Arthur Conan Doyle

KAKO SU UHVATILI JACKA RASPARAA

1. poglavlje Natjecanje dvojice detektiva - Treba mi pomoi, dragi Mr. Holmes, jer to je izvanredno vaan sluaj. Ne znam za drugi nain na koji bih rijeio tu zagonetku koja svakim danom postaje zamrenija. Ovim je rijeima Mr. Warm, predstojnik londonskog redarstva, doekao slavnog detektiva kad je uao u njegovu sobu. - Jutros sam se vratio iz Italije - odgovori Holmes - gdje sam imao sreu rijeiti jednu vrlo vanu stvar. Kod kue sam naao vae pismo, gospodine predstojnice, i doao sam, eto, im sam iz njega saznao da elite sa mnom govoriti o nekoj vanoj stvari. Obojica si stisnue ruke, a zatim sjedoe na udobne stolce oko malog stolia. - Koliko ste dugo bili u Italiji? - upita redarstveni predstojnik. - Po prilici tri mjeseca. - Sigurno ste to saznali o ovoj groznoj nesrei koja je zadesila London. Mogli ste u novinama itati da mi kriminaliste, tako mi Boga, ne pouavamo na ruama. - Ah, vi govorite o Jacku koji para enama trbuhe? - Dakako da govorim o njemu. Cijeli London, itava Engleska, Europa, ako hoete, dapae i cijeli svijet, svi govore o njemu. Mogao bih ustvrditi da kroz sve vjekove nije bilo takove kriminalistike zagonetke koja bi se mogla usporediti s ovom tajanstvenom.

Ah, moram vam iskreno priznati, Mr. Holmes, da ozbiljno razmiljam o tome da se zahvalim na svojoj slubi. Prepustit u drugoj, mladoj sili da se bori s ovom sablasti! - Sablasti? - nasmija se detektiv. - Mislim da tu imamo posla s ovjekom od krvi i mesa, a nikako ne uviam zato bi bilo tako teko uiniti kraj djelovanju toga stvora? - Ove rijei iz vaih usta, Mr. Holmes, pobuuju u meni opet nove nade! - uzvikne veselo Mr. Warm. - Izvolite zapaliti cigaru! Puimo! Na e dogovor ionako trajati dulje vremena pa sam, meutim, ve naloio da nas nitko ni pod kojim uvjetom ne smeta. Tim rijeima prui redarstveni predstojnik Sherlocku Holmesu malu kutiju od slonove kosti, punu kvalitetnih inozemnih cigara. Holmes zapali jednu, a isto uini i predstojnik redarstva. Lijepi, modri oblaci dima dizahu se nad tom dvojicom koji su kao kriminalisti odluivali sudbinom Londona. - Poto ste iz novina saznali skoro sve to se tie Jacka, rasparaa trbuha, - nastavi Werrn - to u biti veoma kratak u svom izlaganju te u se samo ograniiti na to da vam navedem injenice: Prije tri mjeseca prijavljen nam je na glavnoj redarstvenoj postaji sluaj radi kojega se nismo ba mnogo uzrujavali. U Whitechapelu, u Glouster-ulici, jednoj od najzloglasnijih ulica ovoga gradskog podruja, naena jeu tamnoj vei neka mlada ena s rasporenim i uasno osakaenim tijelom. Kasnije se ustanovilo da je to neka bludnica iz Whitechapela. Pozvali smo odmah Mr. Huntera, specijalnog detektiva za Whitechapel, i on je taj sluaj kvalificirao kao umorstvo iz strasti. Poznato vam je da ima zloinaca koji ubijaju enu poto su je silovali. To je neka boleljiva sklonost, moe se rei - ludilo, koje se ne bi smjelo kazniti tamnicom. Nesretnici koji od te bolesti trpe, spadali bi zapravo u ludnicu. - To je vrlo ovjekoljubivo i pravedno, - odgovori Sherlock Holmes - slaem se posve s vaim miljenjem. - Taj se sluaj u Glouster-ulici nije mogao posve razjasniti - nastavi redarstveni predstojnik. - Potragom je ustanovljeno samo to da su u toj ulici vidjeli ovjeka sumnjive vanjtine. Nitko ga meutim nije mogao tono opisati. Jedni su tvrdili da je bio obuen u ukasti ogrta. Drugi su iskazali da uope nije imao ogrtaa.

Neki je mornar htio prisegnuti da je u tog ovjeka bila upava brada. Krmarica koja ima krmu ba nasuprot vee, bila je pripravna prisegnuti da je lice toga ovjeka bilo posve obrijano. Bludnicu zakopae, a cijela ta stvar bi metnuta ad acta. Tri dana zatim dogodi se u Greenwich- Roadu skoro isti sluaj. Tamo je tono na isti nain umorena ena nekog kormilara koji je sada - Bog zna gdje - na putu u zapadnu Indiju. Bila je to mlada ena kojase vraala kasno kui iz posjete nekoj prijateljici. - Time je dakle ustanovljen duplicitet tih sluajeva - ree Holmes smijeei se. - Poznato vam je da smo mi kriminalisti,ba kao i lijenici,tvrdo uvjereni da e se takav interesantan i udan sluaj sigurno jo isti dan ili bar u najkrae vrijeme ponoviti. - Duplicitet sluajeva bio je naskoro prestignut- nastavi Werrn - jer su zaredala umorstva jedno za drugim. Jednog jedinog tjedna palo je rtvom toga tajanstvenog zloina osam mladih ena. Sva su umorstva izvedena uvijek na isti nain. Ili je rtva napadnuta i zaklana na cesti, ili ju je namamio u kakovu veu, staju ili suu - ukratko - te umorene ene naene su samo na takvim mjestima gdje je ubojica nekoliko minuta mogao biti neopa-en. Tijelo je uvijek rasporeno nekim oito vrlo otrim noem. Skoro bih rekao da je to tako vjeto uinjeno da je smrt odmah nastupila. - Zar nijedna od tih rtava nije nita rekla kad su je nali? - Nijedna! Smrt je bila ve u svim sluajevima nastupila kad je opinstvo ili redarstvo dolo. Doskora nam je bilo jasno da ubojica osobito napada bludnice i lakoumne ene, pa makar one ne spadale uvijek u sferu Whitechapela ili bolje reeno u sferu javnih bludnica. Ne, palo mu je rtvom i nekoliko djevojaka i ena iz otmjenih obitelji. Moram kod toga spomenuti da sam po svojim naj-vjetijim detektivima ustanovio da su sve ove ene i djevojke potajice ivjele manje-vie lakoumno. Pazite na tu okolnost, Mr. Holmes, jer je vrlo vana. - I meni se ini vrlo vana - odgovori Holmes. - A koliko ste sluajeva u svemu imali, Mr. Warm?

- Do sada je propalo na taj nain u posljednja tri i pol mjeseca 37 ena i djevojaka. Cijeli grad ivi u smrtnom strahu. Gospoe i ene iz gradskih krugova ne usuuju se nou izlaziti, pa makar ih tko pratio. Narod je ubojici ve dao nadimak: zovu ga Jack raspara. Ni nas nisu potedjeli s prijekorima. Novine psuju redarstvo i trae energino da se tom ubijanju stane jedanput ve na kraj. I moja me pretpostavljena oblast upozorila da to prije pronaem i ulovim Jacka, rasparaa, ali ne znam kako bi to bilo mogue. Mr. Holmes, vi ste ipak prvi strukovnjak na svijetu. Recite sami, moete li pronai ovjeka koji se pojavljuje samo u tamnoj noi, kao kakva sablast, koji za nekoliko asaka dovri zloin, a onda bez traga iezne?! Kako ete pronai ovjeka koji jo nikada nije ostavio za sobom ni najmanji trag, koji uvijek postupa po istoj metodi te se svaki as pojavljuje u drugom predjelu grada? ini se da je taj ovjek u savezu s avolom! Nitko jo nije doao u pravo vrijeme, niti je tko uo smrtni krik njegove rtve, a jo manje je tko vidio kuda je nestao taj lopov! Holmes je razmiljao trljajui svoj obrijani podbradak. - Hoete li dopustiti, Mr. Werrn, - ree detektiv -da vas upitam za neke podatke? - Naravno, Mr. Holmes! Molim vas, izvolite samo pitati! Odgovorit u vam to tonije mogu. Detektiv potegne u sebe dim svoje cigare i ispusti ga zatim u obliku kolobara. Zamiljeno je gledao za dimom. inilo se kao da ga to zabavlja. - Rekli ste mi malo prije, Mr. Werrn, - progovori iznenada Sherlock Holmes - da ubojica uvijek postupa na isti nain. Da li su lijenici ustanovili da je ubojica u svim sluajevima radio s istim orujem, to jest jednim te istim noem? - Na to vam pitanje mogu odgovoriti s odlunim da. Najuvaeniji lijenici Londona prouili su sve sluajeve i mi smo ih upitali za njihovo miljenje. Jedni od njih dre da ubojica mora biti ili mesar ili mesarski pomonik. Drugi tvrde da mora biti lijenik, jer je trbuh tako vjeto razrezan kao kod kakve operacije.

- Jesu li na leevima manjkali koji pojedini dijelovi tijela? - Ne, leevi su bili neosakaeni. Jedino je u mnogim sluajevima utroba bila istrgnuta. - Da li je bio koji sluaj u kojem je s umorstvom bilo spojeno i razbojstvo? - Nikada. Zadnji je sluaj bio umorstvo ene nekog bogatog Engleza u ulici Montgomery. Gospoa je imala sa sobom novanik s 20 tisua funti sterlin-ga, ali na njenom leu nije manjkao niti jedan komad nakita to ga je na sebi nosila i nije manjkala niti jedna banknota iz novanika. - Zacijelo ste razaslali etu detektiva da Jacka rasparaa ulove na djelu? - Naravno, Mr. Holmes. Naloio sam svim svojim redarstvenim agentima da taj sluaj najsavjesnije istrae. Pazili su po cijele noi na ulicama; organiziran je posebni nain straarenja. Dogovoreni su signali, dapae, uinio sam jo i vie. Dao sam meu sve londonske bludnice razdijeliti male zvidaljke koje imajuposeban zvuk. Rekao sam im: upotrijebite tu zvidaljku ako vas tko napadne i odmah e vam se pritei u pomo. - Da li se je barem u jednom jedinom sluaju ulo zvidanje prije dovrena zloina? - Nikad, - odgovori Werrn - premda su neke od umorenih imale kod sebe ovu zvidaljku koja se kasnije nala u depu ili na grudima. Nadalje sam obeao nagradu onomu koji ulovi Jacka rasparaa. Nagrada je prilino velika: tisuu funti sterlinga. Nadao sam se da e se nai izdajica koji zna za zloinca pa da e htjeti zasluiti tu Judinu plau. Do sada se jo nije prijavio nitko tko bi nam pruio ma i najmanje konkretne podatke o Jacku rasparau. U tom asu pokuca netko na vratima elegantno ureene sobe u kojoj se vodio taj razgovor. - Tkome smeta? - uzvikne redarstveni predstojnik oito zlovoljan. - Zar nisam naroito naloio da neu ni s kim govoriti dok se kod mene nalazi Mr. Holmes? Redarstveni predstojnik pode do vrata, okrene klju i otvori vrata. Ue vitak, obrijan i blijed ovjek. Uljudno se nakloni pred predstojnikom. - Ah, vi ste, Murphy! - ree Werrn blagim glasom. - Bez sumnje donosite vanu vijest? Moralo se ve neto znatnijega dogoditi kad se ef redarstvenih detektiva izvolio potruditi do mene.

- Ah, ta tu je Mr. Sherlock Holmes, slavni detektiv! - uzvikne Murphy naglaavajui neto podrugljivije rijei slavni detektiv. - Dopustite mi, velecijenjeni gospodine, da vam stisnem ruku. - Bez okolianja, Mr. Murphy - odgovori Holmes smijeei se. - Ta mi znamo to drimo jedan o drugome. Vi biste vrlo rado osujeivali uspjeh onoga to ja sam postignem, a ja...no, priznat u vam posve iskreno, Murphy, ja vas drim za velikog eprtlju. Murphy se prisiljeno nasmije. - Ha, ha, ha, zgodne li ale! - ree on. - Mr. Holmes, morali ste sigurno poluiti lijep uspjeh kad ste tako dobre volje. - Bio sam do sada dobre volje, - odgovori Holmes - ali moje dananje dobre volje nestalo je onim asom kad sam ugledao vas, Murphy! - Antipod! - nasmije se redarstveni predstojnik Werrn. - Sef redarstvenih detektiva i Sherlock Holmes koji nas je ve esto na najbolji nain posluio kad je zatajila naa vlastita mudrost - to su pravi antipodi! Ne zamjerite mi ovu primjedbu, Murphy, ali ona je aliboe posve istinita. Uostalom - to mi imate javiti? - Vrlo uznemirujua vijest, gospodine predstojnice. Dogodio se i 38 sluaj! 1 - to - opet Jack raspara? Murphy klimnu glavom i oinuvi pogledom Sherlocka Holmesa ree: - Da, da,to je tvrdi orah; imat emo to za gristi. Mr. Holmes, imate li dobre kutnjake? Pomognite nam ipak malo! Moda e vam uspjeti da jednom kretnjom ruke ulovite Jacka rasparaa. - Uinit u sve to mogu - odgovori Holmes. - Ali vas molim, dragi Mr. Murphy, pripovijedajte nam cijeli dogaaj. Hoete li dopustiti, Mr. Werrn, da ostanem ovdje i prisustvujem vaem razgovoru s Mr. Murphyem? - Svakako - ree Werrn.- Dapae vas molim da sasluate ovu vijest. Sada ste ba uli da se zbio 38 sluaj. - Dakle opet umorstvo?

- Jest. Umorstvo po poznatom sistemu - odvrati Murphy. - Jedina je razlika ta da je zloin poinjen na vrlo poznatoj osobi i da e taj sluaj pobuditi uasan skandal u cijelom Londonu. Ove je noi ubijena pjevaica Lilian Bell. - Lilian Bell? - ponovi predstojnik prestravljeno. -Ta znamenita pjevaica? Ta slavljena ljepotica koju su dapae i na kraljiinom dvoru rado vidjeli i sluali? To nije mogue!? Zar se ta neman usudila poloiti svoju ruku i na nju, na nau slavljenu primadonu!? - aliboe, Mr. Werrn, - odgovori mu Murphy. - Ubojstvo je poinjeno kod ove zgode. Pjevaica je naime pjevala juer u Drury Lane- kazalitu i slavila je opet pravo slavlje. Poslije predstave preobukla se u svojoj garderobi i napustila zatim sa sobaricom kazalite, te sjela u vlastita kola koja su ve ekala da pjevaicu odvezu - kao svake veeri - u njezin stan u Oxford ulici. Sobarica je redovito svake veeri pratila svoju gospodaricu. Ali sino je Miss Lilian iz nekog osobitog razloga ostavila svoju sobaricu i sjela sama u koiju. Kad je koija sa zatvorenim kolima stigao pred njezin stan, zaudilo ga je to nitko ne otvara vrata i to pjevaica ne izlazi. Konano skoi sam s boka, otvori vrata koije i zatetura od uasa. Na svilenim jastucima leala je Miss Lilian Bell -umorena, osakaena na bestidan nain. Prizvanom redarstvu bilo je odmah jasno da je to tajanstveno umorstvo poinio Jack raspara. - Zdvojan sluaj - ree Werrn i proe rukom kroz svoju sivu kosu. - To e pobuditi vrlo nemilu senzaciju, a mi se moemo opet pripraviti na potene napade novinara. Uvjeren sam, na alost, da emo opet lutati u tami, a moram priznati da je ovo umorstvo daleko vie tajanstveno nego onih 37 sluajeva koji su se prije dogodili. - To je istina - progovori Sherlock Holmes koji je sada polagano pristupio iz kuta sobe. - Taj je sluaj vrlo tajanstven i zamren. Ali svakako e Mr. Murphy-u uspjeti raspriti tamu koja pokriva ovo umorstvo. Unaprijed mu ve elim svu sreu.

- Rugajte se samo, Mr. Sherlock Holmes, - odgovori mu ovaj uvredljivo. - Pa pokuajte vi ve jednom uloviti toga nevidljivoga lopova, Jacka rasparaa. Posegnite samo medu onih pet milijuna stanovnika i pronaite pravoga! - To u i uiniti, prijatelju moj, budite uvjereni da u to uiniti - odvrati Holmes. - Pa vas pozivam na mali dvoboj, Mr. Murphy, jeste li doista odvani? - Odvaan sam da bi se usudio otii i u pakao. - Dakle dobro, vrijedi! - usklikne Sherlock Holmes i prui Murphyu ruku. - Jesmo li sporazumni? Toliko ste puta tvrdili da je moje znanje samo krparija pa da moram jedino srei zahvaljivati to mi uvijek polazi za rukom pronai pravi trag. Dobro dakle, istraivat emo obojica taj tajanstveni sluaj pa emo vidjeti tko e prvi doi do cilja. - Dakle neka vrsta kriminalistike utrke? - primijeti redarstveni predstojnik trljajui zadovoljno ruke. - Priznajem da od srca pristajem na tu okladu te sam dapae pripravan sam dati nagradu 25 boca ampanjca koje emo ispiti onoga dana kad bude ulovljen Jack raspara Jer ja mogu samo dobivati kad oba najvea detektiva kraljevine rade u plemenitom natjecanju oko toga da London rijee te uasne nemani. - I ja prihvaam okladu - ree Murphy - i polaem tisuu funti sterlinga da u je ja dobiti. - Tisuu funti sterlinga? - upita Holmes. - U redu, Murphy! Poloit u jo danas popodne kod Engleske banke tisuu funti sterlinga i nadam se da ete to isto uiniti i vi. Pobjedniku e pripasti novac i ampanjac! Moda je bilo prvi put u njihovu ivotu da su si oba detektiva pruila ruke. - A sada, gospodo moja, - nastavi Sherlock Holmes i posegne za eirom - dopustite da vam se preporuim, jer ne bih htio izgubiti ni minute koja bi mi moda kasnije nedostajala do cilja. Klanjam se, Mr. Werrn! Idem traiti Jacka rasparaa. 2. poglavlje Zastupnik pogrebnog drutva Requiescat in pace

Tijelo lijepe pjevaice Lilian Bell nije otpremljeno u londonsku mrtvanicu, ve - iz osobitog obzira prema slavljenoj i ljubljenoj pokojnici - u njezin stan. Poivala je tu prethodno na irokoj postelji, ureenoj cvijeem. Pored pokojniine glave gorile su dvije svijee medu kojima je bilo postavljeno raspelo. Kraj kreveta, koji je kod gledaoca pobuivao izvanredno alostan dojam jer je na njemu poivala ukoeno mrtva krasotica, stajale su dvije osobe koje su tihim glasom govorile o nesrei. Jedna od tih osoba bio je vitak, plavokos,izvanredno lijep mladi. Vidjelo se na njemu da je provodio veseo ivot, jer mu se na licu opaala neka smalaksalost koja je redovito posljedica probdjevenih noi i neobuzdane raskalaenosti. Njegovo je odijelo bilo osobito elegantno, dapae ve neto kicoko. Kraj njega je stajala lijepa, mlada djevojka, po prilici 23 godine stara. To bijae sobarica Liliane Bell, Miss Harrietta Blunt, koja je bila iz dobre obitelji. Bila je desna ruka umjetnice. - Da, to je uasan dogaaj - progovori mladi promatrajui avove svojih crnih konatih rukavica. - Jo sam pod dojmom uasa koji me obuzeo kad sam douo za tu groznu nesreu. Upravo sam u klubu pojeo zajutrak. Skoio sam u kola i dovezao sam se ovamo. Siromana sestro! Tko bi ikada pomislio da e tako grozno zavriti. - Ni ja se jo ne mogu snai - odgovori Miss Harrietta, a iz njezinih oiju potekne bujica vrelih suza. - Ah, da sam se samo s njom vozila kad je juer naveer ula u kola! Onda se ne bi bila mogla dogoditi ta uasna nesrea. Sluajno sam zamolila Miss Lilian za jedan sat dopusta, poto sam morala obaviti neki vaan privatni posao. Kako je ona uvijek bila dobra, dala mi je odmah slobodno. - Napokon, ne biste je ni vi bili mogli obraniti -odgovori mladi, pokojniin brat. - Moete dapae biti sretni to se niste nalazili u kolima, jer tko zna ne bi li ona podla neman i vas umorila. Miss Harrietta protrne. - A sad bih jo neto povjerljivo s vama govorio, mila moja Harrietto, - nastavi Grover Bell. - Vi niste bili samo sobarica moje sestre, ve i njezina kolegica i prijateljica.

Je li moja sestra ostavila znatan imetak? Po mojoj procjeni morala je imati najmanje sto tisua funti sterlinga. Ta ona je svojim pjevanjem zasluila silne svote. - Vi ste dosta tono procijenili imetak vae sestre kod Engleske banke. - Ostavila je sigurno i oporuku u kojoj me imenuje svojim batinikom? Ja sam njezin jedini krvni roak, pa ako su katkada i bili napeti odnosi izmeu mene i Liliane, ipak smo se u cijelosti prilino dobro slagali. Znam da me je ljubila. - To je istina, Mr. Bell, no vi ste joj na alost esto dali povoda da bude nezadovoljna. - to ete? Lilian je imala udne nazore. Traila je za sebe potpunu slobodu, a od mene je zahtijevala da sasvimpriprosto ivim. Dok su njih dvoje ovako razgovarali, zauje se nenadano otvaranje vrata. - Tko je? - poviknu Harrietta u tom asu i potri do vrata. - Ovamo ne smije nitko ui. Za Boga, to je to? Kakva je to crna prikaza?! - Ne bojte se, Miss Harrietta, - ree Grover i pouri se do problijedjele djevojke. - Sablasti nema vie, a ovaj u crninu obueni gospodin bit e tako ljubazan pa e nam ukratko rei to eli. Na vratima je stajala visoka, suha, crna prikaza. Na njoj je sve bilo crno. Crne bijahu hlae koje su usko prianjale uz suhe noge; crn je bio dugi, do brade zakopani kaput koji je pokrivao i ovratnik; crna je bila alobna vrpca na desnoj ruci i cilindar to ga je taj ovjek drao u ruci; a crne bijahu i duge, iljaste cipele koje su obuhvatile prilino velike noge. Uz to je lice toga ovjeka sa iljastim, izboenim nosom bilo napadno blijedo, a crna kosa bila je vrlo vrsto poeljana. Na rukama je imao crne rukavice. - Oprostite mi, - ree stranac muklim glasom - zovem se Josia Wakfield, a zastupnik sam pogrebnog zavoda Requiescat in pace. I nas je duboko pogodila vijest o preminuu slavne umjetnice Miss Lilian Bell, pa sam doao da u ime drutva izrazim nau najiskreniju suut.

Ujedno sam slobodan predati prospekt naeg drutva, iz kojega ete razabrati da preuzimamo sprovode prvog, drugog i treeg razreda, od najsjajnijih do najjednostavnijih, uz umjerene cijene. Neete imati nikakvih briga ako nam povjerite cijelo ureenje. Obavljamo sve, poevi od smrtne postelje do groba. - Dragi moj prijatelju, - odgovori Grover Bell - ne mogu vam jo dati nikakvih obavijesti o sprovodu moje sestre, poto ne znam kada e oblasti dozvoliti sprovod. Prije svega, obavit e se jo sudbeno pregledavanje pokojnice. A tko zna to e sudac odrediti? - Mislio sam i na to, - odgovori Josia Wakefield - moda bi ipak dopustili da za svaki sluaj uzmem mjeru za lijes. Neke priprave morate na svaki nain uiniti pa je bolje da vas drugi put ne smetam. - Nemam nita protiv toga - odvrati Grover. - Lijes moramo na svaki nain naruiti. Miss Harrietta, poite meutim sa mnom u ovu susjednu sobu. Tu moemo nastaviti na razgovor. Gospodin valjda nee trebati mnogo vremena za svoje mjerenje. - Boe dragi, bit u gotov za nekoliko minuta - odgovori Josia Wakfield i izvadi sasvim poslovno svoje mjerilo. Molim da se ne date smetati! Moda ete meutim u susjednoj sobi malo pogledati na prospekt. Dopustite da naglasim da je Requiescat in pace najsposobnije drutvo za ovakve poslove. Josia stade mjeriti dok su Harrietta i Grover izlazili iz sobe. Marljivo je biljeio svoje mjere u staru biljenicu koju je izvadio iz depa i poloio kraj sebe. Iznenada podigne glavu, pogleda prislukujui prema vratima za kojima su ono dvoje ieznuli, a zatim zbaci pokriva kojim je pokojnica bila pokrivena. Vjetim pogledom pregledao je smrtnu ranu; to bijae uasna rezotina, koja je rastrgala bijelo tijelo. Zatim je donji dio tijela pjevaice opet pokrio i uzdigao njezine ruke. Na votanim, prozirnim prstima bili su jo dragocjeni prsteni kojima se pjevaica okitila zadnje veeri svoga ivota. Vrijednost je tih prstena bila velika. inilo se da ovi dragulji ni najmanje ne zanimaju crnog Josiju.

Pregledavao je, naprotiv, nokte, ove pomno uvane, ruiaste nokte i mrmljao tiho: - Ni jedan nije slomljen niti najmanje ozljeen. Dakle nije bilo borbe izmeu rtve i ubojice. Poznata je injenica da se ene i djevojke, kad ih tko napadne, najprije brane noktima. Smije li se iz toga zakljuiti da je Lilian Bell poznavala ubojicu, da mu je moda dragovoljno dala mjesto u koiji, da nije bila pripravna na napad s njegove strane? Ah - a to je to? - nastavi zaueno taj neobini zastupnik pogrebnog drutva Requiescat in pace. - Tu, pod ovim noktom naao sam vlas. ini se da potie iz kose ili brade ubojice. Brzo, da je razgledam pod povealom. Crni Josia izvue velikom brzinom svoje povealo, metne vlas na biljenicu i promotri je pozorno kroz otro brueno staklo. - Ta vlas ne potie s glave ubojice, a niti iz njegove brade, - ree zatim - ali ona potie ili iz njegove vlasulje ili iz njegove lane brade. Tono sam prepoznao da ta vlas nije ljudska, ve ju je vlasuljar izradio. Tako - to bi ve bio malen korak naprijed. -Jack raspara nosi vlasulju i lanu bradu kad ide za svojim krvavim pustolovinama. Prema tome nee on biti neobrazovan ovjek, kako bi se moglo drati jer su umorstva izvedena na tako uasan nain. On ne spada u razred poivinenih ljudi ili najnie vrste zloinaca. Ne, to je obrazovan ovjek, ali - izrod! Zastupnik pogrebnog drutva htio se ve udaljiti od postelje, ali se iznenada prigne jo jednom nad pokojnicu. Morao je na njoj opaziti neto to je pobudilo njegov najvei interes, jer je otvorio pokojnici usta i razgledao pozorno njezine zube. Imala je prekrasne bijele zube koji su u Engleskoj bili donekle glasoviti. Odvajkada su se ljudi divili zubima pjevaice Lilian Bell. Skoro isto toliko koliko i onim divnim glasovima koji su izlazili iz grla velike umjetnice. Ali sad je zastupnik pogrebnog drutva otkrio neto to mu se u Engleskoj ne bi vjerovalo. Lilian Bell imala je jedan laan zub.

Bio je privren na ploici od gumije, jer onda u zubarskoj tehnici jo nisu bili tako napredni da privrste zube sa iljkom na stari korijen. Taj jedini krivi zub pjevaice Lilian Bell bio je tako umjetniki izraen, te do sada nitko nije ni slutio da kao biseri nanizani zubi pjevaice imaju vrlo neugodan nedostatak. Moda ni njezina sobarica nije za to znala. Zastupnik pogrebnog drutva oprezno posegne u usta pjevaice i izvadi ploicu zajedno s lanim zubom. Pozorno ju promotri i opet brzo izvadi svoje povealo te metne ploicu od kauuka pod ovo otro staklo. - Zar se varam? - aptao je zastupnik pogrebnog drutva - ne, u tom se ne mogu varati. - Ova mala ukasta naslaga koja se vidi na ploici, uvjerava me da je Miss Lilian Bell ... puila opijum. Iskustvom je dokazano da mnogi zloini imaju svoje ishodite u skrovitima u kojima se pui opijum. Poto je to jedini nain na koji je Miss Lilian Bell, ta slavna pjevaica, mogla doi u doticaj sa zloinakim elementima, zato u ja ondje nastaviti svoj posao. Zadovoljan sam to sam ovo otkrio. Zastupnik pogrebnog zavoda Requiescat in pace privrsti zatim opet lani zub u usta pokojnice tako vjeto da nitko ne bi otkrio pukotinu u biser-zubima lijepe pjevaice. S udnim smijekom stupi on od postelje. U tom asu izmakne se malo povealo iz njegove ruke i padne na sag. - Ah, kako sam nespretan, - usklikne zastupnik pogrebnog zavoda - sad je moje povealo palo pod krevet. Podii u ga brzo, prije nego li se vrate sobarica i mladi gospodin. On se prigne, isprui svoje mravo tijelo i pogleda pod krevet. U sljedeem trenutku se malo strese, a zatim ree tihim glasom: - Izaite, dobri prijatelju, ne skrivajte se dulje pod posteljom - otkriveni ste! ulo se mrmljanje ispod postelje na kojoj je poivala mrtva pjevaica, ali u sljedeem asu pograbi zastupnik pogrebnog zavoda jednu ovjeju nogu, potegne je - a izae neki ovjek. Taj se ovjek sakrio pod postelju.

Pojavio se lupe, obuen u bijedne i zamrljane krpe, s upavom crvenom kosom i crvenom bradom. Bilo je udno da taj ovjek nije ni pokuao utei kad je agent pogrebnog zavoda olabavio stisak. On se meutim samo uspravio i ree tiho: - Dragi prijatelju, ne zovite nikoga - ja ovdje neu krasti, premda sam se potajno ovamo uuljao. Radi se tu o sasvim drugim stvarima koje vam neu razjasniti, ali ovdje ... uzmite ovu banknotu od jedne funte sterlinga i poite svojim putem. Ne brinite se dalje za mene. - Dragi crvenokosi prijatelju, - odgovori agent pogrebnog zavoda tihim glasom - ne umiljajte si da ete me moi kupiti s funtom. Vikat u - iliete mi na mjestu platiti deset funti sterlinga. - Prokleti lopove - siktao je crvenokosi. - Kako me arafi! Ali ne mogu nita uiniti, jer mi je stalo do toga da u kui ne saznaju da sam ovdje. Evo vam, prijatelju moj, deset funti sterlinga i gledajte da se udaljite odavde to bre moete. Uostalom, vrlo dugo je trebalo da izmjerite pokojnicu. Zastupnik pogrebnog zavoda uze mirno deset funti sterlinga, izvadi iz depa praznu kuvertu i poloi u nju banknote. Zatim napie olovkom na kuvertu nekoliko rijei. - to vi tu radite, to si biljeite na kuvertu? - upita ga crvenokosi. - Pokazat u vam drage volje, - odgovori drugi -pogledajte samo. Na kuverti je napisao sljedee: Primio dananjim danom od Murphya, efa detektiva londonskog redarstva, deset funti sterlinga za siromane grada Londona. Crvenokosi se nehotice pograbio za crvenu vlasulju i svoju crvenu bradu, kao da se eli uvjeriti ima li ih jo na glavi i na licu. - ovjee, kako moete pomisliti da sam to ja... - Ne muite se, dragi Murphy, - odgovori mu agent pogrebnog zavoda smijui se tiho. - Znao sam da ste to vi i nitko drugi ve onda kad sam tu ispod postelje pograbio vau desnu nogu.

Opazio sam ve odavna da na malom prstu vae desne noge imate veliko kurje oko, i ono se jasno istie na gornjoj koi vae izme. elim vam uostalom mnogo sree kod vaeg daljnjeg istraivanja. Rado u se udaljiti, ostanite ovdje sasvim mirno - legnite opet pod krevet, spavajte, bdijte, radite to god hoete - neu vas dulje smetati - ali se od srca uistinu radujem to sam na taj nain ubrao deset funti sterlinga za londonske siromahe. Umalo da nije Murphy puknuo od gnjeva. Stiskao je ake, a s njegovih se usnica otee rijei: - ovjee, ... vrae ... slutim tko ste vi... vi ste ... - Odani vam Sherlock Holmes, detektiv - nasmije se drugi za malo ga nestade iz sobe. 3. poglavlje U skrovitu puaa opijuma Sve kulturne drave nadziru pomno uvoz opijuma, onog isuenog soka koji se dobiva iz nezrelih makovih glavica. Odavno se zna da je opijum jedna od najvanijih droga i lijekova, ali da je ujedno izvanredno kodljiva stvar i da je nebrojeno ljudi nastradalo jer su ga zlorabili. Opijum se prireuje u svim zemljama u kojima ne pada odvie kie, naroito u Perziji i u Kini, a u manjoj mjeri u Egiptu. Ve kroz mnoge vjekove poznat je opijum kao omamljujue sredstvo koje prouzrokuje najugodnije snove. Na ovaj nain zlorabi se opijum naroito u Kini, Turskoj, na otoku Javi, a u znatnoj mjeri takoer u sjevernoj Americi i u Engleskoj. Turci preziru one koji jedu opijum, te ih nazivaju Fergetima. Razarajue djelovanje toga otrova na ovjejem tijelu moi e pojmiti tek onda kad pogleda ljude koji ga uivaju.

Oni su ivi mrtvaci. Blijedi su, suhi, oi su im upale i obamrle, lica uvenula i naborana. U Kini i na otoku Javi ne jedu opijum, ve ga pue. Ovaj obiaj uveden je u Ameriku i u Evropu, a naroito u Englesku. Uivanje opijuma u Engleskoj poelo je etrdesetih godina prolog stoljea. Od toga vremena ima, naroito u Londonu, veliki broj skrovita u kojima se pui opijum. Posjeuju ih esto ljudi iz najotmjenijih krugova. No, ostalo drutvo nekako prezire takve ljude koji se podaju strasti prema puenju opijuma. Zato oni zadovoljavaju toj strasti potajice i oprezno. Odlini se muevi i ene obiavaju sasvim neo-pazice, dapae preobueni uljati do onih bijednih sklonita da tamo lee jednu no u blaenim snovima i ushienom sanjarenju. Ali njihovo je stanje uasno kad se probude. Sherlock Holmes pouri se kui im je otkrio da je Lilian Bell obiavala puiti opijum. Svukao je crno odijelo pogrebnog zavoda, a zatim se opet elegantno obukao, kao to je obiavao. Svoju je kosu sakrio pod tamnom vlasuljom, a osim toga si jo prilijepi crnu bradu i oboji lice bjelilom, tako da je zadobio vrlo boleljiv izraz. Zatim dio ispod oiju oboji sivom bojom, to je jo vie povealo dojam boleljivosti. Ali to jo nije bilo dosta. Detektiv izvadi iz ormara, koji je uvijek zakljuan," neku malu boicu i utrca si iz nje neku tekuinu u oi. Bio je kod toga vrlo oprezan te je uzeo samo neznatnu koliinu ove tekuine. Bila je to naime Belladonna. Od toga otrova moe ovjek pod odreenim okolnostima i oslijepiti ako ga odvie upotrijebi. Ali oi od toga sredstva dobivaju neki sasvim poseban, udan sjaj; one se are kao u groznici. - Tako mi svega, Mr. Sherlock Holmes, - usklikne Harry Taxon koji je ba bio uao i nenadano opazio svoga metra ovako preobuenog. - Ta vi izgledate kao ivi mrtvac. Ili bolje reeno, kao ovjek kojega je iznenada spopala neka jaka groznica.

- Hvala, dragi moj mladiu, na ovim rijeima - odgovori slavni detektiv sa smijehom. - Ba sam se htio takvim prikazati! Samo me gledaj, moi e opet neto nauiti. Takvu vanjtinu, kao to ja imam sada, imaju svi oni ljudi koji pue opijum i koji se dugo podaju toj bijednoj strasti. Njihova lica su tako upala i naborana, njihove su oi ovako neprirodne. Ta udna vatra koja se ari u oima, siguran je znak da netko pui opijum. - A kamo ete vi ovako preobueni? - Valjda neu cijele noi doi - odgovori mu Sherlock Holmes i spremi u dep svoj samokres i no. - Ne slijedi me Harry. ekaj me preko noi ovdje dok se ne vratim. Moe spavati. Probudit u te ako bude trebalo. Sherlock Holmes stisne ruku svom mladom drugu i ostavi brzo kuu jer nije htio da ga tako preobuenog vidi Mrs. Bonnet. Ta dobra dua bila je svaki put u strahu kad je njezin gospodar ostavio kuu s namjerom da izostane preko noi. Naroito se bojala kad bi opazila da se preobukao. Tada je uvijek znala da e poduzeti neto pogibeljno. Sherlock Holmes pode brzo putem koji je vodio do rijeke Themse. Kod Southwark ulice proe preko mosta i doe do Tooley - ulice. To bijae dugaka ali uska ulica u kojoj je bilo jo mnogo starih graevina. Kue su u toj ulici imale na jednoj strani prozore prema rijeci Themsi, a kod stranjih prozora prolazili su vlakovi South-Eastern eljeznice. Sherlock Holmes proe mirno kroz tu ulicu ne brinui se za sumnjiv klate koji se nalazio na cesti. Doao je do dvokatnice koja je bila bez sumnje jedna od najstarijih u toj ulici, a sagraena valjda u doba kad je Cromwell dao engleskom kralju Karlu I. odrubiti glavu. Na proelju te zgrade nalazila se u prvom katu drvena galerija na drvenim stupovima. Sherlock Holmes pozvoni na vratima te kue i odmah ih zatim netko otvori. Crnac, obuen u fantastinu odoru, stupi pred njega i upita ga to eli.

- Htio bih govoriti s Madame Cajanom - odgovori mu Sherlock Holmes. Crnac ga bez daljnjeg pitanja odvede u prizemnu sobu koja je bila ureena otrcanom elegancijom. Slabo svjetlo svjetiljke koja je visjela na stropu, padalo je na pokustvo pokriveno utim damastom koji je neko morao biti skupocjen, ali sada je ve izgubio boju. Sherlock Holmes nije dugo ostao sam. Za kratko vrijeme otvore se mala vrata i u sobu ue ena od po prilici 30 godina, obuena na europski nain. Na njoj se odmah moglo opaziti da se rodila pod junim suncem. Njezina put imala je boju tua, kosa joj je bila tamno crna, kod sljepooica ve neto prosjeda. - Vi elite sa mnom govoriti, gospodine? - upita ajana, vlasnica kue, loim engleskim jezikom. - to elite? - Htio bih puiti opijum. - Ah, a tko vam je kazao da se kod mene moe puiti opijum? - odvrati Cajana prividno ogorena. - Ne, gospodine moj, netko vas je prevario... Poite samo dalje. - Madame, mene nitko nije prevario - odgovori joj Sherlock Holmes. - Ali ako vi moda sumnjate da ja redovito puim opijum, tada me izvolite samo pogledati. Vae vjeto oko opazit e sva trajna obiljeja koja imaju ljudi koji obiavaju redovito puiti opijum. Madame Cajana potegne za mali, zlatni lani, a svjetiljka se spusti dublje sa stropa. Zatim makne zaslon sa svjetiljke tako da je detektivovo lice bilo otro rasvijetljeno. Jedan as promatrala je svog posjetitelja, a zatim mu ree tihim glasom: - Da, gospodine moj, vi imate na sebi sva obiljeja - ne mogu se varati. I vi pripadate meu nas. Ali vam je dobro poznato da moram biti vrlo oprezna, jer je u Londonu strogo zabranjeno davati sklonite ljudima koji pue opijum. Ako i imam prijatelja kod mog redarstvenog odsjeka, ipak se uvijek bojim da e se uuljati kakav detektiv, jer me progone kod glavne redarstvene postaje. - Ah, Madame, - ree Sherlock Holmes, - elio bih da je to istina, to jest, elio bih da nisam strastven pua opijuma. Stalno trpim i dao bih sve na tom svijetu da se od-viknem te srasti, ali ne mogu, nemam te snage.

Moram imati opijuma - ujete li, Madame. Moram brzo, brzo, ... odvedite me u jednu od onih soba, pruite mi taj slatki otrov ... inae u poludjeti. - Tako mi Brahme, - odvrati Madame Cajana, roena Indijka, smijeei se - vi ste vrlo nestrpljiv. Sada se, gospodine moj, samo umirite, jer ete u mojoj kui nai sve to trebate. Jedete ili puite opijum? - Puim, ja samo puim - odgovori joj Sherlock Holmes. Brzo, Madame, recite mi, to imam platiti? - Pet funti sterlinga - odgovori vlasnica tog sklonita za puae opijuma. Sherlock Holmes izvadi brzo svoju lisnicu i urui gospoi zahtijevanu svotu novaca. Time su bile dovrene sve formalnosti i gospoa dade svom gostu znak da je slijedi. Vodila ga je kroz dugaak slabo osvijetljen hodnik iz sobe za primanje u stranji dio kue. Uoe u veliku dvoranu iz koje je vodilo jedno desetak vrata. Madame Cajana otvori jedna vrata i pozove svog gosta da tu ue. Soba bijae duga i uska te je imala samo jedan prozor koji je kapcima bio vrsto zatvoren. U sobi se nalazio irok divan koji je bio oito odreen za to da se puai opijuma mogu na njemu udobno ispruiti. Kraj divana bio je malen stoli sa spravom za puenje. - Znadete li se sami posluiti, gospodine moj? -upitala je Madame Cajana i zapalila pirit pod nekom malenom posudom. - Moda elite da ostanem kraj vas dok usnete? - To bi mi bilo drae - odgovori joj Sherlock Holmes. Vrlo sam uzrujan kad ponem puiti i onda nisam rado sam. - Cijela je priprema inae vrlo jednostavna - ree Madame Cajana. - im voda zavrije, mora se baciti u nju opijum da se rastopi. Otopina se mora zatim kroz tu malu spravu procijediti i ishlapiti. Vi ete, gospodine, poloiti svoju glavu na ovaj jastuk i uzet ete ovim igli slinim instrumentom neto opijuma.

Opijum ete zatim drati uz plamen i s jednim ili s dva daha uvui ete dim u plua. Ako trebate jau dozu, morat ete to vie puta opetovati. - To sve znam, Madame - odgovori joj Sherlock Holmes i pode polagano do vrata kao da kani gospodi presjei put do njih. - Zapravo nisam ni doao ovamo od vas saznati kako se opijum pui, ve vas neto drugo pitati. Madame Cajana okrene se zaueno jer je posjetitelj iznenada stao govoriti strogim glasom. Poela se smijati. - Samo mirno, Madame, - ree slavni detektiv -propali ste ako stanete vikati i zazivati vae kreature. U tom sluaju bih vas odmah uhapsio. Neu odati tajnu vae kue ako mi na sva pitanja istinito odgovorite. Ja sam - detektivSherlock Holmes. Madame Cajana zatetura i srui se od straha na divan. - Ponavljam vam jo jednom, Madame, - uskliknu Sherlock Holmes stupivi tik do nje - da se ne trebate bojati ni najmanje, ali ne smijete lagati. - to dakle elite od mene saznati? - upita Madame Cajana u najveem uasu. - Molim vas, ne inite me nesretnom. Ta je kua moj jedini imetak, unitena sam ako........ - Moi ete mirno dalje obavljati svoj posao - odvrati detektiv. - Ionako ne bi nita koristilo kad bi va posao zatvorili, jer bi onda odmah kao gljive iz zemlje niknulo deset takvih sklonita za puae opijuma. Ali recite mi:je li k vama zalazila pjevaica Lilian Bell? - O, Boe moj, to traite od mene? Dobro znate da je dunost vlasnice takvog sklonita nikada ne odati imena svojih muterija. - Pitam vas jo jednom je li pjevaica Lilian Bell zalazila k vama? Je li ovdje puila opijum? - upita Sherlock Holmes otrim glasom. - Znam da je strastveno puila opijum - imam dokaza za tu tvrdnju. - Dakle dobro, zalazila je u moju kuu i izlazila iz nje. - Da li se ona ve u velikoj mjeri podavala strasti puenja opijuma? - Ne, gospodine moj, priseem. Upoznala sam pjevaicu tek prije nekoliko mjeseci.

- Tko ju je uveo k vama? - Preporuila ju je takva osoba da sam je morala bezuvjetno primiti. Uvjeravam vas opet, Mr. Holmes, da ne primam svakoga. Vi sami najbolje znate kako sam prema vama bila plaljiva. - To je istina. Ba radi toga drim da vam je neka vana osoba morala preporuiti pjevaicu. Vi ste valjda ve iz novina saznali da je nesretna pjevaica umorena. Zato me zanima s kakvim je ljudima opila Miss Lilian Bell. To je razlog to elim na svaki nain saznati od vas tko je Miss Lilian uveo k vama. Madame je krila ruke. - Vidim ve da ete izmamiti od mene sve tajne, a time ste me upropastili jer e gosti izgubiti povjerenje jadikovala je ona. - Mr. Holmes, nudim vam novaca ... 500 funti sterlinga....... - Ne govorite o novcu - prekine je detektiv. Zar si umiljate da ete moi podmititi Sherlocka Holmesa? Da sam htio primiti novaca za svoju utnju, bio bih moda jedan od najbogatijih ljudi u Engleskoj! Ali nema toga ovjeka koji bi se mogao hvalisati da je moja usta zatvorio s banknotom od tisuu funti sterlinga. Zato vam jo jednom - i to zadnji puta - ponavljam: Ako mi bez ikakvih obzira kaete istu istinu, onda ete bez zapreke moi nastaviti svoj posao; ja vas nikako neu smetati! - Onda pitajte - uzdahne Indijka. - to elite znati? - ijom je preporukom dola k vama Miss Lilian Bell, tko je bio taj koji ju je upozorio na vae skrovi-te? - Bio je to... bio je to indijski lijenik. - Indijski lijenik? Tko je to - jedan od vaih zemljaka? Miss Cajana strese glavom. - Ne, nije se u Indiji rodio, ali je uvijek ivio u mojoj domovini te govori moj materinji jezik bolje nego ja. - Dakle on je Europljanin? -Da, izvanredno je uen lijenik. Poslao mi je ve mnogo posjetitelja, bolje reeno - posjetiteljica.

- Ba sjajan lijenik - prozbori Sherlock Holmes. -Taj propisuje puenje opijuma kao to koji dugi lijenik propisuje nepogreivo sredstvo protiv eluanih boli. Znadete li njegovo ime? - Priseem vam, Mr. Holmes, da mi je njegovo ime nepoznato; znam samo da ga zovu indijski doktor. Skoro nikada ne dolazi u moju kuu, a ako doe, onda niti pui niti jede opijum, ve samo promatra. Ima pravo ui u svaku od mojih soba jer je utjecajan ovjek, a uinio mi je ve dosta vanih usluga. A kad vas uvjeravam da........... Madame Cajana prestane govoriti, jer se iz susjedne sobe, od koje ih je dijelila samo drvena stijena, uo udnovat glas. Sherlock Holmes poznao je taj glas. To bijae uzdah koji se vinuo iz grudiju mlade opijene ene, to bijae uzdah koji je odavao svu slast snova prouzroenih opijumom. - Tko je u susjednim prostorijama? - upita Sherlock Holmes. - Bez sumnje mlada ena? - Imate pravo; ali ne znam njezino ime. Vjerujte mi, Mr. Holmes, da ne znam tko je ona; ja nikoga od onih koji k meni dolaze ne pitam za ime. - To dodue ne inite, - odvrati detektiv - ali tvrdo sam uvjeren da za svakom posjetiteljicom koja u zoru ostavlja vau kuu, aljete uhodu da ustanovite tko je bila ena koja je preko noi opijena opijumom poivala u vaoj kui. Poznamo to; u vaem poslu ima katkad i ucjena koje veinom dobro uspijevaju. - Mr. Holmes, to vi mislite o meni?! Radim savjesno i poteno i nikada jo nisam nikoga ucijenila... Dobri Boe, to je to bilo? Jeste li uli, Mr. Holmes? Taj uasni povik, a sad........ - Netko hriplje! - povikne Holmes - netko hriplje kao da umire! Madame Cajana, ini se da se je iza te stijene neto grozno dogodilo. Brzo, brzo, slijedite me, provalit emo, - ah, jo jedan poklik, a sad..... ulo se, kako je zazveao prozor i neki udni um, kao da neto grebe, a onda se sve umirilo.

Holmes munjevitom brzinom otvori vrata koja su vodila iz njegovog kabineta u dvoranu; skoi do susjednih vrata i pokua ih otvoriti. - Vrata su zakljuana! Brzo, Madame Cajana, otvorite! Vlasnica skrovita izvadi iz depa sveanj kljueva i potrai meu njima pravi klju. To je Sherlocku Holmesu trajalo odvie dugo. Zato se detektiv baci svom svojom teinom na vrata te mu uspije provaliti ih. Za tren oka skoi preko praga, a s njegovih se usta ote povik: - Tamo na divanu - lijepa, mlada ena - umorena -rasparanog tijela! Jack raspara bio je ovdje! 4 poglavlje Skok u jurei vlak To su bile i jedine rijei to ih je detektiv izustio o tom groznom dogaaju. Nije mario za Madame ajanu koja se je onesvijetena sruila; bacio je samo brzi pogled na onu nesretnicu koja je sva u krvi leala na divanu i uvidio da tu vie nema pomoi. Zatim se dade u potjeru za zloincem kao kakav lovac koji je uvjeren da mu lovina ovaj puta nee umai. Holmes je odmah znao kojim je putem Jack raspara utekao. Poslije groznoga umorstva razbio je taj lopov prozor i skoio na drvenu galeriju. Sad je Sherlock Holmes opazio da se ta drvena galerija ne nalazi samo na proelju, ve da je okruivala cijelu kuu, dakle i stranju stranu. Detektiv nije ni asa oklijevao krenuti istim putem. Munjevitom brzinom baci se kroz prozor na galeriju i stupivi na nju vidio je - a pobjedonosni poklik ote se njegovim ustima - da ubojica ui na ogradi, oklijevajui bi li skoio u dubinu ili ne. Bijae vedra no - mjeseina je bila dosta jaka te je bilo mogue prepoznati toga ovjeka. Ali za sada nije Sherlock Holmes mogao nita drugo opaziti do li to da je ubojica onizak ovjek, irokih plea, obuen u dugu i prileeu kabanicu -oito kinu kabanicu - kakvu Englezi rado nose.

Na glavi je imao sportsku kapu, na nogama elegantne cipele. Lice toga ovjeka nije mogao prepoznati, jer je bilo okrenuto na drugu stranu. Holmesu se inilo da taj ovjek ima veliku smeu bradu. To su bili dojmovi onoga asa, jer detektiv nije bio ovjek koji bi besposleno ekao kad se radilo o tom da isprui ruku i ulovi zloinca. - Predaj se, huljo! - zavie Holmes. - Sad si u mojim rukama - Jacku rasparau, proglaavam te uhapenim! Holmes se baci prema lopovu koji je, kako se inilo, drui uao na ogradi. Ali u tom asu............... uo se otar zviduk, zveanje i klepetanje eljeznih kotaa koji su munjevitom brzinom jurili preko tranica, a onda......... Pojavio se vlak South-Estern-eljeznice, koji je samo nekoliko koraaja od stranjeg dijela kue morao projuriti preko jedan kat visokog nasipa. - Huljo, to e uiniti ? - povie Sherlock Holmes vidjevi da se zloinac na ogradi iznenada uspravio i pripravio na skok. - Stani ili u pucati! Ako te ne mogu uloviti iva, moram te bar vidjeti mrtva pred sobom. Jack odgovori podrugljivim smijehom. Zloinac iznenada skoi u vis i prije nego li ga je Sherlock Holmes mogao zgrabiti i povui natrag, dogodilo se neto upravo nevjerojatno, to se moe jedva shvatiti! Ona tamna sablast koja je as prije uala na ogradi, baci se strmoglavce kroz otvoreni prozor u vlak koji je prolazio kraj kue. Holmes se zapanji. Proganjao je ve mnogo zloinaca, viao je ljude koji su radili sa silnom domiljatou, a esto je imao prilike opaati da zloincu u zdvojnosti nita nije nemogue i preteko, samo da izbjegne hapenje. Vidio je ve mnogo drskih inova - ali ovaj skok s ograde galerije u jurei vlak,taj skok koji je bio izveden tako okretno, s takvim prezirom smrti - to je ipak bilo najstranije to je do sada vidio. Vlak se izgubi u daljini.

Vie ga se nije moglo vidjeti. Nekoliko lakih oblaia pare lepralo je jo iznad pruge, to bijae dokaz da je doista ovuda prolazio vlak. - Boe moj, - pomisli Sherlock Holmes - taj bijeg pobuuje u meni skoro respekt pred tim zloincem. Tako radi samo ovjek koji zna da je posve propao ako ne uini to krajnje rizino. Utekao mi je ovaj puta, ali ja sam ga vidio - ja sam jedini ovjek u Londonu koji se moe pohvaliti da je vlastitim oima vidio Jacka- rasparaa. To je za Holmesa bilo od velike vanosti, pa zato jo jednom dozove u sjeanje sliku toga zloinca: Dakle, ovjek neto onizak, irokih plea, bradat, obuen u dugu tamnu kabanicu a nosi kapu na glavi. Holmesu se inilo kao da je vidio i oi ove nemani, ba kad je skoio - neobino velike, arke oi, s prezirnim i drskim izrazom. Sherlock Holmes stupi brzo na ogradu galerije i pretrai mjesto na kojem je zloinac uao. Moda je to tamo izgubio, kakvu,prividno neznatnu,stvar koja bi kod progona mogla biti od velike vanosti. Nita, nita nije naao.....Jack raspara sretno je ostavio galeriju, a iza njega nije ostalo nikakva traga. Dok je detektiv traio bilo kakav trag, taj je gad jamano ve posve siguran, jer tko zna kako se daleko odvezao. Sherlock Holmes je uvidio da e taj zloinac u posve drugom dijelu Londona ostaviti vlak. Onda moe utei, dapae i u sluaju da se kod skoka i ozlijedio, jer ozljeda nije mogla biti znatna. Holmes nije mogao ni pomiljati na to da Jacka rasparaa sada i dalje proganja. Zato se vrati kroz prozor natrag u kabinet u kojemu je poinjeno grozno umorstvo. Meutim se Madame ajana bila opet osvijestila i na njezinu viku skupilo se je vie njezinih namjetenika. U kabinetu je bilo nekoliko mladih ena, crnac koji je vrio vratarsku dunost i nekoliko sluga. - Ostavite smjesta svi ovu sobu! - naloi Holmes im je opet u nju stupio. - Madame ajana ostat e sama ovdje. Namjetenici uperie zauene poglede na Holmesa; no on je to zapovjedio tako strogim glasom da se nitko nije usudio prkositi tomu nalogu.

Kad su se radoznali udaljili, zakljua Holmes vrata i stupi do divana na kojemu je leala na tako grozan nain umorena djevojka. Duboko se prigne nad mrtvo tijelo. Opazio je draesno i ljupko lice koje nije ni smrt mogla unakaziti. Oko tog djevojakog lica spustila se kovrava, zlatno-crvena kosa. Pokojnica je bila obuena u koulju s ipkama, koja je, naravno, sada bila zamrljana krvlju. Holmesovo otro oko opazilo je odmah na rublju lijepo vezivo, nad vezivom poetna slova nekog imena, a nad ovim krunu. - Madame Cajana, - upita detektiv - poznajete li ovu mrtvu enu? - Ne poznam - odgovori jecajui Indijka. - O moj Boe, sad sam propala, zatvorit e mi moje sklonite jer se ovdje zbio taj straan zloin. Priseem vam, Mr. Holmes... - Ne prisezi te uvijek, ne zaklinjite se uvijek, nego govorite vie stvarno. Odgovarajte mi jasno i razumljivo na pitanja koja u vam postaviti. Je li ova mlada ena - za koju drim da je oko 20 godina stara - prvi puta u vaem skrovitu? - Ne, bila je ovdje ve etiri ili pet puta. - U zadnje vrijeme? - Tijekom ovog mjeseca. - Je li puila opijum? - upita Sherlock Holmes. -Kako vidite, aparat je hladan. - Dala se uvijek odvesti u svoj kabinet i tvrdila je da ve zna sve to treba raditi. Nikada nije trpjela da netko od nas ostane kod nje. - Vrata je uvijek zakljuavala za sobom, zar ne? - Jest, to je inila. Naravno da nije znala da i ja imam kljueve za svaka vrata i da mogu ui u sobu kad me volja. - Jeste li ikada uli dok je ova nesretnica bila ovdje? - Nisam nikada! Samo sam ustanovila da se umanjila mnoina opijuma koji sam joj predala. Inae se nisam dalje brinula za nju. Drala sam da pui opijum, premda moram rei da na njoj nisam nikada opazila ni najmanje znakove koji bi odavali da ona strasno pui opijum. Holmes okrene iznenada lea gospodi Cajani, stupi do prozora, skoi na galeriju i pogleda u dubinu.

- Znadete li, Madame Cajana, - progovori on kad se opet vratio u kabinet - da sam tvrdo uvjeren kako ova nesretnica nije zalazila u vau kuu puiti opijum. Njoj je bilo stalo do toga da u ovakvom kabinetu primi nekog posjetitelja s kojim se na drugi nain nije mogla sastati. - Da, ali.... toga posjetitelja bismo morali opaziti! Moja kua ima samo jedan ulaz, a crnac vratar morao bi ga pitati to eli. - To basne mora biti - odgovorio je Holmes. -Vidite, galerija se nalazi dodue osam metara nad cestom, ali ako se ovjeku dobaci kakav konopac ili ljestve od ueta, onda se moe lako popeti do galerije i ui kroz prozor u taj kabinet. Bilo kako mu drago, ipak ne drim da je ova nesretnica oekivala posjet Jacka rasparaa. Moje je miljenje da je onaj ovjek koji je u narodu poznat pod imenom Jack raspara, znao da ova dama oekuje neiji noni posjet. Upotrijebio je tu zgodu da dode k njoj i da je ubije. - Ali zato da je ubije?- upita Madame Cajana lomei rukama. - Tko bi znao za prave motive ove zvijeri? - odvrati joj Sherlock Holmes. - Opazio sam ipak u svim sluajevima da Jack ubija samo takve ene i djevojke koje su se podale lakoumnom nainu ivota. Kod ove je ve dokazano da je sila s pravoga puta, jer se inae ne bi nalazila ovdje u vaoj kui. A sada, Madam Cajana, dajte mi odijelo umorene. Ona je u koulji, pa je prema tomu svukla odijelo. Cajana otvori ormari. U njemu je bila cijela garderoba koju je nosila pokojnica kad je ula u to skrovite za puae opijuma. Sherlock Holmes ustanovi da je tu garderobu sainjavalo moderno izraeno odijelo od tamnomodrog cheviota, tamnim ipkama obilato nakieni haljetak, eir s modrim perom i dvije bijele donje suknje koje su bile oznaene istim poetnim slovima i krunom kao i koulja. Ta su poetna slova bila: veliko I i veliko M. Nakon pomnog pregledavanja ustanovio je Holmes da ta kruna predstavlja jednu francusku grofovsku krunu.

Sad je Holmes stao pretraivati depove. Naao je u njima novanik s neto zlatnog novca, malu kutiju u kojoj je bilo zrcalo i posipalo za puder i fini depni rubac. - To ne prua nikakve podatke - pomisli Sherlock Holmes. - Dajte mi onu malu draesnu cipelu koju je nosila pokojnica. Bila je to moderna cipelica koja je mogla pristati samo na najmanju nogu to si je ovjek moe zamisliti. Holmes usporedi malene noice pokojnice s draesnim cipelicama kako bi zaprijeio svaku sumnju. Osvjedoio se da je cipela nedvojbeno bila vlasnitvo umorene. Promatrajui i okreui cipelu opazi Holmesna potplatu utisnut ig. - Ah, to je proizvod parikog skladita cipela u Howard-ulici, - usklikne on - tvrtka Laurin et Co -nadam se da u sutra ujutro znati sve potankosti o pokojnici. Sad se sjeam da su Laurin et Co jedna od onih londonskih tvrtki koje cijelu no imaju otvorene du-ane.Uzet u sa sobom cipele i odmah u znati tko je umorena u kui Madame ajane. - A to bih ja uinila? - upita Madame ajana, - zar bih obavijestila redarstvo? - Redarstvo obavijestiti? Naravno - odgovori joj Holmes. - Ali priekajte s tim jo samo jedan sat. Valjda u to sam obaviti. Zakljuajte samo kabinet i dajte meni klju da ne moe nitko ui. I prozorske kapke morate zatvoriti, ali pokojnicu ne smije nitko dirati, jer je vano da sve ostane u istom poloaju u kojem je sada! Uskoro zatim ostavio je Holmes to skrovite pua-a opijuma. Malene cipele spravi u dep svoga kaputa i ostavi to je bre mogao Tooley-ulicu, sjedne u fijaker i od-veze se u Howard-ulicu. Neke vee tvrtke uvele su prije kratkog vremena obiaj da njihovi duani ostaju otvoreni cijelu no. Bilo je to vie radi reklame, nego li radi stvarne prodaje. Ogromni je duan tvrtke Laurin et Co. parikog skladita cipela u Howard-ulici bio sjajno rasvijetljen kad je Sherlock Holmes uao.

U duanu naravno nije bilo sve osoblje kao danju, ve samo poslovoa koji je mogao dati Holmesu zamoljene obavijesti. Holmes se predstavi francuskom poslovoi i ree: - Budite dobri i pogledajte ove cipelice. Je li to va proizvod? - Jeste, bez sumnje, gospodine. - Ove su cipele dakle kupljene u vaem duanu? - Mi smo ih svakako dobavili. - Moete li mi moda kazati, gospodine, kome ste dobavili ove cipele? - To nije mogue. Mi dnevno prodajemo toliko cipela da ne moemo dati informaciju o tom kada je tko kod nas kupio cipele. - Bilo bi mi od najvee vanosti ustanoviti za koga su pripravljene ove cipele. Valjda su raene narudbe? - Jest, to stoji - odgovori poslovoa. - Tako malenoga broja niti nemamo na skladitu. Gospoice Daisy,izvolite doi na jedan as ovamo. Sjeate li se moda tko je dao raditi ove cipele. Prodavaica pomno pogleda cipele i odmah ree: - Razumije se da znam. Taj broj nosi samo jedna osoba u Londonu, jer je poznato da Englezi imaju velike noge. Te cipele naruila je grofica Irena Malmasion pa su njoj i prodane. - Grofica Malmasion?- upita Holmes. - Ako se ne varam, ta gospoa pripada londonskoj francuskoj koloniji!? - Vrlo je otmjena gospoda - ree poslovoa. - Ve je dugo ubrajamo meu nae muterije. - Da li je grofica udata ili..... - O ne, to mislite, ta ona je jo mlada djevojka od po prilici devetnaest do dvadeset godina. - Recite mi radije, gospodine moj, - ona bijae djevojka od dvadeset godina - odgovori Holmes. - Jer mlada kontesa vie nije iva. - Zar je umrla?- zavapi poslovoa.

- Ne.... umorena je! - odgovori Sherlock Holmes. Da izbjegne daljnjim pitanjima, ostavi on brzo elegantno skladite cipela tvrtke Laurin et Co. 5. poglavlje Nesmiljeni otac - Izvolite me slijediti, gospodin grof primit e vas i u to neobino doba. Ove rijei progovorio je sluga grofovske kue Malmaison Sherlocku Holmesu, koji je oko ponoi zazvonio na vratima otmjene kue u Westendu, u kojoj je stanovala francuska grofovska obitelj Malmaison. Sherlock Holmes obrisao je boju s lica, odstranio je vlasulju te se sad pokazao u svom pravom obliju. Sluga ga odvede u knjinicu koju je rasvjetljavala zelenim zaslonom zastrta svjetiljka, i umoli ga da ovdje izvoli nekoliko minuta poekati. Nakon kratkog vremena otvore se postrance vrata i grof Malmaison ude. Premda je ve bilo kasno doba noi, ipak je bio u elegantnoj toaleti - prava aristokratska pojava. Grof je drao u ruci posjetnicu koju je promatrao klimajui glavom. - Detektiv Holmes, - mrmljae on gledajui zaueno stranca koji je stajao pred njim. - Dakle vi ste to uistinu slavni detektiv!? uo sam ve mnogo pohvalnoga o vama i veselim se to sam vas upoznao. Ipak se udim da ste izabrali pono kao vrijeme vaeg posjeta. Otvoreno u vam priznati da pravo ne shvaam to bi vas moglo dovesti k meni. - Gospodine grofe, - odgovori Holmes - aliboe me vrlo alosna stvar vodi do vas. Molim vas da se ne prestraite - skupite sve svoje sile. Vaoj keri Ireni dogodila se strana nesrea! - Ireni, mojoj keri? - usklikne grof u smrtnome strahu. - Ali kako bi to bilo mogue!? Irena je ve od devet sati u svojoj sobi. Tuila se kod veere na glavobolju te radi toga nije htjela ni pod kojim uvjetom poi sa mnom u operu! Da se mojoj keri ovdje u kui dogodila strana nesrea, bio bih ja za to saznao prije nego svi ostali. Ne vidite li, gospodine, da je to nekakva zabuna.

- Ne, gospodine grofe,....naalost sam i odvie uvjeren u svoju tvrdnju. Izvolite se sami uvjeriti! Budite dobri odrediti da se pogleda u odaje mlade kontese, je li u svojoj sobi ili nije. Grof pozvoni i priapne sobaru koji je uao nekoliko rijei, a na to ovaj odmah ode. - A to se imalo dogoditi mojoj keri?! - nastavi grof nakon odlaska sobara. - Pa kako bi bilo mogue da Irena - ah, ti si se ve vratio, Baptise! - Dakle? - Gospodine grofe, - odgovori smeteno sluga - sobarica koju sam poslao u kontesin boudoir, zaplela se u razna protuslovlja i konano mi je morala priznati da se kontesa na nalazi u svojoj sobi. Grof Malmaison skoi i problijedi kao krpa. - A gdje, .. ..gdje je moja ker? - usklikne srdito. ini mi se da se udne stvari dogaaju iza mojih lea; Baptise, poalji mi brzo sobaricu ovamo. Kad je sobar izaao iz sobe, pristupi Sherlock Holmes k sijedom aristokratu i ree mu samilosnim glasom: - Gospodine grofe,... .sluaj je daleko ozbiljniji nego li mislite... vaa ki je mrtva! - Mrtva?! - Milosrdni Boe,...Irena.. . mrtva? Ne, ne, to nije mogue - djevojka koja jo nije navrila niti dvadeset godina - zdrava, krepka..... - Gospodine grofe, vaa je ki umorena! - ree Sherlock Holmes. Grof Malmaison srui se kao onesvijeten na stolac ne progovorivi niti jedne rijei. Buljio je bez shvaanja u detektiva dok mu se nisu ipak otele sljedee rijei: - Mr. Holmes, vi ste rekli - umorena? O, sad shvaam zato ste ba vi to meni javili! Irena je umorena - a tko - tko je njezin ubojica? - Savladajte se, gospodine grofe i ujte da je ubojica ba tako grozan, kao to je i sam in, jer je kontesu umorio Jack raspara! Grof Malmaison pokrije rukama lice. - A gdje je to nesretno dijete!? - upita on.

- Gdje se zbila ta grozota?! Mr. Holmes, da mi niste vi donijeli tu vijest, drao bih da se netko hoe sa mnom nesmiljeno naaliti ili da me namjerava potaknuti na nepromiljen in. Govorite, zaklinjem vas, recite mi sve!Gdje je moja Irena umorena? - U skrovitu Madame ajane, u kojem se pui opijum. To je zloglasna kua koju je vaa ki tijekom zadnjeg mjeseca nekoliko puta posjetila. Grof Malmaison ustane i otare suze koje su mu napunile oi. Na njegovu licu se pojavi hladan mir. - Dakle tako! - progovori on muklim glasom. - Moja je ki posjeivala takva mjesta?!Onda... onda nisam toliko izgubio, koliko sam mislio....i... ja prelazim preko ovoga cijeloga dogaaja. Zahvaljujem vam, Mister Sherlock Holmes, to ste ispunili vau dunost, dapae vie nego vau dunost i ... ja se smatram od sada vaim dunikom. - Taj dug moete odmah namiriti, gospodine grofe, ako mi dopustite da malo razgledam boudoir vae keri odgovori Sherlock Holmes. - To je sve to elim. Moda u u boudoiru nai neto to bi me moglo dovesti na trag ubojice. - Izvolite, - ree grof Malmaison - uinite to vas je volja gospodine. - Baptise, odvedi gospodina u kon-tesin boudoir. Grof Malmaison izae teturaj uikroz vrata. Holmes je gledao zabezeknut i ne ba ljubazno za strogim i nesmiljenim ocem koji o svojoj propaloj keri nije htio nita vie znati. - Takvi su svi - mrmljao je detektiv. - Oni zaputa-ju mlada srca. Umjesto da bolje paze na svoju djecu i da se katkad odreknu svoje zabave te budu s njima zajedno, oni ih jednostavno izbjegavaju. Ali kad se dogodi kakva nesrea, onda ih brzo i bezobzirno osuuju. To se ve odavno opaa, osobito u aristokratskim obiteljima. Zadubljen u te misli slijedio je Sherlock Holmes sobara koji ga je vodio kroz cijeli niz prekrasno ureenih prostorija.

Doavi do jedne draesno ureene sobe koja je bila obloena tapetama od modre svile, okrene se so-bar prema Holmesu i ree: - To je boudior nae kontese. - Hvala vam prijatelju - odgovori mu Sherlock Holmes. - Budite jo tako ljubazni i pozovite ovamo sobaricu. Ako nee doi milom, dovedite je silom. Jednim pogledom pogleda Sherlock Holmes te prostorije. Sve je bilo luksuzno, bogato i raskono ureeno. Medu tim zidinama moralo je u djevojakoj dui niknuti lako umije. - Tako, evo je - nije htjela doi - usklikne sobar. -Zato sam jednostavno pograbio Miss Dolly za ruku i doveo je ovamo k vama, kako ste naloili. - Velim vam, gospodine, - nastavi sobar koji oito nije bio sklon sobarici - samo je dobro proreetajte. To je jedna ... ona je debela iza uiju i ona je cijeloj nesrei kriva. Sobarica je uzdisala, plakala i sva zdvojna lamatala rukama. - Recite mi iskreno - upita je detektiv. - Vi ste svakako pomagali vaoj gospodarici da je mogla potajice po noi ostaviti stan svojih roditelja? Govorite samo istinu - nee vam nita koristiti ako tajite - nesrea se ve dogodila! - Da, ja sam kontesu esto opominjala, ali ona me nije htjela posluati. Pa onda - to da uinim, ta ja sam njezina sluavka, ja sam ju morala sluati. - Dobro, dobro; vaa je dunost bila obavijestiti oca o udnom ponaanju njegove keri. A to mislite, kamo je kontesa ila, kad je nou utekla? - K svojem ljubavniku - odgovori djevojka. - Posve dobro, k svojem ljubavniku! A tko je bio taj? - Ja, ja to ne znam. - Vi to ne znate? Oito laete, vi to sasvim dobro znate. - Ne,ja to uistinu ne znam,ja .. .ja ipak nisam mogla upitati gospoicu, ali....

- Gospodine, lae, lae! - ree sobar. - Budite uvjereni da uvijek lae. Nije vam kazala ni jedne istinite rijei. Ali ako nee skoro rei istinu, onda - onda ... Pogledajte jedanput moju ruku, gospoice Dolly! Hoete li se s njom upoznati? - Naloite ovom surovom i nepristojnom ovjeku da izae iz sobe, a ja u vam odati istu istinu - uvjeravala je sobarica detektiva. - Izaite! - naloi Holmes sobaru. - Pustite da sam govorim sa sobaricom. - Ako mi vi to naloite, gospodine, onda idem. Ali vas jo jednom upozoravam; ne vjerujte joj.. .ona lae im otvori usta! Holmes dade djevojci znak da pristupi blie, a zatim ree sobarici mirnim glasom: - Ponajprije vas upozoravam da ete stei vrlo neugodno iskustvo ako vas prijavim. Vi ste se donekle bavili svodnitvom, a znate, draga moja, da je zakon za takve ine odredio vrlo strogu kaznu! - Ah, Boe moj, kazat u vam istinu - ree zastraeno djevojka. - Dakle,...mlada kontesa...je dakle....imala odnos., .sa.. .ja ne mogu rei, sire,.. .tako se sramim! - Zato se niste prije sramili i zato niste od tako sramotnog ljubavnog odnosa odvraali vau mladu gospodaricu koja je jo prije tako kratkog vremena bila neduna djevojka? Sad je prekasno da se stidite. Sad ete ili kazati istinu... ili ete putovati u tamnicu. Detektiv je zadnje rijei izgovorio strogim glasom, a sobarica je sada postala tako krotka da je sve priznala. - Imate pravo, - zavikne plaui - imate posve pravo, sire, jo prije pet ili est mjeseci nije mlada konte-sa ni mislila na to takvo. Bila je tako lijepa a nevina kao aneo. Ali onda je gospodin grof uzeo u slubu amerikog jahaa, jer gospodin grof ima konje za jahanje, za lov, dapae i za utrke. - Kako se zove taj ameriki jaha? - Mr. Charles Lake. Vrlo je lijep mladi, - nastavi djevojka - to e mu svatko priznati, a na konju sjedi kao ... lutka, a oi ima......

- Dosta - prekine je Holmes mirnim glasom. Ne zanimaju me ni najmanje prednosti toga gospodina Charlesa Lakea. Htio bih rado znati kako se on s gospoicom upoznao? - Na najjednostavniji nain. Gospodin je grof odredio da Mr. Charles Lake poduava gospoicu u jahanju i onda su bili uvijek zajedno. - Ha, ha, ha stara pripovijest ... uitelj jahanja! -mrmljao je Holmes. - Uglednim obiteljima nanose najveu tetu uitelji jahanja, glazbe ili francuskog jezika. - Jednom rijeju dakle, - obrati se Sherlock Holmes opet sobarici - taj Mr. Charles Lake bio je s kontesom Irenom u intimnom odnosu? - Da, to ne mogu vie tajiti. - A znate li jesu li se ti ljubavnici - moramo ih ve tako nazivati - katkad sastajali na kojem strahovitom mjestu? -1 to znam. To je skrovite u kojem se pui opijum. ini mi se da se vlasnica zove Madame ajana - Da, tako je - odvrati Holmes. - Cijela je stvar sasvim dobro smiljena. Kontesa Malmasion zalazila je katkad k ovoj Madame ajani. Tamo je iznajmila sobu, navodno da pui opijum, a uistinu da s galerije pusti svog ljubavnika k sebi u sobu. Mi smo prilino pri kraju, draga moja. uo sam to sam od vas mogao saznati. Zadovoljan sam. Sad mi jo samo recite gdje bih mogao nai toga Mr. Charlesa Lakea? - Sada usred noi?- upita djevojka. - Da, da, sada usred noi - odvrati Sherlock Holmes. - U ovom sluaju moram kovati eljezo dok je vrue. Ni najmanje ne sumnjam da vam je poznat stan Mr. Charlesa Lakea, jer ste mu-stalno donosili ljubavna pisamca. - Mr. Charles Lake stanuje samo dvije kue dalje. Vodit u vas, gospodine,ako elite? - Dobro, pratite me. Djevojka svee maramu oko glave i ostavi kuu sa Sherlockom Holmesom.

U toj odlinoj kui,koja je svoju najljepu stanarku izgubila na tako grozan nain, vladao je potpuni mir. Nesretni otac koji je osjeao daleko veu i dublju bol nego to ju je elio pokazati pred Sherlockom Holmesom, pokuao se je ove noi priviknuti na pomisao da ova obeaena i propala djevojka nije njegova ki. Nitko nije slutio da je ponositi grof u toj jednoj jedinoj noi u toj borbi ostario dvadeset godina i da mu je od alosti pucalo srce. Grof Malmasion spadao je medu one ljude koji pokazuju dostojanstveni mir i onda kad u srcu oute neopisive boli. 6 poglavlje Jedna rije dovodi do traga - Izvolite se probuditi, gospodine, - ja sam detektiv Sherlock Holmes. Moram s vama razgovarati o vrlo vanoj stvari. Amerikanac Charles Lake spavao je dubokim snom u svojoj udobno ureenoj sobi. On skoi, ali brzo zatvori opet oi, jer ga je zasljepljivalo svjetlo male elektrine svjetiljke. - Hallo, to je to? - zavikne i posegne za svojim samokresom koji je leao na nonom ormariu. Ali Sherlock Holmes odvrne samokres na stranu i ree ivahno: - Ta ujete da pred vama ne stoji razbojnik ni provalnik, ve detektiv Sherlock Holmes. Ustanite i obucite se brzo. Ove noi valjda ionako neete vie spavati, jer vam moram javiti da je kontesa Irena Malmasion ove noi umorena. - Jeste li vi poludjeli, ovjee? - zavikne Charles Lake i skoi iz svoje postelje. - Kontesa Irena Malmasion umorena je ove noi u skrovitu Madame ajane - nastavi Sherlock Holmes zvunim glasom - i to u onoj sobi u kojoj se nesretna djevojka obiavala s vama sastajati. Charles Lake zatetura se kao da ga je udarila kap. Druom rukom posegne za svojom spavaom haljinom koja je leala na stolcu kraj kreveta, i tresui se zamota u nju. Zatim progovori skoro bez daha:

- Ne shvaam to ste sada kazali ... ne shvaam to.....Irena umorena____u skrovitu............ - Da, u skrovitu za puae opijuma, koje je vlasnitvo Madame ajane. Ono vam mjesto nee biti strano, jer ste sami uredili da se tamo moete sastajati s ljubljenom djevojkom. - Pa kad bi to i bila istina, - ree osorno Mr. Charles Lake jer se bio ve neto osvijestio - to onda elite od mene... zato me budite? - Prije svega, govorite sa mnom drugim tonom, jer u vas inae dati odmah uhapsiti - odgovori detektiv mirno i strogo. - Traim ubojicu Irene Malmasion. A moda bih mogao sumnju baciti na vas, gospodine moj. Jaha je odmah bio krotak i mekan. - Priseem, gospodine, da o tom zloinu nita ne znam - usklikne on. - Vi ste se htjeli ove noi sastati s Irenom Malmasin u skrovitu Madame ajane? - upita Sherlock Holmes - Jeste - odgovori Charles Lake. - Dogovorili smo tamo sastanak. - U koliko sati? - Sastanak je imao biti u deset sati naveer. Ali ja sam zakasnio pa kad sam oko deset i pol sati na veer doao onamo,tadaonda - Dakle, zato ne nastavljate? - ispitivao ga je detektiv kad je jaha najednom krzmao u govoru. - Rei u vam zato ste prestali govoriti. Vi mi naime niste htjeli odati da ste se obiavali uspinjati na galeriju ljestvama od ueta, koje vam je kontesa uvijek sama dobacila. Ove noi niste nali ljestve. Mislili ste da kontesa nije dola na sastanak i zato ste opet otili. - Sire, vi pogaate sve ..ili sve znate ... dogodilo se u istinu tako kako velite. - No, onda u vam takoer odati to se meutim dogodilo. Neki je ovjek umjesto vas provalio u kabinet u kojem vas je Irena ekala. Taj ju je ovjek umorio; ali on je morao znati za tajanstvene sastanke koje stevi s kontesom od vremena do vremena ugovarali.

Mr. Charles Lake ukoio se od uasa; inilo se kao da je uistinu silno ljubio mladu kontesu, jer se njegove oi napunie suzama. - Jeste li Irenu Malmasion doista ljubili? - upita ga Sherlock Holmes nakon kratke stanke. - Recite mi punu istinu; nije li to bila samo asovi-ta strast koja vas je vezivala uz tu ljubaznu djevojku? - Ljubio sam je iskreno - odgovori Charles Lake. - Ali se nismo mogli nadati da emo ikada moi sklopiti brak. Ta gospodin grof dao bi me zatvoriti u ludnicu kad bih doao pred njega isprositi ruku njegove keri! - Ako ste tako ljubili kontesu Irenu, - odgovori Sherlock Holmes - tada ete, nadam se, uiniti sve da ubojica doe u ruke pravde. - Uinit u sve, tako mi Boga, - sve! Sirota Irena! Ti dobra i vjerna djevojko ... pa si na tako straan nain morala poginuti! Jedno jo uvijek ne shvaam: zato ju je taj lopov umorio? Zar ju je htio orobiti? - Odmah emo vidjeti. Odgovorite mi, Mr. Charles, na moja pitanja - nastavi Sherlock Holmes. - Jeste li ijednoj osobi povjerili da odravate ljubavni odnos s kontesom Malmasion? Jeste li ijednu osobu...osim sobarice koja je za to znala, uputili u stvar, a naroito, jeste li kojoj treoj osobi odali gdje i na kakav se nain sastajete s mladom kontesom?! - Ovim me pitanjima vrijeate! - povikne ogoreno Mr. Charles Lake. - Bila bi podlost da sam izdao kontesu. Ne, nisam to uinio. Nitko nije za to znao. Istiem da je sobarica dodue znala za nae sastanke u kui Madame ajane, ali nije znala za nain na koji sam ulazio u grofiin kabinet. - Ipak ste morali taj odnos odati nekoj treoj osobi! - Nisam nikomu, ba nikomu kazao ma samo jednu rije - uvjeravao je detektiva Mr. Charles Lake. - Dajem vam potenu rije... ali ekajte... - dosjeti se on iznenada i proe rukom preko znojnog ela. - Ipak nije posve istinito to sam sada tvrdio.... Jedan je ovjek znao za sve ... ali.. .taj ne moe biti ubojica ... ne, taj sigurno nije to uinio...

- Mr. Charles Lake, - odvrati Sherlock Holmes -prepustite meni da to prosudim. Sada mi recite ime tog ovjeka kojemu ste sve povjerili. Jaha bijae u velikoj neprilici. Iao je po sobi gore i dolje i bilo je oito da se bori sam sa sobom. - Mr. Holmes, - progovori on tihim glasom i stane pred detektiva - vi ste sigurno tijekom godina saznali mnoge tajne. Moraliste se priviknuti i na to da te tajne uvate. Zaklinjem vas, uvajte bar uspomenu jadne Irene, ne izvrgnite tu umiljatu djevojku sramoti pred svijetom da moe mirno snivati svoj vjeni san. Ne odajte nikome to u vam sada povjeriti! - Ako budem mogao vae podatke drati tajnom, -odvrati Sherlock Holmes - onda budite uvjereni, Mr. Charles Lake, da za tu tajnu nee nitko saznati. Ali ako radi progona ubojice bude apsolutno nuno otkriti vae priznanje, onda e, dragi prijatelju, moja dunost biti sve rei. - Mislim da to nee biti nuno. Posluajte me dakle. Naa je ljubav imala posljedica. Irena je zbog toga bila silno nesretna, jer se radilo o njezinom potenju i dobrom glasu. Odluio sam pitati lijenika za savjet. - Ah, lijenika! - usklikne najednom detektiv i stane pucketati prstima kako je obiavao dobivi povoljnu vijest. - Taj lijenik o kome sada govorimo - nastavi jaha - vrlo je ugledan ovjek koji se inae ne bavi takvim stvarima. Ali ja sam mu jedno uinio uslugu, tamo u Indiji..... - U Indiji!? - prekine detektiv neto uzrujanim glasom mladievo pripovijedanje. - Vi ste dakle ve bili u Indiji, Mr. Charles Lake? - Bio sam onda, nedaleko Kalkute, jockey nekog velikog poduzea koje je imalo konje za utrke. Lijenik, o kojem govorim, okladio se za znatnu svotu na konja kojega sam jahao.

Trsio sam se tako da je moj konj doista pobijedio i tim sam sauvao lijenika od gubitka koji bi moda bio prodro cijeli njegov imetak. - udna je to pripovijest. Zar vam se ne ini udnovato, Mr. Lake, da bi lijenik bio ujedno tako vratoloman igra? Jaha slegne ramenima. - Igraa ete nai u svim krugovima. Ovaj se lijenik kladio na utrkama upravo neobinom strau. Kad je utrka bila dovrena, zahvalio mi se srdano i rekao: - Ako vam ikada mogu to dobra uiniti, doite k meni, pomoi u vam uvijek. Kad mi je Irena priznala da je...da je njezina ast na kocki, sjetio sam se njegovog obeanja. Sluajno sam saznao da taj lijenik nije vie u Indiji, ve da sada stanuje ovdje u Londonu i da uiva veliki ugled. Posjetio sam ga i zaklinjao da pomogne Ireni. - Kako se zove taj lijenik? Charles Lake dvoumio se jo jedan asak, a zatim odgovori: - To je doktor Robert Fitzgerald! - Kako, doktor Fitzgerald?On je vrlo poznat lijenik. Ako se ne varam, stanuje u Westendu? - Da, da. Ima vlastitu kuu nekoliko ulica dalje, na Cromwell Roadu, samo nekoliko koraaj a od Kensington-muzeja. Doktoru se nasmijeila srea. Nije mnogo imao dok je jo bio u Indiji, ali se u Kalkuti oenio keri nekog vrlo bogatog veletrgovca. Od tada je vrlo bogat. Vratio se zatim u Englesku; tu mu je uspjelo nekoliko sretnih operacija koje su pobudile opu pozornost. Od onda ga zovu svuda, a ini mi se da je dapae lijeio i ve nekoliko lanova kraljevske obitelji. - Jeste - odvrati Sherlock Holmes. - Sjeam se takoer da sam itao kako je spasio princezu kraljevskog dvora operacijom kojoj su se svi divili. Uen je to ovjek, taj doktor Fitzgerald. Ima i sigurnu ruku kakva je potrebna svakom kirurgu. Dakle njemu ste sve povjerili?

- Da, posjetio sam ga, opisao sam mu svoj problem i svoju zdvojnost, a on...on mi je obeao da e mi pomoi! - Jeste li mu takoer rekli gdje se sastajete s kontesom Malmasion? - Jesam, i to sam rekao. Morao sam to uiniti, Mr. Holmes, jer je doktor Fitzgerald tvrdio da ne moe nita uiniti dok sam ne vidi bolesnicu. A kako bi se s Irenom sastao?! Ona ne bi nikada pristala posjetiti lijenika u njegovoj kui pa sam zato mislio da e moda biti najbolje kad bi on ... kad bi on moda...... - Vidite, opet ste zapeli - usklikne Sherlock Holmes - i opet u vam kazati zato. Dogovorili ste naime s doktorom Fitzgeraldom sljedee: On e se umjesto vas uspeti ljestvama od ueta do galerije, pa e tako dospjeti u kuu Madame ajane. Onda bi imao stupiti mirno pred kontesu Irenu i oitovati joj se da je lijenik. Raunali ste s tim da se Irena onda nee opirati njegovom pregledu. Je li tako, Mr. Charles Lake?! Recite istinu - je li tako? - Divim se vaoj pronicljivosti uma - uistinu je tako. - Prema tome niste sluajno zakasnili kad ste u deset i pol sati nou doli pred kuu Madame ajane. Htjeli ste doktoru Fitzgeraldu dati vremena da posjeti svoju bolesnicu. Mr. Charles Lake nije mogao nita odgovoriti, jer je Sherlock Holmes kod ovih rijei upro svoj otri pogled u njega; utei spusti glavu na prsa. - Sad s Bogom, dragi prijatelju, zahvaljujem vam na obavijestima - ree Sherlock Holmes i uze svoj eir. Potedjet u vas u ostalom koliko mi bude mogue. Vaim priznanjem mnogo ste doprinijeli da se ouva dobar glas kontese Irene Malmasion, jer u paziti da njezino ime, koliko je mogue, ne doe u javnost. Ali ono to ste mi sada priznali, za mene je jo daleko vrjednije. Pouzdano se nadam da u moi London osloboditi od nemani koju redarstvo do sada, uza sav napor, nije moglo unititi.

7 poglavlje Nesretan brak Ve se hvatao sumrak. Na klupi u Hydeparku, po prilici tamo gdje se uzdie Byronov spomenik, sjedio je mlad engleski asnik i tuckao malim tapiem (jer engleski asnici uvijek nose tapie) nestrpljivo po svojim izmama. Klupa se nalazila pred visokim cvatuim grmom. Mladi asnik ustane i zabavljae se tim da s grana toga grma trga lie. Vidjelo se na njemu da nestrpljivo eka i da je nekako nervozno uzbuen, jer nije znao ne eka li uzalud. Uto malenom stazom koja u Hydeparku vodi do Byronovog spomenika doe stasita mlaahna ena. Mladi asnik joj poe odmah ivahno u susret im ju je ugledao. - Sretan sam, mila Ruth, da si dola - ree i pristupi s pozdravom pred lijepu mladu gospou koja je bila oko 24 godine stara. - Ve sam se bojao da ti moda nee biti mogue doi ovamo prema naem dogovoru. - To se skoro dogodilo - odgovori Ruth druim glasom. - Ba danas nije Robert htio otii, premda inae uvijek u to vrijeme odlazi obii svoje bolesnike. Hvalila sam Bogu kad se ipak odvezao i pourila sam da se to prije bacim u tvoj naruaj. Mladi asnik prihvati njezinu ruku i prinese je do svojih usnica. Ogledao se naokolo pa kad nikoga nije vidio u blizini, osmjeli se, zagrli svoju ljubavnicu i privine je strastveno na grudi. Njegove usne dotakle su se tek malo njezinih usana, jer se je ona brzo otela iz njegovog naruja. - Kako si se mogao usuditi, dragi moj Harry, pa me ovdje poljubiti! - ree prividno srdito lijepa mlada gospoda. Pomisli da je to tko vidio?! Na lijepom licu mladog asnika pojavi se neka zlovolja. - Pa kad bi nas i netko vidio, Ruth, jednom moram tu stvar privesti kraju. Zar nije pravo na mojoj strani?

Nismo li bili potajno zarueni dok te nije tvoj otac prisilio na udaju za Roberta Fitzgeralda koji je imao nepojmljivu mo nad njim? Pa ako te sad ljubim i nazivam svojom, onda mu nita ne kradem, ve je on tebe oteo meni, on je krao! - Ah, Harry .. .dobro zna da samo tebe ljubim, ali ja sam se udala za njega, ja sam mu ena i stidim se to zlorabim njegovo povjerenje te se s tobom potajno sastajem. Ali otkada si se vratio iz Indije i otkada si prvi put stupio pred mene pozivajui se na svoje starije pravo, otad osjeam kako te iskreno, kako te srdano ljubim i kako sam radi toga nesretna. Vrue suze potekoe iz oiju lijepe, plavokose ene i ona se spusti na klupu pred grmom. Kapetan Harry Thompson sjedne uz nju. On joj aptae sve one slatke rijei koje ljubav ima uvijek u pripremi. Iz svih tih rijei opaala se njegova namjera rastaviti Ruth od njezina mua i uiniti je svojom enom. - Zar si sretna uz toga ovjeka? - upita je on. - Ne, ti nisi sretna, a ne moe uz njega ni biti sretna, jer ga nisi nikada ljubila. Uope ne shvaam kako bi ti, uz tvoju veselu ud,mogla biti zadovoljna kraj toga mrkoga uenjaka. Dubok i bolan uzdah vinu se iz grudiju lijepe, mlade gospode Ruth. - Moda bi koja druga bila uz njega sretna - odgovori Ruth. - Ja ne mogu... ah, Harry, kad bi ti znao kako je udan! esto klei pred mojim nogama, oboava me kao da sam kakvo boanstvo, zaklinje me da ga ljubim kao to on ljubi mene, tako arko, strastveno i vrue. Onda se opet zakljua po cijele dane u svoju sobu, nee me ni vidjeti te ne moe ni uti moga koraka. Povjerit u ti neto, Harry, ali pazi, za Boga, da ne oda tu tajnu; Harry, mislim da je moj mu lud! - Lud? - usklikne mladi kapetan iznenaeno. - Ti se vara, Ruth. Kako bi znamenit uenjak, tako spretan kirurg, u koga se svi bolesnici potpuno pouzdaju, bio lud? - Pogledaj mu u oi pa e vidjeti neobian ar; promatraj kako su njegove kretnje nemirne i nagle.

Pred nekoliko godina, dok je jo ivio u Indiji, ugrizla ga je za nogu kobra, jedna od onih najljuih zmija otrovnica iji ugriz skoro uvijek smrtonosno djeluje. Uspjelo mu je onda izbjei smrt jer je odmah pod-vezao nogu za koju ga je zmija ugrizla. Od tada je postao drugi ovjek, a ja se bojim da ima otrova u svojoj krvi. - Ako je tako, onda mora nastojati da se njegovo duevno stanje ispita i ustanovi. Ima li moda jo kakve dokaze za svoju tvrdnju? Drim da to to si sada navela, nee biti dosta. - Da, imam jo i drugi dokaz. Robert svake noi ostavlja potajice kuu; znam to pouzdano, jer sam ga promatrala. Nije mi poznato kamo ide. Kad se vraa iz takvog nonog izleta, onda se uvijek zatvara u svoju sobu i spava do podneva, dapae katkad i do veeri. - Nije ba nita udno ako lijenik po noi ostavlja kuu - primijeti mladi asnik. - On moe i po noi izvravati svoje zvanje; moda ima bolesnika koji su pogibeljno bolesni pa ih mora i u nono doba posjeivati. - Njegovo ponaanje dalo bi se razjasniti jedino na taj nain - odgovori Ruth. - To miljenje potvruje jo i ta okolnost da sam, skoro svaki put kad je ponoi izlazio, nala tragove krvi na njegovom jastuku i na njegovoj postelji. - Eto vidi, - odgovori mladi asnik - bio je na operaciji! - Zar se i nou izvode operacije?! Mislila sam da se mogu obavljati samo kod jakog sunanog svjetla? - U hitnim sluajevima moe biti nuno da se i nou operira - odgovori mladi asnik. - Ne, dijete moje, i to jo nije dokaz da je tvoj suprug duevno bolestan. - Dobro, pruit u ti dakle za to drugi dokaz koji e valjda vrijediti vie - nastavi Ruth. - Bilo je to po prilici prije etrnaest dana; probudila sam se oko ponoi i oduljala se do sobe iz koje vode vrata u sobu moga supruga. Htjela sam prislukivati je li se ve vratio kui, jer je i one noi potajice izaao. Vidjela sam kroz kljuanicu da u sobi moga supruga gori svjetiljka. Najednom utrne svjetlo, vrata se otvore skoro u isti as, a na pragu se pojavi neki divlji, nepoznati ovjek.

Bio je obuen kao lupe, kao jedan od onih pogibeljnih ljudi koje nou moe sresti u predgraima. Brk mu je bio neureen, kosa mu je strila poput ekinja u vis, a oko vrata je ovio jeftinu maramu. Imala sam samo jo toliko vremena da stupim natrag i da se zaklonim u udubinu na stijeni. Lupe proe kraj mene i nije me opazio, jer bi me moda inae ubio. A zna li, tko je bio ta vucibatina? Moj suprug, slavni kirurg Robert Fitzgerald! - Nije mogue! A to je moglo ponukati tvoga supruga da se ovako preobue? - Ne znam. Ipak sam ga prepoznala, premda je bio preobuen. Pozvala sam odmah vratara i upitala ga je li moj mu te noi izaao iz kue. Vratar je tvrdio da nije. No, rekao mi je da si je moj mu dao napraviti klju za mala vrata koja vode u vrt. Vratar je dodao da, uostalom, gospodin doktor inae uvijek izlazi kroz glavna vrata. Pola sam zatim u sobu moga supruga i detaljno sam je pretraila. Nala sam jedino na sagu komad rese od marame koju je lupe nosio oko vrata. U sobi nije ukradena ni najmanja sitnica. Sve je bilo u najboljem redu - jedino sam na stolu moga supruga nala zrcalo koje prije nikada nisam vidjela. To je dokaz da se je Fitzgerald pred tim zrcalom preruio i obukao tu neobinu odjeu. Kapetan je mahao glavom, kao da ne vjeruje. - Drim, drago moje dijete, da se vara u tom pogledu. U tvojoj kui nije bio preobuen suprug, ve pravi lupe. Valjda je htio krasti, ali iz nepoznatog uzroka nije mogao izvesti svoju namjeru i zato je ostavio tvoju kuu ne obavivi nita. Ha, ha, kako bi se smijali u Londonu da uju da se slavni kirurg Robert Fitzgerald nou presvlai u odijelo u kojem izgleda kao kakav tat. - Ja... ja ti mogu samo kazati ono to sam vidjela -ree Ruth neto razoarano.

- Ah, Harry, vrlo sam nesretna, i doista - nemam ve snage dalje provoditi takav ivot. Na nesreu, moj otac boravi sada u Indiji da tamo dovri neke poslove te e se vratiti istom za etiri mjeseca. - Tko zna to e za etiri mjeseca biti sa mnom, moda vie neu ni ivjeti! - Onda ti preostaje jo jedno sredstvo - odgovori joj kapetan. - Ostavi svoga mua i doi k meni. - K tebi, Harry?Ah, kako bih to rado uinila! Kako bih bila sretna da ivim uz tebe, ali... svijet e prstom pokazivati na mene, prezirat e me, rei e da sam nepotena ena. - Ne bi li ipak htjela jednom posjetiti moju majku i s njom govoriti? Ti zna kako te ona ljubi? - predloi mladi asnik. - Tvoju dobru majku? I ja nju njeno ljubim. Da, rado bih je opet vidjela, ali Fitzgerald zna da sam je prije ljubila - on nee ni uti za tvoje ime. - Ipak te molim da doe - zaklinjao je mladi asnik. - Daj da jedan sat spokojno proivimo ... draga Ruth, ne odbij tu molbu ... daj mi taj dokaz tvoje ljubavi! - Dakle dobro - doi u! - obea Ruth. - Ali to mora biti posve tajno. Sutra naveer predavat e Fitzgerald u lijenikom drutvu. Otii e iz kue oko osam sati naveer, a ja u odmah uzeti kola i odvest u se do ugla vae ulice. A gdje sad stanujete? - Tamo gdje siromasi stanuju, - nasmije se kapetan - jo uvijek u Walworth- ulici. To dodue nije Bog zna kako ljubazan kraj, no moja majica ima tamo skromnu kuu s vrtom, pa starica ne bi pod nikakvu cijenu promijenila svoj dom, makar i za bolji i ljepi. - Sutra na veer, dakle, izmeu devet i deset sati, bit u kod vas. Onda moemo ostati zajedno, a u jedanaest sati otpratit e me kui, bolje reeno, do blizine moje kue. ini mi se da nema pogibelji, jer e se Fitzgerald valjda vratiti kasno iza ponoi. Mladi se asnik nije mogao vie svladati te se zahvaljivao na tom obeanju zagrljajem i vruim cjelovima. - Sada moram poi - ree Ruth i ustane s klupe. -Otprati me komadi puta kroz Hydepark.

Ljubavnici ustanu, asnik prui Ruth svoju ruku, a ona, nakon to se hitrim pogledom uvjerila da je nitko ne promatra, poloi takoer svoju ruku na ruku mladog asnika. Oboje odu privinuvi se jedno uz drugo. Tad neto zauti u grmu i oprezno se pojavi visok i kotunjav ovjek. Bio je to Sherlock Holmes koji je s neujnim smijehom plazio iz grma. - Istina je - progovori on - da su ljubavnici uvijek neoprezni; uo sam svaku rije. Bila je to prokleto dobra ideja to ve nekoliko dana slijedim suprugu doktora Fitzgeralda, ma kud ona ila. Ako hoe saznati mueve tajne, onda uhodi enu! A kako sam vane stvari danas saznao! Ne bih ih ni zlatom mogao naplatiti! A sutra naveer posjetit e gospoa Ruth majku onog ovjeka kojeg ljubi;poi e u Walworth ulicu - dakle pokuat u i najsmjelije da rijeim ovu zagonetku koja kao mrano prokletstvo lebdi nad Londonom. Stavit u sve na kocku, jer tko to ini, taj i dobiva! 8 poglavlje Usluni gospodin - Broj 37, - povikne sluga koji je morao u predsoblju doktora Fitzgeralda paziti da bolesnici ulaze u sobu za ordinaciju redom po onom broju koji im je uruen pri ulazu u kuu. - Boga mi, dugo ste ekali, dragi prijatelju i ba ste zadnji koji e danas biti puten pred doktora. Sluga je ove rijei upravio ovjeku koji je izgledao edno i priprosto. Bio je obuen u dugi sivi kaput sa starinskim gumbima, a imao je isto takve hlae i prsluk. Cipele su bile nezgrapne, a batina koju je drao u ruci, bila je valjda batina od njegovog djeda. - Je, to se ne da promijeniti, - odgovori on slugi -kad ovjek trai savjeta kod tako znamenitoga lijenika, onda mora biti i malo strpljiv. Mogu li dakle ui? Hvala vam. Stranac uredi jo jednom svoju kratku, plavu bradu i proe rukom preko ve prosijede plave kose koja mu se sputala od tjemena skoro do ramena, a bila je tako glatko poeljana da je bio slian puritancu.

Zatim stupi do vrata, pokuca i ue kad je uo da je netko iz sobe poviknuo: uite. Doktor Fitzgerald sjedio je za svojim pisaim stolom. Nije ni krenuo glavom kad su vrata za njegovim leima zakripala. inilo se kao da je silno zadubljen u itanje neke knjige. - Oprostite, gospodine doktore - ree plavokosi ovjek kaljucajui malo. Doktor Fitzgerald skoi naglo, kao da se u isti as probudio iza sna. Lice mu bijae blijedo, interesantno i posve obrijano, oi velike i tamne, a na elu su se urezala dva duboka nabora. Njegova je kovrava kosa bila poeljana unatrag, pa se s toga umno elo priinjavalo jo viim. - Ah, dakle jo netko? - ree. - Mislio sam da sam za danas popodne ve sve dovrio. Samo stupite malo blie, dragi gospodine, - od ega bolujete? - Gospodine doktore, - apne plavokosi ovjek -nisam doao k vama kao bolesnik. - Ja sada putam samo bolesnike pred sebe - odgovori doktor Fitzgerald prilino otresito. - Odlazite, gospodine, sada nemam vremena za druge poslove. - Rado bih vas o neemu obavijestio, gospodine doktore, to mi se ini vrlo vanim estit sam ovjek i ne mogu trpjeti kada varaju drugog potenog ovjeka. - to vi to brbljate - koga varaju? - Vas, gospodine doktore; i to vaa vlastita ena. Doktor Fitzgerald skoi kao zvijer i pokae plavokosom ovjeku rukom prema vratima. Tom energinom kretnjom htio je svakako naloiti strancu da ostavi njegovu kuu. Ali je ovaj svojoj vijesti dodao jo neko ime. U tom asu promijeni se doktorovo samosvjesno dranje. Plavokosi ovjek apnuo mu je ime: - Kapetan Harry Thompson. Lijenik se trgne kao da ga je grom oinuo. Njegove se oi neobino raire, njegove usnice trznue kao da se pribliava oluja, kao da je sinula prva zlokobna munja.

- to ste rekli ...koje ste ime spomenuli ... otkud poznajete to ime? - upita uasno uzrujano doktor. - Iz Hydeparka. - Ne razumijem vas. - Odmah ete me bolje razumjeti, gospodine doktore, ako me pustite mirno govoriti. Dobra sam dua i ne traim nita za uslugu koju vam inim, ali - znate - ja sam ogoren, moralno ogoren, i to me ponukalo da vas posjetim. - Govorite krae, - muklim glasom ree Fitzgerald - a prije svega govorite tie, neu da vas vani uju. Nisam siguran ne prislukuje li tko - ujete li! tovie, u mojoj kui me uhode, za svakim zidom stoji uhoda. - To mora biti vrlo neugodna kua - odvrati stranac. - No mene se to dalje nita ne tie. Vjerujem vam da na vas paze, gospodine doktore, jer vaa supruga,Mrs. Ruth ... o gospodine doktore, kako su ene ipak pokvarene! - Da one su pokvarene,vrlo pokvarene - ree Fitzgerald kripajui zubima. - One su tako podle da bi se sve morale zatrijeti, sve, sve... Barem se zmije moraju smrviti ... da, zmije, gospodine moj, koje su ve od davnine pratilice Evinih keri. - To je velika istina, gospodine doktore, imate pravo, jer nas je zmija ve iz raja prognala. A sada me sluajte, gospodine doktore, nastojat u tiho govoriti. Doite malo blie, ako smijem moliti. Na stvari je naime sljedee: Zovem se Patrick O Connor, a bio sam sapunar. U poslu sam pritedio neto novaca, a kad sam dosta imao, rekoh da u sada uivati i od onda ivim od svojih renta. O, ivim vrlo udobno, vrlo ugodno. Ustajem kad mi se svidi, a onda obino proeem kroz Hydepark. I juer sam tako uradio i etao sam Hydeparkom kad se ve smrailo. Ve sam se malo i umorio pa sam se zato sjetio sjesti malo u grmlje, da malo dremnem. Smiljeno - uinjeno. Sjednem u grmlje, znate, gospodine doktore, bilo je to na trgu Lorda Byrona, tamo gdje stoji spomenik. Ba pred grmom nalazi se klupa, ali nisam htio sjesti na nju, jer sam neto bojaljiv, pa sam mislio da bi mogli doi lopovi dok spavam, pa bi mi mogli ukrasti moju uru i moj novanik, a u grmlju mi se to moe tee dogoditi.

I kako sam mirno sjedio te htio ba usnuti, zaujem nekakve glasove..... Mladi asnik i neka vrlo elegantno odjevena dama sjednu na klupu tik ispred mene..... - Mladi asnik s elegantnom damom? - usklikne lijenik - dalje,dalje, gospodine, va je opirni nain pripovijedanja upravo nesnoljiv! - Pomislio sam tako u sebi - nastavi plavokosi gospodin - posluat e jednom to si ovo dvoje ima za rei; jer znate, gospodine doktore, takav ljubavni par je katkada vrlo smijean. Ti ljudi govore sasvim drugaije nego drugi pametni ljudi, a to rado sluam, vrlo rado. Ali kad sam sluao to govore, ipak sam se zamislio. Bila je to udata ena koja je s tim mladim asnikom ugovorila na toj klupi rendes-vous, pa mu je pripovijedala o svojem muu za kojega se u Indiji udala, ali samo zato jer ju je njezin otac skoro prisilio na tu udaju, pa da ga ne ljubi, ve drugoga nekoga asnika koji je ve oduvijek njezinom srcu drag i kojega ne moe zaboraviti; a sad, kad se vratio iz Indije, jo i manje mari za svoga mua. Pripovijest toga bezazlenog ovjeka bila bi u svakom nepristranom sluatelju pobudila dojam daje to glupo brbljanje bez svakog sadraja. Na doktora Fitzgeralda djelovalo je ovo glupavo brbljanje upravo uasno. Lijenikovo se lice iskrivi, rukama je kopao po crnoj kovravoj kosi, te je potezao pramenove duboko na elo tako da mu je kosa padala preko oiju. - I pomislite samo, gospodine doktore, -dovri ta izdajica svoju pripovijest - ta gospoda na klupi bila je vaa supruga, a asnik je bio Harry Thompson, koji stanuje u Walworth-ulici. - On je to bio - stenjao je doktor Fitzgerald. -Odavno sam ve slutio da me moja supruga vara. Sastaju se za mojim leima u Hydeparku, a.. ja sam je ljubio.. .a ona je samo njega ljubila, nikad.. .nikad nije drugoga ljubila! - Ali ni govora! Onog drugog nije ba ni najmanje ljubila - ree smijeei se plavokosi gospodin. - Znate, gospodine doktore, taj za nju niti ne postoji; samo da s njim ivi pod istim krovom i da joj on plaa garderobu. Ali asnika! Ej, da ste to vidjeli kako je njega ljubila, kakva je to bol bila kad su se morali rastati!

- utite! - uzvikne Fitzgerald. - utite, neu vas dulje sluati. Ali ne, ne, recite mi sve...- zamoli ga opet - ja hou ... moram sve znati. - Ne, mnogo vam vie ne mogu rei, samo to u vam jo pripovijedati da su se na koncu dogovorili da e jedan sat spokojno biti zajedno. - Do bijesa, zar rekoe 'spokojno'? - Da, gospodine doktore. Ta vi ve znate, gospodine doktore, to to znai kod ljubavnika. Oni su najradije sami, jer si uvijek imaju rei ba vrlo vanih stvari, pa onda je vaa supruga obeala kapetanu da e sutra naveer izmeu devet i deset sati doi u Walworth-ulicu, u kuu njegove majke. Majka im valjda nee odvie smetati. Ona je valjda starica, moda je i sakata, pa onda... onda e valjda biti uistinu sami. Ali za Boga miloga, to je s vama, gospodine doktore? Zar vam je pozlilo? Metnite octene obloge na elo i onda pijte... - Ni rijei vie, - zavie Fitzgerald - molim vas da me ostavite samog. Rekli ste: sutra ... sutra naveer? U Walworth- ulici, zar ne? - Da, posve tono, izmeu devet i deset sati, ali to sutra znai uistinu danas, jer .. .jer ja sam tu pripovijest jo juer prislukivao. No, gospodine doktore, ne uznemirujte se, - nastavi prostoduno taj ovjek - morate sutra predavati u lijenikom drutvu, to je mnogo vanije. Boe dragi, takva malena enskica htjela bi se takoer zabavljati, a onda mora suprug gledati kroz prste. Vi ete poi u lijeniko drutvo, a Mrs. Ruth, vaa mila supruga - ona pak ide ... u drugo drutvo... - Ostavite me... ne zahvaljujem vam na vaim vijestima. Zar mislite, gospodine moj, da ne opaam da se vi meni rugate? - Ja? Ali gospodine doktore, ja nisam takav ovjek! Ali u sljedeem asu skoio je usluni glasonoa

brzo do vrata, jer je doktor Fitzgerald iznenada i bez svakog prijelaza zgrabio mali no za operacije, koji je leao pred njim na stolu. Divljim krikom htio se baciti na svog posjetioca koji mu je ispriao toliko uasnih stvari. Taj je ovjek stajao na vratima te je otrim pogledom promatrao lijenika kojega je iznenada spopala velika slabost. No padne iz Fitzgeraldovih ruku i on stane tresui se, uperivi slomljen pogled prema stropu. Na usnicama mu se pojavi pjena. Usluni gospodin koji je raspirio takav uasni poar u lijenikovoj dui, umakne kroz vrata i pouri se, to je bre mogao, na cestu. Kad je bio na cesti, nasmijei se i promrmlja: .- On je lud, o tom ne dvojim. elim mu od srca da je to istina, jer da nije umobolan, onda bi se morao kazniti muilima. Zasluio bi da ga raskomadaju na etvero, kako su u srednjem vijeku muili najvee zloince. itatelji e lako pogoditi tko je bio taj usluni gospodin. *** - Zar jo ne ide u lijeniko drutvo, Roberte? Ve je osam sati. S tim rijeima stupi Ruth u sobu svoga supruga i nae ga, na svoje udo, jo uvijek za pisaim stolom u obinom odijelu. Glavu je naslonio na obje ruke i zurio je otro preda se. - Roberte, - ree lijepa, mlada gospoa jo jednom - rekao si mi da e danas predavati u lijenikom drutvu. ekat e te; neuljudno je ako zakasni. - Vrlo neuljudno - progovori Fitzgerald nekim udnim smijehom. - Zato gledaj da ne zakasni i ti .. .idi samo, idi. - A kamo bih ja pola? - upita Ruth preplaeno. - Ne mogu te pratiti u lijeniko drutvo jer su na tvoja predavanja pozvana samo gospoda. - Da posve tono, samo gospoda - mrmljao je divlje Fitzgerald.

- Samo gospoda... bit e tamo i asnika, jesi li ula, i asnika. Ne bi li i ti takoer tamo pola? Smjesti se usred dvorane i gledaj naokolo. Tko ti se najvie svia, toga pozovi k sebi. Ti si lijepa, svatko e ti, bez dvojbe, rado biti usluan. Ruth je as bljedila, as rumenila. Druim glasom progovori ona: - Ti mi govori na nain koji ja ne mogu trpjeti. ini mi se da namjerava ogoravati moj ivot kraj tebe pa bi zato moda bilo za oboje najbolje da se raziemo. - Zar tako misli, draga moja? - povie Fitzgerald i ustane. Polagano se pribliavao svojoj lijepoj i mladoj eni, kao maka to vreba na mia. - Misli li uistinu da bi bilo najbolje kad bi se nas dvoje rastali? A kome bi ti onda bjeala kad ne bi bila kod mene?Moda k.... - O svojoj u budunosti sama odluiti - prekine ga Ruth. - Zato me tako surovo grabi za ruku, ne stiskaj me tako, pusti me, inae u zvati u pomo! Fitzgerald se baci na svoju mladu enu nenadanim skokom kojega ona nije oekivala. Pograbi je za ruke te je pokua baciti na koljena. No Ruth mu se hrabro opirala. On je kripao zubima, prevrtao oima. Bio je grozan jer mu se lice posve izobliilo, no Ruth ipak nije izgubila svijest te joj je dapae uspjelo oteti mu se. - Usudi se jo jednom i dotaknuti me se! - uzvikne ona. - Skupo e te to stajati! Zar moda misli da sam bez zatite jer mi otac nije ovdje u Engleskoj? Imam prijatelja koji e te pozvati na raun. Ruth se odmah pokajala to je izrekla te rijei. Doktor Fitzgerald se ponovo baci na njuzvjerskim divljatvom. Baci jena pod. Nije mogla zvati u pomo, jer joj je glas zapeo u grlu od straha kad ga je pogledala. Iz njegovih oiju zurilo je ludilo koje je buktalo kao ivi plamen.

Krvava pjena navrla mu je iz usta, a sa svinutim prstima posezao je za njezinim vratom. - Umri, umri, lakoumna bludnice! - hripae on. -Ha,sve u ene istrijebiti sa zemlje. Unitit u ovaj zemaljski skot, meni.....meni je to....Bog odredio.. ..jer mi se Gospodin objavio.. ..te mi doviknuo:Ubij,.. .ubij te zmije! Njegove ruke zgrabie kao pandama njezin vrat. Lijepa nesretna ena mislila je da joj je kucnuo posljednji as. Ve joj je nestajalo daha, ve je izgubila svaku nadu u spas, ali......... Iznenada je pusti. Crte se njegova lica umirie, a vatra mu se u oima ugasi. - Ustani - ree on druoj eni - molim te, Ruth, udalji se. Izgubio sam svijest, ali ti si me odvie draila. Sam joj je pomogao kad se dizala sa zemlje i borei se sa suzama usklikne on: - Ljubim te, Ruth, ljubim te kao lud. Jedina mi je pomisao kako bih tebe usreio. Znam da si mi vjerna - ti e me uvijek ljubiti, zar ne? Da ga umiri i da ode iz njegove blizine, a moda i iz milosra prema tom nesretniku, odgovori ona: - Ti si moj suprug, moram te ljubiti, a bit u ti i vjerna, ali - takav se prizor ne smije medu nama vie ponoviti. - Nikada vie - uvjeravao ju je on i podigne ruku kao na prisegu. - Ah, kad me samo ne bi neprestano boljela glava. Ne znam to je to, ali pod mojim elom neto kuje kao po nakovnju. Osim toga, dosta je toga, molim te idi, idi... .pusti me samoga, preobui u se da se odvezem u lijeniko drutvo. Ve je krajnje vrijeme. - Da, da, zadnji je as - odgovori mu Ruth koja je mislila na to kako i ona moe otii iz kue i ispuniti obeanje Harryu da posjeti njegovu majku. - Krajnji je as, s Bogom.

- S Bogom, Ruth, ...poljubi me jo jednom...ne, ne boj se.. . nosio bih te na rukama kroz ivot... poloio bih pred tebe sve blago cijeloga svijeta... Prua mi elo da ga poljubim zar tvoje elo? Zadovoljit u se za sada tvojim bijelim elom, ali kad se nou vratim, trait u tvoje crvene usne. Ona ga je alila, ali je ipak uzdrhtala osjetivi na svojem elu njegove vrue usnice. Doktor Fitzgerald otprati svoju enu do vrata i zatim ih zakljua iza nje. Poslije toga poe do svoga pisaeg stola i izvadi iz njega malu kutiju. U toj kutiji bila je malena boica iz koje potegne trcaljku punu neke bijele tekuine. Zatim je preko lakta zasukao rukav i koulju te si je iglu trcaljke uboo pod kou. Za nekoliko minuta uspravi se njegov stas, lice mu se umiri, a u oima je sijevala blaga vatra. Doktor se Fitzgerald posve promijenio. To je bilo djelovanje morfija to ga je taj nesretnik ve dugo uivao. 9 poglavlje Sherlock Holmes dobiva okladu U slabo osvijetljenoj vei neke kue u Walworth-ulici stajala je neka elegantno obuena gospoda za koju bi svatko rekao da je roena Engleskinja. Engleskinje su obino vie vitke nego li pune, a meu njima ima i takvih koje su osobito visoke. Takva je bila i mlada gospoa koja je stajala u vei. Kraj nje je bio mlad ovjek koji je neprestano promatrao gospou zadivljujuim pogledima. - Mr. Holmes, vi ste danas tako dobro preobueni kao nikad prije - aptae mladi detektivu koji se preobukao u gospou. - Ve ste se i prije na najdivniji nain maskirali, ali danas ste natkrilili sve to sam do sada vidio. Pretvorili ste se u tako elegantnu damu, Boga mi, da bih se upravo mogao zaljubiti u vas kad bih vas sreo na ulici. - Uistinu - nasmijei se gospoa. - A to bi ti, Harry, tek kazao da vidi onu enu koju sam vjerojatno oponaao?

Velim ti da sam tako slian gospoi Ruth Fitzgerald da bi me mogao s njom zamijeniti. Harry, sad pazi! ujem da se pribliavaju kola. To e biti koija u kojoj se Mrs. Ruth dovezla. Da, posve tono, kola su stala tamo na uglu. Brzo Harry; poi onamo, skoi u kola i porui gospodi Ruth ono to sam ti prije rekao! Harry Taxon ostavi kao enu preobuenog detektiva te potri uz zidove starih kua du Walworth -ulice do toga obinog fijakera. Ba kad je stao pred koijom, otvori netko iznutra vrata i Ruth htjede izai. - Madame, - apnu joj Harry - pruite mi brzo ruku i poite sa mnom. - Tko ste vi, gospodine? - Va vas suprug slijedi - odgovori Harry ne obazirui se na pitanje koje mu je ona uputila. - Prijeti vam grozna sudbina ako me ne budete slijedili - sve se zna! - Milosrdni Boe, ... moj suprug zna....... -Sve! On zna da kanite posjetiti kapetana Harrya Thompsona te se svaki as moe ovdje pojaviti. Brzo, Madame, spasit u vas, ali me slijedite. Ruth bijae tako zbunjena da nije dalje pitala ni istraivala, nego je prihvatila Harryevu ruku. Mladi se s njom naglo izgubi u nekoj pokrajnjoj ulici. Meutim je Sherlock Holmes ostavio veu. Pourio se do koije idui onim lakim, poskakujuim korakom kojim obiavaju ii stanovite ene te ree koijau: - Ne vozite dalje, ostat u jo neko vrijeme u koiji. Platit u vam za izgubljeno vrijeme. - To je vrlo udnovato - mrmljae koija. - Prije jednoga asa ostavila je kola, sad opet ulazi - to to znai?! Kladio bih se za ivu glavu da se iza toga krije kakva ljubavna pustolovina. Glavno je da sam plaen, za ostalo me nije briga. Holmes sjedne u kola, spusti prozor i pogleda na ulicu.

U Walworth ulici nije ba bilo tamno, ali se spustila opet ona gnjusna magla kroz koju je jedva prodiralo svjetlo svjetiljaka kojih je ionako bilo dosta malo u ovoj ulici. - Dolazi! - apne Sherlock Holmes - eno tamo je okrenuo iza ugla... taj stari lupe s upavim brkom, to je on, on mora biti, presvukao se! Detektiva spopadne divlja groznica. Znao je da je doao odluujui trenutak. Vidjet e se hoe li on moi razrijeiti i ovu zamrenu zagonetku Jacka rasparaa, kao to je rijeio mnoge druge. Detektiv ostavi kola i poe uz kuu onim lakoumnim korakom kojim rasputene djevojke obiavaju ii po ulicama. Iznenada lupe dotri do njega. - Kamo? - zapita on hinjenim glasom. - Hej ti, mala, doi amo! Nas dvoje mogli bismo biti lijep par. - Ako ti se sviam - odgovori Holmes promijenivi svoj glas tako da je imao zvuk enskog glasa. - Ti mi se stvarno svia. Dok je to govorio, pribliavao se detektiv k svjetiljci tako da je svjetlo padalo na njegovo lice. U tom asu zagrmi lupe bjesomunim glasom: - Dakle ipak,...moja ena, moja ena...je bludnica... onda...neka i umre kako umiru londonske bludnice. Na koljena - jer si u rukama Jacka rasparaa! Lupe se baci na Sherlock Holmesa takvom silom da se ovaj mogao jedva oprijeti. Jednom rukom pograbi detektiva za grlo, a drugom izvadi iz depa dug i otar no, zamahne njime i udari otricom vrsto prema tijelu preobuenog detektiva. uo se jasan zvuk, otrica se sklizne, jer je Sherlock Holmes imao na sebi zatitni oklop koji je zaprijeio smrtonosni ubod. U sljedeem trenu promijeni se cijeli prizor. Jack raspara zatetura se nekoliko koraaja natrag kad je vidio da mu njegov uasni naum nije uspio.

Tu sekundu upotrijebi detektiv i pograbi ubojicu munjevitom brzinom za obje ruke. Sad nasta grozna borba na ivot ili smrt,borba tijekom koje se umiljato lice mlade ene nenadano promijeni poprimivi opet karakteristine crte slavnoga detektiva. - Imam te sada grozna nemani koja si cijelim Londonom pronosila strah - zavie Sherlock Holmes. - Jack raspara dovrio je svoju ulogu! Ti mora pasti, doktore Fitzgeralde, jer si ti - tako mi Boga - onaj ovjek kojega engleski narod sa zgraanjem zove Jackom rasparaem! ulo se muklo hripanje ... Jack raspara leao je na zemlji. Za as mu Holmes svee ruke, zatim ga podigne i odnese do koije. Iza toga naloi koijau da ih odveze do glavne redarstvene postaje. Mr. Warm, predstojnik londonskog redarstva, sjedio je za svojim pisaim stolom te je ba htio potpisati zapovijed za uhienje koju mu je Murphy predloio. - Jeste li vrsto uvjereni, Murphy, - upita redarstveni predstojnik - da je pjevaicu Lilian Bell umorio Grover Bell, a nitko drugi? - U to sam posve uvjeren, gospodine, - odgovori mu Murphy - i uhapsit u odmah toga Grovera Bella koji je bez dvojbe ona osoba koju nazivaju Jack raspara. Ha,ha,ha, moj uzvieni kolega, Mr. Sherlock Holmes, izgubio je okladu. - Zar to uistinu vjerujete, Murphy, - zauje se za leima detektiva neiji glas - Budite tako dobri pa pogledajte ovamo: doveo sam vam Jacka rasparaa -on e sve priznati! Warm i Murphi pogledaju zaueno Sherlocka Holmesa koji je,jo uvijek u enskom odijelu,doveo u sobu svezanog doktora Fitzgeralda. - Mr. Warm, - nastavi Holmes uzrujanim gasom -dajem vam svoju rije i jamim vam svojim dobrim glasom koji sam zasluio mnogogodinjim munim radom da Jack raspara nee vie plaiti i klati po Londonu. Ta neuhvatljiva sablast nije bio nitko drugi ve ovaj ovjek. A on je nesretnik koji je zavrijedio nae smilovanje, a ne kletve koje je cijeli svijet sasuo na njegovu glavu.

Pred vama stoji... poznati lijenik i kirurg, doktor Fitzgerald. Mr. Warm, vi ete ga valjda osobno poznati. Pogledajte sami! I Holmes strgne s doktora Fitzgeralda vlasulju i lani brk. Warm se zgrozi i zavikne: - Tako mi Boga - to je doktor Fitzgerald. - Izgubio sam okladu, Mr. Holmes, molim vas, pruite mi ruku - ree Murphy. - Bez zavisti u svakome iskreno priznati da ste vei detektiv od mene. Vjerujem da na svijetu nema boljeg detektiva od Sherlocka Holmesa. Prema dogovoru Sherlocka Holmesa, Warrna i Murphya nitko nije saznao tko je bio Jack raspara. Tog uasnog Bojeg bia nestalo je s londonskih ulica i nikada se vie nije ulo ni za Jacka rasparaa ni za njegove bijedne rtve. Doktora Fitzgeralda predali su jo iste noi u zavod za umobolne, u kojem je etiri tjedna kasnije zavrio svoj promaeni ivot u neopisivom napadaju bjesnila. Godinu dana kasnije udala se Ruth za svoga ljubljenoga Harrya. I Harry Taxon bio je u njihovom drutvu pa moramo odati itateljima da je on te veeri prvi puta u svom ivotu bio - pijan! Napio se u slavu svog ljubljenog metra. To ga opravdava. KRAJ 21.03.2010.