Bosna ima ansu: Ne grdimo mrak, upalimo svijeu

Treba zaboraviti lahke uspjehe bez napora, bilo da govorimo o radu na njivi, u uionici, u laboratoriji ili na klinici. To su lai, prividi i obmane. Lahke pare bez znoja moe imati mala (vrlo mala) skupa sretnika i nepoteni ljudi raznih profila. Trud i rad su spor, ali siguran put do blagostanja. injenica da u mnogim naim mjestima uspijevaju samo kladionice i da je varalica Mekki Turabi mogao, javno, sedmicama zamajavati desetine hiljada ljudi govori da mi ne vjerujemo u rad, ve u uda. A rahmetli predsjednik Izetbegovi je davno pisao da postoje samo ona uda koja stvori rad.

Pie: dr. Ahmet ALIBAI

Sedamdeset posto bosanske omladine eli napustiti zemlju, podatak je koga smo nebrojeno puta uli. Stopa nezaposlenosti je visoka, zemlja je u politikom orsokaku, korupcija je posvuda, krizama se na nazire kraja. Omladina je upravu. Donekle. Najrelevantniji poredak zemalja u svijetu po kvalitetu ivota, Indeks humanog razvoja UN-a za 2010. godinu, nau zemlju smjestio je na 69. poziciju meu 169 zemalja, u sredinu tabele zemalja sa visokim stepenom ljudskog razvoja. Za ambiciozne to je nisko, ali dobro je znati da smo u odabranom drutvu kome pripada tek manjina ljudske rase. Stvari oito mogu i trebaju biti bolje, ali mogu biti i mnogo gore. Zato nije dobro po svaku cijenu ruiti dostignuti nivo razvoja u uvjerenju da ne moe biti gore. Moe. Ne volim demagogiju, ali psiholoki ohrabruje saznanje da ne ivimo decenijama daleko od najelitnijeg kluba sa izuzetno visokim stepenom ljudskoga razvoja kome mnogi tee, kao i saznanje da taj svijet ima ogromne probleme i da nije sve kako se ini.

Oaza ivota Sjedinjene Drave su bile pred bankrotom, Grka grca u dugovima, a mnogo manji nisu ni problemi Islanda, Irske, panije, Italije i nekih drugih razvijenih zemalja. Mnoge od tih zemalja zapravo ive na veresiju to i nije neki uspjeh. Naprimjer, kada se uzmu u obzir svi javni, poslovni i privatni dugovi u Americi, izae da je svaki Amerikanac duan golemih 240

hiljada KM. Ne znam koliko je prosjena pojedinana zaduenost Bosanaca, ali je sigurno drastino nia. Zamislimo sada da su Bosanci toliko zadueni. Ova zemlja bi, vjerovatno, liila na vicarsku. Uz to, naa domovina nema problema sa cunamijima, katastrofalnim zemljotresima, velikim suama, i slinim prirodnim katastrofama koje ivot ine gotovo nepodnoljivim. Poplave i nevolje koje imamo djelo su naih ruku. Upravo sam se vratio iz jedne pustinjske zemlje. Kad se vratite u Bosnu kao da ste sletjeli pravo iz oblaka u oazu ivota. Sad me uopte ne udi to se rektor jednog renomiranog univerziteta iz muslimanskog svijeta ove godine tri puta vraao u posjetu Bosni i Hercegovini. K tome, imamo prijatelje. U veini zemalja svijeta postoje velike skupine ljudi sa simpatijama za zemlju natopljenu krvlju pravednika. Neko e rei da bi to sve bilo sjajno da nije dumana koji svako malo kidiu na nau domovinu, ivote i slobodu. To jeste problem, ali on se sreom da rijeiti. Nema neprijateljstava kojima ne moe doi kraj. Evropska unija je najbolji dokaz. S druge strane, rasisti, nacisti, ovinisti i islamofobi izvan Bosne nisu nita manje opasni od balkanskih. Holokaust je bio vrhunac, a nedavni teroristiki napadi u Oslu samo podsjetnik. Svaki pojedinac i grupa imaju neprijatelje. I kako ree jedan muftija, nije bitno ta nai neprijatelji misle i ele, ve ta nam mogu. A tu smo mi ve subjekat, a ne samo objekat historije. Polazei od toga da su svi bosanski hendikepi rjeivi, a datosti (priroda, poloaj, ljudi) pozitivni, tvrdim da Bosna i Hercegovina ima sve pretpostavke da postane razvijeno drutvo ukoliko svoju energiju usmjerimo u pozitivnom smjeru. Za to su potrebni jasna vizija koja e nas motivirati, sposobni lideri koji e nas voditi, i mnogo potenog rada koji e biti nagraen. Detalji na stranu, s Boijom pomoi to je dobitna kombinacija. Vjerujem da mi to kao narod moemo. Potrebno je da to vie nas, im prije svoju energiju usmjeri na pravi nain. Dosta je grenja mraka. To nikuda ne vodi. Mrak je prirodno stanje stvari tamo gdje nema svjetla. Dovoljno je samo upaliti svijeu ili lampu pa da mrka nestane.

uda ne postoje I jo dvije stvari za kraj. Prvo, treba zaboraviti lahke uspjehe bez napora, bilo da govorimo o radu na njivi, u uionici, u laboratoriji ili na klinici. To su lai, prividi i obmane. Lahke pare bez znoja moe imati mala (vrlo mala) skupa sretnika i nepoteni ljudi raznih profila. Trud i rad su spor, ali siguran put do blagostanja. injenica da u mnogim naim mjestima uspijevaju samo kladionice i da je varalica Mekki Turabi mogao javno, sedmicama zamajavati desetine hiljada ljudi govori da mi ne vjerujemo u rad ve u uda. A rahmetli predsjednik Izetbegovi je davno pisao da postoje samo ona uda koja stvori rad. I drugo, poteni ljudi nisu u pravu kada se ale na nae pokvarene politiare, profesore, sudije, privrednike i slino sve dok nita sami ne poduzimaju. Za zajednicu nema koristi od neangairanih potenjaina. Naprotiv. Na to nas podsjea stara mudrost, esto pripisivana Edmundu Burkeu: Sve to je potrebno da dobri ljudi uine za uspjeh zla je da ne uine nita.