Nije nam potrebno nita drugo, osim sklopiti oi i osjetiti energiju sakramenata, serota i akri, kao izvore nae moi kao energiju koja napaja nau biologiju. Ironino, jednom kada shvatimo materijal od kojega smo sazdani, nemamo drugog izbora osim ivjeti duhovnim ivotom.94 Komercijalizacija akri na Zapadu pridonijela je njihovoj reinterpretaciji (sekularizaciji) koja je razliita od njihova izvornoga znaenja u tantrizmu. Izvorno su akre okosnica tantrikoga nauavanja i kao takve imaju soterioloki karakter koji je nepomirljiv s kranskom soteriologijom.

4. Komparativni kontekst
Iz dosad reenoga razvidno je da su pojmovi osoba i akre impregnirani metazikim znaenjima. Svaki je od njih inkorporiran u vlastitu lozoju, teologiju, soteriologiju, kulturu i, na koncu, medicinu. Rije je o dvjema razliitim antropologijama iza kojih stoje razliite i meusobno autonomne (i suprotstavljene) paradigme. Obje antropologije su lozofsko-teoloki interpretirane s aplikacijama na sva sociokulturoloka podruja. Svaka predlae autonomni stil ivota koji je odraz vlastitih iskustava pojedinih tradicija i lozofskoteolokih promiljanja. Zajednika metazika (soterioloka) orijentiranost, koja nam daje osnovu da ih kompariramo, opire se prevladavajuem zapadnjakom mentalitetu da akre profanizira i reducira na iskljuivo zikalnoanatomsku (iscjeliteljsku) razinu. Antropologija na bazi akri predstavlja autonomni sistem spasenja, stupnjeve kojima se pojedinac duhovno uspinje do nadilaenja ljudske naravi i brisanja razlike izmeu stvorenja i Stvoritelja. U ovom potonjem lei i glavni izazov akri za personalistiku antropologiju i kransku teologiju. Nasuprot kranskom antropocentrizmu, prema kojemu je ljudska osoba vrhunac u lancu ivota na zemlji, ali vrhunac ba ukoliko je osoba, etiko bie, stvoren na sliku Boju, antropologija na bazi akri ukorijenjena je na biocentrikoj95 paradigmi prema kojoj ne postoji razlika izmeu ivota biljaka, ivotinja, ljudi ili bogova. Zajedniko podrijetlo biolokog ivota na
94 95

Caroline MYSS, Anatomija duha, akovec, 254. Toni Matuli pojam biocentrizma tumai sljedeim rijeima: Pojmom biocentrizma pokrivaju se lozofski modeli tumaenja i razumijevanja ivota, kao organskog fenomena, koji posredstvom naela eliminacije opih i posebnih razlika meu razliitim oblicima na Zemlji dolaze do zajednike karakteristike svih ivih bia u prirodnom svijetu ivota, Toni MATULI, Vodi kroz bioetiku II. ivot u ljudskim rukama, Zagreb, 2006., 23.

371

Josip BLAEVI, Antropoloka osnova nekih alternativnih iscjeliteljskih tehnika u interkulturalnom kontekstu

zemlji, ukljuujui i jedinstveni bioloki kd (DNA) svih ivih bia i ovjeka, za kransku objavu ne ini prihvatljivim niveliranje svih oblika ivota to je u pozadini uenja o akrama. Za na predmet potrebno je jo jednom istaknuti da su akre u tantrizmu lozofsko-teoloki pojmovi razvijeni sa svrhom postizanja spasenja. Sve drugo to ima veze s njima podreeno je konanoj svrsi postizanju osloboenja (mokse) iz samsare. U kranstvu je, meutim, spasenje ostvareno po kriu Kristovu a nama se daruje besplatno kroz sakramente. Na Zapadu su akre, meutim, doivjele svoju reinterpretaciju, svojevrsnu inverziju. Prije svega su predstavljene kao odreena zika mjesta u ljudskom organizmu (poistovjeena s pleksusima) kojima tee bioenergija koju zika tek to nije otkrila. Kontroverznom Kirlijanovom fotograjom, koja je inae odavno znanstveno demisticirana96, jo uvijek se armira vjerovanje u egzaktnu dokazivost postojanja akri i tzv. aure. Aura sadri nau cjelokupnu genetsku informaciju, tvrdi Z. Domani, pionir bioenergije u Hrvatskoj.97 Na Zapadu je, ponovimo ponovno, interpretacija akri doivjela svoju inverziju. Na prvom mjestu vie nije postizanje spasenja, kao u tantrizmu, nego postizanje zdravlja. To ih je, u kulturi zdravizma, na Zapadu uinilo popularnim pa je zanimanje za njih u sve veem porastu. Zapadni zagovornici ih uporno pokuavaju predstaviti u znanstvenom ruhu. Tragove njihova izvornoga znaenja moemo iitati jedino iza pojma holistike medicine kojim se otvoreno priznaje da ona ima ambiciju utjecati i na ovjekovo duhovno, a ne samo psihosomatsko podruje. U gnostiko-okultnim kolama apue se o kopernikanskim otkriima duhovne evolucije putem posebnih intenzivnih teajeva (Inteziv gnoze, excalibur itd.) na temelju rada sa akrama koji su takve snage da garantiraju duhovni napredak za kojeg je nekada bilo potrebno mnotvo ivota (iliti reinkarnacija). Ovdje ne samo da je rije o kranstvu suprotstavljenom svjetonazoru, nego se radi o interpretaciji akri koja je strana i samome tantrizmu iz kojega su one potekle. Osobito irenjem alternativnih iscjeliteljskih tehnika ukorijenjenih u tantrikoj antropologiji na bazi akri, poduprtu i noenu odreenim antikranskim ideologijama, zapadom se iri reinterpretirana tantrika mistina antropologija s vlastitom paradigmom koja, naroito u ambijentu New Agea, ne
96

97

Usp. Giorgio DOBRILA, Alternativna medicina. Kritiki vodi kroz nekonvencionalne naine lijeenja, Zagreb, 2009., 273-276; Donal OMATHNA Walt LARIMORE, Alternativna medicina. Kranski prirunik, Zagreb, 2009., 184. Usp. Zdenko DOMANI, Nesluene sposobnosti ovjeka u uskoj vezi s njegovim mentalnim i zikim zdravljem, Poljana, 1987., 105.

372

Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 2, 351-375

prikriva svoju ambiciju smijeniti kransku personalistiku antropologiju kao ne-prirodnu ali odgovornu za sva oneienja i katastrofe u prirodi.98 Biocentrika paradigma, u ijoj osnovi je antropologija na bazi akri, iza prividne brige za zdravlje, promie vlastitu soteriologiju (vjeru u reinkarnaciju), serviranu kroz zdrave ili alternativne stilove ivota, vegetarijanstvo, skrb za ekologiju i povratak prirodi. Naravno da ne dovodimo u pitanje navedene vrijednosti po sebi zbog same paradigme koja ih podupire, nego ukazujemo na njihove izazove kroz paradigmu koja se iza njih provlai. Na djelu je poboanstvenjenje i diviniziranje evolucije, prirodnih sila kao boanstava, populariziranje drevnih enskih boanstava, boice Majke, Geje itd. Romana i lmova koji ire biocentriku paradigmu sve je vie. Istom miljeu pripadaju i alternativne iscjeliteljske tehnike na bazi akri, od istonjakih (joge, transcendentalne medicine...), preko ezoterijsko-magijskih (tzv. energetska medicina), do newageovskih (kristaloterapija, reiki itd). Prilikom valoriziranja pojedinih alternativnih iscjeliteljskih tehnika, jesu li one s moralnoga gledita kranima prihvatljive ili ne, nije dostatno, in bona de, prosuivati samo intenciju onoga koji im se obraa za pomo, nego je potrebno razmotriti svu kompleksnost koja proizlazi iz konteksta koji smo u ovom radu analizirali. Stoga, kao neki orijentir, potrebno je istaknuti da primjena pojedinih alternativnih iscjeliteljskih terapija mora potivati dostojanstvo ljudske osobe, osobito njezinu savjest i vjersku opredijeljenost. Prije preputanja u ruke nekog iscjelitelja trebalo bi se temeljito informirati o naravi i vjerodostojnosti pojedine alternativne iscjeliteljske tehnike.99 Predlaemo sedam toaka kao orijentir pojedincu prilikom odabira neke alternativne iscjeliteljske tehnike: Provjeriti strunu kvalikaciju (certikat) alternativnog iscjelitelja za podruje kojim se bavi: gdje je steena, tko ju je izdao, to obuhvaa, je li priznata od neke meunarodne znanstvene (zdravstvene) institucije. Za postizanje moralne sigurnosti nije se dovoljno oslanjati iskljuivo na tvrdnje samoga iscjelitelja. Neka iscjeliteljska tehnika bude utemeljena na zdravorazumskim osnovama i priznata od barem neke meunarodne znanstvene ustanove. HUPED (Hrvatska udruga za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu) nije takva ustanova.
98

99

Usp. Michel LACROIX, Ideologija New agea. Ekspoze za razumijevanje. Esej za razmiljanje, Zagreb, 2006., 67-68. Usp. Giuseppe FERRARI, Le medicine e terapie alternative o non convenzionali nellambito della nuova religiosit e della magia, u: Religioni e sette nel mondo, 15 (1998.) 3, 85.

373

Josip BLAEVI, Antropoloka osnova nekih alternativnih iscjeliteljskih tehnika u interkulturalnom kontekstu

Vei kredibilitet treba iskazati iscjeliteljskim tehnikama ija je terapijska uinkovitost provjerena i eksperimentalno potvrena u strogo kontroliranim klinikim pokusima. Kako bi se izbjegla mogua teta, poeljno je da iscjelitelj bude i lijenik klasine medicine ili, barem, da posjeduje primjerenu medicinsku izobrazbu. Preesto iscjelitelji koji imaju ambiciju lijeiti ovjekovo tijelo, psihu i duh (holistika medicina), nemaju nikakvu ni medicinsku ni teoloku naobrazbu. Takvima jedino prestaje, to oni redovito i ine, priziv na prirodni ili natprirodni dar kojeg, naravno, ne mogu potkrijepiti niim drugim osim anegdotalnim svjedoanstvima pojedinaca kojima su, navodno, pomogli.100 Unutar samih teorijskih postavki iscjeliteljska tehnika ne smije sadravati pojmove ili izraze gnostike, ezoterijske, okultne ili magijske prirode. Treba se kloniti iscjeliteljskih tehnika koje svoju dijagnozu i terapiju zasnivaju na istonjakoj antropologiji kojoj su osnova akre i svete energije (bioenergija, chi, ki, prana), jer iza njihove holistike skrbi za ovjeka skriva se tantrika soteriologija. Iscjelitelj mora poznavati vlastite granice i ne iskljuivati suradnju klasine medicine. Zbog slabe pouzdanosti same terapije usluge alternativnog iscjelitelja ne bi smjele biti skupe.

100

Usp. Donal OMATHNA Walt LARIMORE, Alternativna medicina. Kranski prirunik, 46-47.

374

Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 2, 351-375

Summary ANTHROPOLOGICAL BASIS OF SOME ALTERNATIVE HEALING TECHNIQUES IN AN INTERCULTURAL CONTEXT

Josip BLAEVI The Croatian Areopagus Interreligious Dialogue Centre Zagreb Sveti Duh 31, HR 10 000 Zagreb hrvatski-areopag@ofmconv.hr

The paper presents the notions of person and chakras in their original context, as foundations of specic anthropologies and pillars of two autonomous cultures. A person is a symbol and an axis of Western (Christian) anthropology, whereas chakras are symbolic of Indian (Tantric) anthropology. Both notions are at the same time holy and profane. They constitute the basis of a proper anthropology, soteriology, theology, philosophy and, among other things, medicine. By moving West, chakras have experienced a signicant inversion, and this is what constitutes the primary interest of this paper. Their signicance in tantrism, where they originally constitute a means of achieving salvation, has in the West been reinterpreted, profaned and reduced to a means of achieving health. Anthropology based on chakras is the backbone of many alternative healing techniques (from Eastern, gnostic and magical, to New Age techniques) behind which there is a (pseudo)tantric soteriology. Holistic medicine, relying on anthropology based on chakras, has the ambition of healing not only mans psychosomatic dimension, but also his soul, which brings Christianity face to face with certain challenges requiring proper theological response. At the end, the author suggests seven criteria as a guide for choosing between alternative healing techniques. Key words: culture, person, Christianity, Tantra, chakras, experience, interpretation.

375